Međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta · Međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta TEHNOLOŠKI RAZVOJ U FUNKCIJI ODRŽIVOG TURIZMA I SPORTA Sv. Martin

Međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta

TEHNOLOŠKI RAZVOJ U FUNKCIJI ODRŽIVOG

TURIZMA I SPORTA

Sv. Martin na Muri, 10. i 11. travnja 2014.

Partneri:

Sveučilište Pannonia, Kampus Nagykanizsa Sveučilište Mendel u Brnu, Fakultet za regionalni razvoj i međunarodne studije

Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici Univerza za Primorskem, Fakulteta za turistične študije – Turistica, Portorož

Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija Sveučilište u Zagrebu, Ekonomski fakultetSveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet

Visoka škola za sportski menadžment Aspira Gimnastički klub “Marijan Zadravec-Macan”

Međimurski savez sportske rekreacije “Sport za sve”

Pokrovitelji:

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Hrvatska olimpijska akademija

Hrvatski olimpijski odbor Međimurska županija

Turistička zajednica Međimurske županije Ministarstvo turizma

Supokrovitelji:

Općina Sv. Martin na Muri Grad Čakovec

Spa&Sport Resort Sv. Martin

Izdavač

Međimursko veleučilište u Čakovcu

Glavna i odgovorna urednica

dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š.

Tajnica Uredništva

Mirjana Trstenjak

Recenzenti

prof. dr. sc. Mato Bartoluciprof. dr. sc. Vladimir Pletenacprof. dr. sc. Vidoje VujićIvana Jadrić, dipl. oec.izr. prof. dr. Aleksandra Brezovecizr. prof. dr. Igor Jurinčičdoc. dr. sc. Romina Alkierdoc. dr. sc. Vesna Bedekovićdoc. dr. sc. Vatroslav Horvatdoc. dr. sc. Goran Karanovićdoc. dr. sc. Mirko Smoljićdoc. dr. sc. Zrinka Zadeldr. sc. Alan Clarkedr. sc. Oliver Jukićdr. sc. Ivana Nikolićdr. sc. Metod Šuligojmr. sc. Ivan Hegedušmr. sc. Mihael Kukecmr. sc. Vesna SabolDraženka Birkić, univ. spec. oec.Mihaela Mesarić, prof..Ksenija Pletenac, prof.Damir Mađerić, dipl. ing.Ratko Matotek, dipl. ing. građ.Ivica Levanat, dipl. ing.Rikard Bakan, mag. oec.Mladena Bedeković, dipl. oec.Irena Bosnić, mag. oecAndrijana Kos Kavran, mag. oec.Đurđa Somođi, dipl. oec.

Programski odbor

prof. dr. sc. Mato Bartolucidr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š.dr. Nataša Pomazalováprof. dr. sc. Mirna Andrijaševićdr. sc. Adrienn Skropdr. sc. Oliver Jukićdr. sc. Mario Baićdr. sc. Aleš Rudadr. sc. István Heckldr. sc. Blaženka Novakmr. sc. Duje Bonacidr. sc. Saša Cerajdr. sc. Zlatko Mateša

Organizacijski odbor

dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š. – predsjednicaMirjana Trstenjak–članAndrijana Kos Kavran–članMaja Bregović–članŽeljko Hrebak–članMarijan Vugrinčić–članmr. sc. Stevo Tkalčec–članFranjo Makovec–član

Lektori

Maja BregovićIvana Bujan

Grafičko oblikovanje i tisak

Graphprint d.o.o.

Naklada

200 komada

Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta III

Predgovor

Poštovani,

pred Vama je Zbornik radova s 3. međunarodne konferencije Menadžment turizma i sporta na temu: „Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta“. Zbornik je podijeljen na tri cjeline; prvi dio se odnosi na turizam i sport, drugi na informacijsko-komunikacijske tehnologije, a treći na održivi razvoj, a sve u kontekstu tehnološkog razvoja održivog turizma i sporta.

Ove je godine naglasak stavljen na multidisciplinarnost, odnosno povezivanje različitih područja (turizam, sport, informacijsko-komunikacijske tehnologije, održivi razvoj) u jednu cjelinu.

Glavni ciljevi ovogodišnje konferencije su: povezati članove zajednice, znanstvenike, donositelje odluka za promociju i proširenje suradnje u području turizma, sporta, informacijsko-komunikacijskih tehnologija i održivog razvoja; promovirati održive načine razvoja turizma i sporta kroz razvoj suvreme-ne infrastrukture i ekološke aspekte.

Zahvaljujem se svim znanstvenicima koji su u uvodnim referatima obradili ove zanimljive teme te svim sudionicima koji su prezentirali svoje radove.

Također se zahvaljujem i svim institucijama koje su pripomogle u realizaciji 3. međunarodne kon-ferencije Menadžment turizma i sporta.

glavna urednica

dr. sc. Nevenka Breslauer, prof. v. š.

Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta V

Sadržaj

I. TURIZAM I SPORT UVODNI REFERATI

Mato Bartoluci, Zvjezdana HendijaOdrživi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Nevenka Breslauer, Tomislav HublinInovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU TURIZMA I SPORTA

Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-LugaricSigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Rikard Bakan, Božidar JakovićInovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Dino Bartoluci, Iva SundjiUpravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Vesna Bedeković, Marina MajcanKulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Nora BerkesResponsible Management in the hotels in Hungary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina BogdanFinancial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia. . . . . . . . . . . . . . . . 51

Mihael FrančićZvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita PamukovićBrendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Ivan HegedušRobinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Sandra HermanUpravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

Gordana Ivankovič, Nevenka RomihZnačaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sportaVI

Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić, Goran Prebeg, Marko Dimitrijević

Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije JerčinovićSmještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana TrstenjakUtjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

Dubravko MačečevićPolitički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo VrbanecTurizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

Miodrag Novosel, Vesna SabolZnanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina . . . . . . . . . . . . . . 133

Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja VitezićThe system of experiences: forgotten management tool? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka StipanovićUtjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

Branka StipanovićElementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

II. INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE

UVODNI REFERATI

Mirna Andrijašević, Sanja ĆurkovićUnapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

Oliver JukićTelekomunikacije na Olimpijskim igrama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Hrvoje Karninčić, Mario BaićZnanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

István Heckl, M. Frits, T. Tarczali, Adrienn Skrop, B. BertókThe ExperienceMax (Élménymax) project . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKIH TEHNOLOGIJA

Marija Blažičević, Kristian ĐokićModel primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta VII

Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena TukeraCikloturizam u internet okruženju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191

Olinka GjigašSuvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija BlažičevićTehnološki razvoj tenisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203

Adrienn SkropSemantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207

STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU ODRŽIVOG RAZVOJA

Sarajko Baksa, Petra MagićKonstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215

Dina Botta, Rade Knežević, Radmila JovanovićTuristička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

Rudolf Horvat, Valentina NovakZakoni termodinamike u održivom razvoju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229

Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris BarićEkološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237

Vladimir KrižaićIzbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241

Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno PalašekElektrični bicikli i njihova primjena u turizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247

Ivo PerkovićEkološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

Ivo PerkovićIntegralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267

Anica ŽužićPodizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277

OSTALI RADOVI

Ksenija Pletenac, Andreja LoparićUloga komunikacije u medijima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283

Bezukladova Larisa VasiljevnaDuhovnost i njezino prakseološko vrednovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289

I.TURIZAM I SPORT

Uvodni referati

Tehnološki razvoj u funkciji održivog turizma i sporta 3

Mato Bartoluci, Zvjezdana HendijaOdrživi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske

Prethodno priopćenjeUDK 338.48:504

Održivi razvoj ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske

Sustainable development of rural tourism in continental Croatia

1 Mato Bartoluci, 2 Zvjezdana HendijaEkonomski fakultet – Zagreb,

Trg J. F. Kennedyja 6, Zagreb, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]

Sažetak: Polazeći od paradigme održivog razvoja da se potrebe za resursima sadašnjih generacija trebaju zadovoljiti tako da se time ne ugrozi mogućnost zadovoljavanja potreba budućih generacija, u radu se ana-liziraju problemi i prezentiraju načela održivog razvoja ruralnog turizma kontinentalne Hrvatske. Objašnjava se pojam i načela održivog razvoja u turizmu: načela ekološke održivosti, sociokulturne, tehnološke te načela ekonomske održivosti. Ova načela u turizmu djeluju komplementarno što znači da se jedino njihovim usklađenim djelovanjem može osigurati održivi razvoj turističke destinacije. Primjena ovih načela osobito je važna u ruralnom turizmu, koji gradi svoj razvoj na kumulativnim atrakcijama prirodnih, sociokulturnih i ekonomskih resursa koji jedino usklađenim djelovanjem mogu osigurati dugoročni održivi razvoj ruralnih područja.

Ruralni turizam je najslabije razvijena vrsta turizma u Hrvatskoj, iako preko 90% prostora čini ruralno područje. To je posljedica dosadašnje turističke politike koja je favorizirala primorski turizam, a zapostavljala tzv. „zelenu“ Hrvatsku.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku Uniju otvaraju se nove tržišne i investicijske mogućnosti upravo za razvoj ruralnog turizma kroz brojne specifične oblike turizma. Cilj je ovog rada istražiti i objasniti načela održivog razvoja te ukazati na njihovu implementaciju u ruralnom turizmu kontinentalne Hrvatske. Polazna hipoteza ovog rada je: Za dugoročni održivi razvoj ruralnog turizma nužna je implementacija usklađenih načela održivog razvoja. Ovu se hipotezu dokazuje kroz analizu dosadašnjih rezultata istraživanja pomoću metode istraživanja za stolom (desk research), metodu analize i sinteze te metodu komparacije.

Ključne riječi: održivi razvoj, ruralni turizam, specifični oblici turizma, Republika Hrvatska

Abstract: Starting from the paradigm of sustainable development that the needs of contemporary genera-tions for resources should be met in such a way as not to jeopardize the opportunities of meeting the needs of future generations, this paper investigates the problems and presents the principles of sustainable development of rural tourism in continental Croatia. The term and the principles of sustainable tourism are explained: the principles of ecological sustainability, socio-cultural, technological, as well as of economic sustainability. These principles are complementary in tourism, which means that it is only by means of their interactive implemen-tation that the sustainable development of a tourism destination may be provided. The application of these principles is particularly important in rural tourism, whose development is based on cumulative attractions of natural, socio-cultural and economic resources that might ensure the sustainable development of rural areas only through interactive activities.

Rural tourism is the least developed kind of tourism in Croatia, although more than 90% of the area of Croatia is actually the rural area. This is the result of the past tourism policy which preferred maritime tourism, and neglected the so-called Green Croatia.

3. međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta4


The accession of Croatia to the European Union creates new market and investment opportunities for the development of rural tourism through special interest tourism.

The goal of this paper was to investigate and explain the principles of sustainable development and to point to their possible implementation in rural tourism of continental Croatia.

The initial hypothesis in this paper was that for long-term sustainable development of rural tourism the implementation of interactive principles of sustainable development is necessary. This hypothesis was proven through the analysis of the results of past research by applying the desk research method, analysis method, synthesis method and comparison method.

Key words: sustainable development, rural tourism, special interest tourism, Croatia

1. Uvod

Problemi rasta i razvoja zauzimaju središnje mjesto u ekonomskoj teoriji i praksi. Rast označava po-mak neke društvene ili ekonomske pojave u kvantitativnom smislu. Razvoj, pak, predstavlja novo stanje i kretanje neke pojave, nove ciljeve i blagostanje koje želimo ostvariti u sadašnjosti i budućnosti. Pojam „održivog razvoja“ (engl. sustainable–održiv) proizlazi iz pojma općeg razvoja. Vukonić i Keča definiraju održivi razvoj kao promjene strukture globalne proizvodnje i potrošnje koji ne remete ekosustave (2001., 190). Takav je razvoj usklađen s ekosustavima u kojima se odvija pa bi trebao biti dugoročno održiv.

Problemi održivog razvoja manifestiraju se u svim područjima ljudskih aktivnosti: u ekološkoj sferi, kulturnoj, socijalnoj, ekonomskoj, tehnološkoj, političkoj i sl. Gotovo da nema ljudske aktivnosti koja na izravan ili posredan način ne utječe na održivi razvoj. Problem održivosti gotovo da nema granica, on ima globalni značaj u svakoj sferi djelovanja (Bartoluci, 2013., 130). Primjerice, proizvodnja nuklearne energije nije samo problem određenog područja ili neke države, već može imati značaj za cijeli svijet. Ili, ekonomska kriza u određenoj zemlji odražava se na druge zemlje izravno ili posredno što utječe na ekonomsku održivost u svim tim državama. Ipak, održivi razvoj nema isti značaj za svaku djelatnost. Tu-rizam i održivi razvoj su dva međuzavisna i uvjetovana fenomena. Turizam je velikim dijelom zaslužan za spoznaju o potrebi održivog razvoja jer je najviše zainteresiran za održivost svih resursa koji su temelj njegovog razvoja i održivosti. Upravo su stručnjaci turizma upozorili na problem održivosti prije gotovo pedeset godina.

Koncepcija održivog razvoja turizma razvijena je iz teorije održivog razvoja, koja se razvila kao re-akcija na sve izraženije ekološke i sociokulturne probleme s kojima je suočeno čovječanstvo, posebno ur-bana područja. Primjena koncepcije održivog razvoja u turizmu treba osigurati da nekontrolirani razvoj ne uništi ili devastira resurse na temelju kojih se turizam i počeo razvijati na određenom području. Takva razvojna koncepcija podrazumijeva da se potrebe za resursima sadašnjih generacija trebaju zadovoljiti tako da se time ne ugrozi mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Stoga koncepcija održivog razvoja treba biti razvojna koncepcija turizma u sadašnjosti i u budućnosti na svim razinama njegovog razvoja.

Cilj je ovog rada objasniti probleme održivog razvoja u turizmu te analizirati specifičnosti održivog razvoja u ruralnom turizmu Hrvatske. Iz cilja istraživanja proizlazi i osnovna hipoteza da je za dugoročni održivi razvoj ruralnog turizma nužna implementacija usklađenih načela održivog razvoja.

Rad se zasniva na sekundarnim izvorima istraživanja te analizi slučaja u ruralnom turizmu. U radu su korištene općeznanstvene metode: istraživanja za stolom (desk research), metoda analize i sinteze te metoda komparacije.

2. Načela održivog razvoja turizmaOdrživi razvoj u turizmu moguće je objasniti kao odnose između različitih aktivnosti u turizmu i

svih komponenti održivosti: u ekološkoj, sociokulturnoj i ekonomskoj sferi. Ključni čimbenik svih tih odnosa su ljudi koji se u turizmu nalaze u različitoj ulozi i aktivnostima. Turisti su glavni korisnici – kup-ci proizvoda i usluga u turizmu koji nisu samo kupci, nego su aktivni sudionici svih zbivanja u određenoj turističkoj destinaciji te svojim ponašanjem izravno utječu na održivost. Zaposlenici su brojni djelatnici



u različitim turističkim djelatnostima: u hotelima, restoranima, agencijama, kulturnim, sportsko-rekre-acijskim i drugim aktivnostima. Svi oni utječu izravno ili posredno svojim djelovanjem i ponašanjem na održivost turističke destinacije. Poduzeća i javne službe imaju također izravan ili posredan utjecaj na održivost u ekološkoj ili ekonomskoj sferi destinacije. Oni tu ulogu ostvaruju svojom djelatnošću i funkcijama u destinaciji kroz zajedničke interese i aktivnosti. Lokalno stanovništvo ima važnu ulogu u održivosti destinacije ili turističkog mjesta bez obzira bave li se poslovnim aktivnostima u turističkom sektoru (npr. iznajmljivači soba) ili u nekoj drugoj djelatnosti. Oni imaju poseban interes jer se održivost destinacije izravno manifestira na kvalitetu života u određenom mjestu.

Aktivnu ulogu u održivom razvoju turizma imaju i sve ostale osobe koje rade ili posjećuju destina-ciju.

U turističkoj literaturi navode se četiri glavna načela održivosti: načelo ekološke, sociokulturne, tehnološke i ekonomske održivosti (Vukonić i Keča, 2001., 190).

2.1. Načela ekološke održivosti turizmaEkološka održivost podrazumijeva razvoj koji je usklađen s održivošću ekoloških procesa, biološ-

kim različitostima i resursima. U okviru ekološke održivosti susreću se različiti pojmovi poput okoliša, okruženja, ekologije, ekonomike okoliša i dr.

Pojam okoliš podrazumijeva čovjekovu okolinu odnosno prirodno geografski sadržaj Zemljine po-vršine u vjernom prožimanju litosfere, pedosfere, hidrosfere, atmosfere i biosfere. Okoliš je sve ono što je čovjekovim radom stvorena vrijednost. Time pojam okoliša dobiva šire značenje jer pojmovno obuhvaća i definira čovjekovo mjesto u biosferi i njegovu ulogu u transformaciji ukupnog prostora ili nekih njego-vih dijelova (Bilen, 2011., 124).

Pretpostavka na kojoj se temelji ekonomika okoliša je spoznaja da okoliš nije entitet koji je odvojen od gospodarstva, već sve promjene u gospodarstvu utječu na okoliš i obratno (Črnjar, 2002., 50). Upravo ekonomika okoliša ima primarnu zadaću izučavati sve procese gospodarenja okolišem i prirodnim re-sursima prema načelima održivog razvoja.

Brojni su uzroci i konflikti u prostoru. Oni su posljedica „demografske ekspanzije, nekontrolirane urbanizacije, primjene kemijskih i drugih sredstava i načina u poljoprivrednoj proizvodnji, industrijske proizvodnje, snažnog razvoja prometa, ratnih razaranja i dr.“ (Bilen i Bučar, 2004., 86). Posljedice toga dovode do onečišćenja vode, zraka, tla, flore, faune i drugih prirodnih resursa koji su osnova razvoja brojnih djelatnosti, a posebno turizma.

Turizam je najviše zainteresiran za dugoročnu ekološku održivost jer su okoliš i prirodni resursi temeljni uvjeti njegova razvoja. Međutim, turizam je samo jedan od korisnika prirodnih resursa uz broj-ne druge korisnike istog prostora iz područja gospodarskih, javnih i drugih djelatnosti. Stoga brigu o zaštiti prirodnih resursa i troškove održivosti trebaju preuzeti svi korisnici okoliša, a ne samo turističke djelatnosti. O tome bi trebao skrbiti menadžment okoliša (engl. environmental management) koji primje-njuje različita menadžerska znanja, tehnike i metode pri upravljanju gospodarskim subjektima s ciljem očuvanja okoliša koji je važan za poslovanje i ima esencijalnu važnost za opstanak čovječanstva (Smolčić Jurdana, 2003., 9).

Paradigma održivosti okoliša upućuje sadašnje generacije da moraju ostaviti budućim generacijama ukupnu resursnu osnovu koja nije manja od one koju je sama naslijedila. Međutim, okoliš ima brojna ograničenja u zadovoljavanju sadašnjih i budućih potreba, jer postoje obnovljivi (primjerice izvori vode, zemlja, zrak, sunce i sl.) i neobnovljivi resursi (primjerice nafta, rudnici, šume i dr.). Prekomjerna upo-treba obnovljivih i neobnovljivih resursa ugrožava uvjete za nesmetani društveni i gospodarski razvoj. Stoga je održivi razvoj u turizmu potrebno planirati prema zahtjevima tržišta, ali u skladu s ekološkim, sociokulturnim i tehnološkim ograničenjima određenog turističkog prostora.

Problem održivosti okoliša je od globalnog značaja jer se s njime susreću sve zemlje svijeta, ali i zbog brojnih negativnih utjecaja i posljedica koje prelaze granice određene zemlje. Primjerice, nuklear-na katastrofa je problem za cijelo čovječanstvo neovisno o tome u kojoj se zemlji dogodila. Katastrofe Hirošime ili Černobila to su potvrdile, a one nisu, nažalost, jedine. Stoga bi „održivi turizam“ trebao



na najbolji način zadovoljiti potrebe turista, a istodobno održati dugoročno kvalitetu okoliša, kako bi „buduće generacije u određenoj zajednici mogle na izvornim karakteristikama i svojstvima prirodnih i antropogenih resursa razvijati turizam“ (Bilen i Bučar, 2004., 90).

2.2. Načela sociokulturne održivosti turizmaSociokulturna održivost proizlazi iz tzv. društvenih funkcija turizma. Poznato je da je turizam zapo-

čeo svoj razvoj upravo na temelju društvenih vrijednosti koje se u suvremenom turizmu klasificiraju kao društvene ili neekonomske funkcije turizma (Cicvarić, 1990., 30). Socijalna funkcija turizma pokazuje da turizam zbližava ljude te tako utječe na smanjenje socijalnih razlika između pojedinih ljudskih skupi-na, klasa, naroda ili rasa. Kulturna funkcija turizma označuje „utjecaj što ga receptivne turističke zemlje imaju na kulturnom planu prema inozemnim ili domaćim posjetiteljima“ (Vukonić i Čavlek, 2001., 185). Obje ove funkcije utječu na sociokulturnu održivost turizma. Dakle sociokulturna održivost zasniva se na socijalnim i kulturnim odnosima u turizmu. „Sociokulturna održivost jamči kompatibilnost razvoja s očuvanjem kulture i sustava vrijednosti ljudi na koje utječe razvoj, te trajno održavanje i isticanje iden-titeta lokalne zajednice“ (Smolčić Jurdana, op.cit. 69). Prožimanjem različitih kultura između lokalnog stanovništva i turista vrše se međusobni utjecaji koji mogu imati i pozitivne i negativne konotacije. Upo-znavanje lokalne kulture, jezika, običaja, kulturne baštine za turiste mogu biti nove vrijednosti. Jednako tako, komunikacija s turistima i za lokalno stanovništvo može biti zanimljiva, kroz učenje jezika, kultur-nih običaja i događaja i sl.

Črnjar se zalaže za tzv. „društvenu održivost“ koja omogućuje samokontrolu i vlastitu politiku u upravljanju resursima kao što su kulturološki identitet, institucije, općeprihvaćeni standardi, pošte-nje, disciplina itd. Sve to čini „moralni kapital“ koji je najmanje podložan mjerenju, ali je najvažniji za društvenu održivost te zahtijeva održavanje i obnavljanje putem religijskog i kulturnog života zajednice (Smolčić Jurdana, 2003., 70).

Sociokulturna održivost je podložna promjenama u skladu s promjenama koje nastaju razvojem društva. Zbog toga zaštita sociokulturnih vrijednosti unutar turističke destinacije ne može biti samo zadaća turizma nego cijelog društva.

2.3. Načela tehnološke održivost turizmaTehnološka održivosti zahtijeva razvoj i primjenu tehnologije na način da:

• nove tehnologije trebaju iznaći supstitutivna rješenja za korištenje prirodnih (posebno neob-novljivih) resursa;

• nove tehnologije primjenjuju se u postupcima pročišćavanja otpadnih voda, uklanjanja otpada, recikliranja i slično;

• nove tehnologije trebaju biti okrenute čovjeku i boljitku čovječanstva.Svjedoci smo iznimnog razvoja novih tehnoloških rješenja na svim područjima ljudskog djelovanja,

pa i u turizmu. Za primjenu koncepcije održivog razvoja bitno je da se nova tehnologija koristi isključivo u korist blagostanja čovječanstva.

2.4. Načela ekonomske održivosti turizmaEkonomska održivost se zasniva na zdravom i ekonomski efikasnom razvoju koji podrazumijeva

optimalno upravljanje resursima na održiv način da se njima mogu koristiti i buduće generacije. Eko-nomska održivost u turizmu kompatibilna je s ekološkim, sociokulturnim i tehnološkim načelima odr-živosti.

Ekološka održivost nalaže da se ekonomski vrednuje tzv. prirodni kapital kroz uključivanje njegove vrijednosti u cjelovit gospodarski sustav. Na taj način bi trebali svi javni, gospodarski i drugi subjekti sudjelovati u troškovima njegove zaštite i reprodukcije.

Sociokulturna održivost također je u funkciji ekonomske održivosti. Održivi turizam je pobornik aktivne zaštite i sociokulturne održivosti, jer implicira odgovorniji odnos čovjeka prema svom okruže-nju, svom razvoju. „Održivi turizam treba ostvariti u budućnosti, koji je moguć ako se tako postave svi



sudionici turizma: na strani turističke ponude i na strani turističke potražnje. On pretpostavlja međusobno razumijevanje, solidarnost i jednakost među svim sudionicima tog fenomena“ (Vukonić, 1994., 114).

Ekonomska održivost treba omogućiti ekonomski uspješan razvoj, a korištenje i upravljanje resursi-ma mora osigurati njihovu očuvanost i za buduće generacije. Načela ekonomske održivosti turizma nisu inkompatibilna s ostalim načelima iako u praksi mogu postati. Primjerice poduzetnicima je najvažnija funkcija maksimizacije dobiti koju su često spremni ostvariti na uštrb ekoloških ili sociokulturnih načela održivosti. Rezultat takvog ponašanja ogleda se kod izgradnje objekta (divlja gradnja, preizgrađenost i sl.) ili kod pretjerane komercijalizacije kulturno-povijesne baštine i dr. (Bartoluci, 2013., 137). Ekonom-sku održivost, kao i održivi turizam, moraju dugoročno graditi svi sudionici na određenom prostoru jer se jedino tako može osigurati kvaliteta života u sadašnjosti i u budućnosti. Stoga u politici održivog razvoja treba s jednakom pažnjom uvažavati sva načela održivosti, jer su ona međusobno zavisna i siner-gijski utječu na održivost turizma.

Polazeći od temeljnih načela održivog razvoja turizma u Republici Hrvatskoj nužno je utvrditi Na-cionalnu politiku i strategiju održivog razvoja po uzoru na zemlje EU. Takav je dokument od posebnog značaja danas kada je RH postala punopravna članica EU, kako bismo zaštitili prostorne, sociokulturne i druge resurse za budući razvoj turizma ali i cijelog gospodarskog i društvenog sustava. Primjenu načela održivog razvoja trebaju provoditi: tijela državne uprave, upravna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave te ostale pravne osobe za zaštitu okoliša.

Obrazovanje i znanost imaju posebnu ulogu za unapređenje svijesti i znanja o potrebi očuvanja prirodnog okoliša i kulturne baštine. Nastavni planovi i programi na svim razinama obrazovanja trebaju obuhvatiti problem zaštite okoliša i kulturne baštine. Učenici i studenti koji se obrazuju za rad u turizmu trebaju biti upoznati sa značajem zaštite prirode i kulturne baštine za razvoj turizma.

Održivi razvoj ima posebno značenje u zaštićenim područjima kakvih u Republici Hrvatskoj ima mnogo.Koncepcija održivog razvoja nije „anti-razvojna“ koncepcija, ali ističe limite razvoja u skladu s čime

je potrebno razvijati turizam (Bartoluci, 2013., 142).

3. Održivi razvoj ruralnog turizmaPovijesni razvoj turizma pokazuje da su selo i ruralna područja u različitim razdobljima bila vrlo

privlačna za provođenje dokolice i ugodnog života, ali je tijekom dužeg razdoblja velikih gospodarskih promjena izazvanih industrijalizacijom razvoj sela bio zapostavljen. Selo je doživjelo mnogostruke pro-mjene i sve se više suočava s novim ekonomskim i društvenim promjenama.

Ruralni turizam kao vrsta turizma je aktivnost ili pak pokret, kojim se čovjek urbane sredine vraća prirodi (Ružić, 2009., 17). Ruralni se turizam zamišlja kao čista gospodarska aktivnost koja ne oštećuje okoliš kao što su oštećuje proizvodnja, rudarstvo, sječa šuma i intenzivna agrarna proizvodnja. Ruralni turizam sadrži velik broj pojavnih oblika i to: seoski (agroturizam), rezidencijalni turizam, zavičajni tu-rizam, sportsko-rekreacijski turizam, avanturistički turizam, zdravstveni turizam, edukacijski turizam, kamping turizam, kulturni turizam, vjerski turizam, lovni turizam, ribolovni turizam, vinski turizam, gastronomski turizam, ekoturizam i dr. (Ružić, 2009., 17).

Iako se svaki navedeni oblik može smatrati specifičnim oblikom turizma, ovi se oblici mogu razvi-jati u okviru ruralnog prostora što znači da se vežu za ruralni turizam.

Ruralni turizam pokreće niz gospodarskih i negospodarskih aktivnosti u ruralnoj sredini kao što su (Ružić, 2009., 17):

• uzgoj prirodne i zdrave hrane, za kojom je potražnja u porastu, posebno u visokorazvijenim zemljama;

• doprinosi oživljavanju poljoprivredne proizvodnje na malim površinama, ali na novijoj osnovi, s obzirom na poznato tržište i potrošače;

• omogućuje turistima u ruralnim sredinama aktivan odnos prema prirodi i poljoprivrednoj proizvodnji na obiteljskim gospodarstvima, koja se uključuju u ruralne oblike turizma;

• ruralnim oblicima turizma valoriziraju se sve one vrijednosti koje daju ruralne sredine omogućavajući čovjeku na sadašnjem stupnju industrijskog i postindustrijskog društva, povra-



tak prirodnim vrijednostima, rasterećenju pritisaka, stresova urbanih sredina koji u mnogome sputavaju vrijednosti slobode čovjeka;

• razvoj ruralnih oblika turizma uključuje cjelokupnu ruralnu sredinu s ukupnim ambijentom seoskog života: ambijentom stanovanja, arhitekture, vegetacije i faune, tradicionalne kulture, nošnje itd.

Seoski ambijent u ruralnom turizmu nudi visokovrijedne elemente za organizaciju raznovrsnih aktivnosti aktivnog i kvalitetnog odmora. Ruralni turizam valorizira i animira ruralni ambijent, obnavlja prateće gospodarske aktivnosti karakteristične za selo, potrebne novom potrošaču.

S obzirom da je u ruralnom prostoru najprepoznatljiviji oblik seoski turizam, u nastavku smo ga ukratko objasnili. Seoski turizam predstavlja povremeni boravak u seoskoj sredini koji posjetiteljima, osim čistog zraka i prirodnog ambijenta, pruža različite mogućnosti aktivnog sudjelovanja u životu i radu na seoskom gospodarstvu, sudjelovanje u raznim svečanostima i drugim manifestacijama (Kesar, 2011., 64). Osnovu za razvoj seoskog turizma čini seosko ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ili domaćinstvo koje pruža ugostiteljske usluge temeljem vlastite poljoprivredne proizvodnje.

Zakonom i drugim propisima regulirano je koje uvjete treba ispunjavati, koju vrstu usluga se može pružiti, broj korisnika usluga i dr.

Upravo je ovaj oblik turizma razvijen posebno u nekim zemljama EU: u Austriji, Italiji, Sloveniji, Mađarskoj i dr. U Hrvatskoj se seoski turizam razvija zadnjih desetak godina pa danas broji preko 400 seoskih domaćinstava, posebno u nekim dijelovima Republike Hrvatske, primjerice u unutrašnjosti Istre, u Međimurju, Baranji i dr.

Rast ovog oblika turizma stimulira se i mjerama turističke politike, Ministarstva turizma, Hrvatske gospodarske komore te Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Međutim prostora za razvoj turizma ima još vrlo mnogo, posebno ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju. Tomu pogoduje činjenica da je Republika Hrvatska pretežno ruralna zemlja koja obuhvaća 93% površine kopnenog dijela koju čine ru-ralne cjeline, tradicijska sela s autohtonom arhitekturom i kulturno-povijesnom baštinom. To su temeljni resursi za razvoj različitih oblika ruralnog turizma, posebno seoskog turizma. Međutim, usprkos domi-nantnom ruralnom prostoru u Hrvatskoj, razvoj turizma u tom prostoru jako zaostaje za primorskom Hrvatskoj u kojoj se već godinama ostvaruje preko 97% ukupnog turističkog prometa (DZS, 2013.). To je posljedica dosadašnje turističke politike koja je favorizirala primorski turizam, a zapostavljala tzv. „zelenu“ Hrvatsku.

U projektima ruralnog razvoja trebalo bi objediniti turizam i proizvodnju hrane čime bi se ubrzao razvoj ruralnog turizma, ali i poljoprivrede što može generirati dodatne ekonomske učinke (Srića, 2010., 238).

Izravni pritisci ruralnog turizma na okoliš mogu biti (Črnjar i Črnjar, 2009., 41-42):• iscrpljivanje prirodnih resursa (pitke vode, plodova mora i sl.)• vizualna degradacija prostora• onečišćivanje voda• onečišćivanje zraka, buka• neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnog i drugog otpada• oštećivanje prirodne i kulturne baštine• ugrožavanje lokalnog načina života i sociokulturnog identiteta• nekontrolirana izgradnja kuća za odmor i sl.Stoga je nužno razvijati one oblike ruralnog turizma koji najmanje degradiraju okoliš i kulturno po-

vijesnu baštinu, a mogu biti ekonomski održivi. U kontinentalnom dijelu Hrvatske to mogu biti: seoski turizam, kulturni, vjerski, sportsko-rekreacijski, zdravstveni i dr.

Kulturne manifestacije imaju posebnu ulogu i značaj u razvoju kulturnog turizma. Primjerice, Va-raždinske barokne večeri povezuju se s turističkom atraktivnošću s povijesnim baroknim središtem gra-da Varaždina. U kontinentalnoj Hrvatskoj se održava mnogo festivala i smotri (glazbenih, dramskih, fol-klornih, zabavnih i sličnih), koji privlače turiste i izletnike. Primjerice: Renesansni festival u Koprivnici, Đakovački vezovi, Manifestacija Zrinskih u Čakovcu, Krapinski festival (Festival kajkavske popevke) i sl. Upravo su kulturne manifestacije glavni motiv privlačenja turista u tzv. kulturne destinacije.



Vjerske manifestacije i hodočašća privlače sve veći broj turista. Vjerske manifestacije tvore poseban oblik turizma – vjerski turizam. One su vezane prvenstveno za vjerske blagdane i hodočašća, primjerice svetišta Velike gospe na Trsatu, u Sinju, Mariji Bistrici, Ludbregu, Aljmašu i dr.

Osim kulturnih i vjerskih manifestacija, poseban značaj za razvoj turizma imaju sportske manifesta-cije i događaji kao što su Olimpijske igre, Univerzijada, Mediteranske igre ili pak svjetska, europska i na-cionalna prvenstva u popularnim sportovima: nogometu, rukometu, košarci, atletici, tenisu, vaterpolu, plivanju, skijanju i dr. Sve one tvore sportski turizam kao specifičan oblik turizma koji se razvija u svim zemljama gdje su razvijeni turizam i sport kao što je i slučaj u Republici Hrvatskoj (Bartoluci i Čavlek, 2007).

Ovdje su navedene samo neke mogućnosti razvoja specifičnih oblika turizma u održivom razvoju ruralnog turizma. Provedenim primarnim istraživanjem početkom siječnja 2014. među 77 turističkih stručnjaka Bartoluci, Kesar i Hendija utvrdili su da su gastronomski i enofilski, seoski, ekoturizam, kul-turni, zdravstveni, sportsko-rekreacijski, manifestacijski te lovni i ribolovni turizam, najperspektivniji oblici turizma u ruralnoj Hrvatskoj (Bartoluci i sur., 2014.).

Ruralni turizam u Hrvatskoj tek je u začecima razvoja. Posljednjih desetak godina nešto je intenziv-nije potican razvoj ruralnog turizma od strane Ministarstva turizma RH kroz različite oblike i sredstva poticaja. Rezultat toga jesu novi smještajni kapaciteti, vinski podrumi i drugi atraktivni sadržaji na po-dručju Slavonije i Baranje, u okolici Zagreba, u Zagorju i Međimurju, te u Istri i Dubrovačkom zaleđu. Međutim, to su mali kapaciteti koji u ukupnim smještajnim kapacitetima hrvatskog turizma čine ispod 1%. Osim toga oni su tržišno nepovezani i nisu konkurentni na europskom turističkom tržištu. S druge strane potpuno su neupitni i znanstveno dokazani ekonomski i širi društveni pozitivni učinci razvoja ru-ralnog turizma, što su pokazala brojna istraživanja (Bartoluci i Hendija, 2013., 199; Bartoluci, 2013.,190; European Commission – EC, 1998., 16; Fleisher i Pizam, 1997., 368; Franić i Grgić, 2002., 133; Grihault, 2003., 19; Kušen, 2006., 170; Petrić, 2006., 140; Ružić, 2009., 25; UNWTO, 1997., 62; UNWTO, 2004., 14 i drugi autori). Ulaskom RH u EU otvaraju se nove tržišne i investicijske mogućnosti razvoja ruralnog turizma. Otvorene su mogućnosti financiranja projekata ruralnog turizma iz strukturnih i drugih fondo-va EU što bi trebalo intenzivnije koristiti. Da bi se to ostvarilo potrebno je izraditi stručne investicijske projekte kojima je nužno upravljati načelima održivog razvoja.

4. ZaključakU radu je potvrđeno da je ruralni turizam najslabije razvijena vrsta turizma u Hrvatskoj, iako preko

90% prostora čini ruralno područje. U budućem razvoju turizma treba implementirati sva načela održi-vog razvoja zbog toga što Hrvatska ima bogatu prirodnu i društvenu resursnu osnovu za razvoj ruralnog turizma na cijelom prostoru Hrvatske. Ekonomsku održivost ruralnog turizma je lakše ostvariti u pri-morskom dijelu kontinentalne Hrvatske gdje je već prisutan veliki opseg turističke potražnje. Razvoj tu-rizma u tom dijelu kontinentalne Hrvatske najviše će ovisiti o razvijenosti ponude i njezinoj atraktivnosti za privlačenje postojeće turističke klijentele. Međutim, u ostalim dijelovima kontinentalne Hrvatske ne postoji razvijena turistička potražnja, posebno inozemna, a i domaća je skromnih mogućnosti. Otva-ranjem europskog tržišta privlačenje inozemne turističke potražnje u kontinentalnom dijelu Hrvatske ovisit će o atraktivnosti i konkurentnosti turističke ponude u ruralnom turizmu. Osnova tog razvoja mogu biti specifični oblici turizma koji se mogu potpunije valorizirati kroz ruralni turizam. Međutim da bi takav razvoj ruralnog turizma bio dugoročno održiv nužno je implementirati sva načela održivog razvoja, od sociokulturnih, ekoloških, tehnoloških do ekonomskih načela održivog razvoja.

Literatura1. Bartoluci, M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.2. Bartoluci, M., Čavlek, N. (2007). Turizam i sport. Zagreb, Školska knjiga.3. Bartoluci, M.; Hendija, Z. (2013) Possibilities of rural tourism development in Eastern Croatia,

Acta Turistica Nova, Vol. 7, No.2. 199-216.4. Bartoluci, M.; Kesar, O.; Hendija, Z. (2014). Critical analysis of the economic sustainability of

tourism development in Continental part of Croatia, u pripremi za tisak, rad za konferenciju



7th International Conference “An Enterprise Odyssey: Leadership, Innovation and Develop-ment for Responsible Economy”, 4-7. lipanj 2014, Zadar.

5. Bilen, M. (2011). Turistički resursi i atrakcije, U. Turizam – ekonomske osnove i organizacijski sustav (ur. Vuk, B. i Matulić, I.). Zagreb, Školska knjiga, str. 124-156.

