Miladin c. Simić Otrgnuto Od Zaborava

Miladin C. Simi OTRGNUTO OD ZABORAVA

Doboj, 2014.2. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

BILJEKA O AUTORU

Miladin C. Simi je roen 6. aprila 1947. godine u Tumarama, optina Lukavac. Osnovnu klu je zavrio 1964. godine u Turiji, iste godine upisao se u Uiteljsku kolu u Tuzli u kojoj je maturirao 1968. godine. Zaposlio se 1968. godine i radio kao uitelj u Rosuljama. Bavio se drutvenim radom u Mjesnoj zajednici Tumare na izgraivanju komunalnih objekata: puteva, mostova, vodovoda; izgradnji dutvenog doma, elektrifikaciji naselja i razvijanju meuljudskih odnosa.

Uz rad i drutevenu aktivnost uporedo je studirao srpskohrvatski jezik i knjievnosti jugoslovenskih naroda na Pedagokoj akademiji Univerziteta u Tuzli i diplomirao 1977. godine. Cijeli radni vijek je radio kao nastavnik u osnovnoj koli u: Rosuljama, Tumarama, Turiji, Gornjoj Brijesnici, Bratuncu, Kravici, Malom Prnjavoru, Stanarima, Kouhama, Osjeanima i Buletiu.

ivi kao penzioner u Doboju.3. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PJESME ZAVIAJNE

Prvi ambijent u kome je ovjek poeo spoznavati svijet oko sebe, nosi ga kao amajliju.

4. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava TRENJE ZAVIAJNE

Gdje su nae trenje zaviajne

da nam vrate krae djeje rane?

Ko posjee naa kalamljenja, imade li malo saaljenja? U dolini ispod nae kue, pamtim trenje dok su bile prue. Gledao sam dok su nebu rasle, slatke elje nikad nisu splasle. I plodove prve doekasmo

pa ih slatke crvene ubrasmo. Gdje su sada proljene radosti? Nestade ih zbog neije pakosti.5. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava NAPUTENI RODNI KRAJU

Kad pogldam zarasle vonjake

po kojima trnje je naraslo

i uzane pranjave sokake, u dui mi je sve napraslo.

Od moje tune jadikovke

jo se nije ganuo niko, zaboravio gunj i opanke

odavno se u tuini sviko.

Zemljo rodna, ostade mi pusta

bez zirata i bez dobrih ljudi, hranila si nebrojena usta, a sad u tiini i da se poludi.

Da l e iko ikad da se sjeti

da ga rodna gruda zove, u zaviaj rodni da poleti

omladinu svoju da pozove. Teko svakom u tuemu svijetu, bez grobova starih pradjedova, bez korijena, ko ptica u letu, bez mirisa starih bagremova.

6. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SELO MALO

Oj Podgaju, moje selo malo, sve to imam u tebi je stalo, devet kua i deseta na Gaju, tu sam rasto bilo ko u raju.

Imao sam dvadesetak ljeta

kad je ova slika zapoeta, bila mi je tada elja iva

da je uva sadanja arhiva.

Ja sam roen u tom malom selu, radovo se ko cura na prelu, bosonog sam trao po travi

i izrasto kao momak pravi.

Oto sam ja iz svoga sela, udila se familija cjela, da zavrim neke vie kole, uu svoga naa djeca vole.


MALA RIJEKO

Bukovice, ti malena rjeko, prvo znanje tu sam i ja steko, pecat ribu i ronit u viru

tu sam nao svoju uvertiru.

Ti si rjeka moga zaviaja, toj ljubavi nikad nema kraja, duga ti je ta vodena staza, zato ima previe prelaza.

Mostovi su veinom od brvna, pokoljenja da se veu krvna, na sijela terba prelaziti, sa dobrim se komijom paziti.

Ponajvea dva su drumska mosta, ljudskih ruku uspomena osta, jedan jeste ispod sela Njiva

i tu mi se uspomena skriva

Drugi jeste izrasto na Brodu, tu su ljudi prelazili vodu, Bukovice, ljepa uspomeno, ivot bi mi bez tebe uveno.


PJESMA O FENJERU

Oj fenjeru na zaralom klinu, govori nam o vremenu koje minu.

Kad se pored tebe vrjedno prelo, sa pjesmom se dolazilo na sjelo.

Tvoja svjetlost i ta tvoja sjenka, treperava je i pamuno meka.

Visio si na kolima starim, nad tokovima nepodmazanim.

Rukama si pomjerao koprenu

i smetao ljubav sakrivenu.

Garavo ti staklo uvijek milo, ne svjedoi ta je nekad bilo.


NOSTALGIJA

Samo dobri plemeniti ljudi

imaju to jako osjeanje, jako ni vee ni manje, koje elju zaviajnu budi.

Sretnu li ma bilo koga

iz milog rodnog mjesta, a ta sretanja su esta, i sjete se kraja svoga.

Jer uvijek je rodno mjesto

Svagda, i danju i nou, kad potone u samou, budi u nama uspomene esto. I Bogom je dato tako, kad zemljom se vrsto hoda, osjea tako njeno da

zaviaj svoj ljubi jako.


PJESME RODBINSKE

Najjaa ljudska veza je rodbinska veza i ko je izgubi, u potpunosti se izgubio na svom ivotnom putu.


SESTRA STARIJA

Petnaest godina ivotne razlike

izmeu mene i sestre mi starije, to se samo moe poeljeti prije, to su jedinstvene bogate prilike.

Veza izmeu mene i sestre mlae

bila je sestra naa starija mnogo, zabavi nas il zaprijeti strogo, ima li ita u ivotu slae.

Gorko smo plakali kad je zet odvede, ali ne proe mnogo vremena i tad, radovali se kad sestriinu dovede.

Sestra starija bila je kao majka

i sad se sjeam njenih briga o nama, sve mi je to izgledalo kao bajka.


POLAZAK U KOLU

Srean polazak u prvi

razred osnovne kole, unuki naoj Uni ele, deda i baka je vole.

Neka su joj srene

prve kolske staze

i neka je povedu

na studijske bogaze.

Do nauke treba doi

i kroz sve lekcije

potrebno je proi.

U koli se igra i ui, a za aka odlikaa

treba da se i pomui.


MOJA SEKA

Imam seku Unu i sad u kolu polazi, pratiu je od kue

i kad kui dolazi.

Volim njene knjige, iz njih ona sada ui, ba su mi bez brige, s njima se ona mui.14. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

KATARINA

Ti si djede dobar bio, iz vrtia me dovodio, ne volim te sada vise, sve se ono dosad brie.

Sad je moja baka

bolna i nejaka, ona e me hraniti

i na mene paziti. S tobom u se igati

i sve stavri dirati, a kad mi stigne tata, ekau ga iza vrata. Vodie me on u park

da ja tamo skaem, tako dugo kolko hou, neu vie ni da plaem.

Potraiu drugog djeda. kako aha negdje igra, raznosiu figure, skakau ko igra.

Onda odoh drugoj baki

da me kupa i uspava, ekam svoju mamu, ne boli je glava.15. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

ZA PJEAKA

Kad prelazi put prvo stani, okreni se lijevoj pa desnoj strani.

Kada cesta bude ista

nek ti tada noga blista.

Brzo kreni, ali pazi

da vozilo ne dolazi.

Kada pree ti si prav, jer ostade iv i zdrav.


PJESME IVOTNE

ivot nije ni idealan ni realan, nego onakav kakvog ga mi sebi gradimo.

17. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava KADA IVOT ZGASNE

U godine rane ili kasne, ivot ljudski neminovno zgasne, gdje si bio, ta si radio, jesi li koga lijepim iznenadio? ivot teak ili drag, na kraju ostane samo trag, za ivot vjeni, od trenutka tog, o nama se brine Bog.

Pa u emu nam se ivot sastoji? Ba u tome da te ljubav osvoji. Ljubav je ovjeku najvanija stvar

da u lijepom sjeanju ostane bar.


