na koje kemikalije djeluju mikrobiocidno djelimo ih na: fungicide (protiv gljiva), bakteriocid (bakterije) i viricidi (uništavaju viruse).

1. Tipovi međusobnih odnosa mikroorganizama u biocenozi ?Biocenoza obuhvaća međusobni odnos mo. i mo., mo. i biljka i mo. i životinja. Razlikujemo 2 tipa tih odnosa i to koristan i štetan. Koristan odnos je simbioza – odnos gdje žive 2 ili više vrsta mo ili mo. i biljke ili životinje. Može trajati duže ili kraće, a razlikujemo 3 tipa simbioze: sinoikija- najslabiji stupanj ove zajedice gdje nema ni koristi ni štete; komenzalizam- zajednica između 2 mo. gdje jedan mo ima koristi, a drugi nema; mutualizam- oba imaju koristi i nemogu preživjeti jedan bez drugog. Metabioza- jedni mo. pripremaju uvijete za razvoj drugih mo. Antibioza ili antagonizam- jedni mo. sprečavaju razvoj drugih mo. ili ih uništavaju.

2. Odnos mikroorganizama prema izvorima ugljika (tipovi) ? Prema načinu iskorištenja C podijela je sljedeća: 1. Heterotrofni- koji se hrane na račun drugih, koriste C iz njegovih organskih spojeva. Evolutivno su najstariji na najnižem stupnju razvoja. Praživotinje, najvećim dijelom bakterije, plijesni i svi virusi. a) saprofiti- su organizmi koji dobivaju C iz mrtve ili razrađene biljne ili životinjske tvari u obliku otopljenih tvari i b)paraziti- koriste C iz žive organske tvari. 2. Autotrofni- sami sebe hrane, koriste C iz anorganskih spojeva; mo. koji mogu sintetizirati sve organske komponenete iz anorganski.a)kemoautotrofi- dobivaju energiju za sintezu ugljikohidrata oksidaciom kemijskih spojeva. Koriste CO2 za izvor C, to su nitrificatori, sumporne i željezne bakterije. b) fotoautotrofi- izvor energije je svjetlosna energija, a izvor C je CO2, alge. 3. Miksotrofni- redovito autotrofi, ali pod određenim uvijetima prelaze u heterotrofe tj. koriste C iz oba izvora (iz organskih tvari i CO2).

3. Odnos mikroorganizama prema izvorima dušika (grupa) ?N koriste u svim oblicima, ali postupno. Aminoautotrofi- sintetiziraju proteine iz jednostavnijh . : azotofiksatori-koriste N iz zraka za sintezu proteina; amonifiksatori- koriste amonijak za sintezu proteina; nitrofikatori- koriste nitrite NO2; nitratifikacijske- koriste NO3. Aminoheterotrofi- koriste organski oblik N za sintezu proteina: aminski mo.- koriste N iz amino spojeva; peptonski mo.- koriste mrtve proteine; parazitni mo.- koriste žive proteine.

4. Sastav, uzimanje hrane i tipovi ishrane mikroorganizama ?Elementarni sastav hrane kod mo. većim dijelom se poklapa sa onim elementima koji su neophodni i višim organizmima. Uglavnom se radio o 10 poznatih elemenata: biogeni- C, O, H, N, S, P; prelazni- K, Ca, Mg, Fe, a tu su i mikroelementi Zn, Pb, Al, Ni, Mo, TI. ¨Mg CHOPKNS CaFe¨. U pogledu uzimanja hrane mogu se svi mo. podijeliti u 2 grupe: jedni uzimaju samo u krutu hranu (praživotinje i flagelate), a drugi samo topivu u vodi. Kad hrana dođe do mo. vrši se njeno ubacivanje u citoplazmu. Oko unijete hrane stvara se digestivna vakuola u kojoj se nalaze otopljeni enzimi koji ubrzavaju digestiju. Ostatak se izbacuje van, a time nestaje digestivna vakuola. Mo. koji primaju otopljenu hranu imaju posebnu membranu koja je polupropustljiva prema određenim kemijskim spojevima. Tip ishrane:halozojni- uzimju čvrstu hranu i halofitni- uzimaju tekuću hranu.

5. Biološki katalizatori – enzimi ? i 17. Podijela enzima ?Enzimi su aktivne tvari koje stvaraju stanice mo. i katalitički utječu na pravac i brzinu biokemijskih reakcija. Uvijek su u koloidnom stanju, a iste su veličine kao i koloidne čestice. S obzirom na kemijsku građu dijele se na: jednokomponentne i dvokomponentne. Jednokomponentni enzimi se odlikuju time što su građeni po principu jednostavnih bjelančevina i što se mogu

1

dobiti u kristalnom obliku. Ovoj grupi pripadaju proteolitički enzimi. Dvokomponentni enzimi su građeni po tipu složenih bjelančevina i lakše se mogu razdvojiti na dvije komponente.Jedna je bjelančevinaste prirode (apoferment), a druga nebjelančevinaste (koferment). Enzimi su biokatalizatori i podliježu utjecaju ekoloških činitelja kao što su voda, tem., reakcija sredine i kem. spojevi. Enzimi kao biokatalzatori djeluju u minimalnim količinama, stupnjevito smanjuju energiju aktivacije, djeluje revirzibilno. Dijele se u 2 velike grupe: konstutativne i adaptivne. Konstutativni enzimi se nalaze u stanici mo. i njen su sastavni dio. Adaptivni se razvijaju samo u slučaju uzgoja mo. na odgovarajućim spojevima i djeluju tek poslije nekog vremena. Dijele se još i na: hidrolaze (jednokomponentni) i reduktaze (dvokomponentni).

