Metode istraživanja u novinarstvu

ISTRAŽIVANJE

Istraživanje u masovnim medijima = primjena različitih metoda i tehnika društvenih istraživanja s pomoću kojih se proučavaju glavne karakteristike, društvena uloga i tržišni položaj medija, kao i opseg i osobine njihove publike. Početkom medijskih istraživanja mogao bi se smatrati završetak Prvog svjetskog rata.

Medijsko istraživanje može biti:

1.    Znanstveno 2.    Pragmatično

a.    Istraživanja u funkciji uređivanja medijab.    Istraživanja u funkciji tržišnog plasmanac.    Istraživanja u funkciji prodaje oglasnog prostora d.   

Istraživanja u funkciji produkcije medijskog sadržaja (kreiranja novinarskih priloga)

 

Istraživanje = proces dolaženja do novih spoznaja, proces prikupljanja i analize podataka iz realnog života kojemu je cilj dolaženje do nekih novih, još nepoznatih informacija. To je moguće pomoću znanstvenih, neznanstvenih i pseudoznanstvenih pristupa.

 

Opća definicija znanstvenih istraživanja:

Znanstveno utemeljeno istraživanje je: planirano, sustavno, kontrolirano, iskustveno i kritičko ispitivanje odnosa među pojavama koje su predmet istraživanja.

a) Planirano = promišljeno i unaprijed predviđeno, nema improvizacije b) Sustavno = poštuje predviđenu proceduru, oslanja se na prijašnje spoznaje

c) Kontrolirano = svaka faza je pod strogim nadzorom istraživača d) Iskustveno = temeljeno na činjenicama, ne spekulacijama e) Kritičko = kritički odnos prema vlastitim dometima i rezultatima

 

Kerlinger, metode spoznaje : (Pristupi u pokušaju da se odgovori na pitanja)

1.    Metoda prošlog iskustva 2.    Metoda intuicije 3.    Metoda autoriteta 4.    Znanstvena metoda

Wimmer i Dominick, kriteriji razlikovanja znanstvene metode: Znanstvena metoda je:

1. Empirijska - utemeljena na činjenicama 2. Sustavna i kumulativna - „gruda spoznaje"(pojedinačni slučaj se ne promatra sam za sebe več s ostalim slučajevima iste kategorije) 3. Objektivna i valjana - dobiveni rezultati nisu pod utjecajem stavova istraživača 4. Prediktivna - omogućava predviđanje razvoja istraživane pojave u budućnosti 5. Javna - rezultati se moraju publicirati

 

Opći cilj znanstveno utemeljenih istraživanja = otkriće objektivnih podataka o realnom životu i svijetu.

 

VRSTE DRUŠTVENIH ISTRAŽIVANJA razlikujemo po:

1. Cilju istraživanja - na koja pitanja želi odgovoriti?

a. Eksplorativna (orjentacijska)

Cilj: doći do osnovnih spoznaja o predmetu istraživanja ili razviti, provjeriti i usavršiti metode istraživanja. Karakteristike: rezultati ne omogućavaju generalizaciju, razmjerno slobodan metodologijski pristup, orjentacija na prikupljanje informacija iz što više izvora, širok tematski obuhvat

b. Deskriptivna (opisna) ili dijagnostička

Cilj: Doći do spoznaje koja će omogućiti generaliziranje dobivenih rezultata i pouzdano zaključivanje o karakteristikama pojave, te vjerodostojno opisati pojavu. Karakteristika: Utemeljeno na strogoj znan. metodi, omogućavaju primjenu rezltata u praksi

c. Eksplanacijska

Cilj: Objasniti pojavu, reći zašto se nešto dogodilo, karakteristike: utemeljeno na rigoroznoj znan. metodi, metodologijski složena

 

 

2. Spoznajnom dometu (svrsi istraživanja) - čemu to služi, zašto to radimo?

a. ZNANSTVENA (u užem smislu)

Cilj: dolazak do spoznaja koja će obogatiti postojeća znanja o pojavi/ procesu.

