of 58 /58
MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA DIGITALNIH UDŽBENIKA Kuduz, Antea Undergraduate thesis / Završni rad 2021 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Split, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split / Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:688809 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-23 Repository / Repozitorij: Repository of Faculty of humanities and social sciences

MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA DIGITALNIH UDŽBENIKA

  • Author
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA DIGITALNIH UDŽBENIKA

2021
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Split, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split / Sveuilište u Splitu, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:688809
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
MOGUNOSTI KORIŠTENJA DIGITALNIH UDBENIKA
Split, rujan 2021.
2.1. Informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju ............................................ 7
2.2. Informatika, informacijska i medijska pismenost ......................................................... 9
2.3. Od tiskanog do digitalnog udbenika ........................................................................... 11
3. DIGITALNI UDBENIK .................................................................................................... 15
3.1. Osnovne odrednice ........................................................................................................ 15
3.1.1. Funkcija materijala za uenje ................................................................................. 19
3.1.2. Funkcija potpore uenju ......................................................................................... 24
3.1.3. Funkcija alata za upravljanje i funkcija interaktivnog povezivanja resursa ........... 28
4. EMPIRIJSKO ISTRAIVANJE .......................................................................................... 30
4.1. Cilj istraivanja ............................................................................................................. 30
4.2. Metodologija istraivanja .............................................................................................. 30
4.2.1. Instrument istraivanja ........................................................................................... 30
4.2.2. Uzorak i postupak istraivanja te metode analize podataka ................................... 31
4.3. Analiza podataka ........................................................................................................... 31
4.4.1. Korištenje digitalnih udbenika za vrijeme nastave ............................................... 33
4.4.2. Uestalost korištenja digitalnih udbenika ............................................................. 34
4.4.3. Najkorisnije funkcije digitalnih udbenika ............................................................ 36
4.4.4. Openito mišljenje uitelja i nastavnika o prilagoenosti digitalnih udbenika,
njihovim prednostima i nedostatcima .............................................................................. 37
5. ZAKLJUAK ...................................................................................................................... 41
6. LITERATURA ..................................................................................................................... 43
1. UVOD
Današnje obrazovanje suoava se s mnogobrojnim izazovima i promjenama koje su nastale
napretkom modernog društva i razvitkom nove tehnologije. S obzirom da se u posljednjih
nekoliko desetljea potpuno promijenio nain ovjekova ivota, opravdano je zapitati se koliko
se zapravo promijenilo i njegovo obrazovanje. Sam koncept školstva poprimio je novo ruho i
osnovna paradigma obrazovanja potpuno se promijenila. Stoljeima se uenicima nametalo
upijanje znanja i reproduciranje i memoriranje nauenog. Danas se takav nain smatra iznimno
zastarjelim pristupom i cilj je svake obrazovne ustanove uenika staviti u samo središte
odgojno-obrazovnog procesa. Glavni ishod je potpuni razvoj linosti djeteta i svih njezinih
aspekata bez ikakvih prioritetnih naglasaka na kognitivni dio. Uenici se više ne obrazuju kako
bi postali samo radna snaga, oni ue kako funkcionirati u zajednici, raditi u grupi, kako kritiki
pristupati postavljenom problemu i njegovom rješavanju.
Zahvaljujui internetu, danas su nam sve informacije nadohvat ruke i upravo je ta injenica
glavna distinkcija tradicionalne i suvremene nastave, u vidu da uitelj prestaje biti jedini izvor
znanja. Koliina podataka sa interneta ne moe se usporeivati s ljudskom memorijom ni na
koji nain te je postalo upitno koliko je zapravo bitno memoriranje ako su svi odgovori na
teorijska pitanja udaljeni nekoliko klikova. Sada se postavlja pitanje kako nastavne sadraje,
metode pouavanja, nastavna sredstva, pomagala i alate modernizirati te prilagoditi novim
generacijama i njihovim potrebama. Osim što je promjena bitna kod sadraja, bitna je i kod
medija koji prenose taj sadraj. Moemo opravdano rei da je i udbenik uz „sveznajueg
uitelja“ jedan od temelja tradicionalne nastave. No, u zadnjih nekoliko godina upravo se i on
suoio s mnogobrojnim promjenama. Danas je to puno više od knjige prepune nastavnih cjelina.
Prije svega, veina je udbenika uz klasino tiskano izdanje poprimila i digitalni format.
Naravno, u poetku je digitalni format podrazumijevao samo elektroniki oblik tiskane verzije
bez dodatnih mogunosti (pdf dokument udbenika). Danas je situacija u potpunosti drugaija.
Digitalni udbenik po današnjoj definiciji podrazumijeva pregršt dodatnih alata, mogunosti i
mnogobrojnih znaajki koje ne samo da olakšavaju proces uenja, ve poboljšavaju
interaktivnost i dinaminost nastave.
Upravo je cilj ovog rada istraiti mogunosti korištenja digitalnih udbenika te predstaviti i
dodatno elaborirati njihove znaajke. Cilj je prikazati koje su to osnovne odrednice digitalnog
udbenika te njegove najvanije funkcije i mogunosti. Nadalje, kratkim se upitnikom nastojalo
2
ispitati koliko se zapravo uitelji u osnovnoj školi koriste digitalnim udbenicima, koje su to
najkorisnije funkcije i s kojim se to poteškoama susreu prilikom korištenja. Naglasak je
stavljen na osnovnu školu upravo zbog ranog uvoenja tehnologije u obrazovanje kako bi se
odgovorilo na potrebe novih generacija. Moderno doba donijelo je sa sobom nove zahtjeve na
koje bi suvremena škola trebala spremno odgovoriti kako bi ostala u korak s vremenom.
3
POTREBE ŠKOLSTVA
Vode se brojne polemike na temu modernizacije školstva i prilagodbe obrazovanja modernom
dobu. Promjena ovjekovih navika i svakodnevnice znatno je utjecala na izmjenu percepcije
cilja obrazovanja. Dakle, naglasak se ne stavlja iskljuivo na reprodukciju znanja i klasine
provjere, ve je cilj pravodobna primjena i povezivanje nauenog sa svakodnevnim situacijama.
Prema Jandriu (2015), uz tradicionalnu nastavu veu se biheviorizam, kognitivizam i
konstruktivizam kojem se daje sve više panje upravo zbog vanosti prethodnog iskustva.
„Konstruktivistiki pristup temelji se na razvoju znanja kroz osobno iskustvo uenika.
Usmjeren je na samostalnost i aktivnost uenika, te potie kritiko mišljenje i
eksperimentiranje“ (Jandri, 2015, str.133). Konstruktivistike i kognitivne teorije ne mogu se
razmatrati odvojeno, ve one zajedno mogu doprinijeti jasnijem pojašnjavanju injeninog,
školskog uenje. Dakle, ne moe se rei da postoje isti kognitivni procesi jer gotovo nemogue
razluiti granicu kognicije i emocija. Konstruktivisti se zalau za teoriju u kojoj se znanje
izgrauje te ukljuuje prisjeanje i aktivaciju prethodnih znanja, brojne asocijacije (koje su
veinski osobne i ovise o samom pojedincu), organizaciju i elaboraciju. Stoga, emocije,
motivacija i prethodna iskustva iznimno utjeu na znanje. Spoznavanje nije isti kognitivni
proces, kao ni pamenje. Nadalje, objašnjavaju da su to sve ljudski konstrukti koji ovise o
pojedincu te njegovoj percepciji, emocijama, tko je on, kakva je njegova pozadina, kakva su
prethodna iskustva i sl. „Promatranje i opis pretpostavljaju razlike koje ne proizlaze iz
stvarnosti, ve ih odreuje dotini promatra“ (König i Zedler, 2001, str.250). U promatranju
zbilje svaki e pojedinac dati svoj subjektivan odgovor i s obzirom na divergenciju brojnih
percepcija dolazi se do zakljuka da je znanje uistinu jedan konstrukt izgraen osobnim
metodama na temelju ve postojeih iskustava, emocija, pamenja i ostalih bitnih kognitivnih
procesa.
Jandri (2015) takoer navodi i suvremeniju teoriju koja ukljuuje simbole i definira nekoliko
domena koje ljudi posjeduju za razumijevanje svijeta oko sebe. Radi se o teoriji višestrukog
kodiranja. Ovaj moderniji pristup lakše je povezati s digitalnim obrazovanjem jer cilj „postii
što veu sinergiju verbalno-simbolike, neverbalno-simbolike, neverbalno-podsimbolike i
verbalno-podsimbolike domene“ (Jandri, 2015, 136.str ). Ukratko, cilj je ukljuiti što više
ovjekovih osjetila u procesu uenja. Jandri (2015) tvrdi da tehnologije pruaju odreene
mogunosti koje ponekad nadilaze okvire tradicionalne nastave. Upravo zbog
4
multimedijalnosti i proetosti razliitih osjetila neke je stvari mogue bolje doivjeti i sukladno
tome i nauiti. Tehnologija esto otvara brojna vrata kada uitelji naiu na financijska
ogranienja i ostale limitacije kod provedbe odreenih oblika nastave. Iako je najbolji nain
uenja osobni doivljaj i iskustvo, u situacijama kada to nije mogue, tehnologija esto
predstavlja prikladnu supstituciju.
Jandri (2015), Tutek (2006) i brojni drugi autori u svojim djelima navode dva bitna pojma:
„digitalni uroenici“ i „digitalne pridošlice“. „Marc Prensky sve one koji su odrasli s
tehnologijom i koji stoga teno govore digitalni jezik raunala, videoigara i interneta naziva
digitalnim uroenicama (engl. digital natives) “(Tutek, 2006, str. 120). Vano je imati na umu
da su današnji uenici roeni u treoj fazi globalizacije, u sve plošnijem i povezanijem svijetu
te su okrueni raznim oblicima tehnologije od malih nogu (Hutinski i Aurer, 2009). S obzirom
da su ljudi sve više umreeni i da se veliki dio ivota odvija u virtualnom svijetu, nije ni udo
da obrazovanje sve više poprima digitalni format. I druga skupina ima znaajnu ulogu u
navedenom procesu, a to su uitelji koji su u velikoj mjeri digitalne pridošlice. Dakle, ovaj
termin ne omalovaava niti pokušava umanjiti sposobnosti uitelja, ve naglašava da su to ljudi
koji su se naknadno upoznali s tehnologijom koja nije bila prisutna u trenutku njihova roenja.
Svakako, postavljaju se velika oekivanja i od jednih i od drugih kako bi se što bolje prilagodili
postojeim uvjetima. Ammad-ud-din i sur. (2014) definiraju tri glavne vještine koje bi uenici
i uitelji trebali progresivno razvijati:
• tehnološke – vještine rukovoenja razliitim ureajima te sposobnost korištenja
edukacijskih programa i aplikacija
• kognitivne – vještine procesiranja informacija i rješavanja problema
• komunikacijske – odnose se na vještine rada u timu (uitelj je mentor i nadglednik
procesa), suradniko i istraivako uenje te uspješnost zajednikog izvršavanja zadatka
Buli i Kostovi Vranješ (2019) opisale su suvremenog uenika kao pojedinca „od kojeg se
oekuje aktivnost i samoodgovornost“ upravo zbog velike lakoe pronalaska informacija na
internetu. Ammad-ud-din i sur. (2014) takoer navode odlike suvremenog uenika: izraene
komunikacijske vještine, dobro razvijena samoorganizacija, objektivno samovrednovanje i
vršnjako vrednovanje, mogunost skladnog rada u grupama i parovima te razvijena tolerancija
i empatija prema ostalim uenicima i uiteljima. Kako je i ranije bilo elaborirano, sve se više
panje pridodaje timskom i istraivakom radu zbog razvijanja samostalnosti i kritikog
mišljenja.
