Mijaović Anđelko - Bleiburg

8/6/2019 Mijaović Anđelko - Bleiburg

http://slidepdf.com/reader/full/mijaovic-andelko-bleiburg 1/64

Anđelko Mijatović

BLEIBURŠKA TRAGEDIJAI KRIŽNI PUT

HRVATSKOGA NARODAGODINE 1945.





Anelko MijatoviÊ

BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT

HRVATSKOGA NARODA

GODINE 1945.



BLEIBURŠKA RAGEDIJA I KRIŽNI PU

HRVASKOGA NARODAGODINE 1945.

Nakladnik Hrvatski svjetski kongres (HSK)New York - ZagrebZa nakladnika: Prof. dr. Šimun Šito ∆oriÊ

ekst i izbor ilustracija

Anelko MijatoviÊ

CopyrightAnelko MijatoviÊ

Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburškoj tragediji na

Loibaškom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica.

Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature

Grafička priprema i tisak:



Anđelko Mijatović

BLEIBURŠKA RAGEDIJAI KRIŽNI PU

HRVASKOGA NARODA

GODINE 1945.

Zagreb, 2007.





Predgovor autora

Hrvatski je narod u Ëetiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. ≤ 1945. veli-

kim dijelom proæivio u sastavu Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaÊala

veÊinu podruËja danaπnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Na-

stala je viπestoljetnom teænjom naroda, ali i voljom sila Osovine ≤ Kraljevine Italije iTreÊega Reicha. Italija je prisvojila najvaæniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s

veÊinom otoËja, a Madæarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruËje NDH-a

podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti,

poznatiji pod imenom Ëetnici, Ëim je izbio rat, a posebno nakon proglaπenja NDH-a

10. travnja 1941., poËeli su napadati hrvatsko katoliËko i muslimansko te ostalo

nesrpsko puËanstvo; na najokrutniji naËin ubijati ga, pljaËkati i paliti njegovu imovi-

nu. Kad je NjemaËka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez SocijalistiËkih Republi-ka, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poËeli su napadati

njemaËke i talijanske oruæane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i

stvaranje nove jugoslavenske (komunistiËke) dræave, organizirali su svoja politiËka ti-

jela, organizacije i vojne postrojbe NarodnooslobodilaËke vojske (NOV). Kao saveznici

protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruæanjem i drugim oblicima te su

iz Drugoga svjetskog rata na bivπem jugoslavenskom podruËju iziπli kao pobjednici.

Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puËanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno

politiËki, ideoloπki i vojno, πto je pridonijelo opÊem stradanju svih. Komunisti su po-

sebno okrutno obraËunavali sa stvarnim i moguÊim ideoloπkim protivnicima u tijeku

rata. To su nastavili i u zavrπnim ratnim operacijama na tlu bivπe Jugoslavije. Tada

su stotine tisuÊa pripadnika Hrvatskih oruæanih snaga (HOS-a) i civilnoga puËanstva

NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruËja bivπe Jugoslavije, pred zloËinima i te-

rorom nove komunistiËke vlasti te flneizvjesnosti koja ih sve lomi« (S. LasiÊ) povlaËile

se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zaπtitu zapadnih saveznika.

VeÊina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teπke borbe i teπka stradanja. Tu su biliprisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su

ih, potom, izruËile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komuni-

stiËke Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Haπkim konvencijama o



ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (“Posebno je zabranjeno… ubiti ili raniti neprijatelja,

koji se, poloæivπi oruæje i ostavivπi bez sredstava obrane, predaje na milost.”) i Æenevskim

konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika iz g. 1929. (“Ratnim

zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zaπtititi ih posebno protiv Ëinanasilja, teπkih uvreda i javne znatiæelje.”), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici

sigurnosne jugoslavenske sluæbe Odjel za zaπtitu naroda (OZN-a) i komunistiËki aktivisti

masovnim i najokrutnijim zloËinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u po-

druËju Austrije i diljem bivπe Jugoslavije poubijali veÊinu vojnih i civilnih zarobljenika.

Ta su zbivanja, s vrlo teπkim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi opÊenito

poznata pod nazivom Bleiburπka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u Ëijoj se

blizini, na Loibaπkom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruæanihsnaga) i Kriæni put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnoštvo nakon zaroblja-

vanja i predaje, u velikim kolonama upuÊeno na marπeve smrti diljem Jugoslavije, a

masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene veÊ u Sloveniji i

dalje na Kriænom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivπoj

totalitarnoj komunistiËkoj Jugoslaviji (1945. ≤ 1990.) o tim ærtvama bilo je zabranjeno

govoriti i iskazivati im poËasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i

demokratske Republike Hrvatske istraæuje se te ærtve i iskazuje im se poπtovanje. U

prilog tim ærtvama je i Rezolucija 1481. Skupπtine Europskog parlamenta, usvojena

25. sijeËnja 2005., kojom su osueni bivπi totalitarni komunistiËki reæimi u Srednjoj

i IstoËnoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poËinjenih “u ime teorije

klasne borbe i principa diktature proleterijata“: “pojedinaËna i kolektivna ubojstva

i smaknuÊa, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muËenja,

prisilni rad i druge oblike masovnog fiziËkog terora; progone na etniËkoj i vjerskoj

bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraæavanja, slobode tiska i takoer nedosta-

tak politiËkog pluralizma“. Sve se to i to s teπkim posljedicama potvrivalo i meuhrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristiËkih komu-

nistiËkih reæima u Europi “nije bio u svim sluËajevima popraÊen meunarodnom

istragom zloËina koje su ti reæimi poËinili“ i da “poËinitelji tih zloËina nisu izvedeni

pred sud meunarodne zajednice“, te da je “vrlo… niska svjesnost javnosti o zloËi-

nima“ πto su ih poËinili “totalitarni komunistiËki reæimi“. Nadalje upozorava da se

komunistiËke partije, legalne i aktivne u nekim zemljama “nisu distancirale od zloËina

koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi u proπlosti“, da je “svjesnost o povi- jesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloËini u buduÊnosti“ te da

“moralna procjena i osuda poËinjenih zloËina igraju vaænu ulogu u edukaciji mladih

naraπtaja“ i da ærtve “totalitarnih komunistiËkih reæima koje su joπ æive ili njihove obi-



telji, zasluæuju suÊut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje“ itd. Na kraju Rezolu-

cija poziva “sve komunistiËke ili postkomunistiËke partije da u svojim zemljama, ako

to dosad nisu uËinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu proπlost,

jasno se distanciraju od zloËina“ koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi “i daih osude bez ikakvih nejasnoÊa“. ZakljuËuje se: “Skupπtina vjeruje da Êe ova jasna

pozicija meunarodne zajednice omoguÊiti dalje pomirenje. DapaËe, da Êe moguÊe

ohrabriti povjesniËare πirom svijeta da nastave svoja istraæivanja usmjerena prema

odreivanju i objektivnoj provjeri toga πto se dogodilo.” Naæalost, na svemu na πto

upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uËinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije

jasno osudilo komunistiËki totalitaristiËki reæim nego je Ëesto u praksi komunistiËka

ideologija, a joπ uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poËiniteljakomunistiËkih zloËina. Bez obzira na mnoæinu zloËina, uËinjenih bez sudskih odluka,

nad desetinama i stotinama tisuÊa neduænih vojnih i civilnih zarobljenika, dræavne

institucije nisu utvrdile poËinitelje zloËina, nitko nije osuen niti se tim ærtvama iska-

zuju primjerene poËasti. Ne istraæuje se masovna grobiπta niti su otkrivena masovna

grobiπta primjereno oznaËena, nisu utvrena imena ærtava i njihova brojnost. Svega

je oko 2.500-3.000 tih ærtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapa-

njem iskazana im je doliËna poËast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouËava-

ju taj zloËin, a objektivno ukazivanje na komunistiËke zloËine politikantski prikazuje

se izjednaËavanjem svih zloËina.

Ovaj kratki tekst neka bude joπ jedno podsjeÊanje Hrvatima i svijetu da je koncem

Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oËima toga svijeta, nad hrvatskim narodom,

samo zato što se opredijelio za svoju državu, uËinjen veliki zloËin, joπ uvijek nedovolj-

no istraæen i za koji nitko nije odgovarao.

Zagreb, 31. oæujka 2007. Dr. sc. Anelko MijatoviÊ





9

Uvod

Zbivanjima Bleiburπke tragedije i Hrvatskoga kriænog puta g. 1945., koji su po

svojim teπkim posljedicama najdublje uπli u svijest hrvatskoga naroda opÊenito, u

Hrvatskoj su, kao i u veÊini istoËne i jugoistoËne Europe, prethodile Ëetiri godinerata i opÊeg stradanja ukupnoga puËanstva, politiËke, ratne i opÊe prilike u Europi i

Ëitavom svijetu, slom njemaËke i savezniËkih joj armija na svim bojiπnicama te njihovo

povlaËenje prema NjemaËkoj. Prethodilo je od g. 1943./1944. vrlo uspjeπno napre-

dovanje snaga protuosovinske koalicije na svim operativnim smjerovima ameriËkih,

britanskih, francuskih i drugih snaga iz Italije (g. 1943.), Normandije i juæne Francu-

ske (1944.) i s istoka sovjetske Crvene armije i njezinih saveznika od g. 1943. kroz

Poljsku, Rumunjsku, Bugarsku, Madæarsku i Jugoslaviju, sve do Beograda, do »eπke

i SlovaËke i IstoËne Pruske prema Srednjoj Europi i prema NjemaËkoj kao srediπtu

Hitlerova TreÊega Reicha.

Tim dogaajima prethodili su i neki politiËki dogaaji, sastanci i dogovori pred-

stavnika protuosovinske koalicije, posebno konferencija u Jalti u veljaËi 1945., na ko-

jima su utvreni planovi o zavrπetku rata i odredbe predstojeÊega mirovnog procesa.

O zajedniËkom sudjelovanju u zavrπnim ratnim operacijama sovjetskih snaga i NOVJ-e

na podruËju Jugoslavije dogovoreno je na sastanku najviπih sovjetskih predstavnika

s marπalom Josipom Brozom Titom, predsjednikom i ministrom obrane Nacionalnog

komiteta osloboenja Jugoslavije, 28. rujna 1944. u Moskvi, te na sastanku zapo-

vjednika 3. Ukrajinskog fronta sovjetske Crvene armije marπala Fjodora Tolbuhina s

marπalom Titom i predstavnikom Vlade narodno-frontovske Bugarske 5. listopada

1944. u Craiovi u Rumunjskoj. Svi ti dogovori pridonijeli su da su istoËni i zapadni

saveznici naoruæali NOVJ-u te zajedniËki operativno sudjelovali u progonu njemaËkih

oruæanih snaga i operativno im podreenih savezniËkih postrojbi, meu kojima su

bile i Hrvatske oruæane snage (HOS) NDH-a.



10

Sužavanje područja NDH-a

PodruËje Nezavisne Dræave Hrvatske posebno se suæava i smanjuje od jeseni

1944. godine, kad su snage NOVJ-e (NOV-e), uz pomoÊ sovjetske Crvene armije iBugarske narodne armije, osvojile veÊi dio Srbije, uπle u Srijem, forsirale Dunav kraj

Batine, uπle u Baranju i jugozapadnu Madæarsku i, uz podruËja koja su veÊ otprije bila

pod nadzorom NOV-e (u Kordunu, Baniji, Gorskom kotaru i sjevernom Hrvatskom

primorju, Æumberku, Slavoniji, Dalmaciji, Hrvatskom zagorju), osvojili otoËni i obalni

dio Juæne Hrvatske, potom i pojedina mjesta u unutraπnjosti te jugozapadne i jugo-

istoËne dijelove Bosne i Hercegovine. PoËetak g. 1945., uz NjemaËku je, πto se tiËe

njezinih europskih saveznika, doËekala jedino NDH. S vrlo teπkim prilikama u svim

podruËjima æivota, bez zaπtitnika u meunarodnoj javnosti i bez vlastite proizvodnje

Nezavisna Država Hrvatska (1941. – 1945.)



11

naoruæanja i streljiva za oruæane snage u Ëemu je u potpunosti ovisila o NjemaËkoj.

Vodstvo NDH-a razmatralo je okolnosti u kojima se naπla dræava i razmiπljalo je, po

uzoru na druge njemaËke europske saveznike, o poduzimanju odreenih koraka radi

spaπavanja dræave. Meutim, otklonom ljeti g. 1944. programa pribliæavanja zapad-nim saveznicima, koji su vodili ministri LorkoviÊ i VokiÊ, svakako u strahu da se ne Êe

moÊi oduprijeti njemaËkom protuudaru, vodstvo je NDH-a potvrdilo svoju dosljed-

nost u savezniπtvu s Hitlerovom NjemaËkom. Na njemaËko-sovjetsku bojiπnicu: Odra

≤ SlovaËke Rudne planine ≤ Esztergom ≤ Blatno jezero, nastavljala se je bojiπnica uz i

kroz podruËje NDH-a, otprilike duæine 1500 kilometara, Dravom od Donjeg Miholjca

do njezina uπÊa, Dunavom do sela Mohova (istoËno od Vukovara), kroz Srijem pre-

ma uπÊu Drine, pa dalje crtom Bijeljina ≤ BrËko ≤ Doboj ≤ Sarajevo ≤ Banja Luka ≤Bosanski Novi ≤ BihaÊ ≤ Lapac ≤ Udbina ≤ GospiÊ ≤ Karlobag ≤ Pag. Juæno od Save,

njemaËke i oruæane snage NDH-a dræale su mostobrane u podruËju Bijeljine i BrËkog,

u Sarajevu i drugim glavnijim mjestima u dolini Bosne, u dolini Vrbasa u Banjoj Luci

i u dolini Une u BihaÊu. Nakon gubitaka u jugoistoËnoj Europi, odluËujuÊi otpor

njemaËko je vodstvo namjeravalo pruæiti na prilazima starim granicama Reicha, na

podruËju ©tajerske i Koruπke.

Pripreme Jugoslavenske armije za konačni

obračun s protivnikom

Zavrπetku operacija Drugoga svjetskog rata na podruËju bivπe Jugoslavije u proljeÊe

g. 1945., uz opÊe napredovanje protuosovinskih saveznika na svim bojiπtima, pretho-

dila je u poËetku g. 1945. reorganizacija snaga NOV-e (NOVJ-e), 1. oæujka 1945. pre-

imenovane u Jugoslavensku armiju. Za konaËni obraËun s protivnikom ≤ njemaËkim i

oruæanim snagama NDH-a, raznim ËetniËkim skupinama i slovenskim domobrancima,ukupne jaËine 680.000 pripadnika, i svi pod njemaËkim operativnim zapovjedniπtvom ≤

ustrojene su Ëetiri armije: Prva, Druga, TreÊa i »etvrta, ukupne jaËine 286.002 boraca,

u veÊini naoruæane s najsuvremenijim naoruæanjem. Te Êe armije operativno pomagati i

druge partizanske formacije ≤ Operativna skupina korpusa (2., 3. i 5. korpus, oko Sara-

jeva); 6. i 10. korpus u slavonskim planinama, Moslavini i Hrvatskom zagorju te 4. u Lici,

Gorskom kotaru i Beloj krajini pod zapovjedniπtvom G© Hrvatske; 7. i 9. u Sloveniji te

snage 4. operativne zone (14. divizija i dvije brigade) u ©tajerskoj pod zapovjedniπtvomG© Slovenije, sa zrakoplovstvom, ratnom mornaricom te samostalnim postrojbama niæih

i vojno-teritorijalnih zapovjedniπtava, ukupno oko 500.000 boraca, kao i III. ukrajinski

front sovjetske Crvene armije te 1. Bugarska narodna armija. Prethodila su joj i dva



12

sastanka u Beogradu savezniËkih i vojnih zapovjednika NOVJ-e: 24. veljaËe sastanak

vrhovnog komandanta Jugoslavenske armije marπala Josipa Broza Tita i zapovjednika

savezniËkih snaga u Italiji feldmarπala Harolda Alexandera te sastanak Tita i zapovjedni-

ka Ëetiriju jugoslavenskih armija 25. ≤ 27. oæujka, kada je stvoren plan tih operacija.

Početak završnih operacija

»etvrta jugoslavenska armija pod zapovjedniπtvom generala Petra Drapπina za-

poËela je sa zavrπnim operacijama Drugoga svjetskog rata na podruËju bivπe Jugo-

slavije 20. oæujka 1945. iz Sjeverne Dalmacije i Like. Uz pomoÊ Jugoslavenske mor-

narice, zrakoplovstva zapadnih

saveznika i zrakoplovstva JA

probila je njemaËko-hrvatsku

obranu BihaÊ ≤ GospiÊ ≤ Kar-

lobag i do 20. travnja zajedno

sa snagama 4. korpusa izbila

pred glavne njemaËke obram-

bene poloæaje 97. korpusa, od

Sneænika od Rijeke, Ëime su

stvoreni uvjeti za operativno

djelovanje prema Istri, Trstu i

Slovenskom primorju.

Nakon πto su napustile

obranu na Ivan-planini i obra-

nu Sarajeva 6. travnja, nje-

maËke i oruæane snage NDH-apovlaËile su se s mnoπtvom puËanstva dolinom rijeke Bosne prema rijeci Savi pred

postrojbama Druge jugoslavenske armije i dolinom rijeke SpreËe i kroz Posavinu iz

istoËne Posavine i sjeveroistoËne Bosne pred postrojbama Prve JA. U isto vrijeme

postrojbe Prve JA zauzele su istoËnu Posavinu i sjeveroistoËnu Bosnu, forsirale Savu

i zauzele poloæaje izmeu Save i Vrbanje. Postrojbe TreÊe jugoslavenske armije noÊu

11./12. travnja 1945. kraj Valpova forsirale su rijeku Dravu. Snage 1. Bugarske na-

rodne armije forsirale su rijeku Dravu kraj Donjeg Miholjca, a snage TreÊe armijeJA forsirale su Dunav izmeu Opatovca i Sotina. Tim napredovanjima ugroæena je

Srijemska bojiπnica koju su njemaËke i hrvatske oruæane snage bile prisiljene napustiti

12. travnja. Snage Prve JA pod zapovjedniπtvom generala Peke DapËeviÊa krenule su

Završne operacije Jugoslavenske armije g. 1945.