OI TVOJE

Zavele me oi tvoje, u susretu na mom putu. Misli mi se i sad roje

na cilj i stazu posutu.

Da krenemo u ivot skupa, da od dvoje budemo jedno. I sad mi snano srce lupa, osjeam se tako edno.

Brzo proe etrdeset ljeta, od kada smo draga skupa, zivot nam je trnovit bio, jo mi snano srce lupa.


NAA TRADICIJA

Sastalo se drutvo staro

da obnovi pokidano, sakrivene uspomene stare, da prenese na lanove mlade.

Pokretau svaka ast

i njegovim sljedbenicima, tako treba da se radi

da ne pada u zaborav.

Paluak ispod Rosulja, po Petrovu nedjelje prve, probudi nam stare

ponajljepe uspomene.

Omladina da to slijedi, od nas starih poet mora, a ona e to prihvatiti

kad u nam primjer vidi.


NA DAN ROENJA

O putnie, za trenutk stani

sad pogledaj ono brdo tamo, tu sam rasto na sunanoj strani

i o ljudskoj srei matao samo.

Rodila me majka u proljee, kraj gredice posaenog luka, kada pela na cvijet slijee, poroajna uhvati je muka.

Premjesti se u spremljenu sobu, pozva sebi djeverovu Ginu, da isprazni bremenu utrobu, porodi se tako na brzinu.

Posteljica na podu se nae, nije mogla vjerovati tada, pita majka ta je tada snae, desilo se tako iznenada.

Posteljicu uze u dva prsta, prokinu je i zaviri tamo, prekrsti se, svetoga mi krsta, i ugleda tad djeaka samo.

Majka ree nije mi po volji, ekala sam ja kerkicu svoju, moda ipak bude od njih bolji i srenije ivi u spokoju.21. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

PROGNAE NAS

Prognae nas s naeg kunog praga, napadali su nas i ranije, vrsto smo se mi drali prije, ne vidjesmo veeg naeg vraga.

Mi nijesmo kukavice bili, titili smo mi od sebe vee

da ih s vlasti pokrenuti nee, to su nama drugi priredili.

Ulivali su nama lanu nadu, svaki svome sredstva nabavie, sponzorima sebe proglasie

da bi mogli sebi da nakradu.

Al kad stisnu nato ofanziva, rukovodstva tad se uutala, nita nisu tad poduzimala, vidjelo se da su ona kriva.

Da se narod od kue pokrene, tad glasnike oni razaslae, da opstanak nije mogu vise, da se panja sad od sebe skrene.

Narod ide, artljerija uti, svenjevi se sad nose u ruci, ne poznaju u tekoj ga muci, vidi narod da se neto muti.

22. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava Naosmo se ispod vedrog neba, mislili smo prihvatie neko, domai nas gledae prijeko, sad se vidi kome narod treba.

Lutali smo od vrata do vrata, imena su bila napisana, ko bajagi, tad mobilisana, sva su vrata bila zakljuata.

Stjerae nas u prihvatne centre, gladna djeca, a majke im plau, hladno im je u tom pokrivau, dok se za njih stanovi provjetre.

Zauzee tad stanove tue, dok se narod ulicom pobija, da ih smjeste sad im i ne prija, ne vidjesmo nikad vlasti lue.

Oteglo se godinama tako, osnovali oni su mafiju, otjerali narod pod kiriju, jo se nije smjestio nikako. Neko ima po dva po tri stana, gomilanje prvog kapitala, to je njima naa borba dala, nae vlasti poruka humana.


JUTARNJA MOLITVA

Gospode Boe, hvala Ti

za noanji miran san.

Gospode Boe, molim Ti se, podari mi danas miran dan. I ne uvedi me u iskuenje, ve izbavi me od zla.

Gospode Boe, neka bude volja Tvoja.

VEERNJA MOLITVA

Gospode Boe, hvala Ti

za dananji miran dan.

Gospode Boe, molim Ti se

podari mi noas miran san.

Gospode Boe, neka bude volja Tvoja.


MOLITVA ZA ETNJU

Gospode Boe, molim Ti se, podari mi ovom etnjom

razum da se orijentiem

na mom tekom putu

do vjenog ivota.


podari mi ovom etnjom

zdravlje da izdrim

na mom tekom putu

do vjenog ivota.



snagu da se borim

na mom tekom putu

do vjenog ivota.



ljubav da saraujem

na mom tekom putu

do vjenog ivota.25. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

GOSTOVIANI

ao mi je naeg Gostovia, stigli su nam u dugoj koloni, zastali su i otili oni, decembarska j ibala hladnoa.

To je bilo devedeset druge, prolaze nam prve izbjeglice, zaprjeeno njima od Lisice, ne vidjesmo nikad vee tuge.

Drali ih u hladnoj dolini, ostadoe bez ognjita svog

i gle sada iznenaenja tog, pred Petrovom na rjeci Jadrini.

Al su oni vrsti borci bili, Lisicu tad oni savladae, porodice svoje sve smjestie, na ratite brzo se vratili.

26. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava MOJ MRGUDE

Moj Mrgude, gdje si bio? ivot ti je proletio. ta uradi za ivota

pa te starost tako smota? Nisi znao, nisi htio, iz lifa si iskoio, sada gleda oko sebe, i najgori prjee tebe.

Ali neka, hvala Bogu, jer sad oni tako mogu, gledae se u daljinu

i ekati giljotinu.

Bog ne prata loa djela, na duu im tama sjela, a njima e biti kasno da isprave svoje strasno.


PRIJATELJU PJESNIKU

U sjenci ispod ladolea, pjesnik sjedi ispod vrea. Smilja slobodan stih, oko njega vazduh tih, jer, bez tiine pjesme nema.

Samo asak treba da doe

pa da bura iz due poe. Pjesnik nije niiji rob, gane ga svaija kob, pa zahukta ko ptica krilima, da saopti svim vrlima

da ne moe kako oni hoe, jer, njihovo slabo proe.

Oni treba da se trgnu, na ljudsku stranu da se vrgnu, jer ni jedno loe djelo

nije dugo potrajalo.


KRIVA DRINA

Sastale se ljepotice dvije, jedna jeste ljepotica Tara, druga jeste ljepotica Piva, od njih nasta hladna rjeka Drina.

Tee Drina svojoj sestri Savi, gdje je prima pored Srpske Rae.

Tiha Sava zagrlila Drinu

pa je pita ta se gore zbiva. Drina pria kud je prolazila, doekala mnoge dogaaje, krvava je od bratove ruke, jedan drugog stavljali na muke.

Dijelila Drina dva velika carstva, jedno jeste Vizantija jaka, a drugo je staro Rimsko Carstvo

pa se Drinom ljuto razdvojie.

Na Drini se razlazile strane, Istok Zapad tu se sudaraju, srpski narod trpi razdvajanja, svojom krvlju plaa obraune.

Carevine ne pitaju raju

je li teko izdrati namet, iste krvi sluga i gosodar, sve zavisi koji voli Hrista.


Hristova je raja sirotinja, a gospodar taj muhamedanac

i najljui od hrianske majke.

Prjee Drinu, a majka mu osta, nije znao ta ga tamo eka, gospodarstvo kraj meka dueka, a rodbina sirotinja raja.

Postidje se Mehmed-paa vezir, Bu-su-derin nazva Zeleniku, na njoj die ljepu graevinu, Andrievu Na Drini upriju.


OPSTANAK

Oj Meai, moje novo mjesto, od nedavno moj ivotni kraju, rodbina me posjeuje esto, ali nije ko u zaviaju.

Oj Merajo, naa zemljo draga, stare kue i pusta ognjita, doekaste naeg starog vraga, popalie nam ne ostade nita.

Lijepo je sjedjeti u hladu, u djetinjstvu gdje se nekad bilo, ali kad nam sve dmani pokradu, nikada nam nije bilo milo.