18. Odlike, tipovi i mehanizam disanja u mikroorganizama ?Disanje je proces za dobivanje energije u stanicama kao i prelaznih spojeva za stanične sinteze. Postupno se razvio anaerobni tip disanja, odnosno bez kisika i to je bio jedini način disimilacije u to prvo doba. S pojavom kisika susreće se prelazni tip ili fakultativno anaerobni mo. Najsavršeniji tip disanja kod mo. je aerobno, što je normalan način disanja i kod viših organizama. Disanje mo. je čisto biokemijski proces. Postoje 2 tipa mehanizma disanja: aktivacija kisika i aktivacija supstrata. Bah je postavio hipotezu o aktivaciji kisika i to njegovim prevođenjem, pod utjecajem enzima u peroksidni oblik. Ovaj mehanizam više odgovara aerobnim mo. Teorija o aktivaciji vodika smatra da se prilikom disanja odigrava proces dehidrogenacije tj. otpuštanje aktivnog vodika iz supstrata.

19. Opće odlike mikrobioloških procesa u fermentacijama ?Fermentacija je biokemijsko i mikrobiološko razlaganje ugljikohidrata od nižih organskih spojeva do stupnja alkohola i organskih kiselina. Fermentacije se odvijaju u umjetnim sredinama ograničenog obujma. Anooksidirajuće fermentacije su u anaerobnim uvjetima, razni proizvodi iz iste tvari, mo. prisiljeni transformirati puno tvari.

20. Alkoholna fermentacija ?Monosaharidi se razlažu do etil alkohola i CO2 u anaerobnim uvjetima pri pH 4,5. Ako je pH 8 glavni proizvod je glicerin (kvasci i gljive). Kvasci gornjeg vrenja (18-30 ¨C) na površini su Saharomices cerebis i donjeg vrenja (4-10¨C) na dnu posude služe u industriji piva, a predstavnik je Saharomices vini. Plijesni- su mukor i rizopus (ovalne stanice pupaju, fermentiraju škrob). Alkoholna fermentacija se koristi u industriji kruha, tjesta, mlijeka, krmnih proteina, piva itd.

21. Mliječna fermentacija ?Šećeri u anaerobnim uvijetima prelaze u mliječnu kiselinu. Postoje dvije vrste ove fermentacije: homofermentativna mliječna fermentacija (tipična, 95% šećera se razlaže, ostatak je CO2 i etilalkoholu) i heterofermentativna ferm. (atipična, pseudofermentacija, 50% šećera se fermentira, a 50% ostaje na octenoj kiselini, CO2 i H2). Bakterije ovog vrenja: tipične- jača sposobnost stvaranja mliječne kisline, prestavnici Laktobacilus kazei, Streptococus laktis; i atipične- slaba sposobnost, Bacterium asporogenez. 22. Propionska i maslačna fermentacija ?Šećeri se razlažu do maslačne kiseline u neutralnoj reakciji. U kiselom tlu transformira se do acetona i butanola. Predstavnici: Klostridium butikulum.

23. Oksidativne fermentacije ?

2

Suvremenij mo., suvremenij enzimi, mane nus proizvoda, više energije. Tipovi: 1.Octena- etil alkohol se oksidira u octenu kiselinu, nastav alkoholne fermentacije. Odvija se u posudama. Primjena je za dobivanje octene kiseline i vitamina C. Predstavnici: Aceto monasaceti. 2. Limunska- šećer prelazi u limunsku kiselinu, odvija se u kiseloj sredini. U neutralnoj sredini nastaju oksalna i limunska kiseline. Predstavnici: citromices i plijesni. 3. Oksalna- prelaz šećera u oksalnu kiselinu, odvija se u alkalnoj sredini. Predstavnici: Penicilum oksalicum. 4. Fumarna i jantarna fermentacija- aerobni proces, u kiseloj sredini dolazi do pretvorbe šećera u fumarnu pri pH 5,5 i jantarnu pri pH 4,5. Predstavnici: gljive mucar i rizopus.

24. Rast u mikroorganizama ?Rast mo. je posljedica stalnih sintetičkih procesa i akumulacije energije u stanicama mo. pri čemu dolazi do povećanja njihove biomase do određene veličine za pojedinu vrstu mo i sredinu u kojoj obitavaju. Proces rasta mo. sastoji se od biosinteze ugljkiohidrata, masti i proteina i sinteze ostalih sastojaka koji se uključuju u citoplazmu mo. Biosinteza ugljkiohidrata kod autotrofnih mo. obavlja se redukciom CO2 do formaldehida. Heterotrofni mo. iskorištavaju za ovo gotove ugljikohidrate. Biosinteza mast se obavlja na račun ugljikohidrata, te na jednoj strani nastaje glicerol i acetaldehid u transformaciji po tipu alkoholnog vrenja. Biosinteza bjelančevina najvećim dijelom doprinosi rastu mo. Ova sinteza se svodi na sintezu aminokiselina.

