Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Mjera 1 – Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja
Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj: Europa ulaže u ruralna područja
Udio sufinanciranja: 90% EU, 10% RH
Virje, 4. 12. 2019.
Tomislav Mesić
OVA AKTIVNOST SUFINANCIRANA JE SREDSTVIMA EUROPSKE UNIJE Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
Tema (područje) programa osposobljavanja:
Stočarstvo
Naziv programa:
DOBROBIT ŽIVOTINJA
Podmjera 1.1. Potpora za strukovno osposobljavanje i
aktivnosti za stjecanje vještina
Tip operacije 1.1.2. Strukovno osposobljavanje za
poljoprivrednike
• Naziv programa:
DOBROBIT ŽIVOTINJA
Tema:
Upravljanje pašnjacima i ispustima,
prevencija i zdravstvena zaštita
životinja, etologija
SADRŽAJ
1. Upravljanje pašnjacima i ispustima
2. Prevencija i zdravstvena zaštita životinja
3. Etologija
Ispaša
• Kretanje životinja na otvorenom doprinosi dobrobiti u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama, plodnosti i zdravljem.
• Neizravno se smanjuje opterećenost objekta uzrokovana cjelogodišnjim držanjem goveda u zatvorenom prostoru, smanjuje se udio tekućeg gnoja i potrebe za njegovim skladištenjem.
• Kako bi ispunili zahtjev držanja goveda na ispaši obvezni ste držati goveda na ispaši najmanje 120 dana u godini uz obveznu koprološku pretragu dva puta godišnje.
• Koprološka pretraga je pretraga fecesa (balege) na parazite, koristi se za otkrivanje svih invazijskih bolesti čiji su uzročnici lokalizirani u probavnom sustavu.
Koprološka pretraga
• Koprološku pretragu potrebno je izvršiti dva puta godišnje.
• Prvi uzorak se uzima dva tjedna nakon izlaska na pašu, drugi uzorak se uzima nakon završetka perioda napasivanja.
• Za koprološku (parazitološku) pretragu uzima se jedan uzorak na 20 krava odnosno vrši se spajanje uzoraka do najviše 20 životinja u grupni uzorak.
• Prikupljeni feces mora biti svjež i prikladan za parazitološki pregled.
Postupak uzorkovanja
• Uzorke može uzimati korisnik (uzimanje
uzorka sa tla) kao i stručna osposobljena
osoba za taj posao (uzimanje direktno iz
rektuma).
• Uzorke je potrebno pažljivo pakirati
(plastična vrećica) i označiti.
Postupak uzorkovanja
• Najbolje je uzeti uzorke fecesa od
pojedinačnih životinja npr. po 4 žlice od
svake životinje.
• Svježi feces može biti uzet s tla ili se
uzima direktno iz rektuma svake životinje.
Označavanje uzoraka za koprološku
pretragu
• Uzorak je potrebno označiti (po mogućnosti
naljepnicom) sa sljedećim podacima:
1. ime i prezime vlasnika, adresa,
2. identifikacijski broj gospodarstva,
3. vrsta životinja,
4. identifikacijski broj životinje ili grupe životinja
(ako se uzima grupni uzorak)
5. datum uzorkovanja.
Gdje se obavlja ispitivanje uzoraka?
• Uzorci fecesa odnose se ili šalju u
veterinarske ili druge organizacije koje u
djelokrugu svog rada provode koprološke
preglede u specijaliziranom laboratoriju
(Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski
fakultet ili lokalne veterinarske
organizacije).
Što poduzeti u slučaju pozitivnih
rezultata analize?
• Nakon svake pretrage veterinarska organizacija mora izdati potvrdu korisniku o rezultatu pregleda.
• Liječenje životinja provodi se na temelju pozitivnih rezultata koprološke analize i stručnoga mišljenja veterinara.
• Stručno mišljenje veterinara treba biti vidljivo iz dnevnika veterinarskih intervencija.
• Dokaz o provedenim analizama uzoraka
fecesa mora se držati na gospodarstvu.
• Nalaz koprološke pretrage korisnik je
dužan dostaviti na uvid podružnici
Agencije za plaćanja najkasnije do 31. 12.
2019.