5
Tradicionalna uloga uitelja znatno se mijenja jer oni postaju voditelji i mentori te više nisu
jedini izvori znanja. Dakle, uenicima daju smjernice, dok oni sami dolaze do zakljuaka
obavljajui odreene zadatke. „Uitelj je samo moderator nastavnog procesa i osoba koje
uenike odvodi do novih spoznaja kada god je to mogue, a ne prenosi im gotove informacije.
Zadaa je uitelja izloiti uenike aktivnostima koje potiu rad obiju modanih polutki“
(Jurjevi Jovanovi i Ruklja, 2021, str.25). Preporuuje se što više provoditi istraivaku
nastavu kada su za to stvoreni odgovarajui uvjeti i okolnosti jer djeca najbolje ue na temelju
osobnog iskustva. Uitelji takoer trebaju poticati dvosmjernu komunikaciju što je više mogue
i ohrabrivati uenike da postavljaju pitanja u sluaju nejasnoa.
Osim, što se njihova uloga mijenja po pitanju metoda i izvoenja nastave, suvremeni uitelji
trebaju imati dobro razvijene digitalne vještine. Izuzevši iznimno bitnu informatiku pismenost,
vano je spomenuti i informacijsku te medijsku pismenost upravo zbog velike koliine lako
dostupnih informacija. Od uitelja se oekuje i neprekidno usavršavanje I razvijanje „mekih
vještina“ te poticanje cjeloivotnog uenja kod svojih uenika poevši na vlastitom primjeru.
„Meke ili ivotne vještine…su timski rad, donošenje odluka, komunikacijske vještine,
suoavanje sa stresom, kreativno i kritiko mišljenje i sl.“ (Zeirevi, Senjak i Baeli, 2019,
str.13). Suvremeni uitelj udaljava se od tradicionalne katedre i sve se više pribliava uenikim
klupama. On je i sam cjeloivotni uenik koji prihvaa izazov neprekidnog rada na sebi.
S iznimno teškim izazovom susreo se cjelokupni školski sustav poetkom 2020. godine koja e
zasigurno ostati upamena po izbijanju pandemije korona virusa. Uobiajene aktivnosti, navike,
svakodnevni ivot pa tako i obrazovanje znaajno su se promijenili. Došlo je do pomaka granice
tradicionalne nastave i do problema koji je traio rješenje izvan okvira postojeeg sustava.
Svijet se susreo s dosad nevienim fenomenom i prisilnom migracijom u online okruje.
Selidba iz klasinih u virtualne uionice i promjena oblika nastave promijenila je stavove i
naine rada uenika, uitelja, roditelja, ravnatelja, djelatnika pedagoških slubi te ostalih
sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Iako ivimo u suvremenom, digitalnom svijetu gdje
postoji pregršt digitalnih alata i zanimljivih mogunosti, obrazovni sustav naišao je na brojne
probleme i nedostatke koji su pomalo i zasjenili sve ponuene opcije. U tom trenutku bilo je
jasno koliko je potrebna standardizacija digitalnog obrazovanja i plan razvijanja istog.
Sukladno tome, Europska komisija objavila je dokument Akcijski plan za digitalno obrazovanje
2021. - 2027. Navedeni dokument je „obnovljena politika inicijativa Europske unije (EU)
kojom se drave lanice EU-a podupiru u odrivom i djelotvornom prilagoavanju sustava
obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu“ (Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021.
6
– 2027. , 2020). Ruklja i Jurjevi Jovanovi (2021) navode prednosti tehnologije kao sredstva
za uspješno provoenje uenja koje se prilagoava uenicima i njihovim potrebama. Elaborirali
su dva glavna prioriteta ovog dokumenta:
1. uvoenje novih tehnologija u obrazovni sustav – „kako bi se poboljšalo i proširilo
obrazovanje i osposobljavanje“ (str. 8)
2. stjecanje digitalnih kompetencija koje e uenicima koristiti u ivotu
Akcijski plan pokriva sve elemente digitalnog obrazovanja, poevši od potrebne infrastrukture
i opreme sve do temeljnih kompetencija samih nastavnika i kvalitetnog sadraja koji se
obrauje. Propisane su tone odrednice kako bi se trebalo pristupati navedenim tokama te je
stavljen imperativ na toleranciju, suzbijanje dezinformacija te promoviranje obrazovanja koje
bi bilo dostupno svima. „Digitalno uenje omoguuje niz korisnih alata za lakše i prilagoenije
uenje i razumijevanje gradiva, a uz pomo interaktivnih programa, uenici sami mogu odabrati
nain na koji e uiti i usvajati odreeni teorijski koncept“ (Gjud i Popevi, 2020, str.158).
Ovim se dokumentom potiu europske drave na reformaciju obrazovnog sustava po
suvremenim smjernicama kako bi obrazovanje postalo dostupnije veem broju ljudi.
Vanost ove teme potvruje i injenica da je osuvremen školski kurikulum u RH te su dvije
relevantne toke uvrštene kao meupredmetne teme: UKU (uiti kako uiti) i IKT
(informacijsko-komunikacijske tehnologije). „Svrha je uvoenja meupredmetne teme Uiti
kako uiti omoguiti uenicima da razviju znanja i vještine upravljanja svojim uenjem i
primjene odgovarajuih strategija u razliitim situacijama uenja u formalnom, neformalnom i
informalnom okruju“ (MZO, 2019a). Uenike je potrebno nauiti kako pravilno organizirati
vrijeme, postaviti svoje prioritete, obaveze i ciljeve te naravno, kako pronai legitimne
informacije. Ove dvije meupredmetne teme usko su povezane jer IKT pruaju slobodu u
korištenju interneta i brojnih programa, dok je svrha meupredmetne teme UKU uenike
osposobiti za pravilno korištenje navedenih resursa. „Svi nastavni mediji i s njima povezana
obrazovna tehnologija trebaju biti stavljeni u funkciju uenja traenja informacija (a ne uenja
informacija napamet), zatim uenja kako se ui, uenja kako se rješavaju informacije te uenja
metoda istraivanja i otkrivanja“ (Matijevi, 2004, str.5). Istraivanje Kostovi Vranješ i Buli
(2019) potvruje da e-uenje utjee na samoodgovornost i izvršavanje zadataka, ali ne nuno i
na kvalitetu same nastave. Gjud i Popevi (2020) donekle se nadovezuju te zakljuuju da je
dobro koristiti digitalne tehnologije u odreenoj mjeri s ciljem boljeg razumijevanja nastavnog
sadraja. Zagovaraju teoriju da ništa ne moe pobiti komunikaciju uivo koja bi trebala ostati
u fokusu samog obrazovanja.
7
Nuli (2018) istie da se u Republici Hrvatskoj znatno poradilo na digitalizaciji u posljednjih
nekoliko godina. „CARNet (2017a) navodi kako se projektom e-Škole eli informatizirati
školstvo“ (Nuli, 2018, str.39). Nadalje, objašnjava kako su izraeni brojni digitalni sadraji u
edukativne svrhe u kratkom roku. Pojašnjava kako Republika Hrvatska, iako nema veliki broj
izdanih digitalnih udbenika na trištu, nudi kvalitetne materijale za moderno obrazovanje.
Ukratko, struka zahtjeva daljnja istraivanja kojim bi se ispitalo koliko upotreba obrazovne
tehnologije utjee na uspjeh uenika, motivaciju i openiti stav prema školi. Slina istraivanja
potrebna su kako bi se unaprijedilo korištenje meu uiteljima koji više-manje imaju neutralan
stav prema implementaciji tehnologije u nastavi (Gjud i Popevi, 2020). Ovaj rad ima za cilj
elaborirati sam proces digitalizacije, objasniti vanost IKT-a, informacijske i medijske
pismenosti (što iznimno pomae pri podrobnijem prouavanju mogunosti digitalnog
udbenika). Klasini udbenik bio je temelj tradicionalne, a obrazovne tehnologije veliki su dio
suvremene nastave. Stoga, doprinos ovog rada odraava se u vidu iznošenja funkcija i
mogunosti korištenja digitalnih udbenika te malog istraivanja provedenog meu uiteljima
o samom korištenju dostupnih materijala.
2.1. Informacijsko-komunikacijske tehnologije u obrazovanju
Hutinski (2009), kao i mnogi drugi autori, smatra da je internet nepresušan izvor znanja i
motivacije studentima i uenicima. Kako je i ranije bilo reeno, ivimo u umreenom svijetu
gdje se informacije prenose brzinom svjetlosti i stoga je Hutinski (2009, str. 266) naveo tri
krucijalna imbenika koja je potrebno razvijati kako bi se IKT što bolje implementirale u
obrazovni proces:
• infrastruktura za djelotvorno i brzo povezivanje s platformom isplošnjenog svijeta,
• obrazovni programi i vještine znanja koje e osposobiti što više ljudi za inovativni rad
na toj platformi
• odgovarajue upravljanje u cilju poveanja i upravljanja tokovima s takvim svijetom
„Cilj implementacije IKT-a u kurikulum je pruiti priliku uenicima da u praksi iskuse teorijska
znanja o temama stvarnog ivota koje se obrauju u nastavi, kao i multidisciplinarnost, aktivno
i participativno uenje“ (Tatkovi, Dikovi, Štifani, 2015, prema Tarle, 2019, str. 2). Dakle,
ideja je prilagoditi nastavne sadraje suvremenim uenicima na naine na koji bi ih oni mogli
optimalno usvojiti. U konanici, cilj obrazovanja je pribliiti se ueniku i dopustiti mu da bude
8
nositelj vlastitog obrazovanja, a ne samo sudionik. Stoga, nuno je modernizirati postojee
nastavne metode i prekrojiti ih po standardima djece koja tek dolaze u školske klupe.
Duki i Maari (2012) donose openitu definiciju informacijskih i komunikacijskih
tehnologija, a to su „one tehnologije koje omoguavaju prihvat, pohranjivanje, prijenos i
upotrebu informacija“. Smilji, Livaja i Acalin (2017, str. 156) pojašnjavaju kako je terminu
IT (informacijske tehnologije) pridruen i naziv komunikacijske „jer je danas rad s raunalom
nezamisliv, ako ono nije povezano u mreu, tako da se govori o informacijskoj i
komunikacijskoj tehnologiji“. Ovaj dodatak posebno je znaajan i u obrazovanju koje se
zapravo i temelji na komunikaciji, bilo da je ona neposredna ili virtualna (ak i u vidu povratne
informacije). Ukratko, navedeni autori nabrojili su sljedee sastavnice IKT-a: informacijska
tehnologija, telefonija, elektroniki mediji, svi tipovi obrade i prijenosa audio i video signala te
sve funkcije nadgledanja i kontrole, bazirane na mrenim topologijama“ (Smilji, Livaja i
Acalin, 2017, str. 158).
Prema Matijeviu (2014) pod e-uenje ubrajaju se „ formalno, neformalno i informalno uenje
koje je potpomognuto elektronikim medijima i e-komunikacijom; elektroniko uenje“. Iako
su IKT iznimno poeljno sredstvo u nastavi, potrebno je naglasiti da ono nikad nee moi
zamijeniti uitelja. Upotreba ovih tehnologija takoer ne uvjetuje nuno kvalitetno i trajno
usvajanje znanja, ve je cilj što više pribliiti nastavni proces modernom djetetu. Nije poanta
da u nastavi dominira jednosmjerna komunikacija (uitelj--> uenik), ve da se tradicionalna
suhoparnost zamijeni inovativnim alatima i programima koji nadilaze okvire postojeeg
sustava. Navedeni alati trebaju biti podrška uenicima kako bi im pomogli u što lakšem i
kvalitetnijem pronalasku potrebnih informacija. Dakle, alat nikad nee zamijeniti uitelja ve
mu samo moe biti podrška u nastavnom procesu.