Oduvijek mi bismo od posla, takve nas je izrodila majka, sudbina nas u tuinu posla, mi radimo ko seoska snajka.

31. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava PJESNIK KO JE

Pitaju se, pjesnik ko je, da li ga je Bog darovo, svjetionik dobrim to je, od zla da bi ih sauvo. Pjesnika ne moe nai

kao gljivu usred ume, jer, prije e sunce zai, nego to njega izume.

Pjesnik jeste Boji dar, treba se s njim sresti, dobro ga razumjeti bar, krov od ideja isplesti.

Pjesnik nije niiji rob, narudbom pjevati nee, niti je u pjevanju snob, putem ideja se kree.

Ubije ga prejaka rije, od onog ko mu nije rad, al ostane riblja mlije, tako vjeno ostane mlad.


U SENDVIU

Nalazimo se u sendviu, izmeu svjetla i tame, na slobodnim krilima, letimo prema svjetlu. Taman zastor nama razapinju na putu, lijepe snove rue nama, i optimistike planove.

Kradu nam nae svjetlo, da bi ga oni za sebe imali, ali tama i njih brzo uvija, kao novoroene u pelene.


JESEN

Sve zbog tebe jeseni, tvoga lia utog, s drvea otrgnutog, postali su dani sneni.

Sve te kine kapi tvoje, povjetarac tvoj lagani, miris slatki tanani, rastuie srce moje.

Za mene si doba tuno, zbog odlaska sunevoga, zbog svjetla treperavoga, ali nikad tako runo.

U tebi su mnoge ari

i ljepote od prirode, a plodovi koji rode

uljepae mnoge stvari.


OJSTVO I JUNATVO

Svako svojim putem neka ide, pozdrav ljudski uini srdani, sa oiju skini pogled mrani, u svjetlu jakom neka te vide.

Ljudi su na raskru zemaljskom, svako samo svojim putem poe, na svoje mjesto sudbinsko doe, ali se sretne u carstvu nebeskom.

Budi hrabar u svom okruenju, kri, brii ono to ne valja, oslobodi neljudskih se tralja, jer, to stoji u ljudskom zaduenju.


NEKA SE ZNA

Mievi prvi brodolom opaze, ili teku rudarsku nesreu, i oni prvi na put polaze, i s pravca svog ne skreu.

Najbolje je biti blizu kralja, pa da ti sve u ivotu valja, ulani se u stranku na vlasti, eli li sauvat se od propasti.

Nek propada onaj koji je lud, zabadava on potroi svoj trud, a kad doe dravna nesrea, ne podmei svoja slaba plea.

Ima onih koji su zavedeni

da im brane taj ivot medeni, onda tako u svakoj nesrei, doe onaj to je od njih vei.

Doe onaj to je od njih jai, maku o rep zasluge okai, oko vlasti se poltroni guraju

da bez truda u ivotu furaju.

Poltroni su bez stida i kime

i otpad su ljudskog roda, ovjeka je stvorio dragi Bog

da uspravno i sa kimom hoda36. Miladin C.Simi Otrgnuto od zaborva

SVETI BROJ

Broj sedam je sveti broj,

ima etiri i tri

i spasi me, Boe moj

i spasi me, Boe ti.

A zapovijest sedma,

ne ini preljube,

i posveti se Bogu,

srce i dua mogu.etiri jevanelja

ispred su Svetog pisma,

u ime Oca i Sina

i Svetog Duha, amin.


JEDNOKRATNA UPOTREBA

Ljudi jednokratne upotrebe

su koji slue gospodarima, ostaju na smetlitu istorije, predaju se novim vladarima.

Tako potroen ivotni vijek

slabo zanima nove vladare, njima je izriito potrebno

samo da uspjeno gospodare.

Zato u svakom takvom sistemu

budi samo uspjean ovjek svoj, neka te ne zanima nikakav

trenutno jaki vladajui sloj.

Njihovo je za kratka vijeka

i njih e ubrzo odnijeti

najjaa nabujala Rijeka, poplava il potop im prijeti.

Za svako nakupljeno smetlite

potopi su esto neminovni

da sve to to ne valja poiste, da se drutvo dalje ne pogani.

I vatra moe esto da spri

to tetno korovsko korijenje, da bi izniklo i da izdri

sad pristiglo novo pokoljenje.


BITI PJESNIK

Biti pjesnik nikad nije bilo lako, pisati pjesme ne moe svako, sloiti ideje treba znati kako.

Jer pjesma je satkana od ideja, nije to kretanje, kao ptica kreja, to je trnoviti put slobodnog Odiseja.

Pjesnika ne moe pokolebati nita, sve to ne valja pomesti do smetlita, ako se eli da se dobroga desi ita.

Biti ongaovan ili pjesnik za svoju duu

esto e ga neki uhvatit za guu

jer on nee igrati niiju poskakuu.

Reeno je da je pjesnik probuena dua

naroda i da ga narod kad treba slua

i nikad nije pod vjetrom povijua.

Pjesnik e za dobru ideju sebe dati, nikad se nee nikom prodati, pa maker i ivotom svojim da plati.

Pjesnici nisu vjetice koje kolo vode, nego prvaci koji vode do slobode

sve dobre ljude i ugroene narode.


DA LI SE IKAD ZAMISLE

Hoe da nas odvoje od zaviaja, da nam potaru korijene, da na nas navale kao hijene, da budemo niko i nita,

u tuem svijetu bez svog ognjita.

A ko je u svemu tome kriv? Da li ljudski stvor to je iv

ili su to oni to novi poredak kroje

da bi samo njima bilo bolje.

Mnogo su dozvolili sebi

da druge prave nezrelim, pod istim ovim suncem vrelim, da nam sudbinu kroje i akom i kapom

i hoe da gospodare svjetskom mapom.

Da li se ikad zamisle u svojoj glavi

da ima neko ko e im suditi jednoga dana, kad e naa patnja prestati biti njihova duevna hrana, kada e i oni gorke suze liti.

Prvo su nas surovo prognali, jer, smo za njih bili suvie mali, a znali su gdje emo stati, pa e nas navodno zvati

i na nas silni novac oprati.40. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava A sve radi svoje sopstvene koristi

da bi kao bojagi bili isti, a ostali su isti, u stvari, jer ih njihov prljavi novac kvari, i nije ih za nas nikakva briga.


PUT PJESNIKA Pjesnie, ti u pjesmi zna svoj put, ne boji se nikakve cenzure, ne boju se, ne drhti ko prut, u tebi su nasluene bure.

Prometejski ponaa se esto, kri svima put nam do slobode, meu prvim trai sebi mjesto,

stranputicom tebe ne odvode.

Ti si prvak borbe za slobodu, da nam bude uvjek dobro svima, al ne tari sebi dobru zgodu, Bog nas stvori biti jednakima.

Tvoja pjesma daje nama snagu, ti je stvara uz Boiju sreu, nikada se nee pokloniti vragu, za tobom se dobri ljudi kreu.

42. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava BANOVINE

Sastali se jugokomunisti

godine etrdeset tree

u Jajcu da se dogovore

da Kraljevine vie biti nee.

Smetala im teritorijalna podjela

kraljevine na banovine, sa narodnim republikama

novo e sunce da im sine.

Svi od Vardara do Triglava, novopeeni komunisti, u prvi plan nisu stavili

da su im neprijatelji faisti.

Vano je bilo posluati

Josipa Broza Tita, sruiti Kraljevinu Jugoslaavije, jer, narod se toboe pita.

Meu narodima oni su bratstvo-jedinstvo stvorili, da bi udruenim snagama

reim kralja oborili.

uvali su bratstvo-jedinstvo

kao zjenicu oko svoga, sve dok im je trebalo, do sudnjeg dana jednoga.


Svi su se udruili protiv

jednog dravotvornoga, da stvore koliku-toliku

dravu naroda svoga.