25. Tipovi vegetativnog razmnožavanja u mikroorganzama ?Razlikuju se sljedeći tipovi: fragmentacija, dijeljenje, pupanje i sporulacija. Fragmentacija- je najjednostavniji tip razmnožavanja koji se susreće kod višestaničnih končastih i nitastih mo. U umjetnim sredinama najčešće se događa pri mehaničkom presađivanju mo. pri čemu svaki otkinuti dio daje kulture. Djeljenje- je najčešći tip razm. kod jednostaničnih mo. i može se pojaviti u nekoliko oblika. Najjednostavniji je oblik kod mo. bez diferencijalne jezgre. Sljedeći stupanj dijeljenja je kod mo. sa diferenciranom jezgrom. Pupanje- je rijeđi tip razm. kod mo. Karakterizira se time što su nastali dijelovi u početku nejednaki. Samom pupanj prethodi dioba jezgre. Tipično za kvasce i srodne gljive. Sporulacija- je najčešći tip kod višestaničnih mo. pri čemu se stvara veći broj okruglastih tijelešaca koji se zovu spore. Može biti endo i egzosporulacija. Egzosporulacija se događa kod viših gljiva.

26. Generativna reprodukcija i konservacija u mikroorganizmima ?Generativno razm. obavlja se u nepovoljnim uvijetima i rijetko ima karakter razm. Spoolna reprodukcija ima karakter regeneracije, osobito jezgrine mase i često služi za stvaranje otpornih oblika. Najstariji tip je plazmogamija gdje se dvije individue spoje i dolazi do mješanja citoplazme bez slijevanja jezgre . Kariogamija je savršenij tip gdje dolazi do mješanja citoplazme i jezgre. Tipovi kariogamije: konjugacija i kopulacija. Konzervacija mo.- ako uvijeti u kojima žive mo. postanu ograničeni i sredina postane nepovoljna za razm. nastqaje borba sa izmjenjenim uvijetima pa preživljavaju samo prilagođenij organizmi. Ti oblici su uglavno s malo vode i u latentnom stanju. Različiti oblici: kod gljiva su to geme, kod nižih gljiva su to apoteciji (splet hifa u obliku pehara), periteciji (oblik vrča) i kleistoteciji (oblik kugle). Praživotinje stvaraju ciste (čahure), a bakterije preživljavaju u obliku endogenih spora (preživljuju čak 160 ¨C).

27. Taksoni u klasifikaciji mikoorganizama ?

28. Sistematika bakterija: I odjeljak Gracilicutes ?

3

29. Sistemetika bakterija: II odjeljak Firmicutes ?

30. Sistematika bakterija: III odjeljak Tenericutes ?

31. Sistematika bakterija: IV odjaljak Mendosicutes ?

32. Sistematika gljiva ?

33. Sistematika aktinomiceta ?

34. Tipovi promjenjivosti u mikoorganizama ?1. Adaptacija- obuhvaća niz promijena u osobinama mo., kojima se oni prilagođavaju uvijetima sredine za bolje preživljavanje, razvitak i razm. u novim uvjetima svog staništa. 2. Disocijacija- je posebni oblik promjenjivosti mo. u okviru njihovih vrsta, koje se pokazuju u pojavi različitih kolonija u jednorodnoj mikrobiološkoj populaciji, pri čemu dolazi i do promjene nekih njihovih morfoloških, fizioloških i biokemiskijh osobina. Imamo sojeve s glatkim, hrapavim, sluzavim, patuljastim kolonijama i gonidijskih kolonija. 3. Transformacija- je jedan tip mikrob. promjenjivosti, koja se ostvaruje gajenjem jednih mo. u hranjivim podlogama s ubijenim kulturama drugih mo. 4. Transdukcija- je proces prenošenja nasljednih osobina s jednih na druge bakterije pomoću ¨umjerenog¨ bakteriofaga. 5. Konjugacija- proces u kojem se obavlja razmjena genetskog materijala između mo. putem neposrednog dodira njihovih stanica međusobno. 6. Mutacije- spontane promjene nasljednih odlika u mo. nezavisno od sredine u kojoj žive u prirodi.

35. Osnovna uloga mikroorganizama u biocenozi i agrobiocenozi ?Osnovna uloga mo. u prirodi, bez obzira o kakvoj se životnoj zajednici radi (bio ili agrobiocenozi) je mineralizacija organskih tvari koja treba omogućiti održavanje živog svijeta u prirodi te stalnu ishranu biljnog svijeta u prvom redu. Sve ostale životne aktivnosti mo. u prirodi su samo dio njihove opće aktivnosti. Oni su mineralizatori u prirodi i ravnopravni s biljkama i životinjama. Mo. imaju često presudu ulogu u životu čovjeka i živ. time što svojom aktivnošću doprinose pripremi i održavanju hranjivih tvari.

36. Termogeni mikroorganizmi (odlike, značaj) ?Ova grupa mo. toplinu oslobađa samo u slučaju ako je sredina slab vodič topline i tada se toplina gomila. Oslobađaju od 25-75 % cjelokupne energije te zagrijavaju sredinu u kojoj se nalaze. Proces biološkog samozagrijavanja pod utjecajem termogenih mo zove se biotermogeneza.Najbolje se zapaža u gomilama vlažnog sijena, slame,vune, stajskog gnoja, itd. Jak razvoj ovih mo. može dovesti do samozapaljenja i stvaranju plamena. Mo. koji izazivaju biotermogenezu pripadaju sporogenim bakterijam roda Bacillus. Značaj je u koristi tj. zrenje stajskog gnoja, prilikom uzgajanja povrća u staklenicima, brže kompostiranje otpada. Štete: izazivaju požar (smanjuju količinu vode u sijenu).