13

u progon protivnika kroz Srijem i Slavoniju smjerom Vinkovci ≤ Brod ≤ Nova Gradiπka

≤ IvaniÊ-grad ≤ Zagreb, snage TreÊe jugoslavenske armije smjerom –akovo ≤ Naπice

≤ Virovitica ≤ Varaædin.

U travnju 1945. i na europskim bojiπtima bilo je opÊe napredovanje savezniËkih

armija. Isti dan, kad je probijena Srijemska bojiπnica, sovjetska Crvena armija uπla je

u BeË. Dan nakon πto su jugoslavenske i bugarske snage forsirale Dravu i Dunav, a

njemaËke i hrvatske snage napustile Srijemsku bojiπnicu, 13. travnja, snage zapadnih

saveznika preπle su rijeku Elbu kraj Wittenberga, Crvena armija usmjerila je svoje

snage prema Berlinu i Dresdenu, kapitulirale su njemaËke snage u Ruhru, a sovjetske

i ameriËke snage uπle u »eπku, SlovaËku i Bavarsku. Sve to utjecalo je i na operativna

djelovanja na preostalom podruËju Nezavisne Dræave Hrvatske, odnosno na podruËju jugoistoËne Europe, od Istre do zapadne Madæarske koju je pokrivalo njemaËko ope-

rativno zapovjedniπtvo Jugoistok.

Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja

Snage Jugoslavenske armije do 17. travnja napredovale su do crte: Donji Miholjac

≤ Naπice ≤ –akovo ≤ Bosanski ©amac ≤ Doboj ≤ Banja Luka ≤ BihaÊ ≤ Slunj ≤ Ogulin ≤

Delnice ≤ Bakar i time stvorile uvjete za uspjeπno operativno nastupanje prema Rijeci

i Trstu, Karlovcu, Zagrebu i Varaædinu. U povlaËenju pred nastupajuÊim jugoslaven-

skim armijama ≤ TreÊoj izmeu r. Drave i Ivanova Sela na desnoj obali r. Ilove, Prvoj

od Velikih i Malih Zdenaca do r. Save, Drugoj uz desnu obalu r. Save, njemaËke i

oruæane snage NDH-a u drugoj polovini travnja 1945. uspostavile su novu obranu na

bojiπnici Drava ≤ Bilogora (©piπiÊ Bukovica ≤ Zdenci) ≤ r. Ilova ≤ Banova Jaruga ≤ Nov-

ska ≤ Jasenovac ≤ uπÊe Une u Savu ≤ donji tok Une ≤ Karlovac ≤ Rijeka pod operativ-

nim zapovjedniπtvom πtaba 21. njemaËkog korpusa. Tu bojiπnicu πiroku oko 130 kmdræalo je 8 njemaËkih divizija te 7 divizija i jedna brigada Hrvatskih oruæanih snaga.

Postav Zvonimir, posljednji obrambeni

položaji HOS-a

Prvih mjeseci 1945. godine zapovjedniπtva njemaËkih i hrvatskih oruæanih sna-

ga raËunala su pruæiti otpor na Postavu Zvonimir, vaænoj posljednjoj crti obrane Za-greba i sjeverozapadne Hrvatske, izgraivanoj od konca 1944. na poloæajima rije-

ka Drava ≤ Koprivnica ≤ Kriæevci ≤ Vrbovec ≤ Dugo Selo ≤ Karlovac ≤ Duga Resa

≤ Ogulin ≤ Crikvenica kao sastavni dio obrane jugoistoËnih granica TreÊeg Reicha



14

od Madæarske (Margareton linija) kroz NDH-a do Sjeverne Italije (Gotska linija). U

travnju te su poloæaje uz njemaËke snage zauzele i postrojbe HOS-a: I. ustaπki zbor

pod zapovjedniπtvom generala Ante Moπkova u podruËju Varaædin ≤ Koprivnica; III.

ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom generala Artura GustoviÊa oko IvaniÊ-grada i Ku-tine; II. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom ustaπkog pukovnika i generala Vjekoslava

LuburiÊa u podruËju Sunja ≤ Sisak ≤ Petrinja; IV. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom

generala Josipa Metzgera oko Dvora na Uni i V. ustaπki zbor pod zapovjedniπtvom

generala Ivana HerenËiÊa s podruËjem djelovanja na smjeru Karlovac ≤ GospiÊ. Izvan

tih operativnih zborova ostali su neki ustaπki zdrugovi, nekoliko æeljezniËkih i samo-

voznih bojni, pozadinske (logistiËke) postrojbe i radne skupine s oko 130.000 pripad-

nika. Joπ od poËetka 1945. u oruæanim snagama NDH-a osjeÊala se opÊa nestaπicastreljiva. Zadnje streljivo nabavljeno je iz njemaËkih tvornica u veljaËi, a sljedeÊih dana

tek je poneπto dobivano od pojedinih njemaËkih postrojbi na podruËju NDH.

Spašavanje države i vlasti

Da bi spasilo dræavu i vlast, vodstvo je NDH-a s poglavnikom dr. Antom PaveliÊem,

u poËetku 1945. godine dalo upute pripadnicima HOS-a, ako bi se britanske snage

iskrcale na hrvatskoj obali, da im se ne suprotstavljaju. Bile su Ëak odreene i osobe

koje Êe ih pozdraviti. U veljaËi 1945. PaveliÊ je namjeravao s Glavnim ustaπkim sta-

nom i s odreenim postrojbama povuÊi se u Velebit. U tu su svrhu izvedena neka

utvrivanja sjeverno od ceste GospiÊ-Karlobag i ustrojena je 11. liËka divizija pod

zapovjedniπtvom pukovnika Josipa AleksiÊa, a ostale bi postrojbe bile upuÊene na

zapad. U travnju 1945. dopuπten je prolaz pripadnicima Crnogorske narodne voj-

ske i mnoπtvu puËanstva koje se okupljalo oko crnogorskoga nacionalista dr. Sekula

DrljeviÊa, zatim Ëetnicima Draæe MihajloviÊa i pripadnicima NediÊeve Srpske dræavnestraæe kroz podruËje NDH-a prema zapadu. Pruæalo im se materijalnu i lijeËniËku

pomoÊ i stvarani su planovi za zajedniËki gerilski rat protiv komunistiËke vlasti, koja

je uspostavljana u osvojenim podruËjima. U sastavu 18. ustaπke divizije, uz postrojbe

HOS-a, bile su madæarska bojna (Hungarista legion), albanska Skenderbegova legija

i Crnogorska narodna vojska. Koncem travnja izaslanici Vlade NDH-a u Ljubljani su

dogovorili sa slovenskim prvacima, general-poruËnikom Levom Rupnikom i s ljubljan-

skim biskupom Gregorijem Roæmanom, moguÊnost povlaËenja Hrvatskih oruæanih

snaga i hrvatskoga puËanstva kroz Sloveniju prema Istri i dalje u Sjevernu Italiju, gdje

bi se predali zapadnim saveznicima, odnosno Britancima. Pomiπljalo se je i na gerilski

rat u protivnikovoj pozadini.



15

Pokušaj uspostavljanja veza sa

zapadnim saveznicima

Vodstvo NDH u PaveliÊevoj nazoËnosti 3. svibnja odluËilo je uputiti predstavkuna engleskom jeziku (Memorandum, Spomenicu) zapadnim saveznicima, sastavljenu

u duhu Atlantske povelje (14. kolovoza 1941.) o pravu svakog naroda na nacional-

nu slobodu i ravnopravnost, s pozivom da savezniËke snage uu u Hrvatsku radi

zaπtite viπe stotina tisuÊa izbjeglica pred nastupajuÊim partizansko-komunistiËkim

snagama. U zoru 4. svibnja jedan primjerak te spomenice savezniËkom zapovjed-

niku za Sredozemlje britanskom marπalu Haroldu Alexanderu u najbliæu savezniËku

zrakoplovnu luku Zadar odnijela su u tu svrhu osloboena dva zarobljena Ëasnika

ameriËkog zrakoplovstva sa zrakoplovom koji im je stavljen na raspolaganje. Druguneπto opπirniju Spomenicu, s ponudom predaje Hrvatskih oruæanih snaga, u save-

zniËko zapovjedniπtvo u Caserti ponio je isti dan oko 15 sati izaslanik Vlade NDH-a

ministar Vjekoslav VranËiÊ, s kapetanom bojnog broda Androm Vrkljanom. Putovali

su zrakoplovom do Klagenfurta, a potom automobilom do Sjeverne Italije. Tamo su

ih opljaËkali britanski zapovjednici i zavrπili su u zarobljeniËkom britanskom logoru u

Forliju. Hrvatski veleposlanik u Berlinu dr. Vladimir Koπak trebao je 4. svibnja u Flen-

sburgu na sjeveru NjemaËke pridruæiti se pregovorima njemaËkoga ministra vanjskih

poslova grofa ©verin-Krosika sa zapadnim saveznicima i zastupati interese NDH. Svi ti

pokuπaji da se u zadnji trenutak uspostave kontakti sa zapadnim saveznicima ostali

su bezuspjeπni.

Nastavak završnih operacija

Snage »etvrte JA s Cresa i Loπinja izvele su noÊu 26./27. travnja desant na ju-

goistoËnu obalu Istre i 30. travnja razbile su njemaËku obranu na bojiπnici Rijeka ≤

Sneænik, opkolile njemaËke snage u Rijeci i napredovale smjerom Ilirska Bistrica ≤

DivaËa ≤ Trst. Trst i Rijeka osvojeni su nakon æestokih borbi 1. ≤ 3. svibnja 1945. U

æestokim borbama podruËje NDH-a do 5. svibnja 1945. svedeno je na Varaædin, Kra-

pinu, IvaniÊ-grad, Zagreb, Samobor, Sunju, Petrinju, Sisak i Karlovac s okolinom.

Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji

Kad je njemaËki zapovjednik za Jugoistok general-pukovnik Löhr u jutarnjim sa-tima 4. svibnja 1945. zapovjedio svojim snagama povlaËenje na poloæaje Maribor ≤

Celje i sa svojim zapovjedniπtvom napustio Zagreb, i vodstvo NDH-a je u PaveliÊevoj

nazoËnosti, svjesno nemoguÊnosti dalje obrane pred nadmoÊnijim protivnikom, od-



16

luËilo slijediti Nijemce i donijelo je odluku o povlaËenju oruæanih snaga i puËanstva

NDH-a prema Sloveniji i dalje prema Koruπkoj u Klagenfurtsku dolinu u Austriji. Vlada

NDH-a, poglavnik PaveliÊ, Dræavni savjet i Hrvatski dræavni sabor, odnosno ukupno

hrvatsko vojno i civilno vodstvo trebali su se okupiti u St. Andröu, sjeverno od Lawa-münda, i nastaviti radom. Pri tomu su se nadali da Êe ih tamo prihvatiti zapadni sa-

veznici, da Êe uskoro doÊi do rata izmeu zapadnih i istoËnih saveznika, πto je onda

izgledalo vrlo moguÊim, pa Êe se vodstvo NDH s oruæanim snagama i puËanstvom,

kao saveznici u tom ratnom sukobu zapadnih saveznika i osloboditelji od jugo-komu-

nizma, za 5 ≤ 6 tjedana vratiti u Hrvatsku.

Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a

Plan povlaËenja oruæanih snaga NDH-a prema Sloveniji i Austriji razraen je u Glav-

nom stoæeru HOS-a. Zapovjednikom povlaËenja imenovan je glavar Stoæera general

–uro GruiÊ. Smjer povlaËenja oruæanih snaga, Vlade i puËanstva NDH-a kretao se pro-

metnicama: Srednja kolona (II., III. i IV. zbor) smjerom Zagreb ≤ Rogatec ≤ Celje (116

km) i Zagreb ≤ Zidani Most ≤ Celje (157 km) pod zapovjedniπtvom generala Josipa

Metzgera; Sjeverna kolona (I. zbor) smjerom Varaædin ≤ Rogatec ≤ Celje (106 km) pod

zapovjedniπtvom generala Ante Moπkova i Juæna kolona (V. zbor) smjerom Karlovac ≤

Samobor ≤ Zidani Most ≤ Celje (124 km) pod zapovjedniπtvom generala Ive HerenËiÊa.NoÊu 5./6. svibnja 1945. postrojbama HOS-a upuÊena je zapovijed: flPovlaËite se

preko Celja Englezima u susret.« Prethodnica povlaËenju bile su snage I. zbora pod

zapovjedniπtvom generala Moπkova.

Njihova je zadaÊa bila i osigurati

prihvatiliπte Ëlanovima Dræavnog savje-

ta, Sabora i Vlade NDH-a u izbjegliπtvu

u Koruπkoj.

U ranim jutarnjim satima 5. svib-

nja Zagreb su poËele napuπtati obitelji

duænosnika, viπih Ëasnika i mnogi koji

su se osjeÊali ugroæenima pred komu-

nistiËkim dolaskom, kreÊuÊi se prema

Sloveniji i Austriji. Vlada NDH-a i

ostali visoki dræavni duænosnici, neki

crkveni dostojanstvenici i predstavnici

kulturnoga æivota, predsjednik HSS-a

i cijeli rat zatoËenik ustaπke vlasti dr.

Vlatko MaËek s obitelji te pozadinske

Smjerovi povlačenja oružanih snaga i pučanstva NDH-a



17

i priËuvne sluæbe i veÊina HOS-a na povlaËenje su krenuli 6. svibnja. Za pripadnicima

dræavnih institucija pokrenulo se, po nekima i do pola milijuna civilnoga puËanstva

kako Zagreba tako i ono puËanstvo, koje je veÊ jednom, iz Konavala, Hercegovine,

Bosne, Srijema (osobito nakon uspostave Srijemske bojiπnice), Dalmacije, Like i dru-

gih podruËja, bjeæeÊi pred ËetniËkim i partizansko-komunistiËkim zloËinima, napusti-

lo svoje domove i masovno vlakovima, kamionima, konjskim i volovskim zapregama,

biciklima i pjeπice krenulo u egzodus, bez obzira na narodnu i vjersku pripadnost,

zanimanje, spol i dob. Glavni stoæer HOS-a, Ministarstvo oruæanih snaga NDH-a,neke postrojbe oruæniπtva, opskrbne ustanove, poglavnik PaveliÊ, njegova pratnja

i osiguranje krenuli su 7. svibnja smjerom ZapreπiÊ ≤ Krapina ≤ Rogaπka Slatina ≤

Celje, a Vlada NDH-a je smjerom Krapina ≤ Rogaπka Slatina ≤ Maribor ≤ Dravograd u

ranim popodnevnim satima istoga dana stigla u Klagenfurt i smjestila se na Turaher

Höhe. Nakon πto se saznalo za njemaËku bezuvjetnu kapitulaciju, sa sjednice Glav-

nog ustaπkog stana 8. svibnja u Rogaπkoj Slatini upuÊena je zapovijed svim postrojba-

ma HOS-a da se povlaËe po vlastitom nahoenju kroz Sloveniju prema Koruπkoj i da

se predaju samo savezniËkim postrojbama. Potom je PaveliÊ, da bi stigao istoga danana zakazani sastanak s Vladom NDH-a u St. Andrö, poæurio s pratnjom kroz Maribor

prema austrijskoj granici.

Snage II. zbora HOS-a, zaduæene za obranu Zagreba, 8. svibnja po zapovijedi su

napustile obranu, kako se ne bi protivniku pruæio povod za teπka razaranja i ljudske

ærtve. NjemaËkim postrojbama i postrojbama HOS-a zapovjeeno je da u povlaËe-

nju sa sjevera i juga zaobilaze Zagreb. Da bi grad spasilo se od pljaËke neodgovor-

nih elemenata, osnovana je naoruæana civilna zaπtita, a ravnatelj Ureda Hrvatskoga

dræavnog sabora dr. –uro KumiËiÊ bio je ovlaπten sluæbeno grad predati snagama JA.

On je to i uËinio 8. svibnja 1945., kad su posljednje postrojbe HOS-a napustile grad,

a uπle snage Druge jugoslavenske armije.

Izbjeglička povorka prolazi Jelačićevim trgom kroz Zagreb



18

Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga

©to se sve zbivalo na podruËju od Zagreba do Klagenfurtske doline u razdoblju od

5. svibnja, kad su krenule prve skupine u izbjegliπtvo, pa do 27. svibnja 1945., kad jeiz Koruπke izruËena Jugoslaviji posljednja veÊa skupina izbjeglica, teπko je podrobnije

rekonstruirati. Da bi se sprijeËilo izvlaËenje protivnika, snage JA nastojale su zapo-

sjesti sve strateπke poloæaje i prometnice, posebno prijelaze preko rijeka, steæuÊi sve

viπe obruË oko njemaËkih, hrvatskih i drugih vojnih i civilnih kolona u izvlaËenju pre-

ma Austriji. Kad su snage »etvrte jugoslavenske armije 3. svibnja 1945. osvojile Trst,

ustrojen je poseban Motorizirani odred, koji je upuÊen prema Klagenfurtu (Celovcu) u

Koruπkoj, radi presijecanja odstupnice njemaËkim armijama u povlaËenju prema Au-

striji i dalje prema NjemaËkoj i svima drugima te da se poveæe s partizanskim Koruπkimodredom i sa snagama TreÊe jugoslavenske armije koje su nastupale uz Dravu prema

austrijskim pokrajinama ©tajerskoj i Koruπkoj. Odred je u Koruπku stigao 9. svibnja.

Dan prije, u glavni grad Koruπke Klagenfurt uπle su i savezniËke britanske snage i

Kokrπki odred 4. operativne zone JA. Tako su snage Jugoslavenske armije: TreÊe JA sa

sjeveroistoka, Prve JA s istoka, Druge JA s juga, »etvrte JA sa zapada i snaga sloven-

skog 7. korpusa te Bugarske narodne armije na Dravi i snaga Osme britanske armije

u Koruπkoj zatvorile krug oko njemaËkih divizija Jugoistok, Hrvatskih oruæanih snaga

i svih koji su se povlaËili prema Austriji. Poloæaji i snage tih savezniËkih postrojbi mi- jenjali su se i svakim danom bili su povoljniji u odnosu na protivnika. Diljem zapadne

Hrvatske i Slovenije snage JA razoruæavale su, uglavnom, njemaËke snage koje su se

predavale, nakon njemaËke kapitulacije u 24 sata 8. svibnja, u nemoguÊnosti da se

probiju na sjever. Snage Jugoslavenske armije napadale su i druge kolone koje su

nastojale probiti se prema sjeveru i sjeverozapadu.

