mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

U ovom broju: � Dan ljudskih prava � Osuda Saše Baričanina � Nansen forum mladih mirotvoraca � Promovisana knjiga “Vratiti svoju djelotvornost

i samopoštovanje” � Konkurs za novinarsku nagradu “Srđan Aleksić”

� Informacija o programu Evropske unije „Evropa za građane“

� Liceulice – prostor za sve one u regionu kojima je stalo!

� Priča o povezivanju protuminske akcije i razvoja � Institucionalni dijalog između vlasti i mladih

kroz osnivanje vijeća mladih

broj 11 decembar/prosinac 2011.

P R O S L A V I T E

D A N L J U D S K I H P R A V A1 0 D E C E M B A R 2 0 1 1

Dan ljudskih prava

impressum

2 Mirovne novosti

uredništvo:Edita ČoloSuzana BožićŠejla DizdarevićGoran Bubalo

design/DTP obradawww.oneworldsee.org

editor engleskog jezika:Matthew Harms

kontaktinfo@mreza-mira.netwww.mreza-mira.nettel: +387 33 617 573

Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se na dan kada je potpisana Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija (A/RES/217, 10. decembra/prosinca 1948. u palati Šalot u Parizu), čime je predstavljeno opšte viđenje organizacije vezano za pitanja ljudskih prava garantovanih ljudima.10. decembra/prosinca 1948. godine prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost... bez ikakvih razlika” i pri tome udaren kamen temeljac za Međunarodni dan ljudskih prava. Ovaj datum je prekretnica u suvremenoj povijesti kada su se nacije svijeta udružile kako bi jednom i zauvijek stale na kraj genocidu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Makar do današnje Bosne i Hercegovine, ali i mnogih drugih zemalja gdje je ponovno počinjen genocid. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima jedan je od prvih značajnijih dostignuća Ujedinjenih nacija koji kao dokument predstavlja osnovnu filozofiju pravno obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine. Od trideset članova koji Deklaraciju o ljudskim pravima teško je odvojiti bilo koje, ali za najznačajnije principe se smatraju slijedeći:

� Pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti. � Pravo na obrazovanje. � Pravo na zaposlenje, plaćene praznike, zaštita od nezaposlenosti i socijalna sigurnost. � Pravo na puno učešće u kulturnom životu. � Sloboda od torture ili svirepog, nehumanog tretiranja ili kazne. � Sloboda mišljenja, uvjerenja i vjeroispovjesti. � Sloboda izražavanja i mišljenja.

Deklaracija je donešena kao zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki organ društva, imajući Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštivanju ovih prava i sloboda, i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opšte i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom ingerencijom.A danas se više no ikada moramo boriti za ljudska prava u BiH koja su ugrožena i zapo-stavljena, tako da skoro da nema kategorije stanovništva čija prava nisu ugrožena. Ni 14 mjeseci nakon izbora nemamo vlast. I dalje imamo opstrukciju povratka, korupciju vlasti, diskriminaciju i nasilje nad ženama i etničkim i religijskim manjinama, osoba sa invaliditetom.Ni međunarodne organizacije ni institucije ne poštuju naša prava, zašto se kao šest suradničkih mreža organizacija civilnog društva borimo za naša prava, što će se nastaviti i u narednom periodu. Nema odustajanja, nema predaje. Ove godine po prvi put ovoliki broj organizacija širom BiH zajednički organizira obilježavanje Dana ljudskih prava. Mreža za izgradnju mira je danas porasla na 79 članica – organizacija iz čitave BiH, i Mreža za izgradnju mira je koordinator aktivnosti, ali u uskoj suradnji sa drugim mrežama i pojedinačnim organizacijama širom zemlje, naslanjujući se na druge tekuće aktivnosti, prije svega na 16 Dana aktivizma. �

Piše:

Goran BubaloCRS BiH

Mirovne novosti 3

Važna presuda

Piše:

Annemarie Majlund Jensen MA Student University of Aarhus

9. novembra je bivši vojnik Saša Baričanin osuđen na 18 godina zatvora od strane Suda Bosne i Hercegovine. Proglašen je krivim za ubistvo porodice i porobljavanje i silovanje žena tokom opsade Sarajeva 1992-1995. godine.Presuda je važna vijest. Ali, međutim, kazna ne odražava težinu počinjenog zločina: "Mi vidimo presudu kao amnestiju", rekla je Bakira Hasečić, predsjednica udruženja Žene žrtve rata, nacionalnim i međunarodnim novinskim agencijama nakon presude. 18 godina je minimalna kazna.

Međunarodna pažnja

Baričanin je bio član Koševskog bataljona koji je operisao u susjedstvima Grbavice i Vraca tokom više od trogodišnje opsade Sarajeva. On je bio saučesnik u zločinima počinjenim od strane Veselina Vlahovića, koji je još uvijek na suđenju zbog njegovog postupanja prema civilima u Sarajevu 1992-1993. Dok su zajedno počinili ubistvo tročlane porodice, prema presudi Baričanin je također držao porobljenim, silovao nekoliko puta, i doveo drugu osobu da siluje ženu koja je bila u istom stanu gdje je porodica živjela.Osuda Baričanina je privukla značajnu međunarodnu pozornost, posebno od strane ženskih udruženja kao što je evropska ženska krovna organizacija EWL, zato što je to je to dokaz činjenice da silovanje jeste i treba biti priznato kao ratni zločin.“Optuženi Saša Baričanin je počinio ratne zločine protiv civilnog nesrpskog stanovništva u gradu Sarajevu”, izjavila je predsjednica Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović nakon presude. “Baričanin je proglašen krivim za ubistvo, porobljavanje i silovanje”.

Seksualno nasilje kao strateška vojna taktika Strateško korištenje seksualnog nasilja kao sredstva provođenja rata je daleko od nečega novog. Ipak rat u Bosni tokom 90-ih je donio drugačije i sustavno korištenje seksualnog nasilja kao učinkovite sile uništenja.Iako je seksualno nasilje služilo kao oružje protiv muškaraca i žena, velika većina silovanja i seksualnog zlostavljanja počinjena protiv bosanskih žena. Točno koliko žena nije poznato, ali UN procjenjuje da je broj osoba koje su tokom rata bili žrtve ove vrsta ratovanja između 20,000 i 50,000.

Gender i kolektivna sigurnost

Dok je bosanski rat donio silovanja i seksualno nasilje na vrh dnevnog reda međunarodne sigurnosti do mjere bez presedana, opseg masovnih silovanja počinjenih tokom sukoba također je doveo do izražaja probleme rodne sigurnosti.Dok su silovanje i seksualno nasilje u miru generalno doživljavaju kao osobna stvar između žrtve - u velikoj većini slučajeva žene - i agresora, bosanski sukob je doveo do promjene u shvatanju silovanja: seksualno nasilja nije 'samo' pitanje rodnog nasilja, već i problem nacionalne sigurnosti. Seksualno nasilje se, dakle, ne može i dalje ignorirati kao na neki način neizbježna činjenica odnosa između muškaraca i žena koji se dešavaju na površini pod pritiskom sukoba. Drugim riječima, silovanje je postalo kolektivni sigurnosni problem koji zahtjeva kolektivno međunarodno rješenje.

Sigurnost kao osnaživanje

Bosanski sukob je doveo do toga da je UN prepoznao silovanje kao oruđe etničkog

Osuda Saše Baričanina od strane Suda Bosne i Hercegovine 9. novembra je važna i to ne samo u kontekstu sukoba u Bosni i njegovih posljedica. Prepoznavanje seksualnog nasilja i silovanja kao šireg kolektivnog sigurnosnog problema osnažuje preživjele u njihovoj potrazi za pravdom. Ipak, broj osuda silovanja ne odražava broj počinjenih zločina.

4 Mirovne novosti

čišćenja i 1993. godine Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je naveo silovanje kao zločin protiv čovječnosti– i tako po prvi put u povijesti, utirući put za suđenja protiv počinitelja.Drugi, vjerojatno vrlo kasni, odgovor međunarodne zajednice na ovaj 'novi' sigurnosni problem bio je imenovanje Margot Wallstrom od strane Generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moon-a na poziciju Specijalne predstavnice UN-a za seksualno nasilje u sukobu. Imenovanje se dogodilo u februaru 2010. - više od 15 godina nakon zločina bosanskog rata.UN-ovo priznanje silovanja kao zločina protiv čovječnosti pokazuje previše dobro činjenicu da u praksi sigurnosna pitanja uživaju visok prioritet na međunarodnom političkom programu, za razliku od 'samo' humanitarnih pitanja - kategorija na koju seksualno nasilje obično odnosi.Može izgledati uznemirujućim da sigurnost kolektivnog bosanskog društva treba biti na kocki prije no što je silovanje postalo prepoznata za ono što jeste: kršenje svih ljudskih prava sažeto u jednom, pravu na vlastito tijelo.Međutim upis u širi okvir sigurnosti ovog prethodno zanemarenog aspekta rata i ratnog zločina, također je osnažio preživjele u njihovoj borbi na dostizanju pravde, - presuda 9. novembra je bila zadnji primjer.