IKT u sklopu školskog kurikuluma vana je meupredmetna tema koja proima svaki predmet
jer je danas nemogue zamisliti bilo što bez odgovarajue digitalne verzije. „Meupredmetnom
temom Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije razvija se svijest o primjeni
informacijske i komunikacijske tehnologije u osobnome i profesionalnome ivotu, o
posljedicama njezine primjene te o pravima i odgovornostima digitalnoga graanina. (MZO,
2019b)“. Ovom se temom jaa kritiki pristup prema uenom sadraju te se razvijaju stavovi i
vještine koji oblikuju i usmjeravaju samo dijete. Vještine pronalaenja kvalitetnih i relevantnih
informacija bit e potrebne uenicima tijekom cijelog školovanja i vano je razvijati pravilne
navike od samog poetka.
9
CARNet takoer ni sam ne kasni s digitalizacijom sadraja nudei i uiteljima i uenicima
pregršt materijala i programa za uenje, usavršavanje, razvijanje kreativnosti i kritinosti prema
ostalim izvorima. „U kombinaciji s korištenjem obrazovnih tehnologija, opreme i softvera,
digitalni obrazovni sadraji omoguuju primjenu suvremenih metoda uenja i pouavanja,
uenja usmjerenog na uenika, autonomiju nastavnika u odabiru metoda i strategija za
postizanje ishoda uenja i fleksibilniju strukturu nastavnog sata“ (CARNet). Takoer, CARNet
se i zalae za razvijanje digitalnih kompetencija kod uitelja i redovito radi na poticanju istih.
Nastavljaju da se dugo radilo na web mjestu zvanom E-laboratorij „na kojem e se objavljivati
mapirani i testirani aktualni digitalni alati dostupni na Internetu“ (CARNet).
Nadalje, jasno je kako educiranje i osposobljavanje nastavnika ubrzavaju proces
implementacije IKT-a u školski sustav. „Stoga je potrebno osigurati lako dostupan i jasan
pristup informacijama o digitalnim alatima koji su navedeni u scenarijima uenja, kao i pristup
informacijama o svim drugim aktualnim digitalnim alatima, sustavima i aplikacijama za
uporabu na podruju e-uenja, a koji se mogu integrirati u proces uenja i pouavanja“
(CARNet). E-laboratorij prua nastavnicima brojne alate pomou kojih mogu obogatiti svoju
nastavu (npr. brojni kvizovi, igre, mobilne aplikacije, e-portfolio, razne multimedijalne
sadraje, itd.) . Korištenjem ove stranice sami nastavnici unaprjeuju svoje digitalne
kompetencije i dodatno produbljuju nastavne sadraje obraujui ih van okvira standardnog
sustava. Isto tako, unaprjeujui svoje znanje sve se više prepuštaju inovacijama u pouavanju
koje donosi moderno doba.
2.2. Informatika, informacijska i medijska pismenost
„Okoliš u kojem su arhivi informacija uvijek pri ruci zahtijeva da uenici svladaju vještine
uenja, jer da bismo znali itati kontekst u kojem ivimo i u njemu ispisivati nove, drukije
retke, tj. interpretirati sadraje i stvarati nove, potrebne su nam vještine uenja“ (Jeri, 2018,
str.16). Sukladno tome, potrebno je napraviti distinkciju informatike, informacijske i medijske
pismenosti. Iako se radi o relativno bliskim pojmovima, oni nisu istoznani i ne odnose se na
ista podruja.
Kaltnecker (2019) navodi da se informacijska pismenost odnosi na pronalaenje potrebnih
informacija, kritiko vrednovanje legitimnosti izvora te korištenje pronaenih informaciju u
svrhu nadopunjavanja znanja. S druge strane, „informatika pismenost predstavlja znanja i
10
vještine potrebne za razumijevanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija što ukljuuje
hardver, softver, sustave, mree (mjesne mree i internet) i ostale dijelove informatikih i
telekomunikacijskih sustava“ (Lau, 2011, prema Kaltnecker, 2019, str. 8 ). Naravno da ne treba
podcjenjivati vanost informatikih znanja, ali u školskom sustavu se uistinu treba staviti vei
naglasak na informacijsku pismenost. Ona je nuna za uenike jer se obradom kvalitetnih
informacija potie uenje legitimnih sadraja.
Aleri, Kolar i Budinski (2019) takoer istiu potrebu za pridavanjem vee panje
informacijskoj pismenosti kako bi se ostvarila cjelovita medijska pismenost. „I medijska je
pismenost kompetencija koja podrazumijeva ne samo znanje o medijima, nego ukljuuje i
recepciju i produkciju medijske poruke, kao i sposobnost razumijevanja i promišljanja poruke“
(Aleri, Kolar i Budinski, 2019, str.53). Kaltnecker (2019) podrobnije objašnjava kako se
informacijska i medijska pismenost razlikuju u nekoliko toaka. Primjerice informacijsku
pismenost veemo uz informacijske znanosti i pronalaenje relevantnih informacija i
dokumenata te se eše spominje u obrazovne svrhe. S druge strane, Kaltnecker (2019)
implicira da je medijska pismenost usmjerenija društvenim funkcijama. S obzirom da je potekla
iz komunikacijskih znanosti, usmjerenija je na prenošenje i interpretiranje poruka razliitih
medija. Obje su vrlo bitne i relevantne u obrazovanju te ih je nuno bolje implementirati i
obraditi u sklopu obrazovnog sustava. „Od ravnatelja koji medijski odgoj percipiraju kao bitnu
sastavnicu odgoja i obrazovanja, moe se oekivati podrška za provoenje tih sadraja“ (Aleri,
Kolar i Budinski, 2019, str.60).
Ruklja i Jurjevi Jovanovi (2021, str.20) navode etiri kriterija za kritiko vrednovanje izvora
(prema portalu medijskapismenost.hr):
• aktualnost – koliko su aktualne pronaene informacije
• neovisnost – na koji nain izvor ovisi o drugim podatcima
• objektivnost – koliko su informacije vjerodostojne, jesu li nepristrane i sl.
Dakle, iz svega navedenog vidljiva je oita potreba za auriranjem kompetencija u postojeem
obrazovnom sustavu. Potrebno je dodatno poraditi na navedenim vrstama pismenosti i nauiti
uenike kako da ih pravilno razlikuju i primjenjuju tijekom svog školovanja.
11
Matijevi (2004) navodi kako je reforma Komenskog uvelike oblikovala cijeli obrazovni
sustav. Njegov razredno-predmetni sustav i dalje je temelj suvremenog školstva iako je tada
Komenski „na raspolaganju od svih medija, osim uitelja, imao samo knjigu“. Dakle, uz
uitelja, udbenik je bio jedini medij za prijenos informacija i opravdano je postavljen u
didaktiki trokut. Nuli (2018) citira Matijevia i Bognara (2005, str.45) koji „ navode kako su
osnovni faktori za nastavu uenik, nastavnik i nastavni sadraji te oni ine didaktiki trokut“ .
Iz ovog odnosa, vidljivo je kako je nastava orijentirana prema uitelju te je on postavljen u
odnos s uenicima i nastavnim sadrajem. „Sagledavajui didaktiki trokut i sudionike u njemu
moemo vidjeti kako uenik kreira znanje u suradnji s nastavnikom“ (Nuli, 2018, str. 33). No,
danas je oito kako nastavnik više nije temeljni uvjet za odvijanje nastavnog procesa. Dakle,
didaktiki trokut mijenja svoj oblik u etverokut jer je potrebno ukljuiti još jednu
komponentnu, a to je obrazovna tehnologija. Nuli (2018) argumentira kako se proširenjem
didaktikog trokuta otvara nova dimenzija koja donosi veliki broj novih mogunosti u
obrazovanju zbog ega se i lik etverokuta moe dodatno širiti u didaktiki mnogokut. U
današnjem školstvu uvode se digitalni obrazovni sadraji (DOS) koji pruaju iste mogunosti
kao i multimedijski digitalni udbenici“ (Nuli, 2018, str. 33). Nadalje, Nuli (2018) citira Balat-
a i sur. (bez dat.) i navodi kako DOS doprinose aktivnom sudjelovanju uenika, vršnjakoj
suradnji, povezivanju iskustava i prethodno nauenih sadraja, potiu inkluziju, itd. Današnja
tehnologija toliko je uznapredovala da uiteljima i uenicima osim digitalnih udbenika nudi i
brojne multimedijske alate kako bi se proces uenja što više osuvremenio.
ani (2017, str. 294) opisuje shemu amerikoga psihologa Glassera koja objašnjava nain na
koji uimo i pamtimo: “Nauimo 10% od onoga što itamo, 20% od onoga što slušamo, 30%
od onoga što vidimo, 50% od onoga što vidimo i ujemo, 70% od onoga što raspravimo sa
drugima, 80% od onoga što osobno iskusimo i 95% od onoga što pouavamo druge“. Dakle,
udbenik u tiskanom, standardnom izdanju postaje nedovoljan za današnje potrebe uenika.
Nakon saznanja da se kvalitetnije ui kombinacijom osjetila opravdano je postaviti tehnologiju
meu temelje obrazovnog sustava jer se kombinacijom medija ueniku najbolje doarava
stvarnost. „Naime dokazano je da uenici bolje pamte sadraje koji su prezentirani kroz
multimedijske elemente tekst i slika, nego sadraje prezentirane samo pomou teksta“ (Nuli,
2018, str.7). Dakle, ova izjava usko se vee uz pojam multimedijalnosti. „Multimedijalnost
12
znai integraciju tj. povezivanje više medija u jednu cjelinu“ (Rodek, 2007, str.169). Više
medija aktivira više osjetila i sami sadraj bolje dopire do uenika kada ga on percipira u više
dimenzija. Zasigurno e video sadraj biti bolje primljen kod današnjih generacija od obinog
teksta. Svakako, to nije nikakvo mjerilo niti dokaz da e kvaliteta nauenog biti bolja. Rodek
(2007) navodi kako ipak intrinzina motivacija uz individualne karakteristike igra znaajnu
ulogu kod uenja, uz postojee predzanje te vještine sluenja medijima. „Meutim, postigne li
se to da uenik postane svjestan vanosti i znaenja dotinog procesa uenja, probudi li se u
veoj mjeri i njegova «intelektualna znatielja» za sadraje koji slijede, primjena
hipermedijskog okruenja moe biti vrlo uspješna“ (Rodek, 2007, str. 167).
„Nadalje, zahvaljujui internetu i suvremenoj tehnologiji, uenici u svakom trenutku imaju
pristup obrazovnim materijalima putem pametnih ureaja i raunala, te im je omogueno da
ue u bilo kojem trenutku, a ne samo za vrijeme školskog sata. Takoer se poveava i
kreativnost, a kod uenika kojima uenje gradiva iz tiskanih materijala i prirunika predstavlja
problem, rješenje se nudi digitalnim uenjem koje omoguava i individualizirano uenje“ (Gjud
i Popevi, 2020, str. 158). Dakle, svi ovi alati i digitalni udbenici doprinijeli su popularnosti
e-uenja. Nuli (2018, str.3) citira Plantak Vukovac(2012) koja tvrdi „kako e-uenje omoguuje
raznovrsnost u prijenosu obrazovnih materijala, fleksibilnost u provjeri znanja, veu slobodu u
odabiru strategije uenja, te uenje nije vremenski i prostorno ogranieno“ . Nastavno uz to,
Katavi i sur. (2018, str. 98) navode da online uenje omoguuje studentima uinkovitiju
vizualizaciju sadraja, bolju komunikaciju izmeu studenta i mentora/nastavnika, uštedu
vremena jer ne treba putovati na predavanja, lakše administriranje nastave te lakšu reviziju
nastavnih materijala (Katavi, 2015).