VeÊ prvoga dana hrvatskog egzodusa pojavile su se prve poteπkoÊe, posebno na

smjeru Juæne kolone, jer su njemaËke divizije s brojnim vozilima zakrËivale prometnice.

Te su poteπkoÊe osobito doπle do izraæaja 8. svibnja kad je NjemaËka kapitulirala, a

njemaËke snage Jugoistoka nastojale πto æurnije povuÊi se prema NjemaËkoj bez borbi.

Za to vrijeme zapovjednici JA i komunistiËki aktivisti traæe njihovo razoruæanje, nastoje

ih opkoliti i prisiliti na predaju. To je snagama HOS-a s mnoπtvom civilnih izbjeglica i

pripadnicima Crnogorske narodne vojske takoer s velikim brojem civilnih izbjeglica,

oteæalo izvlaËenje u Koruπku. Posebno je Juæna kolona Savskom i Savinjskom dolinom

bila izloæena partizanskim napadima s okolnih visova, pri Ëemu je trpjela velike gubit-

ke, buduÊi da snage HOS-a, izmijeπane s civilnim puËanstvom, nisu mogle manevrirati

i zbog nedostatka teπkog naoruæanja uspjeπno se suprotstavljati napadima.

Grad Celje u Savinji i srediπnjoj Sloveniji tih je dana postao stjeciπte i prolaziπte

veÊine vojnih i civilnih kolona u povlaËenju. U Celju se nalazilo mnoπtvo njemaËke



19

vojske i od 7. svibnja velika skupina hrvatske kolone u povlaËenju sa zapovjedniπtvom

smjeπtenim u Magistratu. Dok Nijemci i HOS nastoje oËuvati grad pod svojim nad-

zorom, komunistiËki aktivisti nastoje ovladati njime, zarobljavaju manje skupine, od-

vode ih u neke podrume, pljaËkaju ih i ubijaju ili ih odvode u logor u obliænjem seluTeharju. Na periferiji Celja vode se borbe dok nadzor nad pojedinim ulicama viπe

se puta mijenja. Grad je obavijen dimom

zapaljenih vozila, raznog tvoriva i osjeÊa se

miris mrtvih tijela.

Dok nedovoljne snage G© Slovenije i

aktivisti NOP-a nastoje razoruæati njemaËke

kolone, u popodnevnim satima 9. svib-

nja u Celju predstavnici oko 190-220.000pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva te

predstavnici Crnogorske narodne vojske

potpisali su s predstavnicima NOV-a i NOP-a

Slovenije ugovor o slobodnom prolazu kroz

grad prema Slovenj Gradecu. U Celju je toj

hrvatskoj izbjegliËkoj koloni izabrano novo

zapovjedniπtvo s generalom Ivanom HerenËiÊem i s vojniËkim vijeÊem koje su Ëinili

nazoËni generali i neki glavnostoæerni Ëasnici. To je vijeÊe djelovalo sve do predaje 15.svibnja 1945. na Bleiburπkom polju.

Snage G© Slovenije te 3. i 12. divizije Bugarske narodne armije 9. svibnja za-

posjele su Maribor, a snage TreÊe armije 10. svibnja zaposjele Maribor. Tada su

zarobile 50-60.000 pripadnika HOS-a i puËanstva NDH-a i viπe vlakova s ranjenici-

ma, onemoguÊivπi tim smjerom dalje izvlaËenje prema Austriji. Tada su hrvatskim

Pripadnici HOS-a i civila na odmoru u okolici Celja

Pripadnici HOS-a u povlačenju kroz Mislinjsku dolinu



20

izbjegliËkim kolonama u Sloveniji ostala samo dva smjera izvlaËenja: Celje ≤ ©oπtanj

≤ »rna ≤ Poljana ≤ Klagenfurt i Celje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd ≤ Klagenfurt.

Toga dana 50.000 Hrvata nalazilo se oko Klagenfurta, a 20.000 ih se kretalo od

Dravograda prema tom srediπtu Koruπke. Vlada NDH-a bila je na Turaheru Höhe kraj

Klagenfurta, a poglavnik PaveliÊ, kako bi izbjegao rusko zarobljavanje, probijao se

prema Judenburgu.

Snage Druge JA, nakon zaposjedanja Siska (6.V), Karlovca (7.V.), Zagreba (8.V.) i

Samobora (9.V.) usmjerene su prema Sloveniji da bi zajedno sa 7. slovenskim korpu-som, presjekle odstupnicu njemaËkim snagama i snagama NDH-a. Dijelovi Prve JA,

nakon ulaska u Zagreb (9.V.), radi potiskivanja protivnika u povlaËenju, nastupale

su prema Celju i Laπkom, a dijelovi TreÊe JA, nakon ulaska u Varaædin i Varaædinske

Toplice (7. V.), usmjereni su prema Ptuju, Mariboru, Krapini, Rogaπkoj Slatini, Sloven-

skim Konjicama i Celju.

Kad su snage Druge armije noÊu 9./10. svibnja kraj sela Rake prisilile na predaju

legionarsku 373. pjeπaËku Tigar-diviziju i izbile na Savu, vrlo su ozbiljno ugrozile kre-

tanje Juæne kolone i Srednje kolone, s 100.000 civilnih izbjeglica, kroz Savsku dolinu.

U takvim prilikama, buduÊi da se je zbog zakrËenosti prometnice sporo napredovalo,

da ih ne bi zarobile snage divizija Druge jugoslavenske armije i G© Slovenije, u mje-

stu St. Petar pred Zidanim Mostom, uniπteni su tenkovi i drugo teπko naoruæanje te

podvoz HOS-a. U prijepodnevnim satima 11. svibnja postrojbe Druge JA u Savskoj

su dolini, u RadeËu i pred Zidanim Mostom, presijekli Juænu kolonu, onemoguÊile

joj odstupnicu i nanijele joj velike gubitke: 2140 poginulih i 3.000-4.000 ranjenih te

zarobljenih 4.784 njemaËkih vojnika Ëasnika, 6.998 pripadnika HOS-a, 315 Ëetnika,915 Talijana, 60 vlasovaca (Kozaka) te velik broj lakog i teπkog naoruæanja, streljiva,

motornih i zapreænih prijevoznih sredstava te drugoga ratnog materijala. Istovreme-

no je u podruËju Sevnice zarobljeno 7.009 pripadnika njemaËke vojske te zaplijenjen

Izbjeglička povorka kraj Dravograda svibnja 1945.



21

velik ratni materijal u lakom i teπkom naoruæanju, prijevoznim i drugim sredstvima.

Skupine koje se nisu htjele predati, nastavile su probijati se preko brda prema Laπkom

i Celju. Tih dana diljem Ëitave Slovenije snage Jugoslavenske armije napadaju postroj-

be njemaËke vojske, Hrvatskih oruæanih snaga i drugih, presijecaju im odstupnice,zarobljavaju ih, organiziraju sabirne logore za njih, masovno strijeljaju pripadnike

HOS-a, ali i druge, kolone zarobljenih vraÊaju u Hrvatsku i sliËno.

Velika hrvatska kolona, pod zapovjedniπtvom generala HerenËiÊa, s boËnim osi-

guranjima, u prijepodnevnim satima 10. svibnja krenula je prema Slovenj Gradecu i

Dravogradu, udaljenom 67 kilometara, izloæena kroz dolinu Pake i Mislinje stalnim

neprijateljskim napadima i velikim gubitcima, posebno napadima jugoslavenskog

i savezniËkog zrakoplovstva, prednjim dijelom pred Dravograd je stigla u zoru 11.

svibnja.

Pred Dravogradom, gradiÊem na Dravi i stjeciπtu putova koji od Celja i Maribora

vode prema unutraπnjosti Koruπke i gdje poloæaje dræe pripadnici TomπiËeve brigade

i dijelovi Prekomurske brigade 4. operativne zone te postrojbe Bugarske narodne

armije, hrvatska kolona naπla se zajedno s njemaËkim i kozaËkim kolonama, pred

problemom kako se izvuÊi prema Koruπkoj u Austriji. Postojale su dvije moguÊnosti:

preko dravogradskih mostova i smjerom Poljane ≤ Bleiburg. BuduÊi da jugoslavenske

i bugarske snage nisu bile u stanju zadræati postrojbe njemaËkih oruæanih snaga,

Kozake i snage HOS-a, nastoje ih nagovoriti na predaju i razoruæanje. I jedni i dru-

gi nastoje dobiti na vremenu. Na sredini dravogradskog kolnog mosta, 11. svibnja,

pregovaraju predstavnici HOS-a general Vladimir Metikoπ i pukovnik Danijel Crljen

sa zapovjednikom 2. Prekomurskog bataljona 4. operativne zone Simonom SrdiËem,

politiËkim komesarom Mitjom Hribovπekom i njegovim pomoÊnikom Nandom Maj-

cenom, u nazoËnosti predstavnika Bugarske narodne armije predvoenih generalom

©terijom Atanasovim. Predstavnici HOS-a odbijali su predaju postrojbama JA i traæili

su prijelaz s lakim naoruæanjem i motornim vozilima na lijevu obalu Drave i dalje

preko stare austrijsko-jugoslavenske granice. Izjavili su da bi se predali Bugarskoj na-

rodnoj armiji, pod uvjetom da ih ne predaju JA. Predstavnici Bugarske narodne armije

i JA traæili su da im se sve neprijateljske postrojbe moraju predati za jedan sat, oruæje

trebaju ostaviti na desnoj strani Drave, potom prijeÊi preko mosta i predati se. Svim

ranjenicima obeÊavano je pruæanje lijeËniËke pomoÊi. NjemaËke postrojbe u skladu

s kapitulacijom razoruæavaju se i predaju pripadnicima TomπiËeve brigade, Kozaci su

prije podne 11. svibnja na dravogradskom æeljezniËkom mostu pregovarali s kome-

sarom 2. bataljuna TomπiËeve brigade Miloπom Rutarom Rutom. VeÊina je pristalana razoruæanje na sutoku Mislinje i Meæe i puπtena je u smjeru Bleiburga, dok je dio

kozaËke divizije samostalno noÊu 11./12. svibnja iπao u proboj.



22

Zatvaranja kruga oko izbjegličke

kolone pred Dravogradom

U dravogradskom podruËju 12. svibnja (subota) znatno su ojaËale snage Jugo-

slavenske armije. U Dravograd su vlakom prije podne prevezene 7. i 8. brigada 51.

divizije TreÊe JA. Potom je u Dravograd prevezena Artiljerijska brigada. Izmeu 14

i 16 sati prevezena je 6. brigada 36. divizije. NoÊu je prevezena i 12. brigada iste

divizije. Sve su te postrojbe, pod zapovjedniπtvom 51. divizije, zaposjele poloæaje u

dravogradskom podruËju. Te postrojbe i TomπiËeva brigada 14. slovenske divizije

(zapadno, u dolini Meæe) imale su zadatak onemoguÊiti postrojbama HOS-a proboj

u Austriju kroz Dravograd ili dolinom Meæe prema Bleiburgu, odnosno prisiliti ih napredaju. Da bi izvidjeli poloæaje i jaËinu Hrvatskih oruæanih snaga pred Dravogra-

dom, predstavnici 2. bataljuna Prekomurske brigade u dva navrata pokuπavaju doÊi

u zapovjedniπtvo HOS-a u ©entjanæu radi pregovora, ali su oba puta bili zaustavljeni i

uz prijetnje oruæjem vraÊen nazad. Potom predstavnici HOS-a, predvoeni generalom

Antunom Nardelijem, u Dravogradu pregovaraju s predstavnicima Jugoslavenske ar-

mije. Dok predstavnici JA nastoje nagovoriti predstavnike HOS-a na predaju, oni su,

oËito, da bi sugovornike uvjerili u nuænost puπtanja prolaza kroz Dravograd, tvrdili da

Êe se s oruæjem probiti. U popodnevnim satima postrojbe Jugoslavenske armije poËe-

Dravograd i dravogradski (željeznički i kolni) mostovi za koje su sredinom svibnja 1945. postrojbe HOS-avodile žestoke borbe s postrojbama JA i Bugarske narodne armije



23

le su borbeno djelovati po izbjegliËkoj koloni pred Dravogradom. I pripadnici HOS-a,

da bi ispitali jaËinu protivnika na prometnici prema Bleiburgu, podveËer su poduzeli

napad na postrojbe JA u Podklancu. Borbe su nastavljene do u noÊ.

Istodobno, pojedine hrvatske skupine i dalje slijevaju se prema Celju. Njihov pro-

laz prema Slovenj Gradecu i Dravogradu onemoguÊuju snage 16. i 17. divizije TreÊe

armije. U podruËju Celja, ujutro oko 3 sata (12. svibnja), na raskriæju prema Zidanom

Mostu, pripadnici 8. crnogorske brigade 11. divizije Prve JA, presjekle su kolonu 18.

ustaπke divizije, zarobile njezino zapovjedniπtvo s generalom Julijem Fritzom, bolnicu

s ranjenicima, a u svanuÊe, nakon kratke borbe, i zaπtitnicu te divizije. Osamljene

borbene skupine juæno od Celja i istoËno od Celja, u podruËju Pilπtanj ≤ Podsreda ≤

Sv. Petar, vode borbe s postrojbama 48. udarne divizije Prve JA, uz teπke gubitke.Opkoljene ustaπko-domobranske snage u podruËju Krπko ≤ Podsreda, nakon dvo-

dnevnih æestokih borbi sa snagama 21. udarne divizije Druge jugoslavenske armije i

uz teπke gubitke (480 mrtvih i 1270 zarobljenih) probile su se prema Celju i ©marju.

Dio Juæne kolone, pod æestokim borbama probija se od Laπkog prema Celju. Pred

gradom opkoljavaju je dvije divizije Druge JA. Jedan manji dio II. zbora probija se

zapadno od Celja u smjeru Dravograda. U podruËju Celje ≤ Rogaπka Slatina ≤ donja

Sutla ≤ Pilπtanj ≤ Planina ≤ Laπko zaostale hrvatske izbjegliËke skupine susreÊu se s

veÊ zarobljenim dijelovima hrvatske izbjegliËke kolone koje sa sjevera vraÊaju i prate

postrojbe JA.

U popodnevnim satima 12. svibnja borbe su zapoËele i na zaËelju kolone u gor-

njoj Mislinjskoj dolini, oko Hude Luknje, Mislinje i Gornjeg DoliËa, i u dolini r. Pake,

oko Vojnika i Viπnje Vasi. Da bi sprijeËili odstupanje hrvatske izbjegliËke kolone od

Celja prema Dravogradu, oko podne 12. svibnja, smjerom Slovenske Konjice ≤ Vita-

nje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, u podruËju Spodnji DoliË stiæu dijelovi 17. divizije

TreÊe JA. Tu im, na poloæajima: ©t Ilj(k. 593) ≤ LuËevec (k. 774) ≤ Puπnik ≤ PeËovnik

(k. 793), radi zaπtite prometnice Celje ≤ Velenje ≤ Huda Luknja ≤ Slovenj Gradec ≤

Dravograd, æestoki otpor pruæa oko 20.000 pripadnika HOS-a i pripadnika Crnogor-

ske narodne vojske.

Hrvatska vojna i civilna izbjegliËka kolona dan 13. svibnja doËekala je uglavnom

u probijanju kroz poloæaje veÊ jakih snaga Jugoslavenske armije oko Celja, u dolini

Pake i Mislinje, prema Slovenj Gradecu i Dravogradu te u smjeru gornje doline Meæe

iz smjera ©oπtanja i Slovenj Gradeca i dalje u Austriju. Desetine tisuÊa pripadnika

te kolone bilo je zarobljeno i nalazilo se u raznim logorima u Mariboru, u celjskom

podruËju, pa i u Hrvatskoj, a na tisuÊe ih je veÊ bilo poubijano. Da bi sprijeËile nje-



24

maËkim i hrvatskim snagama proboj prema Bleiburgu iz Celja su 13. svibnja krenule

5. i 11. divizija Prve JA smjerom ©oπtanj ≤ s. Poljana u gornjoj dolini Meæe. Toga

dana u dravogradskom podruËju pregovori izmeu protivniËkih strana bili su vrlo

intenzivni. U jutarnjim satima obavjeπtajni oficir 51. divizije kapetan Vaso VeskoviÊdolazi u zapovjedniπtvo HOS-a u ©entjanæu i generalu Slavku ©tanzeru predaje ulti-

matum: Hrvatske oruæane snage moraju se bezuvjetno predati do 10 sati toga dana.

Zapovjedniπtvo HOS-a upuÊuje generala Antuna Nardelija u zapovjedniπtvo 51. di-

vizije s protuultimatumom: Propustiti nam prijelaz preko granice ili Êemo to sami

oruæjem ostvariti. Pregovori koji su zapoËeti u prijepodnevnim satima u Guπtanju

(Ravne na Koroπkem) izmeu predstavnika HOS-a i predstavnika 14. udarne divizije

nastavljeni su u ©entjanæu u zapovjedniπtvu HOS-a. Dok je predstavnik 14. udarne di-vizije major Franta zahtijevao bezuvjetnu predaju, predstavnici su HOS-a, predvoeni

generalom Slavkom ©tancerom, odbacivali moguÊnost predaje i zahtijevali slobodan

prolaz ususret britanskim postrojbama. Pregovori su voeni i u popodnevnim satima

u zapovjedniπtvu 51. divizije. U ranim popodnevnim satima, do hrvatske izbjegliËke

kolone pred Dravogradom doπao je i jedan pripadnik ameriËke armije, podrijetlom

Hrvat. S njim su, uz jedan stari mlin, uz ribu i vino, razgovarali general Vladimir

Metikoπ i pukovnik Danijel Crljen. Vjerojatno njemu je flZapovjedništvo Hrvatskih

Oruæanih Snaga na sektoru Koruπke i ©tajerske« predalo memorandum flglavaru

angloameriËke misije za ©tajersku, Koruπku i Gorenjsku« u Klagenfurtu (Celovcu),

traæeÊi zaπtitu za fl200.000 (Dvije stotine tisuÊa) hrvatskih vojnika i oko pola milijuna

hrvatskoga naroda (staraca, invalida, æena i djece)« i za flpetnaest tisuÊa vojnika i oko

dvadeset tisuÊa graanskih izbjeglica iz Crne Gore, Ëija sudbina i tragedija od davnih

doba veÊ je poznata cjelokupnoj svjetskoj javnosti«. Memorandum su u ime HOS-a

potpisali general Ivo HerenËiÊ i pukovnik prof. Danijel Crljen, a u ime Crnogoraca dr.