Prednjaili su oni brojno

najmanji i pljuvali u lice

onome, to ih je oslobodio

iz vievjekovne tamnice.


BESMRTNI PJESNIK

Pjesnik je u kosmos utkan, kad pjesnik nije prisutan, kosmos ispunjava njegov san, zato je pjesnik besmrtan. Pjesnika esto ne razumiju, neki mu se ponekad smiju, jer oni i ne znaju

da ih pjesnik vodi raju.

Pjesniku slobodno prii, a njegove pakosnike obii, u njegovu slobodnu duu sii, u razgovoru mu prii.

Pjesnika e rijetko sresti, vijenac snova e ti isplesti, u svijet mate e te uvesti, od ivotnih nevolja te odvesti. Zato svakog pjesnika potuj, s njime kroz kosmos putuj, o njemu se esto raspituj, i njegove ideje preispituj.


PRESLICA

Majko moja hranila si

mene na preslilici svojoj, da se nikad neu moi

oduiti tekoj brizi tvojoj.

Niti lana sa preslice tvoje

utkane su u pelengae moje, niti vune tanko opredene, upletene u arape vunene.

Niti vune za valjano sukno, u lohinjskoj stupi izvaljanim

sluile su akirama

i gunjevima toplim mojim.

Od lanenog povjesma niti tanke, opredene za haljine lake, osnova je bila od pamuka, a kupiti velika je muka.

Trebalo je pronai opanke

od junee koe tanke, za to otac potrudit se moe

da napravi opanke od koe.

Samo tako obuven i odjeven

od ruku svojih roditelja, postao sam nezavisan

od zanatskih djelatelja.


NAE SVETINJE

Od Tumara nadomak Panjika, Karaia pa sve do Bajkovca, nae zemlje ljepe Ozarije

etiri su nae svete crkve.

Tumarska je od tridest este, karaika od devedest prve, panjika je temeljom poeta, bajkovaka zidom zapoeta.

Narod odan svojim svetinjama, poeo je s novim temeljima, udarenim zemljom Ozarijom, osunanom sa istoka suncem.

Ozarij, tebe narod voli, Bogom danom i Bogu se moli, ne ostani nikad zemlja pusta, mole ti se na hiljade usta. Postavljene u znaku su krsta, istonija jeste na Bajkovcu, a zapadna je na Karaiu, ove dvije jug i sjever daju.

Bog je htio takav nam poredak, da se narod svojoj zemlji vrati, kuu pustu zemlje Ozarije, da oivi to se moe prije.


GORNJA BRIJESNICA

Brijesnica selo na Ozrenu, gornjeg toka rjeke Brijesnice, ti ostade tako pusto selo, proi tobom sad je neveselo.

Brijesnice rjeko vijugava, sa izvorom ispod Maliia, sa Matikom u Kaarima, sastaje se i kree na istok.

Ti imade pet naselja malih, po brdima ljepo razasutih, naseljenim vrijednim ljudima, posjeenim svim dobrim gostima.

Matii su desno na poetku, s Kaarima pitome doline, Kretalica osunane strane, Rjeica je centar ljepog sela.

Maliii s Kadinovim brdom, Bjelii su s Neniima bili, ispod samog Podsjelova brda, sve pod Mramor i do Karaia.

Nigdje boljih ni veselih ljudi, dobri borici domaini bili, svakog gosta dobro ugostili, i na kraju kue napustili.


Potjera ih ljuta ofanziva, ostadoe da se brane sami, svjetskoj sili sami nisu mogli

odoljeti do kraja ivota.

Pod pritiskom selo napustie, po svijetu svud se razioe, ali opet vrijedni domaini

sebi nove kue sagradie.

Svoj zaviaj ne zaboravie, neki od njih selu se vratie, Ranko dole na samom poetku, a Radenko ispod Podsjelova.

Pakosnici radi nisu bili, Radenka su odmah ugrozili, a Ranko se poalio s njima, kuu svoju nije uselio.

Samo lovci i uvari stada, proetaju ovim starim selom, drvosjee izvezoe blago, iteljima starim nije drago.


IVOT OVOZEMALJSKI Za unuad se ivi, jer ima smisla, i za praunuad, dok nije smrt stisla.

A kad smrt doe i nije ti ao, Jer, protekli ovot smisla je imao.

ivot jeste stvarno u Bojim rukama, ivi i traje, izlaui se mukama.

ivot i jesu teke muke, sve dok ne doe u Boje ruke.

Ti nisi ivot sam sebi dao, nego si po Bojoj promisli postao. Radei na sebi, s Bojom pomoi, u ovom ivotu moe bolje proi.


POSKIDATI ZVIJEZDE

Sad dua pati to ne moe da se vrati, da se vrati ljubav mojih mladih dana, od snova djeakih i nada satkana.

Da me prati cijelog ivota moga, jer je po snovima bila kao vila, ispunjavala je mene cijeloga.

ivot tee dalje, ostale su samo tralje, koje se samo uljepavaju, jer se eli

pobjei od istine i ii, teko dalje.

Bili smo istih snova, nosila nas snaga ova, htjeli smo zvijezde poskidati s neba, i napraviti sve to nam treba, od cvjetova.

Procvjetae jo mnogo na zemlji cvijee, a nas biti nee, ali snovi nisu zakopani, svjei su kao lani, ljubav i dalje uzlijee.


STARI MATERIJALI

Drveni su bili tada materijali, ljudima su ivot uljepali, kue, stale, bile su od drveta, od sinije do bureta.

Drvena su kola i tokovi, vozili ih rogati volovi, mala kola, kripe osovine, tovareno iznad polovine.

Volovi su tad svetinja bili, na leima teret zamjenili, ojs aronja, ne daj se Garonja, plug je dao podosta oranja.

Ograde su bile od tarabe, titile su kuu od barabe, mjesto brave bila kljuanica, prelazilo se preko vratnica.

Na vrh kue dva su bila krsta, krstilo se stalno sa tri prsta, ivjelo se tad u bratskoj slozi, govorilo, Boe Ti pomozi.


TIHI RAZLAZ

Otkako te ja upznah duo, lutam svjetom samo sluam tebe, u svoj ivot ja jo nisam uo.

Velike su tvoje elje puste, da ispunim samo to ti eli, skupile se obrve mi guste.

Nee moi sa mnom tako dugo, i meni je dosadilo s tobom, pa morau ja da preuzmem drugo.

Nee tvoja gorjeti do zore, da ostvari ono to zaeli, prije e se isuiti more.

Zalud tvoje zamisli su lude, da me smota pod okrilje svoje, nee moi pa ta sa mnom bude. Nisi svjetsko posisala zanje, pobjeu ti svojim putem pravim, za tebe mi, ni vie ni manje.

Nai drugog nek te tako slua, ako igdje takav i postoji, moja e se odmoriti dua.


KAJANJE

Na ognjitu sad tuega pretka, nije lako, jer to znai tuno, poet ivot, ali ispoetka, neljudski je, preteko i runo.

Vraamo se na varvarski poetak, radi tuih planova i elja, ali sad smo na ljudskom svretku, i kruna naeg vjenog neveselja.

Zaboravismo krv nam plemensku, ta se zbilo u prolosti bliskoj, i razdaljinu malu vremensku.

Sudue nam nekad naa pokoljenja, ta uinismo ne znadosmo zato, ali bie kasno, nema saaljenja.

54. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava USTAJTE MLADI

Ustajte mladi, prezreni na svijetu

i vratite svoje samopouzdanje, svi to vas tlae nestae u letu. kolovani ste da kod kue sjedite, oekujete od roditelja marku, umjesto da radite i zaradite.

Dokle e ovdje da se tako radi, hoete sjediti skrtenih ruku, il ete se prepustiti vladi.

Vlast samo svoja posla gleda, sa tajkunima se dogovara, nikakvog vam zaposlenja ne da. Armija mladih kolovanih ljudi, radi svoje budue egzistencije, ljudsku svijest mora da probudi.