6. Bilen, M.; Bučar, K. (2004) Osnove turističke geografije. Zagreb, Mikrorad.7. Cicvarić, A. (1990) Ekonomika turizma, Zagreb.8. Črnjar, M. (2002). Ekonomika i politika zaštite okoliša. Rijeka, Ekonomski fakultet Rijeka i

GLOSA.9. Črnjar, M.; Črnjar, K. (2009). Menadžment održivog razvoja – ekonomija, ekologija, zaštita

okoliša. Rijeka, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, Sveučilište u Ri-jeci.

10. DZS (2013). Turizam – kumulativni podaci, razdoblje od siječnja do prosinca 2013. Broj 4.3.2/11. http://www.dzs.hr (20.1.2014).

11. European Commission–EC, Tourism Directorate (1998). Towards quality rural tourism: Inte-grated Quality Management (IQM) for rural destinations, Brusselles.

12. Fleisher, A.; Pizam, A. (1997),.“Rural tourism in Israel“. Tourism Management. Vol. 18. No. 6, 367-372.

13. Franić, R.; Grgić, Z. (2002). “Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hr-vatskoj – Pretpostavke i izgledi razvitka: Studija slučaja“. Agriculturae Conspectus Scientificus. Vol. 67, No.5, 131-141.

14. Grihault, N. (2003). “Rural tourism in Europe: special length focus“. Travel and tourism ana-lyst, No. 4, 1-35.

15. Kesar, O. (2011). Specifični oblici turizma. Nastavni tekst za predavanja na kolegiju Specifični oblici turizma. Zagreb, Ekonomski fakultet – Zagreb.

16. Kušen, E. (2006). “Ruralni turizam“. U: Hrvatski turizam – plavo, bijelo, zeleno (ur. Čorak, S., Mikačić, V.). Znanstvena edicija Instituta za turizam. Zagreb, Institut za turizam, str. 167-189.

17. Petrić, L. (2006). “Izazovi razvoja ruralnog turizma: dosadašnja praksa u Europi i reperkusije na Hrvatsku“, Acta Turistica, Vol.18 (2), 138-170.

18. Ružić, P. (2009). Ruralni turizam. Poreč, Institut za poljoprivredu i turizam.19. Smolčić Jurdana, D. (2003) Prednosti i ograničenja primjene koncepcije održivog razvoja tu-

rizma, doktorska disertacija. Zagreb, Ekonomski fakultet – Zagreb.20. Srića, V. (2010). Hrvatska 2020. Zagreb, Profil.21. UNWTO (1997). Rural Tourism–A Solution for Employment, Local Development and Envi-

ronment, Madrid.22. UNWTO (2004). Rural tourism in Europe: Experiences, Development and Pespectives, Ma-

drid.23. Vukonić, B. (1994). Turizam u susret budućnosti. Zagreb, Mikrorad.24. Vukonić, B.; Čavlek, N. (2001). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.25. Vukonić, B.; Keča, K. (2001). Turizam i razvoj. Zagreb, Mikrorad.


Nevenka Breslauer, Tomislav HublinInovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju

Prethodno priopćenjeUDK 796(497.524)

Inovacije u funkciji održivog razvoja sporta u Međimurju

Innovations in the function of sustainable development of sport in Međimurje

1Nevenka Breslauer, 2Tomislav Hublin1, 2 Međimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]

Sažetak: Sport predstavlja različite oblike aktivnosti kojima se žele zadovoljiti ljudske potrebe za kre-tanjem, igrom i natjecanjem, pozitivno utjecati na razvoj sposobnosti, osobina, znanja, i prije svega zdrav-lja. Današnji sport se značajno razlikuje od sporta kakvog smo upoznali kroz povijest. Tome je uzrok, prije svega, ubrzani tehnološki razvoj prisutan u gotovo svim granama suvremenog društva. Razvoj tehnologije i inovacija u sportu omogućio je neprestani napredak i unapređivanje sporta općenito, ali istodobno zahtijeva od sportskih subjekata da budu dio tih inovacija. U ovom radu opisat će se materijalna struktura sporta u Međimurju s naglaskom na nekoliko primjera korištenja suvremene tehnologije i inovacija u cilju održivosti sporta. Objasnit će se kako suvremena tehnologija utječe na razvoj i održivost sporta u području turizma, natjecateljskog sporta i profesionalnog sporta.

Ključne riječi: sport, održivost, tehnologija, inovacije

Abstract: Sport represents various forms of activities which satisfy human needs for movement, play and competition, influence positively on the development of one’s personality, knowledge and health. Sport in these days differs significantly from sport that we used to know in history. The cause for that could be found in rapid technological development, present in all fields of every-day life. Development of technologies and innovations in sport has enabled continuous progress and upgrade of sport in general, but at the same time it also challenges subjects in sport to be part of these innovations. This paper describes the material structure of sport in Međimurje and highlights some examples of using contemporary technology and innovations in sport with the purpose to achieve sustainability in sport. It will be described how modern technology influ-ences the development and sustainability of sport in tourism, competitions and professional sport.

Key words: sport, sustainability, technology, innovations

1. Uvod

Suvremeni trendovi predstavljaju sport kao idealno sredstvo za postizanje svakodnevnog zadovolj-stva. U osnovi, pod pojmom sporta podrazumijevaju se različite, natjecateljski usmjerene motoričke aktivnosti varijabilnog i dinamičkog karaktera koje djeci, mladeži i odraslima omogućavaju zadovoljenje potrebe za kretanjem i igrom, razvoj sposobnosti, osobina i sportskih znanja, sportsko izražavanje i stva-ralaštvo te očuvanje i unapređenje zdravlja i postizanje sportskih rezultata na svim razinama natjecanja (Milanović, 2010.). Dakle, u središtu sportske djelatnosti je pokret, odnosno kretanje kojim pokušavamo unaprijediti vlastitu kvalitetu života i postići određeni oblik zadovoljstva. Sport je kroz povijest imao razne uloge. Služio je kao igra i zabava, priprema za ratovanje, sredstvo druženja i socijalizacije, mjesto



političkih previranja, dok je u nekoliko posljednjih desetljeća sve više istaknuta ekonomska važnost spor-ta kao biznisa. Kada se govori o tjelesnom vježbanju općenito, uglavnom se naglašavaju mnoge dobrobiti koje su posljedice istog. Tako Mraković (1997.) naglašava da su osnovni ciljevi usmjerenog tjelesnog vježbanja unapređenje zdravlja, optimalan razvoj i održavanje što više razine antropoloških obilježja i motoričkih sposobnosti, preventivni utjecaj na opadanje pojedinih osobina, sposobnosti i znanja te maksimalni razvoj osobina i sposobnosti radi postizanja natjecateljskog rezultata. Sa sociološke strane, sport se smatra jednom od temeljnih društvenih institucija, neodvojiv od strukture društva i institucija obitelji, gospodarstva, medija, politike, obrazovanja, religije i sl., kao i sastavni dio svakodnevnog života ljudi širom svijeta (Perasović, 2007.). Sve navedeno govori o vrlo velikoj važnosti sporta u svim segmen-tima društva.

Zbog svoje opće popularnosti u svijetu sport je doživio svoj procvat i u ekonomskom smislu. Velike kompanije koje se bave proizvodnjom sportske opreme postale su ekonomski giganti, a i ostale kom-panije našle su svoj interes u sportu preko promidžbe te se reklamiraju preko uspješnih profesionalnih klubova i sportaša. Ova velika ulaganja u sport rezultirala su time da ubrzani tehnološki razvoj u svijetu usporedno svoju implementaciju pronalazi i u sportu. To je rezultiralo brojnim inovacijama u ovom po-dručju i kompletnom razvoju industrije vezane uz sport.

Kao i na globalnoj razini, sport svoj značaj pronalazi i u manjim sredinama. Kao djelatnost od javnog interesa, sport u Međimurskoj županiji zauzima značajno mjesto. Možemo ga promatrati kroz različite podjele. Tako prema razini kvalitete sport možemo podijeliti na profesionalni, amaterski i rekre-acijski; prema specifičnostima populacije dijelimo ga na sport djece i mladeži, sport za sve, sport osoba s invaliditetom, sport osoba treće životne dobi i slično; prema ustanovama preko kojih se odvija postoji školski, studentski, klupski, rekreacijski, sport u turizmu i drugo. U nastavku ovog rada bit će opisana najznačajnija sportska središta u Međimurju, najvažnija natjecanja na ovom području te njihov značaj za razvoj i održivost sporta u lokalnoj zajednici. Također, istaknut će se i važnost edukacije stručnog kadra te osmišljavanje različitih sportskih programa u svrhu kontinuiranog i dugoročnog razvoja sporta.

2. Sportska infrastruktura MeđimurjaStruktura međimurskog sporta otkriva postojanje vrlo velikog broja sportskih udruga, točnije njih

tristotinjak. Uglavnom su to amaterski sportski klubovi između kojih dominiraju nogometni klubovi koji nastupaju u lokanim ligama te društva sportske rekreacije koja provode različite sportske aktivnosti i rekreativne sadržaje. Uz to, najčešći oblik provođenja sportskih programa vezan je uz osnovno i srednje školstvo kroz koje se provodi standardna nastava tjelesne i zdravstvene kulture te razni izvannastavni sportski sadržaji. Oni se provode u objektima vezanim uz škole te tako u Međimurju postoji dvadesetak dvorana. Među njima je nekoliko novih, modernih dvorana, dobro opremljenih različitim rekvizitima i pomagalima, koje su zbog toga prigodne i za održavanje brojnih programa treninga sportskih klubova. Pored velikih dvorana, tu su i manje dvorane prilagođene za potrebe nastave. Profesionalni sport je u manjoj mjeri zastupljen u Međimurju. Ostvarivanje vrhunskih rezultata pojedinih sportaša rezultiralo je povećanim ulaganjima u određene sportove što je imalo za posljedicu poboljšanje sportske infrastruktu-re, odnosno izgradnju suvremenih sportskih središta. Vrlo značajnu ulogu u međimurskom sportu ima sportski turizam koji je na vrlo visokom kvalitativnom nivou, prije svega zahvaljujući središtu u Svetom Martinu Spa & sport resortu i DG SPORT u Prelogu.

Sportske dvorane pri školama te privatne sportske dvorane, uz različite sportske terene ključ su razvoja sporta u Međimurju, a tehnološka rješenja u skladu sa svjetskim trendovima samo će još više pospješiti učinkovitost i rezultate međimurskih sportaša.

2.1. Spa & sport resort Sveti MartinSpa & sport resort Sveti Martin predstavlja suvremeno sportsko-rekreacijsko turističko središte koje

svojom ponudom nudi širok opseg sadržaja. U sklopu ovog kompleksa nalaze se brojni sportski objekti koji omogućavaju održavanje različitih sportskih manifestacija. S jedne strane idealni su za provedbu programa sportske animacije i rekreacije, dok s druge strane nude uvjete za održavanje priprema za pro-fesionalne sportske ekipe i sportaše. U sklopu kompleksa nalaze se tri nogometna terena koji su dimenzi-



jama prilagođeni uvjetima za održavanje utakmica i treninga te su zbog svoje kvalitete, ugodnog okoliša i popratnih sadržaja često mjesto priprema profesionalnih sportskih klubova. Izgrađena je i sportska dvo-rana u kojoj se mogu provoditi treninzi i sportski sadržaji iz različitih sportova poput košarke, odbojke, rukometa i slično. Također, tu su i četiri teniska terena, dva zemljana i dva na umjetnoj travi na kojima se mogu provoditi sportski programi za cijelu obitelj, teretana koja može poslužiti kao dodatni sadržaj za profesionalne sportske pripreme ili kao dio rekreacijskog programa, unutarnji i vanjski bazeni, wellness zona, teren za odbojku na pijesku, trim staza i slično. Posebna priča su golf tereni. Sveti Martin je jedno od rijetkih sportsko turističkih središta koje se može pohvaliti s visokokvalitetnim terenima za ovaj sport. Tereni su grijani pa je zbog toga omogućeno igranje tijekom cijele godine i po tome spadaju među prvih pet terena u Europi. Također, posjeduju i računalni simulator za golf čime dodatno upotpunjuju ponudu. Kad svemu nabrojenom dodamo i razne smještajne kapacitete možemo zaključiti da imaju izvrsne ma-terijalne uvjete za ovu vrstu turizma. Da bi se što bolje iskoristili navedeni materijalni uvjeti bitno je na raspolaganju imati i dobro educiran kadar koji može osmisliti i provesti zanimljive sportske programe.

2.2. Nacionalni gimnastički centar – AtonOvaj kompleks rezultat je vrhunskih sportskih rezultata i privatnih ulaganja. Sportski centar smje-

šten je u Nedelišću te je opremljen vrhunskim gimnastičkim spravama i opremom. Uz suvremenu gi-mnastičku dvoranu u sklopu centra nalazi se i polivalentna sportska dvorana s tribinama u kojoj se organiziraju natjecanja međunarodnog karaktera te se na taj način obogaćuje turistička ponuda, ali i promocija Međimurske županije. Da bi se zadovoljili visoki standardi profesionalnog sporta sagrađen je i fitness centar sa suvremenim, kompjuteriziranim, izotoničnim spravama te wellness centar koji omo-gućava korištenje suvremene tehnologije oporavka. Održivost ovakvog objekta ovisna je o suvremenoj tehnologiji bez koje bi bilo nemoguće privući skupine sportaša da redovito dolaze provoditi svoje pro-grame treninga u Nedelišće.

2.3. Sportski centar DG SPORT u PreloguNovootvoreni sportsko-rekreacijski centar svojim posjetiteljima nudi vanjske terene za nogomet

na umjetnoj travi (65×40 m, golovi 5 m), teniske terene pod balonom te teren za odbojku na pijesku. Unutrašnji tereni, odnosno sportska dvorana zanimljive je i jedinstvene konstrukcije u kojoj su smje-štena dva rukometna igrališta. U sportsko-rekreacijskom centru može se pored rukometa igrati stolni tenis, nogomet, odbojka i badminton. Unutar samog centra nalazi se i teretana, solarij, trim dvorana za jogu, pilates i trbušni ples te spa zona sa saunama, sobom za masažu i hidromasažnom kadom. Dodatni rekreacijski sadržaji koji se nude sportašima i gostima su pikado, biljar, stolni nogomet i dr. Ovaj centar sa svojim sadržajima zasigurno će doprinijeti razvoju sporta u Donjem Međimurju, ali i čitavoj Županiji.

2.4. Speedway stadion „Milenium“Ovaj stadion izgrađen je 2005. godine za organizaciju speedway utrka. Stadion ima kapacitet do

deset tisuća gledatelja i po mnogima je jedan od najmodernijih stadiona u Europi. Posjeduje FIM licencu i prikladan je za održavanje svih vrsta domaćih i međunarodnih speedway utrka. I ovaj stadion nastao je kao posljedica vrhunskih rezultata. Održivost ovakvog stadiona ovisi, između ostalog, o sposobnostima organiziranja raznih vrsta utrka i posjećenosti istih, odnosno prihoda od ulaznica. Zbog toga je uz sta-dion izgrađena VIP dvorana, koja je namijenjena organizaciji domjenaka iza utrka, za sponzore, vozače i druge. Dvorana je površine 700m2, s kuhinjom i barom, sobama za sastanke, prilagodljiva održavanju domjenaka, večera, proslava i slično.

3. ZaključakBrojne svjetske sportske institucije sve češće naglašavaju važnost brige o održivosti sporta. Da bi

se postigla održivost uglavnom se naglašava potreba obuhvaćanja „tri stupa“ – socijalnog, prirodnog i ekonomskog. Iako je sport usko povezan sa socijalnim i prirodnim faktorima, u manjim sredinama ekonomski faktori mogu biti otežavajuća okolnost. U ovom radu želja nam je bila predstaviti neke od suvremenih tehnoloških dostignuća u međimurskom sportu koji svoju održivost temelje upravo na su-



vremenosti i inovativnosti. Treba napomenuti da inovacije u materijalnom smislu same po sebi ne jamče uspjeh. Vrlo je bitno da postoji kvalitetan stručni kadar koji zna voditi brigu o isplativosti investicija i da poznaje strukturu sporta te može ponuditi kvalitetne sportske programe za različite skupine korisnika. To se odnosi na trenažne procese za profesionalne sportaše, rekreacijske sadržaje za turiste i rekreativce, razne vrste natjecanja koje privlače gledatelje, medije, sponzore i sve druge aktivnosti koje uz sport vežu ostale sudionike poput trenera, sudaca, članova sportskih organizacija i ljudi koji će možda tek postati konzumenti sportskih sadržaja.

Literatura1. International Olimpic Committee (2012). Sustainability Through Sport, Implementing the

Olympic Movement’s Agenda 21. IOC.2. Milanović, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb. Kineziološki fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.3. Mraković, M. (1997). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb. Fakultet za fizičku kulturu.4. Perasović, B. i Bartoluci, S. (2007). „Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu“. Sociologija i

prostor, vol. 175(1), 105-119.

STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU TURIZMA I SPORTA


Romina Alkier Radnic, Damir Brnas, Andreja Rudancic-LugaricSigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu

Primljen: 21.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 17.03.2014. UDK 796:351.75

Sigurnost kao bitan čimbenik sportskih događaja u turizmu

Security as an essential factor in sports events in tourism

1 Romina Alkier Radnic, 2 Damir Brnas, 3 Andreja Rudancic-Lugaric1 University of Rijeka, Faculty of tourism and hospitality management in Opatija

Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, Croatia2 Ministry of the Internal Affairs of the Republic of Croatia, Opatija Police Station

Ulica Poginulih Hrvatskih branitelja 1, 51410 Opatija, Croatia3 J.J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Economics in Osijek

Trg Ljudevita Gaja 7, 31000 Osijek, Croatiae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Odgovarajući izazovima turističkih kretanja, organizacija sportskih događaja predstavlja široki društveni fenomen suvremene civilizacije. S naznakom na djelovanje u širem kompetitivnom okruženju, or-ganizirani sportski događaji mogu zorno pokazivati svoju učinkovitost u ostvarivanju konkurentnosti desti-nacije domaćina, privlačenju posjetitelja i ekonomskoj dobrobiti.

Pod organiziranim sportskim događajem se podrazumijevaju različite aktivnosti organizatora koje su usmjerene na ponudu programa, odnosno natjecanje sudionika sportskog događaja s ciljem ostvarivanja sportskog rezultata. No, organizirani sportski događaji se, kao jedan od oblika javnog okupljanja, susreću s izazovom sigurnosti kako natjecatelja tako i posjetitelja sportskog događaja. U tom kontekstu, svrha rada je naglasiti ključnu ulogu sigurnosti natjecatelja i posjetitelja sportskog događaja u turističkoj destinaciji te ukazati na značaj uporabe koncepta sigurnosti organiziranog sportskog događaja koji obuhvaća sve sudionike i odnose među njima, a otežano je višestrukim turističkim tokovima u određenom vremenu i ograničenom prostoru.

Ovaj rad se deskriptivno prikazuje na primjeru organiziranog sportskog događaja skijaške utrke „Snježne kraljice“, na području grada Zagreba, a u čiju su organizaciju uključeni razni subjekti djelovanja.

Ključne riječi: turizam događaja, organizirani sportski događaji, skijaška utrka „Snježna kraljica“, sig-urnost, MUP

Abstract: Facing the challenges of tourism trends, organization of sports events represents a wide social phenomenon of the contemporary civilization. When they take place in a wider competitive environment, organized sports events may clearly show their efficiency in achieving competitiveness of the host destination, attracting visitors and achieving economic benefits. Organized sports events imply various organizers’ activities focused on the supply of the programs, i.e. competition of the participants in a sports event in order to achieve a sports result. However, organized sports events, as a form of public gathering, face the challenge of security of competitors and visitors of the sports event. In this context, the purpose of the paper is to point out the key role of security of competitors and visitors of a sports event in a tourist destination, and point out the significance of the use of the security concept in an organized sports event which covers all the participants and their relation-ships, which has been aggravated by multiple tourist flows in a specific time and a limited space. This paper describes the above-mentioned problem matter using the example of the organized sports event, the “Snow Queen” Ski Race in the Zagreb area, the organization of which includes various operators.



Keywords: event tourism, organized sports events, “Snow Queen” Ski Race, security, Ministry of Internal Affairs

1. Uvod

Turisti današnjice su iskusniji i zahtjevniji, pa turističko tržište svojom dinamikom čini da se po-nuda i potražnja međusobno uvjetuju i sukladno tome mijenjaju. Od svog prvog poimanja, turizmu događaja je pogodovala i globalizacija turističkog tržišta kao i novi trendovi i zahtjevi suvremenih turista. Kreativnost, inovativnost, kvaliteta i besprijekornost u organizaciji različitih tipova događaja ključni su za zadovoljstvo sudionika i uspjeh događaja (Vizjak et al., 2011., 1751).

Organizirani događaji su po privlačnosti vrlo različitog sadržaja od kojih neki imaju vrlo dugu povijest organiziranja kao što su izložbe, festivali, sajmovi, sportska natjecanja. Organizirani se događaji mogu promatrati i kao najbrže rastući oblik fenomena proizašlih iz dokolice, poslovanja i turizma (Getz, 2008., 403).

U tom smjeru, bilo koji organizirani sportski događaj sa sobom nosi određene rizike sigurnosti, koji predstavljaju posljedice i vjerojatnost nedostizanja određenih ciljeva. U svrhu potpunog razumijevanja turizma događaja i uspješnosti njihova organiziranja, potrebno je utvrditi klasifikaciju događaja.

1.1. Sportski događaj kao turistički proizvod turizma događajaOrganiziranje događaja u sferi turizma daje naslutiti šest ključnih obilježja koje definiraju da svaki

organizirani događaj ima za namjeru privući turiste u određenu turističku destinaciju i potaknuti njen razvitak i profilirati ju u turistički poželjnu destinaciju; organizirani događaj ima obilježje ograničenog trajanja ili je rijetka pojava, nudi nesvakidašnje sociološko-kulturološko iskustvo (Bowdin et al., 2006., 15).

Razloge ekspanzije turizma događaja treba tražiti u porastu razine raspoloživog dohotka u kombi-naciji s nedostatkom vremena što rezultira potražnjom za visokokvalitetnim organiziranim događajima; povećanoj svijesti državnih vlasti o gospodarskoj koristi organiziranih događaja što dovodi do daljnjeg razvoja strategije organiziranja događaja i financiranja od strane državne vlasti; povećanju društvenog ekonomskog obilja i svjesnosti marketinške moći događaja što je dovelo do povećane uporabe organizi-ranja događaja; povećanom saznanju o menadžmentu događaja kao kohezivnoj disciplini koja posjeduje sposobnost usmjeravanja resursa u izvršenju posebnih ciljeva–zahtjeva modernih turista (Vizjak et al., 2011., 1759). Ima znatnih sličnosti u organiziranju i vođenju svih vrsta događaja. Ipak, postoje značajne razlike u svakoj vrsti događaja koji utječu na opseg i vrstu rizika kojim se treba upravljati. Organizirani događaji su često karakterizirani prema njihovoj veličini, formi i sadržaju. Tako se po veličini organizi-rani događaji dijele na mega događaje, regionalne događaje, značajne događaje i manje događaje. Klasi-fikacija događaja po formi se prikazuje slikom koja slijedi.

Slika 1. Klasifikacija organiziranih događaja po formi.

Izvor: prilagođeno prema Getz, D.; Event tourism: Definition, evolution, and research, Tourism Management, Vol. 29, Elsevier, 2008., str. 404.

Slika 1. Klasifikacija organiziranih događaja po formi.

Izvor: prilagođeno prema Getz, D.; Event tourism: Definition, evolution, and research, Tourism

Management, Vol. 29, Elsevier, 2008., str. 404.

Navedena slika jasno ukazuje da su klasificirani događaji po formi organizirani događaji sa

svrhom i ciljem. Pojedini događaji su organizirani povodom javne proslave u koje spadaju

primjerice festivali, dok su ostali većinom organizirani u svrhu zabave, natjecanja u koje

spadaju sportski događaji te posla i socijalnog obilježja. Pojedini tipovi prikazani na slici se

mogu i dalje razvrstavati. Tako na primjer, sportski događaji tipa profesionalnih natjecanja

obuhvaćaju turnire i šampionate; festivali-povorke i tome slično. Takvi organizirani događaji

zahtijevaju posebna mjesta održavanja (poslovne prostore velikog obujma) i posebnu

organizaciju. U skladu s navedenim, sportski događaji se mogu promatrati kao skup

karakteristika koje su prisutne u turizmu događaja takvog tipa. Suvremeni sportski događaji

postaju prepoznatljivi po značaju pobjede pojedinaca, timova i reprezentacija. Pored snažno

izraženog natjecateljskog aspekta, suvremeni sportski događaji poprimaju karakteristike

komercijalizacije. Na ovaj način, sportski događaji privlače veliku pažnju i interes široke

sportske i društvene javnosti, koja se pojavljuje kao publika u fizičkom i informacijskom

okruženju.

Gledajući u povijest organiziranja sportskih događaja, organizacija sportskih natjecanja

datira još iz antičkog perioda kada su održane prve Olimpijske igre (776. g. pr. n. e. u Grčkoj).

U srednjovjekovnom razdoblju djeluje odražavanje turnira plemića u borbenim vještinama.

Obnavljanjem Olimpijskih igara, u Ateni, 1896. godine sportski događaji postaju sve

učestaliji, u formi nacionalnih i međunarodnih natjecanja, s vrlo razrađenim programom,

namjerama i pravilima održavanja (Weed et al., 2009., 4).

KULTURNEPROSLAVE

FestivaliKoncertiKarnevali

Vjerski događaji

POLITIČKA I DRŽAVNA

DOGAĐANJA Politički događaji

VIP posjete

POSLOVANJE ITRGOVINA

SastanciKonvencije

Sajmovi

OBRAZOVANJE I ZNANOSTKonferencije

Seminari

SPORTSKA NATJECANJA

Amaterska / StručnaGledatelj / Sudionik

REKREACIJASportske igre ili igre za

zabavu

PRIVATNI DOGAĐAJI

VjenčanjaZabave



Navedena slika jasno ukazuje da su klasificirani događaji po formi organizirani događaji sa svrhom i ciljem. Pojedini događaji su organizirani povodom javne proslave u koje spadaju primjerice festivali, dok su ostali većinom organizirani u svrhu zabave, natjecanja u koje spadaju sportski događaji te posla i socijalnog obilježja. Pojedini tipovi prikazani na slici se mogu i dalje razvrstavati. Tako na primjer, sport-ski događaji tipa profesionalnih natjecanja obuhvaćaju turnire i šampionate; festivali-povorke i tome slično. Takvi organizirani događaji zahtijevaju posebna mjesta održavanja (poslovne prostore velikog obujma) i posebnu organizaciju. U skladu s navedenim, sportski događaji se mogu promatrati kao skup karakteristika koje su prisutne u turizmu događaja takvog tipa. Suvremeni sportski događaji postaju prepoznatljivi po značaju pobjede pojedinaca, timova i reprezentacija. Pored snažno izraženog natjeca-teljskog aspekta, suvremeni sportski događaji poprimaju karakteristike komercijalizacije. Na ovaj način, sportski događaji privlače veliku pažnju i interes široke sportske i društvene javnosti, koja se pojavljuje kao publika u fizičkom i informacijskom okruženju.

Gledajući u povijest organiziranja sportskih događaja, organizacija sportskih natjecanja datira još iz antičkog perioda kada su održane prve Olimpijske igre (776. g. pr. n. e. u Grčkoj). U srednjovjekovnom razdoblju djeluje odražavanje turnira plemića u borbenim vještinama. Obnavljanjem Olimpijskih igara, u Ateni, 1896. godine sportski događaji postaju sve učestaliji, u formi nacionalnih i međunarodnih natje-canja, s vrlo razrađenim programom, namjerama i pravilima održavanja (Weed et al., 2009., 4).

Sportski događaji se organiziraju kako bi se zadovoljile socijalne, odnosno društvene potrebe po-sjetitelja. Može se istaknuti da sportski događaji predstavljaju široki društveni fenomen suvremene civi-lizacije. Uz navedeno, sportske potrebe, kao nova vrsta potreba suvremenog društva, imaju heterogenu strukturu.

Održavanje suvremenog i publici atraktivnog sportskog događaja zahtijeva postojanje i interakciju sljedećih bitnih elemenata (Roche, 2000. 14):

• sportskog objekta, odnosno uređenog mjesta na kojem se održava sportsko natjecanje;• vremena predviđenog za održavanje programa određenog sportskog događaja;• sportaša, odnosno aktivnih sudionika sportskog događaja koji se natječu za ostvarivanje sports-

kog rezultata;• sportske opreme, koja je neophodna za aktivno sudjelovanje sportaša u toku održavanja sports-

kog događaja;• sportske publike, koja predstavlja potražnju za sportskim proizvodom u profesionalnom sportu;• prateće proizvode i usluge, koje proširuju ponudu i prihode određenog sportskog događaja.Uzimajući u obzir navedene elemente, struktura sportskih događaja se prikazuje sljedećim prika-

zom.Shema 1. Hijerarhijska struktura sportskog događaja.

Izvor: prilagođeno prema Jago, L.K., Shaw, R., N.;Special Events: A conceptual and definational framework, 5th ed., Canbera, Australia, 1998., str. 2.

Iz navedenog prikaza uočava se da su sportski događaji podijeljeni na obične i posebne odnosno, specijalne. Obični događaji su neplanirani, dok su specijalni jasno unaprijed određeni. Karakteristika glavnih sportskih događaja je da privlače pozornost velikog broja posjetitelja, da imaju tendenciju ugleda i prestiža te tradiciju održavanja. Glavni događaji se također referiraju na hallmark ili specifične događaje

Sportski događaji se organiziraju kako bi se zadovoljile socijalne, odnosno društvene

potrebe posjetitelja. Može se istaknuti da sportski događaji predstavljaju široki društveni

fenomen suvremene civilizacije. Uz navedeno, sportske potrebe, kao nova vrsta potreba

suvremenog društva, imaju heterogenu strukturu.

Održavanje suvremenog i publici atraktivnog sportskog događaja zahtijeva postojanje i

interakciju sljedećih bitnih elemenata (Roche, 2000. 14):

• sportskog objekta, odnosno uređenog mjesta na kojem se održava sportsko natjecanje;

• vremena predviđenog za održavanje programa određenog sportskog događaja;

• sportaša, odnosno aktivnih sudionika sportskog događaja koji se natječu za

ostvarivanje sportskog rezultata;

• sportske opreme, koja je neophodna za aktivno sudjelovanje sportaša u toku

održavanja sportskog događaja;

• sportske publike, koja predstavlja potražnju za sportskim proizvodom u

profesionalnom sportu;

• prateće proizvode i usluge, koje proširuju ponudu i prihode određenog sportskog

događaja.

Uzimajući u obzir navedene elemente, struktura sportskih događaja se prikazuje sljedećim

prikazom.Shema 1. Hijerarhijska struktura sportskog događaja.

Izvor: prilagođeno prema Jago, L.K., Shaw, R., N.;Special Events: A conceptual and definational

framework, 5th ed., Canbera, Australia, 1998., str. 2.

Iz navedenog prikaza uočava se da su sportski događaji podijeljeni na obične i posebne

odnosno, specijalne. Obični događaji su neplanirani, dok su specijalni jasno unaprijed

određeni. Karakteristika glavnih sportskih događaja je da privlače pozornost velikog broja

posjetitelja, da imaju tendenciju ugleda i prestiža te tradiciju održavanja. Glavni događaji se

SPORTSKI DOGAĐAJI

SPECIJALNI

MANJI

FESTIVALI

GLAVNI

HALLMARK

VELIKI

OBIČNI



i sportske događaje velikih razmjera. Specifični sportski događaji se odnose na sportske manifestacije i natjecanja kojima je uvijek određeno isto mjesto događanja i često imaju međunarodni karakter. S druge strane, veliki glavni događaji su povremenog karaktera, međunarodnog značenja, ali s različitim mje-stom održavanja.

Nastavno, treba napomenuti i osnovne funkcije na upravljačkoj strani organiziranih sportskih do-gađaja (Weed et al., 2009., 46-47):

• financiranje sportskog događaja• upravljanje rizikom održavanja sportskog događaja (ova funkcija je u današnje vrijeme foku-

sirana na fizičko osiguravanje sudionika) i osiguranje (ugovaranje aranžmana s osiguravajućim društvima po pitanju osiguranja sportske imovine i osoba koja se pojavljuju na ovom događaju)

• organiziranje sportskog natjecanja (odnosi se na aktivnosti koje prethode sportskom događaju, aktivnosti u toku održavanja i aktivnosti nakon održavanja sportskog događaja)

• registracija sudionika• upravljanje angažiranim posrednicima• marketing sportskog događaja.Uz navedeno, sportski događaji su ubrzo postali sastavni dio društvenog života velikog broja drža-

va, tako da se u današnje vrijeme države pojavljuju kao pokrovitelji, a često i kao suorganizatori, odnosno domaćini popularnih sportskih natjecanja. U nastavku rada daje se deskriptivni primjer organiziranog sportskog događaja skijaške utrke „Snježne kraljice“.

2. Skijaška utrka „Snježna kraljica“Sljemenska skijaška utrka, popularna „Snježna kraljica“ na najbolji način promovira Hrvatsku u tu-

rističkom i gospodarskom smislu. U samo nekoliko godina postala je jedna od najposjećenijih skijaških utrka, a spada i u utrke s najbogatijim nagradnim fondom u svjetskom skijaškom kupu.

Ženska slalomska utrka Svjetskog skijaškog kupa „Snježna kraljica“ održava se na zagrebačkom Sljemenu od 2005. godine, a Vip Trofej Snježne kraljice postala je nezaobilazna utrka Svjetskog kupa i po svim kriterijima svrstala se u sam vrh njegovih najboljih utrka, i to u relativno kratkom vremenu. Zajedničkim radom svih aktera ovog sportskog događaja, Zagreb i Sljeme postali su nezaobilazno mjesto na koje svjetska skijaška elita dolazi s radošću, a svjetska skijaška federacija prepoznala je Zagreb kao vrhunsku destinaciju. Sportskoj borbi na Sljemenu veliku podršku daju i brojni navijači, koji su svojim bodrenjem najveća nagrada sportašima i organizatorima.

Izvorni naziv utrke bio je Zlatni medvjed, ali je promijenjen u čast Janice Kostelić bez čijih sportskih uspjeha utrka ne bi bila dana Hrvatskoj i Zagrebu na organizaciju. Od prve godine gostovanja Svjetskog kupa u Zgrebu, sljemenska utrka pruža odličnu stazu, vrhunsku organizaciju, jedna je od najbogatijih po fondu nagrada, no prije svega najpoznatija je po jedinstvenoj atmosferi koju stvara velik broj gledatelja, ali uz uvjet i vrhunsku kvalitetu koju pruža i neophodno osiguranje na ovakvim sportskim događanjima. Posebnost ove utrke je i u tome što se odvija u neposrednoj blizini grada, a Zagreb je tako postao prvi grad u Hrvatskoj te jedini glavni grad u svijetu koji je domaćin utrke FIS Svjetskog skijaškog kupa.

Važan je podatak da u samoj organizaciji utrke sudjeluje više od 2000 ljudi, od čega je 255 pripad-nika GSS-a u pripravnosti, dok utrku osigurava više od 800 policajaca (http://www.vipsnowqueentrophy.com/hr/organiser/) što zapravo govori o važnosti brojnih sigurnosnih izazova koji zahtijevaju ciljano i usklađeno djelovanje svih službi. Sigurnost sportskih događanja, pa tako i same skijaške utrke „Snježne kraljice“ postala je izuzetno važna kategorija, od pružanja sigurnosti samim natjecateljima, do članova stručnih stožera, te brojnih domaćih i stranih gostiju.

3. Osiguranje sportskih događajaBudući da suvremeni trendovi globalizacije pridonose lakšoj i potpunijoj informiranosti i bržoj i

jednostavnijoj dostupnosti turističkih destinacija, organizirani sportski događaji prilagođeni prirodnim resursima i ciljanoj skupini posjetitelja, uz adekvatan marketinški pristup, mogu znatno pridonijeti kon-kurentnosti destinacije i pritom ostvariti pozitivan ekonomski i afirmativni efekt. Organizacija sportskog događaja skijaške utrke „Snježna kraljica“, koja s obzirom na međunarodni karakter i njezin značaj za



područje grada Zagreba i značaj za ugled i promociju Republike Hrvatske kao poželjne turističke desti-nacije, suočena je s brojnim sigurnosnim izazovima koji zahtijevaju sveobuhvatno, ciljano, usklađeno i sinergijsko djelovanje svih službi i subjekata uključenih u njenu provedbu.

Postoje brojni kriminogeni faktori koji utječu na stupanj rizika i pridonose negativnom efektu ši-renja dosega i raznolikosti ugroza, koje se radi lakšeg i preciznijeg detektiranja i otklanjanja klasificiraju prema subjektima na koje se odnose:

• Natjecatelji, članovi stručnih stožera ekipa i VIP gostiSložena priroda političkog, ekonomskog i tehnološkog svijeta u 21. stoljeću pridonosi proliferaciji

ugrožavanja sigurnosti u cilju potkopavanja financijskih sustava, tržišta roba i usluga, kao i aktivnosti koje se od strane organizacija, skupina ili raznih interesnih grupacija poduzimaju radi difamiranja kon-kurencije u cilju vlastite koristi. Mogućnosti ugrožavanja sigurnosti su danas sofisticiranije nego ikada prije, prvenstveno upotrebom novih tehnologija, pomoću kojih je moguće lakše ugroziti sigurnost ljudi, promovirati nasilje i druge kriminalne aktivnosti, te uzrokovati strah i nesigurnost. Osim toga, u obzir se moraju uzeti i čimbenici koji su odgovorni za međudržavne, unutardržavne i međuetničke sukobe, me-đunarodni terorizam, globalizaciju te rastući utjecaj transnacionalnih korporacija i privatnih poduzeća, koji su vrlo često motivirajući faktor skupinama i organizacijama koje svoje nezadovoljstvo i skretanje pozornosti na svoj cilj apostrofiraju kroz razne oblike nasilja, koristeći sportske manifestacije međuna-rodnog karaktera koje u pravilu prate najznačajniji svjetski mediji.1

Uvažavajući navedene rizike sigurnost, organizacija sportskih događaja i turistička promidžba po-stale su nedjeljive kategorije, poglavito zato što ugrožavanje sigurnosti ne poznaje državne granice. U tom kontekstu sigurnost natjecatelja, članova stručnih stožera i VIP gostiju kako domaćih tako i stranih, za vrijeme njihova posjeta i održavanja skijaške utrke „Snježna kraljica“, štićenih objekata i prostora u kojima borave takve osobe te osiguranje njihovog prijevoza na sportsko borilište, predstavlja jedan od prioriteta organizatora i službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Štićene osobe, štićeni objekti, prostori, trasa kretanja i vozila, istaknutiji pojedinci, nacionalni simboli, atraktivna su meta kojom je moguće postići značajan odjek počinjenog akta bilo da se radi o terorističkim ili drugim skupinama i zahtijeva kontinuirano ulaganje napora svih segmenata sigurnosnog sustava u cilju uspješne provedbe „Snježne kraljice“ i ostvarivanja svjetskih standarda organizacije ove vrste turističke ponude.