Duπan KrivokapiÊ.

BuduÊi da su ultimatumi JA, upuÊivani snagama HOS-a o polaganju oruæja, osta-

jali bez odgovora, sve snage JA rasporeene ispred Dravograda i oko izbjegliËke ko-

lone ≤ postrojbe 51. divizije, 6. brigade 36. divizije i TomπiËeve brigade 14. slovenske

divizije ≤ u 11 sati prelaze u opÊi napad od Drave s teæiπtem prema Slovenj Gradecu,

odnosno prema poloæajima HOS-a s kojih su πtitile hrvatsku izbjegliËku kolonu pred

Dravogradom. Borbe su voene svim oruæjima i oruima. Zbog nedostatka podataka

ne moæemo iscrpno pratiti borbe za dravogradske mostove, kolni i æeljezniËki. Uposlijepodnevnim satima pripadnici HOS-a potiskuju pripadnike JA s desne obale

Drave na lijevu obalu i pokuπavaju osvojiti dravogradske mostove, ali ne uspijevaju

uspostaviti mostobrane na lijevoj dravskoj obali. U obrani dravogradskih mostova su-



25

djelovalo je i bugarsko topniπtvo s Viπkog polja

koje je s iznenaujuÊom preciznoπÊu tuklo po

poloæajima HOS-a duæ æeljezniËkog nasipa na

desnoj strani Drave, po tenkovima HOS-a kojisu se pribliæili kolnom mostu i po dubini hrvat-

ske kolone u Mislinjskoj dolini. Topniπtvo 51.

divizije prenijelo je svoju vatru po dubini kolone

prema ©entjanæu, Ëime je nanosilo teπke udar-

ce vojnoj i civilnoj hrvatskoj izbjegliËkoj koloni

pred Dravogradom.

Dok su jedne postrojbe HOS-a vodile bor-bu za ovladavanje dravogradskim mostovima,

druge su u popodnevnim satima 13. svibnja u Podklancu preko Falentova mosta

poduzele proboj prema Bleiburgu, udaljenom 23 kilometra, napadajuÊi na dobro

utvrene poloæaje 8. vojvoanske brigade na Tolstom vrhu iz dva smjera: frontalnim

napadom preko rijeke Meæe iz Mislinjske doline ispred Dravograda i ©entjanæa i zao-

bilaznim manevrom od Slovenj Gradeca kroz Sele i Kotle prema Guπtanju. Nakon πto

su zauzele Guπtanj, te su postrojbe doπle u pozadinu poloæaja 8. vojvoanske brigade

na Tolstom vrhu i, zajedno s postrojbama, koje su izravno napadale preko Meæe u

Podklancu, u æestokoj borbi razbile i odbacile njezine postrojbe prema planini Stroj-

ni i Jamnici te preko æeljezniËkog mosta na lijevu

obalu Drave. Kolonu, koja je, nakon zauzimanja

Podklanca i Tolstog vrha, napredovala po glavnoj

cesti prema Guπtanju i dalje prema Poljani, noÊu

13./14. svibnja, presjekle su postrojbe 7. udarne

vojvoanske brigade.Lijeve poboËnice te kolone, postrojbe HOS-a

i Crnogorske narodne vojske, napredovale su od

Slovenj Gradeca sjevernim padinama Urπlje gore

i okolnim poπumljenim planinskim predjelima,

izbijajuÊi u blizinu Meæice i prema Loibachu (slov.

LibuËe) u Austriji.

U gornjem dijelu Mislinjske doline, postrojbeHOS-a i Crnogorske narodne vojske s naizmje-

niËnim uspjesima vode vrlo æestoke borbe s po-

strojbama 17. divizije, posebno u podruËju Hude

Falentov most na r. Meži pred Podklancem preko koga je ve-ćina hrvatske izbjegličke kolone 13. – 15. svibnja 1945. kretala

dolinom Meže prema Bleiburgu

Proboj HOS-a prema Bleiburguuvečer 13. svibnja 1945. u Podklancu



26

Luknje, DoliËa i Mislinje. Nakon viπe protunapada, uz pomoÊ æestoke artiljerijsko-mi-

nobacaËke vatre, postrojbe 17. divizije u 20 sati istoga dana ugrozile su prometnicuCelje ≤ Velenje ≤ Slovenj Gradec ≤ Dravograd, a postrojbe 1. brigade 14. slovenske

divizije i 7. brigade 51. divizije u podruËju Poljana ≤ Meæica ≤ »rna razoruæale su

104. njemaËku lovaËku diviziju i dijelove 13. SS flVraæje divizije« i zaπtitne postrojbe

zapovjednika Jugoistoka generala Löhra. U podruËju Dravograda u nekoliko navra-

ta po skupinama predalo se flukupno blizu 20.000 ustaπko-domobranskih vojnika i

oficira« (M. Basta).

Dan 14. svibnja 1945. snage HOS-a u sjeverozapadnoj Sloveniji doËekale su uoperativnom djelovanju na tri smjera: dravogradskom, bleiburπkom i gornjomislinj-

skom. Iako su neke postrojbe HOS-a u popodnevnim satima 13. svibnja krenule u

proboj prema Bleiburgu, nije slabio njihov borbeni pritisak na dravogradske mostove.

NoÊu 14. svibnja postrojbe HOS-a zauzele su dravogradski æeljezniËki most, preπle

na lijevu obalu Drave i uspostavile mostobran, a jedan dio ih se probio prema Lawa-

mündu i dublje u Koruπku. U nastavku borbi, u zoru, snage HOS-a u æestokoj borbi

potisnule su snage JA na lijevu obalu Drave, Ëak, po operativnom dnevniku 40. sla-

vonske divizije, i istjerali ih iz grada, ali su se tada u borbu ukljuËile bugarske postroj-

be topniπtvom i u pomoÊ je pristigla Omladinska brigada 40. divizije iz Maribora i

protivnika prisilile na povlaËenje. Iako je postrojbama HOS-a pred Dravogradom oko

Borbe 13. svibnja 1945. u dolinama Pake i Mislinje Napredovanje postrojbi JA 14. svibnja 1945. u gornjojmislinjskoj dolini i u donjoj mislinjskoj dolini



27

10 sati stiglo pojaËanje iz smjera Celja, u protunapadu prije podne toga dana snage

JA, s istoka i sa zapada, uniπtile su hrvatski mostobran na lijevoj dravskoj obali kraj

æeljezniËkog mosta i nastavile napadati poloæaje HOS-a na desnoj obali Drave.

Da bi odvratili napade postrojbi HOS-a prema dravogradskim mostovima, opkolili

ih i prisilili na predaju, zapovjedniπtvo 51. divizije usmjerilo je jake topniËke napa-

de po poloæajima HOS-a na Tolstom vrhu i u Podklancu, u napad preko mostova

ukljuËene su sve postrojbe s lijeve strane Drave 51. divizije, 2. bataljun Prekomurske

brigade i obje pukovnije Bugarske narodne armije. PodveËer su te postrojbe preπle

na desnu obalu Drave, zaposjele su dan ranije izgubljene poloæaje postrojbi 51. divi-

zije i nastavile napadima na snage HOS-a, s poloæaja u Podklancu i na Tolstem vrhu,

presjekle odstupnicu hrvatskoj izbjegliËkoj koloni prema Bleiburgu i zatvorile obruËoko ostataka izbjegliËke kolone u gornjoj Mislinjskoj dolini. Toga dana u dolini Meæe

zarobljeno je fl20.000 ustaπa, domobrana, Ëetnika i bjegunaca«.

Na bleiburπkom smjeru, postrojbe su 51. divizije u podruËju Guπtanja noÊu

13./14. svibnja presjekle put prema Bleiburgu, ali su postrojbe HOS-a ujutro 14. svib-

nja, iza 2,30 sati, preπle u napad, zauzele Guπtanj i oslobodile put prema Bleiburgu.

U daljem napredovanju, lijeva poboËnica hrvatske kolone sukobila se s glavninom

3. bataljuna 7. vojvoanske brigade iprisilila ga na povlaËenje prema padina-

ma Urπlje gore ≤ Razbora. Potom je iz

podruËja sastavnice r. Meæe i r. Mislinje

prema Bleiburgu, s boËnim osiguranji-

ma, krenula kolona kamiona, prvo s

ranjenicima, a zatim i ostali, izloæeni na-

padima postrojbi Jugoslavenske armije.

Ta je kolona, Ëesto pod vrlo æestokom

borbom i s obostranim gubitcima, oso-

bito kraj Poljane, stigla u popodnevnim

satima 14. svibnja na Loibaπko polje

(slov. LibuËku gmajnu), par kilometara

juænije pred Bleiburgom.

Istovremeno, dok se u popodnevnim satima 14. svibnja hrvatska kolona probija

prema Bleiburgu, postrojbe 14. slovenske divizije, da bi onemoguÊile proboj dublje

u Koruπku, zaposjele su mostove na Dravi u Austriji. Neπto juænije, u popodnevnim

satima pred »rnom postrojbama JA predalo se oko 5.000 pripadnika Crnogorske

Hrvatska izbjeglička kolona napreduje dolinom Meže od Podklancaprema Bleiburgu



28

narodne vojske i civilnih izbjeglica, koji su dolazili iz smjera Velenja, a 40. slavonska

divizija TreÊe JA napadala je prema podruËju Slovenj Gradec ≤ ©t. Ilj.

Na gornjomislinjskom smjeru postrojbe 17. divizije TreÊe JA u 4 sata (14. svibnja)

preπle su u iznenadni i æestoki napad na poloæaje HOS-a i nakon dvosatne i vrlo

æestoke borbe, u 6 sati potisnule ih, izbile na prometnicu Celje ≤ Velenje ≤ Slovenj

Gradec, Ëime su odsjekle odstupnicu od Celja prema Slovenj Gradecu i Dravogradu.

U nastavku borbi nastavile su goniti i razoruæavati postrojbe HOS-a i do 12 sati izbile

pred Slovenj Gradec, u 17 sati zauzele su Slovenj Gradec i nastavile napredovati

prema Dravogradu. Borbe su nastavljene i noÊu 14./15. svibnja 1945. O æestini borbi

na gornjomislinjskom smjeru, svjedoËi podatak da je izmeu Hude luknje i Mislinje

u fldesetih velikanskih grobiπËih pokopano najmanje 4700 ustaπev«, tj. pripadnikaHOS-a.

BuduÊi da je noÊu 14./15. svibnja na dravogradskom smjeru dogovoreno da ih ne

Êe predati pripadnicima JA i ruskoj Crvenoj armiji, Bugarima su se pred Dravogradom

predale dvije nepotpune oruæniËke pukovnije. Istovremeno, probijale su se postrojbe

HOS-a s izbjeglicama prema Bleiburgu, odnosno na Loibaπko polje. Dijelovi hrvat-

skoga egzodusa pristizat Êe na Loibaπko polje i 15. i 16. svibnja, pa i sljedeÊih dana

prema Bleiburgu i dublje u unutraπnjost Koruπke.

Uspostavljanje veze s predstavnicima

britanske vojske

Ubrzo, nakon dolaska na Loibaπko polje (u popodnevnim satima 14. svibnja),

zapovjedniπtvo HOS-a na Ëelu s generalom HerenËiÊem, uspostavilo je u mjestu

Hrustu kraj Bleiburga vezu sa

zapovjedniπtvom tamoπnje bri-

tanske postrojbe. U razgovoru

koji je bio flskoro srdaËan«, gene-

rali Ivan HerenËiÊ i Mirko GreguriÊ

Loibaško polje pred Bleiburgom – mje-sto okupljanja i predaje velikoga dijelaoružanih snaga i civilnoga pučanstvaNDH-a 15. svibnja 1945. Strjelica br. 1pokazuje mjesto predaje i kolni put kudse s Loibaškog polja kretalo u zaroblje-ništvo, a strjelica br. 2. označuje mjestoobljetničkih okupljanja i molitve za žrtveBleiburške tragedije.



29

britanskom su zapovjedniku izjavili da su doπli predati se britanskoj vojsci i pod nji-

hovu zaπtitu staviti civilno puËanstvo u izbjegliËkoj koloni. Britanski zapovjednik, s

Ëinom bojnika, izjavio je da je obavijeπten o hrvatskom dolasku, zatraæio je da Hrvati

ne napreduju dalje od potoka Loibacha, da Êe sutra moÊi krenuti dalje, da moguzadræati oruæje i ako imaju ranjenike da ih mogu uputiti u bolnicu u Klagenfurtu.

Stanje u izbjegličkoj koloni

pred Bleiburgom uoči predaje

Glavnina snaga HOS-a, s topniπtvom i 30 oklopnjaka, s povozom, s ranjenicima i

bolnicom i mnoπtvo civilnoga puËanstva, doËekala je 15. svibnja 1945. na Loibaπkompolju pred Bleiburgom, rasporeena do potoka Loibach, skoro do ulaza u istoimeno

selo, a pojedine postrojbe iz strateπkih razloga, radi obrane, zaposjele su okolne

breæuljke. Tu su se susreli s pripadnicima britanske 38. (irske) pjeπaËke brigade Petog

korpusa Osme savezniËke armije, pod zapovjedniπtvom brigadira Patrika Scota, dok

su na okolnim breæuljcima, nasuprot poloæajima hrvatskih i crnogorskih postrojbi,

koje su osiguravale zaposjednuto podruËje, poloæaje dræale postrojbe 14. slovenske

divizije (juæno, jugozapadno i sjeverozapadno na Lokovici, SenËnom hribu i ispred

Borovja ) i postrojbe 7. i 8. brigade 51. divizije TreÊe JA (sjeveroistoËno i istoËno na

Grablu i Dolgim brdima). Joπ uvijek dolinom Meæe probijalo se pod borbom mnoπtvo

HOS-a, Crnogorske narodne vojske i civilnoga puËanstva prema Bleiburgu, pred Dra-

vogradom 20.000 pripadnika HOS-a i dalje je vodilo borbu sa snagama JA. Uvjereni,

da je sve poËelo dobro, hrvatski su zapovjednici pred Bleiburgom ujutro 15. svibnja

zapovjedili, kako bi predaja

Britancima bila organizira-

na, da se pronau politiËkiduænosnici koji bi civilno

puËanstvo trebali prikupiti

po kotarevima i pokrajinama.

Takoer, i nazoËne postrojbe

HOS-a trebalo je pripremiti

za pregled koju su trebali

obaviti britanski Ëasnici. Pobreæuljcima neprekidno se

Ëarkalo. Oko 11 sati jato

Bleiburg s dvorcem Turna-Valssasina





31

pred Bleiburgom, ali i onih koji su veÊ bili uπli dublje u Koruπku, kao i onih koji su i

sljedeÊih dana uspijevali probiti se kroz poloæaje Jugoslavenske armije, uÊi u Austriju i

predati se savezniËkim britanskim snagama. U skladu s tim uputama postrojbama 38.

(irske) pjeπaËke brigade dane su zapovijedi flkojima Êe, u cilju spreËavanja te predaje,biti upotrijebljena sila«.

Pregovori izmeu predstavnika britanske armije i HOS-a, zapoËeti u popodnev-

nim satima dan ranije u zapovjedniπtvu britanske vojske u Hrustu kraj Bleiburga, na-

stavljeni su, u nazoËnosti zapovjednika britanske 38.(irske) pjeπaËke brigade brigadira

Patricka Scotta, iza 12 sati 15. svibnja u dvorcu grofa Thurn-Valsassina kraj Bleiburga,

izmeu predstavnika HOS-a generala Ivana HerenËiÊa i Servatzyja te pukovnika Da-

nijela Crljena i predstavnika Jugoslavenske armije politiËkog komesara 51. divizije JApotpukovnika Milana Baste i zapovjednika partizanske 14. slovenske divizije potpu-

kovnika Ivana KovaËiËa. Brigadir Scott je na razgovor prvo primio predstavnika JA, pa

predstavnike HOS-a, a onda zajedno oba izaslanstva. U vrlo muËnim pregovorima,

britanski brigadni general Scott odluËno je dao na znanje predstavnicima HOS-a da

ih ne moæe primiti britanska vojska i da se trebaju predati Jugoslavenskoj armiji.

Predstavnik JA potpukovnik Milan Basta takoer je odluËno postavio uvjet predstav-

nicima HOS-a, da Ëim se vrate u kolonu, moraju izvjesiti bijele zastave i u roku od

jednog sata izvrπiti organiziranu predaju Ëitave vojske. Æene i djeca bit Êe vraÊeni

kuÊama, vojnici Êe iÊi u zarobljeniπtvo, a Ëasnici Êe biti sprovedeni u Maribor, gdje Êe

im se suditi, ako su se ogrijeπili u tijeku rata. Iako je general HerenËiÊ traæio odgodu

predaje za 24 sata i britansku komisiju, brigadir Scott predlagao dva sata pripreme

za predaju i predstavnicima JA ponudio i svoju oruæanu silu u pomoÊ, potpukovnik

je Basta sve to bahato odbijao i traæio da predaja poËne odmah Ëime se vrate meu

svoju vojsku. Na HerenËiÊevu izjavu da ne moæe jamËiti da Êe predaja biti izvedena,

brigadir je Scott zaprijetio: flAko se to ne izvrπi, mi Êemo vas poslije jednog sata poËe-ti bombardirati.« Ipak, dogovoreno je da predaja poËne sat vremena, nakon πto se

za 20 minuta vrate meu svoje, odnosno u 16 sati. Kad su predstavnici HOS-a vratili

se u kolonu i izvijestili o rezultatima pregovora, u britansko zapovjedniπtvo upuÊeno

je novo izaslanstvo, predvoeno starim austrijskim Ëasnikom i hrvatskim domobran-

skim generalom Slavkom ©tancerom. To izaslanstvo Britanci nisu æeljeli primiti nego

su ih uputili u partizansko zapovjedniπtvo, gdje ih je primio potpukovnik Basta. Ni

od tih pregovora nije bilo niπta. Predstavnici Crnogorske narodne vojske takoer su

pokuπali pregovarati s britanskim generalom, pa i s potpukovnikom Bastom, ali je i to

bilo bezuspjeπno i zavrπilo je njihovom predajom. Zbog straπnih posljedica koje su za

hrvatski narod nastupile nakon pregovora u bleiburπkom podruËju, u svijesti veÊine



32

naroda posebno je pridonijelo spoznaji o Bleiburgu (prije se to odnosilo na Sloveniju

gdje su izvedene najstraπnije likvidacije zarobljenika) kao pojmu masovnoga zloËina

prema hrvatskom narodu, kao simbolu najstraπnijega hrvatskog stradanja, simbolu

masovne fiziËke i svake druge likvidacije hrvatskoga naroda opÊenito.