Kako bi online uenje bilo što uspješnije, potrebno je imati i dodatne materijale za uenje uz
samog uitelja. Udbenik i dalje ostaje središnji medij nastave i vaan je kriterij za uspješnost
samog nastavnog procesa (Novosel, 2017, prema Nuli, 2018). Takoer, Nuli (2018, str.35)
podrobnije obrazlae kako „udbenik predstavlja operacionalizaciju kurikuluma te bi trebao
prikazati ideju i svrhu nastavnog predmeta“. Upravo zato treba pripaziti na funkcionalnost
samog udbenika pri njegovoj izradi. „Udbenik mora svojom strukturom i didaktikim
oblikovanjem sadraja, zadrati pozornost uenika, te zadovoljiti njegove interese i potrebe“
(Nuli, 2018, str.6).
Martin (2012) u rezultatima svog istraivanja o primjeni digitalnih udbenika govori o
podijeljenosti mišljenja po pitanju forme. Dakle, ne postoji jasno opredjeljenje izmeu tiskane
i digitalne forme. Navodi se kako je digitalna forma knjige mnogo zahvalnija za uenike s
13
raznim ošteenjima vida s obzirom da se izgled stranice vrlo lako prilagodi u skladu s
optimalnim rješenjem za odreeni poremeaj vida. Vano je naglasiti kako postoji veliki broj
dostupnih ureaja i aplikacija preko kojih se digitalni udbenici mogu koristiti. Obrazovno-
tehnološke trište širi se i mijenja svakim danom i nije se za uditi koliko je zapravo bogata
ponuda takvih materijala. Jasno je da moderno doba iziskuje napredne pristupe i alate te je
sasvim opravdan pomak od tiskanih do digitalnih izdanja. Svakako, najvanija je dobra
prilagodba materijala samom ueniku, bilo da su oni u tiskanoj ili digitalnoj formi.
Prema l.2 Zakona o udbenicima za osnovnu i srednju školu (NN 27/10) udbenik je „nastavno
sredstvo namijenjeno višegodišnjoj uporabi, usklaeno s Udbenikim standardom, koje se
objavljuje u obliku knjige, a moe imati i drugu vrstu i oblik ako je tako propisano Udbenikim
standardom, a slui uenicima kao jedan od izvora znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih
ciljeva utvrenih nacionalnim i predmetnim kurikulumom“. ani (2017, str.157) nastavlja
kako je „udbenik osnovno nastavno sredstvo i izvor znanja za ostvarivanje odgojno-
obrazovnih ciljeva utvrenih nastavnim planom i programom ili eksperimentalnim nastavnim
planom i programom osnovne, odnosno srednje škole, a koji je usklaen s udbenikim
standardom i kulturološki je prilagoen hrvatskoj nacionalnoj baštini i tradiciji“. Prema
Udbenikom standardu, uitelj moe odabrati samo one udbenike komplete koji su navedeni
u slubenom katalogu koji se kreira po strogo odreenim kriterijima.
„U Zakonu se Udbenikim standardom utvruju „...znanstveni, pedagoški, psihološki,
didaktiko-metodiki, etiki, jezini, likovno-grafiki i tehniki zahtjevi i standardi...„(Zakon
o udbenicima za osnovnu i srednju školu (NN 27/10)) koje svaki udbenik mora
zadovoljavati“ (Nuli, 2018, str.5). Dakle, proces izrade udbenika detaljno je opisan po svim
nabrojenim odrednicama i nuno je poštovati sve navedene propise za vrijeme tog procesa.
Nadalje, Udbeniki standard (NN 65/2013) u lanku 2.9. navodi „Dodatne zahtjeve i standarde
za elektroniki udbenik“. Po njihovoj definiciji elektroniki udbenik „jedna je ili više
raunalnih datoteka omeenoga sadraja, dostupnih javnosti na Internetu (mrena knjiga) ili u
materijalnome obliku na ureajima ili medijima za pohranu. Uz tekst, elektroniki udbenik
moe imati multimedijske elemente (slika, zvuk, video i slino), kao i veze sa srodnim mrenim
stranicama te biti interaktivan“. Dakle, kako se navodi, moe se raditi o digitalnoj inaici
tiskanog udbenika ili pak o samostalnom udbeniku. Svakako, zakonom je odreeno da
udbenik ne mora imati strogo tiskani oblik što potvruje injenicu koliko se školstvo mijenja
i ulazi u suvremenu eru.
14
ani (2017) spominje i dokument „Standardizacija i valorizacija digitalnih obrazovnih
materijala na poticaj CARNet-a 2005. godine. U tome dokumentu piše da, osim svih elemenata
koje mora zadovoljavati klasini udbenik ili skripta, poeljno je da digitalni udbenik ima
integrirane multimedijske elemente (fotografija, video, zvuk, animacija ili simulacija). Poeljno
je da i postoji mrena provjera znanja. Prilikom izrade materijala za e-uenje autori su duni
pridravati se pravila o intelektualnome vlasništvu, neovisno o tome koriste li tiskane materijale
ili materijale u digitalnome obliku“ (ani, 2017, str.163).
Dakle, jasno je kako je proces izrade udbenika strogo zakonski formuliran te postoje brojne
norme koje nakladnici i autori trebaju zadovoljiti. S obzirom da se radi o obrazovnim
materijalima potrebno je pridodati veliku panju da se uvrste relevantne i tone informacije te
da se poštuju svi koraci zakona kako bi se udbenik odobrio i uvrstio u katalog. Dakle, uitelji
mogu birati udbenike i druge obrazovne materijale iz posebnog kataloga koje objavljuju
ministarstvo.
15
3. DIGITALNI UDBENIK
3.1. Osnovne odrednice
Prema Aleri, Kolar Billege i Budinski (2019, str. 83) digitalni udbenik „predstavlja spoj
tradicionalnog metodikog pristupa uenju poštujui spoznaje o uenju i pouavanju, naela
induktivno iskustvenog pristupa te na višim stupnjevima obrazovanja deduktivno-znanstvenog
pristupa. Taj instrumentarij prati i suvremene zahtjeve medijske pismenosti uenika i uitelja u
21. stoljeu omoguujui ukljuivanje raznovrsnih sadraja za razvoj jezinih kompetencija i
italake pismenosti (Budinski, Kolar Billege, 2016, str. 83)“. Kako je i ranije bilo elaborirano,
i uenici i uitelji trebaju imati odreenu razinu znanja i specifine kompetencije kako bi se što
uspješnije sluili ponuenim materijalima. Koristei digitalne udbenike, oni svakodnevno
unaprjeuju svoje vještine i poboljšavaju iste. „Dok se koriste digitalnim udbenikom, uenici
su ukljueni u ogranieno i usmjereno traenje podataka koje im, s obzirom na to da još nisu
medijski pismeni, omoguuje kritiko promišljanje o ponuenim sadrajima, uoavanje
slojevitosti poruke i raspravljanje o tim porukama“ (Aleri, Kolar Billege i Budinski, 2019,
str.). Dakle, govorimo o krugu neprestanog razvoja gdje se razvoj informacijske i medijske
pismenosti odvija gotovo nesvjesno.
Mateljan, Širanovi i Šimovi (2009) digitalne udbenike nazivaju još i „digitalnim knjigama“
posebno prilagoenim za obrazovanje. Ta prilagodba oituje se kroz pregršt digitalnih alata i
multimedijskih sadraja koji obogauju tradicionalne udbenike. Matijevi (2017, str. 198)
takoer navodi kako digitalni udbenici podupiru prethodno spomenutu multimedijalnost u
nastavi – „izraz koji oznauje meusobno dopunjavanje i obogaivanje u djelovanju dvaju ili
više medija, npr. tekstualni i audiovizualni“. Nuli (2018) navodi poveznicu naina izrade
multimedijskih sadraja i kvalitetnog multimedijskog uenja. „Kod izrade multimedijskih
udbenika potrebno je sadraje didaktiki i pedagoško oblikovati kako bi oni usmjeravali
panju uenika na vane informacije kako bi uenik tijekom uenja lakše organizirao i bolje
pohranio nove informacije u dugotrajnu memoriju“ (Nuli, 2018, str. 8). Sukladno tome,
zakljuuje da kvalitetna izrada automatski utjee na bolje percipiranje multimedijskih sadraja,
a samim time i na bolje usvajanje i razumijevanje istog. Krajnji cilj nije puka reprodukcija, ve
razumijevanje i primjena sadraja i zato je multimedija uspješnija od samog teksta, jer
istovremeno podraava razliita osjetila. „Osnovno naelo multimedije kako navodi Mayer je
da ljudi bolje ue kroz tekst i sliku nego samo kroz tekst. Po tom naelu recipijent postie bolje
16
zapamivanje i razumijevanje grae ako je ona prezentirana tekstom i slikom nego ako je
prezentiran samo tekstom. Mayer pod tekstom podrazumijeva govoreni i/ili pisani tekst, dok
pod slikama podrazumijeva sve oblike statikih (fotografije, grafovi, ilustracije, i sl.) ili
dinamikih slika (video i animacije)“ (Mateljan, Širanovi i Šimovi, 2009, str. 41). Moe se
zakljuiti kroz sve prethodno navede argumente kako digitalni udbenici pruaju novi nain
uenja nastavnih sadraja aktivirajui više osjetila pomou multimedijalnosti. Iako su zornost
u nastavi i uenje po iskustvu i dalje najbolji izbori, u sluajevima kada ti naini pouavanja
nisu moguni, multimedijski digitalni udbenici dobro obavljaju posao zamjene.
Pedagoški terminološki pluralizam prisutan je i kod pokušaja definiranja digitalnog udbenika.
Iako su pojmovi relativno bliski i slini po znaenju, ipak determiniraju razliite aspekte.
Digitalni udbenik, multimedijski udbenik, e-udbenik ili pak multimedijski digitalni
udbenik naješe su upotrebljavani nazivi. Za poetak, potrebno je utvrditi terminološku
distinkciju kako bi se poblie objasnile karakteristike svake verzije.
Nuli (2018, str.2) definira multimedijski udbenik kao „udbenik koji sadri više medija“, a
digitalni udbenik je „udbenik koji kao nain zapisa koristi digitalni format“. Dakle, vano je
nadodati da se radi o multimedijskom udbeniku onda kada on obiluje raznim materijalnima,
alatima i sl. Multimedija je relativno nova, vana sastavnica digitalnih udbenika koja
obogauje proces uenja kombinirajui više osjetila kako bi se sadraji bolje percipirali. S druge
strane, Matijevi (2017, str.191) definira e-udbenik kao „digitalne materijale koji strogo prate
popis sadraja i oekivanih ishoda koji su zapisani u silabusu nekog nastavnog predmeta“. Prije
nekoliko godina, pojam digitalni udbenik podrazumijevao je digitalni format tiskanog
udbenika bez dodatnih funkcija i alata. To je bio obini pdf dokument, odnosno e-zapis
tiskanog udbenika.
Danas je situacija znatno drugaija. Trište su preplavili izdavai sa svojim verzijama
udbenika koji nude veliki broj mogunosti, alata, poveznica, dodatnih sadraja, itd. „Udbenik
koji se izrauje kao digitalna knjiga s raznim multimedijskim elementima koji su didaktiki i
pedagoški prilagoeni uenicima tako da se iskorištavaju prednosti digitalnih i multimedijskih
udbenika zovu se multimedijski digitalni udbenici“ (Nuli,2018, str.11). „U situacijama kada
je odreene nastavne sadraje nemogue spoznati u neposrednoj stvarnosti (zorna nastava),
multimedijski karakter digitalnih medija, omoguuje da se ti sadraji detaljno upoznaju. Vrlo
brzo i uinkovito, pomou digitalnih medija, uenici mogu istraiti odreeni nastavni sadraj
kombiniranjem teksta, fotografija, zvukova, video zapisa, kartografskih prikaza, programa za
simulacije i sl.“ (Filko, 2018, str.10).