Ministarstvo unutarnjih poslova, koje je nositelj svih aktivnosti i planiranih mjera i radnji u cilju provođenja osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora, mora ostvariti i održavati kvalitetnu suradnju s drugim državnim službama uključenim u realizaciju protokolarnih i izvanprotokolarnih ak-tivnosti, a poglavito sa službama sigurnosti i uspostaviti tijesnu suradnju s organizatorom, tvrtkama i organizacijama uključenim u provedbu osiguranja „Snježne kraljice“, čime se osigurava kvalitetna, brza i efikasna razmjena informacija i omogućava strateški ciljano i usklađeno djelovanje svih subjekata.

• PosjetiteljiKod organizacije i pripreme sportskog događaja „Snježna kraljica“, vrlo bitan segment koji se odnosi

na sigurnost posjetitelja je i pregled, odabir i označavanje najboljih pravaca kretanja za velike skupine ljudi, te je potrebno osigurati dovoljan broj vodiča koji će dočekivati posjetitelje, usmjeravati njihovo kretanje i pružati dodatne korisne informacije o mjestu održavanja, duljini staze, ključnim događanjima i objektima.

Budući da je sigurnost pojedinca subjektivni osjećaj i može biti uvjetovana i stanjem u državi, bilo da se radi o unutarnjim rizicima (nezaposlenost, socijalna politika, prava manjina i dr.) ili vanjskim nemirima u drugim, geografski bližim državama, nezadovoljstvo građana može utjecati na percepciju i stupanj sigurnosti posjetitelja takvog sportskog događaja. Dolaskom većeg broja posjetitelja realno je povećana mogućnost počinjenja raznih prekršaja i kaznenih djela kao i moguća zlouporaba vatrenog i hladnog oružja, a poglavito pirotehničkih sredstava, što može rezultirati lakšim ili težim ozljeđivanjem

1 Tijekom ljetnih Olimpijskih igara 1972. godine u Münchenu članovi palestinske terorističke organizacije „Crni rujan“ upadaju 5. rujna u olimpijsko selo i uzimaju jedanaest izraelskih sportaša i trenera za taoce. Tijekom operacije oslobađanja svih jedanaest taoca gine kao i pet terorista i jedan policajac.



posjetitelja ili oštećenjem objekata ili prijevoznih sredstava. Također, postoji mogućnost narušavanja jav-nog reda i mira u kojima je vjerojatnost da su počinitelji osobe u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem opojnih droga, kaznena djela drskih i džepnih krađa, oštećenja imovine, provale u vozila, kao i opasnost oštećenja prijevoznih sredstava javnog prijevoza iz pravca dolaska posjetitelja, a poglavito u odlasku s javnog okupljanja gdje postoji rizik i od oštećenja druge imovine (osobni automobili, klupe, košare za smeće, i dr.).

Bitno je imati u vidu da u svakom trenutku tijek sportskog događaja „Snježna kraljica“ može biti izložen predvidivim i nepredvidivim događajima i kriznim situacijama koji mogu ugroziti sigurnost ljudi i imovine. Iz tog razloga je potrebno izvršiti kvalitetnu i sveobuhvatnu analizu svih relevantnih faktora i predvidjeti moguće prijetnje i rizike, te osnovom tako dobivenih rezultata napraviti provedbeni plan, teme-ljem kojeg će se u cilju otklanjanja potencijalnih ugroza, učinkovito, efikasno i ekonomično moći upravljati ljudskim i materijalnim potencijalima. Međutim, ni najbolji plan ne vrijedi ako se ne vlada vještinama nje-gove realizacije. Koordinacija svih segmenata sigurnosnog sustava neizbježna je ako se želi postići cilj. Za uspješnu realizaciju i koordinaciju potrebno je oformiti stožer s jasnom hijerarhijskom strukturom koji je u funkciji 24 sata dnevno. Članovi stožera trebaju biti najsposobniji i najiskusniji pojedinci iz svih segme-nata uključenih u realizaciju projekta „Snježna kraljica“ (MUP, Hitna pomoć, vatrogasci, HGSS-Hrvatska gorska služba spašavanja, HPS-Hrvatski planinarski savez, HSS-Hrvatski skijaški savez, i dr.), s ustrojenim adekvatnim, brzim i efikasnim sustavom komunikacije s mobilnim timovima na terenu.

4. ZaključakOrganizacija sportskih događaja predstavlja široki društveni fenomen suvremene civilizacije. S na-

znakom na djelovanje u širem kompetitivnom okruženju, organizirani sportski događaji mogu zorno po-kazivati svoju učinkovitost u ostvarivanju konkurentnosti destinacije domaćina, privlačenju posjetitelja i ekonomskoj dobrobiti.

Značaj jednog takvog organiziranog sportskog događaja prepoznao je i grad Zagreb, jedini glavni grad u svijetu koji je domaćin utrke FIS Svjetskog skijaškog kupa, poznate pod nazivom „Snježna kraljica“.

Organizacija sportskog događaja skijaške utrke „Snježna kraljica“, koja s obzirom na međunarodni karakter i njezin značaj za područje grada Zagreba i značaj za ugled i promociju Republike Hrvatske kao poželjne turističke destinacije, suočena je s brojnim sigurnosnim izazovima koji zahtijevaju sveobuhvatno, ciljano, usklađeno i sinergijsko djelovanje svih službi i subjekata uključenih u njenu provedbu.

U tom kontekstu sigurnost natjecatelja, članova stručnih stožera i VIP gostiju kako domaćih tako i stranih, za vrijeme njihova posjeta i održavanja skijaške utrke „Snježna kraljica“, štićenih objekata i prostora u kojima borave takve osobe te osiguranje njihovog prijevoza na sportsko borilište, predstavlja jedan od prioriteta organizatora i službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Literatura1. Bowdin, G.; Allen, J. (2006). Events Management. Oxford, Butterworth-Heinemann.2. Croatian Ski Association. http://www.vipsnowqueentrophy.com/hr/organiser/ (12.02.2014.)3. Getz, D. (2008). „Event tourism: Definition, evolution, and research“, Tourism Management,

Vol. 29 (3), 403-428.4. Jago, L., K.; Shaw, R., N. (1998). Special Events: A conceptual and definitional framework. 5th

ed. Canberra.5. Roche, M. (2000). Mega Events and Modernity-Olympics, and expose in the growth of global

culture. London, Routledge.6. Vizjak, A.; Rudančić-Lugarić, A.; Milas, M. (2011). „The importance of Risk Management as a

key component of Event Organization in Tourist Destination“. U: The 5th International Scien-tific Conference Entrepreneurship and Macroeconomic Management: Reflections in the World Turmoil, Vol.2, (ur. Kristina Afrić Rakitovac, Violeta Šugar, Vanja Bevanda). Pula, University of Pula, str. 1751-1770.

7. Weed, M.; Bull, Ch. (2009). Sport Tourism; Participants, Policy and Providers. 2nd ed. Oxford, Butterworth-Heinemann.


Rikard Bakan, Božidar JakovićInovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekreativnog turizma kontinentalne Hrvatske

Primljen: 10.03.2014. Prethodno priopćenjePrihvaćen: 14.03.2014. UDK 338.48:339.138

Inovativne marketinške metode kao sredstvo valorizacije sportsko-rekrea-tivnog turizma kontinentalne Hrvatske

Innovative marketing methods as an instrument for evaluation of sports and recreational tourism in continental Croatia

Rikard Bakan, Božidar JakovićVisoka škola za menadžmentu turizmu i informatici u Virovitici

Matije Gupca 58, Virovitica, Hrvatskae-mail: [email protected], [email protected]

Sažetak: Kontinentalni prostor predstavlja neotkriveni adut hrvatske turističke ponude. U Strategiji razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. širenje turističkih aktivnosti na cijeli prostor države pret-postavljen kao jedan od strateških ciljeva razvoja. Iako je turistička atrakcijska osnova ovoga dijela naše domovine izuzetno bogata, njena marketinška valorizacija ne provodi se u dovoljnoj mjeri. Uslijed gosp-odarske krize, nedostatka ulaganja u turističku infrastrukturu i suprastrukturu, ali još više zbog nedovoljno razvijene svijesti na svim razinama o koristima koje može donijeti razvoj selektivnih oblika turizma te nepostojanje jasne vizije razvoja, turistička ponuda kontinentalne Hrvatske u kontekstu ukupne ponude još uvijek je neprepoznatljiva. „Novi turist“ je radoznao, spreman otkrivati nove doživljaje, nekonvencion-alan je i inovativan. Stoga privlačenju ovih novih segmenata treba pristupiti na suvremen i inovativan način. Upravo suvremene marketinške metode, poput gerila, viralnog ili integriranog marketinga u Web 2.0. okruženju, koje su za razliku od konvencionalnih puno jeftinije i pristupačnije te stoga i primjerenije za marketinšku valorizaciju ruralnih prostora, mogu biti uspješno sredstvo za privlačenje novih posjetitelja. Svrha rada je ukazati na činjenicu kako postojeća turistička resursna osnova ruralnih krajeva kroz razvojnu i inovativnu marketinšku valorizaciju selektivnih oblika turizma, poglavito sportsko-rekreacijskog te njego-vim povezivanjem s drugim posebnim oblicima turizma, može vrlo brzo doprinijeti diverzifikaciji turističke ponude Hrvatske i na taj način približiti se ostvarenju spomenutog strateškog cilja.

Ključne riječi: marketing, sportsko-rekreacijski turizam, selektivni oblici turizma

Abstract: Continental Area represents an undiscovered asset of Croatian tourist offer. The Develop-ment strategy of Croatian tourism by 2020. stresses that the expansion of tourism activities in the whole area of the state reputed as one of the strategic goals. Although the attraction base of this part of our country is rich and attractive, its marketing evaluation is not carried out sufficiently jet. Due to the economic crisis, the lack of investment in tourism infrastructure, but even more because of lack of awareness about the ben-efits that can bring the development of selective forms of tourism at all levels, and because of the lack of a clear vision of touristic development, tourist offer of continental Croatia in the context of the overall tourist supply is still unrecognizable. “New tourist” is curious, willing to discover new experiences, unconventional and innovative. Hence the ways of attracting of these new segments should be delivered in a modern and innovative way. Modern marketing methods, such as guerilla, viral or integrated marketing in Web 2.0. environment, as opposed to conventional methods are much cheaper, more accessible and therefore more suitable for the marketing evaluation of rural areas. So that can be a successful instrument of attracting new visitors. The purpose of this paper is to highlight the fact that existing resource base of potential and



real tourist attraction in rural areas through the development and marketing evaluation of selective forms of tourism, especially sports and recreational tourism and by its connection with other special products, can very quickly contribute to the diversification of the Croatian tourist offer and thus be closer to the realization of the mentioned strategic goal.

Key words: marketing, sport and recreational tourism, selective forms of tourism

1. Uvod

Turizam je postao način života i najbrže rastuća „industrija“, a međunarodni turistički dolasci u prošloj su godini premašili brojku od jedne milijarde (UNWTO, 2013). Ovakvo okruženje globalne kon-kurencije postavlja nove izazove destinacijskom menadžmentu. Kako u moru sličnih destinacija, vlastitu pozicionirati kako drukčiju, jedinstvenu destinaciju koja će za turista predstavljati novo iskustvo i neza-boravan doživljaj? U turizmu, kao možda ni u jednom drugom segmentu nacionalnoga gospodarstva, komunikacija s tržištem potražnje izuzetno je važna. U današnje vrijeme gospodarske krize, smanjenih proračuna i sve težega financiranja jedne od osnovnih uloga turističkih zajednica–unaprjeđenja i promo-viranja turističkog proizvoda destinacije, nositelji upravljanja turističkom destinacijom moraju pronala-ziti originalne i inovativne načine komunikacije s tržištem. U ovome radu nastoji se ukazati na potrebu korištenja manje konvencionalnih marketinških metoda poput gerila i viralnog marketinga te općenito Web 2.0 alata u marketinškoj valorizaciji turističke atrakcijske osnove kontinentalne Hrvatske. Posebna pozornost stavljena je na valorizaciju prirodnih resursa u svrhu razvoja sportsko-rekreativnih turistič-kih sadržaja. U svrhu ovoga rada provedena je anketa među voditeljima/direktorima turističkih ureda županijskih turističkih zajednica u trinaest kontinentalnih županija kroz koju se željelo ispitati koliko često i kakve promotivne kampanje provode, jesu li upoznati sa suvremenim marketinškim metodama te koriste li ih u svrhu promocije svoje turističke destinacije.

2. Izvori i metode prikupljanja podatakaU svrhu prikupljanja primarnih podataka za potrebe ovoga rada, početkom 2014. godine provedena

je anketa među direktorima/voditeljima turističkih ureda u 13 županijskih turističkih zajednica u konti-nentalnoj regiji Republike Hrvatske1 osim Grada Zagreba, kao sukreatora nacionalne turističke politike te jednako tako i nositelja turističkih promocijskih aktivnosti na području svoga djelovanja. Primarno istraživanje ponajprije je bilo usmjereno na utvrđivanje razine korištenja inovativnih marketinških ak-tivnosti turističkih zajednica u promidžbi destinacija i nositelja sportsko-rekreativne turističke ponude.

Anketa se sastojala od deset pitanja zatvorenoga tipa s ponuđenim odgovorima s kojima se željelo ispitati sljedeće:

• Jesu li u posljednje dvije godine unutar njihovih turističkih zajednica provođene opsežnije pro-motivne kampanje sportsko-rekreacijske turističke ponude destinacije?

• Da li im je dostatan proračun za provođenje promotivnih aktivnosti?• Koja sredstva/medije najčešće koriste za promociju destinacije?• Imaju li unutar vlastitih organizacija osobe posebno zadužene za komunikaciju na društvenim

mrežama, blogovima i korisnički generiranim stranicama?• Jesu li upoznati sa suvremenim marketinškim metodama te Web 2.0. alatima i koriste li ih u

svakodnevnom poslovanju?Sekundarni podaci prikupljani su iz raspoložive znanstvene i stručne literature te internetskih izvo-

ra koji su navedeni u popisu izvora na kraju rada.

1 Vlada Republike Hrvatske usuglasila je s Eurostat-om, odnosno Europskom komisijom tijekom 2012. godine novu klasifikaciju prostornih jedinica (NUTS) prema kojoj se Republika Hrvatska dijeli na dvije statističke regije: kontinentalnu i jadransku regiju (primjenjuje se od 01.01.2013.). Jadranska regija proteže se na 7 županija primorske Hrvatske, a kontinentalna regija na 13 županija kontinentalne Hrvatske i grad Zagreb.



3. Važnost i izvori informacija u turizmuDa bi donijeli odluku o putovanju, turistima je potrebno omogućiti što je više moguće informacija

o destinaciji i to iz mnoštva izvora. Nužno je to zbog neopipljivosti i neodvojivosti turističkog proizvoda te kompleksnosti odluka koje turisti moraju donijeti a koje su često povezane s relativno visokim troš-kovima putovanja i boravka u destinaciji (Reza i Samiei, 2012.; Lin i Fang, 2006.). U današnje vrijeme turističke se tvrtke i organizacije u turizmu suočavaju s konkurencijom koja je jača nego ikad, a kamen temeljac dobre marketinške orijentacije jesu odnosi s klijentima. Uspješne organizacije, za razliku od tradicionalnih, znaju da je korisnik/turist najvažniji te da svojim turističkim proizvodima i uslugama moraju ispuniti ili čak nadmašiti njegova očekivanja. Turisti su danas educiraniji i informiraniji više nego ikada, a organizacije destinacijskog menadžmenta moraju znati kako ih privući, ali i ono što je još važnije, kako ih zadržati (Kotler, Keller, 2007.). Uslijed globalne konkurencije, stalna inovativnost u mar-ketinškoj komunikaciji te sveprisutnost destinacije na ciljanim turističkim tržištima postala je imperativ uspješnog destinacijskog menadžmenta. S druge pak strane, smanjena proračunska sredstva za potrebe marketinške komunikacije, pred nositelje politike destinacijskog menadžmenta postavljaju nove izazove. Prema istraživanju koje su još 1999. godine proveli Fodness i Murray, usmena predaja (WordOfMouth) predstavlja jedan od najznačajnijih faktora koji umanjuje rizik kod donošenja odluka pri izboru desti-nacije za putovanje (Hernandez-Mendez et al., 2013). Upravo suvremeni marketinški trendovi (gerila i viralni marketing te Web 2.0 alati) daju novu dimenziju usmenoj predaji kao jednom od najučinkovitijih sredstava marketinške komunikacije u turizmu.

4. Gerila marketingTermin gerila marketinga prvi je uveo Jay Conrad Levison još 1984. godine kako bi objasnio nekon-

vencionalne metode oglašavanja, kojima se uz minimalne proračune nastoje postići maksimalni učinci. U to vrijeme, takve strategije su bile osmišljene za male i nepoznate marke koje su tek počinjale proboj na tržište i nisu si mogle priuštiti vrtoglave proračune za lansiranje. Gerila marketing ističe, prije svega, potrebu baziranja na ljudskoj psihologiji, a ispred novca, alati uspješnog marketinga trebaju biti vrijeme, energija i maštovitost.( Previšić, 2011.; American Marketing Association2). Dojam koji ostavljaju gerila kampanje nemoguće je ne primijetiti ili ignorirati. Cilj oglašivača je da kratkotrajnim oglasima generira buku, odnosno potakne potrošače da sami prenose informacije o događaju ili marki. Njegova najveća prednost je ta što je gerilski marketing po svojoj naravi besplatan ili u krajnjem slučaju jako jeftin te je idealan za sve one koji nemaju dostatna proračunska sredstva za promidžbene aktivnosti. Potrebno je samo imati dobru ideju, osmisliti jedinstvenu marketinšku poruku i nekako je, uz mala sredstva, provesti u djelo. Oglašavanje mora privući pozornost: naljepnice s efektnom porukom na mjestima koja posje-ćuju ciljani segmenti, bedževi, sportski rekviziti s logom destinacije, performansi pred ciljanom publi-kom… bitno je pojaviti se na neočekivanom mjestu te tako ostvariti maksimalan učinak.

Kao primjer jedne od uspješnijih gerila marketing kampanja u turizmu navodi se i kampanja koju je započela DMO Tourism Victoria iz Australije pod nazivom „Remote control tourist“ u kojoj je nekoliko biciklista i šetača koji posjećuju područje Melbourna opremljeno kacigama s web kamerama, a video zapisi su na zahtjev korisnika prenošeni na YouTube-u i Web stranici organizacije. Rezultat petodnevne kampanje bio je da su angažirani biciklisti i šetači posjetili 321 turističku atrakciju, prevalili 109 kilo-metara, pri tome zaprimili 8.700 zahtjeva korisnika te snimili preko 80 sati jedinstvenih videozapisa Melbourna i okolice. Za vrijeme trajanja kampanje virtualni posjetitelji iz preko 158 različitih zemalja napravili su preko 150.000 pregleda „Remote control tourist YouTube kanala“, a web stranica Tourism Victorija imala je oko 103.000 posjeta.3

2 https://www.ama.org/resources/Pages/Dictionary.aspx?dLetter=G3 http://www.thepangaeanetwork.com/sites/default/files/131031%20Travel%20Marketing%20Trends%20

2014.pdf



5. Viralni marketingViralni marketing je “usmena predaja” preko različitih foruma, društvenih mreža, komentara te

blogova. Ovaj promocijski alat je doslovno besplatan, a potencijalno velikog dosega, jer je usmjeren na koncept underground diskriminacije promotivnih sadržaja na mjestima gdje se okuplja najviše ko-risnika. Format poruke koja se šalje metodom viralnog marketinga obično je prilagođen neformalnoj komunikaciji na online mjestima masovnog okupljanja korisnika. Vrlo često viralne poruke prenose se putem zabavnih videoklipova, trivia kvizova, nagradnih igara, interaktivnih flash igrica, putem blogova i sl. (McCabe, 2009.) Sama dostupnost marketinških poruka destinacijskih menadžment kompanija na raznim društvenim mrežama neće automatski pretvoriti destinaciju u viralni brand. Za pozitivan odjek i relativno brzo prihvaćanje brenda destinacije potrebno je biti drukčiji, tj. originalniji u prenošenju priče relevantne u odnosu na najsnažnije konkurentne prednosti turističke destinacije (Gordon in Meerman Scott, 2008). Viralnu kampanju koja je po mnogima jedna od do sada najuspješnijih promidžbenih kam-panja neke destinacije pokrenula 2009. godine Tourism Queensland putem natječaja za „Najbolji posao na svijetu“ (The Best Job in The World ) u kojemu su pobjedniku ponudili smještaj u otmjenom hotelu te 150.000 $ uz jedinu obvezu–da šest mjeseci obilazi otoke Velikog koraljnog grebena i o tome piše blog te vodi foto i video dnevnik. Na natječaj se prijavilo 35.000 kandidata iz preko 200 zemalja. Nakon nekoliko godina neučinkovitih marketinških kampanja pod nazivom „Come to visit Sunny“, potrošenih nekoliko milijuna dolara te otpuštenih troje marketinških stručnjaka, nakon završetka spomenute kampanje Tou-ris Queensland ostvarila je promidžbene efekte vrijedne preko 200 milijuna dolara 4 uz procjenu da su na svaki uloženi dolar generirali oko 70 dolara vrijednosti promidžbenih učinaka.

Slike su postale novi jezik digitalnog doba, a vizualizacija nova paradigma marketinga u turizmu. Kreiranje marketinških sadržaja putem blogova, podcasta te društvenih mreža (Content Marketing) da-nas se najviše provodi putem slika (pokretnih i nepokretnih), a najbolji način dopiranja do potencijalnih korisnika je putem učinkovitih viranih kampanja (Ali at al., 2013).

6. Marketing u Web 2.0 okruženju„Novo gospodarstvo“ uvelike se temelji na internetu, a informacije putuju brže nego ikada te se

vrlo brzo mogu razlikovati, prilagoditi i personalizirati. Posljedica toga je da su tvrtke postale sposob-nije nego ranije svoje marketinške poruke te proizvode i usluge individualizirati i prilagoditi korisniku (Kotler i sur., 2010.). Dostupnost interneta sve većem broju korisnika iz temelja je promijenila načine informiranja o destinacijama i donošenje odluka o turističkom putovanju, kao što je promijenila i kanale za razmjenu iskustava i doživljaja s putovanja (Buhalis i Law, 2008.). Prije širenja Web 2.0 internetskih alata, komunikacija s korisnicima i među korisnicima turističkih usluga bila je gotovo u potpunosti jed-nosmjerna (Borges, 2009.). Danas se različite društvene mreže te stranice s korisnički generiranim sa-držajima uvelike koriste u zajednici tzv. „novih on-line putnika“ (Gretzel, 2006.). Na taj način korisnici mogu dobiti mnoštvo informacija koje im pomažu pri planiranju putovanja te donošenje na informaci-jama temeljnih odluka o izboru destinacije, smještaja, restorana, izleta te drugih turističkih usluga (Ru-žić i Biloš, 2010.). Web 2.0 alati omogućuju integriranje sljedećih pet poslovnih funkcija destinacijskih menadžment organizacija: informiranje korisnika i javnosti, suradnju među dionicima koji sudjeluju u zaokruživanju turističkog proizvoda destinacije, dvosmjernu komunikaciju, interaktivnost i na kraju tran-sakcijske odnose (Gretzel at al., 2006.). S obzirom na recentne trendove, integrirani marketing je postao jedan od nezaobilaznih marketinških alata koji mora objediniti, kombinirati i koristiti različite komu-nikacijske kanale (oglašavanje, odnose s javnošću i društvene mreže) kako bi iskoristio snagu svakog od njih za dopiranje do ciljanog tržišta.5 Osnovne zadaće destinacijskih menadžment organizacija nisu se promijenile, no marketing se mora prilagođavati suvremenim trendovima. Inovativni marketinški alati destinacijskog menadžmenta uključuju prisutnost na društvenim mrežama i mobilnim uređajima, GPS aplikacije, e-prodaju i rezervacijske sustave, Google Maps aplikacije, prisutnost na stranicama s kori-snički generiranim sadržajima (npr. TripAdvisor, Expedia…), a Web stranice destinacijskih menadžment

4 http://www.prospectmx.com/15-of-the-best-viral-marketing-campaigns/5 http://www.thepangaeanetwork.com/sites/default/files/131031%20Travel%20Marketing%20Trends%20

2014.pdf



organizacija moraju biti interaktivne tako da korisnici mogu u stvarnome vremenu dodavati tekst s ko-mentarima i preporukama, fotografije te audio i video zapise, dok dostupnost informacija o destinaciji i servis korisnicima treba biti omogućen 24 sata na dan 7 dana u tjednu (Baker, 2014., Glavni plan i stra-tegija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020- izvješće br. 9 ).

7. Sportsko-rekreacijski turizam u prirodi i komunikacija s tržištemVećina suvremenih turističkih kretanja uključuje neku sportsku aktivnost, tj. sportsku rekreaciju, a

ovisno o tome kakva je uključenost turista u sportsko-rekreacijski turistički doživljaj, fizičkoj kondiciji, posebnim vještinama te riziku, sportski turizam može se podijeliti na dva osnovna oblika: sportsko-rekre-acijski i pustolovni. S obzirom na današnji način života većine stanovnika gospodarski razvijenih zemalja, stresa koji izazivaju svakodnevne poslovne aktivnosti, porastu stanovništva u urbanim sredinama te otu-đenosti modernog čovjeka od prirode, svi oblici rekreativnih aktivnosti u prirodi su u velikom porastu. Sve njih možemo staviti pod zajednički nazivnik „pustolovnog turizma u prirodi“. Suvremeni trendovi na turističkom tržištu pokazuju snažan rast ovoga posebnog oblika turizma. U posljednjih petnaestak godina raste oko 20 % godišnje i čini oko 20 % ukupnoga svjetskog turističkog tržišta te 25 % svih paket-aranžmana u Europi.6 Hrvatski internetski portal Adventure Sport Portal (www.adventure-sport.net) čita 70.000 jedinstvenih čitatelja mjesečno.7 S obzirom na nedostatak opremljenosti ruralnih turističkih destinacija sportsko-rekreacijskom infrastrukturom te vezano uz spomenute trendove na turističkom tržištu, sport i rekreacija u prirodi trebala bi se promovirati kao ključni proizvod sportsko-rekreacijskog turizma kontinentalne Hrvatske. Ruralna područja s privlačnim prirodnim okolišem koristi od turizma ponajprije mogu očekivati od sportsko–rekreativnih aktivnosti u prirodi poput biciklizma, pješačenja, trekkinga, kajakinga i sl. (Weed i Bull, 2009.). Od tržišnih segmenta koje najviše privlače spomenuti tu-ristički sadržaji možemo izdvojiti sljedeće: mladi (18-24 godine), aktivni pojedinci zrelije dobi (25 – 55 godina) te segmenti posebnih interesa kao što su team building grupe te članovi sportsko-rekreacijskih udruga. Kako je za ove tržišne segmente karakteristično da se najčešće informiraju putem interneta i mo-bilnih uređaja, da vrlo često kupuju putem e ili m-aplikacija te da im je pri izboru destinacije važna usmena preporuka koju često traže putem društvenih mreža i korisnički generiranih stranica (e-WordOfMouth), inovativne marketinške metode potaknute „digitalnom erom“ upravo su šansa za bolju valorizaciju svih atrakcija na području kontinentalne Hrvatske, a poglavito sportsko-rekreacijskog turizma. Destinacijske menadžment organizacije trebaju iskoristiti snagu novih medija među kojima u komunikaciji u turizmu sve značajnije mjesto zauzimaju blogovi i YouTube kanali, za kojeg se u Izvješću o najvažnijim globalnim marketinškim trendovima u turizmu za 2014. godinu (Pangea International Network, 2013.) govori da će postati „novi globalni televizijski kanal“. Pored ostalih mogućnosti koje pružaju Web 2.0 alati, navedeni mediji upravo su idealni za lansiranje gerila i viralnih marketinških kampanja.

8. Rezultati istraživanjaAnalizom podataka prikupljenih anketiranjem direktora županijskih turističkih ureda, ponajprije

je utvrđena aktivnost turističkih zajednica na promociji turističke ponude destinacije u obliku osmišlje-nih i integriranih marketinških kampanja unazad dvije godine. Iz dobivenih rezultata može se iščitati da su svi ispitanici u navedenom razdoblju proveli barem jednu promotivnu kampanju u kojoj je bila uključena i sportsko-rekreacijska ponuda. Analizom podataka utvrđeno je da većina turističkih zajedni-ca nije u mogućnosti provoditi promotivne kampanje željenim intenzitetom kako bi se postigli očekivani rezultati jer su ograničeni financijskim sredstvima. Od ukupnog broja ispitanika kako je to i prikazano na Slici 1, njih 85% iznosi da im proračunska sredstva za promotivne aktivnosti nisu dostatna, dok ostalih 15% ispitanika ističe da imaju dostatna proračunska sredstva.

6 Ognjen Škunca i Tony Karzen, preuzeto s http://www.undp.hr/show.jsp?page=124686 ( 15.02.2014.)7 http://www.poslovni.hr/after5/hrvatska-premalo-koristi-potencijale-pustolovnog-turizma-31018 ( 15.02.

2014,)



Slika 1. Raspoloživost proračunskih sredstava za provedbu promotivnih kampanja.

Izvor: autori prema provedenom istraživanju.

Nadalje, od ukupnog broja ispitanika, njih 77% za promociju destinacije u većini slučajeva koristi internet, dok njih 23% najviše koristi vlastite tiskane materijale (Slika 2). Stanojević (2011.) ističe da su novija istraživanja tvrtki Arbitron i Edison Research, u sklopu serije istraživanja pod nazivom “Infinite Dial”, pokazala da je internet postao izrazito važan te da će ljudi radije ostati bez televizije nego bez in-terneta. Prema rezultatima istraživanja koja se donose u nastavku, vidljivo je da su županijske turističke zajednice kao nositelji destinacijskog menadžmenta na regionalnoj razini prepoznale važnost interneta kao najjeftinijeg, najpristupačnijeg i najraširenijeg medija za komunikaciju s tržištem, no istovremeno je istaknuto kako im nedostaje ljudskih resursa za kvalitetnu i pravovremenu komunikaciju s tržištem putem elektronskih alata (interaktivne web stranice, društvene mreže, blogovi). Niti jedna od istraživa-njem obuhvaćenih turističkih zajednica nema osobu izričito zaduženu za komunikaciju s tržištem putem interaktivne web stranice, društvenih mreža, blogova i e-pošte.

Slika 2. Mediji u provedbi promotivnih kampanja.


Društvene mreže novi su marketinški alat koje su sve zastupljenije u internet oglašavanju. Od svih društvenih mreža koje ispitanici koriste za provođenje marketinških aktivnosti, 92% ispitanika ima otvo-ren i koristi Facebook profil, dok 8% nije prepoznao značaj Facebooka te nema otvoreni profil. Puno manju zastupljenost ima i YouTube i Twitter kojeg koristi 31% ispitanika, dok ostali na ovim mrežama nemaju otvorene korisničke račune. Njih 8% navodi da koristi i Instagram ( Slika 3.).



Slika 3. Zastupljenost društvenih mreža u provedbi marketinških aktivnosti.


Jedna od novijih metoda oglašavanja koja je prepoznata u provedbi marketinških aktivnosti je i gerila marketing, koji uz minimalne troškove stvara značajne učinke u postizanju ciljeva oglašavanja te alati web 2.0. Ispitanici u udjelu od 85% prepoznaju gerila marketing kao snažan alat za provedbu pro-motivnih kampanja te jednako tako i za aktivnosti vezane uz promociju sportsko-rekreacijskih sadržaja, no ipak samo njih 46% koristilo je ovu metodu u provedbi svojih promotivnih kampanja. Viralni mar-keting također je prepoznat kao važan web alat koji postiže značajnije rezultate u provedbi marketinških aktivnosti a iz dobivenih podataka (Slika 4) vidljivo je da se Županijske turističke zajednice viralnim marketingom koriste u nešto većoj mjeri (54%) od gerila marketinga.

Slika 4: Prepoznatljivost i zastupljenost viralnog i gerila marketinga.


9. ZaključakUloga destinacijskih menadžment kompanija kao glavnog kreatora i provoditelja marketinških

kampanja turističke ponude područja na kojemu djeluju, u svjetlu smanjene ekonomske efikasnosti ko-munikacije putem tradicionalnih medija te promjene navika i ponašanja posjetitelja sve se više mijenja u korist digitalnog marketinga te inovativnih i pristupačnijih marketinških metoda putem interaktivnih web stranica, mobilnih aplikacija, društvenih mreža, blogova i korisnički generiranih sadržaja na webu. Turistička resursna osnova kontinentalnih, poglavito ruralnih krajeva još uvijek je nedovoljno valorizi-rana, između ostaloga i u svrhu razvoja sportsko-rekreacijskog turizma. Povoljni trendovi na tržištu turi-stičke potražnje koji ukazuju na porast interesa za rekreacijom i pustolovinom u prirodi, mogu biti isko-rišteni za turističko vrednovanje kontinentalne Hrvatske kao destinacije aktivnog odmora u očuvanom prirodnom okruženju. Zbog karakteristika tržišnih segmenata koje privlače spomenuti turistički sadrža-ji, upravo nekonvencionalne marketinške metode te mogućnosti koje pruža komunikacija „digitalnoga



doba“ mogu biti učinkovito sredstvo za turističku valorizaciju ponude sportsko-rekreativnoga turizma. Provedeno istraživanje u svrhu ovoga rada ukazuje da županijske turističke zajednice na području 13 kontinentalnih županija, iako veći dio njih ukazuje na nedostatak sredstava za ozbiljnije marketinške kampanje, još uvijek nedovoljno koristi mogućnosti e-marketinga i inovativnih marketinških metoda koje su puno pristupačnije i jeftinije od konvencionalnih. Bez obzira što su rezultati provedenoga istraži-vanja pokazali da su voditelji turističkih ureda prepoznali internet kao jedan od najučinkovitijih medija za marketinšku komunikaciju te da velika većina ureda pored vlastitih web stranica ima otvoren profil na nekoj od društvenih mreža, mogućnosti koje im pružaju web 2.0 alati za promoviranje turističke ponude destinacije još uvijek se ne koriste u onoj mjeri u kojoj bi se trebale. Kao jedan od razloga za to navodi se i kadrovska neekipiranost turističkih ureda, no inovativnošću nositelja destinacijskog menadžmenta, koji ne moraju biti nužno samo direktori turističkih ureda te mogućnosti koju pruža opća umreženost stanovništva, mogu se umanjiti navedene manjkavosti i to koristeći posjetitelje kao generatore online sadržaja, blogersku zajednicu i mogućnosti koje pruža interaktivnost web stranica destinacijskih menad-žment organizacija (korisnički komentari, foto, video i audio sadržaji).

Literatura1. Ali, R., Clampet, J., Schaal, D., Shankman, S. (2013); The 14 Trends that Will Define Travel

in 2014, Skift Travel IQ, http://skift.com/2014/01/06/skift-report-14-global-trends-that-will-define-travel-in-2014/ (11.3.2014.)

2. Baker, B. (2014.): „The Changing Role of DMOs in the Digital Age“, http://destinationbranding.com/dmofuture (06.03.2014.)

3. Borges, B. (2009): Marketing 2.0: Bridging the gap between seller and buyer through social media marketing. Tucson, AZ, Wheatmark,

4. Buhalis, D., & Law, R. (2008): „Progress in information technology and tourism management: 20 years on and 10 years after the internet – the state of eTourism research.“ Tourism Manage-ment, 29, 607–623.

5. Dukavac, E. (2007): Hrvatska premalo koristi potencijale pustolovnog turizma, Poslovni dnevnik. http://www.poslovni.hr/after5/hrvatska-premalo-koristi-potencijale-pustolovnog-turizma-31018 ( 15.02. 2014.)

6. Gretzel, U. (2006): „Consumer generated content – trends and implications for branding“. E-review of Tourism Research, 4(3), 9–11.

7. Gretzel, U., Fesenmaier, D.R., Formica, S., & O’Leary, J.T. (2006): „Searching for the future: Challenges faced by destination marketing organizations.“ Journal of Travel Research, 45(4), 116–126. http://findandconvert.web101.hubspot.com/Portals/11964/docs/content-marketing-excerpt-from-book-marketing-2-0.pdf ( 22.02.2014.)

8. http://www.prospectmx.com/15-of-the-best-viral-marketing-campaigns/ (6.3.2014.)9. https://www.ama.org/resources/Pages/Dictionary.aspx?dLetter=G (4.3.2014.)10. Kotler, P., Keller, K. L. (2007): Upravljanje marketingom, 12. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb11. Kotler, P.,Bowen, J.T.,Makens, J.C. (2010): Marketing u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i turizmu, 4.

Izdanje, Mate d.o.o., Zagreb12. Lin, T. M. Y., & Fang, C. H. (2006): „The effects of perceived risk on the word-of-mouth com-

munication dyad.“ Social Behavior and Personality, 34(10), 1207–16.13. McCabe, S. (2009): Marketing Communications in Tourism and Hospitality–Concepts, Strate-

gies and Cases, Butterworth-Heinemann, Oxford14. Meerman Scott, D (2008); The new rules of viral marketing, How word-of- mouse spreads

your ideas for free, e-book by David Meerman Scott, http://www.davidmeermanscott.com/documents/Viral_Marketing.pdf ( 6.3.2014.)

15. Previšić, J.(2011): Leksikon marketinga, Ekonomski fakultet Zagreb.16. Reza, V., & Samiei, N. (2012): „The impact of electronic word of mouth on a tourism destina-

tion choice: Testing the theory of planned behavior (TPB).“ Internet Research, 5(2), 591–612.



17. Ružić, D. i Biloš, A., (2010): „Društveni mediji u destinacijskim marketing organizacijama“, U 20. Bienalni kongres Turizam i turistička industrija, Novi trendovi u turističkom i hotelskom menadžmentu – Zbornik radova, ( ur. Jože Perić), Opatija, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, str. 178. – 190.

18. Stanojević, M. (2011): „Marketing na društvenim mrežama“, Medianali, 5 (10), str.165-18019. Škunca, O. i Karzen, T. (2013): preuzeto s http://www.undp.hr/show.jsp?page=124686

(15.02.2014.)20. Telišman-Košuta, N. i ostali (2012): Glavni plan i strategija razvoja hrvatskog turizma, Izvještaj

9. Marketing koncepcija turističkog razvoja. http://iztzg.hr/UserFiles/Pdf/strategija/Izvjestaj-9-Marketing-koncepcija-turistickog-razvoja.pdf (29.11. 2012.)

21. Top international travel trends for 2014. http://www.thepangaeanetwork.com/sites/default/files/131031%20Travel%20Marketing%20Trends%202014.pdf (22.2. 2014.)

22. UNWTO, Tourism Highligts, 2013. Edition, http://dtxtq4w60xqpw.cloudfront.net/sites/all/files/pdf/unwto_highlights13_en_hr.pdf (14.12.2013.)

23. Weed, M., & Bull, C. (2009): Sports tourism: Participants, policies and providers (2nd ed.). Oxford: Elsevier.


Dino Bartoluci, Iva SundjiUpravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme

Primljen: 17.03.2014. Stručni radPrihvaćen: 24.03.2014. UDK 796.92:338.48(497.521)

Upravljanje održivim razvojem turizma na primjeru skijališta Sljeme

Management of sustainable tourism development on the example of Sljeme ski resort

1 Dino Bartoluci, 2 Iva Sundji1 Visoka poslovna škola Libertas, kennedyev trg 6b, 10000 Zagreb, Hrvatska

2 Vanjski suradnik Kineziološkog fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Horvaćanski zavoj 15, 10000 Zagreb, Hrvatska

e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]

Sažetak: Polazeći od paradigme da je održivi razvoj moguć samo ukoliko se usklađeno primjenjuju sva načela održivog razvoja–ekonomska, ekološka i sociokulturna načela, svrha i cilj ovog rada je da se na primjeru skijaške destinacije Sljeme prikaže pozitivan i negativan utjecaj turizma na održivi razvoj destinacija. Veliki turistički promet može imati pozitivan utjecaj u ekonomskoj, ali se isto tako negativno odražava u ekološkoj i sociokulturnoj sferi. To pozitivno utječe na gospodarski razvoj skijaške destinacije, ali dugoročno dovodi do devastacije resursa što se negativno odražava na održivi razvoj destinacije.