Pašnjaci
Vijek pašnjaka ovisi o načinu gospodarenja
pašnjakom i primijenjenoj agrotehnici:
1. nepravilna gnojidba i/ili izostanak gnojidbe
2. preveliki broj stoke na površini
3. kasna košnja,
4. teška mehanizacija u nepovoljnim uvjetima
Klimatskim uvjetima uvjetima ( suša, poplave,
snijeg, mraz)
5. Štete od glodavaca
Kada treba obnoviti pašnjak?
• Kontinuirani pad prinosa krme
• Životinje nerado pasu, ostaju dijelovi površine
nepopaseni
• Pojava trave i zeljanica slabe kvalitetne
vrijednosti na više od 50 % površine
• pojava plješina veća od 30 %
Mjere popravka pašnjaka
• Vizualna procjena obilaskom parcele
• Procjena botaničkog sastava (% korova)
• Više od 50 % korova –nova sjetva
• Do 30% korova – usijavanje i promjena
agrotehnike :
1. malčiranje - košnja nepopasenih
dijelova
2. gnojidba
3. kalcizacija
Popravak usijavanjem
• Specijalne sijačice ili drljanje i sjetva rasipačem za gnojivo te valjanjem nakon sjetve
• Količina sjemena ovisno o procjeni praznih mjesta na parceli
Zasnivanje novog pašnjaka
• Sjetva u obrađeno tlo
• Primjena herbicida i površinska obrada
• Herbicidi i direktna sjetva (usijavanje)
Odabir vrsta za pašnjak
• Prema staništu (suho-mokro)
• Planiranoj agrotehnici
• Načinu korištenja (pašnjak, košnja-ispaša)
• Vrste pogodne za sjetvu:
• Engleski ljulj (norma sjetve: 35 kg/ha u
čistoj sjetvi)
• Livadna vlasnjača (norma sjetve: 30 kg/ha)
• Vlasulja trstikasta (norma sjetve: 35-40
kg/ha u čistoj sjetvi)
Vlažnija staništa – sastav pašnjačkih vrsta
Smjesa 1.
• Engleski ljulj 30 kg/ ha
• Bijela djetelina 2 kg/ha
Smjesa 2.
• Engleski ljulj 15 kg/ha
• Vlasulja trstikasta 10 kg/ha
• Vlasnjača livadna 5 kg/ha
• Bijela djetelina 2 kg/ha
Suha staništa – sastav pašnjačkih vrsta
Smjesa 1.
• Vlasulja trstikasta 15 kg /ha
• Vlasnjača livadna 15 kg/ha
• Bijela djetelina 2 kg /ha
Smjesa 2.
• Klupčasta oštrica 9 kg/ha
• Vlasnjača livadna 10 kg/ha
• Vlasulja trstikasta 10 kg/ha
• Bijela djetelina 2 kg/ha
Metode napasivanja
• Ostaviti dovoljno vremena za odmor pašnjaka nakon paše – regeneracija!
• Kod slobodne paše životinje biraju kvalitetne vrste, koje polako potiskuju zeljanice koje se šire sjemenom, vriježama- postaju dominantne na travnjacima
NAPASIVANJE:
• kontinuirana –neprekidna ispaša
• rotacijska – naizmjenična ispaša
Neprekidna ispaša
• Visina početka napasivanja je kada je tratina
visine 15-20 cm za goveda
• Važno je opterećenje pašnjaka odnos biljne
mase : broja stoke
• U proljeće : veći broj stoke po hektaru ili jedan
dio pokosimo
• U ljeto : smanjujemo broj stoke po hektaru
• Nema troškova ograde
Rotacijsko napasivanje
(pregonsko)
• Pregon traje1-20 dana
• Visina mase 15 - 20 cm (najkvalitetnija, najviše se iskoristi)
• Prednosti: bolja produktivnost pašnjaka, bolja iskorištenost, manje korova
• Nedostatak: ograda, premještanje stoke, potrebno više znanja
• Prestanak napasivanja kad tratina bude 7 - 10 cm visine.
Kod planiranja napasivanja važno je
znati:
• Površinu pašnjaka
• Godišnji prinos suhe tvari ( produktivnost )
• % iskorištenja pašnjaka
• Ritam porasta tratine
• Potrebe jednog grla i stada
• Trajanje pašne sezone
Ispusti
• Vanjska ograđena površina u blizini staje,
namijenjena kretanju životinja, u koju
životinje imaju slobodan pristup.