17
Dakle, u ovom e radu upravo biti rije o multimedijskim, digitalnim udbenicima koji osim
navedenih multimedijalnih mogunosti, sadre i „visok stupanj informacije“ (Nuli,2018,
str.11). Upravo povratna informacija kod uenja prua interaktivnost i dodatno potie uenika
jer on sam vidi smisao svoga rada.
ani (2017, str. 165) objašnjava da je uvjet da se neki digitalni materijal nazove digitalnim
udbenikom „da pokriva najmanje 80% tematskih cjelina jednoga ili više kolegija na jednome
ili više visokih uilišta i da svaka tematska cjelina sadri teorijske koncepte, ilustracije,
primjere, zadatke, testove znanja i poveznice na druge materijale sline tematike na internetu“.
Takoer, citira dokument Standardizacija i valorizacija digitalnih obrazovnih materijala te
navodi da je nuno da digitalni udbenik sadri sljedee elemente (ani, 2017, str. 165):
• navigaciju–nalazi se izmeu poglavlja i potpoglavlja, te je dostupna na svim stranicama
• pretraivanje –mogunost pretraivanja teksta po kljunim rijeima
• interaktivne indekse –poveznice u tekstu
• interaktivnu mapu udbenika
Navedene odrednice donesene su u dokumentu Standardizacija i valorizacija digitalnog
obrazovnog materijala (2005). Nadalje, Nuli (2018, str. 9) istie vaan dio iz CARNetovog
dokumenta Digitalni nastavni materijali (2018) gdje se navodi „kako digitalni nastavni
materijali obuhvaaju simulacije, animacije, udbenike, vjebe, testove, predavanja,
prezentacije, studije sluaja, referentne materijale, te kako oni mogu biti pohranjeni na raunalu,
elektronikom mediju ili objavljeni na Internetu“. Takoer, u istom je dokumentu iznesena
podjela digitalnih udbenika u odnosu „na stupanj interaktivnosti i koliini sadranih
multimedijskih elemenata“ (CARnet, 2018, prema Nuli, 2019, str. 9):
• tekstualni i grafiki –karakterizira ih korištenje multimedijskih elemenata teksta i slika,
nizak stupanj interaktivnosti i multimedijalnosti. Koriste se u tradicionalnoj nastavi u
kombinaciji s tiskanim materijalima zbog dostupnosti odnosno laganog pristupa
informacijama.
pretraivanja. U sebi imaju ugraene interaktivne elemente poput vjebi, testova i
pretraivanje.
• interaktivni multimedijski -uz tekst i slike naješe sadre animacije, zvukove i video
zapise, te pruaju korisnicima odgovore na akcije u realnom vremenu.
18
Oito je kako se sve intenzivnije radi na razvoju interaktivnih multimedijskih digitalnih
udbenika te se nastoji što više medija ukomponirati u jednu cjelinu. Za razliku od dosadašnjih
dostignua, Nuli (2019, str. 9) citira Seletkovi (2017) kako „starija generacija digitalnih
udbenika podrazumijeva inaicu teksta (uglavnom) u PDF formatu“. Nuli (2019, str.10)
zakljuuje kako suvremeni digitalni udbenici u suštini predstavljaju „objedinjeni
multimedijski prikaz sadraja u digitalnom formatu“.
3.2. Funkcije i mogunosti korištenja digitalnih udbenika
U ovom e se poglavlju provesti analiza mogunosti korištenja interaktivnih multimedijskih
digitalnih udbenika u razrednoj nastavi. Navest e se funkcije i mogunosti koje e biti
popraene primjerima nekog od sljedea tri nakladnika: Školska knjiga, Profil Klett i Alfa te s
interaktivnog obrazovnog prezentacijskog softvera za nastavnike mozaBook. Prema Zakonu o
udbenicima za osnovnu i srednju školu (NN 27/10) nakladnik je „ pravna osoba registrirana
za obavljanje nakladnike djelatnosti“.
Nuli (Jang, 2014, prema Nuli, 2018, str. 18) navodi nekoliko funkcija koje multimedijski
digitalni udbenici omoguavaju svojim korisnicima:
• funkcija materijala za uenje
• funkcija alata za upravljanje
Prema ovim funkcijama detaljnije e se analizirati mogunosti korištenja te opcije koje
navedeni nakladnici nude za udbenike razredne nastave. Detaljnijim uvidom u funkcije
dostupnih materijala cilj je prikazati koliko su obrazovne tehnologije osuvremenile nastavni
proces. Takoer, nastoji se prikazati koje sve alate nastavnici imaju na raspolaganju. Nemogue
je naravno navesti baš sve ponuene opcije, ali kroz ove kategorije prikazat e se glavne
funkcije koje se nude u razrednoj nastavi.
19
3.1.1. Funkcija materijala za uenje
Pod ovu kategoriju ubrajaju se funkcije koje se odnose na rad s tekstom, a to su „pisanje
bilješke, navigacija, pregledavanje stranice i korištenje knjinih oznaka“ (Jang, 2014, prema
Nuli, 2018, str. 19). Za poetak potrebno je istaknuti kako su sadraji najzastupljenijih
izdavakih kua u sustavu odgoja i obrazovanja dostupni preko razliitih platformi. Primjerice,
materijali Školske knjige dostupni su na platformi e-sfera i mozaBook, sadraji Profil Klett na
platformi IZZI, dok se Alfini sadraji prikazuju na mozaBook-u. Svaki nakladnik ima svoj
dizajn suelja i nain na koji su sadraji oblikovani i prikazani. Primjerice, udbenici na
mozaBook-u sadravaju sve funkcije unutar samog udbenika. Dakle, sve poveznice,
interaktivne igre, simulacije, 3D prikazi i sl. , sve se nalazi unutar udbenika i oznaeno je
posebnim ikonama.
Na slici 1. prikazana je nastavna lekcija digitalnog udbenika iz prirode i društva, nakladnika
Alfa. Dakle, središnji izbornik nudi pregršt opcija vezanih uz tehnike detalje (kao što su
poveanje stranice, listanje samog udbenika, pronalaenje sadraja po kljunim pojmovima,
prikaz udbenika na jednoj ili dvije stranice, razni alati, dodaci, itd.). Udbenik nudi i tablicu
sadraja gdje je svaki naslov poveznica na odgovarajuu lekciju. Na slici 1. desno oznaen je
stupac ikona, odnosno stupac s poveznicama na dodatne i popratne sadraje o kojima e se
Slika 1. Izgled Alfinog digitalnog udbenika Škrinjica slova i rijei 1, prvi dio
izvor: Teak D., Gabelica M., Marjanovi V., Škribulja Horvat A. (2020)
20
kasnije više govoriti. Nadalje, ako uitelj eli poveati odreeni dio lekcije (npr. da je zadatak
bolje vidljiv) dovoljno je odabrati eljeni dio i kliknuti kako bi se otvorio novi prozor sa
uveanim prikazom (slika 2.).
Ova platforma, kao i Školska knjiga i Profil Klett nude posebnu prilagodbu veliine zaslona
(prikaz na cijelom ekranu ili standardni prikaz) i veliine fonta. Na navedenim je platformama
dostupan i pretraiva po kljunim pojmovima, pretraivanje sadraja po unosu broja stranice
te izbornik sa dodatnim mogunostima (tablica sadraja, informacije o izdanjima, ostali dodatni
alati za prilagodbu, itd.).
Takoer, na slici 3. vidljiv je izbornik s mnoštvom dodatnih alata koji slue kao pomo pri
obradi nastavne jedinice (npr. kalkulator, sat, brojevni pravac, kalendar, crtovlje za pisanje,
tablice mnoenja, testovi, kvizovi i brojne druge opcije). injenica da se svi alati i dodaci nalaze
na jednom mjestu uvelike olakšava korištenje ovih digitalnih udbenika. Dakle,
uitelj/nastavnik za vrijeme pouavanja moe pristupiti bilo kojem navedenom alatu i poblie
objasniti sadraj koji se obrauje. Ova karakteristika pridonosi praktinosti i lakoi korištenja.
Slika 2. Uveani dio lekcije digitalnog udbenika Škrinjica slova i rijei 1, prvi dio
izvor: Teak D., Gabelica M., Marjanovi V., Škribulja Horvat A. (2020)
21
Profil Klett svoje digitalne udbenike nudi preko platforme IZZI. Kod ovog su nakladnika
digitalni sadraji rasporeeni po nastavnim cjelinama. Dakle, na platformi se moe nai
digitalni udbenik u pdf dokumentu koji sadri poveznice na stranicu gdje se nalaze svi popratni
digitalni materijali (razni kvizovi i ostale interaktivne igre, edukativni video isjeci, poveznice
sa dodatnim sadrajima, fotografije, itd.).
Slika 3. Opcija „alati“ s glavnog izbornika
izvor: Teak D., Gabelica M., Marjanovi V., Škribulja Horvat A. (2020)
Slika 4. Profil Klett cjeloviti digitalni sadraj za prvi razred osnovne škole, udbeniki
komplet Nina i Tino 1 (2020)
22
Na slici 4. prikazan je udbeniki komplet Nina i Tino 1 izdavaa Profil Klett. Lijevo je oznaen
glavni izbornik iz kojeg se moe pristupiti digitalnim udbenicima i dodatnim materijalima
(npr. fonoteka, slušaonica, videoteka, Klub itaa s dodatnim tekstovima za itanje te ostali
metodiki materijal). Digitalni udbenici pohranjeni su u pdf dokumentu iz kojeg se putem
poveznica (u obliku plavih ikona) pristupa digitalnim sadrajima na zasebnoj stranici IZZI.
S desne je strane oznaen izbornik koji sadri alate za prilagodbu prikaza i izgleda stranice.
Kao što je vidljivo na slici 4., nudi se opcija promjene fonta za djecu s disleksijom, mogunost
promjene veliine slova, promjena boje pozadine, mogunost izrade bilješki, itd. Takoer,
postoji i opcija „Ploa“ gdje uitelj moe pisati ili unositi (runo ili putem raunala) stavke koje
smatra da su potrebne uenicima. Moe birati pozadinu (crtovlje, prazna stranica ili
matematike kuice), kao i nain unosa teksta (runo, putem raunala, umetanje oblika, strelica,
itd.). U navedenom izborniku dostupne su i druge opcije za pisanje, podcrtavanje, isticanje,
dijeljenje sadraja, dodavanje uenika, itd.
Na slici 5. prikazana je lekcija iz digitalnog udbenika prirode i društva nakladnika Profil Klett.
Kao što je i prethodno navedeno, svaka je nastavna cjelina obogaena dodatnim digitalnim
sadrajima kojima se moe pristupiti preko poveznice u obliku plave strelice (oznaeno
Slika 5. Profil Klett digitalni udbenik prirode i društva za prvi razred osnovne škole,
udbeniki komplet Nina i Tino 1
izvor: Piškuli Marjanovi A., Pizzitola J., Prpi L., Kriman Roškar M. (2020)
23
crvenom na slici 5). Kraj svake je lekcije dostupan prethodno spomenuti izbornik i klasine
opcije za uveanje stranice, traenje po pojmovima i broju te tablica sadraja sa svim naslovima
nastavnih cjelina.
Izdavaka kua Školska knjiga svoje digitalne udbenike i popratne materijale nudi preko
platforme e-sfera i mozaBook. Dakle, nastavnicima su ponueni digitalni udbenici te imaju
pristup onima koje su prethodno izabrali. Na slici 6. vidljiv je prikaz kompleta s poetne stranice
gdje uitelj bira potrebni materijal. Udbenici, radne biljenice i ostali radni materijali
pohranjeni su u pdf dokumentu iz kojeg se pomou poveznica, tj. qr kodova uitelje i uenike
usmjerava na stranice gdje su pohranjeni dodatni digitalni sadraji kao što su pjesme, dodatni
tekstovi, edukativne igre, kvizovi, itd. Kraj opcije podrška uitelju, postoji i tablica sadraja u
kojoj se nalaze sve udbenike lekcije te je uitelju olakšan pristup pri traenju nastavnih
sadraja koji se obrauju. Kao i kod prethodno spomenutih nakladnika, dostupna je opcija
prilagodbe izgleda stranice i veliine fonta te postoji opcija prilagoavanja fonta za disleksiju.