Predaja Hrvatskih oružanih snaga

Iako ima dosta svjedoËanstava, ne moæe se toËno rekonstruirati πto se sve dogaalo

na Loibaπkom polju pred Bleiburgom u trenutku predaje glavne kolone HOS-a i izbje-

gloga puËanstva NDH. Predaja je poËela iza 16 sati 15. svibnja, nakon πto su, po

nekim svjedoËenjima, bili izloæeni unakrsnoj vatri postrojbi JA s okolnih breæuljaka. Po

svemu poznatom predavalo se je i 16. svibnja. Istovremeno su stizale i nove skupine

na Loibaπko polje i ukljuËivale se u predaju ili su nastojale kroz okolne πume probiti se

dublje u austrijsko podruËje i predati se britanskim savezniËkim snagama.

Kakve su se sve drame, nakon saznanja da su prepuπteni Jugoslavenskoj armiji

i protivniku s kojim su Ëetiri godine ratovali, dogaale u izbjegliËkoj vojnoj i civilnoj

koloni na Loibaπkom polju, pojedinaËne, obiteljske, pa i nacionalne, teπko je opisati i

predoËiti. Svakako najstraπnije πto ih jedno ljudsko biÊe i druπtvo moæe doæivjeti. Oni,

koji su o tome svjedoËili, namijenili su nam ono πto su oni vidjeli, ovisno gdje su bili i

koliko su u opÊem πoku pred spoznajom da ih se prepuπta najgorem protivniku zbog

Ëijega su zloËina ostavili sve svoje i uputili se u neizvjesnost, bili u stanju promatrati

Razoružani pripadnici HOS-a i civilnog pučanstva 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Meže, pred Bleiburgom.



33

πto se oko njih dogaa i u takvim okolnostima zapamtiti ono πto bi pruæalo objektiv-

nu i potpunu sliku.

BuduÊi da su snage JA nastojale na sve moguÊe naËine sprijeËiti izvlaËenje HOS-a

i civilnog puËanstva u dolini Mislinje, pred Dravogradom i oko Slovenj Gradeca prema

sjeverozapadu, prema Bleiburgu i dublje u Austriju, velik dio te kolone u izvlaËenju

nije se uspio probiti na Loibaπko polje 14. svibnja, pa ni 15. svibnja. Isti dan kad je

glavnina HOS-a s puËanstvom predavala se na Loibaπkom polju, 15. svibnja, nedale-

ko odatle, u dolini Meæe, postrojbe JA s teπkim naoruæanjem prisilile su na predaju

dvije velike skupine HOS-a s civilnim puËanstvom u trokutu Slovenj Gradec ≤ Poljana≤ Dravograd. Nakon πto su artiljerijskom i mitraljeskom vatrom potisnuti u podruËje

»rna ≤ Meæica ≤ Kovπak ≤ Koπutnik ≤ Snt Georgen pri Ëemu su im naneseni teπki gu-

bici, tu je razoruæano oko 30.000 pripadnika HOS-a i crnogorskih Ëetnika. Istovreme-

no je u Guπtanju zarobljeno 20.000 pripadnika HOS-a i, svakako, mnoπtvo civilnoga

puËanstva. Na dravogradskom smjeru, u zadnjim trenutcima borbe, pred Dravograd

stiæe jedna izbjegliËka kolona pod zaπtitom bitnice protuoklopnih topova. Ta bitnica,

predvoena poruËnikom Slavkom Truhlijem, upuÊuje svoje posljednje granate prema

tamoπnjim poloæajima Jugoslavenske armije. U skladu s pregovorima voenim noÊu14. ≤ 15. svibnja 1945. s predstavnicima Bugarske narodne armije, pred Dravogra-

dom se “pod uvjetom i uz Ëasnu vojniËku rijeË da ne Êe ni u kojem sluËaju biti pre-

dani Rusima ili partizanima“ u 11 sati predalo 20.000 pripadnika HOS-a i isto toliko

civilnoga puËanstva. Svi su ti prepušteni postrojbama Jugoslavenska armije i potom

usmjereni prema Mariboru i Celju te izloæeni naokrutnijim stradanjima. Neπto juænije,

kraj Slovenj Gradeca razbijen je i zarobljen zaostali dio hrvatske izbjegliËke kolone.

Od 3.000 zarobljenih viπe od 1.000 ih je odmah strijeljano, a preæivjeli su upuÊeni u

Kolonu smrti ili Kriæni put. Nakon radijske vijesti da se pred Bleiburgom predala glav-nina HOS-a 15. svibnja, kraj Celja se predala velika izbjegliËka kolona, a viπe skupina

pripadnika HOS-a ne prihvaÊa predaju i pod borbom probija se prema sjeveru ili se

vraÊa u domovinu.

Hrvatska izbjeglička kolona 15. svibnja 1945. u Poljani u dolini Meže



34

Procjene o brojčanoj zastupljenosti

sudionika u Bleiburškoj tragediji

Brojke su poseban problem u procjeni Bleiburπke tragedije. Pri tomu se postav-ljaju pitanja koliko je HOS imao vojske i koliko je zarobljeno njezinih pripadnika u

izvlaËenju prema Austriji. U razliËitoj historiografiji i memoaristiËkoj literaturi susreÊu

se razliËite i opreËne ocjene. Pripadnici HOS-a Ante LjekiÊ i njegovi prijatelji, koji su

u emigraciji nastojali odgovoriti na problem Bleiburπke tragediji, procijenili su da je

od flsveukupnih 230.000 hrvatskih vojnika«, njih 30.000 ostalo u domovini, a da ih

je 200.000 krenulo u izvlaËenje prema Sloveniji i Austriji. Po istraæivanju britanskoga

povjesniËara Nikolaja Tolstoja pred Bleiburgom se predalo flgotovo Ëetvrt milijuna Hr-

vata«. Po general-pukovniku Fedoru Dragojlovu, u vrijeme predaje pred Bleiburgom,u podruËju Celje ≤ ©oπtanje ≤ Slovenj Gradec nalazilo se viπe od 100.000 pripadnika

HOS-a i civilnoga puËanstva, pred Bleiburgom nalazilo se oko 150.000 ljudi, od Ëega

oko 130 ≤ 140.000 pripadnika HOS-a koje su se kraj flKaraule« pripremali za pregled

koji su trebali obaviti Englezi, a fltreÊi dio, zapravo vrlo veliki dio uglavnom civilnih

izbjeglica, izmijeπanih s manjim dijelovima vojnih postrojbi i ostalih vojnih skupina,

prema procjenama viπe od 100.000 do 150.000 ljudi, koji tada joπ nisu stigli u Blei-

burg, u tijeku marπa se predavao u posebnim, prostorno udaljenim skupinama, tamo

gdje se tog trenutka nalazio«. Uglavnom, podaci pobjednika Jugoslavenske armije

i sluæbene jugoslavenske historiografije, uvijek su manji, bilo da govore o ukupnim

snagama HOS-a i civilnoga puËanstva u povlaËenju prema Austriji bilo o njihovu za-

Nadgrobni spomenik “u čast i slavu poginuloj i u domovinu izručenoj, te nestaloj Hrvatskoj vojsci, u borbiza hrvatsku domovinu svibnja 1945.”, u groblju u Unter-Loibachu, podigli preživjeli suborci godine 1976.



35

robljavanju. Jedino su podaci o poginulim pro-

tivnicima uvijek puno veÊi u odnosu na vlastite

gubitke πto se moæe protumaËiti masovnim stri-

jeljanjima zarobljenika.Manje i veÊe skupine HOS-a pred Bleibur-

gom, Dravogradom i svugdje gdje su bile pri-

siljene poloæiti oruæje, odustajale su od predaje

i nastojale su probiti se natrag u domovinu ili

dalje prema Austriji. Mnogi su u tomu i uspjeli,

nastavljajuÊi joπ godinama borbu s pripadnici-

ma KNOJ-a i drugim organima gonjenja nove

jugoslavenske dræave. Istovremeno, dok su seodvijale drame hrvatskoga egzodusa u Sloveniji

i Austriji, pojedine postrojbe i veÊe i manje skupine Hrvatskih oruæanih snaga, pro-

bijale su se sljedeÊih dana i mjeseci kroz Hrvatsku i Sloveniju prema Austriji, s viπe ili

manje uspjeha.

Izručivanje Hrvata iz Koruške

Procjenjuje se da je prije zatvaranja prolaza na austrijsko-jugoslavenskoj granici,do 100.000 hrvatskih vojnih i civilnih osoba, meu kojima su bili Vlada i ukupno

politiËko vodstvo NDH, uspjeli probiti se kroz Maribor, Dravograd, Ljubelj, Jeseni-

ce i Travisio u Austriju, od Ëega veÊina u Koruπku. Meutim, ubrzo se nad svima

njima pojavila opasnost prisilnog povratka u domovinu i izruËivanje Jugoslavenskoj

armiji i novoj jugoslavenskoj komunistiËkoj vlasti. Radilo se je o Hrvatima (25.000),

Slovencima (24.000) i Srbima (24.000) pod nadzorom britanskih snaga. Nakon πto

je u britansko-jugoslavenskim pregovorima dogovoreno 17. svibnja da Êe Britanci

predati Jugoslavenskoj armiji oko 32.000 ustaπa i Ëetnika, i to svaki dan 2.000 ≤3.000 zarobljenika u Rosenbachu (PodroπËici), britanske su snage zapoËele lov na

“jugoslavenske“ izbjeglice, da bi ih vratili u Jugoslaviju. S laænim obrazloæenjem da

idu u Italiju, britanske su snage 15. ≤ 26. svibnja u æeljezniËkim postajama Jesenica-

ma i Bleiburgu, ali i drugdje, izruËile Jugoslavenskoj armiji viπe od 30.000 pripadnika

HOS-a i hrvatskih civila. Predsjednik Vlade NDH-a MandiÊ, ministri doglavnici Mile

Budak i Ademaga MeπiÊ te ministar oruæanih snaga doadmiral Nikola Steinfil, sa

æenskim osobama i djecom meu kojima je bila i dvadesetogodiπnja kÊer ministra

Budaka Grozda, ukupno njih 69, javili su se 14. svibnja u Tamswegu Britancima dabi se stavili pod njihovu zaπtitu. Pod uobiËajenim izgovorom da idu u Italiju, bili su

izruËeni jugoslavenskim vlastima 18. svibnja u Rosenbachu. Po istraæivanju povje-

sniËara dr. Jere Jareba: flSutradan (19. svibnja) otpremili su sve u ©kofju Loku i toËno

Spomen-ploča Braće Hrvatskog zmaja “u spomen bleibur-škim žrtvama i stradalnicima Križnog puta započetog naovom mjestu 15. svibnja 1945.” postavljena na Loibaškom po-lju u povodu 50. obljetnice Bliburške tragedije, 1995. godine.



36

21. svibnja 1945. god. (15 najvaænijih osoba na Ëelu s drom Nikolom MandiÊem u 9sati naveËer smjestili su u redarstvenu zgradu u Petrinjskoj ulici i strpali u kriminalnu

Êeliju br. 5.”, u Zagrebu. Prema Vladimiru FrkoviÊu, koji je bio izruËen 18. svibnja i

boravio u ©kofjoj Loki, dvije skupine od tih zarobljenika bile su 25. svibnja strijeljane

nedaleko ©kofje Loke.

Kolone i marševi smrti na Križnom putu

hrvatskoga naroda 1945. g.Odnos NarodnooslobodilaËkog pokreta Jugoslavije, odnosno NOV-e i Jugoslaven-

ske armije, predvoenih Josipom Brozom Titom i KomunistiËkom partijom Jugoslavije,

prema pobijeenima i zarobljenima, prema politiËkim i ideoloπkim neistomiπljenicima

i prema onima koje se zbog njihova povoljnijega druπtvenog poloæaja smatralo kla-

snim i najveÊim neprijateljima joπ od g. 1941., kad su jugoslavenski komunisti poveli

borbu protiv osovinske koalicije i za provedbu komunistiËke revolucije na podruËju

bivπe Jugoslavije, s njima se najokrutnije postupalo i likvidiralo ih se kao izdajice. Nemamjesta koje NarodnooslobodilaËka vojska nije zauzela, a da nije u njemu obraËunala

sa svima onima koje se dræalo i proglaπavalo neprijateljima i nema mjesta koje nema

ærtava komunistiËke ideologije. Te su ærtve postajale veÊe πto su uspjesi NOV-a bili

veÊi i πto su se uspjeπnije razvijali organi komunistiËke vlasti, odnosno πto su uspjeπnije

djelovale sigurnosne sluæbe NOP-a i NOV-a, osobito nakon osnutka Odjeljenja zaπtite

naroda (OZN-e) ljeti g. 1944. Ti su zloËini osmiπljeni kroz zapovjedne i sigurnosne

strukture NOV-a i JA, posebno doπli do izraæaja kad je NOV, odnosno JA pobjedo-

nosno zavrπavala svoj plan progona svih okupatorskih i njihovih savezniËkih snaga spodruËja bivπe monarhistiËke Jugoslavije, odnosno nakon zarobljavanja u Sloveniji

i Austriji na stotine tisuÊa pripadnika njemaËkih postrojbi, HOS-a, raznih ËetniËkih

postrojbi i slovenskih domobrana te velikoga mnoπtva civilnoga puËanstva raznih na-

Neki članovi Vlade i drugi dužnosnici NDH-a u zatvorskom dvorištu u Petrinjskoj ulici u Zagrebu



37

rodnosti, izbjegloga pred partizansko-komunistiËkim zloËinima. Protivno Æenevskim

konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika, koje je Vrhovni πtab

NOV-a i POJ-a prihvatio u studenom 1941., nakon zarobljavanja u Sloveniji i predaje

u Austriji u svibnju 1945., na stotine tisuÊa Hrvata, vojnika i civila, i drugih narodnostis podruËja bivπe Jugoslavije, bilo je, prepuπteno nemilosti pobjednika na jugoslaven-

skom podruËju u ratu g. 1941. ≤ 1945. ≤ Jugoslavenskoj armiji i novoj jugoslavenskoj

komunistiËkoj vlasti. Prvo su svi bili izloæeni pljaËki svega πto su imali uza se i svega

πto je pobjednicima moglo posluæiti. Potom je velik broj njih bio likvidiran na zato

prikladnim mjestima u Austriji, u Koruπkoj i ©tajerskoj (8. ≤ 24. svibnja), u Sloveniji.

Drugi su u viπetisuÊnim kolonama upuÊeni pjeπice, manji broj æeljeznicom, na duge

i iscrpljujuÊe marπeve u nepoznato, bez hrane i vode. Bili su izloæeni neprekidnim

maltretiranjima, daljim pljaËkanjima osobnih stvari, odjeÊe i obuÊe, premlaÊivanjimai bez istrage i suda okrutnim masovnim ubijanjima. Te kolone smrti u hrvatskom na-

rodu poznatije pod imenom Kriæni put, vodile su, uglavnom, prema istoËnim i jugo-

istoËnim podruËjima Demokratske Federativne Republike Jugoslavije: kroz Sloveniju,

Smjerovi kretanja kolona smrti na Križnom putu oružanih snaga i civilnog pučanstva NDH-a g. 1945.



38

Hrvatsko zagorje, Podravinu i Slavoniju

prema BaËkoj i Banatu i dalje kroz Sr-

biju sve do Makedonije, Kosova i Crne

Gore ili pak kroz Sloveniju i Hrvatskuprema Zagrebu i Samoboru, Karlovcu,

Sisku, na Banovinu i Kordun, prema

Primorju, u Istru, na otoke, u Bosnu i

Hercegovinu i Crnu Goru, Ëesto kroz

naselja naseljena puËanstvom srpske

narodnosti, gdje su obiËno, uz bla-

gonaklonost straæe koja ih je pratila,

premlaÊivani, trovani hranom i vodomte ubijani na najokrutnije naËine. U kolone i marπeve smrti velikim dijelom ukljuËivani

su i oni koji nisu bjeæali pred nastupanjem Jugoslavenske armije, nego su ostali u

svojim domovima i mjestima, pa i oni koji su djelovali oporbeno prema ustaπkom

pokretu, uglavnom pripadnici Hrvatske seljaËke stranke, odnosno svi koji se nisu

angaæirali u partizansko-komunistiËkom pokretu i koji nisu bili ideoloπki privræeni no-

vom komunistiËkom sustavu. Oni su odvedeni iz svojih domova u obliænje zatvore i

logore, a zatim u veÊini ili likvidirani u mjestima ili ukljuËeni u kolone smrti koje su

stizale iz Slovenije i Austrije, a i u kolone koje su formirane u pojedinim mjestima. Utim kolonama smrti proæivljavali su sve πto i oni zarobljeni u Sloveniji i Austriji.

Kolone i marπevi smrti, logori i likvidacije pobijeenih protivnika i pripadajuÊega

civilnoga puËanstva osmiπljene su na najviπoj jugoslavenskoj politiËkoj i vojnoj razini.

NaËelnik Generalπtaba JA general Arso JovanoviÊ uputio je 17. svibnja 1945. godine

©tabu TreÊe JA, znaËi u vrijeme kad se glavnina zarobljenika iz trokuta Dravograd ≤

Slovenj Gradec ≤ Bleiburg nalazila na putu izmeu Dravograda i Maribora, zapovi-

jed: flUputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodinu i to: sedamdeset pet hiljada u

BaËku, trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Banat.« Tu zapovijed treba shvatiti kao

dodatnu, jer su i prije te zapovijedi za-

robljenici upuÊivani u Hrvatsku i dalje.

Vjerojatno su iste ili sliËne zapovijedi

upuÊene i drugim jugoslavenskim ar-

mijama kojih su se postrojbe nalazile

u podruËju Slovenije, jer su i iz drugih

podruËja Slovenije zarobljenici hrvat-

ske i drugih narodnosti upuÊivani kroz

Hrvatsku prema istoku, jugu i jugoza-

padu Demokratske Federativne Jugo-

Pobjednici iz džipa prate kretanje zarobljeničke kolone

Zarobljenički logor kraj Celja g. 1945.