• Kao dokaz o ispunjenju obaveze služi
Evidencija.
• Evidenciju je potrebno voditi ažurno na
propisanom obrascu u „papirnatom” ili
digitalnom obliku.
Ispusti
Vrsta životinje Tjelesna masa (kg)
Minimalna površina (m²)
Boravak na ispustu
Telad Manje od 150 1,5
150 – 220 1,7
220 i više 1,8
Mliječne krave - - Min. 150 dana
Krmače i nazimice - 1,3m² po životinji Min. 2 sata 2 x tjedno
Svinje za tov - 0,55m² po životinji Min. 2sata 2x tjedno
Držanje u natkrivenim boksovima s vanjskom klimom
Ispusti
• Omogućavaju životinjama kretanje, te
izlaganje svježem zraku i sunčevoj svjetlosti
što pozitivno utječe na zdravlje i dobrobit.
• Održavanje kondicije, sinteza vitamina D,
rashlađivanje tokom ljetnih noći…
• Ukoliko ispust nije vezan uz staju, odnosno
životinje ne mogu ulaziti slobodno iz objekta
u ispust i obratno, potrebno im je osigurati
neograničen pristup hrani i vodi te hlad.
Ispusti
• Pravilnikom o M14 nije propisana vrsta
podne površine.
• Obično je zemlja, može biti pijesak/šljunak
(drenaža oborinskih voda), rjeđe beton.
• Površina ne smije izazivati oštećenje
papka.
• Ne puštati životinje na zemljane ispuste
nakon topljenja snijega ili obilne kiše
(blato).
Prevencija i zaštita zdravlja životinja
• U cilju sprječavanja pojave bolesti
posjednik stada dužan je provoditi
preventivne mjere!
• Bolesti u stadu/jatu negativno utječu na
proizvodnju (prirast, mlijeko, jaja)-
smanjenje prihoda – liječenje (povećanje
troškova).
• Bolje spriječiti nego liječiti!
Biosigurnost
• Biosigurnost podrazumijeva provedbu mjera kojima se sprječava unos uzročnika zaraznih bolesti u uzgoj životinja odnosno širenje uzročnika bolesti među životinjama.
• Svi uzročnici bolesti, od virusa do bakterija, kokcidija, gljivica, mogu se širiti preko poznatih vektora ili sa životinje na životinju, s ljudi koji se brinu za životinje, zatim preko kontaminirane hrane, vode, opreme i okoliša te zrakom.
• Za biosigurnost je odgovoran proizvođač odnosno posjednik životinja. Stoga, svaki posjednik životinja treba izraditi PLAN BIOSIGURNOSTI koji osigurava potpunu i učinkovitu provedbu biosigurnosnih mjera.
Plan biosigurnosti uključuje
• Planiranje:
- uvođenja novih životinja na
farmu,
- premještanja životinja unutar
farme,
- stavljanje životinja u promet.
• Praćenje zdravstvenog stanja životinja kroz:
- promjene u proizvodnji,
- kliničke znakove bolesti,
- promjene u ponašanju,
- promjene u uzimanju hrane i
vode.
Vođenje propisanih evidencija:
• bilježenje u registar životinja na farmi svaku promjenu:
• brojnog stanja životinja,
• vođenje podataka o uginućima životinja,
• vođenje podataka o stavljanju životinja u promet,
• vođenje podataka o liječenju i karenciji,
• bilješka o nadzoru gospodarstva od strane veterinarskog inspektora.
IZOLACIJA ŽIVOTINJA NA FARMI
• Izoliranje novih životinja i životinja koje se vraćaju na farmu s mjesta gdje su bile u kontaktu s drugim životinjama (npr. izložbe, sajmovi) najmanje dva tjedna.
• Izolacija znači smještaj životinja u odvojene objekte. Ako se ne može postići potpuna izolacija životinje je potrebno izolirati pomoću pregrada u istom objektu, odnosno spriječiti kontakt izravan i neizravan s ostalim životinjama, osobito korištenje hranilica i pojilica koje koriste i zdrave životinje.
• Odjeću i obuću koju nosite u objektu u kojem su smještene izolirane životinje potrebno je promijeniti prije ulaska u objekte s životinjama koje nisu u izolaciji.