NAE PRAVOSLAVLJE Ima li ljepe vjere od pravoslavlja, u ime Oca i Sina Svetoga

Duha, molimo se za ivota svoga

i to nas dugo u nadi ostavlja.

Ostavli jesmo sve bogove nae, boga sunca, lijepu boicu proljea, bog je jedan preko dvadeset stoljea, zato dugo naa vjera potrajae. Ne inimo mi nikad preljube svoje, Bog je jedan u naemu Svetom Trojstvu, vjera pravoslavlje, najljepe je moje.

Sveti Savo, Ti na ujedinitelju, ujedinio si brau zavaenu, srpskom rodu, Ti najvei uitelju.

56. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava SONET PJESNIKU

Pjesnik je najosjetljivija ljudska dua, samo neupueni ne zna da ga slua, nad svojom pjesmom ponekad gorko zaplae, ivotni vijek nam uzaludno promae.

Pjesnici dragi, pribliite se narodu, nek ne lei ojaen na pranjavom podu, jer, vi to umjetnou moete i znate

i nikad otrinom istine, ne varate.

Probudite duu narodu, kao svoju, i prozborite mu razumnu rije koju, jer, dolo je teko vrijeme pokojanja.

Za sva neljudska sramna, tua osvajanja, a vrijeme neumitno brzinom tee, pamti se samo, kad istinu pjesnik ree.


OTEE NAM

ivot nam je izbrazdao lice, tekim putem mi poosmo rano, radili smi, nita nije dano, zbog nevolje, jedne pakosnice.

Sami sebi gradili smo sreu, svojim trudom uz kapljicu znoja, napustismo mi ognjita svoja, upadosmo u krizu najveu.

Zapoesmo novo gnjezdo viti, otee nam iz naega roda, sad moemo samo suze liti. Pred Bogom smo uvjek bili isti, gradili smo sebi gnijezdo, al otee zlotvori nam isti.


ISTINA

Pitamo se sad istina ta je, ono to se kae il to jeste, meu nama zabune su este, la vremenom mora da nestaje. Istina nam nije zakopana, a ona se za kratko odlae, samo da se tad neukom slae, ali bie od lai oprana.

Ljudi esto prozru neistinu, odupru se lai, paralai, dok je lanu do gola ne skinu.

I na kraju istina e doi

i raskrit ono to joj smeta, al vremena mora mnogo proi.


ERAK I OZARIJA

Sonetni vijenac

ovjek i zemlja su neraskidivi spoj koji kad se pokida jaa energiju njegovog ponovnog uspostavljanja.60. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

SONET I

Ozarija, ljepotica bajna, iznikla je iz Panonskog mora, prije svih ribarskih stora, ostade nam uspomena trajna.

Erak bjee ribar u poetku, vode nesta al zemlja nam osta, od ribara zemljoradnik posta, udio se vodenom svretku.

Ozarija postade nam vea,

nesta vode, al ostade zemlja, to je njena Bogom dana srea.

Sada Erak grede domu svome, Ozariji, ljepotici svojoj, Bog ga posla da upravlja njome.


SONET II

Bog ga posla da upravlja njome, Ozarija blagodati puna, prihvati ga ko napeta struna, Erak poe sluit rodu svome.

Trebalo je poi ispoetka, ohrabreni u ljubavi svojoj, kao nigdje, zemlji ni u jednoj

stvarat ivot, bez svretka.

Samo ruka, snaga i dobar um, s voljom jakom, prepunom ljubavi, Eraka su izveli na drum.

iroka je i neizmjerena, tako plodna, u datosti svojoj

ozarena, suncem osvjetljena.


SONET III

Ozarena, suncem osvjetljena, igrali se tako opinjeni

i bili su tada pokrteni, al ostade neiskoriena.

Ozarija raskone ljepote, Erak snaan, pomalo vragolan

igrao se, nikad bio bolan, u toj igri snagu njemu ote.

Raala se djeca Bojeg dara, a ona je vila prisojkinja, uvjek ljepa nikad nije stara.

U Eraka krila salomljena, Jer, on nije ni tedio snagu

eljna njega, bila opinjena.

63. Miladin C. Simi Otrgnutro od zaborava

SONET IV

eljna njega, bila opinjena, puna dara, u zanosu svome

igrajui, nema kraja tome, njihae ga, nikad salomljena.

Pruae mu svu ljepotu svoju, on vragolan, a ona mu slatka, da ta ljubav ne bi bila kratka, njemu dade po jo elju koju.

Voljee se tri debela vjeka, u bujici jakih osjeanja, nosila ih brza, bistra rjeka.

Da ugodi tada srcu svome, u zanosu i ljepoti bajnoj, eto, nije odolio tome.


SONET V

Eto nije odolio tome, Nepregledna, sa svih strana rodna, sva u svjetlu, osunana, plodna, u prostranstvu, radova se tome.

Prezae je ljepu sa svih strana, gizdavou panju plijeniula, od ljepote oi im sjenila, Ozarija njima bila stvrana.

Od ljubavi oni se zanijee, u tom gru sve im bilo ravno, uspavani, a dobro ne bjee. Tad od Boga darom zasipana, sa Erakom u ljubavi bila, navalie na nju sa svih strana.


SONET VI

Navalie na nju sa svih strana, njima dvome nestade radosti, sve zbog zlobne tuinske pakosti, sada vie nije oarana.

Uzimali sve to im se htjelo, nasrtali na ast i na obraz, svojoj sili ostavljali bogaz, nita ljudsko nije ih omelo.

Erak zbunjen, jer se nije nado,

na pobunu nekad je pomiljo, nije smio, jer je tuin vlado. Raspodjela nije bila prava, nameti su bili mnogo teki, ali ona svoja dobra dava.


SONET VII

Ali ona svoja dobra dava, treinu od svoga proizvoda, od ljetine godinjega roda, nikog ljudskog nije imo prava. Od nameta najtee je bilo

davat djecu u dravnu slubu, teak danak, janiarsku drubu, to se nikad ne bi u snu snilo.

Iste krvi, a drugome slui, zlostavlja te u namjeri svojoj, s tobom nikad nee da se drui.

Nad njome se sprovodila strava, izdrala sve te strane muke, mukom svojom odra se prava.


SONET VIII

Mukom svojom odra se prava, Nemanjii donijeli blago, u tom inu postalo joj drago, sasvim ista, to je odrava.

Imadoe svoja sastajanja, u veselju, kad se raa, eni, i u tuzi, sa smrti smijeni, s Bogom dragim, tuna rastajanja.

U tom blagu malo potrajae, obiaje sprovodie tajno, te slobode sada nema vie.

Dooe joj iz tuinskih strana, nametoe sve svoje zakone, a grobovi kau osvajana.

68. Miladin C. Simi Otrgnuto od zabaorava

SONET IX

A grobovi kau osvajana, rat i kuga zbrisa masu ljudi, alosno je, da se i poludi, obiljeja nisu podizana.

Naselie sapatnici s juga, dobra zemlja, hrane mnogo vise, raae se, zemlju popunie, sudanija tad zavlada druga.

Na leima mjenjale se vlasti, sva zbunjena, ljepa Ozarija, napadnuta, morala je pasti.

Oplakati niko ne imade, sahranjeni u nevolji ljutoj, pusta ona tu dvaput ostade.


SONET X

Pusta ona, tu dvaput ostade, ratovima dviju imperija

i posljednja nato agresija, u ivotu jedva i ostade.

Vapila je za Erakom u tugi, zaputena, ali sa resursom, pobuni se sva u bunilu tom, ne dozvoli da joj prie drugi.

Obnovi se ona ljubav stara, sloie se vie ostraeni, nee vie niko da je vara.

Sav osnaen vrati se ivotu, naputenu vrati Ozariju, od nje Erak preuze ljepotu.

