Milan Kangrga-Šverceri Vlastitog Života-Republika (2001)

7/18/2019 Milan Kangrga-Šverceri Vlastitog Života-Republika (2001)

http://slidepdf.com/reader/full/milan-kangrga-sverceri-vlastitog-zivota-republika-2001 1/285



M ilan Kangrga j e rođen 1. V

1923. u Zagrebu. Osnovnu i

srednju školu

(gimnaziju) pohađao i zavr šio u Zagrebu. M atu rirao 1942. godin e. Godine 1945. upisuje

filozofijsku grupu predm eta na

Filozo fskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,

gdje d ip lo m ir a 7. III 1950. godi

ne. O d konca1950. godine asistent na Od sjeku za filozofiju Filozof

skog fakulteta u Zagrebu za predm ete etika i estetika.

Redovni profesor na istom fakultetu postaje 1972. go dine i u tom svojs tvu osta je do m irovin e 1993. godine.

Kao stipendist A lexander von H um boldt-Stif tunga (Bad Godesberg, SR Njem ačka) boravi na studijskom

boravku u Heidelbergu 1962-64. godin e, a zatim u nekoliko navrata kao H um bold t-stipendis t u: Freiburgu (1970), Wiirzburgu (1976), Heidelbergu (1987), Aachenu (1989), Freiburgu (1994). Predavanja održao u nave

denim gradovim a (univerzitetim a), kao i u Bonnu, M unchenu, Diisseldorfu, za tim u Pragu, B ratis lavi, B udim pešti, M oskvi, Lenjin gradu i Kijevu.

Rasprave, stu dije i članci objavljen i su mu u: N jem ač koj, Ita lij i, SAD, Francuskoj, Španjolskoj, M ađarsk oj, Cehoslovačkoj, Austriji i Mexicu. Do sada objavio 12

kn jiga na hrvatskom jeziku , Etika i sloboda na slo

vačkom jezik u (Bratislava 1967), a do konca 2001. godine bit će mu objavljena kn jiga u Njemačkoj (Wurzburg): Praxis-Zeit-Welt.

Do sada objavio nekoliko sto tina članaka p o časopisim a i novinama. Prvi članak pod naslovom »O etici« objavljen mu je 28. I I 1948. godine u Studentsk om listu ,

Zagreb.







Milan Kangrga

ŠVERCERI VLASTITOG ŽIVOTA

Refleksije o hrvatskoj političkoj kulturi i duhovnosti

2001.



Biblioteka

RES PUBLICA

Urednik Dr Nebojša Popov

Recenzent Dr Božidar Jakšić

Slog Studio »Oli«

Š t a m p a GRAFIPROF

Crnotravska b. b. Beograd



»Na tome što duhu dostaje treba procijeniti veličinu njegova gubitka«

G.W.F. Hegel

PRAXISFILOZOFSKI ČASOPISCUnovi redakcije:

Branko Boknjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Danila Pejović,Gajo Petrović, Budi Supek, Predrag Vranicki

Glavni i odgovorni urednici:Danila Pejouić i Gaja Petrović

Sekretar redakcije:Zlatko Ponvac



PR A Y K F I L O Z O F S K I Č A S O P I SI I x A A I ^ J U G O S L A V E N S K O I Z D A N J EZAGREB, SEPTEMBAR — OK TOB AR 19«4. GODIN A I BROJ f.

SADRŽAJ

Cemu Praxis 0 PRAKSI

Branko Bošnjak: Ime i pojam »praxis«Gajo Petrović: Praksa i bivstvovanje Predrag Vranicki: Uz problem prakse Danko Grlić: Praksa i dogma Rudi Supek: Dijalektika društvene prakse

PORTRETI I SITUACIJE

Danilo Pejović: Jean-Paul Sartre

MISAO I ZBILJA

Milan Kangrga: -Filozofe, šta misliš? ' ' •

DISKUSIJAPredrag Vranicki: O koegzistenciji

PRIKAZI I BILJEŠKE

Milan Kangrga: Alfred Schmidt, Der Begriff der Natur in derLehre von Marx

Dan lo Pejović: Ernst Bloch. Tiibineer Einleitung in die PhilosophlePred rag Vranicki: Henri Lefebvre, Critique de la vie quotidienne IIDan;]o Pejović: Košta*- Axelos, Marx-penseur de la techniqueGajo Petrov'ć: Robert Tucker, Philosophy and Myth in Karl MarxZlatko Posavac: Sveta Lukić, EstetiCka čitankaRudi Supek: Vera S. Ehrlich, Porodica u transformacijiBranko Boiuiak". Ludvik Vrtačić, EiniUhrvmg in. den Jugoilawls-

cben MarxismuB-'Lemn' srrvusDanko Grlić: Eugen Fink, Nietzsches PhilosophieZlatko Posavac: Istorija estetiki I

FILOZOFSKI 2IVOTDanko Grlić: Internacionalni kolokvij o Nietzscheu u RoyaumontuKratke informacije o filozofskom životu

IN MEMORIAMPalmiro Togliatti



Zašto ovo pišem?

Proteklo je 35 godina od osnutka filozofskog časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole i 25 godina od njihove zabrane. Često

su me kroz to vrijeme moji prijatelji i znanci pitali o radu časopisa i o djelatnosti Škole. Kad bih u nevezanu razgovoru govorio o nekim zbivanjima, okolnostima, uređivačkom načinu rada u Praxisu , kao i o odnosima spram tadašnje društveno- -političke situacije, najčešće su spontane primjedbe bile:- Pa, ako mi koji smo ipak iz blizine p ra tili djelatnost Praxisa i Škole i bili čak njezini učesnici, nemamo pojm a o svemu tome,

kako će onda o tome znati drugi!? Ti m oraš pisa ti o tome, je r će inače mnogo toga ne samo zanimljivoga, nego i važnoga ostati neizrečeno i posve nepoznato, a tu leži čitava jed n a historija! Osim toga ti si gotovo jedin i autentični svjedok o svemu tome, pa

bi to svjedočenje iz p rve ruke bila i tvoja osobna obaveza! Dugo sam se nećkao prihvatiti se toga »svjedočenja«, na koje su me pozivali i uporno nukali prijatelji, pa sam uvijek iznova

odgađao obaviti taj zadatak. No, i sam sam bio svjestan i uvjeren u to, daje potrebno kad-tad prihvatiti se tog, možda i nezahvalnog, posla. Tako je ta obaveza godinama i desetljećima ostajala neizvršena sve do današnjeg dana (2. veljače 1999. god.).1Ima nekoliko razloga koji me sada konačno potiču na pisanje ove praksisovsko-korčulanske, a ujedno u najužoj vezi s tim i moje »biografije« ili »autobiografije«, koje su unutrašnje ne

razmrsivo i neodvojivo povezane, i to - kao što će se vidjeti - na najdublji mogući način.

1Rukopis knjige završen je početkom lipnja 2000. godine.



Evo tih glavnih razloga što me potiču sada na pisanje:1. Na djelatnost P raxisa i K orčulanske ljetne škole nataložilo se bilo u razdoblju desetgodišnjeg njihova života (196 4-19 74 ), a još i više nakon njihove zabrane sve do danas, toliko kritika i »kritika«, kao i najružnijih napada i obezvređivanja, da je bilo doista potrebno bar donekle odgovoriti na sve te opake

ideološke, kao i osobno-resantimanske invektive. Do sada sam u nekoliko navrata i odgovarao sve do u naše dane, ali je pri svemu tome ostalo mnogo toga nejasno i za same »kritičare«! Ovim dakle pokušavam u glavnim crtama »popuniti zaostale rupe« u recepciji te djelatnosti, pa će to bar za h istoriju ostati objašnjeno. A ne samo da se nadam , nego sam čvrsto uvjeren

da će praxis-filozofija jednom biti objektivno procijenjena i vrednovana.2. Četvorica članova-osnivača P raxisa već su mrtvi: Danko Grlić, Rudi Supek, Gajo Petrović i Branko Bošnjak, i oni ne mogu više svjedočiti o našem radu, osim svojim djelima kojih

je mnogo i koja ulaze - sviđalo se to nekom e ili ne, iz bilo kojeg razloga - u fundu s najnovije hrvatske filozofije. Danas su ta

djela potpuno svjesno prešućena, kao da nikad nisu ni objavljena, i to prije svega »u ime hrvatstva«, ali po dobro poznatoj staljinističkoj metodi, iskazanoj u jednoj riječi: »propal« (a to znači: kao da nikada nije ni postojao!).Živi smo: Ivan Kuvačić, Predrag Vranicki i ja, od kojih po svemu sudeći ostajem pozvan da se poduhvatim toga zadatka. I do sada sam samo ja odgovarao na sve napade sa svih strana,

dok su drugi u glavnom šutjeli, kao da se to njih kao bivše praksisovce uopće n išta n e tiče, čak i onda kad je u pitanje bilo stavljeno i njihovo ljudsko dostojanstvo. Zato sada bez sustezanja mogu otvoreno reći da sam upravo ja jedini vjerodostojan branitelj i svjedok čitave praksisovske filozofijske i društveno-po- litičke prakse, pa tu d užno st i to pravo preuzim am na sebe! A što se pak filozofije tiče, mogu i želim bez lažne skromnosti

ustvrditi, kako smo Gajo Petrović i ja osnivači i uglavnom bitni predstavnici onoga što su praksisovci na djelu i filozofski i općim svojim životnim angažmanom pokazali i dokazali.3. Treći razlog jesu moje godine: 1. svibnja ove 1999. godine navršit ću 76. godinu života i 50 godina filozofske i javne djelat-

6



nosti. To su godine koje ne dopuštaju više odlaganja i odgađanja ovoga što sam možda trebao učiniti mnogo ranije. Zato i ta činjenica upućuje na to da je zaista već krajnje vrijeme da se ovaj zadatak izvrši - odmah.To su dakle glavni razlozi ovog mojeg pisanja. A kao što sam

već napomenuo, riječ je ne samo o djelatnosti Praxisa i Korčulanske ljetne škole, nego i o meni. U osnivanje i rad časopisa i Škole »utkao« sam stvaralačke godine, energiju i entuzijazam, pa je to postao i ostao neodvojiv dio mojeg vlastita života. Jer tu smo rasli i padali, i borili se do kraja svojih mogućnosti, pri čemu je vrlo često bilo potrebno mnogo odricanja, hrabrosti, snage živaca i duha, kako se ne bi pokleknulo pred mnogim

prijetnjama (i hapšenjem i izbacivanjem s Fakulteta i dr.), i da se izdrži blochovskim »uspravnim hodom« kroza sve to! Zato će i ovaj »historijat« biti nužno ujedno intimiziran i autobiografski obojen.No, daleko je to i od pukog historijata djelatnosti časopisa

Praxis i Korčulanske ljetne škole, kao i mnogo više od pokušaja neke autobiografije. Težište ovog teksta stavljeno je p r i

marno na pokušaj refleksije o našoj hrvatskoj duhovnosti u najširem smislu riječi, a posebno o hrvatskoj političkoj kulturi, ukoliko se i taj pojam »kulture« uzm e s određenom distancom. Nastojao sam bar djelomično dati panoramu onih događaja u pola stoljeća, koja su index jedne duhovne matrice, na kojoj su se kristalizirala neka bitna događanja toga vremena. I to dakako bez ikakve pretencioznosti da sam obuhvatio i uspio oslikati baš sve bitno za razumijevanje osnovne kolotečine cje

lokupna duhovnog života ove sredine druge polovice dvadesetog stoljeća. Zato samo uvjetno podnaslov knjige i cijelog ovog rada želi naznačiti glavni korpus razm iš ljanja o nama sam im a

danas, kako bismo se možda bolje snašli u neposrednoj hrvatskoj budućnosti, ako bi to bilo ikako moguće bez prevelikih promašaja u bitnome, i što je još važnije, bez eventu aln ih po

navljanja onog najgorega iz naše prošlosti. To naime nipošto

- kao što bi to neki htjeli - ne sačinjava našu vlastitu istinski prisvojenu i u buduće prenesenu tradic iju, jer u nju, uvijek iznova s naporom kritički odjelovljenu i vlastitim djelom koje otvara budućnost potvrđenu, spada samo ono najbolje u nekog

7



naroda, u ovom slučaju h rva tskog naroda. I samo to je moj pravi poticaj i ambicija ovdje!Jedno međutim želim posebno naglasiti: Ovo će biti ujedno svojevrsna ispovijesti Ispovijest pak mora biti ne samo iskrena, nego i i s t in i ta ! Čitavim sam svojim ž ivotom , a onda i svojom filozofijom sm atrao svojim osnovnim zadatkom da se borim za ist inu. Boriti se pak za istinu znači - jer to je u tom iskazu već imp licirano - boriti se kao slobodan čovjek, to jest upravo ujedno i za slobodu. Ovdje se podsjećam Hegelova ironičnog stava i kritike pojma »slobodno mišljenje«: Kakvo bi to bilo i što bi zapravo značilo tzv. neslobodno mišljenje?! Neslobodno mišljenje jest zapravo puko ništa, ili u najboljem slučaju ideo

logijsko, ili služničko, otuđeno i pervertirano mišljenje, i kao takvo po svojoj definiciji već očita - contradictio in adiectol Istina i sloboda uzajamno su stog a neodvojive, te je borba za

jednu ujedno i borba za drugu, te onda nije ni potrebno ni sm isleno govoriti o slobodnom mišljenju: dovoljno je reći m išlje

nje , a u njemu je pojam slobode već impliciran.Ovo govorim zato što se ne bih ni poduhvatio ovog pisanja,

kad ne b ih bio tim e smjerao na to da o svem u otvoreno i bespo štedno iznosim ne sam o činjenice, nego i svoje stavove, koji su možda nek om e i neće sviđati. D ržat ću se, koliko to mogu, one Aristotelove izreke o Platonovoj filozofiji, koja latinski glasi:

A m icu s P lato , sed m agis am ica veritas (Prijatelj mije Platon, ali veća mi je prijateljica istina).

8



Počeci moje javne djelatnosti

Prvi članak, još kao student, objavio sam u Studen tskom listu koncem veljače 1948. godine. Tadašnji urednik tog lista Mirko Humski, kolega s našeg Filozofskog fakulteta, u nekoliko me

je navrata poticao da mu za kulturnu rubriku napišem prilog na neku filozofijsku temu. Napokon sam se odlučio i napisao oveći članak pod naslovom: »O etici«.2No, tog se mojeg napisa sjećam ne samo zato što je bio prvi, nego i zato što njime odmah počinje, ili možda prije: nastavlja se - usudio bih se reći - moja javna »životna sudbina«. Kad je naime članak bio objavljen, nedugo iza toga izašla je u Beo

gradu u omladinskim novinama Omladina oštra kritika tog mojeg članka o etici, u kojoj je pored ostalih kritičkih primjedbi glavna bila u tome, tako je stajalo, »kako to sebi jedan zagrebački student filozofije dopušta pisati o etici, a da pritom nijednom ne spomene druga Staljina!?«.3Partijski mi je sekretar Fakulteta naime pri prvom susretu iza toga jako zamjerio, što sam u veliku nepriliku tim svojim

člankom doveo i Fakultet, i Sveučilišni komitet i sam CK KPH, što nisam smio učiniti! Tako je počelo.Kad kažem da se tu moja »životna sudbina« u javnoj djelatnosti potvrđuje i nastavlja, pomislio sam već tada na moju

2Upravo prije nekog vremena naišao sam među spisima na taj članak, pa da ga sačuvam, dao sam ga fotokopirati, ne toliko kao prilog mojoj biografiji,

nego više kao - mogu reći: dragu - uspomenu na moj prvi istup u javnosti.JNo, priča se nastavlja. O tome sam nešto opširnije pisao u interviewu za beogradski časopis Theoria, Beograd, br. 1-2/1982, str. 89-124, a kasnije objavljeno u mojoj knjizi H egel-M aix , Naprijed, Zagreb 1988, str. 185-224, pod naslovom »Bez građanskih sloboda - ni traga od socijalizma«.



kar akteristiku što sam je dobio po završetku časničke škole u Austriji 1944. godine koja je glasila: »Links orientiert, politisch verdachtig«, zbog čega sam naravno gotovo stradao od ustaških vlasti. No, bez obzira na to, ta me karakteristika, da sam naime lijevo orijentiran i zato politički sumnjiv, prati u stopu poput vlastite sjene sve do današnjeg dana, a vjerojatno će me

pratiti do smrti?! U vezi s tim uvijek mije iznova u životu dolazila na um m isao - koliko istinita, toliko tragična, zapravo- da se čitava historija čovječanstva od njezinih prvih civilizacijskih početaka kreće po liniji apsolutne prevage i diktata -

desnice, koja je nemilosrdno najbrutalnijim sredstvima zati- rala sve što se kao »l i jevo «, a to je svagda značilo: ono progre

sivno, suprotstavljalo njezinoj vladavini, pa su tu onda padale najbolje glave i bili paljeni najbolji ljudi poput Giordana Bruna i Jan a Husa, da se ne nabraja i ne navodi dalje!

Dolazak na Fakultet

Diplomirao sam filozofiju na Odsjeku (tada se to zvalo još -

Sem inar) za filozofiju Filozofskog faku lteta u Zagrebu 7. ožujka 1950. godine. Šef Odsjeka bio je prof. Vladimir Filipović, koji je tada odm ah poslije Drugog svjetskog rata sam predavao sve filozofijske discipline, dok nisu naknadno pridošli profesori Pavao Vuk-Pavlović, a zatim s Uč iteljske akadem ije i Marijan Tkalčić, oba za predmete etika i estetika.

Ovdje osjećam osobnu obavezu i dužnost kazati nekoliko riječi o profesoru Vladimiru Filipoviću, prvom predstojniku našeg Seminara i Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je bio n asljedn ik prof. Alberta Bazale, na šeg prvog historičara filozofije još početkom stoljeća. Prof. Bazala bio je odmah početkom ustaške vladavine NDH 1941. godine umirovljen kao nepod oban , jer je u staroj Jugoslaviji bio ugledan

rektor Zagrebačkog sveučilišta, a to je za ustaše bio naravno- veliki krimen! Mi smo kao studenti - a bilo nas je tada na filozofiji samo osmero, plus šestero, koji su filozofiju studirali pod B - još prve dvije godine studija imali priliku slušati reaktivirana prof. Bazalu i njegova interesantn a predavanja. Dobro

10



sc sjećam, a posebno njegova nastupnog predavanja, kad nam je pokušao svestrano objasniti smisao pojma dominus (gospodin) još od starorimskih historijskih dana. Oslovio nas je sa: dame i gospodo!, kako bi pojmu drug suprotstavio veliko značenje tog pojma - gospodin ! Bilo je to zaista lijepo čuti, a i vrlo

uvjerljivo.Nakon umirovljenja prof. Bazale prof. Filipović nam je predavao sve filozofijske discipline ili predmete: povijest filozofije, ontologiju, spoznajnu teoriju, logiku, etiku i estetiku, što je bio veliki napor, pa je jedva dočekao bilo kakvu »ispomoć« u prof. Pavloviću i Tkalčiću. Tek onda stigli smo mi: Predrag Vranicki, Gajo Petrović i Branko Bošnjak 1949. godine, a ja sam postao

asistent za etiku i estetiku koncem 1950. godine.Moram odmah istaknuti ono najvažnije i najvrijednije u načinu rada prof. Filipovića: bio je izrazito liberalan čovjek, pa se kao takav i prema nama mlađima ponašao uvijek i kao naš predstojnik i profesor. Nikada se prof. Filipović prema nama kao asistentima i docentima nije ponašao ni nadmeno ni direktivno, nego prisno i drugarski, pa smo se osjećali posve slobodno u

našem radu, što nam je dalo mogućnost da svaki na svoj način, po vlastitu interesu, sposobnosti i osebujnom radu krene svojim vlastitim putem.Želim navesti još jednu karakteristiku prof. Filipovića. Bio sam kao student IV godine pred ispitom iz estetike, i kad je već datum ispita bio određen, dobio sam upalu nosne šupljine i veliku crvenu oteklinu. Po mene je došao kolega Ante Za-

drović, s kojim sam pripremao ispit i zajedno s njim trebao pristupiti ispitu. Zamolio sam ga da me ispriča kod prof. Filipovića, da ovakav s nateklim nosom ne mogu doći na ispit. No, nakon oko jednog sata potom vrati se Zadrović i kaže mi da me profesor čeka na dogovoreni ispit, i da moram odmah doći do njega! Što sam mogao? Kad sam došao k prof. Filipo- viću, on mi u šali kaže: »Slušajte, Kangrga, kak se to ponašate,

kaj ste vi frajlica, da vas smeta da vam je nos otekel?! Sjednite i odgovarajte!« Odgovarao sam i dobio četvorku, a prof. Filipović mi veli: »No, kaj ni bolje ovak, da se rešite ispita sad kad ste to već učili i kad je još svježe?«

11



Pitao sam se i tada i kasnije, koji bi to profesor postupio na taj način i čekao me za ispit?! No, kasnije sam se već kao asistent sprijateljio s profesorom Filipovićem, a on me zavolio i zato što smo se po kajkavski (on je bio rodom iz Ludbrega) znali šaliti i slobodno razgovarati o svemu, a on je bio zaista duhovit čovjek. Nakon jednog uzajamnog nesporazuma, da »izgladi spor među nam a«, prof. F ilipović m ije nakon mojega

doktorata ishodio stipendiju Alexander von Humboldt-Stif- tunga u Bad Godesbergu (Bonn), pa sam mu bio zahvalan na

tom e. Ujedno mi je - što nije bilo uobičajeno - na Vijeću Fakulteta u mojoj odsutnosti izborio unapređenje u docenta. Odnos m eđu nam a bio je ne samo korektan, nego i vrlo srdačan

i prijateljski. Kasnije smo zahvaljujući njegovim vezama s profesorim a u Njemačkoj došli u ko ntakte s mn ogima od njih, širili poznan stva i odlazili na predavanja s pozivima na njihove univerzitete.N ako n diplom iranja bio sam bez nam ještenja nekoliko m jeseci, a onda sam dobio - kao što je to tada bilo uvedeno - dekret (upravo je to bilo tako po zakonu), kojim sam morao otići za nastavn ika filozofije u U čiteljsku školu u K riževcima. Da sam odm ah tam o otišao, kao što je u dekretu stajalo, pitanje je kako bi se bila kretala ta moja tzv. karijera, kako u životu, tako i u filozofiji. No, vrlo je brzo došlo za m ene do sretn og obrta: N a Filozofskom je faku ltetu (za cijeli Fak ultet od više nego 2500 tada upisanih studenata) predavao tzv. marksizam-lenjinizam

prof. Niko Berus (suprug visoke partijske funkcionarke i ministrice financija Anke Berus). Zbog toga gotovo neizvodljiva posla predavanja i održavanja seminara, kao i ispitivanja tolikog broja studenata, prof. Berus, inače u ljudskom smislu sjajan čovjek, zatražio je pomoć na O dsjeku za filozofiju, pita

jući im a li koji slobodan netom diplom irani student filozofije, koji bi mu mogao pomoći u radu. Ja sam tada u toj generaciji

bio jed ini koji je 1950. godine diplomirao, te su u O dsjeku odmah preporučili mene. To je za mene bilo dakako dobro, ali nije sve išlo tako dobro i jednostavno! Kako me danas razni širokobriješki »visokoučeni« filozofi-teolozi poput Jure Zovka prozivaju, da sam po partijskoj liniji došao na Filozofski fakul-

12



tet za asistenta, moram ovdje baš malo opširnije opisati taj moj dolazak na Fakultet:Prof. Berus mi je rekao neka napišem molbu za asistentsko mjesto kod njega, što sam i učinio, upozoravajući ga da već imam dekret za Križevce. Rekao mi je neka se ne brinem, jer

ću sad ionako postati njegov asistent, a za drugo će se on pobrinuti, ako bi s tim dospio u nepriliku. Molba je otišla na tadašnji Komitet za znanost (tako se to onda zvalo) na Zrinjevcu. I sad počinje cijela vrlo zgodna priča koje se sjećam u detalje: Čim smo prof. Berus i ja ušli u kabinet direktora Komiteta, on je Berusa dočekao riječima:- Niko, pa ti znaš vrlo dobro o čemu je riječ, znaš da se to ne

može provesti!?- O čemu je to riječ, i što se tu ne može provesti, reci jasno!- Ne možemo sad pred čovjekom o tome razgovarati, ti znaš zašto.- Budi jasan i reci o čemu je riječ!?- Niko, zašto otežavaš stvar, znaš o čemu je riječ!- Ne znam, ali ako dobro slutim, onda ću ja pred čovjekom

to izreći, što mi to hoćeš poručiti: Ti ili vi smatrate da Kangrga ne može biti postavljen za asistenta kod mene na predmetu marksizam-lenjinizam zato što on nije član Partije!? Je li tako?- Pa, vidiš, znaš i sam si rekao, i zašto onda insistiraš?- Pa kako vi to dolazite do potrebnih kadrova, kad s ljudima postupate na taj način? Pa, to je mlad čovjek, i uvijek ga mo

žemo primiti u Partiju!Prof. Berus se okrene meni i upita: »Kangrga, recite, da li ste spremni ući u Partiju, jer se to od vas ovdje traži, kako biste mogli postati asistent za marksizam-lenjinizam kod mene - i pritom mi šeretski namigne klimajući glavom. Osjetio sam da mi se radi gotovo o životu i odmah sam odgovorio: »Da, pa zašto ne?!«, a Berus se okrenuo direktoru i čvrsto rekao:

- Eto, vidiš! U čemu je onda problem? Nemoj komplicirati stvar, jer time inače ne pomažeš meni, a ne mogu sam raditi taj posao! Zato, daj potpiši to rješenje za čovjeka, pa neka radi posao za koji je studirao.

13



Direktor je klimao glavom u nevjerici što da radi, gledao je Berusa pa men e, zam ahao je rukam a kao da se brani i izustio:- Niko, ovo činim na tvoju odgovornost, znaj dobro!- Daj, daj, ide na m oju odgovornost, naravno!I direktor Komiteta za znanost potpiše rješenje za moje asistentsko mjesto. Član Partije, dakako, tada nisam postao, niti

je prof. Berus na tom e insistirao, pa sm o to obojica zaboravili. Tek sam kasnije ušao u Partiju i bio član n ešto više od godinu

dana, kada sam bio izbačen. A bio sam izbačen zbog toga, kao

što je na partijskom sastanku tada izjavila delegat Partije

Anica Magašić, što sam »politički nezreo«, jer sam izjavio da me

je progresivno još kao gim nazijalc a formirao svojim djelima -

M iroslav K rle ža ! N ako n Krležine sm rti A nica je M agašić ušla u »Odbor za za štitu lika i djela M iroslava Krleže«, pa je time cijela ta lakrdija bila zaokružena. Poslije mi je često bilo žao što Anici Magašić nisam bar jednom poslao kak av dar za Novu godinu, što me je tim izbacivanjem oslobodila jedn e more. Jer, tamo ni životno, ni filozofijski doista nisam spadao, jer je na djelu bio ne socijalizam, nego upravo - staljinizam ! A ja sam po uvjerenju bio i ostao ljevičar i socijalista.Napokon, oko godinu i pol iza toga mojega asistiranja prof. Berusu , pri čem u je b ilo zbilja mnogo, č esto i jalova posla s držanjem sem inara i ispita za 2500 stude nata, taj je predm et na sreću ukinut, a ja sam se vratio na Odsjek za filozofiju, gdje sam tada održavao seminare iz etike i estetike. Trajalo je to

nekoliko godina, sve do moje docenture.

Osnivanje časopisa Pogledi (1952-1954)

Godinu, dvije nakon svog povratka iz Pariza (1950. god.) Rudi Sup ek s neko licinom nas, nakon dužeg planiranja i napora da se dođe do sredstava od Ministarstva za znanost, osnovao je

sveučilišni časopis što smo ga nazvali - Pogledi. Tu se za nas filozofske nastavnike prvi puta pružila prilika za objavljivanje filozofijskih članaka i rasprava te sam već u prvom broju objavio jedan tekst, kritički prikaz knjige marksologa Maximilie- na Rubella (koji je kasn ije bio jedan od učesn ika K orčulanske

14



ljetne škole i oduševljeno pisao o njezinu značenju), posvećene etičkoj problematici u Marxovim radovima. Već je time bila zacrtana kasnija moja orijentacija i specifično stanovište u izučavanju etičkog problema u filozofiji.Intencija R. Supeka s tim časopisom bila je prije svega prido

biti na suradnju što širi krug sveučilišnih nastavnika iz svih područja djelatnosti, ali prije svega otvoriti slobodnu, široku i kritički usmjerenu diskusiju o svim aktualnim društveno- -političkim, ali i svim angažiranim znanstvenim problemima u društvu koje je proklamiralo socijalističke principe kao svoju povijesnu osnovu. Taje orijentacija, baš zbog te svoje općekri- tičke otvorenosti tada odmah izazvala nepovoljne komentare

u partijskim (ne treba naglašavati: staljinističkim!) redovima. Tako su na vrhuncu te naše djelatnosti, a nakon Supekova članka: »Zašto kod nas nema borbe mišljenja?« partijski krugovi odlučili časopis zabraniti. To se koncem 1954. godine i dogodilo, a ulogu »likvidatora« dobili su u ime CK sami suradnici časopisa (to se tako radi!), članovi Partije Jakov Sirotko- vić i Maja Bošković-Stulli. Brzo je dakle to počelo: od tada se

zategnutost između Partije i filozofa i sociologa sve više zaoštravala, pa je trajala u crescendu sve do kraja sistema.Tako smo ostali bez časopisa kao jedine mogućnosti za objavljivanje naših filozofskih radova. Trebalo je pričekati još oko dvije godine dok nismo osnovali novi časopis za društvena, politička i filozofska pitanja - N aše teme.

Časopis Naše temeUski krug osnivača časopisa N aše teme sačinjavali su: Vjeko- slav Mikecin, Vanja Sutlić, Mladen Kljenak, Bruno Popović, Milan Kangrga i neki drugi suradnici, a glavni je urednik tada bio Ivo Bojanić, koji je kasnije postao generalni direktor Radio- -televizije Zagreb. Upravo Ivi Bojaniću treba zahvaliti dobrim

dijelom što se u časopisu uspjela nametnuti takva orijentacija i praksa uređivanja, kojom se kritički uspijevalo govoriti o dru- štveno-političkim i filozofijsko-teorijskim problemima na razini ipak slobodnijeg izražavanja. Bojanić nam je rekao: »Dečki,

15



pišite slobodno o svim problemima što vas muče! Ne trebate baš pretjerivati, ali ja ću u svakom slučaju, ako vas napadnu dogmatičari u partijskim krugovima, stajati uz vas i u vašu obra nu koliko god to mogu!«. O n je to i činio, i to n as je ohrabrivalo, pa smo zbilja kritički i bez autocenzure krenuli na posao. O kupilo se m nogo surad nika iz svih, a naročito društve- no -hu m an ističkih redova i struka, te je časopis iz broja u broj, usprkos m nogim do gm atskim gunđanjim a i napadim a sa strane, postajao vodeći časopis te vrste u Hrvatskoj. Č asopis je bio osn ovan sjeseni 1956. godine, a ja sam u njemu sve do početka 60-ih godina objavio velik broj svojih priloga, jer je to bila jedina

tada postojeća tribina za objavljivanje i filozofijskih radova.

Kasnije je taj časopis sve više dolazio pod patronat partijskih krugova i sam og CK SKH , pa se u svom daljnjem razvoju profilirao kao neposredni organ Partije. Tako se dogodilo da je 1984. godine Stipe Su var dao iz već štam panog broja časopisa 12/84 istrgnu ti moj od urednika Veselina G olubovića naručeni članak (pod naslovom: »Povijesne pretpostavke socijalizma«), što je bio svojevrsni presedan i skandal kakav se još nije do

godio. Tako je naravno svaka suradnja u N a šim tem am a s moje strane postala nem oguća, i tim e sam u časopisu - kojem sam nekoć bio jedan od osnivača - postao persona non gra ta .



Osnivanje časopisa Praxis

Početkom 60-ih nastupa novo, zapravo najplodnije razdoblje u razvitku filozofije u Hrvatskoj. Krajem 1960. održan je na Bledu, u Sloveniji, simpozij u organizaciji Jugoslovenskog

udruženja za filozofiju.* Simpozij održan tom prilikom imao je kao osnovnu temu - » teoriju odraza«. Nasuprot velikoj grupi tzv. dijamatovaca (predstavnika ortodoksnog, zapravo staljinističkog dijalektičkog i historijskog materijalizma), manja grupa kritičara teorije odraza, među kojima sam bio i ja, koji sam osim toga održao jedan od glavnih referata na temu »Osnovni problemi teorije odraza«, svojim je tezam a i razrađenim argu

mentima »porazila« te staljinističke teoretičare, većinom iz beogradskog kruga na čelu s Dušanom Nedeljkovičem. Taj je simpozij značio radikalni rastanak ne samo s teorijom odraza, nego i s teorijom i filozofijom staljinizma uopće. Ona je ovdje bila temeljito poražena, i od tada naša filozofija kreće posve drugim pravcem. Iako su zagrebački filozofi (pa se njihova ori

jentacija kasnije ne samo zbog toga nazvala Zagrebačkom filo

zofskom školom, koja je tako kotirala i u inozem stvu) od samog početka bili kritički usmjereni protiv staljinizma u teoriji i praksi. Time su odmah postali protivnici, sumnjivci, a onda od strane vlasti i njezinih ideologa deklarirani neprijatelji, ne samo te staljinistički oblikovane i ideološki opravdavane vlasti, nego i »neprijatelji socijalizma« kao takvog.5

41 sociologiju, ali je na toj godišnjoj skupštini došlo do razdvajanja tih dvaju udruženja.5Dr Vladimir Bakarić nazvao nas je 1966. godine javno plaćenicima CIA-e i »profesionalnim antikomunistima«, pa to nipošto tada nije bila ugodna pozicija, jer je po nas bila bremenita raznim opasnostima.



Nakon B leda 1960. godine u našem je krugu na Odsjeku za filo zofiju Filozofskog fak ulteta u Zagrebu rasla potreba za jednim eminentno filozofijskim časopisom, gdje bismo mogli objavljivati svoje radove, ali i da se i mlađim ljudima koji su studirali filozofiju omogući pojavljivanje u javnosti (njihovim) člancima i raspravama.

U m nogim razgovorim a o tom e Gajo Petrović i ja radili smo na osnivanju, organiziranju i razrađivanju karaktera tog mogućeg novog časopisa, koji bi zapravo bio prvi takav časopis u Hrvatskoj. Tako je došla i 1962. godina, kada sam u listopadu trebao otići u Njemačku na korištenje dodijeljene mi stipendije od strane A lexander von H u m bold t-S tiftu n ga u Heidelbergu , gdje mi

je m entor bio poznati njem ački filozof H ans-G eorg Gadamer (koji ove godine slavi svoju stogodišnjicu - 1900-2000). Sjećam se točno u detalje mojeg razgovora s Petrovićem o časopisu. Na tramvajskoj stanici kod Fakulteta čekajući zajednički tramvaj peticu prema kući, u neprekidnom razgovoru što nam je još u činiti za točno profilirani tip i karakter časopisa, u jednom sam tre nutk u rekao Gaji: »Slušaj, Gajo, ja sada od

lazim i želim da prije toga, upravo sada utvrdimo jedan od b itnih m om ena ta tog bud ućeg časopisa, koji se sastoji u tome: Ako želimo da to bude prije svega ozbiljan i korektan rad, onda svi prispjeli članci i rasprave što ćemo ih dobivat* od budućih suradnika, a to se bespoštedno mora primjenjivati i na nas same kao urednike, morat će proći kroz oštru recenziju . Uvijek će

d va člana redakcije recenzirati priloge i pismeno dati svoju

ocjenu, kojom će zahtijevati visoku k valitetu priloga. Ako jedan od te dvojice bude za , a drugi p ro tiv objavljivanja, onda ulazi

treći kao recenzen t, čija će odluka o tom e prevagnuti. Gajo se s tim složio, ne s lutiv ši tada da će jednom i njegov vlastiti članak kao jedno g od glavnih urednika doći pod taj m eđu nam a un aprijed dogovoreni »embargo«! To se dogodilo kad sam ja kao

jedan od recenzenata njegova članka (polem ika s Bakarićem )

smatrao da njegov članak nije dovoljno kritički profiliran i da se mjestimično bavi nebitnim stvarima, pa taj članak nije ušao u časopis, a sam je Gajo poštivao tu moju ocjenu. Gajo je vrlo cijenio moje mišljenje ne samo tom prilikom, kao i ja njegovo, a nas dvojica bili smo ionako glavni stupovi Praxisa, pa

18



kako god to nekome tko će čitati ovaj moj sud izgledalo možda pretenciozno i samohvalno, činjenica je da smo Gajo Petrović i ja davali i katkad teško izborili osnovni ton, karakter i domašaj naših zajedničkih htijenja. Tako se. najčešće događalo da što smo nas dvojica u danom času zahtijevali, to se i pri

hvaćalo i provodilo u djelo.Kad već govorim o tim recenzijama priloga, tuđih i svojih, vrijedno je kao primjer navesti jedan specifičan događaj u vezi s tim: 1965. godine počeli smo dobivati i inozemne priloge, jer se za

Praxis pročulo vrlo brzo, a onda smo osnovali i internacionalno izdanje časopisa na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku, kako su članci pridolazili redakciji (samo je dva-tri puta obja

vljen članak od talijanskog suradnika na talijanskom jeziku). Tada smo dobili za objavljivanje oveću raspravu na oko 50 stranica teksta od strane do tada još nepoznata autora iz Francuske, koji se zvao Louis Althusser, koji je sebe smatrao marksistom (a i drugi su ga u Francuskoj takvim smatrali). Recenzenti tog njegova priloga bili smo Rudi Supek i ja. Rudi je kao »francuski đak« bio uvijek sklon Francuzima, pa je tada bio nesiguran u ocjeni te Althusserove rasprave. Međutim, ja sam napisao razornu kritiku i ocjenu tog teksta i završio je time, da je to ispod nivoa onoga što Praxis treba i želi objavljivati, jer je to bilo pisano sa staljinističko-pozitivističkog stanovišta. Svi su članovi redakcije promatrali što će na to reći Supek, koji je donio pozitivnu ocjenu. No, kad je on čuo moje argumente, složio se da se taj članak odbije. Iako članke načelno nismo vraćali, ja sam tražio da se ovaj puta učini iznimka, te smo taj prilog vratili

Althusseru u Paris. Ali time ta priča nije bila završena: Althusser je nakon toga objavio tu svoju raspravu u pariškom časopisu komunističke orijentacije La Pensee, i sad - što je ne samo simp- tomatično, nego i karakteristično i znakovito za nivo tog tzv. zapadnog marksizma - tom je raspravom Althusser postao »zvijezda« ijedan od najznačajnijih i najreprezentativnijih predstavnika toga staljinistički orijentirana »marksizma« u Europi i

svijetu! Zaista, vrijedno spomena i za vlastitu orijentaciju poučno, pa smo se sa sličnim stvarima često susretali i »čudili se«! Nakon mojeg odlaska u Njemačku kolege s Odsjeka radile su na organiziranju časopisa, pri čemu je kao i uvijek kasnije

19



lavovski dio izvršavao G. Petrović. Kad je već riječ o tom e, ovdje je svakako unaprijed m jesto da se kaže sljedeće: Bez Gaje Pe- trovića časopisa bi možda i bilo, ali se bez njega ne bi ni tako profilirao, ni tako dugo (10 godina) održao. Gajo je bio doslovno »duša« tog projekta, a energija i upornost što ih je kroz čitavo to vrijeme uložio bili su upravo besprim jern i. On je doslovno

živio za časopis i u njemu. Od njega su dolazile glavne inicijative, p lodne su gestije za daljnji rad, poticajne ideje koje su an imirale sve članove redakcije i suradn ike, smišljao je praksisovsku biblioteku , bio uporan u provođenju osno vn ih zadataka u djelo, bio je glavni pokretač naših kontakata s kolegama filozofima i sociolozima u inozemstvu i vodio prepisku s njima...

teško je sve to nabrojati. Osim toga, kada su članovi redakcije katkada pod žestokim udarima vlasti i partijski zaduženih ideologa, koji su n as bezočn o nap adali i b latili u javn osti, znali pomalo i rezignirati nad tim poslom i zalaganjem na daljnjem izlaženju P raxisa , Petrović je sve osokolio i neum orno uvjeravao u potrebu daljnjeg izlaženja časopisa. Tako bi se lapidarno moglo, i to bez ikakva pretjerivanja, kazati kako bez Gaje Pe-

trovića P rax isa ne bi n i bilo\ Gotovo je nevjerojatno koliko se energije, vitalnosti i upornosti krilo u tom krhkom čovjeku! A tom e ovdje valja dodati kako je Gajo Petrović bio jedan rijetko pošteni čovjek u ovoj našoj lažljivoj, licemjernoj, korumpiranoj, polutanskoj, prevrtljivoj i prema njemu nezahvalnoj kulturnoj i filozofskoj sredini!Cesto sam iz N jemačke dolazio u Zagreb, jer sam na Fakultetu

morao obavljati ispite, pa sam bio u tok u priprema za izlaženje prvog broja časopisa, kojemu su kolege, vjerojatno na Petro- vićev prijedlog, dali ime - Praxis. Sjećam se kako sam nisam bio baš jako zadovoljan tim imenom časopisa, jer je to nužno asociralo na starogrčki pojam p rax isa , koji kao takav nipošto ne korespondira s modernim pojmom p rakse , koji do svog punog teorijsko-prak tičkog izražaja dolazi s razvitkom zapadno

europskog građanskog svijeta.6

6 O tome sam kasnije u svojoj knjizi P raksa -vrijem e-svije t (1984) kritički pisao i svoj stav povijesno-filozofijski argumentirao, mislim na uvjerljiv način (pri čemu sam ujedno aludirao i na ime našeg časopisa).

20



Međutim, Petrović i kolege imali su svoj obrazloženi argument u prilog tome , koji je glasio: Taj se pojam prakse u staljinističkoj teoriji i politici toliko profanirao, izvitoperio i obesmislio - srozavši se na puku ideologijsko-političku smicalicu, koja je obezvredila sve pozitivno u njemu - da se moralo pribjeći upra

vo filozofijskoj terminologiji za ime časopisa, kako bi se istaklo ono bitno: daje riječ upravo i prije svega o filozofijskom časo

pisu, pa se u podnaslovu grčkim slovim a to i naznačilo. Nakon mojeg povratka iz Njemačke sredinom 1964. godine bila su već osigurana sredstva za časopis od Sekretarijata za znanost, i sve su bitne pripreme bile već pri kraju. Tada sam napisao svoj prvi prilog za Praxis, te je u prvom broju s glav

nom temom o pojmu prakse bio objavljen i moj članak pod naslovom: »Filozofe, što misliš?«.Bio bih nepravedan, kad ovdje ne bih istaknuo kako je tiskovni izdavač časopisa Praxis od samog početka bio (moj bratić) Stjepan Majdak, inače poznat samo skraćeno - Štef. On je u našem krugu postao prava legenda, ne samo zato što je bio i ostao prvoklasan čovjek, koji bi pomagao svakome u svakoj

prilici, nego i zato što su se mnoge bitne stvari okretale oko njega kao glavne osovine.7

7Štef je bio direktor jednog malog izdavačkog poduzeća imenom »Industrijski radnik«, koje je nastalo od stručnog lista pod imenom Metalski radnik, što se bavio stručnim i praktičkim problemima metalske struke za nekoliko tvornica u Zagrebu, poput »Prvomajske«, »Jedinstva«, »Tvornice parnih kotlova« i dr., te su u njemu svojim prilozima surađivali inženjeri-praktičari i stručnjaci toga profila svojim uputama za rad. Pojam »metalski« postaje tako preuzak, pa se list ubrzo svojom proširenom djelatnošću pretvorio u »industrijski«. No, tada je S. Majdak odlučio u listu uvesti ijednu (a katkada i dvije) stranicu za kulturne probleme, pa me je zamolio da tu stranicu uređujem ja. Bilo je to dakako povezano i s mojom nužnom potrebom da pored moje male asistentske plaće dođem do nekih isto tako malih, ali vrijednih honorara, čime su se »krpale« kućne potrebe. Da zaradim još koji dinar više, Štef mije predložio da budem i lektor i korektor lista, pa smo na »prijelom« lista

išli zajedno, najprije u Vjesnikovoj tiskari u Masarykovoj ulici, a zatim u Novu Gradišku i Sisak. U Sisku se štampao i Praxis sve do njegove zabrane.No, ta kulturna stranica Industri jskog radnika što sam je uređivao postala

je tada 50-ih godina prvo i jedino mjesto gdje smo Vanja Sutlić, Danko Grlić i ja objavljivali svoje kratke i duže filozofske tekstove, ali smo pisali i o drugim

21



No, ono bitno i najvažnije pritom bila je spremnost Majdakova da bez kolebanja i straha, odlučno do kraja, do poslednjeg broja

Praxisa istraje na štampanju časopisa i onda kad je znao biti pod najvećom »paljbom« sa svih, a prije svega političkih i partijskih strana, kad bi se mnogi izdavač na njegovu mjestu preplašio (štam pa ti takav časopis) i odustao od toga zbog vlastite sigur

nosti ili komoditeta. Tako smo bar u tome, to jest od strane Štefa imali neku sigurnost u redovitost izlaženja kao neko čvrsto zaleđe, kako ne bismo s te~strane došli u situaciju da u teškim trenucim a za časopis ostanem o bez štam parskog izdavača. A to je tada bila doista odlučna i odlična stvar.8

Budući da se upravo imenima članova redakcije P raxisa sve do današnjeg dana manipulira na različite načine, nešto iz nezn anja (ne samo no vinara koji pišu o nečem u u što se nisu potrudili ni priviriti, nego i onih koji znaju o čem u je riječ, poput Mislava Kukoča), treba ovdje naglasiti ono što stoji u svakom broju časopisa, da su naime p r a v i i je d in i članovi redakcije

Prax isa bili ovi nastavnici filozofije i sociologije Filozofskog

fakulteta u Zagrebu: B ranko B ošnjak, D anko Grlić, M ilan K an grga, D anilo Pejović , Gajo Petrović , R u d i Supek i P redrag Vra nicki. To su ujedno imena osnivača časopisa P raxis, ali samo do broja 3-5 /19 67 . Koncem 1966. god ine D anilo Pejović dao je ostavku na članstvo u redakciji, jer se uključio u tzv. nacionalističku h rva tsku struju kako u politici, tako i na F akultetu. Na njegovo je mjesto tada došao kolega sociolog Ivan K uvačić.

stvarima: ja sam pisao prikaze filmova i knjiga, objašnjavao sam neke osnovne filozofijske pojmove, a Grlić je pored ostalog imao rubriku »Mali leksikon«, dok je Sutlić pisao o Freudu, psihoanalizi i drugo. Neke sam svoje članke o filozofskim tem am a potpisivao samo inicijalima M. ali sam se jednom iznenadio, kad sam naišao na to da se ti članci registriraju i citiraju u filozofijskoj period ici i bibliografijama. Tako je i ta naša dje latnost bila zabilježena, čemu se naravno nismo nadali.

8Zato ovdje želim odati zasluženo priznanje i s moje strane i u ime pokojnih drugova poštenom i hrabrom čovjeku Stjepanu Majdaku-Štefu, koji je na svoj način pridonio tome da se Praxis nije ugasio kroz čitavih deset godina izlaženja, osiguran bar s te strane. Njegovo ime ostaje najdublje povezano s historijatom našeg i u svijetu do sada najpoznatijeg (ne samo filozofijskog) časopisa.

22



Bile su to na godišnjoj skupštini Hrvatskog filozofskog društva , koje je bilo oficijelni izdavač Praxisa , velike i žustre diskusije i polemike, gdje su se raščišćavale mnoge političko-ideološko- -kulturno-filozofijske stvari, i gdje se ponovo morala iskristalizirati bitna orijentacija, osnovni zadaci i pravi smisao rada i

perspektive Praxisa. Časopis i njegova redakcija dobili su tada (moglo bi se reći: izvojevali su) potpunu podršku članova Hrvatskog filozofskog društva (uz nekoliko iznimaka) za daljnji rad časopisa u istom dotadašnjem pravcu, što je bila velika satisfakcija za sve do tada urađeno, kao i svestrana podrška za daljnji.rad.

Ovdje je istine radi potrebno navesti neka objašnjenja uz ovo napuštanje časopisa od strane Danila Pejovića koji se jako uplašio partijske kritike tada. Ta 1966. godina bila je izuzetna u radu i opstanku Praxisa po tome, što je po direktivi CK SKH, a posebno »šefa Partije« dr Vladimira Bakarića, došlo do žestoke kritike, a najprimjerenije bi bilo reći: beskrupuloznog napada na časopis Praxis. Da ne bismo ostali samo na apstraktnim tvrdnjama, a posebno zato što se nakon prestanka izlaženja časopisa time mnogo manipuliralo, valja neke stvari pojasniti. Te su manipulacije oko časopisa i članova njegove redakcije učestale naročito od strane nacionalističkih ideologa. Oni su svoj zadatak u odnosu na Praxis - koji im je do danas najveći trn u oku - i čitavu orijentaciju i domašaje praksisovske filozofije i društvene djelatnosti shvatili samo u tome i na taj način, da najbrutalnije i blasfemično nisko devalviraju i degradiraju

sve što je tu urađeno. A osnovna teza tih svjesnih falsifikato- ra smjera na to da se pokaže, kako su praksisovci bili samo »ideološka paslika« tadašnje partijske politike Saveza komunista, pa među njima tobože nije bilo nikakvih razlika.Zato ću ovdje - prinuđen tim paskvilima na račun Praxisa - navesti samo nekoliko izvoda iz diskusije o P raxisu , vođene u Gradskom komitetu SKH Zagreba. Materijali iz te diskusije

održane sredinom svibnja mjeseca 1966. godine izlazili su - a gdje bi drugdje?! - u Vjesniku petnaestak dana u nastavcima u obliku feljtona. Ovo navodim još iz jednog posebnog razloga: Sve do današnjeg dana tvrdilo se općenito i paušalno, kako

23



praksisovci nisu bili n ikakvi (radikalni) kritičari staljinističkog sistema u bivšoj Jugoslaviji, nego upravo ideolozi tog sistem a, tako da u najnovije vrijeme (siječanj-veljača 1999. g.) »veliki širokobriješki mislilac« i uzurpator kulturn e i filozofijske javno sti i Sveu čilišta pom oću dod ijeljene mu hercegovačke vlasti u Zagrebu i Zadru, pa je bez znan stve nih uvjeta postao izvanredni sveučilišni nastavnik, ističe ni više ni manje, nego daje »praksisovska filozofija b ila - filozofija JNA«!Evo dakle tih izvoda iz rečene diskusije pod naslovom »O nekim gledanjim a i stavovim a u časop isu P ra x is«:- »Praxis se objektivno pretvorio u neku vrstu opozicione grupe. Koliko je god sav u marksističkoj terminologiji i govori

tom terminologijom, mnogi autori u časopisu tako misle ili se trude da misle, ipak nam se tu, u generalnom konceptu, nudi nek a vrsta ‘opozicije njezinog veličanstva ’, nešto što bi trebalo biti opozicija političkoj eliti« (Vatroslav Mimica).- »U okviru svega ovoga što Praxis piše, u tom ‘stvaralaštvu’, u toj konstelaciji stavova dobar dio ljudi se ne m ože složiti s Pra-

xisom , i to radi toga jer se u Praxisovoj kritici polazi s izvjesnih

pozicija, koje ne sam o da su apsurdne (tvrdnja o prisu tnosti s taljinizma), nego divergiraju s nekih osnovnih postavki našeg razvojnog puta, kao što je pitanje samoupravljanja« (Saša Zalepugin).- »... i up uštali se u pam fletsko površno nabacivanje m is li, iz kojih je proizlazilo d a je bauk sta ljin izm a neki osobito aktualan

naš p roblem ... jer je naša Partija s tim davno obračunala. Zao duh staljinizma vraćen je u bocu i jedino što preostaje to je potre

ba obračuna sa staljinističkim mentalitetom kod pojedinaca. Kad se, međutim, s pijedestala teorije i s autoritetom filozofskog časopisa tretiraju izolirane i pojedinačne pojave kao tobože jedina i ideološki fundirana naša praksa, onda je nužno m oralo doći

do ovog neželjenog konfrontiranja M I i VI... Konfrontiranje u tim stvarima mora pokazati jasnije stavove urednika Praxisa i njegovih suradnika, da se vidi, jesm o li na istoj platformi ili nismo.

M islim d a su i S K J i p o jed in i njegovi istaknuti članovi da li dovo ljno po tica ja da se ide naprijed , p a su pro tstavljan je tome d je lu je štetno i p a r tijsk i j e neprihvatljivo .U tom smislu zam jerio bih Praxisu osobito oštro, što n ije do

š la do izražaja , u tom časopisu, konkretna kritik a desn ih de-

24



vijacija... To je Praxis propustio, i to je jed an od propusta tog časopisa koji se teško može opravdati« (Vlatko Pavletić).- »Crvena nit koja provijava kroz članke u Praxisu je bespoštedna kritika svega postojećega. Tu nema lučenja, tu nema

odvajanja onog što je pozitivno u našem procesu, ne govori se o rezultatima naše socijalističke izgradnje... Zatim, interesantno je da se u Praxisu - barem to nisam nigdje primijetila - ne

govori o ostacim a klasnog neprijatelja u ideološkom smislu. Htjeli to drugovi iz Praxisa i neki drugi - ili ne, ali objektivno

mnogi od njih se ipak pretvaraju u je dn u opozicionu grupu , oko koje se okupljaju i neki ljudi koji objektivno vuku stvar natrag, koji koče jedan proces« (Stefa Spiljak).

- »Ako analiziramo situaciju koja inspirira neke autore Pra xisa, i stvarnu situaciju iz koje Praxis proizlazi, to nas dovodi do jednog elementa koji mislim da je bitan, a to je element utjecaja nekih vanjskih društveno-ekonomskih i intelektualnih

struktura« (Cvitan Onesin).- »Meni se čini da određene pozicije ili teze u Praxisu mogu

poslužiti onima koji se žele boriti protiv ideologije Saveza komu

nista ili ovog društvenog uređenja. Ako se na stranicama Pra xisa mogu pojaviti napisi ili članci koji, po mome mišljenju, dovode u sumnju ili kompromitiraju neke idejne postavke i sam Program Saveza komunista, pa čak i Ustava, onda se samo po sebi nameće jedno sasvim umjesno pitanje: kome takvi napisi, u Praxisu, a i sam Praxis služe... Često se primjećuje da članovi SK i nečlanovi koji djeluju u Praxisu veoma homogeno zastupaju

određene stavove koji su strani ideologiji Saveza kom unista i njegovom Programu, da vode diskusiju sa Savezom komunista o politici Saveza, a sve u vidu borbe mišljenja« (dr Antun Han).- »Drugovi iz Praxisa se vrijeđaju kad ih se kritizira, iako ima kritika i rečenica na koje se moraju vrijeđati. Npr. vrijeđaju se kad Vjesnik napiše da se na stranicama Praxisa javlja pro

fesionalni antikom unizam . Ja takvu kvalifikaciju ne bih dao,

iako i u takvoj ocjeni ima nešto!« (Mika Tripalo)9

“Moja primjedba: Tripalo se time slaže sa stavom dr Vladimira Bakarića - Bože dragi, pa »morao se« složiti, je 1’ da, samo što gaje taj Bakarić pet godina poslije - potopio!

25



Napokon, zaključujući tu diskusiju, sekretar Gradskog komiteta SK Zagreba Marinko Gruić ističe sljedeće:»Nadalje, gotovo svi aktivni učesnici u raspravi... bili su j e

d in s tven i u kva lifikaciji, k ritic i i osudi određenih idejnih i političkih zastranjivanja, što su se u nizu objavljenih tekstova i u orijentaciji časopisa P raxis u cjelini tako evidentno ispoljili u proteklom razdoblju«.

Nakon ove diskusije u Gradskom komitetu SK Zagreba redakcija časopisa P raxis poslala je glavnom uredniku Vjesnika dopis, koji dakako nije bio objavljen, pa ga ovdje donosim u cjelosti kao svojevrsni dokument:

DrugMilan Beslač, glavni i odgovorni urednik Vjesnika Zagreb - Odranska bb Poštovani druže uredniče!U vrijeme od 15. do 25. svibnja 1966. vaš je list na drugoj strani nekoliko p uta »prenosio a utorizirane tekstove izlaganja s nedavnog sastanka Komisije za idejna pitanja Gradskog komi

teta SK Zagreba«, posvećene »nekim gledanjima i stavovima u časopisu Praxis«.U spom enu tim izlaganjima riječ je o pokušaju da se na osnovu nekih »materijala za internu upotrebu« i istrgnutih citata stvori pogrešn a i iskrivljena slika o našem časopisu, kako bi se on diskreditirao u široj javnosti i onemogućilo njegovo daljnje izlaženje.

U uvjerenju da vaš list nije samo glasnik Gradskog komiteta SK Zagreba, nego i glasilo SSRN Hrvatske u cjelini, molimo Vas da u sm islu propisa Zakona o štampi o objektivnom informiranju javnosti na istome mjestu objavite objašnjenje naše redakcije: »Kome koristi buka oko P raxisa?«

Kome koristi buka oko Praxisa ?

Uskoro će se završiti dvije godine izlaženja filozofskog časopisa Praxis, što gaje ujesen 1964. godine pokrenulo Hrvatsko filozofsko društvo kao publikaciju koja neće biti usko stručna, nego će raspravljati i o najaktualnijim pitanjima socijalizma i suvremena svijeta. Časopis je okupio veći broj domaćih i stranih suradnika, i posvećujući pojedine brojeve nekim središnjim filozofskim temama naših dana on je objavio

26



i znatan broj najraznovrsnijih tekstova koji s više ili manje uspjeha variraju slične probleme i pristupaju im iz različitih, pa čak i disparatnih uglova.Kao i u svim stvarima što ulaze u sklop ljudske akcije, nesumnjivo bi se nadugo i naširoko moglo diskutirati o teorijskoj razini pojedinih priloga, adekvatnosti pristupa zadanoj temi, oštrini argumenta

cije i uvjerljivosti zaključaka što ih autori izvlače iz polaznih premisa svojih razmatranja. Štaviše, još je delikatnije pitanje koliko su pojedini autori uspjeli da svoje filozofsko razmišljanje približe nasušnim pitanjima današnjeg vremena, osobito u ovom našem povijesnom prostoru, pa i da preporuče neka eventualna rješenja problema što ih nisu »izmislili« tek filozofi, nego oni razdiru današnjeg čovjeka na prijelomu između staroga i novoga svijeta.Pa ipak, uz sav taj oprez, rezerve i mnoge prigovore koji bi se s pravom mogli uputiti našem (kao i svakom drugom časopisu), jedno je

sigurno, i to nitko nikada neće moći dovesti u pitanje: iskrenost, dobru volju i veliki napor redakcije našeg časopisa da prema svojim sposobnostima maksimalno pridonese otkrivanju filozofijske istine i obrani ljudskog dostojanstva u ovom povijesnom trenutku, a to oboje konkretno uzevši u cjelini znači: zbil jskoj pobjedi našeg socijalizma danas i ovdje. U tom smislu Praxis i dalje traži ozbiljnu, stručnu i meritornu kritiku svojih stavova i gledanja.No, uspjeh svakog misaonog i ljudskog, pa tako i ovog našeg čina ne zavisi samo od onoga tko ga poduzima, nego i od onoga što se pojed

nostavljeno naziva »društveno-povijesnom sredinom« koja objektivno omogućuje ili sprečava takve pothvate. Pojava našeg časopisa naišla

je u početku na veoma povoljan odjek u našim novinama i časopisima, pa je tako i Vjesnik još prije izlaska prvog broja, krajem kolovoza 1964. prenio njegov uvodnik »Čemu Praxis?«. Takvih povoljnih odjeka mogli bismo navesti u neograničenom broju i danas, počevši od privatne prepiske, pa do pisanja nekih novina i časopisa kod nas i u svijetu.Uz pohvale, međutim, našem su časopisu također upućene i neke

opravdane primjedbe, prigovori i kritike, i redakcija je svagda nasto jala da ih ozbiljno prouči, i po mogućnosti uzme u obzir u svom daljnjem radu. Da ne bude nesporazuma, ovamo ubrajamo i one argumentirane prigovore, ma kako oni bili oštri, što su ih našoj redakciji u nekoliko navrata uputili stručni kritičari i neki istaknuti politički radnici, a sličnih je istupa bilo i u pojedinim političkim forumima.Sve kritike upućene Praxisu, međutim, dolazile one od stručnjaka ili političara, amatera ili profesionalaca, pojedinaca ili ustanova, naža

lost ni uz najbolju volju ne možemo ocijeniti kao dobronamjerne, ukoliko one ničim nisu argumentirane, ali su utoliko glasnije. Takvih je kritika Praxisa bilo i ranije, na neke je naša redakcija i odgovarala, dok na druge nije smatrala potrebnim ni da se osvrne. U posljednje vrijeme, čini se, da su takve nedobronamjerne i neargumentirane

27



kritike našeg časopisa prešle svaku mjeru, i nadmašile uobičajene granice poznate u našoj javnosti. Riječ je o preglasnoj buci koja mjestimično kao da prelazi u hajku.Nedavno je tako održana i sjednica Komisije za idejna pitanja Gradskoga komiteta SK u Zagrebu, isključivo posvećena časopisu Praxis, a Vjesnik je u vrijeme od 15. do 25. svibnja iz dana u dan u nastavcima na svojoj drugoj strani prenosio autorizirane tekstove izlaga

nja pojedinih diskutanata. Ponajprije, međutim, valja zabilježiti da okolnosti oko tog sastanka izgledaju pomalo neobično u praksi rada SK, štoviše, da objektivno govore protiv uobičajene prakse samoupravljanja na području prosvete i kulture. Naime, teško je vjerovati u objektivnost raspravljanja na nekom sastanku u odsustvu svih onih0 kojima se govori, a još teže prihvatiti mogućnost da jedna Komisija može govoriti u ime cijele organizacije SK jednoga grada i prejudicirati njegovo javno mnijenje. Kao jedina pismena osnova toga sastan

ka poslužio je jedan materijal »za internu upotrebu«, pripremljen u Komisiji za idejna pitanja CK SK Hrvatske, i taj je materijal kasnije bez ikakvih izmjena u svom Biltenu prenio i Gradski komitet SK. Taj se materijal sastoji od istrgnutih i tendenciozno montiranih citata iz veoma malog broja tekstova objavljenih u našem časopisu, čiji su autori u većini članovi redakcije. Ima li se u vidu da su pojedini članovi redakcije u časopisu objavili više od deset raznovrsnih tekstova, kao i to da u dva godišta možemo naći priloge nekoliko desetaka su

radnika, onda je uskoća takva izbora više nego očigledna. Nadalje, normalno je očekivati da na sastanak komisije gdje se raspravlja o našem časopisu budu pozvani svi članovi njegove redakcije, ili najmanje oni koji su članovi SK. Umjesto toga - na sastanak je bio pozvan samo jedan član redakcije časopisa. Povrh toga, diskusije u Komisiji za idejna pitanja Gradskoga komiteta rijetko su kada u cjelosti štampane. Ni ovaj puta diskutanti nisu bili upozoreni da će njihova riječ biti objavljena, niti je takav zaključak donesen na sastanku.

Tek nedavno, iz nama nepoznatih pobuda, došla je gotova odluka da se materijali diskusije moraju autorizirati i objaviti u dnevnoj štampi. Najposlije, ni svi diskutanti nisu pristali da svoje diskusije autorizuju1objave, pa objavljeni materijali nisu potpuni.Takvih bi neuobičajenosti prilikom diskusije na spomenutom sastanku mogli citirati i više, mogli bismo pokazati u čemu sve to odudara od prihvaćenih normi u radu SK, ignorira demokratska prava članova SK i negira samoupravljanje na području prosvjete i kulture,

ali sve to nije najvažnije.Daleko je važnije kon statirati sljedeće:Sastanak Komisije za idejna pitanja Gradskoga kom iteta SK Zagreb unaprijed je pripremljen na poticaj izvangradskih faktora i održan bez učešća redakcije časopisa Praxis. Sjednica je održana kao obavezno izjašnjavanje prisutnih »protiv Praxisa«, a tekstovi su odabrani sa

28



movoljno i tendenciozno montirani kako bi »potkrijepili« apriorno iskonstruirane teze o navodnom »»neprijateljstvu« Praxisa. Nadalje, tekstovi uzeti u obzir nisu racionalno analizirani pojedinačno, nego iracionalno etiketirani eri bloc kao »antisocijalistički«, i kao dio tobožnje »»urote« cijelog časopisa. U svim se istupima neprestano provlače već poznate optužbe iz ranijih »kritika«, naime, daje Praxis

»protiv radničke klase«,»protiv samoupravljanja« i »protiv robno-novčanih odnosa«,što se zaključuje u tome da je taj časopis organ neprijateljske klike koja se urotila protiv privredne reforme i decentralizacije, zastupajući tobože nekakav centralizam i etatističko-birokratski socijalizam. Umjesto argumenata i citiranja eksplicitnih stavova iz tekstova in- kriminiranih napisa, svi su kritičari kao i do sada kao polazište svojih stavova uzimali nešto što »im se čini«, uzimali kao zbiljsko ono što »oni misle« da jest itd., što je i posve razumljivo, ima li se u vidu da naši tekstovi možda ne uvijek najrazgovjetnije, ali u osnovi ipak govore suprotno od onoga što im se želi pripisati. Naime, oni se više ili manje eksplicitno zalažu za samoupravljanje i neposrednu socijali

stičku demokraciju. Ako su pritom i kritizirali neke pojave u našem društvu, činili su to daleko manje oštro nego mnogi napisi u dnevnoj štampi posvećeni istim problemima, da i ne spominjemo istupe pojedinih rukovodilaca. Ali stvar je u tome što je »ono« institucio

nalna kritika, a »ovo« što piše Praxis to nije, ali zar je samo zbog toga orijentacija tog časopisa antisocijalistička?Ostaje činjenica da se među svim kritičarima Praxisa na spomenutom sastanku nije pojavio ni jedan koji bi svoje tvrdnje potkrijepio valjanim argumentima, nego je velika većina prisutnih iznosila tek svoje impresije. No, može li se na temelju nečijih impresija voditi ozbiljna teorijska diskusija i stvarati valjani zaključci? Nadalje, među kritikama Praxisa ni u jednom slučaju težište rasprave i razmatranja nije u solidnom filozofskom ili znanstvenom argumentu, nego se

većina optužbi svodi na direktne ili indirektne političke insinuacije, denuncijacije i difamacije. Može li se filozofskim i sociološkim tekstovima adekvatno pristupiti i o njima meritorno suditi polazeći gotovo isključivo od njihovih navodnih političkih implikacija?Nakon svega, nema više nikakve sumnje daje tu riječ nedvosmisleno o oživljavanju takvih metoda raspravljanja, koje se umjesto racionalnim argumentima služe iracionalnim optuživanjem zbog navodne hereze, umjesto da se oslanjaju na snagu ideja, te metode posežu za

silom, umjesto rasprave, one nude presudu!Kao doživotni naivci, filozofi su već pomislili da je vrijeme takvih metoda u nas nepovratno prošlo, ali se po svemu čini da su se grdno prevarili. Čak i neki učesnici spomenute diskusije sa zadaćom da se

Praxis osudi, kao da su i sami osjetili da se vraćaju aveti nedavne

29



prošlosti: prijeteći članovima redakcije da će povući »negativne posljedice«, oni su smatrali potrebnim da istaknu kako »njihova sigurnost kao građana neće biti ugrožena«!Nisu li time i nehotice priznali da je posrijedi objektivno zapravo prijetnja, a ne nikakva diskusija? Nedavna interpretacija u Saboru o ovogodišnjem dodjeljivanju nagrada »Božidar Adžija« petorici profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu to još jednom potvrđuje: naivno

je i dalje vjerovati kako se_tu radi isključivo o Praxisu. Riječ je o buci koja možda i protiv volje svojih začetnika objektivno poprima karakter pritiska na javno mnijenje da se izolira i bojkotira ne samo Praxis i Filozofski fakultet; sve je jasnije daje sk rivena meta toga napada zapravo Sveučilište i inteligencija uopće. Usprkos mirnijim glasovima u zboru, ima tu i signala na uzbunu, tu se i tamo osjećaju čak i takvi akcenti koji su frapantno nalik »diskusijama« u nekim drugim tzv. socijalističkim zemljama o »revizionizmu« od Akademije znanosti

do Sveučilišta, što ga valja iskorijeniti...Ali zašto da baš Praxis u svemu tome bude jedini žrtveni jarac? Kome

je to sta lo da u javnosti pokuša diskred itirati pozn ate kulturn e radnike, od kojih neki u socijalističkom pokretu sudjeluju više od 30 godina, a neki su svojim znanstvenim djelima stekli zavidna nacionalna i internacionalna priznanja? Kome je to stalo da pažnju našeg radnog čovjeka s gorućih vitalnih pitanja njegova svakidašnjeg opstanka skrene u apstrakcije kvaziideološke pseudoproblematike?

Želi li netko na taj način svoju odgovornost prebaciti na druge? Sve su to o tvorena pitanja, i ne bi bilo teško p okazati da naše javno mni

jenje nije to liko naivno, kako to nek i pretpostavljaju! Ipak se zna u čemu je stvar, i što stoji iza takvih pokušaja! rNe treba ponavljati: Praxis je sigurno i griješio u svome radu, ali njegovi kritičari ne bi smjeli zaboraviti da jasno i razgovjetno kažu, koji su to prilozi u Praxisu, za koje čak i oni sami moraju priznati da su »veoma vrijedni«? Trezvena analiza takvih priloga pokazala bi

suprotno od tvrdnji većine spomenutih kritičara.Ovih se dana održava Šesti kongres SSRN Jugoslavije u Beogradu. Svakome je jasno da taj politički skup nastavlja i produbljuje liniju zacrtanu na Osmom kongresu Saveza komunista Jugoslavije, i općenito želi ponovo afirmirati najviša načela samoupravnog socijalizma. Ako je danas odista potrebno »da se slobodnije ispoljavaju interesi radnih ljudi i sučeljavaju različita mišljenja i ideje«, ako se »znanstveni i kulturni stvaraoci sve više osjećaju pozvanima i odgo

vornima da javnim iznošenjem svojih mišljenja o aktualnim zadacima d ruštva neposredno sudjeluju u izgrađivanju politike«, kako je to u svom referatu jasno istaknuo predsjednik Saveznog odbora SSRN Jugoslavije, onda je valjda također jasno da je to moguće postići samo ukoliko se osigura »maksimalna tolerancija i demokratska atmosfera

u diskusiji«.

30



Suprotno tome, oko Praxisa se stvara nepotrebna i nervozna buka koja ne koristi nikome. Jer, ako netko svečano proklamira slobodu diskusije, kako to pokušavaju spomenuti ■ kritičari” Praxisa, a faktički je negiraju na svakom koraku, razumijevajući pod slobodom svoj isključivi monopol na istinu, a pod samoupravljanjem svoj diktat, onda socijalizam time sigurno neće dobiti, nego - kompromiti

rajući praksu slobodne teorijske diskusije i samoupravljanja - samo izgubiti. Utoliko više što među mnogobrojnim kritikama Praxisa u posljednje vrijeme jačaju glasovi prijetnje, koji su u flagrantnoj opreci ne samo sa samoupravnom praksom našeg društvenog razvitka, nego ugrožavaju čak i proklamirane ustavne slobode i elementarna ljudska prava čovjeka.Našoj zemlji pripada vodeća uloga u razvijanju demokratskog samoupravnog socijalizma u svijetu, bar prema našim službenim proklamacijama, pa gušenje slobode teorijske marksističke debate, o čemu

svjedoče navedeni postupci, njezinu ugledu sigurno neće pridonijeti. Zato još jednom ponavljamo isto pitanje upućeno nama i našim pravim kao i prividnim kritičarima, a ujedno i cjelokupnoj javnosti:

Kome koristi buka oko Praxisa ? Redakcija

To je bila 1966. godina, tek druga godina izlaženja časopisa, a ono »još gore« što slijedi sve do zabrane 1974. godine bilo je sa staljinističkih pozicija podvrgnuto nesmiljenoj kritici, čemu su nacionalističke snage u sam om Savezu kom unista i izvan

njega (što sam ih onda zbog te dvostruke njihove uloge nazvao »švercerima vlastita života«) dale svoj vlastiti »kritički obol« (a dovoljno je ovdje sjetiti se npr. stava i formulacija Vlatka Pavletića u navedenoj diskusiji, da bi se to veoma zorno potvrdilo!), što bez prestanka traje sve do današnjeg dana, kad

Praxisa već 25 godina nema na javnoj pozornici. Kada pak i

danas još ta praksisovska filozofija i općedruštvena djelatnost izaziva bijes hrvatskih nacionalističkih duhovnih i političkih polutana, pa biva podvrgnuta najbezočnijim napadima, osudama, falsificiranjima i blasfemičnim ideološko-političkim diskvalifikacijama, to znači da j e ta filozofija sa svojim bitnim idejam a i htijenjima za drža la svoju svježinu i teorijsku težinu

dosto jnu poštovanja!

Međutim, valja ovdje naglasiti kako je ova »diskusija« u Gradskom komitetu SKH Zagreba (kojoj je od članova redakcije

Praxisa aktivno prisustvovao samo P Vranicki, pa zato taj po jam i stavljam u navodnike!), uslijedila iza jednog događaja u

31



travnju te godine. Dr Vladimir Bakarić sazvao je na sastanak u Gradski komitet Partije sve svoje raspoložive »partijske intelektualce« (što je već izrazom očita con tradictio in adiectol), pa je onda došavši u dvoranu rekao, kako je »slučajno prolazio tuda«, pa hajde da vidi, što se radi u Komitetu. »Pa, kad ste se već isto tako slučajno okupili u tolikom broju, reći ću

vam nekoliko riječi«, a to je (po kasnijem kazivanju nekih sudionika) bilo otprilike ovako:»Zašto mi vas imamo? Tu vam pred nosom praksisovci vrše ideološku diverziju, napadaju nas na sve moguće načine, a vi šutite, kao da se sve vas to ništa ne tiče?! A treba vam reći da

praksisovce treba u d a riti željeznom štangom po g lavil Dajte

se k onačno trgn ite i pružite dostojan otpor tim neprijateljima Partije i našega socijalizma! Što čekate?!«10

10 Zašto su Praxis i F ilozofija - moguće je - najviš e krit ik ovani filozofski ča so p is i?- Na pitanje zašto su ti časopisi bili toliko kritizirani, najkraći i najjednostavniji bi odgovor mogao glasiti: zato što su krit ič ki pogađali u sam u srž

stvari i b ili nepokoleblj ivo dosljedni u tome.Kritika staljinizma kao totalitarne prakse i njemu primjerena dogmatizma u teoriji, a koji se proglašavao socijalizmom i marksizmom, bila je opasna po sistem i njegove nosioce u liku političke birokracije na vlasti, pa se toj kritici trebalo suprotstaviti svim raspoloživim sredstvima. ( Samo zbog m eđuna rodnog položaja naše zemlje i naše birokracije, koja je u svijetu željela igrati ulogu »demokratskog faktora« u ovom dijelu Europe (da se financijski profitira i da se dobiju zajmovi od Zapada), mogla je praksisovsk a kritika trajati punih deset godina, za razliku od naših kolega u ze

mljama »socijalističkog lagera«, koji su bili doslovno »zabijeni u zemlju« i potpun o onem ogućen i tako da im nem a ni traga na filozofsko-teorijskoj pozornici Europe (osim onih među njima koji su emigrirali u Europu i svijet). Kad već na jednom svježem primjeru pokazujem kako se razgovaralo o praksisovcim a u vrhovim a te vajne »socijalističke avangarde«, u nedjeljnom Vjesniku od 9. XII 1990. objavljen je fragment prepiske između Vladimira Dedijera i dr Vladimira Bakarića u četvrtom mjesecu 1971. Tako je na De- dijerovo pitanje o Praxisu i njegovim urednicima Bakarić (inače jedan od

najljigavijih tipova političke vrhuške u Hrvatskoj, koji je poput puknuta čira zagađivao i trovao oko sebe društvene, političke i duhovne odnose u toj republici, i stvarao poltrone najgore vrste), pored ostalog odgovara sljedeće: »Teško bih mogao tvrditi daje Praxis baš »Manufacture Heresy«. Bar ne po porijeklu. Po korištenju ih ne bih mogao braniti niti od te optužbe. Marko (misli se: Ranković - op. M. K.) ih je htio koristiti protiv nas. Mogli su doći

32



Već u toku tog sastanka odmah su se javili za riječ ti tzv. partijski intelektualci, a među njima čak i naši tobožnji prijatelji (kolege s Fakulteta političkih nauka), pa su neki među njima - službouljudno se dodvoravajući »šefu« (neka vidi, kako su oni »dobri partijci«, a manje dobri intelektualci!) - zahtijevali

da bude ugrožena čak i naša nastavnička egzistencija, što je

do njega kad god su htjeliO). Za neke je sigurno da su bili vezani uz njega (ili njegove) kao agenti(l). Bili su uz njega nakon Brionskog plenumaU). Nama nisu baš naškodili, osim što su otvorili vrata skupini na univerzitetu, nacionalističkoj skupini(!).Vani su vezani uz grupu (!) koja također uživa ako ne podršku, ono bar toleranciju reakcije(!). To su »bivši« marksisti, koji su bili korisni u kampanji protiv Rusa, pa su se »otrijeznili« od demokracije na našem primjeru(!), i opet postali marksistiO). Njihova kritika staljinizma je i kritika nas, i to ne na staljinističkom periodu nego uopće (dakle, tu smo, ipak pogođeno ono pravo! - op. M. K.), i ne samo da graniči s antikomunizmom, nego je dobrim dijelom u njemu« (dakako, zato što su jedino Bakarić i njegova svojta - pravi komunisti! - op. M. K.).Svatko tko će nešto sabranije proanalizirati ove Bakarićeve stavove o praksisovcima (na stranu jezik i mutež u formulacijama, svojstven svemu što je

govorio i pisao!), moći će uvidjeti na koji je način birokracija na vrhu tretirala časopis, što su ga u inozemstvu najpoznatiji filozofi i sociolozi, poput Ernsta Blocha, ocijenili »trenutno najboljim marksističkim časopisom u svijetu« i odavali mu najviše priznanje. A pritom su karakteristične te politikantske paskvile i taj mrzovoljni duh jednog duhovnog uškopljenika koji nikada na naš poziv nije imao kuraže da se javno suoči sa stavovima Pra

xisa u otvorenoj raspravi, odgovarajući Rudiju Supeku na poziv: »Pa, nisam lud da me ti profesori javno preskaču u diskusiji!« Alije zato tajno radio svoj »marksističko-komunistički« posao, dok konačno nije poradio na zabrani

časopisa.A da ta lakrdija s Bakarićem bude još veća, njega su njegovi laskavci’ i poltroni proglasili našim »najvećim marksističkim teoretičarem«, dok je njegov duhovni horizont dosezao ne dalje od jednog provincijskog fiškala, tako da

je slika bila »kompletirana«.Interesantno je pritom ipak i to kako je danas nekome iz čitave prepiske Dedijer-Bakarić potreban izvadak jedino o Praxisu i upravo Bakarićeva »ocjena« praksisovaca?! Zbilja zgodno i poučno! No, ako je danas i ovdje ne

kome u Hrvatskoj Bakarić i dalje kompetentan i meritoran tom svojom ocjenom (sada bez navodnika!), onda bi ti isti praksisovci zasluživali više priznanja, kad su - kao što vidimo - »otvorili vrata« hrvatskim nacionalistima! A ništa od toga! Baš šteta! (Intervju br. 253, 15. februar 1991, Beograd. Razgovarao: Mirko Arsić.)

33



kasnije, 1971. godine, došlo do prave eskalacije sa radikalnim zahtjevom za izbacivanjem praksisovaca s Fakulteta.Kad smo tri godine kasnije, u srpnju 1969. godine, na prijedlog CK SKH na F ilozofskom fakultetu (jer nism o pristali da se taj razgovor vodi u zgradi CK, pa smo tražili da netko od

njih dođe k nama na razgovor) održavali sastanak, došao je u ime CK Jure Bilić s nekoliko mlađih članova ideološke komisije. B. Bošnjak je primijetio kako je Partija benevolentna prem a sve aktivnijim i bezobrazn ijim nac ionalistim a u partijskim redovima, a J. Bilić je odgovorio kako se to ne može baš tako reći, jer »vidite da sm o sada malo štrajfnuli Simu Dodana«! Aludirajući na onaj, prije tri godine, na navedenu sastanku

izrečeni Bakarićev zahtjev, da » praksisovce treba u dariti že- Ijeznom štangom po g la v i« , ja sam upao Biliću s primjedbom: »Da, ali ne željeznom šta n g o m p o glavi'.«, n aža lost bez ikakva dodatka ili objašnjenja, jer se to u razgovoru dobro podrazumijevalo, na što smjera ta moja upadica, pa je tu nedostajalo ono: » kao što je to od B akarića traženo sam o za praksisovce'.«.

Zbog tog propu sta u govornom jeziku i razgovoru u kojem se točno znalo o čemu je riječ, punih 35 godina nakon toga zlurado i »jako sretni« zbog toga povlačili su me svi m ogući pravovjerni »komunisti« i još gorljiviji nacionalisti sve do današnjeg dana s podmuklom smicalicom: »Taj vajni praksisovski etičar, profesor etike na Fakultetu zahtijevao je da se njegovi protivnici udare željeznom štangom po glavi!« Jeste li vidjeli,

dragi domoljub i?!11Kad bi to govorio ili slušao netk o tko ni najmanje nije upućen u sam u stvar, onda bi se to m oglo još i shvatiti kao (balkanski

11 Navešću ovdje ta mjesta iz Stenografskog zapisnika razgovora sa članovima redakcije Praxis i Korču lanske ljetne škole, održanog 3. srpnja 1969. godine u prostorijama Filozofskog fak ulteta u Zagrebu. Rekao sam: »Nismo

sam o m i tu koji smo danas kao kom ične figure i koji nešto pokušavamo u sprkos ovakvih teškoća da nas jedno komunističko rukovodstvo ne samo ne prizna nego da smo od šefa čuli da nas treba sa željeznom štangom po glavi«. A na iskaz Jure Bilića: »Dodana smo malo ‘štrajfali’«, dobacio sam: »Ali ne željeznom štangom po glavi i ne kao profesionalnog antikomunistu« (stranice 60 i 73 Stenografskog zapisnika ).

34



specifična »toliko razumljiva«) ideološko-politička sugestija pozivu na linč svojih protivnika! Ali kada to kao tobožnju samu po sebi razumljivu činjenicu u svojoj knjizi ističe i naglašava Mislav Kukoč, naš bivši student, a poznavao je sve te »činjenice« u detalje, onda je tu na djelu svojevrsna patologija u liku

osobne netrpeljivosti, čak i osobne mržnje (koja seže sve do svjesnog ponižavanja svog nekadašnjeg profesora?), ili pak političko-ideološke (nacionalističke?, »em smo Horvati!«) idio- sinkrazije!? Ovih je deset godina tuđmanovsko-hadezeovske vladavine pomutilo do krajnosti mnoge mozgove, pa su skinuli sa sebe onaj milimetarski sloj civilizacijsko-kulturne boje, iza čega ostaje - čista golotinja ostruganosti ljudskoga do temelja!