PLAN POSTUPANJA KOD SUMNJE NA
POJAVU BOLESTI
Izolirajte životinje koje pokazuju znakove bolesti, te što prije kontaktirajte svog
veterinara!
Kontaktirajte svog veterinara ukoliko primijetite
povećani pobol ili uginuće životinja.
U suradnji sa svojim veterinarom izradite Plan postupanja prilikom sumnje na pojavu zarazne bolesti, koji sadrži:
• Opis situacija u kojima ćete reagirati prema planu (npr. veliki broj životinja pokazuje znakove bolesti ili je utvrđen značajan pad proizvodnje,uobičajeni terapijski postupci ne rezultiraju vidljivim poboljšanjem zdravstvenog stanja životinja, uginuće velikog broja životinja),
• Brojeve telefona osoba koje u takvoj situaciji treba kontaktirati,
• Plan za ograničavanje kretanja životinja, ljudi i vozila sa farme i na farmu,
• Druge mjere koje preporuči Vaš veterinar.
KRETANJE LJUDI NA FARMI
• Posjetitelji na farmi moraju nositi čistu odjeću i obuću. Dobro je za posjetitelje farme osigurati jednokratne zaštitne navlake za obuću i odjeću,
• Posjetiteljima nije dopušten kontakt sa životinjama, ukoliko za to ne postoji valjan razlog,
• Ne dozvoljavajte posjetiteljima da na farmu unose hranu,
• Osigurajte plastičnu vreću za otpatke,
• Zatražite od posjetitelja da operu ruke prije nego napuste farmu,
• Ukoliko zaposlenici farme imaju vlastitu stoku moraju na farmu ulaziti u čistoj odjeći i obući u kojoj nisu bili u kontaktu s vlastitim životinjama.
KRETANJE VOZILA NA GOSPODARSTVU
• Vozila koja ulaze u
krug farme moraju biti
čista i na njima ne
smije biti vidljivih
tragova izmeta na
gumama,
• Vozila i prikolice koja
prevoze stoku moraju
biti očišćena i
dezinficirana prije
ulaska u krug farme.
POSTUPANJE S OPREMOM NA FARMI
• Opremom koja je bila u kontaktu sa stokom ili je onečišćena tjelesnim izlučevinama stoke može se prenijeti zarazna bolest,
• Oprema koja je u kontaktu sa stajskom gnojem ne smije se dijeliti između gospodarstava osim ukoliko prethodno nije temeljito očišćena i dezinficirana,
• Oprema koja je u kontaktu sa životinjama mora se redovito čistiti i dezinficirati,
• Gume i podvozja vozila koja su u izravnom kontaktu s izlučevinama životinja moraju se redovito čistiti i prati
SPRJEČAVANJE ULASKA DIVLJIH ŽIVOTINJA NA FARMU
• Držite prostor za hranjenje životinja čistim,
• Onemogućite ulazak glodavcima,
mačkama i drugim životinjama u prostore
gdje se skladišti hrana za životinje,
• Redovito obavljajte dezinsekciju i
deratizaciju na gospodarstvu.
UPRAVLJANJE GOSPODARSTVOM
• Osigurajte otpremanje i neškodljivo uklanjanje uginulih životinja u skladu sa zakonskim odredbama u što kraćem roku,
• Provodite sakupljanje, pohranu, premještanje i uklanjanje gnoja na način da se širenje uzročnika bolesti smanji na minimum,
• Osigurajte mjesto za čišćenje, pranje i dezinfekciju opreme i vozila,
• Redovito čistite, perite i dezinficirajte objekte, vozila i opremu,
• Redovito održavajte objekte kako bi ostali u dobrom stanju, što uključuje redoviti popravak ograda koje onemogućavaju ulazak divljih životinja na gospodarstvo, spriječite ulaz glodavaca i drugih životinja na mjesta gdje se skladišti hrana,
• Osigurajte da sve sirovine koje se unose na farmu potječu iz sigurnih i kontroliranih izvora.
ETOLOGIJA ŽIVOTINJA
Znanost o ponašanju i navikama životinja, osobito u prirodnom okolišu. Dijeli se na: 1. Temeljnu etologiju koja proučava ponašanje
primitivnih i divljih pasmina kao i bliskih srodnika domestificiranih životinja u njihovom iskonskom okruženju.