Na slici 7.prikazana je nastavna lekcija iz hrvatskog jezika. Uokvirena je poveznica koju je
potrebno kliknuti kako bi se otvorila nova stranica sa svim dodatnim sadrajima i alatima za
nastavu. Dakle, u pdf-u udbenika dostupne su klasine opcije za uveanje dokumenta, pretragu
Slika 6. Digitalni udbenik Pelica 2 iz hrvatskog jezika, Školska knjiga izvor: Ivi S., Krmpoti M. (2021)
24
po stranicama i sl. Sve dodatne stavke i materijali zapravo se nalaze na zasebnim stranicama
što omoguava preglednost i sistematino korištenje.
3.1.2. Funkcija potpore uenju
Upravo ova funkcija podrazumijeva sve one karakteristike za koje je prethodno navedeno da
dodatno obogauju digitalni udbenik. U ovu kategoriju ubrajaju se: multimedijski sadraji
(fotografije, video isjeke, simulacije, 3D prikaze), brojne poveznice, prethodno navedeni
naini pretraivanja, rjenici s popisom definicija, itd. (Jang, 2014, prema Nuli, 2019, str.19).
Za poetak, udbenici se razlikuju po nainu pristupa digitalnim sadrajima. Kako je i ranije
bilo spomenuto, Alfinim udbenicima na mozaBook-u pristupa se pomou pristupnog koda koji
se nalazi u klasinom udbeniku. Moe mu se pristupiti preko raunala ili preko mobilne
aplikacije. Dakle, upisivanjem tog koda na predvieno mjesto na stranici, uenici pristupaju
svim digitalnim sadrajima (Alfaportal.hr, 2021.)
Slika 7. Nastavna cjelina iz digitalnog udbenika Pelica 2 iz hrvatskog jezika, Školska knjiga
izvor: Ivi S., Krmpoti M. (2021)
25
Što se tie druga dva nakladnika, njihovim se udbenicima i dodatnim digitalnim sadrajima
pristupa preko QR kodova. „QR kod (QR code) je skraenica za kod brzog odgovora (Quick
Response code), a predstavlja niz bitova koje oitava skener (DENSO ADC, 2011)“ (Filko,
2018, str. 25 ).
Na slici 9. prikazani su QR kodovi nakladnika Profil Klett (s lijeve strane) i nakladnika Školska
knjiga (s desne strane). Profil Klett zadrao je standardni izgled QR koda, dok je Školska knjiga
promijenila simbol preko kojeg se pristupa dodatnim sadrajima. Njihov QR kod (krug s
munjom) dostupan je kraj svake lekcije u udbeniku te omoguuje direktnu poveznicu na
eljenu nastavnu cjelinu. Uenici samo trebaju preuzeti mobilnu aplikaciju e-sfera te
skeniranjem QR koda kraj svake lekcije, brzo i lako pristupaju dodatnim sadrajima koji prate
nastavni sadraj. Takoer, osim glavnog pristupa sadraju, QR kodovi se takoer koriste za
pristup rješenjima zadataka kod odreenih udbenikih kompleta (Profil Klett, DiZzi MAT
radna biljenica) i ostalim sadrajima. „Mogunosti primjene su razliite jerje vrlo jednostavno
transformirati gotovo svaku informaciju u oblik dvodimenzionalnog QR koda“ (Durak,
Ozkeskin i Ataizi, 2016, prema Filko, 2018, str.25).
Slika 8. Nain aktivacije digitalnih udbenika
izvor: http://alfaportal.hr/naslovna/ALFA_digitalni_udzbenici-uputa.pdf (2021)
Kako je i ranije bilo elaborirano u radu, multimedijski sadraji uvelike su doprinijeli
modernizaciji sadraja i naina uenja. „Svi digitalni mediji imaju obiljeje multimedijalnosti,
jer prilikom njihovog korištenja, informacija koja se prenosi, obogaena je razliitim
sadrajima“ (Filko, 2018, str. 3). Digitalni su udbenici dodatno obogaeni mnoštvom
popratnih digitalnih alata, video isjeaka, fotografija, kvizova, audio zapisa, poveznica na
dodatne sadraje, pripremljenih prezentacija i listia za uitelje, itd.
Na slici 10. prikazana je stranica dodatnih digitalnih sadraja na platformi e-sfera koja se vee
na nastavnu lekciju Proljee – vremenske prilike, biljke i ivotinje (Kisovar Ivanda i Letina,
2021). Ova je lekcija obogaena fotografijama prirode u proljee, zvunim zapisom, dodatnim
kvizom za provjeru znanja te problemskim zadatkom sa grafom koji potie kritiko mišljenje.
Svaka cjelina naravno ima svoje osobitosti i sukladno tome prilagoeni su i popratni digitalni
sadraji.
Slika 9. QR kod nakladnika Profil Klett (lijevo) i QR kod nakladnika Školska knjiga (desno)
(2021)
27
Nadalje, digitalni su udbenici obogaeni i raznim simulacijama i 3D prikazima koji pospješuju
vizualizaciju apstraktnih sadraja ili slue kao izvrsna zamjena za situacije u kojima zorno
uenje nije mogue. Na platformi mozaBook dostupan je veliki broj 3D prikaza rasporeenih
po predmetima, a na slici 11. vidljiv je primjer ljudskog tijela. U ovom sluaju, nastavnik moe
odabrati odreeni organski sustav koji mu je u tom trenu potreban. Detaljno su opisani
pojedinani dijelovi te postoji još mnogo opcija u izborniku koje mogu dodatno pospješiti
vizualizaciju.
Slika 10. Prikaz DDS-a na portalu e-sfera za lekciju iz prirode i društva, Školska knjiga
izvor: Kisovar Ivanda T., Letina A. (2021)
Slika 11. 3D prikaz ljudskog tijela
izvor: portal mozaBook
Takoer, neizostavne su i brojne edukativne igre koje su uspješno implementirane u nove
digitalne udbenike. Nemogue je nabrojiti sve vrste dostupnih igara, ali zasigurno su
najuestalije: memory igre, izbacivanje uljeza, kvizovi i traenje tonog odgovora, povezivanje
pojma sa slikom, uoavanje razlike na slici, kota sree, itd. U nekim su udbenicima dostupne
poveznice koje preusmjeravaju uenike i uitelje na druge dostupne materijale i alate za uenje
kao što su: Kahoot, Wordwall, itd. Shifrin, Hill, Jana i Flinn (2015) navode „da dobro
osmišljene igre mogu poboljšati uenje, vještine, sliku o sebi te promjenu stava i ponašanja.
Igre mogu potaknuti sigurno eksperimentiranje, interaktivno uenje, samoefikasnost…Igre
takoer mogu biti odskona daska za raspravu, što dovodi do jaih odnosa i društvene podrške“
. Stoga, nije ni udo da su u tolikom broju zastupljene pri kreiranju digitalnih sadraja, posebice
za mlae uenike. Na slici 12. prikazana su dva primjera edukativnih igara. S lijeve strane
ponuena je igra „Udri krticu“ na Wordwall stranici (poveznica s platforme e-sfera), a na desnoj
je strani prikazana igra povezivanja slike s pojmom (platforma IZZI).
„Multimedija svojim postojanjem i napretkom neprekidno postavlja nove izazove tehnologiji.
Kao rezultat toga, klasino uenje i pouavanje napušta uionice i postaje neizostavna
sastavnica ivota i rada u nastavnom procesu“ (Matasi i Dumi, 2012, str.150). Moe se
zakljuiti da je upravo ovo multimedijsko bogatstvo jedno od kljunih karakteristika novih,
multimedijskih udbenika.
Slika 12. Edukativne igre „Udari krticu“ (prikaz lijevo, Školska knjiga) te spajanje slike s pojmom
(prikaz desno, Profil Klett) (2021)
29
3.1.3. Funkcija alata za upravljanje i funkcija interaktivnog povezivanja resursa
Funkcija alata za upravljanje ukljuuje „alate za provjeru znanja, autorske alate te sustave za
upravljanje uenjem“ (Jang, 2014, prema Nuli 2018, str.19). Autorski alati prethodno su bili
obraeni kroz rad te oni ukljuuju alate za rad s tekstom, umetanje slika, glazbe, dokumenata,
itd. Alati za provjeru znanja u digitalnim udbenicima veinski se oituju kroz posebne kvizove
za ponavljanje. Vana stavka je interaktivnost jer djeca veinski dobiju povratnu informaciju
nakon rješavanja. Pod ovu kategoriju ubrajaju se još i sustavi za upravljanje uenjem koji prate
napredak djece, ali za takve sustave potrebno je intenzivnije raditi na tehnološkoj podršci kako
bi se što uspješnije implementirali u obrazovni sustav.
Funkcija interaktivnog povezivanja resursa odnosi se na „povezivanje na materijale u bazi i
interakciju“ (Jang, 2014, prema Nuli, 2018, str. 19). Ovo se odnosi na sadraje u udbeniku koji
mogu biti povezani s nacionalnim bazama podataka i na mogunost uspostavljanja interakcije
sa strunjacima i drugim relevantnim institucijama i udrugama. Ponovno, ovakav nain uenja
iz prakse doprinosi lakoi usvajanja jer djeca ue po ivotnim primjerima.
30
Cilj istraivanja je ispitati mogunosti korištenja digitalnih udbenika u nastavi u osnovnoj
školi. Svrha je istraiti koje se to funkcije naješe koriste i koliko je primjena novih,
obrazovnih materijala zastupljena u osnovnoj školi (kako u predmetnoj, tako i u razrednoj
nastavi). Podrobnije se nastoji istraiti u kojem se dijelu nastavnog sata najviše koriste digitalni
materijali i koje su to funkcije koje uitelji najviše implementiraju u svoje pouavanje. Takoer,
ispituje se generalno mišljenje o prednostima i nedostatcima korištenja digitalnih udbenika i
razlozima zašto se isti ne primjenjuju (za uitelje/nastavnike koje se opredijele za opciju da ih
ne koriste). Vano je i provjeriti smatraju li uitelji da su ovakvi sadraji dobro prilagoeni
uzrastu uenika te koriste li i uenici digitalne udbenike zajedno s uiteljima za vrijeme
nastave.
4.2. Metodologija istraivanja
4.2.1. Instrument istraivanja
Korišteni upitnik za ovo istraivanje sastoji se od dva dijela: opih podataka te pitanja o
mogunosti korištenja digitalnih udbenika. Opi podatci ukljuuju tri pitanja kojima se
nastojalo ispitati podruje rada (razredna ili predmetna nastava) i radno iskustvo. Ukoliko se
radilo o predmetnoj nastavi, nastavnici su trebali odabrati predmet/e koji/koje pouavaju.
Drugi dio upitnika odnosi se na mogunosti korištenja digitalnih udbenika u nastavi i sastoji
se od 9 pitanja razliitih tipova (odabir jednog ili više odgovora te upisivanje vlastitog
odgovora). Ovim dijelom nastojalo se ispitati koriste li nastavnici/uitelji digitalne udbenike
te koliko esto. Ukoliko bi odbrali opciju da ne koriste digitalne udbenike trebali su navesti i
razlog. Ovi su odgovori iznimno vani kako bi se ispitalo generalno mišljenje uitelja i
nastavnika o korištenju novih tehnologija u obrazovanju u cilju daljnjeg optimiziranje sadraja
za budue generacije. Nadalje, bilo je potrebno odabrati u kojem se dijelu nastavnog sata
naješe koriste udbenici (uvodni dio i motivacija, obrada nastavnih sadraja, ponavljanje
31
nastavnih sadraja ili kod aktivnosti za domau zadau) te koriste li ih i uenici ili samo uitelji.