U toj sve žešćoj i od Bakarića smišljeno podjarivanoj kampanji protiv Praxisa , koja je mobilizirala glavne punktove ideološkog rada Partije, stvorena je gotovo atmosfera linča, pa je s naše strane trebalo ne samo održati jake živce da se to podnese, nego i dosta hrabrosti svih članova redakcije Praxisa ,

jer se tu napokon »na kocku« stavljala naša filozofsko-fakul- tetska karijera i čitavo životno usmjerenje, budući da nam je

sa svih strana bilo sugerirano, kako nam se ozbiljno radi o egzistenciji. Na članove Partije u redakciji vršio se pak neprekidno pritisak, čak tako daleko da samoinicijativno prekinemo s izlaženjem časopisa. U toj se atmosferi dogodilo jednog dana sljedeće:Ušavši u dvoranu Kluba nastavnika Sveučilišta, gdje smo svaki tjedan bar jednom održavali sastanke redakcije Praxisa , Danilo

Pejović sav izbezumljen, i čudno izobličen, rekao je samo jedno: »Sve će nas poubijati!« Gledali smo ga začuđeno u takvom stanju, iznenađeni i ne razumijevajući o čemu je riječ, pa smo ga upitali, o čemu on to govori. Danilo je samo ponavljao isto, da on to zna, daje čuo iz povjerljivih izvora, da moramo prekinuti s radom, ili ćemo svi stradati... a kako se mi svi s tim ne slažemo, on odmah sada podnosi ostavku na članstvo u redakciji (a sve

do tada bio je uz Gaju Petrovića čak i jedan od glavnih urednika časopisa). Mi smo ga umirivali i uvjeravali ga da svakako pretjeruje, ali kad je on vidio da se čitava redakcija ne da pokolebati, on se okrenuo (jer nije htio ni sjesti za stol!), pozdravio

35



i napustio sastanak, rekavši samo: »Ja sam vas upozorio, a vi kako hoćete!«.Od koga je Pejović dobio ta i takva povjerljiva i toliko uvjerljiva upozorenja, koja su ga tako izbezumila? Odgovor ovdje može bez ikakve sumnje biti ovaj: od Udbe\ Zašto ovo tvrdim tako nedvosmisleno? Evo, zašto: Prolazeći te godine s proljeća Ilicom Gajo Petrović susreo je jednog svog prijatelja Karlov- čanina (Gajo je bio iz Karlovca), pozdravili su se mimoidući, pitali jedan drugoga: K ako si? i nastav ili svaki u svom pravcu. Kad odjednom, taj prijatelj zazove Gaju: »Čekaj, Gajo, samo čas, imam ti nešto reći, a to ostaje među nama! Prijatelj si mi od djetinjstva, poštujem te, pa mi je žao da stradaš, a i tvoji

drugovi iz časopisa. Čuvaj se: imamo snimku vašeg druženja kod čovjeka, koji vas je toga i toga dana sve pozvao k sebi u stan na večeru. Ima na toj snimci i vrlo nezgodnih izreka u društvu, koje se u danom času mogu upotrebiti protiv svih vas! Čuvaj se, Gajo! Hajde, zdravo, i budi oprezan i pametan!«. Taj drug, koji nas je pozvao na večeru, i kao što se iz rečenoga vidi snimao naše druženje, pri čemu sam upravo ja - vrlo

se dobro sjećam toga - vrlo kritički govorio i o Titu, bio je - D anilo Pejović . Istoga dana kad je sreo tog svog prijatelja, koji je radio u Udbi, Gajo me je nazvao i pozvao hitno k sebi, pa mi je sve to još svježe ispričao u jednom dahu, vrlo uzrujan. To je za nas obojicu bio pravi šok, ali smo obojica odlučili da o tome ne govorimo ostalim članovima redakcije P ra x isa , da ih ne zaplašimo, kao što se zbilja do srži kasnije uplašio Pejović i

dao ostavku na članstvo u redakciji. Tako je otpala opasnost da i drugi članov i od njega budu udbaški prokazani. A prisluškivali su nas ionako na svakom koraku!

Uzbuna u vrhovima vlasti

Sredinom 1964. godine, kad su pripreme za prvi broj časopisa

P raxis bile već pri samom kraju, vratio sam se sa stipendij- skog boravka u Heidelbergu kao Hum boldtov stipen dist u Zagreb. Svaki moj tadašnji i sljedeći kraći ili dulji boravak u Njemačkoj ja sam pola u ša li, a pola ozbiljno nazivao vlastitom »dezinfekcijom mozga«, i to u tom smislu što sam se uvijek

36



vraćao očišćen od neprekidnog »bombardiranja mozga« od strane naše tzv. socijalističke stvarnosti. Ona je hoćeš-nećeš stalno poput more bila za vratom, pa je i nesvjesno utirala put svojevrsnoj unutrašnjoj autocenzuri u formuliranju čak i mojih kritičkih stavova, što sam u sebi osjećao kao granicu i

ograničenost, koje se moram pošto-poto riješiti i osloboditi. Kad si pak u inozemstvu dulje vrijeme, kao što je to bio tada slučaj sa mnom, onda ta demokratska atmosfera, gdje te ne samo kolege univerzitetski profesori, nego i obični ljudi s ko

jima komuniciraš svakodnevno, poštuju i kao akademski obrazovana građanina i kao čovjeka, iako si stranac, djeluje na tebe ljudski osvježavajuće, pa se i sam počinješ osjećati - baš čovje

kom, slobodnim čovjekom i građaninom. Gle vraga! Pa se kao takav, od »socijalizma« i naše skučene sredine »mozgovno dezinficiran« po povratku počinješ osjećati posve »neprimjereno« u toj tvojoj »socijalističkoj stvarnosti«. A onda i u životu oko sebe reagiraš kao da si još uvijek tamo, u onom - »drugom svijetu«!Tako su mi po povratku kolege dale da čitam interview u beo

gradskom časopisu Socijalizam, što gaje u razgovoru s redakcijom dao Milentije Popović, jedan od vrhunskih partijskih funkcionara i članova CK SKJ, zadužen tada za ideološka pitanja. Tada je u meni došao do punog izražaja taj kontrast izm eđu »dezinficirana mozga« u demokraciji i balkanskog staljin istički formirana mozga partijskih rukovodilaca, koji su kao takvi bili pravi - »sveznadari«, a naročito veliki i nenadmašni

stručnjaci za marksizam, a da od Marxa i marksizma nisu pročitali gotovo ništa. To me asociralo na onu sovjetsku pošta- palicu: »Kapjia Mapnca m b i mrrajiH, HHHero ne noHHMajm!« Ali bilo je u tom interviewu još i nešto mnogo gore, tj. potpuna ignorancija jednog partijskog aparatčika, koji bahatim načinom sa svog visoka položaja u partijskoj hijerarhiji dopušta sebi čak i vrijeđanje svih oko sebe, s kojima se on ne slaže.

Mislio sam, onako »demokratski osvježen«, pa dokle će nam taj bezobrazni i ponižavajući način (u kojem je praksisovce gotovo nazvao neznalicama i budalama koji ništa ne razumiju od te »naše socijalističke stvarnosti«!) prati mozak i soliti pamet

37



ovakvi quasiteorijski skorojevići svojim polupismenim brbljarijama, pa sam sjeo i napisao oštni kritiku te partijske papa- zjanije u 2. broju Praxisa (1964). Taj napis izašao je pod naslovom »O metodi i dom ašaju jedn e kritike«. U njemu sam pokazao da autor interv iew a nem a pojma o Marxu i marksizm u i podučio ga da se na taj način ne vodi socija listička politika, kad se već na nju poziva. Bilo je tu zaoštrenih formulacija i ocjen a.12

Izlazak tog broja časopisa izazvao je nečuvenu reakciju, tako d aje i sam Tito, dobivši to u ruke (a Maršalat je bio pretplaćen na Praxis) zahtijevao da autor toga teksta , tj. ja, bude uhapšen,

jer »kako se jedan profesorčić usuđuje ovako napasti naše

najbolje drugove i visoke partijske funkcionere, to je nedopustivo!« No , tada je ruk ovodstvo Partije i države upravo očekivalo nove kredite sa Zapada, pa su Tita odgovorili od mojega hapšenja, jer ne bi trebalo baš u ovom trenutku pod nos Zapadu davati »hapšenje sveučilišnih profesora u Jugoslaviji«! Odakle ja znam što je Tito rekao i htio učiniti, jer se to moje »znanje« odnosi na mnoge druge slične stvari? Ja sam bio vrlo

točno informiran »iz prve ruke« iz Titova kabineta na ovaj način: Svakidašnji Titov i Jovank in gost bio je Svetozar Vuk- m anović-Tem po. Tempo je bio jedan od najviših političkih rukovod ilaca oko Tita, pa je dugo vrem ena vršio d užnost i predsjednika jugoslavenskih sindikata. On je pak bio jako dobar prijatelj pjesniku i književniku Oskaru Daviču koji je bio Židov.

Davičo je po toj liniji bio pak gotovo svakidašnji gost žene i punice našega kolege filozofa Veljka Korača, koje su također bile Židovke. Dakle, ono što se zbivalo kod Tita i Jovanke i u njihovu okružju, bilo je već nakon nekoliko sati tom linijom »dostavljeno« u Koraćevu kuću. A onda je Veljko dignuo sluša licu i javio mi, nekad u šali, a nekad bogm e sav usplahiren: »Slušaj, Grga, moram ti javiti da si nadrljao! Tito te hoće dati

uhapsiti...« ili hoće ovo ili ono, ili rekao je to i to o praksisovcima... itd. Kad već govorim o tome, nešto slično dogodilo se

12 Svatk o tko želi m ože se uvjeriti, o kakvom je odgovoru bilo riječi u mojoj knjizi Filo zofija i društveni ž ivo t , Zagreb 1988.

38



1971. godine nakon izlaska dvobroja Praxisa 3-4/71, što smo ga najvećim dijelom posvetili kritici hrvatskog nacionalizma, ali i nacionalizma uopće, pa je taj dvobroj po nalogu Mike Tri- pala bio sudski zabranjen (posebno zbog mojeg i članka Zagorke Pešić iz Beograda). Tada je Jovanka rekla Titu: »Vidiš,

Stari, da ti praksisovci nisu baš tako veliki neprijatelji socijalizma i naše stvarnosti, kao što ih prikazuju!«. Tito se na to namrštio i opsovavši Jovanku, oštro reagirao: »Šuti i ne pačaj se u ono što ne razumiješ!« Jovanka je, naravno, zašutjela. Tako sam bio »u toku događaja« na najvišem vrhu. Što se pak tiče Hrvatske, kad već govorim o tim stvarima, mi smo od naših bivših studenata, zaposlenih u Ideološkoj komisiji pri CK,

bili stalno obavještavani što se zbiva u CK SKH. Navest ću samo jedan kuriozitetan slučaj:Najednom sastanku Centralnoga kom iteta SKH vodila se pored ostaloga rasprava i o praksisovcima. Uobičajeno smo nazivani »neprijateljima socijalizma« i slično. U jednom trenutku, slušajući sve to, dignuo se Ivan Krajačić-Stevo, član CK i šef policije Hrvatske, i rekao: »Pa, što ja ovdje čujem? Govorite o

neprijateljima socijalizma kod nas, a nije spomenuto nijedno ime! Pa, kakav je to razgovor? Recite mi - jer to je moj posao - samo jedno ime tih neprijatelja, a drugo prepustite meni, dobit ću ja odmah imena svih njih!« Članovi CK umirivali su Stevu: »Dobro, Stevo, sve je u redu, to ti ne razumiješ, smiri se!«, na što je Krajačić ljutito napustio sjednicu rekavši: »Ako vi to radite na takav neozbiljan način, onda to ide na vašu od

govornost, ali ja u tome ne želim sudjelovati!«U toj nadasve »srdačnoj komunikaciji« s vrhom Partije u Hrvatskoj vrijedno je navesti još jedan slučaj: Jednoga dana nakon mojeg predavanja na Fakultetu (kad sam uobičajeno održavao konzultacije sa studentima) uđe mi u kabinet naš student Dušan Čizmić-Marović (inače iz Splita) i kaže da bi htio meni nešto saopćiti. Rekao sam, samo izvolite, o čemu je riječ?

A on je počeo okolišati, te ovo, te ono, vi znate da vas mi cijenimo i da smo prijateljski naklonjeni, i baš zato vas molim da ovo tako shvatite kao prijateljsko upozorenje... Zamolio sam ga da konačno kaže o čemu je riječ, a on mi odvrati: »Znate,

39



profesore, drugovi gore sm atraju da vaša predavanja nisu baš na marksističkim i socijalističkim pozicijama, pa da o tome više vodite računa«... itd. Rekao sam mu da mu zahvaljujem na ovom upozorenju i da ću o tome voditi računa, i pustio ga da ode prema vratima. A kad je Cizmić-Marović pošao, zaustavio sam ga i rekao: »Molim vas da mi uč inite jednu uslugu«. On je odgovorio, pa naravno, profesore, kako ne, vrlo rado, samo rec ite, a ja sam rekao: »Molim vas, vra tite se onim drugovima gore, koji su vas poslali k meni, i recite im da ih profesor Kangrga šalje u tri pičke materine!« Marović se zbunio i još jednom upitao: a ja sam mu poruku još jednom ponovio, dok je on zgra nut istrčao u hodnik.

Tu priča, međutim, ne završava. Kad sam radi daljnjeg izlaženja P raxisa išao k Peri Pirkeru (tadašnjem sekretaru) u Gradski komitet na razgovor, da nam se usprkos upućenim kritikam a odobre sre ds tva za časopis, Pirker, koji je inače bio

jedan fin i čovjek, pa je tim e dosta odudarao od m nogih svojih partijskih kolega, pored ostaloga m ije rekao: »Slušaj, Milane, znaš, nama je s tobom lako, jer ti nas jasno i glasno šalješ u

materinu, pa znamo što misliš, a i općenito si otvoren, ali sa Gajom (Petrovićem) nikad ne znamo na čemu smo, jer on samo šuti i radi svoje!« Uvjeravao sam ga da se oni varaju u Gaji,

jer da je on jedan od najpoštenijih i najboljih ljildi ove naše sredine, i da on na taj način razgovara i s nama u P raxisu , pa kad ja s njim razgovaram na telefon , on sam o odgovara: »Da,

da, da...«, pa mu ja onda kažem: »Gajo, ti si jedan obični idiot, pa mi sad ope t reci - ‘da’!«, a Gajo odgovara - »da«! I što se tu može? Ali, kad je trebalo boriti se za ono bitno , Gajo je bio i te kako govorljiv i do posljednjih konsekvencija borben i uporan, bez onog a - »da«!Nakon Pejovićeve ostavke na članstvo u redakciji na njegovo smo mjesto jednog od glavnih urednika izabrali R. Supeka,

premda je - istin u govoreći - »pravi« g lavni urednik bio i ostao do kraja upravo - Gajo Petrović, jer ga na tom e m jestu nitko od nas nije ni mogao n i želio zam ijeniti! Gajo je ostao do kraja »glavni pogonski motor« i duša P raxisa.

40



»Praksisovska filozofija« - što je to?

Do sada sam u svom izlaganju i sam, kao što se vidi, upotrebljavao određenje - »praksisovska filozofija«, dakako, prije svega zato što su je tako nazivali izvan Praxisa'. To određenje po

svom smislu vrijedi, međutim, samo uvjetno. No, iz nekoliko bitnih razloga neophodno je raščistiti, što je sve sadržano u ovom zapravo »paušalnom« određenju, koje upravo time prekriva bitne razlike sadržane u njemu. Time bi se moglo - a to

je najčešći slučaj - misliti na identičnost ili bar na bitnu po dudarnost filozofske m isli članova redakcije Praxisa. Drugo, to se određenje odnosi na zajedničku, ili isto tako gotovo iden

tičnu orijentaciju članova redakcije, čime se opet nereflekti- rano ta orijentacija, formulirana u Uvodniku za 1. broj časopisa pod naslovom »Čemu Praxis«, što ću ga odmah iza toga navesti u cijelosti, izjednačuje s filozofskom mišlju svakoga od članova redakcije časopisa. Time se, dakle, ne p ravi razli

ka između orijentacije nekog časopisa i filozofskih stavova, stremljenja, područja interesa svakog autora, urednika i sa-

radnika, kao i zbiljskih domašaja njihove misli pojedinačno. Već je uostalom u samom navedenu Uvodniku jasno naznačeno i naglašeno: »Kao što će čitaoci imati prilike da se uvjere, ni

članovi redakcije ne slažu se u svemu'.«. To je bila samo načelna napomena unaprijed, koja je tada taj stav mogla doista samo apstraktno formulirati, koji se odnosio prije svega upravo na već jasno izražene filozofske razlike među nama, ali su one u

kasnijemu našem filozofskom razvoju i radu došle do svog punog izražaja. Tako članovi redakcije Praxisa već od početka u svojoj općoj zajedničkoj orijentaciji startaju ujedno s velikim

filozofskim razlikam a među njima.



Te razlike proizlaze već i iz same podjele interesa i usmjerenja na posebna područja, tj. na tzv. filozofijske d iscip lin e unutar cjeline filozofije, što svoje korijene i podrijetlo ima već od najranijih početaka stare grčke filozofije, a naročito od Aristotela. Filozofija je cjelovita, ali se u njoj s obzirom i na složenost i slojevitost samoga života nužno račvaju pojedina područja, što ih onda (a kafenije, naročito u početku i renesansi novovjekovne filozofije od D escartesa naovamo) pokrivaju te posebne tzv. filozofijske discipline poput: historije filozofije, ontologije, spoznajne teorije (gnoseologije, epistemologije), logike, etike, estetike, antropologije, filozofije politike, filozofije religije i dr. Ta se pak podjela uvela i za nastavu filozofije na sveučilišti

ma, čak i zbog »teh ničk ih«, »praktičkih« ili »pragm atičkih«, a onda i »organizacionih« razloga, jer je materijal preobiman, pa ga teško kao »predmet« može predavati samo jedan nastavnik. Inače, gledano u dimenziji ili »sferi« same filozofije,

gotovo j e nem oguće istinski i ozbiljno smisleno filozofirati, a da se bavljenje jednim područjem ne povezuje sa svima ostalima, a naročito s h is to r ijom filozofije , jer se filozofijom ne

može početi baviti »iz ničega« kao »ispucano iz puške«, ili kao što obično kažu tzv. analitički filozofi, da »svaki počinje svoju vlastitu filozofsku priču«. Zgodno! Samo što to do filozofije

još nije ni dospjelo, no nećem o ovdje o tom e.Međutim, ne samo zbog tih područja ili disciplina u filozofiji, što su ih članovi redakcije nastavnički na F ilozofskom fakulte

tu u Zagrebu »pokrivali« i predavali, nego su te razlike nužno sadržane u cjelokupnoj osobnosti, karakteru, sposobnosti, talentu , an gažm anu , pa i u sm jelosti ulaženja u filozofsko-dru- štveno-ideološko-političke bitke za svoja vlastita uvjerenja i htijenja. Ovdje svakako važi duboka i prvoklasno formulirana izreka klasičnog njem ačkog filozofa Fichtea: »Svatko odabire takvu filozofiju, kakav je čovjek!«. A tu su pak zaista katkad

postojale čak i golem e razlike među članovima redakcije Pra- x isa\ Jedan ozbiljan i objektivan budući filozof-istraživač naše filozofije u Hrvatskoj, ili ako baš. hoćemo: hrvatske filozofije ,

jer filozofija urednika P raxisa - usprkos današnjim, a vjerojatno i budućim apsolutnim nacionalističko-proustaškim negira-

42



njima svega što su ovdje oni učinili - ulazi ne samo u historiju hrvatske filozofije , kao jedno njezino značajno razdoblje, nego i kao svjetliji trenutak hrvatske kulture općenito! - dakle, takav istraživač, a nadam se da će se je dnom i takav pojaviti u H rvatskoj, uvidjet će ne samo domašaje i promašaje te »praksi-

sovske filozofije«, nego i velike razlike, dakle prije svega filo zofijske razlike među filozofima-urednicima Praxisa. Zato će i ta kritika biti, nadam se, primjerena, objektivna i filozofijski pogađati samu bit tek onda kad će govoriti posebno o filozofiji

svakog »praksisovca«, bez ikakva »filozofijskog paušala«* a isto tako kad će govoriti o općoj djelatnosti svakoga od njih.Kako ne bih ovdje sam svjedočio o tom problemu, a zapravo o

jednoj gotovo očitoj činjenici za svakog iole ozbiljnog čitatelja, a ne samo eventualnog »očekivana istraživača« te filozofije, navest ću ovdje stav »prvog među njima« - Veselina Golubo- vića.13On se temeljitije pozabavio »praksisovskom filozofijom«, s ozbiljnom namerom da u njoj uoči, istakne i čvrsto naglasi ono bitno i najbolje, čime se ta filozofija razlikuje od nekih drugih filozofijskih strujanja suvremenosti.

U drugoj knjizi Golubović piše:»Teze se ‘zalažu’ za ‘školu’, spominju njenu ‘čvrstu jezgru’ i njene ‘disidente’, njenu ‘prvu’ i njenu ‘drugu’ generaciju. Međutim, u ‘zagrebačkom filozofskom slučaju’, prije svega kada

je riječ o njezinoj prvoj generaciji, ne radi se o onom tipu škole, u kojoj je oko jednog, dvojice ili triju originalnih mislilaca okupljena manja ili veća grupa neoriginalnih ili epigonskih sljed

benika, n iti o ‘frankfurtskom m odelu’ organizacije na čelu sa ‘direktorom-diktatorom’, nego o tolerantnoj intelektualnoj za

jednici ravnopravnih ličnosti originalnih mislilaca, među čijim filozofskim nastojanjim a uz ono zajedničko, srodno i slično posto ji i te kako i ono različ ito, nespojivo, p a i nepomir ljivo. Ne čini mi se umjesnim pitanje o tome, da lije u tom odnosu srodnog i različitog prevalentno zajedničko ili individualno,

‘grupno’ ili ‘pojedinačno’. U pitanju je nešto drugo: s jedne

u Golubović je o tome najprije pisao u svojoj knjizi S Marxom protiv Sta ljina - Jugoslavenska filozofska kritika staljinizma 1950-1960 (Globus, Zagreb 1987).

43



strane, svaki od pripadnika škole kao filozof i čovjek išao je slobodno izabranim vlastitim putem, te je time u istoj mjeri uvijek mogao biti ili ne biti u zajednici s drugima; s druge strane, i u neposrednoj vezi s prethodnim, ne čini bit te intelektualne zajednice tematsko-sadržajna ili orijentacijska identičnost ili srodnost mišljenja, nego prije način i razina promišljanja, opći misaoni horizont i rang, osnovno usmjerenje, individualni ljudski i misaoni format, sposobnost i spremnost za međusobno uvažavanje, solidarnu suradnju i tolerantan dijalog svakog njenog pripadnika, inače toliko međusobno različitih ljudskih i filozofskih perso na lnosti«.14Sm atram da je Golubović sasvim točno i primjereno pogodio

i izrazio to praksisovsko »zajedništvo individualnosti« i različitost među njima, jer je osim promišljanja same biti te filozofske grupacije i njezinih dometa, i osobno neposredno kontaktirao sa svim njezinim predstavnicima. Tako se m ože reći da

je Golubovićeva recepcija »praksisovske orijentacije«, a posebno filozofije prva ozbiljna i autentična interpretacija cjelokupne te filozofije. Ona i pored ovog Golubovićeva napora zahtijeva dakako svoju još-ne-rođenu istinsku recepciju i valorizaciju. Ovo mislim prije svega s obzirom na preko stotinu djela iz pera nekadašnjih članova redakcije časopisa Praxis, koja su stjeca

jem političkih i ideologijskih okolnosti u posljednjih nekoliko decenija ostala izvan vidokruga čak i običnih prikaza ili recenzija, a pogotovu ozbiljnih kritičkih filozofijskih refleksija.

N o, kao i sve, tako će i to jedn om doći na svjetlo dana, bar kao pitanje takozvane »kulturne baštine«.Nema, dakle, prije svega, istovjetnosti između proklamirane, programski formulirane (a moglo bi se reći i: radn e ) orijentacije časopisa Praxis u uvodnom »Čemu Praxis?«, sje dn e strane, i filozofskih članaka, rasprava, studija, a onda naročito knjiga, objavljenih sve do da na šnjeg dana, urednika časopisa. Zato su

promašeni svi stavovi, napadi i kritike, što idu spram praksi-

" Veselin Golubović, M ogućnost novoga - Vidokrug jug oslavensk e filozofije (Zavod za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1990, str. 20).

44



sovaca kao neke apsolutno homogene, u sebe zatvorene cjeline, poput neke »sektaške grupe«, kako su nas često doživljavali prije svega oni koji nas - »nisu voljeli«! A nisu nas »voljeli«, ili bolje reći: podnosili ne samo političari i njihovi plaćeni ideolozi i politički likvidatori (koje sam jednom nazvao »plaćenim

političkim revolverašima«, pa su se neki kao takvi i javno prepoznali!), nego i naši kolege, koji su iz svojih vlastitih subjektivnih frustracija, što nemaju hrabrosti poput nas da se javno sučele - kao što bi to rekao Marx - »s postojećim silama oko sebe« (a to su za nas bili prije svega svi predstavnici i »praktičari« staljinizma kod nas i u svijetu). Tako je npr. Davor Rodin (nipošto staljinist), inače naš bivši student, a tada profesor

Političkog fakulteta u Zagrebu, u vlaku za Opatiju na godišnju skupštinu Jugoslavenskog udruženja za filozofiju 1971. godine bijesno rekao D. Grliću i meni: »Ja vas mrzim samim time što postojite!« Htjeli smo mu za tu iskrenost platiti piće u buffetu vlaka, ali je on samo odmahnuo i otišao u kupe. To, međutim, nije naravno bio jedini ili izdvojeni slučaj »očite ne- simpatije« od strane kolega, pa su nam oni kroz desetak go

dina izlaženja Praxisa činili mnogo neugodnih stvari, kako bi nam nekako više potajice naudili gdje god su mogli. A da ne kažem kako nikad nisu smogli hrabrosti i kolegijalne solidarnosti da u situacijama najvećih napada na nas kažu jednu jedinu riječ u našu obranu, kad se radilo samo o - m oralnom

stavu i ni o čemu drugome!15No, navest ću ovdje cijeli uvodni članak za prvi broj časopisa

Praxis , koji je izišao ujesen 1964. godine. To činim iz jednog

' ’ U tome je prednjačio uvijek »pravovjerni partijac« (bilo to SKH ili HDZ, a ako u nas vlast zauzmu budisti, bit će gorljivi budist ili...), koji je odmah po dolasku na vlast nacionalista tuđmanovskog tipa opet postao jedan od glavnih »pravovjernih i pravih Hrvata«, služnika svake postojeće vlasti i dobro snalažljivi partijac i nacionalist - po profe sij i:Ante Pažanin, profesor

Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, i »neprekidni predsjednik« svega što postoji na tzv. kulturnom i filozofskom planu. A što je pritom simpto- matično - a to sam doznao u Njemačkoj (Freiburg) - taj se notorni nepri

jatelj praksisovaca vani predstavlja ni više ni manje nego kao praksisovac (jer mu je imidž Praxisa vani potreban, da bi bio bar netko'.).

45



bitnog razloga: Mnogi su u svojoj kritici naše programske ori jentacije iz tog Uvodnika vadili i citirali šta im se htjelo (»po trenutačnoj potrebi«), pa nikad nije do izražaja došla cjelina tog teksta, a ja sada ni sam ne želim upasti sa svoje strane u istu situaciju: da navodim po svom nahođenju! Osim toga, ni

je se djelatnost P rax isa kreta la i iscrpljivala usko u okviru ovdje naz načen ih teza, os nov nih n aznaka buduće g rada, kao i u njemu istaknutih ideja, jer je to ipak bio samo - radni p ro

gram i Zato, evo čitavog tog tek sta, iz kojega svaki čitatelj može sam zak ljučivati, o čem u je to bilo riječi sada već dosta daleke .1964. godine, r espektirajući dakako specifičnost konkretne opće situacije vremena!

Čemu Praxis?

Ima toliko mnogo časopisa danas, a toliko malo ljudi koji ih čitaju! Čemu, dakle, još jedan časopis?Usprkos preobilju časopisa čini nam se da nemamo takav kakav mi želimo: filozofski časopis koji nije usko »stručan«, filozofski časopis koji nije samo filozofski, nego raspravlja i o aktualnim problemima

jugoslavenskog socijalizma i suvremenog sv ijeta i čovjeka. Ne želimo filozofski časopis u tradicionalnom sm islu, ali ni opću teorijsku reviju bez središnje misli i bez određene fizionomije.Ideja da se pokrene takav časopis nije potekla iz puke želje da se realizira još jedna teorijski m oguća fizionomija časopisa; ideja je potekla iz uvjerenja da je časopis te vrste živa potreba n ašeg vremena. Socijalizam je jedini ljudski izlaz iz teškoća, u koje se zaplelo čovječanstvo, a Marxova m isao - najadekvatnija teorijska osnova i inspiracija revolucionarnog djelovanja. Jedan od osnovnih izvora neuspjeha i deformacija socijalističke teorije i prakse u toku posljednjih decenija

treba tražiti baš u previđanju »filozofske dimenzije« Marxove misli, u otvorenom ili prikrivenom negiranju njezine humanis tičke biti. Razvoj autentičnog, humanističkog socijalizma nemoguć je bez obnove i razvoja Marxove filozofske misli, bez produbljenijeg proučavanja djela svih značajnih marksista i bez doista marksističkog, nedogmat- skog i revolucionarnog pristupa otvorenim pitanjima našeg vremena. Suvrem eni je svijet jo š uvijek svijet ekonomske eksploatacije, nacio

nalne neravnopravnosti , političke neslobode, duhovne praznine, svijet

bede, g lad i, m ržnje, ra ta i straha. Starim tjeskobama pridružile su se nove. Atomsko razaranje nije samo moguća budućnost; ono se već danas realizira kao mora i strepnja što svakodnevno truje naš život. Čovjekovi sve veći uspjesi u stvaranju sredstava za »pokoravanje« prirode sve uspješnije ga pretvaraju u pomoćni instrument njegovih instrumenata. A pritisak masovne bezličnosti i znanstvene metode

46



»obrađivanja« masa sve se više suprotstavljaju razvoju slobodne ljudske ličnosti.Ne treba podcjenjivati svjesne napore što ih čine progresivne društvene snage da se savlada sadašnje nehumano stanje i ostvari jedan bolji svijet. Ne treba zaboraviti ni znatne uspjehe koji su borbom postignuti. Ali ne treba previdjeti, da ni u onim zemljama gdje se vrše

napori za ostvarenje doista ljudskog društva, naslijeđeni oblici nehu- manosti nisu savladani, i da se pojavljuju i deformacije kojih ranije nije bilo.

Filozof ne može ravnodušno posm atrati sva ova zbivanja, ne zato što u teškoj situaciji treba da pomogne svatko, pa među ostalima i filozof, nego zato što su u korijenu svih ovih teškoća problemi čije je rješenje nemoguće bez sudjelovanja filozofije. Ali ako suvremena filozofija želi da bitno pridonese rješavanju suvremene svjetske krize, ona ne smije svesti se isključivo na proučavanje i interpretiranje svoje vlastite historije; još manje ona može biti samo analiza metoda suvremene znanosti ili opisivanje svakidašnje upotrebe riječi; ona također ne smije biti ni školsko građenje sveobuhvatnih sistema. Ako želi biti misao revolucije, filozofija se mora okrenuti bitnim brigama suvremena svijeta i čovjeka, a ako želi doprijeti do biti svakidašnjice, ona se ne smije ustezati da se od nje i prividno udalji, zaranjajući tobože u dubine »metafizike«.U skladu s ovakvim shvaćanjima, želimo časopis koji neće biti filo

zofski u onom smislu, u kojem je filozofija samo jedno posebno područje, jedna znanstvena disciplina, strogo odvojena od ostalih i od svakidašnjih problema čovjekova života. Želimo filozofski časopis u onom smislu, u kojem je filozofija misao revolucije: nepoštedna kritika svega

postojećega, humanistička viz ija doista ljudskog svijeta i nadahnju- ju ća snaga revolucionarnog djelovanja.Naslov Praxis odabran je zato što »praksa«, taj centralni pojam Marxove misli, najadekvatnije izražava skiciranu koncepciju filozofije. Upotreba grčkog oblika riječi ne znači da ovaj pojam shvaćamo onako,

kako je shvaćen negdje u grčkoj filozofiji. Činimo to zato da se ogra dim o od pragmatističkog i vulgarno-m arksističkog shvaćanja prakse i naznačimo da smjeramo na izvornog Marxa. Pored toga grčka riječ- pojam, čak i kad nije shvaćena u točno grčkom smislu, može poslužiti kao podsjetnik da - poput starih Grka - misleći o onome najsvakida- šnjijem, ne previđamo ono što je u njemu nesvakidašnje i bitno. Pitanja o kojima želimo raspravljati prelaze okvire filozofije kao struke. To su pitanja u kojima se susreću filozofija, znanost, umjet

nost i društveno djelovanje, pitanja koja se ne tiču samo ovog ili onog fragmenta čovjekova života. U skladu s orijentacijom na probleme koji se ne mogu zatvoriti ni u jednu posebnu struku, pa ni u stručno shvaćenu filozofiju, nastojat ćemo i okupiti suradnike. Želim o da u

časopisu surađuju ne samo filozofi, nego i um jetnici, književnici,

47



znanstvenici, ja vn i radnic i, svi oni koji nisu ravnodušni prem a životnim pitan jim a našeg vremena.Bez razumijevanja biti Marxove misli nema humanističkog socijalizma. Ali naš program nije u tome da se interpretacijom Marxove misli dođe samo do »točnog« razumijevanja, i da se ona u tom »čistom« obliku samo »brani«. N ije nam a sta lo do konzerviranja Marxa, nego

do razvijan ja živ e revolu cionarne m isli inspir irane Marxom. Razvi

janje ta kve misli zahtijeva široku i otvorenu diskusiju , u ko joj će su djelovati i nem arksisti . Zato će naš časopis objavljivati ne samo radove m arksista, nego i radove onih koji se bave teorijskim problemima što nas zajednički tište. Smatramo da razumijevanju biti Marxove misli mogu prije pridonijeti, njezini inteligentni kritičari, nego ogra

ničen i i dogm ats ki pris talice.Mišljenja sadržana u pojedinim radovima ne treba pripisivati redakciji, nego potpisanim autorima. Kao što će čitaoci imati prilike uvje

riti se, ni čla novi redakcije ne sla žu se u svem u. Objavljivanje bilo kojeg rada u časopisu, bez obzira na to da li autor jest ili nije član redakcije, ne znači daje redakcija suglasna s gledištem autora; to samo znači da redakcija smatra rad relevantnim prilogom diskusiji o aktualnim problemima suvremena svijeta i čovjeka.Časopis Praxis izdaje H rvatsko filo zofsko društvo, a sjedište mu je u

Zagrebu. To se izražava i u sasta vu redakcije. Međutim, problemi Hrvatske ne mogu se danas raspravljati odvojeno od problema Ju

goslavije, a problemi suvremene Jugoslavije ne mogu se izolirati od velikih pitanja suvremena svijeta. Ni socijalizam, ni marksizam nisu nešto u sko nacionalno, pa marksizam ne može biti marksizam, ni socijalizam pak socijalizam, ako se zatvara u uske nacionalne okvire.U skladu s ovakvim shvaćanjima časopis će raspravljati ne samo o nekim specifično hrvatskim ili jugoslavenskim temama, nego također i u prvom redu o općim problemima suvremena čovjeka i suvremene filozofije. I pristup temama bit će socijalistički i marksistički, dakle internacionalistički. Uz suradnike iz Hrvatske nastojat ćemo okupiti i suradnike iz drugih jugoslavenskih republika i iz drugih zemalja, pa i s drugih kontinenata, a uz jugoslavensko izdanje časopisa (na hrvatsko-srpskom jeziku) izdavat ćemo i internacionalno izdanje (na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku). Svrha internacionalnog izdanja nije »reprezentiranje« jugoslavenske misli u inozemstvu, nego stimuliranje međunarodne filozofske suradnje u raspravljanju o odlučnim pitanjima n ašeg vremena.Ne smatramo da naš časopis može »riješiti«, pa čak ni staviti na disku

siju sve aktualne probleme suvremena svijeta. Nešto takvo nećemo ni pokušavati. Pokušat ćemo koncentrirati se n a neka ključna pitanja. Zato se časopis neće formirati samo na osnovu pojedinih slučajno prispjelih priloga, nego će redakcija u prvom redu pokretati određena pitanja koja smatra značajnim i prikladnim za raspravljanje. Nadamo se da će nam u izboru tih tema pomagati suradnici i čitaoci.

48



Usmjeravajući časopis na goruća pitanja suvremena svijeta i filozofije, redakcija će nastojati da se u časopisu njeguje nepoštedna kritika

postojeće zbilje. Smatramo da je kritičnost koja ide do korijena stvari, ne prezajući ni od kakvih konsekvencija, jedna od bitnih karakteri stika svake prave filozofije. Također mislimo da nitko nema monopol, ni izuzetno pravo na bilo koju vrstu ili područje kritike. Nema nijed

nog općeg ni specijalnog pitanja koje bi bilo samo unutrašnje pitanje ove ili one zemlje, ili privatno pitanje ove ili one društvene grupe, organizacije ili pojedinca. Međutim, smatramo daje prvenstveni zadatak marksista i socijalista pojedinih zemalja da uz opće probleme suvremena svijeta kritički osvjetljavaju probleme svoje vlastite zemlje. Primarni je zadatak jugoslavenskih marksista, na primjer, da kritički raspravljaju o jugoslavenskom socijalizmu. Takvim kritičkim raspravljanjem jugoslavenski marksisti mogu najviše pridonijeti ne samo svom vlastitom, nego i svjetskom socijalizmu.

Ako naš časopis »prisvaja« pravo na kritiku koja nije ograničena ničim izuzev kritike kritizirane stvari, to ne znači da za sebe tražim o pr ivilegirani položaj. Smatramo da »privilegij« slobodne kritike treba da bude opći. Time ne želimo reći da svaki plod slobodne kritike mora biti »dobar«. »Slobodna štampa ostaje dobra čak i ako proizvodi loše proizvode, jer su ti proizvodi apostati od prirode slobodne štampe. Kastrat ostaje loš čovjek čak i ako ima lijep glas« (K. Marx).

Ako sve može da bude predmet kritike, od toga ne sm ije biti izuzet ni časopis Praxis. Ne možemo unaprijed obećati da ćemo se složiti sa svim prigovorima, ali ćemo pozdraviti svaku javnu kritičku diskusiju o časopisu. Smatramo da čak ni potpuno nenaklona kritika ne mora biti loš znak: »Povika njezinih neprijatelja ima za filozofiju isto značenje kao i prvi plač djeteta za plašljivo osluškujuće uho majke; to je životni krik njezinih ideja koje su razbile hijeroglifsku ljusku sistema i iščahurile se u građane svijeta« (K. Marx).Naravno, nije naš cilj da izazovemo »poviku« protiv sebe. Naša je osnovna želja da prema svojim mogućnostima pridonesemo razvoju

filozofske misli i ostvarenju humane ljudske zajednice.Eto, to je bio taj »čuveni« i često osporavani, krivo shvaćeni i interpretirani uvodni članak za prvi broj tek osnovanog časopisa Praxis. Svatko može uvidjeti, o čemu je bilo riječi tada 1964. godine s namjerama u izdavanju tog filozofskog časopisa od strane njegove redakcije. Nitko se ni dan danas s tim stavovima ne mora složiti, kao što netko također naprotiv može

isto tako smatrati da se time htjelo učiniti nešto dobro, naročito u onom času! A pravi objektivni sud, i to baš kritički sud o cjelokupnoj djelatnosti časopisa Praxis dat će - vjerujem u to - novi naraštaji, neopterećeni prošlošću, kad ova Hrvatska

49



odlučno iz staljinističko-nacionalističkih voda zakorači u - de m okraciju , ali još i više: ujedno I judskije po im an je i vrednovanje vlastitih nacionalnih vrijednosti, bez ikakvih quasiideo- loških etike tiran ja unaprijed. Tek tada će se mnoge stvari bar donekle iskristalizirati u jednoj normalnijoj historijsko-dru štvenoj situaciji. I po s ljed n jih sada ž iv ih članova redakcije

Praxisa tada više neće biti u životu. Ali, ono dobro što je u njihovim djelima postignuto, to će ostati kao prava osnova za neš to još bolje!D a li će se na to i takvo »hrvatsko vrijeme« čekati još dulje ili kraće razdoblje ovoga života, to treba do ista prepustiti budućno sti - ako je bude?!



Odnosi u redakciji

Opća programska orijentacija Praxisa stjecajem se naknadnog događanja oko časopisa morala uvijek iznova konkretizirati. To naravno nije značilo mijenjati osnovne postavke te opće orijentacije. No, sama društveno-politička praksa oko nas stavljala je sve skupa pred neke nove odluke, koje su katkada bile i principijelnoga karaktera. Tako je znalo biti malih i većih kolebanja u potrebi zauzimanja određenih stavova, naročito u

načinu odgovora na napade na časopis iz partijsko-političkih krugova (pri čemu moram naglasiti da sam upravo ja pisao

sve odgovore u ime redakcije, te se onda na sastanku tekst

malo dorađivao). Prije svega, na teorijskoj razini trebalo je uvijek iznova usklađivati ocjene prispjelih priloga za objavljivanje. Već sam govorio o mojemu zahtjevu u razgovoru s G. Petrovićem, da se svaki prilog za Praxis recenzira od strane dvaju članova. U slučajevima neodlučnog 1:1, treći je član svo

jom ocjenom bio odlučujući. Dakako da je ova odluka na strogo recenziranje kvalitete priloga, koje smo se striktno pridržavali

do posljednjeg broja, bila katkad povod određenu sporu, tako da je dolazilo i do oštre međusobne prepirke, što je ponekad dovodilo do ruba svađe među nama. Kad sam, na primjer, ja odbio Gajin članak s odgovorom Bakariću, nastala je neugodna situacija. Svi su šutjeli i čekali Gajinu reakciju. I Gajo je po svom običaju u početku šutio, a ja sam dobacio: Čemu sada ta konsternacija, kad smo se dogovorili da ćemo principijelne

stavove primjenjivati i na naše priloge, pa ne vidim zašto se sada čudimo mojoj recenziji zato što je negativna!? Zahtijevao sam diskusiju o tome, ali su svi tražili da se najprije izjasni sam Gajo. Neki su doduše bili za objavljivanje, ali se onda javio



Gajo i složio se s mojom argum entacijom i stavom da se članak ne objavi (imao je 22 kartice te ks ta). Sličnih je situacija bilo i s prilozima naših domaćih i inozemnih suradnika. Uostalom, nismo se slagali u mnogočemu, pa su gotovo na svim sastancima redakcije, što su se redovito održavali bar jednom tjedno, a u zaoštrenim situacijama po dva i tri puta, često vrcale iskre sukoba oko filozofijskih i ideološko-političkih problema. Tako, na primjer, za mojega studijsk og boravka u Heidelbergu kod filozofa H. G. Gadamera, gdje sam završio svoju knjigi

E tik a i sloboda, napisao sam i duži članak-raspravu pod naslovom »Filozofija i um jetnost« koji je onda objavljen u jednom broju P raxisa . Kad smo pak 1965. godine pokrenuli i interna

cionalno izdanje P raxisa (sa prilozim a na engleskom , njemačkom i francu skom jeziku), kako bismo došli u komunikaciju i s inozemnim kolegama i čitateljima, opet smo recenzentski birali, koje ćemo naše p rilo g e objaviti u tom izdanju časopisa. Tako je predložen i taj moj članak, ali se tome usprotivio Rudi Supek, s obrazloženjem, kako je taj problem (a riječ je o problemu odnosa prirodnolijepog i umjetničkilijepog, naročito u

klasičnoj njemačkoj filozofiji) - zastario teorijski, jer da o tom problemu u Francuskoj postoje nove i moderne rasprave, s m nogo literatu re itd. N asta la je m ala pomutnja, jer je ta Ru- dijeva pr imjedba bila dep lasirana, budući da on' klas ičnu filozofiju nije baš poznavao, nego je stalno svima nama pod nos gurao Francuze. D. Pejović, kao drugi recenzent, odgovorio

mu je, da on ne vidi i ne razumije kakvu je tu finu analizu proveo Kangrga. Rudi je tada odu stao od svog zahtjeva, pa je taj moj članak ipak objavljen u internacionalnom izdanju.To su samo neki primjeri teorijsko-principijelnoga karaktera, koji su bili stalno »na tapetu« naših rasprava u redakciji. Tada smo osnovali »Praksisovsku tribinu« u Klubu nastavnika Sveučilišta, gdje su na diskusije dolazili mnogi kulturni radnici i

um jetnici prvih godina izlaženja časopisa, dok se politička atmosfera oko P raxisa još nije zaoštrila, pa je tada već bilo »opasno« za hrvatske intelek tua lce n a bilo koji način surađivati s »praksisovcima« - tim »renegatim a«, pa čak i »neprijateljima« (vrhuška je samo »zaboravila« reći, da su ti praksisovci upravo

52



n jezin i neprijatelji, pa su se »skrivali« iza socijalizma, a danas su pak ti praksisovci »neprijatelji hrvatskog naroda«, a ne tuđ- manovsko-hadezeovskih notornih pljačkaša zemlje!?). Tako smo što dalje, to više ostajali sami na toj kritičkoj društveno-poli- tičkoj pozornici. To, međutim, nije smetalo - neka se kaže nešto i o tom zapravo sramotnom načinu ponašanja i življenja tih »hrvatskih kulturnih djelatnika«, koje sam zato svrstao među »švercere vlastitog života« - nekima poput Petra Segedina, književnika s kojim sam se upoznao u Orebiću gdje je imao vilu, da me pri susretu s njim na ulici tapša po ramenu, a da ga pritom nitko ne bi slučajno vidio u razgovoru sa mnom, i da mi šapće: »Samo nastavite tako s kritikama, profesore, vi ste naša

nada, samo hrabro naprijed, tako, to je sjajno...!«, a pritom nisam još znao, čija i kakva sam ja to nadali A mnogi su me tako presretali na ulici i šaptali mi u uho svoju »podršku« onome što pišem i govorim javno, i također me tapšali po ramenu... Kasnije se ispostavilo da sam ja ni više ni manje nego njihova,

tj. nacionalistička nadal Naravno, tako dugo dok sam po njihovu uvjerenju »radio za njih umjesto njih«, ali sam im i dalje

ostajao »ideološki protivnik«, pa čak i »neprijatelj«, kojeg ćemo kad-tad »zbrisati«!No, nije tu kraj priče! Kad je došlo konačno do pobjede ove

nacionalističke frakcije u Savezu kom unista Hrvatske, a zahvaljujući Tuđmanovoj pohlepi za novcem i pomoću ustaške emigracije, taj »veliki borac« za »pravu hrvatsku stvar«, Se- gedin16prišao je k meni na domjenku u povodu privatiziranja

izdavačkog poduzeća »Naprijed«, u Klubu hrvatskih književnika u Zagrebu i želio mi pružiti ruku. Bilo je to netom nakon njegova bljutava napada na Praxis u časopisu Republika. Pogledao sam tog čovjeka i pomislio: »Iako si već dosta star, to te ne opravdava i neću ti pružiti ruku nakon onog ružnog blaćenja praksisovaca, čiji sam i ja član«. Rekao sam Šegedinu, naročito i hotimice glasno pred kolegama Kuvačićem i Bošnjakom

,s Do tada potajice, Zagorci bi rekli »s figom v žepu«, a Krleža koji je dobro proniknuo u taj hrvatski kmetski mentalitet rekao bi: »Tak čkomi, kak da v gupcu deci svete vode ima«.

53



i još nekima okolo: »Slušajte, Šegedin, ne želim vam pružiti ruku, jer niste dostojni toga!« On se zaprepastio i gotovo zava- pio, povlačeći ispru ženu ruku, i gotovo plačnim glasom upitao: »Pa, što to znači, Kangrga?! Vi dobro znate da sam ja vas uvijek simpatizirao i poštivao, sjećate se dobro naših čestih prijatelj

skih susreta, pa što vam to sad znači?« Rekao sam mu mirne »Ne m ožete m e onako blasfem ično napasti u R epublici i ond«. mi pružati ruku, kao da se ništa nije dogodilo!«, a Šegedin odvrati: »Pa, nisam ja mislio na vas, ja sam vas uvijek cijenio!- Tu je već govorio toliko n em oćno-sentim entalno -skrušeno, da sam se sažalio nad njim, pa sam rekao: »Šegedin, pa vi dobre

znate da sam i ja član redakcije P raxisa , a vi ste vrlo ružne pisali o praksisovcima, pa ste tim svojim napisom pogodili i m en e, zar ne!?« - »Ne, za ista nisam m islio pritom na vas, oprostite!« Š to sam tada m ogao učiniti? Pru žio sam mu ruku i rekao: »Dobro, Šegedin, kad već tada niste mislili na mene osobno, premda to ide zajedno, evo vam ruka«. I tako smo se zauvijek rastali kao »dobri prijatelji« (bar po Šegedinovu uvje

renju), jer je on nedugo iza toga/umro u dubokoj starosti. Nije, međutim, u redakciji P rax isa bilo samo filozofijsko-teorijskih sporova, nego i »onih drugih«, koji su nekada znali biti vrlo bu čni, pa čak i žestok i, jer su se oko nekih b itnih pitanja mišljenja dosta razilazila. Tako smo na jednom sastanku redakcije raspravljali - da raščistimo neke stvari - jer su o tome ovisili i naši naknadni stavovi kako u našim člancima, tako i

u javn osti na raznim tribinama. Kad naime nastupaš kao praksisovac, onda ne treba među nama dolaziti do divergentnih stavova u bitnome, pa je to trebalo raščistiti u redakciji. A bilo

je riječi o socija lizm u i njegovu odnosu spram postojećeg sta- I jin izm a u teoriji i praksi (a staljinizam je u teoriji i filozofiji bio vrlo za stupljen i na Zapadu među lijevim in telektua lcim a, naročito u Francuskoj), kako kod nas, tako i u Sovjetskom Sav ezu. Predrag Vranicki govorio je nešto o socijalizmu u Sovjetskom Savezu, pa me je interesiralo, koji bi to bili socija li

s tičk i momenti tamo. Došlo je do jake prepirke oko objašnjavanja tog problema, a morali smo sami sebi objasniti, o čemu

je tu riječ. Mišljenja su pritom bila vrlo različ ita. Vranicki je

54



objašnjavao kako ne možemo tvrditi da u Sovjetskom Savezu nema ama baš nikakvih tragova socijalističkoga kretanja, iako je staljinizam dominantna crta u njemu. Ja sam, zajedno s nekim članovima redakcije, tvrdio daje staljinizam u Sovjetskom Savezu »pojeo« bitne momente socijalizma, i da se to vuče

već od 10. Kongresa SKPb u ožujku 1921. godine s Kronštat- skom pobunom u Petrogradu.No, i takve su se naše diskusije uvijek završavale normalno i imale smisao specifične teorijsko-filozofijske katarze, kao što to i priliči takvoj diskusiji, jer su se time raščišćavali i osvježivali naši bitni stavovi i služili kao kompas za daljnju djelatnost. Vri

jednost i snaga tog našeg teorijskog i filozofijskog druženja,

pored ostalih oblika, bila je upravo u tome, što su te i takve diskusije bile stalno »na tapetu«, a to nas je snažilo i prema unutra i prema vani. A upravo su nam u tome često zavideli mnogi oko nas. Ako tome dodam naše svakonedjeljne izlete u punom sastavu našeg društva s našim ženama u Samoborsko gorje i na Sljeme kraj Zagreba, onda se ta društvenost na najbolji i najljepši način kompletirala. A to je ohrabrivalo i s te strane,

da se ustraje u daljnjoj djelatnosti u Praxisu i općenito.Zato smo svi zajedno osjećali i dolazili do spoznaje i zaključka, da ne smijemo odustati od onog bitnog: nastavljanja s odlučnim zalaganjem za nešto bolje od ovoga što se tu zbiva i naziva socijalizmom , a zapravo mu je na jdu blja i najočiglednija

suprotnost i opasnost, je r je na dje lu staljinizam , a ne socijalizam ! Pri čemu valja naglasiti, da se kod nas u Jugoslaviji i

u tim okolnostima - za razliku od drugih tzv. socijalističkih zemalja - i s tim nedorečenim i do kraja neprovedenim samoupravljanjem postiglo mnogo više pozitivnoga i vrijednoga od navedenih zemalja (npr. u školovanju, studiranju, zdravstvenoj zaštiti svih građana na jednak način, mirovinskom osiguranju, položaju i ulozi radnika u tvornicama i poduzećima, pravu na rad i zaštiti tog prava i dr.), što je s dolaskom nacionalistič

ke tuđmanovske vlasti u Hrvatskoj 1991. ne samo ukinuto, nego je zemlja temeljito opljačkana. Uništeno je sve ono što je bilo stvarano gotovo pola stoljeća poslije Drugog svetskog rata i narodnooslobodilačke, antifašističke partizanske borbe, čemu

55



je upravo Hrvatska najviše pridonijela svojom antifašističkom partizanskom borbom!Tako se rad redakcije časopisa P raxis - usprkos mnogim raz- mimoilaženjima i različitim pristupima nekim problemima, i teorijskim i filozofijskim i općed ruštvenim - nastavljao bez bitnih skretanja i popuštanja u osnovnom htijenju, sve do

njegove zabrane 1974. godine.No, s obzirom na navedenu raspravu o socijalizmu i staljinizmu, valja napomenuti kako je Vranicki dvije godine nakon nje objavio knjigu pod naslovom M arksizam i socija lizam , u kojoj je stanje u Sovjetskom Savezu i tamošnji staljinizam pod vrgnuo najoštrijoj kritici. Njegovi su osnovn i stavov i u toj

knjizi izazvali žestok otpor u samom Sovjetskom Savezu, pa su se Sovjeti preko svoje ambasade obratili 1 samom Titu, sa zahtjevom da se knjiga zabran i i povuče iz prodaje. K ritike su se nastavile i kod nas, ali se stjecajem okolnosti sve nekako smirilo. Valja osim toga naglasiti kako je Vranicki osnovne i radikalnije stavove ne samo u odnosu na staljinizam, nego i spram bitnih momenata u samome marksizmu i njegovoj filo

zofijskoj osnovi u svojoj H is to r iji m arksizm a (koja je prevedena na nekoliko europskih jezika) temeljio i na radovima svih nas u Praxisu, koji smo o tim problemima opširno pisali, što je bilo svakako pozitivno, jer je tako do izražaja i u inozemstvu došlo ono najbolje što je naša »zagrebačka filozofska škola« dostigla u svojem radu.To je dakle bio jedan od oblika naše unutrašnje »bespoštedne

kritike svega postojećega« u samom Praxisu, o čem u nitko izvana nije ništa znao, pa su nas zato doživljavali kao (čvrsto utvrđenu) »homogenu grupu« poput neke sekte l Pritom je pak bilo žalosno ustanoviti (da se ne povjeruje!) užasno niski teorijski nivo, prije svega među tim takozvan im »marksistima« (dobro je Marx s velikim oprezom izrekao, kako on - nije m ark

s is t, svaka m u čast!) - i »kom unistim a«!17 Naime, ono što bi

17 A takvi su se u bivšoj Jugoslaviji mogli nabrojiti na prste, ali je članova Partije bilo oko milijun i stotinu tisuća!, a onda su gotovo svi preko noći u Hrvatskoj prešli u Tuđmanov HDZ, a u Srbiji u Miloševićevu »socijalističku

partiju« i JUL.

56



bar oni trebali poznavati bar kao uzrečicu ili abecedu, nitko među njima nije znao daje ta formulacija o bespoštednoj kri

tici svega postojećega upravo Marxov stav, tj. zahtjev i postavka iz njegova mladenačkog pisma svom prijatelju Rugeu septembra 1843. godine. Navest ću čitavu tu Marxovu rečenicu i

zbog toga što vajni »kritičari« i Marxa i praksisovske filozofije poput Mislava Kukoča pišu knjigu, kako bi »dokazali« takozvani »eshatologijski karakter« njihovih osnovnih stavova (Ta

je nepismena i nedoučena bahatost i bezobzirnost prava karakteristika tih »kritičara«!):»Ako konstruiranje budućnosti i završavanje za sva vremena nije naša stvar, onda je utoliko sigurnije, što treba da izvršimo

u sadašnjosti: mislim na bespoštednu kritiku svega postojeće ga, dakako, bespoštednu kako u tom smislu, da se kritika ne boji svojih rezultata, a isto tako da se ne boji sukoba s posto

jećim silama!«18Budući da je upravo ovaj stav o »bespoštednoj kritici svega postojećega«, izazvao najviše reagiranja u toj »našoj stvarnosti«, a onda i povika i napada sa svih strana, naročito iz redo

va Partije i njezina rukovodstva (jer, »kako se ti praksisovci usuđuju i nas podvrći toj kritici, to je nečuveno!«), želim se ovdje samo ukratko zadržati na samoj biti stvari. Ta se teza, naravno, shvatila i interpretirala prije svega ili čak isključivo u političkom sm islu, pa je tako Savka Dabčević-Kučar kao partijski funkcionar na jedan moj članak o tome reagirala svojim odgovorom na pune dvije stranice tadašnjeg Vjesnika

upravo u tom smjeru: Kako se može en bloc napadati politika Saveza komunista, kao što to čini »prof. Kangrga«19 i čitav časopis Praxis'. I mnogi drugi raspravljali su o toj tezi, pri čemu

je »glavna zamjerka« praksisovcima bila sadržana u »kontri«: Praksisovci bi htjeli kritizirati sve, ali tako da oni sami budu izuzeti iz svake kritike, što je dakako bila obična podvala.

K. Marx - E Engels, Dela, Tom 3, »Marxova pisma Rugeu iz 1843. godine«, str. 120, Institut za izučavanje radničkog pokreta - Prosveta, Beograd 1972.A tada smo i Savka i ja još bili samo asistenti, pa me je ona »unaprijedila

u profesora«, i to zato što mi »gospodin« nije htjela reći, a »drug« naravno samim time nisam mogao biti, jer sam bio »na drugoj strani«, zar ne?!

5 7



Mi smo - kao stoje navedeno - javno već u Uvodniku deklarirali, kako od kritike ne može biti izuzet ni Praxis'. No, ono zaista bitno, tj. n a jdu blji sm isao ove teze nije pri svemu tome bio ne samo neshvaćen , nego ni d o d ir n u t , jer je njime iskazano i filozofijski produbljeno prodiranje do same biti modernog vremena.

Bitni smisao (Marxove) kritički intonirane teze-zahtjeva o toj »bespoštednoj kritici svega postojećega« utemeljenje i proizlazi iz hegelovski najsnažnije produbljene, moderne, povijesno-utopijski mišljene spoznaje, po kojoj se ono posto jeće mora

preth odno leg itim ira ti p red umom , kako bi tek onda zadobilo d ig n ite t zb iljskoga. Um kao ono bitno p rak tičko nastupa ovdje

kao jed ini pravi (povijesni) k r iterij zbiljskoga kao istinsk i odr- živoga, koje inače trune u sebi sam om e kao pukoj opstojnosti, koja može tada biti svakakva, pa i najlošija, jer nije i ne može

b iti opra vda n a sam om sobom ! To drugim riječima znači, da se

ono p uk o postojeće (bloB Bestehendes) ne može poistovjetiti sa zbiljsk im ili sam om zbiljom (das Wirkliche, die Wirklichkeit). Smisao tog stava leži u tome: Nije dovoljno da nešto naprosto

postoji (jer je i to »nešto« na određeni naćin već proizvedeno), pa to postojeće može biti i nešto loše, zlo, ljudski neodrživo i doslovno svakakvo, te u samome sebi još nema svog opravda

n ja. Da bi pak bilo istinski zbiljsko (kao umno!), mora biti i opravdano, dak le mora proći kroz kritičko-um nu prizmu zbiljskoga kao l judski mogućega.

Inače bi to bilo isto ili slično stavu nekog pojedinca (što se vrlo često i zbiva u svakidašnjem životu), koji bi rekao za svoje nedjelo ili čak zločin: »Ja sam takav, i što sad hoćete od mene,

ja ne m ogu biti drukčiji, pa me m orate takvoga uzeti i prihvatiti!« - Bilo bi dakako intere san tno čuti, što bi ti drugi na to rekli i kako bi postupili prema njemu, pogotovu kad bi time bili i neposredno tangirani (kao žrtve, npr.)?! Dakle, nije dostat

no sam o b iti (bilo kakav), a da bi se time ujedno i opravdalo u tom takozvanom postojećem! Postojeće j o š nije zb ilja , koja u sebi po svom bitnom određenju sadrži c jelinu svih odnosa, u kojima je ono postojeće d ijalektički - ukinuto (njem. aufge- hoben), da bi bilo opravdano kao takvo. O tome je riječ.

58



Ako se pledira za kritiku toga postojećega kao takvoga, pa se načelno ide na bespoštednu njegovu kritiku, a to znači: temeljitu i dosljednu u svojoj usmjerenosti (prije svega na ono loše u njemu), onda se njome želi dospjeti na nivo is tinske zbilje u

svojoj zbiljnosti, koja se mora opravdati u svom punom i pravom smislu kao takva. Da bismo to još i s druge strane potkrijepili i pojasnili, valja reći nešto što je u najbližoj vezi s rečenom tezom.Ovo (Hegelovo) pozivanje na umnost (a riječ je još od Fichtea0 određenju uma kao bitno praktičkoga , za razliku od razuma kao teorijskog organa, pa iz tog pojma proizlazi sve što jest i čitav jedan svijet), ako se dobro - a to ovdje znači: povijesno

- promisli po svom izvornom poticaju i pravom smislu, i nije ništa drugo do li zahtjev na zbilju da dospije u svoju bitnu uto

pijsku dim enziju! To pak znači da dospije u svoj pravi izvor (= povijesni čin i sve iz njega i po njemu proizišlo), koji je čini

mogućom u onome što ona je st i kako bi ujedno trebala da bude (a filozofijskim jezikom time se zahtijeva i potvrđuje jedinstvo

bitka i trebanja). To znači: Nije dovoljno samo konstatirati da

nešto jest tako i tako (pa se to komotno naziva činjenicama , a da se ne pita za činitelja koji ih je učinio takvima kakve jesu!), njega treba ujedno pitati zašto je tako, i da li možda može biti1drugačije i bolje (nego što već jest)!?To pozivanje na tzv. činjenicu (koja se onda čak podiže do

principa, kriterija i vrhovne vrijednosti, opravdana po samoj sebi), upravo i jest stanovište za koje je svako pitanje i svaka

kritika nešto odiozno i bitno neprihvatljivo, a to je svagda iznova insistiranje na sta tusu quo kao apsolutne nepromjenljivosti i vječnosti. Tako postupa svaka vlast s pretenzijom na nepo

grešivost svega što ona čini.Ovdje, i samo u tom sm islu može se onda shvatiti i tumačiti (toliko ili gotovo uvijek krivo shvaćeni) Hegelov stav: »Tim

gore po činjenice!«, naime, ako se ne pita ili ne reflektira baš

to, da se pritom ispušta pitanje o činitelju (koji svagda stoji uz te činjenice), to jest ako se odmah ne pita: za koga, čije, kada i kakve su to činjenice, dakle, ako se ujedno ne pita za subjekta te činjenice, koja se u obliku puko postojećega uzima kao

59



nešto samo po sebi razumljivo i opravdano. To dakle odmah znači, jer je u tom stavu već implicirano: Činjenica za jednoga ne mora biti ista činjenica za drugoga, jer sama sobom ništa

opće ne govori, jer je čista i očita proizvoljnost, budući da joj vlastita bit leži u nekome ili nečemu drugom e. Zato ni posto

jeće kao takvo, ni činjenica kao takva ne stoje po sebi samim a i nisu kao takvi opravdani. Ukoliko i samo kao takvi podliježu

nužno (ako je principijelna i usm jerena na bitno: bespoštednoj) - k ritic i, kako bi se dospjelo do njihove rasvjetljenosti u vlastitoj biti. Bespoštedna kritika smjera dakle svagda na ono

dublje od - u ovom slučaju puko političke - površine i neposredne pojavnosti, pa zadire u samu srž postojećega (lošega)

svijeta puke svakidašnjice.Tako su i sva predbacivanja P raxisu zbog upotrebe te (Marxove) teze-zahtjeva bile i ostale prom ašene, jer su išle mimo onog" bitnog do čega je praksisovcim a bilo jedino stalo. Ti vajni kritičari (da se ne govori o političarima) nisu naime dokučili isto tako nešto bitno: da je svaka kritika ujedno odmah i - s a

m okritika . Kao kritičar ja se samokritički, naime, izlažem

ja v n o s ti i svako j m ogućoj kritic i, jer je to uvijek svojevrsni - »harakiri«! P itanje je samo u tom e, kakva je ta i svaka druga kr itika, a da se ne pojavljuje sam o kao - »kritika«, pa je onda

»nedonošče«!U tom su dakle smislu i pravcu nastojali djelovati i djelovali su filozofi i sociolozi okupljeni oko časopisa Praxis, p a se nisu

bojali rezu lta ta svoje kritike, n iti su se bojali sukoba s po s to je ć im (s ta ljin ističk im i nacionalističk im ) s ilam a. A ti su »kri- tičarski« polutani vjerovali (Bože dragi!) da su tu tezu »izmislili« sam i praksisovci za svoje - dakako neprijateljske - »potrebe«!? Zaista, užasno niski i filozofski i ljudski nivo, što nije ni čudno za jedn u historijsku sred inu koja za zapadnim svijetom kaska i šepesa sa zaostatkom od - brat bratu, tristo, mo

žda i pu nih pet stotin a godina, a po nekim znacima - što su do pun og izražaja došli posljednjih desetak tuđmanovskih godina - j o š sm o u prethistorijskom dobu svojom »pravom hrv atskom plemensko-rodovskom sviješću«? Zato nam se tako lako i čak bez gunđanja moglo dogoditi, da nas je okupiralo i posve

60



»ošamutilo«, tako da smo posve obesvješćeni, jedno pleme to bože istog imena iz susjedne države (BiH) i odnijelo sa sobom sve što se odnijeti može, pa i - samu pameti A trag okupacije ovih barbara ostat će za njima i u nama samima još najmanje

jedno stoljeće. Jer, oni su sad - zakoniti vlasnici Hrvatskel Preostaje nam još samo jedna krhka nada, ako je i ona realna - a ne samo ona kršćanske provenijencije koja govori o »nagradi na drugom svijetu« - naime da je duh neuništiv, i da se ne mogu uništiti i spaliti - kao što se to do sada nemilice činilo u ime »pravoga hrvatstva« diljem Hrvatske - baš sve »nepoćudne« knjige, kao ni sve ono što je dobro i trajno napravljeno. Imajući u vidu svoje vlastito iskustvo iz mladenačkih

gimnazijskih dana u staroj Jugoslaviji, kad smo tragali za nečim dobrim oko sebe, što bi nas ohrabrilo i usmjerilo u životu za nečim smislenim, pa smo naišli na Krležu kao ono tada najbolje, i čitali sve što je napisao, stalno mislim kako kad-tad mora doći vrijeme, u kojemu će opet neki mladić i djevojka isto tako tragati za nečim poticajnim za razmišljanje i nastavljanje dalje, pa će otkriti i sve ono što je napravio Praxis, kao i knjige što

smo ih ostavili iza sebe! Možda?

P r e d s je d n iš tv o JJJF -a s e li u Z a g re b

Nakon godišnje skupštine i simpozija o teoriji odraza na Bledu 1960. godine, gdje smo više-manje »odnijeli pobjedu« nad tzv. dijamatovcima-dogmatičarima, koji su svoje glavno uporište

imali pretežno u Beogradu, na čelu s prof. Dušanom Nedelj- kovićem, koji je odgojio i formirao čitavu grupu filozofa, s glavnim predstavnikom Mihailom Markovićem, beogradski kolege našu su grupu iz Zagreba oštro kritizirali zbog naših filozofskih stavova, a posebno mene zbog moje pozicije s obzirom na problem ideologije i etike. Naime, 1953. godine objavio sam u časopisu Pogledi veći članak pod naslovom »Problem

ideologije«, što su ga onda na simpoziju u Beogradu beogradski filozofi napali i doslovno ispersiflirali, a prof. Nedeljković je ironično rekao: »Vidite, drugovi, došli su nam u posjetu pravi novatori, pa nam govore o nekom problem u ideologije, a

61



klasici su to riješili već prije više od sto godina, znate!«, i u

tom »superiornom tonu«! To je naročito došlo do izražaja na godišnjoj skupštini Udruženja, održanoj 1962. godine u Skoplju, neposredno prije onog razornog potresa, kada sam ja već bio u Heidelbergu.

No , kon cem 1964. godine organizirana je godišnja skupština »Jugoslavenskog udruženja za filozofiju« (JUF) u Vrnjačkoj Banji, i to uz simpozij o etičkim problemima jugoslavenskog

društva »u izgradnji socijalizma«. Neki su referati bili unapri jed um noženi i poslani na sjediš ta svih republika, pa su naravno došli i u ruke partijskom vrhu u Beogradu. Oštriji je bio referat na tu temu Zagorke Golubović-Pešić, a i neki drugi

koji su kritički dali sliku tog realnog »socijalističkog morala« u našem društvu, ne štedeći ni vodstvo Partije i države. E, to ipak nije išlo!Kad su članovi republičkih filozofskih društava već bili na putu u Vrnjačku Banju (a išlo se naravno preko Beograda), i kad je naša hrvatska delegacija stigla kolegama u Beograd, doz na li smo d a je taj skup, dak le skupština i simpozij - s naj

višeg vrha zabranjen! Beogradski su kolege bili skloni tome da se zbog zabrane ne ide u Vrnjačku Banju i da se skupština i simpozij odgode, ali smo se mi delegati iz Hrvatske tome usprotivili i zahtijevali da se pošto-poto ide tamo,' s obrazloženjem da su svi delegati iz republika, pa i iz Hrvatske, osim Zagreba, već na putu u Vrnjačku Banju, pa ih ne možemo de

zavuirati i dovesti u nezgodnu situaciju. Zato smo tražili da naša zajednička delegacija ode do Veljka Vlahovića, tadašnjeg predsjednika Ideološke komisije CK SKJ, i da se objasni čitava situacija. Vlahović je odmah razgovarao s A. Rankovićem, šefom policije, koji je ponovo naglasio da od toga neće biti ništa, i poručio nam je svim a da ćemo u Vrnjačkoj Banji biti pohap- šeni, ako se tamo pojavimo, jer nas dolje čeka velika grupa

udbaša u civilu. Naša je hrvatska delegacija bila uporna i nije htjela prista ti na to. Zato smo tražili da delegacija opet ode do Vlahovića, i to s porukom: »Mi ćemo u Vrnjačku Banju svakako otići, pa neka nas tam o Udba uhapsi, a čitava će Europa brujiti, kako Tito i jugoslavenska partija hapse filozofe zbog

62



njihovih filozofskih stavova!«, pa ako vrh Partije to hoće, neka mu bude! Delegacija je opet otišla do Vlahovića, a vrijeme je prolazilo, pa se sve to skupa odvijalo od pet sati poslije podne pa sve do pola noći. Napokon su »oni gore« na čelu s Ranko- vićem, shvativši poruku, popustili i - uz oštru napomenu da članovi Partije među nama sve to rade na svoju vlastitu odgovornost - dopustili održavanje simpozija i skupštine. Ujedno smo tražili da se povuku udbaši iz dvorane u kojoj smo imali održati skupštinu,-te je u tom smislu poslana poruka, iako su oni bili stalno prisutni u toku rada i pisali svoja izvješća što se događa. - To je bila prva naša »zajednička pobjeda« protiv partijskih zabrana, a to nas je sve ohrabrivalo na daljnje za

jedničke pothvate!No, tada se dogodilo nešto, za što sam doznao tek dvije godine kasnije. Na toj je skupštini trebalo donijeti odluku da (nakon svake druge godine) Predsjedništvo JUF-a prelazi u Zagreb. Predsjednik je trebao postati Gajo Petrović, a sekretar Milan Kangrga. Tada je Mihailo Marković sazvao sastanak za sve članove Partije, te je onda kritički primijetio: »Gajo, ti si ozbi

ljan čovjek, pa ti se čudim, kako si za sekretara Udruženja mogao predložiti Kangrgu, koji nije član Partije!? Znaš dobro, kako će odjeknuti taj izbor u vrhu Partije!? Razmisli o tome!« Gajo je, onako kako je on to znao, mirno ali odlučno odgovorio: »Ako svi vi odlučite tako, onda seja povlačim, ne želim biti predsjednik, a vi odlučite štogod tada hoćete!« Nastala je mala konsternacija i burna diskusija, dok se većina članova Partije

nije odlučila da - »vanpartijac Kangrga« ipak može postati sekretar Udruženja!Simpozij i skupština Udruženja prošli su bez ikakvih problema, a Predsjedništvo je preselilo u Zagreb, te je u roku od dvije godine pod vodstvom G. Petrovića i mene došlo do najplodnije djelatnosti Udruženja i prvi puta do zajedničkih susreta sa svim filozofskim društvima tzv. socijalističkih zemalja na našu

inicijativu, pa čak i s onima iz Sovjetskog Saveza. Iduće godine pozvali smo u Zagreb sovjetsku delegaciju filozofa (došla su petorica iz Akademije nauka SSSR), lijepo smo ih primili, na njihovo veliko čuđenje, jer su očekivali hladan prijem, budući

63



da su nas u svojim časopisima stalno oštro napadali kao »neprijatelje socijalizma«, a posebno Sovjetskog Saveza (ovo drugo bilo je točno, ako je riječ o staljinizmu). Kad je ta delegacija po povratku u M oskvu referirala svojim pretpostavljenima u Akademiji nauka o tom srdačnom prijemu s naše strane, bik smo iduće godine, 1966, pozvani kao gosti Akademije u So vjetski Savez. N ašu su delegaciju sačinjavali: Gajo Petrović kac

predsjednik, Milan Kangrga kao sekretar, Danilo Pejović kao

potpredsjednik i Danko Grlić, Andrija Krešić i Miladin Životi< (oba iz Beograda) kao članovi našeg Udruženja. Bili smo također lijepo primljeni u Moskvi (ali su nas u Akademiji oštro iskritizirali s pripremljenim referatima »po direktivi«), zatirr

u Lenjingradu i Kijevu, ali najljepše smo se proveli kod gruzijskih kolega u Tbilisiju puna četiri dana .20

U tim razmjenama delegacija, što smo ih mi inicirali, bio sam s kolegama D. Grlićem i A. Kronom (iz Beograda) u posjetu mađarskim kolegama filozofima, koji su nas u Budimpešti vrlo srdačno primili, a ujedno su nam organizirali posjet Gyorgyu Lukacsu u njegovu stanu na obali Dunava, pa smo s njim razgo

varali puna tri sata, iako je on već bio jako bolestan od raka (od kojega je umro 1970. godine). Tada sam ga provokativno pitao: »Druže Lukacs, da li ste vi 1956. godine, u onoj mađarskoj pobuni protiv Sovjetskog Saveza bili - kao ministar u vladi Im re N agya - prijatelj ili neprijatelj, revo lucionar ili kontrarevolucionar?« Lukacs me tada gotovo sažalno pogledao i odgovorio: »Dragi mladi prijatelju, nije to bila ni revolucija,

20 Oni su nam pripremili pravu gozbu na dvije tisuće metara ispod Kavkaza, s janjetinom i prvoklasnim vinom. Gruzijski su nam drugovi otpjevali nekoliko gruzijskih narodnih pjesama, a jedna od njih bila je doslovno melodija naše »Ribar plete mrižu svoju«. Kad smo Krešić i ja tu pjesmu kao »kontru« otpjevali, nastalo je obostrano oduševljenje, pa je s njihove strane pao pri-

jed lo g-štos da odmah osnujemo - »Gruzinoslaviju«, što je bilo aklamacijom

prihvaćeno. Tu smo ujedno čuli podatak da se sve naše knjige i naši članci prevode na ruski za unutrašnju upotrebu, radi napada na nas, pa mi je jedan njihov filozof pokazao prijevod moje knjige Etički problem u dje lu Karla

M arxa. Drugi je podatak, za nas svakako interesantan, kako je 1800. godine Gruzijaca bilo 13 i pol milijuna, a tada (1966) ih je bilo samo 4 i pol milijuna. Gruzija se sistematski naseljavala Rusima, a broj je Gruzijaca opadao.

64



ni kontrarevolucija! Ljudi su bili od staljinističkog režima na čelu s Matijasom Rakošijem posve dotučeni i »zabijeni u zemlju« u svakom pogledu, te je u zemlji vladala posvemašnja rezignacija, pa je to jednog dana ruknulo poput iznenadna izbijanja Vezuva, a onda smo se mi Mađari počeli međusobno ubijati, a da se nije više znalo tko protiv koga i zašto. Kad sam vidio taj samoubilački čin mađarskog naroda, ušao sam u tu vladu da pokušamo zaustaviti to užasno krvoproliće. R eći ću vam jedan primjer: Nepuna dva mjeseca prije izbijanja tog bunta, pripadnici mađarske policije (detektivi u civilu) fasovali su svi cipele od otvoreno žute boje. Tada su po kandelabrima Budimpešte visjele same žute cipele obješenika, pri čemu su vje

rojatno stradali i posve nevini ljudi, građani Budimpešte, ako su kojim slučajem nosili - žute cipele ! Eto, toliko, dragi mladi prijatelju, to je bilo na djelu. A to vi sad možete zvati ili revolucijom ili kontrarevolucijom, a sadržajno vam to na ovaj način dođe na isto!«Malo mi je pritom tada bilo i neugodno zbog moje formulacije pitanja, pa je nastala kratka šutnja, ali je razgovor o filozofi

ji i drugim problemima tekao sasvim normalno dalje. Čudili smo se Lukacsevoj energiji, jer je bio već u godinama (rođen

je 1885), a bolovao je od raka za koju je bolest znao, i usprkos tome radio do smrti.Lukacsevi učenici: Agnes Heller, Ferenc Feher, Zador Tordai, Ivan Varga i drugi (koji su kasnije većinom emigrirali, a među njima se u inozemstvu najviše istakla i svojim knjigama po

stala poznata Agnes Heller), bili su tih godina učesnici Kor čulanske ljetne škole , pa smo s njima imali vrlo česte i dobre kontakte.Sa čehoslovačkim smo filozofima također imali česte kontakte, a oni su bili redovni učesnici Korčulanske škole. Godine 1965. pozvali smo njihovu filozofsku delegaciju od desetak članova na zajednički simpozij u Zadar, a oni su nas pozvali, također

u sastavu od deset članova, u Prag gdje su nas prijateljski primili. Pri okupaciji Čehoslovačke od strane sovjetske armije, a bilo je to u kolovozu 1968. godine kad su čehoslovački drugovi bili učesnici Korčulanske škole, protiv te okupacije prvi su u

65



svijetu protestirali svojim zajedničkim apelom svjetskoj javnosti svi domaći i inozemni učesnici Škole, i oni s Istoka i sa Zapada. No, čehoslovački se drugovi tada nisu mogli vratiti svojim kućam a u onoj nejasnoj situaciji, pa smo ih nakon rada Škole u Zagrebu rasporedili po našim stanovima, jer su bili bez sredstava, a neki su bili i sa ženama i djecom. To je trajalo

oko mjesec dana. Bili su nam naravno vrlo zahvalni na tome, a za put smo im dali i nešto novaca iz sredstava Škole i naših vlastitih.

Takvih je su sre ta i filozofskih diskusija bilo i s rumunjskim i bugarskim kolegam a kako u Zagrebu, tako i u njihovim zemljama. Od 1966. do 1968. godine Predsjedništvo je Udruženja

ostalo još dvije godine u Zagrebu, a predsjednik je postao Vranicki, a ja sam ostao sekretar Udruženja, pa se ta dotadašnja saradnja vrlo uspješno i plodno nastavila i dalje.Ovdje valja naglasiti da je 1964. godina bila prekretnica i u suradnji članova Udruženja iz svih republika i u časopisu

P raxis. Te su godine izišla prva dva broja časopisa, i kao što je rečeno, odm ah od strane Partije dočekana »na nož», kako

se to kaže. N o, tada smo s dobrim i promišljenim razlogom formirali Savjet časopisa Praxis, u koji su ušli prije svega kolege iz svih republika. Kako smo pak već u početku odmah planirali i izdavanje inter na cion alno g izdanja časo pisi, pozvali smo da nam se kao članovi Savjeta pridruže iskreni kolege iz inozemstva. Tako smo dobili doista reprezentativni Savjet, u koji

su nam se javili mnogi najugledniji filozofi i sociolozi iz čitava svijeta, s većinom kojih smo imali već prije dobre kontakte, a drugi su se vrlo dragovoljno odazvali. Vrijedno je ovdje navesti bar imena tih inozemnih članova (neka se to sačuva kao svojevrsni dokument, za sve, a naročito one koji do danas negiraju čitav posao učinjen u P raxisu ), od kojih su neki od tada bili ujedno i stalni učesnici Korčulanske ljetne ško le :

Članovi redakcijskog savjeta:K o s t a s A x e l o s (Pariz), A l f r e d J. A y e r (Oxford), Z y g m u n t B a u m a n n

(Te l -Aviv) , N o r m a n B i r n b a u m .Amherst), E r n s t B l o c h (Tubingen), T h o m a s B o t t o m o r e (Brighton,. U m b e r t o C e r r o n i (Rim), R o b e r t S .

C o h e n (Boston), V e l j k o C v j e t i ć a m n (Zagreb), M l a d e n C a l d a r o v i ć

66



(Zagreb), B o ž i d a r D e b e n j a k (Ljubljana . M i h a i l o D i r i ć (Beograd), M a r v i n F a r b e r (Buffalo}, V l a d i m i r I i e u m ć (Zagreb), E u g e n F i n k

(Freiburg), I v a n F o c i i t (Sarajevo;. E r i c h F r o m m (Mexico City), f L u c i E N G o l d . m a n n (Pariz), A n d r e G o k z .Pariz), J u r g e n H a b e r m a s

(Frankfurt), E r i c h H e i n t e l (Beč), A g n e s H e l l e r (Budimpešta), B e s i m

I b k a h i m f a š i ć (Sarajevo), M i t k o I l i e v s k i (Skopje). L e s z e k K o i . a k o w -

s k i (Varšava), V e l j k o K o r a ć (Beograd), K a r e l K o s i k (Prag), A n d r i j a K r f . š i ć (Beograd), H e n r i L e f e b v r e (Pariz), t G e o r g L u k a c s

(Budimpešta), S e r g e M a l l e t (Pariz), H e r b e r t M a r c u s e (San Diego), M i h a i l o M a r k o v i ć (Beograd), E n z o P a c i (Milano), H o w a r d L. P a r s o n s (Bridgeport), Z a g o r k a P e š i ć - G o l u b o v i ć (Beograd), D a v i d

R i e s m a n (Cambridge, Mass.), V e l j k o R u s (Ljubljana), S v e t o z a r

S t o j a n o v i ć (Beograd), J u l i u s S t r i n k a (Bratislava), A b d u l a h S a r -

č e v i ć (Sarajevo), L j u b o T a d i ć (Beograd), I v a n V a r g a (Budimpešta), K u r t W o l f f (Newton), A l d o Z a n a r d o (Bologna),

M i l a d i n Z i v o t i ć (Beograd).