2. Primijenjenu etologiju koja se bavi proučavanjem ponašanja životinja u novom okruženju.
Etologija životinja
• tipično ponašanje je jedan od pokazatelja
dobrobiti životinja.
• ako sustav uzgoja ne dopušta da se životinje
osjećaju dobro, javljaju se poremećaji zdravlja,
stres, povećani mortalitet, postotak pojava
bolesti i smanjenje proizvodnje.
• pokazatelji dobrobiti životinja međusobno su
povezani i međusobno isprepleteni.
• bolji uvjeti omogućuju uspješniji uzgoj.
Etologija životinja - opća načela
stočarstva
• Uvjeti života za životinje moraju odgovarati: biološkim potrebama
etološkim potrebama
Ponašanje životinja ogleda se u osiguravanju: hranidbe (hrana) napajanju (voda) odmoru preživanja (preživači) normalnog baleganja i mokrenja socijalnom ponašanju stoke
Management u stočarstvu
U uzgoju životinja za koje se uzgajivač (stočar) skrbi primjenjuju se pet temeljnih prava: •pristup hrani i vodi, održavanje zdravlja i vitalnosti (sprječavanje gladi, žeđi i neuhranjenosti) •osiguravanje odgovarajućeg okruženja (životni uvjeti koji pružaju sklonište i udobno odmorište) •odsutnost boli, ozljeda i bolesti (prevencija s brzom dijagnozom i liječenje) •sprječavanje stresa i nelagode (skrb koja ne uzrokuje mentalnu patnju životinja) •mogućnost provođenja promatranja životinja (osiguranje dovoljnog prostora, prikladne opreme…)
Etologija goveda - specifičnosti
• Paša - vrijeme hranidbe na pašnjaku obično traje 8 - 10 sati na dan u četiri razdoblja
• Hranidba u staji – na krmnom stolu gdje je hrana stalno dostupna, vrijeme hranidbe se smanjuje na 4 – 7 sati, ovisno o količini, kvaliteti i sadržaju vlakana u krmi.
• Životinje najčešće jedu ujutro neposredno prije izlaska sunca i na večer prije mraka.
Hranidba - paša
Različiti sustavi pašnjaka za različite kategorije goveda:
•Količina krme može biti ograničena ili neograničena
•Vrijeme može također biti ograničeno ili neograničeno
•Prirodno ponašanje goveda
•Odmaranje i preživanje na pašnjaku
•Obvezno osigurati vodu i hladovinu
•Noćni obrok - nakon večernje mužnje preporučljivo u ljetnom razdoblju gdje je to moguće organizirati jer pomaže u sprečavanju toplinskog stresa u zagrijanoj staji.
Kombinacija paše i hranidbe u staji
• Krma bogata energijom - kukuruzna silaža i
zrno žitarica
• Dohranjivanje u staji prema količini
proizvedenog mlijeka
• Osigurana dovoljna količina vode
Hranidba visokoproizvodnih krava
Slobodni način držanja:
• Dovoljno prostora na krmnoj zabrani za sve krave
• Osnovna krma u neograničenoj količini
• Dovoljno prostora za napajanje
• Promatranje ponašanja i suparništva
• Socijalno rangiranje životinja
Slobodni način držanja - prednosti
• Rijetko postoje poremećaji u ponašanju
• Manje nezgoda pri radu u staji - životinje su blagog
ponašanja i nisu neugodne kao kod vezanog načina
• Lijeganje i ustajanje nije otežano ako su boksovi za
ležanje udobni i odgovarajućih dimenzija
• Određivanje gonjenja je učinkovitije
• Manja su oštećenja vimena i sisa nego kod veza
• Zbog kretanja lakša su teljenja - manja pomoć pri
teljenju
• Bolja higijena mužnje
• Bolja kvaliteta mlijeka
• Ljudski rad u staji je manji i olakšan jer je moguće
koristiti modernu mehanizaciju.
Slobodni način držanja - nedostaci
• Nedostaci se uglavnom javljaju kod loše planiranih staja
• Opskrba i upravljanje stadom teže nego kod vezanog
držanja
• Socijalno rangiranje i nasilje prema najslabijim
životinjama u stadu posebno rogatih životinja
• Nedovoljno mjesta na krmnom stolu i mjestu za
napajanje (greška kod planiranja)
• Ležišta premalih dimenzija i neudobna podloga (osobiti
nedostatak za visoko produktivne krava jer premalo leže
i preživaju (greška u planiranju)
• Skliski pod – izaziva osjećaj nesigurnosti prilikom
kretanja
• Moguća oštećenja nogu i kukova (ako postoje u staji
neprikladne i nepravilno ugrađene rešetke)
• Odbijanje krava da uđu u izmuzište.