Glavne funkcije: otkrivanje bitnih karakteristika, sistematizacija podataka u opće zaključke, provjera teorija, klasifikacija pojmova, formuliranje zakonitosti.

1. Temeljna (fundamentalna, bazična)

Cilj: Otkrivanje novih spoznaja o pojavama + formuliranje zakonitosti

2. Primjenjena (pragmatična)

Pridonose razvitku neke sfere realnog života ili poboljšanja praktične djelatnosti

b. STRUČNA

Cilj: Uže spoznajno definirana jer su orjentirana na neki konkretni slučaj i provode se radi rješavanja nekog konkretnog praktičnog problema

 

3. Vremenskoj dimenziji - kako se prati pojava?

a. Transverzalna (poprečna)

Većina istraživanja, ci]j: proučavanje pojave ili procesa u određenom razdoblju, često se nazivaju cross sectional research jer omogućavaju uočavanje presjeka određene pojave

b. Longitudinalna (uzdužna)

Cilj: pratimo karakteristike pojave ili razvoj procesa u nekom dužem razdoblju, uočavamo intenzitet i smjer promjena, UVJET: podaci moraju biti prikupljeni na isti način i u istim okolnostima

Pseudolongitudinalna istraživanja: Provode se u jednom vrem. trenutku, ali su usmjerena na otkrivanje vremenske dimenzije

 

4. Predmetu istraživanja (temi)

a.    Disciplinarna

Proučavaju pojavu u okvirima određene znan. discipline

b.   Interdisciplinarna

Sa stajališta više disciplina: bogatiji podaci, svestrano osvjetljenja pojava, tu spadaju i istraživanja javnog mijenja

c.    Specijalistička

Opravdana kad su već prva dva provedena, specifičnije definirana problematika

FAZE ISTRAŽIVANJA

1. Konceptualizacija - što i zašto?

a. Izbor i definiranje predmeta

b. Definiranje svrhe (razloga) istraživanja

c. Pregled literature

d. Definiranje ciljeva istraživanja

e. Orjentacijsko (eksplorativno) istraživanje

f. Formuliranje hipoteza

g. Izbor (utvrđivanje, razvrstavanje) i opis varijabli

h. Izrada idejnog nacrta istraživanja - preliminarni izvještaj o radu

 

2. Operacionalizacija - kako?

a. Izrada izvedbenog nacrta istraživanja

b. Izbor i operacionalizacija metoda i tehnika istraživanja

c. Izrada plana uzorka

d. Izrada istraživačkog instrumenta

e. Priprema provedbe istraživanja

f. Pilot istraživanje

g. Primjena rezultata pilot istraživanja

h. Izrada plana i programa obrade podataka

 

3. Realizacija - provedba istraživanja

a. Prikupljanje podataka

b. Kontrola postupaka prikupljanja podataka

c. Priprema podataka za obradu (kodiranje, logička kontrola, unos podataka, kontrola unosa)

d. Obrada i analiza podataka

e. Interpretacija rezultata

f. Izrada istraživačkog izvješća (studije)

KONCEPTUALIZACIJA - što i zašto?

 

1.    Izbor i definiranje predmeta

Kriteriji za izbor predmeta:

a.    Kakav je značaj izabranog predmeta za znanstvenu spoznaju o nekoj pojavi ili za neku prakti čnu aktivnost?

b.   Može li se proučavanjem tog predmeta otkriti nešto novo?

c.    Je li predmet istraživanja dovoljno određen i specificiran? Definiranje predmeta uključuje pojmovnu analizu, traži precizan opis.

d.   Postoje li pouzdane metode za istraživanje tog predmeta?

e.   Može li se istraživanje realizirati u praksi?