30 od 50.000

Broj slučajeva koji uključuju optužbe za silovanja, kao i broj gonjenja je i dalje

zabrinjavajuće mali uzimajući u obzir broj počinjenih zločina. Nakon sarajevske presude 9. novembra, ranije spomenuta UN-ova Specijalna predstavnica za seksualno nasilje u sukobu Margot Wallstrom istaknula je da je "do danas, bilo je samo 30 presuda kao odgovor na procijenjenih 50,000 silovanja tokom ratnih godina". Istodobno je istaknula da je “Iako je pozitivan korak to što je Sud za ratne zločine u Sarajevu donio ovu presudu, tempo pravde za žrtve seksualnog nasilja je bolno spor".

Resilience and Reward

50.000 je polovica od 100.000 - a potonji je broj muškaraca, žena i djece poginulih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Za preživjele rat je svakodnevni dio života, pogotovo za one - muškarce kao i žene - koji još uvijek nisu pronašli zadovoljštinu za zločine počinjene nad njima i njihovim porodicama. Nije pretjerana reakcija kada udruženja osoba koje su preživjele silovanje u Bosni prosvjeduje kada su saznali o sadržaju filma holivudske zvijezde koja je navodno trebala uključivati zaljubljivanje žrtve silovanja u agresora.Osvrćući se na slučaj Baričanin, Wallstrom je dodala da "Ovaj slučaj je još jedan dokaz otpornosti bosanskih žena koje su se udružile u svojoj potrazi za pravdom ..."Ono što je ostalo je nada se da će otpornost tih žena biti nagrađena na odgovarajući način. �

Sud BiH

Optuženi Saša Baričanin je oglašen krivim što je, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga tzv. Srpske Republike BiH, potom Republike Srpske, usmjerenog protiv civilnog nesrpskog stanovništva grada Sarajeva, znajući za takav napad te da njegove radnje čine dio tog napada, dana 13. jula 1992. godine, zajedno sa još jednim licem, u naselju Grbavica u Sarajevu, došao u kuću u kojoj se nalazilo pet osoba, te nad njima izvršio lišavanje života, odvođenje u ropstvo i silovanja. www.sudbih.gov.ba

Mirovne novosti 5

NDC je neprofitna, nevladina, mirotvorna organizacija koja doprinosi razvoju najšireg spektra demokratskih praksi u lokalnim, višeetničkim zajednicama u BiH, a radi njihovog integriranja do nivoa funkcionalnih zajednica koje pružaju jednake mogućnosti svim njenim članovima.NDC Sarajevo kroz svoj projektni angažman djeluje u tri srednje škole na prostoru Federacije BiH i Republike Srpske. Učenici koji pohađaju nastavu u ova tri srednjoškolska centra uglavnom dolaze iz osnovnih škola u kojima su 8 ili 9 godina pohađali nastavu u isključivo jednonacionalnom okruženju, te slobodno možemo reći da tek sa dolaskom u srednju školu ovi mladi ljudi po prvi put dolaze u susret sa pripadnicima druge nacionalnosti. Razlog ovome je činjenica da su oni pohađali nastavu u osnovnim školama koje funkcioniraju po modelima: „Dvije škole pod jednim krovom“ ili školama u kojima učenici pohađaju nastavu po principu: „Etničke a ne teritorijalne pripadnosti“.

NDC Sarajevo djeluje u sljedećim srednjim školama:

� „Srednjoškolski centar Srebrenica“ u Srebrenici; ukupan broj učenika 480 � Gimnazija/Srednja stručna škola “Petar Kočić”, Zvornik; ukupan broj učenika 1600

-ujedno ovo je najveća srednja škola na prostoru RS � Srednja strukovna škola Jajce; ukupan broj učenika 400.

Osnovni cilj djelovanja NDC Sarajeva u ova tri srednjoškolska centra je razviti modele unutar kojih bi se stvorili uslovi za interetničku saradnju između ovih mladih ljudi. Kroz svoj angažman mi smo u svakoj od pomenutih škola uspostavili „Nansen forume mladih mirotvoraca“ (NFMM) i po jednu „Nansen učionicu“. NFMM u tri srednjoškolska centra čine multietničke grupe od 20 do 26 učenika, koji kroz različite aktivnosti rade na unaprijeđenju interetničkog dijaloga i saradnje, kroz kreiranje zajedničkih inicijativa i projekata u svojim školama i lokalnim sredinama. „Nansen učionice“ predstavljaju prostor koji je ustupila svaka od škola, a NDC Sarajevo je obezbjedio informatičku i multimedijalnu opremu koju učenici-članovi NFMM koriste za realizaciju niza vannastavnih sekcija i aktivnosti. Neke od ovih sekcija su: novinske sekcije/redakcije, filmske sekcije ili sekcije mladih aktivista koji kroz svoj rad u drugim školama doprinose na razvoju interetničkog dijaloga – kao što je na primjer slučaj sa NFMM iz Jajca koji je organizirao niz aktivnosti u dvije osnovne škole koje u Jajcu funkcioniraju po modelu „Dvije škole pod jednim krovom“. Neki od rezultata rada NDC Sarajeva su: Uspostava redakcije i publikacija prvog izdanja nezavisnog školskog magazina „Argentaria“; snimanje i projekcija dokumentarnog filma „Moj život u Srebrenici“; uspostava saradnje sa Srednjom školom „Mesna“ iz Lillehammera/Norveška; organiziranje studijskog putovanja u Srednju školu „Mesna“ u Norvešku za 8 predstavnika „Nansen foruma mladih mirotvoraca“; snimanje dokumentarnog filma „SŠC Srebrenica na putu prema Sjeveru – Fram“ uspostava Nansen folklornog ansambla u OŠ „Petar Kočić“ Kravica/Konjević Polje (ovo je prvi i jedini multietnički folklorni ansambl na području istočne Bosne); uspostava i realizacija interetničkih vannastavnih aktivnosti i sekcija u OŠ na području općina Bratunac i Srebrenica (vannastavni časovi informatike, multietnički fudbalski timovi, dramske i literarne sekcije); organiziranje interetničkih/edukativnih aktivnosti za učenike u osnovnim školama koje funkcioniraju po modelu „Dvije škole pod jednim krovom“ na području Općine Jajce.

Nansen dijalog centar Sarajevo je u periodu od 11. do 13. novembra 2011. godine organizirao posjetu „Nansen foruma mladih mirotvoraca“ iz Zvornika i Srebrenice, NFMM u Jajcu.

Rad „Nansen foruma mladih mirotvoraca“ iz Srebrenice, Zvornika i Jajca i njihova zajednička aktivnost u Jajcu od 11. do 13. novembra 2011.

Piše:

Genc GoranciProjekt koordinator

NDC Sarajevo

6 Mirovne novosti

Ova aktivnost je realizirana uz saradnju sa Planinarskim duštvom „Ćusine“ iz Jajca u čijem planinskom domu su učesnici bili smješteni. Akitivnost je realizirana uz podršku članova Nansen koordinacionog odbora iz Jajca. Srednjoškolci članovi NFMM su tokom ova dva dana u Jajcu imali priliku da se upoznaju sa svojim vršnjacima, razmjene iskustva koja su stekli u dosadašnjem radu u NFMM kao i mogućnost da zajednički izrade plan aktivnosti za predstojeći period. Članovi NFMM iz Jajca su upriličili obilazak svih kulturno istorijskih znamenitosti Jajca; ova aktivnost je realizirana uz stručnu prezentaciju grada Jajca koju su pripremili članovi NFMM koji pohađaju turistički smijer u Srednjoj strukovnoj školi Jajce. Tokom ove posjete započeta je realizacija prve zajedničke aktivnosti u okviru koje su članovi NFMM iz Jajca, Zvornika i Srebrenice započeli sa snimanjem zajedničkog dokumentarnog filma pod radnim naslovom „Most od Drine do Plive“. �

Mirovne novosti 7

Promovisana knjiga “Vratiti svoju djelotvornost i samopoštovanje”Prije nepunih pet godina UŽ SEKA je u Goraždu započela rad sa svojim temeljnim projektom Centar za edukaciju terapiju i rekreaciju žena i djece. Prije nego je projekt došao u Goražde, grad na obali rijeke Drine, grad koji ima svoju veoma tešku ali ponosnu prošlost, SEKA je egzistirala punih deset godina na otoku Braču. Ovih dana imale smo jedan veoma značajan događaj. Naime, u organizaciji UŽ “SEKA” Goražde i UNDP BiH (projekat “Podrška lokalnim kapacitetima u procesu tranzicijske pravde u BiH) u Goraždu je 23.11.2011. promovisana knjiga „Vratiti svoju djelotvornost i samopoštovanje - terapija traume metodom psihodrame“, namjenjena stručnim osobama (psihoterapeutima, neuropsihijatrima, pedagozima, socijalnim radnicima) čije su autorice Gabriele Müller i Edita Ostojić. Finansijska sredstva za nastajanje knjige obezbjedio je Fond za nauku i kulturu iz Hamburga.O knjizi su pred velikim brojem posjetilaca u hotelu Behar govorile Ljiljana Špuran-Knežević, dipl. psihologinja iz Trebinja i dr. Elvira Duraković Belko iz Sarajeva. Izdavač knjige koja je štampana u tiražu od 1000 primjeraka je Centar za edukaciju, terapiju i rekreaciju “Kuća Seka” Goražde, a predsjednica ovog udruženja Esma Drkenda, obraćajući se prisutnima naglasila je da knjiga predstavlja “krunu višegodišnjeg rada” autorica s kojima i sama sarađuje godinama. Naime, ideja za knjigu rodila se još 2004 godine u toku završnog seminara drugog ciklusa edukacije “Teorija i praksa psihodrame” a na putu od ideje do realizacije stajale su brojne barijere koje su prevaziđene tako da je vrijedno dijelo ugledalo svijetlo dana, u cilju podsticaja i drugim psihodramatičarima i stručnjacima/kinjama koji se bave psihodramom.Knjiga je ujedno i priručnik za naredne edukacije i onima koji rade sa