70. Miladin C. Simi Otrgnuto od zabirava SONET XI

Od nje Erak preuze ljepotu, prigrli je u povratku svome, sav salomljen i u gru tome, prihvati je, dugo ostavitu.

Njenom stranom zablistae staze, u kretanju, brzom mimohodu, namjerniku u dobrom pohodu, otvorila nove je bogaze.

Sva u sjaju i blista u noi, elektrika, to Teslino udo, svukuda se sada moe proi.

Ozarija pusta ne ostade, obnovljena sva u svome sjaju, mona hrani usta na hiljade.


SONET XII

Mona hrani usta na hiljade, zahvalna je naoj omladini, kolovanoj skoro u tuini, privukla je kolovane mlade.

Tu je Erak sada preporoen,

u akciji da se zemlja sredi, u tuini vie i ne vrjedi, u iskustvu dobro osvijeen.

Zablistala Ozarija bajna, sa Erakom sad preporoenim, meu njima osta ljubav trajna.

Jer joj ne da ostati slijepom, u bogatstvu s njenim resursima, on je tako naini lijepom.

72. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava SONET XIII

On je tako naini lijepom, otvori je ljepu sa svih strana, dobrom gostu nee biti brana, sav u snazi, stvori je privlanom.

Sastae se sad razumni ljudi, privreda im glavni je posao, nekadanja tuna pomisao, na progonstvo nee da ih budi.

Mir zavlada na sve etir strane, privreda se sad razgrana jaka, ljudi ive bez ikakve mane.

Stari ive, ko u kolu na kecu, prepustie omladini svojoj, zaredom su izrodili djecu.


SONET XIV

Zaredom su izrodili djecu, eljni svoga divnog zaviaja, radinosti nigdje nema kraja, a djeca im plau u krevecu.

Iz doline podigoe vodu, izgradie raznovrsne farme, oko vode nema vie drame, napravie sebi dobru zgodu.

Plantae su dale mnogo voe, sve za kuu i drage nam goste, plastenici davae povre.

Ozarija osvoji ljepotom, svog Eraka u novome ruhu, i sad svima veoma poznatom.


SONET XV

Bog ga posla da upravlja njome, Ozarija suncem prihvaena, eljna njega, bila opinjena, Eto, nije odolio tome.

Navalie na nju sa svih strana, Ali ona svoja dobra dava, Mukom svojom odra se prava, A grobovi kau osvajana.

Pusta ona tu dvaput ostade, Od nje Erak preuze ljepotu, Mona hrani usta na hiljade.

On je tako naini lijepom, Zaredom su izrodili djecu, I sad svima veoma poznatom.


POKIDANO DJETINJSTVO

Kratke prie Ovu zbirku kratkih pria posveujem svojim unukama: Uni, Ivoni i Katarini radi poreenja djetinjstva generacija 20. i 21. vijeka.


BAKE I DJEDOVI

- Majko, jesi li ti prvo rodila naeg oca, pa stariju sestru, tri brata, mene i mlau sestru? bilo je moje znatieljno pitanje.

Majka se grohotom nasmijala do suza i za moju utjehu odgovorila:

- Sine, nisam ja rodila vaeg oca, a vas sam rodila i jo dvije umrle djevojice.

- Pa dobro, ko je rodio naeg oca? uslijedilo je drugo moje pitanje. - Njega su rodili njegov otac i majka odgovorila je majka kratko.

- Pa gdje su oni? nisam se zaustavio, jer mi nije bilo nikako jasno.

- Oni su rano umrli, baba ranije, a djed malo kasnije ipak je majka pristala da objanjava.

- A gdje su tvoji roditelji? i dalje sam bio uporan. - Moj otac je zarobljen od Austrijanaca u prvom svjetskom ratu, a majka mi je umrla poslije rata objanjavala je majka sa tugom i gorinom.

Tako sam saznao gorku istinu zato ja nisam zapamtio svoje bake i djedove. Ostao sam zakinut za jednu djeiju radost rastenja pod zatitom svojih baka i djedova.

Ali ne pamtim da su to imala i druga djeca u naem selu. Majka je priala i o njihovim bakama i djedovima koji su rano umirali ili ginuli u ratovima.

77. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava OEVE BATINE

Otac je ima tri sjekire: veliku za tesanje, srednju za cijapanje i malu za prokopavanje rupa u direcima za vrljuke. Mene je privlaila ova mala koja je prilagoena mojim djeijim rukama, ali do nje nisam mogao doi, jer je bila pod strogom oevom kontrolom.

Ipak jednog dana, u oevoj odsutnosti, dokopao sam se male sjekire. Nisam znao kako da je isprobam. Nasred dvorita rasla je mlada ljiva madarica sa glatkom korom na stablu. Prva pomisao je bila da sjekiru probam ba na tom ljivovom stablu. Poeo sam da teem koru na ljivi. Kora pod sokom se gulila do korijena stabla. Osjetio sam da neto nije u redu. Napustio sam svoju majstoriju i uputio se na kraj dvorita. Pri samom kraju dvorita bio je sijenski lijes, podignut od zemlje na odrezane kladie. Na zadnjoj osovini bili su rukavci, namazani crnom kolomau. Izgledali su mi veoma runo, pa sam ih htio urediti tesanjem.

Uspio sam dva-tri puta zasjei sjekiricom, kad se iznenada pojavio otac.

- ta to radi, zaboga miloga?! viknuo je gromoglasno.

Nisam se uspio ni okrenuti i baciti sjekiricu, a otac me je epao lijevom rukom za moju lijevu ruku, vukao me do prve ljivove grane, odlomio prut i poeo praiti moju zadnjicu.


- Oe vie praviti ove budalatine?! derao se, da ga je mogao svako uti.

Sjeam se da su mi ovo bile i prve i posljednje oeve batine. Bilo mi je dovoljno da ujem njegov gromoglasni uzvik i vidim straan pogled, na ijem sam licu rijetko kad vidio osmijeh, pa da izvrim svaku njegovu naredbu.79. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

UPIS U KOLU

- Sine, doi da te okupam, sutra te vodim upisat u kolu zovnu me majka i pokaza poziv.

Bila je subota vee. Tu no nisam mogao dugo zaspati. Mislio sam, kako starija sestra i dva starija brata nisu ili u kolu, a brat prije mene iao je samo dvije godine.

Osvanula je sunana nedjelja mjeseca juna i bio je topao dan. Majka me je obukla u novu odjeu koju je ljubomorno uvala u svom sanduku. Mirisao sam na istou, pa sam se sam sebi divio.

- Sine, imamo prijei preko dvije rijeke i dva brda i ii oko sat vremena upozorila me je majka, kao da je htjela da pojaa moju izdrljivost.

Spustili smo se do Bukovice, preli na Perilu, preli preko zaseoka Njive i ponovo se spustili u Fonjicu, da bismo se popeli na vee brdo erani. Preli smo zaravan erania i sputali se niz Kotar u Rijeku.

Dole, u pitomoj dolini isticala se lijepa crkva sa svojim zvonikom osmougaonog oblika, sa osam uskih prozora i limenom kupolom, na ijem je vrhu ukraeni krst. Odmah do crkve je prizeman kola, iji je etvorostrani krov izgledao kao ogromna peurka, ispod kojeg su se jedva nazirali koski prozori.

Proli smo pored jedne terase ispred uiteljskih stanova do druge terase, ispred dvije uionice. Uli smo u 80. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

prvu uionicu u kojoj je bilo mnogo majki i djece. Iz te gomile uh poznati glas:

- Hej, Miladine, evo i nas! dozivala me je nestana djevojica ua koju je dovela kominica Milka na upis.

Za stolom je sjedio uitelj Makso. Moja majka i Milka su prile i objasnile uitelju da je nama blia kola na Panjiku, alei se da mi djeca neemo moi u proljee prelaziti dvije nabujale rijeke bez mostova. Uitelj ih je razumio i vratili smo se kui.