U sljedeem pitanju bilo je ponueno nekoliko funkcija (ppt prezentacije, edukativne igre, QR
kodovi, itd.) i trebalo je odabrati one koje naješe koriste u nastavi. Zadnja tri pitanja odnosila
su se na generalno mišljenje uitelja/nastavnika o prilagoenosti ovih materijala uzrastu
uenika, njihovim prednostima te eventualnim problemima na koje su nailazili.
4.2.2. Uzorak i postupak istraivanja te metode analize podataka
Istraivanje je provedeno na uzorku od ukupno 123 ispitanika koji su riješili upitnik putem
interneta preko Google obrasca. Uzorak ini 45 uitelja razredne nastave te 78 predmetnih
nastavnika. Samo istraivanje provedeno je u razdoblju od 16. kolovoza 2021. do 20. kolovoza
2021.godine. Svi su ispitanici prethodno bili upoznati s ciljem provoenja istraivanja te je
sudjelovanje u istom bilo dobrovoljno i anonimno. Obrada prikupljenih rezultata izvršena je
programom Microsoft Excel.
4.3. Analiza podataka
Tablica 1. prikazuje ope podatke o 123 ispitanika s obzirom na njihovo podruje rada i radno
iskustvo. Kao što je i vidljivo, upitniku je pristupilo 45 uitelja razredne nastave (36,6%) te 78
predmetnih nastavnika (63,4%). Ukoliko poblie analiziramo predmetnu nastavu, vidljivo je da
najviše ispitanika pouava engleski jezik, ak njih 18 (23,1%). Zatim slijedi 12 nastavnika
hrvatskog jezika (15,4%), 12 nastavnika matematike (15,4%) i 12 nastavnika informatike
(15,4%). Upitniku je takoer pristupilo i 8 vjerouitelja (10,3%), 6 nastavnika povijesti (7,7%),
po 4 nastavnika njemakog jezika, glazbene kulture, biologije, fizike i kemije (5,1%), po 3
nastavnika prirode i geografije (3,8%) te dva nastavnika talijanskog jezika (2,6%). Najmanje
ispitanika (samo 1 za svaki predmet, dakle 1,3%) pouava likovnu kulturu i tjelesnu i
zdravstvenu kulturu. Najviše ispitanika, ak 69 (56,10%), ima 10 do 30 godina radnog iskustva,
a 12 pristupnika se izjasnilo da radi dulje od 30 godina (9,8%). Ostatak ispitanika, dakle 42 od
123, ima do 10 godina radnog iskustva (34,10%).
32
PODRUJE RADA Broj ispitanika %
Razredna nastava 45 36,6%
Predmetna nastava 78 63,4%
Priroda 3 3,8%
Biologija 4 5,1%
Kemija 4 5,1%
Fizika 4 5,1%
Povijest 6 7,7%
Geografija 3 3,8%
Vjeronauk 8 10,3%
Informatika 12 15,4%
od 10 do 30 godina 69 56,10%
više od 30 godina 12 9,80%
33
4.4.1. Korištenje digitalnih udbenika za vrijeme nastave
Znaajan broj ispitanika, ak 112 (91,1%) od moguih 123, izjavio je da koristi digitalne
udbenike u nastavnom procesu, dok je 11 ispitanika (8,9%) potvrdilo da ne primjenjuje iste.
Dobiveni rezultati uistinu su motivirajui i svakako bi se daljnjim istraivanjima trebalo
preciznije utvrditi naine na koje i u kojem obimu nastavnici/uitelji koriste digitalni udbenik.
Svakako, poticajno je da se veina uitelja i nastavnika opredijelila za modernizaciju nastavnog
procesa te svoje pouavanje obogatila dodatnim multimedijskim sadrajima.
Razloge zbog kojih 8,9% ispitanika ne koristi digitalne udbenike u nastavi moemo podijeliti
u sljedee kategorije:
• nedovoljna razina znanja za korištenje digitalnih materijala
• preferencija klasinih tiskanih udbenika
Dakle, ne moemo jednoznano odrediti razloge pojedinih ispitanika jer se esto oni isprepleu.
Od 10 zaprimljenih odgovora, ak 4 odnose se na lošu opremljenost uionice te slabu
internetsku vezu koja onemoguava korištenje. Nadalje, 3 ispitanika izjavila su da se ne znaju
sluiti digitalnim udbenicima, dok je jedan ispitanik samo naveo da ne koristi digitalne
udbenike bez detaljnijeg objašnjenja. U zadnju kategoriju (preferencija klasinih udbenika)
ubrajaju se odgovori dvaju ispitanika koji su naveli da radije koriste klasine udbenike zbog
sljedeih razloga:
34
- Koristim tiskani udbenik, materijale koje sama pripremim. Uenici ne nose tablete da bi
mogli koristiti digitalne udbenike ispred sebe. Odmore se od digitalije u školi. Volim "osjetiti
miris papira', lakše mi je uiti uz papirnati udbenik, a ne raunalo / tablet. Lakše je podcrtati
zaokruiti.
- Nema potrebe jer nema korisnih sadraja za nastavu, dovoljni su papirnati udbenici.
Smatram da nisu dobro prilagoeni uenicima
Dakle, iz ovih je odgovora vidljivo kako pojedini uitelji/nastavnici smatraju da digitalni
udbenici nisu dovoljno dobro prilagoeni te preferiraju klasine metode uenja. Ovi su podatci
iznimno vani jer ukazuju na probleme modernog školstva koji zahtijevaju dodatnu pozornost.
4.4.2. Uestalost korištenja digitalnih udbenika
Tablica 2. Uestalost korištenja u nastavi
UESTALOST KORIŠTENJA U NASTAVI BROJ %
Svakodnevno 47 42,0%
Jednom tjedno 24 21,4%
Jednom mjeseno 9 8%
Obrada nastavnog sadraja 41 36,6%
Ponavljanje nastavnog sadraja 47 42%
Aktivnosti za domau zadau 6 5,4%
ukupno 112 100%
Što se tie same uestalosti korištenja, 47 ispitanika izjavilo je da svakodnevno koristi digitalne
udbenike za vrijeme nastave (ak 42%). Ponovno, poticajno je vidjeti da veina ispitanika
implementira suvremene tehnologije prilikom svog pouavanja. Nadalje, 32 ispitanika izjavila
su da koriste digitalne udbenike 2-3 puta tjedno (28,6%), 24 ispitanika potvrdila su da ih
koriste barem jednom tjedno (21,4%), dok je 9 ispitanika odabralo odgovor da u svojoj nastavi
digitalne udbenike koristi jednom mjeseno (8%). Navedena statistika i više je nego pozitivna
jer je vidljivo da su digitalni udbenici veinski zastupljeni u nastavi. Zaprimljen odgovori
35
potvruju injenicu da je veliki broj uitelja i nastavnika prepoznao prednosti korištenja
multimedije u svrhu obogaivanja nastavnog procesa.
Ako podrobnije analiziramo navedene podatke, moemo zakljuiti da najviše pristupnika, njih
47 (42%), digitalne udbenike koristi za ponavljanje nastavnog sadraja, a 41 ispitanik (36,6%)
koristi ih za obradu nastavnog sadraja. Za uvodni dio i motivaciju, 18 (16,1%) ispitanika
koristi digitalne udbenike, dok ih svega 6 (5,4%) koristi za zadavanje aktivnosti za domau
zadau. Odgovori na ovo pitanje poprilino su podijeljeni što nije zauujue s obzirom da se
nastavnici razlikuju po svojim metodama pouavanja. Takoer, svaki nastavni predmet ima
svoje karakteristike i opravdano je za rei da nee sve funkcije koje nudi digitalni udbenik
odgovarati baš svakom nastavnom predmetu i sadraju. U sljedeem poglavlju bit e detaljnije
prikazani rezultati najkorištenijih funkcija, što se u buduim istraivanjima moe detaljnije
povezati sa prethodno navedenim podatcima.
Takoer, ovim se upitnikom nastojalo ispitati koriste li i uenici digitalne udbenike za vrijeme
nastave ili ih koriste samo uitelji. Od 111 prikupljenih odgovora, kao što je i vidljivo sa grafa
2., 69 (62,2%) ispitanika ipak je odabralo opciju da samo oni (dakle uitelji/nastavnici) koriste
digitalni udbenik, a 42 (37,8%) ispitanika potvrdila su da digitalne udbenike koriste i uenici
zajedno s njima. Obraeni rezultati nisu iznenaujui jer velik broj škola u Republici Hrvatskoj
i dalje nije dovoljno dobro opremljen kako bi se djeci omoguilo korištenje digitalnih udbenika
za vrijeme nastave. Odgovori na ovo pitanje zasigurno bi se razlikovali od škole do škole, ali
uistinu nije lako donijeti jedinstven zakljuak zbog velikog broja prisutnih imbenika. Svakako,
rezultati su korisni jer donekle pruaju uvid u stvarno stanje.
Graf 2. Korištenje digitalnih udbenika za vrijeme nastave kod uitelja i uenika
36
4.4.3. Najkorisnije funkcije digitalnih udbenika
Narednim pitanjem nastojalo se ispitati koje su to funkcije koje uitelji i nastavnici naješe
koriste u digitalnom udbeniku. Dakle, ovo je pitanje ukljuivalo jedan ili više ponuenih
odgovora. Bilo je za oekivati da e se najvei broj uitelja i nastavnika opredijeliti za
PowerPoint prezentacije, ali to nije bio sluaj.
Kao što je vidljivo sa grafa 3., najkorištenije funkcije digitalnog udbenika su edukativne igre
(kvizovi i ostale igre). ak 92 ispitanika odluila su se za ovaj odgovor (82,9%). Drugo mjesto
zauzimaju video i audio zapisi sa 80 odabranih odgovora (72,1%). Ovolika zastupljenost bila
je oekivana jer su brojni video i audio zapisi sabrani na jednom mjestu što uvelike olakšava
pouavanje pojedinih predmeta (npr. kod glazbene kulture, brzina pristupa i dostupnost brojnih
pjesmama i skladbi). PowerPoint prezentacije, nalaze se na treem mjestu sa 52 odgovora
(46,8%), dok je svega 22 ispitanika (19,8%) potvrdilo da koristi i QR kodove dostupne u
udbenicima. Na temelju obraenih rezultata vidljivo je da se trendovi mijenjaju kao i afiniteti
današnjih uenika. Kvizovi i edukativne igre u novijim udbenicima zanimljiv su interaktivni
alat koji doprinosi kreativnosti nastave. Iako se naizgled radi o igri, na zanimljiv se nain
prikazuje nastavni sadraj te uenici u veini sluajeva pristupaju sa veim zanimanjem obradi.
Graf 3. Najkorisnije funkcije digitalnih udbenika
37
njihovim prednostima i nedostatcima
Zadnja tri postavljena pitanja upravo su nastojala ispitati generalno mišljenje uitelja i
nastavnika o prilagoenosti sadraja u digitalnim udbenicima uzrastu uenika te koje su to
pozitivne strane korištenja, a koje su poteškoe.
Graf 4. potvruje da velika veina, 104 ispitanika (92,9%), smatra da su digitalni udbenici
dobro prilagoeni predmetu i uzrastu uenika. Od 112 prikupljenih odgovora, 8 ispitanika
(7,1%) negiralo je tu tvrdnju. Kako je prethodno navedeno, jedan ispitanik naveo je da ne koristi
digitalne udbenike upravo zato što smatra da nisu dovoljno dobro prilagoeni uenicima niti
predmetu te da ne nude korisne sadraje. Daljnjim i podrobnijim istraivanjima, trebalo bi se
preciznije utvrditi na što se tono odnosi neprilagoenost sadraja te koji se to elementi mogu
popraviti kako bi se poboljšala uinkovitost materijala.