Nikad više poslije toga , a pitanje je da li će ikada još biti naši (hrvatski) suradnici takvi poznati, a neki od njih slavni i svjetski čuveni filozofi i sociolozi, kojima je bila čast (po njihovu vlastitu priznanju!) da budu članovi Savjeta redakcije Praxisa!Na onom sastanku u Beogradu, kada smo se suprotstavili partijskoj odluci o zabrani simpozija i održavanja skupštine

Udruženja u Vrnjačkoj Banji, došlo je zahvaljujući Rudiju Su- peku do jednog incidenta, kada je on tražio da se ne ide na taj skup zato da time protestiramo protiv tadašnje zabrane časopisa Perspektive u Sloveniji. Taj nas je događaj doveo do spoznaje kako će svatko od nas po republikama, ako se poput slovenskih filozofa i teoretičara zatvorim o unutar jedne republike, bez čvrstih međusobnih komunikacija, kontakata i uzajamne

podrške, a naročito u suradnji časopisa, biti - kao što sam to ja kasnije formulirao - u svojim »ergelama« republičkih partija »zatučeni« i uništeni bez ikakva odaziva sa strane i solidarne pomoći, jer nisu surađivali na nivou čitave Jugoslavije, nego su bili dostatni sami sebi poput »dobrovoljnih separatista«. Nikad slovenski kolege nisu na suradnju u svojim časopisima (ili rijetko koga!), npr. u tim Perspektivama pozivali

nikoga iz drugih republika, pa se s te strane nije moglo pravo znati, kakvo je tamo u Sloveniji zapravo stanje. Zabranom Perspektiva bili smo svi stavljeni pred gotov čin, ne znajući šta se tamo događa. Tek sada neki od njih došli su u Beograd

67



i tražili od nas zajedničku jugoslavensku solidarnost, i to u tom trenutku tako, da odustanemo od simpozija i odstupimo od naših vlastitih poteza, poput ovog zajedničkog nastupa na

jugoslavenskom nivou. Da smo tada pristali na to, tko zna kako bi se dalje odvijala situacija na planu filozofijskog djelovanja u jug oslave ns kim okvirima!? U svakom slučaju, s obzirom na uspjeli protustav rečenoj zabrani, bio bi to pogrešan potezi Nakon zajedničke diskusije o tome odluka je bila da se ide u Vrnjačku Banju, a Supek je tada zajedno sa slovenskim delega tim a - op tuživši delegate svih republika zbog nesolidarno- sti sa Slovencima - demonstrativno napustio sastanak i sam otputovao natrag u Zagreb. Tu njegovu gestu nismo nipošto

opravdali, jer Rudi nije vidio sve konsekvencije što su proizlazile iz ovakvog »iščupanog« njegova stava i postupka. A to se vrlo brzo poslije toga pokazalo u svoj svojoj punoći.U Vrnjačkoj je Banji došlo do hom ogeniziranja naših zajedničkih stavova u odnosu na vlast i suradnje, koja nam je u čitavih

desetak g o d in a u n aprijed na nivou cijele zem lje osiguravala bar nekakvu sigurnost, da nas republičke partijske birokracije

jedna za drugom u »svojoj ergeli« ne zabiju u zemlju. Zato sam ja uvijek iz nova, kad je dolazilo do zategnutosti među nama po repub likam a, a naročito od stran e beogradskih kolega, ko

jim a baš nije bilo po volji, što bitne in icijative dolaze iz Zagreba, insistirao na tom zajedništvu, iz čisto pragmatičnih razloga. Tako sam baš ja znao na vlastitu inicijativu putovati u Beo

grad, da kolege podsjetim na potrebu čvrste suradnje među nama na nivou Jugoslavije, iako mi je katkad već bilo mučno diskutirati o tome npr. s nabusitim Mihailom Markovićem,

ko ji j e sebe sm atrao najvećim ju goslaven sk im filozofom , kakvim se eksplicitno prikazivao po Americi i Europi .21 To će kasnije urod iti potpunim razlazom među nam a u vezi s osnivanjem tzv. Praxis-In tern ationala u Americi, kad su on i njegovi

kolege doslovno oteli naslov časopisa, protiv naše volje, a sve za svoj »imidž« u inozemstvu.

21 Vani se p roglasio čak i »vođom stu de nts ko g pokreta u Jugoslaviji« 1968. godine i tome slično.

68



Godina 1966. zaista je na sve strane bila »burna« za nas, tj. za Praxis općenito, a zatim za Korčulansku ljetnu školu poseb no, koja te godine zbog napada na nas nije održana. Nismo naime htjeli dovesti u nepriliku rukovodstvo grada i Partije u Korčuli, a ni naše inozemne prijatelje. Te godine dogodilo se da smo Gajo Petrović i ja dobili Republičku nagradu »Božidar Adžija« za znanost. Predsjednik Komisije za dodjelu nagrade za društveno-humanističke znanosti bio je te godine naš poznati historičar, profesor Filozofskog fakulteta Jaroslav Šidak, koji je tada, da se usput podsjetimo, odbio Tuđmanovu namjeru da kod njega kao pročelnika Odsjeka za povijest doktorira.22 Dakle, Šidak je predložio Petrovićevu i moju knjigu za

nagradu, a taj je prijedlog prihvatio i dalje proveo među ostalima i predsjednik tadašnjeg Fonda za dodjelu Veco Holjevac, te je tada u vezi s tim započela čitava lakrdija: V Bakarić je Holjevca doživljavao kao svoga konkurenta u Partiji i vlasti, i sad mu se u tom animozitetu spram njega pružila divna prilika da ga se politički riješi, i tako je optužio Holjevca da »protežira notorne neprijatelje praksisovce«, naime Petrovića i

mene. To je išlo tako daleko, daje Bakarić, koji uopće nije bio saborski zastupnik, nego predsjednik hrvatske Partije, došao čak na zasjedanje Sabora i tamo nadugačko »raspalio« po Ho- ljevcu i zahtijevao da se on riješi svih funkcija itd., na što se Holjevac morao povući, a to je bio kraj njegove političke i partijske karijere. Sreo sam ga poslije još samo jednom na Prera- dovićevu trgu, bolesnoga i posve rezignirana, a nedugo iza toga

je umro.Bakarić je tada ujedno zahtijevao da se poništi dodjela nagrade meni i Petroviću, no to je bila samo formalna javna odluka, ali smo mi novčanu nagradu već podigli, pa nam se baš »fućkalo«

22Tuđman za to nije imao ni minimalnih uvjeta (ni završenu srednju školu, ni fakultet, ni potrebne znanstvene radove za pristup obrani doktorske

radnje, a ni te same radnje), pa je morao »tražiti pomoć« od svog nacionalističkog sumišljenika, inače ujedno i suradnika Udbe, prof. Dalibora Brozo- vića na zadarskom Filozofskom fakultetu. Pa je naravno taj doktorat i dobio, te je kasnije, kad je postao predsjednikom Republike, isto tako, naravno, postao i akademikom (ne znam što bi još trebalo?).

69



za sve te Bakarićeve politikantske »eskapade«. A tu istu nagradu »Božidar Adžija« dobio sam ponovo s raznim odbijanjima točno 20 godina kasnije (1986) za moje dvije knjige Etika ili revolucija (1983) i P ra k sa -v rijem e -sv ije t (1984). I tim je povodom bilo m alih nepr ilika za predsjednika tadašnje komisije prof. V intona Africa (iz Splita), ah je ipak sve dobro prošlo,

jer su čla novi kom isije vjerovali d a je to odluka Partije, kad jt on sam predložio moje knjige! Zgodno!



Praxis i Encyklopaedia moderna

Za ovu 1966. godinu posvemašnje »eskalacije partijskog ludila«, organiziranog i sve jače podjarivanog od strane V Ba-

karića, apsolutnog gospodara tadašnje Hrvatske na svim područjima života, bilo je posve primjereno ono što se dogodilo u nastavku harange protiv Praxisa i Korčulanske ljetne

škole, kako bi ih on na bilo koji način uništio. Bakarić je - vidjevši da redakcija Praxisa nem a namjere kapitulirati pred bezočnim napadima sa svih strana, i da norm alno nastavlja s izlaženjem - pozvao k sebi Ivana Supeka, Rudijeva brata,

i ponudio mu mogućnost izdavanja jednog novog društve- no-humanističkog časopisa, i to uz pogodbu koja je glasila: Bakarić daje Supeku na raspolaganje koliko god treba novaca (naravno: društvenih, valjda ne svojih!), ali uz uvjet da Supek okupi oko tog novog časopisa (tj. da ih novčano korumpira!) što više intelektualaca, po mogućnosti i onih što su već surađivali u Praxisu, kako bi na taj način otupio

djelatnost i suradnju u Praxisu, koji bi tako - »presušio« i prestao s izlaženjem! Supek je objeručke prihvatio taj Ba- karićev prijedlog, a da bi se dobilo na »vjerodostojnosti« i značenju toga pothvata, sam je Bakarić ušao u redakcijski savjet tog Supekova časopisa, što ga je on - kao »univerzalna i enciklopedijska ličnost« - primjereno svojoj nepresušnoj ambiciji, pretencioznosti i samohvalisanju do iznemoglosti

- nazvao ni više ni manje nego E ncyklopaedia m oderna! Jer, kad Ivan Supek nešto pokrene, onda je to eo ipso - od svjetsko-enciklopedijskog značenja!



što se sredstava tiče, što ih je Supek dobio od Bakarića na

raspolaganje, mogu se navesti dva primjera za usporedbu:

Časopis je izišao na neprimjereno velikom formatu i naj-

luksu znije oprem ljen, s to je dakako stajalo m nogo nova ca .2

Pored sv ega tog a bilo je tu još n ešto vrlo ru žno na djelu: Je

dan od glavnih urednika P ra x isa bio je bra t Ivana Supek? - Rudi Supek! Ne prezajući pred time, Ivan je beskrupulo

zno prešao preko te činjenice i radio s Bakarićem ujedno i

pr otiv svog v las tita brata. Rudiju je bilo neu godno , pogotovu

kad smo mu to stavljali »pod nos«, pa kad smo god u dalj

njem radu bili prisiljeni da na napade i »kritike« što su se

na P ra x is pojavljivale u E n cyk lo p a ed iji m o dern i, Rudi nas je uvijek izn ova m olio neka pu stim o njegova brata na miru,

jer je b io vrlo bolećiv prem a svom bratu (ali obratno toga

nije bilo!). Tako, zahvaljujući Rudiju nismo nikada odgova

rali na te kritike i podmetanja. No, čitav taj bakarićevsko-

-supekovski pothvat u pravcu uništenja P rax isa posve se

izjalovio, pa smo imali sve više suradnika, čak i onih na koje

prethod no nism o zapravo računali!Onda se kasnije, to je bilo 1970. il i 1971. godine, u istom

supekovskom st i lu, na zasjedanju K o rču lan ske lje tne škole

dogodilo to da se za govornicom u toku rada pojavio nitko

23Drugo pak b ilo je ono g lavn o: Supek je arak tek sta plaćao tada 180 000 di

nara, dok smo mi u Praxisu m ogli plaćati jedva 30 000 (za usporedbu što je to tada značilo: moja je mjesečna plaća tada izn osila 65 000 dinara). M eđutim, nije sve bilo samo u tome: Svi oni koji su ušli u redakcijski savjet časopisa

Encyklopaedia m oderna primili su na ruke i paušal od 500 000 dinara! A onda je lukavi Ivan Supek (možda i na Bakarićevu sugestiju?) u taj svoj savjet pozvao iz Beograda i Mihaila Markovića i Ljubomira Tadića (koji su već bili u savjetu naše redakcije!), pa su oni odmah dojurili Supeku na nogei primili taj novac. Kad sam ih ja začuđeno upitao: »Pa, dobro, dečki, o čemu

je tu riječ, i što znači da idete k Supeku, kad dobro znate daje on taj časopis osnovao iz poznatih bakarićevskih razloga, da time uništi Praxis '.«, dobio sam ovaj odgovor: »Pa, nism o mi sektaši, da moramo biti samo u Praxisu'.«. Naravno, nisu sektaši kad su primili za to toliki novac, pa sam ih po srpski poslao u nešto. No, kao što se to kasnije (1990. godine) vidjelo, nisu oni bili ni »sektaši« prema Miloševiću, pa su postali njegovi glavni i glasni - ideolozi!

72



drugi nego - Ivan Supek, tadašnji rektor Zagrebačkog sveučilišta! Počeo je fuflati kao što on to govori o bezveznim stvarima, a mi smo iz Upravnog odbora razrogačenim očima promatrali tog samozvanca-nasilnika za govornicom. Pogle

davali smo se po dvorani, klimali glavom, i pitajući očima i mimikom, tko je njemu dao dopuštenje da g o vo ri!Jedina »svijetla točka« primjerena tom Supekovom činu bila

je ova: Vanja Sutlić, također sudionik u radu Škole , čitave je noći pio po Korčuli sa svojim (uglavnom studentskim) poklonicima, koje je on poput gurua vodio sa sobom kao pratnju, doteturao je do ulaza u dvoranu za zasjedanja, naslonio se

na vrata i jakim glasom vikao: »Rektor, daj prestani, prekini s tim svojim brbljanjem, kaj fuflaš, ne govori gluposti, rektor, ti si obustavljen, zašuti, čuješ...!«, tako daje cijela dupkom puna dvorana okretala glave u Sutlićevu pravcu, a rektora nitko više nije ni slušao. Kasnije sam Vanji u šali rekao, da mu je to bilo »najbolje« što je u životu učinio!Kad je ta prijepodnevna sesija bila dovršena tog dana, izišli

smo svi iz Odbora odmah potražiti Rudija Supeka, predsjednika Odbora Škole, jer smo slutili daje on pozvao svog brata na zasjedanje. Osuli smo takvu paljbu na Rudija, da on nije mogao doći k sebi, pa je sav crven u licu mrmljao, kako je mislio da bi bilo dobro da skup pozdravi i rektor itd., a mi smo ga podsjećali na to što on radi i govori protiv i Praxisa i protiv Škole, ali je sve bilo prekasno. Njegov je brat bez

ljudskog obraza htio pošto-poto iskoristiti priliku da se po javi »kao netko« pred velikim brojem poznatih i čuvenih stranih učesnika, jer mu je bilo stalo samo do njegova »imi- dža«. A time se među nama opet za neko vrijeme u odnosu na Rudija kvarila suradnička atmosfera, zato što je on bio bolećiv prema svom bratu i »zaljubljen« u njega, dok je ovaj ostao beskrupulozan prema njemu i kao bratu i kao jednom

od glavnih urednika Praxisa. To nam je često puta išlo na živce, jer takvih je postupaka bilo i previše.No, kad već govorim o Ivanu Supeku u vezi s rečenim, treba svakako za »lik i djelo« tog čovjeka reći nekoliko riječi koje

73



njega malo pobliže ocrtavaju. To su one karakteristike koje

n isu po zn ate javn osti, i to ne sam o onoj široj, nego ni onima

koji su mu bliski. To je prije svega jedan veliki samohvali-

savac, už asn o am biciozan, uvjeren d aj e on najblaže rečeno

jed an »uom o un iversa le« ren esan sn og tipa, sveznadar: Or

je tako i ve lik i (čak a tom ski) fizičar, filozof, književn ik i su pernadareni pisac, polihistor, historičar, političar, veliki de

mokrat, dramatičar... Bože, što još? Zapravo sve što se uopće

može biti! Ali i veliki Hrvat, naravno! On to za sebe razglaša-

va na sve stran e, gde god m ože, pa mu široka javn ost vjeruje,

jer je uvjerljiv svojom sam oreklam om , te je danas postao go

tovo »glavna osovina« naše i svjetske demokracije, pa je onda,

naravno, proturio prije izbora i glas da bi ga trebalo izabrati

za Pred sjednika R epub like H rvatske (jer kako će Hrvatska

bez njega?!). Tako je već za vrijeme tzv. hrvatskog proljeća

1971. godine za samoga sebe javno izjavio, kako samo ako

on bude izabran za predsjednika hrvatske vlade, Hrvatska

će biti sp ašen a i osam ostaljena , i procvasti na svim područ

jim a života ... itd . B udući d a je tada bio m eđu hrvatskim političarima a la Tripalo, Savka i dr. »persona grata«, on se

usu dio op tužit i javn o čitavu U pravu ka zališta »Gavella« u

Frankopanskoj ulici kao »neprijatelje Hrvatske«, koji ruše

hrvatsku kulturu! Zašto? Samo zato što su mu odbili staviti na scen u jedn u njegovu »dramsku tvorevinu«, a on ih je pisao,

pisao.. . kao pravi skriboman u nedogled. Jedan od rijetkih tadašnjih svijetlih k u ltur nih trenutaka bio je u tome, što mu

je c ije la U prava to g a k a z a liš ta ja v n o o d g o vo rila i ra sk r in

k a la S u p ek a kao »ro do lju bn o g cinkaroša«, koji koristi svoj

trenutni nacionalistički položaj za vlastitu promociju, tobože

čak i kao »vrsnog« i »poznatog« hrvatskog dramskog pisca,

pa je bio užitak čitati taj tada hrabri odgovor kazališnih ljudi, jer je takvih (ne samo tada!) bilo malo.Ali , nije Ivan Supek samo fi lozofsko-znanstveni puki pro

mašaj u svojoj »teorijskoj benignosti«, nego se on u mnogo

ružnijem svjetlu pokazao i potvrdio i na društveno-politič-

74



koj sceni, posebno - kao što smo vidjeli iz rečenoga - spram Praxisa i svojega brata Rudija, a naročito spram Gaje Pe- trovića i mene. Treba odmah reći: Prema nama kao - Srbima!On je i mene proglasio Srbinom, pa čak i Riječanina Linu

Velja-ka, i to samo zato što je Veljak bio Petrovićev asistent i docent. Taj njegov nacionalističko-šovinistički hrvatski bezobrazluk, s najdubljim ressentim entom i ksenofobičnom mržnjom (možda frustriran i zavidan nama koji smo imali, za razliku od njegova konformizma na sve strane, kičme i

hrabrosti da se javno odupremo staljinističkoj presiji tada, a ovoj nacionalističkoj sada), došao je do izražaja još u bivšem

režimu i sistemu, kad je Supek u Londonu izdao knjigu, u kojoj je posebno istaknuo Petrovićevo i moje srpstvo, kao samorazumljivu osnovu naše kritičke pozicije u Praxisu i društveno-političkoj djelatnosti. Za taj smo Supekov paskvil doznali mnogo kasnije, kad sam ne znajući još za to, jednom prolazio pokraj Šegedinove vile u Orebiću, gdje je i Supek imao vilu, Šegedin me je pozvao unutra gdje je već bio i Supek.

On se licemjerno »prijateljski« ponašao prema meni, kao da nije napisao ono o nama, tako daje to djelovalo upravo »degu- tabl«, pa kada se toga sjetim, osjetim mučninu.Danas se taj licemjer pravi »velikim demokratom i plurali- stom«, pa u svojoj kolumni u Nacionalu prevrće očima i »zgraža« se nad postupkom protiv novoizabrane miss Hrvatske muslimanskog podrijetla! »Manimoguće«, rekao bi njegov vlastiti brat Rudi!Eskalacija tog supekovskog nametljivog bezobrazluka bez ikakve mjere došla je i nedavno do izražaja, u njegovoj knjizi

Povijesne m editacije. Tu je taj svaštar nadrobio svoje sva- štarije koje počinju već samim naslovom knjige. Supek meditira, a kad on meditira, onda su to odmah »povijesne« medi

tacije! A pojam »povijesne meditacije« unutrašnje je protivur- ječan i puka besmislica, budući da Supek nema osnovnog pojma što je to povijest! No, nije sve u tome, jer se i tu Supek pokazuje kao ordinarni lazac, fals ifikator, doušnik i šovinist,

75



a uza sve to - kao i uvijek - sam oga sebe postavlja vrhov

nim arbitrom čak i u prosudbi tuđe inteligencije i ograniče

no sti. Pogledajmo kako, govoreći o stude ntsk om bu ntu 1968. Supek piše ovo:

». . . indicira podatak daje najbrojniji odaziv beogradskom

stude ntsk om pr otestu na drugim u niverz itet im a bio med1;

S r b i m a . Od nastavnika u Zagrebu bili su u ‘Revolucionai-

nom od b oru ’ dr M ilan K an grga i dr Gajo Petrović, obojica

iz uredništva P ra x isa (dvojica docenata k o m u n ista H rvate.

dr Šime Dodan i dr Marko Veselica, povukli su se drugog

ju tra iz tog odbora)«.

U jednoj jedinoj reč en ici im a i laži, i falsifikata , i denuncij? •

cije i šov inizm a, a ond a - a da on toga nara vn o nije ni svjestan - daje p o h v a le S rb im a !, upravo sve supekovski »kondenzirano«:1 . U Studentskom centru u Zagrebu bilo je u kinodvorani

(gdje Supeka nije tada bilo!) preko dvije tisuće studenata i nastavnika, a nastup al i su ne sam o »Srbi« Kangrga i Petro

vić , nego petnaestak nastavnika Sveuči l išta (među njima i neki udbaši) , i posebno nekol iko studenata.2 . U tom »Revolucionarnom odboru« n isu b ili ni Gajo Petrović, ni Milan Kangrga, nego smo obojica p r i je njegovi

fo r m ira n ja otišli kući.3. Š im e D oda n i M arko Veselica za ista su bili u tom odboru

ali su oni za razliku od na s dvojice - »k om unisti H rva ti« , e

to je ipak nešto drugo i svakako vrijednije, pa im se sve tc m ože o prostiti , jer to su, zaboga, »naši kom un isti«, zar n e !9

M eđutim , što S up ek n e spom inje, a dobro je to znao, i Đodai i Veselica bili su u tom odboru kao ag en ti p ro vo k a to r i, pa

su tu noć kao u d b a ši dobili zadatak od CK SKH da razbiju studentski pokret u Zagrebu, što im je i uspjelo, zahvalju

ju ći ujedno p o d ršc i tog istog Ivana Supeka u ulozi rektora, koji je drugog dana govorio studentima u Studentskom

centru p r o tiv n jih o va p r o te s ta !4 . Ivan Sup ek mora d e n u n cija n tsk i svugdje n ag lasiti , jer to

ga stalno muči i ne da m u spavati, da smo P etrović i ja, znate,

76



3ni iz P ra x isa , oni su vam, znate, neprijatelji »i socijalizma ;hrvatskog nacionalizma i Hrvatske, i uopće - neprijatelji, oa treba na njih nahuškati sve ‘hrvatske cucke’«!5. Ivan Supek u toj svojoj »izjavi« odaje pohvalu najprije Srbima, a onda i sta ljin izm u ! Prem a njegovu stavu Srbi su bili je d in i protiv staljinističkog sistem a, što ga Supek ovdje Drotiv njih brani (jer nisu se studen ti sm jeli d ig n u ti p i'o tiv

log sis tem a, sram ih bilo!), pa su onda povukli za sobom - jpet sve sam e Srbe - na drugim un iverzitetima , a vidite, mi Hrvati nismo i nikada ne bismo se dignuli protiv tog našeg pravog hrvatskog staljin izma, jer mi smo fini dečki, kaj ne?!

[ sada, kad smo već pri tome, treba nadovezati još jedan supekovski paskvil u njegovu stilu:Makon ovih studentskih nemira u Zagrebu 1968. godine pred suca za prekršaje bili smo pozvani sam o Gajo Petrović i ja od oko petnaestak govornika u Studentskom centru). Kad smo to vidjeli, Gajo i ja odlučili smo otići do ta dašnjeg rekto

ra - a to je bio upravo Ivan Supek, koji je i sam drugog dana

sudjelovao na tim »neprijavljenim«! protestnim studentskim skupovima - pa smo mu htjeli uk azati na to, kako se tu vrši »krivična selekcija« među učesnicima, i tražili smo od njega da se upravo on kao rektor zauzme u tom slučaju koji je prema nama dvojici sveučilišnih nastavnika postao - dis-

krim inatorski. Kad se pak ja hoću pošaliti, onda se služim kajkavskim narječjem, pa sam i tada persiflirao čitavu tu lakrdiju sa suđenjem samo nama dvojici, no Supek u svojoj knjizi o tome piše ovako:»Međutim, Milan Kangrga bio je ozbiljno zabrinut, da bi im obojici takva osuda (i samo sedenje u reštu) - ovo se tobože odnosi na m ene (op. p.) - porem etila sveučilišnu karijeru«. Supek se sprda i misli daje duhovit, ali Gajo Petrović i Milan

Kangrga bili su zbog mnogo većih i značajnijih stvari stalno spremni na ono što su im Supekovi hrvatski staljinisti poručivali, naime da »sediju v reštu« za svoje stavove, kritike 1napise kroz nekoliko decenija svoje djelatnosti, dok je Ivan

77



Su pek kolab orirao sa svo j im in t im n im pr i ja tel jem V. Baka-

rićem , šefom S K H , i pomoću njegovih para izdavao svoju

a n e m i č n u E n cyk lo pa ed iju m od ern u i dobro od njih živio usvojoj vili na Orebiću! To je to, pa onda: »Drž’te lopova!«

go sp od ine S up ek, ali slabo vam je to! Osim toga, taj isti Su

pek stalno n am a podm eće te Srbe Mihaila Markovića i Ljubu Tadića - kao »praksisovce«, a n ig d je ne spom in je daje ;e

iste »p raksisovce« on sam poz vao k sebi u redakcijski savjet svog časopisa.

Međut im, ni je Supek samo d e n u n cija n t i šo v in is t ( nikad

n ije m ene p i ta o , a im ao je za to prilike, da li ja jesa m ili nisam

Srbin, neg o m e je bez m og pitanja takv im jedn ostavn o prc •

glasio, jer m u je to kao šo vin istu trebalo!), nego je i notorni

s v je sn i la žacl Evo zašto:

»Tako je jed na hajka {pod vod stvo m as isten ta G aje Petrovića,

usp jela u k lon iti ug ledn og filozofa Vuka Pavlovića i osnivača

zagrebačke psihologije R am ira B ujasa, te s tvo r iti slobodan

p ro s to r z a crvene ra d ik a le« .

Prije svega: Gajo P etrović je ta d a (1947-1948) kao student bio na studiju u Lenjingradu i Moskvi, p a uopće n ije bio u

Z a g reb u u to vrijeme! A vratio se u Zagreb nakon Rezolu

cije Info rm biroa u zna k pr ote sta zajedno s vfećinom stiper.

dista. A drugo, kakvo se to mjesto otvorilo za te Supekove

»crv ene rad ikale«, kad je n a O dsjeku za p sihologiju ostao

sin R am ira Bu jasa (koji je zb og star osti otišao u penziju) • Z oran B u ja š (koji je kasnije postao i rektor Zagrebačkog

sv eu čil išta!) , a na tom je odsjeku ne što kasnije radio i bra

Ivana Su pe ka - »crveni radikal« R u d i S u pek (koji je počet

kom 60-ih go dina osnovao n a F i lozofskom faku ltetu Odsjek

za sociolog iju). v

Zatim ono što se izravno u Supekovim ust ima t iče mene i m ojeg rada: Iva n S u pek n ije p ro č ita o n ijed n u m oju knjigu, n ijedn u m oju rasp ravu ili čla nak (i bolje da nije, jer ne bi iionak o n išta od toga razum io!), ali »m eritorno« kao i o svemu ipiše li , piše kao pravi skriboman. Tako on mene grdi zbog

78



moje ošamućenosti H eideggerovom term inologijom , a ja se Heiđeggerom uopće nisam bavio, pa sam tek u mojoj knjizi praksa-vrijem e-svijet (1984) kritički pisao o Heideggerovu pojmu vremena, što zna svatko tko čita našu filozofsku literaturu. To je opet pravi supekovski bezobrazluk, koji još

jače dolazi do izražaja u ovom njegovu stavu:»Manje nadareni, kao P etrovićev pobočn ik K an grga , bili su

tako ošamućeni terminologijom Heideggera i Hegela, da više nisu dolazili zdravoj pam eti, no politički su osta li na ‘roza

i ofarbanoj ’ srpskoj strani«.Prije svega, Ivan Supek nem a prava da kaže jednu jedinu ri-

ječ o Hegelu, jer on - a bio bih spreman da ga »ispitam« o tome pred stručnim forumom - nema ni osnovnog pojm a o Hegelovoj filozofiji, pa je to vidljivo iz svake njegove - uvi jek samo uzgredne, naravno! - rečenice o Hegelu! Zatim, pogledajmo ovaj bezobrazluk jednog svaštara o superiornoj njegovoj ocjeni moje »manje nadarenosti«, pa onda - prema tom »znanstvenom tračeru« u toj svojoj ošamućenosti Hei-

deggerom, kojim se nisam posebno bavio, »više nisam dolazio zdravoj pam eti«! To je zbilja impertinencija, kojoj nema para ni kraja na ovim prostorima. A da supekovska stvar bude svugdje »zaokružena« i kompletirana, nužno se dodaje - »srpska linija«! Inače je on - veliki demokrata, zna se!I na kraju, da samo malo pročešljamo to napuhano supe- kovsko »zlatno hrvatsko perje«, kojim se on sta lno šepiri - u

ime demokracije, dakako! - kao »veliki borac« protiv staljinizma (što ga inače brani kao svoju vlastitu poziciju protiv studentskog protesta i Srba!) i rankovićevštine, treba samo upitati: Kako je to bilo moguće, da je taj isti A leksandar

Ranković (šef svemoćne jugoslavenske policije) pored Pavla Savića, direktora Instituta u Vinči, kao njegova glavnog

suradnika pozvao tamo baš toga istoga Ivana Supeka (da se tobože radi na »jugoslavenskoj atomskoj bombi«)? A zna se dobro da za tako nešto može biti na suradnju pozvan samo

jedan izuzetno političk i po vjer ljivi čovjek! A na to pitanje nije

79



nam Su pek dao nikak va suv islog odgovora u svim svojim fal

sificiran im »povijesnim meditacijama« sve do današnjeg dana!

To i sve d rugo događ a se i jasn o p okazuje, kako Supek fa ls i

f ic ira svo ju v la stitu b io g ra fiju , i to na degu tantno besram an

način!

D an as svi mladi novinari, koji o Ivanu Supeku ništa ne znaju, nego ga poznaju sam o po tom njegovu sam oh va lisan ju , nazi

vaju ga »ta časna starina« i »moralni autoritet Hrvata«, a

on je ne što posve suprotno tome.



Godina puna događanja

Te 1966. godine, 1. srpnja, došlo je do »pada« Aleksandra Ran- kovića (saveznog ministra za unutrašnje poslove i policije) na Brionima. Svi su se mediji raspričali o tome po direktivi,

pa je obznanjeno da samo u Hrvatskoj postoji milijun i trista tisuća dosijea u policiji, te se u javnosti zahtijevalo da se oni unište. Tako je u CK SKH odlučeno da se formira Komisija za uništenje svih tih dosijea, a za predsjednika te komisije postavljenje Miko Tripalo. Ljudi su donekle odahnuli, očeku

jući »ispravljanje tih policijskih rankovićevskih nepodopština«,

što je bilo posve norm alno očekivanje.S jeseni te 1966. godine nakon nekog predavanja ili nečeg sličnog, ne sjećam se točno, jedna se grupa iz Studentskog

centra, a među njima ja i neki kolege iz Praxisa odvezla s troja kola u privatni stan tadašnjeg direktora Studentskog

centra (sada preminuloga) Mustafe Heremića24 na početku Pantovčaka.

24 Ovdje moram prethodno reći nekoliko riječi o Mustafi Heremiću. On je kao direktor Studentskog centra često pozivao nas »praksisovce« da održimo predavanja na tadašnjoj vrlo popularnoj tribini »5 minuta poslije osam«, koju je vodio (sada pokojni) pjesnik Željko Falout. Poslije svakog od naših predavanja, koja su bila vrlo posjećena od studenata, sjeli bismo čitavo društvo u tzv. »Maršalatu«, a to je bila oveća dvorana za primanje, te se tu nešto pojelo i popilo, što se onda u partijskim redovima kritiziralo kao »trošenje

sredstava na praksisovce« i tome slično. Onda sam ja rekao Mustafr.»Čuj, Mustafa, za ova naša predavanja koja se inače honoriraju, od sada svi naši honorari ulaze u ‘fond’ za ovo naše okupljanje kod tebe, pa ti više nitko neće slati takve primjedbe!«. Mustafi je to bilo drago, i to smo onda i prakticirali, pa su naši susreti i dalje bili srdačni i duhoviti. Mustafa je nas simpatizirao,



Nisam znao što se to sprema, jer su neki članovi Partije to

držali u tajnosti, pa od njih u autu nisam mogao doznati o

čem u je riječ. No, čim sm o uš li u H erem ićev stan, bila je jasna

ta tajnovitost: Tu se već nalazio Miko Tripalo sa svojom (sada

pok ojnom ) prvom ženom Sm iljkom , a bio je tu i A ntu n Žvan,

tada ideološki sekretar Gradskog komiteta SKH Zagreba, ina če dobar prijatelj s nam a »praksisovcima« i naš simpatizer, kao i još neki komitetlije. Bilo je prisutno oko petnaestak

ljudi, i u početku smo se pomalo zabavljali i šalili.

D akle, u njegovu velikom sta n u na šli smo se te jese n i 1966. godine. U toku razgovora, koji je postajao sve ozbiljniji, jer

se počelo govoriti i o politici, pa je na red došla i aktualna

društveno-politička, tada dosta usijana situacija, ja sam u jedn om trenutku , nakon nek ih mojih prim jedbi Tripalu o

njegovu su više snishodljivom odn osu spram Bakarića, rekao

Miki: »Čuj, Miko, ti si predsjednik Komisije za uništenje tih

policijskih dosijea, pa te molim da meni vratiš moj dosije iz

arhiva!« Tripalo je šutio, a svi su graknuli: »Stvarno, Miko,

vrati Grgi njegov dosije, to bi bilo fair, zar ne!« Miko je na to m en i odgovorio: »A ti se, čin i mi se, ovdje želiš praviti važan, kao da im aš n e zn am ko liki dosije, je li?!« A ja sam mu odm ah odgovorio: »Nije, Miko, sada važno, koliko ve liki je moj dosije! M ože b iti sam o jedna m ala ceduljica, a da^na njoj piše, na primjer, da mene kao neprijatelja treba prije ili kasnije

likvidirati, ili na bilo koji način onemogućiti. Zato te molim

pa je to bilo općepoznato i u partijskim redovima, a on nam je sam ispričao sljedeće: »Zovu me iz Komiteta i pozivaju me na red zato što vas praksisovce dovodim na tu tribinu, jer da neprijateljima dajem publicitet, prijateljujem s vama, pa vas čak i častim društvenim parama, a onda sam im odgovorio: Pa, zar ste toliko glupi da ne vidite kako ja vršim kontrolu nad tim ljudima i ‘slušam’ ih na licu mjesta što misle i govore! Sve što vas zanima o njima,

možete dobiti izvještaj od mene iz prve ruke, pa ne morate slati ovamo svoje ljude (udbaše)!« Jer i sam Mustafa bio je u toj službi, pa su takve primjedbe prestale. Mustafa se svemu tome srdačno smijao i dalje se s nama družio i zabavljao, a da nam nikada ni na koji način u tom smislu nije naudio. Do njegove smrti prije dvije godine ostali smo s njim (tada penzionerom) dobri

prijatelji.

82



da mi prema donešenoj odluci vratiš moj dosije kao predsjednik te komisije!« Miko je postao očito nervozan, pogotovu zato što su svi bili »na mojoj strani«, pa je onda polubijesno i odgovorio: »Ako baš želiš znati, ovakvima kao što si ti niti nećemo vraćati ni uništavati dosije! Eto, toliko, pa ti sad misli0 tome štogod hoćeš!« Nastala je opća graja, i prisutni su vikali prema Tripalu, da kako to može reći i meni na taj način odgovoriti, ali on o tome nije više želio razgovarati. Zatim se prešlo na druge stvari, a ja sam glasno rekao njegovoj ženi Smiljki: »Pa, kako si mogla uzeti za muža ovakvog čovjeka?!«, što je bio moj uobičajeni »štos«, a ona je isto tako glasno odgovorila u šali:»A što si mogu pomoći, vidiš kakav je?!«

Miko je kasnije za vrijeme tzv. hrvatskog proljeća, kao što je poznato, postao uz Savku Dabčević-Kučar »glavna fora« (pa se skandiralo: Miko - Savka!), a onda je prije raspada Jugoslavije u beogradskoj Dugi 1990. godine za nas praksisovce rekao da smo mi ni više ni manje nego - » n eosta ljin isti«!? A samo pod njegovim i Savkinim rukovodstvom 1971. godine bio je Praxis privremeno zabranjen (broj 3-4, 1971), i to zato

što je bio oštro kritički usmjeren p ro tiv nacionalizm a ! A na cionalizam se nije smio kritizirati, pa i Miko i Savka moraju ostati zabilježeni kao protagonisti i branitelji hrvatskog na

cionalizma, pa se onda sva ta njihova tobožnja »demokratičnost« (kako ih danas mnogi prikazuju) treba staviti pod veliki znak pitanja. Nacionalizam i demokracija ne idu za

jedno (o čem u još kasnije!).

A što se toga tiče, neka u vezi s tim bude kazano i zabilježeno sljedeće: Jedino su »praksisovci« bili i odlučno ostali

najradikaln iji i filozofljsko-teorijski utemeljeno i argumentirano nepotkupljivo dosljedni kritičari s ta ljin izm a (kao i nacionalizma) u Jugoslaviji, i u odnosu na taj isti staljinizam u teoriji i praksi u tzv. zemljama realnog socijalizma, kao i među zapadnim filozofima i teoretičarima. Zato smo i

s punim simpatijama i odobravanjem b ili prihvaćeni i podi'- žavani, i sm atran i suborcim a na istom zadatku borbe protiv njega, od svih antistaljinističkih m islilaca Europe i Amerike1to od onih najznačajnijih u ovom stoljeću.

83



Jedino Miko i Savka - »nisu bil i stalj inist i«, jer su ujednc bili i nacionalisti, samo su se, »čisto slučajno«, staljinistički po na šali i zabranjivali taj - prem a Tripalu - »neostaljinistič- ki časop is P raxis« 1971. godine; ma nemojte nam reći! Nikad kraja tim p o litič k im p erv e rz ija m a onih na vlasti, koji stalno

igraju ulogu »švercera vlastita života«, pa se to nastavlja i ponavlja i s tim »nestaljinističkim« generalom, sada kao

predsjednikom Republike Hrvatske.



Šverceri vlastitog životaV

Nakon do sada rečenog nezaobilazno se nameće potreba da se govori o onima koji su svoje karijere postizali upravo time, što

sam jednom nazvao - švercanjem vlastitog života. Htio sam svo jevremeno napisati jedan članak za novine, da razotkrijem taj fenomen, i o tome sam pričao među svojim prijateljima. No, stalno sam odgađao, pa se to tako oduljilo, da na koncu taj članak nisam napisao. A bilo m ije samome krivo, jer je to trebalo aktualizirati, kako bi se prikazala čitava jedna panoram a likova koji »upravljaju našim životima« tako, što sami šver

caju svojim životima, te je to trebalo baš zorno prikazati! Zato se ovdje moram »iskupiti« za rečeni propust, a posebno zato što sam to pisanje obećao mojoj dragoj prijateljici iz Korčule, Anki Bosnić-Lešaja,25 supruzi našeg prijatelja prof. dr Ante Lešaja, bivšeg profesora Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

25Anka se silno u svojem životu opirala lažljivim i prevrtljivim ljudima, te me je upravo zato sve do svoje smrt ljeti prošle (1998) godine molila, neka o tome svakako napišem jedan članak. Ona to nije doživjela, ali joj sada ovdje

post mortem ispunjavam želju, i time ispunjavam svoje obećanje.Osjećam ovdje potrebu da prethodno kažem nekoliko riječi i o našoj dragoj prijateljici Anki, ne samo zato što bih se morao držati one latinske: De mor-

tuis nih il nisi bene!, nego zato što nekada u čovjekovu životu istinski pri jatelj i po prirodi pravo humano biće znade više vrijediti i značiti, negoli članovi najbliže rodbine, što sam iskusio i na svom vlast itu živo tu, a sve po onom Goetheovu: Wahlverwandtschaften (izboru po srodnosti). To me neza

drživo asocira na onaj nekadašnji »socijalistički« vic kad su strani novinari pitali Poljaka, da li su njima Rusi braća ili prijatelji? A on je kao »iz puške« odgovorio: »Ma, kakvi prijatelji, oni su nam braća!«. Novinar je u čudu nastavljao: »Braća, pa kako?«, a Poljak odgovara: »Prijatelja čovjek bira, a braća su mu nametnuta!«



Anku sm o »birali«! A birali sm o je zbog njezin ih životnih stavova i odnosa prem a svima nama, pa se sjećam kako je često citirala prekrasne stihov e pjesnika26 - Jur e Franičevića-Pločara, a naročito ovu njegovu pjesmu koju ovdje u cijelosti navodim:

Svak im a jed a n ran jav i obu jam

Svak im a jed a n ran jav i obujam

i j ed n u h ladnu gn jecavu p litkoću . A V dovo ljan j e p ro s to r za d va lju d sk a s topala d a čovjek m ože s ta ja ti, d a m ože u spravan sta ja ti, d a m ože u spravan sanja ti... Z a klečanje treba više za g m iza n je najviše ...Svak im a jed n u ran javos t skrivenu ,

ku tijicu neku o z id razbivenu, i br id m učnine .

A V za s ta jan je j e do s ta za d v ije stope zem lje

i jed a n jarb o l h ti jen ja .

Ti Franičevićevi i od Anke voljeni i preuzeti stihovi podsjećaju me na njemačkog filozofa, jednog od najznačajnijih mislilaca 20. stoljeća, Ernsta Blocba i njegovo naglašavanje - »uspravnog hoda« kao simbola čovjekova ljudskog dostojanstva, čemu je Bloch posvetio svo svoje humano djelo, a naro

čito svoju knjigu pod naslovom N a tu rrech t u n d m enschliche Wiirde (Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo ).27

2BD anas je n ažalost gotovo zaboravljen, jer su sada »pravi pjesnici« preko noći postali »neki drugi«, koji znaju »dobro pjevati« npr. o Bleiburgu i sličnim »dičnim stvarima« pravoga hrvatskog pedigrea.27Zamolivši Ankina supruga prof. Antu Lešaja da mi pošalje iz »moje Korčule«

ovu pjesmu, on m ije propratno dopisao:»Mislim da ova pjesma krasno izražava i sve ono što je Prcms-grupa htjela: i da budu uspravni, i da imaju ‘jarbol htijenja’, i da mogu sanjati suprotstavljajući se i klečanju i gmizanju - što je obilježje ‘švercera svog života’, o čemu ste ti i Anka nekada govorili... Uostalom, i Jure Franičević-Pločar živio je u skladu s ovom pjesmom, pa to ide jedno s drugim!«

86



Mnogo sam puta razmišljao o tome, što se to događa s ljudima koji žive 'dvostrukim životom?! Ne mislim pritom na ono banalno: jedno priča, drugo misli, treće radi i tako u nedogled iz dana u dan! U teškim uvjetima života kakvi su na ovom našem balkanskom tlu neprekidno kroz stoljeća tradirani, obnavljani, proizvođeni u svim oblicima i na svim područjima života, i koji čovjeka prate u stopu od rođenja do smrti, gdje

je zapravo ne samo teško, nego i često opasno živjeti, ili bolje: jedva preživljavati, smatrao sam daje čak »dopustivo« i primjereno tome da se čovjek mora »javno preobražavati«, »glumiti sebe« kao drugoga, kameleonski se prilagođavati za svoj goli opstanak na životu, kako se doslovno ne bi propalo itd.

To je jed n a stvar, pa koliko god ružna, gotovo da bi se mogla »opravdati« jednom prosječnom ili sirotinjskom životu, jer ovi vučji balkanski uvjeti života prisiljavaju na takav »stil« preživljavanja.No, nije ovdje riječ o takvim ljudima i takvom (sirotinjskom) načinu preživljavanja u ovoj našoj zaostaloj, neciviliziranoj, nekulturnoj, na nekim područjima još gotovo predhistorijskoj,

rodovsko-plemenskoj sredini, gdje je polupismenost ili nep ismenost, tj. primitivizam popratna pojava cjelokupna života, a često i sama njegova bit ili srž. Kad naime govorim o »švercerima vlastitog života«, onda je riječ o fenom enu koji je specifičan za onaj društveni sloj koji se obično naziva inteligen

cijom ili čak intelektualnom elitom ove zemlje. Taj fenomen prije svega izaziva pitanje sam e m ogućnosti izdržavanja ta

kvog oblika i načina života, koje graniči gotovo s patološkim stanjem, reklo bi se čak š pravom psihičkom bolešću poput

jedne šizofrenije (koja se definira kao »dvojstvo ličndsti«), ili pak paranoje koja joj je s lična po mnogočemu. Pitanje naime glasi, da to konkretiziramo: Kako netko može biti, na primjer, žestoki član »komunističke« partije, staljinist »od glave do pete«, dogmat, visoki funkcionar na položaju, pa još k tome

i udbaš, koji će na sve načine oko sebe kao takav uništavati svakoga tko se ne pokorava jednoj gotovo terorističkoj s ta lji nis tičkoj politici i njoj primjerenom načinu egzistiranja na svim područjima života, a istodobno - potajno ili manje-više

87



otvoreno - zastupati nacionalno-nacionalističko-šovin ističke stavove, i raditi (katkad vrlo podmuklo) na njihovu ozbiljenju?! Takav naime doista »šverca«, ali ne stvarima i robama, kako bi nešto zaradio pritom, nego upravo svo jim v lastitim životom , što n a prvi pogled izg leda ili nem ogu će, ili pak monstruozno! Kada naime sam vlastiti život postaje (glavno!) sredstvo švercanja, kak av je to onda život? Taj - kao što se to obično kaže - »živ.ot ili djelovanje ispod žita« najdublje je nepodnošljiv, protuprirodan, protuljudski ili čak antiljudski, pa se

norm alno po stavlja pitanje, kako takvi »dvospolci« mogu izdržavati takav život što ga švercaju na sve strane i u svim

javn im (a m ožda i privatnim , pa čak i intim nim ) prigodama?!

A pritom ipak - ostaju m entalno - z d ra v i? Ili su dakle takvi tipovi ljudi b o lesn i, ili pak - s obzirom na n aved eni primjer - s ta ljin is tičk a p o z ic ija u najširem sm islu riječi biva tu sh vaćena i življena, dakle prakticirana kao identična s nacionalist ičkom ? Samo pod tom i takvom pretpostavkom mogu onda ti dvospolci biti zapravo jed n o sp o lc i, pa se onda nisu morali puno mučiti da budu istodobno i staljinisti i nacionalisti, a

da pritom ne - obole od šizofrenije?! N isa m sig u ra n daje ovakvo objašnjenje primjereno i točno, ali da staljinizam i nacionalizam imaju mnogo za jedn ičk ih osobina i karakteristika, to bi se moglo pokazati. No, sam problem koji mene muči ostaje na snazi. Moram priznati da ga za sebe nisam razriješio, te ga ovdje mogu samo fenomeno-

loški deskribirati na nekim primjerima:Moram konstatirati da sam do potrebe ozbiljnijeg i temeljitijeg razmišljanja o toj pojavi došao tek 1968. godine, kad sam se i sam našao u vrtlogu onih studentskih nemira i protesta protiv staljinističkog načina upravljanja državom i društvom, kao i svim onim popratnim pojavama života, gdje su studenti s pravom zahtijevali bitn u prom jenu toga s tila života na svim

područjima. Taj je stil tada pod firmom socijalizma bio upravo samo puka k ar ika tu ra ne samo socijalizma, nego bilo kakvog

au ten tičnog oblika ljudske egzistencije, a pogotovu jednog dem okra tsk i podnošljiva društvenog života zajednice, i to pod »najuzvišenijim « parolama jedne u biti antidem okratske

88



i despotske vlasti. I sam sam tada u Studentskom centru govorio kritički o tom stanju, a istovremeno uspio zaustaviti (ja

sam ih zaustavio oštrim glasom l) studente da iziđu na ulice, jer sam znao da ih vani čekaju policijski kordoni batinaša, i da će samo uzaludno stradati pod pendrecima na ulici. _Međutim, već se tada uočljivo ispoljilo, da na primjer Šime Dodan i Marko Veselica kao uigrani tandem, koji su govorili u kinodvorani Studentskog centra i raspaljivali mase (a bilo

je tada u prepunoj dvorani sigurno preko dvije tisuće studenata, ali i partijskih funkcionara svih kalibara, kao i udbaša svih vrsta), govore dvosmisleno, pa su u svoje tzv. socijalističke fraze stalno ubacivali svoje nacionalis tičke propagandne

besmislice, tobože neupadljivo i dobro dozirano, ali u svakom slučaju baš - švercerski i furtim aški. Počelo me to zbunjivati, iako sam nešto načuo - tada tek načuo, a kasnije sam to i doznao - da obojica rade za Udbu i da su njezini plaćenici. Kasnije se jasno ispostavilo da su i Dodan i Veselica radili po direktivi Mike Tripala i Savke Dabčević-Kučar i cijelog CK SKH. Tako su ti vajni komunisti i »borci za samoupravni

socijalizam čitavu sljedeću noć iza ovih događaja u Student skom centru kao udbaši kolima obilazili sve studentske domove i govorili studentima ni o čemu drugome nego o nama praksisovcima kao neprijateljima, kojima ne treba vjerovati,

jer rade protiv socijalizma i rukovodstva Partije i države! Tada su Veselica i Dodan vikali da nam pas mater, i da nas treba izbaciti s Fakulteta, jer da smo protiv »našeg hrvatskog ruko

vodstva« a pod time se mislilo »našeg nacionalističkog rukovodstva« na čelu s Tripalom i Savkom.Tek sam tada shvatio da se tu igra jed n a dvostruka igra, pa ti vajni komunisti i socijalisti, ustiju punih socijalizma, rade zapravo istodobno pod »komunističkim« parolama za stvar hrvatskog nacionalizma! I tu je počeo taj moj problem, što sam ga kasnije formulirao kao »švercanje vlastitog života«.

Tko i što su dakle bili i ostali sve do današnjeg dana ti ljudi, koji se 1990. godine pojavljuju kao stranački lideri raznih (isključivo desnih, da se razumijemo!) političkih stranaka, pa su to i danas? Pa, upravo ti šverceri vlastitog života, kojima

89



dakle kao takvima nitko ne bi trebao vjerovati, jer su fa l- s ifik a to r i i svo g i tu đ e g ž iv o ta , kao i same Hrvatske, i svega čega se dirnu , jer ti ljudi kao što se vidi - m ogu b iti sve i sval Pa, kad i sada nešto tobože zastupaju pod firmom onog neizbježnog »H«, onda drže »figu u džepu«, te im kao najintimn i

jim varalicam a ne treba nipošto vjerovati za bilo koju izrečenu riječ! O ni su n aim e po svojoj biti sam o - šverceri! Kad netko šverca vlastitim životom, onda on šverca i svojom najunu- trašnjijom i n t i mo m , pa time onda i i de jama koje izvikuje kao na vašaru, a švercana ideja nije n ik ak va ideja, nego obična

floskula, obmana i laž! Na toj su laži, obmani i falsifikatima sagradili i svoju vlast, i državu, i politiku i svoje opljačkano

bogatstvo, pa su za to rat i vodili. A sve će to biti uskoro potpuno raskrinkano.U te navedene »švercere vlastitog života« spada i »naša kraljica Hrvata« (kako su je tada u onom njihovu »hrvatskom proljeću« zva li od milja!) - Savka D abčević-Kučar. N e želim ovdje, naravno, ostati pri pukim tvrdnjama, nego ću navesti neke stavove nekada drugarice, a sada gospođe Savke, i to,

što je najinteresantnije, iz njezine knjige memoara.Pod naslovom jednog poglavlja »Praksisovci i hrvatsko proljeće« gospođa Savka još i danas, nakon više od tri i p o l de

setljeća, protiv praksisovaca zauzima iste stavove kao i nekada kad je bila na vlasti, pa se s pravom m ože postaviti pitanje:

K o ja j e S a v k a »prava«? Ja nisam po struci psihoanalitičar, pa u tu »materiju« ne želim ući na taj način. Ali tu na snazi ipak ostaje jedan društveno-politički fenomen, i to me ovdje

zanima.Gospođa Savka naime kaže: »Mi u Partiji, koji smo tada bili m arks istički or ijentirani« (str. 743) - sada v iše nije, jer to je »demode« - pa ond a k ritizira nas praksisovce, što se nism o

s la g a li (ne s m arksizmom Savkina tipa, nego) s politikom tog

nacionalističko-populističkog pokreta »hrvatskog proljeća«, pa smo bili njihovi protivnici. Pa., naravno da smo se borili p ro tiv na ciona lizm a i borili se p ro tiv šovinizma, što su ga pod firm om so c ija lizm a - i tu leži taj odium - pa i kom unizma provodili u djelo ti is ti dvospolci i očiti šverceri idejam a poput

90



Savke, Mike i drugih »proljećara«. Ako pak Savka doista misli daje i sam marksizam, o kojemu ona tu verbalizira, spojiv s nacionalizmom i šovinizmom, onda ona, blago rečeno, nema pojma o Marxovoj nauci, jer prebaciti na Marxa čak i to, da

je svojom naukom i filozofijom zastupao - nacionalizam i šo- vinizam, bila bi doista prevelika perverzija , a Marx ako išta drugo, nije bio švercer ni svoga života, ni idejama!Samo stoje Savka, zajedno s Mikom Tripalom, ujedno i fa l-

sifikator i denuncijant, pa oni koji su provodili upravo staljinističku politiku, a ujedno bili nacionalistički šverceri i dvospolci, baš oni i prije i sada nas nazivaju - »neostaljini-

s tim a« (Miko Tripalo u beogradskoj Dugi 1990. godine). Jako

zgodno! A zašto Savka - na nekoliko stotina stranica svojih memoara - ne navede ijedan citat ili napis, po kojemu će nas moći »okrstiti« staljinistima, to je već poznata metoda etik etiranja bez navoda. Zato gospođa Savka može samo paušalno tvrditi ovo:»Tako je nastao svojevrstan paradoks - praksisovci su, zapravo teorijski seprotiveći (!!) s ta ljin ističkom modelu , praktično

zagovarali teze koje su koristile upravo neostaljinističke i dogm atske snage«.Kako su to praksisovci teorijski pobijali sta ljin izam i time ujedno » praktično zagovarali« teze što su ih onda mogle koristiti upravo - neostaljinističke i dogmatske snage, ostaje jasno

samo Savki Dabčević kao - »vrsnoj marksistici«! A kako su upravo praksisovci, a ne recimo Savka i Miko na vlasti, mogli

»praktično« provoditi taj »neostaljinizam« (sve do 1990. godine), to je dodatno pitanje, jer mi nismo imali na raspolaganju nikakvih »praktičnih mogućnosti«, poput Mike i Savke, da bilo što u praksi učinimo ili promijenimo, dok su oni svoje praktično-političko švercanje svog hrvatskog nacionalizm a u marksizam i tzv. socijalizam vi'lo »praktično prakticirali«! Podmuklo podvaljujući, blago rečeno: neukusno, a za nekoga

tko do sebe i kao čovjeka i kao intelektualca, pa i političara bar donekle ili minimalno nešto drži - nedostojno, Savka Dabčević sada glum i neinformiranost čak i u vezi s osnivači

m a, pa i o samom gradu izdavanja časopisa Praxis , u kojem

91



j e sa m a ž ivjela , v la d a la i n a p a d a la ta j časopis, tj. Z agrebu ! Tako već na početku svog poglavlja o praksisovcima fa ls if i

c ira glavnu stvar (kako bi se d a n a s - jer nekad a to nije bilo ni potrebno, pa ni moguće na taj način! - apostrofiralo upravo

sipsko, beogradsko opredjeljenje, pa i sam o osnivanje Praxisa), Savka ni da trepne kad kaže:»Mlade čitatelje (!) treba podsjetiti daje to hom ogena (!) skupina, s tvoren a u B eogradu (!) i Zagrebu, nastala u Udruženju filozofa (!), i okupljena oko časopisa P ra x is , po kojemu su i dobili naziv«.Dakle, mlade nacionalističke, da li i ustaške? »uzdanice« sadašnjice treba prije svega upozoriti: »Pazite, to su vam srpsko-

-beogradska posla, srbofili, neprijatelji Hrvatske i kao takvi apriorni sumnjivci, pa im ništa ne treba vjerovati. . .« itd.Po Savkinu sudu naš praksisovski »utjecaj (reći ću odmah - po mojem u sudu n egativan«, str. 743) b io je za to, što su praksisovci bili »protuproljećari« (1971)! Pa, gdje su danas ti vajni »proljećari«? Tuđman ih je sve »stavio u svoj džep«, pa danas vegetiraju u nekim desničarskim, ultradesničarskim, prou-

staškim i posve beznačajnim političkim strančicama (Veselica - H K DU i Đap ić - HSP: stranački kompanjoni/kao ustaški crnokošuljaši), ili su postali najprisnijim hadezeovskim p o li

tičk im ep igon im a, da se čovjeku zgadi, ili pak direktno »pravi Hrvati kao članovi HDZ-a«! I kad se danas baci pogled malo unatrag, što bi to praksisovci i ta d a i dan as trebali zastu pati,

da bi m ogli biti tre tiran i kao »proljećari« po Savk inu receptu i ukusu, i time na »pravoj« i hrvatskoj i marksističkoj poziciji - »izmiješano«? Sup rotno tom e, kao i supro tno Savkinoj i tadašnjoj »proljećarskoj« i današnjoj »hadezeovskoj hrvatskoj« poziciji, praksisovci su točno, do u detalje pogođeno

a n tic ip ira li svu ovu povijesn u tra g ed iju H rvatske, što nam se dan as događa, koja je zemlju i sve građane Hrvatske do

vela pred vrata - n iš tav ila , iz kojega neće izići možda stotinu godina iza toga! A pritom želim i Savku i sve druge - a naročito tu hrvatsku mladež, na koju ovdje s pozicije potpun e

po litičke i p ovijesn e sljepoće apelira Savka svojim »savjetima« da se »čuvaju« p raksisovaca - »podučiti« o razlogu točnosti

92



i same mogućnosti te užasne anticipacije ovoga što nam se sada zbiva u Hrvatskoj: N acionalizam je put u katastrofu ! Iz same njegove srži ili biti proizlazi ta katastrofa! I to iz bilo kojeg oblika nacionalizma: nema dobroga nacionalizm al To

je ili politička (i ljudska) obmana, ili samoobmana. Nacionalizam je parola kojom se kao mamcem služe oni koji su željni vlasti, brzog i lakog bogaćenja na grbači naroda i pljačkaša narodne imovine. A osim toga - što doista samo rijetki mogu shvatiti, naročito u ovako politički neobrazovanoj ili nepismenoj, još rodovsko-plemenski konstituiranoj sredini poput hrvatske danas - nacionalnost ne može biti ni politička katego

rija, ni politički program, niti propagandna p olitička parola,

osim u totalitarnoj, naci-fašističkoj i autoritarno ustrojenoj državi! To je dobrano pokazala nedavna europska historija (koja se jedino u H rvatskoj danas obnavlja u proustaškoj, profašističkoj varijanti nakon punih pola stoljeća!). A za praksisovce to je bila i ostala ne samo politička, nego i povijesna i ljudska - abeceda.I sada, ne samo u vezi s ovim Savkinim »proljećarsko-nostal-

gičarskim sjećanjima«, što ih ona romantičarski prosipa po tim svojim objavljenim »memorabilijama« godine 1998, nego i u odnosu na mnoge aktualne zablude i politička lutanja, koja će ostaviti traga i onda, ako se ta tuđmanovsko-hadezeovska vlast jednom ipak promijeni, valja bez ikakva pretjerivanja reći ovo u vezi s tim pitanjem: Savkino i njoj slična stajališta - kao nacionalistička po svojoj biti - ni po čemu se bitno ne

razlikuju od tuđmanovsko-hadezeovsko-nacionalističko-prou- staškog stanovišta i njemu primjerene političko-gospodarske i društveno-ljudske prakse! Zbog tog nespoznavanja i nepre- poznavanja prave pozicije mnogih, ili gotovo svih hrvatskih političkih stranaka danas (a m eđu njima je najtragičnija i po svom imenu posve neprimjerena upravo Budišina HSLS, koja koketira s proustaškim elementima hrvatskog društva, pa će

biti kobna za budućnost!), u ovom tzv. pluralističkom sistemu upravo se opasno-tragično luta po m arginam a dem okratsko g

oblika vlasti i načina života u cjelini. I isto tako bez pretjerivanja može se reći da se Hrvatska danas kao nikada do sada

93



u svojoj historiji nalazi na sa m o m j'ubu p ovijesn og p o n o ra !Koja je n jezina budućnost, i kakva bi ona imala biti, to danas nitko ne zna, pa je na djelu č ista s tih ija bez ikakva kompasa, i to prije svega zato što smo ostali i pošto-poto do iznemoglosti i izbezum ljenosti žel im o o stati - sam o H r v a ti! A to za su vremeni europski demokratski život znači ostajati u p redvorju

p o v ije s ti i m odern ite ta . Jednom sam svojem interviewu dao

naslov (hotimice provokativno formuliran, s nadom da će se ne tko javiti za diskusiju n a tu tem u, ali se s im ptom atično n itko nije javio!): »Biti sam o H rva t, zn ač i jo š ne biti čovjek!«. I to je to!

Da ne bismo bili neprav.edni prema Savki Dabčević i njezi

nim »proljećarima«, za kojima toliko sentimentalno uzdiše, kako se god oni danas zvali ili deklarirali (u svojim političkim strančicama i inače u životu kao »pravi Hrvati«), valja ovdje reći i nekoliko riječi o jednom zaista prvoklasnom, upravo paradigmatski upečatljivom, i zapravo svima poznatom pravom »šverceru vlastita života«, kojemu je taj historijski gotovo jedinstveni šverc rezultirao najbasnoslovnijim,

prije svega - j e r m u j e to bio je d in i ž ivo tn i c ilj i sm isa o - fi- nancijsko-materijalnim dobitkom; riječ je naravno o F ran ji T u đ m a n u . O njegovu se bogatstvu (dakako i bogatstvu cijele njegove familije, pa on je zaboga »familijaran čovjek«, zar ne?) već naveliko pisalo (milijarde dolara u inozemnim bankama i slično), a njegovo političko konvertitstvo (bivši gene

ral JNA i partijski komesar Armije u Beogradu) općepoznata je činjenica. A ova se odnosi i na gotovo nevjerojatn o preo- braćanje u »velikog hrva tskog n acionalistu i zaštitnika svih bivših i današnjih ustaša«, koji je - da opravda ugovorom dobiven e velike novce od ustašk ih em igranata u dijaspori (svota

je tajna!), na prvom Saboru HDZ-a izrekao čuvenu »his torijsku činjenicu« - na koju se sve do danas pozivaju svi ustaški

ele m en ti u današnjoj Hrvatskoj sebi u prilog, pa s tog stan oviš ta slobodn o i javno teroriziraju sve napredno oko sebe (pa i mene sudskom presudom za moj kvaliflkativ »proustaški« za un ištava nje knjiga u javnim i školskim bibliotekama diljem H rvatske), koja glasi: »Nezavisna država Hrvatska 1941-1945.

94



bila je rezultat vjekovne težnje hrvatskog naroda za samostalnošću i za svojom vlastitom državom!«.Dakako da je ova zemlja puna raznih švercera, koji su na najbestidniji način »okrenuli ćurak«, kao što narod kaže, pa se

još usuđuju sve nas propitivati za naš i nacionalni i moralni habitusiNo, kad smo već pritom, valja ovdje navesti jednu misao Nor- berta Bobbia o paternalizm u, što je postala i ostala osnovna karakteristika Tuđm anove hadezeovske desetgodišnje vladavine u Hrvatskoj:»Vladavina ljudi kao alternativa vladavini zakona u svom se najjednostavnijem obliku opisuje pomoću slike suverena kao

oca ili glave porodice, tj. riječ je o paternalističkom ili patri jarhalnom, u ekstremnim slučajevima despotskom poim anju moći, do kojega dolazi u učenjima koja vide državu kao poro- d icu, s jasnom paternalističkom, patrijarhalnom ili autokratskom strukturom, u kojoj suveren raspolaže odgovarajućim tipom moći...«Nije slučajno da najpotpunija kritika paternalističkog poi

manja vlasti dolazi od mislioca kao što je K ant, kojemu dugujemo jednu od najrazrađenijih i najkoherentnijih teorija

pravne države. Za Kanta »vladavina može biti utemeljena i na principu dobrohotnosti prema narodu, poput vlasti oca nad djecom«. Takva » očinska vladavina (imperium paterna- le)... najgori je despotizam koji se može zamisliti !«"1

Hrvati pak »ljube« baš taj tip vladavine! Obožavanje Hrvata

prema »svom ocu« (u ovom slučaju Tuđmanu) dolazi od njihova još uvijek rodovsko-plemenskog ustrojstva, pa su zato toliko bolećivi prema svojim pravim plem enskim sunarodnjacima iz tzv. Herceg-Bosne, što je konstanta koja traje dvjesta

godina nakon Kanta. A da li će Kant dospjeti do ovih naših hrvatskih krajeva tek nakon pet stotina godina, ili možda nikako i nikad - otvoreno je pitanje! Uostalom , što će nama

Hrvatima »soliti pamet« tamo neki Nijemac (Nijemce danas

Citat po »Norberto Bobbio, Liberalizam i demokracija, Biblioteka Erazmus, Novi liber, Zagreb 1992, str. 132.

95



trebamo samo za novac, ako nam ga daju!), znamo mi bolje »našu stvar«, ZNA SE! Nakon Poglavnika i Poglavara, sada ćem o čekati op et jedn og novo g »hrvatskog oca dom ovine«, a po sve m u sudeći, ubrzo ćem o ga dočekati i - obožavati! Jer, Hrvati su po svemu sudeći bitno državo tvorn i po svojim ge

n im a ? ! Za to će dati sve, od svojih vlastitih gaća do života. I čeznu za novim p o g la v n ik o m !



»Beogradski praksisovci«

Dosta je trajalo dok smo formirali redakcijski savjet časopisa od inozemnih, vrlo poznatih i čuvenih u svijetu filozofa i sociologa, koji su se vrlo rado odazvali našoj ponudi da budu članovi savjeta. Tako se tu našla »čitava plejada« najpoznatijih imena svjetske filozofske i sociološke misli tadašnjeg vremena, što smo ih naveli ranije. A oni su nam, kao što smo s pravom očekivali, u toku čitavih deset godina izlaženja časopisa zaista srdačno pomagali i svojim dragocenim savjetima, i svojim prilozima, kao i podrškom prilikom tako čestih napada na časopis od strane političke birokracije i njezinih partijskih ideologa

svih vrsta. Naravno, iz redova naše dobro poznate »hrvatske inteligencije«, koja ako od straha ne šuti, onda je vjerojatno (baš zato?) Bogom predodređena da bude sluškinja svake moguće, a naročito u svakom trenutku desno-nacionalističko- -ustaške vlasti. Tada je ona bila (s jako malim iznimkama) najdublje - »komunističko-socijalistički«, a to znači staljini

stički - pravovjerna.Tako konačno dolazimo do imena jugoslavenskih članova redakcijskog savjeta, a to su bili: Veljko Cvjetičanin (Zagreb),

Božidar Debenjak (Ljubljana), Mihailo Đ urić (Beograd), Mu hamed Filipović (Sarajevo), Vladim ir F ilipović (Zagreb), Ivan Focht (Sarajevo), Besim Ibrahim pašić (Sarajevo), Veljko Korać (Beograd), A ndrija Krešić (Beograd), Ivan Kuvačić (Zagreb,

kasnije postaje član redakcije, a onda ijedan od glavnih urednika umjesto Rudija Supeka), M ihailo M arković (Beograd), Vojin Milić (Beograd), Zagorka Pešić-Golubović (Beograd), Veljko Rus (Ljubljana), Svetozar Stojanović (Beograd), Abdulah



Šarčević (Sarajevo), L juba Tadić (Beograd) i M ilad in Životić (Beograd).

Od navedenih u toku rada časopisa ostavke su dali B esim Ib ra h im p a šić i M u h a m ed F ilipović (oba iz Sarajeva), jer se nisu slagali s nekim stavovima redakcije, što smo smatrali

normalnim, jer nisu svi mogli ustrajati na radikalno kritički intoniranim stavovima spram polit ičke birokracije na vlasti, koja nam je stalno prijetila sankcijama svih vrsta, pa je

za to katkad trebalo imati i »malo kuraži i ljudskog dosto jan stva«.

No, tek sada dolazim o do »glavnog problema«, što je pod navodnicima naznačen već u naslovu ovog odjeljka: Bilo bi da

kako ne sam o sm iješno nego upravo apsurdno, da ne kažemo pretenciozno, npr. imenovati sve inozemne članove redakcijskog savjeta - p ra k s iso v c im a ! To što su o ni sm atrali svojim dobronam jernim prilogom podršci radu takvog jednog časopisa poput P rax isa , što su čak smatrali da su počašćeni tom ulogom člana savjeta, i što su i sami svojim prilozima bili suradnici časopisa, nipošto nije moglo značiti da se oni identificiraju, tj. da su posve suglasni s osnovnim i drugim stavovima redakcije, jer bi to bilo gotovo nemoguće! Ti su filozofi i sociolozi svjetskoga glasa i renomea bili originalni mislioci koji su svojim djelima zadužili svjetsku filozofijsku i sociologijsku m isao d vadese tog stoljeća, ali su, vjerojatno upravo zato, cijenili naše napore za međunarodnom filozofijsko-sociologij-

skom komunikacijom na najvišem nivou uzajamnog uvažavanja i suradnje na istom poslu. Oni su u tom smislu uvidjeli vrijednost i do m et n aš eg angaž m ana za jedan bolji i ljudskiji svijet, na čemu su svojim djelima i sami radili i za što su se angažirali. Oni dakle nisu ni bili ni mogli biti praksisovci u bilo kojem (a naročito ne u doslovnom) smislu.A zašto sada to želim naglasiti, kad bi to po prirodi same

stvari trebalo biti jasno samo po sebi? Upravo zato što se to isto odnosi i na ju g o sla ven sk e članove redakcijskog savjeta časopisa P raxis. A u tome naravno i na beogradske članove! Oni su bili i ostali isto takvi »praksisovci« kao i inozemni, i svatko je od njih svojim filozofskim i sociološkim djelima za-

98



stupao svoje vlastite stavove, već prema svojem osobnom talentu i misaonim dometima. Da ovo zaoštrim u odnosu na ono što želim izvesti, trebalo bi u tom smislu i kontekstu postaviti pitanje: Kakve veze ima ono što je pisao na pr. M ih ailo

Marković (Beograd) s onim što je pisao M ilan Kangrga?! Nikakve! To smo ustanovili prije i za same članove redakcije časopisa Pi'axis, koji su osnovali zajedno taj časopis i bili ipak bliskiji po idejama, a kamoli za jednu misao koja je bila posve disparatna s onom koja se producirala u Beogradu kroz čitavo poslijeratno vrijeme sve do raspada Jugoslavije. A u tom se raspadu najupečatljivije pokazala ta razlika, ne samo filozofska, koja traje od samog početka našeg susreta uopće, nego i

povijesna i socijalna i ljudska razlika na primjer zagrebačkih filozofa-praksisovaca i beogradskih filozofa-bivših članova redakcijskog savjeta Praxisa. Jer, Zagrepčani su listom ostali na kritičkoj poziciji spram najezde nacionalističkih diluvija- laca s brda i s dola, a beogradski su filozofi i sociolozi većinom postali najgorljiviji velikosrpski nacionalistički ideolozi, koji su dali i još daju svesrdnu podršku Slobodanu Miloševiću.

Kad su pak smatrali daje čak i on »premalo« velikosrpski na djelu u jednom trenutku, onda su otišli »na noge« čak i Radovanu Karadžiću, zločincu koji je s brda topovima tukao po vlastitom gradu Sarajevu, u pohode, kojega su smatrali »pravim spasiteljem velikosrpstva«.A da bi sve bilo još jasnije s ovim odnosom zagrebačke praxis-filozofije s jedne strane i beogradskih filozofa i sociologa

s druge strane, valja ukazati na to, kako su se jedni i drugi »rastali« već 1979. godine. Naime, nakon pet godina od zabrane izlaženja Časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole došlo se na ideju da se - kada to već nije moguće u zemlji - osnuje

jedan lijevo orijentirani časopis u inozemstvu, dakako, uz pomoć naših inozemnih kolega i s vanjskim financiranjem. Te 1979. godine sastali smo se u Zagrebu na Filozofskom faku l

tetu s beogradskim filozofima da razmotrimo tu mogućnost. Zagrebački su filozofi bili za pokretanje takvog časopisa, u kojem bi i oni surađivali, ali nipošto više pod imenom Praxisa. I na tom je zaključku ostalo.

99



Međutim, beogradski su filozofi, suprotno našem dogovoru, osnovali u Engleskoj i USA novi časopis, ali su jednostavno ukrali ime časopisa i nazvali ga - P raxis In tern a tiona l , tako da su naši kolege u inozemstvu povjerovali kako i mi u Zagrebu sudjelujemo u svem u tome. To je, međutim, bila obična

p r ije v a ra , jer se htjelo šverca ti svoje im e i nap ise pod firmom (u svijetu poznatog i cijenjenog) Praxisa . Moram otvoreno

reći da su to bila lopovska posla nedostojna im ena P raxisa , pa su Beograđani čak isticali i otvoreno lagali, da smo se mi u Zagrebu s tim složili, i daje to bio zajednički zaključak našeg susreta u Zagrebu krajem 1979. godine. Ja sam odmah uvidio pravi smisao te smicalice i prijevare, pa sam opširno protiv

toga reagirao svojim člankom u beogradskom časopisu Theoria (1-2, 1985), što je kasnije bio objavljen i u mojoj knjizi F ilo

zofija i d ru štven i ž ivo t.29D a bude još jasnije, valja istak nuti kako ni svi beogradski kolege, članovi redakcijskog savjeta P raxisa , nisu željeli sudjelovati u toj običnoj krađi imena P raxis za to njihovo uzurpiranje, pa smo ih zamolili da to potvrde svojim potpisima, što su oni vrlo rado i učinili. Tako sam u prilogu navedenu članku u beogradskom časopisu Theoria naveo sve članove koji se nisu slagali tim potezom u časopisu P raxis International, ko

jem u su g lavni urednici postali Richard B ernstein i Mihailo Marković.Članovi redakcije i redakcijskog savjeta P raxisa koji nisu

htjeli sudjelovati u osnivanju časopisa P raxis In ternational bili su: Branko Bošnjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Veljko Cvjetičanin, Ivan Kuvačić, Gajo Petrović, Žarko Puhovski i Predrag Vranicki iz Zagreba, te Veljko Korać, Andrija Krešić

i Miladin Životić iz Beograda.Istine radi m oram istak n uti da se s beogradskom grupom pri osnivanju časopisa P raxis In ternational solidarizirao iz Za

greba je d in o R u d i Supek, kojemu su Beograđani obećali da će biti je d a n od g la vn ih urednika. No, oni su ga jednostavno

2UHrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1988, str. 249-26 1), a pod naslovom »Polemika o časopisu Praxis International «.

100



izigrali, pa je on bio vrlo bijesan zbog toga (ali bilo je već prekasno). Zato se on vrlo brzo povukao iz rada toga časopisa. - Pismo što smo ga kao protest poslali članovima i urednicima redakcije tog novog časopisa potpisano je bilo s datumom: U Zagrebu, 13. I 1981.Stoga svi oni koji će ubuduće.htjeti pisati o tome, kao i uopće0 djelatnosti časopisa Praxis i o svemu oko toga, morat će ozbiljno (ili bolje nikako!) uzimati u obzir sve okolnosti, napore, uspjehe i promašaje filozofa oko tog časopisa, a ako se to tako ne učini, onda će se i dalje gomilati sami falsifikati i laži, podmetanja i devalviranje jednog u našim uvjetima povijesno pošteno urađena posla u ovih deset godina izlaženja

Praxisa (1964-1974).A što se tiče »beogradskih praksisovaca«, nedopustivo j e ne samo s obzirom na njihovo današnje velikosrpsko podupiranje1 ideološko opravdavanje Miloševićeve politike i zločinačke prakse vođenja rata po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i genocida na Kosovu, nego i njihovu filozofsku orijentaciju do tog vremena, imenovati ih pra ksisovcim al

Jedan Mihailo Marković, Dragoljub Mićunović, Svetozar Sto- janović ili Ljubomir Tadić bili su i ostali sve prije negoli predstavnici praksisovske filozofijske i kritičke orijentacije, što se vrlo lako može provjeriti iz njihovih djela. Iznimke u tom aspektu i kontekstu bili su M iladin Zivotić, koji se do svoje prerane smrti borio za građansku opciju u Srbiji, zatim Ne-

bojša Popov, sadašnji glavni urednik demokratski orijentira

na časopisa Republika u Beogradu, i djelomično Zagorka Go- lubović.Koncem 1999. godine beogradski tjednik N IN (od 23. XII 1999) donio je diskusiju o Praxisu pod naslovom »Na radikalnim talasima« i nadnaslovom »Praxis(ovci) nekad i sad«. Iako se tu atakira primarno na najnovije pozicije Mihaila Markovića, koji je napokon (što je vrlo »logično«, pa se tako nešto od nje

ga moglo očekivati!) prešao na Šešeljevo radikalno-četničko stanovište, ovdje se opet govori o - praksisovcim a, čime se i s te strane blati ime Praxisa i njegovih autentičnih urednika, a ujedno se paušalno kritizira Praxis u cjelini, i pored toga

101



što je u diskusiji rečeno, kako je riječ o »beogradskim praksisovcima«. Jedini je u toj diskusiji objektivno i s razumijevanjem onoga bitnoga govorio o P raxisu i njegovoj općoj djelatnosti Trivo Inđić30 koji u svom napisu među ostalim kaže:»P raxis je bio otvorena zajedn ica najžešćih krit ičara jugoslo-

vensko-sta l jinis tičkog, k vazisam oupravn og so ci ja l izm a , koja je tokom decenije postojanja stekla brojne, najuglednije prista lice i pobornike iz sveta ... Grupu Pra xis činili su lju di sna

žne in d iv id u a ln o sti, sam osta ln e ličnosti bogatog socijalnog i intelektu alno g isku stva , v elikog obrazova nja i široke kulture. Grupa P raxis povu kla je oštar rez izm eđu nau ke i ideologije, između političkih deklaracija i stvarnog stanja u zemlji, iz

m eđu slobode i despotije. Prop ast realsocijalističkih režim a u Istočnoj Evropi, kao i ubrzani sunovrat Brozove Jugoslavije

dao j e za p ravo g ru p i P raxis i njenoj bespoštednoj kritic i d r žavn og s ta ljin is tičk o g ili jed n o pa rtijsk o g socija lizm a... P ra x is i praksisovce treba prepustiti preispitivanjima istoričara

našeg duhovnog i političkog nasleđa. A ono što je živo u toj m isli dejstvovaće i nezav isno od njenih autora i začetnika, pod uslovom d a se ovo vrem e prep ozn a u svojoj supstanci«.

3UTrivo Inđić bio je jedan od osmoro izbačenih profesora s Fakulteta u Beogradu nakon studentskih zbivanja 1968.

102



Dvije krupne greške Praxisa

Želim ukazati na dvije krupne greške redakcije Praxisa, a ako je već riječ o krupnim greškama, onda moram isto tako reći da su to u čitavih deset godina izlaženja časopisa bile doista -

samo dvije. No, treba ih priznati ne samo zato što smo k riti ku i samokritiku proklamirali već u svojem uvodnom članku »Čemu Praxis?« u br. 1/1964, nego i zato što sam uvjeren (a bili su u to uvjereni tada i neki drugi članovi poput Ivana Ku- vačića i Danka Grlića), da su te greške bile takvoga karaktera, te su »atakirale« na ugled, pa i na samu bitnu intenciju cjelokupnog našeg rada i htijenja, a to se sa strane sa dosta mali-

cioznosti naglašavalo i na to ukazivalo nebrojeno puta sve do današnjeg dana. O čemu je bila riječ? Evo:1. U dvobroju 3-4/1972 (str. 611-613) časopis Praxis objavio

je u svojoj Kronici članak pod naslovom »Za slobodu akademske diskusije«, čime se u ime redakcije (bez potpisa članka) branio beogradski sociolog Mihailo Đurić zbog njegova članka u Analim a Pravnog fakulteta Beogradskog univerziteta.

2 . U dvobroju 3-5/1974 Praxisa objavljen je članak Dobrice Ćosića, poznatog srpskog književnika i političara11 pod naslovom »Kultura i revolucija« (str. 515-523).Ad 1 . Ovdje moram prethodno napraviti kratak uvod. Đurić

je gotovo svake godine sa svojom suprugom ljetovao u Korčuli, a ja sam sa svojom obitelji ljetovao u Lumbardi kraj grada Korčule, te smo se često viđali u to ljetno vrijeme, pa i donekle

sprijateljili. Sjećam se kako mi je često u našim razgovorima

" Za vrijeme Miloševićeve vladavine postao je čak jednogodišnji predsjednik tzv. Jugoslavije, ali gaje Milošević brzo skinuo s vlasti.



sa čuđenjem naglašavao, da kako mogu uopće surađivati, a kamoli čak i razgovarati s takvima u Beogradu poput Mihaila Markovića, Ljube Tadića, Svetozara Stojanovića i dr., budući da su to takvi ljudi s kojima »jedan Kangrga« ne bi trebao surađivati, jer da su to napuhanci, samohvalisavci i smutljivci. Moj je odgovor tada i uvijek bio isti: Treba surađivati na općem

jugoslavenskom nivou, kako bism o se lakše zajedno odhrvali napadim a republičkih birokracija, pa sam i sam na tome mnogo radio na sve strane.No , onda je d ošla »čuvena« 1971. godina, pa su »poludjeli« ne samo hrvatski, nego i srpski nacionalisti. »Duh pakla« izišao

je iz boce, pa ga više nitko neće satjerati natrag! I sad se među

njima od jednom (budući da nikada u razgovoru sa mnom nije nijednom riječju zastupao nacionalističke stavove) pojavio i M ihailo Đurić jedn im svojim tekstom , objavljenim u A n alim a Pravnog fakulteta. Kad sam dobio kopiju toga teksta, ja sam se ne samo iznenadio, nego i jako naljutio, baš zbog mnogih naših susreta u Korčuli i Lumbardi, kad o tome nije moglo biti ni riječi. Međutim, taj je Đurićev te kst bio na liniji najekstrem

nijeg srbijansk og nacionalizm a, tj. velikosr pstva/pa me je gotovo prenerazio svojim radikalnim tezama.Tako se dogodilo da smo nakon privremene zabrane Praxisa br. 3-4/1971 imali zajednički sastanak redakcije sa članovima redakcijskog sav jeta u Beogradu, gdje smo se morali porazgovarati o nastaloj situaciji, a ujedno dogovoriti za sljedeću K or

čulansku lje tn u školu te godine, u čijem su Odboru bili i neki kolege iz Beograda. Sjećam se da smo tada - da izbjegnemo uobičajeno prisluškivanje od strane za to »zaduženih«, a bilo ih je i na Filozofskom fakultetu u Beogradu - sastanak upriličili na obali Dunava u jednoj običnoj gostionici. Sastanak je potrajao duže, a nakon toga su mnogi otišli u šetnju. U gostionici smo ostali samo Đurić, kojega sam zamolio za razgovor,

Danko Grlić i ja.Osuo sam oštru paljbu na Đurića i njegov tekst i rekao da takvi poput njega ne bi trebalo biti u našem društvu (on je bio jedan od članova Odbora Škole), jer da on dobro zna, kako praksisovci nisu nacionalisti, i da mu dvobroj 3-4/1971 i njegova za-

104



brana može to dobro ilustrirati. Moj je napad bio toliko žestok, daje Đurić samo mucao sav blijed u licu, jer nije očekivao tako nešto od mene s obzirom na naše korčulansko druženje. On

je bio »iznenađen« (!), što ja - a podršku mi je dao pritom i prisutni Grlić - u njegovu članku nalazim »i tragove nekog

nacionalizma«!, što me je još više naljutilo, pa smo mu Grlić i ja na njegovu tekstu pokazivali o kakvim se njegovim velikosrpskim tezama radilo. No, on je odbacivao od sebe svaku su

bjektivnu namjeru da piše nacionalistički tekst, što je nama dvojici zvučalo gotovo nevjerojatno! Odmahnuo sam rukom i otišao od stola, i tako smo se rastali uzajamno uzbuđeni i nezadovoljni međusobnim »nesporazumom«, kako gaje okrstio

Đurić. Daje tada moja reakcija spram Đurića bila opravdana, i da sam točno naslutio kuda vode njegove teze, potvrđuje se i danas, kad iz vjerodostojnog izvora u Beogradu čujem, kako

je upravo Đurić jedan od glavnih sofisticiranih razrađivača i glasnogovornika velikosrpskog nacionalizma, i to u krugu onih, za koje mi je nekada predbacivao da se s njima družim i surađujem! Da čovjek ne povjeruje!