traumatiziranim osobama, posebno onima koji praktikuju psihodramu, istakla je između ostalog Ljiljana Špuran-Knežević, jedna od promotorica.Psihodrama kao terapijska filozofija i metoda čiji je utemeljitel J. L. Moreno u osnovi ima optimističan stav prema životu i vjerovanje u neuništivost kreativnog potencijala u svakom čovjeku, istaknuto je na promociji knjige. O tome je govorila i autorica knjige, Gabriele Müller, dipl. pedagoginja, voditeljica projekta Kuća “SEKA” koja je provela 30 godina u savjetodavnom, terapijskom i psiho-edukativnom radu sa traumatiziranim ženama i djecom. Još 1993. godine ona je vodila stručne edukacije metodom psihodrame - terapiji traume za saradnice ženskih organizacija i institucija u Hrvatskoj, BiH, Albaniji, Srbiji i Libanonu.Negdje 1997. godine gosp. Gabriele je stručna voditeljica projekta Kuća SEKA,

TERAPIJA TRAUME METODOM PSIHODRAME

Ideja za knjigu rodila se još 2004 godine u toku završnog seminara drugog ciklusa edukacije “Teorija i praksa psihodrame” a na putu od ideje do realizacije stajale su brojne barijere koje su prevaziđene tako da je vrijedno dijelo ugledalo svijetlo dana, u cilju podsticaja i drugim psihodramatičarima i stručnjacima/kinjama koji se bave psihodramom.

8 Mirovne novosti

poslije 10 godina rada projekta na Braču u Hrvatskoj svoj rad je nastavila u Goraždu. Od 2006. godine radi sa ratom traumatiziranim veteranima a brojna iskustva prošla je zajedno sa Editom Ostojić, psihologinjom i specijalistkinjom traumatske psihologije, te su zajedno napisale ovu knjigu. Edita je inače koautorica i autorica nekoliko priručnika iz oblasti rada sa žrtvama trauma i nasilja. Knjige su besplatne i podjeljene su stručnim osobama, a svi oni koji žele knjigu čitati imati će priliku pronaći u Gradskoj biblioteci ili u Kući SEKA u Goraždu.

Stručna knjiga poput ove prvi put je napisana u široj regiji i na našem jeziku. Želim svima onima koji terapijski rade sa ljudima da im posluži kao odličan alat i da se ovaj pristup u radu sa ljudima što brže širi - jer iz ličnog iskustva znam koliko može čovjek uraditi za sebe, vratiti se normalnom životu, živjeti zadovoljno i sretno, pored svega što je preživio, pored aktuelnih problema ako ima dobru psihološku pomoć koja mu osvijesti, ojača vlastite resurse, a i pokaže tehnike sa kojima se lakše živi. �

Mirovne novosti 9

Helsinški parlament građana Banja Luka i Fondacija Cure raspisuju

K O N K U R S

za profesionalno izvještavanje o marginalizovanim i ranjivim grupama

Na konkursu mogu učestvovati novinari i novinarke štampanih, elektronskih i on line medija iz Bosne i Hercegovine čiji tekstovi i/ili prilozi afirmišu i promovišu profesionalno medijsko izvještavanje o marginalizovanim grupama u Bosni i Hercegovini i rezultiraju konkretnim akcijama i pomacima u praksi.Prijedloge za nagrade mogu slati i medijske kuće i nevladine organizacije u BiH.

Nagrada se raspisuje u pet kategorija:1. za tekstove u štampanim medijima do 10.000 karaktera2. za radijske priloge dužine od 1 minut i 30 sekundi do 5 minuta3. za televizijske priloge dužine od 1 minut i 30 sekundi do 5 minuta4. za tekstove na web portalima do 10.000 karaktera i5. za izvještavanje o marginalizovanim grupama u kontinuitetu.

Za nagradu konkurišu prilozi i tekstovi objavljeni u periodu od 31. marta 2011. do 31. marta 2012. godine.Jedan kandidat/kandidatkinja može poslati maksimalno tri teksta/priloga na konkurs.Za nagradu pod rednim brojem 5, za izvještavanje u kontinuitetu, prijedloge mogu slati nevladine organizacije koje treba da dostave i obrazloženje za svoje prijedloge najboljeg novinara/novinarke ili emisije i najmanje jednu kopiju priloga ili teksta.Prijave sa kopijama objavljenih tekstova i/ili audio-vizuelnih priloga, sa podacima o kandidatu/kinji, uz potvrdu urednika o datumu objave sadržaja, slati na adresu:

Helsinški parlament građana„Za novinarsku nagradu“Krfska 8478 000 Banjaluka

Za više informacija obratite se na:tel. 051/432-750 e-mail: azolja@hcabl.orgweb: www.hcabl.org

10 Mirovne novosti

Informacija o programu Evropske unije „Evropa za građane“Programi Evropske unijeProgrami Evropske unije, kao posebni programi i fondovi koji se finansiraju iz opšteg budžeta Evropske unije, prvenstveno imaju za cilj da podrže interne politike Evropske unije, te sa tim u vezi unaprijede saradnju između država članica Evropske unije i njihovih građana u različitim oblastima.Zaključkom Evropskog vijeća u Solunu iz juna 2003. godine, zemljama zapadnog Balkana je ponuđena mogućnost da učestvuju u programima Zajednice, kako bi se podržali njihovi napori na putu ka evropskim integracijama.Učešće Bosne i Hercegovine u programima Evropske unije regulisano je Okvirnim sporazumom između Evropske zajednice i Bosne i Hercegovine o općim načelima sudjelovanja Bosne i Hercegovine u programima Zajednice, koji je potpisan u oktobru 2004. godine, a na snazi je od januara 2007. godine. Učešće Bosne i Hercegovine u programima Evropske unije se prati u okviru dokumenata koje priprema Evropska komisija, odnosno godišnjih Izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine.

Program „Evropa za građane“Po osnovu Okvirnog sporazuma o općim načelima sudjelovanja u programima Evropske unije, Bosni i Hercegovini je otvorena mogućnost učešća i u programu „Evropa za građane“ uz provođenje standardne procedure pregovaranja i zaključivanje Memoranduma o razumijevanju. Program „Evropa za građane“ je program Evropske unije kojim se podstiče saradnja među građanima i njihovim organizacijama u zemljama članicama Programa i pruža podrška, između ostalih, grupama građana, nevladinim organizacijama i lokalnim organima vlasti.Program ima za cilj aktivno evropsko građanstvo i pružanje podrške uključivanju građana u proces evropskih integracija. Program podržava jačanje evropskog identiteta zasnovanog na zajedničkim vrijednostima, razvijanje osjećaja pripadnosti Evropskoj uniji, te unapređenje tolerancije i uzajamnog razumijevanja među građanima.Ukupan budžet programa za period 2007-2013 godina iznosi 215 miliona EUR.Korisnici Programa su akteri na nivou lokalne zajednice, prvenstveno organizacije civilnog društva i lokalni organi vlasti, ali i druga tijela koja okupljaju i udružuju građane.U Programu pored zemalja članica EU, učestvuju i Hrvatska, Albanija i Makedonija.Programom „Evropa za građane“ se finansiraju slijedeće aktivnosti: Aktivni građani za Evropu – kroz aktivnosti bratimljenja gradova i projekte građana, Aktivno civilno društvo u Evropi - kroz aktivnosti podrške organizacijama civilnog društva i Aktivno evropsko sjećanje - aktivnosti koje se odnose na odavanje počasti žrtvama nacizma i staljinizma.

Provođenje programa „Evropa za građane“Program je u nadležnosti Generalnog direktorata za komunikacije Evropske komisije. Za provođenje Programa zadužena je Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizuelne djelatnosti i kulturu sa sjedištem u Briselu, koja djeluje pod nadzorom Evropske komisije. Izvršna agencija objavljuje pozive za predaju projekatnih prijedloga, ocjenjuje i vrši odabir prijedloga projekata, dodjeljuje finansijska sredstva i prati realizaciju projekata. Sredstva se dodjeljuju kvalitetnim projektima i ne postoji ograničenje u pogledu dodjele sredstava za projekte za pojedinu zemlju.Za provođenje aktivnosti programa „Evropa za građane“, neophodno je uspostaviti Kontakt tačku za Program u zemlji koja namjerava pristupiti programu.Obim djelovanja i zadaci Kontakt tačke su širenje informacija o programu, pružanje podrške aplikantima, održavanje redovnih kontakata sa Izvršnom agencijom, održavanje redovnih kontakat sa Kontakt tačkama iz ostalih zemalja učesnica u Programu i druge aktivnosti u cilju uspješnog učešća u programu „Evropa za građane“.