 

2.   Definiranje svrhe (razloga) istraživanja

a.    Znanstvena svrha

Doprinos ukupnom znanju o nekoj temi ili području.

b.    Pragmatična svrha

Doprinos unaprijeđenju neke praktične aktivnosti

 

3.   Pregled literature

Važno zbog: a) preciznije određenja predmeta i ciljeva istraživanja, b) izbora odgovarajućih metoda istraž., c) eventualne usporedbe dobivenih rezultata.

Agostino, 1980: 6 pitanja kojima bi se istraživač trebao rukovoditi prilikom odabira i pretraživanja literature:

a.    Kakva su istraživanja već provedena na tom području?

b.    Što je njima otkriveno?

c.    Koja su pitanja ostala otvorena? Kakve su sugestije za daljnja istraživanja?

d.    Što u vezi s predmetom dosad nije izučeno?

e.    Koliko bi istraživanje koje planiramo moglo proširiti znanje o predmetu?

Koje su istraživač. metode i s kojim uspjehom korištene u prijašnjim istraživanjima?

4.   Definiranje ciljeva istraživanja

To je zapravo detaljnija razrada glavnog predmeta istraž. Ciljevi su pitanja na koja želimo odgovoriti.

a.    Generalni (opći, osnovni) cilj - proizlazi iz predmeta istraž. I njegov je razrađeniji oblik

b.    Specificirani ciljevi - detaljnija elaboracija generalnog cilja, odnosno definiranje pojedinih aspekata s kojih se istraživana pojava namjerava promatrati

 

 

5.   Orjentacijsko (eksplorativno) istraživanje

Nastojimo proširiti znanje o pojavi koja je predmet istraživanja. 4 glavna razloga zbog kojih se provodi:

a.    Bolje upoznavanje i objašnjenje predmeta istraživanja

b.    Provjeravanje ispravnosti početne istraživačke orjentacije

c.    Provjeravanje prikladnosti odabranih metoda i tehnika istraživanja

d.    Upozorenje na teškoće s kojima se možemo susresti u istraživanju

 

 

6.   Formuliranje hipoteza

Hipoteze proizlaze iz ciljeva istraživanja.

Hipoteza = mogući ili pretpostavljeni odgovor na ciljeve istraživanja kojim predviđamo mogući rezultat istraživanja, tj. jasnije i pobliže formuliran problem istraživanja. Hipoteza je obično formulirana u obliku tvrdnje o postojanju ili nepostojanju određenog odnosa između veze ili pojave koju proučavamo i nekih drugih pojava, a istraživanje to potvrđuje ili odbacuje.

 

 Izvori za formulaciju hipoteza:

a. Postojeće teorije (znanstvene teorije o pojavi koja je predmet istraživanja)

b. Prijašnja istraživanja (cilj je provjera rezultata prijašnjih istra. Ili dopuna novim saznanjima i pokušaj odgovora na pitanje koja su ostala otvorena)

c. Svakodnevna zapažanja i iskustvo

 

Vrste hipoteza:

a.    Afirmativna hipoteza (pretpostavlja pozitivna povezanost ispitivanih pojava)

b.   Negativna hipoteza (pretpostavlja negativnu povezanost među ispitanim pojavama)

c.    Nulta hipoteza

Uvjeti za dobru hipotezu:

a.    Da je jasno i jednoznačno definirana

b.    Da je relevantna za predmet istraživanja(da govori o odnosima koji su bitni)

c.    Da je vjerojatna, a ne besmislena

 

7. Izbor (utvrđivanje, razvrstavanje) i opis varijabli

Varijabla = promjenjiva pojava (osobina, proces) koju je moguće opažati ili mjeriti u tijeku istraživanja (tj. Kvalitativno ili kvantitativno izraziti).

 

Vrste varijabla prema naravi:

a. Kvalitativne varijable - mogu se opažati, ali ne i mjeriti (spol, rasa, državljanstvo...)

b. Kvantitativne varijable - mogu se mjeriti ili kvantitativno iskazati (dob, obrazovanje, mišljenja!)