Nešto manje od godine dana potom Đurić je bio optužen i osuđen na zatvorsku kaznu od devet mjeseci zbog tog nacionalističkog ispada, pa je kaznu izdržavao u Požarevcu. Tada

je Rudi Supek na sastanku redakcije tražio da se reagira u Đurićevu korist, te je već donio svoj gotov tekst pod naslovom »Za slobodu akademske diskusije«, s obrazloženjem daje svoj tekst Đurić objavio doista nakoti diskusije na Pravnom fakul

tetu, a tada je to objavio kao »prilog akademskoj diskusiji«! Nastala je u redakciji burna i gotovo žestoka diskusija među nama o tom Rudijevu prijedlogu, pa smo Kuvačić, Grlić i ja bili oštro protiv objavljivanja tog članka u Praxisu, dok su se drugi kolebali s odlukom.Moja je argumentacija, a s njom su se složili Kuvačić i Grlić, bila usmjerena na jedan bitni moment: To se događalo u vrije

me kad su u Hrvatskoj na zatvorsku kaznu osudili pored ostalih i neke naše studente-zbog njihova javnog nacionalističkog

dje lovanja, a redakcija to nije komentirala, nego samo općim stavom da osuđujemo svaku in kriminaciju nečijeg političkog

105



d je lovan ja , jer na to svatko ima pravo, ali u konkretnom slučaju npr. Gotovca, Budiše, Čička i drugih nismo se ničim očitovali. Nekih smo razloga za to, doduše, imali, jer su nas ti nacionalisti napadali i tražili naše isključivanje s Fakulteta, pa i hapšenje .32 Ali - i tu je bila srž našeg odbijanja da se brani Đ urić - ako već nism o protestirali protiv hapšenja ovih u H rvatskoj, onda nismo imali razloga ni argumenata da tako ne postupimo i u slučaju Đurića! No, to u redakciji ipak nije prošlo, s argumentacijom da je posrijedi ipak razlika između »akademske diskusije« i ovih naših hrvatskih događanja, koja su se razmahala u čitav jedan pokret, tj. u masovni politički pokret zvan M aspokl Tako je taj Supekov članak objavljen protiv

volje manjine.D akako da je nak on toga n astala graja u redovima hrvatskih nacionalista uz isti ovaj argument, što smo ga iznijeli u redakciji nas trojica, pa se to provlačilo i provlači protiv P raxisa sve do na ših dana, s optužbom za pristranost prema srpskom n acionalizm u, što naravno nem a nikakve veze, ali je tako ispalo. Zato i pišem ove redove, jer usprkos svem u i argumentima za i

protiv smatram , kao i tada, da je time redakcija Praxisa učinila jednu od dviju k rupnih grešaka.Ad 2. Sa Dobricom Cosićem upoznao sam se dosta rano, 60-ih godina, kad se suradnja između zagrebačkih i beogradskih filozofa i sociologa počela intenzivirati, a naročito nakon godišnje skupštine Ju goslaven skog udružen ja za filozofiju u Vrnjačkoj Banji 1964. godine. Tako se sjećam vrlo dobro, jer mi se to usjeklo u pamćenje, iz raznih razloga tada i kasnije, kako je Ćosić nakon jednog našeg sastanka u Beogradu pozvao Gaju Petrovića i mene k sebi doma na večeru (a tada je on stanovao u Palm otićevoj ulici br. 1. Večera je tekla u običnom tonu s razgovorom o svemu i svačemu, a posebno je Cosića zanimala situacija u našoj filozofiji. A onda sam najednom osjetio kako

Ćosić sve više i radikalnije počinje zastupati, obrazlagati i ar-

32Jer su se tada 1971. jako osilili, pa su se već m nogi vidjeli na vlasti, te su rađene neke »crne liste« za odstrel, na kojima smo »nepogrešivo« bili i mi, što smo doznali iz njihovih vlastitih redova tada!

106



gumentirati tipično srbijansko nacionalističko stanovište, čak i s nekim velikosrpskim tezama. Gajo i ja gledali smo ga u čudu i šutjeli pritom kao pristojni gosti, na što je on reagirao upitom: »Što je, čini mi se da se baš ne slažete s mojim stavovima? A u čemu ja tu grešim, zar ja nemam pravo u tome?« Tu je meni prekipjelo, pa sam mu izrekao takve stvari o tom njegovom nacionalizmu, da sam ga čak na njegovo zabezeknuto čuđenje poslao u materinu, pa sam ga nazvao četnikom, i kako se usuđuje nama uopće govoriti te svoje nacionalističke bljuvotine, kad zna kakav je stav Praxisa uopće, a posebno u odnosu na nacionalizam s bilo koje strane on dolazio!Dobrica se nakon te moje bujice okrenuo Gaji i upitao: »Dobro,

a što ti kažeš, Gajo, na sve ovo što je sada izrekao Kangrga? Ne vjerujem da je to i tvoje mišljenje?!« A onda mu je Gajo, kako on to zna, posve mirno odgovorio: »Slušaj, Dobrica, ja se od riječi do riječi slažem sa svim ovim što ti je Milan rekao, a ti dobro razmisli što si nam ovdje govorio i zastupao, jer s time se nitko u Praxisu i našemu krugu u Zagrebu uopće neće i ne može složiti! Upravo suprotno, toliko da znaš! A sada bi tre

balo s tom diskusijom završiti!«.E, sad, sa Cosićem je kasnije bilo svašta: postao je partijski nepodoban najprije nakon diskusije o Kosovu u CK SKS, čiji je tada bio član, pa je isključen, pa je glumio disidenta, pa je oko sebe okupljao istomišljenike, među kojima su bili i neki beogradski »praksisovci« (Marković, Tadić, Stojanović i drugi), pa mu je kasnije za njegova predsjednikovanja Sveta Stojanović

postao glavni savjetnik itd. Za to vrijeme kad je bio u ulozi disidenta, nisu mu u Srbiji htjeli (ili smjeli, svejedno!) objavljivati knjige, pa je njegova djelđ izdalo riječko-opatijsko izdavačko poduzeće »Otokar Keršovani«, zbog čega su nakon toga odstranjeni s posla i smijenjeni glavni urednici itd. Tako je Ćosić postao jedan od predstavnika otpora partijskoj politici. No, što dalje, to više u Ćosića je dolazilo na vidjelo njegovo

»pravo uvjerenje« srbijanskog nacionaliste, pa se tako i manifestirao i postao »duhovnim ocem srpskog naroda«! Najveći moralni i intelektualni pad, međutim, doživio je svojim govorom u Budvi po dolasku na vlast Slobodana Miloševića (a taj

107



sam tekst sačuvao do danas), kad je među ostalim izjavio, kako se tek sa d a nakon čitava svog ž ivo ta osjeća - slobodnim čovje kom, pa je govoreći o Crnoj Gori - »hofirajući« pritom Crnogorcima na vrlo n euk usan način - proglasio Crnu Goru »srpskom Spar tom « i davao svesrdnu podršku Miloševiću kao »spasitelju vasceloga srpstva«! A to je bio Cosićev krah, pa su ga se počeli odricati i njegovi bivši sumišljenici.No, godine 1974, kad je već bilo očito da su Praxisovi dani odbrojeni, ne znam tko je donio odluku da se Cosiću, kad je već bilo posve bjelodano njegovo nacionalističko stanovište, objavi njegov članak »Kultura i revolucija«, u kojem doduše nije došla do izražaja Cosićeva nacionalistička pozicija, ali je on svojim

općim javn im djelovanjem u Srbiji već bio »hvaljen« zbog svojeg nacionalističkog »imidža«. Nas nekolicina negodovali smo zbog toga očitog propusta i krivog poteza, jer nam nipošto i nikako nije u tom času bio potreban još i jeda n - Dobrica Ćosić! Ali bilo je već prekasno, a odmah iza toga došlo je do definitivne zabrane časop isa. No, tim e je - kao što je rečeno - učinjena i

dru ga krupna greška u uređivanju časopisa Praxis, pa to treba

i otvoreno priznati. To pak sa svoje strane potvrđuje prethodno istaknuto, kako je dolazilo do ra zm im oilažen ja u stavovima i odlukama među sam im članovima redakcije; o nekoj apsolutnoj homogenosti nije moglo biti ni riječi!Pri svemu tome valja naglasiti kako je uređivanje jednog takvog časopisa poput Praxisa vrlo složen, nezahvalan i osjetljiv posao, koji je zahtijevao m nogo sabranosti, opreza i širine pogleda, kako bi se u danom tr en utku »pogodio pravi nerv« u stavu i odluci, a prije svega u procjeni onoga bitnoga, a da se nikad ne ispušta iz vida ono početno: da smo filozofijski časopis s pretenzijom velikog ranga ne samo u našoj »domaćoj« sredini, nego i u inozemnim razmjerima. A to Praxis nije nikada zaboravljao i iznevjerio, usprkos navedenim većim ili

manjim propustima, kojih uvijek u takvom radu ima.

108



Burna 1968. godina

Godina 1968. postala je poznata po jednom značajnom događaju u svijetu, kako u Europi, tako i u SAD - po studentskim

nemirima i protestima. Taj se studentski bunt manifestirao i

kod nas u tadašnjoj Jugoslaviji, a u Beogradu je došao do svog vrhunskog razmaha. Tako je u uzavreloj atmosferi i sam Tito morao intervenirati, kako bi se ti veliki nemiri koji su prijetili samom sistemu, i još veća nezadovoljstva tadašnjim birokratskim vladanjem zemljom i velikim zloupotrebama vlasti na svim područjima života, bar nekako smirili. Tito je čak (naravno, u svom demagoškom stilu!) dao za pravo studentima, naglaša

vajući kako se »mora stati na kraj svim birokratskim uzurpacijama vlasti na svim razinama«! Iako je, međutim, studentski bunt u Beogradu bio indirektan povod onome u Zagrebu, nisu oni bili ni slični, a još manje identični, ne samo po intenzitetu, organiziranosti, upornosti i dosljednosti beogradskih studenata, pa i svojim posljedicama, nego je bunt u Zagrebu imao svoje specifičnosti, što je i razumljivo s obzirom na drugačiju situaciju.

Kad govorim o specifičnosti zagrebačkih događanja, svakako je potrebno prije toga pozabaviti se bar ukratko jednim prethodnim događajem u tom istom Studentskom centru Zagrebačkog sveučilišta. Bilo je to ovako:Na 5. maja 1968. godina slavila se 150. godišnjica rođenja Karla Marxa i ujedno 85. godišnjica njegove smrti (1818-1883). Od sveučilišnog odbora za tu proslavu bio sam zadužen za orga

nizaciju proslave tih godišnjica u Studentskom centru, tj. u kinodvorani tog centra. U tu sam svrhu uspit) angažirati neke umjetnike i pjesnike, glazbenike i glumce, pa su se tome odazvali npr. glumac Zlatko Crnković kao recitator pjesama i nekih



tekstova , zatim violinist Josip Klima, zatim mali orkestar i još neki. Proslava se trebala održati na sam dan Marxova rođenja, tj. 5. maja, a prije toga skupili smo se u tzv. maršalatu (dvorani za primanje gostiju) Studen tskog centra.Uz direktora Studentskog centra Mustafu Heremića prisutni su bili nek i sveučilišn i partijski funkcionari i drugi, i tako smo čekali početak proslave u kinodvorani. Nakon nekog vremena, neposredno pred početak, oko podneva dođe na vrata glumac Z. Crnković i potiho me sav uznemiren ptizove van, te mi usplahireno kaže: »Profesore, događa se nešto vrlo neugodno, dođite da vidite!«, i povede me do vratiju kinodvorane i pokaže rukom po dvorani: »Pogledajte, profesore, što da radimo, da

li da se program uopće održi?!« Pogledao sam, i sam neugodno iznenađen izgledom u dvorani, i imao sam što vidjeti: zajedno sa Crnkovićem brojio sam prisutne studente u sredini dvorane i izbrojili smo ih točno 10 (deset). Nisam mogao vjerovati vlastitim očima i nisam znao što da učinimo. A nisam smio sad odustati i jednostavno obustaviti izvođenje već pripremljena program a na tr ibini, jer bi to bila bruka, pa sam rekao Crnko-

viću, neka se počne s izvođenjem, makar i za ovih deset prisutnih. Otišao sam natrag u »maršalat« i rekao srdito već s vratiju: »Evo, idite pogledati tamo, to je vaše djelo, taje vaša partijska politika dovela dotle, da vas već svi studenti i ne samo oni jed nostavn o dezavuiraju. To je vaše djelo i vaš socijalizam! Idite sad u dvoranu da je »popunite«! Svi su se digli i pošli u dvoranu zab ezekn utih lica, vidjevši je praznu. Koncert je odr

žan u cjelini za nekih 25 prisutnih. I tako je »svečano proslavljena« Marxova godišnjica u Studentskom centru u Zagrebu, a ja sam se zakleo da više neću biti organ izator bilo kakve proslave, pa sam tako i postupao.Ovo ja sad pišem ne radi toga da bi se posebno govorilo o proslavi Marxovih godišnjica, nego radi jedne usporedbe s onim što se točno mjesec dana p oslije toga dogodilo u tom istom Stu

dentskom centru i u istoj toj kinodvorani: Studenti su masovno (oko 2 0 0 0 studenata) u svojim demonstracijama zahtijevali »dosljedno sprovođenje U djelo proklamirane socijalističke revolucije«, pozivajući se pritom i na prije mjesec dana ovdje dezavuiranog - M a r x a . Time se normalno postavilo pitanje: o čem u

110



je tu riječ i kako se to u mjesec dana mijenja stav studenata u odnosu na jedno jedino pitanje - pitanje socijalizma i svega u vezi s tim?! Odgovor je samo jedan: Studenti nisu dovodili u pitanje ni Marxa, ni socijalizam, nego - staljinističku birokra

ciju, koja je postala »posjednik« i Marxa (dakako, pod njezinom

vlašću već »prepariranog«, falsificiranog i staljiniziranog, a zapravo odbačenog kao smetnju njezinoj politici!) i socijalizma, pa se spontano protestiralo protiv sistema, koji se prikazuje socijalističkim i progresivnim, a sve je prije nego to, odnosno, upravo je najočitija i nepodnošljiva suprotnost tome. Zato je ovaj studentski protest u ime nečega boljega i taj bunt bio i ostao svijetla točka ijedan od najprogresivnijih događaja u hi

storijskom razvitku našeg suvremena društva, pa to ne mogu izbrisati nikakvi naknadni nacionalistički napori da umanje značenje i ulogu tog pokreta, ili da ga čak izbrišu iz historije suvremene Hrvatske.Upravo ovih dana kad pišem ove retke gledao sam na televiziji, koja je još uvijek u rukama hadezeovaca (a tako će po svemu sudeći biti još jako dugo, samo pod drugim imenom), tj. krajem

veljače 2 0 0 0 . godine razgovor nacionalistički (da ne kažem jednu jaču riječ!) impregnirana profesora historije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ljubomira Antića sa novoizabranim ministrom za kulturu »nove vlade« Antunom Vujićem o zbivanjima na Sveučilištu u vezi sa studentskim buntom 1968. godine. Svakako je instruktivno i još više - začuđujuće, da je prof. Antić za svog sugovornika o tom događanju iz 1968. go

dine izabrao upravo Vujića, koji uopće nije bio sudionik tih zbivanja u Studentskom centru tom prilikom! A onda smo imali priliku slušati paušalne i apstraktne opservacije i konstrukcije nekadašnjeg Savkina adlatusa iz 1971. godine.331 sada taj ministar kulture svojemu nacionalističkom sumišljeniku prof.

" On je na prvim izborima 90-ih u Maksimiru svečano predstavljao Savku

kao »našu ružu Hrvatske«, pa je zatim osnovao svoju vlastitu socijaldemokratsku stranku, pa je izjavljivao da »ni mrtav ne bi ušao u Račanov SDP«, pa je onda ipak ušao u taj »Račanov SDP«. Pa je postao sekretar »političke komisije SDP-a«, pa je na koncu balade nakon pobjede na izborima 3 .1 2000. postao ministar za kulturu u Račanovoj vladi, pa... ima li još nešto?!

111



Antiću dijeli li etikete - nakon više od tridesetak godina - o M ilanu K angrgi i Gaji Petroviću kao »predstavnicim a dogmat- sko-konzervativne filozofijske pozic ije« (od koga lije samo dobio tu formulaciju, valjda od Savke iz njezinih »memoara«?!).To je bezobrazluk nekadašnjeg studenta našeg Odsjeka za filozofiju, koji mi je jednom (a bilo je to prije nego što je 1971. ušao u Maspok) nakon mojeg predavanja na hodniku pristupio i iskazivao divljenje djelatnosti Praxisa i »hrabrio« nas da ustrajemo u našim naporima, pa je onda devedesetih godina to ja v n o zanijekao (kojeg li beščašća!) na upravo degutantan način. Tako se i u ovoj takozvanoj »novoj demokratskoj klimi« nastavlja falsificiranje najprogresivnije djelatnosti što se u

ovoj zemlji dogodila u najnovijoj historiji Hrvatske.No, budući da se na djelatnost P rax isa od prvih brojeva časopisa pa sve do današnjeg dana nataložilo toliko smeća, treba ovdje i u vezi s tim studentskim zbivanjima 1968. godine reći nešto podrobnije, jer su i ti događaji bili povezani s direktnim utjecajem praksisovaca. A osim toga, tu su na djelu »u punom svojem sjaju« bili neki od g la vn ih aktera »švercera vlastitog

života«, gotovo kao p a ra d ig m a tog određenja. Treba ovdje poštivati upravo kronologiju tih događaja u Studen tskom centru početkom lipnja 1968. Idimo dakle tim putem što se tiče sudjelovanja nekih praksisovaca u tim zbivanjima.U srijedu 5. lipnja 1968. godine imao sam redovitu nastavu od 10 do 12 sati u Odsjeku za filozofiju. Nakon predavanja izišao sam na hodnik i tu sreo kolegu Gaju Petrovića. Malo smo po

razgovarali, a iza toga uđoše u hodnik dvoje naših studenata, koji nas saletješe svojim uzbudljivim izjavama: »Zar ne znate, profesori, šta se zbiva u Studen tskom centru? Tamo su demonstracije u punom jeku! Studenti protestiraju protiv postojećeg sistema, protiv birokracije i izdaje socijalizma. Mislimo da biste vi također trebali vidjeti, što se to tamo događa, zar ne?! Sto

vi mislite o tome?«

Gajo i ja smo se pogledali i nismo u prvi čas bili načistu, da li. da odemo u Stud entski centar u Savskoj ulici. Ušli smo u moj kabinet i porazgovarali o tome, što nam je činiti. Zašto studenti smatraju, da i mi treba da odemo tamo? Nekako su nas povezali s tim, što se tamo događa! Onda smo odlučili da ipak ode-

112



mo tamo i da vidimo što se to događa. Kad smo stigli, odmah nakon ulaza u Centar nalazila se velika grupa studenata, koji su nešto, za nas tada još nejasno, izvikivali. Kad smo se približili skupini koja se naočigled sve više povećavala sa svih strana, čuli smo skandiranje zahtjeva za provođenjem do kraja socija

lističke revolucije i protestne povike protiv »socijalističke birokracije« koja je izdala socijalizam. Čuli su se uzvici za potrebom davanja podrške drugovima studentima u Beogradu koji protestiraju protiv »pokvarena birokratskog sistema i lopova na vlasti«. Gajo i ja postajali smo tu neko vrijeme u toj bučnoj skupini, a onda je naišao i Vanja Sutlić, zatim Mladen Čalda- rović, student Šime Vranić i nova grupa studenata, pa smo se

svi zajedno povukli u restaurant Centra na Savskoj. Razgovarali smo o svemu što se događa i razmijenili mišljenja. U jednom trenutku iza toga došao je k našem stolu sin V Sutlića, Vanja

junior i prilično uzrujano počeo je povišenim glasom optuživati sve nas profesore, da kako nas nije sram nezainteresirano sjediti ovdje, i što smo se separirali od ovih studentskih zahtjeva i uopće od čitava ovog događanja unutra, a - rekao je naglašeno - »sva vaša djelatnost kao filozofa i profesora išla je upravo u

smjeru ovih sadašnjih studentskih protesta i zahtjeva za ukidanjem te nakaradne birokratske vlasti i prakse u zemlji!«. Vanji starijemu bilo je pritom malo neugodno, što nas njegov sin apostrofira na taj način, pa smo se pogledavali, i napokon

je Sutlić rekao: »Pa, kad nas već ovi šmrkljivci provociraju i napadaju zbog neodlučnosti, hajde da se priključimo i da vidimo, što se to zapravo događa!« Ušli smo svi ponovo u dvorište Centra, a tamo se već sve »zapjenilo« od govorancija, uzvikivanja parola i protestiranja protiv postojeće birokratske vlasti. Na krovu iznad menze opazili smo glumca Fabijana Sovagovića kako zanesenim i uzbuđenim glasom recitira Krležinu pjesmu o »crvenom vjetru«, uz buran pljesak svih demonstranata. A onda je vrlo brzo ispred ulaza u menzu postavljena povišena drvena govornica, i tu su se počeli redati govornici, prije svega studenti, a onda je jedna grupa, videći profesore među sobom,

pa čak i prorektora Slavka Macarola, počela tražiti da se i profesori priključe protestu svojim govorima. Tako je počelo.Bilo je tu oko desetak profesora s različitih fakulteta, pa smo i mi iz naše grupe jedan za drugim uzeli riječ, uglavnom na liniji

113



studentskih zahtjeva za borbu protiv birokratskog sistema i za uspostavljanje istinskih socijalističkih odnosa u zemlji, te je pritom u svom nastupu Sutlić izbacio parolu: »Na eminentno kom un ističke solucije!«, pri čemu je dobio buran aplauz. Tako se to u sve većem zanosu odvijalo do tren utk a kad je oko četrn aest sati došlo do iznenadne jake kiše, koja je već prepuno dvorište pred menzom otjerala u kinodvoranu, koja se začas napunila tako da više nije bilo sjedećih mjesta, pa se stajalo okolo dupkom pune dvorane. Prije toga jedini je kontrast čitavu tom naelektriziranu raspoloženju studenata bio student m edicine Slobodan Lang, koji je uz pro testne zvižduke cijelog dvorišta na krovu m enze zagovarao postojeći sistem i protivio

se tim demonstracijama, ali je ubrzo bio ušutkan i zaglušen povicima sa svih strana.U kinodvorani tek je sad počelo ono »pravo«. Tu se studentska masa uzbuđivala na neke govore i studenata, a kasnije i profesora. Na bini je bio instaliran zvučnik, tako da se dobro čulo po prepunoj dvorani. Stajao sam po strani kod izlaza blizu govornice, a pokraj mene bio je i tadašnji sekretar Sveučili

šnog komiteta, profesor Pravnog fakulteta Nikola Filipović, koji mi je u sve uzavrelijoj atmosferi prišao i rekao: »Milane, daj reci i ti neku riječ, vidiš da situacija izmiče kontroli, tebe studenti žele čuti, smiri situaciju, molim te, iziđi na pozornicu!« Vidio sam u pozadini i tadašnjeg predsjednika Sveučilišnog kom iteta Dušana Čalića, pa mi se u tom trenutku učinilo, blago rečeno, nepriličnim, da se ovi partijski funkcionari drže

po strani i rezervirano promatraju što se tu događa, u trenutku kad bi baš oni trebali nešto reći i zauzeti nekakve stavove, kojima bi objasnili sm jernice svoje politike. Ali, ne , oni guraju druge (čak i me ne kao vanpartijca!) na to da smiruju situaciju, pa sad Filipović od mene traži da govorim, a što? Rekao sam mu upravo to: »Slušaj, Nikola, zašto ti ne govoriš, ili Calić ili netko od vaših? Nego guraš mene na to! Što vi u Partiji tu če

kate, zar nije vaša dužnost da upravo u ovakvim situacijama, kad je riječ o elemen tarnim problemima našeg ak tualnog stanja zauz m ete određene stavove i objasnite studentim a o čemu

je riječ! Idi, Nikola , pa sm ir i tu masu, a mene pusti na miru!« On je samo slegnuo ramenima i malo se udaljio od mene.

114



Zatim se u čitavoj toj gužvi, kad su se već izredali mnogi govornici, pojavio na pozornici najprije Šime Dodan, a onda za njim i Marko Veselica, koji su najprije podlo provocirali Gaju Petrovića, izazivajući ga i imputirajući mu to na licu mjesta da

je upravo on »duhovni začetnik« tog studentskog protesta, na

što su se javili uzvici negodovanja iz dvorane. Postajalo je sve uočljivije, kako Dodan i Veselica nastoje lukavo kanalizirati studentski bunt u nacionalističkom pravcu (a vjerojatno su dobili i takve direktive, pa smo tek kasnije saznali, o čemu je tu bilo zapravo riječ!), s poznatim parolama protiv srbijanskog gospodarskog pljačkanja Hrvatske. Te Đodanove i Veseličine nacionalističke floskule nisu tada naišle na odobravanje. Što

više, obojica su na neke svoje stavove, koji su očito divergirali od osnovnog studentskog, na istinski socijalizam usmjerenog protesta i raspoloženja, dobili zvižduke sa zahtjevima da se odstrane sa govornice.Tada je sve više dolazilo do komešanja kod izlaznih vrata iz kinodvorane, a u tom je trenutku jedan student (ne znam, da li

je bio provokator, jer su s desne strane pred pozornicom sjedili udbaši i sve snimali na svoje voki-tokije, što sam ja odmah primijetio) izišao na binu i u mikrofon povikao: »Pa, gdje su sada ti vajni profesori, koji su vani govorili, a sada ih nigdje nema i šute, kao da se sve to njih ništa ne tiče!«. Da li nas je netko time htio otvoreno provocirati da govorimo i da se tako »kompromitiramo« pred ovim udbaškim »snimateljima«, ne mogu sada biti siguran. No, u tom sam se trenutku na ovu provokaciju osjetio i sam prozvanim, uspeo sam se na pozornicu, od

gurnuo tog studenta ustranu i uzeo riječ. Prvo što sam rekao bilo je to da sam glasno upozorio kako mi ovdje nismo rulja,

nego akademičari, i da upravo na taj način i u skladu s tim našim statusom moramo ovdje i raspravljati, jer su problemi koji su doveli do tog našeg protesta veliki, i da se moraju rješavati na primjereni način. Rekao sam-da su studentski zahtjevi posve opravdani, i da treba ustrajati na njima, kako bi se bitni pro

blemi socijalističkog kretanja rješavali na socijalistički, a ne na birokratski način.Studenti su tada počeli uzvikivati da se ide na ulice na demonstracije, te je jedna grupa najbliže izlaznim vratima iz kino-

115



dvorane nahrupila da iziđe i već otvorila vrata. Tada sam naj jačim svojim glasom (a im am ga zaista dovoljno!), ni sam svjestan te tren utne »moći nad masama« povikao prema grupi kod vratiju: »Prestani tamo! Zatvori vrata! Ne ponašajte se kao rulja! Kud ćeš van, kad te vani čeka kordon milicije koji će te izmasakrirati pendrecima! Zatvori vrata tamo, kad ti kažem,

i uđite unutra da se akademski raspravlja!« Nastao je tajac, a oni kod vrata povukli su se i zatvorili ih, pa su se onda na govornici izmjenjivali sve do 19 sati. Kasnije mi je D. Čalić, od kojega sam te lefonski tražio da mi da te udbaške snimke cijelog toga događanja u Centru, odgovorio da ih on »nema«, ali mije dodao kako se oni (Partija) tek sada moraju mene bojati, jer

d aje on sam vidio u dvorani, da sam ja p ravi m asovik koji može m oćno u tjecati na m ase, kad bi do toga došlo! Ja sam mu u po- lušali odgovorio: »Pa, onda se čuvajte mene kad dođe do prave socijalističke revolucije kod nas«. On se nasmijao i rekao da će to svakako im ati u vidu - kada do te revolucije dođe! Rekao sam: »Dobro, samo čekajte!«Nakon toga bili smo svi mi govornici u dvorani pozvani u

upravnu zgradu Centra na prvom katu, gdje su studenti zahti jevali da se oformi kom itet koji će form ulirati sve bitne zahtjeve s tud en tsk ih dem onstracija. Bilo je već 19 sati i trideset minuta, kad sam osjetio da tu više nemam što raditi, iako su me neki udbaši, a među njima i Branko Caratan, nastavnik na Fakultetu političkih nauka, nagovarali da ostanem pri formuliranju, a ja sam točno osjetivši provokaciju odgovorio: »Slušajte,

Caratan, dostaje da vi ostanete ovdje!«, i otišao sam kući. Drugo jutro oko 9 sati zvoni telefon i javlja se neki glas iz Gradskoga k om iteta SK Zagreba, u Praškoj 6 , i naređujući mi kaže: »Ovdje Gradski kom itet, morate odmah doći na sastanak u vezi jučerašnjih događaja, čekaju vas rukovodioci!« Zavikao sam u slušalicu: »Što ja tu moram i tko ste to vi, a da se niste ni predstavih , i kakav je to ton, jeste li vi poludjeli!?«, i spustio

sam slušalicu. N akon pet m inuta javlja se opet Gradski komitet, a ja sam želio odmah spustiti slušalicu, no pretekao me glas Pere Pirkera, sekretara Gradskoga komiteta, pa mi Pir- ker kaže mirno: »Milane, izvini, ti se dečki ne znaju ponašati, nemoj se zato uzrujavati! Mi te molimo da dođeš na razgovor

116



o svemu aktualnom u vezi s jučerašnjim zbivanjima. Doći će i Gajo i Vanja, pa ćemo u miru proanalizirati što se to dogodilo. Molim te da svakako dođeš, čekamo te!«Otišao sam da vidim, o čemu se radi sad post festum, iako se odmah potvrdilo da je bilo nešto drugo. Kad sam stigao, rekli

su mi da su Gajo i Vanja već bili i otišli, pa sam se odmah iznenadio već time. Tamo su bili pored ostalih Dušan Calić i Pero Pirker, pa sam tek tada shvatio, što oni od mene očekuju. Htjeli su naime da tog dana nakon studentskih nemira, jer je za taj dan od strane studenata zakazan nastavak protesta (6 . lipnja), i ja odem smirivati studente u Studentski centar. Pitao sam Čalića i Pirkera, idu li i oni tamo, a oni su odgovorili, kako

oni ne žele ići, nego da je najbolje da idemo mi koji smo jučer prisustvovali protestnom skupu. Tada sam se zbilja naljutio, pokazao sam im u ogorčenju »bosanski grb« i otišao kući.No, Vanju Sutlića uspjeli su uplašiti (čemu je on bio sklon, pa

je i zbog toga često pravio vrlo ružne, nedostojne i nemoralne poteze). Zbog toga sam se i razišao s njim. Iako smo bili još od studentskih dana dugogodišnji prijatelji, on me je u društvu kad nisam bio prisutan blatio na najneukusniji način, što su mi nakon toga javljali prisutni kolege. No, kad već govorim o Sutliću, moram naglasiti - jer mnogi, a naročito novinari sve do danas Sutlića nazivaju praksisovcem - kako Vanja Sutlić

nikada nije bio praksisovac ni u kojem sm islu , i to iz jednog jedinog razloga što nije imao hrabrosti da to bude. Jedino je dolazio na Korčulansku školu , gdje je nekoliko puta bio i referent i sudionik u diskusiji.

Sutlić je dakle »pristao« na to da ode u Studentski centar toga dana (a bio je i tada pod alkoholom, kao i uvijek kad je radio nešto, za što je i sam znao osjetiti kako to ne valja činiti!), pa

je otišao govoriti studentim a (zajedno s tadašnjim rektorom Ivanom Supekom i na isti način), pa su ga studenti isfučkali i prekidali negodovanjem, jer je taj njegov »smirujući govor« bio isuviše bljutav za studente! On je, međutim, ispunio svoju

»uobičajenu partijsku dužnost«, iako nije bio u Partiji. Ali takvi su ga njegovi »dobro smišljeni ekscesi« uvijek čuvali od svih eventualnih neprilika na Fakultetu i uopće, sve »pod zaštitom Partije« koja gaje »uvijek trebala« za određene zadatke.

117



Šime Dodan i Marko Veselica na udbaškom zadatku

Međutim, nije time toga dana (5. lipnja) u glavnom studentskom zbivanju bilo sve gotovo! Uveče nakon toga i noću od 5 . na 6 . lipnja po nalogu CK SKH (Miko i Savka) udbaši Šime

D odan i M arko Veselica imali su zadatak da po studentskim

domovima razbijaju stu den tsk i bunt i da odgovaraju studente od nastavka protesta 6 . lipnja u Studentskom centru , kako je bilo zakazano . N aši su nas s tud en ti koji su stanovali po domovima drugog dana obavijestili, što se sve događalo i govorilo, i beskrupulozno lagalo na tom obilaženju studenata od strane Dodana i Veselice. Oni su sve svoje argum ente svodili na tezu, kako su studentski bunt i proteste organizirali praksisovci

svojim »lažnim parolama« dobivenim iz Beograda, kako bi studen te »okrenuli protiv sam oupravnog socijalizma« i partijskog i državnog vodstva u Hrvatskoj, i to pod vodstvom »beogradskih četnika« na čelu s tamošnjim praksisovcima. Dodan i Veselic a vika li su tu noć po domovima: »Ne dajte se varati od tih praksisovaca, pas im mater neprijateljsku, uskoro ćemo ih po- bacati s fakulteta, to su sluge Beograda i Srbije i njihovi plaćenici, koji rovare ovdje u Hrvatskoj za njihove'interese, p... im materina lopovska!«... i u tom tonu, stoje potrajalo čitavu tu noć. Drugog im se dana na tom istom poslu i istim parolama pridružio i Dušan Bilandžić, koji je također težište svojih paro la stavio na praksisovsku vezu s Beogradom, pa je galamio da M ihailo M arković na čelu četnika maršira na osvajanje Na

rodne skupštine... i tako dalje.34

34 Kad smo koncem te godine (ili početkom 1969?) putovali na neki simpozij u Beograd, gledajući kroz prozor vagona na zagrebačkom kolodvoru prije polaska vlaka, opazio sam zaprepašten kako Rudi Supek pod ruku dolazi prem a našem vagonu s - Dušanom Bilandžićem! Nisam mogao povjerovati svojim očima da ga vodi u naš vagon! A on ga je doveo u - naš kupe. Mislio sam daje Rudi poludio! Bilandžićje sjeo upravo nasuprot meni, a ja sam izgu

bio živce, pa sam ga odmah napao riječima: »Kako se, Bilandžiću, usuđujete sjesti u naš kupe nakon svega onoga što ste onih studentskih dana izgovorili o nama praksisovcima?! Kako vas nije stid?! Imate li vi imalo obraza?! To je nedopustivo!« A Supeku sam oštro rekao daje lud!A Bilandžić, »mrtav-hladan«, a da ni ne trepne odgovori meni: »Druže Kangrga, nisam ja tu ništa kriv, kao što vi to mislite!« Bio sam zaprepašten tim

118



Devetnaestog lipnja Vjesnik u srijedu (VU S) ustupio je M. Veselici veliki prostor, kako bi - po riječima redakcije - čitatelji dobili »pravi uvid« u protekle događaje na Sveučilištu prilikom studentskih nemira, pa »objavljujući ovu kroniku, uvjereni smo da ona ima draž neposrednog svjedočanstva o tim značajnim

događajima...« I sad Veselica i pismeno nastavlja svoj udbaški zadatak, te upravo on postaje »pravi svjedok« svega što se tada događalo! A gotovo sve što je on o tome »svjedočio« bilo je običan falsifikat, denuncijacija, lažno prokazivanje naročito praksisovaca (prije svega Gaje Petrovića i Milana Kangrge), ali i drugih »sumnjivaca«, pa kaže:»Vrlo veliku ulogu stvaranja atmosfere da se ide na ulicu odi

grao je i književnik Bruno Popović. Tako su se, po mom mišljenju ne sasvim slučajno (!) našli na okupu drugovi: Gajo Petrović, Mladen Caldarović, Milan Kangrga i drugi... Grupa ekstremista često je skandirala ‘Gajo, Gajo!’. Već se u početku vidjelo daje Gajo Petrović idejni vođa i glavni strateg ovog zagrebačkog ultralijevog ekstremističkog pokreta!«Po Veselici - kao što se vidi iz njegovih riječi - jedan od tih eks

tremista, koji su »stvarali atmosferu da se ide na ulicu«, bio je i Milan Kangrga, a malo dalje piše sljedeće: »Drug Milan Kangrga govorio je i pozivao studente na revolucionarnu akciju,

bio je protiv ulice (!), ali nije polazio od platforme savjetovanja u Izvršnom komitetu CK SKH, niti drugih dokumenata i odluka Saveza komunista«.Ova poslednja konstatacija-denuncijacija bila je upravo komična (što njemu tada naravno nije palo na pamet, eh, treba

je imati, no nije lako kad se svjesno laže!), je r on je znao da ja nisam bio član Saveza komunista, pa me nikakve njegove odluke

hladnim odgovorom, pa sam gledajući ga direktno u oči upitao, što on to govori, kao da smo ovdje svi ludi?! Na to Bilandžić jednostavno odgovori: »Ja sam te stavove i takve informacije dobio od druga Mike (Tripala), s direktivom da ih raznosim po studentskim skupovima i domovima, i ja sam to go

vorio!« Upitao sam ga ljutito, da lije on u sve to sam povjerovao, a on mije odgovorio, kako nije mogao sumnjati u Mikine riječi, što ih je on vrlo ozbiljnoi odrješito isporučio njemu telefonski. Pitao sam ga, da lije on malo dijete, kad može povjerovati u takve očite besmislice, a on mi je opet posve hladno odgovorio, kako je on partijac i vojnik Partije, koji veruje u rukovodstvo!

119



i savjetovanja nisu m ogle obavez ivati! No, ta g lup ost bila je ono najmanje u tom Veseličinu »pravom čaru svjedočanstva«, jer

je on u tom svom napisu izgovorio toliko laži i objeda na račun mnogih sudionika tog zbivanja, da se to naprosto nije bilo dalo probaviti. Ali, u tom prikazu nije, naravno, smjelo izostati ono - »glavno«:

»Mislim da neću pogriješiti, ako kažem da su stavovi D odana i mene i naši nastup i u kinodvorani - kao i Vanje Sutlića kasni

je (!) bili značajni za stvaranje atm osfere, u kojoj je bilo moguće drugačije pristup iti problem ima i metodam a borbe, nego na početku mitinga«.Na ove Veseličine invektive, dezinformacije, falsifikate, denuncijacije, provokacije i laži osjetili su se pozvanima na odgovor, odmah u sljedećem broju VUS-a Bruno Popović, Gajo Petrović, Antun Žvan, Ljubo Boban i Milan Mirić, koji su svi bili prozvani u tom Veseličinu članku kao »sumnjivci«. Oni su argumentirano pobili sve te laži i raskrinkali su Veselicu, a u svom odgovoru Gajo Petrović (da navedemo samo to od svih ostalih) odgovorio mu je pored ostalog i poručio:»Da ta platforma humanističkog samoupravljačkog socijalizma nije p ra va p la tfo rm a Dodana i Veselice (kako to sad sam Veselica izjavljuje), nije nitko od nas prisutnih u to vrijeme ni slutio, a zbog te nam ‘na ivn os ti’ nitko nem a prava zamjeriti. Pozna to m ije da postoji c ijela je d n a p ro fesija , čijim se pripadnicima (takozvanim agentima-provokatorima), sa stanovišta te profesije ne zam jera što, u interesu vršenja svojih zadataka, u određenim sredinama nastupaju i s platforme koja nije njihova. No, da bi jedan sveučilišni nastavnik i član SK (čak i član jedn og fak ultetskog rukovodstva SK) m ogao s određenim ciljevima javno istupati s platforme koja nije njegova, to već prelazi moje mogućnosti shvaćanja«.35

Sto se pak tiče M. Veselice i tog njegova napisa, kao i sve druge njegove djelatnosti, Gajo Petrović nije ni tada ni kasnije (jer je 1993. godine um ro) mogao slutiti, našto će ispas ti taj jedan od

»švercera v lastitog života«, koji se 90-ih godina pojavio na po-

33 Sve ovo citirano je po zborniku Dokumenti - Jun-lip anj 1968, str. 518, izdanje P raxisa, što su bili zabranjeni, iako je u njima bilo objavljeno samo ono što je bilo štampano u mnogim novinama i časopisima prije toga.

120



zornici kao jedan od »velikih boraca« za (nacionalistički mišljenu) hrvatsku državu, pa je na koncu postao čak i »posilni«

jednog crnokošuljaša i ustaše - Ante Đapića! Žalosno, doista!

Politikantska lakrdija nastavlja se pred sucem za prekršajeTek nakon svih događaja u Studentskom centru 5. i 6 . lipnja 1968. godine postalo je posve jasno da je sve ono što su u kinodvorani tada govorili i nakon toga noću između 5. i 6 . lipnja po domovima harangirali Šime Dodan i Marko Veselica bilo rađeno po direktivi CK SKH (V Bakarić, M. Tripalo, S. Dab-

čević-Kučar) i Udbe. To se najbolje i najrječitije razotkrilo nakon napisa M. Veselice u VUS-u, pa je osim toga postalo posve jasno da je osnovni zadatak po toj direktivi bio prije svega: kompromitirati i optužiti članove redakcije časopisa Praxis (od kojih su na skupu u Studentskom centru sudjelovali samo G. Petrović i M. Kangrga). Međutim, sve to - kao i obično kad se podmeće i laže, i kad se želi namjestiti lažna konstrukcija - nije bilo dobro »sinhronizirano«, pa se dogodila prava lakrdija: Sudac za prekršaje Ivan Barberić dobio je direktivu da nekolicinu sudionika optuži i kazni za prekršaj. Koji i kakav?Optuženi su i'kažnjeni: Inoslav Bešker, Gajo Petrović, Mladen Caldarović, Šime Vranić, Ante Rumora, Milan Kangrga i Ivo Sršen, za što? Presuda glasi:

»KRIVI SUšto su dana 6. VI 1968. u 15 sati kao članovi Akcionog odbora Sveu

čilišta u Zagrebu održavali skup studenata u Studentskom centru bez prethodnog prijavljivanja nadležnom organu.Okrivljeni su time počinili djelo prekršaja iz člana 11. tač. 1 Osnovnog zakona o javnim skupovima, pa se na osnovu st. 1 citiranog zakona KAŽNJAVAJU... novčanim kaznama i određenim danima zatvora... itd.«

Pa, u čemu je bio taj »žalom« i ta lakrdija? Prije svega vidi se da je riječ o datum u 6. lipnja, zatim o Akcionom odboru, i treće tu

je spomenuto i ime Milana Kangrge (pa i Gaje Petrovića, na koga se to također nije moglo odnositi, jer nije bio prisutan)!1. Tog 6 . lipnja na skupu u Studentskom centru nisu prisu

stvovali ni Gajo Petrović ni Milan Kangrga.

121



2 . N i Gajo Petrović, ni Milan Kangrga n isu bili članovi tog Ak- cionog odbora, koji je bio osnovan 5. lipnja uveče, nakon glavnog protesta u kinodvorani Studentskog centra pošto smo Gajo Petrović i ja već napustili prostorije Centra i otišli kući, i3. ja se tog dana uopće nisam pojavljivao u Stud entskom centrul Međutim, riječ je o nečemu drugome, pa se tako lakrdija nastavila:Nekoliko je sudjelovatelja u tim događajima bilo pozvano pred suca za prekršaje, ali smo došli samo G. Petrović i ja. Na tom tzv. spisku pozvanih bio je pored ostalih i Vanja Sutlić, pa sam upitao suca Barberića, što to znači da ostalih nem a, a on m ije sav crven u licu od neugodnosti (dobio čovjek direktivu od svojih

nadređenih, pa što će siromah!) nešto promrmljao, da će i oni doći i tako nešto, ali se sva ta namještena lakrdija napokon svela na to da smo bili osuđeni (i morali platiti kaznu od 50 tisuća, ili tadašnjih 5 tisuć a dinara svaki) - sam o G. Petrović i ja!

Okupljanje »intelektualnih snaga«

Promatrajući događaje unatrag može se vrlo lako uvidjeti, kako je upravo 1969. godina (dakle godina iza studentskih zbivanja) u Hrvatskoj tada i kasnije bila već obilježena kao početak (ili prekretnica) onoga političkoga kursa, kojim će biti zacrtano sve snažnije kretanje prema njegovu klim aksu i vrhuncu u 1971. godini, takozvanog »maspoka« (masovnog pokreta). Već su događanja oko studentskih nemira bila svojevrstan nago

vještaj tome, što mi još nismo znali. CK SKH dao je jasne smjernice (tako se zvao i glavni dokument) za masovno okupljanje »svih hrvatskih snaga« za obranu hrvatskih interesa unutar SFRJ, u odnosu na sve druge republike u federaciji, a primarno spram Srbije. Čim se to kaže, može se odmah i vrlo

jednostavno naslutiti, kako će tu u prvom planu odmah biti -

nacionalni m om enti.

S obzirom na to da se glavnina cjelokupne akumulacije zemlje slijevala ipak u cen tralnu kasu u B eograd , svaka se republika osjećala - s pravom ili ne, to je drugo pitanje, jer se i Srbija tako osjećala - zakinuta, i to prije svega od strane Srbije, koja je bila »najbliža centralnoj kasi«. Hrvatsko je i državno i partijsko ru-

122



kovodstvo (što je zapravo bilo jedno te isto!) nastojalo zaštititi svoje interese, a prije svega ispraviti nepravdu, po kojoj je npr. glavnina prihoda od turizma u Hrvatskoj (a tada je turizam na Jadranu bio već u punom jeku) išla u Beograd. Svakidašnja parola bila je tih dana: »Ne damo se pljačkati od Srbije!« At

mosfera u tom smislu bila je iz dana u dan sve usijanija, i stvarala se klima pod parolom: »Hrvati, na okup!«U toj i takvoj klimi rukovodstvo Hrvatske odlučilo je napraviti pripreme za široku mobilizaciju hrvatskog naroda oko zajedničkog zadatka, da se što prije zaustavi trend »pljačkanja Hrvatske« od strane Federacije i od strane Srbije. Za to je - tako se tada rezoniralo u rukovodstvu - trebalo oko te politike oku

pljati prije svega hrvatske intelektualce (bolje reći: inteligenciju, jer to nipošto nije isto), to jest: umjetnike, znanstvenike i kulturne radnike svih profila. Tako su se tada vrlo često počeli pozivati na diskusije u zgradu Centralnog komiteta (takozvanu »kockicu«) grupe po dvadeset do trideset ljudi iz redova inteligencije. To se odvijalo tokom proljeća te 1969. godine, pa je tako došao red i na Praxis. Ali bio je pozvan samo kolega Bran

ko Bošnjak (koji je uvijek smatran, i to s pravom, kao »neutralna osoba«, s kojom se lakše izlazi na kraj). Bošnjak, naravno, nije htio otići na te skupove u CK (a pozivi su slani ad personam) bez mišljenja ostalih članova redakcije, jer smo mi ionako bili u različitom tretmanu od strane partijskog rukovodstva, nego

je to bilo prema bilo kome od pozvanih. A članovi su redakcije na svom sastanku rekli Bošnjaku: »Pa, bilo bi dobro da odeš tamo i da vidiš, o čemu se radi, pa ćeš nas poslije o tome izvje-

stiti!« Kad se Bošnjak vratio s jednog takvog skupa u CK, nije nam mogao ništa artikulirano objasniti, o čemu se tu zapravo radi! Rekli smo: »Nije važno, to se nas ni ne mora ticati!« A onda je na redakciju došao još jedan poziv na sastanak u CK, s tim da pošaljemo koga hoćemo. Na koncu je donesena odluka da idem ja, što sam i prihvatio, jer me osobno interesiralo, o čemu se tamo razgovara, iako smo već i sa drugih strana nešto

čuli o tome.I tako je na određeni dan došao crni mercedes najprije po Nedu

Ritz (koja je stanovala negdje u mojoj blizini), onda i pred moju kuću, pa smo se zajedno našli u zgradi CK.

123



U velikoj je dvorani na sredini bio veliki stol, a okolo je sjedilo otprilike trides etak ljudi. Sasvim slučajno sjedio sam n a sredini stola, a s druge je strane točno preko puta mene sjeo Pero Pirker, tada sekretar CK. Diskusija je počela o raznim problemima, pred kojima stoji Hrvatska, pa su zatražena mišljenja sudionika o tome. Mnogi su se žalili na položaj svoje struke,

kao što to obično biva, na slabo financiranje, na odnose u institucijama među ljudima, na pomanjkanje sredstava za rad i tom e slično. U jednom je tren utk u vrlo glasno i oštrim tonom uzeo riječ filmski redatelj Antun Vrdoljak, koji je počeo optuživati CK zbog njegove diskriminatorske politike spram hrvatskog filma, koji ne dobiva dovoljno sredstava, a »novci idu

u B eograd«, pa je najednom ustao , povikao kako on tu nem a s kim ozbiljno razgovarati, i uhvativši se jednom rukom za muda

preko hlača, pred cijelim jeskupom u tom položaju obi-

r r

šao dugi stol i napustio dvo: Prvi dcoranu. Nastao je tajac i očita konsterna cija među pri

sutnima tim nekulturnim i prostačkim Vrdoljakovim ispadom, a naročito među

124



ženskim dijelom skupa, pa je Pirker predložio kratki odmor da se nešto popije.U tom sam trenutku pomišljao da napustim taj skup i da odem kući, ali bio sam ipak »delegat« Praxisa , pa sam morao ostati do kraja, da mogu o svemu izvjestiti redakciju. Kad se sasta

nak nastavio, u jednom sam času opazio kako mi Pirker preko puta maše nešto. Pogledao sam pažljivije i shvatio da mi maše s molbom da se i ja uključim u diskusiju. Osjetio sam u tom času da on »za svoj spas« ima sada još samo mene, kako bih svojim istupom možda odgovorio mnogim ovdje sakupljenim i zajapurenim, nacionalistički nastrojenim i nabrušenim »hrvatskim intelektualcima«, koji u toj diskusiji o kulturi, umjet

nosti i znanosti nisu znali ništa drugo reći nego optuživati - poput Vrdoljaka nešto prije - hrvatsko rukovodstvo za preslabi

Treći dcTRAJANJE

OSMI JUN

INTERPRETACIJE. MERE I AKCIJE NAKON GODINU DANA - UOČI JUNA 1969. GODINEKAZNENA POLITIKAOMLADINSKA I STUDENTSKA ŠTAMPAISTRAGE. SUĐENJA I DVA STUDENTSKA ŠTRAJKA

DEVETI JUN

SEDMI JUNBEOGRAD

BEOGRAD

SaopSicnjc Savela 2a unulraSnje poslove SkupStine grada BeogradaRcScnje Okrutnog javnog tužilaštva (»Student«)ZboroviPregled zbivanja na Univerzitetu

Organi vlasti i polilićki forumiKomentari Štampe

BANJA LUKA

LJUBLJANAZRENJANIN

BEOGRAD

Pregled zbivanja na Univerziteti

Politićki forumiPisanje Jtampe

Piša

Pis

argar

otpor »srpskom presizanju i pljačkanju hrvatskog novca!« Pogledao sam Pirkera preko stola pomalo začuđeno, a on

je siromah sav crven u licu i pušeći jednu cigaretu za drugom, mahao meni s očitom molbom da se uključim u diskusiju. Bilo mi gaje žao u tom trenutku, ali mi se činilo posve deplasiranim

i gotovo apsurdnim, da u toj atmosferi i s takvim ljudima povedem bilo kakav razgovor, jer bi to s moje strane bio čisti promašaj. Mahnuo sam rezolutno rukom prema

Pirkeru s gestom odbi janja, na što je on raširio ruke u znak razočaranog neodobravanja.

125



T a je »seansa« traja la gotovo šest sati, i nakon toga bio sam ne samo umoran, nego i posve ošamućen od svega što sam kroz to dugo vrijeme morao gledati i odslušati, odlučujući da se nikad a više neću naći u takvom društvu i situaciji. Kakva je to katastrofalna diskusija bila, i što se sve tu govorilo i blebetalo, na kakvom se nivou sve to skupa kretalo, to se ne da opisati. A kad sam o svemu tom e izvještavao u redakciji, kolege su samo šutjele, i nikakva se diskusija o tome nije vodila, osim nekih sitnih primjedbi.A onda je nedugo poslije toga došla od strane CK ponuda redakciji Praxisa da se čitava redakcija odazove na razgovor u zgradi CK, jer je po mojem reagiranju tada upravo Pero Pirker

vjerojatno predložio da se organizira poseban razgovor i sa čitavom redakcijom Praxisa . S obzirom na moje iskustvo sa zbivanjem na navedenu skupu, kao i s obzirom na potrebu da u toj situaciji sačuvamo vlas tito dostojanstvo nakon tolikih bezočnih napada na nas u toku posljednjih pet godina djelatnosti časop isa, odlučili smo da se ne ide u CK, nego ako je njima stalo do tog razgovora s nam a, nek a se razgovor organizira kod nas

u Odsjeku za filozofiju F ilozofskog fakulteta. S njihove je strane odgovor bio pozitivan, te je početkom srpnja (3. VII 1969) od strane CK na sastanak s redakcijom Praxisa došao Jure Bilić, s neko liko m lađih članova Ideo loške komisije CK. Sastanak je trajao od 9,25 sa ti do 14 sati, pa se tu »na tapetu« našla čitava lepeza aktualnih i drugih općih problema, pri čemu smo insis tira li da se govori posve otvoreno »bez dlake na jeziku«, pa je

Bilić rekao neka se »ide do daske«! I bilo je do daske, stenogram je nak on prepisa sadržavao preko stotinu s tranica teksta. Tražili smo taj stenogram i dobili ga. Taj rukopis sadrži sve ono što su članovi redakcije P raxisa tada i inače zastupali i o čemu su »bez dlake na jeziku« pisali u časopisu. To osim toga ostaje svojevrsni pisani, društveno-politički, kao i povijesni

d okum en t jednog vremena.

126



Hrvatski nacionalizam

Ako se sada ne uzme u obzir nešto prije donešena Deklara cija o položaju hrvatskog jezika 1967. godine, koja je uzvitlala dosta prašine ne samo u političkim krugovima, jer je formulirana s izrazito nacionalističkih pozicija i namjera, pri čemu u prvom planu nije bio samo problem jezika, onda se bez pretjerivanja 1969. godina može označiti kao pravi početak svestranog buđenja, poticanja i organiziranja s najvišeg mjesta onoga što se tada nazvalo M aspokom, tj. masovnim (najdublje nacionalističko-populistički orijentiranim) pokretom.

Kasnije u svom punom zamahu, koji je sve v iše vodio do ekstrema, to se nazvalo »hrvatskim proljećem«.Zašto sad u ovom kontekstu u vezi s Praxisom treba govoriti o tom hrvatskom nacionalističkom pokretu, ili jednostavno rečeno o hrvatskom nacionalizmu? Upravo zato što je ne samo u jednom razdoblju svoje javne djelatnosti Praxis, i filozofi i sociolozi u njemu i oko njega, bio pod neprekidnim napadima

upravo hrvatskih nacionalističkih snaga u Partiji i izvan nje, na čitavoj »najširoj fronti«, nego i zato što je socijalističko- -humanistička i demokratska platforma i orijentacija Praxisa- najdublje i ljudski, i socijalno, i politički, i napokon povijesno osviješteno - bila antinaciona listički usmjerena! Tako je u svakom sm islu - i to je ono bitno otvoreno pitanje: ZAŠTO?- bio i ostao (sve do današnjih dana 2 0 0 0 . godine!) trn u oku

ove jake, duboko usidrene i sa svih strana podržavane i njegovane desničarsko-konzervativno-tradicionalističko-nacio- nalističko-ustaške snage, koja je dobro uočila i najdublje shvatila (pa je to doista njezina prava istina), kako joj je upravo



P ra x is najveći i n a jopasn iji neprija te lji Zato smo morali voditi neprekidnu borbu na tr i strane: 1 . protiv s ta ljin is ta u partijskim redovima i izvan njih, 2 . protiv nacionalista u partijskim redovima i izvan njih na svim područjima, i 3 . protiv

»švercera v lasti tog života« un utar te staljinističko-nacionali- stičke partije i izvan nje po svim linijama. Ako se tome dodaju i oni koji »su nas mrzili samim time što postojimo«, tj. što sm o im ali kuraži su pr otstaviti se - kako bi Marx rekao -

»postojećim silama« u n ašem društvu, a i zato - da ne budemo i suviše skrom ni - što sm o p o red to ga im ali i talenta za filozo

f iju (pa sm o to i svojim djelima, a ne sam o u P raxisu i dokazali, a to stoji pred svakim tko se za to interesira!), ond a je

»raspon interesenata za Praxis« bio doista - voluminozanl Sto se pak izrazito nacionalističkih snaga u našem društvu tiče, njihova se najjača oštrica protiv P raxisa temeljila i neprekidno pop ut bubnja ponavljala samo jednom jedinom tezom i parolom: »Praksisovci su po svojoj biti anti-hrvatski nastrojeni i usmjereni. Oni ne vole svoju vlastitu zemlju, i protiv su hrvatske države i njezinih interesa!«U najnovije vrijeme, danas, jedan od najvećih kško ljudskih, tako i po litičkih kam eleona na ovom tlu, koji zbilja savršeno »šverca svoj vlastiti život«, Dušan Bilandžić (Bože, kako je plodna ova zemlja ovakvim bilandžićima svih vrsta!), u svojoj najnovijoj knjizi - opet nekakva Bilandžićeva historija - okva- liflcirao je n as pr aksisovce ni više n i manje nego kao - »hr-

vatsko-nacionalne nihiliste«!? A gdje, kada, na kojem mjestu u čitavih deset godina izlaženja časopisa P raxis može bilo tko naći ijedno mjesto, na kojem bi bilo koji član redakcije zastupao neku anti-hrvatsku poziciju?! Mi smo čak jedan broj časopisa posvetili nacionalnoj ku lturi, i na tu tem u o kupili velik broj suradnika iz svih relevantnih segmenata kulture Hrvatske. Cilj nam je bio upravo taj, da se raščiste svi

relevantni problemi i neka aktualna pitanja što se odnose na ono »nacionalno«, upravo zato da se odstrane sve m istifi- kacije i mitizacije oko pojma nacionalnoga. Međutim, posve

je drugo pitanje i posrijedi su sasvim drugi interesi, ako se p o d f irm o m nacionalnoga že li prošverca ti nacionalizam i šo-

128



vinizam, ili pak - što je najčešći slučaj - podmuklo-interesno (borba za vlast) pledira za lažni patriotizam, što jest i ostaje najbeskrupuloznija podvala i manipulacija narodom! A to je taj isti hrvatski narod dobrano na svojim leđima iskusio i osjetio za desetgodišnje vladavine tuđmanovske »domovinske« pljačke čitave zemlje, koja je nakon hadezeovske vladavine poharana do temelja, tako da iza tih »velikih Hrvata« i

još većih »domoljuba« nije ostala čitava ni travka! I takvi su nas do dana današnjega nazivali antipatriotam a, pa se to ponavlja i sada.A što se nacionalizma tiče, treba još jednom naglasiti: Nacionalizam je bio i ostao jedan od najopasnijih tu m ora na tijelu svakog suvremena naroda, tj. rastakanje njegova zdravoga tkiva, a svojim je »nazorom na svijet« (premda tu nema nikakva ideologijskog nazora u bilo kojem smislu jer je riječ o »zoologiji čovječanstva«) u svojoj biti - an tiljudsk il Hegel bi rekao: »To je gaženje humaniteta nogama«, jer se temelji na pukom poluživotinjskom osjećaju, koji ne priznaje drugoga, koji bi mislio drugačije od njega.Imam slučajno pri ruci vrijedan napis Igora Primorca, filozofa koji već gotovo dvije decenije djeluje kao profesor u Jeruzalemu (a moj je dobar prijatelj još iz njegovih mlađih dana) pod naslovom »Patriotizam«, jednu finu studiju objavljenu u časopisu Filozofska istraživanja, Zagreb, 4/1999, pa ovdje navodim samo mali, ali za našu temu interesantan dio:

»Patriotizam je, dakako, ljubav prema svojoj zemlji koja se očituje na djelu. U tom smislu može se ustvrditi da patriotizam podrazumijeva brigu za dobrobit svoje zemlje i zemljaka. Kako smo pak moralno obavezni, a možda i inače skloni osjećati i pokazati stanoviti stupanj brige za dobrobit i drugih ljudi općenito, očito je da patriotizam karakterizira naročita briga za dobrobit vlastite zemlje i zemljaka. Patriotizam dakle

nije isto što i čovjekoljubivost-, patriot svoju zemlju voli više nego svaku drugu, njemu je do dobrobiti njegove zemlje i zemljaka stalo više nego do dobrobiti drugih zemalja i njihovih stanovnika« (str. 824).

129



Kolega Primorac obrađuje taj problem na punih 16 stranica, i nemoguće je iznijeti ovdje ni najosnovnije teme i teze s obzirom na taj aktualan problem, ali jedan zaključak iz njegova

razm atranja treba ipak navesti: Patriotizam je - usprkos tome

što »lijepo zvuči« na prvi pogled - ipak jedn a bitno egocen

tr ičn a p o z ic ija . Zašto? Upravo zato što već u njegovu pojmu (bitnom određenju!) leži nepoštivanje čovjeka kao čovjeka , pa se poput nacionalizma svodi na puku b io log ijsku (da ne

kažemo »zoologijsku«!) osnovu i bitnu orijentaciju. A time

do čovjeka kao povijesno-socijalno-duhovnog bića nismo još

ni dospjeli. Čovjek je n aim e usprk os svem u p restao biti životinjom (pa se onda one ni krive ni dužne vrijeđaju, kad se

ljudsko-poluljudski porivi i neljudska djela nazivaju životinjskima i zvjerskima!).

Nacionalist i nacionalizam (pa kao što vidimo i patriotizam) ostaju i za sta ju u p re d vo r ju ili na p ragu po v ije sn oga i lju d

skoga, pa u sebi ne sadrže nikakvih istinskih humanih vrijednosti , nego su naprotiv antipod ljudskoga.

Alexis de Toqueville (1805-1861), klasični francuski teoretičar lib era lizm a i demo kracije, kao da je a nticipirao »pravu

svijest« mnogih današnjih Hrvata, koji kažu: »Hoću da me pljačka i tiranizira moj, a ne tuđi čovjek!«, tj. Hrvat (pa ga

je dobio u liku T uđm ana!), kad je 1840. godine pisao ovo: »Naši suvremenici zamišljaju jedinstvenu, zaštitničku, svemoćnu vlast koju su građani izabrali, maštaju o centraliza

ciji i narodnom suverenitetu. To im pruža malo oduška. Tješe se činjenicom što su pod skrbn ištvom, m isleći da su sam i izabrali vlastite skrbnike.. . U takvom sistemu građani za trenutak izlaze iz ovisnosti, da bi odredili vlastite gospodare, a

zatim se vraćaju u ovisnost«.36

Što se pak tiče odnosa gospodara i robova, klasični njemački

filo zo f J. G. F ich te to je an ticipirao i artiku lirao mn ogo radikalnije, rekavši kako g o sp o d a ri posto je zato, što im a robova, koji ih traže i trebaju. Inače se manjina gospodara ne bi mogla /*"N. Bobbio, op. cit., str. 47.

130



održati (na vlasti kao gospodari) u odnosu na veliku i presudnu većinu robova. A u anticipaciji kasnijih Marxovih stavova o državi i vlasti, Fichte je zastupao čuvenu (revolucionarnu) tezu, kako je bitna zadaća vlasti samo u tome, svaku vlast učiniti suvišnom.Zato ovdje valja reći i sljedeće: N em a »boljeg« i »finijeg« ili

pak s onom poznatom frazom kako je riječ o »idealističkom« nacionalizmu (pa su onda ti vajni »idealisti« kao pljačkaši, kriminalci, lopovi i ubice u ime »hrvatskog naroda ili nacije« kao ratni zločinci - »naši heroji i vitezovi«, kojima se još moramo čak i dičiti pred svijetom i braniti ih pred cjelokupnom svjetskom i europskom javnošću!?). Ako se imalo učimo na

historiji, našoj i svjetskoj, onda treba pogledati istini u oči i ne dopustiti sam ozavaravanje: hrvatski je nacionalizam bio i ostao i uvijek će se iznova pojavljivati nužno i u svom začetku i u svom zločinačkom rez ultatu i kraju kao - ustaška ideologija i kao krvava prak sa, koja ne preza ni pred čime u svojoj diluvijalnoj najezdi koja ruši sve pred sobom. Fašističko- -nacističko-ustaško-četnička praksa ovog stoljeća do posljed

njih je konsekvencija na djelu pokazala i dokazala sve svoje stravične domete! A tako dugo dok njihovi »jurišnici« imaju šansu da djeluju javno i tajno u ovom hrvatskom društvu danas, demokratski tokovi, djela i rezultati na osuvrem enjivanju našeg života u svim njegovim porama, bit će uvijek iznova osujećivani, frustrirani i osakaćeni, a time bacani unatrag na

pretpotopne socijalne, povijesne i ljudske solucije. Velika je

teškoća, da ne kažemo: nesreća, u tome što te solucije imaju u tkivu hrvatskog naroda nažalost jo š ja k e korijene. Možda su nam potrebna stoljeća, kako bismo se našli na nivou ist inske europske, demokratske i ljudske suvremenosti, da bismo se osjetili i osvijestili, i tako živjeli kao - ljudi, a ne prim arn o

kao H rvatil Tu leži krucijalni problem našeg današnjeg života u cjelini.

Zato ovdje treba još jednom naglasiti: nacionalist je primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne- oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija. Utoliko je društveno-ljudski opasan tip pojedinca, \z

131



jed n ostavn og razloga što u njem u djeluje još posve difuzv k o lek tiv ite t, iz kojega on još nije izišao tako, da bi postao

svjestan sebe kao jedinke vrijedne same po sebi, tj. on još ni“ dospio do sa m osv ije s ti kao refleksije svoje vlastite egzister - cije, koja je uvijek »ensem ble d ru štven ih i ljudskih odnosa.

On dakle ne p r izn a je d ru g o g a , osim onih iz »vlastita čop( - Ta«, tj. sunarodnjaka, suplemenika ili zemljaka po isključivo

rodovskoj liniji. U toliko je on po svojoj biti - an ti-duh, jer j ?duh ono opće, zajedničko i povezujuće, upravo ono treće št >

nadilazi svaku isključivu pojedinačnost i posebnost. To isto

može se iskazati i drugačije: Ako je dakle duh ono opće i za jedn ičko, onda je nacionalizam kao takav upravo - anti-duh.

jer svoju (nacionalnu) p o seb n o st, odnosno svoj partiku larite t podiže na nivo principa (dakle: općosti). A to je prema klasičnoj n jemačkoj filozofiji - koja je traga la za korijenom zla

(tzv. radika lno zlo) prava bit - z la , koje i jeste to podizanje

partikulariteta na nivo principa (to je ono: ja, pa ja, i nitkc i ništa drugo!). Zato i utoliko nacionalizam i jeste to - zlo.

koje ne spaja neg o razdvaja ljude, jer ih n egira upravo u njihovoj pravoj biti - čovječnosti.Moći biti s drugim kao sa sam im sobom, to je osnovna karakter istika du ha, a Marx bi rekao kako je dru g i čovjek najviša

l ju dska po t reba . A n ajblaže rečeno: n acion alist je asocijalno

biće. To pak zna či - pa su nam kroz posljednjih d esetak godina ti isti asocijalci probili već u ši o tom e - nacija j e sve, a

p o jed in a c n iš ta , pa onda to još više vrijedi za drugoga kao »tuđinca« (biće druge nac ionaln osti) koji biva bitno isključen

kao n evrijedn o ili m anje vrijedn o biće, pa to nužno uvijek iznova završava u - rasizm u. Nacionalizam je dakle - tradicionalno rečeno - stajalište ksenofobije (mržnja spram stranca

ili »tuđinca« koji nije »naš«). Ovo »naš« mišljeno je i doži

vljeno kao bitno i isključivo (i zato još-ne-ljudsko!) - biolo- g ijsk o , da se ne kaže: zoologijsko određenje. A tu leži sva strahota te neljudskosti koja nije dozrela do humanoga, pa u samoj sebi njeguje taj pakao razdiruće unutrašnjosti ili razdrte svijesti, koja nikako da prodre do svoje samosvijesti

132



kao slobode u sebi samojl Jer, sloboda počinje u vlastitoj oblikovanoj unutrašnjosti, da bi se mogla potvrditi i u objektivnom životu s drugima kao zreli plod rada na samome sebi. Bez toga i dalje raste i cvjeta - zvjerinjak u nam a i oko nas\ Sloboda je ostala pred vratima puke nereflektirane samovolje. Ona se ovdje zove - nacionalizam.Od 1969. do »hrvatskog proljeća« (ne samo na Sveučilištu) taj se do kraja užareni i totalno euforični »nacionalni pogon« širio na svim područjima života i odvijao sada - »blagoslovljen« s najvišeg državno-partijskog vrha i potican na sve strane - nezaustavljivom brzinom, brzinom u »galopu«, tako da su čak i relativno trezveni ljudi pod utjecajem stvorene nacionalističke atmosfere i nasilne indoktrinacije izgubili orijen

taciju, ali su bili i dobro zaplašeni ovom bujicom oslobođene mržnje i straha, što se njegovalo kao jedini pravi i nenado- mjestivi »hrvatski duh« koji ruši sve pred sobom poput lavine. Jer to je bio pravi pogrom, koji je prijetio da pom ete sve pred sobom. Bila je to prava - ustaška atmosferal Mogao sam je

detektirati i gotovo u zraku nanjušiti kao autentičan svjedok onoga što sam i sam doživljavao i jedva preživljavao kao srednjoškolac za vrijeme NDH kao ustaški pakao bez premca! Nitko me nije mogao ni tada ni sada 1969. do 1971. u tome ni prevariti, ni dokazati suprotno. Jer, ja sam ustaštvo u njegovoj srži doživio na njegovu »pravom djelu i besmislu«, pa sam zajedno sa svojom obitelji jedva i sasvim slučajnim (po

nas dobrim) okolnostima preživio, pa mi je to (bilo) poznato već »po njuhu«!Ova današnja mladež (i ne samo mladež, ljudi odrasli poslije 1945. danas su pedesetogodišnjaci, pa oni nemaju pojma što se to dogodilo i događalo na ovom tlu četiri godine rata i svih onih poznatih i nepoznatih ustaških zvjerstava!), zavedena frazama o hrvatstvu za tuđe interese, nema pojma o čemu je

tu riječ, pa se onda daje emotivno voditi od tih crnokošuljaša tipa jednog A. Đapića, koji bi čak htio postati »magistar znanosti« prepisivanjem svojega ustaškog istomišljenika Kadarea, pa nam ti tipovi danas sjede i u Saboru kao - narodni zastupnici!

133



Koje li egzemplarne zemlje na globusu! To je, međutim, ne samo

lakrdija, nego uža sna sudbina hrvatskog naroda, koji još uvijek

glasuje za te ultradesničare i fašiste.A pra ksisovci su sv e to a n tic ip ira li ne samo svojim životnim

iskustvom , nego i promišljanjem povijesne biti suvremenosti, pa su tako i javno protestirali protiv ovog »hrvatskog povi

jesn og zaborava«, kao da taj narod i njegove žrtve nisu već

prije nekoliko desetljeća doživjeli svoju na jtežu ka lvariju u

svojoj historiji u NDH 1941-1945?! Kad pak sada (2000. godine) kažem »najtežu kalvariju«, onda od nje nije nipošto

daleko »obnovljena kalvarija«, što ju je proživjela Hrvatska u T uđm anovu h adezeo vsko m desetljeću, samo što još nismo

do kraja svjesni (pa ćemo to možda uskoro otrežnjeno biti), što n am se to dogodilo u tom nacionalističko-ustašk om paklu!



»Glavno je zvati se Ernest«

Postoji jedan film koji se zvao: »Glavno je zvati se Ernest!« U našem užem društvu često smo taj naziv parafrazirali u raznim kontekstima i pravili šale na taj način. No, ima jedna parafraza što se tiče mene osobno, samo što ona nije bila i nije

šala, nego je ostala gotovo sudbonosna, a ona glasi: »Glavno je ne zvati se Kangrga«. A u toj je uzrečici sadržan dobar dio mojeg života sve do današnjeg dana.Moj je otac Dušan, zajedno sa svojom sestrom Nadom, dvije godine mlađom, sa pet godina ostao bez roditelja, koji potječu

iz Podhuma nekoliko kilometara od Otočca u Lici. Kao siročad bez roditelja primio ih je ujak Pavić, krojač u Varaždinu, koji je i sam imao šestero dece, pa je taj život bio sve drugo samo ne ružičast. S osamnaest godina otac nakon završene trgovačke škole odlazi u Zagreb, da potraži posla, pa se tu vjenča s majkom Štefanijom, rođenom Premuiić, Zagrepčankom po familiji, u kojoj je djed već od 1849. godine u Zagrebu.

1 . svibnja 1923. rodi im se sin M ilan, zagrebačko dijete iz tadašnje Kožarske, a kasnije M edvedgradske ulice 35, produže tak Tkalčićeve ulice, sada u »srcu« Zagreba. Najprije osnovna škola na Kaptolu, a onda na Gornjem gradu (»Augusta Se- noe«). Treća muška realna gimnazija u Klaićevoj, zatim u novoj zgradi u Kušlanovoj, pa početkom rata 1941. u Križa- nićevoj do mature 1942. godine.

Za vrijeme rata i NDH otac biva tri puta u zatvoru i pred pokretnim prijekim sudom, sva tri puta spašavaju ga njegovi prijatelji, a među njima njegov školski drug i planinar (na tzv. Rauchovoj lugarnici na Sljemenu, gdje su roditelji proveli



kao zakupnici gostion ice od 1933. do 1943. kad je otac ponovo bio uhapšen) imenom Prevendar, koji je postao pukovnik u NDPI i bio glavni opskrbnik oružanih snaga NDH. U godini bijega sa Sljemena pred ustašama 1943. roditeljima pomaže

poznati nogometaš HAŠK-a Ico Hitrec, očev prijatelj, i nađe im mjesto domara u klupskim prostorijama HAŠK-a (odmah iza rata »Mladost«). Za vrijeme očeva tamnovanja u Savskoj, uz svakidašnju o pa sn ost da bude strijeljan kao talac za eventualne ubijene ustaše i Nijemce, kao što je to bivala svakidašnja praksa, m oram se jav iti na javni oglas za mobilizaciju, a onda put u oficirsku školu u Stockerau i Neusiedel am See u

Austriji. Godina dana školovanja, ali ne uz redoviti povratak

u Zagreb, nego sa 36-oricom sumnjivih, po naređenju ustaškog oficirskog kadra, ostajemo tamo još oko dva mjeseca, dok se nije riješilo da se i mi vratimo u Zagreb. Od tada po ustaško-njemačkoj karakteristici: »Links orientiert, politisch verdachtig«! (Lijevo orijentiran, politički sumnjiv), ostaje mi taj neizbrisiv pečat koji me prati čitav život. I u onom našem

takozvan om so c ija lizm u , koji je dakako »uvijek'bio«, zar ne: l ijevi p okret , isto sam tako bio stalno žigosan kao »lijevo-sumnjiv«, pa me evo i danas takvoga! Zar to nije sudbina?No, nije sad sve u tome! Ima nešto »još i gore«! N e treba se u

H rvatskoj zva ti K angrga! Ernest još nekako ide, ali ovo nipošto ne. I nije baš najgore što su me i ti vajni komunisti i socijalisti, i doista ti vajni »ljevičari« u tzv. komunističkom pokretu

špotali zbog toga što sam ljevičar, nego se u Hrvatskoj nisam trebao zvati - K a n grga .Nije za »prave Hrvate« važno , što m ije otac zapravo po čitavu svojem habitusu do srži Zagorec, gotovo rođeni Varaždinec, pa je govorio jed ino kajkavsk i i zagrebački, a od njegova srpstva stjecajem životne okolnosti nije mu moglo preostati gotovo ništa. O sim toga živio je u jednoj katoličkoj zagrebačkoj

staroj familiji po-majčinoj strani, tako da su se poštivali svi stere otipni običaji i blagdani, premda m ije moja polupismena baka Katerina, koju sam zvao »grosa«, rodom iz Šestina kraj Zagreba, znala govoriti: »Milček, ne vjeruj popovima, to su ti lopovi! A ako vjeruješ u Boga, onda to vjeruj i moli se za sebe

136



doma!« Kasnije sam shvatio daje to bila ni ne znajući jedna protestantska nota.Međutim, ostalo je to: Kangrga. U školi sam zbog toga imao raznih neprilika i neugodnosti, o čemu ne želim pričati. Na sve to imao sam tu »sreću« što je Bela Krleža bila zapravo

Leposava Kangrga, takođe podrijetlom iz Podhuma, što se u narodu izgovara bez onoga »h«, pa ostaje Pod-um, a ja sam onda sav važan naglašavao, kako nije čudo da smo mi Kangrge tak pametni, kad smo već rođeni pod umom, pa je to uvijek »prave Hrvate« podsjećalo na to, kako sam ja ipak jedan od onih »krivorođenih«, bez čistog plemenitog hrvatskog pedigrea, poput Ante Pavelića, Mile Budaka, Dide Kvaternika,

Rafaela (nije Santi!) Bobana, Maxa Luburića, ili pak sada ponovo iskrslog »hrvatskog viteza« - Jure Francetića, kojem je u slavu pobjede na demokratskim hrvatskim izborima 3. 01. 2000. godine podignuta spomen-ploča, nek se zna (a ZNA SE!) da smo pravi Hrvati! I tako me ta »kriva sudbina« prati u stopu kroz čitav život. E, sada, ako tome dodate još i ono: ljevičar, antifašist, praksisovac, marksist, komunjara, antihr-

vat, neprijatelj... onda ti se loše piše!Zato sada moram navesti jedan »veseli podatak«, koji također spada u dio moje autobiografije. Prilikom popisa stanovništva 1971. godine došli su mi dvoje popisivača, studentica i student, koji su čuli za mene i moje ime iz javnosti, pa su me naravno pored ostaloga (a to se tada po prvi puta uvodilo kao podatak) upitali: »A, sada, profesore, koje ste vi nacionalno

sti?« Ja sam u šali kao iz topa odgovorio: »Pišite: marksist!« Oni su se nasmijali i rekli da to nije određenje nacionalnosti. Onda sam im odgovorio: »Čujte, djeca, molim vas da mi pomognete pritom! Gledajte: Moj je otac podrijetlom lički S r

bin, majka mi je Hrvatica iz Zagreba, baka po majci podrijetlom je N ijem ica (prezimenom Strosser iz Šestina), djed po majci rođen je na Sutli u Titovu krajii, zove se Premužić , a

preko Sutle njegovi se zovu Prim ožič , pa su dakle Slovenci, pa je onda i on napola Slovenac! To bi dakle bila ta linija. A sada moram preispitati vaše poznavanje historije. Vidite, 1242. godine provalili su u Ugarsku i Hrvatsku moji preci Mongoli

137



na čelu s mojim daljnjim prarođakom B atu -kan om , i tjerali su ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV sve do Trogira, gdje se on spasio u trogirskoj tvrđavi. Za opsade tvrđave dobiva Batu- -kan vijest, da mu je otac D žin g is-kan na umoru, i da mora odmah napustiti borbu i vratiti se doma u Mongoliju. U tom trenutku reče mi Batu-kan: »Slušaj dobro, Grga-kan, mi odlazimo, a ti ćeš ostati ovdje, pa se lijepo ponašaj i naročito čuvaj ove lijepe Hrvatice, da im ništa ne sfali, razumiješ, adieu, moj dragi! (Batu-kan je bio francuski đak!) I što sam mogao?

Ostao sam u toj Hrvatskoj s Hrvaticama, i sad ni sam ne znam da lije to bilo najsretnije rješenje za mene?!I sad ja vas, djeco, pitam, da mi pomognete odgonetnuti: Što

sam j a od svega toga - Srbin, H rvat, Slovenac, Nijemac, M ongol, a ako sam sve to skupa, kako će se to nacionalno iskazati? Dakle?« S tud enti su se malo došaptavali, pa onda rekli: »Napisa t ćem o H rvat, profesore!« Ja sam ih gledao i upitao: »Pa, objasn ite m i kako ste došli baš na to?«. A oni su jedno stavno i brzo odgovorili: »A, čujte, profesore , danas je takvo vrijeme, da vam je najbolje biti Hrvat! N ećete imati nikakvih neprilika, eto, to je. Slažete se?«. Rekao sam: »Ako ste tako odlučili, onda se moram složiti. Baš vam hvala!« I tako je ostalo onako kako sam u svojoj Premužićevoj familiji živio od rođenja. A tko mi

je kriv ili prav za to? S a m o / bolje je zva ti se E rnest, nego K an grg a , ja vam kažem.D a bi se sve do sada rečeno »u vezi s Ernestom « još m alo po

tvrdilo, donosim ovdje jeda n najsvježiji primjer: U razgovoru s kolegom Predragom Vran ickim (također praksisovcem i kolegom s Fakulteta) travnja mjeseca 2000. godine, pored ostalih stvari Vranicki mi je rekao, kako u Akademiji ima sada

jedno m jesto za filozofa, što se nije dogodilo sve tam o otprije tridesetak godina, kad smo Gajo Petrović i ja - umjesto nas dvojice koji smo tobože do lazili u obzir - predložili kolegu

B ran k a B ošn jaka z aje dn o m jesto u Akademiji. On je bio izabran, te su tako Vranicki i Bošnjak bili jedini filozofi-članov i Akademije. Kolega Bošnjak umro je prošle godine. I sada mi

je Vranicki malo okolišajući obrazložio da će on za člana Akadem ije predložiti D anila Pejovića, a ne m ene, jer - i tu sad sli-

138



jedi - »prava ernestovska argumentacija« Jer... kaže Predrag: »ti ionako pri tom izboru za člana ne bi mogao proći, mislim

da razumiješ i da se s tim slažeš?\«Dakako da razumijem i da se slažem, ali sam se ipak upitao, i pored toga što taj prijedlog možda ne bih ni prihvatio, ne

možda, nego sigurno: A zašto Kangrga ne može biti ni predložen za člana HAZU, i zašto bi to njemu moralo biti čak i -

jasnoV. Kao i to, zašto bi se on s time morao čak i - slagati, kao s nečim samim po sebi toliko razum ljivim , kad na primjer u tu istu Akademiju bivaju primani kao redovni članovi čak i ljudi koji nisu napisali nijedne znanstvene knjige ili stvorili bilo kakvo značajno umjetničko djelo, ili... pa su čak

postajali potpredsjednici ili glavni tajnici te iste »Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti«?! A ja sam svojim filozofskim radom kroz pola stoljeća i sa svojih jedanaest objavljenih knjiga (a jedna sada izlazi i u Njemačkoj) učinio ipak nešto za tu hrvatsku filozofiju , koja se tek u ovoj drugoj polovini 2 0 . stoljeća po prvi puta pojavila kao nešto relevantno na europskoj i svjetskoj pozornici?! I to zahvaljujući upravo toj

svuda u Hrvatskoj proskribiranoj - praksisovskoj filozofiji, čemu sam i ja pridonio svoj dio!No, onda mi je s obzirom na prezime Kangrga ipak postalo

ja sno i prejasno, da u tu Akademiju mogu ući kao članovi samo - neki drugi! ZNA SE, koji! A u Francuskoj je bio primljen u Akademiju filozof Jean Hyppolite zato što je na francuski preveo Hegelovu Fenomenologiju duha, kao jedan od najzah

tjevnijih filozofijskih prijevoda uopće. Ja sam to Hegelovo djelo prvog ranga 1986. godine preveo na - hrvatski.No, pri svemu tome, ipak mi »vrag nije dao mira«, pa sam

jednom svojem interviewu dao naslov »Biti samo Hrvat, znači jo š ne biti čovjek«. A to bi se dakako odnosilo i na Nijemca, Francuza i Turčina... i... Jer, čovjek je rod, a svi Hrvati, Srbi, Englezi, Nijemci... jesu i ostaju sami po sebi na nivou - vrste:

genus proxim um i differentia specifica. Šteta je samo u tome, što svi nacionalisti, bilo koje »fele« ne znaju logiku, pa se uvijek malo »zbunjuju« pritom, i gledaju oko sebe, koga da malo, je li... ovaj, jer nije »naš«!