37. Fotogeni i kromogeni mikroorganizmi (odlike, značaj) ?Fotogeni- ispuštaju proizvedenu energiju u obliku svjetlosti. Njihova svjetlost je promjenjive jačine pa pripada tipu svjetlucanja ili luminiscencije koja može biti kemijske ili biološke prirode. U tijelu fotogenih mo. nalazi se posebna proteinska tvar koja se zove luciferin, a mo. imaju i enzim luciferazu. Svjetlucaju samo dok su živi i dok ima O2 u zraku. Ima ih među bakterijama, gljivama i praživotinjama. Oni su indikatori svježine mesa ili ribe. Kromogeni- grupa koja jače stvara i izlučuje obojene materijale (pigmenate). Prema načinu stvaranja pigmenta dijele se: kromoforni i

4

kromoparni. Kromoforni stvaraju pigmente, ali ih zadržavaju u stanici. Ovdje spadaju i mo. sa klorofilom i sa karoteidima. Pigmenti ovih mo. su poznatog kemiskog sastava, a osiguravaju fotosintezu ili izazivaju fotolizu vode. Kromoparni mo. izlučuju pigmente izvan stanice. Izlučuju različite boje: sarcina lutea-žuta, torula rubra- crvena, nigra- crna. Zaštitna uloga od sunčeve svjetlosti. Mogu biti i štetni jer izazivaju mane mlijeka.

38. Aromogeni i patogeni mikroorganizmi (odlike, značaj) ?Armogeni-stvaraju veću količinu mirisa u 2 tipa: ugodne i neugodne. Mogu stvarati mirise koji posjećaju na miris voća (jabuka, jagoda), a neki proizvode miris zemlje poslije kiše, pa sve do najneugodnijh mirisa. Praktična primjena u mljkarstvu (Streptoccocus lactis, citrovorus). Patogeni- su toksikogeni mo. Toksini izazivaju poremećaje kod čovijeka, životinja i biljka. Jedno od svojstava ovih mo. je virulentnost. To je složeno svojstvo koje se sastoji od: infekcije (sposobnost mo. da izazove zarazu), invazija (sposobnost širenja mo. u živim tkivima domaćina) i patogenost (sposobnost stvaranja otrova). Najbolje su proučeni bakterijski toksini, a manje toksini gljiva. Mogu biti: egzo i endotoksini. Egzotoksini su vanjske otrovne tvari koje mo. izdvajaju u okolinu te izazivaju oboljenje u organizmu. Djeluju u min. količinama. Endotoksini se nalaze u unutrašnjosti stanica mo., manje otrovni od egzot. i djeluju u većim količinama.

39. Kruženje ugljika u prirodi ?Ugljik se u prirodi nalazi u 2 oblika: organski i neorganski. Stalni prijelaz jednog oblika u drugi, preko niza biokemiskih reakcija predstavlja kruženje C u prirodi. Na jednoj strani su procesi u kojima se C stvara, a u drugim se on troši. U stvaranju ugljikdioksida u prirodi na prvom mjestu je čovijek (sagorijevanje drveta, ugalj, nafta), a na drugom heterotrofni mo. (razlaganje organskih tvari). S druge strane postoje procesi koji troše stvoren C i to od strane autotrofnih organizama. Ovako kruženje C u okviru živih bića se zove biološko ili biotičko ili malo kruženje.

40. Kruženje dušika u prirodi ?

41. Uloga i raspored mikroorganizama u morima i jezerima ?Raspored mo. u morskim sredinama može biti horizontalna i vertilkalna. U horizontalnom pogledu razlikuju se 3 zone: 1.litoralna- 20m od kopna, nespecifični mo. koji su sa kopna dospjeli u more; 2.sublitoralna- 20-50m od kopna, miješana mikroflora; 3.abisalna- više od 50m, zona pravih morskih mo. U vertikalnom rasporedu se razlikuju pelagiska (zona vode) i bentosna (zona morskog mulja). Pelagijska zona se dijeli: 1. fotična zona u koju prodire sunce i toplinai 2. afotična zona u koju ne prodiru. U bentosnoj zoni vladaju drugačiji ekološki uvijeti te se razvija fosilna mikroflora. Mulj je uvijek biogeniji od pelagiske zone. Jezera- su manje vodene površine u oviru kopna te pružaju različite uvijete za život mo. Kod eutrofnih jezera koja su bogata organskim tvarima nalazi se veća količina heterotrofa. Oligotrofna imaju manje org. tvari.Vertikalni raspore:1.epilimniom- do 15 m, pod utjecajem sunca; 2.metalimniom- 15-40m,prijelazni sloj; 3.hipolimniom- >40m, dno. U sva 3 sloja mo. mogu lebdjeti (plankton)>> može biti zoo i fitoplankton. Uloga- org. tvari se sintetiziraju u vodenom sloju, a mineraliziraju u mulju.

42. Uloga i raspored mikoorganizama u rječnim vodama ?Tekuće vode pružaju povoljnije uvjete za razvoj mo. od stajaćih voda. Kod rijeka se nemože govoriti o prostornom rasporedu mo., sve dok se ne uliju kanalizacijske vode. Te vode mijenjaju ekološke uvjete za život i rad mo., pa se prati količina organske tvari od ulijevanja do ušća. Tu dolazi do pojave

5

samopročišćenja ili autopurifikacija rijeke pod ulogom mo. 3 faze: 1. polisaprobna zona- odmah poslije ulijevanja, voda je mutna, u 1 ml ima milion bakterija, nema riba; 2. mezosaprobna I- voda je bistrija, fakultativno anae. uvijeti, bakterija 100 000, skroman život riba; mezosaprobna II- još bistrija, aerobni uvjeti, 10 000 bakterija; 3.oligosaprobna- potpuno bistra, 100 bakterija u 1 ml.