Piše:

Goran Kučera

Mirovne novosti 11

Evropska komisija sufinansira do 50% troškova Kontakt tačke, a na osnovu odobrenog godišnjeg radnog programa. Ostatak troškova Kontakt tačke obezbjeđuju se iz budžeta.

Procedure za ulazak u program „Evropa za građane“Da bi Bosna i Hercegovina pristupila programu „Evropa za građane“, potrebno je da nadležno ministarstvo dostavi pismo interesa nadležnom Generalnom direktoratu Evropske komisije, da se potpiše Memorandum o razumijevanju za učešće u Programu između Bosne i Hercegovine i Evropske unije/komisije, te da se plati finansijski doprinos za učešće u Programu (tzv. ulazna karta) za svaku godinu učešća. Nakon što Memorandum o razumijevanju bude potpisan i stupi na snagu i zemlja uplati svoju finansijsku kontribuciju, može se aplicirati sa projektima i aktivno učestvovati u Programu, ravnopravno sa zemljama članicama EU.

Pregled koraka za pristupanje Bosne i Hercegovine programu „Evropa za građane“:

� Dostavljanje Pisma interesa u Brisel Generalnom direktoru nadležnom za program „Evropa za građane“.

� Pregovaranje o Memorandum o razumijevanju i iznosu „ulazne karte“. � Potpisivanje Memoranduma o razumijevanju između Evropske unije i Bosne i

Hercegovine. � Plaćanje „ulazne karte“. � Punopravno učešće Bosne i Hercegovine u programu „Evropa za građane“.

Plaćanje ulazne karteUčešće u Programu „Evropa za građane“ predviđa plaćanje „ulazne karte“ za svaku godinu učešća u Programu, odnosno godišnjeg finansijskog doprinosa Bosne i Hercegovine. Dio sredstava moguće je pokriti iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) - (do 90 % iznosa „ulazne karte“ za prvu godinu učešća, nakon čega se iznos sredstava iz IPA fondova smanjuje, a povećava sufinansiranje iz domaćeg budžeta u narednim godinama). Ulazna karta se izračunava za svaku zemlju posebno, a za program „Evropa za građane“ radi se o relativno malom iznosu. U dosadašnjim neformalnim kontakatima sa nadležnim Generalnim direktoratom Evropske komisije u Briselu, iznos ulazne karte za Bosnu i Hercegovinu za 2010. godinu procijenjen je na 15.000 eura.

Koristi od ulaska u program „Evropa za građane“Programom „Evropa za građane“ zainteresovane strane u Bosni i Hercegovini bih imale mogućnost da učestvuju u raznim projektima sa ciljem razmjene informacija, praksi i iskustava.Uključivanjem Bosne i Hercegovine u program „Evropa za građane“, pomoglo bi, ne samo da bolje funkcioniraju postojeća, već i da se uspostave nova partnerstva između bosanskohercegovačkih i evropskih gradova, koja u prvi plan stavljaju saradnju lokalnih zajednica na kulturnom, sportskom i ekonomskom planuPristupanjem programu „Evropa za građane“ stvori la bi se mogućnost kvalitetnije saradnje zemalja regiona i Evropske unije razmjenjivanjem iskustava, informacija, dobrih praksi što bi doprinijelo unapređenju međunarodnih odnosa u ovoj oblasti i bržoj integraciji Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. �

Program „Evropa za građane“ je program Evropske unije kojim se podstiče saradnja među građanima i njihovim organizacijama u zemljama članicama Programa i pruža podrška, između ostalih, grupama građana, nevladinim organizacijama i lokalnim organima vlasti.

Liceulice – prostor za sve one u regionu kojima je stalo!

www.liceulice.org

12 Mirovne novosti

Liceulice magazin izlazi jednom mjesečno, a prodaju ga beskućnici, mladi ulice, najsiromašniji i najugroženiji pripadnici marginalizovanih grupa. Polovina ostvarenih prihoda od prodaje ostaje prodavačima, dok se preostala sredstva koriste za razvoj pro-jekta, dodatni rad na integraciji prodavača i druge različite inkluzivne programe pod istim imenom.Magazin Liceulice nastaje,u najvećoj mjeri, dobrovoljnim radom. Mnogi nam pomažu raznim savjetima i finansijski, ali najviše besplatnim radom: pišući, fotografišući, istražujući, uređujući, lektorišući, dizajnirajući, prevodeći, stvarajući mrežu budućih prodavača.Liceulice je neprofitni, nezavisni magazin, odan univerzalnim vrijednostima, socijalnoj pravdi, principima jednakosti, demokratije i humanosti. Zalaže se za ljudska prava, prava ugroženih i marginalizovanih grupa i poje-dinaca, za vrijednosti modernog društva,

saradnju i integraciju, za zdravo fizičko i mentalno okruženje, za održivi razvoj, za mir- a protiv nasilja, rasizma i mržnje svake vrste.Čitajući Liceulice pomažete sebi - jer ćete saznati na jedinstven i inspirativan način da se svjet može gledati i drugim očima i da još uvek mnogo toga od nas zavisi!Znamo, lakše je ukazivati na probleme nego ih rješavati. Lakše je govoriti šta sve nije dobro, nego biti dobar. Lakše je imati prim-jedbu, nego imati ideju. Mi smo odabrali teži put!

Regionalna platforma aktivizma

Početkom 2011. Pokrenut je, zajedno sa partnerima, program koji ima za cilj stvaran-je regionalne platform aktivizma. Osnovni alati biće aktivistički magazin Liceulice i nova web platforma, kroz koje će se pratiti, ohrabrivati i povezivati svi oni kojima je

stalo, sve kreativne aktivističke napore u region koji doprinose boljem društvu i pozitivnim promjenama.

Uspostavljanje platforme je zamišljeno kao dvogodišnji proces koji će kroz raznovrsne forme uključiti velik broj umjetnika, aktivista, pojedinaca i orga-nizacija omogućujući im da se pred-stave, upoznaju, povežu, da zajedno budu još aktivniji i kreativniji, da dio svojih talenata i resursa upotrijebe “iz dobrih razloga”. Kao što su: borba protiv 1) zagađenja životne sredine ( fizičke i mentalne), zalaganje za 2) pravedno društvo i demarginalizaciju pojedinaca, stavova i ideja, i za 3) opstanak javnog, zajedničkog interesa i unapređenje urbanog života.Projekat realizuju Yustat Centar, Heart-efact Fund i Dokukino iz Beograda, Inicijativa mladih za ljudska prava iz Bosne i Hercegovine, Centar za medi-jske aktivnosti iz Skoplja i re:Public iz Prištine. Pozivamo i vas da nam se pridružite!

Mirovne novosti 13

San o vodi... PRIČA O POVEZIVANJU PROTUMINSKE AKCIJE I RAZVOJA

Tekst napisali uposlenici međunarodne organizacije Handicap International

alma@handicap-international.co.ba

Voda! Jedan od najvažnijih elemenata života na planeti Zemlji. Svakom živom biću voda je potrebna za egzistenciju, i dok je u Bosni u nekim predjelima ima i na obilje, s druge strane, neki dijelovi kršne Hercegovine vape za njom. Ova nas misao dovodi upravo do jedne općine u Hercegovini, po imenu Stolac. Pet sela u okolini općine Stolac imaju posebno izražen prob-lem s nedostatkom vode. Naravno, razlozi za to su oni uobičajeni - suho i kamenito područje koje često pogađa suša! U toku ljeta, tokom kojeg vrela presuše, izbijaju i brojni požari koji uništavaju svo i suho i ono mlado, tek izniklo rastinje. To za stanovnike u selima na rubnim područjima općine Stolac i nije neka novina. Do 1992. godine, prije početka rata, snalazili su se skupljajući vodu iz prirode, napajujući stoku iz kišnice. Danas, 15 godina poslije rata, ni to ne mogu. Mine, kojima su okruženi stanovnici ovih sela ne predstavljaju samo sigurnosni problem, već im oduzimaju i osnovno pravo na normalan život u sigurnoj okolini.

Nezaboravna predanost jednog profesora

Prije mnogo godina, jedan profesor, koji je svoju karijeru počeo zanimajući se za oblasti građevine i rudarstva, stekao je 4 univerzitetske diplome u bivšoj Jugoslaviji i ostalim evrop-skim državama. Otkrio je da je njegova prava ljubav geostatika i mehanika tla, te je u ovoj oblasti stekao i zvanje doktora nauka. Jednog dana, profesor Pero Marijanović zatekao se u malom selu po imenu Ljuca, pored Hodova, u općini Stolac i promatrao jednu mještanku kako ide prema velikoj lokvi koja je nastala nakon kišnog dana. U početku nije znao šta ta žena radi u lokvi sa plastičnim kanisterima. Potom je, užasnut, vidio da sakuplja nekoliko kanistera vode i nosi ih kući. Ovo se dešavalo 1991. godine, prije rata, prije nego što su ljudi napustili svoje domove i prije nego što su bezbrojne mine postavljene širom regije, a posebno u selima u općini Stolac. Upravo te godine, 1991. počeo je san da se u Hodovu, u ovom malom naselju u okolini općine Stolac pronađe voda. Profesor nije namjeravao stati dok se njegov san ne ostvari. No, zbog rata i teške poslijeratne situacije, na ovo je trebalo čekati 10 godina.