Vezani način držanja - prednosti
• Jednostavna kontrola i pregled grla na vezu
• Mogućnost hranjenja svake krave odvojeno, iako krave dosežu krmu druge krave.
• Nema asocijalnih pojava.
• Veći je mir u staji (ne uznemiravaju jedna drugu). Međutim, buka može biti veća jer životinje često zveckaju s lancima (buka može biti vrlo uznemirujuća).
• Manja ukupna površina staje nego kod različitih vrsta slobodnog načina držanja.
Vezani način držanja - nedostaci
• Ograničeno kretanje naprijed i natrag radi veza
• Otežano lijeganje i ustajanje
• Ozljede nogu, papaka, sisa i vimena zbog kratkih stajališta u
stajama gdje su postavljene metalne rešetke
• Teže i manje uspješno uočavanje znakova tjeranja nego kod
gospodarstava sa slobodnim načinom držanja
• Dostavljanje krme isključivo pred vezanu životinju
• Mužnja u kantu ili putem mljekovoda teža i sporija nego u
izmuzištu
• Problemi s teljenjima radi pomanjkanja fleksibilnosti
• Uzajamna njega i briga o tijelu (lizanje, trljanje) je
onemogućena
• Socijalni kontakti mogući samo između susjednih krava
Etologija svinja - specifičnosti
• Svinje se prilagođavaju prostoru i uvjetima u
kojima žive, navikavaju se na njih i razvijaju
emocionalnu povezanost prema njima.
• Osim prostora prilagođavaju se i emocionalno
vežu unutar grupe, što znači da su svinje
životinje "tjelesnog dodira" koje razvijaju
međusobnu komunikaciju i socijalnu hijerarhiju
• razvijaju odnos prema čovjeku.
Socijalno ponašanje svinja
• u svinja je posebno izražen rangni red (hijerarhijski
odnos), a započinje već redom kod sisanja.
• Pri formiranju novih skupina rangni red oblikuje se
u vremenskom razdoblju od nekoliko minuta do
nekoliko dana, a uvjetuje ga veličina skupine,
osobitost jedinki te okoliš (objekt).
• Poziciju u skupini uvjetuje spol, tjelesna snaga, dob
i težina, a stanovitu ulogu ima i temperament.
• Skupine sačinjene od svinja različite dobi i spola
rangiraju se od nerasta, preko kastrata, zatim
krmača te, na koncu, do mlađih kategorija.
Veličina skupine
• Ima značajan utjecaj na ponašanje jedinki unutar iste
skupine.
• Utjecaj na gomilanja individualnih podražaja i signala za
agresiju u većim skupinama (preporuka je 10 do 20 grla,
maksimalna veličina skupine u kojoj se pojedinačno
prepoznaje jedinka je 20 do 30 grla).
• Neovisno o unutarnjem socijalnom redu u skupini, važno
je da se skupina prema drugim skupinama ili jedinkama
postavlja kao cjelina.
• Kada se u stabilnu skupinu uvede nova jedinka, odmah je
svi članovi skupine napadaju, a ishod može biti teško
ozlijeđivanje pridošlice, čak i sa smrtnim posljedicama.
Uvjeti u okolišu mogu promijeniti ili
naglasiti socijalne napetosti i sukobe kod:
– nedovoljno prostora na hranilištu,
– nečistoća,
– slabog prozračivanja,
– prejakog svjetla.
• Borbeno ponašanje počinje rano, već kod
prasadi natjecanjem za sise s više mlijeka.
• Kod veće prasadi ovakvo ponašanje
nalikuje na borbene igre.
• Odrasle životinje u sukobima mogu si
nanijeti ozbiljne ozljede.
Ponašanje svinja u kontroliranom
prostoru
Uzgojem i držanjem svinja u
kontroliranom prostoru, primijećene su
pojave u ponašanju koje se smatraju
problematičnim:
• prenaglašena agresivnost,
• odbijanje dojenja,
• žderanje prasadi,
• griženje repova kod prasadi.