43. Uloga mikoorganizama u čićšćenju kanalizaciskih voda (načini) ?Kanalizacijska voda pruža najpovoljnije uvjete za razvoj mo. jer ima velike količine organske tvari. U njima mogu biti saprofitni mo., ali i patogeni mo. pa se mora čistiti. Načini su: Filtraciska polja- predstavljaju određene površine jako poroznog zemljišta koje se može i umjetno napravit od pijeska ili treseta, debljine oko 2 m ispod kojeg su drenažne cijevi koje odvode nećistoće. Polja natapanja- koristi se kao voda za natapanje na kojima se poslije uzgajaju kulture (gnojenje). Aerofiltri- su umjetno napravljena postrojenja za brže pročišćavanje kanalizaciskih voda. Sanitarna mikob. se bavi čišćenjem voda.

44. Uloga mikoorganizama u postanku i održavanju tala i njihov raspored u pedosferi ?Pedosfera pruža najpovoljnije uvjete za život i rad mo. U pedosferi ima najviše mo. Sve najbitnije odlike uvjetovane su radom mo. i mikofaune. Mo. u tlu razlažu organske tvari te stvaraju humus koji se dalje razlaže na biljne asimilate. Raspored ovisi o ekološkim uvjetima i biljnoj tvari. Postoji horizontalni i vertikalni raspored. Horizontalni raspore slijedi ekološke uvjete od polova zemlje ka ekvatoru. Na ovaj raspored utječu klima, tem., vlaga i količina organske tvari. Vertikalni raspored može biti po visini (od ravnice prema planininama) i po dubini (po profilima, od površine prema dubini).

45. Uloga i raspored mikoorganizama u atmosferi (opće) ?Atmosfera nije prirodna sredina za život mo. jer ne nalaze osnovne hranjive sastojke i zbog štetnog djelovanja UV zraka. Tu se sreću povremeno i privremeno. Znanost se zove aeromikobiologija. Djeli se: ekstramularna (vanjski sredina) i intramularna (zatvoreni prostor). Prenošenje može biti izazvano prašinom (više ih ima ljeti), maglom, kapljicama. Patogeni mo. u zatvorenom prostoru dolaze kihanjem, kašljanjem, brzim govorom. Uloga- je raznolika. Doprinose održavanju sastava same atmosfere. Fototrofni mo. su prvi stvaraoci slobodnog kisika u atmosferi. Atmosfera je i najveći rezervoar dušika za cjelokupni živi svijet.

46. Mikoorganizmi i biljke ?Osnovna uloga mo. u životu biljaka je mineralizacija organskih tvari i stvaranje mineralnih biljnih asimilata. Dijele se na: saprofitnu i parazitnu mikofloru. Saprofitna- naseljava određene djelove biljke i ne izaziva poremećaje. To su korisni mo. koji svojim životom i radom poboljšavaju život biljaka. Prema mjestima na biljci djeli se na: rizosfernu, fitosferna i spermatosferna mikofloru. Rizosferna mikof.- naseljava okolinu korjenovog sustava. Ovdje se vrši razmjena između biljaka i okoline (mo.). Ovdje su bakterije i gljive i to rodovi Bacterium, Pseudomonas. Fitosferna mikrof.- naseljava zelene djelove biljke i to nadzemne i svojim prisustvom ne stvara probleme biljci. Može biti slučajna i stalna. Spermatosferna mikrof.- nalazi se na sjemelju biljaka i ne izaziva štetu. Može biti slučajna i stalna. Parazitna- živi i razvija se na račun viših biljaka i izaziva fiziološke poremećaje. Napadaju sve djelove biljke, mogu biti: mikoze, bakterioze i viroze.

47. Mikroorganizmi i životinje ?

6

Životinski svijet je prirodna sredina koju su naselili mo. Mogu se podjeliti u saprofitne i parazitne. Saprofitni- naseljavaju određena djelove živ. i ne izazivaju nikake promjene. Hrane se organskim otpacima živ. Pozitivno utječu na zdravlje živ. Djele se na epizonske i endozonske. Epizonska naseljava usta, nos, dlaku i može biti slučajna i stalna. Stalan se nalazi oko lojnih i znojnih žljezda. Endozonska mikof. naseljava probavne organe živ. Parazitna mikof.- čine oni mo. koji mogu da se razvijaju u živim tkivima životinja. Izazivaju fiziološke promjene tj. bolesti. Tu spadaju patogeni mo.

48. Mikoorganizmi kao biološka borbena sredstva ?Pod biološkim borbenim sredstvima podrazumjevaju se taka sredsta koja se zasnivaju na aktivnosti živih bića tj. mo. koji su sposobni da se raznožavaju i izazivaju razna oboljenja kod ljudi, biljaka i životinja. Karakteristike su: štetno djelovanje mo. se iskazuje samo na živi svijet; posljedice se ne uočavaju odmah, nego poslije perioda inkubacije; svaki oboljeli organizam je izvor zaraze; nisu skupi za proizvodnju i uzgoj; efekat zaraze se povećava zbog slabih higijenskih uvjeta. Koriste se bakterije (kuga, kolera), virusi (velike boginje, upala kičme) itd. 1956. potpisana zabrana primjene u vojne svrhe, a UN 1969 donosi rezoluciju o zabrani proizvodnje i održavanja rezervi kem. i bakteiološkog oružija.