Vrste varijabla prema funkciji u istraživanju:

a.    Nezavisna varijabla - za nju se pretpostavlja da utječe na drugu pojavu (demografske varijable su uglavnom nezavisne)

b.    Zavisna varijabla - mijenja se u zavisnosti od neke druge pojave,ona je predmet istraživanja

 

Odnosi među varijablama:

a. Klauzalni (uzročno-posljedični) - kad je promjena u nezavisnoj varijabli uzrok promjena u zavisnoj b. Korelacijski - stanje i promjene u zavisnoj i nezavisnoj varijabli se mijenjaju zajedno, ali zbog utjecaja treće, intervenirajuće varijable

 

Dodatni nazivi varijabli:

a. Prediktorska varijabla - ona pojava, osobina ili proces na temelju koje se predviđa neka druga pojava, osobina ili proces.

b. Kriterijska varijabla - ona koju bi prediktorska trebala predvidjeti i koja može služiti kao mjera valjanosti ili upotrebljivosti prediktorske varijable.

c. Kontrolna varijabla - ona pomoću koje procjenjujemo ispravnost nekih dijelova istraživačkog postupka pa time posredno i valjanost dobivenih rezultata.

8. Izrada idejnog nacrta istraživanja

Idejni nacrt istraživanja = preliminarni izvještaj o radu u kojem opisujemo predviđenu koncepciju istraživanja, odnosno prikazujemo što se istraživanjem namjerava obuhvatiti i zašto se ono uopće provodi

Dijelovi idejnog nacrta su:

a. Uvod - ukratko opisana osnovna ideja i uporišta istraživanja

b. Predmet istraživanja - definicija glavnog predmeta istraživanja s preciznim opisom svih pojmova koje ta definicija sadrži

c. Svrha (razlozi) istraživanja - je li ona pretežno znanstvena ili pragmatična, ili oboje?

d. Ciljevi istraživanja - razlikujemo osnovne i specificirane ciljeve

e. Hipoteze - pretpostavljeni odgovor na cilj, navodimo opću i odgovarajuće specifične hipoteze

f. Varijable istraživanja - treba jasno razlikovati zavisne od nezavisnih varijabli

g. Literatura - posebno se navodi citirana literatura, a posebno ostala korištena literatura

 

 

OPERACIONALIZACIJA - kako?

1. Izrada izvedbenog nacrta istraživanja - kratki opis planiranih postupaka realizacije istraživanja koji obuhvaća sljedeće dijelove:

a. Metoda prikupljanja podataka - treba navesti osnovnu, kao i eventualne dodatne metode koje ćemo koristiti u provedbi istraživanja

b. Populacija i plan uzorka - definiranje populacije na koju se istraživanje odnosi i na koju će se dobiveni rezultati poopćiti, zatim se naglašavaju glavni elementi plana uzorka (osnovni skup iz kojeg se uzorak izabire, način izbora uzorka, veličina uzorka, teritorijalni obuhvat, kontrolne varijable reprezentativnosti uzorka)

c. Karakteristike mjernog instrumenta - to su: sadržajna organizacijska pitanja, vrsta pitanja, približan broj pitanja, redoslijed pojedinih pitanja

d. Tehnika provedbe istraživanja - navodi se tehnika prikupljanja podataka, plan i način izbora i edukacije ekipe koja prikuplja podatke, plan i svrhu pilot istraživanja

e. Plan obrade i prezentiranja podataka - definira se postupak obrade podataka, oblik preuzimanja rezultata i način njihove konačne interpretacije i tumačenja

2. Izbor i operacionalizacija metoda i tehnika istraživanja

Metoda = opći pristup u provedbi istraživanja

Tehnika = specifični način primjene ili ostvarenja tog pristupa

 