Socijalni rangni red svinja
• Borbe unutar skupine učestale su u uspostavi socijalnog
rangnog reda.
• Jedinke niže pozicionirane unutar skupine izbjegavaju
sukobe i bježe, hranilištu pristupaju pri kraju hranjenja te
izbjegavaju odmor sa skupinom.
• Kada skupina prepozna zajedničkog protivnika brani se
sabijanjem u grupu i teško je izdvojiti jedinku.
• Igra i znatiželja izraženi su kod prasadi, a istraživački
nagon ostaje prisutan kroz čitav život.
• Komunikacija između jedinki provodi se glasanjem i
dodirima (taktilno), te mirisom.
• Kaljužanje je radnja kojom se svinje hlade i održavaju
“higijenu„ kože (štite se od nametnika).
Etologija peradi - specifičnosti
• U komunikaciji ptica najznačajniji je vid.
• Veličina krijeste mužjaka ovisi o količini androgenih hormona. Isti, androgeni hormoni potiču i agresivno ponašanje.
• Alternativni, skučeni okoliš dovodi do manjeg izražavanja negativnog aspekta ponašanja.
• To pak nerijetko dovodi do pojačane agresivnosti koja može rezultirati čak i kanibalizmom.
• Stoga treba obogatiti okoliš kako bi što više nalikovao prirodnom.
Normalno socijalno ponašanje peradi
• Socijalna zrelost u dobi oko jedne godine.
• Socijalni red ovisi o veličini i boji perja te
uvjetima okoliša
• Slobodno držana perad agresivnija je od one
držane u kavezima.
• Normalno ponašanje kokoši tipično je pri
slobodnom držanju
• Kavezno držanje je više restriktivno pa je
agresivnost slabije izražena.
• Uzimanje hrane kod kokoši nasljedno.
• Uzimaju tvari za oblikovanje gnijezda ako su
pristupačne.
Rangiranje peradi
• U mladosti postignuti rangni red kod kokoši i purana ostaje i u odrasloj dobi ako ostaju zajedno u istoj skupini.
• Ako mlade kokoši popune jato starijih ostaje postojeći rangni red.
• Pijetao dominantan nad kokošima u svakoj skupini osim u vrijeme mitarenja.
• Jedinke izdvojene iz skupine pa vraćene tretirane su kao strana jedinka.
• Slobodno držanje u velikim skupinama – nema učestalih sukoba među jedinkama.
Rangni red i proizvodnja
• Viši položaj u socijalnom rangnom redu kokoši može biti i rana zrelost.
• Uz viši rangni položaj ide i nesivost vezana uz prednost pri uzimanju hrane ali ne i plodnost jer izbjegavaju da ih pijetlovi gaze.
• Obrnuti učinak ima nizak rangni položaj.
• Pri tom je značajan stupanj agresivnosti prema nadređenima.
• Jaka volja za agresivnim ponašanjem ima sličan negativni učinak na proizvodnju kao i loši uvjeti držanja.
Borbena ponašanja i problemi kokoši
• Borbeni stavovi i oblici borbe karakteristični – uzroci različiti.
• Pilići se bore do početka puberteta neovisno o spolu.
• Problem pri ponašanju kokoši: agresija uz kljucanje i čupanje perja.
• Odnosi se na glavu i čitavo tijelo i ne zahvaća samo pernati pokrov kože.
• Kupanje u pijesku značajan oblik socijalnog i higijenskog oblika njege tijela, posebno perja.
• Postupci uklanjanja uzroka agresija i sakaćenja važni – držanje u okolišu uz više raznih sadržaja.
KORIŠTENA LITERATURA
• Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu („Narodne novine“ broj 21/19)
• Etologija svinja , HZPSS, Draženka Gutzmirtl, dipl. inž. agr., Ivana Jurišić, dipl. inž. agr.
• Fraser, A. F., Broom, D. M. (1998): Farm animal behaviour and welfare. Third edition. CAB International,Oxon, New York.
• Pavičić, Ž. (2006): Opća etologija. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
• Priručnik za uzgajivače svinja, HZPSS, 2008., skupina autora.
• Fotografije: Internet, razne web stranice
• Fotografije: Tatjana Međimurec, Tomislav Mesić, Dario Zagorec.