139



Ipak, dobro je pod sjetiti se jedne historijski relevantn e činjenice tom e u prilog: Već je starogrčki najveći filozof Starog vi

jeka A risto te l četiri stoljeća prije naše ere, ujedno kao osnivač logike , ukazao na tu distinkciju. A ta se distinkcija opet posve logički pojavljuje i u njegovoj N ikom ahovoj etici, u ko

joj se već na sam om početku postavlja ono bitno pitanje, na koje svaki »nacionalistički um« nema pravog odgovora, pa ga - ako ikada i ikako uopće m isli - hotimice zaobilazi, bojeći ga se kao »vrag tamjana«, naime p ita n je o čovjeku.Govoreći o tome kako je samo po sebi razumljivo da je cilj u djelovanju i radu jednog postolara pravljenje dobrih cipela, brodograditelja da n apravi dobar brod, graditelja da napravi

dobru kuću, gitaraša da dobro svira gitaru itd. ali se pritom ipak mora pitati: A š ta j e sa čovjekom?'. Naime, može se biti dobar postolar, graditelj, liječnik, gitaraš..., a da još nismo postavili pitanje: D a li su dobri i kao lju d i tim e što su dobri u »svojoj struci«? A risto telu je ovdje stalo do toga da pokaže, kako i čovjek kao ta ka v ima i treba da ima »svoj cilj«, to jest da bude dobar čovjek , pored svih onih navedenih/i drugih p o

sebnih dobrih a tr ib u ta , koji ga ipak još ne moraju kvalificirati kao dobrog čovjeka, a dovoljno bi bilo reći: čovjeka'.Ako sad ovu »dobru stručnost« kao posebnu određenost u smislu određenja d ifferen tia specifica prenesemo na ono određenje koje se danas (ah, ne samo danas, nažalost!) svakodnevno izvikuje kao najviša kvaliteta u pojmu »dobar Hrvat«, a da tim e još nikako nism o dospjeli do ono g g enus proxim um

u liku čovjeka, onda se već s Aristotelovim zahtjevom moralo upitati, d a li j e dovoljno biti samo »dobar Hrvat«, da bi netko sam im tim e bio i »dobar čovjek« (ili - kao što je rečeno - čovjek)? Raspon i moguća nepodudarnost, pa čak i suprotnost ili protivurječnost između ovako jasno aristotelovski iskazane razlike izm eđu vrste i roda (Hrvat i čovjek) postaje odmah

isuviše - očita'.

Što bi onda u tom kontekstu značilo biti »dobar Hrvat«? U svakom slučaju isto kao i »dobar postolar«! Međutim, ipak tu

postoje dvije razlike:1 . pojam »dobrog postolara« može se točno odrediti, jer je njime već točno određen sadržaj i smisao: pravljenje dobrih cipela , i

140



2 . pojam »dobrog postolara« nipošto ne potire »dobrog liječnika«, »dobroga graditelja«, »dobroga gitaraša« itd. Naprotiv, ako postolar pravi liječniku, graditelju, gitarašu dobre cipele, oni će njega dobro liječiti, graditi mu dobru kuću i lijepo mu svirati, pa će svi zajedno biti u potpunom i najboljem suglasju međusobno.Pojam »dobroga Hrvata«, međutim, za razliku od »dobroga postolara« posve je neodređen, jer se ne zna što bi to zapravo trebalo značiti. Može se samo naslućivati njegov sadržaj i smisao, na primjer, jedna mogućnost određenja: »dobar Hrvat« činit će dobro najprije sebi, zatim drugim H rvatim a, a onda

Hrvatskoj u cjelini. Ništa drugo ne leži u tom pojmu »dobro

ga Hrvata«! Drugo pak, taj pojam svojim pravim smislom upravo po tire svakog drugoga, na primjer »dobroga Srbina«, »dobroga Mađara«, »dobroga Slovenca«, »dobroga Talijana« itd. Čak u svom posvemašnje neutralnom određenju, taj »dobar Hrvat« po svom pojmu ne treba i ne mora činiti dobro bilo kome od navedenih, pa u tom pojmu »dobroga Hrvata« može biti implicirano čak i to, da on čini zlo svima drugima, a da

ipak ostane - »dobar Hrvat« (štoviše tek onda baš najbolji?). Tako bismo mogli doći do logičkog zaključka, kako je bolje biti »dobar postolar, liječnik, graditelj...«, nego »dobar Hrvat«! A to je porazno! Porazno po-Hrvata! Zato se po svemu sudeći ne bismo trebali baš puno hvaliti svojim »dobrim hrvatstvom«, nego bismo se morali dobrano i svojski potruditi da što prije postanemo - dobri ljudi, ako nam to ikako uspije!

Nacionalisti i populisti, međutim, tu toliko očitu razliku jednostavno ne žele priznati, jer ne mogu, budući da su još uvi

jek - rodovsko-plemenski mentalno konstituirani! I tu leži izvor, upravo historijski (ili: prethistorijski?) izvor svih naših nedaća i nesreća!No, u vezi s »našim Ernestom« dobro je navesti ovo:Postoji u djelu poznatog rusko-sovjetskog »književnog tande

ma« Iljifa i Petrova Dvanaest stolica (a poznato je i čuveno također njihovo Zlatno tele, s glavnim besmrtnim likom Osta-

pom Benderom), koje se svojom zapravo stravičnom, a ne hu- morističkom istinom nadvilo nad čitavim (naročito europskim)

141



2 0 . stoljećem poput Damoklova mača, a još i više: svojim užasno nacerenim licem to ta ln og z la nad čovječnošću čovječanstva, kao ukletost sudbine suvremena čovjeka.U spašavanju glave pred poznatim staljinskim čistkama tridesetih godina u Sovjetskom Savezu, u romanu nekolicina

sovjetskih intelektualaca i inteligenata, kao i drugih koji su »pohvatali veze« preko liječnika-psihijatra, nađe se u psihi jatrijskoj klinici (tj. lu dnic i) kao tobožnji »duševni bolesnici«. Pričajući međ usobno o tome, zašto je netko među njima ovdje, sva tko priča svoju priču i zlu sudbinu. Tada jedan među njima kaže: »Pa, tko je m ogao predviđati, da će hapsiti upravo intelektualce?! Moj je otac bio apotekar, i što sam ja za to kriv?!«

A drugi mu ozbiljno odgovara: »E, nemojte tako, tavariš, tre balo j e p r e d v iđ a ti!«Na prvi pogled dobar vic, dobra i duhovita šala, zaista baš - humoristički pogođeno, nema šta! Ali sve prije nego to! Jer, u ovom slučaju taj »humoristični odgovor« pogađa svojom stravičnošću čitavo stoljeće: Dotični apotekarev sin trebao je predviđati ta ko d a se ne rodi od in telek tualca <- apotekara,

nego da sebi odabere drugo g oca - neintelektualca. U nacističkoj Njemačkoj tadašnjeg vremena, kao i u čitavoj Europi, a to je značilo dak ako i u ustaškoj NDH , kao i u svim drugim po nacistima okupiranim europskim zemljama, trebalo je ta

kođer p r ed v iđ a ti da se netko ne rodi kao Židov, Srbin, Rom, Sla ve n ili bilo koje »sum njive nacionalnosti«! To je taj pakao!

A ustaše su tada, kao i njihovi pripadnici i danas u Hrvatskoj smatrali nečim posve normalnim da se ti i takvi ljudi - je r nisu dobro p r ed v iđ a li - šalju u plinske kom ore sm rti, jer - zaboga - pa oni su bili neprijatelji »legalne hrva tske države«, pa su kao takvi i po do nese nim nacističkim zakonim a bili s pravom osuđeni na smrt! I što se sad netko tome čudi kao nečemu nedop ustivu! Sve je bilo - po zakonu ! M ilijuni ljudi su tako

»posve legalno« i u skladu s postojećim zakon ima (mi radimo sve samo po zakonu, razumijete!) u logorima smrti i poput stok e zaklani sam o zato što su se rodili od - krivih roditelja,

a n isu un ap rijed dobro p r e d v iđ a li! Dakle, tavariš, nem ojte tako , trebalo je predviđati! - to je bila i još uvijek ostaje po

142



ruka svih tadašnjih i današnjih nacionalističko-nacističko-faši- stičko-ustaških luđaka, krvoloka, zločinaca i umobolnika!U svojem romanu Kiklop Ranko Marinković je na jednome mjestu opisao slučaj u zagrebačkom tramvaju početkom NDH: Ulazi ustaški oficir (ovdje hotimice ne želim upotrijebiti »pravu hrvatsku riječ« - časn ik , jer bi to s obzirom na etimologiju od riječi »čast« bilo ovdje apsolutno neprimjereno!) u tramvaj, koji naglo zakoči i stane, pa ga susjedni putnik slučajno nagazi na čizmu, a ovaj se bijesnim neandertalskim pogledom prema putniku maši straga za revolver, samo da ga ne upuca i ustrijeli tu na licu mjesta zbog toga. On je ustaša i apsolutna vlast, a ujedno je to i - po svojim genima! I na to

kaže Marinković: »E, sad bi tog ustašu odmah trebalo, a da se nimalo ne čeka - u ime preventivne dehum anizacije (sjajno pogođen pojam, doista, op. M. K.) - ubiti jer će kasnije kad će ovaj troglodit na vlasti u svoje ruke uzeti tuđe sudbine kako mu se god to prohtije (ne samo u Jasenovcu!), pa počne nemilice klati oko sebe - biti p rekasno«. Kakva lucidna Marin- kovićeva misao, pa još s tom »preventivnom dehumanizaci

jom«, svaka čast! Imao je dakle Marinković tada pravo, samo što je za tuđmanovsko-hadezeovske vlasti punih deset godina sve to skupa »posve zaboravio«, jer on je ipak samo Hrvat, pa

je čak ušao na listu tih novokomponiranih ustaša, kao g ra đanski zastupnik HDZ-a u Zagrebu! I ne da se iz HDZ-a ni danas, kad su ti pljačkaši, lopovi i ubice izgubili izbore, i eto ti ga na! A Ranko je Marinković ovdje samo pravi predstavnik,

pa reklo bi se i svojevrsni uzor (paradigma) specifičnog hrvatskog intelektualca, ili bolje reći: inteligental Tako da on u tome nije nikakva - iznimka. Stoga danas Marinkoviću ni na pamet ne pada da bi spram ovih ideoloških nasljednika ustaškog »stila vladanja« s kamom u ruci opet zahtijevao nekada čuvenu svoju - preventivnu dehum anizaciju !Ali, nije R. Marinković jedini. Ako se tome doda desetgodi

šnje držanje i ponašanje onih »hrvatskih intelektualnih predstavnika naroda i njegove svijesti« u D ruštvu hrvatskih kn ji

ževnika na Jelačić-placu broj 7 (kako to strašno asocira na Francusku 7!), a ima ih brat-bratu oko 550 komada koji su

143



čitavih deset god ina svog i tuđ eg beščašća prešutjeli i prespa vab, koristeći kao nagradu za to mrvice sa hadezeovskog bo gatog stola, onda zaista moram korigirati moje nekadašnje

još nenačeto uvjerenje, o čem u sam u nekoliko navrata pisac i govorio, kako nacionalizam nije h rvatska su d b in a ! Nisam tc želio priznati? Pa sam u ovih deset tuđmanovskih godina do tem elja posumnjao u taj moj stav, što ga čovjek instinktivno odbacuje od sebe kao moru. Ostaje na snazi moje nekadašnje staro pitanje: K akav je to l jud ski m ater i ja l ? Samo što podmukla rezignacija pritom poput crva nagriza čovjeka u njegovoj unutrašnjosti: kome i zašto i čemu uopće još nekome pisati, govoriti i za nešto bolje se boriti?! Bit ćeš ionako popljuvan i

prezren kao »strano tijelo« u zdravom hrvatskom nacionalnom tkivu! Ili kao što bi to lijepo literarno, gotovo pjesnički ush ićeno, i to dakako sa stajališta p ra vo g i je d in o g hrvatskog

desničarskog terorizm a - uskliknuo Slobodan Prosperov Novak: ti ostaješ - htio to ili ne - »Ijevičarski antihrvatski terorist« sam im tim e što želiš nešto k ritičk i propitati. Nemoj da mi tu u našoj, svagda desnoj, Hrvatskoj nešto kritički propitavaš, kad

poput mene, vidiš, nemaš za to prave hrvatske legitimacije i odgovarajući (biološki) »pedigre«, razumiješ?!Kad smo već pri tom S. P Novaku u ovoj našoj aktualnosti (ožujak 2 0 0 0 . godine), koji je napao nekolicinu mladih intelektualaca, što su se kritički osvrnuli na neke neodržive stavove A ntu na Vujića, sadašnjeg m inistra za kulturu, u kojima on neke intelektualce-disidente, koji su morali napustiti tuđ-

m anovsku Hrvatsku i otišli u inozemstvo, uspoređuje danas (kakve li fan tastičn e aktualizirane mem orije baš u ovom trenutku!) sa fa š is tič k im francuskim piscem Celineom! Njega je postfašistička F rancuska nakon oslobođenja od Nijemaca 1945. godine kaznila zatvorom, pa je (po Vujićevu mišljenju) bila prema njemu: »nepravedna i prestroga«, to jest »ipak strožija nego hrvatska država« (misli se: za vrijeme Tuđmanove vla

sti, op. p.) prema ovim disidentima, koji su dobrovoljno napu stili zemlju, pa je Novak vrlo lukavo, jer on »ima nos za te stvari« od Vujića odmah potom »zaslužio« mjesto »glavnoko- mandujućega« na D ubrovačkim ljetn im ig ra m a !Stvarno »dobre igre«, nema šta!

144



Međutim, i mimo te Novakove paskvile, kojom je te mlade kritičare nazvao »ljevičarskim teroristima«, potrebno je o tome gospodinu (čak štoviše »gosparu«!) kazati samo nekoliko ri

ječi o njegovu odnosu prema časopisu Praxis, mnogo prije navedene »obrane« ministra Vujića:

U časopisu Matice hrvatske Kolo u broju 4 iz 1996. godine, pod naslovom »Paradoks o odgovornosti« (str. 18-41), dakle u vrijeme razmaha totalnog terorizma tuđmanovsko-hadeze-

ovske vladavine , kad je već gotovo svakom građaninu Hrvatske postalo i poznato i jasno, kuda i kamo vodi ta proustaški

orijentirana politika grabeža i duhovnog desničarskog terora, gospodin Prosperov Novak nije, dakako, kao »pravi Hrvat«

smatrao potrebnim oštricu svoje kritike usmjeriti na tu stra hotu od režim a (a kako i bi, pa to je »naš režim«!), nego je te 1996. godine tu oštricu okrenuo na nešto mnogo aktualnije u tom trenutku, naime protiv već odavna zabranjenog i nesta- log časopisa Praxis! Svakako sasvim zgodno i u stilu pravog,

hrvatski osvještena književnika i historičara književnosti. Koristeći za taj beskrupulozni napad na Praxis i članove nje

gove redakcije zatvorske zapise Vlade Gotovca iz 1972. godine, Novak bez ikakva poznavanja ne samo filozofijske problematike, nego i čitave tadašnje društveno-političke situacije u Jugoslaviji i Hrvatskoj, sipa pogrde, falsifikate i notorne laži na račun cjelokupne desetgodišnje djelatnosti ljudi koji su se najradikalnije suprotstavljali staljinističkom sistemu i temeljito ga filozofijski, sociologijski i društveno-politički kritizi

rali, pri čemu to onda nije bio i ostao (nacionalistički) - puki bunt\ Potencirajući tadašnje Gotovčeve s pravom u njegovu zatočeničkom položaju optužujuće stavove na sve strane, Prosperov Novak u onom trenutku tragičnog položaja i katastrofalnog i političkog, i gospodarskog, i duhovnog stanja Hrvatske, kad je bjesomučni vladar u liku Tuđmana zatvorio Hrvatskoj sva vrata prema Europi i svijetu, smatra najvažnijim

svojim zadatkom napad na nepostojeći časopis i obračun s njegovim (mnogima među njima već i - m rtvim a ) članovima redakcije! Pa, s koje to pozicije smatra Novak neophodnim i nužnim u tom času napasti nikoga drugoga nego baš Praxis,

145



koji se tu pod njegovom nekontrolisanom žestinom proglašava većim neprijateljem , nego ta ista tuđmanovska povijesna katastrofa na djelu?! Odgovor glasi i može glasiti jedino: To

j e p o z ic ija zasljep ljen og h rva tskog nacionalističkog in teli- gen ta , kojemu pada mrak na oči, čim oko sebe na djelu vidi ne ko g lijevo i progresivno osvjedočena i orijentirana in telektualca koji se istinski, a ne verbalno-retrogradno-historijski bori za interese svoje zemlje, u ovom slučaju Hrvatske. I to ne primarno hrvatske države, kakva god ona bila (za takve može

i: pavelićevsk o-ustašk e, kao i tuđm anovsko-proustaške, samo daje država!), nego za europsku, prosperitetnu (ne: prospe- rovsku, da se razumijemo!), parlamentarnu i s vladavinom

prava kao osnovom . A ti akustičari i paušalisti poput Novaka, koji se do danas nisu potrudili pročitati nijedan broj nekadašnjeg P rax isa kroz desetgodišnju njegovu djelatnost, nisu se potrudili proniknuti u taj mučni, mukotrpni rad i katkad vrlo opasno hrvanje s postojećom staljinističkom vlašću i pred stalnim prijetnjama sa svih strana, pa ostaju u svom polu- tanskom intelektualnom bezobrazluku puki mondeni nacionalni brbljavci i mešetari svih vrsta, i kao takvi upravo p ravi

n epr ija te lji bilo k akva nap retka i istinskoga , kritičkog profiliranja te iste hrvatske kulture bez mitova i mistifikacija, za koju se oni tobože »svim srcem« zalažu. Jer, takvih je desn i

čara poput Prosperova Novaka već i prepuna ova Hrvatska, pa se zato s njim na čelu, a već su joj takvi stoljećima na čelu,

ne m ože m ak n u ti sa svojeg rodovsko-plem enskog začahurena i sagnjila »ognjišta« s nacionalnim davorijama i budnicama na usnama, umjesto ozbiljna kritičkog stava i odnosa spram vlastitih dostignu ća i bitn ih promašaja, a za istinsku dobrobit baš te Hrvatske.K rleža bi u ovom slučaju opet osjetio potrebu, da u svom »obračunu s njima« napiše polemički članak pod naslovom: » 0

pam eti gospo dina S lobodana Prosperova Novaka«. A možemo misliti, kakav bi mu bio sadržaj!Zato svaki onaj - u ovom slučaju S. P N ovak, a on naža lost nije jed in i u ovoj sred ini - tko još i danas ne želi uvidjeti, da su P raxis i K orču lan ska lje tna škola kroz deset godina svoje

146



djelatnosti doveli našu filozofijsku misao na ravnopravan nivo sa svjetskom i europskom filozofijom današnjice, za što su dobivali priznanja i najprominentnijih mislilaca ovog stoljeća - taj objektivno i subjektivno radi protiv renomea i postignuća na duhovnom polju svoje vlastite zemlje. Prvi puta u historiji ušli smo u europsku filozofiju na velika vrata kao subjekti, a ne kao puki provincijalci i imitatori tuđega.I dok se u Hrvatskoj o svemu tome ne samo šuti, nego i odbacuje kao »strano tijelo« nedostojno hrvatstva - i to samo zato što su praksisovci bili i ostali nepodobni ne samo za po

stojeće vlasti (staljinističku, tuđmanovsko-hadezeovsko-nacio- nalističku i ovu najnoviju »demokratsku« poslije 3. siječnja 2 0 0 0 . godine), nego i za najveći dio hrvatskih inteligenata i tzv. kulturnih krugova, kojima je nacionalistička opća platforma i »duhovna aroma« ipak uvijek »najbliža srcu«, u inozemstvu se i sada, toliko godina nakon obustave rada Praxisa, potvrđuje bar neki positivum , vrijedan pažnje i isticanja. Tako

Jutarnji list od 4.V 2000. godine donosi izvještaj dopisnika iz Rima Inoslava Beškera o pisanju rimskog lista La Republica

u povodu 20. godišnjice smrti J. B. Tita, gdje među ostalim stoji i ovo:»Zahvaljujući Titovoj umješnosti u odnosu sa Zapadom, nakon pobjede nad nacifašistima i raskida s Moskvom, Viola (Sandro Viola, dugogodišnji specijalist tog lista za zemlje pod staljinističkom vlašću), opisuje Jugoslaviju koja je im ala ‘jednu od najvještijih i najbriljantnijih diplomacija’, novinare čiji su

tekstovi bili nezaobilazni za ‘good reporting’ na europskom Zapadu, književnike svjetskoga prestiža (Andrića, Krležu i Kiša), zagrebački Praxis , iz kojega su proizišli mnogi teorijski

kvasci za bujanje onoga što će kasnije biti ’68, itd .«Ipak, u proteklih 35 godina bilo je vrlo mnogo napisa u kojima se isticala uloga i vrijednost filozofskog doprinosa od strane Praxisa. U najnovije vrijeme, upravo 1999. godine, izišlo

je drugo izdanje The Cam bridge D ictionary o f Ph ilosop hie, u redakciji Roberta Audia, a iz pera dvojice autora: Joseph Bien (P Bi.), University of Missouri, Columbia, i Heinz Paetzold (H. P), University of Hamburg. U njemu se pod jedinicom

147



P rax is sch ool , na č itavih pola stran ice govori o djelatnosti časopisa P rax is (s osnivačima Gajom Petrovićem i Milanom Kangrgom), s naznakom osnovnih područja njihova filozofsko g zanim anja, a onda isto tako o K orčulanskoj ljetnoj školi, tako da taj filozofijski rječnik daje točnu i iscrpnu informaciju o tim djelatnostima, ne samo za engleskog čitatelja. Ali, to je

inozemstvo i Europa, gdje smo »podobni«, a ne Hrvatska, gdje smo - kako bi Su tlić rekao - »obustavljeni«!Postoji ona već pom alo otrcana latin sk a poslovica, koja se dodu še potvrđuje već stoljećim a u svim zemljama svijeta sve do dan ašnjih dana, ali je još uvijek ak tualna - naročito u H rva t

skoj jučer, danas i sutra - pa ćemo je navesti: »Nemo prop heta

in patria !«



Vrhunac nacionalističko- -populističkog pokreta-1971.

Kao što sam, govoreći o 1969. godini i tadašnjem razgovoru redakcije Praxisa sa J. Bilićem, naglasio kako je ta godina bila već vrlo čvrsta priprema za 1971. godinu, to se i obistinilo. Dvije godine trajale su sve žešće »pripreme« za onu nacionalističku erupciju »masovnog pokreta«, koji je poprimio sve bitne karakteristike populizma, što je sve više eskaliralo u prousta-

škom smjeru.Valja biti posve načistu s jednim bitnim momentom, štoviše samom srži onoga što se na bilo koji način i sa svim različitim »tumačenjima« i »objašnjenjima« naziva - hrvatskim naciona

lizmom. Treba naglasiti da se bilo koji nacionalizam u suvremenim uvjetima (Europe prije svega) pojavljuje tako, da mu je prva konsekvencija i završetak (ako već ne i početak) nužno u -fašističko m pokretu, sa svim njegovim obilježjima.To se danas može pratiti gotovo svakog dana, pa se pritom onda -jer ti tipovi nemaju mašte, koja im za fašizam ni ne treba, pa nisu nikada »originalni« - služe uvijek iznova stereotipnim

naci-fašističkim emblemima, zastavama, parolama, značkama, pri čemu je hitlerovski kukasti križ obligatno na djelu, i nema tu ništa nova pod suncem! To je nezadrživi put u prošlost, mitove, nazadnjaštvo, uništavanje, ubijanje neistomišljenika i protivnika, jednom riječju - put u pakao i zvjerinjak!Zato je sudbina i u »zvijezdama zapisana« stranputica svakog hrvatskog nacionalizma nužno ponavljanje svega onoga što smo

doživjeli, proživjeli i jedva preživjeli u onoj ustaškoj NDH. Ustaštvo je - to je ono stravično iskustvo što nas još danas u stopu prati poput teške more - zakoniti put i rezultat, ili čak deklarirani, izvikivani i priželjkivani sim bol svake hrvatske



nacionalističke orijentacije našeg vremena. I tu je svako tzv. odmahivanje, omalovažavanje i nepristajanje na takvu soluciju kao »obično pretjerivanje« (verbalno) uvijek iznova prava mimikrija, obmana ili u najboljem slučaju samoobmana, ali najčešće ideologijsko zamagljivanje pravih ciljeva, prijevara, kao

i uvijek bombastično »zagovaranje pravih ili najpravijih nacionalnih interesa«, pri čemu bi više odgovaralo pravoj biti ono - (zago )varanje, jer se uv ijek iznova potvrđuje upravo i sam o to! N e sam o ona ustašk a tvorevina , koja je već u imenu bila pri

jevara s onim »nezavisna« država, nego i ova desetgodišnja tuđ- manovsko-hadazeovska katastrofa ostat će u pamćenju kao mračno razdoblje hrvatske historije. Hrvatska danas, naime,

nije samo materijalno i socijalno uništena, nego je temeljito i duhovno zatrovana na svim nivoima: u školama, na sveučilištima, u Društvu književnika, Matici hrvatskoj, Akademiji, preko svih mogućih udruga i hadezeovsko-ustaških mladeži, kao i preko usrdn ih uslug a Katoličke crkve i njezina ustaški nastro

jen a klera, pa onda i svakidašnjih usluga raznih kustića, koji šire ustašku ideologiju među svoje vjernike...Tako je i naciona listički pokret u H rvatskoj 1971. godine imao sve značajke što su n užn o vodile u tom opisanu pravcu. Pored svih lijepih fraza o sam ostalnosti i samosvojnosti'unutar bivše Jugoslav ije - kao da naročito od 1974. godine Hrvatska nije bila i ustavno određena zapravo konfederalistički kao sam osta lna federalna država unutar SFR Jugoslavije, što joj je baš na

toj osnovi priznala i tzv. Badinterova komisija, čime se mogla osa m osta liti - događalo se to da se stvarao jedan izrazito populis t ički po kr et , a s druge se strane tu zagovarala sam a srž onoga što je kasnije, od 1991. novi poglavar, vrhovnik i poglavnik (a ne predsjednik!) jasno i glasno artikulirao kao ono pri svemu tome bitno - državotvornost. A to je (uvijek iznova samo ustaški) značilo, znači i svagda će značiti: D ržava i D ržava iznad svega

i pr ije svega , bez obzira kakva, i bez obzira, vodi li ona kao takva (tuđmanovski pljačkaška i duhovno svedena na nulu) u de

stru kciju i neslobodu kako pojedinca, tako i društva u cjelini, koje je tom i takvom autoritarnom državom posve - »zamijenjeno«! A o demokraciji ovdje da se i ne govori!

150



Iako, naravno, za naše primitivce, kao i nedoučene hrvatske in- teligente, ideologijski indoktrinirane malogradane, nacionaliste svih boja, a da se ne govori o zabludjelim i tako odgajanim ustašama starijeg i najnovijeg životnog ustrojstva, Karl Marx ne samo da ništa ne znači, i ne samo da nisu od njega pročitali ni jedne jedine rečenice, pa je on dostojan samo njihovih pogrda, ipak ću za one koji žele čuti nešto smisleno i relevantno, dolazilo ono iz bilo koje strane, u vezi s tim problemom citirati ovu, Marxovu misao:»Granica političke emancipacije pojavljuje se odmah u tome, što se država može osloboditi od jedne pregrade, a da čovjek ne. bude od nje zbiljski slobodan, što država može biti slobodna

država , a da čovjek (u njoj) ne bude slobodan čovjek... Država je, naime, posrednik između čovjeka i njegove slobode« (iz Ranih radova).Ovakvih i sličnih Marxovih stavova ima u izobilju, ali koga to interesira, čak kad bi to i pročitao i shvatio, kad u životu, ovom našem životu, nema mjesta za bilo kakvu smirenu refleksiju, za minimalno razmišljanje i uočavanje onog bitnoga što nas se

upravo životno tiče gotovo svakodnevno, jer su posrijedi is ključivo interesi (prije svega vlasti i lagodnog života - u ime te iste »naše države«!).Ako pak ni ustaški zločinački i krvoločni pokret za vrijeme strahovlade i rasizma takozvane NDH, kao i pola stoljeća kasnije za vrijeme tuđmanovsko-hadezeovske vladavine nacionalističkog pustošenja svih rezultata postignutih u pola stoljeća

kako na materijalnom, tako i na duhovnom području života, još ni danas ne mogu nikoga od nositelja nacionalističko-ustaške ideologije uvjeriti u građansku i ljudsku neodrživost takvog

jednog poretka i takvog totalitarističkog poimanja i praktici- ranja države, onda je doista posve uzalud nastojati takve nacionalističke usijane glave racionalistički uvjeravati u suprotno. To se dakle mora suzbijati i prevladavati drugačijim sredstvima.

A koja i kakva su to sredstva? Reći će se: Pa, naravno, demokratskim sredstvima. To je lijepo i prelijepo čuti, a da to u praksi ne postane puka fraza. Odgovor na to pitanje mogao bi biti: vladavinom prava! A tko će je uvesti i u praksi realizirati?

151



Oni isti elementi vlasti i sudstva iz bivšeg režima? To je obična besmislica! Tko će radikalno očistiti te smrdljive Augijeve štale? A sve je ostalo po starom! Nema pomaka ni za dlaku. A nova vlast - »glumi dem okrac i ju «, glumi zato što to nije demokracija. Lopovi bivšeg režima koji su pri dolasku na vlast očistili sve oko sebe i bacili ljude na ulice u svim sektorima života, sada plaše novu vlast - reva n šizm om ! Pa, to je prava lakrdija, da se ne kaže nešto teže!U ovim se našim krajevima bez demokratske tradicije - naročito u ovim današnjim našim postizbornim prilikama, kad je bar donekle izboren kraj nepodnošljive tuđmanovske vladavine zatiranja svakog demokratskog i progresivnog - zaboravlja, ili se

to nikada nije ni znalo, ni o tome razmišljalo, kako je gledano historijski i praktički, pa se to potvrđuje sve do naših dana:

D em okracija u Europi (a tako je uostalom bilo i u Sjedinjenim Američkim Državama 1776) - počin je revolucijom. U ovom slučaju Francuskom revolucijom iz 1789. godine, ali odmah zatim svim građan skim revolucijam a u Europi XIX stoljeća.No, s obzirom na revoluc iju , i tu su Hrvati u XIX stoljeću is

pali ne samo kao i zn imka, nego gotovo jed in s tven i u Europi, a bilo je rev oluc ionarne građanske 1848. godine, u kojoj se uzburkala za svoja građanska prava gotovo čitava tadašnja Europa. Tako su se i mađarski revolucionari digli protiv Beča, prijestolnice tadašnje Au strougarske monarhije, u kojem su također - a ne samo u B ud im pešti - izbili nemiri. Tada hrvatski ban Josip Jelačić sa 40 tisuća svojih konjanika prelazi Dravu na molbu bečkog dvora i ugušuje mađarsku revoluciju u krvi, te uvodi reda i u sam om Beču. Za tu su Jelačićevu uslugu mo

narhiji kasnije Austrijanci podigli njemu spomenik na glavnome zagrebačkom trgu, pa Jelačić na konju upire svoj mač na sjever prem a Mađarskoj (da bi sada pokazivao na jug, vjerojatno protiv

- D alm atinaca?).

H rva tski n acionalisti i domoljubi - ne znajući ili prešućujući o čemu je tu zapravo (bilo) riječ, i o kakvoj se tu historijskoj činjenici radilo 1848. godine, kao i zašto su Jelačiću, hrvatskom banu, baš Austrijanci podigli taj glavni zagrebački spomenik (o čemu je kod nas k r itičk i pisao jedino - M iroslav Krleža,

152



sram ga bilo!) - još i dan danas napadaju Karla Marxa, sto je zbog gušenja revolucije nazvao Hrvate - kontrarevolucionarima i reakcionarnim narodom toga doba u Europi, premda ne znaju čak ni to, da o tome nije pisao, niti bilo što izjavljivao Marx,

nego - Friedrich Engels'.

A kakav je to tada bio čin od strane Hrvata na čelu s Jelačićem, i što se tada zapravo realno događalo s tim Jelačićevim pohodom na Peštu, o tome bi meritorno i bez lažnog rodoljublja trebali objektivno-kritički pisati upravo - hrvatski historičari, a ne mitomani tipa jednog Zlatka Canjuge, Tuđmanova »malog od kužine«, koji je slušajući direktive isto takvog »velikog historičara« i Poglavara, izjavljivao kako su hi'vatskom narodu

prije potrebni mitovi nego h istorijska istina'. A onda po njegovu, ali i ne samo po njegovu mišljenju, nego i po uvjerenju samih hrvatskih historičara, nije važno da li je kralj Tomislav uopće postojao ili ne! Kao što za takve onda nije nipošto važno, koju i kakvu je ulogu 1848. godine odigrao ban Josip Jelačić, koji je zajedno sa svim Hrvatima za svoje - »zasluge i usluge Beču«, odmah potom 1851. godine dobio po Hrvatsku sramni i porazni Bachov apsolutizam, kojim se ukidaju ili drastično reduciraju

sva dotadašnja (ionako mala) »hrvatska prava«! A upravo na takvom jednom historijskom, i za Hrvate poučnom slučaju mogla bi se odnjegovati zdrava i kritička hrvatska svijest o sebi samoj, kako bi se lakše učinio onaj toliko nasušno potreban korak ili iskorak dalje u pravcu izgrađivanja jednog demokratskog društva i humanijeg života na ovom zaostalom tlu.No, kad već u tom kontekstu spominjemo Miroslava Krležu,

vrijedno je i svakako poučno navesti jedan njegov stav iz poznatih Deset krvavih godina (1926), koji glasi ovako:»U razmatranjima o malograđanskom historicizmu i o malograđanskoj zaljubljenosti Hrvata u sebe, izdvojen je pojam m alograđanina kao pojam koji postoji izoliran od široke narodne hrvatske mase, životareći sam za sebe. Taj je pojam uslovljen prilikama, on je takoreći izazvan okolnostima, ali on kao ‘ideo

loška snaga’ djeluje već punih stotinu godina; to prožimanje uzajamno jedne varijante davno već mrtvih iluzija i tvrdoglave stvarnosti, i u tom krugu bolećiv kliše malograđanskog nacio

nalizm a, izazvan isto tako nezdravim, šovenskim okolnostima,

153



postao je glavnim in spiratorom narodne svijesti, koja se ne podu d ara s in teresim a naroda, prijeteći im trajno kao otvoren grob. Kako dosad stvari stoje, stvar Hrvatstva, nažalost, u rukama je

tih preživjelih snaga, koje djeluju isključivo po zakonu duševne ti'omosti. Hrvatstvo, kao narodnost, u rukama je tih fikcija«.A evo i tipične krležijanske »lamentacije« nad onim što bi se

sve do dan ašnjeg dana na kraju ovog stoljeća moglo nazvati samom srži hrvatske (ne samo malograđanske) svijesti, koja se uporno drži svoje »osovine« na sljedeći način:»To je osjećaj što se poput tamjana dimi oko hrvatskih narodnih gozbi, na kojim a se od starine jo š peče vol na ražn ju , a vino pije iz škafa. Pa kada se Hrvatstvo brojgelovski napilo na kar-

minama kakvog svog idola, ili prigodom godišnjice koje svoje hiljadugodišnje sramote... kad su grmjeli muzari, vijali se bar jaci, svirale orgulje, pjevali korovi djece, a astm atični ugojeni biskupi u ljubičastim kazu lam a sa crvenim rukavicama i dija- mantskim krstovima i svilenim mitrama i zlatnim štapovima držali govore i provezli se u svojoj marijaterezijanskoj gala-ka- ruci, pa kad sm o se tako divno i rodoljubno sastali na rautu kod

milostivice Berte u grofovskoj palači Burati, kako se uz onu lososovinu , šljuke, fazane, kavijare i šampanjac ne bismo - um G ottesw illen - sjetili naše g nesretnog , tužn og, dojbrog i milog nam hrvatskog naroda. Jedini način kojim se hrvatski rodoljub (koji svoj narod ljubi) sjeća hrvatskog naroda, jeste zdravica. Svaku drugu formu sjećanja na hrvatski narod, na primjer

s ta tističku , ili ekonom sko-socijalnu ili dem okratsku, naš rodo

ljub načelno mrzi«.Kad bi netko sa strane (nedajbože!) tako nešto rekao o hrvatstvu, bio bi dakako proglašen neprijateljem (danas: srbofilom ili jugonostalgičarem, a kada 'to govori jedan Hrvat Krleža, onda je on eo ipso - anti-Hrvat, pa zato Krleža kroz čitavo ovo stoljeće »kotira« sam o kao strano tijelo u samoj srži hrvatstva, pa ga je bolje izbacivati iz svih »pravih hrvatsk ih udžbenika«,

i uopće iz samog hrvatstva. Jer:»Tko ima sm isla za istinu , ne vjeruje hrvatskim spomenicima, a tko ne vjeruje spomenicima, on ima protiv sebe sve one ma- lograđane kojima je jedin a razbibriga, da izm eđu je d n o g i dru

gog po litičkog slom a sakuplja ju priloge za spom enike upravo

154



onih narodnih velikana koji su više sim boli narodne sramote nego slave«.I sada se ova nova hrvatska vlada, koja je od 3. I 2000. godine plebiscitarno dobila izbore od većine građana Hrvatske protiv nekadašnjeg stanja i vladavine neprava, nepravde i beščašća,

dade blefirati i fascinirati, i to tobože u ime demokracije , od bivših pljačkaša, kriminalaca i uništitelja čitave zemlje zbog njezina - revanšizma! Da čovjek ne povjeruje svojim očima i ušima! A nije se do sada učinio ni jedan jedini korak u istinsko prevladavanje starog stanja i u kažnjavanje bivših zlikovaca, koji su već odavna trebali biti procesuirani i pohapšeni, s najtemeljitijom - konfiskacijom cjelokupne opljačkane im ovine!

A dok se to odlučno ne izvrši, sve će u temeljima i samoj srži uspostavljanja demokratskog poretka samo nastaviti s podržavanjem truleža starog poretka u ovim površnim kozmetičkim promjenama. Sve pak govori u prilog takvih slutnji, u kojima se s pravom nameće velika opasnost povratka starog, ali još goreg stanja, u kojem će najcrnja desnica ustaške provenijencije preuzeti vlast. A onda jao si ga svima nama, osim narav

no ovih današnjih vlastodržaca, koji će onda jednostavno opet postati - opozicija kao i do sada, s velikim plaćama u Saboru i pripadnim im privilegij ama. A što da se onda brinemo, zar ne?!

Kakva je to sudbina ?Međutim, premda se to sve skupa odnosi na taj opći problem, a moglo bi se reći: na pravi »hrvatski sindrom« u liku nacio

nalizma, koji čovjeka na ovom tlu prati u stopu poput vlastite sjene kojoj ne može pobjeći, pa mu oduzima sve snage potrebne za neki bar donekle viši smisao u životu, te ga vraća na užasne pretpotopne stereotipe i frustracije koje ga dovode ili do eufo- ričnog polusvjesnog stanja ili do posvemašnje rezignacije, pa diže ruke od svega (najčešće u obliku poznate i gotovo već čuvenom postale »hrvatske šutnje«), sve se rečeno odnosi i na

isto tako »čuveno hrvatsko proljeće« 1971. Ono se još i danas želi prikazati kao »najviši uspon svijesti i samosvijesti hrvatskog naroda u novijoj historiji«, dakle kao najsvjetliji, zapravo »zvjezdani trenutak hrvatske povijesti uopće«, kojemu je - da

155



apsurd bude kom pletan - bio ravan samo ovaj tuđmanovski, s uspostavljanjem samostalne hrvatske države, pri čemu se želi već sada pred svima nama živima falsificirati tobožnjom Tuđ- manovom »zaslugom« za to osamostaljenje, a sve je bilo - upravo suprotno !

I sada ti bivši akteri »hrvatskog proljeća«, želeći uzvisiti značenje tog svog u biti popu lističkog pokreta (što su ga i sam i nazvali baš tako: m asovnim {\), i naglašavajući njegov bitni dem o

kra tsk i karak ter i progi'esivnost, ne vide da sam i sebi skaču u

usta\ Oni ne samo da priznaju, nego kao nešto »demokratski pozitivno« naglašavaju nacionalistički karakter i usmjerenost toga pokreta, a ujedno - ne shvaćajući što time iskazuju - nagla

šavaju čak kao bitno u tom njihovu htijenju i usmjerenju borbu za vrijednost i dostojanstvo - pojedinca. Kojeg li paradoksa! Nacionalizam je naime po svojoj bitnoj intenciji i po samoj svo

joj srži (a to je suvrem eni naci-fašizam ovog sto ljeća doveo do posljednjih konsekvencija!) pokret, kojemu je najviša vrijednost i vrhovni cilj - ne čovjek pojedinac, nego upravo suprotno tome (nacion alni) ko lektiviteti Kad na filmu ili televiziji vidite scenu

stotine tisuća postrojenih njemačkih vojnika na paradi pred H itlerovim nogama, onda je to prava slika nacionalističkog ludila, pri kojoj vam se sledi srce od užasa! A to je to! A bilo je nešto slično i pred Pavelićem - z a njegov im endan 13. lipnja u

Zagrebu svake godine, samo što Hrvatska nije imala baš toliko vojnika kao Hitler. A taj nacionalizam završava u liku apsolut

ne države , i samo za tim i ničim drugim čeznu svi (hrvatski) nacionalisti, pa doživljavaju orgazam pri samoj pomisli na taj - idealiA u tom slučaju nije nipošto u prvom planu hrvatski čovjek pojedinac (bolje bi bilo reći: svaki građanin Hrvatske, no mi smo

još daleko od toga, pa treba malo počekati!), nego njegova (nikad nije njegova: »Imamo Hrvatsku!«, sjetimo se, jer imali su je

doista sam o Tuđm an, njegova familija »cosa nostra« i hadezeovci kao svoje v lasništvo, pa je imaju i danas nakon »demokratskih izbora«) država, i to valja naglasiti: obogotvorena državal A ono što svi ti vajni borci za »nacionalnu državu«, koja se kao takva svagda iznova pokazuje, potvrđuje i prokazuje kao nacio-

156



nalistička, nikada nisu proniknuli, pa ni ne znaju, jeste to, da nacionalna pripadnost, tj. nacionalnost ne može biti - politički program, osim na pretpostavkama totalitarizma naci-fašističkog tipa, s devizom: Jedan narod, jedna država, jedna partija , jedan vođa\ Pri čemu taj vođa »usisava« u sebe i podjarmljuje i narod

i državu, a prije svega samo civilno društvo i pojedinca u njegovu javnom i privatnom životu. Samo što to više nije nikakva politika, nego brutalna uzurpacija vlasti (pomoću prije svega vojske i policije, a onda i svojih vlastitih nacističkih organizacija, kojima je društvo totalno okupirano!). Politika se, naime, u suvremenom društvu Zapada vodi unutar naroda-nacije, a ne po

moću nacije, pa se onda tek to može nazvati - demokracijom.

Ako se pak govori o toj općosti - ne u liku nacije, nego društva - tj. o općedruštvenom interesu, onda tu može biti riječi samo o rezultanti demokratskog javnog sučeljavanja, dijaloga, suprotstavljanja, štoviše i sukobljavanja posebnih i pojedinačnih, grupnih i kolektivnih interesa, što katkad dobiva vrlo zaoštrene oblike radikalne kritike kako vlasti prije svega, tako i međusobnih borbi u tom posebno-pojedinačnom »političkom nadme

tanju« i isticanju vlastitih opcija upravljanja zemljom.No, upravo tim bitnim svojim karakterom ne može se taj opće društveni interes shvatiti, a ni realno biti kao tzv. nacionalni interes, na što nijedna posebna politička stranka u društvu ne može pretendirati i reflektirati, baš zato što je stranka, tj. posebna strana u odnosu na ono opće, pa se s pravom zove par

tija (od lat. pars = dio), a još manje čak u potenciranu liku nekog nacionalnog identite ta , jer tako nešto ni ne postoji. Jedino

sa stanovišta (i prakse, dakako!) nacionalističkog poimanja naroda (nacije) kao metafizičkog entiteta, koji je jednom zauvijek dan i bitno nepromjenljiv (a to je posvemašnje vanpovijesno poimanje tih određenja, što ne izdržavaju ni minimalnu znanstvenu analizu), moguća je ova nereflektirana istovjetnost (identitet) navedenih određenja.Za razliku od rodovsko-plemenske (tzv. prvobitne, samonikle,

u sebi još-ne-diferencirane, u sebe zatvorene i od strane pojedinca posve neupitne) konstitucije zajednice (pri čemu je određenje HDZ-a, tj. Hrvatske demokratske zajednice protivurječ- no onim » demokratske«, ali je posve pogođeno onim » zajednica«,

157



čemu su vjerojatno kumovali hercegovački članovi pokreta!), narod je, a time i n a c ija : kao u državu kon stitu irani narod, u samom sebi već raslo jen , pa tim e već imamo posla s (klasno ra- slojenim) društvom , pri čemu pojam društva protivuriječi pojmu

zajednice upravo svojim h istorijskim realnim procesom. Zajednica se tu pretvara u društvo, upravo suprotstavljenih grupnih

i pojedinačnih posebnih interesa. Inter - esse znači latinski doslovno b iti izm eđu , tj. među nečim, među drugima ili jedan

između drugih, dakle moj interes među isto takvim drugim interesim a, pa to etim ologijski po sm islu znači: s nečim svojim

vlastitim biti u odnosu na drugoga (druge), različite od mene, to jest upravo sa svojim vlastitim (različitim i drugačijim po

sebnim) interesom. Nema tu nikakva (narodnosnog ili nacionalnog) iden titeta, a ni tak vog interesa.U samom pojmu za jedn ice već je etimologijski sadržano ono

b iti-za-jedno, a to se je d n o ne može naprosto naslijediti svojim pukim na-rođenjem, nego je ono već ili tek s mukom, trudom, radom i naporom u zajedničkom životu historijski uspostavlje no je d n o , što onda tek p o s t festum , kao ono izboreno jed n o od

strane sviju postaje idejna, duhovna (duh kao ono opće!) i za jed n ič k a osnova konkretnog društva. No, ona nikada nije i ne može biti naprosto dana jednom zauvijek, a još manje - samonikla, koja bi postala svojim pukim rodovsko-plemenskim habitusom, u kojemu je individu um posve stopljen sa svojim kolektivom. Riječ je, naim e, o procesu uspostavljanja društva kao kon

kretne zajednice s bitnim zajedničkim općim interesom , koji onda postaje upravo ta idejna osnova , bez koje se društvo ili raspada na svoje sastavne disparatne dijelove, ili dospijeva u kaotično stanje koje se naziva (radikalnom) krizom . Krizno je stanje nekog društva simptom unutrašnjeg raspada idejne povezanosti posebnih elem enata društva bez onoga neophodnoga i konstitutivnoga - biti-za-jedno. Moglo bi se ovdje bez pretje

rivanja takvo s tanje d etek tirati kao ono, u kojemu je iščeznuo duh , dakle kao vacuum duha (što je sadašnje aktualno stanje hrvatskog društva, pa je upravo to najveća njegova opasnost, tj. opasnost za njegovo sm isleno održanje, jer je postalo i ostalo bitno - bezidejno, ili što je isto: društvo bez duha!).

158



Zato bi se u vezi s rečenim ovdje čak taksativno mogli nabro jati bitni momenti (no, to je mnogo više od pukih momenata!), koji bi kao osnovni suvremeni demokratski principi sada u Hrvatskoj u ovom trenutku nakon tuđmanovskog pustošenja svega oko sebe,' mogli držati za-jedno upravo moderni oblik društva, a to su na primjer: sloboda pojedinca zagarantirana zakonom, sigurnost u svakom pogledu, pravna jednakost pred zakonom, vladavina prava iznad svega, pojedinac i njegov život kao vrijednost po sebi, nepovredivost ličnosti i omogućivanje njezina autentičnog samoodjelovljenja, pravo na rad i mogućnost zaposlenja, poticanje duhovnog i svakog drugog stvaralaštva, poštivanje čovjeka kao takvoga, bez obzira na njegovu

nacionalnost, vjeroispovijest, rasu, imetak, boju kože, spol i podrijetlo, a pri svemu tome poraditi na svjesnom pretvaranju

Hrvata u građanina i čovjeka kao ljudsko osamostaljeno biće, tako da mu ne bi bila osamostaljena samo i jedino - njegova

država, kao sila nad njim samim!Nacionalizam pak sve to skupa jednostavno - poriče, pa ako ta »nova vlast« - kao što je do sada vidljivo - želi pošto-poto po

tvrditi jedino kontinuitet sa svim onim bitnim iz prethodne nacionalističke strahote, onda je ova zemlja uistinu - propala !A nacionalisti - da li javni ili prikriveni - nemaju pravo pozivati se na - demokraciju, jer nacionalistička demokracija samo

je contradictio in adiecto, iliti: drveno željezo!Najednom zasjedanju Korčulanske ljetne škole (1969. godine na opću temu »Moć i humanost«) njemački filozof Karl-Heinz

Volkmann-Schluck (Koln), jedan od čestih sudionika u radu Škole, istaknuo je u diskusiji jednu bitnu misao o osnovnom principu demokracije: »Demokracija je prisutna samo u onom društvu koje izdržava protivurječnost i čini je politički plodonosnom!«. A time se izriče doista sama srž demokracije u jednome modernom građanskom društvu današnjice. »Izdržavati protivurječnost« znači »držati na okupu« sve moguće silnice

najrazličitijih interesa, koje bi ga mogle dovesti do »rasapa«. Naime, ukoliko se upravo na politički način ne bi djelovalo tako, da se za to društvo otvori zbiljska perspektiva razvitka, koji stremi nečemu boljemu i ne da se zavesti na stranputicu koja

159



ga vodi na preživjele oblike života što spadaju u muzej starina (u hrvatskom slučaju u ustaški pakao!). Idejna osnova - kako smo je nazva li - m ože se ovdje shvatiti kao garant održanja društva u njegovu povijesnom smislenu i opravdanu kretanju prema svojoj realnoj budućnosti. Uzeti princip prošlosti kao »perspektivu« - što je samim sobom najočitija protivurječnost - kao što se to u H rvatskoj čini na stanovištu nacionalizma, pravi je put u - po vijesnu katastrofu ! A p ra k tic izam i p o litic i-

zam kao svakidašnja p rag m a samo je kretanje u zatvorenu krugu besm isla političke - opcije pukog oportunizma!I napokon, ono u svem u tom e najhitnije: U cijelom tom hrvatskom nacionalno-nacionalističkom pokretu 1971. nije bilo i

nije ni moglo biti s te pozicije - jer bi joj to bilo najunutrašnjije protivurječno - nijednom ni spomena o građaninu , na čemu počiva sam a osnov a i mogućnost - dem okracije !

Prava bit »hrvatskog proljeća«

N aciona lizam koji priznaje samo svoje rodovsko-plemenske

sunarodnjake, ili bolje: tzv. zem ljake (povezane jedino krvlju i tlom - uvijek smo na istom: B lu t und Boden, dobro poznato i nac istički primjereno form ulirano načelo!) - dijam etralno je

suprotan sam oj srži m oderne građanske dem okracije, koja se s mukom rađa u Europ i (a onda i u SAD) u posljednjih više od trista godina. Ta demokracija počinje u Francuskoj revoluciji koncem 18. stoljeća - kao što je rečeno - D eklaracijom o p ra

vim a čovjeka i gra đan ina.Može se i mora se dakle upitati: Gdje je i kada u tom »hrvatskom proljeću« 1971. godine bilo tko izbacio parolu o pravim a

čovjeka i g r a đ a n in a ? N ikom e - ne samo tada, nego i sve do današnjeg dana - ne p a d a ni na p a m et da bi tako n ešto uopće izustio, a kamoli ja v n o zastu pa o , a još manje da bi se za to još i

javno borio kao za svoje vlastito uvjerenje! Zato je to »proljeće« samim svojim nazivom već mišljeno i javno deklarirano samo kao »hrvatsko«, dakle sam o za Hrvate i Hrvatsku, a to je samo po sebi inclusive im alo samo i isključivo jedn o značenje: u najblažem smislu, ne za druge i ne za bilo koga drugoga, a bitno,

160



protiv drugih i svakoga drugoga tko nije Hrvat (a u Hrvatskoj ne samo onoga vremena 1971. godine, prije i poslije, nego sve do današnjeg dana značilo je i znači prije svega - protiv Srbal).I ne samo da nismo dospjeli do pojm a građanina, koji se u građanskoj demokraciji pojavljuje na historijskoj pozornici kao j e

dini suveren u političkom odlučivanju o svojem vlastitu životu - pa prema tome nije država ili njezin Poglavar ili Poglavnik

suveren - čega nema i ne može biti u demokratski uređenu građanskom društvu, jer bi to odmah bila osobna ili grupna uzurpacija cjelokupne vlasti, poput Tuđmanove danas - nego smo u Hrvatskoj sve do današnjeg dana ispustili kao ono bitno i - samog čovjeka. Tek posve verbaliziran, apstraktan i ispra

žnjen, ustavno izmanipuliran i posve lažno pojavljuje se po jam čovjeka u današnjoj Hrvatskoj, jer za čovjeka kao čovjeka tu još uvijek nema mjesta ! Nešto mi se slično, ako ne baš i isto dogodilo u bivšem sistemu, kad me je jedan član Centralnoga komiteta posprdno nazvao »podmetačem štapa u žbice« funkcioniranju vlasti svojim očitim »apstraktnim smicalicama i floskulama«, jer sam govorio i pisao o neophodnosti borbe za

očuvanje bar minimuma svog »ljudskog dostojanstva«! E, pa, sad, kakvo ljudsko dostojanstvo u Hrvatskoj, baš ste smiješni, profesore, znate!? Pa, nećete mi valjda sad u Hrvatskoj govoriti o - čovjeku? To su samo apstrakcije!Ako sad netko želi insistirati u vezi s tim na slovu našeg Ustava, gdje se ipak govori i nešto o čovjeku, treba ga podsjetiti da je Staljin dao sastaviti najbolji mogući ustav u onim tridesetim

godinama 2 0 . stoljeća, samo što su mimo te prekrasne fasade bili pobijeni milijuni ljudi u zatvorima i Gulagu!U toj »slavnoj« hrvatskoj 1971. godini nacionalistička se atmosfera i nepodnošljiva, gotovo fašistička euforija toliko rasplamsala, da su se na primjer Srbi Korduna i Banije počeli naoružavati, mučno se sjećajući ustaških klanja i krvološtva na tim prostorima za vrijeme NDH, kad je pobijeno nebrojeno mnogo

djece, žena i staraca (pa se to dogodilo i po direktivi Tuđmana i Šuška nakon tzv. Bljeska i Oluje u ovom, s Miloševićem dogovorenom istjerivanju Srba iz Hrvatske, a na televiziji i radiju se tri dana čitala Tuđmanova poruka Srbima, neka se ne sele,

161



pa bih ja to nazvao ratnim zločinom!). Tako je Tuđm an dovr šio Pavelićev posao, pa se preko te h istorijske činjenice neće moći preći, koliko god netko u Hrvatskoj želio to izbjeći ili čak isfalsificirati, kao i mnogo toga dosad. I da sada bude jasno, kad već govorimo o toj bivšoj i današnjoj »demokraciji u Hrvatskoj« - nitko u ovih deset krvavih tuđmanovsko-hadezeovskih godina, ni ta pro ustaška vlast, n iti ta takozvan a oporba nije nijednom digla glas protiv tog javno znanog bjesomučnog ubijanja srpskih staraca i žena, od strane ubica i kriminalaca u redovima hrvatske vojske, »koja je samo branila Hrvatsku«. Pa je onda s najviše sudske instancije bilo rečeno, kako Hrvati kao žrtve ne mogu činiti zločine!

I što nam danas neprekidno »zanovijetaju« i ta Europa i ta Amerika s tim svojim izmišljenim i nama neprijateljskim zahtjevima i tim svojim međunarodnim sudom u Haagu! Mi Hrvati jako

smo ogorčeni zbog toga! Ne damo mi »naše vitezove«, koji su se samo branili (protiv starčadi i nakon borbe), jer oni su naš (plemensko-rodovsko-hercegovački) uzor H rvats tva ! Pa, onda sad što da čovjek na to kaže? Na sva ta i mnoga druga pitanja naše

svakidašnjice vrlo nam elegantno i nonšalantno danas 2 0 0 0 . godine odgovara paradigmatički primjer - Dražen Budiša. Kao nekadašnji »vođa« studentsk og naciona lističkog hrvatskog pokreta na Zagrebačkom sveučilištu, i kao nedavni kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, u svojoj predizbornoj kampanji protiv svog suparnika Stipe M esića, jedan od glavnih mu

je m om enata u njegovu predstavljanju javnosti bilo naglašavanje njegove tridesetgodišnje političke karijere, i u vezi s tim naravno velikog političkog iskustva... To znači od one 1971. godine do danas, 2000. godine. Pa, koje j e to i kakvo političko iskustvo, na koje se sada Budiša želi i može pozvati, i to kao njegovu »kvalitetu« koja ga danas ima kvalificirati za položaj predsjednika RH? To je bila i ostala tr idese tgod išn ja naciona

listička B u dišin a karijera, koja se od onih ’70-ih godina nije ni za dlaku promijenila. Bilo je upravo farsično slušati Budišine predizborne tirade i obraćanje javnosti, a da on sam toga nije bio niti je mogao biti svjestan: On se biračima stalno obraćao sa: H rvati i H rvatice, hrvatski narode'., i sve to u ime »novona-

162



stale demokracije«, koju će uvesti on i njegov koalicijski partner iz SDP-a I. Račan. Pa, tko je tu - kao što se narodski kaže- lud, i kakvu će to demokraciju »uvesti« Budiša u Hrvatsku,

kad je on doslovno do srži natopljen svojim nacionalizmom , iz kojega ne može izići čak ni onda kad se obraća i mora (nakon Tuđmana) obraćati - svim građanim a Republike Hrvatske?! Hja, ne možete od Budiše očekivati ili čak zahtijevati da se on pritom ili bilo kada obraća ne samo Hrvatima, nego i Srbima,

Mađarima, Talijanima, Cesima, Slovacima, Romim a ili ne daj Bože čak i Muslimanim a, našim tudmanovskim neprijateljima«... itd. A da ne govorimo o Istranima. Budiša je u prošlom tuđmanovsko-hadezeovskom Saboru u odnosu na istarske za

htjeve za koncept europske regionalizacije (žešće i radikalnije nego li sami hadezeovci!) - dramatičnim glasom i gotovo sav izbezumljen izrekao, » kako se nikad u životu nije osjećao kao

H rvat toliko posramljen i tužan« kao sad od tih - »autonoma- ških istarskih zahtjeva«! I sad je prilikom predsjedničkih izbora Budiša - taj naš »nacionalno svjestan Hrvat« koji se tada u Saboru gotovo rasplakao nad sudbinom Hrvatske zbog tih istar

skih zahtjeva - još očekivao (valjda?) da će ga upravo ti Istrani i svi drugi navedeni birati za svojega Predsjednika?!Kako sve ovo, kao i ono što slijedi, ne bi ostale samo neke moje puke i proizvoljne tvrdnje, treba za potvrdu rečenoga navesti

samog Budišul U svojem interviewu danom Feral Tribuneu br. 748 od 17. siječnja 2000. godine (dakle još prije predsjedničkih izbora), na poslednje pitanje:

- Na koncu, i u ovoj predizbornoj kampanji u javnosti vas se označava kao nacionalista, u najnovijoj medijskoj verziji kao

kripto-nacionalista. Zbog čega vas se češće nego druge među predsjedničkim kandidatima i političarima općenito - premda i mnogi od njih imaju sličnu ili jednaku političku biografiju - svrstava među manje ili više prikrivene nacionaliste?, Budiša odgovara:

- Oni koji me tako označavaju, rezoniraju kao moji suci i tužitelji prije trideset godina. To je moj odgovor njima, jer - ja nacionalist nisam. Ali mogu dodati da je od onoga trenutka kad smo stvorili samosta lnu državu, za mene nacionalizam

163



m rtva p o litičk a ideologija. A do tada, svaka nacionalna ener g ija u procesu stvara n ja hrvatske države - hila je dobrodošla! ■ Budiša, dakako, nije svjestan onoga što je izrekao u jednom ovako kratkom pasusu! A time ne samo da nije odbio tvrdnju

da je nac iona list, nego ju je čvrsto po tvrd io \ On nije shvatio i nikad valjda neće shvatiti:

1 . daje isključiva borba za državu (njezinu samostalnost, što god to sada značilo!) upravo i jedino nacionalistička (ovdje se ne bi nipošto moglo reći: p o litič k a , jer to nije samo politička) pozicija,

2 . daje time izrekao priznanje »svojim vlastitim prethodnicima i istomišljenicima« ustašama iz NDH, jer su oni najrječitije

spadali u tu njegovu »nacionalnu energiju u procesu stvaranja (hrva tske države«, i to su zbilja dobrano i svojski na djelu dokazali kroz četiri godine svoje ustaške vlasti,3. da je time »blagoslovio« sve moguće teroriste i ubice, jučer i danas, koji su također bili ta »svaka energija« koju Budiša odobrava za uspostavljanje te »njegove« hrvatske države, za što može biti upotrebljeno svako sredstvo,4. daje ta i takva cforžava kao a pso lu tn i p rinc ip koji stoji iznad svega ostaloga, a naročito iznad čovjeka pojedinca i njegova

ž ivo ta (njegove kvalitete života, koja je najbolja, kad se država u nju ne miješa!) kao i iznad dru štva i pr i je društva i njihova bitnog interesa upravo ne samo p r a v a srž nacionalizm a , nego i njegov pravi rezu ltat koji se zove - totalitarizam i etatizam,

i konačno5. da je time na gotovo identičan način izrekao Tuđmanovu tezu, kako je upravo nekadašnja NDH kao ustaška tvorevina bila »izraz vjekovne težnje hrvatskog naroda za ostvarenjem svoje države«, čime je on dao odriješene ruke svim mogućim, starim i »prekaljenim« (u koljaštvu prekaljenim!), kao i mladim i tek nanovo »nastašim« ustaškim pobornicima posljednjih deset

krvavih godina (1990-2000), što se nastavlja neometano i dalje pod »novom demokratskom vlašću« nakon siječnja 2 0 0 0 . godine!6 . Napokon se postavlja još jedno pitanje: Budući da nacionalizam nije isključivo politička kategorija, nego zadire u samu srž ljudskog bića ako je ono tako odgojeno ili ideologijski »impreg-

164



nirano«, kako je to onda jedino Budiša »preko noći« - prestao da bude nacionalist (kad mu je stvorena nova država)?!17

A ono što je pri svemu tome najh itnije - ako govorimo o post- -tudmanovskoj situaciji nakon prošlih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u kojoj je Budiša htio biti upravo predsjednik novonastalog, pretpostavlja se - demokratskog društvena ustrojstva? - u toj Budišinoj i svakoj drugoj nacionalističkoj poziciji ili alternativi nema ni početnog praga od demokracije! Jer - kao što je već rečeno - nacionalizam je po svojoj najdubljoj biti neprijatelj

demokracije, u bilo kojem svojem obliku.Zato možemo reći, kako je Dražen Budiša upravo prava i najau- tentičnijaparađigraa današnje »hrvatske duhovne arome«, ko

jom je prožeta sama srž »političkog naroda« današnjice. Ovo je stavljeno u navodne znakove zbog toga, što se nacionalizmom ne dospijeva do bilo kakve istinske političke artikulacije društvena života.I to je taj hrvatski nacionalistički cirkus, koji je dakako mnogo više od običnog zabavnog cirkusa, jer uvijek iznova košta građane te Hrvatske i te Hrvate u svakom pogledu, kako materi

jalno, tako i politički i duhovno, a onda se sve to iznova plaća u međunarodnim razmjerima na sve moguće načine, pa se onda zbog takvih »nacionalnih vođa« čovjek u inozem stvu mora stidjeti reći daje Hrvat! A u Titovoj Jugoslaviji bili smo personae

gratae u svim zemljama Europe i svijeta, jer su nas poštivali i kao ljude i kao borce protiv naci-fašizma, pa to valja ponovo izreći i potvrditi, jer sam nekada i sam znao biti ponosan zbog tog od

nosa i poštivanja, što sam ga doživljavao po inozemstvu. A s ustaštvom, fašizmom i nacionalizmom možemo se samo stidje ti i »pokriti po glavi« pred svijetom, kao što nam je to ponovo

a7Sve ovo i sve konsekvencije što proizlaze iz Budišina odgovora, primijetili su mnogi, pa ću navesti samo jedan takav komentar iz pera Milana Gavro- vića (u Feral Tribuneu br. 760 od 6. travnja 2000):

»Nije li predsjednik HSLS-a, stranke koja ima cijelu četvrtinu kolicijske većine, Dražen Budiša, izjavio daje general Blaškić nevin? Zar njegova tvrdnja kako je svaki nacionalizam dobar dok se ne stvori vlastita država , ne podsjeća na Tuđmanovu tezu o ustaškoj >NDH kao vjekovnoj težnji hrvatskog naroda?

165



priredio onaj sada na sreću pokojni slavohlepni, vlastohlepni i dolarohlepni nedoučeni »Poglavar«!A što se B u diše tiče i njegove bezgranične ambicije da pošto- -poto postane predsjednik RH (ne daj nam, Bože!), jer mu tridesetak godina »iz očiju viri« samo čežnja za vlašću, neka se spo m ene ijed an bitni mom ent u vezi s događajima na ovom tlu

u zadnjih deset godina: Poslije »Oluje« u kolovozu 1995. godine Budiša je posjetio svoj rodni Drniš, i tamo su došli k njemu na razgovor neki novinari, koji su ga među ostalim upitali, da li

je vid io što se događa po okolnim srpskim selima i zaseocim a, što ih je hrva tska vojska tem eljito spalila kuću po kuću po Šu- škovoj i Tuđmanovoj direktivi!? Gorjelo je na sve strane, što se vidjelo čak iz vlaka Zagreb-Split (pa su putnicima dolazile suze na oči gledajući tu strahotu spaljene zemlje!), na što je Budiša mirno odgovorio, kako on n iš ta od toga nije vid io i da

nem a p o jm a o tome\ Dakle, jedini Budiša (na »licu mjesta«) u čitavoj Hrvatskoj nije »ništa znao o tom zločinu« što se odvi

jao pred očim a cijeloga svijeta, pa ni svi njegovi nacionalisti »nemaju pojma« o tome! Doista, upečatljiv autizam!

No, nemojmo samo loše i negativno o Budiši! Treba i nešto pozitivno! Za to se po to n u o njegov ideo loški kompanjon (koji je slučajno zalutao u drugu stranku, pa nije ni član HDZ-a, ni HSLS-a, nego baš SDP-a) gospodin Zdrav-

ko Tomac, koji je pozdravljajući u ime SDP-a prisutne na D eve

tom saboru H S L S -a izrekao ovu »misao«:»Dražen Budiša je jedna od najznačajnijih osoba koje je Hrvatska imala na kraju ovog stoljeća!«

Tom ac je - ne vjerojatno, nego sigurno! - pritom mislio: »pored Tuđmana!«. Nema ta Hrvatska sreće, kad je pUna takvih »najznačajnijih osoba«, da se sve praši!

166



Praxis br. 3-4/1971. godine

Toga proljeća 1971. godine nacionalističko-populistički pokret (s dobrom dozom ustaške arome) eskalirao je iz dana u dan sve jačom, žešćom i nekontroliranom euforijom, tako da su bile

prekoračene sve »normalne granice« političkog postavljanja problema, pa se više nije znalo, »tko pije, a tko plaća« (a kasnije su platili većinom neki studenti i Budiša među njima, a gubitkom svog položaja uglavnom vrh partijskog i državnog rukovodstva SR Hrvatske, poput M. Tripala, S. Dabčević, E Pirkera i drugih).U tom kaotičnom stanju i naelektriziranoj nacionalističkoj at

mosferi, koja je sve više »ispadala iz ruku« partijskog rukovodstva, pa se njihova prvobitna inicijativa (»svi na okup za Hrvatsku!«) na tom kursu sve više pretvarala u vlastiti bumerang, koji se međutim nije više dao zaustaviti. I samo je rukovodstvo bilo »gurano« na sve radikalnije poteze i popuštanje razularenoj nacionalističko-ustaškoj masi, što se iz dana u dan pretvarala u rulju koja će porušiti sve pred sobom.

U toj, dakle, atmosferi i posve zaoštrenoj situaciji dolaze članovi redakcije Praxisa do zaključka, kako je posljednji trenutak za društveno-političko djelovanje. Geslo je bilo spontano osvje- šteno i neposredno spremno na djelovanje, a glasilo je: »Sad ili nikad!« Zato je tog proljeća donesena čvrsta odluka da se ide na vlastitu mobilizaciju naših i drugih snaga oko nas, koje su bile voljne izreći svoj kritički stav kao intelektualnu branu toj

poplavi razularene nacionalističke rulje, što se poput poplave valjala ulicama, spremna da »pomete« sve pred sobom.Rekli smo sami sebi: »Ako sad u tom odlučnom trenutku ne uđemo u bitku protiv tog poludjelog nacionalizma, koji prijeti



svemu progresivnome, a posebno intelektualnosti kao takvoj, kako bi zemlju odveo u kaos, onda smo zakaza li u onom bit

nom za što se zalažemo ne samo u filozofiji i teoriji, nego i u svojoj društveno-političkoj odgovornosti pred sobom i za ovo što se pred n am a zbiva!« - Bili smo osim toga svjesni - svojim historijskim pam ćenjem nakon samo četvrt stoljeća iza naci-fa-

šističkog pakla iza nas - nekih bivših paralela (u Njemačkoj), gdje trideset ih godina ovog stoljeća isto takva žuto-smeđa naci- -fašistička rulja uništava sve oko sebe i ubija po ulicama i kućama bez ikakva otpora s bilo koje strane! A to je bio svojevrsni

m emento da se odmah mora djelovati. Zadužili smo sve članove redakcije da svaki mora svojim kritičkim napisom u Praxisu sudjelovati u jednom dvobroju, a pozvali smo na suradnju i neke naše zagrebačke kolege, kao i iz Beograda. Budući da je taj dvobroj po svem u sudeći u tom kontekstualnom problemu

bio jedan od najboljih, a i najzn ačajni jih u deset godina izlaženja časopisa - pa je i uzvitlao najviše prašine, koja tra

je do današnjeg da

na - potrebno je kao dokum ent za budućnost navesti sva imena i naslove priloga kako su redom objavljeni.Potrebno je istakn u

ti, na kakav je žes toki otpor i napade sa svih strana naišao taj dvobroj P ra x isa :Mnogi iz tog hrvat-

168



skog nacionalističkog pokreta bili su sjedne strane konsterni- rani i brzinom okupljanja tolikog broja suradnika na tu temu. ali i neospornom kvalitetom priloga (o čemu su neki u kuloarima izrazili svoje priznanje, pa čak i divljenje, iako su bili »na drugoj strani barikade« i tada i kasnije, sve do danas). Pravi

ustaški nastrojeni elementi pri tom su gotovo pobjesnili, pa su čak od »socijalističke vlasti« (ma, kakva socijalistička!) tražili naše hapšenje, a to su bili i ostali oni, što sam ih nazvao »švercerima vlastitog života«, jer su bili ustašoidni nacionalisti, a istodobno su se busali u svoje »socijalističke grudi« (sada za

jedno s Tuđmanom stavljaju ruku na srce pri sviranju himne!), i pritom, dakako, bili ujedno i dobri i uslužni - udbašil A treći,

oni s vlasti i partijskih redova, što je svagda bilo jedno te isto, organizirali su na Praxis najžešće napade, koji su išli do neukusa. Konačno smo tako dobili vlastitu satisfakciju za svoje djelo, pa smo bili svjesni da smo učinili u tom trenutku pravi

potez koji pogađa u srž, pa smo i tada i kasnije bili posve (samosvjesni daje to bio u tom odlučnom i presudnom trenutku istinski povijesni čin, čega se nećemo morati stidjeti. A da ga nismo učinili, bio bi to ne samo bitni propust i promašaj, nego

prava sramota za sve ono što hoćemo, za što se borimo i za ono što smo potvrđivali svojom filozofskom i sociološkom teorijom. Bilo je to u tom kontekstu posve u skladu s onom latinskom uzrečicom: »Dixi et salvavi animam meam!«Tada je od strane »velikih socijalista« (danas su oni opet »veliki demokrati«, već prema potrebi!), a zapravo čas pritajeno, čas javno manifestiranih hrvatskih nacionalista Savke i Mike, zahtijevana i provedena (prva i jedina u Jugoslaviji) zabrana tog broja časopisa Praxis, što ju je po partijskoj direktivi »odozgo« morao provesti nadležni sud u Zagrebu. Zabrana se konkretno odnosila tobože ne na cijeli dvobroj 3-4/71, nego samo na dva priloga, i to na članak Zagorke Pešić-Golubović »Ideje socijalizma i socijalistička stvarnost«, i na članak Milana Kangrge »Fenomenologija ideološko-političkog nastupanja jugoslavenske srednje klase«. Prilog Zagorke Golubović bio je ocije

njen kao preoštar i neuravnotežen i posve neadekvatan »našoj pravoj socijalističkoj stvarnosti«, kao napad na rukovodstvo Saveza komunista Jugoslavije, s »potpuno iskrivljenom slikom« politike, smjernica i htijenja rukovodstva Partije.

169



Članak Milana Kangrge pod naslovom »Fenomenologija ideo- loško-političkog nastupanja jugoslavenske srednje klase« bio je sudsk i zabranjen - po citatu iz presude - prije svega, ali ne i

jedino, zbog fusnote 11) na str. 44, koju ovdje za razumijevanje tadašnje zabrane i osude (presuda je izvršena po čl. 52 a i b tadašnjeg Zakona »zbog uznemiravanja građana« moram

navesti u cijelosti:»1 1 ) Budući da se više ‘ne smije’ govoriti o jugoslavenskoj radničkoj klasi u jednini (jer je to ‘unitaristička’ ili ‘unitarno-kla- sna’ pozicija!), ili radničkoj klasi Jugoslavije, nego samo o ‘nacionaln im klasam a Jugos lavije’ (u m nožini), kao da neposredni i povijesni interes tih klasa (Slovenije, Hrvatske, Srbije itd.) nije bitno isti (upravo u odnosu spram jugoslavenske srednje klase, birokracije i tehnokracije, koje vrlo lijepo uzajamno surađuju), onda bismo prema tome u Jugoslaviji, po nacionalno-političko- -republičkom ključu, naravno kao i sve ostalo, imali 6 (slovima: šest) radničkih klasa i 2 (slovima: dvije) radničke klasice (AP Vojvodine i Kosova). Ukoliko dobijemo koju novu republiku ili autonomnu pokrajinu, onda će postojati jedna radnička klasa

ili klas ica više. To će se, uostalom , također - politički odlučiti (sporazumno, dakako, ili ‘samoupravno-dogovorno’) između srednjih klasa i birokracije.M eđutim, i ovdje treba biti dosljedan: ako naime ne postoji jedna, nego 6 ili 8 radničkih klasa Jugoslavije, onda p rem a tome postoji i 6 ili 8 Saveza komunista, što bi značilo da ipak imamo ili bi trebalo da imamo višeparti jski s istem i? Ova bi se za

gonetka m ožda mogla riješiti sam o onda, ako je ovdje ipak riječ o 6 ili 8 srednjih (građanskih) klasa i njihovih partija? To bi onda još nekako historijski bilo opravdano. Možda je potrebno

samo - p ro m ijen iti ime?!«N a tu je zabranu časopisa Praxis , tj. dvaju članaka, podnio žalbu u ime redakcije glavni i odgovorni urednik Gajo Petrović, i to Vrhovnom sudu Hrvatske 2. VIII 1971. godine. Tekst te žalbe

objavljen je u broju 5/1971, a Petrović je po svojem običaju i tu žalbu toliko temeljito i argumentirano, sastavio, da je to bio ujedno jedan sam ostalan rad, s karakterom pravog teorijsko- -filozofljskog raspravljan ja. On je tako Kangrgin članak obranio od svih krivih tumačenja, te je ukazao na to da se teze iz njego-

170



va teksta u presudi uzimaju u doslovnom smislu, tamo gdje Kangrga piše očito ironično, pa čak i sarkastično. Ujedno je obranio zbornik Dokumenti - jun-lipan j 1968 koji je sadržavao samo već u javnosti objavljene i poznate tekstove. Nakon toga 30. kolovoza 1971. Vrhovni je sud Hrvatske uvažio žalbu i donio

oslobađajuću presudu u korist časopisa Praxis.U međuvremenu je, međutim, kao i uvijek kada je trebalo napadati sve pozitivno i progresivno u našemu društvu, na djelu odmah bio Vjesnik sa svojim svagda ulizičko-tendencioznom slikom stanja i »prikaza« zabrane Praxisa. Nepobitna je historijska činjenica, daje taj Vjesnik sve tamo od kraja 50-ih godina otprilike pa sve do danas, dakle u onom tzv. socijalističkom i

ovom najnovijem nacionalističko-ustaškom razdoblju naše aktualne historije bio i ostao bastion najcrnje reakcije i mračnja-

štua\ Čak i ono što bi u CK SKH bilo normalno kritički iskazano spram nekih pojava, ta bi vjesnikovska »bulumenta« beščašća zagadila najbestidnijim bojama, kako bi se nekome podguzno dodvorila. To je kroz čitavo to vrijeme, dakle gotovo pola stoljeća, bila prava novinarska septička jam a koja je - moderno rečeno

- bila glavni izvor i opasnost ekološkog političkog i općedru štvenog zagađivanja okoline. Taj se vjesnikovski smrad širio tadašnjom jugoslavenskom i zatim hrvatskom javnošću do ne- podnošljivosti!Nije, dakle, bilo čudno da se i prilikom zabrane Praxisa odmah našao »pravi vjesnikovski« izvještač i komentator. Možda sada i ne bih pisao o tome, jer se takvih i sličnih napisa u Vjesniku

kroz decenije nagomilalo nebrojeno mnogo (pa bi se to moglo doista nazvati »hrvatska historija beščašća bez presedana«!), ali se upravo danas, tj. 2 0 . ožujka 2 0 0 0 . godine »ustoličuje« - po odluci »nove demokratske vlasti« za glavnog direktora Hrvatske radio-televizije nitko drugi nego - Mirko Galičl38

,s Taj M. Galić, također jedan od »švercera vlastitog života«, a takvi ostaju i napreduju pod svim režimima i u svim »promijenjenim« uvjetima ne samo »nenadoknadivima«, nego upravo »besmrtnima«. Što si veća nula, to si po- dobniji, potrebniji i upotrebljiviji, pa se i ova »siva egzistencija« zvana Galić (a što ćete, kad Hrvatska nema boljih!) i tada kao Vjesnikov novinar javio velikim člankom u Vjesniku od 21. kolovoza 1971. na stranici 7.

171



Bilo bi dakako pretjerano i suvišno navoditi te vjesnikovsko- -galićevske podvale, paskvile i »orgazmička uživanja« zbog zabrane časopisa Praxis in extenso, pa ću navesti samo podnaslove tog članka: 1 . Zašto se priželjkuje inkvizicija, 2 . Nemamo se čega stidjeti i 3. Besplatna reklama.1 . Aludira se na to da sam a redakcija časopisa priželjkuje inkvi-

zitorske poteze vlasti (države, partije, sudstva) protiv Praxisal ?2 . M isli se na to da se ni država, ni Partija ni »naš socijalizam«

nem aju čega s tid je ti , jer ta je zabrana P raxisa »posve u skladu s pravim stavom prema tim neprijateljima socijalizma«, i3. Ovo je tipični vjesnikovski bezobrazluk: Jer proizlazi kako su praksisovci željeli da svojim dvobrojem 3-4/71, kojim su se oštro kritički i argumentirano sa svih pozicija suprotstavili

onoj nacionalističkoj na jezd i i p o p la v i, što je graničila s ustaškom odm azdom s vem u što joj se protivi, samo zato, što su željeli da » dobiju besplatnu reklam u«\ Taj galićevski bestidni cinizam i gub itak svake razum ne mjere dosolio je taj novi, ne zna se koji već po redu, besprimjerni napad na P raxis u smislu do- dvorničkog, ulizičkog i unterguznog vjesnikovskog tobožnjeg

»pravog shvaćanja socijalizma« i »principijelne borbe za samoupravljanje«!Pa, onda taj »nenadom jestivi« Galić, sadašnji direktor Hrvatske televizije, a tadašnji glasnogovornik vjesnikovske močvare, završava svoj članak ovako:»Rekosmo, Savez komunista stimulira i vodi idejnu konfrontaciju. Sudska zabrana ostaje, pak, kao krajnje sredstvo kada

p o litičk a boja teksta (kako je taj Galić jedna pjesnički nježna du ša, zar ne? Op. M. K.) nam ijenjenog javnosti zacrnjuje soci

ja lis tičk e tem elje (!) i pokušava negirati rezu ltate naše društvene prakse«.Ove su zabrane novina i časopisa tada u Jugoslaviji zahvatile, m eđutim , veom a široki »front«, pa je u vezi sa zabranam a na sve strane došlo i do reagiranja javnosti na različiti način. Po

stavilo se u skladu s proklamiranim Ustavom SFR Jugoslavije (ah, uvijek jedno te isto: stalno pozivanje na Ustav i tzv. slobodu štampe, koje li naive!) pitanje utemeljenosti onoga što se nazvalo »verbalnim deliktom« i zakonske granice slobode iz

ražavanja.

172



U međuvremenu javi mi se jednog dana netko na telefon i kaže: »Profesore, dobar dan, ovdje redakcija beogradske Politike. Vi valjda pratite našu novouvedenu rubriku pod naslovom ‘Pravosuđe i politika’? Već je izišlo nekoliko priloga na tu temu, pa s obzirom na to da ste vi neposredno pogođeni sudskom za

branom vašeg članka u Praxisu molim vas da i vi date svoj prilog diskusiji o tome, jer imate meritorno što reći na tu temu. Dajemo vam na raspolaganje pune 4 kartice teksta!« Odgovorio sam smireno: »Slušajte, hvala na pozivu i prijedlogu, ali vam moram odmah odbiti ponudu. Nemam vremena na uzaludno bacanje, jer kad bih vam poslao članak, onda bi ga vaši urednici odbacili, jer kao što znate, ja pišem oštro i kritički

bez dlake na jeziku, a to urednici ne primaju. Zato ne pristajem i hvala!«Taj mladi novinar Politike rezolutno mi je odgovorio: »Profesore, ja vam garantiram da ćemo vam objaviti vaš prilog od riječi do riječi, bez ikakve ispravke, pošaljite nam 4 kartice odmah!« - Poslao sam taj članak, i on je bio objavljen bez ikakve izmjene u Politici od 18. septembra 1971. godine, i to pod naslovom »Socijalizam je društveno uređenje koje mora uznemiravati svoje građane«.Želim ovdje, i to iz principijelnih razloga, jer se taj problem provlači ne samo kroz čitavu historiju tzv. socijalizma, nego se nastavlja (pa kako bi se drugačije pod vlašću nekadašnjega staljinističkoga generala i političkoga komesara Armije?!) i u tuđ- manovskom režimu, samo nešto lukavije: uništavanjem novina i novinara plaćanjem velikih sudskih kazni u novčanim izno

sima (koje utjeruje »veliki meštar sviju hulja« odvjetnik - Želj- ko Olujić, uz masne postotke za tuđu krv), čime su političari i podobnici zaštićeni »ocem domovine« (poput npr. njegove kćeri Nevenke Tuđman-Košutić, i njoj sličnih, koja je za svoje »duševne boli« zaradila stotine tisuća kuna), navesti samo jedan moj pasus iz tog članka u Politici koji glasi:»Sto se pak toga tiče (misli se na te sudske zabrane, op. p.), sma

tram i želim kazati da taj koncept, o kojem je riječ, po svom duhu i smislu - a to onda znači i po svim mogućim konsekven- cijama, praktičkim posljedicama i reperkusijama što iz njega proizlaze ili mogu proizići - nije socijalistički! U kojem smislu?