Rad se temelji na izviđajnom istraživanju Skijališta Sljeme. Temeljem provedene SWOT analize pozi-tivnih i negativnih učinaka u radu se daje ocjena budućeg razvoja skijaškog turizma na primjeru skijaške destinacije Sljeme.

Ključne riječi: održivi razvoj, Skijalište Sljeme, budući razvoj

Abstract: Starting from the paradigm that sustainable development is only possible if all the principles of sustainable development-economic, environmental and socio-cultural- are coordinately applied, the aim and objective of this paper is to display the positive and negative impact of tourism on destination sustain-ability on the example of ski destination Sljeme. Great tourism traffic can have a positive impact in the economic, butit can also negatively reflect in theecological and socio-cultural sphere. It has a positive effect on the economic development of the ski destination, but in the long termit leads to a devastation of resources which negatively affect the sustainable development of the destination.

The paper is based on investigative research of the Sljeme ski resort. Based on the SWOT analysis of the positive and negative effects, the paper givesan evaluation of future development of ski tourism on the example of Sljemeski resort.

Key words: sustainable development, Sljeme ski resort, future development

1. Uvod

Medvednica ili Zagrebačka gora, gora je koja se pruža sjeverno od Zagreba na području Zagrebač-ke i Krapinsko-zagorske županije te grada Zagreba čiji je prepoznatljiv simol. Svojom ljepotom privlači brojne posjetitelje te kao takva predstavlja omiljeno odredište Zagrepčana za aktivni odmor i opuštanje u svako godišnje doba. Poznata još kao i ‘’ pluća Zagreba’’, svojom se visinom ubraja u sredogorja sa



Sljemenom kao najvišim vrhom (1035 m), poznatim izletničkim mjestom, a zimi skijalištem za građane s područja kojim se prostire.

2. Park prirode MedvednicaZbog obilja prirodnih ljepota, poglavito šuma te potrebe koja se javila za očuvanjem gore, cijeli gor-

ski masiv Medvednice zaštićen je kao park prirode, što ujedno podrazumijeva i skijalište Sljeme. Prema međunarodnoj organizaciji za zaštitu prirode, IUCN (engl. The International Union for Conversation of Nature) zaštićena područja predstavljaju područja na kopnu i/ili moru posebno namijenjena zaštiti i održavanju biološke raznolikosti, s pripadajućim prirodnim i kulturnim raznolikostima kojima se uprav-lja zakonski ili na neki drugi učinkoviti način (http://www.iucn.org/what/). Medvednica je od izuzetne važnosti za grad Zagreb i okolicu s estetskog, ekološkog, turističkog te sportsko-rekreacijskog gledišta (http://www.ppmedvednica.hr/Medvednica_media/Plana_Upravljanja_PPM.pdf).

Promatrajući s ekološkog aspekta, prije svega njezin šumski pokrov smanjuje mogućnost poplave, povećava kvalitetu zraka i utječe pozitivno na kretanja temperature te sprečava eroziju tla. S estetskog aspekta, daje posebnu čar izgledu grada Zagreba. S turističkog i sportsko-rekreacijskog aspekta nudi brojne mogućnosti u razvoju i unapređenju brojnih specifičnih oblika turizma zasnovanih na prirodnim i društvenim resursima.

3. Skijalište SljemeNa području Medvednice duga je tradicija bavljenja sportsko-rekracijskim aktivnostima, dok skija-

nje predstavlja sport od najvećeg značaja svojom tradicijom dugom više od 100 godina; još 1909. godine utemeljena je prva skijaška sekcija. Njezini su članovi kretali u skijaške pothvate penjući se na Sljeme te skijajući se do Zagreba idući dan. Takvi su izleti uvelike promovirali skijanje kao sport te Sljeme kao ski-jaško odredište. Nekoliko godina kasnije, 1914., održano je i prvo skijaško natjecanje. Ubrzo su uslijedila i druga natjecanja te je održano i prvo Prevnstvo Hrvatske i Slavonije. Usprkos Prvom svjetskom ratu koji je doveo do zamiranja aktivnosti na Sljemenu, velik je broj vojnika prošao tečaj skijanja te se na taj način skijanje sve više širilo i dovelo do osnivanja prvog Ski kluba 1918. godine, nedugo nakon završetka rata (http://www.zss.hr/povijest_skijanja/index.html). Iako je u hrvatskom skijanju bilo brojnih dobrih skijaša, nitko nije popularizirao skijanje kao obitelj Kostelić i njihovi uspjesi, što je dovelo do održavanja prve međunarodne utrke u ženskom slalomu 2005. godine poznate pod imenom ‘’Snježna kraljica’’ te nedugo zatim, 2008. Godine, utrke u muškom slalomu popularnog naziva ‘’Snježni kralj’’. Izuzevši vrije-me natjecanja, skijalište je osobito posjećeno vikendima, kada se brojni građani osim skijanjem bave još i boardanjem i sankanjem.

Sljemenske skijaške staze i žičare smještene su na vršnom grebenu te sjevernim obroncima Medved-nice. Za potrebe skijaša u funkciji su trosjedna žičara na zagorskoj strani i sidro na Činovničkoj livadi. Gotovo na samom vrhu započinju staze te se nastavljaju spuštati istočno Bijelom livadom te sjeverno Crvenim spustom uz koji se pružaju još i Plavi, Zeleni i Bijeli spust. Ukupna duljina svih staza iznosi nešto više od 4 kilometra. Kad su u funkciji, skijaške su žičare ukupnog kapaciteta od 3.300 skijaša na sat. Skijaške staze uređuju se suvremenim strojevima za uređenje staza, dok sustav rasvjete skijališta omo-gućava i noćno skijanje na Crvenom spustu i Bijeloj livadi (http://www.sljeme.hr/default.aspx?id=28).

Kako je prostor u turizmu područje na kojem se stvara turistička ponuda ili gdje se zadovoljavaju određene turističke potrebe, on predstavlja temeljni čimbenik njegova razvoja. Iako turizam nije jedini korisnik prostora, najviše je zainteresiran za njegovo očuvanje. Turizam je ovisan o prostoru i čovjekovoj okolini, zahtijeva stalnu brigu o okolišu i prostoru te njihovu zaštitu. Stoga veza između turizma i prirode predstavlja trajan međusobni odnos. No, na prostor u turizmu utječu svi njegovi subjekti i korisnici od turista pa sve do gospodarskih subjekata koji na njemu ostvaruju svoju djelatnost pa je važno da brigu o zaštiti prostora, osim turizma vode svi korisnici njegova prostora (Bartoluci, 2013., 59). Turizam je u Re-publici Hrvatskoj jedan od najvažnijih pokretača razvoja gospodarstva koji je u posljednje vrijeme doveo do stvaranja značajnih financijskih prihoda, kao i promociju zaštićenih područja. Park prirode Medved-nica svakako se ubraja u navedena područja, no još uvijek većinu posjetitelja čini domaće stanovništvo. Postavlja se pitanje koje su koristi od budućih uređenja dosadašnjih staza te moguće izgradnje novih, jer



poznato je kako izgradnja skijališta narušava prirodna obilježja prostora i onemogućuje organiziranje drugih aktivnosti. Osim toga, pripreme i organizacija utrka Svjetskog skijaškog kupa u slalomu za muš-karce i žene uvelike štete okolišu, s obzirom na da se u kratkom vremenskom razdoblju nalazi velik broji ljudi koji sudjeluje u pripremi staze te dovoženju materijala potrebnih za izgradnju popratnih sadržaja. Osim toga, izrada umjetnog snijega prije utrka i nakon nje uvelike šteti ravnoteži ekosustava na području na kojem se primjenjuje. Treba napomenuti kako je u prosječnoj snježnoj zimi, snježni pokrivač najčešći u siječnju, a zatim po učestalosti slijede susjedni mjeseci, prosinac i veljača. U ostalim mjesecima snježni pokrivač je rijetka pojava. Prestankom rada ZET-ove žičare zabilježen je kontinuiran porast broja vozila u Parku (2011. godine–64 750) koji se mjeri brojačem cestovnog prometa na glavnom ulazu u Park te se uzročno tome javlja i problem parkiranja, posebice u vrijeme ‘’skijaške sezone’’ što dodatno utječe na zagađenje okoliša, jer preostali načini dolaska do Sljemena su javnim prijevozom (autobusom), pješice i biciklom.

Prostorom Parka upravlja Javna ustanova Park prirode Medvednica, osnovana Uredbom Vlade Re-publike Hrvatske 08. srpnja 1999., a osnovna joj je djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka (http://www.mgipu.hr/doc/PPPPMedvednica/PP_Med_Knjiga4_Obrazlozenje.pdf), dok podružnica Upravljanje sportskim objektima u sustavu Zagrebačkog holdinga d.o.o. na Sljemenu obavlja ugostitelj-sko-turističku i sportsko-rekreacijsku djelatnost te upravlja sportskim i ugostiteljskim objektima: ski-jaškim stazama i žičarama, hotelom Tomislavov dom te apartmanskom kućom Snježna kraljica (http://www.sljeme.hr/default.aspx?id=7). Podružnica, iako radi na poboljšanju ponude svojih objekata ipak ne čini dovoljno. Stoga se predlaže upravljanje turističkom destinacijom koristeći model destinacijske me-nadžment organizacije, koju bi činila skupna interesno povezanih subjekata čiji su predstavnici nositelji turističke ponude destinacije (Bartoluci, 2013., 165); u ovom slučaju društava smještenih na Medvednici (poput planinarskog), Zagrebačkog holdinga te ostalih subjekata predvođenih Turističkom zajednicom grada Zagreba koja bi koordinirala interese svih subjekata, dozvolila profitabilno poslovanje, ali i štitila javne objekte te na taj način imala veće izglede u postizanju željenih ciljeva. Takav primjer možemo pro-naći na području Austrije, koja je jedna od svjetski najrazvijenijih i najposjećenijih skijaških destinacija i u kojoj skijalištima gotovo u potpunosti upravljaju mala privatna poduzeća. Isto tako, Austrija je jedna od alpskih zemalja koja je prepoznala važnost održivog razvoja turizma, u ovom slučaju skijaškog te ga uspješno razvija (Bartoluci, Sundji, 2013.).

Kako bi se populariziralo Sljeme, a i Zagreb kao glavni grad jedne države koji organizira utrke Svjet-skog skijaškog kupa te zahvaljujući uspjesima obitelji Kostelić u Zagrebu se od 2005. godine održavaju utrke u slalomu. Treba napomenuti kako nikada, unatoč velikim izdvajanjima iz proračuna grada Zagre-ba, nije napravljena studija isplativosti projekta utrka Skijaškog kupa, koja je ujedno i razlog dodatnog uređenja staza, jer ukoliko manjka prirodnog snijega, skijalište radi svega nekoliko dana za skijaše rekre-ativce. Isto tako, prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj turista se ne povećava u vrijeme trajanja utrka. No javlja se i problem atraktivnosti utrka, jer prestankom skijanja Janice Kostelić, ženska utrka privlači znatno manje gledatelja pa se postavlja i pitanje što će se dogoditi s muškom utrkom pre-stankom skijanja Ivice Kostelića.

4. ZaključakU radu je sastavljena SWOT analiza kako bi se prikazale glavne snage, slabosti, prijetnje te prilike

Skijališta Sljeme kojim će i rad biti zaključen.

Tablica 1. SWOT analiza Skijališta Sljeme.

SNAGE SLABOSTIblizina grada Zagrebamogućnost razvoja različitih specifičnih oblika turizmaekološka očuvanost destinacijesigurnost

ovisnost o domaćim gostimaloša prometna infrasrukturaklimatski uvjeti



PRILIKE PRIJETNJEmogućnost razvoja ostalih različitih specifičnih oblika turizmaobnova dotrajale žičarepreuređenje smještajnih kapaciteta te ugos-titeljskih objekata

devastacija prirodnih resursaklimatski uvjetikonkurencija drugih skijaških centara

Izvor: vlastita izrada autora.

Temeljem SWOT analize vidljivo je kako Skijalište Sljeme uvelike ovisi o klimatskim uvjetima, stoga je bitno proširiti turističku ponudu razvojem novih i unapređenjem postojećih specifičnih oblika turiz-ma poštujući načela održivog razvoja, jer prostor Skijališta Sljeme zbog svoje ljepote i ekološke očuvano-sti to i omogućuje. Vidljivo je kako su potrebna velika financijska ulaganja u obnovi postojeće prometne infrastrukture, kao i preuređenje smještajnih kapaciteta te popratnih sadržaja. Potrebno je istražiti i utje-caj utrka Svjetskog skijaškog kupa i slaloma na prirodne i krajobrazne vrijednosti na Sljemenu.

Literatura1. Bartoluci D., Sundji I. (2013). “Skijaški turizam odabranih alpskih zemalja’’ Acta Turistica

Nova,Vol. 7, 133-148, Zagreb.2. Bartoluci M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.3. Plan upravljanja Park prirode Medvednica. http://www.pp medvednica.hr/Medvednica_me-

dia/Plana_Upravljanja_PPM.pdf (27.2.2014.)4. Podružnica Upravljanje sportskim objektima, Zagrebački holding d.o.o., Skijalište Sljeme,

dostupno na: http://www.sljeme.hr/default.aspx?id=28 (27.2.2014.)5. The International Union for Conversattion of Nature, IUCN, What we do. http://www.iucn.

org/what/ (27.2.2014.)6. Upravljanje prostorom u turizmu, Prostor kao čimbenik razvoja turizma, str. 59 Upravljanje

razvojem turističke destinacije, Modeli upravljanja turističkom destinacijom, str. 165.7. Zagrebački skijaški savez, Povijest skijanja u Zagrebu. http://www.zss.hr/povijest_skijanja/in-

dex.html (27.2.2014.)8. Zavod za prostorno uređenje grada Zagreba: Prostorni plan Parka prirode Medvednica, http://

www.mgipu.hr/doc/PPPPMedvednica/PP_Med_Knjiga4_Obrazlozenje.pdf (27.2.2014.)


Vesna Bedeković, Marina MajcanKulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice

Primljen: 10.02.2014. Pregledni radPrihvaćen: 21.02.2014. UDK 338.48(497.526)

Kulturne turističke atrakcije grada Daruvara i okolice

Cultural tourist attractions of the city and area Daruvar

1 Vesna Bedeković, 2 Marina Majcan1 Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

Matije Gupca 78, 33 00 Virovitica, Hrvatska2 studentica Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

e-mail: [email protected], [email protected]

Sažetak: Kulturni sadržaji turističke destinacije kao motiv turističkih putovanja obuhvaćaju specifične elemente koji predstavljaju odraz kulture nekog naroda koju čine kulturno-povijesni spomenici, arheološki lokaliteti, kulturne ustanove, kulturne manifestacije te raznovrsni antropogeni čimbenici koji potiču moti-vaciju za upoznavanjem običaja, tradicije, narodne umjetnosti, tradicionalnih obrta, gastronomije i drugih obilježja kulture određenog područja. Prepoznavanje kulturnih sadržaja kao turističkih motiva u centar pozornosti dovodi pitanje promicanja kulturnog turizma kao specijaliziranog oblika turizma koji bi kroz raznovrsne oblike selektivne ponude trebao zadovoljiti potrebu kulturnih turista za aktivnim odmorom kroz obogaćivanje znanja i kulturnih iskustava. Cilj rada usmjeren je na analizu komparativnih prednosti i definiranje osnovnih pretpostavki za razvoj kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice. Rezultati provedene analize upućuju na zaključak da autentičnost destinacija temeljenih na kulturno-pov-ijesnom nasljeđu grada Daruvara i okolice predstavlja solidnu turističku atrakcijsku osnovu koja čini realnu pretpostavku razvoja kulturnog turizma na ovom području. Viši stupanj valorizacije realnih turističkih atrakcija u središtu grada, poput lječilišnog kompleksa Daruvarske toplice, dvorca grofa Jankovića i daru-varskog dvorskog perivoja moguće je postići njihovim povezivanjem s potencijalnim turističkim atrakcijama smještenima u okolici grada, među kojima se osobito ističu vinske ceste, dvorac Dioš i Daruvarska pivovara.

Ključne riječi: kulturno-povijesni spomenici, realne i potencijalne turističke atrakcije, turistička atrakcijska osnova, kulturna turistička destinacija, kulturni turizam

Abstract: Cultural tourist destination which motivate tourist trips include specific representations of a nation’s culture and consist of cultural and historical monuments, archaeological sites, cultural institutions, cultural events and various anthropogenic factors that encourage motivation for learning about the customs, traditions, folk art, traditional crafts, gastronomy and other features of the culture of the area. Recognizing cultural aspects as tourist motives emphasises the question of promoting cultural tourism as a specialized form of tourism that should, through various form of selective offer, meet the needs of cultural tourists for their summer holidays through enrichment of knowledge and cultural experiences. The aim of this paper is to analyse comparative advantages and define the basic conditions for the development of cultural tourism in the town of Daruvar and its surrounding areas. The results of the analysis indicate that the authenticity of the destination based on the cultural and historical heritage of Daruvar and its surroundings represent a solid tourism attraction base, which makes a realistic assumption of cultural tourism development in this area. Higher degree of evaluating real tourist attractions in the town center, such as Daruvar spa complex, the castle of Count Janković and Daruvar courtly gardens can be achieved by connecting them with potential tourist attractions located near the town, especially the wine road, castle Dioš and Daruvar Brewery.



Keywords: cultural and historical monuments, real and potential tourist attractions, tourist attrac-tion base, cultural tourist destinations, cultural tourism

1. Polazišta

Turizam kao najmasovnija i najdinamičnija društveno-ekonomska pojava suvremenog svijeta posljednjih je godina u stalnom porastu. Zbog ubrzanog razvoja turističkog tržišta koje prati jednako ubrzani razvoj novih tehnologija javljaju se i nove potrebe u turističkoj potražnji. Posebna pozornost posljednjih se godina pridaje planiranju i razvoju selektivnih vidova i oblika turizma na lokalnoj, regio-nalnoj i nacionalnoj razini, pri čemu kultura i kulturna baština čine značajne resurse kulturnog turizma.

Prepoznavanje kulturnih sadržaja kao turističkih motiva u centar pozornosti dovodi pitanje pro-mišljanja uklapanja kulturne ponude u ukupnu turističku ponudu receptivnog područja, a time i pitanje promicanja kulturnog turizma kao specijaliziranog oblika turizma koji bi kroz raznovrsne oblike se-lektivne ponude trebao zadovoljiti potrebu turista za aktivnim odmorom kroz obogaćivanje postojećih znanja i kulturnih iskustava (Mihoković, 2010.). U tom se smislu pod pojmom kulturnog turizma po-drazumijeva ona vrsta turizma u kojoj su turistička putovanja motivirana upoznavanjem materijalne ili nematerijalne kulturne baštine, posjetama kulturnim lokalitetima, povijesnim građevinama, muzejima, kazalištima, galerijama, izložbama, koncertima ili različitim vrstama scenskih izvedbi. Pritom se među brojnim definicijama kulturnog turizma ističu one koje kulturni turizam definiraju kao oblik turizma specifičnog interesa u kojem kultura predstavlja osnovu za privlačenje turista i osnovnu motivaciju za putovanjem (Jelinčić, 2009. prema McIntosh i Goeldner, 1999.; Zeppel, 1992.) te kao iskustvo ili kontakt različitog intenziteta s jedinstvenom društvenom baštinom i specifičnim karakterom lokaliteta (Jelinčić, 2009. prema Blackwel, 1997.; Schweitzer, 1999.).

Osiguravanje kvalitetne kulturno-turističke ponude pretpostavlja intenzivnu i uspješnu suradnju turističkog i kulturnog sektora temeljenu na znanju o kulturnom turizmu, karakteristikama ponude i potražnje te prilagođavanju kulturnih resursa potrebama posjetitelja (Tomljenović, 2006.). S obzirom da kulturni turizam ispunjava zahtjeve sadržajnog i aktivnog odmora, pružajući turistima mogućnost novih kulturnih doživljaja, osnovnim elementima ponude kulturnog turizma smatraju se sakralni spomenici uključujući crkve, samostane i kapele, potom burgovi, utvrde, dvorci, muzeji i galerije, arheološka na-lazišta, etno lokaliteti te spomenički kompleksi (Ružić, 2009.), pri čemu destinacija za razvoj kulturnog turizma mora imati slične ili kompatibilne atrakcije, turističku atraktivnost, postojeći imidž i ostvareni turistički promet, dok postojanje kulturnog imidža i atmosfere u destinaciji podrazumijeva adekvatnu uređenost lokaliteta, odnosno njihovih atrakcija (Geić, 2011.).

Tržište kulturnog turizma u današnje se vrijeme naglo širi, a turistički trendovi ukazuju na porast interesa za kulturni turizam koji se ubraja među najbrže rastuće turističke sektore, pri čemu se težište interesa kulturnog turizma s interesa za kulturne spomenike i lokalitete sve izraženije prebacuje na mno-go širi interes za različite aspekte kulture, uslijed čega ponuda kulturnog turizma više nije ograničena samo na svrhovite obilaske kulturnih lokaliteta, nego postaje dio “atmosfere” destinacije koju zajedno stvaraju i turisti i lokalno stanovništvo (Jelinčić i sur., 2010.). Upravo mogućnost zajedničkog stvaranja “atmosfere” destinacije predstavlja prigodu za sudjelovanje u novim kulturnim iskustvima i priliku za su-sret, približavanje i prožimanje kultura kroz odnos prema “drugome”, ujedinjavanje ljudi u ostvarivanju zajedničkih ciljeva te podupiranje i promicanje njihove kulturne različitosti kao osnove kulturnog učenja i međusobnog bogaćenja1.

1 U uvjetima globalizacije pod posebnim se pritiskom nalaze male zemlje i njihove kulture, dok najveću branu globalizaciji na kulturnom planu predstavljaju kulturni identiteti poput jezika, književnosti, umjetnosti, religije i tradicije (Jadrešić, 2010.). Prilikom za njihovu obranu od isčezavanja smatra se prepoznavanje i iskorištavanje prednosti vlastitih specifičnosti kroz isticanje jedinstvenosti različitih atrakcija na lokalnom području. Osnovni cilj pritom bi trebao biti usmjeren prema jačanju i vrednovanju vlastitih specifičnosti i različitosti u odnosu na globalnu konkurenciju, a organizirano i profilirano usklađivanje svih aspekata ponude kulturne turističke destinacije trebalo bi biti usmjereno prema upoznavanju, uvažavanju i prihvaćanju drugih i drugačijih kultura.



Kulturni turizam danas se, između ostaloga, ističe i kao ključni čimbenik dijaloga usmjerenoga pre-ma ostvarivanju neposrednog kontakta među ljudima koji rezultira upoznavanjem različitih etniciteta, kultura, jezika, religija i vrijednosnih orijentacija. U tom smislu kulturni turizam kao “putovnica mira” današnji svijet čini globalnim selom u kome se putovanja promoviraju kao mogućnost proširivanja vla-stitih horizonata pojedinaca, uz pretpostavku da čovjek putujući razvija veće razumijevanje za vrijedno-sti, norme i običaje drugih zemalja i kulutra.

2. Od kulturnog resursa do kulturne turističke atrakcijeResursi općenito obuhvaćaju potencijale na temelju kojih je moguć razvoj nekog prostora ili dje-

latnosti, pri čemu veće i raznovrsnije bogatstvo resursa daje veću mogućnost i kvalitetu pružanja usluga, odnosno stvaranja kvalitetnijeg turističkog proizvoda. Prema Kušenu (2002.) temeljni turistički resursi smatraju se najvažnijim činiteljem turističke ponude zbog svog atraktivnog faktora, a obuhvaćaju sva sredstva koja imaju visok stupanj privlačnosti te svojim karakteristikama privlače određeni segment tu-rista na područje na kojem se nalaze i mogu se valorizirati. U tom kontekstu, turistička atrakcija pred-stavlja magnet koji privlači posjetitelje i primarno uvjetuje razvoj turizma na nekoj destinaciji. S tog se aspekta kulturnom turističkom atrakcijom može smatrati svaki kulturni resurs koji svojim atributima može privući ili već privlači turiste da posjete određenu turističku destinaciju te kao takav predstavlja osnovu razvoja kulturnog turizma.

Gotovo svaki dio kulturno-povijesne baštine može imati neke posebne kvalitete i atribute koje mu omogućavaju da se adekvatnim oglašavanjem uzdigne do statusa kulturne turističke atrakcije, pri čemu je potrebno razlikovati realne i potencijalne turističke atrakcije. One turističke atrakcije kojima je osigu-rana turistička pristupačnost u smislu osiguravanja dostupnosti, turističke prezentacije i prihvata posjeti-telja, smatraju se realnim turističkim atrakcijama, dok se one atrakcije kojima nije osigurana dostupnost u smislu turističke pristupačnosti i omogućavanja turističkog korištenja ubrajaju među potencijalne turi-stičke atrakcije. U tom se smislu turistička kulturna atrakcija može smatrati kulturnm resursom, no svaki kulturno-povijesni resurs ne mora ujedno biti i kulturna turistička atrakcija. S obzirom na pobuđivanje snažnih emocija posjetitelja kao osnovnu namjeru postizanja turističke atraktivnosti, kulturnu turističku atrakciju prvenstveno je potrebno promatrati kao fenomen koji se istovremeno javlja u fizičkom okruže-nju, ali i u glavama turista. Kulturni objekti, znamenitosti ili kulturni događaji stoga nisu atrakcije same po sebi, već atrakcijama postaju tek kada ih turistički sustav označi i uzdigne do razine atrakcije, slijedom čega se atraktivnost može smatrati kvantitativnom mjerom sposobnosti nekog objekta, znamenitosti ili događaja da privuče turiste. Proces stvaranja i podržavanja kulturne turističke atrakcije obuhvaća tri osnovne komponente: kulturni resurs, odnosno kulturni objekt ili događaj lociran na nekom području, turiste, odnosno potrošače i obilježje (marker), odnosno sliku koja turistima govori zašto je kulturni događaj ili objekt zanimljiv turistima. S tog se aspekta kulturni turizam može promatrati kao djelatnost koja kulturne resurse pretvara u kulturne proizvode, pri čemu osnovna obilježja kulturnog proizvoda sa stajališta turista obuhvaćaju kulturni objekt ili događaj koji treba vidjeti, aktivnosti koje treba doživjeti i iskustva kojih se treba sjećati.

Kulturni resursi obuhvaćaju materijalnu i nematerijalnu kulturno-povijesnu baštinu nekog područ-ja koja ima potencijal stvaranja nove vrijednosti. Da bi resurs postao kulturna atrakcija mora zadovoljiti kriterije dostupnosti, mogućnosti prezentacije i prihvata posjetitelja (Jelinčić, 2009.), dok u formiranju kulturne turističke ponude značajnu ulogu ima resursni destinacijski menadžment čiji je osnovni zada-tak ostvariti kapacitet održivosti kroz usklađivanje optimalnog broja posjetitelja s prihvatnim kapacite-tom i održavanje optimalne razine cijena u odnosu na druga konkurentna područja. Kapacitet održivosti pritom je moguće odrediti na temelju veličine lokaliteta i osjetljivosti lokalne zajednice na prisutnost posjetitelja.

3. Komparativne prednosti grada Daruvara i okolice za razvoj kulturnog turizmaDaruvarski kraj, poznat po ljekovitim termalnim vrelima, vinarstvu i vinogradarstvu smješten je u

jugoistočnom predjelu Bjelovarsko-bilogorske županije, u blizini parka prirode Papuk na rubnim dije-lovima središnje Hrvatske (Lukić, 2012.). Područje grada Daruvara pripada turističkoj regiji Središnje



Hrvatske, a poseban značaj za razvoj turizma na daruvarskom području imala je izgradnja kupki koje su gradu Daruvaru sve do današnjih dana predodredile razvoj lječilišnog turizma, dok mu je burna povijest u nasljeđe ostavila bogatu materijalnu i nematerijalnu kulturno-povijesnu baštinu. Među najznačajnijim kulturno-povijesnim resursima za razvoj kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice ističu se dvorac grofa Jankovića s dvorskim perivojem, dvorac Dioš, utvrda Stupčanica, samostan i crkva svete Ane, srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih Otaca, rimokatolička župna crkva Presvetog Trojstva, Lječilišni kompleks Daruvarske toplice s Julijevim parkom (poznatim i kao lječilišnim parkom), Daru-varska pivovara te daruvarski vinogradi i vinska cesta. Kultura života i rada te kulturne manifestacije na području grada Daruvara i okolice upotpunjavaju turističku ponudu i zaokružuju resursnu osnovu za razvoj i promicanje kulturnog turizma na daruvarskom području.

Dvorac grofa Jankovića kao monumentalna kasnobarokna građevina suzdržano uređenih pročelja i otmjenog aristokratskog stilskog izraza, svrstan je u arhitektonski smjer dvorskog okružja Bečkog dvora druge polovice 18. stoljeća, a izgrađen je na temelju projekta nepoznatog bečkog graditelja. Danas je zaštićeni spomenik kulture i simbol grada Daruvara. Nakon Prvog svjetskog rada dvorac postaje vla-sništvom općine Daruvar, nakon čega je sve do 2004. godine u njemu bila smještena škola. Zbog svoje trošnosti dvorac je nakon preseljenja škole u novu zgradu rekonstruiran, pri čemu su načinjene replike krovišta te zamijenjeni stropovi i vanjska stolarija. U prizemlju dvorca danas se nalazi Vinski salon i izložba pisanih dokumenata o obitelji Janković, a na katu dvorca uređene su dvije prostorije, od kojih se u jednoj nalazi ostavština grofova Jankovića, a u drugoj se nalazi postava židovske kulture i tradicije (http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-jankovic.aspx).

Dvorski perivoj nastajao je istovremeno s gradnjom dvorca po nacrtima bečkih arhitekata, prostirao se na 14 ha površine i smatra se jednim od najstarijih perivoja na području Slavonije. Ima obilježja baro-knog i pejzažnog stila, a neka stabla u perivoju zasađena u vrijeme njegova nastajanja očuvana su i danas. Tako središnjim očuvanim dijelom s južne strane dvorca dominira muški primjerak stabla ginko biloba koje danas predstavlja najveći i najstariji primjerak te vrste u Hrvatskoj s opsegom debla od oko sedam metara. 1974. godine ginko biloba zaštićen je kao pojedinačno stablo, odnosno spomenik vrtne arhitek-ture, dok je cjelokupni dvorski perivoj, zajedno s dvorcem zaštićen kao nepokretni spomenik kulture.

Dvorac Dioš u selu Dioš, udaljenom oko 6 kilometara sjeverozapadno od Daruvara, poznat i kao Marijin dvor, izgrađen je 1904. godine. Projekt dvorca osmislili su mađarski arhitekti, složenog je tlocrta, različitih visina krovišta te bogat mnoštvom dekoracija u duhu historicizma. U stotinjak godina posto-janja dvorac je promijenio više vlasnika i služio različitim namjenama. Nakon Drugog svjetskog rata je nacionaliziran, a u njemu je smještena osnovna škola i učiteljski stanovi. Od 1955. godine Marijin dvor Dioš u vlasništvu je salezijanaca i nije otvoren za javnost, osim u mjesecu svibnju kada se za vrijeme salezijanskog blagdana Marije Pomoćnice odvija procesija na kojoj se okuplja velik broj vjernika (http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-dios.aspx).

Utvrda Stupčanica građena je po uzoru na njemačke burgove, u srednjem vijeku bila je vlastelinstvo u čijem su podnožju zaživjela dva srednjovjekovna trgovišta sa sudom i školom. U vrijeme turskih osva-janja ovo je područje smatrano granicom između turskog i austrijskog dijela Slavonije, a nakon poraza Turaka pod Bečom utvrda Stupčanica ostaje napuštena. Lokalno stanovništvo ostatke utvrde sa sačuva-nom oko 18 metara visokom kulom zidanom tesanim kamenom i ciglom danas naziva Turskom kulom. Utvrda Stupčanica je zaštićena i uvrštena u popis nepokretnih spomenika kulture Slavonije i Baranje i trenutno je u fazi sanacije i konzervacije s ciljem prenamjene objekta u Muzejski park Stupčanica koji će biti organiziran kao izletište i lovačko odmorište s ponudom mogućnosti boravka i noćenja.

Samostan i crkva svete Ane udaljen desetak kilometara od Daruvara pripada manjoj skupini relativ-no dobro sačuvanih gotičkih sakralnih građevina na području Slavonije. Crkvu su 1412. godine sagradili Pavlini. Nakon turskih osvajanja crkva je napuštena sve do 1732. godine, kada ju obnavljaju monasi iz manastira Pakre, a nakon njihova protjerivanja samostan je poklonjen daruvarskom vlastelinu Izidoru Jankoviću. Unatoč raznim događajima koji su ostavili vidljive tragove na ovom vrijednom kulturnom spomeniku, crkva svete Ane se zbog njenih gotičkih elemenata ubraja među najvrjednija zdanja u konti-nentalnoj Hrvatskoj (http://www.visitdaruvar.hr).



Srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih Otaca nalazi se u samom središtu Daruvara. Crkva je pr-vobitno, karakteristično za gradnju crkvi u 18. stoljeću na ovim prostorima, sagrađena od drvene građe, a tek kasnije od tvrdog materijala. Unutrašnju i vanjsku stranu građevine krase elementi baroknog stila, a njenom unutrašnjošću dominira ikonostas s 42 ikone umetnute u drvenu arhitekturu. Ova građevina ima izuzetnu vrijednost jer predstavlja jedan od tek nekoliko sačuvanih objekata nastalih u 18. stoljeću i uvrštena je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i na listu zaštićenih kulturnih dobara.

Rimokatolička župna crkva Presvetog Trojstva smještena je dvjestotinjek metara od dvorca Janković. Kao dvorska kapela baroknog stila sagrađena je 1770. godine za vrijeme daruvarskog vlastelina grofa Antuna Jankovića. Prvobitno sagrađena kao spomenik Presvetom Trojstvu, kapela je tijekom vremena postala premala zbog povećanja broja katoličkog stanovništva na daruvarskom području te je nakon do-gradnje i proširenja 1821. godine postala župnom crkvom. Kasnijim ponovnim dogradnjama poprima neorenesansna i barokna obilježja radi kojih je s pripadajućim inventarom registrirana kao spomenik kulture A kategorije (Sohr, 2012.).

Lječilišni kompleks Daruvarske toplice nastao je na ljekovitim termalnim izvorima i nalazištima mi-neralnog blata daruvarskog kraja, poznatima još iz vremena Jasa, prvih stanovnika daruvarskog kraja (Hruševar, 2012.). Početci izgradnje kupališno-lječilišnih objekata i korištenja izvora tople vode pripisuju se grofu Antunu Jankoviću koji 1772. godine gradi prve bazene, po njemu nazvane Antunove kupke. 1812. godine izgrađena je Ivanova kupka, 1860. godine Marijina kupka, nakon čega je uz opću blatnu kupku iz-građena i vila Marija, danas poznata kao Švicarska vila te vila Arcadia. 1909. godine izgrađena je centralna blatna kupka koja predstavlja simbol današnjeg kupališta i grada Daruvara, a ciklus gradnje ovih objeka-ta kupališnog lječilišta zatvoren je završetkom izgradnje terase-kavane 1912. godine (Kuzle i sur., 1987), dok kompleks kupališnog lječilišta Daruvarskih toplica u današnje vrijeme zaokružuje hotel Termal2 . Daruvarske toplice danas su poznate u nacionalnim okvirima po pružanju usluga rehabilitacije vrhun-skim sportašima, poput Ivice Kostelića te poznatih tenisača, nogometaša i rukometaša. Lječilišni kom-pleks okružuje Julijev park, poznat i kao lječilišni park, zasađen oko 1762. godine u klasicističkom stilu vrtne arhitekture. Smatra se najstarijim lječilišnim parkom u Hrvatskoj, a podignut je 60 godina prije varaždinskog i čak 110 godina prije lipičkog lječilišnog parka (http://www.daruvarski-portfolio.net). Na prostoru parka raste oko 60 biljnih vrsta, a među stablima se u današnje vrijeme još uvijek ističu stabla platane i paulovnija, zasađena u vrijeme podizanja parka (http://www.daruvarske-toplice.hr).

Daruvarska pivovara izgrađena je 1840. godine kao vlastelinska pivovara, sazdana na znanju i isku-stvu čeških doseljenika (koji su doseljavanjem na daruvarski prostor donijeli sjeme pivskog ječma i po-znavanje recepture pripreme piva) te novčanoj potpori obitelji Janković. Daruvarska pivovara na posto-jećoj tradiciji danas proizvodi nadaleko poznato Staročeško svijetlo pivo, brend Staročeško stvoren 1893. godine svrstan je među najstarije brendove u Hrvatskoj, a Pivovara Daruvar danas je jedina pivovara koja izvan Češke Republike proizvodi pivo po tradicionalnoj češkoj tehnologiji (http://www.starocesko.com).

Daruvarski vinogradi povezani su s tradicijom uzgoja vinove loze na obroncima Papuka i Psunja. Procvat i razvoj vinogradarstva na daruvarskom području pripisuje se obitelji Janković koja nakon za-vršetka razdoblja peronospore podiže nove nasade vinove loze koji čine osnovu za oporavak vinogra-darstva i vinarstva i kontinuirano povećavanje površine vinograda na daruvarskom području (Hruševar, 2012.). U vlasništvu Vinarije Daruvar danas se nalazi 145 hektara vinograda, a među zastupljenim sor-tama vinove loze ističu se graševina, chardonay, rajnski rizling i sauvignon (http://www.badel1862.hr). U dvorcu grofa Jankovića nalazi se vinski podrum Vinarije Daruvar koji zbog svojih uvjeta osigurava mogućnost vrhunske njege i dozrijevanja vina. Od 2012. godine uz Vinski podrum Vinarije Daruvar otvoren je prvi Vinski salon prodajno-izložbenog karaktera koji nudi vina s punktova daruvarske Vinske ceste. Nastala na tradiciji daruvarskih vinograda, daruvarska vinska cesta koju danas čini sedam punkto-va koji obuhvaćaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva s mogučnošću razgleda vinograda, druženja s

2 Hotel Termal ima smještajni kapacitet od 288 kreveta u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama. U medicinskom dijelu hotela nalaze se specijalističke ambulante, laboratoriji i prostori za provođenje terapijskih procedura sa smještajnim dijelom u tri bolnička odjela (odjel za teško pokretne, odjel za pokretne bolesnike i odjel za rehabilitaciju sportaša i sportske ozljede). Osim medicinsko-rehabilitacijskih, u toplicama se nude sportsko-rekreativni sadržaji i wellness programi.



vinarima te kušanja autohtonih sorti vina i sireva (http://www.vinskeceste-bbz.hr), nudi mogućnost do-življaja i upoznavanja vinskih sorti daruvarskog područja, povezuje vinarska poduzeća, vinarske obitelji i ugostitelje te poboljšava kulturno-turističku ponudu daruvarskog kraja.