Isti dan majka me je odvela na Panjik. Primio nas je uitelj Sveto koji me je pohvalio kao bistrog djeaka i predvidio da u biti bolji od nestanog mi brata Milana.


UITELJ VITO

Bio sam u prvom razredu osnovne kole. Uili smo poetna slova irilice. Tekom mukom sam savladao tampano slovo . Crtali smo ga pravim uspravnim i vodoravnim linijama. Poslije dvije uspravne linije i gornje vodoravne linije, najtee mi je bilo dodati donju vodoravnu i dvije male uspravne linije. Ta donja vodoravna linija se toliko izdui da se slovo izobliin da se ni meni ne svia, a kamoli strogom uitelju Voji. Strahovao sam ta e se desiti. Stigao je uitelj i do mene da pregleda napisano slovo.

- Na ta to lii? bilo je uiteljovo pitanje i njegova se aka omota oko moje glave da su svici zaigrali u polumraku pred mojim oima.

Uitelj se odmakao u pregledu djeijih radova, a moja drugarica Branka me je gledala saaljivo i poela mi je objanjavati razmjere izmeu linija, pokazujui kako to izgleda u njenoj svesci. Nita je nisam razumio, ve sam kovao plan kako da pobjegnem drugom uitelju Viti u drugo odjeljenje prvog razreda. Tog uitelja Vitu hvalio je moj roak Momo, istiui kako ih uitelj Vito oinski pazi, mazi i ali se s djecom. Ujutro nisam otiao u kolu, nego sam ekao roaka Momu u popodnevnoj smjeni, krijui od majke pod izgovorom da idemo poslije podne.

Uitelj Vito me pita:

- Otkuda ti kod nas?

- Ja elim kod vas ii u kolu.


- Ne moe ti kako ti hoe, neka ujutro doe tvoj roditelj, pa emo vidjeti sa uuteljom Vojom.

Morao sam majci sve priznati i ujutro me je odvela pred oba uitelja. Majka im je sve objasnila i zahtijevala da budem ak uitelja Vite, objanjavajui:

- On se sav pogubi u strogoi i ibanju, da sam ga jednom jedva spasila, kad mi je napravio tetu i kad sam ga potom disciplinovala ibom. Oba uitelja su pristala na majin prijedlog. Moj san se ostvario da budem ak uitelja Vite.83. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

TRANJE ZA STOKOM

- Ustaj, putaj goveda na rosu! budio me je otac.

- Sine, donijei ti doruak, pa kad se zavruina, zatvori goveda i pusti ovce neka se napasu. Poslije ih stjeraj na Bukovicu, neka planduju, a ti se igraj sa djecom tjeila me je majka. Od tog trenutka sve je bilo u mojim rukama. Sve sam sam reirao dok ne ogladnim. Kupali smo se i lovoli ribu, gnjurili i brojali do deset, dok se ne posakrivamo. Poslije su ile igre: klisa, firiza, ormana sve dok nam se ne raziu ovce iz hladovine, i one i mi gladni. Pribliim se kui i tiho poviem majku, da otac ne uje:

- Majko, ja sam gladan!

Ona je to ve oekivala i u drvenoj zdjelici aniu iznese mi neto toplo sa ognjita, pa mi saopti:

- Kad pojede, nakupi u umi granja, zatvori ovce, pa pusti goveda.

Izvrenje je obavezno, bez pogovora.

Navee kraj toplog ognjita zaspim ekajui majinu veeru. ujem u polusnu kad se eljad skupljaju sa njive i sjedaju za veeru. Viu me, ali uzalud, ja sam ve zaplovio vodama dubokog sna, smoren igrama i tranjem za stokom. Ujutro me, prije oevog uzvika: Ustani!, probudi kranje praznih crijeva.84. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

OPANCI

Teko je bilo igrati loptu i uvati stoku, jer nikad nisi mogao uskladiti ispau i teren za igru. Bila je druga polovina avgusta kad sam na Planditu pored Bukovice uvao ovce i igrao loptu sa roakom Momom. On je donio novu loptu koja dobro odskae, ali je livada bila neravna i mala pa nismo imali dovoljno prostora za igru.

- Hajdemo mi u nau Baricu na Begovici, skoro je pokoena, ovce imaju gdje pasti, a mi imamo dovoljno prostora za igranje lopte predloio je Momo, a ja odmah prihvatio.

Gonili smo ovce niz Bukovicu, bosi, niz toplu vodu. Ja sam nosio svoje nove opanke, okaene o ramenu, koje mi je majka kupila novcem za prodane kupine. Stigli smo u Baricu, ovce su se rasporedile po pokoenoj livadi, mi smo napravili golie i poeli igru. Nije prolo mnogo vremena, kad je poela grmljavina i dolazila je oluja niz Bukovicu. Brzo smo razluili ovce i potjerali svako svojoj kui.

- Joj, ostali su mi opanci u Barici! zajaukao sam pred majkom.

- Otkud ti u Barici, kad si bio na Planditu? pitala je majka brzo idi po opanke, druge ti neu kupiti!

Otrao sam, ali mojih opanaka nigdje nije bilo. Sve do Mitrovdana iao sam bos u kolu. Kad mi je mraz poeo tipati tabane odluio sam po tvanu traiti kakve stare opanke. Naao sam jedan lijep stari koni opanak, ali njegovog parnjaka nigdje nije bilo.


Naao sam jedan veliki gumeni opanak koga sam odnio majstoru Dragi da mi ga pozadi skrati i zalijepi po mojoj mjeri. U tim opancima iao sam cijelu zimu u kolu. - Kakvi su ti to opanci? razliku je jedina primijetila drugarica Dragica. To me je strano postidjelo, ali nevolja je bila jaa od mene. Bitno je bilo ne prehladiti se i izdrati kaznu koju sam zasluio.


NOVA KOLA

Bio je ljetnji raspust poslije zavrenog treeg razreda na Panjiku. Od naih kua vidjela se optinska zgrada na Rosuljama. Poto su se optinske slube preselile u Turiju, stariji su govorili da e se tu otvoriti osnovna kola. Nama djeci je bilo drago da vidimo kolu od svojih kue. Radovali smo to emo prijei u tu kolu.

Poslije Velike Gospojine svi smo krenuli u kolu na Rosulje. Pred kolom su nas doekali uitelj Vojo i uiteljica Rua. Rekli su da se grupiemo od prvog do etvrtog razreda. Ja i ua smo stali u red za etvrti razred, a Momo u red za trei razred. Nas je primio uitelj Vojo. Ili smo do kraja oktobra.

Jednog kiovitog dana zakasnio sam u kolu, jer nismo imali sata. Uao sam u razred, a uitelj Vojo me je doekao rijeima:

- Zato si dolazio, ua je otila na Panjik kod uitelja Ace. I ti idi sutra na Panjik.

Nije mi bilo jasno, ali sam posluao.

Ujutro me je na Panjiku doekao uitelj Aco rijeima: - Ti nisi vie moj ak, kad si pobjegao na Rosilje!

Tek tada mi nije bilo jasno nita. Vratio sam se kui i majci saoptio plaui:

- Uitelj me nee primiti u kolu!

87. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborva

Majka me je rano ujutro povela kod uitelja Ace. Doli smo rano prije djece i popeli se na sprat ispred uiteljskih stanova. Pred nas je izaao uitelj Aco i obanjavao:

- Ja imam mnogo djece i ne mogu ga primiti!

Na vratima svoga stana pojavio se uitelj Privo:

- Doi poslije podne u moj razred, imaemo pismeni zadatak! i prui mi dvije vjebanke za pismene zadatke. Na tome se razgovor sa uiteljima zavrio. 88. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

GARA

- Eno, opet tvoja Gara ode u Aniine kukuruze! rekoe mi Vido i Obrad, samo to sam izronio iz dubokog vijera.