39

slavije. Tim ukupnim zloËinaËkim radom koordiniralo je Odjeljenje zaπtite naroda ≤

OZN-a pri Vladi Demokratske Federativne Jugoslavije, a sva pojedinaËna, skupna i

masovna strijeljanja obavljali su posebno izabrani pripadnici pojedinih postrojbi Ju-

goslavenske armije, pripadnici Odjeljenja zaπtite naroda (OZN-a) i Korpusa narodne

obrane Jugoslavije (KNOJ) te mjesni komunistiËki aktivisti. Iako su zarobljenike veÊ

u Mariboru, Celju i drugdje razvrstavali i po kotarevima iz kojih su potjecali, nisu

ih vraÊali u njihova pripadajuÊa upravna srediπta, nego su ih usmjeravali u smislu

navedene zapovijedi. Zapravo, glavni je cilj bio voditi zarobljenike tamo gdje Êe biti

izvrgnuti patnjama, æivotnim stradanjima, likvidacijama. Svi ti sudionici Kriænoga

puta, u usputnim tranzitnim i zbirnim logorima, provjeravani su u vezi sa svojom

angaæiranoπÊu u prethodnom ratu obzirom na svoje zvanje i poloæaj, na politiËku ili

vojniËku pripadnost. Po tim se spoznajama prema njima odnosilo. Izdvajalo ih se, stri-

jeljalo ili likvidiralo najokrutnijim naËinom i sredstvima: noæevima, kolËevima i drugim

sredstvima, pojedinaËno ili u skupinama, na zajedniËkim stratiπtima i u masovnim

grobiπtima ≤ u jamama, provalijama, kamenolomima, rudnicima, bunarima, u raznim

rovovima, u grobiπtima koje bi iskopale same ærtve. Svugdje gdje je to bilo moguÊe,

odnosno gdje je bilo prigode i gdje se prohtjelo pobjednicima pratiteljima, vodiËima

tih zarobljeniËkih kolona i onih koji su odluËivali o sudbinama sudionika tih kolona.

Put u nepoznato

Zarobljeni pripadnici HOS-a s Loibaπkog polja, u viπe velikih marπirnih kolona,

upuÊivani su pjeπice prema Bleiburgu i Lawamündu i dalje lijevom obalom Drave

prema Dravogradu (30 km). Iz Dravograda je veÊina upuÊivana takoer pjeπice premaMariboru (58 km) uz Dravu ili, svakako zbog zakrËenosti prometnice uz Dravu, smje-

rom Slovenska Bistrica ≤ Maribor. Meutim, neke su skupine iz Dravograda upuÊivane

Zarobljenička kolona HOS-a kraj Celja godine 1945. Kraj kolone na konju bijelcu jaši pripadnik JA koji

prati kolonu.





41

danas veoma æivo: tu se skupljaju desetine hiljada zarobljenih neprijateljskih vojnika

i upuÊuju æeljeznicom i peπke u Maribor. Zarobljeni su Nijemci, domobrani, ustaπe i

Ëetnici. Tu je takoer i civilno graanstvo, veÊinom Dalmatinci i Hercegovci, koje je

krenulo sa ustaπama u pravcu Austrije.«ZarobljeniËke kolone od Dravograda do Maribora, takoer i na drugim smjerovi-

ma, bile su izloæene svim najokrutnijim likvidacijama pojedinaca i skupina. Izdvajani

su iz kolona oni koje se po prohtjevu pojedinaca iz pratnje ili neke druge strukture JA,

pa i komunistiËkih aktivista, æeljelo ubiti. Ubijalo se i u kolonama kad se komu proh-

tjelo. Ubijani su svi koji bi se izdvojili iz kolone u potrazi za vodom koju danima nisu

dobivali, zbog iznemoglosti ili iz nekoga drugog razloga. Sve kolone bile su izloæene

pljaËkanjima odjeÊe i vrjednijih osobnih stvari opÊenito. O tomu postoje mnoga svje-

doËenja. Za zarobljenike nije bilo ni hrane ni vode, tjeralo ih se i na trËanje i ubijalokoji nisu mogli trËati, a straæe su se, pjeπaci i konjica, smjenjivale sve gora od gore u

postupcima prema zarobljenicima.

Slovenija područje masovnih

zločina nad zarobljenicima

Zavrπne operacije voene u Sloveniji i na austrijsko-jugoslavenskoj granici prido-

nijele su u prvih deset dana nakon zavrπetka borbi velikoj koncentraciji zarobljenika

u Sloveniji, prvenstveno u Mariboru, Celju, Slovenj Gradecu, Ljubljani, Kranju, Postoj-

ni, ali i u drugim mjestima. Puno je svjedoËenja koja upuÊuju na masovna gubiliπta

diljem Slovenije, izvedenih u organizaciji OZN-e za Sloveniju s naËelnikom Ivanom

MaËekom ≤ Matijom. Po jednom svjedoËenju izmeu Dravograda i Slovenj Grade-

ca ubijeno je 15.000 zarobljenika. Na podruËju Slovenije dosada je pronaeno 500

flprikritih grobiπË«: u 298 jama, 87 provalija, 15 protutenkovskih rovova, 6 rudnika

i 4 protuzraËna skloniπta i drugdje. U 84 grobiπta nalaze se samo ærtve hrvatske

narodnosti, a u 30 grobiπta nalaze se ærtve hrvatske narodnosti zajedno sa ærtvama

drugih narodnosti. Procjenjuje se da je u masovnim grobiπtima u Sloveniji likvidirano

189.000 vojnih i civilnih osoba hrvatske narodnosti (ZamolËani grobovi in njihove

ærtve, str. 113.).

Osobito je mnogo svjedoËenja o teπkom stradanju i sustavnom ubijanju zaroblje-

nih pripadnika HOS-a: ustaπa, Ëasnika, doËasnika, domobrana pripadnika borbenijih

postrojbi, intelektualaca i sluæbenika dræavnih institucija opÊenito; njemaËkih vojnika,

Ëetnika i svih onih koji su se u tijeku teπkih prilika na zavrπetku Drugoga svjetskograta naπli u Mariboru kao ranjenici, izbjeglice i zarobljenici Jugoslavenske armije. Po

nekim svjedoËenjima zarobljenike se likvidiralo u gradu Mariboru i bacalo ih se u Dra-

vu ili mrtve vozilo kamionima u za to predviene masovne grobnice, obiËno rupe koje



42

su nastale od eksplozija savezniËkih zrakoplovnih bombardiranja na uzletiπtu Tezno,

gdje se, tvrdi se, nalaze ostaci 24.000 ubijenih, ili ih vozili i vodili u protutenkovski rov u

Tezenskom gozdu, juæno od Maribora, u obliænje Pohorje, ali i u druga za to prikladna

mjesta. Pripadnici JA koji su likvidirali zarobljenike, ærtve bi svukli, oduzimali im satove,prstenje, sve, a potom bi ih likvidirali na najokrutnije naËine u Ëemu su se posebno

dokazivali zapovjednici. Po svjedoËenju jednoga straæara tih likvidacija u protutenkov-

skom rovu u Tezenskom gozdu, dugaËkom 2,5 ≤ 3 km, likvidirano je 24.000 osoba. Pri

gradnji autoceste Maribor ≤ Ljubljana, koja prolazi kroz Tezenski gozd i sijeËe upravo

navedeni protutenkovski rov s ostacima ærtava koje su pripadnici JA strijeljali i likvidirali

u svibnju 1945., g. 1999. na 70 metara duæine pronaeno je 1179 kostura.

Prostor nam ne dopuπta prikazivati sva svjedoËenja o strahotama koja su se

dogaala u Mariboru i oko Maribora. U izvjeπtaju 15. majeviËke brigade πtabu XVII.divizije navodi se da je brigada sudjelovala u likvidiranju zarobljenika 19. ≤ 21. svib-

nja. U izvjeπtaju za 20. svibnja stoji: flBrigada je stigla dvadesetog u 6 sati (u Maribor

≤ A. M. ). Povezani smo sa O.Z.N.-om. Zadatak naπe brigade je likvidacija Ëetnika i

ustaπa kojih ima dve i po hiljade (tj. koje oni trebaju likvidirati ≤ A. M.). JuËe nam je

poginuo nesreÊnim sluËajem komandant drugog bataljona na streliπtu drug Moma

Divljak (trËao je za pobjeglim golim zarobljenikom, straæari su mislili da je i on zaro-

bljenik koji bjeæi, pa su pucali u njega ≤ A. M.). Danas smo nastavili sa streljanjem.

Brigada je smeπtena u Gradu (tj. Mariboru ≤ A. M.). Za 21. svibnja navedeno je:flNalazimo se na istoj prostoriji (tj. prostoru ≤ A. M.). U toku celog dana radili smo

isto πto i juËe (likvidacija).« O organizaciji likvidiranja zarobljenika noÊu na Pohorju i

stradanju 18. godiπnjeg komandanta Mome Divljaka (19. svibnja) posebno svjedoËi

Zarobljenička kolona u Mariboru svibnja 1945.



43

oznaπ Zdenko Zavadlav iz Maribora, zaduæen za prijevoz zarobljenika, u zborniku

flSlovenija ≤ ZamolËani grobovi in njihove ærtve 1941. ≤ 1945.«

U operativnom dnevniku TreÊeg bataljuna VI. istoËnobosanske brigade navodi

se za sunËani 23. svibnja: flPo nareenju πtaba naπe brigade, bataljon je imao za-datak likvidiranje narodnih izdajnika. Zbog izvrπavanja postavljenog zadatka nije se

nikakav rad odvijao u toku dana.«. Za kiπovito-oblaËni 24. svibnja navedeno je: flKao

i proπlog dana bataljon je imao isti zadatak.«, a za sunËani 25. svibnja navedeno

je: flKao i proπlog dana bataljon je imao isti zadatak… Pred veËe bataljon se po

svrπetku zadatka razmeπta u gradu poËevπi pravi kasarnski æivot.« Procjenjuje se da je

u Mariboru i mariborskoj okolici likvidirano viπe desetaka tisuÊa vojnih zarobljenika,

ranjenika i civila razliËitih narodnosti.

Po brojnosti strijeljanih zarobljenih Hrvata, Slovenaca, Srba i Crnogoraca, vojnika i

civila (staraca, æena, mladeæi, djece) koncem svibnja 1945. u Sloveniji iza Maribora je po-

druËje KoËevlja, odnosno jama u KoËevskom rogu i druga stratiπta. Te likvidacije je izvo-

dila jedna birana skupina 60 ≤ 70 najpouzdanijih komunista 11. dalmatinske brigade 26.

divizije »etvrte JA, a glavni zapovjednik bio im je major Simo DubajiÊ, Srbin iz Kistanja

u πibenskom zaleu, koji se je 1990-ih godina hvalio sudjelovanjem u tim likvidacijama.

Te su ærtve prije izvoenja zloËina proπle sve moguÊe najstraviËnije trenutke, bile su bez

hrane i vode danima, premlaÊivane, pljaËkane do gola, æene silovane i sliËno.

Celje i okolica, s poznatim logorima Teharje i logorom na πportskom stadionu,

gdje su strijeljanja obavljana veÊ oko 10. svibnja, spadaju u veÊa gubiliπta zaroblje-

nih pripadnika HOS-a i civilnoga puËanstva. Tvrdi se da je u Teharju strijeljano oko

10.000 zarobljenika, u jednom rudniku kraj Hrastnika 7.000 zarobljenika, u stari

rudnik u Laπkom ubaËeno je oko 3.000 zarobljenika bivπih vojnika, æena i djece. Itd.

Spomen-obilježje pobijenim u Mariboru i okolici g. 1945., s natpisima: “Pobitim po 9. 5.1945. Maribor 1990.”i “Mrtvim v spomen živim v opomen”. Snimio Ivan Kozlica.



44

Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku

Zarobljenici su u kolonama s jakim straæama, uglavnom pjeπice i ponekad vla-

kom, iz Slovenije tjerani kroz Maribor prema Zagrebu, Varaædinu i dalje; kroz Celjeprema Zagrebu i dalje; kroz Kranj i Ljubljanu prema KoËevlju i Rijeci, prema Zagrebu

i kroz Novo Mesto prema Karlovcu; kroz Zidani Most prema Zagrebu. ZarobljeniËke

kolone koje su se kretale kroz Zidani Most prema Zagrebu takoer su se dijelile:

jedne su kroz ZapreπiÊ iπle dalje prema Zagrebu, a druge su kroz Breganu i Samobor

iπle prema Sisku i prema Karlovcu, VojniÊu i Topuskom. Ponekad i u Sloveniji i dalje

u Hrvatskoj te su se kolone kretale u cik-cak smjerovima. Iz Zagreba su zarobljeniËke

kolone usmjeravane u viπe smjerova: Zagreb ≤ Sisak ≤ Petrinja, Zagreb ≤ IvaniÊgrad

≤ Kutina ≤ Novska ≤ OkuËani ≤ Nova Gradiπka ≤ Poæega, Zagreb ≤ Sisak ≤ Kutina≤ Jasenovac. Zagreb ≤ Karlovac ≤ GraËac ≤ Knin ≤ ©ibenik ≤ MetkoviÊ (brodom) ≤

Mostar. Preæivjele iz Jasenovca usmjeravali su kroz Novsku i Novu Gradiπku u Poæegu

ili u Bosansku Dubicu, Kozaru, Prijedor i Banju Luku. Jedne su tjerali iz Zagreba kroz

Dugo Selo, Bjelovar i Daruvar prema Poæegi ili Osijeku. Iz Osijeka su zarobljenici tjera-

ni kroz Beli Manastir, Sombor, Suboticu, Novi Sad, Zemun, Beograd prema istoËnoj

i juænoj Srbiji te prema Makedoniji, sve do –evelije. Neke su zarobljenike iz Osijeka

tjerali kroz Vukovar ili Vinkovce i Srijem prema Petrovaradinu i Beogradu, PanËevu,

Kovinu, Vrπcu i Beloj Crkvi ili pak neki su u Srijemskoj Mitrovici usmjeravani prema©apcu i dalje kroz zapadnu Srbiju. Iz Beograda su zarobljenici usmjeravani prema

istoËnoj Srbiji, Kosovu, Sandæaku i Crnoj Gori. Iz Osijeka su neki zarobljenici tjerani

kroz –akovo i Bosanski ©amac u Bosnu i Hercegovinu. Neke su iz Poæege u kolonama

tjerali kroz Novu Gradiπku, Staru Gradiπku i Bosansku Gradiπku u Podgrace u Potko-

zarju na likvidiranje. Neke su pak iz Poæege tjerali kroz Slavonski Brod u Bosnu i Her-

cegovinu, odnosno do njihovih upravnih srediπta. Iz Zagreba su neke skupine tjerane

kroz Karlovac prema GospiÊu ili pak prema Rijeci, a odatle prema Istri i na otoke, pa i

uzduæ obale prema Crnoj Gori. Hrvati u Hercegovini uhiÊivani su u svojim domovimai tjerani su vlakom prema Crnoj Gori. Usput su ih u mjestima nastanjenim srpskim

puËanstvom izvodili iz vlaka i ubijali. Kretanja zarobljeniËkih kolona, uz svjedoËenja

preæivjelih zarobljenika, mogu se pratiti i po dokumentima pobjednika.

Komunistički teror u Zagrebu

KomunistiËka vlast poseban teror provodila je u Zagrebu za koji se je OZN-a

posebno pripremala i stvarala kartoteku flzloËinaca« u koju je u oæujku 1945. biloupisano 8.141 osoba sa svim potrebnim podacima o njima. Pozivalo se je plakatima

i javnim nastupima, mitinzima, na flnemilosrdne progone zloËinaca ≤ narodnih ne-

prijatelja i izdajica« te na odmazdu prema svima takvima, odnosno na likvidaciju svih



45

onih flza koje znamo da su neprijatelji i koji Êe sutra biti protiv nas«. U skladu s takvim

pripremama, nakon ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb, pristupilo se uhiÊivanjima,

zatvaranjima i likvidiranjima svih flneprijatelja«. Uz veÊ postojeÊe, uspostavljali su

nove zatvore, a u gradu i njegovoj okolici osnovali su viπe logora (Kanal, PreËko,LuËko, Kustoπija, Borongaj, Mirogoj, Maksimir). Procjenjuje se da je tada u Zagrebu

bilo zatvoreno u zatvore i logore viπe od 80.000 muπkih i æenskih osoba. UhiÊen je

bio 17. svibnja i zagrebaËki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, poznati zaπtitnik Æidova i

svih ugroæenih nacistiËkom ideologijom. Mnogi su ubrzo bez sudskih odluka likvidira-

ni a ostali, nakon provjera, upuÊeni su na marπeve smrti diljem Jugoslavije, na kojima

su bili izloæeni novim æivotnim i opÊim stradanjima. Tada su iz zagrebaËkih bolnica

pokupljeni ratni ranjenici i drugi sumnjivi bolesnici i najokrutnije likvidirani u bliæoj i

daljoj okolici Zagreba, u jami Jazovki u Žumberku i drugdje. O uhiÊenicima i zaroblje-nicima u Zagrebu svjedoËi viπe dokumenta nove komunistiËke vlasti. U logorima u

Hrvatskoj 15. svibnja, prije predaje pred Bleiburgom, nalazilo se 77.047 zarobljenika,

od Ëega apsolutna veÊina u zagrebaËkim logorima. Sabirni zarobljeniËki logori bili su

uz prometnice Celje ≤ Zagreb i Maribor ≤ Zagreb u –urmancu, Krapini, Mirkovcu,

Sv. Kriæ-ZaËretju, Velikom TrgoviπÊu i Oroslavlju. Posebno stratiπte je u podruËju s.

–urmaneca kraj Krapine, u Maceljskoj πumi, gdje su pripadnici JA i OZN-e te domaÊi

komunistiËki aktivisti u svibnju 1945. likvidirali pripadnike HOS-a, njemaËke vojske

i civilnog puËanstva, vlakom ili pjeπice dovedene iz Celja i Maribora. Ærtve su nanajokrutnije naËine ubijane i pokapane u za to iskopanim grobnicama. U 22 dosada

istraæene grobnice pronaeno je 1.164 kostura tih ærtava komunistiËkih zloËina. U jed-

noj masovnoj grobnici likvidiran je 21 sveÊenik, redovnik i bogoslov KatoliËke crkve.

Procjenjuje se da su ukupne ærtve u Maceljskoj πumi viπe od 13.000 i da ima joπ 130

Crkva u Frukima u spomen žrtvama g. 1945. u maceljskom području, snimio fra Drago Brglez,voditelj izgradnje.



46

neistraæenih masovnih grobnica. Sudio-

nici Kriænog puta hrvatskoga naroda g.