Kulturne manifestacije s ponudom bogatstva kulture, narodne tradicije i nematerijalne baštine da-ruvarskog kraja ne mogu se klasificirati kao samostalne atrakcije zbog izostanka dovoljno visokog stup-nja privlačnosti koji bi bio glavni motiv poduzimanja putovanja u svrhu zadovoljenja kuturnih potreba turista i njihova je turistička važnost uglavnom od lokalnog značaja, međutim, one svakako čine dio turističke ponude i služe kao vrijedna i značajna dopuna sadržaju boravka posjetitelja na daruvarskom području. Osobito se među njima ističe manifestacija Dožinky žetvene svečanosti koja svojom dugo-godišnjom tradicijom iz manifestacije lokalnog značaja prerasta u turističku manifestaciju regionalnog karaktera.

4. Pretpostavke razvoja kulturnog turizma u gradu Daruvaru i okoliciGrad Daruvar i okolica posjeduju realne i potencijalne kulturne turističke atrakcije koje čine kvali-

tetnu resursno-atrakcijsku osnovu potrebnu za razvoj kulturnog turizma. Turistički razvoj daruvarskog područja u najvećoj se mjeri temelji na tradiciji termalnog lječilišta u Daruvaru, a pretpostavke za razvoj kulturnog turizma na daruvarskom području, osim duge tradicije lječilišnog turizma, čine multikultu-ralnost, kulturno-povijesno naslijeđe, dugogodišnja tradicija pivarstva, voćarstva, vinogradarstva i go-stoljubivost stanovništva (http://www.tz-graddaruvar.hr).

Na temelju opisanih kulturnih resursa moguće je izvršiti njihovu podjelu na realne i potencijalne turističke atrakcije koje su potrebne za razvoj kulturnog turizma na daruvarskom području. Realne turi-stičke atrakcije posjeduju određen faktor privlačnosti zbog kojeg ih turisti posjećuju, turistička važnost ovih atrakcija je od lokalnog i regionalnog značaja, njihova fizička dostupnost osigurana je putem ure-đenih staza, nogostupa ili cesta, dok je njihova prostorna obilježenost osigurana smeđim tablama po-stavljenima uz prometnice. Oko atrakcija uređena je pripadajuća cestovna i komunalna infrastruktura, a javne površine parkova i zelenila koje se nalaze u njihovoj blizini redovito se održavaju. Među postojećim realnim turističkim atrakcijama koje privlače turiste na daruvarsko područje ističu se lječilišni kompleks Daruvarske toplice okružen Julijevim parkom, poznatim i kao lječilišni park, dvorac grofa Jankovića s dvorskim perivojem te daruvarski vinogradi i vinska cesta.

Lječilišni kompleks Daruvarske toplice predstavlja realnu turističku atrakciju, nalazi se u blizini središta grada, a njegova dugogodišnja lječilišna tradicija svrstava ga u kategoriju turističke važnosti od nacionalnog značaja. Dostupnost Daruvarskim toplicama osigurana je cestovnom povezanošću grada Daruvara s važnijim prometnim pravcima zapadne Slavonije i ostatkom Hrvatske, a u blizini lječilišta osigurano je parkiralište za prihvat vozila posjetitelja. S obzirom na raznovrsne lječilišno-rekreativne sadržaje, Daruvarske toplice nude turističke sadržaje tijekom cijele godine u hotelu Termal i vili Arca-dija kroz ponudu raznih zdravstvenih, rekreativnih i wellness programa, a okružje Julijevog parka čija se posebnost ogleda u bogatstvu raznovrsnih biljnih vrsta posjetiteljima nudi uživanje u oazi zelenila i omogućava duševno opuštanje i odmor.

Posebnost dvorca grofa Jankovića kao realne turističke atrakcije ogleda se u njegovoj povijesnoj vrijednosti zbog koje je proglašen spomenikom kulture Republike Hrvatske prve kategorije. Dvorac se nalazi u središtu grada Daruvara, a njegova je dostupnost osigurana cestovnim prilazima. Kao zasebna atrakcija nema određenu funkciju namjene, a u turizmu se koristi kao dio ponude u kombinaciji s ostalim turističkim atrakcijama grada Daruvara. Valorizacija ove atrakcije poboljšala bi se organiziranjem dvorca kao samostalne jedinice sa strukturiranim kulturnim programskim sadržajima, primjerice kostimiranim vlastelinskim večerima i sličnim priredbama, putem kojih bi se posjetiteljima prikazao život i običaji na dvoru kakav je nekada bio. Na taj bi se način višestruko doprinjelo kvalitetnijem održavanju materijalne baštine kroz valorizaciju objekta razgledavanjem i upoznavanjem arhitektonskog stila gradnje dvorca i ostavštine obitelji Janković. Održavanje nematerijalne baštine omogućilo bi se osmišljavanjem priča o nekadašnjim običajima života na dvoru u 18. stoljeću, pri čemu bi se naplatom ulaznica namicao dio financijskih sredstava za njegovo daljnje razvijanje i revitalizaciju. Zbog visokog stupnja atraktivnosti i povijesnog značaja dvorski perivoj koji se prostire se oko dvorca Jankovića registriran je kao nepokret-



ni spomenik kulture. Posebnost ovog perivoja ogleda se u bogatstvu biljnih vrsta od kojih su neke već stoljećima na istom mjestu poput stabla platane te muško i žensko stablo ginko bilobe. Dostupnost ovih turističkih atrakcija osigurana je putem prilaznih staza, a stabla ginka dodatno su označena informacij-skim pločama.

Daruvarska vinska cesta nastala na zasadama dugogodišnjeg tradicionalnog uzgoja različitih vin-skih sorti na padinama Papuka i Psunja otvorena je 2008. godine, adekvatno je prostorno obilježena na karti vinskih cesta Bjelovarsko-bilogorske županije, povezuje sedam punktova koji turistima nude mogućnost upoznavanja obiteljskih gospodarstava i njihovog načina života i rada te mogućnost kuša-nja raznovrsnih domaćih proizvoda (http://www.vinskeceste-bbz.hr), a njena je dostupnost omogućena cestovnim putem i prilaznim stazama u vinogradima. Sezonalni karakter ove realne turističke atrakcije vezan uglavnom za berbu grožđa u mjesecu rujnu, moguće je produljiti ponudom raznovrsnih turistič-kih aranžmana koji nude posjet vinogradima u vrijeme radova koji se obavljaju u različitim dijelovima godine, osobito onih koji su vezani za podsađivanje i rezidbu vinove loze, ili za običaje povezane s vino-gradarskom tradicijom krštenja mladog vina.

Među postojećim potencijalnim turističkim atrakcijama u okolici grada Daruvara koje bi svojom aktivacijom u ponudi kulturnog turizma dodatno osnažile kulturnu ponudu daruvarskog područja ističu se dvorac Dioš, utvrda Stupčanica, samostan i crkva Sv. Ane, srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih Otaca, rimokatolička crkva Presvetog Trojstva i Daruvarska pivovara. Dvorac Dioš i utvrda Stupčanica kao zaštićeni kulturno-povijesni spomenici posjeduju faktor privlačnosti, ali se ne koriste aktivno u tu-rističkoj ponudi. Odlikuju se bogatom arhitekturom koju okružuju prirodni krajolici karakteristični za ovo podneblje. Njihovo korištenje u turističke svrhe, osim osiguravanja dostupnosti markiranjem prila-znih cesta, puteva i staza pretpostavlja prvenstveno njihovu obnovu, konzervaciju i revitalizaciju kako bi se mogli koristiti u turističke svrhe, pri čemu bi njihovoj valorizaciji doprinijele organizirane turističke aktivnosti koje je potrebno temeljiti na tradiciji života u vrijeme njihova najvećeg sjaja, ali i na narodnoj predaji i legendama vezanima za njihove vlasnike i stanovnike.

Rimokatoličku crkvu Presvetog Trojstva, samostan i crkvu Svete Ane i srpsku pravoslavnu parohij-sku crkvu Svetih Otaca kao sakralne spomenike koji predstavljaju pozencijalne turističke atrakcije grada Daruvara moguće je svrstati u kategoriju turističke važnosti od lokalnog značenja, odnosno usputnog interesa osoba koje bi se zatekle na mjestima na kojima se nalaze sakralne građevine. Da bi se ove po-tencijalne atrakcije intenzivnije uključile u turističku ponudu, turistički sektor je potrebno povezati s crkvenim vlastima te osigurati njihovu suradnju koja bi se prvenstveno odnosila na dostupnost sakralnih objekata za razgledavanje njihovoga unutarnjeg prostora i inventara te upoznavanje njihove povijesti, pri čemu bi turistički sektor prilikom dovođenja turista u sakralne objekte morao voditi brigu o održivosti kapaciteta samih sakralnih objekata.

Zbog njenog povijesnog značaja za gospodarski razvoj daruvarskog kraja temeljen na tradicional-nom načinu proizvodnje piva, posebno vrijednu potencijalnu turističku atrakciju daruvarskog područja predstavlja Daruvarska pivovara. Sagrađen u 18. stoljeću, ovaj gospodarski objekt predstavlja vrijednu industrijsku baštinu, a nalazi se u blizini središta grada te mu je osigurana fizička dostupnost. Osnovu turističke atraktivnosti Daruvarske pivovare čini atraktivnost tehnološkog procesa proizvodnje piva, ali i samog piva kao proizvoda, osobito zbog činjenice da Daruvarska pivovara na višestoljetnoj tradiciji da-nas proizvodi nadaleko poznato Staročeško svijetlo pivo i jedina je pivovara koja izvan Češke Republike proizvodi pivo po tradicionalnoj češkoj tehnologiji. Uključivanjem ove potencijalne atrakcije u turističku ponudu kroz organizirane posjete pivovari, povećao bi se stupanj njene turističke valorizacije.

Provedena analiza realnih i potencijalnih turističkih atrakcija grada Daruvara i okolice upućuje na zaključak da ovo područje posjeduje atrakcijsku resursnu osnovu za razvoj kulturnog turizma temeljenu na bogatoj materijalnoj i nematerijalnoj kulturno-povijesnoj baštini. Osnovnom pretpostavkom za ra-zvoj i promicanje kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice smatra se dobro osmišljena i strukturirana turistička ponuda koja bi kroz dobro osmišljene turističke aranžmane omogućila pove-zivanje svih realnih turističkih atrakcija, među kojima se osobito ističu lječilišni kompleks Daruvarske toplice okružen Julijevim parkom, poznatim i kao lječilišni park, dvorac grofa Jankovića s dvorskim pe-rivojem te daruvarski vinogradi i vinska cesta u jedinstveni turistički proizvod, čime bi se dodatno pove-



ćao stupanj njihove turističke valorizacije. Potencijalne turističke atrakcije, među kojima se osobito ističu dvorac Dioš i utvrda Stupčanica, sakralni objekti samostan i crkva Sv. Ane, srpska pravoslavna parohijska crkva Svetih Otaca i rimokatolička crkva Presvetog Trojstva te Daruvarska pivovara kao značajan objekt industrijske baštine posjeduju faktor privlačnosti, međutim, njihovo aktivno korištenje i turistička valo-rizacija pretpostavlja osiguravanje turističke dostupnosti i omogućavanje turističke pristupačnosti putem primjerenih oblika turističke prezentacije i osiguravanje prihvata posjetitelja, pri čemu je potrebno voditi računa o održivosti kapaciteta navedenih objekata.

5. Prema zaključkuDiverzifikacija turističke potražnje u okviru koje sve zahtjevniji suvremeni, postmoderni turisti

pokazuju sve veći interes za upoznavanje kulturne baštine i autentičnih kulturnih proizvoda u centar pozornosti dovodi pitanje strukturiranja kulturne ponude koja će omogućiti daljnji razvoj i promicanje kulturnog turizma kao specijaliziranog oblika turizma koji će kroz raznovrsne oblike selektivne ponude zadovoljiti potrebu kulturnih turista za aktivnim odmorom kroz iskustvo upoznavanja drugih i „druga-čijih“ kultura i identiteta.

U tom je smislu razvoj i promicanje kulturnog turizma na području grada Daruvara i okolice po-trebno temeljiti na multikulturalnosti i bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu te kvalitetnoj i svrhovito strukturiranoj turističkoj ponudi koja bi u području kulturnog turizma trebala artikulirati raznovrsne sadržaje koji će kroz dobro osmišljene turističke aranžmane omogućiti objedinjavanje i povezivanje svih realnih i potencijalnih turističkih atrakcija u kvalitetan i prepoznatljiv turistički proizvod.

Literatura1. Geić, S. (2011.). Menadžment selektivnih oblika turizma. Split, Sveučilište u Splitu.2. Hruševar, D. (2012.). Daruvarski vinogradi i Staročeško pivo. Euro City, Vol. 20 No.71 (str 56-

60).3. http://www.badel1862.hr (05.11.2013.)4. http://www.daruvarske-toplice.hr (10.10.2013.)5. http://www.daruvarski-portfolio.net (05.11.2013.)6. http://www.starocesko.com (05.11.2013.)7. http://www.tz-graddaruvar.hr (11.11.2013.)8. http://www.vinskeceste-bbz.hr (11.11.2013.)9. http://www.visitdaruvar.hr (5.11.2013.)10. http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-dios.aspx (05.11.2013.)11. http://www.visitdaruvar.hr/dvorac-jankovic.aspx (5.11.2013.)12. Jadrešić, V. (2010.). Janusovo lice turizma: Od masovnog do selektivno-održivog turizma. Za-

greb, Plejada, Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić”.13. Jelinčić, D., A. (2009.). Abeceda kulturnog turizma. Zagreb: Meandar, Meandarmedia.14. Jelinčić, D., A. (2010.). Kultura u izlogu. Zagreb, Meandarmedia.15. Kušen, E. (2002.). Turistička atrakcijska osnova. Zagreb, Znanstvena edicija Instituta za turi-

zam. Knjiga 1.16. Lukić, A. (2012.). Geografska obilježja daruvarskog kraja. Euro City, Vol. 20 No. 71 (str.14-18).17. Mihoković, A. (2010.). Potencijali kulturnog turizma u gradu Virovitici. U: Bedeković, V. (ur.)

Zborbik radova Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici. Vol. 2 No.1. Virovitica, VŠMTI, str. 25-35.

18. Ružić, P. (2009.): Ruralni turizam. Pula: Institut za poljoprivredu i turizam Poreč19. Sohr, M. (2012.): Daruvar-urbanističko-graditeljski razvoj grada. Daruvar: Jednota20. Tomljenović, R. (2006.): Kulturni turizam. U: Čorak, S., Mikačić, V. (ur.) Hrvatski turizam:

plavo, bijelo, zeleno. Zagreb: Institut za turizam (str.119.-148.)


Nora BerkesResponsible Management in the hotels in Hungary

Accepted: 25.02.2014. Preliminary CommunicationReviewed: 06.03.2014. UDC 640.4:005(439)

Responsible Management in the hotels in Hungary

Nora BerkesPannon University, Faculty of Economics, Nagykanizsa Campus

8800 Nagykanizsa, 18. Zrínyi M. str.email: [email protected]

Abstract: As a result of the economic and social changes after the 1950s the companies in Hungary realized that they needed to do something for the community and the environment in order to rebuild the trust of the public toward the business world. The main points of the Corporate Social Responsibility (CSR) concepts are that after mapping who their stakeholders are, the company has to incorporate these CSR values and interests into their business operation while maintaining their profitability. A lot of research confirms that responsible corporate operation is essential for boosting long-term competitiveness. Companies increas-ingly respond to the growing expectations of the different patrons by taking on social and environmental issues and integrating them into their core business. This research demonstrates that the hotel management in Hungary does not have enough knowledge about CSR and its various elements. There have been some initiatives for corporate social responsibility in the hotels, but there are still a lot of untapped potential. The case study inside this research presents the CSR elements in practice through the example of the operation of the most responsible hotels in Hungary.

Key words: Corporate Social Responsibility, social and environmental issues, ethical behaviour, hotel operation, responsible management

1. Introduction

Today the issues of management rather focus on corporate culture, employee satisfaction, commu-nication within and outside the company, lowering the employee turnover and preserving knowledge. The Y Generation employees need an other type of management, therefore managerial culture change is needed. HRM (Human Resource Management) has a more complex and integrated responsibility. Their task is to choose the right professional staff, who will effectively use their expertise in order to reach the corporate goal. Supporting the development of appropriate expertise is one of the fundamental interests of the organizations. The desired performance can be provided only in the appropriate working envi-ronment. HRM is also a strategic and comprehensive approach to managing people and the workplace culture and environment. Effective HRM enables employees to contribute effectively and productively to the overall company direction and the accomplishment of the organization’s goals and objectives. The proper functioning of the corporate culture serves significantly the success of the organization, therefore its maintenance and development is an outstanding job. By focusing more on employee engagement, organizations are more likely to maintain a strong, motivated workforce that is willing to expend extra effort, drive business goals, and deliver a return on HR’s talent management investment. (Markos, 2010) According to the Gallup Employee Engagement Survey 70% of the staff hates his job and is not at all committed. There is no trust toward the managers, though the employee satisfaction will only increase if there is a relationship of trust between leader and subordinate. Corporate Social Responsibility concen-trates not only on environmental issues but also on communication and employee care, so applying this concept can be a great tool in order to build trust, raise employee satisfaction and motivation. The essen-ce of CSR activity is communication, including internal and external communications with stakeholders (Vogel, 2006). The workers’ views and ideas are becoming increasingly important so the bidirectional



communication is essential. The flow of information should not only from the top down, but also the other direction. (Frank, 2004) If employees feel that their ideas are important and that they are well infor-med, then this can be incentive for them and force them to stick to corporate goals even in difficult times. Not to mention the fact that the ideas of the employees of the company can profit a lot, because they are often the ones who are the closest to the actual problem or situation. According to World Business Coun-cil for Sustainable Development, the definition of CSR is the following: commitment of business to con-tribute to sustainable economic development, with the employees, their families, local community and society cooperating in order to improve the quality of life. (Holliday, 2002) Many companies are focusing on corporate social responsibility issues but unfortunately, most companies are still based on self-interest and make CSR the part of their economic calculation, which is the opposite of altruistic ethical behavior.

The approach of Corporate Social Responsibility was introduced in Hungary in the mid 1990s. At that time, foreign investors in Hungary began to import the CSR elements and human resource policies that they already used. It was timely as a result of the economic and social changes after the 1950s the com-panies in Hungary realized that they needed to do something for the community and the environment in order to rebuild the trust of the public toward the business world (Fekete, 2005). Socially responsible behavior radiates confidence towards both employees and consumers. Many companies, however, see that a few donations and environmental measures are enough for responsible behavior. However, for the sustainable development a long-term strategy is needed. While a large number of companies report com-mitment to CSR goals, much smaller number of them provide details of specific initiatives undertaken to contribute to these goals and even less of them report actual performance achieved (Kehoe, 2013). The application of CSR in the service sector is particularly important, therefore to investigate this assumption in case of the hotels seemed obvious.

Új!Kattintson a csillagra, ha a fordítást kifejezésgyűjteményébe szeretné menteni.ElvetésAlpha

2. Aims and methodsIn Hungary the CSR concepts have been investigated only in the manufacturing sector (among

big and multinational companies) so far (Szlávik, 2009). This provided the motivation to do research among the hotels in Hungary, in the service sector where the communication and employee care has an outstanding importance. One of the aims of this survey was to form a picture of the spreading of the CSR approach in the hotels in Hungary, as well as to find out whether the hotels know the actual content of CSR or they believe that environment protection as its only element. The online questionnaire that was used covers the following issues: the general characteristics of the hotels, the interpretation of CSR, its field of use and the advantages and disadvantages of this approach. Within the empirical research, a qu-antitative and a qualitative study was conducted, where the hotels in Hungary served the sample. Accor-ding to the 2013 CSO data, in Hungary there are 2,093 commercial accommodation, of which 840 are hotels. Within the hotels, according to their categories, there are 21- 5 *, 238- 4 *, 418- 3*, 79- 2*, 16- 1* and 68- without category (Figure 1). The questionnaire was sent out to more than 350 hotels in Hungary (3,4 and 5*) and 105 responses were returned that could be evaluated.



Figure 1. Hotels according to categories in 2013.

Source: CSO database.

The following was assumed after the secondary research:• The domestic hotels identify CSR with environment protectionIn many cases, companies carry out socially responsible activities, but most people are not aware

of the concept itself, so they do not know whether the certain activity is part of the CSR or not. In case of this statement it was assumed that the domestic hotels identify CSR with environment protection and they do not know that this is only one part of the component approach.

• Corporate social responsibility is not widespread in domestic hotelsThis conclusion is based on the assumption that a parallel was drown between the situation of do-

mestic firms (the information was gained from the Szlávik research that was carried out in Hungary in 2009) and the hotels.

A non-representative survey was carried out with simple random sampling among the domestic 3, 4 and 5-star hotels in the 2013th January-April period. The online questionnaire consists of 25 questions, an open question and 24 closed questions. 52% of the hotels that completed the questionnaire was 4 * and 32% of them was a 3-star hotel. According to the CSO data these two categories can be found mainly in Hungary. The second point of this research is a qualitative research, whereby a deep interview was made with a HR manager and a hotel manager in March 2013. The interviewees were chosen after the secon-dary researches because by then an overview of the social responsibility of the domestic situation was gained. The two interviewees work in a hotel where the CSR is active so that they could provide useful information regarding the practical application.

3. Research results and discussionBased on the results, the respondents in most cases considered the environment as the key element

of socially responsible activities, but it is absolutely stood out from the results that they have not enough information about the social responsibility, this way they do not know exactly what is included in the CSR.

Figure 2. What CSR means for the hotels.

Source: authors research data.



For the question that covers the CSR activities of the Hungarian hotels, the hotels had to mark the factors that are mostly true for them (Figure 2). Most of the hotels marked in their response that they work on the waste abatement and recycling of waste (16.67%) and the reduction of water consumption. It is also seen from the results that the most important task for the Hungarian hotels is the environmental and energy management measures. An outstanding amount of responses (14.1%) were collected for the collection of information from/about the concerned parties as well as to monitor employee satisfaction.

Figure 3. There is CSR activity in the hotel.


Despite the fact that 60% of the respondents answered Yes to the question whether there is CSR ac-tivity in their hotel, the further results suggest that only the environment protection constitutes socially responsible activities. Beside the environment protection, some charity, some efforts for the employee well-being as well as the internal communication can also be found rarely.

Figure 4. There would be little emphasis on the certain factors during CSR activities.


The above diagram illustrates the responses to the question of what the hotel would invest the least amount of emphasis during their responsible activities. The result is surprising, since 33% of the res-pondents believe that building trust toward the hotel is not important. It is assumed that they answered so because they have not enough knowledge about the responsible operation. One of the fundamental elements of CSR is building trust and relationship with the stakeholders. As the previous results show, the environment and energy management are the most important aspects of CSR according to the respon-dents. The charity and the employee care obtained very low percentage in the survey.

Following the quantitative research a case study presents the application of CSR through practical examples. It could serve as an example of how to integrate the social responsible policy into the operation of other hotels. Two hotels were chosen for the interviews where CSR is actively used. One of the hotels in the InterContinental Budapest, which is a member of the international hotel chain, and the other is the Hotel Panda Budapest, an independent hotel. Presenting the CSR activities of Hotel InterContinental serves a very good example of how can the Hungarian hotels play their role in social responsibility. Besi-



de the environmental measures they have also recognized the need for caring for their employees as well as the importance of communication, as in the hotel industry the relationship between the guests and the staff receives prior emphasis. The performance is a higher among the satisfied employee, and if they feel comfortable in their workplace, they can convey it to the guests. Whether the guests can form a positive image about the hotel is mainly due to the behavior of the employees. The responsible behavior is also profitable in the hotel industry in the long run as the satisfied employees attract satisfied guests. On the other hand, it is proven that with waste management, energy and water saving the hotel can be operated in a cost way. There are some examples from the CSR activities of the InterContinental: blood donation, donation, sponsorship, health-conscious and first-aid programs, awareness of environmental protection (by bike to work, cleaning tourist attractions, energy saving, water and waste management ...), employee training, benefits, internal magazine, monthly meetings, team building trainings and special benefits. In case of the Hotel Panda we can meet an other example of CSR activity. The 90% of the hotel employees are disabled that shows their ethical corporate policy. A parallel can be drawn between the two hotels because in both cases the employees are emphasized. While the InterContinental educates, rewards and informs its healthy employees, the Panda Hotel applies people with disabilities, giving them a chance to integrate into a healthy work environment. The result is the same: satisfied workers and their satisfaction results in guest satisfaction, which is equal to the purpose and essence of hospitality industry.

4. ConclusionsApplying the concept of CSR can result in employee satisfaction and engagement. As the case study

shows, the Hotel InterContinental provides trainings, different benefits for its employee. They have a developed internal incentive and communication system and special corporate events in order to build employee satisfaction and retain knowledge. The employee satisfaction is 94% in the hotel. Since they are committed to CSR, they not only lowered their energy and water use, but also the employee turnover. The Hotel InterContinental is a good example how CSR can be used in practice and as a way to provide a model or example that the other hotels could follow. On the other hand the Hotel Panda demonstrates how handicapped people can also be employed within the tourism industry. The Hotel Panda is an inde-pendent hotel with 29 rooms and 90% of its employees are handicapped.

To sum up, there are initiatives at applying CSR concepts in the hotels in Hungary. Among those who responded they think that they do use the elements of CSR, when actually they use just a fraction of the concepts. An encouraging result of this research indicated that the respondents do not see financial results as the main inhibitory factor for not implementing the CSR approaches. They think that the res-ponsible behavior depends on the management’s approach and company policy. This information is im-portant because management members filled out the questionnaire and in some cases they answered that they had not much of the idea about social responsibility. Since the information is covered in top-down, so how can we expect from the hotel industry to apply the CSR approach while the management does not know it. This result draws the attention to the need for informing managers of the actual content and potential of CSR. It is proven that the applying of this concept will result in employee engagement and motivation. The motivated employee will work more effectively and become more loyal to the company. In the current global work environment, the companies as well as hotels are focused on lowering the em-ployee turnover and preserving knowledge. HR departments also strive to offer benefits that will appeal to workers, thus reducing the risk of losing knowledge. Creating the appropriate corporate culture and working conditions is essential because the workforce is able to provide the desired performance only in such atmosphere. It is proven that the responsible behavior is rewarding, so it is considered important for the members of management to be aware of the fields of CSR applied in hotels. During this research the fields of CSR in hotels were collected in the following illustrated model based on how the examples could be implemented in practice.



Figure 5. The relationship model of the hotels.


References1. De Grosbois, Danuta (2012). Corporate social responsibility reporting by the global hotel in-

dustry: Commitment, initiatives and performance. International Journal of Hospitality Manage-ment 31.3. 896-905.

2. Fekete, L. (2005). Hungary – Social Welfare Lagging Behind Economic Growth, in Habish, A. – Jonker, J. – Wegner, M. – Schmidpeter, R. (Eds): Corporate Social Responsibility Across Europe, SPRINGER, Berlin-Heidelberg.

3. Frank, R. H. (2004): What Price the Moral High Ground? Ethical Dilemmas in Competitive Environments, PRINCETON UNIVERSITY PRESS, Princeton.

4. Holliday, C. O. – Schmidheiny, S. – Watts, P. (2002). Walking the Talk–The Business Case for Sustainable Development, GREENLEAF PUBLISHING, San Francisco.

5. Hoque, Kim (2013). Human resource management in the hotel industry: Strategy, innovation and performance. ROUTLEDGE.

6. International Federation For Human Rights (2006). An Overview of Corporate Social Respon-sibility in Hungary, FIDH, Budapest.

7. Kehoe, Rebecca R., and Patrick M. Wright (2013). The impact of high-performance human re-source practices on employees’ attitudes and behaviors. Journal of Management 39.2: 366-391.

8. Markos, Solomon; Sridevi, M. Sandhya (2010). Employee Engagement: The Key to Improving Performance. International Journal of Business & Management. Dec2010, Vol. 5 Issue 12, p89-96. 8p.

9. Szlávik, J. (2009). Corporate Social Responsibility. (In Hungarian: A vállalatok társadalmi felelősségvállalása.) COMPLEX KIADÓ Kft., Budapest.

10. Vogel, D.(2006). The Market for Virtue–The Potential and Limits of Corporate Social Respon-sibility. BROOKINGS INSTITUTION PRESS, Washington, D. C.


Ivana Bujan, Marija Vugrinec, Martina BogdanFinancial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia

Accepted: 24.02.2014. Preliminary CommunicationReviewed: 25.03.2014. UDC 658.1:338.48(497.5)

Financial analysis of companies operating in the tourism sector in Croatia

1Ivana Bujan, 2 Marija Vugrinec, 3 Martina Bogdan1 Međimursko veleučilište u Čakovcu, Bana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatska

2 studentica Međimurskog veleučilišta u Čakovcu3 Gospodarska škola Čakovec, V. Nazora 38, Čakovec, Hrvatska

e-mail: [email protected]

Abstract: This paper gives an overview and financial analysis of companies operating in the field of tourism in Croatia. The overall objective of the paper was to determine the number of small, medium-sized and large companies operating in the field of tourism, the number of employees, the size of assets and net profit for the selected year – 2012, and to determine the size of assets deviation for small, large and medium-sized companies in relation to the defined average value for the year 2012. The field of interest in this paper are not tourist communities, tourism associations and other entities owned by the state, local government and self-government, but exclusively limited companies. The problem of classification of tourism activities and compliance of legislation in tourism has been studied. After establishing the pattern of research on the basis of secondary data of the Croatian Chamber of Commerce, a specific work objective follows, which is filled with statistical analysis on the basis of collected sample and calculation of financial ratios. Based on a sample of 93 companies (n = 93), financial ratios were calculated–liquidity ratio and debt ratio. Identi-fied financial ratios, accounting indicators (the value of assets, net income for 2012) and the number of employees were analyzed using the descriptive statistics method, the standard deviation analysis and the coefficient of variation. In order to meet the overall objectives of the paper, hypotheses were made. Based on the obtained values of the size of assets, hypotheses of deviations from the average values were tested, using a bi-directional z-test. The hypothesis H1.1 was rejected, while the hypotheses H1.2 and H1.3 were accepted on the basis of the obtained p values.

Key words: liquidity ratio, debt ratio, assets, number of employees

1. Introduction

At the very beginning of this paper it is necessary to define companies operating in the tourism sector in Croatia. As the answer to this question is largely tied to legislation, the legislation of tourism in Croatia is going to be analyzed in this section. Based on the mentioned analysis, grounds for defining the sample of this paper are going to be determined.

All activities of companies in tourism are defined by the legislature. There is a number of laws which apply to tourism in Croatia, and for the purpose of this paper, a detailed analysis of legislation relating to the manner of performing business activities and economic aspects of the legislation is given. Accor-ding to the above, the Act on the Provision of Tourism Services (Official Gazette–NN 68/07, 88/10), the Hospitality and Catering Industry Act (NN 80/13), and the associated implementing regulations, which indeed are many, can be extracted. According to the Act on the Provision of Tourism Services (NN 68/07, 88/10), Article 2, “services in the tourism sector within the meaning of this Act are: the provision of services of a tourist agency, tourist guide, tourist escort, entertainment organiser, agency representative, tourism services in nautical tourism, tourism services on rural farms or family agricultural farms, touri-sm services in other forms of the tourism offer and other services provided to tourists in connection with their travel and stay”. Seen in terms of ownership and legal form, services in the tourism sector may be



provided by companies, cooperatives, sole traders and traders who meet the conditions for the provision of services in the tourism sector, as it is laid down in the immediately following Article 3 of the same Act. Furthermore, the Act defines other institutions that can provide services in the tourism industry, but for the purposes of this paper, only companies are interesting. Furthermore, the Act on the Provision of Tourism Services defines and determines the roles and tasks of tourist agencies and escorts and explains the types of tourism service. Moreover, the Act on the Provision of Tourism Services defines which servi-ces in the hotel industry can be provided by natural and legal persons. Thus following services are being defined, described in Article 7 of the Act on the Provision of Tourist Services – hotels, camps and other types of accommodation, restaurants, bars, catering facilities and facilities of basic services. Therefore the Act of the Provision of Tourism Services defines tourism services, but the review of the National Classi-fication of Activities, run by the Central Bureau of Statistics, shows absence of aforementioned classifica-tion. The only activities in which tourism is mentioned are: other accommodation for tourists, activities of travel agencies and tour operators; activities of tourist guides and other tourist services (NKD, 2002).However, by the National classification of Activities from 2007, the above functions are deleted from the records, and the activities of travel agencies and tour operators are separated. From this it can be conclu-ded that there is a discrepancy in legislation and national classification of activities and a problem arises when trying to determine what exactly is an activity in the tourism industry in terms of companies.

1.1. Paper objectiveThe general objectives of this paper were to determine the number of small, medium-sized and

large companies working in the field of tourism, and to determine the size of the deviation of assets for small, large and medium-sized companies in relation to the defined average value for the year 2012. The specific objective of this paper is to determine the typical financial indicators of companies working in the field of tourism in Croatia.

The objectives of the paper are supported by statistical and logical scientific methods.

1.2 Research methodologyIn order to achieve the set goals of the paper, various scientific methods were used. The first part

analyzes the overview of literature in the field of tourism entities and typical forms of financing, as well as financial analysis. The methods used are induction and deduction. In addition to logical methods, statistical methods for the analysis of financial indicators and accounting parameters are also going to be used–assets, net income and number of employees.

For the purposes of statistical analysis a pattern based on secondary data provided by the Financial Agency was formed, and it includes about 100 companies from all over Croatia. Using data analysis a total sample of 93 companies (n = 93) was determined. A part of companies, namely seven companies, were exempted from the sample because FINA wasn’t submitted financial statements for the year 2012. For the purposes of statistical analysis from financial statements, the overall assets, profit for the year, liquidity ratio and debt-service ratio were defined in order to determine the typical ways of financing and to prove the hypotheses.

The liquidity ratio was calculated using the formula of cash and cash equivalents divided by total liabilities, the reason being that in this way the most realistic indicator of liquidity is obtained. Acco-unts receivables in the assets of the companies may create great items and form a part of property and the specified accounts receivables can be unpaid for several years. In the latter case, inclusion of accounts receivables and other forms of non-marketable forms of property in the liquidity ratio could result in unrealistic data. In addition to liquidity ratios, the debt ratio was also determined, and was calculated as total liabilities divided by equity capital.

The equity capital is included in stock capital, special revaluation reserves, retained earnings and le-gal reserves, the company is required outlay them by law. Statistical methods used in this paper were des-criptive statistics, analysis of standard deviation and coefficient of variation. Using descriptive statistics, an analysis of the number of employees, size of assets, net profit, liquidity ratios and debt was conducted. After defining the analysis, the set hypotheses were tested.



A hypothesis was stated in order to meet the overall objective of the paper, which is that the value of assets by individual types companies significantly deviates from the average values defined by law. The average values are defined on the basis of the Accounting Act, which sets the values of assets, number of employees and the size of income for the classification of companies in small, large and medium-sized companies (Accounting Act, 2007). For the purpose of testing the hypotheses the method of testing by the bi-directional z-test was used.

Ho : θ = θo

H1 : θ ≠ θo

The null hypotheses H0 is not true and suggests that the asset value for a particular company does not deviate significantly from the defined average value. Hypothesis H1 suggests that the asset values for each type of companies deviate significantly from the defined average values . The hypothesis H1 is divi-ded into three auxiliary hypotheses H 1.1, H 1.2, and H 1.3, because the values for small, medium –sized and large companies are being determined. In the part of the paper containing research results, the sur-vey and analysis results will be presented.

2. Influence of companies working in the field of tourism on the economic development of the country

Apart from tourist offices, tourist escorts, tourist communities, which are often owned by local government and self-government, limited companies, associations of persons and trades are engaged in tourism. Companies in the tourism sector affect the growth and development of a country and areas in which they operate. Some authors suggest that family businesses in tourism affect the development of the region in which they operate (Zapalska, Brožík, 2007; Reichel, A, Lowengart, O, Milman, A., 2000).

In the process of collecting data for the purposes of this paper and the formation of the paper sam-ple the Croatian Chamber of Commerce was contacted. To create the sample, it was necessary to define the criteria for the submission of data. It was defined to provide information about enterprises, i.e. legal entities from the entire Croatia, but the pattern is confined to small, large and medium-sized companies.

The reason for exclusion of micro-subjects from the sample is the unavailability of financial data and questionable quality of financial reporting (Cerović, 2005). In the period from January to March 2013 the income from tourism in total GDP, which was then totaled 10.021 billion euros, was 306.9 million euros. Compared with the same period in 2012, this is an increase of 0.2%, which amounts to 12.4 million euros. The share of tourism in total GDP in 2013 was 3.1%.

The estimate of GDP in current prices in the second quarter was slightly more than 11 billion euros and of this total, tourism revenues accounted for 16.1%, that is, 1.771 billion euros. Compared with 2012, when the share of tourism in total GDP was 15.1%, in 2013 this percentage increased by 1%. From July to September 2013, the GDP was estimated in current prices at 11.788 billion euros. Out of that, touri-sm revenues make up 4.5 billion, which is 38.3% of the total GDP. In 2012 the share of tourism in total GDP was 35.9%, while in 2013 it was 38.3%, which represents an increase of 2.4% (Croatian Tourism in Numbers, 2013). As for the activities of enterprises in tourism, in 2011 Croatia has disposed a total of 2,189 accommodation units. 29.05% of it belongs to hotels and aparthotels, of which there were 636 in that year. Their number increased by 20 units, compared to the previous year. Rooms for rent constitute 13.11% of the total accommodation and their accommodation capacity increases from year to year: in 2008 it amounted to 220 units, and in 2011 to 287. Camps and campsites amount to 11.10% of the total structure of accommodation units, hostels 2.56%, tourist apartments 2.19%, and resorts have the lowest percentage of accommodation units (2.10%). In 2011 the largest number of tourists, 34.36% (20,740,252 overnight stays), stayed in homes / rooms, apartments and holiday homes. Hotels and aparthotels, which are in first place by the accommodation units, had 26.75% (16,144,674 overnight stays). The minimum number of tourists stayed in spas, 0.33%, which is 197,394 overnight stays. There were 25.17% of all over-night stays in camps and campsites, 4.5% in tourist resorts, 1.85% in tourist apartments, 0.76% in ho-stels, and 6.28% in unclassified and other facilities. In 2011 Croatia had the largest number of three star hotels, the same as the previous year. The least are the five star hotels (5% of hotels), which hold 10,334 beds. Croatia has 172 four star hotels (28%) and 96 (16%) two star hotels (Croatian Tourism in Numbers



2012). The above theoretical framework and data at the macro level will coincide with the results of later studies, where in a sample of 93 companies the most companies engaged tourism are hotels and similar accommodation.

3. Theoretical framework and financial analysisTypical ways of financing companies are based on modern theories of capital structure. Modern

theories are agency models, the theory of asymmetric information, that can also be divided into the pec-king order theory and the signalling theory (Vidučić., 2010). Agency models predict the costs of agents in funding, however, in the sample of companies in this paper funding is rarely or almost never imple-mented by issuing securities where the agents are present.The theory of information asymmetry defines information asymmetry as one of the major problems in selecting a mode of financing. We are talking about information that is not available to all active participants–investors and firms that are indebted (Aboody, Baruch, 2000). Different authors cite information asymetry, such as institutional ownership (Brennan, Subrahmanyam, 1995), returns and stocks volatility (Krishnaswami, Subramaniam., 1999).