49. Odlike mikobioloških procesa u tlu ?Zemljišna mikob. ima nekoliko svojih bitnih odlika na osnovu kojih se razlikuje od ostalih grana mib. Ona se bavi mikob. procesima u izrazito prirodnoj sredini, u zemljištu. Tu je neograničena sredina u kojoj procesi teku pod utjecajem cjelokupne mješane mikropopulacije, čiji su međusobni uvjeti nastali pod utjecajem ekoloških uvjeta sredine. Rezultati koji nastaju u toku ovih procesa koristi biljka za svoju ishranu. Opći rezultat mikob. procesa svodi se na koncentraciju najpotrebnih elemenata za ishranu biljaka. Mikob. procesi su rezultat prirodno dominantnih oblika mo. Svi ti procesi su rezultat postupnog smjenjivanja grupa mo., što daje i poseban ekološki karakter zemljišnoj mikob.

50. Podjela gradiva mikrobiologije tla ?Bavi se konkretnim mikrob. procesima u zemljištu, koji s jedne strane dovode do stvaranja humusa iz organskih tvari, a s druge mineralizacija nastalih humusnih tvari. Podjela na: humufikaciju svježih organski ostataka i mineralizaciju humusnih tvari ili dehumifikacija. Poseban odjeljak je mikrobiologija gnojiva, plodnosti tla i agrotehniče mjere.

51. Gradnja i sastav organskih ostataka u tlu ?U morfološkom pogledu organski ostatci se sastoje od biljnih (ugljikohidrati), životinskih (lipidi) i mikrobioloških (proteini) ostataka. Biljke čine najveći dio org. ostataka (korijen, stabljika, lišće). Od životininja su to najviše gliste 50-80%. Mikrob. ostatke je teško odredit. Kemiski sastav organskih ostataka je od većeg značenja za procese humifikacije nego njena količina.

52. Izazivači humifikacije (humifikatori) u tlu ?To su: životinjski (faunistički) i mikrobiološki humifikatori. Životinjske hum. čine sve životinjice u tlu i pedofauna. Uloga im je u sitnjenju, drobljenju i miješanju organske tvari sa mineralnim djelom tla, a to olakšava rad drugim humifikatorima. Oni iz tih tvari sintetiziraju i svoju organsku tvar. To su pripremni humifikatori npr. 30 glista/m2 su u stanju za pola godine da prerade oko 1000 kg organske tvari/ha. Kemijski humifikatori su završni humifikatori. Mikrobiološki humifikatori su glavni humifikatori. Mo. istovremeno obavljaju procese razlaganja i sinteze što je vrlo bitno u stvaranju humusa.

7

53. Osnovni ekološki uvjeti za humifikaciju u tlu ?Ekološki uvjeti u tlu vezani su za krutu fazu )skelet), tekuću (otopina tla) i plinovitu. Skelet obuhvaća mineralne i organske sastojke koji su izvor hrane za mo. tla. U mehaničkom pogledu to nisu najbolja mjesta za razvoj mo. Iz otopine mo. crpe hranu, a u nju izbacuju produkte svog metabolizma pa je ta otopina najdinamičnija faza u tlu. Atmosfera tla se sastoji od zraka i plinskih proizvoda koji su nastali radom mo. Atmosfera tla se razlikuje od atmosfere po količini CO2. U atmosferi tla kisik je presudan ekološki faktor u humifikaciji jer regulira procese razlaganja i sinteze što daje različite tipove humusa.

54. Osnovni tipovi transformacije organskih ostataka u tlu ?Transformaciom organskih ostataka u tlu mijenjaju se neki kemijski sastojci svježe organske tvari te nastali produkti prelaze u humusne tvari. Svi procesi transformacije su mikrobiološke prirode. Organske tvari ne transformiraju se na isti način, sve ovisi o kemijskom sastavu. Ugljikohidrati se razlažu raznim vrenjima, masti saponifikaciom, a bjelančevine amonifikaciom.

55. Anoksidaciska transformacija monosaharida u tlu ?Odvija se u tlu pod anaerobnim uvjetima i u dubljim horizontima. Ovdje spada: maslačno vrenje, alkoholno i mliječno vrenje. Odgovor u 20., 21. i 22. pitanju.

56. Oksidaciska transformacija monosaharida u tlu ?Predstavlja savršeniji tip transformacije, a odvija se u aerobnim uvjetima gdje se monosaharidi transformiraju do organskih kiselina. Prisutno u suhim i obrađivanim tlima. Spada: octeno, limunsko vrenje i fumarno i jantarno vrenje. Odgovori u 23. pitanju.

57. Transformacija akumulativnih polisaharida u tlu (škrob i glikogen) ?58. Odlike, mikoorganizmi i značaj aerobne celulolize u tlu ?

59. Odlike, mikoorganizmi i značaj anaerobne celulolize u tlu ?Odvija se u anaerobnim uvjetima, u vlažnim i dubljim slojevima. Proces je sporiji a odvij ase u dvije faze: 1. hidrolitička faza- celuloza se razlaže do celobioze koja se dalje razlaže u 2 molekule glukoze; 2. oksido-redukciska- glukoza se transformira uglavnom maslačnim vrenjem, ima 2 tipa: metansko (50% celuloze odlazi na metan) i vodično (1/3). Predstavnici: Bacilus celolaze metanikus i B. c. hidrogenikus.

60. Odlike, mikroorganizmi i značaj kemiceluloize i pektinolize u tlu ?

61. Odlike, mikroorganizmi i značaj ligninolize u tlu (transformacija lignina) ?Drvenaste biljke sadrže velike količine lignina. Ligninske tvari sadrže oko 65% C i 35% O. U anaerobnim uvjetima lignin je vrlo otporan na razlaganje, dok u aerobnim dolazi do razlaganja. Ovdje najviše sudjeluju gljive razreda Himenomicetales. Imamo 2 topa transformacije: destrukcija transformira se pretežno celuloza, a zaostaje lignin. To je tzk. mrka trulež. I korozija je obrnuti proces. TO je tzk. bijela trulež (Fomes anosus). Korozija dovodi do potpunog razlaganja, a detrukcija do privremenog nagomilavanja.