14 Mirovne novosti

Godine 2001., iako je područje bilo pogođeno ratnim razaranjima, veliki broj prijeratnog stanovništva vratilo se u svoje domove, a neki i na ruševine. I počela je ponovna izgradnja života. Približno 1500 žitelja vratilo se u svoje domove, ali kako da u njima žive i prežive? Dobili su donacije za obnovu svojih domova i nabavku stoke, ali što nakon toga? Ljudi su

počeli zalaziti u područja u kojima je postojala opasnost od mina kako bi došli do malih prirodnih izvora vode za svoje bašte i stoku, ali u nedovoljnim količinama. Počeli su kupovati beskonačne galone vode iz cisterni za svoje domove, ali ništa više nisu mogli uzgajati. I profesor Marijanović se vratio u ovo područje i susreo sa predstavnicima zajednica iz pet sela. Potaknuo ih je na ideju da osnuju nevladinu organizaciju pod nazivom Udruga korisnika vodovoda Hodovo „UKV HODOVO”. Od početka osnivanja, Udruženje se već počelo prijavljivati na tendere i pozive za rekonstrukciju dijelova vodovoda. Sporadično se radilo i na deminiranju osnovne insfra-strukture i područja u blizini domova za one stanovnike koji su se vraćali postepeno. Profesor je počeo vršiti testi-ranja tla, na svim sigurnim lokacijama za koje je postojala šansa da bi na njima moglo biti vode. Njegov tim u „UKV HODOVO” počeo je s pripremom prijedloga za dobivanje sredstava od raznih državnih i međunarodnih donatora, te su započeli s bušenjem tla. Pojavile su se i prve kapi vode, sav trud nije bio uzaludan. Međutim, još uvijek je jedan veliki problem bio prisutan. Minski znakovi su još uvijek „krasili“ hercegovačke krševe u okolini sela Hodovo.

Vođenje brige o zajednicama ugroženim minama

Organizacija Handicap International je na područje Stoca došla 2007. godine sa zadatkom da obavi deminiranje

prioritetnih područja kako bi se ljudima omogućio siguran prsitup lokacijama kako bi saku-pili vodu koja se može naći u prirodi. Upravo takvo, prioritetno područje nalazilo se u mjestu Trijebanj, selu u blizini Hodova, a organizacija Handicap International je podržala i razvojni porjekat na tom području, koji se odnosio na obnovu vodovne mreže i na taj način povezala protuminsku akciju i razvoj. Projekat je bio samo jedna od karika koja nedostaje u jednom ve-likom lancu za ispunjenje sna o vodi, ali je s druge strane bilo i više nego očito da će ova karika poboljšati uslove života ljudi koji žive u područjima ugroženim minama. Završetkom ovog projekta jedan dio sela napokon je dobio vodu, ali i sigurnu okolinu za kretanje i življenje. Od marta 2011. godine, 1500 žitelja ovih sela će zahvaljujući tome moći nesmetano uzgajati stoku, navodnjavati svoju zemlju, voćnjake i povrtnjake i uživati koristeći, po prvi put, čistu vodu u svojim domovima. Oni su svoju šansu za opstanak i ostanak konačno dobili i iskoristili. Svoje proizvode će moći prodavati na tržnicama okolnih većih mjesta i neće se morati izlagati opasnosti da odlaze u rizična područja. Život će im se promijeniti.U periodu od 2001. do 2009. godine, profesor Marijanović i „UKV HODOVO” su prikupljali finansijska sredstva, bušili tlo i polagali cijevi kroz sela Hodovo, Trijebanj, Rotimlja, Ljuca i Kozice. Ovo su uradili uz pomoć 700.000 KM koje su uspjeli prikupiti od raznih donatora, ali još je mnogo toga trebalo uraditi. Nažalost, prof. Pero Marijanović je preminuo 23.04.2010. Nije poživio dovoljno dugo da vidi kako se san o vodi u potpunosti ispunjava. Stanovnicima je žao što njihov dragi profesor nije doživio ostvarenje njihovog zajedničkog sna, ali oni u svojim srcima osjećaju da je on uz njih i to ih motiviše da nastave sa njihovim zajedničkim snom. �

Mirovne novosti 15

Institucionalni dijalog između vlasti i mladih kroz osnivanje vijeća mladih“Vijeće mladih u našoj općini potrebno nam je da ostvarimo bolju komunikaciju sa svojim načelnikom.”, izjavila je polaznica obuke u okviru projekta Institucionalni dijalog između mladih i vlasti kroz osnivanje vijeća mladih, koji provodi Institut za razvoj mladih KULT. I ostali mladi ljudi s nestrpljenjem čekaju svaki sljedeći modul koji će im dati znanja i vještine o tome kako uspostaviti dobro vijeće mladih. Dosada su vijeća mladih postojala samo u Republici Srpskoj, gdje je ova oblast uređena Zakonom o omladinskom organizovanju prije nešto više od sedam godina.Vijeće mladih predstavlja krovno omladinsko udruženje koje okuplja omladinske organizacije i predstavlja sponu između njih i vlasti. Kao što je to Zakon o omladinskom organizovanju u RS-u, Zakon o mladima FBiH omogućio je također formiranje vijeća mladih i u FBiH.“Sada imamo zakonsku mogućnost da se okupimo oko krovne omladinske organizacije i na taj način uvežemo svoje kapacitete.”, ističe jedan od polaznika. Vijeća mladih na lokalnom nivou neće možda riješiti sve probleme mladih, ali će osigurati da mladi ljudi sudjeluju u procesima donošenja odluka koji ih se tiču.Mladi će biti uključeni u izradu strategija prema mladima, te u provođenje omladinskih aktivnosti; imat će veću podršku lokalne vlasti, participirat će u komisiji za mlade i na drugi način biti dijelom uspostavljanja partnerskog odnosa između omladinskih organizacija i vladinih institucija. Projekt Institucionalni dijalog između mladih i vlasti kroz osnivanje vijeća mladih provodi Institut za razvoj mladih KULT u saradnji s Demokratskom organizacijom mladih Velika Kladuša, udruženjem PRONI iz Brčkog, Omladinskim savjetom Vlasenica, te KULTOM Gradačac, uz podršku Evropske unije.Projekt nastoji stvoriti održive kapacitete omladinskih organizacija u cijeloj BiH kako bi se uspostavila vijeća mladih na svim razinama vlasti. U projekt je uključeno 30 omladinskih udruženja iz FBiH i Brčkog,

kao i 14 omladinskih savjeta iz RS-a. Sve organizacije i omladinski savjeti delegirali su svoje predstavnike/ce u program obuke koji se sastoji od 8 modula. S obzirom da projekt nije u mogućnosti obuhvatiti sve općine u BiH, KULT je sklopio sporazum s OSCE-om, koji će biti podrška organizacijama u lokalnim zajednicama u kojima OSCE ima dobru saradnju s mladima.Do sada su formirana tri vijeća mladih u FBiH: Vijeće mladih općine Goražde, Vijeće mladih općine Gornji Vakuf-Uskoplje i Vijeće mladih općine Tomislavgrad.11. novembra 2011. g. predstavnici/e 12 omladinskih organizacija iz Brčkog su na sastanku sa predstavnicima/ama Skupštine Brčko distrikta BiH i Vlade Brčko-Distrikta BiH, te šefovima zastupničkih klubova, zatražili usvajanje zakona i strategije prema mladima. Predstavljen je i projekt s naglašavanjem projektnih ciljeva, zalaganja za institucionalno rješavanje pitanja mladih, prije svega kroz zakon o mladima.

Objavljen je Javni poziv za sufinansiranje troškova za registraciju omladinskih udruženja. Na ovaj način projekt pomaže neformalnim grupama da se registriraju i svojim radom ojačaju omladinski sektor u svojim lokalnim zajednicama, te pristupe formiranju vijeća mladih. �

16 Mirovne novosti

Učeći od stručnjaka

Piše

Julianne Funk Deckard

Ja sam jedan od mnogih stranaca koji su posjetili Bosnu i Hercegovinu i zakačili se. Stotine, možda hiljade nas smo nevino posjetili ovu malu i skromnu zemlju u posljednjih dvadeset godina i otkrili smo da smo se beznadno uvučeni. Kada nas ljudi pitaju što je to u Bosni i Hercegovini što nas tako mami, veoma nam je teško naći zadovoljavajući odgovor. Možemo reći da je to narod, kultura, tempo života, perspektiva, istorija... ali nekako niti jedan od tih odgovora ne može stvarno uhvatiti što je to što mnoge od nas potaknulo da dolazimo opet i opet, ili jednostavno da ostanemo duže nego što smo planirali. Međutim, kada nas lokalni ljudi pitaju to pitanje, on ili ona obično odmah razumije zaluđenost stranaca. Uostalom, unatoč stalnom žaljenju na "probleme" u ovoj zemlji, većina ovih ljudi nosi duboku ljubav za ovu zemlju i njene posebnosti. Ja ovo zovem bosanskim etosom ili duhom, što uključuje lijepu normalnost etno-religijske mješovitosti koji se još uvijek može osjetiti unatoč segregaciji proizvodenoj etničkim čišćenjem tokom rata i etno-političkih natjecanjima danas. A na mnoge načine, to je taj bosanski duh koji me doveo u Bosnu i Hercegovinu - doživjeti i uživati, ali i započeti novi projekt u udruženju Mali Koraci (NGO Small Steps) na ovu temu.Mali koraci su me prihvatili kao volonterku suradnicu u julu 2011., što je podržano od Brethren Volunteer Service. Nadam se da će moje iskustvo mirovne istraživačice (trenutno završavam moj doktorski rad na Catholic University of Leuven u Belgiji), i moje iskustvo izgradnje mira sa mirovnim vjerskim organizacijama na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini, da će pomoći upotpuniti primarni naglasak mirovnog aktivizma organizacije. U tom smislu, projekat na temu bosanskog duha koristi mirovna istraživanja i aktivizam, kao i zagovaranje, da se ohrabri ova nestajuća kultura bosanskog duha. Istraživanje potiče dublje razumijevanje i svijest o ovim istorijskim i proživljenim kulturnim izvorima zajedništva. On također uključuje zastupanje na temelju istraživanja i kroz obuku aktera zajednica i mladih donosioca odluka koji će širiti vrijednosti "zajedničkog života" ili "aktivne koegzistencije" unutar trenutne tranzicione vlade i društva Bosne i Hercegovine. Komponenta mirovnog aktivizma također se ostvaruje kroz obuku o ovim vrijednostima građanskog društva. Tu se izravno otkriva paradoks istodobnog proširivanja mira i nasilnih crta bosanskog duha, priznajući, fokusirajući se i gradeći pozitivne resurse za mir.

Mali koraci se zalažu i promoviraju međuetnički i međuvjerski mir i nenasilje na svim razinama društva. Naše glavne aktivnosti i ciljevi uključuju: razvoj međuvjerskog dijaloga i razumijevanja, aktivnosti izgradnje mira, promociju nenasilnih akcija i teorija, ravnopravnost spolova, i projekte ljudskih prava. Osnovani 2006. godine, Mali koraci imaju osoblje od pet volontera i aktivista koji su godinama bili prisutni u civilnom društvu. Mali koraci su suosnivač vjerske mreže "Vjernici za mir", a direktorica je suosnivač BiH NVO Vijeća. Trenutno radimo s učiteljima islama u školama u cijeloj Bosni i Hercegovini na uključivanju nenasilne transformacija sukoba kao temeljnog dijela religijskog obrazovanja, koristeći naš Priručnik za nastavnike islamske vjeroispovijesti o mirotvornim

dimenzijama islama (uredila Amra Pandžo, dostupan na engleskom na www.amazon.com i na BHS u Malim koracima).

Mirovne novosti 17

Još jedan nedavni projekt, finansiran od strane International Commision on Missing Persons (ICMP), bilo je stvaranje i implementacija 'univerzalnog modela' ili zajedničke ceremonije sjećanja i zajedničkog žaljenja za Međunarodni dan nestalih osoba (30. avgust). Umjetnički elementi su bili posebno snažni u tom događaju, kao što su dva hora (pravoslavni Srbi i Muslimani odjeveni u odgovarajućim bojama žalovanja, crnim i bijelim) i pisanje poruka nestalim članovima porodica i prijateljima na balone punjene helijumom koji su zatim zajedno pušteni u nebo.Brethren Volunteer Service (BVS) smješta volontera u organizacijama koje rade na izgradnji mira, pravde, zaštiti okoliša i socijalnim pitanjima u cijelom svijetu, iako prvenstveno u SAD. BVS je sa sjedištem u SAD i pod pokroviteljstvom Church of the Brethren, jedne od triju povijesnih mirovnih crkvi. BVS volonteri ne moraju biti članovi crkve, ali se trebaju složiti da rade pod BVS-ovim principima o ovim pitanjima i da “žive jednostavno” od male volonterske stipendije. BVS je volonterski servis u Evropi od sredine 1940-ih, te u zemaljama bivše Jugoslavije od 1992. Od tada je pozvan da pošalje više od 40 volontera u organizacije u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, i Kosovu. To uključuje organizacije koje rade na pitanjima ljudskih prava, mira, ženske, međuvjerske, i kulturne organizacije. Trenutno druga BVS volonterka u Bosni i Hercegovini volontira u OKC Abraševiću u Mostaru.Kao BVS volonter u Malim koracima, ja sam pokretač ove suradnje. Moj cilj nije samo biti od pomoći Malih koracima, već i učiti od stručnjaka ovdje u BiH kako biti mirovni praktičar i trener. Sviđa mi se biti stranac koji radi s lokalnom organizacijom, a ne kao osoba iz inostranstva / stranac, jer vjerujem da na svijetu ima puno toga za naučiti od lokalno utemeljenih metoda i perspektiva o sukobu i nenasilnoj transformaciji u miru. Ovo je vidljivo u projektu bosanskog duha i iskustva onih od nas stranaca koji su dobili osjećaj za bogatu kulturu i vrijednosti prisutne u ovoj prekrasnoj zemlji. �

Nastavnici islama diskutiraju mirovnni kurikulum

Pisanje poruka nestalim na balonima rokom Dana nestalih osoba

18 Mirovne novosti

Piše

Jelena Despot

Želimo li mir?Poslednjih dana nerijetko razmišljam o našoj zemlji, i ljudima koji su njeni građani. Po mnogočemu je specifična Bosna i Hercegovina, i svakako jedinstvena zemlja u svijetu. Sa posebnim državnim uređenjem, i jedinstvenim političkim sistemom. Zanimljivom istorijom, posebnim ljudima i sa posebnim duhom. Nažalost, u našoj istoriji se bilježi i rat sa strašnim gubicima, žrtvama i ogromnim posledicama po zemlju. Imali smo rat, sada imamo mir. Ali, nekako ne mogu se oteti utisku koji mi govori da postoje pojedinci koji taj mir ne žele. Pojedinci koji koriste svaku priliku za zakulisni rat. Rat posredstvom medija i sredstava masovnog komuniciranja. U prilog tome svjedoče konstantna prepucavanja enitetskih političara i međusobna nadmudrivanja putem glasila eniteta. Gotovo svakodnevno imamo situacije gdje jedni optužuju druge, konstantne podjele po obrascu mi i oni, kao i prisustvo govora mržnje u medijima. Ali, političari kao političari. Niti se čovjek iznenađuje, niti mu

je takvo ponašanje istih strano. Iznenađuje me i ljuti koliko je mladih ljudi,

običnih građana ove zemlje, podleglo uticajima takve „mi i oni“ politike. Žive zakopani u prošlosti, međusobno se optužujući i okrivljujući. Iako aktivisti nevladinih organizacija, u velikoj mjeri rade na procesu pomirenja i izgradnje mira, direktno sa mladim ljudima, kao i sa starijim generacijama, i dalje se kroz sistem potkrada dio ljudi koji kao da ne žele mir. „Ko sam ja?“, da donosim takve zaključke, možda će se neko zapitati. E, ja sam neko, neko kome je dosadilo da se svaki događaj u našoj državi pretvori u svađu entiteta, svađu između građana i produbljivanje ionako prisutnog jaza. Da li je normalno da se građani iste zemlje raduju ukoliko su se potukli navijači kluba iz iste zemlje, samo različitih nacionalinih pripadnosti, sumiraju utiske i zbrajaju koliko je razbijenih glava naših, a koliko njihovih? I ko je pobijedio? Da li je normalno da su se događaji nakon napada na ambasadu u Sarajevu pretvorili u debatu po principu, da li je naš ili njihov i ko će nastradati više

kada se u priču uključi Amerika? Rastužuje me kada vidim komentare pojedinih prijatelja na facebook profilima, blogovima, forumima i sajtovima. Ne želim da vjerujem da su uspjeli da nas programiraju da se mrzimo. Umjesto da se jedinstveno bavimo osudama ranije pomenutih, ili sličnih događaja, mi ih doživljavamo kao povod za nove rasprave, i produbljivanje jaza. Nije ovo igra u kojoj se traži jedan pobjednik, a drugi gubitnik. Ovo je bitka za mir u kojoj

moramo da se borimo zajedno, jer ćemo jedino tako uistinu pobijediti. �

UVEŽI SVOJA PRAVA!10. DECEMBAR - DAN LJUDSKIH PRAVA

Kalendar događaja 9.12. i 10.12.2011

9. decembar 10. decembar11:00 – 12:30Bijela sala Parlamenta BiH Prezentacija Mreže za izgradnju mira

Govor Alan Reed, Direktor USAID za BiH

Govor dr. Denis Bećirović, predsjedavajući Predstavničkog doma

Uvod u ljudska prava, Saša Madacki, Centar za ljudska prava

Prezentacija o tranzicionoj pravdi, UNDP i Impunity Watch

Ukazivanje na problem nestalih osoba, ICMP

Uručivanje Povelje za priznavanje svih stradalnika/ca oružanog nasilja

Uručivanje nagrada za literarna ostvarenja u povodu Dana ljudskih prava

Prezentacija „16 dana aktivizma“, Fondacija CURE

Fondacija lokalne demokratije – �lm “Zlostavljanje na internetu“

World Vision - prezentacija

18:00Franjevački provincijalat, Zagrebačka 18Promocija Priručnika za nastavnike/ce predmeta Kultura religija i druge interreligijske predmete u srednjim školama i diskusija o uvođenju Kulture religija u školski sistem u BiH.