However, none of these types of asymmetric information could be connected with businesses in the tourism sector in Croatia. We can assume that in the tourism sector we could talk about hostile hotel takeovers and major capital investments at the expense of existing owners. In the signalling theory mana-gers have confidential information about the company’s business, so when the firm issues debt securities, investors are willing to invest. However, sometimes the additional borrowing occurs in the case of poor condition of the company. The above has been proven by research of authors of the paper Korporativne obveznice na primjeru Hrvatske, 2013. The pecking order theory talks about funding schedule, therefore, according to Myers and Mayluf, investment financing is first implemented through internal cash, then the issuance of bonds, shares, and so on (Myers, Majluf, 1984). The listed theories of capital structure do not predict the development phase of a company but only ways of financing, while in the corporate finance a theory of financial lifecycle of a company arises, according to which the company is funded from various sources in a particular stage of a lifecycle (Weston, Brigham, 1970). The most important and the most common source of financing in the development stage are private means of founders and owners (Ullah, Taylor, 2007). In the initial phase of the establishment and development of the company the initial funds are often not sufficient, and the owners are borrowing to reach liquid assets, and most commonly bank credits are used (Ayadi, 2008). At maturity stage, companies mainly invest in further growth and development and financial leverage is generally long-term. However, due to adverse envi-ronmental factors (financial crisis) and markets, mature companies with a large proportion of long-term debt in the total capital structure are faced with problems of liquidity and profitability.

4. Research resultsIn this part a statistical analysis on the established sample of companies (n = 93) will be conducted.

The sample consists of large, small and medium-sized companies from entire Croatia. In Croatia, the size of a company is defined by number of employees, revenues and the total value of assets (Accounting Act, 2007). There are 17 large, 57 medium-sized, and 26 small companies in the sample. The distribution of companies by sector is shown in Table 1.1

Table 1. The distribution of businesses operating in the tourism sector in Croatia according to activities.

Company sizeType of activity according to NKD1 Large Medium-sized SmallHotels and similar accommodation 16 53 14Activity of restaurants and other facilities for preparation and serving food 1 2 7

1 NKD – Nacionalna Klasifikacija Djelatnosti Hrvatske – National Classification of Actvities



Tourist resorts and similar short-stay accommodation 2 1Camps and campsites 2Activities for preparation and serving drinks 1Catering activities 1In total 17 57 26

Source: created by author based on data of the HGK–Croatian Chamber of Commerce.

From Table 1 it can be concluded that medium-sized companies dominate in the activity Hotels and similar accommodation, while the overall structure of companies Hotels and similar accommodation also dominates in relation to other activities. Only small companies are represented in the activities Ca-tering activities, Activities of preparing and serving drinks, Camps and campsites. The field Restaurants and other facilities for the preparation and serving food is dominated by small companies–a total of 7 companies in the overall structure.

Furthermore, Table 2 illustrates the distribution of companies by county and size.

Table 2. Distribution of companies by county and size.

Company sizeCounty Large Medium-sized SmallGrad Zagreb 2 5 6Zagrebačka županija 1Županija Dubrovačko-neretvanska 18 4Županija Istarska 6 6 4Županija Karlovačka 1Županija Krapinsko-zagorska 1 Županija Ličko-senjska 1Županija Međimurska 1 Županija Primorsko-goranska 3 9 3Županija Sisačko-moslavačka 1 Županija Splitsko-dalmatinska 3 9 2Županija Šibensko-kninska 1 3 1Županija Varaždinska 1 Županija Zadarska 2 3 3In total 17 57 26

Source: created by author based on data of the HGK–Croatian Chamber of Commerce.

From Table 2 it can be seen that the companies operating in the field of tourism, are distributed in 14 counties throughout Croatia. The largest number of businesses is located in the counties Dubrovačko-neretvanska, Istarska, Primorsko-goranska and Splitsko-dalmatinska. A somewhat smaller number of businesses is located in counties in continental Croatia. Furthermore, in Tables 3, 4 and 5 a descriptive statistics of individual types of businesses with respect to the number of employees is given.

Table 3. Descriptive analysis of large companies according to number of employees.Descriptive – largeMean 585,0588Standard Error 82,33774Median 551Mode #N/A



Standard Deviation 339,4872Sample Variance 115251,6Kurtosis 0,25376Skewness 1,076274Range 1055Minimum 260Maximum 1315Sum 9946Count 17Confidence Level(95,0%) 174,5482

Source: created by author.

From Table 3 it can be concluded that the average number of employees in large companies is 585. Since the standard deviation is 339.4872, it is concluded that there is a large number of deviations from the average number of employees. In case of the number of employees in large companies, there is no normal distribution, but the distribution of the number of employees is skewed slightly to the right, i.e. the right tail is long relative to the left tail. The number of employees in large companies tends toward greater numbers rather than the average of 585 employees. The skewness of distribution is shown by the skewness coefficient, which is 1.076274 , where we have a case of strong data asymmetry. The kurtosis co-efficient is 0.25376, which means that the distribution of the number of employees is more peaked than normal. Furthermore Table 4 provides an overview of descriptive statistics of medium-sized companies.

Table 4. Descriptive analysis of medium-sized companies according number of employees.

Descriptive – medium-sizedMean 130,3684211Standard Error 12,31338472Median 112Mode 148Standard Deviation 92,964016Sample Variance 8642,308271Kurtosis 18,1295812Skewness 3,502934608Range 651Minimum 8Maximum 659Sum 7431Count 57Confidence Level(95,0%) 24,66667348


Table 4 shows that the average number of employees in medium-sized companies is 130. It is in-teresting to note that the minimum number of employees in medium-sized companies is 8, and the largest 659, while, according to the Accounting Act, the limit for the size of a company is 50 and more for medium-sized companies. As the standard deviation is 92.964016, it is being concluded that there is a large number of deviations from the average number of employees. In case of the number of employees in medium-sized companies there is no normal distribution, but the distribution of the number of em-ployees is slightly skewed to the right, meaning that the right tail is long relative to the left tail, as is the case with large companies. Employment in medium-sized companies is skewed toward greater numbers



than the average, and that is 130 employees. The skewness of the distribution is shown by the skewness coefficient of 3.502934608 and here we are talking about a strong asymmetry of number of employees. The kurtosis coefficient is 18.1295812, which means that the distribution of the number of employees quite more peaked than normal.

Table 5. Descriptive analysis of small companies according to number of employees.

Descriptive – smallMean 57,08333Standard Error 11,74764Median 46Mode #N/AStandard Deviation 40,695Sample Variance 1656,083Kurtosis 1,033529Skewness 0,985399Range 146Minimum 3Maximum 149Sum 685Count 12Largest(1) 149Smallest(1) 3Confidence Level(95,0%) 25,85637


It can be seen in table 5 that the average number of employees is 57, which does not coincide with the legal framework, according to which 50 is the upper limit. Yet the number of employees for one com-pany is 3, while the largest number of employees is 149 – that means that the company either does not have sufficient annual income, or the value of assets does not match categorization. Since the standard deviation is 40.695, the conclusion is made that there are large deviations from the average number of employees. In case of the number of employees in small companies there is no normal distribution, but the distribution of the number of employees is skewed slightly to the right, i.e. the right tail is long in relation to the left tail, as is the case with large and medium-sized companies. The skewness distribution is shown by the skewness coefficient, which is 0.985399 and thus we have strong asymmetry. Kurtosis coefficient is 1.033529, which means that the distribution of the number of employees is more peaked than normal. In all three cases, there is no normal distribution of the number of employees, but there are strong asymmetries. In addition to that, descriptive statistics of the size of the assets and profit at the end of the year 2012 for large, small and medium-sized companies is going to be presented.

Table 6. Descriptive statistics for the size of assets and net profit at the end of 2012 for large companies

Size of assets Net profit for financial year Mean 868424126,1 Mean 29110416,1Standard Error 157454823,8 Standard Error 7068203,7Median 691997587,5 Median 16743000Mode #N/A Mode #N/AStandard Deviation 629819295,3 Standard Deviation 28272814,8Sample Variance 3,96672E+17 Sample Variance 7,9935E+14Kurtosis -0,209659068 Kurtosis 0,92888342



Skewness 0,849978014 Skewness 1,15399982Range 2011660486 Range 99098000Minimum 159099000 Minimum 674000Maximum 2170759486 Maximum 99772000Sum 13894786017 Sum 465766658Count 16 Count 16Largest(1) 2170759486 Largest(1) 99772000Smallest(1) 159099000 Smallest(1) 674000Confidence Level(95,0%) 335607011,1 Confidence Level(95,0%) 15065519,5


The average value of assets for large companies is 868,424,126.1 kuna and the average net profit 29,110,416,1 kn. The standard deviation of assets tells us that the average deviation from the average value of assets is 629,819,295,3 kn, while the average deviation of the profit from the average values of the profit for large companies is 28,272,814,8 kn. Furthermore, coefficients of variation of assets and pro-fits for large companies have been calculated. Coefficient of variation in size of assets is 70.22%, which is a very large variation. At the same time, the coefficient of variation of net profit is 94.04%, which is an extremely large variation in the set. Furthermore, when looking at distribution of data on assets and profit, it can be seen that there is also an asymmetry. Looking at the assets, we are talking about a strong asymmetry and flat distribution, and when looking at net profit, we see peaked distribution and again, strong asymmetry.

Table 7. Descriptive statistics for the size of assets and net profit at the end of 2012 for medium-sized companies.

Size of assets Net profit for financial yearMean 273668774 Mean -9472662,52Standard Error 32801955,7 Standard Error 5073555,143Median 206194367 Median 404799Mode #N/A Mode -87241000Standard Deviation 236538266 Standard Deviation 36585926,43Sample Variance 5,595E+16 Sample Variance 1,33853E+15Kurtosis 6,6034329 Kurtosis 15,37742317Skewness 2,44483458 Skewness -3,68284198Range 1154616972 Range 223131962Minimum 9637028 Minimum -199631000Maximum 1164254000 Maximum 23500962Sum 1,4231E+10 Sum -492578451Count 52 Count 52Largest(1) 1164254000 Largest(1) 23500962Smallest(1) 9637028 Smallest(1) -199631000Confidence Level(95,0%) 65852672,4 Confidence Level(95,0%) 10185586,75


A review of data on medium-sized companies shows even greater inequality, that is, a variation of data on assets and profits. The average value of assets for medium-sized companies is 273,668,774 kn, and the value of net profit -9,472,662,52 kn, which means that the majority of medium-sized companies realize loss. The standard deviation of assets tells us that the average deviation from the average value of assets is 236,538,266 kn, while the average deviation of profit from the average values for medium-sized



companies is 36,585,926,43 kn. The coefficient of variation of assets is 85.6%, which again indicates a strong variation, and the coefficient of profit variation is 10.27%, which indicates a slight variation in the profit values in 2012. The distribution of assets value is highly peaked and amounts to 6,034329, sugge-sting strong asymmetry, while the distribution of net profit value is extremely peaked with 15.377 and a slight asymmetry.

Furthermore, an overview of assets and net profit for small companies in the 2012 is given.

Table 7. Descriptive statistics for the size of assets and net profit at the end of 2012 for small companies.

Size of assets Net profit for financial year Mean 54692630,6 Mean 2561997Standard Error 16636653,8 Standard Error 1015466,88Median 21802209 Median 1391172Mode #N/A Mode #N/AStandard Deviation 83183268,8 Standard Deviation 5077334,398Sample Variance 6,9195E+15 Sample Variance 2,57793E+13Kurtosis 11,367682 Kurtosis 2,623732107Skewness 3,22361701 Skewness 1,443691579Range 383282132 Range 21486631Minimum 4846670 Minimum -4786000Maximum 388128802 Maximum 16700631Sum 1367315765 Sum 64049925Count 25 Count 25Largest(1) 388128802 Largest(1) 16700631Smallest(1) 4846670 Smallest(1) -4786000Confidence Level(95,0%) 34336365,5 Confidence Level(95,0%) 2095820,618


After reviewing data for small businesses, even a greater inequality is visible, that is, a variation of assets and profit data. The average value of assets for small companies is 54,692,630.6 kn, and the value of net profit is 2,561,997 kn, which means that most small companies make profit. The standard deviati-on of assets tells us that the average deviation from the average value of assets is 83,183,268.8, while the average deviation of profit from the average values of profit for small companies is 5,077,334.398. The coefficient of variation of assets is 149.02 %, which again indicates a strong variation. The coefficient of the variation of profit is 153.78 %, which indicates a stronger variation in the values of returns for 2012. The distribution of the value of assets is extremely peaked, with a value of 11.367682, suggesting a strong asymmetry. The distribution of net profit value is also peaked, but slightly less than the assets, amounting to 2.623732107 and with an extremely strong asymmetry.

In addition, results of the average values of liquidity ratios and debt ratios in 2012 for small, large and medium-sized companies will be presented. The results are also obtained by descriptive statistics, but only the average values are going to be interpreted .

Table 8. Liquidity ratios and debt ratios for 2012 for small, large and medium-sized companies.

Company size Liquidity ratio Debt ratioSmall 0,692437 3,742606Large 0,387601 0,442019Medium-sized 0,60533 2,883936

Source: created by author



Form these financial indicators it can be concluded that small and medium-sized companies have approximately the same coefficient of liquidity of 0.69 and 0.61, which is a good indicator and which shows that the company has sufficient financial resources (money in bank and till money) to meet cu-rrent obligations . The liquidity ratio for large companies is 0.39 which is significantly worse than in small and medium-sized companies , but still not critical, because it is assumed that the company is insolvent if the value is less than 0.2 (Bešvir, 2008). Liquidity ratios are calculated as a relation of money and money equivalents compared to short-term liabilities. Furthermore, as far as the debt ratio, the coefficients for small and medium-sized companies are extremely high, and should be up to 0.5 (Beškvir, 2008). Large companies with a debt ratio of 0.44 meet the criteria and are not considered overindebted and their bu-siness opeartion is safe, while on the other hand, they have reduced solvency.

After analyzing descriptive statistics, a testing of hypotheses will be conducted. There are following hypotheses:

Ho : θ = θo

H1 : θ ≠ θo

The null hypothesis H0 is false and suggests that the values of assets for a particular company do not deviate significantly from the defined average value.

The hypothesis H1 suggests that the values of assets for each type of company significantly deviate from the defined average values . To test the hypothesis, a bi-directional z-test was used. The H 1 hypothe-sis is divided into sub-hypotheses 1.1,1.2,1.3.

H1.1.: The value of assets for small companies deviates significantly from the defined average value.H1.2.: The value of assets for medium-sized companies deviates significantly from the defined ave-

rage value.H1.3.: The value of assets for medium-sized companies deviates significantly from the defined ave-

rage value.For hypothesis H1.1, an average value of assets of 16 million kuna was determined. The value is

approximated in the way that it is halved compared to the value of 32.5 million kuna, as prescribed by the Accounting Act. Using the bi-directional z-test, the value of p = 0.02003 was determined and under the condition p <0.01 the H1.1. hypothesis is rejected and it can be concluded that the value of assets for small companies does not statistically deviate from the approximated value, that is, the size of the asset of small companies statistically doesn’t deviate significantly from approximated value of assets.

For hypothesis H1.2, the average value of assets of 65 million kn was determined. The value is approximated in the way that it is halved compared to the value of 130 million kn, and that is the value that medium-sized companies mustn’t exceed, because in that case it would be considered a large com-pany, if other conditions prescribed by the Accounting Act would be fulfilled. The bi-directional z-test showed a value of p = 2E-10, and hypothesis H1.2 is accepted under the condition of p <0.01 and it can be concluded that the value of assets for medium-sized companies deviates from the approximated value.

For hypothesis H1.3, the average value of assets of 200 million kn was determined. The value is approximated in the way that exceeds 130 million kn, which is the value that medium-sized companies must exceed to be considered large, given that other conditions prescribed by the Accounting Act were fulfilled. The bi-directional z-test showed a value of p = 0.0000218, provided that p <0.01 hypothesis H1.3. is accepted and it can be concluded that the value of assets for medium-sized companies deviates from the approximated value.

5. ConclusionWith a detailed analysis of companies operating in the tourism sector, typical financial indicators

and analysis of the criteria, according to which companies in the Croatian legislation are divided into small , medium-sized and large, were determined. When defining the sample of research, the choice was limited to small , large and medium-sized companies , whereas micro-companies , trades and organiza-tions operating in the field of tourism were excluded from the sample because of the supposed difficulty of collecting financial reports that are necessary for analysis. Through research, a sample of 93 companies



was determined–25 small companies, 52 medium-sized companies and 16 large companies, and it is evident that the medium-sized companies dominate. The industry most represented is hotels and similar accommodation, while the highest frequency of companies is located in the area of the Adriatic coast. After that, the number of employees, the value of assets and the net profit for 2012 were determined separately for small, large and medium-sized companies. After identifying the above indicators, coeffici-ents of liquidity were calculated- as the ratio of money and money equivalents and short-term liabilities and debt ratios–as a ratio of total liabilities and equity capital. Reference values liquidity coefficients are 0.2, and indebtedness 0.5 (Bešvir , 2008) . Values under 0.2 are not suitable for the company, because the represent a lack of liquidity, and greater than 0.5 indicate over-indebtedness and unsafe investment in the company. Results of descriptive statistics showed extremely high asymmetry in the number of employees , assets and profit–these measures are determined using measures of coefficient of variation, standard deviation and skewness and kurtosis measures . Basically, these were very asymmetric, mainly peaked distributions of data. We talk about flat distribution in case of assets of large companies for 2012. The smallest deviations of aforementioned values were observed in large companies and in the number of employees, assets and net profit for 2012. Medium-sized companies realized loss the most in relation to small and medium-sized companies in 2012. The average loss was -9,472,662.52 kn, while on the other hand, none of the large companies reported it. Furthermore, when analyzing liquidity and debt ratios, similar values of coefficients of liquidity in small and medium-sized companies were observed–around 0.6, which is an indication that the companies are solvent, while in medium-sized companies it is the highest value of debt , above 2 and 3. On the other hand, large companies have the liquidity ratio of 0.3, which is also a sign of sufficient solvency, while the debt ratio is 0.44, which shows that large companies are financially stable with respect to small and medium-sized companies . In order to fulfill the objectives of the paper, the hypotheses are tested using the bi-directional z –test. The hypotheses were confirmed, with the exception of the H.1.1. hypothesis that was rejected because it did not satisfy the condition p <0.01.

Reference1. Aboody, D.; Lev, B. (2000). “Information Asymmetry, R&D, and Insider Gains”. Journal of

Finance 55 (6)2. Zapalska, A. M.; Brozik, D (2007). Managing family businesses in the tourism and hospitality

industry: the transitional economy of Poland,142 Zb. rad. Ekon. fak. Rij. Vol. 25. 141-1653. Ayadi, R. (2008), SME Financing in Europe: Measures to improve the Rating Culture under the

New Banking Rules, SUERF, Vienna4. Bešvir, B. (2008). Kako čitati i analizirati financijske izvještaje. Zagreb. RRiF-plus d.o.o. za

nakladništvo i poslovne usluge5. Brennan, M. J.; Subrahmanyam, A. (1995). „ Investment analysis and price formation in securi-

ties markets“. Journal of Financial Economics. Elsevier. Volume 38, Number 3. pp. 361-381(21)6. Cerović, Lj. (2005). Functional Linking of Basic Financial Statement Quality Features, doctoral

dissertation. Faculty of Economics, University of Rijeka7. Krishnaswami, S.; Subramaniam, V.; (1999). „ Informaction asymmetry, valuation, and the

corporate spin-off decision – the case of voluntary spin-offs“. Journal of Financial Economics. Elsevier. Volume 53, Number 1. pp. 73-112(40)

8. Myers, S. C.; Majluf, N. S. (1984). “Corporate financing and investment decisions when firms have information that investors do not have”. Journal of Financial Economics 13 (2): 187–221

9. Reichel, A.; Lowengart, O.; Milman, A. (2000). “Service quality and service orientation in rural Israeli tourism”. Tourism Management. Vol. 21, pp. 451-459

10. Ullah, F., and Taylor, P. J. (2007) Are UK technology-based small firms still finance con-strained? The International Entrepreneurship and Management Journal, Vol. 3, No. 2, pp. 189–203.

11. Vidučić, Lj. (2001). Capital Structure: Theoretical and Empirical Evidence. Ekonomski pregled. 52 (7-8) 784-800 (2001)



12. Weston, J. F..; Brigham, E. F. (1970). Managerial Finance. Holt, Rinehart & Winston of Canada Ltd. 3rd Revised edition edition. p. 157

13. Croatian Tourism Development Strategy (2013). NN 55/1314. Croatian Turism in Numbers. (2012). Croatian National Tourist Board. Ministry of Tourism

oft he Republic of Croatia. Issue 2013.15. Accounting Act (2007). NN 109/0716. The Act on the Provision of Tourism Services (2010). NN 68/07, NN 88/1017. Hospitality and Catering Industry Act (2013). NN 80/13


Mihael FrančićZvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude

Primljen: 13.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 25.03.2014. UDK 641.87:338.48

Zvanje sommeliera u funkciji jačanja turističke ponude

Profession sommelier in the purpose of strengthening the tourism offer

Mihael FrančićAgromeđimurje d.d. Čakovec

Ruđera Boškovića 10, Čakovec, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Moderna gastronomija, a time i turistička ponuda ne može si dopustiti biti bez sommeliera. Širina ovog zvanja postaje iz dana u dan sve veća; vrijednost sommeliera raste, a time i interes za formalnim školovanjem i edukacijom budućih poznavatelja vina. U radu će biti analizirani teoretski i praktični el-ementi zvanja sommeliera po tematskim cjelinama, mjesto i značaj u turistčkoj ponudi, uključujući kvalita-tivnu, razvojnu i zakonsku dimenziju te perspektive razvoja i budućnost zvanja. Komparativnom analizom utvrdit će se sličnosti i razlike u formalnoj edukaciji za zvanje sommeliera u različitim ustanovama i time spoznati obim i kvaliteta dostupne edukacije. Zaključna razmatranja potvrdit će ulogu zvanja sommeliera u doprinosu održivog razvoja turizma.

Ključne riječi: sommelier, edukacija, vino, enogastronomija

Abstract: Modern gastronomy and therefore tourist offer can not afford to be without a sommelier. Width of the profession is becoming day by day increasing, the value of sommeliers is growing and thus inter-est in formal education and training of future wine connoisseur. The paper will be analyzed theoretical and practical elements of the sommelier profession by thematic units, location and importance of the tourist offer, including qualitative, development and legal dimension and perspective of development and future titles. A comparative analysis will determine the similarities and differences in formal education for the profession of sommelier in different institutions and thus realize the scope and quality of education available. Concluding observations confirm the role of the sommelier profession in contributing to the sustainable development of tourism.

Key words: sommelier, education, wine, enogastronomy

1. Uvod

Vino je jedno od najpopularnijih alkoholnih pića. Smatra se jednim od najvažnijih sastojaka mno-gih europskih i mediteranskih kuhinja, odnosno kultura, stoga iziskuje poseban pristup u ophođenju. Vinski turizam poprima sve veću ulogu i rastući je segment turističke industrije. Definicije vinskog tu-rizma s fokusom na posjete vinogradima, vinarijama, vinskim festivalima i događajima (Hall i sur, 2011.) zasigurno treba upotpuniti susretima s vinom u razvijenoj i bogatoj enogastronomskoj ponudi ugosti-teljskih objekata karakterističnih za turističke i vinske zemlje. Vinski turizam je prilika za razvoj vinarske industrije (Olaru, 2012.), ali isto tako vinarska industrija ima velike koristi od vinskog turizma.

Mnoge vinske regije širom svijeta prepoznale su financijske koristi od unapređenja vinskog turizma te su u skladu s tim, na inicijativu vinogradara, udruga vinogradara i ostalih sudionika u ugostiteljstvu



u vinskim regijama, proveli značajne financijske investicije (Calrsen i Charters, 2006.) za unapređenje i razvoj vinskog turizma.

Jedna od bitnih uloga u kvaliteti i razvoju turističke ponude zasigurno je i školovani i educirani kadar, čiji kvalitetan pristup gostu garantira visoku profesionalnost usluge i zadovoljstvo gosta. Ako gosti tijekom ili poslije izvrsnog jela požele popiti čašu dobrog vina, želja će im sa zadovoljstvom biti ispunje-na. U lakšem snalaženju oko sljubljivanja vina i hrane i odabira odgovarajuće temperature posluživanja, korisno je poslušati preporuku vinskih znalaca. Pogrešno je mišljenje da je sommelier klasičan kušač koji iz prve treba pogoditi o kojoj je sorti vina riječ, porijeklu i starosti. Riječ je o daleko kompleksnijem poslu koji u sebi podrazumijeva i pravilan pristup gostu, preporuku ali i samo posluživanje. Dakako, puno je i finesa, od pravilnog pokazivanja etikete, otvaranja čepa, pa sve do načina držanja boce i ulijevanja vina u čaše.

Cilj rada je analitički prikazati zvanje sommeliera kroz osnovne elemente i potvrditi njegov značaj u turističkoj ponudi kroz praktične elemente enogastronomije i važeće zakonske regulative. Komparativ-nom analizom definirat će se opseg i vrednovati ponuđeni programi edukacije za zvanje sommeliera i na taj način dodatno potvrditi značaj u turističkoj ponudi.

2. Zvanje sommelieraOno što su rock zvijezde bile u šezdesetima, slavni kuhari u devedesetima, sommelieri postaju u

prvim dekadama novog milenija, što znači izrazito privlačno i kreativno zanimanje o kojemu mnogi sanjaju (Filler, 2003.). Uvriježeno mišljenje, ali i predrasuda kako su sommelieri zapravo konobari koji služe vino zasigurno gubi smisao sve većim priznanjem zvanja sommeliera u gastronomskoj i turističkoj ponudi. Na najosnovnijoj razini, sommelier je upravitelj vinima, netko tko nadgleda vinski podrum.

Sommelier je obrazovana osoba, vrhunski poznavalac vinske kulture koja gostu daje preporuku i po-služuje određeno vino uz određeno jelo. Sommelier brine o vinu od trenutka njegove kupovine, čuvanja, pa sve do posluživanja. Obično radi u finim restoranima, specijaliziran je u svim aspektima posluživanja vina kao i sljubljivanja vina i hrane. Uloga mu je više specijalizirnog informatora, nego jednostavnog konobara. U poslovima posluživanja hrane ima stratešku ulogu u rangu glavnog kuhara ili šefa kuhinje. Najbolji sommelieri koriste vještine savjetnika, raspituju se o potrebama i željama, educiraju svoje klijen-te, objašnjavaju osnove u razlikama pojedinih vina, poslovnim ljudima predstavljaju odnose kvalitete i visokih troškova nekih godišta, postaju avanturisti koji sa svojih putovanja svijetom donose kući vina, koje mogu ponuditi svojim gostima. Uspješni sommelieri moraju biti strastveni u dvije stvari: vino i ljudi. U izvjesnom smislu, sommelier je posrednik, koji nastoji oduševiti kupce savršenim sljubljivanjem hrane i vina. Premda je sommelier zvanje koje svatko može posjedovati, postati certificirani i profesionalni poznavatelj vina zahtijeva formalno obrazovanje, iskustvo i neprestano usavršavanje.

U svijetu postoji velik broj tečajeva, treninga i programa za postajanje i usavršavanje sommeliera s brojnim udrugama, asocijacijama, specijaliziranim školama koje pružaju neformalnu i formalnu edu-kaciju. Sve veća potražnja za stručnim uslugama poznavatelja vina, odnosno sommeliera, rezultirala je brojnim programima u različitim ustanovama za edukaciju.

3. Elementi zvanja sommelieraSommelier ima posebnu odgovornost kod posluživanja vina. Trebao bi biti u mogućnosti prepo-

ručiti vino za goste komplementarno s hranom koju naručuju, vodeći računa o platežnoj moći gosta. To znači posluživati vino na odgovarajućoj temperaturi, u pravilnim čašama i u propisnoj ceremoniji. Sommelier ima priliku pružiti visoke standarde na svim područjima ispred kuće koju zastupa.

Dobar sommelier svaki dan uči o novim trendovima. Sommelier je jedna od najvažnijih karika u lancu posluživanja gosta, osoba zadužena za pozitivno ozračje u restoranu. Smještanjem gosta s izrazom dobrodošlice te preporukom jela i odgovarajućeg pića s kojim se jelo sljubljuje, on ulazi u intimni prostor gosta. Treba voditi računa da svojim izgledom i diskretnom promocijom sebe dostojno predstavlja zva-nje i domaćina kojeg predstavlja. Glavni sommelier nekih objekata može također biti uključen u kupnju vina, stvaranje vinske karte i osposobljavanje osoblja za posluživanje i prodavanje vina. Elementi koje sommelier treba posjedovati podijeljeni su u tri skupine (Tablica 1).



Tablica 1. Elementi zvanja sommelier.

VJEŠTINE ZNANJE OSOBINEKomercijalna svijestKomunikacijaPrezentacijske vještine

Opsežno poznavanje vina iz cijelog svijetaPoznavanje zakonodavstvaPolitika i procedura tvrtkeSadržaji i usluge za goste

Visoki standard osobne prezen-tacije, točnost i inicijativaPristupačnost i entuzijastičnostDobro odmjeravanje gostaSposobnost rada pod pritiskom

Izvor: Obrada autora.

Uobičajeni standardi za sve razine tečajeva za sommeliere uključuju sljedeće kompetencije pojedinca:• teoretsko razumijevanje bitnih aspekata koji utječu na ukupno iskustvo okusa i formalno

posluživanje vina i ostalih alkoholnih pića;• praktična sposobnost sljubljivanja hrane i pića, vještina poslovnog upravljanja i sposobnosti

prodaje pića na bilo kojoj razini restorana;• sposobnost točnog opisa cjelokupnog doživljaja okusa i prepoznavanje utvrđenih i razvojnih

tipova svjetskih kvalitetnih alkoholnih pića;• prepoznavanje spektra vrijednosti na svim razinama alkoholnih pića, često u kombinaciji s

određenim tržištem i/ili poslovnim modelom;• stručno i ponizno ophođenje u svim situacijama.Sve u svemu, teorijske činjenice se apsolviraju kako bi ih stavili u kontekst i način na koji će ih gost

razumjeti i cijeniti, kako bi što više uživao u svome piću.

4. Mjesto i značaj u turističkoj ponudiJedna stara rimska poslovica kaže: „Da bi upoznao jedan narod sjedni za njegov stol, probaj njegovu

hranu i pij njegovo vino, onda ćeš znati kakvi su ti ljudi” (Mujkić, 2013.). Sama priroda vinarske industrije dovodi je do sjedinjenja s turizmom, pružajući turistu mogućnost da iskusi povijest, hranu, kulturu, nove mirise, zvukove i okuse, kombinaciju kulture, životnog stila i područja. Vinski turizam, a time i enoga-stronomska ponuda doživljava eksponencijalni rast u mnogim vinskim regijama širom svijeta. Razlozi ovog rasta su višestruki, a najčešće se povezuju s težnjom modernog čovjeka da pobjegne od gužve i stre-snog poslovnog života i da ubaci u „slow“ brzinu u slobodno vrijeme (Krstulović Carić, 2010.). Nerijetko su sommelieri jedinstveni promotori kulture stola, hrane i vina s neizostavnom ulogom u promicanju kvalitetnijeg poimanja truda koji pružatelji turističkih usluga daju za cjelovit i sveobuhvatan ugođaj na-mjenskih i ciljanih posjetitelja. Važeći zakonski i provedbeni propisi iz područja ugostiteljstva i turizma definiraju pravila za dodjeljivanje kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel, gdje ujedno propisi o ka-tegorizaciji1 određuju tematiku ponude vina. Isto tako, ugostiteljski objekti iz skupine retorani2 u kojem se pretežito pripremaju i poslužuju topla i hladna jela koja zahtijevaju složeniju pripremu te ostala jela i slastice, poslužuju pića i pripremaju i poslužuju napici, iziskuju uslugu sommeliera.

Prilikom sastavljanja vinske karte treba voditi računa o asortimanu i kvaliteti jela. Vinska karta se sastavlja nakon što je utvrđen jelovnik, jer se jela i vina tijekom blagovanja trebaju nadopunjavati u miri-su i okusu te činiti jednu cjelinu. Isto tako, vinska karta sastavlja se na temelju poznavanja potreba, želja, navika i platežne moći gostiju. Svako jelo koje se nudi trebalo bi se slagati s jednim ili više vina ponuđe-nim u vinskoj karti. Slaganje vina i jela ovisi o ponudi ugostiteljskog objekta, regiji i kategorizaciji objek-ta. Minimalne ugostiteljske usluge i posebni standardi propisani su brojnim pravilnicima3 pri čemu su definirani zahtjevi u pogledu držanja vina i to prema kategorijama, rangovima i načinima posluživanja4.

1 Prema pravilniku za dodjelu oznake kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel (NN 36/12).2 Prema pravilniku o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina restorani, barovi,

catering objekti i objekti jednostavnih usluga (NN 82/07 i 82/09).3 Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli (NN 58/08).4 Prodaja najmanje po dvije vrste bijelog i crnog vina na čaše. Isto tako mini bar hotelske sobe mora imati

barem dvije vrste vina.



U vinskoj kulturi vrlo važno mjesto zauzima postupanje s vinom za vrijeme njegovog serviranja, odnosno služenja. Vino se servira po određenim pravilima koja podrazumijevaju izbor vina i prezenta-ciju boce s vinom, otvaranje boce, točenje prethodno temperiranog vina u odgovarajuće čaše i jednog kulturnog umjerenog pijenja vina do granica koje ne prelaze granice pijanstva. Pri izboru vina u resto-ranu gost može sam odabrati vino uz prethodno odabrano jelo, a na usluzi mu je uglavnom konobar ili sommelier. Svaki bolji restoran raspolaže s odgovarajućom vinskom kartom iz koje se vide podaci o vrsti vina, godini berbe, kategoriji kvalitete, sadržaju šećera i alkohola, zapremnini boce i naravno na kraju o njegovoj cijeni.

5. Komparatvna analiza programa izobrazbe za sommelieraProgram za izobrazbu sommeliera namijenjeni su osobama koje se žele educirati o vinu i kulturi ispi-

janja vina. Najčešće se upoznaju organoleptičke osobine vina, tehnika degustiranja, ocjenjivanja vina i kul-tura stola. Po završetku upisanih programa budući poznavatelji vina posjeduju znanja samostalnog nabav-ljanja i razvrstavanja vina, kreiranja vinske karte, pravilnog skladištenja i posluživanja različitih vrsta vina.

Postupak uparivanja istih ili srodnih činjenica i utvrđivanje njihovih sličnosti ili razlika na primjeru ponuđenih programa izobrazbe sommeliera provodit će se na dostupnim programima različitih ustanova za edukaciju i sommelierskom tečaju Hrvatskog sommelier kluba.

U radu su komparirane osnovne značajke programa izobrazbe za sommeliere kao što su stečeno zvanje koje se dobiva uspješnim završetkom, vrijeme trajanja, uvjeti za upis i uvjerenje koje se dobiva završetkom programa izobrazbe.

Odabrane ustanove koje na području naše zemlje nude programe izobrazbe za sommliera su sljedeće: Suvremeno učilište u Splitu, Pučko otvoreno učilište Zagreb, Diopter otvoreno učilište, Ugostiteljsko-tu-rističko učilište Zagreb, Turističko ugostiteljska škola u Splitu, Pučko otvoreno učilište Zaprešić, Pučko otvoreno učilište Donja Stubica, Pučko otvoreno učilište Žižić, Hrvatski sommelier klub.

Tablica 2. Rezultati komparativne analize dostupnih programa izobrazbe za zvanje sommeliera.

USTANOVA STEČENO ZVANJE

VRIJEME TRAJANJA UVJETI ZA UPIS UVJERENJE

Suvremeno učilište u Splitu Sommelier 80 školskih

sati Srednja škola Upis u radnu knjižicu

Pučko otvoreno učilište Zagreb

Konobar–specijalist sommelier

265 školskih sati

Završena najmanje srednja stručna sprema u trogodišnjem trajanju za zanimanje konobar, vinar

ili srodna zanimanja iz obrazovnog područja turizam

i ugostiteljstvo, stariji od 15 godina

Upis u radnu knjižicu

Diopter otvoreno učilište Sommelier/ka 122 školska sata Osnovna škola Upis u radnu

knjižicuUgostiteljsko–turističko učilište Zagreb Sommelier 80 školskih

sati Osnovna škola Uvjerenje o usavršavanju

Turističko-ugostiteljska škola Split Sommelier/ka 160 sati Osnovna škola Upis u radnu

knjižicuPučko otvoreno učilište Zapršić Sommelier 1-4 mjeseca Osnovna škola Upis u radnu

knjižicu

Pučko otvoreno učilište Žižić Sommelier 60 školskih

sati

Srednja škola, liječničko uvjerenje o nepostojanju

kontraindikacija za obavljanje poslova za navedeno znimanje

Upis u radnu knjižicu



Pučko otvoreno učilište Donja Stubica

Sommelier viši peharnik s

certifikatom70 sati Srednja škola 18 godina

starostiUpis u radnu

knjižicu

Hrvatski sommelier klub Sommelier I. razine 18 sati Nema Diploma

Izvor: Istraživanje autora.

Komparativnom analizom (Tablica 2.) na uzorku od nekoliko dostupnih programa izobrazbe za sommeliere u Republici Hrvatskoj ustanovljeno je da su ustanove koje provode programe osposobljava-nja ili usavršavanja u većini slučajeva otvorena učilišta s verifikacijom od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske te se upisuju u radnu knjižicu. Naziv stečenog zvanja najčešće je sommelier. Vrijeme trajanja programa je različito i može trajati od 18 do 265 sati. Uvjeti za upis su za-vršena osnovna ili srednja škola, dok pojedini programi postavljaju ograničenje u broju godina.

Završeni program osposobljavanja najčešće se upisuje u radnu knjižicu što predstavlja potvrdu pri-likom zapošljavanja i daje određenu kvalifikaciju prilikom traženja posla. Hrvatski sommmelier klub ne traži nikakve uvjete za pristupanje osposobljavanju, izdaje diplomu završenog I. stupnja, što svakako predstavlja potvrdu o osposobljenosti formalnog poznavanja vina.

Provedena komparativna analiza daje nam uvid u dostupne programe izobrazbe za zvanje somme-liera. Rezultati analize pridonjeli su vrednovanju pojedinih programa prema osnovnim značajkama. Bitnija razlika u programima je u samom vremenu trajanja što upućuje na opširnost edukacije. Ostale značajke programa edukacije ne pokazuju bitnija odstupanja što ukazuje na određenu homogenost po-nuđenih programa za edukaciju.

6. ZaključakSvijet sommeliera raste velikom brzinom i ljudi koji se odluče ući u njega imaju veliku šansu postati

dio jednog vrlo dinamičnog i kompleksnog društva. Sve veća ponuda, ali i potražnja vina dovela nas je u situaciju da nam treba osoba koja ta vina zna izabrati i koja će znati dati stručan savjet potrošaču. Sve veću ulogu sommelieri imaju i u edukaciji, bilo da je ona namjenjena stručnjacima i kolegama radi usavr-šavanja, ili potrošačima koji se žele približiti ovom zanimljivom i vrlo kompleksnom svijetu.