173



Time što se prije svega ili jedino ili čak isključivo težište stavlja na fiksni (gotov, dovršen, zaokružen) poredak u smislu održavanja s ta tu sa quo , što znači da time a p rio ri otklanja i sam u pomisao o mogućnosti, neophodnosti ili potrebi bilo kakve

društvene prom jene u najširem smislu riječi. Socijalizam je pak po svojoj biti, po svojoj prirodi, po svojoj ideji p a r excellence

najdublja i najtemeljitija povijesn a p ro m jen a , kao epohalni prevrat u samim osnovama postojećega (građanskog) društva i svijeta u cjelini. Prom jena pak, svaka promjena, a kamoli društven a promjena na nešto bitno novo , na traženje novih puteva i mogućnosti ljudskijeg opstanka, također je i određeno uzne

m irenje (čovjeka, građanina, ljudskog bića kao takvoga). Socijalizam stoga i jest zapravo - bitno uznem iravanje g ra đ an in a , da

bi se trgnuo iz svoga svakidašnjeg, uhodanog i učmalog drije- meža u okviru postojećeg fakticiteta, kako bi postao slobodnim i samostalnim čovjekom, individualnošću i ličnošću, sto se u dru štveno-politič- koj sferi danas suvrem eno naziva - sam ou

pravljačem «.Kao osnovna nit svih podvala protiv grupe oko zagrebačkog časopisa Praxis stalno se, sve do današnjeg dana, decenij am a nakon

njegove zabrane, htjelo podmuklo »prošvercati« stav i optužbu, kako je P raxis bio zapravo samo »desna ruka« partijskog rukovodstva na čelu s Titom, i ideo

loški posve na toj strani (samo »lukavo kritički zamagljeno« i samo tobože protiv vlasti). Time se dakako na-

174



stojalo sav taj praksisovski desetgodišnji napor kompromitirati u temelju, i prokazati ga kao »komunjarsko-staljinistički ideološki posao«). Te su invektive najčešće i najzluradije dolazile - a odakle bi inače? - iz nacionalističko-ustaških redova, pa se to nastavlja i danas. Stoga je napokon potrebno navesti

meritorni stav i decidirano iskazani odnos spram Praxisa iz usta »glavnog šefa« tog istog CK SKH, dr Vladimira Bakarića, neposredno nakon svih tih zbivanja oko Praxisa i njegove sudske zabrane. Navest ćemo čitav taj citat, koji se bavi situacijom oko Maspoka u Hrvatskoj 1971. godine, gdje Bakarić daje »definitivnu ocjenu« i ujedno svojevrsnu direktivu za način odnosa Partije prema Praxisu (kako naime članovi Partije ne bi zbog

tadašnje praksisovske radikalne kritike nacionalizma pomislili da su praksisovci bili ili jesu »u pravu« i »na našoj strani«, kao što su mnogi to i pomislili), te na partijskoj Komisiji za ideološka pitanja nakon nacionalističkih nereda iskazuje sljedeće:

»Ne bih mogao da kažem da nema časopisa koji nisu na našoj strani. Rekao bih da Naše

teme nisu na nacionalističkoj strani. Posto

je i neki časopisi koji su u vezi s Maticom hrvatskom, i koji nisu na nacionalističkoj liniji, to su uglavnom provin

cijski časopisi, ali ono što daje glavni ton, to nisu Naše teme«. Vi ste vjerojatno mislili na

Praxis - dr Bakariću bilo je postavljeno pitanje da ocijeni časo

pise koji nisu na nacionalističkoj strani, ovo je opaska novinara - koji

nije na nacionalističkoj

175



liniji , ali niste va ljda m islili da kažete da je na našoj stranil To je svojevremeno bila intelektualno dominantna struja u Zagrebu, ali njen je utjecaj jako opao. Ono što oni sada pišu

nem a većeg utjecaja osim na neke profesorske odnosno studentske krugove... Istine rad i treba reći i to da su oni svojom kriti

kom otvorili vra ta nacionalistim a, iako su na drugoj strani.

Dr Bakarić je bio - kao što se vidi - »veliki dijalektički mislilac« - što nikada nije nikome uspjelo, ali njemu jest - pa su praksisovci time što su (za razliku od vrha Partije i niže) bili naj

ra d ik a ln iji kritičari nacionalizma u Hrvatskoj, ujedno otvorili vrata tom istom nacionalizmu i nacionalistima (kako u Partiji, tako i izvan nje). To je bio zbilja Bakariću primjeren politikant

ski hokus-pokus, kojim se on često služio, pa se na taj način i održao na vla sti sve do svoje smrti, iako je u vrijeme n acionalističke euforije, kad su i njega prozivali kao »anti-Hrvata«, nekim svojim istupima bio na samom pragu nacionalizma (te

je govorio prim jereno tadašnjem naci-vokabularu o »emanaciji nacije« i tom e slično). Inače su njega partijci smatrali »velikim intelektualcem «, pa sam još nedavno čuo jednu takvu pohvalu

od poklonika! Koješta!A druga Bakarićeva teza o Praxisu - tipična za njega - još je politikantski dražesnija: »Praxis više nem a nikakva utjecaja, nema više što reći, a li g a zato što j e posve bezutjecajan - treba defi n itivno u kin u ti i zabran itil« To su bili doista velemajstori licemjerja, a sve pod ideološkim skutom - »samo

upravnog socijalizma«!

176



Prisluškivanje i uhođenje

Kud smo se god kretali u javnosti bili smo prisluškivani od strane Udbe (SDS-a, Službe državne sigurnosti), čega smo mi praksisovci bili dakako posve svjesni, ali budući da smo u

svemu javno djelovali, a nismo bili neki »tajni zavjerenici«, nas to zapravo nije trebalo smetati. Slušali su nam i telefonske razgovore, pa sam ja znao biti bezobrazan i prost, kad bih se katkada uzrujao zbog toga što mi krči u slušalici, pa sam ih slao u materinu, a onda sam im poručivao, neka dobro čuvaju taj moj dosje, kako bi za historiju bar netko sačuvao sve što im Kangrga govori, da bi postali pametniji. A u dru

štvu gdje smo nakon nastupa na tribinama sjedili i duhovito se katkada zabavljali, znao sam napraviti čitav šou, pa sam tako govorio kako bi sve glavne funkcionare i političare trebalo slati na katoličke sprovode i pogrebe kao službene delegate u povodu značajnijih pokojnika. Oni u tom slučaju sa svojim suprugama moraju stajati u prvim redovima, a kad katolički svećenik kaže i pritom fiksira baš te »visoke drugo

ve« - »Pomolimo se za našeg brata među nama koji će prvi umrijeti!«, a promatra upravo dotičnoga, on kaže potiho svojoj ženi: »Boga mu njegovog, što on baš mene promatra, bezobraznik!«, pa mu se stisne šupak od straha, što je svakako dobro i za njega i za nas, jer će osjetiti da mu je v last kratkotrajna i da lako i on umre, pa će možda dalje u životu biti manje bahat nego do sada! A sve se to snimalo i slalo na »pravo mje

sto«, pa smo se dobro zabavljali. A bilo je i drugih zgodnih stvari, tako da je moj dosje bio vrlo zabavan, vjerojatno.No, sada dok to pišem, u potvrdu tome izišao je u Jutarnjem listu od 29. 04. 2000. na str. 30-31 izvještaj udbaša Josipa



Perkovića, najpoznatijega hrvatskog agenta, kako su ga u listu naslovili, iz kojega se vidi i doznaje sljedeće (citat iz J u tar

n jeg lista):

»Početkom osam desetih SD S se počeo baviti (a bavio se i mnogo prije od osam desetih , op. M. K.) novim unutarnjim neprija

te ljim a - an arho libera lim a . Radilo se o profesorim a i stud entima Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i pojedinim

profesorima iz Rijeke, Osijeka i Splita, te njihovim vezama s kolegama na Zapadu, u Ljubljani i Beogradu. Grijeh prema

režimu bio je sadržan u ‘ n jih ovim idejam a i otporu sv im obl ic im a spu tavan ja d u h a ’.

Opasni anarholiberal i - An arholiberale SD S je sm atrao oso

bito opasn im n ep rija te ljim a , pa je protiv njih djelovao n ajop sežn ijim m etodam a. Posebno su bili zahvaćeni: Rudi Supek, M ilan Kangrga, Gajo Petrović, Žarko Puhovsk i, Pred rag Ma- tvejević, Danko Grlić, Branko Horvat, Branko Bošnjak, Slobodan Drakulić, Lino Veljak, te Petar Lađević. Zbog sukoba sa St ipom Suvarom, kojem su uskratili suglasnost pri reizboru za izvanrednog profesora, neki su profesori sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta b ili j o š doda tn o sigurnosno označeni. (To se prije sveg a odn osi na m ene , koji sam u dva navrata na Vijeću Fak ulteta govorio protiv Suvarova unapređenja, navodeći pritom prije svega zn an stve ne argum ente tom e u prilog, pa je Suvar u oba slučaja pao na izboru, op. M. K.) N a meti Slu žbe b ile su sve njihove aktivnosti: kontakti s istomišljeni

cima u Ljubljani, Beogradu i Novom Sadu, a SDS su osobito ‘žu ljali’ njihov i zajednički istup i za sedmero pro fesora koji su bili (1968. godine) izbačeni s F ilozofskog fakulteta u Beogradu.39 P ra tile su se i sn im ale sve n jihove tribine, predavan ja ,

stru čn i skupovi, p redstav ljan ja knjiga. Pod tretmanom su bile i institucije kroz koje su djelovali, poput Hrvatskog filozofskog društva i Sociološkog društva Hrvatske, zatim izdavačka

djelatnost u koju je ulazio P raxis, Praxis In ternational, Stu -

M Istini za volju, riječ je o osam, a ne sedam kolega koji su definitivno izbačeni sa Filozofskog fakulteta tek početkom 1975. godine posebnim zakonom (Lex specialis) Skupštine Srbije.

178



dentski list, Nova revija, Danas, Književne novine, pa čak i humoristički list Berekin, a pratili su se i svi njihovi kontakti s kolegama sa Zapada i organizacijama kao što su Greenpeace International, Amnesty International i druge«.Ovdje je samo usputno interesantno istaknuti, kako među svim tim sumnjivcima i nepodobnima kroz čitavo to dugo razdoblje nema imena - Ivana Supeka (dok je njegov brat Rudi naveden kao prvi na popisu!), što bi moglo začuditi samo one koji ne znaju daje I. Supek bio pod neposrednom zaštitom ne samo V Bakarića, nego i CK SKH, pa nikome ne bi moglo pasti na pamet da Supeka smatra - nepodobnim , u bilo kojem smislu! Ivan Supek je naime uvijek bio uz postojeću vlast, inače

ne bi mogao postati rektor Zagrebačkog sveučiliš ta i predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i um jetnosti! Danas se pak Ivan Supek želi prikazati u javnosti kao - »vječni disident«!Ovi su podaci o prisluškivanju i praćenju praksisovaca samo

još jedan prilog kojim se opovrgavaju sve insinuacije s raznih strana, a naročito od strane nacionalista, kako je Praxis bio

ni više ni manje nego »ideološki glasnogovornik hrvatske i jugoslavenske komunističke partije«, što se poput trakavice provlači kroza sve denuncijacije u »kritikama« praksisovaca i njihove cjelokupne djelatnosti od samog početka pojavljivanja

Praxisa.Napokon, ta je (uostalom, jedna od mnogih!) etiketa o anar- holiberalizmu bila i ostala čista sta ljin istička izmišljotina i proizvoljna neodređenost, pa da ste nekog iz rukovodstva

Partije i njihovih plaćenih ideologa, kao i tih SDS službi, upitali da vam odredi, što se pod tim pojmom: anarholiberal i

anarholiberalizam ima razumijevati (i u čemu je ta njegova opasnost), nitko vam to ne bi znao reći i objasniti! Što se pak tiče praksisovaca, nisu oni bili ni anarhisti, ni liberali, te prema tome ni ti vajni anarholiberali, pa je to bila obična besm islica, ali koja je imala detektirati nekoga kao - neprijatelja, a to je

bilo dovoljno. Sam o se nije reklo: kome i čemu? A onda su sli jedile puke fraze: neprijatelji sočijalizma, samoupravnog soci jalizma, komunizma (Bakarić: »profesionalni antikomunisti«!), našeg društvenog i političkog poretka i si.

179



U području filozofije praksisovci su studirali (i o tome pisali rasprave, studije i knjige) čitavu historiju filozofije, a posebno moderne, od Descartesa i Bacona sve do naših dana, a naročito im je bilo stalo do toga da »očiste« Marxovu filozofsku misao od svega što se na nju nataložilo posljednjih stotinu godina. Pri tom e je upravo staljinizarn bio jedan od najvećih

fa ls ifik a ta Marxove epohalne misli, koja od građanske, naročito klasične njemačke filozofije nasljeđuje i dalje produbljuje i razvija ono najbolje u njoj. Što se mojih vlastitih interesa tiče, bio sam primarno usmjeren na klasičnu njemačku filozofiju (Kant, Fichte, Schelling, Hegel) i njezinu najdublju vezu s Marxovom mišlju, pa sam o tome napisao nekoliko knjiga, a

kolege su me smatrale prije hegelovcem i fichteovcem, nego marksistom, o čemu bi se dalo raspravljati.Ali nije sve stalo i ostalo na prisluškivanju i praćenju praksisovaca! P rax is je kao časopis u rukama čitatelja bio takoreći - »ilegala«! U knjižnicam a (javnim i školskim ) trebalo ga je čitati i posuđivati kao nešto što se smatra sumnjivim i zabranjenim, i to smo često doznavali od mnogih naših čitatelja i

sim pa tizera. Jer bilo je razglašeno i »poznato« da smo mi neprijatelji, pa se tako trebalo i ponašati.Evo prvog primjera: na Pravnom fakultetu u Splitu, prigodom predavanja pred m eta ONO (općenarodn a obrana) preda- vač-pukovnik pored ostaloga morao je govoriti, naravno, i o tajnim i špijun sk im organ izacijam a koje »potajno ruju protiv na šeg so cijalističkog poretka«, pa se služ e podm uklo i nekim časopisim a i član ovim a njihovih redakcija, a onda je predavač posebno naglasio neprija te ljsk u d je la tn o st časopisa Praxis, kojeg se treba čuvati! Jedan tadašnji student (ne želim mu ovdje spomenuti ime, a od njega sam dobio taj podatak star gotovo trideset godina) postavio je pukovniku pitanje: »Druže pukovniče, da li time pod pojmom neprijateljstva mislite na

čitav P rax is, ili samo na neke napise i priloge u njemu?«, na što je p uk ovnik odgovorio: »N išta ja o tom e n e znam , ja ne ČL tam P raxis, samo znam daje to neprijateljski časopis, razumijete!« Nije samo taj pukovnik kao predavač bio onaj koji »ništa ne zna o .P raxisu , jer ga ni ne čita« (pa kako bi to javno

180



rekao da čita taj neprijateljski časopis, pa nije lud, a vjerojatno ga i nije čitao, što je svakako i bolje, jer ionako ne bi ništa razumio od toga!), jer je takvih »socijalista« i partijskih agitatora bilo koliko hoćeš, ali su »sve znali o Praxisu«, naime daje - »neprijateljski«!Drugi primjer ide ovako: Praxis je imao vrlo mnogo čitatelja, poštovatelja, simpatizera i sumišljenika u Institutu »Ruđer Bošković« u Zagrebu, pa su neki članovi Instituta prvih godina izlaženja časopisa, kad smo znali organizirati diskusije o raznim problemima, bili sudionici tih zajedničkih diskusio- nih večeri u Društvu nastavnika Sveučilišta. Jednom su pozvali čitavu našu redakciju na javnu diskusiju k sebi u Insti

tut, pa smo pred punom dvoranom odgovarali na mnoga filozofijska i društveno-politička pitanja, te je razgovor potrajao gotovo pet sati. A onda se nakon toga dogodilo ovo: Partijska organizacija dobila je direktivu da na jednom od svojih idućih sastanaka govori o Praxisu, naravno, opet samo u tom smislu da se oštro razgraniči od tog »neprijateljskog časopisa«! Nastalo je negodovanje među prisutnim članovima, od kojih

su neki bili naši simpatizeri, i tada se u posljednjim redovima dignuo Vladimir Galogaža, saradnik Instituta, a bio je to sin poznatog predratnog ljevičara, pisca i izdavača lijevih časopisa (često ilegalnih) Stevana Galogaže, kojega su odmah po dolasku na vlast ubili ustaše, pa je povikao: »Ako smatrate i kažete ovdje pred svima nama koji Praxis čitamo i smatramo ga marksističkim i socijalističkim, da je to neprijateljski ča

sopis, onda vam vraćam svoju partijsku knjižicu, jer ne želim biti član takve organizacije!« - i preko glava svih prisutnih bacio svoju partijsku legitimaciju i izišao iz dvorane, a za njim

još neki.Čuo sam da danas V Galogaža živi u Sloveniji. Svaka mu čast! Bio bih u vezi s tim (zabrane i ostalo) nepravedan, kad ne bih ovdje u tom kontekstu istaknuo jednogpoštenog čovjeka, člana

Partije (a bilo ih je i više, da spomenem npr. Antuna Žvana, koji je tada bio predsjednik Ideološke komisije Gradskoga komiteta SK Zagreba, koji je čak napisao svoj članak za onaj broj Praxisa 3-4/1971) - naime, M irka Božića, književnika

181



(koji je umro prije koju godinu). On je u diskusiji u CK SKH o nacionalizmu i P rax isu bio je d a n od r ije tk ih koji se svojim stavom o P rax isu ne samo izdvojio od općih osuda časopisa, nego je izrekao n ešto za uši »pravovjernih« i poslušnih parti

jaca posve heretično , naime da su mu tek praksisovci »otvorili

oči o ono m e što se tu zbivalo pred svim a nama, i u partijskim red ov im a i vani« s tim na ciona lističkim pokretom.40

40 N av est ću samo jedan njegov stav: »Zato je m ene impresionirao Praxis.

Prvo, što su to ozbiljni, nepotkupljivi ljudi, a s druge strane što su to sub jek ti, i očito se vidjelo da su to subjekti. Ja se ne moram s njima slagati, ali očito su na lijevoj strani čovječanstva... a vidim da mnogi ljudi podržavaju tu idejnost, tu kompaktnost i tu konsekventnost, i te subjekte kao takve!« - Uvijek se, dakle, u svim situacijam a nađu i pošteni ljudi, pa onda to čovjeka ohrabruje i - kao što se to obično kaže - drži da ne poklekne i ne rezignira.

182



»Nacionalni nihilizam«?

Osim članka Zagorke Pešić-Golubović »Ideja socijalizma i socijalistička stvarnost«, gdje se već po samom naslovu vidi da se tu želi konfrontirati ono bitno socijalističko sa stvarno

šću koja se (u »socijalističkoj Jugoslaviji«) samo proglašava socijalističkom. Dakako, Golubovićeva je ovdje vrlo kritički ukazala na veliku disparatnost tih dvaju relata, pa se to sudu činilo pretjeranim, iako ili baš zato što je teza pogađala samu bit. No, taj se njezin članak nije neposredno bavio problemom nacionalizma, jer je on u tom trenutku bio u središtu događanja u SR Hrvatskoj. Zato je u prvi plan ovdje dospio

članak Milana Kangrge, i kao što smo vidjeli, bio je pored njezina članka privremeno sudski zabranjen.Interesantno je pri svemu tome bilo to, da težište te presude i zabrane nije bilo stavljeno na ono bitno , to je st na moju kritiku nacionalizma, nego na nešto posve sporedno.41Svi tadašnji i svi kasniji napadi na mene bili su usmjereni samo na

ta j dio mojeg napisa, tj. na moje razračunavanje s hrvatskim nacionalizmom.0 problemu nacionalizma pisao sam posredno ili neposredno do sada u mnogim napisima, jer je on u Hrvatskoj bio u

žarištu gotovo svih, ne samo političkih zbivanja u toku nekoliko desetljeća. Za one čitatelje ovog teksta koji će se možda zainteresirati za taj problem i za moje tekstove na tu temu, navest ću ovdje bar neke bitne. Još 1971. godine, u onim neposredno burnim mjesecima »hrvatskog proljeća« i nešto kasnije

41 Naveo sam onu inkriminiranu fusnotu 11.



objavio sam članak pod naslovom »Riječ o zavičaju« (kasnije

objavljen u mojoj knjizi F ilozofija i d ru štven i ž ivo t (Zagreb,

1988). Zatim sam na tu temu pisao tri teksta, objavljena kasnije u mojoj knjizi Izvan povijesn og d o g a đ an ja (Split, 1997), i to: »Nije država moj zavičaj«, onda »Božanstvena država«,

zatim »Razlika izm eđ u ‘gr ude’ i ‘asfa lta ’«, a ovdje je ponovo objavljen moj raniji tekst iz Borbe 1990. pod naslovom »Hr

vatskoj ne treba vođa, nego parlament«. Dakako da ovamo

spad a i moj hotim ice provokativno naslovljeni teks t »Biti samo

H rvat - znači još ne biti čovjek«, kojim sam čekao da se kri

tički javi bilo koji naš vrli nacionalist na diskusiju, da pobije

bitnu tezu iz tog članka, ali se (nažalost) nije javio nitko! Vrlo

simptomatično!Napravio sam ovaj informativni uvod, kako bih prešao na

ono bitno što se ujedno tiče mojeg (tada zabranjena) članka

u P rax isu pod naslovom »Fenomenologija ideološko-politič-

kog nas tup anja jug oslav en sk e srednje klase«, koji je bio pod centralnim udarom nacionalističkih ideologa sve do dana

šnjeg dana. Z ato sa da un aprijed želim uk aza ti na ono bitno: Čitav taj takozvani spor što se ponavlja unedogled počiva na

tome, što se ne vidi ili ne želi da vidi b itn a ra zlik a izm eđu

n acionaln oga i n a cion a lističkoga (da se ne govori o svagda

prisutnom nacističkom i šovinističkom momentu, u kojim vodam a u danom času n užn o završava svaki nacionalizam). Kad

bi nacionalisti rezonirali racionalno (što oni ne mogu baš kao takvi!), onda bi morali uvidjeti tu bitnu razliku, ali kad bi bili racion alni, p re sta li bi biti - na cion alisti (a to je tzv. cir-

cu lu s v itio su s ), pa se tu krug nužno zatvara. Nacionalizam, naim e, počiva, i to isključivo počiva n a - sentim entu, blago rečeno, pa taj sentiment vjerojatno proizlazi iz genetski naslijeđene i nak nadno u obitelji ili okolini odnjegovane, i tako dubo

ko u p odsvijesti sačuv an e jezgre tog a tavističkog sindrom a. Ako se ovdje samo načas zadržimo na odnosu koji je dominantan za taj fenomen hrvatskog nacionalizma, naime na odn osu H rvata spram hrv atskih Srba (a onda i Srba uopće), moglo bi se reći sljedeće: Taj hrvatski odnos spram Srba u

184



Hi’vatskoj matrica je zapravo najcrnjeg, apsolutno nereflekti- ranog prim itivizm a i graniči gotovo s (etničkom) šizofrenijom i paranojom (ostavimo po strani obrnut odnos, jer je sad riječ samo o tome!). On je postao najdublji genetski kod hrvatskog čovjeka posljednjih stotinu godina, koji zaprepašćuje mutnom, zamućenom, difuznom i konfuznom sviješću kao rezultatom sveprisutnih idiosinkrazija. - Da ovo bude pojačano objašnjeno, donosim ovdje doslovan izvod iz F ilozofijskog rječnika , gdje za pojam idiosinkrazija pored ostalog stoji:»... trajno ili prolazno stanje specifične psihičke osjetljivosti, u kojem pojedinac - bez uočljivog razloga - ne podnosi određene motive, situacije, zanimanja, osobe, sredine itd., te na njih

reagira snažnim uzbuđenjima: bijesom, strahom, gubitkom orijentacije i si.«Hrvat zbilja »gubi orijentaciju« ili ga »hvata bijes«, kad mu spomenete Srbina! To doista graniči s organsko-psihičkom bolešću, koja hrvatskog čovjeka - prenošena upornom i često nesvjesnom pedagoškom tradicijom - »tuče po mozgu« od njegova djetinjstva pa sve do smrti. U tom je smislu Hrvat

kao takav - genetski poremećen srbofobijom kao bitno paranoično biće, jer je ta njegova bolest gotovo neizlječiva. Ne znam koji bi to - »stručnjaci«, i kojeg profila, mogli razriješiti taj specifično hrvatski sindrom! I da li se to uopće može? Ako ne, onda će »hrvatsko biće« kao takvo ostati bolesno u svojoj genetskoj srži (dovijeka?). Jer u ovom slučaju nije riječ samo o pukoj ksenofobiji - bolest je mnogo dublja, poput najjače trau

me. Tako formirani pojedinac teško se ili gotovo nikako ne može odhrvati (ovaj je glagol gotovo simptomatičan - odhrvati, odhrvatiti) tom svojemu najdubljem osjećaju, koji mu kao takav muti pogled na stvari, zamagljuje mu samu srž objektivne zbilje, zasljepljuje mu moguću sferu objektivnosti i potmulo djeluje u njemu poput nesavladiva unutrašnjeg pakla koji ga razdire do iznemoglosti. To su pravi zatočenici svoje

samonikle nezrelosti u onome društvenom i ljudskom fermen- tu što čovjeka zapravo i čini čovjekom.Grubo, ali pogođeno rečeno, takav se tip pojedinca bori u samome sebi protiv samog jezgra ljudskosti, pa krećući se linijom

185



manjeg otpora istraje na svojoj pukoj prirodnosti. Linija manjeg otpora u ovom se slučaju sastoji upravo u tome, što biti

čovjek n ije nešto naprosto dano ili na-rođeno (nitko se nije nap rosto rodio čovjekom, jer to je b itna kara kteristika životinje, kojoj je dos tatn o da se izlegn e i da od mladunčeta izra- ste u svoju punu zrelost, i to u skladu sa svojom unaprijed danom i zadanom vrstom kao vlastitom prirodom, ona jes te ta priroda, i b itno ostaje njoj primjerena). Čovjeku to jednosta vno - n ije dano . Ali je, naravno, vrlo komotno i ne zahtijeva mnogo truda da se bude i ostane to što bez napora - napro

sto je s i l C ista priroda!Kada iz sebe ne m ožeš - doslovno rečeno - n aprav iti čovjeka

(to se naz iva i: raditi na sam om e seb i da bi postao to i to, kako bi svojim vlastitim djelom, trudom, mukom, »u znoju lica svoga«, kao što k aže već Biblija, stvar alaštvom - da bi dakle postao ko nk retno dru štveno i prije svega posebno ljudsko biće, sa svim svojim, tek tom djelatnošću razigranim i m anifestiranim sposobnostima i talentima, koji te tako čine individualnošću i osob no šću), onda ti još preostaje sam o da se pozoveš

na je d in u m oguću >općost u smislu genera lnosti, za razliku od univerzalnost i (za koju bi Hegel rekao da si čovjek po sebi, tj. po svom p o jm u , jer n isi više životinja, a li još nisi čovjek za

sebe, jer to n isi još p ostao svojom specifičnom ljudskom djelatnošću), to jest n a - hrvatstvo. Kako ne bi »svisnuo od muke u svojoj neob likovanoj usam ljenosti«, ti se prik lon iš, baš tako:

prikloniš se il i prisloniš (da ne padneš u ništavilo) drugima sličnim sebi, koji su također ostali to ljudski prazno ništa ili čista (rodovsko-plem enska) - p r iro d n o s t . Pa si onda »bar n ešto« - H rva ti, pa se time onda možeš čak i »ponositi«, jer ti n išta drugo ne preostaje. Dakle, kad nisi u sebi imao dostatne snage da p o s ta je š čovjekom (jer to je mukotrpan proces koji traje čitava života!), pa je dosp jeti k sebi kao čovjeku je d in i

i s t insk i zada tak , onda si i ostao p u k o n išta . Taj se zadatak naime uvijek iznova postavlja pred tebe na pu tu k sebi kao oblikovanoj i oplem enjenoj ljudskoj jed ink i, te upravo to sačinjava j e d in u is tin sku radost čovjekovu, koji se onda slobodno m ože pogledati u zrcalo, a da se ne stidi pred samim sobom.

186



Mogli bismo dakle kazati: N acionalist je nezreli čovjek (a Kant je to nazvao s pravom, iako nije mislio samo na ovakav tip čovjeka, »samoskrivljenom nezrelošću«).Ako se sad samo malo zadržimo na ovoj Kantovoj tezi o »sa- moskrivljenoj nezrelosti«, koja je s njegove strane artikulirana kao »borbeni poklič« i najoštrija kritika sa stanovišta izborena

prosvjetiteljstva (18. stoljeća), mora se postaviti pitanje, na koga se ona odnosi, ima odnositi i može odnositi, a da se ne bismo na^li u očitoj i najdubljoj unutrašnjoj - protivurječno- sti! Da li se ona odnosi na pojedinca, grupu, cijeli jedan narod, ili na sve zajedno (na čovječanstvo?), postavlja se ključno pitanje koje bi ovdje kao smisleno moglo glasiti: Da li netko od

svega navedena može biti sam sebi kriv, ako je već određen kao - nezreo?\ Trebalo bi, naime, po samoj toj formulaciji stava pretpostaviti upravo obrnuto od iskazanoga: da kriv samome sebi može biti onaj koji je svjestan te svoje nezrelosti, a ne onaj koji je upravo nezreo. Nezreo, a to ovdje znači i ima značiti onaj koji nije svjestan te svoje nezrelosti, kao takav po svojoj nezreloj prirodi nije i ne može biti kriv za nju?

Može se u vezi s tim postaviti i drugačije pitanje: Da li je jedan primitivan čovjek kojega nazivamo (dakako: u tom slučaju kritički!) - prim itivcem , kriv za svoj primitivizam? On je po

svojoj p rirodi upravo takav (»kakvoga je majka rodila«), pa mu se u tom smislu ne može »prišiti« krivica za tu njegovu »prirodnost«. Ako pak čitav jedan narod ili njegova većina nije još dospjela do svijesti o svojoj nezrelosti (možem o to na

zvati i tzv. primitivizmom), onda mu se u tom smislu ne može imputirati krivnja za tu nezrelost. Ili može?Hegel je došao do svoje poznate spoznaje i najdublje - možemo reći: povijesno-antropologijske - istine, kada je rekao: »Za granicu zna i može znati tek onaj, koji ju je već prekora

čio /« Ako sada to po smislu okrenemo, onda u vezi s Kanto- vim stavom o »$amoskrivljenoj nezrelosti« možemo kazati

kako onaj koji tu granicu vlastite nezrelosti jo š nije prekoračio, ne može ni znati za nju, ni biti kriv za to? Da li dakle »pravi čvor« leži u tom »prijelazu« na granici nezrelosti i svijesti o njoj, koju smo dakle prekoračili ili je nismo prekoračili?

187



Nije li pozivanje na čovjekovu svijest, pa čak i na samosvijest, ili na potrebu da prekorači tu svoju granicu nezrelosti i donese odluku (koja se tu od strane K anta očito traži - »Sapere

a u d e « - ka že K ant pritom !) za izlažen jem iz svoje nezrelosti, za koju je sam kriv, ipak p re v e lik i za h tjev za čovjeka, čim e je implicitno on p o d ig n u t na v iši nivo , nego što on zbiljski jest?

To jest: biva p recijen jen u svojoj (m ože se ovdje kazati: h istorijski izrasloj) ljudskosti kao svojoj biti.Kad naime Hegel kaže da u sam om pojm u volje lež i kr ivn ja , čime se želi naglasiti i mp u t a b i l no s t svakog ljudskog čina, onda on već ima u vidu (već s Kantom određen) sam pojam volje kao umno htijenje (ili svrhovito htijenje), ali je tu upravo

um već djelatno prisutan kojim je to puko htijenje sm isleno određeno, te je tu u nu trašnja ra zlik a između htijenja i volje jasn o određena. K r iv n ja se dakle odnosi na volju, a ne na h tijen je , a to znači samo to da ja kao čovjek, a to znači kao umno b iće koje ima - volju, nak on počinjena m ojeg d je la ne mogu zanijekati i l i negirati daje ono do is ta m ojel To je ta - imputabilnost!

Na mojim predavanjima studentima kod tog sam problema uv ijek u šali spominjao zago rskog (lukavog) seljaka - a to m ože b iti i svatko drugi, i ne sam o seljak - kad se na sudu sudac muči, ne bi li nekako iz njega izvukao samu bit procesa - ustanovl jenje k r ivnje , pa onda pita seljaka: »Cuj, Stijef, ja te samo pitam jedno, i na to mi odgovori: je s i ti to na pra v il i l i nisi?«, a seljak počne sje d n e, pa s druge strane, pa su prilike, g ospon sudac, bile tak ve i takve, k ak bi vam ja to rekel, bilo je to tak, kad sam ja išel. . . , i tako tom okolišanju nema kraja, a suda c hoće z nati sam o jedno: »Pitam te, Stijef, samo

jedno: jes i ili n isi to napravio? I to mi reci!«, ali Stijef odbacuje ne samo svoju krivnju, nego i to d a je on tu bilo što učinio , pa će na kraju reći i to d a je to učinio, ali - ne svojom voljom ,

nego su p r ilik e bile takve! Može se sudac objesiti, ali od Sti- je fa neće dobiti iskaz o svojoj imputabi lnost i , jer je sve d ru

g o k r iv o , sam o ne - Stijef!Č itava ta dimen zija sam og postavljanja pitanja m ože biti jasn ija sam o ako se pođe od osnovn e teze cjelovite misli klasične

188



njemačke filozofije, koja polazi od određenja čovjeka kao - samosvjesnog bića. Ili lapidarno iskazano: Čovjek=samosvi- jestl Time se pak smjera na čovjekovu bit kakva ona jest (Hegel bi rekao: sama po sebi, kao pojam čovjeka, no tu još nedostaje i ono za sebe, kao djelatno potvrđenje tog pojma!), ali ujedno i na to kakva ona treba da bude, u nerazlučivu jedinstvu tih dvaju određenja. No, u realitetu to određenje - ne razrješava problem i pravu enigmu sadržanu u njemu. To, naime, da je čovjek određen kao samosvjesno biće samo je idealan zahtjev na njega da to treba da postane, ili bolje reći: da sta lno postaje takvo biće, i tek ovdje se otvara pravi

problem.

Kantova kritička ocjena, poruka i apel ostaju to što jesu, a nezrelost ostaje na snazi bez prave - osim povijesne - krivnje za sebe samu. Samo »izvana«, tj. za onoga koji se već svojim djelom potvrđuje kao onaj koji svojom sviješću prekoračuje granicu svoje (ne)zrelosti, može se dospjeti do kriterija i prevladavanja samoskrivljene nezrelosti. A to znači sa stanovišta

svoje svijesti-sam osvijesti, koja se pak uvijek iznova tek - po

stavlja kao Čovjekov bitni, povijesni i ljudski zadatak.Zato se u tom smislu ni hrvatskom narodu ne može neposredno, nego samo u povijesnom smislu im pu tirati nezrelost, recimo u slučaju ako mu je doista najdublje usađen taj nacio

nalistički karakter, koji ipak ne može sa sobom odnijeti čitavo biće bez ostatka, jer bi to bila - očita katastrofa! A jedini bitni problem leži u tome, ako se pojam nacionalnoga poistovjeti

s pojmom nacionalističkoga, a na toj se krhkoj granici lako upadne u pravi - ponori A nezrelost toga tipa (i u Kantovu smislu) - ostaje i dalje nedirnuta u svojoj »prirodnoj nevinosti«. Samo što je tada teško živjeti i kao čovjek preživjeti u nezrelu narodu, a tu leži najteži problem!Slični, ako ne i gotovo isti problem javlja se u etičko-moral-

noj sferi. Moralni apel na nekoga onim treba da, što je bitna dimenzija same mogućnosti utemeljenja etičke pozicije, mora imati svog »adresata«! Time se odmah postavlja pitanje, na

koga se on odnosi i može odnositi, tj. pitanje tko je i kakav

189



taj »adresat«? No, prije mogućeg odgovora na to pitanje, valja

naglasiti, kako je tzv. m oralna svijest svagda već po svojoj biti sam osv ijest, što se historijski prvi pu ta kao problem postavlja sa Sokratom i njegovim pojmom - d e m o n a kao tzv. unutrašnjeg

proročišta. On za razliku od dotadašnjeg reguliranja odnošenja

u zajedn ici-polisu pom oću uhodan e običajnosti, preuzima na sebe ulogu k r ite r ija mojeg moralnog odnosa spram zajednice

u cjelini, kao i spram svakog drugog pojedinca. Tu leži začetak

kasnijeg pojma sa v jes ti, kao osnovnog principa modernog, novovjekovnog čovjeka, pomoću kojega se sada određuje i mjeri n ivo m o ra ln o sti svakog pojedinca.Tek se sada može formulirati pitanje: N a koga se može po

sta viti taj m o ra ln i za h tjev (po Kantu: po s tu la t) , ako već u samoj biti moralnosti, da bi ona bila moguća, leži n ivo sam o

sv ijes ti kao osnova, koja garantira da se npr. određeni pojedinac može pozvati na odgovornost za svoje moralne čine? Odgovor bi ovdje mogao glasiti: Samo na čovjeka kao samosvjesno

biće koje je podob no za m oralnu obavezu. Sto sm o time rekli?

Samo jednu ta u to lo g iju koja bi glasila: Za m ora ln i apel ili zahtjev (postulat) podoban je kao adresat samo jedan moralan

čovjek , ili jedno m ora ln o biće , ili već etički rečeno: m oralna osoba. Samo on može, naime, moralni zahtjev shvatiti i na

sebe (kao nešto svoje) preuzeti kao nešto n jem u p rim jeren o ! Tako dobivamo očito unutrašn je protivuiječje koje glasi: Samo

na moralnog čovjeka možemo apelirati da bude moralan čo

vjek, tj. da se u životu pridržava moralnih principa i da po njima djeluje. N o, ako već netko jes te ili je već postao moralno biće, onda je suvišno naknadno na njega moralno apelirati!

U toj dim enziji, d ak le, postaje m ora lni zahtjev i. nem oguć i

suvišan.Ako pak sada taj isti moralni zahtjev (postulat, apel, obavezu,

du žn ost, no rm u) up utim o n a onog pojedinca, koji još nije na nivou s a m o sv ije s ti , da bi uopće bio podoban ne samo za p r i hvaćan je moralnog zahtjeva, nego i za normalno shvaćanje što se to od njega traži ili zahtijeva, budući da se on još nije

n i našao u h orizon tu m ora ln og fenom ena kao ta kvoga, jer

190



još živi, djeluje i misli sa stanovišta svoje rodovsko-plemenske svijesti, za koju - jednostavno rečeno - moralna proble

matika u pravom smislu jo š ne postoji. A ne postoji zato što on sebe još nije »izuzeo« i osam ostalio u odnosu na taj sam o

nikli kolektivitet, te živi po principu gotove, dane i naslijeđene, same po sebi razumljive i neupitne - običajnosti, pa mu za eminentno moralni odnos nedostaje osamostaljena, na samoga sebe upućena i time oslobođena individualnost, koja se formira u povijesnom procesu postajanja čovjeka čovjekom kao samodjelatnim bićem. Mogli bismo ovdje u komparaciji kazati, kako je - historijski gledano - na djelu upravo još uvijek - predsokratovska, običajnosna, još-ne-moralna situacija za takovog pojedinca.Postavimo li sad u vezi s rečenim pitanje, da lije to taj pojedinac koji može biti podoban za jedan moralni apel, onda se tu po samoj biti stvari pojavljuje sam o jedno - retoričko pitan je, u kojemu je negativan odgovor već sadržan . Međutim, u etičkom horizontu postavljanja problema, mi toga i takvoga po

jedinca ne možemo odrediti ni kao moralno, ali ni kao nemo ralno, nego upravo u njegovoj moralnoj neutralnosti samo kao - amoralno biće. Takvo je pak biće - da tako kažem o - »imuno« u odnosu na etičko-moralni fenomen kao takav. Samo što je ta pozicija zapravo porazna po takva »pojedinca« (navodnici zato što on još nije ni postao pojedinac, nego je puki dio apstraktnoga kolektiva), jer je time rečeno da on jo š nije

ušao u povijesn i proces postajanja takozvane »druge prirode«, tj. u krug civilizacije, kulture i duhovnosti, pa se sve to skupa njega - »ništa ne tiče«. A ostajanje ili zastajanje u već izgrađenu krugu kulture i duha puko prirodno biće (koje se time

još i »hvali«!), odredili su klasični filozofi kao - z lo \ Jer, takav »samo prirodni« pojedinac pravi uvijek veliki »dar-mar« u svakom pravom kulturno-duhovnom životnom horizontu,

pa iz toga proizlaze (kao što se oko nas danas dobro vidi) same nevolje na sve strane:Pa, ipak se taj moralni zahtjev, u bar donekle izgrađenu društvenom stanju, hoćeš-nećeš postavlja i na jednog i na drugog

191



adresata. U čemu je onda problem? K antovski gledano (a Kant je tu svagda iznova p a ra d ig m a za svako istinsko postavljanje

etičkog problema), dolazimo do stava kako čovjeka kao čovjeka - a ovdje smo već u dim enziji univerzal iz iranja etičkog

feno m en a, u kojem je čovjek po dignu t na nivo roda - ne možemo tražiti samo, jedino ili čak isključivo u horizontu onoga

što on - j e s t (bitak), nego upravo u horizontu onoga što treba

d a bude. T ime je rečeno i imp licitno određeno nešto n e samo

bitno, nego i epohalno, jer u toj tezi leži - jednostavno rečeno

- to, da čovjek nije nap rosto dan ili na-rođen , tj. daje prestao

biti p u k o p r iro d n o biće, pa je postao ili treba da postaje -

l judsko prirodno biće, a time i podoban za m ora ln i odnos

kako prem a sebi samom e, tako i spram svakog drugog l jud sko g bića, tj. čovjeka kao čovjeka. Utoliko možemo reći: Za

razliku od životinje ili Boga koji su savršen i, čovjek je jed in o

konačno i ograničeno biče, koje u svojoj nesavršenosti i nezr elo sti te k treba da postaje čovjekom. To znači: N a životinju

i li Bo ga ne m ože se postaviti nikaka v zahtjev onim treba da,

jer on i već j esu to što jesu u svojoj gotovosti kao savršenosti, pa ne m ogu p o s ta li d ru g a č iji nego što j e su \ Čovjek naprotiv,

d a bi uopće bio to što je s t , ne samo da može, nego i treba da postaje čovjekom kao bićem koje prekoračuje i prevladava svo

jim vlastitim djelom svoju ograničenost i nesavršenost. To mu, međutim, nije naprosto dano, pa mu isto tako nije dovoljno

roditi se kao - H rva t, pa d a je tim e već unaprijed sve za njega

r ije šen o , čime nacionalisti svoje tzv. zemljake vrijeđaju i snižavaju na nivo - životinje. N asu pr ot tom e ovaj rečeni po stulat onim treba d a prerasta u samu povijesn u b it čovjeka kao

ljud sko g bića.Inače se čovjek nalazi u s tanju svojevrsne lijenosti i tromosti pred svojim b itnim zadatkom , koji se m nogim a čini prevelikim

i ned ostižnim , jer zaista traži o d važn ost na pu tu postajanja čovjekom, što dakako nije bez rizika!D akako d aje sve ovo rečeno podignuto na n iv o povijesno-an-

tro p o log ijsk o g p ostavljanja i sag ledavan ja problema čovjeka, što traži produbljenje u raznim pravcima razmišljanja. Ali

192



sve se najčešće odvija na mnogo nižoj razini i na mnogo banalnijoj osnovi, iako se sve to skupa opet vraća na rečeno: posrijedi su najčešće obični materijalni interesi kao i privilegije: položaj, vlast, moć, promocije, »imidž«, predstavljanje sebe većim i važnijim nego što jesi, vladanje drugima boljim od tebe, pa »erotično« uživaš u toj svojoj fiktivnoj nadmoći, dobro živiš na bazi svoje apsolutne ništavnosti, nisi zapravo ništa, ali imaš sve i možeš sve što ti se prohtije u svojem društvenom statusu i opljačkanom bogatstvu, stvorenom tuđom mukom, radom, znojem... i tome slično. Kada dakle znaš, osjećaš i točno sebe procijeniš kao nikogovića, onda ti još jedino to tvoje bogatstvo može pružiti zadovoljstvo, sigurnost i važnost da ipak jesi nešto, naime - H rvat. Sad je samo važno znati dobro, svrhovito i promućurno lukavo odigrati tu svoju »hrvatsku ulogu« koja ti je postala jedina profesija što si je u životu naučio i spretno prakticirao, jer druge ionako nemaš i ne znaš!A tu dakako nikakva racionalnost ni ljudskost nije ni moguća, ni potrebna, pa je onda čisti prom ašaj takve tipove pozivati na bilo kakvu -

racionalnu raspravu o bilo čemu. Oni za to

jednostavno nemaju nikakve predispozicije : ni biološke, ni fiziološke, ni psihološke, ni socijalne, a kamoli duhovne. Jer,

duh tu nije i nikada nije bio na djelu, on je Bogu za leđima, tamo negdje drugdje (na ovim je prostorima i sam život svagda bio - kao što bi to rekao M. Kundera - »negdje drugdje«!). Zatq se mi uvijek iznova pozivamo na ono naše jedino

autentično: na krv i tlo, na svoju grudu, na svoje zemljake, na svoju takozvanu tradiciju koju zovemo kulturom, koje nema ili je iščezla vlastitim obitavanjem u posvemašnjoj duhovnoj praznini, najednom komadiću te neobrađene zemlje, jer ništa i nisi radio, nego si u najboljem slučaju trgovao tuđim radom i proizvodima, ili bolje rečeno: čitav si život samo švercao svime i svačim, a sada imaš priliku da prošvercaš čitavu tu

tvoju »dragu Hrvatsku« u cjelini! Dobio si je »na pladnju« kao tvoje i samo tvoje privatno vlasništvo. Zato ostani samo taj »dobar Hrvat«, ništa ti drugo ne treba, jer te jedino to može spasiti i obogatiti, budući da si zaigrao u Hrvata na dobru

193



kartu, oni te vole kao takvoga, ti si im uzor, pa će i glasovati za tebe do iznemoglosti, iznudi im i poslednju kunu iz džepa, bit će oni sre tn i i zadovoljni, kako ka žu, »da ih pljačka njihov

čovjek«, »pravi Hrvat«, a ti si taj i ne daj se, samo guraj tako dalje, Bog te poživio, zemljače!

Sto se pak tiče »n ašeg glavn og hr vatsk og pojma«, n aime pojm a » n ac ion aln i o s jeća j«, koji se toliko često zloupotrebljava

za isključivo dem agoške nacionalističke interese, pa ljudi na s jeda ju na svoj v la stiti sen tim en t, ne videći da su time postali

žrtve najbrutabiije i najbestidnije obmane profesionalnih obmanjivača poput raznih »švarckinstlera« po vašarištima uzduž

zemlje, kao i to da su time navedeni na »zamjenu teza«, ili

bolje reći: na zamjenu sam og p o jm a , valja ovdje navesti oveći pasus iz knjige Rudija Supeka, jednog od članova redakcije

P ra x isa , pod naslovom D ruštvene p red ra su d e i nacionalizam

(2. izdanje 1992), u kojem se o pojmu nacionalnog osjećaja govori iz jednog socijalno-historijskog i socijalno-psihologij-

sko g aspekta:

»N aciona lni je osjećaj rođen zajedno s nacijom u građanskoj revoluciji, kao doživljaj jed ne nove društvene zajednice,42pove- zanije i pravednije* koja je na svoju zastavu ispisala ‘Sloboda, Jednakost, Bratstvo’. On je nosio u sebi iste protivurječnosti kao i sama građanska zajednica. Na planu formalnih prava potonja je g ara ntirala jedna kost, a u stvarnom je životu izručila radnike k ap italistčkoj eksploataciji. T ako je a nac ionalni

osjećaj značio nešto sa sv im dru go za dr uštv ene privilegirane klase, ne go li za p otlače ne klase. To je vrlo brzo postalo jasno

u toku same Francuske revolucije, kad je veliki borac za nacionalne slobode, gen eral Lafayett, okrenuo svoje vojnike protiv san s-cu illo tesa . I to je bilo prvo krvoproliće narodne krvi

u ime ‘domovine’.

Ovaj primjer ponavljao se i kasnije u sve užasnijim razmjerima: najprije je Guizo t 1830. krvavo ugušio pariške pučane koji su tražili ‘Republiku’, zatim je Cavaignac 1848. masa-

Nakon feudalizma u Europi.

194



krirao 4000 pariških proletera koji su tražili ‘socijalnu Republiku’, a Thiers je 1871. poslije sloma Komune dao pobiti 40 000 zarobljenih komunara, koji su umirali s uzvikom: ‘Živjela Francuska Republika! Živjela univerzalna Republika!’Uvijek su vojnici buržoaske reakcije nastupali s uzvicima - ‘Živjela Republika!’U prvom se slučaju nacionalni osjećaj zaodijevao samo u svoj formalni verbalni omot, a u drugom je slučaju isticao svoj stvarni sadržaj - ljudsku zajednicu koja podrazumijeva je d

nakost. Verbalni će formalizam ostati način izražavanja ‘nacionalnog osjećaja’ kod nacionalističke reakcije, dok će isticanje stvarnog ljudskog i dem okratskog sadržaja ostati način izražavanja nacionalnog osjećaja, kao pučkog i narodnog osjećaja, progresivnih i istinski narodnih slojeva. Nije li buržoazija u ovom 20. vijeku suprotstavljala svugdje ‘nacionalne fronte’, s istom formalno-verbalnom dem agogijom, ‘pučkim frontama’ kroz koje je stvarno progovarao potlačeni puk?«43Tako se - kao što se vidi iz rečenoga - u pojmu nacionalnog

osjećaja sve do današnjeg dana krije ova realna dvosm isle nost, od koje onda neprekidno žive i dobro prosperiraju sve moguće nacionalističke mutikaše.Međutim, to se insistiranje na pojmu nacionalnog osjećaja u oba slučaja ne samo podudara, nego i zasniva na onome što se u literaturi o tom problemu naziva - organicizm om. Evo, što o tome kaže N. Bobbio u navedenu djelu:

»Cjelokupnom poviješću političkog mišljenja dominira velika dihotomija: organic izam (holizam) i individualizam (atomizam). Premda kretanje nije pravocrtno, može se približno reći da organicizam pripada prošlosti, a individualizam je moderan (ili barem od njega može početi teorija moderne države)«.4*»... liberalizam čupa pojedinca iz organskog tijela društva i omogućuje mu da živi, barem veći dio života, izvan majčine

utrobe, baca ga u nepoznat svijet pun opasnosti, gdje vlada

u Rudi Supek, Društvene predrasude i nacionalizam, Zagreb 1992, str. 156.44 N. Bobbio, op. cit., str. 51.

195



borba za opstanak, a dem okracija pojedinca ponovo priključuje

drugim ljudima koji su mu slični, kako bi na temelju njihova

spoja društvo bilo ponovo u spostavljeno - ne više kao organ ska cjelina, nego kao udružen je s lobodn ih p o jed in a ca «.45H egel o tome kaže kako sam o u izuzetku iz sam on ik loga kolektiviteta (prvobitne zajednice rodovsko-plemenskog tipa) leži mogućnost postajanja čovjeka čovjekom i njegov puni (povijesni) razvitak.

45 Isto, str. 52.

196



U čemu je nacionalistička podvala?

Vratimo se ipak na moj inkriminirani članak, kako bismo vidjeli, gdje leže te »sive zone« nacionalističkog sljepila, kao i sve te neuralgične točke, što su tada i kasnije izazivale čitave provale nacionalističkih napada, kao i potmula i otvorena, javnog bijesa protiv tog - »hrvatskog neprijatelja« Kangrge. Za volju istine, čistote izričaja i potpune transparentnosti teksta moram ovdje citirati (nažalost oveći) pasus iz tog članka:

»Što se pak posebno tiče jugoslavenske srednje (građanske) klase u njezinu pravom usponu (nakon Drugog svjetskog rata), ona je pored svega ostaloga imala i taj ‘peh’ (i tu je njezina specifičnost, premda

u tome nije ni jedina, ni usamljena), što je stjecajem historijskih okolnosti, posve paradoksno i zaista do kraja protivurječno, morala startati s njoj u biti suprotnom, tuđom, protivnom, pa čak i neprijateljskom ideologijom, naime ideologijom marksističkog socijalizma (a u prvom času i staljinizma). Ovu svoju protivurječnu, historijski joj dodijeljenu sudbinu, ona je doduše na sve načine, od samog početka nastojala izbjeći, što joj je, premda postupno, i uspjelo: teorijskom i praktičkom komprom itacijom marksističkog socijalizma u samom temelju, i to infiltracijom svoga ‘građanskog’ elementa u nj.

Međutim, u toj svojoj dvostrukoj historijskoj ulozi: da bude i ne bude ono što ona zbiljski jest, naime srednja (bitno građanska) klasa, ona

je dospjela u nezavidnu situaciju da (u tom sm islu ni kriva, ni dužna, je r ona želi da provede u djelo svoju vlast itu građansku revoluciju) bude danas optužena čak i za - kontrarevoluciju!Jedan od usputnih zadataka ovog napisa sastoji se u tome, da je obranimo od te bogo

hulne optužbe, koja s njom nem a nikakve bitne veze. Jer, zaista, polazeći od stanovišta naše srednje klase, na djelu nije kontrarevolucija« (str. 425-426).

Sad prije svega treba naglasiti, kako su svi nacionalistički kritičari ovog teksta - citirajući ovo - svjesno i dakako »vrlo pametno« za svoje stavove izbacivali upravo ove moje podcrtane



stavove, kako bi me lakše osudili i napali zbog »antihrvatskih stavova«. Ja bih, međutim, trebao biti (i to s pravom) kritiziran zbog nečega drugoga, i ovdje želim ko rig ira ti te moje nekadašnje očite za b lu d e :1. Govorio sam o našoj (u ovom slučaju: hrvatskoj) srednjoj kla

si, koje kod n a sjo š nije bilo kao razvijene historijske činjenice na pozornici našeg ondašnjeg društva, pa je nema jo š ni da n a s , tridesetak godina poslije. To je dakle bio p rv i moj promašaj.2. Još sam veći promašaj učinio time što sam tu još neposto

jeću srednju klasu (kao b itn i elem ent razvijena građanskog društva, čega u nas nema još ni na vidiku!) povezao s našim hrvatsk im nacionalističkim pokretom, jer on ne samo da u nas

nem a nikakve veze s građanskim društveno-političkim uređenjem suvrem enosti, nego m u je upravo po svojoj biti - suprotan.3. T ime sam i nehotice tom istom nacionalističkom pokretu u nas dodao više (strašno puno više!), nego što mu se može pripisati, pa sam ga na taj način - precijenio.4. Po svojoj prirodi, dakle, taj pokret tiije ni tada, ni danas mogao biti okvalificiran ni kao nekakva revolucija , ni kao nekakva

kon trarevolucija , jer po svojoj biti spada u jednu h istorijsku a n o m a liju i n a zadtijaštvo je d n o g h istorijsk i zaosta la p lem en skog ustro jstva živo ta i svijesti, što vuče natrag u preth istoriju čovječanstva pu ke p riro dn e sam on iklosti (njemački je pojam za to - pa ga i H egel i M arx uzimaju povijesno samo u nega

tivno m sm islu i kritički, određujući time stanje koje mora biti

prevladano u interesu mogućnosti povijesnog razvitka čovječanstva - N a tu rw iich sig k eit).5. Mislio sam i nadao sam se tome, posve naivno i nepromišljeno, kako u ovoj našoj* zaostaloj historijsko-socijalnoj i duhovnoj sredini ipak treba p ro b u d iti svijest i potrebu da zakoračimo prema jednoj istinski građanskoj soluciji kretanja, koja bi nas povukla prema građansko-demokratskom mogućem

vidiku i perspektivi života, imajući primarno u vidu svu onu s ta ljin is tič k u kako teorijsku, tako i praktičku zaparloženost i nehumanu stranu cjelokupna života, kakav smo tada živjeli. Zato sam se našao u samo obm ani . A sve je bilo prerano, jer se

jedno sirovo i zaostalo historijsko stanje nije moglo tako jed

198



nostavno preko noći - preskočiti. Tek danas, a naročito poučeni ovom tuđmanovsko-hadezeovskom užasnom retardacijom na svim područjima života, dolazi do punog izražaja ta moja (i ne samo moja!) idealistička zabluda , koja ne vodi računa o gotovo još diluvijalnoj svijesti ove sredine! Za jednu iole razvi

jeniju svijest i duhovnost bio je to i ostaje i dan danas - apsolutni porazi U tom se smislu i ja osobno osjećam ozbiljno po

raženim , pa to moram i priznati!Nacionalisti su pak u tome - a što su ti sirotani mogli vidjeti drugo? - vidjeli samo ono što ih je »žuljalo«, pa im onda nije preostalo ništa smislenije, nego onaj već olinjali stereotip optužbe za »antihrvatstvo«, »antipatriotizam«, »neprijateljstvo

spram hrvatskog naroda« i »protiv svega hrvatskoga«, »antina- cionalnost« i »negiranje nacionalnog osjećaja«! A sada - danas početkom 2000. godine! - »na kraju balade«, kad su sami ti nacionalisti kroz čitavih deset godina iz dana u dan pokazivali

svoje pravo antihrvatsko lice, i uništili tu »lijepu našu« do temelja, tako da se nećemo od toga »hrvatstva« oporaviti desetljećima još - došao nam je opet »u pohode« jedan naš »veliki partij-

sko-komunističko-staljinističko-nacionalističko-tuđmanovski« historičar Dušan Bilandžič, da bi mene i kolege praksisovce etiketirao (dakako, posve u njegovu dobro izučenu i napamet naučenu staljin is tičkom stilu): »nacionalnim nihilistima«! Jer, kao što je on nekad bio revni staljinistički služnik postojećih isto tako staljinističkih sila na vlasti, pa je nas napadao kao »neprijatelje socijalizma«, tako je sada zajedno s Tuđmanom

sve do današnjeg dana (a bit će tako i dalje sve što u danom času treba!) postao - ne više »vojnik Partije«, kao što je sebe nekada krstio - nego uzoritim »vojnikom Nacije« i Tuđmanove državotvornosti! Kakve li bijede! Hrvatska je puna takvih pripuza i »švercera vlastitog života« na sve strane, koji se ne stide svoje služinske prirode i imaju hrabrosti pogledati se u ogledalo prilikom svakidašnjeg brijanja!?

Ako dakle čovjek želi svoju nacionalnu pripadnost - koja je primarno njegova privatna stvar - i svoj takozvani zavičaj (koji nije identičan s postojećom i bilo kojom državoml) kritički sagledati i osm isliti kako ne bi ostao ili postao - ovca, dakle

199



upravo ovo: nacionalna ovca kojom će upravljati i manipulirati raznorazni samozvani i nedoučeni vođe i poglavnici a la Tuđman, pa ako uz to želi biti i neki intelektualac koji per defi-

n itionem misli i treba da misli svojom vlastitom, a ne tuđom- -tuđm anovskom glavom poput Bilandžića npr., on tada u očima

i »pod perom« tih partijsko-nacionalno-nacionalističko-usta- ško-služničkih polu tana odmah postaje »odrođeno biće« i »nacionalni nihilist«, jer »ne voli« svoj kraj i svoj dom u kojem je rođen, i koji je po njem u najdublje intim iziran kao ono njegovo vlastito! Ma, koje li impertinencije od strane tih vječnih »švercera« svojeg i tuđih života! Po mišljenju takvih tipova, koji uvijek glum e svoj živo t, budući da svog au tentičnog života

nem aju , najvažnije i najprobitačnije postaje staviti javno i deklarativno, da te svi vide, svoju desnicu najprije na srce, a onda da te nitko ne vidi, u tuđi džep i život, pa si time odmah pravi dom oljub i rodoljub, i »pravi Hrvat«! To je do ista - odvratno i ljudski nepodnošljivo! Ako ova zemlja i njezini građani ne prevladaju u sebi i oko sebe ovu lažnu i glumljenu »hrvatsku bogo- bojaznost« i to javno licem jerstvo koje je već uzelo toliko maha

da g ra n ič i s podlošću , onda nam nema šan se za spas!I napokon, da se ukaže na jedan bitni historijski moment, koji tim našim naciona listim a ostaje nužno izvan njihova vidokruga: Oni insistiraju na narodu kao jed in stven om i nerazlučivu entitetu, projicirajući tako svoj rodovsko-plemenski habitus i njemu primjereni životni status na kasnije nužno historijsko

raslo javan je unu tar formirana - društva . Prvobitna zajednica - kao taj sam onikli oblik rodovsko-plemenskog prim itivnog ustro jstva čovjekova bivstvovanja, kojoj je onda na čelu vođa kao jedini arbitar cjelokupna života roda i plemena, poput plem enskog poglavice - raspada se po svojim bitnim šavovima, pa nastaje, kao što bi rekao Marx, »prva velika historijska društvena podjela rada«, što je početak klasnog ustrojstva

društva sve do današnjeg dana, u građanskom društvu, gdje ta disolucija dolazi do svog vrhunca. I sada bi ovi naši nacion alisti - na čelu s glavnim predstavnicim a jednog susjednog istoimenog plemena s druge strane granice i u susjednoj državi, koji su zahvaljujući politici Šušak—Tuđman doslovno oku-

200



pirali Hrvatsku po svim linijama, zauzevši sve, doslovno sve ključne pozicije u zemlji, od gospodarskih i političkih do kulturnih i duhovnih - željeli taj svoj status prenijeti i na već ipak razvijenije hrvatsko društvo, koje je bar početno kročilo na staze svoga građanskog emancipiranja. Time je taj donekle otvoren put u građansko-demokratsku perspektivu ne samo zakočen, nego i vraćen na sam početak, jer smo se deset godina kretali unatrag u - budućnost. I doista je čak i deklarativno ideološki prošlost izvikana upravo kao jedini naš put u budućnost, na sreću u onu iz 19. stoljeća prije bana Jelačića, čija je jedina zasluga što je ukinuo km etstvo dekretom 1848. godine, a Tuđman i njegov »teorijski razrađivač« i inače »po

znati historičar« pripremali su nas za povratak u - »staleško društveno uređenje«!Ako pak nisi htio pristati na ovu »pravu hrvatsku« soluciju,

jer nije imala nikakve veze ni sa zdravim razumom, a kamoli s umnim promišljanjem vlastite suvremene sudbine, onda si proglašen neprijateljem Hrvatske i hrvatstva, pa onda i - »nacionalnim nihilistom«!

No, ovdje sam, s obzirom na jedan stav iz mojega inkriminirana članka, dužan odgovora o čemu je tu riječ, jer mi se to stavlja pod nos već čitave tri decenije. Tamo sam pri samom kraju napisao:»I na kraju, da bude posve jasno: Samo jedan komunistički pokret ove zemlje (u našem slučaju Savez kom unista Jugoslavije) može, oslonjen primarno na radničku klasu i marksističku

(lijevu) inteligenciju, da bude i nosilac i garant i provoditelj u djelo socijalističke revolucije, principa samoupravnosti, a time i rješenja i klasnog i nacionalnog pitanja...« (str. 445-446). Kritičari tog stava uhvatili su se najviše za ovo: »(u našem slučaju Savez kom unista Jugoslavije«) - a čitava je stvar bila u zalomu pri slaganju, jer je u mojem originalnom tekstu ovdje stajalo: »u ovom slučaju to bi trebalo da bude...« itd., pa se time

dobilo nešto posve suprotno. To sad s moje strane može ispasti »neuvjerljiva isprika«, ali kad bi stav glasio onako kako je bio odštampan, onda bih ja samome sebi skočio u usta s obzirom na sve ono što sam radikalno kritički protiv Saveza komunista

201



(što sam ga dosljedno nazivao s ta ljin is tičk im p o kreto m , i to od 50-ih godina, pa se to može lako provjeriti!) pisao sve do današnjeg dana. A što se glavne moje teze tiče, i danas osta

jem pri svojem u tadašnjem stavu, da se na pretpostavkam a jednog is t inskog socijal is t ičkog društvena kretanja - jer ja sam bio i ostao uvjeren i socijalist, da se razumijemo! - koje će biti pravi i dosljedni nasljednik i nastavljač onog najboljeg u dosadašnjem građansko-demokratskom cjelokupnom uređenju, sa sv im naslijeđenim i dalje stvaralački pronesenim duhovnim i materijalnim bogatstvom cjelokupne historije čovječanstva - m ože riješiti i socijalno i nacionalno pitanje. Građanski svijet današnjice bar dje lom ično nagovještava takvu soluciju već u

svom vlas titu - socijalistički orijentiranom - okviru. A da je so c ija lizam prava budu ćno st čovječanstva (a prije svega Europe), u to sam duboko uvjeren danas, kao što sam bio i nekada!Sto se pak tiče nužnosti bitnog razlikovanja i čvrstog razgraničenja pojmova (i bitnog idejno-ideologijskog sadržaja i smisla) nacionalno-nacionalističko , ta određenja mogu se samo

h isto r ijsk i konkretno shvatiti i razlikovati, inače uvijek izazi

vaju ned oum ice i su višn e političko-ideologijske sporove koji ne vode ničemu, osim izazivanju sukoba. Zato ću o tom pitanju navesti ovdje jedan stav praksisovca Ivana Kuvačića (vidi:

P rax is 3-4/1971, str. 390, fusnota 1):

»Važan je preduvjet u tom smislu razlikovanje izm eđu težnje za na cionalnom samosvojnošću i nacio nalizma. T aje razlika jasna u ratu, kada se široki slojevi jednog ili više naroda bore za nacionalno oslo

bođenje protiv stranog eksploatatora. Budući da se tada strana eksploatacija redovito oslanja na grupe domaćih eksploatatora, pokret za nacionalno oslobođenje uperen je i protiv njih, pa nužno poprim a

revolucio narni, k la sn i karakter. Nacionalizam je pak ideologija d o m aćih eksplo ata tora, koja je usklađena s nacionalizmom stranog zavojevača. Gornja razlika odvaja dvije različite poja ve, koje se bitno razlikuju s obzirom na unutrašnju stimulaciju. U prvom je to slučaju solidarnost i samopožrtvovanje ugnjetenog naroda, a u drugom mate

rijalna korist pojedinaca i grupa koje jačaju vlastito na račun rušenja tuđega«.

Posve je dakle jasno , o čem u je tu riječ, pa naciona listima neće na dulju stazu uspjeti nikoga zavarati za svoje vlastite interese, što je u zadnjih deset godina tuđmanovske i hercegbosanske

202



ere besprimjernog pljačkanja ove zemlje došlo do takvih razmjera, kakve ne poznaje čitava historija hrvatskog naroda i ovih krajeva, čak ni pod bilo kojom tuđinskom, osim tuđmanov- ske, vlasti koja je trajala stoljećima od Pactae conventae 1102. godine. Jer ovu su zemlju u ovih posljednjih deset godina do

slovno - poje li skakavci, na čelu s ovim »pravim hrvatskim i hercegbosanskim domoljubima«, tj. kesoljubima. Trebat će još vjerojatno pola stoljeća, ako ne i više, oporavka i velikoga rada, da se ova zemlja uspne na ljudskiji nivo u svim segmentima društvena života. Ako joj to nakon svega - uspije?! Nova vlast kojoj je po svemu sudeći kontinuitet jedina idejna pozicija, ne ulijeva velike nade.

Budući da su mnogi »kritičari« i neki drugi proglašavali Pra xis sjedne strane kao »anacionalan«, pa i do kraja ekstremno naglašeno kao zastupnika »nacionalnog nihilizma« (a da se ipak nisu potrudili pročitati bar neke autentične praksisovske stavove o svim tim problemima), a s druge je strane časopis bio percipiran kao djelo neke dogm atske sekte, koja se ne zalaže ni za demokraciju, ni za humanizam, pa se u vezi s tim upadalo ne samo u svjesne ili nesvjesne dezinformacije, nego čak u očite fals if ikate , moram ovdje navesti nekoliko izvoda iz jednog mojeg ranog članka, kako bi se vidjeli suprotni stavovi od navedenih u kritikama. Evo jednog:»Sve se više probija i dolazi do spoznaje nužnost osvajanja što širih političkih sloboda, kritički nastavljajući na najpozitivnija

dostignuća građanske demokracije i sadržajnog produbljivanja i proširivanja socijalističke demokracije i humanizma igdje

čovjek sve više i nužno dolazi u p rvi p lan , ili kako je govorio Marx: ne čovjek radi tvornice, nego tvornica radi čovjeka)...

tako da čovjek postaje svrha samome sebi«. A što se tiče tzv. anacionalnosti, evo i drugog stava:»A tu onda, kao što se pokazuje i kao što se uvijek iznova dokazuje, dolazi do odlučnog izražaja kritičko korištenje svih

pozitivnih tekovina prošlosti jednog naroda i vođenje računa

o njegovim specifičnim i konkretnim uvje tima života... bazirano na svemu ovome... što je čovječanstvo kroz mukotrpnu i krvavu svoju povijest najpozitivnije izborilo, da bi čovjek konačno postao ljudsko, humano biće«.

203



stavove, kako bi me lakše osudili i napali zbog »antihrvatskih stavova«. Ja bih, međutim, trebao biti (i to s pravom) kritiziran zbog nečega drugoga, i ovdje želim korig ira ti te moje nekadašnje očite za b lu d e :

1. Govorio sam o našoj (u ovom slučaju: hrvatskoj) srednjo j kla si, koje kod nas jo š nije bilo kao razvijene historijske činjenice na pozornici našeg ondašnjeg društva, pa je nema jo š ni danas, tridesetak godina poslije. To je dakle bio p rv i moj promašaj.2. Još sam veći promašaj učinio time što sam tu još neposto

jeću srednju klasu (kao b itn i elem ent razvijena građanskog

društva, čega u nas nema još ni na vidiku!) povezao s našim hrvatskim nacionalističkim pokretom, jer on ne samo da u nas

ne m a nikakve v eze s građanskim društveno-političkim uređenjem suvrem enosti, nego m u je upravo po svojoj biti - suprotan.3. Tim e sam i neh otice tom istom n acionalističkom pokretu u nas dodao više (strašno puno više!), nego što mu se može pripisati, pa sam ga na taj način - precijenio.4. Po svojoj prirodi, dakle, taj pokret nije ni tada, ni danas mogao b iti okvalificiran ni kao nekakva revolu cija , ni kao nekakva

kon trarevo lucija , jer po svojoj biti spada u jedpu historijsku a n o m a liju i n a zad tijaš tvo je d n o g h istorijsk i zaosta la p lem en skog ustro jstva živo ta i svijesti, što vuče natrag u preth istoriju čovječanstva p u k e p riro d n e sam on ik losti (njemački je pojam za to - pa ga i Hegel i M arx uzimaju povijesno samo u nega

tivn om sm islu i k r itičk i , određujući time stanje koje mora biti

prevladano u interesu mogućnosti povijesnog razvitka čovječanstva - N a turw iichsigkeit).5. Mislio sam i nadao sam se tome, posve naivno i nepromišljeno, kako u ovoj našoj* zaostaloj historijsko-socijalnoj i duhovnoj sredini ipak treba p ro b u d iti svijest i potrebu da zakoračimo prema jednoj istinski građanskoj soluciji kretanja, koja bi nas povukla prema građansko-demokratskom mogućem

vidiku i perspektivi života, imajući primarno u vidu svu onu s ta ljin is tičk u kako teorijsku, tako i praktičku zaparloženost i nehumanu stranu cjelokupna života, kakav smo tada živjeli. Zato sam se našao u sam oobm ani . A sve je bilo prerano, jer se

jedno sirovo i zaostalo historijsko stanje nije moglo tako jed-

198



Ovdje je s obzirom na sukob sa Staljinom i Informbiroom 1948. godine naglašen »izlaz iz jedne duge i mučne kvazisocijalistič-

ke more'«, čime se jasno i eksplicitno već tada daje do'znanja neophodnost b itn og razlikovan ja izm eđu sia ljin izm a i socijal izma, pa bih bez pretjerivanja i neke samohvale mogao za sebe tvrditi, kako sam bio među prvima u tadašnjoj Jugoslaviji koji

je tu razliku naglasio i na njoj do kraja i rezolutno insistirao! Samo što se to nije htjelo ni čuti, ni respektirati kao odlučna

ra zlika , pa su se na tom e s talno pravile sve mogu će ideološke karijere na različite n ač ine.46

46 Prethodn a navođenja citiran a su iz dvotjednika Industrijski radnik br.

104 od 29. XI 1956, str. 8.

204



Staljinizam contra socijalizam (komunizam)

Za sve bivše i sadašnje (prije svega »naše«) brbljavce koji bi nešto »kritički« željeli laprdati o boljševizmu (i komunizmu, naravno), valja još jednom ponoviti, jer sam o tome pisao već

u nekoliko navrata. Naime, ti »gorljivi antikomunisti«, koji su do prije desetak godina bili isto tako »gorljivi komunisti« (sa staljinističkim »pedigreom«), sada će opet postati, i na sve strane već postaju »pravi espedeovci« (nakon njihove »jako gorljive hadezeovske ere« pod Tuđmanom kao njihovim - vođom), pa već sada kameleon »univerzalnog profila« Dušan Bilandžić proglašava Račana - »genijalnim političarem«, nikada ništa

niti čitaju, niti što znaju, zato moram ponoviti kako taj tzv. boljševizam završava, ako ne prije, a ono svakako Lenjinovom smrću 1924. godine. Poslije toga nikakva boljševizma više nema, jer je taj revolucionarni Lenjinov koncept i politička platforma oblikovana i njime realizirana revolucijom 1917. godine. Nakon revolucije i za samoga je Lenjina nastalo novo vrijeme i novi, prije svega ekonomski problemi, pa je Lenjin (bar done

kle) došao do spoznaje, kako se ne može naprosto preskočiti či tava jedna epoha građansko-kapitalističkog načina proizvodnje i njoj primjerenih društvenih odnosa u najširem smislu riječi. Tako i zato uvodi Lenjin NEB tj. »novu ekonomsku politiku«, a to je zapravo značilo učiniti ustupke »starom«, tj. nekim oblicima kapitalističkog načina proizvodnje i upravljanja, zbog čega

je on naišao na otpor u svojim vlastitim redovima, koji su ga

zbog toga oštro kritizirali. No, to je trajalo vrlo kratko vrijeme. Lenjin je ubrzo nakon toga umro (uz Staljinovu »svesrdnu pomoć«, jer su ga »liječili« Staljinovi poslušni liječnici), pa iza toga 1929. godine - pošto je Staljin protjerao iz Rusije svojeg



najopasnijeg konku renta u borbi za vlast - Lava Trockoga, započinje, sada već čuvena - s ta ljin is tička era , koja traje sve do propasti Sovjetskog saveza 1989. godine, iako je Staljin umro 1953. godine. A s ta ljin iza m —da se kaže za ove brbljavce na svim stranam a - nije ni po čem u više bio - bo ljševizam !Međutim, da bi pitanje staljinizma i socijalizma bilo transpa- rentnije i jasnije, valja ovdje ukazati na onu osnovu, na koju

je kasnije i sam Staljin mogao »dosljedno« nastaviti, tj. na ono što je on nazvao - lenjinizmom. Naime, u martu 1921. godine došlo je upravo za vr ijeme održavanja X K ongresa SKPb-a pod vodstvom samoga Lenjina do tzv. K ron šta tske pobune u Pe- trogradu. Pobuna nekih radničkih vođa i mornara izbila je

p ro tiv p a rtijsk e birokracije (prije svega u Moskvi i u vrhu Partije), te su pobunjenici zah tijeva li dosljedno nastavljan je i utemeljenje sistem a sovjeta, što je zapravo b ila opća socijalno- -politička, dakle revolucionarno-socijalistička platforma, deklarirana 1917. godine u revolucionarnom događanju Oktobra, a isto tako U stavo m potvrđena kao sama srž upravo tako imenovana - Sov jetskog saveza. I što se sada događa zbog tih »normalnih« zahtjeva pobunjenika?Lenjin uz opće slaganje X Kongresa Partije donosi odluku da se najodlučnije i s oružjem ima slomiti ta (sovjetsko-socijali- .stički inspirirana ) pob una radnika i m ornara-revolucionara i obračunati s pobunjenicima. Tada je što pobijeno, što u Finsku prebjeglo oko 50 tisu ća ljudi. T ih je dana - dakle zauvijek u

samom zametku - umrla ne samo Oktobarska revolucija, nego i sam državno-društveni sistem - sovje ta (tj. savjeta kao osnove socijalističkog uređenja). No, time je i sa sovjetske pozornice ne stao ne samo sovjetski, nego socijalizam kao takav. Od tada Staljin kao samodržac i staljinizam kao despotizam i krvavi terorizam - m ogu slobodno započeti svoj krvavi ples uništavanjem m ilijuna ljudi, dakako u ime - socijalizm a (ili: »realnog so

cijalizma«, koji je bio zaista - vrlo realan na svim stranama!). Staljinizam u teoriji (jer Staljin je želio biti jedini i neprikosnoveni marksist, filozof, sociolog, ekonomist, estetičarr, lingv ist itd., te je njegov spis »O dijalektičkom i historijskom materijalizmu« u tzv. Četvrtoj gla vi Historije SKPb-a postao Biblija

206



za sve marksiste 20. stoljeća na Istoku i Zapadu, Europe i Azije) i u praksi je zacrtao i upečatio čitavu epohu, pa govoriti danas

još o boljševizmu (izvan navedena razdoblja od 1903. do 1924. godine) mogu samo bezveznjaci i politikantski brbljavci (u našem slučaju svojom šupljom »promičbom« nacionalističko-usta-

škog tipa). Riječ je dakle o - staljinizm u. Tko pak želi nešto govoriti o tom staljinizmu, mora se potruditi (ako ga nije sam doživio na svojim vlastitim leđima!) da bar nešto dokuči, o čemu

je to bilo i još uvijek je riječ!Dakako, ne miješajući ga s boljševizmom. No, tek sada započinje ona »prava stvar«! Znalo se je ipak vrlo dobro što je taj staljinizam, kada se radilo o - propagandu Znalo se za sve, i

ekonomske, i političke, i kulturne, i općeduhovne teškoće, neprilike, represije, siromaštvo, bijedu, pa i za prave strahote staljinističkog poretka, a prije svega o staljinskim čistkama još prije Drugog svjetskog rata (Krležin razgovor s Titom u Zagrebu - Šestinam a 1939. godine!), a prije svega o tzv. Gulagu, o kojemu je prvi upečatljivo pisao A. Solženjicin u svojim romanima, i sve se to znalo. Ali nije bilo dovoljno to naprosto -

znati. I ne samo to: nije bilo dovoljno znati da je riječ upravo0 - sta ljin izm u ! Jer što to znači? N išta ili gotovo ništa. Bio je to jedan od (državno-kapitalističkih i birokratskih) sistema, kakvih bi se našlo i na Zapadu, koliko hoćeš! I upravo zato i tada stupa na svjetsku pozornicu prava političko-politikantska1propagandistička - perverzija prvog reda , prava ideologijski dobro smišljena sm icalica , koja je zakružila svijetom kao p r

voklasna ideologijska udica : Nije se više ili uopće govorilo o - s ta ljin izm u , sa svim njegovim prepoznatim i dobro znanim karakteristikama, nego se taj staljinizam pod »čarobnim štapićem« hokus-pokus propagande pretvorio upravo u - socijalizam, čak štoviše, kako bi bolje »zvučilo«, u - komunizam l Time je jedna, i to zapadna strana, bila - kompletirana. Međutim, ta perverzija ima i svoje naličje ili svoju drugu stra

nu. Naime, nisu ni Staljin, ni njegovi »teoretičari« bili toliko »ludi«, da bi taj svoj poredak ili to društveno-političko uređenje nazvali - staljinizmom, iako je Staljin bio jedini tvorac, teoretičar i tumač toga stanja u Sovjetskom savezu. Oni su ga

207



naravno na zvali so cija lizm om , a da sve bude uvjerljivije i kon- kretnije, to se imenovalo: »realnim socijalizmom « (što se moglo svakako shvatiti i interpretirati, čak i kao »skromno određenje« - »A, čujte, to je što je, a što se tu može, ali realno jest, zar ne?«!). I sad su svi » im ali pravo«: Sovjeti, koji su to što imaju kao staljinizam nazvali - socijalizmom (pa već i komunizmom , jer je tak o proklamirano: Sada idemo u kom unizam!), a ovim a na Zapadu to je olakšalo stvar, pa su svoju propagandu jednostavno usmjerili na tu stranu, i svojim narodima i svim a drug ima - koji bi možda »poželjeli taj komunizam i socijalizam« jed nostavn o su pokazali na Sovjetski savez i njegov tzv. istočno-europski »socijalistički tabor« i rekli: »Evo vam tog

socijalizma i komunizma, pa si ga uzmite«. Tako je perverzija kompletirana »na kvadrat«. Samo što je ipak ostalo otvoreno

p ita n je , koje onda nitko više ne postavlja, jer bi u tom slučaju pala u vodu ta dobro smišljena antikomunistička i antisocija- listička propaganda, a o tome upravo i jeste riječ. Sto je napo

kon s tim - socija lizm om ? D a se ne govori o tom »bauk-komunizmu«, kojim pojmom Marx započinje svoj čuveni K om uni

stičk i m an ifest 1847. godine.Da ne duljimo: N ig d je u svijetu , p a p rem a tome ni u bivšoj J u

goslaviji, p a d a k le n i u H rvatskoj nije bilo ni socijalizm a, ni kom unizm al Tu »ne pali štos« nazivanja staljinizma ili tzv. realnog socijalizma sovjetskog tipa - socija lizm om l To neka svi ti tzv. an ti-pro pagand isti stave sebi »za uho« ili »za šešir«! A najmanje neka sami sebe ne zavaravaju time kako je »ideja socijalizma jedn om za svagda - mrtva«! T u će se grdno prevariti, jer će im taj (Marxov) socijalizam - kao što sam im to već napisao prije do sta god ina - »doći pod prozor«, ako već i nije, u najskorije vrijeme. Jer socijalizam po svojim osnovnim zahtjevim a sm jera na uređenje osnovnog socijalnog odnosa, a to

j e k lasn i odnos, a ne kao što se to htjelo naivno i posve šepr

tljavo prošvercati ovom društvu tzv. stališkom teorijom, kako bi se upravo taj gorući problem klasne stratifikacije zamaglio i »prevukao« tim sta liškim u biti feudalno-fašističkim bojama. To »ne drži vodu ni jednog dana«, pa je u tu nacionalističko- -ustašku hrvatsku vodu odmah i pala zajedno s pokojnikom

208



(pa se par mjeseci poslije ni ne zna daje uopće postojao, čudno, zar ne?!). Pitanje odnosa rada i kapita la tek sada, na pretpostavkama uvođenja kapitalizma u Hrvatsku (a i to će malo još počekati!) počinje igrati svoju pravu igru.A kapitalizam je danas u Hrvatskoj i za Hrvatsku his torijsko

nezaobilazno razdoblje, koje se ne da naprosto preskočiti (kao što se to htjelo i s »dobrom namjerom« pokušalo i snivalo pomoću socijalizma, a ispalo je: pomoću staljinizma), pa je on u tom smislu - kako se god okrene - samo »nužno zlo«, ali sva

kako manje od bilo kojeg nacionalističkog poretka ili ustaštva hrvatskog tipa. A socijalizam se može »roditi« samo u najdu

bljoj unutrašnjosti do kraja izgrađena i na vlastitim osnovama

iscrpljena kapitalizma samoga. A to ide teškom mukom i s mnogo žrtava i potresa. A možda će upravo 21. stoljeće u koje krećemo biti put u razrješenje ključnog pitanja samoga kapitalizma (i demokracije, koja mu zapravo najdublje protivurječi, iako se čini obratno!), tj. pitanja odnosa kapitala i rada, dakle osnovnog klasnog pitanja ove naše novovjekovne epohe?! Dakako, najprije u najrazvijenijim zemljama kapitalističkog Zapada.