Metode po ciljevima prikupljanja podataka:

a. Deskriptivna metoda (opisivanje pojave)

b. Korelacijska ili relacijska metoda (predviđanje pojave)

c. Kauzalna metoda (objašnjenje pojave)

 

Metode po mjestu prikupljanja podataka:

a. Desk-metoda - analiza već postojećih podataka

I. Analiza statističkih podataka i dokumenata

II. Analiza slučajeva

III. Analiza sadržaja - najznačajnija metoda

 

b. Field-metoda - u realnoj životnoj situaciji, od pojedinaca

I. Opažanje

II. Intervju

III. Anketa

IV. Eksperiment

 

Metode po mogućnosti generaliziranja podataka:

a. Kvalitativna metoda - mogućnost opažanja osobina pojave

b. Kvantitativna metoda - mogućnost mjerenja osobina pojave

 

Metode po izvorima podataka:

a. Metoda prikupljanja primarnih (izvornih) podataka

b. Metoda prikupljanja sekundarnih (već zabilježenih) podataka

 

Metode po ulozi istraživača:

a. Ne-eksperimentalna metoda - istraživač opaža i bilježi, no ne utječe na osobine pojave

b. Eksperimentalna metoda - istraživač namjerno izaziva ili mijenja pojavu koju istražuje

3.    Izrada plana uzorka

4.    Izrada istraživačkog instrumenta

5.    Priprema provedbe istraživanja

6.    Pilot istraživanje

7.    Primjena rezultata pilot istraživanja

8.    Izrada plana i programa obrade podataka

 

 

OPAŽANJE 

U širem smislu: sve metode istraživanja temelje se na nekoj vrsti opažanja, u užem smislu: zasebna istraživačka metoda koja se temelji na neposrednom uvidu u pojavu koja je predmet istraživanja.

Glavne razlike između svakodnevnog i znanstvenog opažanja:

1. Sustavnost - unaprijed određen cilj i plan

2. Planirani opseg - unaprijed definirani opseg da bude što potpunije, ali ne prelazi perceptivne mogućnosti opažača

3. Kontrola - opažač definira i nadgleda okolnosti u kojima opaža

4. Raspolaganje instrumentima opažanja - raspolaganje s instrumentima za snimanje ili bilježenje podataka o predmetu opažanja

5. Objektivnost - opažač oštro razlikuje činjenice od vlastite interpretacije

6. Bilježenje podataka

7. Uvježbanost opažača - uvježban odvojiti bitno od nebitnoga, objektivno procijeniti, itd.

 

 

Vrste opažanja:

1. Izravno - pasivna uloga, promatranje i bilježenje

2. Sudjelujuće - aktivna uloga opažača, uključuje se u pojavu koju opaža

Prednost: potpuniji uvid u pojavu

Nedostatak: mogući utjecaj na pojavu

S obzirom na tehniku primjene (prema načinu opažanja) može biti:

1. Uočljivo

2. Tajno - kad postoji opasnost da opažanje promijeni situaciju ili ponašanje pojedinca

 

 

Pripremom znanstvenog opažanja treba obuhvatiti sljedeće:

1. Precizirati sadržaj

2. Precizirati opseg opažanja

3. Izabrati optimalnu mogućnost opažanja

4. Pripremiti instrumente za registriranje podataka o predmetu opažanja

5. Izabrati reprezentativno mjesto opažanja

6. Izabrati reprezentativno vrijeme opažanja

7. Izabrati, uvježbati i istruirati opažače

 

 

Glavne prednosti opažanja:

1. Može osigurati bogatije podatke od drugih metoda jer je neposrednije, može dati dublji i potpuniji uvid u osobine opažane pojave ili situacije

2. Omogućava prikupljanje potrebnih podataka u prirodnom okruženju

3. Opažanje olakšava praćenje razvoja pojave kroz vrijeme

 

 

Glavni nedostaci opažanja:

1. Pravilna primjena ove metode složenija je nego primjena nekih drugih metoda

2. Prikupljeni podaci su uglavnom kvalitativnog karaktera (pojava se opaža, ali se ne mjeri)

3. Rezultati opažanja uvelike ovise o prosudbi opažača ! ugrožava objektivnost

INTERVJU

Zvonarević, glavne razlike između razgovora i intervjua:

1. Intervju ima određeni cilj

2. Intervju ima određeni plan

3. Zna se tko je voditelj, a tko ispitanik

4. Postoji razlika u psihološkoj atmosferi

 

Vrste intervjua prema svrsi (namjeni): više vrsta: novinski, sudski, policijski, medicinsko-psihološki, ...

 

Vrste intervjua prema obliku:

1. Nestrukturirani ili slobodni intervju - najsličniji običnom razgovoru

2. Polustrukturirani intervju - bez strogo formuliranih pitanja, ali voditelj se pridržava određenih tema

3. Strukturirani ili standardizirani intervju - planiran, točno određena shema od koje se ne smije odstupiti, svi ispitanici imaju ista pitanja

+ dopuna: Produbljeni intervju - mnogo potpitanja, argumenata, ispitivanja pozadine mišljenja i stavova

 

 

Vrste intervjua prema načinu pripreme:

1. Individualni ili personalni intervju - „u četiri oka" ili „licem u lice", klasičan intervju

2. Grupni intervju - istodobni razgovor o nekoj temi s više pojedinačnih sugovornika

Fokus grupe: najčešće za stručna, marketinška istraživanja, vodi se logikom da se u grupnoj atmosferi može dobiti više informacija jer se sudionici međusobno potiču na raspravu. = istodobno intervjuiranje više osoba (10-12) izabranih prema određenim kriterijima, sukladno ciljevima istraživanja.

Wimmer i Fletcher navode 7 koraka u primjeni tehnike fokus-grupa:

1.    Definirati problem 2.    Definirati uzorak 3.    Odrediti broj i strukturu fokus grupa 4.    Pripremiti provedbu intervjua 5.    Pripremiti vodič za moderatore 6.    Provesti intervju 7.    Analizirati podatke i pripremiti istraživačko izvješće

Glavne prednosti: više informacija, mnogo fleksibilnije od individualnog intervjua, sudionici su manje zakočeni, treba manje vremena i manje troškova.

Glavni nedostaci: Rezultate nije opravdano generalizirati (odgovara na pitanje kako i zašto, a ne koliko?), istraživač ima manju kontrolu nad situacijom, mogu se izgubiti očekivane informacije (pojedinci dominiraju grupom)

 

Vođenje intervjua - psihologijski problem intervjua jest kako potencijalnog ispitanika nagovoriti da sudjeluje i odgovara na pitanja što iskrenije.

 

Mogući negativni motivi:                                                     

1. Nezainteresiranost 2. Nelagoda 3. Pomankanje znanja o istraživanju 4. Revoltiranost 5. Negativan stav prema invervjuima i anketama 6. Ometanje privatnosti.

Mogući pozitivni motivi:

1.interes za temu istraživanja 2.očekivana (društvena) korist 3.osjećaj "časti" i "zadovoljstva" 4.radoznalost 

5. pristojnost 6. želja za

komunikacijom

Stvaranje prvog kontakta:

1.   halo-efekt 2.    uvodne informacije 3.    objašnjenje cilja i svrhe 4.    reflektirano ponašanje

ANKETA

 

Anketa u širem smislu označava sve istraživačke postupke kojima se prikupljaju informacije o nekim karakteristikama pojedinaca i društvenih skupina (npr. demografski, sociološki ili ekonomski podaci).

 

Anketa u užem smislu je standardizirani postupak s pomoću kojeg se potiču, prikupljaju i analiziraju izjave odabranih ispitanika kako bi se dobio uvid u njihove stavove, mišljenja, preferencije, motive ili oblike ponašanja.