1945. masovno su strijeljani u ZapreπiÊu

i okolici, u Samoboru i okolici, Karlovcui okolici, u Ogulinu i okolici, diljem Bani-

je i Korduna, u Lici, posebno u podruËju

GospiÊa, u Gorskom kotaru, oko Rijeke,

Kostrene, Kraljevice, Crikvenice, u Ka-

stvu, na otoku Cresu, u Istri, u podruËju

Siska i okolici, u Jasenovcu, u Hrvatskom

zagorju i svugdje kuda su prolazile zaro-bljeniËke kolone: u podruËju Bjelovara,

»azme, Daruvara, Grubiπna Polja, Velike

Pisanice, IvaniÊ Grada, Kutine, Lipika,

Pakraca, Stare Gradiπke, Nove Gradiπke,

Slavonskog Broda, Vinkovaca i drugdje. Poznata masovna stratiπta i grobiπta mogu

se dalje pratiti u podruËju Slatine, Virovitice, »aËinaca, Gradine, Suhopolja, VoÊina.

Upravo o zloËinima na virovitiËkom podruËju g. 1945. posebno je potresno pismo sa

Zapisnikom flboraca iz Suhopolja« πto su ga 20. srpnja 1945. ratnom sekretaru CK

KPH i ministru trgovine i industrije u tadaπnjoj jugoslavenskoj vladi Andriji Hebrangu

iz Suhopolja kraj Virovitice uputila πestorica pripadnika NOV-a i NOP-a. U tom zapi-

sniku, izmeu ostaloga, govori se kako su

prije mjesec dana kraj Suhopolja poubijani

zarobljenici: flIste su najprije isprebijali, pa

su onda klali. To su izvrπili drugovi iz 4. bata-

ljona V. proleterske Crnogorske brigade kojisu bili onda u Suhopolju, a kad su se vraÊali

u Suhopolje govorili su narodu kako su ih

klali… Prije nego πto su preπli na klanje zaro-

bljenika brusili su noæeve po kuÊama i kupili

πtrikove… vieni (su) mrtvi kojima je vaeno

srce i razni dijelovi tijela… Ustanovljeno je,

da je ukupno ubijanje zarobljenika izmeuPitomaËe i Sladojevaca 1416 ljudi.«

Pripadnici HOS-a i civili na Križnom putu g. 1945. U prvom planuvidi se mladić s domobranskom kapom i u bolničkom odijelu.

Zarobljenički logor u Maksimiru (Zagreb) g. 1945.



47

Masovna stratišta

u Bosni i Hercegovini

Mnoga masovna stratiπta i grobiπta iz

vremena Kriænog puta hrvatskoga naroda g.

1945. nalaze se i na podruËju Bosne i Herce-

govine: Bosanskog Broda, Bosanske Gradiπke,

BrËkog, Drvara (TiËevo), Han Pijeska, Ljubinja,

Sarajeva, Vlasenice, Zenice, Cazina (PeÊigrad),

Male Kladuπe (Marijanec), Prnjavora (πuma

Dolina) i drugih mjesta. U Podgracima u Potko-zarju, mjestu 35 kilometara udaljenom zapad-

no od Bosanske Gradiπke i ispod Mrakovice,

poznatoga vrha planine Kozare, pripadnici su

Jugoslavenske armije u svibnju i lipnju 1945.

na najokrutniji naËin likvidirali viπe tisuÊa zarobljenih pripadnika HOS-a, katolika i mu-

slimana, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, dovedenih iz zarobljeniËkoga logora u

Poæegi.

U Hercegovini su masovno strijeljali flneprijatelje« oko Mostara, »apljine, Stoca,

Ljubinja, Trebinja i drugih veÊih mjesta, ubijali ih i bacali u Neretvu, vodili ih i ubijali

u jamama oko Stoca (jama Varduπa u koju je iz Mostara i drugih mjesta dovedeno,

procjenjuje se, viπe od 7.000 ljudi), u jamama oko Ljubinja, Nevesinja, BileÊa, Trebinja

i drugdje.

Masovna stratišta u Crnoj Gori i SrbijiMnoge uhiÊene Hrvate u Hercegovini vlakovima su vodili prema Crnoj Gori, na

usputnim æeljezniËkim postajama izvodili ih iz vagona, odvodili k unaprijed odreenim

jamama i likvidirali ih u njima. O ukupnom stradanju sudionika Kriænog puta u Bana-

tu i BaËkoj, u Srbiji i Crnoj Gori svjedoËe mnogi logori, poznata stratiπta i masovna

grobiπta. Osobito je g. 1945. bio velik broj radnih logora diljem Ëitave jadranske oba-

le gdje su radili na istovaru pomoÊi u hrani i drugim oblicima koju su Jugoslaviji slale

Sjedinjene AmeriËke Dræave, na raznim sezonskim poslovima kao πto je sjeËa πumeza drva na Kopaoniku, ©ar-planini, Zlatiboru i drugim, uglavnom, srbijansko-crnogor-

skim planinama, obraivanje napuπtenih njemaËkih vinograda u Banatu, u rudnicima

Boru i TrepËi, na raznim graevinskim radovima i sliËno. Sve te radne logore prate i

Zarobljenička kolona prolazi kroz Koprivnicu g. 1945.



48

masovna grobiπta. Iako su uspjeli preæivjeti sve patnje Kriænoga puta, mnogi su tek

kad su doπli u svoja matiËna srediπta, na osnovi miπljenja mjesnih odbora i organa

OZN-e, bili najokrutnije likvidirani.

Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije

RazliËite su procjene o sudionicima hrvatskoga vojnog i civilnog egzodusa g. 1945.

u Sloveniju i Austriju. Zapovjednici HOS-a 15. svibnja 1945. pred Bleiburgom general

HerenËiÊ i pukovnik Danijel Crljen govore o egzodusu 200.000 pripadnika HOS-a i

500.000 civilnoga puËanstva. Svi koji svjedoËe o egzodusu, govore o velikom mnoπtvu

civila u raznim kolonama i, svakako, radi se o stotinama tisuÊa civilnih izbjeglica. O

svemu tomu ovisi broj zarobljenih, strijeljanih, likvidiranih i stradalnika opÊenito. Poistraæivanju general-pukovnika Ivana DolniËara (g. 1985.) u zavrπnim ratnim opera-

cijama g. 1945. zarobljena je 341.000 pripadnika neprijateljskih postrojbi (u vrijeme

njemaËke kapitulacije u Sloveniji je bilo oko 300.000 njemaËkih vojnika), dok ih je

100.000 poginulo, odnosno, moæemo zakljuËiti, veÊina likvidirana kao zarobljenici. Po

istraæivanjima slovenske povjesniËarke Jerce Voduπek Starce pred Bleiburgom se je pre-

dalo 235.000 Hrvata. RazliËite su brojke koje govore o likvidiranim vojnim i civilnim pri-

padnicima hrvatskoga naroda g. 1945. Meu objektivnijima su: 200.000 (nadbiskupStepinac g. 1945.), oko 200.000 (V. NikoliÊ, 1976.), skoro 150.000 (general Kosta Na

g 1983.), 110.000 (brit. povjesniËar John Lucas g. 1986.), 100.000 (J. Vidouπek Starce,

2004.). U viπe su mjesta, opÊina i podruËja u RH i BiH istraæene ærtve Drugoga svjetskog

rata: poginule, ubijene i nastradale bez obzira u kojim vojskama i za koje ideologije

su se borili, s osobnim podacima, s podacima u kojim su vojskama bili, gdje i kada

su poginuli, ubijeni, nastradali ili nestali. VeÊina takvih upravo je nastradala u vrijeme

Bleiburπke tragedije i Kriænoga puta g. 1945. VeÊina likvidiranih nije Ëinila nikakve

zloËine, nego su flu najboljoj vjeri i potpunom predanju, da sluæe Hrvatskom Narodu«(nadbiskup Stepinac g. 1945.), u vrlo zamrπenim politiËkim okolnostima, izvrπavali svo-

je vojniËke duænosti, branili svoje obitelji, svoje domove i svoju dræavu. Masovno su i

u velikom broju likvidirani ranjenici i bolesnici, djeca, æene i starci koji nisu bili nikomu

opasnost i flkoje bi najstroæi i najnepravedniji sud poštedio« (jugoslavenski komuni-

stiËki disident Milovan –ilas, 1977.). U sjeÊanjima preæivjelih sudionika tog egzodusa

i u historiografiji Ëesto se postavlja pitanje je li tako moralo biti. Dok su komunistiËki

pobjednici, da bi odvratili pozornost od vlastitih zloËina Ëinjenih u tijeku Ëitava rata(1941. ≤ 1945.), u tim zbivanjima gledali normalni zavrπetak NDH-a kao vjerne sa-

veznice TreÊega Reicha i onih koji su se za nju borili, za poraæene to je bio joπ jedan

velikosrpski obraËun s hrvatskim narodom koji je æelio svoju dræavu i svoju slobodu.



49

Zaključak

Neprijeporno je da su pripadnici Jugoslavenske armije i opÊenito pripadnici Na-

rodnooslobodilaËkoga pokreta Jugoslavije u zavrπnim operacijama Drugoga svjet-skog rata (1941. ≤ 1945.) na podruËju bivπe Jugoslavije obraËunavali sa svim svojim

ideoloπkim protivnicima bez obzira na narodnost i politiËku opredijeljenost, odnosno

sa svima onima koji nisu bili sljednici komunistiËke ideologije. Na tom udaru naπla

se i veÊina hrvatskog naroda koja je podræavala ideju nezavisne hrvatske dræave i za

koju se borila i teπko krvarila Ëetiri ratne godine. U takvim prilikama nekoliko stotina

tisuÊa pripadnika oruæanih snaga i civilnoga puËanstva NDH-a, uzmicalo je pred jaËim

protivniËkim snagama prema Zagrebu, a potom i prema zapadnim saveznicima u

Austriju, nadajuÊi se zaπtiti zapadnih demokratskih vlada pred komunistiËkim zloËi-

nima. Naprotiv dogodilo se suprotno. Zapadni saveznici prepustili su ih na nemilost

komunistiËkim pobjednicima koji su vrlo okrutno obraËunali s desetinama i stotinama

tisuÊa vojnih i civilnih osoba i poubijali ih od Austrije do jugoslavenske granice s Ru-

munjskom, Bugarskom i GrËkom, odnosno diljem DF Jugoslavije.

Pozivanje pripadnika NarodnooslobodilaËke vojske (NOV-a) i Narodnooslobodi-

laËkoga pokreta (NOP-a) u tijeku Drugoga svjetskog rata (1941. ≤ 1945.) na bezobzir-

nu i nemilosrdnu flosvetu« i flodmazdu« prema svim protivnicima osobito je doπlo do

izraæaja u proljeÊe g. 1945. Nastavljeno je i nakon svrπetka rata usmjeravanjem mrænje

prema svim zarobljenim protivnicima, a posebno prema bivπim pripadnicima HOS-a i

institucija NDH-a i civilima, vezanim uz te institucije, odnosno prema svim koji nisu bili

oduπevljene pristaπe komunistiËkog pokreta. Dosadaπnja istraæivanja i dostupni doku-

menti omoguÊuju nam da moæemo dobrim dijelom rekonstruirati na koje su naËine

osmiπljavani i provoeni navedeni masovni zloËini. Nesporno je da je to Ëinjeno s bla-

goslovom najviπega dræavnoga vrha DFJ, predvoena vrhovnim zapovjednikom Jugo-slavenske armije, glavnim sekretarom KomunistiËke partije Jugoslavije, predsjednikom

DFJ i predsjednikom prve jugoslavenske revolucionarne vlade NKOJ-a marπalom Josi-

pom Brozom Titom. ZloËine je organizirao i izvodio ukupni novouspostavljeni sustav

komunistiËke vlasti, prvenstveno Jugoslavenska armija s Generalπtabom na Ëelu, sigur-

nosna organizacija Odjel za zaπtitu naroda i oruæanih snaga NarodnooslobodilaËkog

pokreta (OZN-a), tijela komunistiËke vlasti i komunistiËki aktivisti.

VeÊinu zarobljenih u Sloveniji i onih koji su se predali britanskim snagama u Austri- ji, a potom izruËeni Jugoslavenskoj armiji, preuzela je TreÊa JA pod zapovjedniπtvom

generala Koste Naa, a organizaciju o preuzimanju, sprovoenju, Ëuvanju i likvidiranju

zarobljenika vodila je OZN-a pri toj armiji na Ëelu s pukovnikom –okom IvanoviÊem.



50

Aleksandar RankoviÊ, uz mnoga druga glavna zaduæenja u vojnoj i politiËkoj struklturi

DFJ, i naËelnik OZN-e Ministarstva obrane, posebnom depeπom, upuÊenom 15. svib-

nja 1945. OZNI-i Hrvatske, izraæava nezadovoljstvo malim brojem strijeljanih “bandi-

ta” u Zagrebu. Nakon glavnih likvidacija velikoga dijela zarobljenika 10. ≤ 25. svibnja1945. na viπe od Ëetiri stotine masovnih stratiπta diljem Slovenije, ali veÊ i diljem Hr-

vatske, Tito je 26. svibnja u Ljubljani izjavio: fl©to se tiËe onih izdajnika koji su se naπli

unutar naπe zemlje, u svakom narodu posebice ≤ to je stvar proπlosti. Ruka pravde,

ruka osvetnica naπeg naroda dostigla ih je ogromnu veÊinu, a samo jedan mali dio

uspio je pobjeÊi pod krilo pokrovitelja van naπe zemlje.« OËito je dan prije u Mariboru,

gdje se susreo s ruskim marπalom Tolbuhinom, zapovjednikom III. ukrajinske fronte,

bio dobro upuÊen u tamoπnje likvidacije zarobljenika, o kojima je veÊ naprijed reËeno.

Kad je ministar vanjskih poslova DFJ dr. Ivan ©ubaπiÊ, nakon povratka s konferencije

UN-a 8. lipnja 1945. u San Francisku saznao da je kraj Dravograda ubijeno 40.000

domobrana i u vezi s tim prosvjedaovao jednom od glavnih Ëlanova jugoslavenskoga

politiËkoga vodstva Edvardu Kardelju, taj mu je odgovorio: “Hrvati, platili ste!” Kad

je kipar Ivan MeπtroviÊ g. 1959. na Brijunima postavio Titu pitanje u vezi s masovnim

pokoljima Hrvata u ratu g. 1941. ≤ 1945., osobito u proljeÊe i ljeto g. 1945., taj mu

je odgovorio: “To se nije nikako moglo izbjeÊi. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje.”

Za flnajbrojniju grupaciju … ustaπko-domobranskih snaga ≤ oko 150.000« g. 1983.

zapovjednik TreÊe JA general Kosta Na je izjavio. flOni nam nisu mogli pobeÊi, Ëvr-

sto smo ih okruæili. I normalno na kraju ih likvidirali.« Navedeni i drugi takvi podaci

upuÊuju na vrlo osmiπljeno organiziranje i likvidiranje ratnih zarobljenika i civila pod

nadleænoπÊu dræavnog vrha, bez ikakvih sudskih istraga i utvrivanja njihove krivice.

Brojka poginulih, ubijenih i nastradalih u vrijeme Bleiburπke tragedije i Kriænog

puta hrvatskoga naroda g. 1945., kao i ukupne ærtve stradanja hrvatskoga naroda u

ratu g. 1941. ≤ 1945. moÊi Êe se približno utvrditi tek nakon ukupna istraæivanja togaproblema. Svakako, radi se o stotinama tisuÊa.



51

Auto-cesta Ljubljana - Maribor na mjestu gdje u eznu siječe protutenkovski rov – masovnu grobnicu iz1945. godine. Strijelice pokazuju položaj rova-masovne grobnice. Snimio Ivan Kozlica.

Ostaci žrtava stravičnoga komunističkog zločina g. 1945. nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnicai drugima u jami Jazovki, u Žumberku, snimljeno g. 1999.



52

Spomenik Hrvatskim voj-nicima palim za domovi-nu Hrvatsku 1941. - 1945.

na zagrebačkom grobljuMirogoj. Obnovilo Druš-

tvo Hrvatski domobran5. prosinca 1993. godine.

Spomen-križ poginulimi pobijenim pripadnici-ma HOS-a na samobor-skom groblju, otkriven

15. svibnja 1993.



53

IZVORI I LITERATURA

A. IZVORI

Partizanska i komunistiËka represija i zloËini u Hrvatskoj 1944. ≤ 1946. Dokumenti,

priredili dr. sc. Zdravko Dizdar, dr. sc. Vladimir Geiger, prof. Milan PojiÊ i prof.

Mate RupiÊ, Hrvatski institut za povijest ≤ Podruænica za povijest Slavonije, Srije-

ma i Baranje, Slavonski Brod, 2005.

Prcela, John Ivan, - ÆiviÊ, Draæen, Hrvatski holokaust, Hrvatsko druπtvo politiËkih za-

tvorenika, Zagreb, 2001.

Prcela, J. Ivan, Hrvatski holokaust II. Dokumenti i svjedoËanstva o poratnim pokoljimau Jugoslaviji, Hrvatsko ærtvoslovno druπtvo, Zagreb, 2005.

Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilaËkom ratu naroda Jugoslavije.

Operacije Jugoslavenske armije 1945., tom XI., knj. 1., Vojnoistorijski institut, Be-

ograd, 1971.; tom XI., knj. 2., Beograd, 1969.; tom XI., knj. 3., Beograd, 1976.;

tom XV., knj. 4., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1975.

B. LITERATURA

a. Knjige / zbornici

BariÊ, Nikica, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Dræave Hrvatske 1941.

≤ 1945., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003.

Basta, Milan, Rat posle rata. PaveliÊevi generali se predaju, Stvarnost, Zagreb, 1963.

Basta, Milan, Rat je zavrπen 7 dana kasnije, treÊe izdanje, Spektar i dr., Zagreb,

1980.

Beljo, Ante, Yu-genocide…, Northern Tribune Publishing, Toronto ≤ Zagreb, 1995.

Bleiburg. Knjiga skupine autora, uredio Marko GrËiÊ, Start, Zagreb, b.g.iz.

Bleburg 1945. ≤ 1995., zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa, Za-

greb, 12. ≤ 13. V. 1995., Zagreb, 1995.

DurakoviÊ, Asaf, Od Bleiburga do Muslimanske Nacije, Toronto, 1974.