Sto se pak nacionalizma tiče, ovdje treba da se jasno i razgovjetno naglasi:

Ili demokracija, ili nacionalizam (ustaštvo) - te rtium non da- tur\ Pa, ako se to ne shvati ili ne želi shvatiti, nego se namjerava spojiti u nekakvoj mixturi »nacionalističke demokracije«, kao da bi demokracija mogla biti čak neki - »hrvatski specifi- cum«, onda ćemo uvijek imati više onoga naci - nego demo

kracije, to jest samo contradictio in adiecto, poput drvenog željeza.A ono bitno u toj razlici - koja je upravo epohalna razlika dvaju svjetova: dograđanskog i građanskog novovjekovlja - leži, kao što je rečeno, u tome: Dok nacionalizam insistira na kolektivitetu (država, nacija, nacionalno-plemenska pripadnost, nacionalno biće, »zemljak«, krv, tlo), demokracija se temelji na građa-

ninu-pojedincu, koji je ujedno osnova svake moderne suvere nosti građansko-demokratskog poretka (parlamentarna demokracija). Autonomni građanin-pojedinac sa svojim zakonski zaštićenim slobodama i pravim a, i ujedno dužnostim a kao

209



državljanina, nasuprot naciona lnom kolektivnom biću, koje ne priznaje nikakva prava, ni zaštite za pripadnika druge naciona lnosti, vjeroispov ijesti ili manjine (on je zapravo - »naš neprijatelj«!) - tu leži odluka na od ređeni k va litet života današnjeg Hrvata.

Kada takozvani »običan čovjek« sa svojim takozvanim »zdravim razumom« (koji je, kao što bi rekao Hegel, »toliko zdrav, da će se raspuk nu ti od zdravlja«, jer je svagda sam o »zvučnik« svega onoga što mu okolina »suflira«, i time ga neprekidno indoktriniraju i ideologijski bombardiraju sa svih strana) - govori o kom un izm u (svagda »s gnušanjem«, naravno!) i o tim » k o m u n ja ra m a « (kako su mu to »na hrvatski« preveli nacio

nalističk i ideolozi), onda je to po prirodi sam e stvari još nekako »shvatljivo«! O n siromah »ništa ne zna«, osim onoga što mu sa stran e kažu - na primjer s televizije ili točnije HTY koji poput pljuvačke truje sve oko sebe na najbezočniji hadezeovski način, tako da ljudi dobivaju - kako k ažu - »grčeve u želucu«) pa je sve to nek ako - »razumljivo«, jer je to »hrvatska televizija«! No, kad č itate ili čujete da o kom unizmu i postkomunizmu (kao

kad čovjek popije čašu vode!) »teorijski« deklamiraju sveučilišni profesori, pa još k tom e i oni kojima je »struka« filozofija politike ili politologija i historija, onda se morate upitati o nivou tog »teorijskog i historijskog« raspravljanja! To je onda zbilja nedopustivo niski nivo koji jednostavno zaprepaštava. Ti bi ljudi, naime, već po svojoj profesiji, a da ne govorimo o njima kao intelektualcim a, morah dobro znati da ni toga komunizma, ni toga po stkom un izma nigdje u svijetu nije bilo i nema u realitetu. A najčudnije pritom jeste to, da oni »nikada dosad nisu ni čuli za staljinizam « (?), pa sm o onda do ista ostali na nivou tog »zdravog ljudskog razuma«, tako da se čovjek mora bojati da će se i ti filozofi i politolozi kao i »liberalni historičari« također lako »raspuknuti od zdravog (HTV-ovskog) ljudskog

razuma«, nedajbože! To je m eđutim obična sram ota, je r je ovdje riječ ne samo o nacionalističkim »velikim mudracima«, nego o tzv. lijevim teoretičarim a i liberalima, pa neka povjeruje tko

može!

210



Interview za reviju Spiegel

Nakon izdavanja časopisa Praxis kao internacionalno izdanje (na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku ujedno) i u

jeku sve veće njegove popularnosti i u inozemstvu, gdje je izazvao veliki interes, pa je onda - Ernst Bloch, nesumnjivo jedan od najvećih mislilaca 20. stoljeća, i sam jedan od suradnika

Praxisa i sudionik Korčulanske ljetne škole , izjavio »kako je Praxis svakako najbolji marksistički filozofski časopis danas u svijetu«, dobivali smo neočekivano velike narudžbe za pretplatu iz Europe i svijeta, tako da smo napokon imali 1850 inozemnih pretplata. Tako je redakcija dobila ponudu poznatog

i uglednog njemačkog časopisa-tjednika Spiegel, kojom nam nude oveći interview s nekim članovima redakcije Praxisa. Mi smo to naravno prihvatili, a u ime redakcije razgovor smo vodili Gajo Petrović i ja. Tako je odmah početkom 1970. godine u ime redakcije Spiegela došao u Zagreb njihov suradnik Dieter Brumm sa snimateljem i fotoreporterom.Interview je u Spiegelu izišao u martovskom broju pod naslo

vom Pariser-Kommune is t unser Weg. Glavnina našeg razgovora bila je posvećena prije svega pitanju našega filozofskog, a onda i općeg političkog i socijalnog koncepta i htijenja, a zatim - što je došlo samo po sebi - oštroj kritici našeg jugoslavenskog tzv. socijalizma (odnosno staljinizma). Taj je razgovor godinu dana kasnije bio objavljen u jednoj knjižici posebnog Spie-

gelova izdanja zajedno s interviewima nekih viđenijih teoreti

čara lijeve orijentacije Europe, poput Blocha, Marcusea, Fanona i dr. Nedugo zatim u zagrebačkom je O m ladinskom tjedniku izašla oštra kritika zbog našeg interviewa u Spiegelu iz pera Žarka Puhovskog, tadašnjeg studenta Fakulteta političkih



nauka u Zagrebu. On je Gaju i mene »pozvao na red«, da kako m ožem o, i to još pred stranom javn ošću , na taj toliko kritički način govoriti i o našoj zemlji i o našem samoupravnom soci

jalizm u.. .! , i tako u tom sm islu. Mi smo te 1970. godine bili već »dovoljno naviknuti« na sve moguće kritike i »kritike«, pa sm o tako prihv atili i ovu. Svatko im a pravo na svoje mišljenje

i svoj stav o svemu što je objavljeno, pa je tako i ova kritika Pu ho vsk oga uz eta kao nešto norm alno. Nezgodno je bilo samo to što je Puhovski tu kritiku napisao s jednog dosta čudnog stan ov išta, koje je sm atralo neprimjerenim u inozem stvu »govoriti nešto loše o našem socijalizmu«, pa nas je samo to malo zasm eta lo, jer je to ličilo na »loš patriotizam «, budući da smo

mi govorili u tom razgovoru samo ono što je bilo i naše uvjerenje i posve je točno i istinito nastojalo dati sliku našeg društve- no-političkog stanja, a nismo smatrali da takve stvari moraju »ostati tajna« za inozemstvo. No, nismo ni u vezi s tim zamjerili autoru , tada m ladom čovjeku, pa smo koju godinu kasnije P uhovskoga p rimili na Odsjek za filozofiju kao asistenta, pa je on sada profesor za filozofiju politike na našem Fakultetu.

Meni se pak osobno dogodilo nešto zgodno u vezi s tim inter- viewom u Spiegelu. U veljači te 1970. godine otišao sam na Hum- boldtovu stipend iju u F reiburg k E ugenu Finku (na 4- 5 mjeseci boravka u Njemačkoj, a kratko sam vrijeme bio tada i u Heidelbergu). Kako mi Univerzitet u Freiburgu u tom času nije odmah mogao osigurati stan, pristao sam da prva dva mjeseca stanujem u Studentskom domu. Tu su me studenti pri

m ili norm alno kao »starijeg jugoslaven skog kolegu«, pa smo se odm ah vrlo lijepo sprijateljili. Tako sam bio u njihovu društvu uključen - naravno, kao stude nt - u mn oge interesantne diskusije, posebno o filozofijskim problemima s onima koji su studirali filozofiju, sociologiju, pa i teologiju. Malo su se Čudili kako sam »dobro verziran« u nekim pitanjima, pa su me s interesom slušali, a jedan među njima upitao me, da li su svi studenti

kod n as u Zagrebu »tako upuć eni u sve te ne samo filozofijske probleme«? Odgovorio sam, pa naravno, naši se studenti zanimaju za sve te probleme, i to je »opća klima« kod nas, pa sam u tom smislu dobio pohvale za nivo našeg Univerziteta, a ja sam i dalje glumio »starijeg studenta«!

212



Jednog se dana, međutim, dogodilo sljedeće: Upravo smo prije podne svi bili u zajedničkoj prostoriji, i razgovor je bio u punom toku, kad li uđe jedan od naših studenata iz grupe i držeći u ruci otvoreni novi broj Spiegela, kaže naglašeno svečanim tonom: »Gospodo kolege, mi ovdje doduše imamo među nama

jednoga kolegu-studenta, samo što je taj student ujedno i međunarodno poznati filozof, pa smo onda sve do danas bili dosta naivni. Trebalo bi Milana kazniti za to!« Svi su se zgledali i promatrali mene, pitajući o čemu je riječ, pa je Spiegel išao od ruke do ruke, pa su me svi pogledavali, uspoređujući me s fotografijom načinjenom prilikom razgovora Petrovića i mene za taj tjednik. Onda je nastala graja, pa su svi u općem veselju

tražili da za kaznu platim piće za čitavo društvo, što sam dakako i učinio, čak i par puta kasnije, kad sam već stanovao u gradu. Bilo je to srdačno prijateljstvo, a ja sam se među tim pametnim mladim ljudima zaista osjećao »kao kod kuće« (naime: mnogo bolje!). Taj m ije boravak među studentim a ostao u vrlo dragoj uspomeni sve do današnjeg dana. Radovao sam se osim toga izrazito progresivnom stavu tih dragih mladih ljudi tadašnje Njemačke, što me je ohrabrivalo.Nakon tog interviewa dobivali smo još više poziva na predavanja u univerzitetskim gradovima Njemačke: Miinchen, Mainz, Heidelberg, Frankfurt, Bonn, Aachen, Freiburg i dr. Većinu smo tih poziva prihvaćali kako je tko mogao, pa smo time ostvarili dragocjene, prijateljske i korisne susrete s mnogim poznatim i u svijetu čuvenim profesorima filozofije i sociologije koji su nakon toga bili aktivni sudionici u radu Korčulanske ljetne

škole. Tako se na najneposredniji način i u duhu stvaralačke komunikacije stvarao ugled ne samo Praxisa i Korčulanske škole, nego i naše filozofije i naše zemlje širom svijeta, koja je time filozofijski prestala biti terra incognita kako u europskim, tako i u svjetskim razmjerima. Danas govorimo o »potrebi ulaska u Europu«, a tada je Europa bila kod nas\Za mojeg boravka u Freiburgu mnogi su profesori filozofije

od prof. Finka, ali i na druge načine (pa sam se tome čudio) doznali za to, pa su izražavali želju - koju su smatrali posebnom čašću - da budu pozvani na Korčulansku školu, pa sam u ime Odbora Škole pozvao nekoliko njih, a prije svega Wernera

213



M arxa iz Freiburga (bili su tada među ostalima pozvani: Walter Biemel, Michael Landmann, Gerd Wolandt, M. Theunissen i drugi).A za informaciju da smo već tada 70-ih godina s Praxisom i

K orču lan skom ljetnom školom »bili u Europi« (pa i u svijetu), valja ovdje nav esti izdanja naših radova - dakako, mimo našeg

ino zem no g izdanja časop isa - u zbornicima objavljenim tada:

1. Revolutionare Praxis (Rombach Verlag, Freiburg 1970),2. La R ivolta d i » P rax is« (moj prilog: »II rapporto tre la societa lo Stato in Hegel e Marx di Milan Kangrga), izd. Longanesi&Co, Milano 1989,3. Jugoslawien denkt anders (Europa Verlag - Wien-Frankfurt-Ziirich 1971 - moj prilog: Milan Kangrga, En tfremdung und Verdinglichung

in Marxens Werk, str. 53),4. Dialectica -Escuela de Filosofia y Letras Universidad Autonoma de Puebla - 1980 - M ilan Kangrga, El sentido de la filosofia marxista, Mexico,5. E l socia lism o yugosla vo actu al - Editorial Grijalbo, S. A. Mexico, D. F. 1975,6. Praxis , revo lucion y socia lism o - Editorial Grijalbo, S. A. Mexico, D. F. - Barcelona - Bu eno s Aires, 1981,

7. Spo ry o teorii odrazu - Nakladatelstvo Epocha, Bratislava 1969,8. Milan Kangrga, E tika a slo boda - Vyd avatelstvo politickej literatury, Bratislava 1967.

To su bila dakako samostalna izdanja u inozemstvu, ali naši su članci objavljivani i u raznim časopisima u inozemstvu, a

jedan je velik i - zbornik naših radova objavljen i u USA.

214



Korčulanska ljetna škola (1964-1974)

Do sada sam, govoreći o časopisu Praxis usputno na razne načine nužno spominjao i Korčulansku ljetnu školu. Ovdje je

pak potrebno posebno se pozabaviti radom Škole nešto opširnije, jer je djelatnost Škole bila s jedne strane najuže povezana s djelatnošću Praxisa, a s druge je strane to bila ipak samostalna institucija koja se nije posve podudarala s radom časopisa, što je i razumljivo. Škola je doduše bila s Praxisom povezana »personalnom unijom« (jer su članovi redakcije

Praxisa bili i osnivači i organizatori i voditelji te škole), ali se

ta veza sastojala zapravo samo u tome što je časopis svake druge godine nakon zasjedanja Škole objavljivao glavne materijale toga rada. Za taj dio posla dobivali smo od inozem nih učesnika i posebne pohvale, jer je svake godine sve to objavljivano i u internacionalnom izdanju Praxisa.No, kao i o djelatnosti časopisa Praxis, tako je i o Školi bilo i nažalost ostalo mnogo nepoznanica za javnost, krivih izvje

štaja, podmetanja, pa i svjesnih i zlobnih falsificiranja kroz čitavo razdoblje od desetak godina rada njezinih godišnjih zasjedanja. Već je i sam početak rada Škole obavijen nejasno-

ćom, kada je zapravo bio pravi datum i koja godina osnivanja, ali i imena osnivača. Tako se posve krivo, čemu su nehotice pridonijeli i neki od osnivača, navodi godina početka djelatnosti Korčulanske ljetne škole, pa se on prebacuje na godinu

ranije, tj. na 1963, jer je prvi početak bio tek 1964. godine. Naime, u dogovoru s nekim poznatim inozemnim filozofima poput Ericha Fromma, Henri Lefebvrea, Luciena Goldman- na i još nekih, naši su kolege (ne svi) u Dubrovniku te 1963.



godine održali simpozij koji je indirektno bio tzv. generalna proba za rad Škole, koja tada još nije imala ni svog imena. K orčulanska je šk ola tada bila tek u planu, jer se m ogla osnovati i negdje drugdje (recimo u Dubrovniku, kao prethodne godine), pa je sve s njom i oko nje tek treb alo sazr ijeti i organizirati. A pravi početak K orčulanske lje tne škole ima svoj historijat:

Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina ljetovao sam sa svojom obitelji svake godine u L u m bard i (6 kilometara od grada Korčule), pa sam tam o na ljetovanje, pored nek ih drugih pri

jatelja, pozvao i Rudija Supeka s familijom. U svakodnevnim

razgovorima o problemima filozofije i sociologije kao i o našoj

aktualnoj zbilji Supe k je predložio da osnujemo ljetni seminar za nasta vn ike filozofije i sociologije poput sličnih seminara iz raznih drugih struka za dopunsko obrazovanje , što ih je financirao Republički sekretarijat za prosvjetu SRH u Crikvenici i Makarskoj. Mislili smo kako bi to bilo dobro i za nastavnike filozofije i sociologije u srednjim školama kao dopunska nastava, kao i za studente, pa i za nastavnike tih struka na Sveu

čilištu. U razgovoru o tim mogućnostima učinilo mi se u prvom trenutku nekako neprimjerenim taj pojam »škole«, i to prije svega stoga što smo već imali u planu da pored naših profesora i nastavnika filozofije i sociologije pokušamo za te simpozije an im irati i nek e strane filozofe i sociologe, s kojima smo ionako već imali dobre, pa čak i prijateljske odnose kako u

Europi, tako i u svijetu, naročito u SAD. No, Rudi je imao jedan j a k i argu m en t za naziv »Škola», jer ako želimo uspjeti da za rad škole dobijemo sredstva upravo od Sekretarijata za prosvjetu , onda će taj pojam »škole« biti uvjerljiviji od nekih drugih. Ionako smo u tom slučaju i Savjetu za znanstveni rad morali predložiti sufinanciranje sa sličnim prijedlogom program a, isto ili sličn o sa semina rim a ostalih struk a koji su već

»bili u pogonu«. Tako smo ostali pri tom nazivu: K orčulanska l jetna škola.Negdje se moralo početi. Zato smo, dakako, najprije morali dobiti suglasnost za rad Škole u gradu u kojem smo je htjeli osn ovati i održavati svak og ljeta, kad na stavnici imaju ljetne

216



praznike, koje bi mogli iskoristiti za sudjelovanje u radu Škole. U tu smo svrhu Supek i ja kao prvi zadatak smatrali otići u gradsko poglavarstvo Korčule, te smo došli najprije do tadašnjega gradonačelnika, a bio je to Petar Franulović-Trenta, koji nas je nakon naše prethodne najave primio s nekim svo

jim suradnicima. Kad smo im izložili svoj plan - koji je za tu svrhu bio usmjeren na propagandu za korčulanski turizam (koji tada još nije bio naročito razvijen), a posebno s naglaskom kako bismo rad Škole premjestili na kraj sezone (a to je tada bilo obično između 20. i 31. kolovoza) - gradonačelnik i njegovi suradnici bili su odmah ne samo vrlo zainteresirani za Školu, nego i jako »zagrijani«, jer su odmah shvatili tu ri

stičku važnost i vrijednost tog pothvata, jer je to značilo produžetak ionako kratke turističke sezone. Treba u tom smislu naglasiti daje na Školu dolazilo najmanje po stotinu učesnika, prosjek je iz godine u godinu rastao tako d aje npr. 1968. godine bilo 500 učesnika, i to najviše inozemnih, u tom slučaju bili su to najvećim dijelom inozemni studenti.Kad smo Rudi i ja u Korčuli sredili sve prethodne radnje za

održavanje Škole, tek onda je moglo početi sve drugo. Kad su Korčulani prihvatili naš prijedlog i složili se s našim naumom, ponudili su nam svakovrsnu podršku, a naročito pri osiguranju smještaja, posebno inozemnih gostiju kako u hotelima, tako i za naše učesnike privatno. Kasnije smo svestranu i vrlo susretljivu, upravo prijateljsku podršku u svakom pogledu dobivali od novoga gradonačelnika Ive Jeričevića, koji je uvidio

veliko značenje Škole za grad i otok Korčulu u cjelini, pogotovu kad je shvatio kakvi sve značajni svjetski ljudi borave kod nas u Školi. Ali on je i nas visoko cijenio i kao ljude i kao filozofski i sociološki poznate predstavnike naše zemlje pred strancima.Po povratku u Zagreb najprije smo izložili naš plan kolegama s Odsjeka za filozofiju i Odsjeka za sociologiju Filozofskog fa

kulteta, s kojim su se oni odmah složili. Svi smo naime osje ćali nedostatak jednog takvog forum a, gdje bi se okupljali nastavnici filozofije i sociologije iz srednjih škola u Hrvatskoj, ali i iz drugih republika, s kojima smo ionako već surađivali

217



preko zajedničkih simpozija i uzajam nih predavanja na fakultetima i narodnim sveučilištima. Tada smo poradili na formiranju Odbora Škole (kojemu je predsjednik bio i ostao do kraja R. Supek kao jedan od osnivača, a prednost je bila i u tome što je on »preko puta« u Orebiću imao vikendicu, pa je mog ao češće b iti u k on taktu s K orčulanima). Mene je pak zapala zapravo najneugodnija funkcija i obaveza »ministra financija«. Mogu reći i »nažalost«, jer je u tome ležala prava

muka, veliki rad i nezahvalni posao oko glavne organizacije cijelog tog »pravog pogona«, o kojem nisu m nogo znali ni najbliži suradnici, jer izvana je »sve teklo bez problema«, a ja sam sve te probleme morao rješavati, i to na vrijeme.

Najteže je, naravno, bilo svake godine na vrijeme osigurati dobivanje dovoljno sredstava za održavanje Škole. Jedna, m ožd a i glavna , n eprilika bila je u tom e, što smo bili »sumnjivci« i nepodob ni, pa je u Sek retarijatu za znan stven i rad uvijek iznova trebalo uvjeravati u m eđunarodno značenje

o d rža v a n ja je d n o g tak vog sk u p a najprominentnijih predstavnika filozofijske i sociologijske misli u svijetu, koji nam

prave besplatnu propagandu po cijelom svijetu. S druge pak strane, a to je bio moj zadatak, trebalo je doslovno »izmusti« svake godine dovoljno sredstava, i to se po pravilu uvijek do

gađalo u zadnji čas, da novci stignu u banku u Korčuli navri- jem e itd . A sredstava je uvijek bilo prem alo, naravno, pa se tada moralo kalkulirati: koga, koliko, na koji način pozvati i što platiti... i koliko našim učesnicim a, a koliko stranim go stima, u kojem hotelu i po kojim cijenama... A na sve to već u Korčuli su tek nastajali nep rem ostivi problemi sa smještajem, i to b aš stra nih učesnika, jer su ho teli - usprkos mojim pravovremenim rezervacijama soba dugo prije početka sezone - bili prebukirani! Tad sam doslovno satima čekao direktore hotela, koji su se preda mnom skrivali, kao da tobože upravo

sada nisu prisutni u hotelu, da se ne suoče sa mnom, jer su mi strani gosti, za koje sam posebno naglašeno osiguravao smještaj (poput Blocha, M arcusea, Finka, H abermasa, Wolffa i dr.) bili već »pred vratima«, a dolazili su i sa ženama, a soba za njih nije bilo, i tako u nedogled. Znao sam im napraviti

218



pravi skandal i prijetio, odlazio do gradonačelnika koji im je telefonski prijetio, pa je i to često bilo uzalud.Na sve to - budući da sam samo ja tada bio na ljetovanju u Lumbardi s obitelju - samo je mene zapalo da se brinem i za tzv. tehničku stranu organizacije u pripremi za rad Škole, od

pisanja plakata i ostalih obavijesti, što su morali biti pravovremeno izvješeni po gradu, pa uređenja gradske dvorane Kulturnog doma i svih ostalih potreba za normalno odvijanje rada Škole. A brinuo sam se i za dovoljan broj privatnih soba za naše sudjelovatelje, pa i to nije išlo glatko.Zajedno s našom tajnicom u Korčuli svakog sam dana rano ujutro, čim se banka otvarala, podizao sredstva za učesnike.

Uvijek je bilo svih mogućih nesporazuma i natezanja. Tako sam nakon svakog održavanja Škole tek po povratku s » godišnjeg

odmora« (jer to je bilo sve druge nego to!) u Zagreb znao biti toliko umoran, da sam se nekoliko dana morao - odmarati! Ako su naši učesnici, dakle, dolazili na Korčulu kao sudionici u raspravama, što je normalno, samo sam ja bio i radno-teh- ničko-organizatorsko-flnancijski učesnik, pored mojih oba

veznih referata. Korčulanska ljetna škola započela je rad skromnim ambici jama, a prvenstveno sa zadatkom permanentnog obrazovanja nastavnika filozofije i sociologije u srednjim školama, kao i drugih zaposlenih u različitim ustanovama (mediji: novinarstvo, radio i televizija, radnička i narodna sveučilišta, razne druge institucije i si.), koji su bili zainteresirani za taj rad. Tako se može reći kako je u tom smislu i s ovim osnovnim zada

cima Odbor Korčulanske ljetne škole potpuno izvršio zadatke što ih je pred sebe postavio, sve do prestanka rada Škole. Međutim, koliko smo god planirali i nekako računali s tim,

nismo baš očekivali, bar ne prvih godina uspostavljanja i organiziranja Škole, tako veliki odaziv stranaca , pogotovu onih »kapitalnih« i svjetski poznatih, pa smo se ugodno i s velikom radošću iznenadili, kad je već druge godine po osnutku Škole

došlo na zasjedanje mnogo stranih poznatih imena europske filozofijske i sociologijske misli.Osnovni ciljevi i zadaci, što ih je Odbor Korčulanske ljetne

škole sebi postavio bili su sažeto govoreći sljedeći:

219



1. stručno obrazovanje kadrova iz filozofije i sociologije, koji rade u visokoškolskim i srednjoškolskim ustanovama, raznim institutima i društvenim organizacijama, kao i u novinarstvu,2. razmjena znanstvenih iskustava i mišljenja na svim područjima djelatnosti u zemlji,3. razmjena mišljenja i iskustava između stranih i domaćih znanstvenika i stručnjaka o dometima i kretanjima filozofijske i sociologijske misli u Europi i svijetu, kako bi se bilo u bitnim tokovima te misli i najnovije literature s tog područja rada.

No, ono što u prvi mah nipošto nismo mogli očekivati, bio je neobično veliki odaziv inozemnih stručnjaka, čime se i prvo

bitna platforma čitava tog rada u najkraće vrijeme iz osnova promijenila i dobila posve drugačiji karakter.Tako zamišljeni zadaci Škole imali su prvenstveno - aka

d em sk i karak ter u užem smislu riječi, i pored činjenice daje u suvremenim uvjet ima perm an en tn o obrazovanje jedan od najznačajnijih zadataka u svim područjima znanosti koja napreduje doslovno iz dana u dan (pa je danas to ne samo vidlji

vo, nego postaje osnovna orijentacija kako znanosti same, tako i ekonomsko-političkih snaga suvremena svijeta u najrazvi

jen ijim zem ljam a Zapada i Istoka! No, stjecajem okolnosti taj je rad Škole ubrzo promijenio svoju prvobitnu namjenu i povukao se u drugi plan, iako je n aravno prisno vezan s osnovnim zadatkom. Naime, u prvi plan se, samim karakterom rada i

disku sija, n am etnu o oblik koji je zapravo i n a jprim jeren iji filozofskom i sociološkom skupu i razmjeni mišljenja: upravo ta posve otvorena i ničim sputavana razmjena mišljenja, svag da kritički inton iran a - jer joj je stalo samo do bitnoga - kao i slobo dn a i kritička disku sija njegovana na Školi, oduševila je sve p risutne, a naročito inozem ne učesnike. To je dalo

osn ovn i ton svim zasjedanjima Škole, što dalje, to više. Bitni

problemi naše suvremenosti i života današnjeg čovjeka, što tište ljude i Zapada i Istoka, kao i česta pasionirana obrana vlastitih stavova i uvjerenja i misaonih dometa pojedinaca u diskusiji, uz maksimalno poštivanje sugovornika i polemičara u diskusiji, a posebno »sukob« i suočavanje angažirane misli

220



i čvrstih argumentiranih stavova u sučeljavanju sa svih mogućih strana, bez čega nema pravog društvena i misaona razvitka, sve je to davalo osnovni ton i pravilo najfiniju duhovnu atmosferu u cjelokupnom radu Škole. Strani su učesnici (naročito oni iz Francuske) zahvaljivali nama što smo im omogućili da ovdje na Korčuli diskutiraju i s onima, s kojima u svo

joj zemlji ne bi ni mogli doći u situaciju da s onima drugog idejno-političkog uvjerenja uopće diskutiraju, a ovdje su prisiljeni da pred općim europskim i svjetskim forumom argumentirano brane svoje stavove, pozicije i uvjerenja! A filozofske, društvene, političke i ideološke pozicije bile su, dakako, vrlo različite, pa i disparatne i često posve suprotne u bitnome.

Ali je diskusija uvijek bila ne samo korektna, nego i dignuta na najviši teorijski i općemisaoni nivo, pa je bilo ne samo interesantno, nego i vrijedno i poučno nalaziti se u takvoj misaonoj atmosferi, kojoj su ton davali veliki mislioci našeg vremena.Može se dakle reći, slijedeći ovaj i za nas neočekivani »obrat« u bitnom karakteru ovog sada već poznatog međunarodnog

skupa, na kojemu je svakom od učesnika bila čast prisustvovati (pa su to bez ustručavanja nama otvoreno priznavali, čak i oni »najveći« poput Blocha i Marcusea!), daje Korčulanska ljetna škola odmah po svom osnutku i već u prvim svojim sesijama umjesto zamišljene i planirane samo akadem

ske diskusije (u tzv. stručnim filozofijskim i sociologijskim pitanjima »školskoga tipa«), prerasla u društveni događaj

prve vrste, i to sve više međunarodnog karaktera. Ona je za mnoge postala, a naročito za one iz inozem stva, zavodljivi izvor misaone akcije, koja je svojim bitnim i općim povezujućim smislom široko nadilazila svoje fo rm alne granice, i mjesto okupljanja najprominentnijih imena europske i svjetske filozofijske i sociologijske misli naše epohe. Po općem inozemnom priznanju rijetko je gdje u svijetu bilo takvih mjesta s

toliko značajnim ličnostima kao što je bila Korčula tih desetak godina. Ne treba naglašavati kako se nitko od nas osnivača nije tome ni u snu nadao, jer je to premašilo granice očekivanoga. Ovdje je sada zbilja potrebno navesti, koje su to bile opće teme,

221



što su na najširu razmjenu mišljenja i često žustre kritičke rasprave i diskusije iz dana u dan zasjedanja Škole okupljale svake godine toliko značajnih im ena u zajedničkom radu! Valja ih navesti po godinama:

1963. - Progres i ku ltura (Dubrovnik prve godine)1964. - Smisao i perspektiva socijalizma

1965. - S to j e pov i je s t? (uz sudjelovanje i historičara)1966. - Škola nije održana zbog teških napada na rad Škole od stranepartijskog vrha u Hrvatskoj (Bakarić & comp.)1967. - Stvara laštvo i postvarenje1968. - M arx i revolucija1969. - M oć i čovječnost

1970. - H egel i naše vrijem e (u povodu 200-godišnjice rođenja)1971. - Utopija i realnost1972. - Sloboda i jedna ko st1973. - B it i granice građanskog svijeta1974. - Umjetnost u tehniciranu svijetu.

Ovo je - kao što je već rečeno - bilo ujedno p o sljed n je zasje d a n je i ra d K orču lan ske ljetne škole , jer je on od stran e staljinističke birokracije bila zabranjena. Ta je zabrana bila pro

vedena (kao i u slučaju sa zabranom časopisa P raxis na isti način) direktivom vod stvu grada Korčule da ne dopusti daljnji rad i okupljanja u njihovu gradu, što je to rukovodstvo vrlo nevoljko i s (ne javnim, dakako, nego internim i privatnim) negodovanjem moralo i provesti, iako je time dobar dio van- sezonskog turističkog prometa bio izgubljen. No, to je već druga priča, koja ne govori više o turizmu, nego o - b irokra

c iji i v la sti.Da bi se dobila bar približna slika o aktivnim učesnicima u radu K orčulanske ljetne škole kroz deset godina njezina posto

janja, navest ću ih ovdje svrstane po gradovim a biv še Jugoslavije, a zatim i inozemne po zemljama. Pritom valja naglasiti, kako tim e n isu n avedeni svi sudionici zasjedanja škole, jer

ih je bilo uvijek mnogo v iše, koji nisu bili pozvani (i minimalno plaćeni) od strane Odbora Škole, nego su dolazili samoinici

ja tivno i na v lastiti trošak.Kako se pak katkada, kao »kritika« Škole u cjelini, pisalo i govorilo da su ti skupovi bili »rezervirani« samo za uski krug

222



istomišljenika (marksista i marksologa, npr.), a i iz navođenja imena vidjet će se nešto posve suprotno, reći ću ovdje samo kao suprotan primjer ovaj slučaj: 1965. godine pozvao sam osobno na zasjedanje Škole patera Gustava Wettera iz Vatikana, poznatog profesora na Gregorianumu i poznavatelja marksističke filozofije u istočnim zemljama. Pater Wetter čitao

je pored ostaloga na ruskom, češkom, poljskom i hrvatskom jeziku, tako daje - po vlastitu priznanju - proučio i moju knjigu Etički problem u djelu Karla Marxa. Ja sam ga osobno čekao pred brodom pri dolasku u Korčulu i htio sam ga odvesti u rezerviranu hotelsku s^bu za njega, ali se on nasmiješio, zahvalio i rekao: »Pa, vi znate, gospodine Kangrga, gdje ja ovdje

mogu odsjesti, zar ne!?«, a već gaje čekao župnik korčulanske crkve.Dosta godina iza toga, kad mije pismom posebno zahvalio na pozivu u Korčulu, zamolio je tadašnjeg vatikanskog doktoranda S. Sirovca, koji je pisao licencijat tamo o etičkoj problematici u Jugoslaviji, da za Vatikansku biblioteku poklonim

jedan primjerak moje knjige, što sam i učinio. Pater Wetter

vrlo rado se odazvao mojem pozivu na Korčulu, održao referat s kritičkim osvrtom na neke marksističke probleme, a kasnije

je u jednom pismu meni, vrlo zadovoljan svojim doživljajem zbog lijepog primitka u našem krugu, izjavio kako se prvi puta našao i bio srdačno primljen u jednoj socijalističkoj zemlji, i bio prihvaćen i saslušan na najdostojniji način. Gdje je tu onda bilo prisutno neko tobožnje - »sektaštvo«?, koje nam se znalo

zlonamjerno pripisivati!Od aktivnih i od Odbora pozvanih učesnika Škole navodim iz svih jugoslavenskih republika:

Zagreb: Branko Bošnjak, Marijan Cipra, Veljko Cvjetičanin, Mladen Čaldarović, Blaženka Despot, Branko Despot, Željko Falout, Vladimir Filipović, Danko Grlić, Mirjana Gross, Boris Hudoletnjak, Miroslav Jilek, Boris Kalin, Milan Kangrga, Vjekoslav Mikecin, Ivan Kuva- čić, Milan Mirić, Predrag Matvejević, Danilo Pejović, Gajo Petrović, Zvonko Posavec, Ivan Prpić, Žarko Puhovski, Nadežda Čačinovič- -Puhovski, Eugen Pusić, Dimitrije Sergejev, Milivoj Solar, Rudi Su- pek, Vanja Sutlić, Nikola Skledar, Goran Švob, Predrag Vranicki, Dušan Žubrinić i Antun Žvan.

223



Beograd: Jovan Aranđelović, Milan Damnjanović, Mihailo Đurić. Zagorka Pešić-Golubović, Trivo Inđić, Zoran Konstantinović, Andri

ja Krešić, Aleksandar Kron, Veljko Korać, Zdravko Kučinar, Jovan Marjanović, Mihailo Marković, Leo Mates, Ivan Maksimović, Vojin Milić, Dragoljub Mićunović, Branko Horvat, Nebojša Popov, Branko Pavlović, Svetozar Stojanović, Đuro Šušnjić, Ljubomir Tadić, Žarko Vidović i Miladin Životić.

Sarajevo : Franc Cengle, Esad Ćimić, Branislav Đurđev, Ivan Focht, Božidar Jakšić, Olga Kozomara, Rasim Muminović, Besim Ibrahim- pašić, Kasim Prohić, Božidar Gajo Sekulić, Džemal Sokolović, Vojin Simeunović, Abdulah Šarčević, Arif Tanović i Zoran Vidaković.

Ljubljana: Božidar Debenjak, Tine Hribar, Taras Kermauner, Dušan Pirjevec, Veljko Rus, Vojan Rus i Ivan Urbančič.Skopje: Dimitar Dimitrov i Mitke Ilijevski.

N ovi Sad: Nandor Major i Gligorije Zaječaranović.

Leskovac: Dušan Stošić Prištin a: H ajred in H oxha i Živojin D. Denić R ijeka: Duško Berlot i Žarko Benković Split: Srđan Vrcan Subotica: Abel Deši

Koliki je interes K orču lan ska ljetna ško la pobuđivala iz godine u godinu, kako joj je rastao ugled u svijetu, među ino

zemnim filozofima i sociolozima, ali i stručnjacima iz drugih znanstvenih područja, vidi se po velikom broju svjetski poznatih imena aktivnih učesnika na zasjedanjima Škole. Naglasili smo već usputno kako biti pozvan na sudjelovanje u njezinu radu bila je posebna čast. I sam sam bio svjedokom tome prigodom mojih boravaka u Njemačkoj (Aachen, Freiburg, Heidelberg, Bonn npr.). Obraćali su mi se mnogi poznati profesori filozofije, želeći sudjelovati u radu Škole. Budući da nam je bilo u inter esu da populariziram o Školu, našu filozofiju i zemlju, rado smo ih pozivali i primali kao dobrodošle goste. Tako se vijest i »reklama« za Školu sve više pozitivno širila Europom i svijetom (sve do Japana, Južne Amerike i Izraela). Evo i učesnika iz inozemstva po zemljama:

Argentina: Jose Sazbon Austrija: Erich Heintel, Hans Koehler, Franz Marek, Gunther Nenning i Kurt RotschildČehoslovačka: Juraj Bober, Vindrich Fibich, Karel Kosik i Julius

StrinkaČile: Raul Claro

224



Belg ija: George Goriely, Pierre Joye i Ernest Mandel Francuska: Kostas Axelos, Pierre Broue, Daniel Guerin, LucienGoldmann, Serge Jonas, Henri Lefebvre, Annie Kriegel, Serge Mallet,Francis Pithon, Pierre Naville, Jean M. Palmier, Jean Pronteau iMaximilien Rubel

Island: Johan P Arnason Izrael: Schlomo Avineri Italija: Ernesto Barroni, Lelio Basso, Umberto Cerroni, Lucio Lombardo Radice, Enzo Paci, Dario Rei, Ricardo Quarello, Giuseppe Se- merari i Mario Spinella

Japan: Shingo Shibata Meksiko: Erich Fromm Nizozemska: W. van Dooren Mađarska: Agnes Heller, Gyorgy Markus, Vilmos Sos, Zador Tordai

i Ivan Varga Norveška: Tore Nordestam, Gunnar Skirbeck, H. Skjovheim Poljska: Leszek Kolakowski, Jan Szewczyk i Stefan Moravski Rumunjska: Nicolae Bellu, Pavel Apostol, Octavian Chetan i Dragan StojanoviciŠvedska: Pierre Schori i Stjepan Udović Švicarska: Arnold KiinzliSjedinjene Američke Države: Norman Birnbaum, Wiliam Mc Bride, Donald Brochert, Paul Brockelman, Pete Clescak, Robert S. Cohen,

Harold Cruse, Fritjof Bergman, Bogdan Denić, Valentin Dusek, A. Morris Eames, Abraham Edel. George Fischer, Victor Gurevitch, Samuel Gluck, Arnold Kaufman, John Lachs, A. W Levi, Heinz Lubasz, Michael Maccoby, Herbert Marcuse, Norman Meier, Steven Marcus, Wiliam Nietmann, Howard L. Parsons, Paul Piccone, Joachim Schumacher, John Sommerville, Robert Tucker, Max Wartoffsky, Philip Wiener i Kurt Wolff Vatikan: Pater Gustav WetterVelika Britanija: Vic G. Allen, Sheila Allen, John Berke, Thomas

Bottomore, John Lewis i Alfred Sohn-Rettel Venezuela: T. R. Nunez Tenorio

Zapadna Njemačka: Hans-Dieter Bahr, Rudolf Berlinger, Walter Biemel, Ernst Bloch, Heinz Brandt, Iring Fetscher, Helmut Fleischer, Eugen Fink, Ossip Flechtheim, Horst Gizycki, Ernesto Grassi, Jurgen Habermas, Hans Heinz Holz, Werner Hoffmann, Dieter Jahnig, Gerd Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Michael Landmann, Wolfgang Leonhard, Herman Liibbe, Werner Marx, Kurt Holoff, Karl-Heinz

Volkmann-Schluck, Herman Weber i Gerd Wolandt Istočna Njemačka: Erich Hahn i Wilhelm Eichhorn

To naravno nisu bili svi učesnici koji su na svoj način pridonijeli uspjehu Škole ne samo svojim pukim prisustvom, nego i

225



čes tim sudjelovanjem u diskusijama, naročito u popodnevnim tematskim izdvojenim sesijama (u prostorijama Gimnazije), a znalo je b iti djelatno vrlo mnogo studen ata iz Europe, a naročito iz Zapadne Njem ačke. Jed ne je godine u ime Alexander

von Humboldt-Stiftunga (iz Bad Godesberga, Bonn) - koji je stipendijama i posebnim studijskim boravcima u Njemačkoj

pomogao mnogim našim kolegama boravak na njemačkim

un iverzitetim a, a i ja sam bio jedan od tih - prisustvovao D ie trich Papenfuss, koji se onda vrlo pohvalno izrazio o radu Škole, i bio zad ivljen tolikim brojem sv jetski poznatih imena m eđu uče snicima . Svojim su pak populariziranjem u inozemstvu putem časopisa, novina, radija i televizije mnogi novinari

ali i sami učesnici pridonijeli ugledu i ozbiljnosti rada Škole. Šk ola je im ala v eliki p ub licitet u našoj i stranoj štampi. Nakon navedenih imena aktivnih naših i stranih učesnika

K orču lanske ljetne škole želim napo m enuti kako je za sve upućene i poznavatelje filozofijske i sociologijske problematike dovoljan sam popis im ena tih europskih i svjetskih mislilaca, pa da bude jasno, tko je sve smatrao vrijednim i značajnim

dolaziti na Korčulu sa svojim referatima na te rasprave i diskusije. A oni neupućeni koji to žele mogu se orijentirati o tom e bilo u leks ikonim a filozofa (kod nas postoji takav leksikon u izdanju »Naprijeda«, Zagreb 1982 - Drugo prošireno izdanje od Danka Grlića), ili pak iz drugih izvora informacija, kao i povijesti filozofije (suvremene), da bi se također uvjerili

u veličinu i značenje navedenih filozofa današnjice.

Djelatnost Škole i problemi u Odboru

Da bi se dobio kra tak uvid u rad Škole, n jezina zasjedanja kao

i u neke probleme samog Organizacijskog odbora Škole kroz ipak dugih deseta k godina opstanka, valja ne što reći i o tome.

Kad zasjedanja počnu, onda tobože sve se odvija kako treba, gledano izvana, naravno. Tu onda, naime, ne može i ne smije biti zastoja i neprilika, tako da sve ima svoj normalni tok. Nije u tom smislu zapravo nikad bilo nekih većih problema,

jer smo vodil i računa doslovno o svakom i najmanjem pitanju,

226



kako bi sve funkcioniralo bez zastoja i eventualnih propusta. Rad Škole bio je organiziran na način da se plenarno zasjedanje odvijalo prije podne u Domu kulture, s glavnim unaprijed najavljivanim referatima i diskusijom poslije toga o svakom izlaganju. Poslije podne radilo se u prostorijama Gimnazije po sekcijama na određene teme, i posebno o nekim aktualnim problemima današnjice i suvremenih krucijalnih pitanja u svijetu, pri čemu su upravo strani studenti bili jako aktivni i žustro angažirani.Prvih godina zasjedanje Škole trajalo je po dva tjedna, što je naročito od nekih među nama (a u te sam u prvom redu spadao baš ja!) zahtijevalo i fizički i psihički napor prvog reda, tako da se katkad jedva izdržavao taj tempo u radu zasjedanja, a posebno oko svega toga. Mene su neki dani zbog svega toga znali dovesti do posvemašnje iscrpljenosti, tako da sam pod- veče već glavinjao po Korčuli od umora. Teško je to opisati, samo znam da sam nakon zabrane rada Škole odlučio da se nikad više neću primiti takve jedne organizacije. Čak sam odustajao od nekih drugih sličnih skupova (poput onih u Dubrovniku), što su mi neki zamjerali. Ali bio sam doslovno zasićen tim oblikom rada.Kako smo svake godine dobivali sve manje sredstava, tako se trajanje zasjedanja Škole sve više skraćivalo, pa je na kraju ono trajalo najviše do tjedan dana. Naime, sredstva što smo ih primali od Savjeta za znanstveni rad SRH bila su toliko

skučena, da smo i u najboljim godinama od njih mogli strancima platiti jedva hotel ili čak i privatni smještaj, dok su putne troškove snosili sami. Našim smo učesnicima, i to samo onima s referatima i koreferatima, mogli plaćati vrlo skromne dnevnice, tako da su time mogli pokriti doista samo minimum boravka na Korčuli i svojim vlastitim sredstvima. No, nitko od njih nije se tužio, jer im je s jedne strane bilo stalo do su

djelovanja na tako prominentnom skupu svjetski poznatih (i slavnih) filozofa, a s druge su strane bili svjesni s koliko malo sredstava uspijevamo sve to organizirati i na zadovoljstvo svih voditi taj odgovorni zadatak i posao do kraja.

227



Što se rada Odbora Škole tiče, ni tu nije uvijek sve »štimalo«, s obzirom na međusobne odnose njegovih članova u vezi s načinom rada, organizacije, odabira glavn ih i sporednih tema za zasjedanja, kao i sta lne prigovore onim a od nas (iz Zagreba kao ne sam o glavn im , nego i jedinim radnim organizatorima, što se prije svega odnosilo na mene). Mi koji smo u Korčuli (Lumbardi) ljetovali, gubili smo svoje dane godišnjih odmora

na tu neposrednu organizaciju skupa, pa se to jednostavno nije htjelo uzeti u obzir i priznati, što je bilo i nekorektno. Dok smo mi »domaći« doslovno sve organizirali, neki iz drugih republika, kojim a smo osigu rali i sredstva za boravak na

Školi u Korčuli, a posebno članovi Odbora iz Beograda, imali

su s taln e primjedbe n a organizaciju, naročito na njihov smještaj po privatnim kućama. Tako su se katkad stvarale nepotrebne tenzije dan dva prije početka rada Škole.No, nisu ti nesporazumi bili samo takvoga karaktera! Sjećam se dobro 1970. godine, kad smo uz 200-godišnjicu Hege- lova rođenja (1770-1831) kao glavnu temu odredili H egel i naše v rijem e , čime smo htjeli ne samo aktualizirati Hegelovu

misao, nego kao što i sam naslov kaže, htjeli smo postaviti bitno su vrem eno pitanje, koliko je H egelova m isao danas za

nas i za suvrem en i sv ije t još uopće aktualna i filozofijski relevantna?! B ila je dakle riječ o najdubljim kako povijesnim, tako upravo i prije svega filozofijskim problemima prve vrste u vezi s Hegelom kao najvećim misliocem svih vremena, a po

sebno za ovaj naš europski duhovni krug (pa i nas same).Te sam godine bio na studiju u Njemačkoj (u Freiburgu kod prof. Eugena Finka), gdje sam pripremio svoj referat za Korčulu upravo na tu glavnu temu »Hegel i naše vrijeme«, pa sam u Freiburgu na Filozofskom fakultetu održao to predavanje. No, kad smo, dakle, pred zasjedanje Škole u Odboru raspravljali o čitavoj postav i rada Škole, javio se Mihailo Mar-

ković i postavio ovakvo pitanje: »Slušajte, drugovi, pa dokle ćemo u našim zasjedanjima u Korčulanskoj školi imati kao referate ovakve apstraktne teme poput ovog referata druga Kangrge?! Pa nije zadatak n aše Šk ole da se bavi takvim stv arima! M islim da to naprosto nije primjereno našem radu ovdje!«

228



Nastao je tajac, a ja u prvi mah nisam vjerovao svojim ušima! Onda sam shvatio tu filozofski nedoučenu pretencioznost čovjeka, koji u filozofiji kao filozofiji nema što tražiti i raditi, ali je zato do krajnosti bahat i bezobrazan, pa sam se toliko razbjesnio, da sam Markovića po srpski poslao u materinu, ustao sam i rekao da ne želim biti u Odboru s ovakvim tipovima koji dolaze na filozofske skupove, pa govore kako filozofijske

teme, i to jo š o Hegelu, ne spadaju na filozofske razgovore\ Rekao sam da s ovakvim filozofskim bezveznjacima nemam ovdje što raditi i da dajem ostavku na članstvo u Odboru! Otišao sam sa sastanka u jedan obližnji restaurant na plaži, a za mnom su dotrčali D. Grlić i G. Petrović, pa mi je Danko

rekao: »Čuj, Grga, jesi li ti lud da se daš iznervirati od jednoga takvog bezobraznika poput Markovića?! Pa, nećeš valjda ti davati ostavku u Odboru, a ne on? Daj se vrati i pusti mulca na miru! Znaš dobro, što bi značilo da ti koji čitavu Školu vodiš u svemu, odeš iz Odbora, a ovakvi bi dalje ostali u njemu i brbljali svoje quasifilozofske bezvezarije! Hodi, idemo natrag!«, a Petrović se s tim složio, pa su me uzeli ispod ruke i napro

sto odveli natrag na sastanak. Nije to bilo prvi puta da sam imao ovakve »susrete« s Markovićem! Kad je ono rekao Pe- troviću da ja ne mogu postati sekretar JUF-a, jer nisam član Partije, nakon izbacivanja iz Partije Markovića i ostalih sedam nastavnika u Beogradu, jednom sam rekao glasno pred svima, kako ne želim biti zajedno s Markovićem u Udruženju za filozofiju, jer on nije - član Partije, pa je za mene zato

sumnjiv! Drugi su znali kuda smjera ta moja aluzija, pa su se slatko tome nasmijali na njegov račun, a on se - jako uvrijeđeno uozbiljio pritom!?Bilo je još sličnih nesporazuma, ali ne više takvoga karaktera, pa se sve rješavalo »u hodu«. No, pored oficijelnog rada Škole, a to znači na glavnim zasjedanjima i u sekcijama, vrlo su dragocjeni, da ne kažem katkada i zanimljiviji i atraktivniji, bili

i tzv. neformalni razgovori svih učesnika, što su se vodili po čitavoj Korčuli, u šetnjama po grupama i naročito poslije večere u restaurantu pod vedrim nebom (naročito u vrtnom restaurantu »Plaža«, što gaje vodila familija Tedeschi). Upravo su ti

229



i takvi trenuci ostajali u najvećem ugodnom sjećanju svim stranim i domaćim učesnicima Škole. Inozemni su gosti bili time upravo oduševljeni, pa su uvijek iznova naglašavali značenje toga karaktera zajedničkih susreta u neformalnim razgovorima uveče do u kasnije sate pod vedrim mediteranskim nebom i specifičnom »razgaljenom« atmosferom, koju su doživljavali kao nešto nezaboravno. Ta se atm osfera teško m ože opisati: B ile su to divne v ečeri pun e duha i dobrog, najčešće duhovitog raspoloženja, gdje se nakon oficijelne diskusije tokom dana, koja dakako uvijek zahtijeva ozbiljnost i sabranost, kao i preciznost u iskazivanju kako u plenum u, tako i u sekcijam a, m oglo razgovarati na najležerniji nač in i u naj-

nep osred nijem tonu , bez oficijelnih regula i obaveza. Tako su po općem priznanju svih učesnika, a posebno inozemnih, upravo - kao dopuna slu žben im - bili najljepši i najplodniji u općem smislu i razgovori na Korčuli, pa su dobrim dijelom i po tome postali poznati.Zbog te specifične mediteranske atmosfere ove je diskusije pod vedrim nebom ljetnih večeri poznati francuski filozof

Henri Lefebvre (Paris) nazvao »dionizijskim socijalizmom« kak av se sam o poželjeti može! Bila je to za njega (kao i za sve ostale koji su bar jednom bili učesnici Škole u Korčuli) atmosfera, gdje čovjek u prirodno lijepom i blagom ambijentu

1 traž i sk lad i ljepotu i u ljudskim odnosim a, i u posebnom načinu izraža van ja spram m nog ih sugovornika za stolom. Riječ

je o duhovitom i iskričavu dijalogu uz vedro raspoloženje, traženje smisla života na najneposredniji način s drugima, u bliskom susretu koji otvara nove vidike zajedno s drugima koji ti ovdje na licu mjesta postaju bliski i »tvoji« (Goethe bi to na zvao - »W ahlverwandtschaften« - srodnost po izboru, dakako, duhovnom , u čitavoj punoći istinsk i ljudskog susreta), kao i smisao za duhovnu igru i čistu ljudsku neposrednost s

obzirom na najdublje životne inter ese i probleme, što se odnose na čovjeka kao čovjeka, u čem u duh postaje lepršav, po etičan u najboljem smislu riječi i otvoren za sve situacije njemu pripadne, u slobodi svog punog izražaja. Svi smo najdublje osjećali duh te a tmosfere i uživa li smo u tom i takvom, svakog

230



dana drugom, društvu, pa nas je to istinski radovalo. Za te i takve trenutke vrijedilo se potruditi, pomučiti i biti umoran nakon svega toga, a to nam je svima bila najdragocjenija - »naplata«!Međutim, za nas domaćine, a posebno za uži (zagrebački) krug organizatora Škcjle, iskrsavale bi pritom i svojevrsne »neprilike«. Bio je dakako red i samorazumljiva obaveza za sve nas da pri tim neformalnim susretima (ali i ne samo pri njima,

jer smo kolege iz inozemstva posjećivali i u njihovu hotelu gdje su odsjeli, pa su se i tu vodili dugi i zanimljivi razgovori) u vrtnim restaurantima sjedimo s njima, to jest sa svim spontano formiranim grupama poslije večere po stolovima,

što je u danom času naravno bilo i »fizički« nemoguće, bar u jednoj večeri. A kako su se grupe formirale ipak po nekim »idejno-teorijskim« ili srodnim afinitetima raznih vrsta, to se događalo da se tu i tamo manifestira i poneka vrsta taštine (da se ne kaže i »ljubomore«) među inozemnim gostima, ako

je netko od nas momentalno sjedio u nekoj grupi, a ne u - »njihovoj«. Tako se i meni dogodilo da sam jedne večeri duže

vremena sjedio za stolom u društvu s Finkom (koji mije uostalom bio dobar i dragi prijatelj i kojega sam posebno volio kao čovjeka), zatim s Volkmannom-Schluckom i drugima iz toga (»fenomenološkoga«) »kruga«. Istodobno je za susjednim stolom bila grupa na čelu s Ernstom Blochom, gdje su sjedili Marcuse, Habermas, Wolff i još neki u većem društvu. Bloch

je tih godina bio već potpuno slijep (inače, mene je zavolio ot

kako je čuo - mislim od kolegice Gordane Sarić - da sam ja bio prvi u bivšoj Jugoslaviji koji sam kritički pisao protiv napada na njega u DDR-u u mojem članku »Hajka na Ernsta Blocha«, 1958. godine, a osim toga bilo mu je poznato da sam preveo njegovu knjigu Subjekt-objekt 1959), pa mu je vjero

jatno netko za njegovim stolom došapnuo da sam ja u susjednom društvu. On je tada glasno preko svih stolova uzviknuo,

a imao je doista prodoran glas za svoje visoke godine: »Zar ovaj naš stol nije dostojan prisutnosti našeg druga Kangrge, ili on smatra daje njegovo mjesto samo među fenomenolozi- ma i heideggerovcima?!«, i u tom smislu, pri čemu je meni

231



dakako bilo dosta neugodno zbog Finka i ostalih za stolom, koji su se - vidljivo - osjećali malo povrijeđenima. A li ja sam odmah jednom šalom na račun tog »marksističkog« kruga za susjedn im stolom sve opet doveo natrag u ležernu kolotečinu, tak o da se i stari poštovani Bloch tom e srdačno nasmijao. Pored osta log a u šali sam rekao prem a Blochovu stolu: »Na Korčulansku školu dolaze ne samo poštovani marksisti, nego i svi ostali poštovani filozofi. Sutra ću biti u društvu poštovanih marksista!« I svi su opet bili zadovoljni, a razgovori su se nastavili u ležernom tonu.

Morali smo dakle paziti na sve te tobože sitnice, jer smo bili

domaćini svima (pa su me nakon toga opsjedali i neki strani

studenti i tražili razgovor sa mnom), i svatko od njih očekivao je kak vu tak vu pažnju i prijateljski odnos, pa smo na sto

ja li zadovoljiti sve prisutne goste, svakoga na svoj način. To je pored svega ostaloga zahtijevalo od nas prim jerenu pažnju

i obz irnos t, ali i napora. O n se sastojao ne samo u tom sjedenju za stolom do kasno u noć, nego i razgovore koji su bili usmjereni na uvijek specifične filozofijske probleme, koji su

često iziskivali svu potrebnu koncentriranost i dobro poznavanje problema. A drugo jutro već sam rano oko sedam morao biti pred bankom za sređivanje financijskih pitanja.

U m or je bio stalno prisutan.No, kao što sam već naglasio, bili su to »zvjezdani trenuci« djelovanja K orču lan ske lje tne šk o le , što nam je svima i pored

mnogih briga, neprilika, napada s raznih strana, teškoća oko organ izacije, pom anjkanja sredstava, napora i um ora itd. dava lo poticaja za daljnje uporno nastavljanje s radom. Ne samo da smo bili na taj način neposredno u Europi i svijetu s najprominentnijim misliocima tog vremena, nego je ta Europa sjedila ovdje s nam a »za stolom «, pa je to uvijek iznova bio duh ov n i užitak prvog reda, a tim e i prava zadovoljština i radost

zbog dobro obavljena posla kako za našu filozofiju, tako i za zemlju uopće, iako nam to nikada nitko nije želio priznati.U onim uvjetima bilo je to »pravo čudo« u svakom pogledu, kak o za nas, tako i za naše inozem ne prijatelje-učesnike ŠKole,

jer je to ipak bilo jedino, i po svom karakteru jedinstveno sa-

232



stajalište progresivnih mislilaca iz čitava svijeta, i to u jednoj »socijalističkoj zemlji«. To su nam priznavali svi inozemni učesnici.Upravo sam ovih dana (ožujka 2000. godine), kopajući po nekim starim novinskim materijalima za ove redove, naišao u novinama na nešto što me podsjetilo na jedan događaj iz 1968. godine, pa ga želim ovdje opisati, jer »dopunjuje« opisanu atmosferu u Korčuli. Te je godine na Korčulu došao i Herbert Marcuse sa ženom. Prije toga posjetio je Veneciju, pa su i naše novine (donoseći i fotografije) dosta opširno pisale o tome, ne znajući da će Marcuse biti i naš gost na Korčuli. Zaigrao sam kao »financ-ministar« Škole na tu kartu i otišao u Sekretarijat za znanost k drugu Ivici Mariniću, direktoru, čija je supruga bila naša kolegica sa studija filozofije. To sam iskoristio kao »dopunski argument« za dobivanje bar nešto više sredstava za Korčulu. Rekao sam mu da se po novinama toliko piše o Marcuseu i njegovu boravku u Veneciji, a on dolazi k nama, pa će biti nezgodno ako nećemo imati dovoljno novaca, a dolaze i mnogi drugi poznati u svijetu itd., pa sam tada zbilja dobio dosta sredstava, svaka mu čast! Ovo, međutim, ne pišem radi toga, nego zbog nečeg drugoga. Tadašnji glavni urednik beogradskog tjednika N IN -a, Golu-

bović, čuo je također za Marcuseov i Blochov dolazak na Korčulu te godine, pa je stigao i on, te nas je zamolio - jer on nije znao njemački, a nije bio ni filozof po struci - da mu nas nekolicina složimo pitanja za interview s Blochom i Marcuseom,

što bi bila atrakcija za NIN, a on će nam platiti dobru riblju večeru zauzvrat. Mi smo pristali, napisali mu pitanja, a on je tada napravio razgovor s njima, koji je naknadno bio objavljen u N IN -u.47 Kad smo dakle nakon njegova razgovora s Blochom i Marcuseom bili ponovo u društvu s njima dvojicom, obojica su nas pitala, da kakve mi to filozofski potkovane

*' Zbog toga je Golubović za kaznu bio skinut s mjesta urednika, jer su Blochi Marcuse proglašeni - nepodobnim filozofima za našu zemlju, a bili su i gosti Korčulanske škole, što je bio »dodatni argument« za tu tezu, a možda je to bilo i po migu iz Moskve?

233



novinare imamo kad postavljaju takva smislena i znalačka filozofijska pitanja, koja su čak verzirana s obzirom na njihovu filozofsku poziciju. Odgovorio sam im da to nije slučajno, jer

da naši novinari studiraju kod nas filozofiju i posebno čitaju njihove knjige, pa su se Marcuse i Bloch ugodno iznenadili. Pri toj od Golubovića plaćenoj večeri u konobi sjedio sam

kraj Marcusea i njegove žene. Bilo je u razgovoru govora i o tom e, po čem u je M arcuse baš Marcuse, a ja sam mu rekao

kako to on nije po studentskim ovacijama njemu te »revolucionarne« 1968. godine po Europi (ali i na Korčuli, gdje je dobio grom ki aplauz za govorn icom), nego po njegovim glavnim i u svijetu p ozn atim djelima. On se okrenuo ž en i i rekao: »Jesi li

čula ovaj kompliment?«, a žena k’o žena odgovori: »A što si drugo očekivao?!« Ali onda se dogodilo sljedeće: Nakon glavno g jela došle su na stol dvije velike tepsije pune palačinaka, što ih je gazdarica Tedeschi majstorski napravila s orasima, čokoladom i »vajnšatoom« preliveno, pa je M arcuse to počeo

jes ti s velikim apetitom . Kad sam se u jednom trenutku sreo s njegovim pogledom, zastao je s jelom i meni se ispričao ri

ječim a: »Ja se ispričavam što sam tako navalio, no moram vam reći: prošao sam dosta svijeta, ali tako nešto slasno i uk usn o još n isam jeo!« A ja sam mu odgovorio: »Da ste promatrali mene koji to jako volim, onda vam ne bi bilo toliko neugod no!«, a on m i se za to sm iješkom zahva lio »na obrani«

i dalje sa slašću jeo.

CIA gradi Kangrgi vilu na Korčuli

Sve je to potrajalo punih deset godina (na čemu su nam naši kolege iz tzv. socijalističk ih zemalja s pravom zaviđali, jer takvih m ogućnosti oni ipak nisu imali!), dok našu »socijalističku«

birokraciju nije već počela ozbiljno smetati ta naša popular

nost kod kuće i u svijetu. Ona je dakako od svojih »izvješta- ča« raznih formata i sorti (najčešće polupismenih doušnika maloga kalibra) dobivala i krive i prave izvještaje s Korčule, a inozemne su nas novine, časopisi i televizija iz europskih zemalja isuviše »hvalile« kao jedinstvenu slobodnu socijali-

234



stičku tribinu na kojoj nesmetano dolazi do susreta i slobodne razmjene mišljenja između zapadnih i istočnih filozofa i teoretičara. Tako je napokon s najvišeg vrha Partije i države (bolje reći: ili) pala definitivna odluka da se ova »sumnjiva i neprijateljska djelatnost« pošto-poto ima - zabraniti i prekinuti jednom zauvijek (a ne da nam se u zemlji svake godine nesmetano okupljaju i vršljaju svakovrsni sumnjivci, smutljivci, neprijateljski elementi i špijuni, koji ovamo i dolaze zapravo samo po svojim špijunskim zadacima itd. itsl.).U vezi s ovim »krivim« i »pravim« izvještajima »nadležnima« zgodno je navesti jedan slučaj sa mnom (a to je bila 1968. go

dine na Korčuli), jer je on paradigmatičan za svakogodišnju atmosferu oko zasjedanja Škole, pa čovjek ne zna, da li sve to uzeti s komične ili tragične strane, no u svakom slučaju moglo

je biti i ne baš toliko - komično ili smiješno!? Pri mojem ljetovanju na Lumbardi imao sam na raspolaganju čamac na vesla kojim sam veslao na pusti otok preko puta i tamo sam s tri kolca i plahtama napravio sjenu za zaštitu od sunca, pa

sam na stijeni iznad tog šatora napisao: Vila Kangrga! Tu su nas u slobodno vrijeme posjećivali čamcima neki naši prijatelji, ali sam na otok znao doveslati i moje inozemne prijatelje (Biemela iz Aachena, Finka iz Freiburga, Berlingera iz Wiirzbur- ga, Wolandta iz Bonna i druge), koji su bili učesnici Škole, pa su se »divili mojem umijeću« sa šatorom. Tako se naravno događalo da su mi po Korčuli i naši i strani prijatelji uzvikivali:

»Posjetit ćemo te danas ili sutra u tvojoj vili, čekaj nas!«, što su onda s jednim »vrijednim i značajnim« podatkom za svoje izvještaje pretpostavljenima vjerno i marljivo zapisivali u svoje notese za to zaduženi, kako bi izvjestili »centralu« u Zagrebu. Dotle je sve to skupa bilo - zgodno! Međutim, ono bitno došlo

je'iza toga: Postavilo se naim e s pravom pitanje: »Odakle Kangrgi vila tu negdje na Korčuli, kao što to svi izvikuju?!

Zna se dobro da on ima skromnu i tako malu plaću (‘osobni dohodak’), kojom jedva vuče kraj s krajem svakog mjeseca? Pa, jasno odakle, sagradila muje CIA za njegove - zna se kakve! - uslugel«

235



E, sad, kako i odakle sam ja došao do takve pretpostavke, ili do pukog nagađanja? Evo, kako: Nakon zasjedanja Škole te 1968. god ine došao m ij e u posjetu jedan daljnji rođak, oficir sa službom u Rijeci. Sve izokola, pa kako si, što ima nova i kako familija, a onda kao usputno postavi on pitanje: »Kako ti je vila na Korčuli? Hoćeš li uskoro opet dolje na odmor?«, i sve u tom tonu. U početku nisam shvatio, pa nisam ni odgovorio na to pitanje, ali je on bio uporan i na tome insistirao, pa sam ga konačno upitao: »0 čemu ti to zapravo govoriš, o kakvoj mojoj vili na Korčuli, što ti to znači?« Onda on lagano izvadi iz svoje taške neki šapirografirani materijal i pokaže mi ga: »Evo, čitaj!«

Kad sam bolje pogledao i vidio njegove podcrtane redove iz tog materijala, ispostavilo se da je to službeni materijal za »obrađivanje na p artijskim sastancima« u JNA . T u je stajalo crno n a bijelo kak o K ang rga ima v ilu u Korčuli, što mu je sagradila CIA za njegove špijunske usluge, i tako dalje. Pogledao sam ga u čudu i rekao: »A znaš li ti, o kakvoj se to vili radi?«, i počeo sam se grohotom smijati. On nije ništa razumio, nego

m e za čuđeno prom atrao, a ja sam se dignuo i donio mu n ekoliko fotografija moje »slavne ša torske vile« s plahtom umjesto k rova na kolcim a na otoku Gubavcu u divnoj sjeni. Čak se dobro vidjelo na fotografiji iznad: »Vila Kangrga«. Kad je on shvatio o čemu je riječ, obojica smo prasnuli u smijeh, a onda mi je on ispričao ovo: »Znaš, nije to bilo tako smiješno tamo

na na šem partijskpm sastanku! Tamo su padale oštre riječi na tvoj račun i na račun tvojih drugova, tako da su neki zahti jevali da budeš u hapšen , a jedan je rekao: ‘Čekajte, drugovi! N ećem o tako! N em a n išta od toga ako ga hapsim o! Treba ga postav iti za direktora ciglane u Donjem Lapcu, pa neka čovjek radi i privređuje za zajednicu, to bi bilo pravo za takve ljude!’ - Zato sam i došao k teb i da vidim o čem u je riječ i da te upfo-

zorim na tu opasnost, jer mi je bilo žao da nastradaš!« Rekao sam rođaku ne ka se vrati svojima i neka s moje strane predloži tamo da s& slažem s tim prijedlogom da me postave za direktora ciglane, jer tako ću im ati bar dvostruko, ako ne i mnogo veću plaću od sadašnje moje na Faku ltetu, jer gotovo

236



nitko, a ne samo oficiri, nije imao pojma kako smo niske plaće imali, ne samo tada, nego uvijek! Rođaku je laknulo zbog svega toga, a ja sam mu dao jednu od fotografija »moje vile«, neka to pokaže svojima, a on se srdačno nasmijao, i tako smo se rastali misleći na moju »vilu« u Korčuli.Vidi se kako je u toj Korčuli tada znalo biti i »vrlo zanimljivo« i s te druge strane, o čemu ovako detaljno kao ja od rođaka nismo mogli doznati iz »prve ruke«, ali »vrag nikad ne spava«, pa se moglo i svašta neugodno dogoditi s tom Školom i

Praxisom, ali je na sreću sve ipak bar u tom smislu dobro svršilo! I tako je to jedinstveno središte okupljanja najboljih filozofsko-socioloških glava u svijetu - kako se to pisalo o tome

po inozemstvu - koje je podiglo ugled našoj zemlji (a posebno »Zagrebačkoj filozofskoj školi«, kako su nas nazvali vani), moralo prestati s radom za volju »dobro i politički mudro« odmjerene ocjene naše »socijalističke« birokracije, pod vodstvom »velikog mislioca« dr Vladimira Bakarića, sve na veću slavu tog istog - »socijalizma«.

Odjeci - ocjene - priznanjaU toku desetgodišnjeg rada Korčulanske ljetne škole mnogi novinari iz inozemstva, upućeni od svojih redakcija, kao i televizijski reporteri za svoje televizije, da prate i snimaju, te izvještavaju o djelatnosti i sudionicima Škole, što je bila prava atrakcija da su se na jednome mjestu (i to u Jugoslaviji!)

okupili toliki značajni filozofi i teoretičari svih vrsta, pisali su velike i iscrpne informacije o svemu tome, pa su nam slali te novine i časopise i revije. Ali i sami su učesnici pisali o Školi i svemu što se tamo događa, pa su oduševljeno hvalili ulogu i značenje tih međunarodnih susreta, tako da je ime

Korčulanske ljetne škole postalo poznato ne samo u uskim stručnim filozofskim krugovima, nego i u javnosti, što sam i

osobno doživljavao prigodom boravka u inozemstvu.U prvo vrijeme rada Škole i naše su novine i televizija (a u tome su prednjačili kolege iz Trećeg programa Radio-Beo-

*grada, pod vodstvom Aleksandra Ackovića, b ivšeg preživjelog

237



logoraša iz Dachaua, kao i Beogradska televizija) izvještavali o svemu što se u Korčuli događalo. No, što dalje, to više ti su izvještaji dobivali svoju »normalnu aromu« po direktivi s vrha Partije, kad su učestale žestoke kritike na račun Škole i njezinih organizatora, pa je tu bilo svakog m ogućeg lažnog obavještavanja naše javnosti. Tako se događalo da su me nazivali prijatelji i znanci, da što se to događa s nama i što mi to tamo

u K orčuli radimo, n eka se okan imo tog opasnog posla i u tom

sm islu. To liko je bila stvoren a nae lektrizirana atm osfera oko Korčule. Bilo je dakako i pravog blaćenja svih nas. Tako je npr. Nedjeljko Kujundžić, nekadašnji naš student, za kojega još

tada nismo mogli pretpostavljati i predviđati (a »trebalo je

predv iđati!« - sjetimo se!), da će se p retvoriti u otvorenog ustaškog ideologa (ali, to je hercegovačka krv, znate!?), pa je to do svog pu nog izražaja došlo u tuđmanov sko-hadezeovsko vrijeme, kad je ustaška ideologija postala takoreći oficijelno staja lište v lasti, na pisao tada jedan bljutavi i pogromaški članak u novinama protiv Škole i nas organizatora, pišući kako »Upravni odbor K orču lan ske lje tne škole upriličuje prave or

gije i bakanalije po Korčuli sredstvima društvene zajednice!« T ek sm o n akn adn o shva tili d a je Kujundžić koji je boravio u Korčuli i sve je dobro znao o čemu se radi, mislio na ono što smo naročito za naše inozemne goste priredili skromni dom j e n a k s a s e n d v i č i m a i v i n o m u p o z n a t o m s a m o s t a n u , a tada oporavilištu, na otočiću B a d ija preko puta Korčule. To je bilo organizirano s toliko malo sredstava, da o tome nije bilo vrijedno govoriti. Upravo su ti susreti i kratki izleti na

Badiju bili ugodni predah i opuštanje od napornog rada u Školi podveče, pri čemu je obično kolega Danko Grlić priređivao svoje poznate duhovite »šou-programe« i razgalio goste uz salve sm ijeha i dobre zabave, što je ušlo u one nezaboravne tre n u tk e bo ravk a na Šk oli i oko nje. I to je onda u novinam a

bilo prikazano kao rastrošna orgija i razbacivanje društvenih sredstava!U jesen je nakon toga u P rax isu izišao članak pod naslovom »Suze sina razmetnoga«, što gaje napisao Danilo Pejović (uz mali dodatak D. Grlića), gdje se pokazala sva nemaštovita pisa-

238



nija N. Kujundžića i sva njegova izmišljotina u vezi s njegovim malicioznim člankom. Dugo nakon toga Kujundžić mije pri susretu predbacio taj članak, rekavši da mu je Pejović u povjerenju izjavio da sam upravo ja pisao taj članak!? I to je bilo - »jako zgodno«! Pa sam mu rekao nek pozdravi svog prijatelja Pejovića i upita ga, tko je zapravo pisao taj članak protiv njega!Međutim, pustimo te ružne strane oko Korčulanske ljetne

škole. Jer ono najvrijednije što nas je poticalo da ustrajemo u radu Škole i što nas je ohrabrivalo iskrenim i dubokim priznanjima s te strane, dolazilo je od najznačajnijih mislilaca, filozofa i sociologa današnjice. U prilog tome vrijedno je i

značajno navesti neke ocjene u većim odlomcima, kako bi se vidjelo da ta priznanja nisu bili puki kurtoazni komplimenti, nego zbiljske ocjene našega rada i njegova pravog dometa u širim razmjerima. Tako u povodu 10-godišnjice Škole piše Ernst Bloch'8pored ostaloga sljedeće:

»Korčulanska ljetna škola bila je i jest upravo ne samo za marksističke znanstvenike iz zapadnih zemalja važno mjesto sastajanja i

razmjene mišljenja s kolegama iz socijalističkih zemalja, s kolegama koji u mnogom pogledu prate pitanja i probleme, razvijaju odgovore i pokušaje koji se ukrštavaju s našim predmetima istraživanja. Tako da se upravo kod gostiju iz kapitalističkih zemalja može izazvati razmišljanje o tome, što predstavlja jedan svježi neshematizirani marksizam, koji ne želi ostati samo neka ekonomska kritika, nego se bavi također i predstavama cilja, izaziva diskusiju o njima, ispituje njihovu poželjnost, njihove realne mogućnosti, nastoji ispitati njihov vozni red u procesu revolucionarnih promjena ekonomskih odnosa. U Korčuli se brinemo oko rastuće, stalno sve plodnije suradnje, koju nikako ne valja prekinuti. Aktualnost postavljenih općih i pojedinačnih tema na Ljetnoj školi stoji izvan svake sumnje za socijalističko kretanje u svim zemljama, i od značaja je za određeni način rada i za radne ciljeve.

4* Ernst Bloch zajedno sa svojom suprugom Karolom (podrijetlom Poljakinjom), koja je mnogo učinila za njega u svakom pogledu (pa i time što mu

je petnaestak godina potpuno slijepom bila pri ruci sa čitanjem i komunikacijom sa svijetom i prijateljima), a posebno s izdavanjem njegovih djela, živio je nakon prebjega iz Istočne Njemačke početkom 60-ih godina u Tubin-genu, a umro je u visokoj starosti od 93 godine, pri čemu je sve do svojesmrti bio nevjerojatno vitalan.

239



Posebno je važno što zagrebački filozofijski časopis Praxis stalno u jednom posebnom broju obavještava o radu Ljetne škole i na taj se način pobrinuo za širu komunikaciju tamo postignutih rezultata iz kruga njezinih neposrednih učesnika.Ovaj je pothvat veoma temeljit, on je suprotnost nekom poduzeću koje donosi dobit, i valja mu čestitati za desetgodišnje postojanje, zajedno s dobrim željama za daljnje neometano postojanje«.

Pierre N av ille (Paris), pozn ati francusk i filozof, piše nam tom prilikom sljedeće:

»Vi ste poduzeli, ima deset godina, zadatak od najvećeg značenja osnivajući Korčulansku lje tnu školu . I sam sam prisustvovao radu te Škole i mogao sam u tvrditi da je uloga koju ima danas - nezamje

n jiv a. Vi ste htjeli stvoriti jedno žarište diskusija i podučavanja in

ternacionalnoga karaktera, bez prethodne selekcije sudjelovatelja, otvorene ozbiljnoj kritici i istodobno sposobnoj da se pristojno organizira, koliko vam je to bilo moguće. I vi ste uspjeli! Bogato iskustvo što ste ga prikupili u roku od deset godina mora vam dopustiti da načinite novi napredak, i svi vaši prijatelji žele vam da za to nađete sredstva... Događa nam se da u našoj zemlji Francuskoj i drugdje učestvujemo na znanstvenim kongresima u debati ideja i politika,

a li nigdje kao ovdje na Korčuli ne nalazim o ovu slobodu izražavanja,

koja j e u posljedn joj lin iji garancija snage zajedničke stv ari, iznad nacionalističkih ograničenosti, tako opasnih i prijetećih-, ispleli smo bratske veze između predstavnika mnogih zemalja, koji sada žale što ne poznaju vaš jezik. Ovo je pra vi internacionalizam na djelu, koji ohrabruje slobodno kolanje ideja i ljudi, i koji ostaje nepokolebiv ideal... Vi ste stekli nenametnuta prava za naše priznanje. Mi želimo od srca da nastavite ovo djelo, i u tom duhu izražavam moje najbolje i prijateljske osjećaje!«

Erich From m (Mexico) piše nam uz desetogodišnjicu sljedeće:

»Kad je Korčulanska lje tn a škola započela prije deset godina, smatrao sam to događajem od velikog značaja za Marxovu teoriju i socijalizam. U zasjedanjima što su slijedila nakon prvoga bilo je to potvrđeno u punoj mjeri. Ono što je započeto kao relativno m ala grup a s

ograničenim program om , posta lo j e j edinstven i događaj, s kojim se n ije dan drugi ne može usp oredit i! To je jedini otvoreni forum u jednoj

socijalističkoj zemlji, a istodobno je on postao centar za razmjenu ideja u m eđunarodnim razmjerima. On je omogućio razmjenu ideja i dodira u međunarodnim razmjerima između znanstvenika Europe i Amerike, u atmosferi potpune slolfode i međusobnog poštovanja.

Korčulanska ljetn a škola priznata je u mnogim zemljam a kao istak nuto dostignuće jugosla venskih teorijskih nastojanja, i moja je iskrena

240



nada da će nastaviti s izvršavanjem funkcija, što su je već načinile slavnom'.-

Kurt Wolff (Boston, USA), jedan od poznatih filozofa i sociologa, prebjeglih u SAD pred hitlerovskom prijetnjom uništenja, i naš iskreni prijatelj i poštovalac, piše o Korčulanskoj ljetnoj školi ovo:

»Kao što ja vidim, pravi i jedinstveni karakter ove institucije (Kor čulanske ljetne škole) slobodna je razmjena ideja u jednoj socijalističkoj zemlji između intelektualaca, koji bez obzira koliko se razlikuju, ujedinjuju se u želji i nastojanju da provjere svoje ideje o boljem društvu, razgovarajući jedan s drugim posve otvoreno... Ono što se razvilo i što se dalje razvija na Korčuli, istinska je zajednica znan

stvenika, koji posvećuju svoje najbolje ideje za poboljšanje čovječanstva i ljudskih uvjeta života uopće, a vaše zemlje posebno!«

Gospođa Susanne Fink (Freiburg, BRD), udovica pokojnog poznatog njemačkog filozofa i pedagoga, našeg velikog i iskrenog prijatelja, koji je osim toga bio stalni učesnik zasjedanja Škole, kao i član Savjeta Praxisa - piše u biografiji i bibliografiji posvećenoj njezinu suprugu pored ostaloga sljedeće (a

i ona je sa suprugom Eugenom bila naš stalni gost u Korčuli i Lumbardi):

»Kako je on (Eugen Fink) bio jedan posve povučen, introvertiran čovjek, njemu je jedan zbiljski prijatelj značio istinski ljudski dar. On je mogao biti najdublje sretan na nekoj večeri pod zvjezdanim nebom u Korčuli na Jadranu, u razgovoru sa hrvatskim prijateljima Gajom Petrovićem, Dankom Grlićem i Milanom Kangrgom«.

Dakako da bi se osim navedenoga moglo navesti još mnogo takvih i sličnih ocjena rada Korčulanske ljetne škole , pohvala za organizaciju zasjedanja i izjava podrške za daljnji rad, a posebno zahvala za prijateljsko ophođenje i susretljivost spram naših (stranih) gostiju, koji su se na Korčuli doista osjećali kao kod svoje kuće, a nekada i ljepše od toga. U vezi s tim želim opisati jedan takav prijateljski i neposredan susret i domje

nak što smo ga priredili poljskom filozofu Leszeku Kolakow- skom, koji je kasnije iz Varšave emigrirao u Oxford (Engleska) i tamo bio profesor filozofije sve do umirovljenja. Kolakow- ski je pored mnogih djela autor triju velikih svezaka svjetski

241



poznatih Glavnih tokova marksizma (što je prevedeno u Beogradu 1980-1985).