Sarajevski otvoreni centar (SOC)Učestvuju: Ranka Katalinski, Zuhra Kalauzović, Ivo Marković, Eli TauberModeratorica: Zilka Spahić-Šiljak

22:00 KRITERION

PARTY

Program obilježavanja Dana ljudskih prava u Banja Luci 10. 12. 2011:10. 12. 2011. - U saradnji sa TPO fondacijom, Helsinški parlament

građana, Udružene žene i Perpetuum mobile organizuju u 12.00 h u Univerzitetskoj biblioteci u Banja Luci tribinu „Uloga i doprinos žena iz BiH izgradnji mira“ i prezentaciju biografija žena, dobitnica Nobelove

nagrade za mir.„Šetnja za mir" do Trga krajine u centru Banjaluke – uručivanje

ministricama u Vladi RS promotivnog materijala sa mirovnim porukama.

10:00 – 17:00 - Ućešće Helsinškog parlamenta građana u centralnom događaju u organizaciji OSCE-a u parku Petar Kočić u Banjaluci.

Organizacije civilnog društva prezentuju svoj rad u domenu zaštite i promocije ljudskih prava (diskusije, prikazivanje filmova, izlaganje

publikacija, radionice, itd).

Šetnja za mir će se 10. decembra 2011 održati u Zenici, Bratuncu, Bijeljini, Banja Luci, Sanskom Mostu, Bosanskom Grahovu i Livnu (TPO

Fondacija)

Organizatori: Mreža za izgradnju mira, Sarajevski otvoreni centar, Pro.ba, Studentski eFM radio uz tehničku podršku Inicijativa mladih za ljudska

prava u BiH (YIHR BH)

Mirovne novosti 19

UVEŽI SVOJA PRAVA!10. DECEMBAR - DAN LJUDSKIH PRAVA

Kalendar događaja 9.12. i 10.12.2011

9. decembar 10. decembar11:00 – 12:30Bijela sala Parlamenta BiH Prezentacija Mreže za izgradnju mira

Govor Alan Reed, Direktor USAID za BiH

Govor dr. Denis Bećirović, predsjedavajući Predstavničkog doma

Uvod u ljudska prava, Saša Madacki, Centar za ljudska prava

Prezentacija o tranzicionoj pravdi, UNDP i Impunity Watch

Ukazivanje na problem nestalih osoba, ICMP

Uručivanje Povelje za priznavanje svih stradalnika/ca oružanog nasilja

Uručivanje nagrada za literarna ostvarenja u povodu Dana ljudskih prava

Prezentacija „16 dana aktivizma“, Fondacija CURE

Fondacija lokalne demokratije – �lm “Zlostavljanje na internetu“

World Vision - prezentacija

18:00Franjevački provincijalat, Zagrebačka 18Promocija Priručnika za nastavnike/ce predmeta Kultura religija i druge interreligijske predmete u srednjim školama i diskusija o uvođenju Kulture religija u školski sistem u BiH.

Sarajevski otvoreni centar (SOC)Učestvuju: Ranka Katalinski, Zuhra Kalauzović, Ivo Marković, Eli TauberModeratorica: Zilka Spahić-Šiljak

22:00 KRITERION

PARTY

Program obilježavanja Dana ljudskih prava u Banja Luci 10. 12. 2011:10. 12. 2011. - U saradnji sa TPO fondacijom, Helsinški parlament

građana, Udružene žene i Perpetuum mobile organizuju u 12.00 h u Univerzitetskoj biblioteci u Banja Luci tribinu „Uloga i doprinos žena iz BiH izgradnji mira“ i prezentaciju biografija žena, dobitnica Nobelove

nagrade za mir.„Šetnja za mir" do Trga krajine u centru Banjaluke – uručivanje

ministricama u Vladi RS promotivnog materijala sa mirovnim porukama.

10:00 – 17:00 - Ućešće Helsinškog parlamenta građana u centralnom događaju u organizaciji OSCE-a u parku Petar Kočić u Banjaluci.

Organizacije civilnog društva prezentuju svoj rad u domenu zaštite i promocije ljudskih prava (diskusije, prikazivanje filmova, izlaganje

publikacija, radionice, itd).

Šetnja za mir će se 10. decembra 2011 održati u Zenici, Bratuncu, Bijeljini, Banja Luci, Sanskom Mostu, Bosanskom Grahovu i Livnu (TPO

Fondacija)

Organizatori: Mreža za izgradnju mira, Sarajevski otvoreni centar, Pro.ba, Studentski eFM radio uz tehničku podršku Inicijativa mladih za ljudska

prava u BiH (YIHR BH)

20 Mirovne novosti

Tolerancija, poštovanje, sreća, zajedništvo, kultura, muzika, sport,... sve to spada i trebalo bi da se tretira pod pojmom “izgradnja mira” i suživota na ovim prostorima. Uzdizanje uzajam-nog poštovanja, naših komšija, susjeda, porodice, prijatelja je nešto čemu trebamo težiti, što trebamo tretirati pod obavezno i bitno za što zdraviju sredinu i komunikaciju.

Mir je proces i, istina, ne može se dobiti preko noći, ali zato se može, uz uzajamni trud i želju za njim, raditi na tome. Često na televiziji čujem riječi: suživot, mir, poštivanje drugog i drugačijeg, a onda zastanem i zapitam se.

Zapitam se gdje je to sve o čemu oni pričaju, kada nas političari samo gnjave sa problemima, lažima, i sa svakim novim danom sve više i više nas vraćaju nazad, a ne guraju naprijed...

A, onda zastanem, malo bolje razmislim, i shvatim jednu istinu, možda nekome nebitnu, smiješnu, ili šta već,... ali meni najvredniju. Shvatim da prvo moram da izgradim mir u sebi, sa sobom, svojom ličnošću, u svojoj porodici, kod prijatelja, pa će mi biti lakše to isto raditi i u lokalnoj i široj zajednici. Malo smiješno, zar ne, ovakvo moje izlaganje, jer će mnogo ljudi reći da je sa njima sve Ok, da nemaju veliki problema, da im je dobro... Da je stanje u državi Ok??? A, kako da bude dobro kada je prošlo 14 mjeseci nakon IZBORA, a mi još nemamo vlast. Ovo je samo “tvorevina od države”, a mi smo je birali. Na žalost, ali tako je.

Malim, ali uspješnim koracima moramo mijenjati sebe, promjene koje su na bolje, u našoj ličnosti, karakteru, prema poslu, porodici, prijateljima, komšijama drugih vjera, i razmisljan-ja, radimo na IZGRADNJI MIRA, tolerancije, i sreće... Poslužiću se jednom, možda više nego dosadnom, ali opet isto tako istinitom rečenicom “Ako izgradiš mir sa samim sobom, u sebi, znaj da si to uradio i sa cijelim svijetom”.

Naša sredina, sami Balkan je tlo koje je u prošlosti bilo poprište mnogih borbi, ružnih radnji, dijela. Mjesto gdje se oduvijek za nekoga, i nešto borilo, pucalo. Sjetimo se trenutne situacije na Kosovu....

Ali, opet koliko znam, čujem iz priča svojih roditelja, komšija, starijih rođaka, pa i onog malog dijela kojeg se sama sjećam, bilo je i lijepih dana, slavlja, veselja, kumovanja, pjesme, kola raznih, i praznika koji su se dočekivali, i ispraćali zajedno. Ljudi su radili u fabrikama, družili se, pomagali jedni druge, pa odtuda i ona stara “Bog na nebu, komšija na zemlji”. Zar to nije bilo lijepo, može li opet biti??? Ako ne isto, a ono barem slično?

Možda jeste moguće, ali treba svi da pomognemo, da damo mali doprinos, iako rane bole, i možda su još sviježe, ali zbog nove omladine, moje buduće djece, njihovih drugara... Treba samo malo više VOLJE, ŽELJE, LJUBAVI, POŽRTVOVANJA...

Posebno to govorim zbog sebe, zbog mladih ljudi ove države, kakva god da je NAŠA JE JEDNA JEDINA BIH-a...

Zajedničkim razgovorima, projektima, druženjima, možemo mnogo toga dobrog dati drugima, sebi, i našoj zajednici u kojoj radimo, živimo, studiramo..

Samo izgradnju mira možemo posmatrati na mnogo načina, a evo nekih od njih:

� pružanje našim najmlađim građanima sretno bezbrižno djetinjstvo (kakvo većina nas, na žalost nije imala),

� izgradnja igrališta ili Centra za mlade (15-30 godina) u svakoj općini,

� organizovati logorovanja, kampovanja, razna takmičenja, susrete mladih ljudi iz države, i malo dalje....

Zar ne bi bilo to sve lijepo organizovati, sprovesti u dijelo, biti dio IZGRADNJE MIRA? Pomoći da se razlike ne vide, i ne postoje...