Ferenc, Mitja, Prikrito in oËem zakrito. Prikrita grobiπËa 60 let po koncu druge svetov-ne vojne, Muzej novejπe zgodovine Celje, Celje, 2005.

GrabareviÊ, Martin, Kalvarija hrvatskog vojnika, Druπtvo prijatelja Zrina, Zagreb,

1993.



54

Herceg, Stjepan, Samobor mali Bleiburg 1945., Druπtvo ratnih veterana flHrvatski

domobran« ≤ Ogranak Samobor, Samobor, 1996.

IvkoviÊ, Zdravko, Hrvatski kriæni put postaja Bjelovar ≤ Lug 1945. u prigodi otkrivanja

spomenika s grobnicom u πumi Lug kod Bjelovara, Matica hrvatska, Bjelovar,2006.

JaskiÊ, Safet, SrbokomunistiËki zloËin nad Bosnom, Drinina knjiænica, knj. 23., Ma-

drid, 1967.

JurËeviÊ, Josip, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloËini nad Hrvatima, Dokumentacij-

sko-informacijsko srediπte, Zagreb, 2005.

Kamber, Dragutin, Slom N.D.H. (Kako sam ga ja proæivio), Hrvatski informativni cen-

tar, Zagreb, 1993.KnezoviÊ, fra Oton, Pokolj hrvatske vojske, Chicago, 1960.

KovaËeviÊ, Branimir, Suza za Bleiburg, vlastita naklada, Zagreb, 2003.

KovaËeviÊ, Branimir, Plavi djeËaci, vlastita naklada, Zagreb, 2004.

Koæul, Stjepan, Spomenica ærtvama ljubavi ZagrebaËke nadbiskupije, Zagreb, 1992.

Kumpf, Slavica, Pod znakom Kriænog puta, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1999.

LasiÊ, Stanko, Autobiografski zapisi, Nakladni zavod “Globus“, Zagreb, 2000.

LasiÊ, Vjekoslav Lujo, Pakao je poËeo u Bleiburgu, RINAZ ≤ RijeËki nakladni zavod,

Rijeka, 1994.

Linassi, Marijan, In kaj je svobode cena. Konec druge svetovne vojne na Koroπkem,

Koroπki pokrajinski muzej, Slovenj Gradec, 2005.

MaËek, Vladko, Memoari, Dom i svijet, Zagreb, 2003.

MarËinko, Mato, Muka po Bleiburgu, Eurocopy Pack d.o.o., Zagreb, 1999.

MarËinko, Mato, Pobijte ih kao pse. Spomenica 60. obljetnica Bleiburške tragedije i

križnih putova 1945., Zagreb, 2005.

Na, Kosta, Pobeda, Spketar, Zagreb, 1980.

NikoliÊ, Vinko, Tragedija se dogodila u svibnju… knjiga prva, drugo izdanje, ©kolske

novine, Zagreb, 1995.

Od Bleiburga do naπih dana. Zbornik radova o Bleiburgu i Kriænom putu s drugog

meunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svibnja 1994., Mara-

bu s p.o., Zagreb, 1994.

PuljiÊ, Ivica ≤ Vukorpa, Stanislav ≤ Bender, –uro, Stradanje Hrvata tijekom Drugog

svjetskog rata i poraÊa u istoËnoj Hercegovini, Zajednica Hrvata istoËne Hercego-

vine i dr., Zagreb, 2001.



55

RadeljiÊ, Zdenko, Kriæari gerila u Hrvatskoj, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,

2002.

Rojnica, Ivo, Susreti i doæivljaji, DoNeHa, Zagreb, 1995.

SaviÊ, Sreta, 51. vojvoanska divizija, VojnoizdavaËki zavod, Beograd, 1974.

Strle, Franci, Veliki Finale na Koroπkem, drugo dopunjeno izdanje, Samozaloæba, Lju-

bljana, 1977.

Slovenija ≤ ZamolËani grobovi in njihove ærtve 1941. ≤ 1948., zbornik, Druπtvo uredi-

tev zamolËanih grobov, Ljubljana ≤ Grosuplje, 1998.

SulejmanpaπiÊ, Neat, Od Sarajeva do Bleiburga i povratak, Medæilis Islamske zajed-

nice Zagreb, Zagreb, 2006.

©imundiÊ, Mate, Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti), Matica hrvat-ska ≤ Split, Split, 2001.

VlaπiÊ, Boris ≤ VojinoviÊ, Aleksandar, Kriæni put, NIP Revije Vjesnik, IPC Start, Zagreb,

1991.

VranËiÊ, Vjekoslav, S bielom zastavom preko Alpa, Hrvatska puËka knjiænica, Buenos

Aires, 1953.

VranËiÊ, Vjekoslav, U sluæbi domovine, vlastita naklada, Buenos Aires, 1977.

Za pobedu i slobodu. Zavrπne operacije za osloboenje Jugoslavije, zbornik, Vojno-izdavaËki i novinski centar, Beograd, 1986.

ÆiviËnjak, Fran, U vjeËni spomen na hrvatske vojnike, sveÊenike i franjevce i sve hrvat-

ske muËenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske

πume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj Sv. Kriæa-ZaËretja i Oroslavlju, Za-

greb, 1998.

b. »lanci

AleksiÊ, Josip, Uspomeni generala Stjepana Krunoslava PeriËiÊa, Hrvatska revija,

München, rujan 1974., XXIV., br. 3, str. 430. ≤ 435.

AleksiÊ, Josip, flPotrebno je preispitati proπlost«, Hrvatska revija, München ≤ Barcelo-

na, rujan 1984., XXXIV., br. 3, str. 438. ≤ 456.

AleksiÊ, Josip, VojniËki aspekti hrvatskog povlaËenja u svibnju 1945., Na prekretnici,

zbornik, uredio Jure PetriËeviÊ, Brugg, 1986., str. 24. ≤ 49.

BabiÊ, Ivan, Moja misija kod saveznika godine 1944., Hrvatska revija. Jubilarni zbor-

nik 1951. ≤ 1975., str. 240. ≤ 279.



56

BabiÊ, Petar, Dalmatinska Devetnaesta divizija u zavrπnim operacijama, Zavrπne ope-

racije za osloboenje Jugoslavije, n. dj., str. 394. ≤ 402.

Crljen, Danijel, Bleiburg (Prijepis Dnevnika od 6. 5. 1945. do 15. 5. 1945.), HR,

XVI./1966., sv. 2.-4.(62. -64.), str. 263. ≤ 297.Crljen, Danijel, »imbenici Bleiburπkog sloma, HR, XX./1970., sv. 1., str. 27. ≤ 51.; sv.

2., str. 233. ≤ 258.

Hrvatska predstavka angloameriËkoj vojnoj misiji 1945., HR, XXXIII./1983., br. 1., str.

128. ≤ 129.

Dizdar, Zdravko, Prilog istraæivanju problema Bleiburga i kriænih putova (U povodu

60. obljetnice), Senjski zbornik, XXXII./2005., str. 117. ≤ 196.

MijatoviÊ, Anelko, Kolone i marπevi smrti u Hrvatskomu kriænom putu g. 1945.,Meunarodni znanstveni skup “Bleiburg 1945. ≤ 1995. Zagreb, 12. ≤ 13. V.

1995., zbornik, str. 46. ≤ 52.

MijatoviÊ, Anelko, Jedno suvremeno i potresno svjedoËanstvo o stradanju Hrvata

godine 1945., Hrvatski ærtvoslov, knj. 2., str. 209. ≤ 217.

MijatoviÊ, Anelko, Podgraci u Potkozarju masovno gubiliπte zarobljenih Hrvata g.

1945. u dostupnim podacima, Da se ne zaboravi. Zbornik radova Drugog hrvat-

skog ærtvoslovnog kongresa, Vukovar 16. i 17. lipnja 2001. godine, zbornik, str.

327. ≤ 332.

MijatoviÊ, Anelko, Bleiburπka tragedija i Kriæni put hrvatskoga naroda: masovna po-

ratna pogubljenja na brojnim stratiπtima i ærtve hrvatskih marπeva smrti, Vjesnik,

11. lipnja ≤ 21. srpnja 1945.

PeriÊ, Ivo, Hrvatska u vrijeme Drugoga svjetskog rata, Spomenica Bleiburg 1945. ≤

1995., Druæba flBraÊe hrvatskog zmaja« i dr., Zagreb, 1995., str. 5. ≤ 28.

Voduπek StariË, Jerca, Antifaπizam ne pravda komunistiËke zloËine, Novi list, 7. svib-

nja 2003., PolitiËki æurnal Pogled, str. 8.

Voduπek StariË, Jerca, Kako se Ëistila Jugoslavija, Gordogan, 2004., 4 ≤ 5(48 ≤ 49),

str. 36. ≤ 49.

Voduπek StariË, Jerca, Mit o Titu kao geniju je za naivce, on je naredio masovne po-

kolje, intervju, Jutarnji list, 14. svibnja 2005., str. 67. ≤ 69.



57

Pogovor

ONIMA I SVIMA ©TO U KRVOTOKU BLEIBUR©KIH NJIVA,KRIÆNICA I STRANPUTICA

»EKAJU USKRSNU∆E

… Joπ ponegdje smrtni jauk

ko rzanje odbjeglog doluta ata.Niz obraze planina nebo u hropcu

jecaπe iz dana u noÊ, iz sata u sat.

Za pogrebne suze drugog

ne bi nikoga æivog.

A Smrt se isprsila,

pijana i sita kao nikada do sada.

Mrænja sjala je, mrænja znala je sasjeÊi povorke gladnih beskuÊnika,

Hrvata.

Ptici kukavici oduze glas se

i pade s grane od morne tuge...

Kruh naπ hleb crn i gorak (p)ostade

makar ga i bijaπe dosta.

Do krvavog dlana Bleiburπkog poljaRahelin plaË i Ëemer iz domaje stiæu

smrÊu rastrgani:

Eloi, Eloi, Lama sabaktani???

Pred nama je struËna publikacija koja vrlo pregledno iznosi historiografski utvrene

Ëinjenice i okolnosti okvirnog tijeka i posljedica onoga πto se krije pod pojmovima

Bleiburπke tragedije ili Kriænog puta hrvatskog naroda. SimboliËki naziv “Kriæni put“za poratno stradanje hrvatskog naroda oslanja se na Ëinjenicu, πto su jugoslavenske

komunistiËke vlasti upuÊivale ærtve na “marπeve smrti“ u mnogobrojnim smjerovima

po jugoslavenskom teritoriju.



58

Ta najveÊa tragedija hrvatskog naroda zapoËela je posljednjih dana II. svjetskog

rata kad su se pripadnici oruæanih snaga Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) poËeli

povlaËiti pred jugoslavenskom, ali i ruskom boljπeviËkom vojskom prema austrijskoj

granici, s ciljem da se predaju vojsci zapadnih savezniËkih zemalja. PovlaËenje po-strojba hrvatske vojske pratile su rijeke izbjeglica koje su bjeæale pred partizanskim

zloËinima i strahovladom. Iz brojnih izvora vidljivo je da je meu izbjeglicama ipak

tinjala nada da se radi “o privremenom povlaËenju“ i vjerovalo se da demokratski

Zapad ipak neÊe dopustiti pobjedu boljπevizma nad demokracijom, te da Êe uslijediti

povratak u slobodnu domovinu.

UnatoË svekolikim krvavim ratnim prilikama hrvatske dræave na Ëijem podruËju

je ratovalo 5-6 razliËitih vojnih snaga koje su se jedna prema drugoj nemilosrdno

odnosile, veÊina Hrvata je i dalje vjerovala da nema alternative suverenoj i demo-kratskoj hrvatskoj dræavi, te se zbog toga svim silama suprotstavljala nadolazeÊoj

komunistiËkoj i novoj nasilnoj Jugoslaviji pod najgorim boljπeviËkim srpskim i ruskim

utjecajem.

Pri tom je bila kobna i zla okolnost, πto su to bile godine kad ameriËka i britan-

ska vlada logistiËki stoje u najuæem savezu sa Staljinom, tim nedvojbenim Hitlerovim

bratom, bez obzira πto je on veÊ godinama sa sovjetskih pustara i stepa zasipao svijet

notornim nezapamÊenim zloËinima.

Prema dokumentima iz engleskog Ratnog arhivima (War Office), objavljenih tek

nakon trideset godina kao “posljednja tajna“ iz tog razdoblja (War Office170 4465,

prema N. Bethel, Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975), izmeu osta-

log Ëitamo, da se tada austrijskoj granici i demarkacionoj engleskoj crti primicalo

“ukupno dvije stotine tisuÊa hrvatskih vojnika“, a koji su “eskortirali oko pet stotina

tisuÊa civilnog puËanstva koje se htjelo prebaciti na englesko podruËje, da bi se pre-

dali i stavili pod britansku zaπtitu“(n. dj., s. 130). Jedan dio tih hrvatskih kolona pao je

u ruke jugoslavenske vojske veÊ na prostoru Slovenije, a drugi koji se uspio probiti napodruËje mjesta Bleiburg na austrijskom teritoriju, uistinu se predao britanskoj vojsci.

Ali, Britanci su ih onda predali komunistiËkoj Jugoslaviji.

Sve donedavno je vladalo pogreπno miπljenje kako je odluka o izruËenju hrvatskih

vojnika i civila bila prepuπtena ingerenciji britanskih generala P. Scotta ili H. Alexan-

dera. Tek je otvaranje britanskih arhiva (istraæivanje engleskog povjesniËara N. Tol-

stoya) pokazalo kako je bitnu ulogu u provoenju odluke izruËenja odigrao tadaπnji

britanski ministar zaduæen za Sredozemlje, Harold Macmillan, a koji je odgovarao

izravno W. Churchillu. Zbog toga ga je u toj prigodi, prema britanskim izvorima,“Churchill pozvao na konzultacije u London“. Ukratko, iz dokumenata je vidljivo,

kako je cijeli postupak izruËenja imao najprije svrhu na najbolji naËin zastupati bri-

tanske nacionalne interese, a da su, potom, kasnije pregovori o izruËenju nedvojbeno



59

preπli “u nadleænost jugoslavenske i britanske vlade“. To znaËi da se bez Churchilla

i Tita niπta nije dogodilo. Ta “suradnja“ na samom vrhu u biti je dobrim dijelom

omoguÊila straπne domete zloËina, pa je sredinom svibnja 1945. nastavljen “masovni

krvavi obraËun“ jugoslavenskih komunistiËkih vlasti sa zarobljenim hrvatskim vojni-cima i civilima, ali i s velikim brojem komunistima nepoæeljnih osoba diljem zemlje,

koje uopÊe nisu bjeæale od kuÊe.

Koliko je god jugoslavenska dræava sve Ëinila da se ne istraæuju golema poratna

stradanja hrvatskih graana, nareujuÊi da se ærtve izvan pripadnika i pomagaËa

“NarodnooslobodilaËke borbe“ ne smatraju uopÊe ærtvama rata, te koliko god ova

tema predstavlja jednu od najveÊih “crnih rupa” u hrvatskoj historiografiji, ipak veliki

razmjeri hrvatskih stradanja i goleme negativne posljedice trajno su bile aktualne i

imale su prvorazredno nacionalno znaËenje. Ova izuzetno znaËajna tema bila je jed-na o najstroæe Ëuvanih javnih tajnih u drugoj Jugoslaviji, ali nju su ipak stalno dræale

aktualnom sljedeÊe Ëinjenice: brojna svjedoËanstva koja su o Bleiburπkoj tragediji pri-

kupljena u hrvatskom izvandomovinstu, odræavanje komemoracije svake godine na

Bleiburπkom polju, te Ëinjenica da je u domovini bilo teπko naÊi mjesto, pa i hrvatsku

obitelj koja na ovaj ili na onaj naËin nije bila pogoena zloËinima koje je u poraÊu

poËinio jugoslavenski reæim.

Koliko su inaËe jugoslavenski podaci nepouzdani i ratno stradalniπtvo neistraæeno,

najzornije ilustrira sljedeÊe: prema sluæbenim komunistiËko-jugoslavenskim izvorima

broj smrtno stradalih ærtava jasenovaËkog logora kretao se u nevjerojatnom rasponu

od 55.000 do Ëak 1,4 milijuna.

Stoga, ova saæeta i struËna publikacija povjesniËara dr. Anelka MijatoviÊa,

izmeu ostalog, ima bitnu dvostruku vrijednost. S jedne strane stavlja se u prvi red

historiografskog otkrivanja i πirenja istine koja je preπuÊivana, krivotvorena i zlora-

bljena kroz desetljeÊa komunistiËke Jugoslavije, ali i opÊenito zatomljena “pisanjem

povijesti“ sa strane pobjednika u Europi. S druge strane, ovu najveÊu hrvatsku trage-diju u povijesti naprosto vraÊa u civilizacijski odnos prema ærtvama. Naime, tijekom

svih tisuÊljeÊa povijesti ËovjeËanstva koja su nam imalo istraæivaËki dostupna, vidimo

da je fenomen ærtve u svim razdobljima imao uzviπen znaËaj, ugnijezdivπi se kao vri-

jednost u temeljima zajedniËkih i osobnih identiteta, bez obzira na raznolike kulture

i podneblja.

U tom duhu, s velikim zadovoljstvom, istinoljubivosti prema Ëinjenicama i s

poπtovanjem prema ærtvama, predajemo ovaj tekst Ëitateljicama i Ëitateljima raznoli-

kih kultura i naroda diljem svijeta.

U ime izdavaËa:

Prof. dr. ©imun ©ito ∆oriÊ





Sadržaj

Predgovor autora ..................................................................................................................... 5

Uvod .......................................................................................................................................... 9

Sužavanje područja NDH-a ..................................................................................... 10

Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11

Početak završnih operacija ....................................................................................... 12

Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ....................................................... 13

Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13

Spašavanje države i vlasti .........................................................................................14

Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ..................................... 15Nastavak završnih operacija .................................................................................... 15

Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15

Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a ................................................... 16

Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................... 18

Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ........................... 22

Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ..................................... 28

Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................ 29

Pregovori o predaji HOS-a ....................................................................................... 30

Predaja Hrvatskih oružanih snaga ......................................................................... 32

Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34

Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35

Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36

Put u nepoznato .................................................................................................................... 39Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ........................................... 41

Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ...............................................................................44

Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44

Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 47

Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................ 47

Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ............................................................... 48

Zaključak ................................................................................................................................ 49

Izvori i literatura ................................................................................................................... 53

Pogovor .................................................................................................................................. 57



Documents

Mijaović Anđelko - Bleiburg