Pozvali smo Kolakowskoga i njegovu suprugu u jedan vrtni restaurant u Orebiću (preko puta Korčule), i tu smo naručili

jedno janje na ražnju u našoj vlastitoj režiji. Promatrajući

pečenje pijuckali smo pod vedrim nebom i razgovarali u ugodnom raspoloženju. Kolakowski i supruga bili su tim, za njih

posve neobičnim, prizorom toliko oduševljeni (jer nešto slično

još n isu doživ jeli), da su rekli kako im je to i čitava atm osfe

ra oko tog pečenja janjca najljepši doživljaj u životu. A iduće

godine, mnogo prije početka Škole, Rudi Supek i ja koji smo

ljetovali u Lumbardi spazili smo iznenađeni Kolakowskoga

sa svojim velikim poljskim društvom baš u Lumbardi, a on na m je sav radostan izjavio: »Meni i žen i ovdje je tako lijepo, da smo s prijateljima stigli ranije, neka oni vide kako mi u

Korčuli uživamo!« Zgodno je bilo i to kako smo Leszek i ja čeka jući brod pred rastanak s njima u Korčuli obično razgovarali njemački, a naše su žene pored nas lijepo razgovarale hrvatski

i poljski, pa su se sjajno sporazumijevale, čemu smo se nas dvojica srdačno nasm ijali. T ako su se nastavljala vrlo lijepa i prisna p rijateljstva izm eđu nas i naših gostiju sa svih strana

Europe i svijeta, što je onda postala čvrgta osnova za svako

daljnje susretanje i otvoreniji razgovor o svim, a ne samo filozofijskim problemima. A samo tako ona oficijelnost u diskusijama gubi svoju formalnu »težinu«, pa razgovori dobivaju

potrebnu ležernost, lakoću i finoću izražavanja.Vidi se i iz nekih navedenih pisama inozemnih učesnika, kako

su nam o desetgodišnjici rada Škole poželjeli daljnji nesmetani rad i nastavak djelatnosti, sa svim iskrenim željama. M eđutim, nism o tada još ni mi ni oni pretpostavljali, da će te želje b iti već pravi »labuđi pjev« Korčulanske ljetne škole , to

liko dragocjene i za našu filozofiju i za našu zemlju, jer se iza n aš ih leđiju i bez n aš eg znanja spremala d efin itivn a zabrana rada Škole, koja je u slijedila nakon svih tih lijepih, iskrenih, ali i »posljednjih želja« naših inozemnih učesnika i prijatelja. S druge strane vidljiva je i iz navedenih izjava velika i zna-

242



čajna uloga što ju je Korčulanska ljetna škola odigrala u tih deset godina svoga opstanka i u međunarodnim razmjerima. Bili smo toga, naravno, i sami svjesni, pa je i to bio pravi poticaj i jedan od glavnih motiva za što bolje svakogodišnje organiziranje rada, usprkos svim teškoćama i preprekama sa svih strana. Sad je svemu tom naporu usprkos vidljivim i objektivnim uspjesima došao - kraj\Danas je u Republici Hrvatskoj česta poštapalica: »Treba ići u Europu!« Organizatori nekadašnje Korčulanske ljetne škole, kao i urednici filozofijskog časopisa Praxis ne samo da su svojim djelom istinski i ravnopravno već bili u Europi, nego ie - kao što se dobro vidi iz sveg ovog izloženoga - ta Europa, i taj svijet, preko svojih najeminentnijih predstavnika

duha bila kod nas djelatno i na najbolji način - prisutnal Nakon zastrašujuće i beskrupulozne invazije ruralnih primi- tivaca, lumpenseljaka, neradnika i pljačkaša svekolike narodne imovine »u ime lijepe naše hrvatske domovine«, proizvo- đene i podizane kroz pola stoljeća mučnoga rada i odricanja svake vrste, kao i mračnih nacionalističko-ustaških diluvija- laca, koji Hrvatsku vuku, pa su je i odvukli natrag u rodovsko-plemenski sustav života i vrijednosti, još će ova napaćena (sada već i doslovno izgladnjela!) zemlja dugo čekati da se podigne - i materijalno i duhovno - na nivo europskoga načina i mogućnosti života, po onom njegovu najboljemu, kao i istinske demokracije, koja je i nakon ovih izbora od 3 .1 2000.

godine još u svojem - povoju .Sve što je učinjeno dobro u ovih pola stoljeća na ovom tlu, bačeno je u smeće, jer je pravo ljudsko smeće danas nezadrživo - na djelu, u svim porama života. Tako se prava povije

sna katastrofa ove zemlje nezadrživo nastavlja, pa tko preživi, u zdravlje mu bilo!A što se Praxisa i Korčulanske lje tne škole tiče, s obzirom na

sve ono pozitivno učinjeno u desetak godina opstanka, mogu bez pretjerivanja izreći onu poznatu parafrazu: »Drumovi će poželjeti Turaka, ali Turaka više biti neće!«Hegel je to genijalno uočio i formulirao:

243



»Na tome što duhu dostaje treba procijeniti veličinu njegova g u b itk a « (Hegel, F enom enologija duha).A kako je hrvatskom duhu dosta tno da se kreće i potvrđuje na najnižem nivou svog nacionalističkog bivstvovanja, veličina

je njegova povijesnoga gubitka - neizm jernal

244



Pripreme za konačnu partijsku zabranu Praxisa i

Korčulanske ljetne škole

Nakon burne nacionalističko-populističke maspokovske 1971. godine u Hrvatskoj sve je bilo očitije da se i Praxisu sprema skora likvidacija. Kad je u Srbiji - nakon gušenja nacionalizma u Hr

vatskoj trebalo doći i do »ravnoteže« u srpskoj situaciji - po Titovoj direktivi došlo je do obračuna sa tzv. liberalima, prije svega u partijskim, a onda i državnim redovima (Latinka Perović i Marko Nikezić), a nakon izbacivanja osmorice univerzitetskih profesora s nastavničkih mjesta (prije svega Filozofskog fakulteta u Beogradu), od kojih je većina pripadala praksisovskom krugu, iz Beograda se sve više čuo zahtjev da se i »zagrebački praksisovci«

izbace sa svojih mjesta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kako bi se »izravnala nepravda«! To je i u Zagrebu »visjelo u zraku«, a onda smo po zagrebačkim partijsko-državnim kuloarima slušali tobožnju priču o izjavi Milke Planine, nove predsjednice CK SKH, kako će »i zagrebački praksisovci uskoro doći na red, samo dok se do kraja raščisti s nacionalistima u Hrvatskoj, jer nije potrebno u ovom trenutku voditi borbu na dva kolosjeka!« To bi dakle bila ta tadašnja »partijska taktika« u odnosu na Praxis i praksisovce, koji su već bili pripremljeni za »odstrel«, što je međutim bilo samo pitanje vremena. Mi smo to i svakog dana očekivali, i bilo nam je jasno da više »nismo dugog vijeka«, pa smo se s tim polako počeli pomirivati. To je očekivanje i ta »pauza« trajala gotovo dvije i pol godine, dakle čitavu 1972. i 1973. godinu i pola 1974. godine, kada smo završili s izdanjem Praxisa br. 1-2/1974, koji je kao glavnu temu imao Filozofija i socijalizam,

i kao podtemu Tehnika, sloboda i slobodno vrijeme. Taj je dvobroj izišao na 255 strana, i to je bio - oproštaj od našeg Praxisa\No, u tom međuvremenu do potpune zabrane časopisa objavljivali smo pored ostalih stalnih rubrika i glavne materijale sa



zasjedanja Korčulanske ljetne škole , te je informacije radi vrijedno ovdje navesti bar te teme:Tako je dvobroj 1—2/197 2. objavio materijale s prošlogodišnjeg zasjedanja Šk ole pod naslovom: »Utopija i realnost«, a dvobroj 3^4/1972. temu »Marksizam i društvena svijest«. Za dvobroj (a dvobroje smo morali izdavati zbog nedostatka sredstava!).5-6/1972.

nismo više imali sredstava, pa je izišao samo informativni broj na 16 (šesnaest) stranica, gdje smo se ispričali čitateljima zbog toga. Za broj 1-2/1973. kao i zasjedanje Škole prethodne godine dobili smo ipak neka sredstva, te je u njemu objavljena glavna tema »Jednakost i sloboda«, a osim toga dvobroj je bio posvećen temi »Iz povijesti hrvatske filozofije«. Dvobroj 3^4/1973. bio je posvećen »Misli Gyorgya Lukacsa«, a dvobroj 5-6/1973 . donio je glavne

materijale s prethodne Korčulanske škole pod naslovom »Građanski svijet i socijalizam«, čemu je uvodnu riječ dao Ernst Bloch. Kao što je rečeno, dvobroj 1-2/1974. bio je zadnji, te je time završeno desetgodišnje izlaženje časopisa Praxis.O onome što se u vezi sa zabranom izlaženja časopisa u međuvrem enu događalo, a naročito pri donošenju te odluke od strane partijsko-državnih organa te 1974. godine, gotovo je ružno go

voriti! Bilo je tu prije svega na cijelu toliko dezinformacija, podvala, fa lsificiranja, gadosti, n iskosti i podlosti, da to nije i ne bi mogao podnijeti ni »jaki želudac«, pa je sve to - a naročito u

'' medijima koji su »likovali« na neophodnom čelu sa Vjesnikom kao pravim novina rskim šljamom - bila »prava staljinističko- -nacionalistička rapsodija« do neukusa i mentalnog rasapa! Kad se još uzme u obzir »svesrdna pomoć« Partiji od strane

njezinih vla stitih nac ionalističkih »švercera vlas titog života« u samom krilu takozva nog »socijalističkog sam oupravnog pokreta« (Bože, kakva bljutava mixtura!), onda je ta farsa-lakrdija najvećeg napona bila kom pletirana do - paroksizma! Nije nipošto pregruba ili pretjerana riječ, ako se kaže da je na djelu s raznih strana bilo ne samo »podcikivanja od sreće« (koliko malo samo treba do te sreće!), što je napokon taj Praxis otpisan, nego

je bilo došlo i do »bljuvanja/pljuvanja« točno u stilu pravoga hrvatskog m alograđanstva i - »svi su bili zadovoljni«! To nam

je dakle bila »jedina satisfakcija«, daje čitavo naše staljinističko- -nacionalističko društvo bilo toliko na jistin skije zadovoljno u svom »pravom hrvatskom orgazmu«, da taj desno-desničarsko-

i

246



-teroristički užitak i pravi trans traje sve do današnjeg dana bez prestanka. Pa, drago nam je da smo im priuštili tolika zadovoljstva, zaboravit će bar na trenutak na svoju vlastitu intelektualnu i moralnu - ništavnosti A onda takvi još govore o nećijem »nihilizmu«, mali »bokčeki«!

Kao što je već bilo rečeno, time se potvrđivalo i stalno se iznova potvrđuje (tko zna dokle?), kako je sve lijevo u Hrvatskoj, pa s njime dakako i Praxis upravo - »strano tijelo u hrvatskom biću«, a to će se nastavljati vjerojatno u - nedogledl U odnosu pak na taj žilavi nacionalno-nacionalistički hrvatski korpus put ka građan

skoj demokraciji bit će vrlo trnovit i otežan po svim linijama! A ako i dođe do toga, bit će to na osnovi jednog istinski lijevog pokreta u ovoj zemlji, samo što takvog pokreta nema tu još ni na vidiku!

Historijsko je iskustvo u ovom stoljeću temeljito i do iznemoglosti uvjerljivo pokazalo i dokazalo kako su svi desno-desničar- ski, a to u nas znači: nacionalističko-ustaški usmjereni pokreti, Hrvatsku svagda iznova dovodili do totalne katastrofe, pa se to ponovilo i u poslednjih desetak godina, kad nas je ova tuđmanov- sko-hadezeovska »varijanta« dovela doslovno do - bezdana. Upravo zato moram ovdje eventualnom budućem čitatelju

ovih mojih redaka naglasiti i još jednom pojasniti (ukoliko i taj neće biti baš - desno orijentiran, ali takav neće ni htjeti zaviriti u ono što je pisao »jedan Kangrga«!), zašto sam toliko stranica i vlastita truda uložio upravo na osvjetljivanje tog hrvatskog nacionalističkog sindroma: Svaki hrvatski nacionalizam završava nužno u - ustaštvuikao što uostalom svaki srpski i srbi

janski nacionalizam završava nužno u - četništvul), a ijedno i drugo dovodi do uništenja svega pozitivnoga što na ovom tlu biva s mukom ostvarivano. To su tako očite činjenice, da samo slijepac pri zdravim očima to ne vidi, ili što je najčešći slučaj -

ne želi da vid i\ Na djeluje, naime, uvijek iznova ona banalna činjenica - umotana svagda u najfiniju demagošku svilu - da nije riječ ni o čemu drugome, nego samo i jedino o - materijalnom interesu i borbi za vlast po svaku cijenu, koja onda omogućuje

njegovu lakšu realizaciju, a sve pod firmom domoljublja, rodo

ljublja i brige za - »lijepu našu« (s rukom na srcu, dakako!).Da li je Praxis u borbi protiv toga i raskrinkavajući pravi smisao toga hrvatskog nacionalizma išao u prazno i radio posve uzaludan posao? To je ostalo sve do sada - otvoreno pitanjel

247



Ostaje ipak jedno »čuđenje«: Dokle će Hrvati nasjedati na te toliko očite floskule?!Čitatelj će možda i nakon toga up itati zašto je i kako bio zabranjen časopis P raxis? Na ono »zašto« već smo uglavnom odgovorili, pa preostaje ovo »kako«?Nakon deset godina slaganja i štampanja časopisa grafički radni

ci meteuri i strojoslagari u sisačkoj tiskari »Joža Rožanković« - »oštro su se oduprijeli i odbili« slagati i tiskati taj »neprijateljski i antisocijalistički časopis« (kao što se moglo pročitati u novinam a), tako da su zapravo sam i radnici obustavili mogućnos t izlaženja Praxisa\ Naravno daje svima koji su to pročitali bilo jasno , o čem u je riječ, ali koga to briga! No, to ipak nije bilo dovoljno, jer možda će netko u to ipak posumnjati. Zato je uvijek

na usluzi - kad je trebalo napraviti kakvu psinu - Vjesnik dopu nio tu vijest o »radničkom odbijanju štampanja Praxisa« novom viješću, kako su sam i urednici časopisa Praxis uvidjeli »pravi karakter svoje neprijateljske djelatnosti i sumnjive rabote«, i donijeli odluku o obustavljanju daljnjeg izlaženja Praxisa\ Tako

je p ra va vjesnikovska informacija, kao i uvijek, bila kompletirana, a Partija i v last - zadovoljne. O pereš ruke i ideš dalje, pa nije važno što nam je direktor sisačke tiskare pokazao pism enu

zabranu (što nije bilo uobičajeno od strane Partije, jer su ovakve stvari bile »odrađivane« samo usmeno!), pri čemu direktoru nije

'bilo samo neugodno, nego je žalio za desetgodišnjom suradnjom i zaradom tiskanjem časopisa. Ujedno se razvilo i lijepo prijateljstvo izm eđu praksisovaca i radnika u tiskari. A rastanak je bio zaista dirljiv, pa sm o s dečkima iz tiskare to - zalili vinom. Sic

transit g loria m undi, pogotovu na ovim našim zaostalim prostorima, gdje sve što imalo miriši na dobro biva zatrto u temelju.A nakon toga stigli su ovi »pravi naši« diluvijalci s dalekih i bližih brda, kako bi »sačuvali našu hrvatsku kulturu od ovih komunjara«! A hrvatska je takozvana inteligencija hrkala, po običaju šutjela i odobravala, pa su joj ti neandertalci pred nosom palili »nepodobne knjige« i bacali ih po kontejnerima u smeće, a ona je

samo klimala glavom i - spavala po običaju dubokim hrvatskim »intelektualnim snom«. A takozvana nova vlast (3 .1 2000) kaže »ne, a n išta s tim , jer ne rješavaju se ti problemi politički, nije to naša stvar, mi se bavimo samo pitanjem vlastite vlasti i raspodjelom funkcija, je T tako«!?

248



Mauthausen i Bleiburg

Dok ovo pišem (14. svibnja 2000. uveče) na II programu HRT-a prenose iz Mauthausena (pokraj Linza, Austrija) svečani koncert s IX Beethovenovom simfonijom, u čast i spomen na nacističke žrtve i holokaust u tom konclogoru, a ujedno je to proslava 55. godišnjice pobjede nad naci-fašizmom u Europi 1945. godine. Veličanstvena proslava! Preko tisuću ljudi iz svih ne samo austrijskih krajeva na velikom platou uz visoku stijenu, upravo na mjestu nacističkog zločina u Drugom svjetskom ratu. Tu u logoru Mauthausen, jednom od mnogih sličnih logora diljem Europe, pa i Hrvatske, Beethovenova glazba

tjera suze na oči baš u tom trenutku, riaročito drugi stavak »žalopojke«, u noćnoj tišini, svečano, tužno, a pri kraju i radosno, jer se pjeva i svira Schillerova poznata »Oda radosti«, uz veliki orkestar i mješoviti zbor Bečke filharmonije, te solo pjevače. Dirljivo i zanosno!U polovici izvedbe slušatelji pale svijeće. Tisuće upaljenih svijeća potencira komemorativni, svečani ugođaj - divna scena ko

ja pobuđuje najdublje emocije i vodi maštu prema onom nečuvenu povijesnom nacističkom hitlerovskom zločinu tisućljeća. Nezaboravan doživljaj, koji asocira na to, kako je ta Europa - usprkos svim svojim promašajima, negativnostima, pa i tim istim zločinima, čijim žrtvama sada odaje poštu na najljudskiji način, ipak ono duhovno podneblje, gdje se čovjekove stvari ne zaboravljaju. Upravo suprotno, one u danom času dolaze

na svoje pravo mjesto i u pravo vrijeme, kao memento da se strahote više nikada ne ponove ovdje, i da ljudi znaju koja i čija je mjera ono istinski ljudsko u čovjeku. Čovjeka to istinski ponese u najvećoj dubini ne samo emotivnosti, nego i razuma,



i sili ga na najdublje razmišljanje nad svojom vlastitom sudbinom, kao i nad sudbinom čovječanstva.Europa ipak zna gdje je m jera ljudskosti, koju onda u velikom trenutku, odlučnom za nas i ono bitno u životu, produbljuje do same srži duhovnosti, kako se čovjek ne bi izgubio u ništavilu zvjerinjaka, što sa svih stran a stalno vreba nad čovjekovim uvi

jek prezentnim stranputicam a koje ga odvode natrag u nehumana bespuća i povijesne tragedije.U toj se najdubljoj potresenosti i zanesenosti televizijskim prisustvom jednom istinski ljudskom doživljaju, koji čovjeka podiže na nivo njegove vlastite čovječnosti, uzbuđen pomišlju na samo sat prije gledanu emisiju te iste hrvatske televizije u

njezinu Dnevniku, koja prenosi »glavni događaj dana«, a to je st ili bi po nečijem mišljenju trebao bit i ni više ni manje nego upravo B leiburg.I što s e događa? Događa se jed na najočitija povijesna i ljudska perverzija: Dok Europa odaje poštu svojim i tuđim žrtvama nacizma i fašizma, i ujedno slavi pobjedu nad holokaustom, nakon 55 godina zaustavljene strahote u nacističkim konclo-

gorima diljem Europe u Drugom svjetskom ratu, H rva ti obr nuto s lave upravo ne te žrtve, nego svoje nacističko-fašističko- ustaš ke koljače, krvoloke, ubice i ratne zločince! I njih na ziva

narodom , h rva tsk im narodom , čak štoviše - »cvijetom h rva t skog naroda«\ I pod dojmom one beethovenovske sućuti i ujedno radosti pobjede nad mrakom pomislim: Pa kakav smo mi to narod, koji jedini u Europi, pa i u svijetu slavi svoje najgore izrode i ra tne zločince, pa um jesto da se toga stidi i pokušava neka ko prikr iti i zaboraviti, ali i iščistiti iz svojih sjećanja kao vlastitu narodnu sramotu, uzd iže te iste krvoločne i nesmiljene ubojice ne samo na rang vitezova , nego upravo njih proglašava

- ovo je do ista više nego suludo! - žrtvam al A da strah ota i neč uven a blasfem ija bude još i veća - ono što

se nisu usuđivali ni hadezeovci i njihov »poglavar« (prodana us taš ka duša!) za vrijeme svoje desetgodišnje vladavine - nova takozvan a demokratska vlada (u ime koje i kakve to demo

kracije?) šalje .čitavu delegaciju, predvođenu potpredsjednikom Sabora, potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane na

250



odavanje počasti tim ustaškim zlikovcim a! Pa, ova zemlja doista nema budućnosti!? Za nju postoji i uvijek se iznova ponavlja ne samo prošlost, nego njezina najgora, najm učnija i

najstravičnija, upravo neljudska prošlost. A ujedno se svakodnevno doslovno brblja o potrebi i glavnom zadatku ulaska u tu

istu Europu, pa ćemo dakako upravo s ustašama kao svojim vitezovima i herojima - koje ćemo slaviti valjda još stotine i tisuće godina - ući u Europu, koja je najdublje i radikalno raskrstila sa svojim vlastitim zločinima i zločincima. Stoga se Mauthausen pričinja na toj istoj {svagda istoj: hadezeovsko- -nacionalističko-ustaškoj) hrvatskoj televiziji kao događanje

s nekog drugog svijeta, gledano iz rakursa Hrvatske. A to i jeste

sasvim drugi svijet, s onu stranu te do bola izvještačene i duboko nezrele hrvatske duhovnosti, koja ne samo da svoje građane rastužuje u najdubljoj dubini ljudskoga bića, nego ih de-

struira u povjerenju u mogućnost da se Hrvatska distancira od svoje sramotne prošlosti, kako bi se uspostavio i materijalno i duhovno izgledniji život, što su ga ljudi na ovom napaćenu tlu najdublje zaslužili.

A onda - suprotno tome i demantirajući svaku nadu u egzistencijalni smisao obitavanja u ovoj hrvatskoj zemlji - dolazi u Bleiburg, i to službeno, u ime Hrvatskog Sabora kao njegov potpredsjednik (ne znam da li sa znanjem ili čak po nalogu predsjednika njegove stranke HSLS-a?) neki Baltazar Jalšovec, ne samo politički, nego kao što se vidi i ljudski anonim us (ali glavno da je on »pravi Hrvat«!), kako bi Hrvatskoj i čitavu

svijetu obnarodio svoju tugu nad » najvećom tragedijom hrvatskog naroda u njegovoj povijesti«, koja se sastoji u pobijenim ustaškim zločincima krajem Drugog svjetskog rata na ovom našem krvlju natočenom hrvatskom tlu od strane upravo tih »ustaških vitezova«, koji u Baltazarovoj gubici postaju - hrvatski narodi? Pa, to je pravo bjesnilo, pravo ustaško bjesnilo jednog tipa, koji se (zajedno sa svojim stranačkim kole

gama) posve izgubio u koordinatama naše suvremenosti, pa bjesomučno, pomućena razuma i emotivno sasvim »prestrugan iznutra«, luta ovom napaćenom zemljom i priziva joj duhove stravične i strašne prošlosti kao - moguću budućnost i pravu

251



ž ivo tnu i društvenu i po litičku , p a Čak i duhovnu dragocjenost, koju smo nažalost izgubili, ali je trebamo njegovati u svojim njedrima i ne samo slaviti danas, nego je oživjeti za naše sutra! To je pravo »hrvatsko ludilo«.Citiram ovdje izvještaj novinara riječkog N ovog lis ta doslovno: »C entralni politički govor održao je Baltazar Jalšovec:49 ‘Prije 55 godina ovdje se dogodila najveća izdaja u povijesti, najveća tragedija koja je zadesila hrvatski narod , pa čak i bilo koji narod u Europi’, rekao je Jalšovec. HSLS-ov saborski zastupnik ganuto je pričao o m ahom go lo bra d im h rvatsk im m la d ić im a , koje je ‘jed na vojska’ (!) prije 55 god ina tjerala do Bleiburškog polja. Na česte povike ‘Koja vojska?’, Jalšovec nije precizirao

odgovor, ali je konstatirao da ‘ tu vojsku h rva tsk i narod n ikad n ije p rizn a o kao svoju , što piše i u Programu moje stranke’. Jalšovec je konstatirao i d a se na B leiburgu začela klica slo bodne H rva tske kakva p o sto ji danas«.Ovo su svakako »izvrsno« formulirane, hvalevrijedne, instruktivne, ali u svakom slučaju vrlo opasne teze, nad kojima se svaki građanin Hrvatske mora zamisliti, kako bi znao kakvu

mu politiku, život i budućnost sprema i nudi, pa i provodi nova vlast, u kojoj su na najvišim državno-političkim položajima tipovi poput ovog »našeg hrvatskog predstavnika« na samom

t vrh u isto tako »našeg« (ne znam doduše: čijeg?) Parlamenta?! I doista, koga tu i na tom e mjestu pobijenih ustašk ih zločinaca predstavlja ove 2000. godine taj »predstavnik naroda«?! K o

je g naroda zapravo? Da li je onda zaista u pravu svaki dosa

dašnji velikosrpski nacionalist i šovinist i četnički ubojica, koji tvrdi kako su svi H rva ti usta še, pa to s gnušanjem i odbijanjem negiramo kao bitnu kvalifikaciju svakog hrvatskog čovjeka? Pa nam to još i danas kroz svoja »hrvatska usta« hoće ne samo

sugerira ti, nego i p o tv rd iti svojim govorom u Bleiburgu ovaj vjerojatno po svojem sam orazumijevanju i uvjerenju - »veliki i pravi Hrvat«?

To bi onda bila totalna tragedija čitava jednog naroda, nad kojim se ovdje prelama mač najordinarnijeg apsurda, što se

49 Prije toga u napisu je rečeno, kako je on došao kao »izaslanik predsjednika Hrvatskog državnog sabora«, to znači Zlatka Tomćića?! Op. M. K.

252



danas odvija pred očima ne samo hrvatske, nego i europske i svjetske javnosti. Ona će takve naci-fašističke tirade jednog parlamentarnog predstavnika hrvatskog naroda najvišeg ranga svakako notirati i »pažljivo uzeti u obzir« u daljnjem svom odnosu kako spram tog istog naroda, tako i spram njegovih

izabranih političkih predstavnika. Ja kao hrvatski građanin tom Jalšovcu nipošto ne dopuštam , da i ovo rečeno i bilo što govori i Hrvatskom vlada u moje osobno ime, jer ga smatram izrodom tog istog naroda, u čije ime on želi govoriti. I borit ću se svim svojim demokratskim sredstvima protiv svih takvih i sličnih »predstavnika naroda«, ma kako se oni zvali, ma koju značku stavili na svoju kapu ili čelo, i koliko god glum ili de

mokraciju u ovoj zemlji.Kad sam ovo pročitao, nisam mogao biti siguran u autentičnost ove Jalšovecove izjave u Bleiburgu, a naročito je strčalo njegovo pozivanje na Program njegove stranke HSLS-a, u ko

jemu navodno stoji ta teza, kako »hrvatski narod nikad nije priznao tu vojsku kao svoju«, a ta u njegovim ustima »nepoznata vojska« bila je dakako - partizanska vojska. Interpretacija ili novinarski izvještaj mogu biti i krivi, loši, nepotpuni ili naprosto neautentični (pa se na tako nešto kasnije pozvao i sam Jalšovec, tek naknadno shvativši što je zapravo rekao kad su pale - doduše vrlo anemične! - primjedbe sa strane). Međutim, ipak moramo povjerovati ne samo riječima, nego i pravom

smislu Jalšovecove teze o »toj vojsci«!Ovih dana koncem lipnja 2000. godine dobili smo potvrdu auten

tičnosti navedene izjave, i to iz ustiju samog predsjednika nje

gove stranke, to jes t glavom - Dražena Budiše! Evo njegove izjave i »pravog stava« njegove stranke HSLS-a, kako ne bi bilo nikakva nesporazuma ili zablude:»Pobjedu partizanskog pokreta, upravo zbog njegova komunističkog i jugoslavenskog usmjerenja većina hrvatskog naro

da nije dočekala kao vlastito oslobođenjel« (izjava u Jutarnjem listu).

Kad jedan čovjek rođen poslije 1945. godine, danas - 2000. godine - daje takvu izjavu, onda to nije samo puko nepoznavanje historijske situacije iz sada već davne 1945. godine, i ne samo obični (dodao bih: bezobrazni) falsifikat, jer sam ja i tu 1945.

253



i sve ostale četiri ustaške godine doživljavao na svojoj vlastitoj grbači zajedno s mojom obitelji i poginulim prijateljima, pa znam kako se kao oslobodilačka i j e d v a očekivana partizanska vojska dočekivala od čitava hrvatskog naroda, osim dakako od usta ša i njihovih preživjelih simp atizera - nego to i danas kao i jučer m ože izići samo iz - ustaških ustijul Zato i ovu Budišinu izjavu smatram i nazivam ustaškom !Ujedno ovdje, ne samo s obzirom na ovu i slične stavove i iz

jave D. Budiše, nego i na sve drugo do sada, želim istaknuti, kako sam posve uvjeren da će ne samo ova sadašnja Račanova vlast, nego i č itava H rva tska imati još velikih neprilika (pri čemu je taj pojam »neprilika« isuviše blag za ono što doista

slijedi!) od sam oga Budiše i njegova HSLS-a, tako da ćemo - ne daj Bože! - još m ožda čezn uti za tuđm anovskim vremenom,

jer će Budiša povesti kao »glavni šef« za sobom najcrnju ultra- desnicu , i to iz dvaju bitnih razloga: 1. što je on sam taj pravi desničar, pa mu to leži u njegovoj prirodi, i 2. neće tako lako Budiša »oprostiti hrvatskom narodu«, što ga u nekoliko navrata već n e bira za predsjednika! On to m ora posta ti, m ilom

ili silom, pa će se to i dogoditi! Eto, toliko, pa neka nas onda Bog sačuva, ako može!I sad se opet vraćam u m islima na - M auth ausen i onaj ljudski humanistički do srži intonirani događaj s Beethovenom kao vertikalom , kako bih bar trenu tno iščistio iz sebe istinsku tugu zbog ove moje vlastite nemoći da svim svojim htijenjem

i pisanjem kroz decenije svoga aktivnog filozofskog života uč inim samo jedan iskorak iz ove naše zaosta le i - kao što vidimo: ružne - svak idašnjice, koja me u stop u prati poput sjene što se stalno iznova nadvija nad mojim životom. No, gledano realno, to su ipak samo puke kompenzacije za ljudski dosto

jan život, koji se nema! I tu leži prava tragedija za svakog iole mislećeg čovjeka koji bi želio da se učini nešto bolje i u svom

i u tuđem životu tu pokraj nas.Nezadrživo mi naviru sjećanja iz mladenačkih gimnazijskih dan a u Zagrebu, nak on uspostave N DH 1941. godine. Zajedno s tadašnjim najboljim školskim drugom i prijateljem Vinkom L etinićem (rodom iz Savra na Dugom otoku), s kojim sam od-

254



rastao i bio duhovno srodan, i s kojim sam bio ne samo u školi svakog dana, pa smo šetnjom kroz grad gotovo svakodnevno čitali obavijesti' o smaknuću »komunističkih agitatora i duhovnih začetnika...« poput Augusta Cesarca, Otokara Keršo- vanija, Milana Durmana, Ognjena Price, Božidara Adžije i mnogih drugih antifašista, pa nam se ledila krv u žilama i hvatala nas zimica u kičmi, jer smo za njih znali i čitali njihova djela... a ustaška je vlast nemilice nastavljala sa svojim zlodjelima, koja su nas mlade gimnazijalce zaprepaštavala. U svom mladenačkom romantičarskom pogledu na svijet i život nismo vjerovali da su te strahote uopće moguće! A to je iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu tokom rata eska

liralo svim mogućim zvjerstvima. Obojica smo bili totalno ljudski ošamućeni, i u mladenačkom bijesu i rezignaciji svojom nemoći dolazili u razgovorima do svih mogućih i nemogućih raspleta toga užasa i smišljali »osvetu« za sva ta zlodjela ustaške vlasti i ustaške vojnice, pa smo se pitali, kada i kako bi trebalo osvetiti sve te strahote. Ta smišljana i po našem sudu neophodna »osveta« bila je mladenački krik za pravdom , »koja

jednom mora nastupiti«!, jer nismo mogli vjerovati da bi ti ustaški zlikovci mogli biti pošteđeni odmazde i konačno p r i

mjereno kažnjenil Tom našem bijesu, rezignaciji i ošamućenosti svim tim zbivanjima pridonosili su neki susreti poput ovoga: Jedan ustaški zlikovac, inače sa svojom obitelji stanar u mojoj kući, u Me- dvedgradskoj ulici 35, s kojim sam rastao u ulici, a bio je tri

godine stariji od mene, jednog nas je dana sreo, došao u moj stan i s užitkom pričao o svojim »podvizima« po Kordunu i Baniji. On nam je »radosno« opisivao silovanja srpskih žena i njihovo masakriranje i ubijanje poslije toga, a onda je na naše zgražanje i užasno zaprepaštenje opisao kako je zajedno sa svojim ustaškim sudrugovima upadao u srpske kuće, uzimao dvo ili trogodišnju djecu za noge, pa im je glave razmrskavao

o zid, tako da su te orgije suludih i bjesomučnih koljača znale potrajati čitave noći, pa se još i tužio kako je bio »jako umoran poslije toga«... Meni se smučilo slušajući te strahote, istrčao sam iz sobe i u dvorištu povraćao. A Vinko je bio na rubu ludila i

255



spon tan o htio sko čiti n a tog zločinca, ali je ovaj izvadio pištolj i zaprijetio mu ako išta poduzme. Po povratku iz dvorišta potjerao sam ga iz stana, i rekao mu neka se nikada više ne po

javi ovdje. N isam ga nik ada više vidio, ali sam kasnije čuo daje taj isti zlikovac bio jedan od najaktivnijih sudionika pri uništavanju logoraša u Jasen ovcu , a ime m u je bilo Ivan Matković (možda neki nešto više znaju o tome monstrumu?).I da ne pričam dalje, jer je toga oko mene bilo još, pa i u toj mojoj kući, gdje su još dvojica nekadašnjih mojih drugova s ulice bili ustaše, a jedan od njih prilikom ulaska partizana u Zagreb ispalio je sebi metak u glavu i tako dokrajčio svoju zlikovačku ustašku »karijeru«. Tako je u nama dvojici, Vinku i

meni, iz dana u dan rasla sve veća i žešća potreba za pravednom kaznom tih zločinaca.Poslije rata ostao sam sam. Jer m ije Vinko poginuo, a ja nisam dugo iza toga čuo n i dozn ao za taj »čuveni« i od men e i mojeg druga Vinka toliko željeni i za izvršenje pravde očekivani -

B leiburg. Konačno je došlo i do toga, samo za mojeg prijatelja, pa i za m ene isuv iše prekasno, a da bi to u m eni izazivalo bilo

kakvo »olakšanje« ili »zadovoljštinu« za naše mladenačke užasne i nepodnošljive psihološke muke i unutrašnje »katarze« u čežnji za zadovoljenjem bar minimalne pravde za sve ustaške zločine.No, što m ije b ilo »prikraćeno« dugi niz godina, sada mi to »nadoknađuju« i s punom mjerom vraćaju ovi ustaški zločinono-

s ta lg ičari endehaovske provenijencije, svojim svečanim blagoslovima tih istih do neba vapijućih zločina na ovom našem hrvatskom , krvlju natopljenom tlu iz ruku i djela »naših pravih Hrvata«, koji su naše bakljonoše za budućnost i temelj naše današnje, nove i demokratske Hrvatske.Na kraju bi u vezi sa tim Bleiburgom i s htijenjem tih današnjih ustašoljubaca i NDH-nostalgičara ipak trebalo postaviti

nek oliko pitanja, bar za eventualno otrežnjenje nekih drugih, jer ovi se nikada neće »otrijezniti«, pa evo tih nekoliko pitanja: Što je čemu prethodilo? N isu li upravo ta ustašk a zvjerstva bila ne samo neki povod, nego baš p ra vi uzrok Bleiburgu kao posljedici? Smatraju li današnji branitelji tih ustaša, da njihova

256



zvjerstva kroz četiri godine nisu zavrijedila nikakve odmazde, ni kazne? Kakav bi trebao biti rezultat eventualnog suđenja, daje ono poslije rata održano »po svim pravnim propisima«, o kojima sada deklamiraju ti ustaški »pravdoljupci«? Da li je Niirnberg u Njemačkoj učinio i presudio nešto drugo od onoga, što bi pred sudom zaslužili i bili dostojno kažnjeni ti ustaški ratni zločinci protiv čovječanstva i čovječnosti, kako glasi ntirn- berška presuda nacističkim zlikovcima? Kakav i koji je to »hrvatski narod« zadesila najveća izdaja u povijesti? I u vezi s tim, koja je to »najveća tragedija hrvatskog naroda u čitavoj njegovoj povijesti«? Koji i kakvi su to »mahom golobradi hrvatski mladići« bježali pred (inage se ne zna koje vojske!?) par

tizanskim jedinicama, kojima se danas tobože ne zna ni ime, pa ih se imenuje »jedna vojska«? Bila je to kroz cijeli taj rat i te kako »dobro poznata« vojska, kad se bježalo pred njom! Zašto su ti golobradi (i to domobranski!) mladići morali bježati pred tom vojskom, ako nisu krivi, i ako nisu učinili nikakvih zločina prije toga? Nisu li se partizanima predavale čitave domobranske jedinice, pa su bez ikakve kazne ili odmazde ostale u par

tizanima, ili su bile razoružane i poslane svojim kućama? Misle li ti ustašobranitelji ove 2000. godine, da se o tome više ništa ne ■ zna i da se baš sve zaboravilo, kad su još živi mnogi nekadašnji partizani? Ja sam tada godinu dana i sam bio jedan od tih »golobradih mladića« kao domobranski časnik (zastavnik), pa mi nije ni na kraj pameti bilo da bježim u Austriju, jer nisam učinio nikakvih zločina! Jedino se ustaše nisu mogli predavati

partizan im a , jer su znali da ih čeka streljanje za zločine. Misli li doista taj Jalšovec i njemu slični (HSLS-ovci, zaista pravi - liberali!), da danas već može falsificirati povijest, kao da su svi sudionici tih tadašnjih ratnih zbivanja pomrli, i da ne postoje više nikakva svjedočanstva, pisani i slikani dokumenti koji govore upravo suprotno: daje hrvatski narod najvećim svojim

dijelom (pa i svojim djelom, pomažući partizanski pokret od

prvih dana) bio protiv ustaških zločina (i ustaške Pavelićeve »države«) i upravo za partizansku vojsku, koja se baš tom podrškom ne samo održala, nego i odnijela veličanstvenu pobjedu nad naci-fašizmom na ovom tlu?! Smatraju li doista ovi današnji

257



ustašoljupci, da će se nova demokratski konstituirana Hrvatska osnivati na tem eljim a tih ustaških zločina , i uopće na toj ideologiji, koja nije ni to, iz prošlosti, i pokušajima današnjih ostataka »njegovatelja ustaških ideala« (no, serbus!) da vrate kotač prošlosti i te užasne godine ustaštva, koje su upravo

na jveća traged ija i sram ota hrv atsk og naroda u čitavoj njegovoj historiji?! Napokon, da se kaže i sljedeće: Da se ova današnja nova vlast pridržava norm alnih dem okratskih regula

svake suv rem ene vlasti, onda bi u im e interesa upravo tog hrva tsko g naroda i svih građana H rvatske - um jesto da podilazi tim naciona lističko-ustaško -terorističkim grupam a - odm ah

p o zakonu i U stavu procesuirala sve te huškače na mržnju

koji joj ja v n o pr ije te rušenjem uspostavljene demokratske vlasti! A ako to ona ne uč ini, biće sam a odgovorna i pred svim građanim a H rva tske koji su je izabrali, i pred poviješću, jer je proigrala prvu pravu šansu za uspostavljanje demokratskog su stava u sam ostalnoj Hrvatskoj! Naravno - a tim e se, valjda po već uhodanom lagodnom saborskom životu nonšalantno i računa? - tada u tom pravom sm islu neće stradati moćnici na

vla sti, n ego m i hrva tski građani, koji ćemo opet platiti svojim već sada un ištenim životima eventualnu još veću katastrofu od prijašnje hadezeovske i tuđmanovske, a »oni« će opet postati dobro plaćena - opozicija , to jest oporba u Saboru!?

258



Praxis-filozofija - povij esno-utopij ska

anticipacija budućega

Nakon zabrane časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole (1974) nisu prestale kritike, »kritike« i katkad vrlo neukusni, pa čak i brutalni napadi na časopis i članove već bivše redakcije. I to ne samo radi minoriziranja desetgodišnjeg napora da se na nivou održi jedna već i međunarodno cijenjena i hvaljena publikacija, nego i radi difamacije ljudi koji su dali sve od sebe da svojim naporom i talentom podignu hrvatsku filozofiju nazvanu po drugima »Zagrebačkom filozofskom školom«, na visoki i dostojni nivo, priznat i u toj inače tradicijom stoljećima »filozofskoj Europi«! Bilo je tu i poznatog »hrvatskog jala«,

među ostalim, ali je bilo isto tako gotovo nevjerojatno vidjeti, s koliko žestine, upornosti i beskrupuloznosti taj Praxis i praksisovci kroz čitave decenije bivaju napadani sa svih strana, i koliko je bio »trn u oku« tolikim društvenim i intelektualnim, kao i kulturnim snagama u toj našoj hrvatskoj sredini! Koliko mi je poznato, jedini intelektualac koji je našao lijepu

riječ za djelatnost Praxisa bio je arhitekt Vjenceslav Richter

u jednom nedavnom televizijskom razgovoru (svibanj 2000), kad se ujedno podsjetio nekadašnjih živih diskusija u organizaciji Praxisa (u Klubu nastavnika Sveučilišta), još početnih godina izlaženja časopisa.Nije dakako bilo nipošto čudno, što su se takvi napadi zaoštrili posljednjih desetak godina od strane tuđmanovsko-hadezeovsko-nacionalističko-ustaških ideologa, jer je to bilo »normal

no«, i moglo se upravo tako i očekivati. Međutim, od onih tzv. socijalističkih vremena, pa preko bivšeg nacionalističkog režima, sve do ovih novih dana nakon izbora 3. siječnja 2000. godine, u ovom deklariranu demokratskom stanju i novom



procesu koji nas ima uvesti u Europu, u odnosu na Praxis i praksisovce sve je ostalo na istome: P raxis ostaje i dalje - ne

p o doban za sve postojeće društveno-političke i ideologijske snage hrvatskog društva. Da li bi se s pravom moglo i smjelo zaključiti, d aje P rax is i dalje ostao »strano tijelo« u bivšoj, sadašnjoj i budućoj Hrvatskoj? Treba pričekati!Da za ovo posljednje pitanje ne bih ostao pri pukoj tvrdnji, evo i jednog malog primjera, koji sam po sebi ne bi morao biti ind ex općeg stanja u Hrvatskoj danas, ali je ipak vrlo simptp- matičan za ovo »novo vrijeme«: U jednoj skorašnjoj televizijskoj emisiji u veljači ove 2000. godine Antun Vujić, sadašnji ministar kulture u Račanovoj vladi, inače SDP-ovac, u razgo

voru s prononsiranim naciona lističkim profesorom povijesti na Filozo fskom fak ulte tu u Zagrebu, dr Ljubom Antićem, koji je pozvao Vujića u emisiju gdje je trebalo govoriti o studentskoj 1968. godini (u čem u Vujić uop će nije sudjelovati ili prisus tvovao bilo čemu u tadašnjim zbivanjima u Studentsko m centru, pa o tom e »iz prve ruke« - doslovno ništa ne zna), novi m inista r kulture, a da pritom ne trepne, izjavljuje o sudionicima tog

događanja Gaji Petroviću i Milanu Kangrgi kako »su oni bili filo zofsk i dogm atsko-konzervativno orijen tiran il «Zajedno p a r excellence progresivno, upravo re-evolutivno (revolucionarno) mišljenje, što su ga praksisovci filozofijski temeljito produbljivali i razrađivali u svoj svojoj filozofskoj djelatn osti (pa su o tom e nap isali i objavili preko s to tinu knjigal)

izreći takav stav, znak je samo poznate odioznosti, netrpeljivosti i gotovo nep rijateljstva spram jedne socijalno-filozofijske provenijencije. Jer, to je objektivno - očiti ne sam o filozofski,

nego i ljudski p ro m a ša jiNavodim ovo samo kao potkrepu svojem stavu o toj praxis-filozofiji kao »stranom tijelu« u ovom »pravom hrvatskom tkivu«, pa se ta »unutrašnja tuđost« pojavljuje gotovo poput - sudbine.

A to bi onda značilo da n ikako drugačije tu ne m ože biti? No, to bi značilo možda i nešto mnogo presudnije i u tom smislu značajnije upravo za ovu našu hrvatsku sredinu, pa bi taj zaključak (dakako, ne sam o ili jedino s obzirom na rečeni odnos spram P ra x isa , jer bi to bilo isuviše »prekratko«!) mogao gla-

260



siti: U Hrvatskoj ono lijevo nema ni svog mjesta, ni svoga sidri šta, ono jo j je po prirodi stranol Trebalo bi dobro razmisliti, da li je takav zaključak točan, istinit i uopće održiv?! O tome, naročito u ovom trenutku naše sadašnjosti, ovisi mnogo više, nego što bi se to nekome moglo pričiniti! Jer ovdje i sada demokracija može i početi, i napredovati i čak se i održati samo kao - lijeva orijentacija, budući da bismo bar sada, nakon posljednjih deset desno-desničarskih, proustaških godina, konačno morali najdublje spoznati i uvidjeti, da nas ovo desno vodi doslovno u - katastrofu! Gledano historijski, mogli bismo kazati i to, da je istinska demokracija uvijek bila i jest na lijevoj, to znači progresivnoj strani koja

vodi u budućnost kao mogućnost ljudskoga!Ako se pak ovo desno, u bilo kojem obliku, nastavi na ovom strašno zaostalu tlu, koje nema demokratskih tradicija, onda će to biti stalni »kamen oko vrata« svakom htijenju bilo koje vrste koje bi ono povijesno-progresivno željelo bar malo povući naprijed, ne samo prema demokratskoj Europi, o čemu se sada toliko govori, nego i u ljudskom smislu jednoga gotovo nasušna

unapređivanja kvaliteta života ovdašnjeg čovjeka, koji je to konačno zaslužio.U vezi s rečenim potrebno je ovdje bar ukratko odgovoriti na pitanje: Sto je zapravo taj Praxis i ta praxis-filozofija? Nešto

je bilo rečeno u Uvodniku za Praxis br. 1, ali treba još samo malo pojasniti samo ime časopisa. Puko odbacivanje »kritika« i svakovrsnih napada na tu poziciju ne kazuje još ništa pozi

tivno o njoj, nego se zadržava samo na negativnoj poziciji. Zato najprije o imenu Praxis: Grčka riječ ili njezin pojam u filozofiji (stare Grčke) određuje pored etike i politike , u kojima je upravo praxis osnovni pojam koji označava jedan od momenata čovjekove praktičke djelatnosti, još i pojam techne i theo-

ria (koja se prije svega odnosi na filozofsku djelatnost, ili bolje reći kontemplaciju kao promatranje svega što jest). Taj grčki

pojam praxisa ne obuhvaća dakle cjelinu te sveobuhvatne čovjekove djelatnosti uopće, nego samo jedan njezin moment. Ono što je tu bitno, on je posve odvojen od pojma theoria, ali isto tako i od pojma poiesis (što se uglavnom odnosi na umjet

261



ničko stvaralaštvo). Jednostavno rečeno, p rax is se ovdje odnosi na m eđusobno djelovan je pojedinaca u običajnosnoj za

jednici p o lisu (država i društvo, pa onda i grad ujedno, poput Atene). Ta različ ito st određenja posebnih područja čovjekova života u cjelini, izrečena pojmovima: prax is, poiesis, techne i

theoria i njihova sadržajna i smislena uzajamna odvojenost specifična je za to starogrčko društvo, odnosno zajednicu, pa se tim e bitno i tem eljito razliku je od modernog, novovjekovnog načina života, a to znači i pojmovno. Jednostavo rečeno, moderni novovjekovni (a m ogli bism o to još konk retizirati i reći: građanski!) pojam prakse, za razliku od grčkog praxisa , sadrži u sebi sva č etiri na ved ena određenja: praxis, po iesis, techne i

theoria, i to u smislu totalnog čovjekova osvajanja i prisvajanja kako prirode, tako i svijeta i sebe sam a u njemu. A k tom e još pridolazi i pojam - vremena.Ako je dakle taj starogrčki pojam prakse kao p rax is (blago rečeno) - neprimjeren tom e modernom novovjekovnom pojm u

p rakse , kako su onda praksisovci došli na to, da svoj časopis naz ovu upravo tim (u tom sm islu zapravo »krivim«) imenom?

Neki naši europski prijatelji-filozofi s pravom su postavljali svoje dobronamjerno pitanje.o tome. No, mi smo bili svjesni i toga, dakle i same stvari i značenja tog pojma, kao i mogućih kr itika u vezi s tim , ali smo pojam prax is zadržali samo iz dva razloga: 1. pojam prakse bio je već i u teoriji i u praksi tadašnjeg staljinizma toliko isfalsificiran i toliko smisleno ispra

žn jen , gotovo »ofucan«, daje postao ne samo filozofijski, nego i u svakidašnjem govoru toliko već otrcan, daje postao upravo p o litičk i odbojan , jer se taj pojam p rakse konačno sveo samo na tu - staljinistički određ enu i prakticiranu p o litik u (koja se srozala do nivoa pukog politikantstva i politicizma). Da se to izbjegne i da se dobije bitn o nova konotacija, dakle pravi smisao onoga do čega na m je bitno stalo, htjeli smo tim imenom

2. naglasiti upravo namjeru da želimo osnovati i imati, i u tom sm islu provoditi u djelo - jed an filozofski časopis. A sam pojam smjerao je na to da se ne želimo zadržavati isključivo na nivou apstraktn og teoretiziranja, tj. u smislu teorije (theoria) odvojene od prakse, a to znači na nivou puke — kontempla-

262



cije, što pojam teorije sam po sebi i znači. Tako je već u uvodu naglašeno, kako ne želimo osnovati jedan tzv. uskostručni filozofski časopis (riječ stručan u našem jeziku etimologijski točno pogađa smisao sadržan u njoj, pa dolazi od: u-stručiti

se, tj. ustručavati se, a mi se svojim napisima nismo imali namjere - ustručavati od bilo čega, a prije svega od kritičkog preispitivanja bitnih problema koji nas muče!). Time nismo htjeli sebi unaprijed oduzeti mogućnost i namjeru da se časopis bavi svim ključnim pitanjima i problemima suvremena svijeta, pa prema tome i našeg društva u cjelini. Tako je ostalo ime - Praxis.No, pitanje ostaje: o bitnoj (dakako prije svega filozofijskoj)

orijentaciji čitave te praksisovske djelatnosti, tj. koji je bitni smisao te djelatnosti! Sada, nakon nekoliko desetljeća od osnivanja kao i zabrane časopisa, kao i nakon stotinjak knjiga što su ih objavljivali članovi redakcije Praxisa, može se učiniti bar nekakav tzv. saldo cjelokupne te djelatnosti, uspjeha i promašaja, ali i uočavanje onoga bitnoga pri svemu tome, a naročito tzv. polaganje računa za postignuto, kao i za sve pro

puste i promašaje. No, kao najvažnije pitanje postavilo se i postavlja se i u javnosti povijesno mjesto , odnosno koliko je to naše (tada jugoslavensko, a sada hrvatsko) praksisovsko djelovanje u cjelini ne samo historijski marginalizirano, nego nešto što je po svojoj biti - »odumrlo«?Budući da sam na neka slična pitanja već imao prilike odgovarati, ne bih se ovdje htio posebno truditi oko nekih novih

formulacija u odgovoru na sve to, nego sam odlučio navesti ovdje doslovno dva odgovora iz jednog interviewa, što gaje sa mnom vodio suradnik novosadskog časopisa Stav Mitar Roče- nović za broj od 31. III 1989. godine. Prvo njegovo pitanje u navedenu smislu glasilo je:

- »Gdje je danas (1989) povijesno i misaono mjesto praxis-filozofije ipraksisovaea? Je li ona marginalizirana sam im tokom historijskog

procesa, ili naprosto ušu tkana?- Ja bih rekao nijedno, ni drugo\ Sto se drugoga tiče, ne iscrpljuje se praxis-filozofija samo onime što se bilo pisalo u razdoblju izlaženja časopisa Praxis (1964-1974), i održavanja Korčulanske ljetne škole. Tom je djelatnošću dan samo pečat jednom vremenu od desetak

263



godina ili pešto više, ali je ono bitno i glavno sadržano u mnogim do sada objavljenim knjigam a praksisovaca.5u Tim e ta misao nije niti može biti ušutkana u doslovnom smislu riječi, jer misao i duh ostaju neuništivi, usprkos (birokratskim i svim drugim diluvijalnim) naporima da ih zatru i unište u temelju, budući da i oni smetaju sve autoritarne vlastodršce i antipovijesne snage svih profila, kao i ‘socijalistič ke’ i nacionalističke uzurpatore vlasti. Danas, kad već ovdje o tome

govorimo, postaje doista sve jasnije, zašto je bilo potrebno i nužno da se zabrane i Praxis i Korčulanska ljetn a škola - zato što su bili

najradikalniji i najtem eljitiji kritičari birokratske kontrarevolucije, koja je nastupala pod ideologijskom firmom socijalizma, što se do danas zbiva u sve drastičnijim oblicima koji su ovu zemlju doveli do katastrofe.Sto se pak tiče pitanja o''marginaliziranju samim tokom historije’, reći ću vam ovo: N e samo da praxis-filozofija nije marginalizirana tim tokom, nego naš taj jugoslavenski historijski tok jo š nije ni dospio

na ovaj povijesn i nivo što ga je ta m isao antic ipirala, nego će se naše faktičko historijsko kretanje još morati dobrano potruditi, da bi se iz ove plemensko-rodovske, polufeudalne, predgrađanske historijske situacije dovinulo do onoga što se praxis-filozofijom misaono iskazalo i dokučilo. D a - u tom smislu - parafraziram Marxa, koji polovinom prošlog stoljeća govori za tadašnju Njemačku: praxis -fi lo zo fija je s t

m isaona antic ipacija jugoslavenske historije, tj. svih njezinih naroda, ona je nadom je sta k za faktički povijesni deficit u realitetu, pa ovdje

historija kaska za filozofijom gotovo puna dva stoljeća, ako ne i mnogo više. Stoga bi se prije trebalo govoriti o marginalnoj poziciji i situaciji postojećeg stanja u odnosu na ovaj naš filozofijski nivo, a ne obratno. Naša filozofija govori s najviših vrhu naca europske m isli i povijesti, a realnost nam je sada negdje ispred, tj. prije događanja epohalne (francuske) građanske revolucije od 1789. Ili, kako bi rekao Marx, ta filozofija pretječe to realno kretanje najmanje za oko dvjesta godina, mjereno europskim povijesnim vremenom. Dakle, prava povijesna rea lnost koju izraža va ta filozofija im a tek da dođe. Naravno, ako ikad, jer nigdje to nije - ‘osigurano’!- Je li posredovanje povijesnog p roje kta i b itk a danog svijeta , to jes t

ove naše zbilje , d o ista bila tada slaba točka praxis -filozofije?- Ako se sam a stvar o kojoj je riječ postavi na navedeni način, možda bi se tako, ali sam o uvjetn o, moglo formulirati. No, što ovdje može značiti to ‘posredovanje’? Istinska je misao svagda anticipatorska

50Ovo se odnosilo samo na djela do 1989. godine, ali su i iza toga izišle mnoge njihove knjige! Ja sam npr. nakon toga objavio još tri svoje knjige, od kojih su dvije na oko 500 strana svaka produbile neke moje osnovne teze, a s po j

m om vrem ena otvorile diskusiju o tom krucijalnom pitanju naše suvremenosti, kao što su: E tika ili revo lucija, Praksa-vrije m e-svijet, a kasnije Izvan

povijesnog događanja, op. p.

264



(to je pitanje ideje koja jest ili nije prezentna i na djelu). Ona je kao kritička misao okrenuta u budućnost i time je po svojoj biti - utopij

ska (ne: utopistička!). Ona drži otvorenim istinski povijesni horizont ljudski dostojna opstanka - time je hum anistički orijentirana misao, ili misao revolucioniranja postojećega (koje se same riječi ne samo odriču, nego i boje kao ‘vrag tamjana’ sve reakcionarne, nazad

ne, antipovijesne i kontrarevolucionarne, u postojeće kao svoje najbolje čvrsto ukopane snage i pojedinci!). Da bi to bila, ona je ujedno nužno s onu stranu postojećega, a time i na svoj način vizionarska. Tako se filozofija javlja i potvrđuje kroz čitavu svoju historiju. I samo to može biti njezino posredovanje povijesnoga projekta postojećeg svi

jeta - da ukazuje na buduće koje ima da sada i ovdje bude na djelu. Bez te dimenzije budućnosti zbilja - umire u svojoj biti, pa ostaje samo vegetiranje.No, što se tiče naše historijske situacije, kao što je rečeno, valja ‘samo- kritički’ istaknuti sljedeće: S očitom iluzijom da je u nas na djelu

mogućnost socijalističkog revolucionarnog preobražaja postojećeg stanja, što smo ga naslijedili od stare Jugoslavije, naša je filozofija ‘pucala predaleko’ i time je u svom prejakom zaletu kod nas preskočila ‘posao’ cijele jedne epohe - epohe građanskog svijeta. Zalažući se za ‘socijalističke solucije’, ispustila je iz vida - premda je i na tome posredno i neposredno radila - da se u jednom izrazito predgrađan-

skom ekonomskom, socijalnom, političkom, kulturnom i duhovnom

stanju života na ovim našim rudimentarnim i zaostalim prostorima moraju prethodno stvoriti pretpostavke, građanske demokratske pretpostavke, u svoj njihovoj širini i dubini, da bi se tek tada mogao učiniti jedan korak dalje. Danas je toga, međutim, potpuno svjesna, a njezin je dosadašnji velik posao trenutno (ali samo trenutno) ‘stavljen u zagrade’, pa čeka, kao što smo rekli, svoje pravo vrijeme. (Da li će ga i kada dočekati, to je otvoreno pitanje i izvan njezine moći!)Naša je filozofija - priznao to netko ili ne - bila jedan od momenata, i to bitnih i nezaobilaznih momenata u samoosvješćivanju naše sa

dašnje historijske situacije i u njezinu kritičkom sagledavanju, i tu leži njezina neosporna zasluga. Na sve to kao zbil jski positivum naići će svakako buduće generacije, ako neće htjeti lutati po sporednim kolo-

sjecima sadašnjosti i budućnosti. A tu onda leži i njezino posredovanje svakog daljnjega koraka u demokratiziranje (demokraciju) i humani- ziranje (ljudski dostojan život čovjekov) na ovom našem još vrlo sirovu i zaostalu historijskom tlu, koje je posve još impregnirano mitologij-

skom okrenutošću u svoju idealiziranu - prošlost (pa pokušava živjeti od nje - uzalud)«.

To je bila 1989. godina. Ono bitno ovdje rečeno ostaje u potpunosti (a nešto od toga bilo je već na djelu, u svoj svojoj strahoti), i još se i sada slažem s tim stavovima. Nisam dakako

265



mogao ni slutiti, što nas sve u Jugoslaviji čeka nakon toga, a samo jedna ili dvije godine odvajale su nas od totalne katastrofe po sv im linijama, iz koje se nijedna od sada sam ostalnih zemalja i tih naroda-plemena neće izvući valjda još stotinu godina. To je naime bila i jeste doista prava povijesna katastrofa u kojoj je i sve ono s mukom pozitivno postignuto (a bilo

je toga dosta na mnogim područjima života , i to valja priznati!) otišlo u prah i pepeo, te sada po našem starom historijskom običaju moramo -početi iznoval Samo što se sada nema od čega

početi iznova, jer je taj nacionalistički suludi povratak u prošlost pomeo pred sobom i ono malo što je kroz pola stoljeća s najvećom mukom i znojem ostvarivano. A taj nacionalistički,

ustaški nihilizam, obnovljen nakon pola stoljeća, svojom je ideologijskom indoktrinacijom u hrvatskom narodu pomutio i ono malo sabranosti i jedva probuđene građanske svijesti, tako da su Hrvati najvećim dijelom ostali posve ošamućeni od

jedne politike, koja to nije ni bila, iz jednostavnog razloga što n ac iona lnost ili nacionalna p r ip a d n o s t ne može b iti p o litičk i p ro g ra m ili p o litičk a osnova društvena živo ta , osim u nacizm u

i faš i zm u , gdje je na djelu zvjerinjak, a ne politika!Tako se i dalje nalazimo u stanju »samoskrivljene nezrelosti« (Kant), na što su praksisovci uzalud ukazivali čitavom svodom djelatnošću još prije više od četiri desetljeća. Zato je rezignacija svagda tako blizu, pa nagrizava svaki polet i nadu, čim čovjek počinje razmišljati o (bes)mislenosti v lastite djelat

nosti, u ovom slučaju i filozofske i ljudske i životne. Na jednome mjestu Hegel, govoreći o onom tzv. običnom čovjeku i konstatirajući njegovu zbiljsku bespomoćnost pred vlastitim životnim (ne)prilikama, kako se u svim takvim situacijama može čuti zapravo duboko rezignirani zaključak: » Es is t so!« (To je tako!), pa onda kaže kako taj čovjek naža lost nikada ne ide dalje od te puke - konsta tacije, a da se nikada ne upita, zašto

je »to tako«, i da li i m ora osta ti »tako«, jer bi možda moglo biti i - d ru g a č ije l ? Pitanje je u ovom trenutku samo jedno: Kada će se taj (ovdje: hrvatski) čovjek kao isključivo nacional

no biče ipak pretvoriti u -građaninaV. Možda je to »posao« za

čitavu jedn u epohu?

266



B ib lio g ra fija ra d o va M ila n a K a n g rg e

Do sada objavljene kn jige:1. Racionalistička filozofija - Veliki metafizički sistemi 17. stoljeća (Matica hrvatska, Zagreb 1957, 1979, 1983)2. Etički problem u djelu Karla Marxa (Naprijed, Zagreb 1963, Beograd 1980)3. Etika i sloboda (Naprijed, Zagreb 1966, Bratislava 1967: Etika a sloboda - Vydavatelstvo politickej literatury, Bratislava)4. Smisao povijesnoga (Razlog, Zagreb 1970)5. Razm išljanja o etici ( Praxis, Zagreb 1970)

6. Čovjek i svijet (Razlog, Zagreb 1975)7. Filozofija i društveni živo t (Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1988)8. Hegel-Marx (Naprijed, Zagreb)9. Etika ili revolucija (Nolit, Beograd 1983)10. Praksa-vrijem e-svijet (Nolit, Beograd 1984)11. Izvan povijesnog događanja - Dokumenti jednog vremena ( Feral Tribune, Split 1997)12. Racionalistička filozofija (Antologija filozofskih tekstova, Školska knjiga 1960 /treće izdanje/, str. 117-153)

Rasprave i studije u inozemnim publikacijama:»Problem odcudzenia v Marxovom diele« (u: Človek a odcudzenie, Vydavatelstvo Slovenskej akademie vied, Bratislava 1967, str. 71-110)»Ideologie ako forma a sposob ludskej existencie« (u: Spytovanie sa na člo- veka, Vydavatelstvo politickej literatury, Bratislava 1967, str. 56-69)»Der Sinn der Marxschen Philosophie« (u: Gajo Petrović, Hrsg.: Revolutio-

nare Praxis, Rorilbach Verlag, Freiburg 1969, str. 50-70)»Praxis und Kritik« (u: Gajo Petrović, Hrsg.: Revolutionare Praxis, Rom-

bach Verlag, Freiburg 1969, str. 95-110)»Marx a teoria odrazu« (u: Spory o teorii odrazu - Nakladatelstvo Epocha, Bratislava 1969, str. 62-88)»II rapporto tra la societa e lo stato in Hegel e Marx« (u: La rivolta di »Praxis«, Longanesi&C., Milano 1969, str. 71-101»Arbeit bei Hegel und Marx« (u: Gerd Klaus Kaltenbruner, Hegel und die

Folgen, Rombach Verlag, Freiburg 1970, str. 295-313)»Ideologie als Form des menschlichen Daseins« (u: Philosophische Perspek-

twen, Band 2/1970, Hrsg. Von R. Berlinger und E. Fink, Vittorio Kloster- mann, Frankfurt/Main, 1970, str. 158-168)»Entfremdung und Verdinglichung in Marxens Werk« (u: Rudi Supek/Bran- ko Bošnjak, Hrsg., Jugoslawien denkt anders, Europa Verlag, Wien-Frank- furt-Ziirich 1971, str. 13-33)



»Mensch und Welt - Die geschichtliche Welt und ihre Moglichkeit« (u: Wel- taspekte der Philosophie - Festschrift fur Rudolph Berlinger, Verlag Rodopi N y Am sterdam 1972, str. 161-1 80)»Fenomenologia de la actuacion ideologia-politica de la clase media yugo- slava« (u: El socia lism o yugosla vo actu al, Editorial Grijalbo, S. A., Mexico, D. F. 1975, str. 151-183)»E1 sentido de la filosofia marxista« (u: Gajo Petrović y otros, Praxis, revo-

luc ion y socialismo, Editorial Grijalbo, S. A., Mexico D. F-Barcelona-Buenos Aires 1975, str. 59-83)»The Meaning of Marx’s Philosophy« (u: Praxis - Yugoslav Essays in the Philosoph y and Methodology o f the Social Scieces - D. Reidel Publishing Company, Dordrecht: Holland/Boston U.S.A., London: England 1979, str. 45-63)»E1 sentido de la filosofia marxista« (u: časopis Dia lec tica, No 8, Junio 1980, Mexico, str. 53-73)

»Praxis y critica - Con sideraciones acerca de les ‘Tesis sobre Feuerbach’« (u: Praxis , revo lu cion y socia lism o, Editorial Grijalbo S. A., Mexico-Barce- lona-Buenos Aires 1981, str. 11-129)»Stratenost v čase alebo dejinny bankrot« (u: Človek-demokracia-poznanie, Kalligram, Bratislava 2000, str. 53-61)

Odabrana d jela u 4 svesk a (1770 strana) u izdanju Naprijed, Zagreb i Nolit, Beograd 1989 - I K ritika m oraln e svijesti, II E tik a ili revo lu cija, III Prak-

sa -vrijem e-sv ije t i IV M isao i zbil ja .

Prije vodi filozofijske literature s francuskog i njemačkog jezika: Descartes, Leibniz, Kant, Hegel ( Fenomenologija duha), Bloch, Lukacs, Marcuse.



Index

Acković, Aleksandar 237 Adžija, Božidar 30, 69, 70, 255 Afrić, Vinton 70 Allen, Sheila 225 Allen, Vic G. 225 Althusser, Louis 19 Andrić, Ivo 147 Antić, Ljubomir 111, 112, 260 Apostol, Pavel 225 Aranđelović, Jovan 224 Aristotel 8, 42, 140 Arnason, Johann 225 Arsić, Mirko 33 Audi, Robert 147 Avineri, Schlomo 225 Axelos, Kostas 66, 225 Ayer, Alfred J. 66

Bacon 180Bahr, Hans-Dieter 225 Bakarić, Vladimir 17, 18, 23, 25,

32-35, 51, 69-72, 78, 82, 121, 175, 176, 179, 222, 237

Barberić, Ivan 121, 122 Barroni, Ernesto 225 Basso, Lelio 225 Bauman, Zygmunt 66 Bazala, Albert 10, 11 Beethoven, Ludwig van 249, 254 Bellu, Nicolae 225 Benković, Žarko 224 Bergaman, Fritjof 225 Berke, John 225 Berlinger, Rudolf 225, 235 Berlot, Duško 224 Bernstein, Richard 100 Berus, Anka 12 Berus, Niko 12-14 Beslać, Milan 26 Bešker, Inoslav 121, 147

Biemel, Walter 214, 225, 235 Bien, Joseph 147Bilandžić, Dušan 118, 119, 128, 199,

200, 205 Bilić, Jure 34, 126, 149 Birnbaum, Norman 66, 225 Blaškić 165Bloch, Ernst 33, 66, 86, 211, 218,

221, 225, 231-234, 239, 246 Bloch, Karola 239 Boban, Ljubo 120 Boban, Rafael 137 Bober, Juraj 224 Bobbio, Norberto 95, 130, 195 Bojanić, Ivo 15 Bosnić-Lešaja, Anka 85, 86 Bošković-Stulli, Maja 15 Bošnjak, Branko 6, 11, 22, 34, 53,

100, 123, 138, 178, 223 Bottomore, Thomas 66, 225 Božić, Mirko 181 Brandt, Heinz 225 Bride, Me Wiliam 225 Brockelman, Paul 225 Broue, Pierre 225 Brochert, Donald 225 Broz, Jovanka 38, 39 Brozović, Dalibor 69 Brumm, Dieter 211 Bruno, Giordano 10 Budak, Mile 137Budiša, Dražen 93, 106, 162-166,

253,254 Bujaš, Ramiro 78 Bujaš, Zoran 78

Canjuga, Zlatko 153 Cavaignac, Louis-Eugene 194 Caratan, Branko 116 Celine 144



Cengle, Franc 224Cerroni, Umberto 66, 225Cesarec, August 255Chetan, Octavian 225Cipra, Marijan 223Claro, Raul 224Clescak, Pete 225

Cohen, Robert S. 66, 225Crnković, Zlatko 109, 110Cruse, Harold 225Cvjetičanin, Veljko 66, 97, 100, 223

Čačinović-Puhovski, Nadezda 223 Čaldarović, Mladen 66, 113, 119,

121, 223 Čalić, Dušan 114, 116, 117 Čičak, Ivan Zvonimir 106 Čizmić-Marović, Dušan 39, 40

Ćimić, Esad 224Ćosić, Dobrica 103, 104, 106-108

Dabčević-Kučar, Savka 57, 74, 83, 84, 89-94, 111, 112, 121, 167, 169

Damnjanović, Milan 224 '' Davičo, Oskar 38

Debenjak, Božidar 67, 97, 224 Dedijer, Vladimir 32 Denić, Bogdan 225

Denić, Živojin 224 Descartes 42, 180 Despot, Blaženka 223 Despot, Branko 223 Deši, Abel 224 Dimitrov, Dimitar 224 Dooren, W. van 225 Drakulić, Slobodan 178 Durman, Milan 255

Dušek, Valentin 225

Đapić, Ante 92, 121, 133 Dodan, Šime 34, 76, 89, 115, 118,

120,121

Đurić, Mihailo 67, 97, 103-106, 224 Đurđev, Branislav 224

Eames, Morris A. 225 Edel, Abraham 225 Eichorh, Wilhelm 225

Engels, Friedrich 57, 153

Falout, Željko 81, 223 Fanon 211 Farber, Marvin 67 Feher, Ferenc 65 Fetscher, Iring 225

Fibich, Vindrich 224 Fichte, Johann Gottlieb 42, 58, 130,

131, 180 Filipović, Muhamed 97, 98 Filipović, Nikola 114 Filipović, Vladimir 10-12, 67, 97, 223 Fink, Eugen 67, 212, 213, 218, 225,

228, 231, 232, 235, 241

Fink, Susanne 241 Fischer, George 225 Flechtheim, Ossip 225 Fleischer, Helmut 225 Focht, Ivan 97, 224 Francetić, Jure 137 Franičević-Pločar, Jure 86 Franulović-Trenta, Petar 217

Freud, Sigmund 22 Fromm, Erich 215, 225, 240

Gadamer, Hans-Georg 18, 52 Galić, Mirko 171, 172 Galogaža, Stevan 181 Galogaža, Vladimir 181

Gavrović, Milan 165 Gizycki, Horst 225 Gluck, Samuel 225 Goethe, Joh ann Wolfgang 230 Goldmann, Lucien 67, 215, 225 Golubović (urednik NIN-a) 233, 234

270



Golubović, Veselin 16, 43, 44 Golubović-Pešić, Zagorka 39, 62, 67,

97, 101, 169, 183, 224 Goriely, George 225 Gorz, Andre 67 Gotovac, Vlado 106, 145

Grassi, Ernesto 225 Grlić, Danko 6, 21, 22, 45, 64, 100,

103-105, 178, 223, 226, 229, 239, 241

Gross, Mirjana 223 Gruić, Marinko 26 Guerin, Daniel 225 Guizot, Francois Pierre Guillaume

194

Gurevitch, Victor 225

Habermas, Jurgen 67, 218, 225, 231 Hahn, Erich 225 Han, dr Antun 25 Hegel, G. W. F. 8, 58, 79, 129, 139,

180, 186, 187, 189, 196, 198, 210, 222, 228, 229, 244, 266

Heidegger, Martin 79 Heintel, Erich 67, 224 Heller, Agnes 65, 67, 225 Heremić, Mustafa 81, 82, 110 Hitler, Adolf 156 Hitrec, Ico 136 Hoffmann, Werner 225 Holoff, Kurt 225 Holz, Hans Heinz 225 Horvat, Branko 178, 224 Hoxha, Hajredin 224 Holjevac, Veco 69 Hribar, Tine 224 Hudoletnjak, Boris 223 Humski, Mirko 9 Hus, Jan 10 Hyppolite, Jean 139

Ibrahimpašić, Besim 67, 97, 98, 224 Ilijevski, Mitke 67, 224 Inđić, Trivo 102, 224

Jahning, Dieter 225Jakšić, Božidar 224Jalšovec, Baltazar 251-253, 257Jelačić, Josip, barun 152, 153, 201Jeričević, Ive 217Jilek, Miroslav 223

Jonas, Serge 225Joye, Pierre 225

Kadare, Boris 133 Kalin, Boris 223 Kalow, Gerd 225 Kaltenbrunner, Gerd-Klaus 225 Kangrga, Dušan 135

Kangrga, Milan 11, 13, 15, 22, 40, 52, 54, 57, 63, 64, 76, 77, 79, 100, 104, 107, 112, 114, 116, 118, 119, 121, 122, 139, 148, 169-171, 177, 178, 183, 197, 213, 214, 223, 228, 231, 234-236, 241, 247, 260

Kangrga, Nada 135 Kant, Immanuel 95, 180, 187-190,

192, 266 Karadžić^ Radovan 99 Kaufman, Arnold 225 Kermauner, Taras 224 Keršovani, Otokar 255 Kiš, Danilo 147 Klima, Josip 110 Kljenak, Mladen 15 Koehler, Hans 224 Kolakowski, Leszek 67, 225, 241, 242 Konstantinović, Zoran 224 Korać, Veljko 38, 67, 97, 100, 224 Kosik, Karei 67, 224 Kozomara, Olga 224 Krajačić, Ivan (Stevo) 39 Krešić, Andrija 64, 67, 97, 100, 224 Krleža, Bela 137Krleža, Miroslav 14, 53, 61. 113, 146,

147,152-154, 207 Kron, Aleksandar 64, 224 Kučinar, Zdravko 224 Kujundžić, Nedjeljko 238, 239



Kukoč, Mislav 22, 35, 57 Kundera, Milan 193 Kiinzli, Arnold 225 Kuvačić, Ivan 6, 22, 53, 97, 100, 103,

105, 202, 223 Kvaternik, Dido 137

Lachs, John 225 Lađević, Petar 178 Lafayett 194Landmann, Michael 214, 225 Lang, Slobodan 114 Lefebvre, Henri 67, 215, 225, 230 Lenjin, Vladimir Iljič Uljanov 205,

206Leonhard, Wolfgang 225 .Lešaja, Ante 85, 86 Letinić, Vinko 254-256 Levi, A. W. 225 Lombardo-Radice, Lučio 225 Lubasz, Heinz 225 Liibbe, Hermann 225

Luburić, Max 137 Lukacs, Gyorgy 64, 65, 67, 246

Macarol, Slavko 113 Maccoby, Michael 225 Magašić, Anica 14 Majdak, Stjepan 21, 22

Maksimović, Ivan 224 Mallet, Serge 67, 225 Mandel, Ernest 225 Marcus, Steven 225 Marcuse, Herbert 67, 211, 218, 221,

225, 231, 233, 234 Marek, Franz 224 Marinić, Ivica 233

Marinković, Ranko 143 Marjanović, Jovan 224 Marković, Mihailo 61, 63, 67, 68, 72,

78, 97, 99, 100, 101, 104, 107, 118, 224, 228, 229

Markus, Gyorgy 225

Marx, Karl 15, 37, 38, 43, 45-49, 56-58, 60, 64, 91, 109-111, 128, 131, 132, 151, 153, 180, 198, 203, 208, 222, 240, 264

Marx, Werner 214, 225 Mates, Leo 224 Matković, Ivan 256

Matvejević, Predrag 178, 223 Meier, Norman 225 Mesić, Stipe 162 Mićunović, Dragoljub 101, 224 Mikecin, Vjekoslav 15, 223 Milić, Vojin 97, 224 Milosevic, Slobodan 56, 72, 99, 101,

107, 108, 161

Mimica, Vatroslav 24 Mirić, Milan 120, 223 Moravski, Stefan 225 Muminović, Rasim 224

Nagy, Imre 64 Nandor, Major 224

Naville, Pierre 225, 240 Nedeljković, Dušan 17, 61 Nenning, Gunther 224 Nietmann, Wiliam 225 Nikezić, Marko 245 Nordestam, Tore 225 Novak, Slobodan Prosperov 144-146

Olujić, Željko 173 Onesin, Cvitan 25

Paci, Enzo 67, 225 Paetzold, Heinz 147 Palmier, Jean 225 Papenfuss, Dietrich 226

Parsons, Howard L. 67, 225 Pavelić, Ante 137, 156, 162, 257 Pavić (ujak) 135 Pavletić, Vlatko 25, 31 Pavlović, Branko 224 Pavlović, Pavao Vuk 10, 11, 78

272



Pažanin, Ante 45 Pejović, Danilo 22, 23, 35, 36, 40,

52, 64, 138, 223, 238, 239 Perković, Josip 178 Perović, Latinka 245 Petrović, Gajo 6, 11, 18-22, 35, 36,

40, 51, 52, 63, 64, 69, 75-79, 100, 106, 107, 112, 113, 115, 117, 119-122, 138, 148, 170, 178, 211-213, 223, 229, 241, 260

Piccone, Paul 225 Pirjevec, Dušan 224 Pirker, Pero 40, 116, 117, 124-126,

167Pithon, Francis 225

Planine, Milka 245 Platon 8Popov, Nebojša 101, 224 Popović, Bruno 15, 119, 120 Popović, Milentije 37 Posavec, Zvonko 223 Premužić, Štefanija 135 Prevendar 136 Priča, Ognjen 255 Primorac, Igor 129, 130 Prohić, Kasim 224 Pronteau, Jean 225 Puhovski, Žarko 100, 178, 211, 212 Pusić, Eugen 223

Quarello, Ricardo 225

Račan, Ivica 111, 163, 205, 254, 260 Rakoši, Matijas 65 Ranković, Aleksandar 32, 62, 63,

79, 81 Rei, Dario 225 Richter, Vjenceslav 259 Riesman, David 67

Ritz, Neda 123 Ročenović, Mitar 263 Rodin, Davor 45 Rotschild, Kurt 224 Rubell, Maximilien 14, 225

Ruge 57Rumora, Ante 121 Rus, Veljko 67, 97, 224 Rus, Vojan 224

Sarić, Gordana 231 Savić, Pavle 79 Sazbon, Jose 224 Szewczik, Jan 225 Schelling, Friedrich Wilhelm

Joseph 180 Schiller, Friedrich 249 Schori, Pierre 225 Schumacher, Joachim 225

Sekulić, Božidar Gajo 224 Semerari, Giuseppe 225 Sergejev, Dimitrije 223 Shibata, Shingo 225 Simeunović, Vojin 224 Sirotković, Jakov 15 Sirovec, S. 223 Skirbeck, Gunnar 225 Skjovheim, H. 225 Skledar, Nikola 223 Sohn-Rettel, Alfred 225 Sokolović, Džemal 224 Sokrat 190 Solar, Milivoj 223 Solženjicin, Aleksandar 207 Sommerville, John 225 Sos, Vilmos 225 Spinella, Mario 225 Sršen,Ivo 121 Staljin, Josip Visarionovič

Džugašvili 9, 43, 161, 204-207 Stojanovici, Dragan 225 Stojanović, Svetozar 67, 97, 101, 104,

107, 224 Stošić, Dušan 224 Strinka, Julius 67, 224

Supek, Ivan 70, 72-80, 117, 179 Supek, Rudi 6, 14, 15, 19, 22, 33, 40, 52, 67, 68, 70, 72, 73, 75, 78, 97, 100, 105, 106, 118, 178, 179, 194, 195, 216-218, 223, 242

273



Sutlić, Vanja 15, 21, 22, 73, 113, 114, 117, 120, 122, 148, 223

Sutlić, Vanja (junior) 113

Šarčević, Abdulah 67, 98, 224 Šegedin, Petar 53, 54, 75

Šešelj, Vojislav 101 Šidak, Jaroslav 69 Šovagović, Fabijan 113 Špiljak, Štefa 25 Šušak, Gojko 161, 166, 200 Šušnjić, Đuro 224 Šuvar, Stipe 16, 178 Švob, Goran 223

Tadić, Ljubomir 67, 72, 78, 98, 104, 107, 224

Tanović, A rif 224 Tedeschi, Emil 229 Tenorio, T. R. Nunez 225 Theunissen, Michael 214

Thiers, Adolphe 195 Tito, Josip Broz 36, 38, 56, 62, 109, 147, 165, 174, 207, 245

Tkalčić, Marijan 10, 11 Tomac, Zdravko 166 Tomčić, Zlatko 252 Toqueville, Alexis de 130 Tordai, Zador 65, 225 Tripalo, Mika 25, 39, 74, 81-84, 89,

91, 118, 119, 121, 167, 169 Tripalo, Smiljka 82, 83 Trocki, Lav 206 Tucker, Robert 225 Tuđman, Franjo 53, 56, 69, 92, 94,

95, 130, 134, 145, 153, 156, 161- 166, 169, 199, 200, 201, 205

Tuđman-Košutić, Nevenka 173

Udović, Stjepan 225 Urbančič, Ivan 224

Varga Ivan 65, 67, 225 Veljak, Lino 75, 178 Veselica, Marko 76, 89, 92, 115,

118-121 Vidaković, Zoran 224 Vidović, Žarko 224 Viola, Sandro 147 Vlahović, Veljko 62, 63 Volkmann-Schluck, Karl-Heinz

159, 225, 231 Vranicki, Predrag 6, 11, 22, 31, 54,

55, 66, 100, 138, 139, 223 Vranić, Šime 113, 121 Vrcan, Srđan 224 Vrdoljak, Antun 124, 125 Vujić, Antun 111, 144, 145, 260 Vukmanović, Svetozar (Tempo) 38

Wartoffsky, Marx 225 Weber, Herman 225 Wetter, Gustav 223, 225 Wolandt, Gerd 214, 225, 235 Wolff, Kurt 67, 218, 225, 231, 241

Zadrović, Ante 11 Zaječaranović, Gligorije 224

Zalepugin, Saša 24 Zanardo, Aldo 67

Životić, Miladin 64, 67, 98, 100, 101,

224Žubrinić, Dušan 223 Žvan, Antun 82, 120, 181, 223

274



S a d r ž a j

Zašto ovo pišem? 5

Počeci moje javn e djelatnos ti 9Dolazak na Fakultet 10Osnivanje časopisa P ogledi (1952-1954) 14Časopis N aše tem e 15

Osnivanje časopisa P raxis 17Uzbuna u vrhovima vlasti 36

»Prak sisovska filozofija« - što je to? 41

Odnosi u redakciji 51Predsjedništvo JUF-a seli u Zagreb 61

P raxis i E n cyklopaedia m odern a 71

Godina pu na događanja 81

Šverceri vlastitog života 85

»Beogradski prak sisovci« 97

Dvije krupne greške P ra x isa 103

B urna 1968. godina 109Sime Dodan i Marko Veselica na udbaškom zadatku 118 Politikantska lakrdija nastavlja se

pred sucem za prekršaje 1 2 1Okupljanje »intelektualnih snaga« 122

H rvatski nacionalizam 127

275



»Glavno je zvati se Ernest« 135

Vrhunac nacionalističko-populističkogpokreta - 1971. 149

Kakva je to sudbina? 155Prava bit »hrvatskog proljeća« 160

Praxis br. 3-4/1971. godine 167

Prisluškivanje i uhođenje 177

»Nacionalni nihilizam«? 183U čemu je nacionalistička podvala? 197

Staljinizam contra socijalizam (komunizam) 205

Interview za reviju Spiegel 211

Korčulanska ljetna škola (1964-1974) 215Djelatnost Škole i problemi u Odboru 226CIA gradi Kangrgi vilu na Korčuli 234Odjeci - ocjene - priznanja 237

Pripreme za konačnu partijsku zabranu Praxisa i Korčulanske ljetne škole 245

Mauthausen i Bleiburg 249

Praxis-filozofija - povijesno-utopijskaanticipacija budućega 259

Bibliografija radova Milana Kangrge 267

Index 269

276









Documents

Milan Kangrga-Šverceri Vlastitog Života-Republika (2001)