62. Odlike, mikroorganizmi i značaj lipodolize u tlu (transformacija masti) ?Lipodolizom se razlažu masti i slične tvari. Masti sadrže velike količine energije, ali malo kisika pa su otporni na razlaganje u anaerobnim uvjetima. U aerobnim proces teče vrlo dobro i to u 2 faze: hidrolizna- masti se razlažu na glicerol i masne kiseline i oksidaciska- masne kiseline oksidiraju u niže

8

masne kis. To su lipodolizni mo.:Aspergilus niger, Penikulum glaukum, Pseudomonas floroscenc. Značaj je u tome što masne tvari indirektno ulaze u sastav humusa.

63. Odlike i tijek proteinolize u tlu ?Teče u 2 faze: 1. degradacija- hidrolitiči proces u kome mo. izlučuju ekstracelularne enzime te razlažu bjelančevine do aminokiselina. 2. dezaminacija- oksido-redukciski proces gdje se nastale ak. transformiraju do izdvajanja amonijaka. Tu mo. izdvajaju CO2 i H2O.

64. Mikroorganizmi i značaj proteinolize u tlu ?Mo. se nazivaju amonifikatori ili truležni mo. Aerobni uvjeti: Bacilus mikoides, B. subtilis. Fakultativni anaerobni: Bacterium coli, B proteus vulgaris. Anaerobni: Bacilus cadaveris, B. putrifikus. Prilikom amonifikacije nastaje amonijak koji je mineralan spoj i biljke ga mogu koristit, ali hoće li biti oslobođen iz citoplazme mo. i stavljen biljkama na raspolaganje ovisi o sredini. Ako je odnos C:N 25:1 i veći, nema izbacivanja. Idealni odnos je C:N 10:1.

65. Odlike, mikroorganizmi i značaj amonifikacije karbamida i hitina ?

66. Teorije o stvaranju humusa u tlu ?O stvarnom nastanku humusa nema još dovoljno podataka. Humusne tvari su specifične organske tvari čija je glavna karakteristika koloidno stanje, crne su boje, bogate N. 2 teorije: kemijska i mikrobiološka. Kemijska- kemičari su smatrali da međusobnim reakciama ugljkiovodika i aminokiselina nastaje humus (nema koloidni karakter). Zatim oksidaciom kinona, pa zatim da nastaje iz lignina>>to nije humus. Mikrobiološke- teorije su prihvaćene. mo. imaju glavnu ulogu u stvaranju humusa. Ruski pedolog Viljams je postavio teoriju, zatim Waksman, te teorije Kononove.

67. Odlike i značaj procesa dehuminifikacije (mineralizacija humusa) ?Dehumifikacija predstavlja procese mineralizacije humusnih tvari koje dovode do stvaranja mineralnih biljnih asimilata koje samo više biljke mogu koristiti za ishranu. Procesi stvaranja i razlaganja teku isovremeno i usporedno. Pošto mineralizacija humusa teče sporije omogućava se ravnomjerno i stalno snadbjevanje viših biljaka. Otpornost humusnih tvari prema mineralizaciji dolazo od humusne jezgre (lignin 40-45, protein 30-35). Mikroflora koja razlaže humus razlikuje se od mikroflore kija je obavila humifikaciju. Prestavnici su aktinomicete, bakterije i gljive (Aspergilus flavus).

68. Odlike i značaj procesa ¨zemljišnog disanja¨ u tlu ?Atmosfera tla sadrži veće količine CO2 nego zrak, pa tu dolazi do izmjene CO2 dok se konc. ne izjednače. Zato se taj proces i zove ¨disanje tla¨. Toj pojavi doprinosi razlika u konc. i neki ekološki faktori: grijanje i hlađenje tla, povremeno vlaženje, sušenje gornjih slojeva, itd. Ako se humifikacija odvija u aerobnim uvjetima ostaje manje CO2 za izdvajanje i obrnuto u anaerobnim više CO2. Aerobne prilike, umjerena vlažnost i tem povećavaju jačinu disanja tla.

69. Odlike i značaj procesa amonifikacije u tlu ?

70. Odlike, mikroorganizmi i značaj procesa nitrifikacije u tlu ?Nitrifikacija je mikrob. proces u kome se spojevi amonijaka oksidiraju do nitrata ili kraće to je proces stvaranja nitrata u tlu. 2 faze: nitritacija i nitratacija. Nitritacija- obuhvaća reakciju u kojima se spojevi amonijaka

9

oksidiraju do nitrita, a nitratacija- nitriti se oksidiraju do nitrata. Mo. se zovu nitrifikaciske bakterije ili nitrifikatori. Nitritne bakterije obavljaju prvu fazu (Nitrokokus), a nitratne drugu fazu nitrifikacije (Nitrobacterium vinogradski).

71. Odlike, mikroorganizmi i značaj procesa denitrifikacije u tlu ?Denitrifikacija je redukcija nitrata do pojave plinovitog dušika koji onda odlazi iz tla. To je izrazito štetan proces koji se odvija samo u anaerobnim uvjetima. Može biti dvojaka: direktna i indirektna. Direktna je čisto mikrobiološki proces redukcije nitrata do plinovitog N u kome neposredno sudjeluju mo. do kraja. Indirektna je redukcija nitrata do molekularnog N, a dalje se reducira kemijskim putem. Mo. se zovu denitrifikacijske bakterije ili denitrifikatori. Predstavnici: Pseuodmonas florescenc, Bacterium coli.