Čovjek koji se opredjeli za ovo vrlo traženo i bitno zanimanje treba posjedovati nekoliko kvaliteta i mora se usavršavati iz dana u dan, kako na profesionalnom tako i na privatnom planu. Nije dovoljan jedan tečaj ili poneka degustacija, nije dovoljno višegodišnje iskustvo, ako ono ne ide u širinu, isto kao i način komunikacije. Početak ovog puta svakako nastaje sa željom za jednim drugačijim, dinamičnijim i otvorenijim životnim stilom. Ako smo se opredijelili za kvalitetu u turizmu, nju svakako trebaju nositi stručni i visokoeducirani kadrovi. Ono što mora biti naše zajedničko opredjeljenje, kako u vinarstvu tako i u turizmu, je kvaliteta bez kompromisa. Iako naše vinarstvo posjeduje iznimnu kvalitetu, prava će po-tvrda kvalitete biti onog trenutka kad domaće vinarstvo u vlastitom turizmu nađe svoje tržište i siguran put razvoja.

Ovim radom postignuti su ciljevi prepoznavanja i određivanja zvanja sommeliera kao značajnog u svrhu jačanja turističke ponude. Komparativna analiza rezultirala je definiranjem obujma dostupnih programa izobrazbe, dok je izostala značajnija diferencijacija navedenih programa. Prepoznata istovjet-nost dostupnih programa ukazuje nam na sličan pristup edukaciji od većine ustanova koja nude program izobrazbe za sommeliera.

Literatura1. Calrsen, J ; Charters, S. (2006). Global Wine Tourism. Wallingford, CAB International.2. Filler, M. What Makes a Great Sommelier? http://www.departures.com/articles/what-makes-a-

great-sommelier (03.02.2014.)3. Hall, C. M.; Sharples, L.; Cambourne, B.; Macionis N. (2011). Wine Tourism Around the

World. New York, Routledge.



4. Krstulović Carić, I. Vinski turizam. http://www.supermarketi.info/index.php?mod=kolumne&nid=14 (01.02.2014.)

5. Mujkić, A. LifeStyle: Vino piće bogova i ljudi. http://kameleon.ba/lifestyle-vino-pice-bogova-i-ljudi/ (17.01.2014.)

6. Olaru, O. (2012). “Wine tourism – an opportunity for the development of wine industry”. Anale. Seria Stiinte Economice. Timisoara. vol. XVIII/Supplement, Timisoara, Faculty of Eco-nomics, Tibiscus University in Timisoara, str. 158-165.

7. Ostojić, V. Sommelier, zanimanje budućnosti. http://sommelier.hr/hello-world (18.01.2014.)8. Pavilnik o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina restorani,

barovi, catering objekt i objekti jednostavnih usluga (NN 82/07 i 82/09).9. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz

skupine hoteli, NN 66/13.10. Pravilnik za dodjelu oznake kvalitete ugostiteljskog objekta vrste hotel, NN 36/12.


Petar Gardijan, Boris Dorbić, Anita PamukovićBrendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica

Primljen: 11.02.2014. Pregledni radPrihvaćen: 03.03.2014. UDK 338.48+582.916(497.581.2)

Brendiranjem masline do promjene krajobraza, bolje zaštite i većeg turističkog prometa Vodica

Achieving change of scenery, better protection and greater tourist circulation in Vodice by branding the olive

1 Petar Gardijan, 2 Boris Dorbić, 3 Anita Pamuković1 Veleučilište u Šibeniku, Bana Ivana Mažuranića 34, 22 000 Šibenik, Hrvatska

2, 3 Veleučilište „Marko Marulić“ u Kninu, Krešimirova 30, 22300 Knin, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Vodički turistički potencijal danas predstavljaju kulturno-povijesno nasljeđe, stacionarni kapaciteti u hotelima i apartmanima, more, razvedena obala s otocima, nacionalni i parkovi prirode, med-iteranska klima i biljne kulture, među kojima su krajobraznu sliku prošlosti, maslinika i vinograda, zam-jenili bor, brnistra i crnika, izložene čestim požarima. Vodičani sve više dolaze do uvjerenja da je gostima potrebno nuditi više od mora, plaže i sunca – ponude tipa 3S, da se danas, sukladno turističkim trend-ovima, trebaju okrenuti brendiranju tradicionalnih vrijednosti ‘siromašne’, ali zdrave, kuhinje u kojoj je dominiralo, uz ribu i pršut, dalmatinsko povrće i ratarsko bilje (špinat, blitva, zelena salata, rajčice, ljutika, luk, sjekirica, itd.), te osobito crne i zelene masline, maslinovo ulje te crno i bijelo vino. Brendiranje maslina osigurava veću potražnju i veći plasman proizvoda masline, a time i mogućnosti proizvodnje, povratak Vodičana maslinarstvu–čišćenju zapuštenog zemljišta i oživljavanju starih i podizanju novih maslinika. Sve to mijenja krajobraznu sliku i daje novu krajobraznu vrijednost turističkoj destinaciji Vodice.

Rad pokazuje kako se brendiranjem, novim pristupom valoriziranju tradicionalne zdrave vodičke prehrane, dokazanom ljekovitosti maslinki i maslinovog ulja, mijenja gastronomska i krajobrazna ponuda te zaštita okoliša Vodica sukladno turističkim trendovima.

Ključne riječi: maslina, krajobraz, ukrasno bilje, fitocenologija, brend, turizam

Abstract: The touristic potential of Vodice is represented today by: cultural-historical heritage, station-ery capacities in hotels and apartments, sea, indented coast with islands, national and nature parks, Medi-terranean climate and plant cultures, where the landscape picture of past, olive orchards and vineyards, has been replaced with pine trees, brooms and holm oaks, which are exposed to frequent fires. Residents of Vodice are increasingly coming to belief that it is necessary to offer their guests more than just sea, beach and sun – offers type 3S, and, in compliance with touristic trends, turn to branding of traditional values of „poor“, but healthy cuisine, dominated with Dalmatian vegetables and farm plants (spinach, mangel, let-tuce, tomato, top onion, onion, hatchet, etc. ) along with fish and prosciutto, and especially black and green olive, olive oil, and red and white wine. Branding the olive ensures bigger demand and better ranking of the olive product, and, at the same time, the options of production, return to olive-growing – cleaning of aban-doned terrains and revival of old and erection of new olive orchards. All this together changes the scenery picture and gives a new landscape value to the tourist destination Vodice.

Experience has shown how branding, new approach to valorisation of traditional Vodice cuisine, proved curative properties of olives and olive oil change the gastronomy and landscape offer, as well as the environment protection of Vodice, and all according to touristic trends.

Key words: olive, landscape, ornamental plants, phytocenology, brand, tourism



1. Uvod

Današnji izgled i život grada Vodica uglavnom su odredila dva procesa u drugoj polovici XX. stolje-ća: prvi, ubrzano izjednačavanje načina života u svjetskim omjerima (globalizacija) i drugi, orijentacija na turizam (Belaj, 2008.). Gospodarske i društvene promjene su nemilosrdno lomile stari, tradicijski miran, marljiv seoski život vezan na zemlju, uzgoj maslina, vinove loze, višnje maraske, smokve, povrća i žitarica. Premda na moru, „ribarstvo i pomorstvo nisu nikada zauzeli važnije mjesto u njihovu gospodar-stvu... (ali i) zemlja koju su obrađivali najvećim dijelom nije bila u njihovom punom vlasništvu“ (Belaj, 2008.).

Vodice su danas uzoran primjer prerastanja „težačkog sela“ u pravu turističku destinaciju – grad turizma. Razvoj turizma i prerastanje ‘sela u grad’ odvijao se u tri faze: 1. radničko–sindikalnog tipa od 1995.-1969., 2. masovnog sezonskog tipa 3S, kada su izgrađeni veliki hoteli: Punta, Olimpia i Imperijal od 1970-1990. i 3. faza selektivnog turizma od 1996.- do danas.

Vodice su danas pred velikim ‘globalnim’ izazovom: grad ima mediteransku klimu i preduvjete za razvoj selektivnog turizma, turizma po mjeri svojih gostiju, zasnovanog na prirodnim, kulturno-povije-snim i ljudskim resursima, uz more, kupanje, sunčanje, zabavu na plaži, izlete u kulturne centre: Šibenik, Zadar i Split, ekološku poljoprivredu, zdravi život u očuvanoj prirodi, zdravu mediteransku prehranu, ruralni turizam u poljima, uzvisinama i brežuljcima zaleđa te otočni turizam, na otocima šibenskog ar-hipelaga i morski na brodovima i jahtama na morskoj površini.

Danas je zaštita okoliša nesumnjivo jedna od najzahtjevnijih i najsloženijih aktivnosti koja zadire u sve dijelove organizacije ljudskoga društva. Međutim, ljudske potrebe, životne navike i interesi, koje priroda neposredno ne može zadovoljiti, neprestano rastu. Stoga, oslanjajući se na prirodu, ljudi stvaraju nove elemente i oblikuju vlastiti okoliš, različit od prirodnog (Dorbić et al., 2010., 24).

Urbana jezgra Vodica još uvijek je očuvani dio gusto poredanih tradicionalno građenih objekata čiju sliku narušavaju novoizgrađene višekatnice. Ovaj dio grada obogaćen je alejama i parkovima. Veliki napredak je postignut zelenom kampanjom „Više cvijeća – manje smeća“. Danas je u Vodicama vidljivo mediteransko urbano zelenilo, uređeni vrtovi s maslinama, smokvama, povrćem i drugim ukrasnim biljnim vrstama.

Tablica 1. Statistika dolazaka i noćenja gostiju u razdoblju od 1955. do 2013. (u 000)

Godina 1955 60 65 70 75 80 85 90 95 2000 05 10 13Noćenja 14 189 234 294 508 637 681 475 4 431 769 879 1065Dolasci 2 13 21 29 52 52 75 53 1 85 146 165 181

Izvor: Turistička zajednica grada Vodica.

Slika 1. Masline u vrtovima Vodica. Slika 2. Priznanje Plavi cvijet 2012 za grad Vodice.

Izvor: Gardijan, 2014. Izvor: Gardijan, 2014.

Ideja rada je ukazati na značenje masline kao zdrave hrane, krajobrazne slike i zaštite od požara, te još jedan brend u ‘obitelji’ vodičkih brendova. Kako je čovjek – kupac, potrošač, gost – iznad svega emocionalno biće to je kod brendiranja važno osvojiti ljudske emocije – ‘srca’ ljudi. Jer ako se ne osvoje



‘srca’ ljudi sigurno neće ni ‘džepovi’. Zato brendiranje podrazumijeva potrebu korištenja timskog rada, umjetnosti i prirodnih i društvenih znanosti, znanja i iskustva, teorije i prakse.

2. Maslina–biološke, ekološke i krajobrazne značajkeMaslina (Olea europea L.; porodica Oleaceae) je zimzeleno stablo, a potječe iz Sredozemnog bazena

(Zohary & Spigel-Roy, 1975.), dok je kultivirana u njegovom istočnom dijelu. U grčkoj mitologiji prema Herodotu, postanak prve masline se pripisuje božici Ateni i Heraklu. Stari Heleni su maslinu smatrali svetom biljkom i od nje izrađivali kipove i sl. Osim Helena, i Rimljani su smatrali maslinu svetom bilj-kom, a u kršćanskom svijetu maslinovo ulje se poistovjećuje s duhom božjim (Miranović, 2006.). Pri-lagođena je uvjetima suptropske klime (Lavee, 1992.). Stablo je u uzgoju visoko 3-15 m, a gospodarski je važna u prehrambenoj industriji. Najveći proizvođači maslina u Europi su Španjolska, Italija, Grčka i Portugal (Miranović, 2006.). Svi kultivari masline imaju ukrasne vrijednosti (deblo, kora, habitus, list, plod itd).

Maslina je važna voćna kultura većine mediteranskih zemalja. Širenje uzgoja masline na području Dalmacije je započelo za vrijeme francuske vladavine. Prisutna je i na sjeveru županije, tako da njen uz-goj seže i do općina Unešić, Drniš, Oklaj, Kistanje. Zbog prilagodbe različitim mikroklimama i različitim ekotipovima, domaći kultivari masline stvorili su prilagodbu u različitim okruženjima, kao što su: razli-čiti habitus, veličina i otpornost na biotički stres od bolesti i štetnika, abiotičku prilagodbu, otpornost na sušu i hladnoću itd. Lokalni kultivari su zanimljivi u oplemenjivanju zbog njihove razvijene otpornosti na abiotske i biotičke stresove (Ellstrand, 1992., Fabrizio et al, 2004., Vijayan et al., 2003., 2004.). Na ši-benskom području se može istaknuti kultivar Krvavica, koji je tipičan za skradinsko područje i odlikuje se prilagodbom na niže temperature od oblice koja se preferira za obalna područja. Upravo na takvim lokalnim kultivarima treba stvarati brend i priču, a proizvodnju modificirati na dohodovniju ekološku. Rasadničarska proizvodnja lokalnih kultivara od neprocijenjive je važnosti za uzgoj i zasnivanje novih plantaža (Borzan, 1987.). Osim u ruralnom krajobrazu, maslina je prisutna i u gradskom. Kako raste trend zasnivanja i obnavljanja maslinika tako se maslina sve više korisiti i u vodičkim krajobrazima. Njena otpornost na sušu i manjak hranjiva u tlu još je jedan od čimbenika učestale primjene u gradskim krajobrazima. Maslina i loza, maslinarstvo i vinogradarstvo predstavljali su osnovne gospodarske dje-latnosti Vodica kroz dugu povijest. Vodički krajobraz su krasili maslinici i vinogradi, terase obrađene zemlje. Pojava turizma 1960.-ih promjenio je gospodarstvo Vodica i turizam postaje glavnom orjentaci-jom. Maslina i loza se zanemaruje, a prostore maslinika i vinograda, kao ‘korov’ osvajaju borove šume, koje gotovo svake godine zahvaćaju požari. Nakon požara ostaju crne slike krajobraza koje šalju loše poruke turističkom tržištu.

Najpoznatije vrste maslina u Europi su divlja maslina (Olea europaea oleaster L.) i pitoma masli-na (Olea europaea sativa L.). Mastrinka ili divlja maslina u nas je obilnije zastupljena samo na nekim otocima, dolazi sporadično kao grm i sastavni je element šume crnike. Divlja maslina može rasti u sa-stojinama uz alepski bor. Promatrajući vegetaciju maslina raste u mediteransko-litoralnom području koje obuhvaća veći dio otoka, uski priobalni pojas te srednju i južnu Dalmaciju (Alegro, 2000.). Pitoma maslina je jednodomna biljka. Ona je zimzeleno stablo, krošnje u obliku vaze, grma i sl. Pradomovina joj je Palestina. Listovi su odozgo tamnozeleni, goli, sjajni, veličine 4,7 cm, kopljasti do duguljasto eliptični, kratkog šiljastog vrha, klinaste osnove, cijelog i prema dolje povinutog ruba (Idžojtić, 2009.). Plod je jaja-sta, sferična ili cilindrična koštunica tamnocrvene, ljubičaste ili crne boje, koja sadržava od 15-30 % ulja. Veličina ploda varira o kultivaru (Miranović, 2014.). Korijenje je razgranato i dobre upojne moći. Tlo za uspješan uzgoj masline treba biti rahlo, duboko s dobrim kapacitetom za vodu. Maslina je osjetljiva na suvišak vode pa nisu dobra teška glinovita i slabo propusna tla. Kritično razdoblje prema vlazi je mjesec kolovoz i rujan kad plod intenzivno raste.

Kod nas je maslina nerijetko sađena na plitkim i karbonatnim tlima (podnosi čak do 70 % karbo-nata u tlu). Najprikladniji pH za maslinu je između 7 i 8. Najbolja su drenirana pjeskovita ilasta tla. U praksi se preporučuje da se maslina ne uzgaja gdje temperature padnu ispod -5 C. Potrebno je izbjegavati vjetrovite položaje (Krpina, 2004.).



Tijekom vremena formirali su se raznoliki i specifični agrarni pejzaži kao što su oazni rasporedi poljoprivrednih površina ograđenih kamenom u kojima je prvenstveno sađena vinova loza pojedinačno s maslinama ili je bila okružena maslinama (Kalogjera, 1996.).

Slika 3. Maslina kao lončanica. Slika 4. Drvored maslina.

Izvor: Dorbić, 2014. Izvor: Gardijan, 2014.

Na Mediteranu se maslina primjenjuje kao voćna i ukrasna vrsta. Ona se u vrtnom oblikovanju ko-risti kao pojedinačno stablo, za drvorede ili grupe s ostalim mediteranskim drvećem. Kao primjer toga u Vodicama, okolni maslinici u zajednici s kamenom i makijom čine prekrasnu krajobraznu vizuru. Razvoj turizma, otvorenost k Europi i svijetu, ekološka propaganda sve više tjera ljude na povratak u prirodu, polja, maslinike i stvaranje okolne prirode u gradu. Maslina se odlikuje dekorativnom tamnozelenom krošnjom i deblom koje tijekom starenja poprima krivudave forme. Plodovi sazrijevaju od listopada do sredine studenog. Ona se može koristiti i kao dekorativna lončanica, a i za izradu bonsaia. Dobro pod-nosi rez i formiranje različitih oblika krošnje. Prikladna je i kao vjetro–zaštitna vrsta u agrošumarstvu.

Pejzaž našeg Primorja karakterizira kombinacija bijelosivog vapnenca ponegdje s crvenim skelet-nim tlom te slab vegetacijski pokrov svijetlozelenog bora i tamnozelene makije (Kalogjera, 1996.).

3. Korisnost i vrijednost maslina te maslinova uljaMaslina je biblijska, veličanstvena, palestinska, egipatska, grčka, dalmatinska, istarska, mediteran-

ska, Mojsijeva, Isusova, Muhamedova, jeruzalemska, atenska, barska, kaštelanska, lunska, vodička... ma-slina, uljika, ljekovateljica, rasvjetiteljica, grijateljica, ukrasiteljica, posvetiteljica, kruniteljica, vjekovna hraniteljica, melem za tijelo i dušu, čovjekova vjerna pratiteljica. O postojanosti govore živi primjerci: Kretske masline, 3.500 g., Barske, 2.000 g., Kaštelanske 1.500 g..., o svetosti Atenjani, Mojsije, Krist i Mu-hamed, dalmatinski, hrvatski, francuski, talijanski, španjolski težaci, uzgajivači. Uz vinovu lozu i vino, samo su maslina i ulje doživjeli toliko priznanja i slave. Pradomovina masline smatra se Palestina i Mala Azija, odakle se proširila na cijeli Mediteran, a kasnije i na djelove Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Australije. I danas se nad Jeruzalemom uzdiže Maslinska gora, najsvetija gora u svijetu, s koje je, prema Luki, Isus uzašao na nebo.

Zelene i crne masline i maslinovo ulje, uz ribu i povrće, u osnovi su odredili ‘zdravu’ mediteransku kuhinju. Biološke, prehrambene i ljekovite vrijednosti maslina i maslinovog ulja potvrđuje mediteransko stanovništvo zdravstvenim karakteristikama uvjetovanim ‘mediteranskom prehranom’, a to potvrđuju i istraživačke studije kojima je uspoređena kontinentalna s mediteranskom prehranom. Naime, medi-teranska kuhinja, uz svakodnevno konzumiranje maslinova ulja, njenim korisnicima omogućava niže vrijednosti kolesterola u krvi i rjeđe koronarne bolesti te rjeđe srčane bolesti. Maslinke i maslinovo ulje nisu ciljani lijek, ali djeluju dugoročno, preventivno i ljekovito na pojavu mnogih oboljenja. Maslinovo drvo bogato jedinstvenim šarama, pogodno je za rezbarenje, izradu suvenira i vrlo cijenjenog namještaja.

Brendovi i brendiranje vodičkih maslina i Vodica u novom mileniju imaju osobito ulogu: a) sred-stva, ‘magneta’ privlačenja, pružanja doživljaja, ugleda, prestiža, položaja na tržištu, statusa,... kupcima, gostima i b) ‘čuvara’, ‘sidra’ koje zadržava kupce, goste, zato što utječu na razinu zadovoljenja potreba,



doživljaja, način života, kreiranja životnog stila, na ugled i status svakog korisnika vodičke masline i gosta Vodica.

S obzirom na bitno promijenjeno stanje na tržištu, višak ponude svih proizvoda, i maslinova ulja i kreveta te manjak kupaca i gostiju, prisiljava sve ponuđače i vodičke maslinare te iznajmljivače ‘kreveta’, da spletove svoje ponude proizvoda, usluga, atrakcija i događanja te cijene, prodaju, promociju, odnose, procese i progres kvantitativno, kvalitativno, emocionalno i intelektualno sve brže prilagođavaju nadola-zećim tržišnim promjenama, koje se odlikuju sve većom ponudom i manjom potražnjom.

4. Brend i brendiranje vodičkih maslina i Vodica“Prvi dokumentirani dokaz o pozitivnim učincima brendinga pojavio se potkraj pedesetih godina 20.

stoljeća. Tada se počelo primjećivati da su potrošači spremni platiti više za brendirane proizvode – čak i kad su nebrendirani bili iste kvalitete, odnosno izgleda ili okusa. ..., uključivanje vrijednosti i osjećaja u brend, što će ga izdvojiti od ostalih, razvilo se 1970-ih i 1980-ih godina” (Lindrstrom, 2009., 22). Od tada, “jedna za drugom, gospodarske grane shvatile su da su svijest o postojanju brenda, percepcija kvalitete, lojalnost potrošača te snažne asocijacije na brand i osobnost nužni za tržišno natjecanje” (Pike, 2010., 2017).

Temeljni smisao brendiranja je u misiji brenda koja podrazumijeva želju da se život čovjeka učini ‘vidljivijim’, boljim, smislenijim, sretnijim. Kako prehrambenim proizvodom (pnpr. Coca-Colom, Vege-tom) stvarati svijet koji, osim hrane za tijelo, pruža nadu i ugled? Kako to krijepe dušu kršćanski brendo-vi: Božić i Djed Mraz? Ljudsko shvaćanje svijeta u potpunosti se zasniva na svih pet osjetila – vidu, sluhu, mirisu, okusu i opipu te emocijama. Sva su osjetila vezana na pamćenje direktno i indirektno na emocije. Tako sunčani dan ili dan velikog slavlja pruža drugačije slike, zvukove, mirise, okuse i emocije vodič-kih maslinika i Vodica od oblačnog ili običnog dana. Dobrodošlica, ljubaznost, poštovanje, uvažavanje, suosjećanje, sigurnost, istina, sloboda, red, emocionalne, racionalne i duhovne su potrebe svih kupaca i gostiju, pa tako i vodičkih. Uvijek je tijelu potrebna dobra i zdrava hrana, san i ljudska toplina. Svim poduzetnicima, maslinarima, ugostiteljima, trgovcima, iznajmljivačima ‘kreveta’ moraju biti poznate ove činjenice; ako jesu, onda bi ih svakako trebali upakirati u svoj paket ponude maslinova ulja i ‘kreveta’.

Stvaranje pozitivnih asocijacija i ugodnih emocija prema vodičkim maslinama, maslinovom ulju i Vodicama, suština je njihovog brendiranja. Time vodičke masline i maslinovo ulje te Vodice osjetilno i emocionalno postižu bolji doživljaj i jaču snagu privlačenja – postaju ugledniji i vrijedniji brend. Tu “emocionalnost predstavlja drugačiju vrstu osjetilne sposobnosti, dodatnu i integrativnu” (Lewis; Amini i Lannon, 2009., 195). Emocionalna ispunjenja/neispunjenja ljudima su stalni životni vodiči. Čovjek je oduvijek najdjelotvorniji i najprijemčiviji kada pozitivno emocionalno djeluje i kada se na njegove emo-cije djeluje preko svih pet osjetilnih kanala. Važno je znati da sinergijskim djelovanjem svih pet osjetila u ljudskom emocionalnom umu nastaju brendovi, korisni i vrijedni proizvodi, usluge, atrakcije, događanja i odnosi. Brendovi su danas postali, ne samo ekonomska, nego i šire društvena i kulturološka dobra. Tako imidž, ugled, brend Vodica, nije samo vodička, nego i vrijednost Šibensko-kninske županije, Dalmacije, Hrvatske, Europe i svijeta. Svijet se danas bitno promjenio i dok su ‘proizvođači’ prije pobjeđivali uz pomoć superiorne efikasnosti ili kvalitete, danas moraju pobjeđivati pomoću kreativnosti. “Ne može se pobjediti uz pomoć bolje jednakosti; pobjeđuje se jedinstvenošću” (Kotler, 2004., 65). Stoga, Vodičani danas trebaju shvatiti da je, svatko od njih, kao i svaki gost, jedinstveno biće tijela, racija, emocija i duha te da imaju posebne fizičke, racionalne, emocionalne i duhovne potrebe, želje, motive i očekivanja, da su svi intelektualno, emocionalno i duhovno inteligentne osobe, da su kupci, gosti važni “kao kraljevi” i da je u komunikaciji s njima važno ‘sve’, od uređenog kućnog dvorišta, ulice, ukupnog okoliša, polja maslina, preko izložbi svojih proizvoda, degustacija, prodajnih akcija, staza masline i maslinova ulja, specijaliteta s maslinama i dr. Danas je nužno tražiti bolja kreativnija, konkurentnija rješenja koja će kupce, goste, ne samo zadovoljiti, već oduševiti i usrećiti, a na taj način i pridonijeti brendiranju vodičke masline, grada Vodica, njegovih prodavača i kupaca, gostiju.



Prikaz 1. Marketinški splet suvremenih ponuđača.Prikaz 1. Marketinški splet suvremenih ponuđača.

Izvor: Gardijan, 2013.

Slika 5. Vodički maslinici mijenjaju krajobraznu sliku agrarnog krajobraza Vodičkog zaleđa.

Izvor: Gardijan, 2013

Opstanak i razvoj vodičkih maslinara i turističke destinacije Vodice na globalnom tržištu sve je pod jačim utjecajem konkurencije i sve bržim tržišnim promjenama, regionalnim i globalnim ekonomskim krizama koje su se pokazale početkom novog milenija. Sve to zahtijeva stalno inoviranje ponude, živu i simboličnu komunikaciju, neprekidno dopadljivu, atraktivnu, osjetilno i emocionalno privlačnu ponudu.

Ostvarivati prave, vrhunske doživljaje, doživljaje oduševljenja svojih kupaca, gostiju stvar je ‘go-stoprimstva i gostoljubivosti’, empatije, ugodnih priča, dijaloga, govorenja i slušanja, iskrenja moždanih neurona, mudrog ponašanja Vodičana. To je zasigurno najteže, ali i najvažnije da vodički maslinari i ostali Vodičani s ljubavlju za goste čuvaju i razviju ‘pejzažne slike’ svojih dvorišta, parkova, ulica, ljepotu grada, njegove obale i zaleđa.

5. ZaključakNa Mediteranu je maslina česta u dvorištima, ulicama i gradskim parkovima kao ukrasna vrsta u

sustavu gradskog zelenila. U svijetu se uvelike radi na razvoju kultivara boljih genetskih resursa s vi-šim prinosom i većom prilagodljivošću. Njenu proizvodnju, kroz popularizaciju i edukaciju potrebno je usmjeriti na područja u kojem ona dominira, pa i grad Vodice. Pri tom je potrebno težiti ekološkom uzgoju i lokalnim kultivarima.

Danas su svi ponuđači i sve turističke destinacije svijeta svakodnevno suočene s pitanjima, odnosno problemima:

1.) kako svoju ponudu – proizvode, usluge, atrakcije, događanja, odnose i njihove kombinacije na tržištu učiniti za kupce, goste posebnim, (Drucker, 2005., 162) osobitim, vrijednim, zapaženim, vidljivim, prepoznatljivim, uzbudljivim, nezaboravnim – jedinstveno privlačnim i uglednim, i

2.) kako uvažiti identitet svojeg kupca, gosta kao partnera (ukupnost činjenica po kojima se naš ku-pac, gost razlikuje od svih drugih kupaca, gostiju) i unaprijediti njegov status – ugled, kako ga učiniti „kraljem”?

Kako to ostvariti danas kroz zagušene komunikacijske kanale bez izvrsnih ideja, koje mogu sinuti bilo kome i bilo gdje, a koje izazivaju pažnju i emocije kupaca, gostiju? Kako danas stvoriti lojalne kupce, goste bez primjene procesa funkcionalnog i simboličnog brendiranja – maštovite ponude i promocije, bez ulaganja u brendove, bez osobite brige za goste? (Wreden, 2010., 20)

Vodički maslinar i destinacija Vodice kupcima, gostima svojom ponudom: proizvodima, uslugama, atrakcijama, događanjima i njihovim kombinacijama trebaju osigurati izvrsnu ponudu i vrhunske do-



življaje. Kako stvoriti takvu ponudu–brend koji će kupcima, gostima buditi ugodne osjećaje i asocijacije, pružati im sigurnost da su dobro odabrali te da su za svoj novac dobili vrijednosti koje su i očekivali?

Vodički poduzetnici će se u budućnosti svakako trebati koristiti ‘alatima’ marketinga i marketinš-kog komuniciranja kako bi privukli i zadržali svoje kupce te se nosili sa sve jačom konkurencijom lokal-nog, regionalnog i globalnog tržišta.

Literatura1. Alegro, A. (2000). Vegatacija Hrvatske. Interna skripta. www.vusz.hr. (09.02.2014.)2. Belaj, V. (2008). Vodički običajnik. Gradska knjižnica Juraj Šižgorić: 37-54. Šibenik.3. Borzan, Ž. (1989). Rasadnička proizvodnja-temelj hortikulturne djelatnosti. Hortikultura 1-4:

65-67. Zagreb.4. Dorbić, B., Gaćina, N., Krnčević, M., Krnčević, Ž., Srpak, M. (2012). Krajobrazno uređenje

i zaštita ruralnog krajobraza starokršćanske crkve Srima-Prižba kod Šibenika s poseb-nim osvrtoma na gastronomske vrijednosti u svrhu turističke valorizacije. Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu. Vol.3 No. 2. Čakovec.

5. Drucker, P.F. (2005). Najvažnije o menadžmentu. Zagreb, M.E.P.6. Ellstrand N.C. (1992). Gene flow by pollen-implications for plant conservation genetics. Oikos

63: 77-86.7. Fabrizio, G., Serena, I., Stefano G., Sandra C., Roberta A., Sergio S., Francesco S., Giuseppe

P., Massimo L. (2004). Population structure and genetic variation within Valeriana wallrothii Kreyer in relation to different ecological locations. Plant Sci. 166 (6): 1437-1441.

8. Fisk, P. (2011). Marketinški genij. Zagreb, Difero.9. Gardijan, P. (2009). Marketinški menadžment 1 i 2. Šibenik, Veleučilište u Šibeniku.10. Guber, P. (2012). Pričom do uspjeha. Zagreb, Profil.11. Idžojtić, M. (2009). Dendrologija list. Sveučilište u Zagrebu-Šumarski fakultet: 508-510. Za-

greb.12. Kalogjera, A. (1996). Pejzaž kao bitan fizičkogeografski element u prostornom planiranju

(Primjer Srima-Šibenik). Geoadria. Volumen 1: 47-58. Zadar.13. Kotler, P. (2004). Marketinška znanja od A do Z, Binoza press: 65. Zagreb.14. Krpina, et al. (2004). Voćarstvo. Nakladni zavod Globus: 350-351. Zagreb.15. Lavee, S. (1989). Involvement of planth growth regulators and endogenous growth supstance

int he control of alternante bearing. Acta Hortic, 230: 311-322.16. Lewis T., Amini F. i Lannon R. (2009). Opća teorija ljubavi. Zagreb, Profil multimedija.17. Lindstrom, M. (2009). Brand sense. Zagreb, M.E.P.18. Lindstrom, M. (2012). Kupologija, Zagreb, Profil.19. Miranović, K. (2006). Maslina. Novinsko, izdavačko i grafičko akcionarsko društvo Pobjeda,

Podgorica.20. Pike, S. (2010). Marketing turističkog odredišta. Zagreb, M plus.21. Rosavec, R., Barčić, D., Španjol, Ž. (2005). Autohtone drvenaste kulture kao element naših

mediteranskih urbanih zelenih prostora. Agronomski glasnik. 2-4. Zagreb.22. Vijayan K. (2004). Genetic relationships of Japanese and Indian mulberry (Morus spp.) geno-

types revealed by DNA fingerprinting. Plant System. Evol. 243, 221-232.23. Walker, R. (2009). Kupujem se. Zagreb, Ljevak.24. Wreden, N. (2010). Profitabilno brendiranje: kako povećati profitabilnost, odgovornost i

održivost imena proizvoda. Zagreb, V.B.Z.25. Zohary, D., Spigel-Roy, P. (1975). Beginning of fruit growing int he old borld, Science, 187,

319-327.


Ivan HegedušRobinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma

Primljen: 10.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 25.02.2014. UDK 338.48(497.524)

Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi Muršćak kao dio održivog razvoja turizma

Robinsonian tourism on the Mura river and Muršćak forest as a part of sustainable development of tourism

Ivan HegedušMeđimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22a, Čakovec, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Vlada Republike Hrvatske je 10. veljače 2011. (tri godine nakon proglašenja preventivne zaštite) donijela Uredbu o proglašenju Regionalnog parka Mura-Drava. Tom Uredbom je čitav tok ri-jeke Mure i Drave, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, zaštićen u kategorizaciji regionalnog parka. Park se proteže kroz pet županija: Međimursku, Varaždinsku, Koprivničko-križevačku, Virovitičko-podravsku i Osječko-baranjsku županiju, u ukupnoj površini od 87.680,52 ha. Navedeno područje obilježava veliko bogatstvo i raznolikost vodenih i močvarnih staništa (sprudovi, mrtvi rukavci, strme obale, poplavne šume i dr.) te biljnih i životinjskih vrsta, posebice ptica i riba. Navedeno područje idealno je za razvoj robinzon-skog turizma, budući da današnji suvremeni čovjek sve više teži odmoru u netaknutoj prirodi, daleko izvan civilizacije. U navedenom području mogli bi se organizirati specifični oblici turizma, koji ne bi narušavali prirodni sklad i koji ne bi negativno utjecali na zaštitu okoliša. Dobrom i pametnom politikom lokalnih i županijskih vlasti navedeno područje moguće je promovirati kao mjesto koje je idealno za sportsko-rek-reacijske aktivnosti. Mogućnost organiziranja individualnih ili grupnih robinzonskih tura uz adekvatnu naplatu samo su neki segmenti zarade od kojih bi korist mogla imati i šira društvena zajednica. Trenutno na međimurskom dijelu Mure nema nikave gužve na vodi ili uz vodu. Pametnom strategijom turističkog razvoja Međimurske županije robinzonski turizam uz rijeku Muru i šumu Muršćak mogao bi postati pre-poznatljiv imidž sjeverozapadne Hrvatske.

Ključne riječi: robinzonski turizam, sport, rekreacija, specifični oblici turizma, održivi razvoj

Abstract: The government of the Republic of Croatia has on the 10th of February 2011 (three years after the preventive protection proclamation) brought the Regulation of Regional park Mura-Drava prom-ulgation. Within the Regulation the entire flow of the rivers Mura and the Drava is protected in the catego-rization of a regional park in accordance with the Law on Nature Protection. The park extends through five counties: Međimurje county, Varaždin county, Koprivnica-Križevci county, Virovitica-Podravina county and Osijek-Baranya county with a total area of 87.680,52 hectares. The specified area is characterized by a vast richness and diversity of aquatic and wetland habitats (sandbanks, dead channels, steep coasts, flood-plain forests etc.) and also plant and animal species, especially birds and fish. The area is ideal for the development of robinsonian tourism as the modern man more and more strives to a vacation in unspoiled nature, far from civilization. In the area specific forms of tourism might be organized, such that wouldn’t spoil nature’s harmony or affect enviromental protection negatively. By implementing good and wise policies of the local and county authorities, the specified area can be promoted as a place ideal for sports-recreational activities. The possibility of organizing individual or group robinsonian tours with adequate payment is just



one of many segments of profit of which the wider community might benefit. Currently on the Međimurje part of the Mura there isn’t a crowd on the river or by the river. Using wise strategical planning in the tour-ism development of Međimurje county, robinsonian tourism along the river Mura and Muršćak forest might become a part of the recognazible image of northwest Croatia.

Keywords: robinsonian tourism, sports, recreation, specific forms of tourism, sustainable development

1. Uvod

Postoji nekoliko definicija riječi turizam. Definicija koja se najčešće koristi je definicija koju je smi-slila nacionalna turistička organizacija Velike Britanije: „Jedno ili više noćenja izvan vlastitoga doma u svrhu odmora, posjete prijateljima ili rodbini, poslovne konferencije, ili u bilo koje druge svrhe izuzevši obrazovanje s osiguranim smještajem ili honorarno zaposlenje“ (Kotler et al., 2010., 725).

Definicija turizma koju je sročio i prihvatio AIEST-a glasi: “Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebiva-lište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova destinacija“.

Turistička destinacija ili turističko odredište je cilj svakog turističkog putovanja. Turističkom desti-nacijom može se smatrati geografska jedinica koju posjećuju turisti kao samostalni centar, selo, gradić ili veliki grad, pokrajina ili regija, otok, država ili kontinent. Turističke destinacije u pravilu su područja gdje se koncentrira turistička ponuda, odnosno širi integrirani prostor, koji svoj turistički identitet gradi na koncepciji kumulativnih atrakcija, koje su zbog doživljaja što ga omogućuju i s dodatnom turističkom infrastrukturom prostor intenzivnog okupljanja turista (Pirjavec i Keser, 2002., 67).

Suvremeni turistički pokret razvio je nekoliko specifičnih oblika turizma (tematskih putovanja) s istaknutim posebnim obilježjem, a to su: zdravstveni, kulturni, lovni i ribolovni, naturizam, ekoturizam, kongresni turizam, nautički, vjerski, manifestacijski i „robinzonski“ turizam.

Robinzonski turizam je noviji oblik turizma koji je razvijen u priobalnom području Republike Hr-vatske i to najčešće na otocima s vrlo oskudnim infrastrukturnim i životnim uvjetima. Naziv i karakteri-stike ovog oblika turizma dolaze iz romana o životu Robinsona Crusoa, koji je i sam živio na otoku i gdje su životni uvjeti bili vrlo oskudni.

Glavni motiv i ideja za putovanjem proizlazi od potrebe pojedinca za privremenim napuštanjem urbaniziranih područja i odlazak u područja u kojem je okružje potpuna suprotnost. Potrebno je nagla-siti da robinzonski turizam ne poznaje standarde kod pružanja usluga smještaja i prehrane, jer se za to brinu sami turisti smješteni u osamljenim ribarskim kućicama (Pirjavec i Keser, 2002.).

2. Zakon o robinzonskom turizmu

2.1. Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji drugih vrsta smještajnih ob-jekata iz skupine >>Kampovi i druge vrste objekata za smještaj<<

Pravilnikom (NN 84/2005) se propisuju vrste, minimalni uvjeti, kategorije i elementi za kategorije, minimum ugostiteljskih i drugih usluga koje se moraju pružiti u pojedinoj vrsti, označavanje i način razvrstavanja i kategorizacije smještajnih objekata koje čine druge vrste objekata za smještaj iz skupine >>Kampovi i druge vrste objekata za smještaj<<.

Prema članku 4. istog Pravilnika vrste objekta za smještaj iz skupine >> Kampovi i druge vrste objekata za smještaj<< su: soba za iznajmljivanje, apartman, studio apartman, kuća za odmor, preno-ćište, odmaralište, hostel, planinarski dom, lovački dom, učenički dom ili studentski dom i objekti za robnizonski turizam.