Na posljednja dva pitanja, uitelji i nastavnici trebali su odgovoriti koje su to prednosti koje bi
istaknuli kod korištenja digitalnih udbenika te jesu li naišli na nekakve poteškoe. Na ova su
pitanja sudionici odgovarali sa više odgovora te je stoga broj obraenih odgovora vei u odnosu
na broj ispitanika koji su pristupili upitniku. Dakle, na pitanje o prednostima korištenja
odgovorilo je 107 ispitanika, a sveukupno je zaprimljeno 119 odgovora.
U tablici 3. prikazane su naješe prednosti digitalnih udbenika koje su nastavnici i uitelji
navodili, a kako je i vidljivo odgovori su zaista raznovrsni i nema specifine prednosti koja
prevladava u ovom sluaju. Najvei broj ispitanika, 35 (29,41%) smatra da je najistaknutija
karakteristika digitalnih udbenika praktinost, dostupnost materijala na jednom mjestu te
Graf 4. Prilagoenost digitalnih udbenika i sadraja uzrastu uenika
38
lakoa korištenja. Druga vana prednost, kako tvrde 34 ispitanika (28,57%) odnosi se na
bogatstvo dodatnih sadraja za rad koji pomau pri obradi nastavnog sadraja. Ispitanici su
najviše navodili edukativne igre, audio zapise, video isjeke, PowerPoint prezentacije, razne
kvizove, simulacije pokusa, 3D prikaze, mogunosti vizualizacije sadraja, itd. Nastavno, 29
(24,37%) ispitanika navelo je da digitalni udbenici pospješuju ueniku aktivnost na
nastavnom satu i motivaciju za radom. Ova tvrdnja moe se nadovezati na izjave 7 (5,88%)
ispitanika koji tvrde da su se nastavni sadraji aktualizirali kroz digitalne udbenike te su
predstavljeni na suvremen nain prilagoen potrebama današnjih uenika. Lakše školske torbe
bile su krucijalna prednost za 6 (5,04%) ispitanika. Naime, problem teških uenikih torbi dugo
je polemiziran i moda su upravo digitalni udbenici jedno od moguih, buduih rješenja. Jedan
je ispitanik naveo da je korištenje udbenika ekološki prihvatljiva opcija jer se smanjuje
korištenje papira. U sklopu digitalnih udbenika nakladnici nude uiteljima i nastavnicima
pakete sa nastavnim listiima, ispitima znanja, godišnjim i mjesenim planovima, pripreme za
nastavu, kriterije vrednovanja i brojne druge materijale. Upravo su 4 (3,33%) ispitanika
istaknula kako su ovi dodatni materijali za uitelje najvea prednost korištenja. Takoer, 2
(1,7%) ispitanika navela su da digitalni udbenici pospješuju razvoj informacijske i medijske
pismenosti. Vanost ovih kompetencija ranije je objašnjena u radu te je poticajno vidjeti da se
i one prepoznaju kao bitna karakteristika.
Uz sve navedeno, ne moemo osporiti injenicu da je korona virus uvelike promijenio nain
izvoenja nastave te nije zauujue što su 2 (1,7%) ispitanika prepoznala ulogu digitalnog
udbenika kod izvoenja online nastave.
Zakljuno, dostupnost svih materijala na jednom mjestu, praktinost i lakoa korištenja te obilje
korisnog multimedijskog sadraja najvanije su prednosti digitalnih udbenika prema
ispitanicima ove ankete.
Prednosti korištenja digitalnih
udbenika BROJ POSTOTAK
sudjelovanje 29 24,37%
dodatni tekstovi, itd.) 34 28,57%
Praktinost, dostupnost materijala na jednom mjestu, lakoa
korištenja 35 29,41%
Inovativnost i aktualizacija nastavnih
Olakšana nastava tijekom pandemije zbog uporabe ovih udbenika 2 1,70%
Dodatna podrška nastavnicima 4 3,33%
Ukupno 119 100%
Nedovoljna opremljenost uionica ili zastarjela tehnika 8 6,78%
Problem s internatskom vezom 30 25,42%
Problemi s aktivacijom udbenika (neispravni kodovi) 9 7,63%
Zamrzavanje tableta 4 3,39%
udbenika 6 5,08%
Ukupno 118 100%
Što se tie poteškoa pri korištenju digitalnih udbenika, najvei je broj ispitanika, njih 61
(51,7%) potvrdio da se nije susreo s problemima pri korištenju digitalnih udbenika. Takav je
rezultat uistinu poticajan i motivirajui za ostale kolege. Nadalje, veina problema s kojima su
se ispitanici susretali bili su tehnološke naravi. Oekivano, najuestaliji problem bio je onaj s
lošom internetskom vezom gdje je nezadovoljstvo izjavilo 30 (25,42%) ispitanika. Probleme s
aktivacijom udbenika i korištenjem starih kodova navelo je 9 uitelja i nastavnika (7,63%), a
8 (6,78%) ispitanika izjavilo je da je najviše problema imalo sa nedovoljno opremljenom
uionicom (primjerice, nedostajali bi zvunici ili neko drugo pomagalo za rad) ili zastarjelom
tehnikom. Takoer, 6 (5,08%) ispitanika navelo je probleme s korištenjem udbenika. Ovo se
nije odnosilo samo na vlastito nesnalaenje, ve su navodili kako i uenici ne znaju samostalno
pristupiti digitalnim materijalima od kue. Naravno, radi se o problemima na koje su naišli na
poetku. Neizostavno je spomenuti i probleme sa tabletima. Dakle, 4 (3,39%) ispitanika navelo
40
je da su ueniki tableti poneka zablokirali, tj. zamrznula bi se slika zaslona i privremeno bi rad
na njima bio onemoguen.
Iz navedenih rezultata moe se zakljuiti da se najviše problema s korištenjem digitalnih
udbenika vee uz tehnologiju (nestabilna internetska veza, zamrzavanje tableta, rok valjanosti
kodova pristupa) ili nedovoljnu opremljenost uionica za rad (zastarjela tehnika). Dobiveni
rezultati ukazuju na potrebu veeg ulaganja u obrazovne tehnologije te bolju opremljenost same
uionice. Ukoliko nema osnovnih uvjeta za rad, kao što je stabilna internetska veza i
odgovarajua tehnologija, uenje pomou digitalnih udbenika nije mogue. Naravno, osim
navedenih problema, dovode se u pitanje i kompetencije uitelja/nastavnika i uenika. Iako
ispitanici nisu toliko navodili poteškoe s kompetencijama, svakako bi trebalo više ulagati u
osposobljavanje uitelja i nastavnika za sluenje digitalnim udbenicima. Shodno tome, oni bi
trebali upoznati svoje uenike s nainom rada i pristupanju istima.
41
5. ZAKLJUAK
Napretkom društva i suvremene tehnologije, bilo je pitanje vremena kada e doi do
aktualizacije nastavnih metoda i nastavnih sredstava. Naime, moderno školstvo trebalo bi se
prilagoditi novim generacijama i zadovoljiti njihove potrebe koje nadilaze mogunosti
tradicionalnog obrazovanja. Radi se o digitalnim uroenicima, djeci koja su roena u svijetu
tehnologije i iji su ivoti nezamislivi bez iste. U nastavu su stoga uvedene informacijsko-
komunikacijske tehnologije (IKT) s ciljem da se nastavni proces osuvremeni i što više priblii
modernom djetetu. Obrazovne tehnologije pruaju pregršt mogunosti i esto nadilaze
ogranienja tradicionalne nastave. Takoer, IKT zahtjeva i razvoj novih kompetencija kao i
informatike, informacijske i medijske pismenosti. Razvoj navedenih kompetencija trebao bi
se više poticati kroz školski kurikulum, a jedan od naina moe biti i primjena digitalnih
udbenika.
Naime, digitalni udbenici relativno su novi materijali koji sadre mnoštvo funkcija i
mogunosti za obradu multimedijskog sadraja. Dakle, oni ne podrazumijevaju samo
elektroniki oblik klasinog udbenika ve nude brojne opcije koje obogauju i dodatno
produbljuju nastavu. Multimedijalnost je kljuna karakteristika digitalnih materijala jer
uenicima pribliava nastavni sadraj ukljuujui više osjetila kod procesa uenja. Osim
mnoštva dodatnog multimedijskog materijala (audio i video zapisi, kvizovi, edukativne igre,
3D prikazi, dodatni tekstovi, simulacije, itd.), postoje i brojni alati za prilagodbu stranice (bilo
da se radi o funkcionalnoj ili vizualnoj prilagodbi) što ih uvelike razlikuje od klasinih
udbenika koji nisu bili podloni personalizaciji u tolikoj mjeri.
Provedeno je istraivanje o mogunosti korištenja digitalnih udbenika u osnovnoj školi kako
bi se ispitala uestalost primjene IKT-a od poetnih razina obrazovanja. Primarni cilj
istraivanja bio je ispitati koliko je zastupljeno korištenje digitalnih udbenika (i u kojem dijelu
nastavnog sata), koje su to najkorisnije funkcije te prednosti i nedostatci. Rezultati navedenog
istraivanja prikazuju iznenaujue pozitivnu sliku o korištenju IKT-a u osnovnoškolskom
obrazovanju. ak 91,1% ispitanika potvrdilo je da koristi digitalne udbenike. Naravno,
daljnjim i preciznijim istraivanjima trebalo bi dodatno provjeriti što se to sve podrazumijeva
po navedenom zakljuku. Nekolicina ispitanika (8,9%) navela je da ne primjenjuje digitalne
udbenike u nastavi, a naješi razlog jest neadekvatna opremljenost uionice i slaba
internetska veza. Nadalje, što se tie uitelja i nastavnika koji koriste digitalne udbenike, 42%
ispitanika navelo je da digitalne materijale koristi svakodnevno, a naješa svrha korištenja je
42
ponavljanja nastavnih sadraja. Najistaknutija prednost je lakoa korištenja digitalnih
udbenika te dostupnost svih materijala na jednom mjestu. Isto tako, sve ostale navedene
prednosti uistinu su znaajne i mogu biti poticaj drugim uiteljima i nastavnicima da krenu s
primjenom digitalnih udbenika u nastavi. S druge strane, sve navedene poteškoe s kojima su
se uitelji i nastavnici susretali iznimno su korisna povratna informacija za nakladnike i
proizvoae digitalnih udbenika. Zakljuno, navedeno istraivanje dobar je pokazatelj da
primjena IKT-a u hrvatskom školstvu nije neuobiajena pojava te da se nastavni proces
prilagoava suvremenim potrebama.
http://alfaportal.hr/naslovna/ALFA_digitalni_udzbenici-uputa.pdf (Pristupljeno 04.08.2021.)
Aleri, M., Kolar Billege, M. i Budinski, V. (2019). Medijsko opismenjavanje u osnovnoj
školi. Communication Management Review, 04 (01), 50-59. Preuzeto s:
https://doi.org/10.22522/cmr20190139 (Pristupljeno 31.07.2021.)
Ammad-ud-din, M.,Mikkonen,, T., Pinjamaa, T., Lehto, S., Ståhlberg,P., Ventura, E. ,
Zhongliang,, R. (2014). How Will Digital Media Impact Education? Preuzeto s:
https://www.researchgate.net/publication/280529197_How_Will_Digital_Media_Impact_Edu
Buli, M. , Kostovi Vranješ, V. (2019) Utjecaj e-uenja na samoodgovornost uenika pri
izvršavanju domaih zadaa. Školski vjesnik : asopis