72. Opće odlike, tipovi i značaj procesa nitrofiksacije u tlu ?Nitrofikacija je proces vezanja atmosferskog N u spojeva kojima se mogu koristiti biljke i mnogi mo. Prema izvorima energije ima 2 tipa: abiotička i biotička. Abiotička ili fizičko-kemijska može biti dvojaka: prirodna ili umjetna (tehnička). Prirodna se obavlja prilikom električnog pražnjenja u atmosferi te dolazi do tla vodom. Tehnička se ostvaruje u tvorničkim postrojenjima. Biotička ili mikrob. je proces u kome mo. obavljaju vezanje atmosferskog N i prevode ga u odgovarajuće oblike. Mo. u prirodi vežu velike količine N i izvan svojih potreba. Prema odnosu nitrofiksatora i biljaka može biti simbiozna i asimbiozna.

73. Odlike, mikroorganizmi i značaj slobodne biološke fiksacije dušika ?

74. Odlike, mikroorganizmi i značaj asocijativne azotofiksacije (neleguminoze) ?Postoji mnogo biljaka izvan porodice leguminoza koje također žive u simbiozi s nekim mo. 2 tipa: simbioza na korijenju i na lišću. Simbioza na korijenju- zajednicu ovog tipa mogu stvarati bakterije (bakterijorize) ili gljive (mikorize). Bakteriorize su zadebljala mjesta na korijenju u kojima žive bakterije. Mikorize su između micelija gljiva i korijenja biljaka. Mogu biti ektotrofne, endotrofne i ektendotrofne. Tipične mikorize : gljive i to Himenomicetales-pečurke. Atipične: mucor, penicillum. Simbioza na lišći- kod nekih tropskih biljaka na lišću nastaju kvržice u kojima su bakterije. Najvažnija je Bacterium folicola.

75. Odlike, mikroorganizmi i značaj simbiotske biološke fiksacije dušika u prirodi (neleguminoze) ?Na korijenu leguminoza stvaraju se posebne kvržice. Biljke dobro uspjevaju na siromašnim tlima i popravljaju samo tlo te sadrže više dušičnih tvari. Mogu biti: okrugle, jajolike, prstaste i u obliku koralja. U fiziološkom pogledu mogu bit aktivne (krupnije, malobrojne) i neaktivne (sitnije, mnogobrojne). Prave bakterije imaju 2 vrste sposobnosti: virulenciju (infektivnost) i aktivnost. Predstavnici: Rizobiomonas leguminosarum i Rizobacterium leguminosarum.

76. Odlike, mikroorganizmi i značaj kruženja sumpora u prirodi ?

77. Odlike, mikroorganizmi i značaj kruženja fosfora u prirodi ?

78. Mikrobiološke odlike spremanja stajnjaka u poljoprivredi (postupci) ?Stajsko gnojivo je mješavina krutih i tekući izlučevina dom. živ. , prostirke i mo. U procesu zrenja obavlja se humifikacija, a postoje 3 tipa: 1.Toplo zranje- obavlja se u aerobnim uvjetima. Prolazi kroz 4 faze: 1. faza- gnoj se iznosi na gomile i ostavlja u rastresitom sloju, tem. 70 *C. 2. faza je faza

10

poluzrelog stajskog gnoja, traje 30 dana. 3. faza je faza zrelog gnoja i 4. faza je faza prezrelog stajskog gnoja. 2.Hladno zrenje- odvija se pod anaerobnim uvjetima. Stajski gnoj se zbija, visina 2-3m. Dobije se mnogo stajskog gnoja loših osobina. 3.Kombinirano zrenje- gnoj se iznosi na manje rastresite gomile, tem. do 70 *C, traje 5-10 dana.

79. Mikrobiološke odlike spremanja komposta u poljoprivredi (postupci) ?Kompost se koristi kao zamjena za stajski gnoj. Za njegovo pripremanje se koriste organski otpatci. Pripremanje može biti industrisko i poljoprivredno. Poljo. može biti: 1. njemači postupak kopmostiranja- slama se isječe, ostavi u tankom sloju, posipa sa NPK solima, pa sve ponovo do 2-3m visine. Za 2-3 mjeseca je humifikacija završena. 2. engleski postupak- isti kao i njem. ali uz NPK soli se stavlja i Tomasovo brašno. 3.ruski postupak- teži otklanjanju negativnih strana prva dva. Dodaje se P i K te čiste kulture Azetobacter i celuloiznih bakterija.

80. Odlike mikrobioloških gnojiva (biopreparata), vrste i njihovo pripremanje ?Odlikuju se unošenjem čistih kultura mo. koji doprinose boljoj pripremi biljnih asimilata. U tlo se unose živi mo., a priprema se sastoji u množenju mo. da se dobije što veća stanična masa. Suhi bipreparati se podvrgavaju liofilizaciji. Poznati biopreparati: azetobakterin, fosfobakterin, humiborin, mikorizin, itd.

Uh jedva, al evo gotovo je. Završna riječ autora, hmm, mene:''Dobio sam i hemerioide i kičma me boli ko vrag, al sve da bi ti mogo učit lakše (bar mislim). Ak prođeš ovaj ispit plaćaš ručak, ako padneš ja plaćam. Ali prije ručka ću te ja ispitat, pa ako neznaš ti plaćaš ručak. U svkom slučaju ja ću jesti đaba. Šala, samo ti prođi i završi fax pa me onda časti. Hehe. Živviiiiooooo!!!! BoSaNaC :--)

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20