Izgradnja miraPiše

Almedina KarićUdruženje logoraša Općine Vogošća

Mirovne novosti 21

Zar ne možemo biti “glavni krivac”, za sreću, osmijeh, i igru mališana, roditelja, drugih građana koji bi nas podržali, i učestvovali u tome? Kao i mi sami.

Jedino tako možemo promjeniti, ili bar pokušati promjeniti politiku i političare, natjerati ih da misle malo na nas, da se bore za nas, da nam olakšaju život, a ne otežaju.

Ja vjerujem da je to moguće, samo treba malo više VOLJE, ŽELJE i SPREMNOSTI svih da po-mognu i učestvuju. A znam da DOBRIH LJUDI, ima puno i da to žele, samo ih treba malo “pogurati”, dati im vjetar u krila, i da znaju i oni da su učestvovali u nečemu tako lijepom, plemenitom - U IZGRADNJI MIRA.

Lagala bih kada bih rekla da nisam ogorčena na ovu beživotnu atmosferu u mom gradu, ulici, kantonu, i državi. Zatvorene fabrike, mladi ljudi sa diplomama o završenim školama, fakultetima, a sjede kući, ili na sve načine pokušavaju otići u inostranstvo. U drugu državu, kao što se kaže “trbuhom za kruhom”.

Ali opet, ja sam vječiti optimista u gledanju na budućnost, vjerujem da se stanje može prom-jeniti na bolje, da ćemo zajedničkim snagama, uz trud, snagu, ljubav i volju početi poštovati, cjeniti, uvažavati jedni druge i GRADITI MIR ZAJEDNO. �

22 Mirovne novosti

Definiranje izgradnje miraPiše

Sarah Moran Jedno od pitanja koje se postavlja u našem sedmičnom izvještaju je “Kako se mijenja definicija izgradnje mira?” To je teško odgovoriti, jer nisam imala definiciju izgradnje mira od koje bih započela – kako bih mogla znati da li se mijenja ili ne? Počela sam pitati ljude na mom kursu tokom mog istraživanja u Južnoj Africi i imala sam različite odgovore od aktivista/kinja na polju izgradnje mira i razvoja; bila bih zainteresirana znati šta moje kolegice i kolege aktivisti/kinje nalaze sličnim ili različitim.

Izgradnja mira naprotiv rješenja konfliktaKada objašnjavam ljudima istraživanje koje sam provodila ovo ljeto, koristila sam termin “riješenje sukoba” kada sam dobijala zbunjene poglede kada sam govorila o sportu i “izgradnji mira”. Ali rješenje sukoba i izgradnja mira nisu isti, i iako nisam sigurna da li bih mogla defini-rati izgradnju mira u definitivnim terminima, imam nekoliko sumnji:

� Izgradnja mira je dugoročna. � Izgradnja mira je široka, sveobuhvatna. � Izgradnja mira je održiva. � Izgradnja mira je na nivou lokalnih zajednica. � Izgradnja mira je suradnička. � Nasilje, nestabilnost, i nesigurnost neprijatelji mira.

U kontekstuPostoje različite prepreke za mir u različitim kontekstima, ali zamišljam da mirne zajednice imaju mnogo toga zajedničkog. Drugim riječima, uspješna izgradnja mira može izgledati slično na različitim mjestima. U južnoafričkom kontekstu, kao što sam spomenula ranije, postoje mnogi faktori koji dovode do nasilja i nestabilnosti. Međutim, čak i one se razlikuju od za-jednice do zajednice. Korištenje opojnih droga, socioekonomske nejednakosti, siromaštvo, podjele - sve to dovodi do zločina, nasilja i psihološki destruktivnih rezultata. Nedavno sam se sastala s dugogodišnjim aktivistom izgradnje mira na Univerzitetu u Cape Town Centru za rješavanje sukoba, i ona je potvrdila ono što sam već sumnjala - pravi pokretači sukoba u većem dijelu Južne Afrike su materijalni, društveno-ekonomski i psihološki. Da parafraziram njena razmišljanja - kad su ljudi gladni, nemaju pristup vodi, ili higijeni, kada djeca odrastaju na ulicama, gdje je borbe norma, a pucnjevi i borbe bande razbijaju tišinu noći, koja je nada da će se tamo razbiti ciklus nasilja?

Što ujedinjuje organizacije koje sam posjetila u Južnoj Africi je zajednička vizija kako bi mirno društvo trebalo izgledati. Djeca bi završavala školu jer se osjećaju podržanim i vide više prilika s obrazovanjem nego bez njega. Muškarci i žene rade u uslovima međusobnog poštovanja i ravnopravnosti. Znanje o praksi sigurnog seksa dovodi do uticaja na ljudsko ponašanje. Psihološka oštećenja odrastanja u nesigurnim uvjetima ne bi gurala djecu da koriste ili pro-daju droge. I postoje ekonomske prilike nakon osnovne škole tako da djeca mogu pobjeći od siromaštva i nesigurnosti koji definiraju njihovo djetinjstvo. Kao što je moj prijatelj u Centru za rješavanje sukoba grubo rekao, mi još nismo došli do cilja. No, Južna Afrika je društvo u transformaciji, a "njihovo vrijeme će doći”.

Na kojem nivou?Do izgradnje mira može doći na različitim nivoima društva: između pojedinaca, u porodicama, zajednicama ili susjedstvu, gradovima, pokrajinama, nacijama, pa čak i među narodima. Prak-tikanti izgradnje mira, naravno, se ne mogu boriti na svim ovih nivoima u svakom trenutku, ali svakako moramo biti svjesni da se mir na jednom nivou ne može održati bez mira na drugom nivou. Karl Voysey koji radi u Soccer4Hope me podsjetio na tu činjenicu kada je objasnio da morate ciljati mikro, mezo i makro nivoe društva. Posredovanje između pojedinaca i pregovori između šefova država su manifestacije spektra izgradnje mira. Da li bi jedna trebala imati pri-mat nad drugom? Da li postoji nivo koja je najvažniji kao cilj inicijative izgradnje mira?

Mirovne novosti 23

Da li je integracija neophodna?

Nakon čitanja ovoga članka u New York Times preko vikenda, podsjetila sam se koliko je bitna intergacija za psihološko zdravlje zajednice. To nas vraća natrag na test lutki Kenneth and Mamie Clark, koji je nedavno ponovo uradila mlada žena u SAD. Južna Afrika je i dalje veoma podjeljena, i to ne samo po rasnoj liniji - vjeroispovijest, jezik i naravno ekonomija igraju važnu ulogu u određivanju šarenila ćilima južnoafričkog društva. To je uglavnom nusprodukt koji je donio apartheid svojim zakonima, ali čak i sada zajednice ostaju uskogrude. Postoje vrlo integrirane i kozmopolitske zajednice, ali njih je samo nekoliko. (Distrikt 6 je bio poznat primjer jedne od takvih zajednica u Cape Town-u, ali je uništen, a njegovi stanovnici su silom uklonjeni 70-tim kao dio restrukturiranja apartheida.)

Ipak, unatoč relativno kozmopolitskoj istoriji i novo-pronađenoj jednakosti pred zakonom, kada sam pitala Južnoafrikance o integraciji dobila sam se mješovite reakcije. Neki kažu da bi mir u zajednicama trebao doći prvi - u metafori porodice, zajednice se moraju baviti svojim poslovima prije nego što bi se bavili sa strancima. Neki kažu da je rasa sama po sebi i nije loša stvar, i da "sljepilo na boje (colorblindness)" neće dovesti do trajnog mira. Rasizam - i proces definiranja ljudi po stereotipima, i njihovim isključivanjem na osnovu boja - je ono što dovodi do razmimoilaženja među društvenim skupinama.

Neke organizacije vide svojstvene vrijednosti u integraciji. Jedan mladi čovjek koga sam sus-rela je započeo rad na ragbi terenima u nekoliko škola u gradovima izvan Cape Towna. On očekuje razmjene talentirane bijele prigradske djece i talentirane crne gradske djecu koji govore zajednički jezik sporta. Druga organizacija, Hoops4Hope u Gugulethu, također vidi integraciju kao neprocjenjiv dio njihova rada. U stvari u njihovom izvornom mandatu je dovođenje bijele, crne, mulatske djece, muslimana, kršćana, i djece stranaca zajedno jed-nom godišnje gdje će učestvovati na velikom ragbi turniru.

Mir je višedimenzionalan

U zaključku - siromaštvo samo po sebi neće neizbježno dovesti do nasilja. Segregacija, neza-poslenost, nedostatak mogućnosti i siromašne usluge, te stvari su čimbenici, ali ne i odred-nice. Uzete zajedno, međutim, one čine da je trajni mir teško postići. Razbijanje ciklusa ne-sigurnosti od vitalne je važnosti za izgradnju održive, mirne zajednice i mirne države. Ja sam stalno inspirirana onima koji rade na dostizanju ovog zahtjevnog, ali vrijednog cilja!

Kao i uvijek, komentari su više no dobro došli. Iskrena zahvalnost Georgetown University’s Conflict Resolution programu i Generations For Peace za njihovu kontinuiranu podršku.

info@mreza-mira.net

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bih

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.