Nita mi drugo nije preostalo nego da napustim igru ronilaca u naoj Bukovici. Otiao sam da vratim svoju ovcu, zvanu Gara. Slijedila bi velika kazna od roditelja kad bi se napravila teta u Aniinim kukuruzima. Poto je tog dana bilo nekoliko prekidanja i naputanja igre, bio sam ljut i brzo sam otrao za ovcom. Staza od debele hladovine ispod razgranatih joha na Planditu vodila je preko strme prljae prema Aniinim kukuruzima u Podgajnici. Kako sam trao da stignem prije Gare do ispred kukuruza esto su se moje noge klizale na strmoj prljai. Ipak sam stigao na vrijeme da je vratim i da je pojurim prema stadu u hladovini. Gara se u jurnjavi preko prljae okliznula i poela se kotrljati. Zaustavila se tek, bubnuvi na vei kamen pored Bukovice. Pritrao sam da je dignem. Jedva je ustala i lagano sam je gonio u hlad ka stadu ovaca. Ostavio sam je u hladu i nastavio igru. Ovce su poele izlaziti iz hlada i mi smo morali ponovo prekinuti igru. Sve su ovce napustile hladovinu, samo moja Gara je leala u hladu. Morao sam svoje ovce odluiti od Obradovih i Vidinih, podii Garu i lagano je gurati za ostalim ovcama. S mukom sam istjerao ovce uz brdo do kue, jer sam morao gurati Garu i zaustavljati ostale ovce.


Javio sam se majci:

- Gara je neto bolesna, ne znam ta joj je bilo.

- Da je nije ujela guja ili da nije pojela pauka? nagaala je majka.

- Ne znam! kratko sam odgovarao, ne iznosei pravu istinu.

- Ostavi je u toru, a ostale ovce goni na pau! zabrinuto je govorila majka.

Izvrio sam majino nareenje i zabrinuto sam otjerao ovce, razmiljajui ta e se desiti sa Garom. Roditelji, starija braa i starija sestra su na guvnu vrili penicu. Majka je Gari zarezivala ui i obijala krv, mislei da je Gara pojela pauka. Pomoi nije bilo. Gara je i dalje bolovala, mirovala i odbijala hranu. Otac je naredio dvojici starije brae da zakolju i ogule Garu, da se ne tetuje potpuno, a oni su nastavili da vijaju penicu na guvnu i odvajaju je od pljeve.

Kad su braa isjekli meso na komade, majka je ve zagrijala vodu u velikom kotlu. Stavili su sve komade u kljualu vodu i skuvali ovije meso. Poslije kuvanja, majka je sve meso isprila u tepsiji na ognjitu pod velikom pekom. Mirisalo je na ovije peeno meso. Veera je bila izvanredna. Svi smo posjedali oko okrugle sinije i jeli mirisno ovije meso. Stariji brat je stalno gledao mene i podsmijavao se. Kada smo poli na spavanje, brat me je izdvojio nasamo i rekao:


- Za mjesec dana uradi opet ovako, neu te kazati ocu! aptao je da ne uju ostali. Nisam ga razumio ta govori. Mislio je da sam namjerno ugruvao Garu.

Majka je preostalo meso poslije veere sloila u zemljani up i zatopila ga mau da se sauva od kvarenja. Tako smo se jo dva puta poastili ovim specijalitetom, koji nikad nismo u redovnim prilikama koristili, jer su se ovce samo prodavale na pijaci za kupovinu stvari u kui. Kasnije su mi starija braa u povjerenju rekli da su vidjeli uboje na ovci dok su je gulili i zakljuili su da joj je pozlilo od udara, prilikom pada.

91. Miladin C. Simi Otrgnuto od zabaorava PRVA ZARADA

- Ti ne ide vie u kolu! bila je kategorina oeva naredba.

- Kako ne idem, kad idu i Momo i ua! bunio sam se ja.

- Oni su druga pria, Momo ponavlja razred, a ua je najstaraije Boino dijete i on e slati svu djecu u kolu, a tvoja braa i sestre nisu nikako ili u kolu. Zavrio si etiri razreda, u gimnaziju te neu slati, neu da pravim zavadu meu vama djecom! bilo je oevo obrazloenje koje sam teka srca morao prihvatiti. Poeo je mjesec septembar i tuno sam gledao kako djeca odlaze u kolu, a ja moram i dalje da trim za stokom. Prola je jedna kolska godina, ja sam porastao i poeo sam se prihvatiti i teakih poslova.

Jednoga dana majka mi saopti:

- Bi li ti, sine, iao sa komijom Borom i njegovim Obradom i komijom Miloem u Porjeinu da pravite ciglu? Kae Boro da to nije teko tebi i Obradu da raznosite cigle koje naprave on i Milo.

- Ako ide Obrad, iu i ja prihvatio sam majin prijedlog. - Platie ti dnevnicu 250 dinara pa e se moi ljepe, kao momi, zaodjeti bilo je majino motivaciono obrazloenje.

Cijelu no nisam mogao zaspati, razmiljao sam o prvoj svojoj zaradi.92. Miladin C. Simi Otrgnuto od zaborava

Doli smo kod gazde u Porjainu. Izveo nas je na livadu pored kue. Travu je opasla stoka. Mi smo motikama skidali travu i ravnali plac. Onda su Boro i Milo skovali jedan veliki sto i postavili ga u kraj placa. Milo je u uglu placa trnokopom kopao zemlju, zalijavao vodom, gazio bosim nogama i prekpavao motikom, onda su Boro i Milo uzeli lopate i napravljeno blato izbacili na sto. Obrad i ja smo kolicima dovezli pijesak blizu stola i oprali kalupe. Boro je na kraju stola iznio pijesak, uzeo u obje ruke sjeku, odsjekao komad blata, uvaljao ga u pijesak i naglo bacio u kalup na stolu da se blato slegne, a onda je ravnom sjekom poravnao blato u kalupu. Moj i Obradov zadatak je bio da naizmjenino nosimo kalupe na suprotni ugao placa i istresamo ciglu u paralelnim redovima kraj ivice placa. Nas etvorica imali smo normu da za jedan dan napravimo 2.000 komada cigle i 2.000 osuene cigle sloimo u bankine.

Tako je te i naredne godine preko ljeta tekla moja prva zarada. Pored Bore mijenjao sam poslovoe: Uroa, Vojina, Obrada i Milana. Radili smo kod gazda u: Smolui, Tinji, Gornjoj Smolui, Siju, Puraiu, Devetaku, Borovu, Milinu Selu, Rosuljama, Tabacima, Babicama, Turiji, Garima, Vozui, Vrbaku i Panjiku.

Tokom rada druge godine po ovim svim mjestima upoznao sam djeake svoje generacije koji su ili u kolu. U razgovoru sa njima stidio sam se da kaem da ja ne idem u kolu.


Od svoje zarade mogao sam sebi kupiti knjige, odjeu i obuu.

- Ja u ove godine poi u peti razred! odluno sam saoptio ocu svoju namjeru, nakon trogodinjeg pauziranja od kole.

- Ako moe sebi kupiti knjige, odjeu i obuu i im doe iz kole ii za stokom i raditi na njivi, onda idi u kolu obrazloio mi je otac moju namjeru. - Sve ja to mogu! jedva sam doekao oevu dozvolu.


PRIVATNI ISPIT

Bili smo na asu fizike i radili smo kontrolni, kad mi je priao nastavnik Rajko pitajui me:

- Kako ive tvoji roditelji, bogato ili siromano?

Bio sam zbunjen pitanjem nastavnika koje se ne odnosi na zadatak iz kontrolnog, ali sam se presabrao i odgovorio:

- Ni bogato ni siromano, ve srednje seljaki.

- A misli li ti ii u srednju kolu? nastavio je razgovor nastavnik.

- Kako da ne, fiziku i uim radi mainske kole osoko

Documents

Miladin c. Simić Otrgnuto Od Zaborava