 

Ankete dijelimo prema:

a) Vrsti podataka koji se njima prikupljaju

1. faktografske ankete kojima se dolazi do objektivnih podataka o ispitaniku ili društvenoj grupi kao što su spol, dob, stupanj obrazovanja i sl.

2. ankete usmjerene na ispitivanje informiranosti ili znanja

3. ankete usmjerene na ispitivanje stavova, interesa, namjera i sl.

b) Opsegu podataka i spoznajnom dometu

1. ekstenzivna anketa kojoj je cilj prikupiti ograničen broj odgovora od velikog broja ispitanika

2. intenzivna anketa koja prikuplja veliki broj informacija od malog broja ispitanika

c) Tehnici primjene tj. tehnici prikupljanja podataka

1. terenska 2. poštom 3. telefonom

4. provedena primjenom novih tehnika kao "Qube-sustav" ili Internet

Terenska anketa

Terenska anketa može biti provedena na različitim mjestima (kućanstva, š kole, na ulici...), a mogu biti usmene, pismene ili kombinirane.

Prednosti su bolje razumijevanje pitanja, motiviranost ispitanika i kvalitetnije ispunjavanje upitnika.

Nedostaci su nepovjerljivost ispitanika, složena primjena i veća mogućnost grešaka anketara.

Anketa poštom

Prednosti: mali troškovi, veća garancija anonimnosti i opsežniji upitnici.

Nedostaci: autoselekcija ispitanika i nemogućnost kontrole anketne situacije (npr. koliko je ukućana zajedno ispunjavalo upitnik).

 

 

Telefonska anketa

Kod telefonske ankete razlikujemo:

1. Klasičnu telefonsku anketu

Telefonski brojevi odabiru se iz imenika ili se generiraju računalom, slijede kontaktiranje i postavljanje pitanja, na kraju se odgovori unose u računalo i obrađuju.

2. CATI-tehnika - Computer Assisted Telephone Investigation

Brojevi se generiraju računalom, anketar kontaktira ispitanika i č ita mu pitanja s monitora, a odgovore odmah unosi u računalo

Prednosti: brza provedba i manji troškovi

Nedostaci: slabija motiviranost ispitanika i napovjerenje).

3. Automatska telefonska anketa

a. Call in poll

To su automatska telefonska anketiranja gdje automat postavlja pitanje a odgovara se utipkavanjem brojeva na tipkovnici telefona

Prednosti: brza provedba i mali troškovi

Nedostaci: graničenost broja i složenosti pitanja, te nemogućnost kontrole izbora ispitanika - anketirane su samo one osobe koje su podigle slušalicu

b. Televoting

- provodi se tako da se putem masmedija ponude telefonski brojevi kao mogući odgovori na neko pitanje, npr. 0800 1010 = podržavam, tj. 0800 2020 = ne podržavam

Nedostatak: potpuno nekontrolirana autoselekcija ispitanika, pa anketa nema nikakve znanstvene niti stručne vrijednosti

 

 

Nove tehnike

1. "Qube" sustav

Ova vrsta ankete koristi posebnu opremu sastavljenu od kablovski poveyanog televizijskog prijemnika na koji se priključuje kompjuterski terminal s pomoću kojega ispitanik odgovara na pitanja ispisana na ekranu

Prednosti: mogućnost brzog bilježenja reakcije na društvene događaje, reprezentativnost uzorka

Nedostaci: neprikladan za longitudinalna istraživanja, veliki troškovi provedbe

 

 2. Anketa putem interneta

Ankete putem internet provode se ili kao web-ankete ili kao e-mail ankete

Prednosti: niski troškovi, mogući opsežni upitnici

Nedostaci: nema reprezentativnosti, velika autoselekcija ispitanika, potpuna nemogućnost kontroliranja anketne situacije