Prema Pravilniku definicija za vrstu objekta za robinzonski turizam glasi: „Objekt za robinzonski smještaj je smještajni objekt koji se nalazi u prirodnom okruženju, a sastoji se od prostorije/a ili prostora u kojim se gostima pružaju usluge smještaja u neobičnim okolnostima i uvjetima“ (http://narodne-novi-ne.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_75_2493.html).



Prilog X.-minimalni uvjeti za vrstu objekta za robinzonski smještaj1) Osnovni uvjeti:

a) Objekt se mora nalaziti izvan urbanog područjab) Objekt se mora nalaziti na području gdje ne postoji mogućnost priključka na infrastrukturuc) Objekt ne može biti priključen na infrastrukturu (stuju, vodu, kanalizaciju, plin, telefon i sl.)

2) Smještajne jedinicea) Prostorija(e) ili prostori izrađeni od lokalnog ili prirodnog materijala te prirodne mogućnosti

(stare kuće od kamena ili drva, kolibe od trstike ili granja, pećine i sl.)3) Opskrba vodom

a) Higijenski ispravna pitka i sanitarna voda prema lokalnim uvjetima (iz boca, cisterni, pri-rodnih izvora i sl.)

4) Sanitarije i komunalni otpada) Korištenje zahoda prema lokalnim mogućnostima i redovito odstrnjivanje komunalnog ot-

pada5) Prehrana

a) Ugostitelj ne može pružiti usluge prehrane, pića, napitaka i slasticab) Gosti mogu sami na svoj način i na svoju odgovornost pripremati i konzumirati hranu

Uvjeti za pripremu hrane–hrana se može pripremati na odgovarajućem uređaju za termičku obra-du, roštilju, prenosnom roštilju i otvorenoj vatri.

Uvjeti za zaštitu od požara kod pripreme hrane:− otvorena vatra ili roštilj smije se ložiti samo na mjestima koja su posebno pripremljena za tu

namjenu i obložena vatrootpornim materijalom (kamen, cigla i sl.);− mjesto loženja mora biti čisto od biljnog pokrova najmanje u krugu od 1.5 m;− mjesto za loženje otvorene vatre ili roštilja, ako se nalazi na otvorenom prostoru, ne smije se

nalaziti na udaljenosti manjoj od 3 m od prostorije u kojoj borave gosti i ostalih prostora;− u objektu od lakog prirodnog materijala (trstike, granje, i sl.) ne može se ložiti otvorena vatra ili

roštilj;− na udaljenosti od 20 m od ložišta za otvorenu vatru ili roštilj, mora se nalaziti 100 l vode s jed-

nim vjedrom, ili vatrogasni aparat S-6 s prahom i uputama za korištenje na hrvatskom jeziku i najmanje na tri strana jezika;

− u objektu u kojem je omogućeno loženje vatre na otvorenom prostoru ili roštilju, mora postojati mjesto za odlaganje pepela ukopano u zemlju ili odlagalište od negorivog materijala. Pepeo se nakon svakog odlaganja mora politi vodom ili pokriti zemljom;

− lopata i vreća pijeska u kršnim područjima;− vatrotporna tkanina za gašenje požara;− čvrsto zidani objekti u šumi moraju biti udaljeni najmanje 15 m od biljnog pokrova (nisko ra-

slinje, grane stabala i lišće do visine 4 m);− prijenosni roštilj i ovorena vatra ne smiju se koristiti u zatvorenom prostoru;− izlazni otvori dimnjaka moraju biti na udaljenosti većoj od 3 m od krošnje drveća i drugih

zapaljivih materijala (http://ebookbrowsee.nrt/prilog-x-minimalni-uvjeti-za-vrstu.objekt-za-robinzonski-smještaj).

3. Robinzonski turizam na rijeci Muri i šumi MurščakZaštita u kategoriji rezervata biosfere u Hrvatskoj temelji se na Regionalnom parku Mura-Drava

i Parku prirode Kopački rit te ekološkoj mreži Republike Hrvatske. Pristupanjem UNESCO-voj mreži rezervata biosfere, prepoznata je izuzetna prirodna vrijednost ovog prostora na svjetskoj i europskoj ra-zini. Rezervati biosfere su međunarodno priznati oblik zaštite koji promoviraju sukladan suživot čovje-ka i prirode, odnosno pronalaze rješenja za usklađivanje očuvanja bioraznolikosti i socio-ekonomskog razvoja. Proglašenje sliva Mura-Drava-Dunav svjetskom baštinom nedvojbeno je potencijalni okidač za



razvoj specifičnih oblika turizma poput robinzonskog, lovnog, ribolovnog i kamping turizma. Kamping turizam je iznimno razvijen oblik turističkog pokreta. Podrazumijeva boravak gostiju koji na otvorenom, posebno uređenom prostoru (kampu, kamp-parceli) za smještaj koriste šatore, kamp prikolice, auto-domove, pokretne kućice itd. Kampovi pružaju velikom segmentu turističke potražnje tzv. „povratak prirodi“ (Marković, 1989., 43).

Sliv Mure i Drave proglašen je „baštinom UNESCO-a“. Ispod Visokih Tura (Höhe Tauern) u au-strijskoj salzburškoj pokrajini na visini od 1898 m izvire rijeka Mura i tada se spušta gotovo 1700 metara dok ne dosegne Pomurje (Slovenija). Dužina rijeke Mure iznosi po nekim podacima od 438 km do 465 km, ovisno o vremenu kada se mjerilo što ju je nekada činilo nešto dužom ili nešto kraćom. Rijeka Mura ima dva „antipoda“. Niska je u toku ljeta zbog suša, kao i zimi kada je snijeg dominirajuća padalina na širem području njenog toka. Zbog navedenih padalina sklona je dvaput godišnje postati „moćna rijeka“, prilikom jesenskih kiša ili na proljeće kada se krene topiti snijeg u Alpama. Zahvaljujući navedenim pro-mjenama vremena navedeno područje uz rijeku Muru stvara jednu specifičnu mikroklimu, pa u njezi-nom porječju opstaje preko 600 različitih biljnih vrsta, preko 200 vrsta ptica, preko 50 vrsta libela i vilinih konjica, 1200 vrsta leptira i 95 vrsta puževa i školjki koji potencijalnom robinzonskom turistu prikazuju jedinstveni prirodni rezervat i pritom ga pretvaraju u turista „alocentrika“, budući da je navedeni teritorij još uvijek neotkrivena turistička destinacija ili „turistički neotkriveni dragulj“. Na navedenom teritoriju nedavno je primjećen i odavno izumrli dabar. Zadnja naselja dabra registrirana su u XVIII stoljeću. Taj naveći europski glodavac vraćen je u vodu u Posavini i u Podravini (Legrad) te je sada migrirajući već dosegao područja do Graza i tako se nalazi u svojim drevnim nastaništima na području uz Muru. Što se tiče održivog razvoja potrebno je dobro usaglasiti stavove svih regija kroz koje se proteže rijeka Mura. U pojedinim zemljama, a posebice u Sloveniji postoje namjere za izgradnju novih hidrocentrala. Trebalo bi dobro promisliti i napraviti studiju o održivom razvoju da li je za navedeni teritorij uz rijeke bolje graditi hidrocentrale ili se usmjeriti na zaštitu prirode i na taj način imati veće prihode od prirode i specifičnih oblika turizma, posebice robinzonskog i sportsko-rekreacijskog turizma. Mnoge zemlje, a posebno Ni-zozemska došle su do zaključka da je učinjena neprocjenjiva šteta flori i fauni, kako bi se pogodovalo ze-mljoradnicima te su se isušivala mnoga močvarna područja. Danas država daje velike odštete farmerima za preseljenje kako bi opet stvorila močvarna područja. Često puta je jako teško uskladiti interese proi-zvođača, održivog razvoja i turizma. Samim time nameće se i ključno pitanje: „Gdje su granice održivog razvoja turizma i gdje je balans“? Otvaranjem javne ustanove „Međimurska priroda“ u Križovcu udaren je temeljni pečat za održivi razvoj turizma i suživot čovjeka i prirode u Regionalnom parku Mura-Drava. Do današnjeg dana robinzonskog turizma u Međimurju još nema. Postoje grupe koje kampiraju uz na-vedena područja „ilegalno“, nemaju nikakvih zabrana za logorovanje ili paljenje vatre, budući da nema nikakvih koordinacija i uputa od strane lokalnih vlasti za razvoj robinzonskog turizma. Budući da nema nikakvih smjernica gotovo je nemoguće organizirati višednevnu grupu za rafting, splavarenje, pješače-nje, pecanje i slično, budući da u navedenom području nema nikakvih obilježenih puteva ili prenočišta. Za „robinzonskog turista“ treba imati i ponuditi ipak malo više od običnoga „ložišta“.

Robinzonski turisti imaju potrebu otuširati se, sjesti na nešto više od nivoa zemlje i imati krov nad glavom, tj. minimalne smještajne kapacitete. Što se tiče samog splavarenja po rijeci Muri potrebno je do-biti nekoliko dozvola za plovidbu. Za jednu turističku rutu od Gibine (granica Slovenije i Hrvatske) do mjesta Dekanovec (granica Hrvatske i Mađarske) treba dobiti dozvolu od slovenske i hrvatske policije. Cijena dozvole iznosi 22 eura i službeno ju treba tražiti mjesec dana prije plovidbe. Na prijavi je potrebno popuniti: datum spusta, vrijeme spusta, broj osoba, ime i prezime i broj osobne iskaznice ili putovnice. Za dionicu od Dekanovca do Legrada (ušće Mure u Dravu) može se dobiti godišnja dozvola. Cijena jed-nogodišnje dozvole iznosi 20 kuna. Te se dozvole odnose na granične formalnosti. Iako smo 01.07.2013. godine ušli u Europsku uniju, navedene dozvole se i dalje dobivaju na isti način. Veliki problem se javlja kada na navedeno područje dođe nenajavljenja grupa turista koji na turističkoj destinaciji doznaju za mogućnost raftinga, a zbog formalne administrativne procedure su odbijeni. Nakon dobivanja dozvole, zbog granice, potrebno je još dobiti dozvolu od Međimurske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalnog gospodarstva. Zbog velikog broja dozvola i neusklađenosti upravnih i javnih tijela turisti nažalost radije odlaze posjetiti druge turističke destinacije. Ukoliko bi se na nevedenim turističkim ru-tama vozilo ilegalno, organizatori bi se našli u problemima u slučaju da se dogodi nešto nepredviđeno,



npr. nepredviđena nesreća, problem osiguranja, mogući neočekivani troškovi... Što se tiče ekonomskih učinka organizatorima se više isplate veće jednodnevne grupe, unutar jednoga dana, a koje su ujedno i za svakoga pojedinca jeftinije. Za ovakvu vrstu robinzonskog turizma još nije sve zakonski regulirano, a na navedenom području nema gotovo nikavih tehničkih i smještajnih uvjeta. Trebalo bi odvagnuti da li je bolje voditi malu robinzonsku grupu na višednevne izlete i to dobro naplatiti ili se baviti jednodnevnim izletima uz malu ekonomsku zaradu. U susjednoj Republici Sloveniji je zakonski riješeno tko može i s kojim plovilima smije voditi turiste po rijeci. U Hrvatskoj na rijekama, za razliku od mora, to još nije regulirano. U Republici Sloveniji potrebno je imati položeni ispit kod „Rafting zveze Slovenije“ za rafting vodiča i učitelja te spasioca iz divlje vode i smije se voziti samo atestiranim čamcima koji zadovoljavaju CE norme. Spustevi niz rijeku Muru koji se povremeno organiziraju svejedeno imaju određene elemente robinzonskog turizma, jer turisti uživaju u netaknutoj prirodi, spustevi se organiziraju u manjim grupa-ma, priprema se hrana na logorskoj vatri i promatra se flora i fauna.

Na navedenom području, uz rijeku Muru i šumu Murščak, postoji niz turističkih atraktivnih resur-sa koji mogu pridonijeti razvoju robinzonskog turizma. Kušen definira turističke reurse kao „sva sredstva koja se mogu privesti nekoj korisnoj svrsi u turizmu, pri čemu ti resursi moraju imati visok stupanj privlač-nosti kako bi svojim karakteristikama privukli određeni segment turističke potražnje“ (Kušen, 2002., 13).

Ruralna područja su izrazito pogodna za razvoj turizma i omogućuju odvijanje različitih turističkih aktivnosti. Prema popisu koji je sastavljen pri Vijeću Europe neke od robinzonskih aktivnosti koje bi se mogle odvijati uz rijeku Muru i šumu Murščak su:

− Ture–pješačenje (pješačke staze, prirodni parkovi, fitness staze), jahanje (konji, magarci), mo-torizirane ture (sva terenska kola, motocikli), vožnje biciklom i trčanje na skijama...

− Aktivnosti na vodi – ribolov, plivanje, boravak na rijekama (kućice na vodi, čamci, teglenice), kanu i rafting, windsurfing, utrkivanje brzim čamcima, jedrenje...

− Aktivnosti u zraku pomoću malih zrakoplova, jedrilica, hang-glidinga, balona na topli zrak− Sportske aktivnosti− Aktivnosti otkrivanja zanimljivosti radnih procesa− Aktivnosti zdravstvenog karaktera (Ružić, 2005., 14).

4. ZaključakNa današnjem dijelu Mure i u šumi Murščak nema gotovo nikakve gužve. Za sada je još uvijek na

rijeci Muri više ribiča nego veslača i turista. Kada pogledamo kojim intenzitetom se razvija robinzonski turizam na moru zahvaljujući mnoštvu otoka i otočića, proglašenjem Regionalnog parka „Mura-Dra-va“ Međimurska županija dobila je veliku šansu da na ovome području razvije „robinzonski turizam“. Današnji suvremeni čovjek opterećen je gomilom poslova, često je pod stresom, sve više traži bijeg od svakodevnice i traži mir u zelenim oazama, čistim šumama, jezerima i rijekama. Bijeg u prirodu je odraz težnje čovjeka za svojim istinskim „ja“. Zahvaljujući slabijem razvoju turizma u kontinentalnom dijelu, robinzonski turizam ima svoju budućnost. Mogućnost razvoja ovog specifičnog oblika turizma ne samo da je moguća na moru, već se robinzonski turizam itekako može razvijati u Lici, Gorskom Kotaru, Sla-voniji, Zagorju pa i Međimurju. Sva zapuštena sela i krajolike, koji se nalaze u Lici, Gorskom Kotaru, Slavoniji i drugim dijelovima Hrvatske treba pretvoriti u prepoznatljive turističke destinacije, ali u vidu „robinzonskog turizma“. Izreka „manje je više“ trebala bi biti sinonim za robinzonski turizam, gdje bi se turistima koji bi bili u manjim grupama, naplaćivalo više, a zauzvrat bi ih se odvodilo u netaknute pre-djele i netaknuta prostranstva, koja još uvijek postoje diljem prekrasne Hrvatske.

Međimurje svoju šansu ima upravo u spomenutom području uz rijeku Muru i šumu Murščak. Bogata flora i fauna, prekrasne hrastove šume, netaknuta priroda, prekrasna riječna korita rijeke Mure, samo su neki od segmenata bogate turističke ponude. Biciklističke ture, pješačenja, logorovanja uz rijeku Muru, avanturistički sportovi, rekreativni sportovi, aktivni i pasivni sportsko-rekreativni turizam samo su neke od mogućnosti robinzonskog turizma na navedenom području. Zajedničkim dogovorom lokal-nih uprava koje se nalaze uz rijeku Muru i uz suglasnost sa županijskim vlastima trebala bi se napraviti regionalna strategija razvoja Međimurja za specifičnu vrstu turizma, tzv. robinzonski turizam .



Potencijala za robinzonski turizam ima, ali kao takav za sada ne postoji ili jedva da postoji. Kada će doći do razvoja „robinzonskog turizma“, on bi trebao biti izvrsno organiziran i to iz nekoliko razloga:

− robinzonski turizam treba turistima pružati sigurnost;− unatoč toj sigurnosti turistima treba dati i osjećaj da sudjeluju u određenoj avanturi i određenom

doživljaju;− nakon njihova odlaska okoliš u kojem su boravili treba biti čist i uredan, kao da tamo nikada

nisu ni bili.Zaključno se može reći da bi robinzonski turisti istovremeno trebali biti i „slobodni“ i „pod kon-

trolom“.

Literatura:1. http://ebookbrowsee.nrt/prilog-x-minimalni-uvjeti-za-vrstu.objekt-za-robinzonski-smještaj

(20.01.2014.)2. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_75_2493.html (22.01.2014.)3. http://www.biomura.si/default.aspx (20.01.2014.)4. Kotler, P.; Bowen, J. T.; Makens, J. C. (2010). Marketing u ugostiteljstvu, hotelijerstvu i turizmu.

Zagreb, Mate.5. Kušen, E. (2002). Turistička atrakcijska osnova. Zagreb, Institut za turizam.6. Marković, Z. (1989). Osnove turizma. Zagreb, Školska knjiga.7. Pirjavec, B.; Keser, O. (2002). Počela turizma. Zagreb, Mikrorad.8. Ružić, P. (2005). Ruralni turizam. Poreč, Institut za poljoprivredu i turizam.


Sandra HermanUpravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije


Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije

Management of sustainable development of cultural tourism in Međimurje County

Sandra HermanMeđimurska županija

Ruđera Boškovića 2, 40 000 Čakovec, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Tehničko-tehnološki napredak, ekonomski razvoj te modernizacija društva dovode do promjena koje djeluju na turistička kretanja kao i na ukupan razvoj turizma, od masovnog prema turizmu specifičnih interesa, među kojima s vremenom sve važniju ulogu ima kulturni turizam. Razvoj kulturnog turizma te-melji se na materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini te kulturnim manifestacijama u funkciji turizma. Na području Međimurske županije postoje mnogi resursi za razvoj kulturnog turizma, međutim analiza dosadašnjeg razvoja pokazuje da oni nisu u dovoljnoj mjeri stavljeni u funkciju turizma. Stavljanjem ma-terijalne i nematerijalne kulturne baštine u funkciju turizma, tj. povezivanjem djelatnosti kulture i turizma, Međimurje dobiva velike mogućnosti da postane konkurentna destinacija kulturnog turizma kontinentalne Hrvatske. Radeći na razvoju i promociji kulturnog turizma potrebno je voditi računa o održivom razvoju što znači da turizam ne smije dovesti do uništenja kulturnih dobara, već mora dati svoj doprinos u zaštiti i očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, jer samo očuvan i kvalitetan proizvod kulturnog tu-rizma može biti konkurentan na turističkom tržištu. Kulturnim turizmom na području Međimurske županije moguće je upravljati na temelju usklađenih načela održivog razvoja: ekoloških, sociokulturnih, tehnoloških te ekonomskih načela koje je potrebno ugraditi u sve planove razvoja Županije.

Ključne riječi: turizam, kulturna baština, kulturni turizam, razvoj, upravljanje, održivi razvoj

Abstract: Technology progress, economic development and modernization of society all lead to the changes which affect tourism tendencies as well as the overall tourism development, from mass tourism to special interests tourism. Among the latter, cultural tourism has increasingly gained in importance. Develop-ment of cultural tourism is based on tangible and intangible cultural heritage and cultural events for tourism promotion. There are numerous resources for the development of cultural tourism in the Međimurje County, however the analysis of current developments has shown that these resources are insufficiently used for tourism purposes. By utilizing tangible and intangible cultural heritage in tourism, that is, by linking culture industry and tourism, Međimurje gets ample opportunities for becoming a competitive cultural tourism destination in continental Croatia. Development and promotion of cultural tourism entails sustainable development. This means that tourism should not lead to destruction of cultural property, it only has to contribute to the protec-tion and preservation of tangible and intangible cultural heritage since only preserved and quality cultural tourism product can be competitive in the tourism market. Cultural tourism in the Međimurje County can be managed by harmonized principles of the sustainable development: environmental, socio-cultural, technologi-cal and economic principles which must be incorporated in all County development plans.

Keywords: tourism, cultural heritage, cultural tourism, development, management, sustainable develop-ment.



1. Uvod

Promjene u društvu izazvane tehnološkim napretkom i ekonomskim razvojem utječu na promjene u različitim segmentima ljudskoga života pa tako i na promjene vezane uz odmor i način korištenja slo-bodnog vremena, što dovodi i do promjena u razvoju turizma od masovnog prema turizmu specifičnih interesa. Kultura je oduvijek bila jedan od glavnih motiva turističkih kretanja, stoga kulturni turizam dobiva značajnu ulogu za većinu turističkih destinacija koje posjeduju resurse za razvoj ovog specifičnog oblika turizma. Destinacije koje svoj identitet grade na kulturnom turizmu moraju imati kulturne atrak-cije u vidu materijalne i nematerijalne kulturne baštine te kulturnih manifestacija koje će biti dovoljno jak motiv za privlačenje turista. Međimurje posjeduje mnoge resurse u vidu očuvane materijalne i nema-terijalne kulturne baštine te kulturnih manifestacija, no ti resursi još uvijek nisu dovoljno jak privlačni motiv za značajniji dolazak turista u destinaciju što pokazuje i analiza dosadašnjeg razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije. Stoga je potrebno dodatno poticati ulaganja u razvoj ovog oblika turizma kako bi ponuda kulturnog turizma upotpunila postojeću turističku ponudu destinacije (cikloturizam, enogastronomija, wellness…). Razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije moguće je upravljati na temelju usklađenih načela održivog razvoja: ekoloških, sociokulturnih, tehnoloških te ekonomskih načela koje je potrebno ugraditi u sve planove razvoja Županije u svrhu odr-živosti kulturnih resursa kao temelja razvoja kulturnog turizma te zadovoljenja potreba sadašnjih, ali i budućih generacija.

2. Analiza dosadašnjeg razvoja kulturnog turizma MeđimurjaTurizam je značajan sustav hrvatskog gospodarstva, razvijen najviše u priobalju a posljednjih se go-

dina sve više razvija i u kontinentalnim krajevima. Jedna od destinacija kontinentalnog turizma svakako je i Međimurska županija. Ranije je Međimurje uglavnom bila destinacija za jednodnevne izlete i kraće posjete, dok se posljednjih desetak godina bilježi kontinuirani porast broja posjetitelja i što je najvažnije stalni porast broja noćenja (prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2000. godine–18.556 noće-nja; 2012. godine–89.360 noćenja). Najveći doprinos povećanju broja noćenja, kao i razvoju specifičnih oblika turizma na području Međimurske županije dao je Spa &Sport Resort Sveti Martin, koji uz svoju ponudu (wellness, golf, konferencije, sport i rekreacija, opuštanje i zabava) potiče razvoj ostalih speci-fičnih oblika turizma (cikloturizam, seoski turizam, enogastronomija…), prvenstveno u gornjem dijelu Međimurja ali s vremenom i na području čitave Županije. Uz termalne izvore, prekrasan krajolik, za-štićenu prirodnu baštinu… Međimurje posjeduje i brojne resurse za razvoj kulturnog turizma koji bi u velikoj mjeri upotpunio postojeću ponudu i učinio Međimurje poželjnom i konkurentnom destinacijom kontinentalnog dijela Hrvatske. Potreba i želja sve većeg broja ljudi da svoje slobodno vrijeme i svoja putovanja iskoriste za upoznavanje kulturno-povijesnih vrijednosti određene destinacije te stjecanje no-vih iskustava i znanja dovodi do razvoja kulturnog turizma, čiji pojam ima mnoge definicije različitih stručnjaka iz područja turizma. Tako se u Rječniku turizma navodi da je kulturni turizam poseban oblik turizma, u kojem prevladava interes potražnje za objektima i sadržajima kulturnog obilježja. On ne zna-či samo putovanje u prošlost nego i upoznavanje sa suvremenim životom nekoga grada ili turističkog prostora, posjet nekoj kulturnoj priredbi, kazališnoj predstavi i sl. (Vukonić, Čavlek, 2001., 186). Jedna od čestih definicija kulturnog turizma navodi da kulturni turizam označava kretanje ljudi uzrokovano kulturnim atrakcijama izvan njihova mjesta stanovanja s namjerom prikupljanja novih informacija i iskustava kako bi zadovoljili svoje kulturne potrebe (Richards, 1999., 17). Kulturni se turizam vrlo često naziva i turizam baštine jer njegov razvoj počiva na resursima kulturne baštine te je u mnogim destinaci-jama upravo kulturni turizam mehanizam ekonomske regeneracije i očuvanja kulturne baštine (Jelinčić, 2008., 54). Kulturna baština Međimurja u vidu bogate i zanimljive povijesti vezana uz bivše vladare, oso-bito uz obitelj Zrinski, očuvana materijalna i nematerijalna kulturna baština te brojne kulturne manife-stacije imaju odličnu perspektivu za privlačenje turista u destinaciju i razvoj kulturnog turizma ili turiz-ma baštine, a turizam baštine važan je iz nekoliko razloga: ima pozitivan gospodarski i društveni učinak, gradi i naglašava identitet, pomaže očuvanju kulturne baštine, pri čemu kultura služi kao instrument harmonizacije i razumijevanja među ljudima, pruža potporu kulturi i pomaže obnovi turizma (Jelinčić, 2010., 39). Analiza dosadašnjeg razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije pokazuje da još uvijek nije dovoljno učinjeno kako bi se kulturna baština stavila u funkciju turizma. Materijalna



kulturna baština u velikoj je mjeri očuvana no nije u funkciji turizma, dok su očuvani običaji i tradicija kao i mnoge kulturne manifestacije uglavnom samo sadržaj za lokalno stanovništvo. Jedinice lokalne samouprave nemaju dovoljno jake financijske kapacitete za održavanje materijalne kulturne baštine u svrhu razvoja kulturnog turizma (Stari grad u Čakovcu, kaštel grofova Feštetić u Pribislavcu, dvorci i ku-rije gornjeg Međimurja, sakralna baština, tradicijske građevine…), dok lokalno stanovništvo nije dovolj-no osviješteno o pozitivnim utjecajima razvoja kulturnog turizma na nematerijalnu kulturnu baštinu u smislu očuvanja i prenošenja na mlađe naraštaje te postizanja ekonomskih učinaka koje donosi turizam. Brojne kulturne manifestacije još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri zaživjele da budu motiv za dolazak turista u destinaciju već uglavnom privlače samo domicilno stanovništvo. Kao slabost u razvoju kulturnog tu-rizma uočen je nedostatak stručnih kadrova za rad u turizmu te nedostatan angažman turističkih agen-cija u kreiranju ponude kulturnog turizma i plasmanu na domaće turističko tržište kao i tržišta susjednih država, pri čemu veliku prednost daje povoljan geoprometni položaj Međimurja. Mogućnosti razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije su velike, no potreban je zajednički angažman javnog i privatnog sektora u smislu financijskih ulaganja, povezivanja i kreiranja ponude te promocije Međimurja kao jedinstvene, atraktivne i konkurentne destinacije kulturnog turizma.

3. Upravljanje održivim razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županijePorastom zanimanja za specifične oblike turizma i porastom potražnje za destinacijama u kojima

kultura, povijest i običaji čine sastavni dio turističkog proizvoda, Međimurska županija dobiva priliku za razvoj kulturnog turizma zasnovanog na bogatoj povijesti, materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj ba-štini te očuvanim običajima i tradiciji. Razvojem kulturnog turizma na području Međimurske županije moguće je upravljati na temelju usklađenih načela održivog razvoja. Održivi razvoj kulturnog turizma koji se manifestira u navedenim domenama: ekološkoj, sociokulturnoj, tehnološkoj i ekonomskoj, ima za cilj zadovoljiti sve potrebe turista te dugoročno održati kvalitetu resursa i time omogućiti budućim generacijama da na izvornim svojstvima kulturnih resursa nastave razvijati kulturni turizam. Jelinčić navodi da se pod odgovornim i održivim razvojem turizma razumijeva razvoj turizma koji zadovoljava potrebe sadašnjih turista, turističkih destinacija i svih sudionika u turizmu, uz istovremeno očuvanje i povećanje potencijala za upotrebu turističkih resursa u budućnosti, bez ugrožavanja mogućnosti bu-dućih generacija da zadovolje vlastite potrebe (Jelinčić, 2008., 38). Problem održivog razvoja kulturnog turizma globalni je problem jer ne zahvaća samo pojedinu zemlju, regiju ili kontinent već se čitav svijet mora rukovoditi načelima održivog razvoja prilikom razvoja kulturnog turizma na području određe-ne destinacije. Međimurska je županija u svojoj Razvojnoj strategiji za razdoblje 2011.-2013. godine te Regionalnom operativnom programu za razdoblje 2006.-2013. godine ustanovila određene potrebe na području razvoja kulturnog turizma u vidu povećanja ponude turističkih proizvoda, osmišljavanja doga-đaja vezanih uz kulturnu baštinu i identitet županije te ulaganja u očuvanje tradicionalne graditeljske ba-štine (Regionalni operativni program, 2006., 53-54). Ulaganja u očuvanje tradicionalne graditeljske ba-štine zapravo znače zadovoljenje temeljnih načela održivog razvoja kulturnog turizma u svrhu očuvanja tradicionalne graditeljske baštine kao važnog resursa za razvoj kulturnog turizma, tehnološkog razvoja tog resursa u svrhu postizanja ekonomskih učinaka, ali i određenih sociokulturnih vrijednosti. Temeljni dokument ukupnog razvoja Međimurske županije Razvojna strategija Međimurske županije 2011.-2013. u strateškim ciljevima jačanja ljudskih potencijala i unapređenja kvalitete života kao jedan od prioriteta navodi Očuvanje, razvoj i promicanje kulture, a kao mjere za ostvarenje ovog prioriteta Strategija navodi sljedeće: podizanje svijesti o važnosti kulturne baštine i kulture, oživljavanje kulturnih i povijesnih sa-držaja, očuvanje nematerijalne kulturne baštine, razvoj novomedijskih kultura i suvremene umjetnosti (Razvojna strategija, 2011., 102). Provodeći ove mjere s ciljem očuvanja, razvoja i promicanja kulture, a u svrhu razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije, potrebno je pridržavati se načela održivog razvoja jer sve ljudske aktivnosti utječu na održivi razvoj. Upravo su ljudi u različitim ulogama i aktivnostima ključni čimbenik održivog razvoja u turizmu. Turisti svojim ponašanjem izravno utječu na održivost kulturnih resursa dok lokalno stanovništvo ima vrlo važnu ulogu u održivosti turističke de-stinacije, ponajviše u smislu očuvanja i prenošenja nematerijalne kulturne baštine i zaštite te baštine od negativnih utjecaja turista. Zaposlenici u turizmu, poduzeća i javne službe u okviru svojih, ali i poveza-nih djelatnosti, također imaju izravan ili posredan utjecaj na održivost upravljanja kulturnim turizmom.



Stoga, kao što navodi Bartoluci, zaštita sociokulturnih vrijednosti u turističkoj destinaciji ne može biti samo zadaća turizma nego i cijelog društva (Bartoluci, 2013., 136). U okviru razvoja kulturnog turizma održivi se turizam usredotočuje na tri ključna pitanja, a to su: kontrola turističkog iskustva koja za po-sljedicu ima kontrolu aktivnosti turista, razmatranje turističkog potencijala lokaliteta, ali i upravljanje planom već postojećeg kulturno-turističkog lokaliteta i nenametanje turizma lokalnoj zajednici (Jelinčić, 2008., 38-39). Razmatrajući navedeno nameće se zaključak da bi se kontrolom aktivnosti turista i ana-lizom potencijala određenih lokaliteta te nenametanjem turizma lokalnoj zajednici, već uključivanjem lokalnog stanovništava u prezentaciju lokaliteta, mogle smanjiti mnoge negativne posljedice turizma na materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, što bi u velikoj mjeri doprinijelo održivosti kulturnog turizma na području Međimurske županije. Odgovorni i održivi razvoj turizma podrazumijeva pravo na turizam i na slobodu turističkih kretanja, zadovoljenje gospodarskih, društvenih i estetskih potreba, uz održavanje karakteristika prirodnog i društvenog okruženja i kulturno-povijesnog nasljeđa (Jelinčić, 2008., 38). Turizam ne smije biti uzrok uništavanja kulturnih dobara već on mora dati svoj doprinos oču-vanju kulturne baštine, jer samo očuvan i kvalitetan proizvod kulturnog turizma može biti konkurentan na turističkom tržištu. Prema podacima iz Strategije zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. problem predstavlja nepostojanje modela upravljanja kulturnom baštinom, zbog čega nema njihova sustavnog održavanja i korištenja te neravno-mjernost korištenja graditeljske baštine; dok se u primorskim krajevima bilježi prevelika iskorištenost pojedinih dijelova graditeljske, ali i ostale kulturne baštine, u sjevernoj Hrvatskoj ta je iskorištenost još uvijek premala (Strategija, 2011., 8-11). Kako bi se to promijenilo, a u svrhu razvoja kulturnog turizma, Međimurska županija mora osigurati dodatna ulaganja te bolje i kvalitetnije iskoristiti kulturne resurse te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu staviti u funkciju turizma. U tim nastojanjima veliku ulo-gu može odigrati Turistička zajednica Međimurske županije, čiju glavnu zadaću kao destinacijske me-nadžment organizacije možemo definirati kao poslovnu aktivnost koja spaja i koordinira rad različitih poslovnih i drugih subjekata u osmišljavanju i realizaciji turističkog proizvoda radi njegove optimalne kvalitete, konkurentnosti, održivosti te postizanja najboljih ekonomskih učinaka na turističkom trži-štu (Bartoluci, 2013., 166). Turistička zajednica upravlja destinacijom te ima ključnu ulogu u poticanju razvoja turizma te oblikovanju ponude kulturnog turizma kao i promociji Međimurja kao atraktivne i poželjne turističke destinacije. Upravo destinacijski menadžment u turizmu ima zadatak kontinuiranog uvođenja inovativnih postupaka u oblikovanje turističkog proizvoda, što uključuje identificiranje i selek-ciju potencijalnih mogućnosti, a u cilju realizacije očekivanih koristi (Bartoluci i sur., 2007., 40). Među-tim, očekivane koristi od turizma, tj. učinke razvoja kulturnog turizma na području određene destinacije ne treba vrednovati samo temeljem ekonomskih pokazatelja. Upravo interakcija kulture i turizma potiče ulaganja u očuvanje baštine te doprinosi stvaranju identiteta destinacije. Jedan od ciljeva razvoja Međi-murja, koji će biti obuhvaćen Razvojnom strategijom Međimurske županije do 2020. godine, je očuvanje kulturne baštine u svrhu razvoja kulturnog turizma na području Međimurske županije. Troškovi oču-vanja kulturne baštine su veliki, no korištenjem kulturnih dobara u turističke svrhe ulaganja se vraćaju pri čemu se treba rukovoditi načelima održivog upravljanja kulturnim turizmom, kako komercijalizacija kulturne baštine ne bi donijela više štete nego koristi.

4. ZaključakMeđimurska županija posjeduje brojne resurse za razvoj kulturnog turizma, temeljene na bogatoj

povijesti i značaju obitelji Zrinski, očuvanoj materijalnoj kulturnoj baštini, sakralnoj baštini, tradicional-noj graditeljskoj baštini, bogatoj nematerijalnoj baštini, očuvanim običajima i tradiciji kao i brojnim kul-turnim manifestacijama, međutim ti resursi još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri stavljeni u funkciju turizma. Zajedničkim angažmanom javnog i privatnog sektora te svih dionika i s područja kulture i s područja turizma potrebno je povezati kulturu i turizam te na taj način razvijati kulturni turizam, kao jedan od specifičnih oblika turizma koji posljednjih godina postaje sve privlačniji i traženiji na turističkom tržištu i za koji na području Međimurske županije postoje brojni resursi. Upravljanje razvojem kulturnog turiz-ma moguće je voditi načelima održivog razvoja; ekološkim, sociokulturnim, tehnološkim i ekonomskim načelima, s ciljem zadovoljenja potreba turista, postizanja ekonomskih učinaka, ali i očuvanja kulturnih resursa u svrhu daljnjeg razvoja kulturnog turizma i zadovoljenja potreba budućih generacija. Načela



održivog razvoja kulturnog turizma jednim dijelom obuhvaćaju i razvojni planovi te Strategija razvoja Međimurske županije do 2013. godine, no ona se moraju uvrstiti ali i detaljnije razraditi i u razvojnim dokumentima Županije za naredno razdoblje. Načela održivog razvoja kulturnog turizma svakako će biti i glavne odrednice Strategije razvoja turizma na području Međimurske županije ili Master plana razvoja turizma koji su u pripremi, jer je razvoj kulturnog turizma jedan od prioriteta kada se govori o uku-pnom razvoju turizma na području Međimurske županije. Razvoj kulturnog turizma u velikoj će mjeri upotpuniti postojeću turističku ponudu (wellness, enogastronomija, cikloturizam, sportsko-rekreacijski turizam, seoski turizam) i pozicionirati Međimurje na turističkom tržištu kao jedinstvenu, atraktivnu i konkurentnu turističku destinaciju. Kako bi turistički proizvod bio jedinstven, atraktivan i što je naj-važnije konkurentan on mora biti kvalitetan i očuvan što je osobito važno upravo u kulturnom turizmu, stoga je od velikog značaja kulturnim turizmom upravljati prema temeljnim načelima održivog razvoja.

Literatura:1. Bartoluci, M. (2013.). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.2. Bartoluci i sur. (2007.). Turizam i sport-razvojni aspekti. Zagreb, Školska knjiga.d.d.3. Državni zavod za statistiku. http://www.dzs.hr/ (03.02.2014.)4. Jelinčić, D. A. (2008.). Abeceda kulturnog turizma. Zagreb, Intermedia.5. Jelinčić, D. A. (2010.). Kultura u izlogu. Zagreb, Meandarmedia.6. Međimurska županija (2006.). Regionalni operativni program Međimurske županije 2006.-2013.

Čakovec.7. Razvojna strategija Međimurske županije 2011.-2013. (2011.). Čakovec, Međimurska županija.8. Međimurska županija u brojkama: 2012. (2013.). Čakovec, Međimurska županija.9. Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvat-

ske za razdoblje 2011.-2015. (2011.). Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.10. Richards, G.(1999.). European Cultural Tourism: Paternsand Prospects. U: Plabbing Cultural

Tourism in Europe (Dod, Diane; Van Hamel, Annemon, ur.). Amsterdam, Boeleman Founda-tion/Ministry of Education, Culture and Scienc.

11. Vukonić, B. ; Čavlek, N.(ur.) (2001.). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.


Gordana Ivankovič, Nevenka RomihZnačaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri

Accepted: 25.02.2014. Preliminary CommunicationReviewed: 19.03.2014. UDC 338.48 (497.4)

Značaj kongresne djelatnosti za privredu – primjer kongresnog hotela na slovenskoj rivieri

The importance of the meetings industry for the economy – case study of a con-gress hotel on the Slovenian coast

1 Gordana Ivankovič, 2 Nevenka Romih1 Univerza na Primorskem, Fakulteta za turistične študije Turistica, Obala 11

6320 Portorož, Slovenija2 Hoteli Bernardin d.d. Portorož, Obala 2, 6320 Portorož, Slovenija

e-mail: [email protected], 2 [email protected]

Abstract: The tourism industry has significant multiplier effects on the economy. Within the tourim industry, congress tourism became the segment with the highest development opportunities and potential, as it produces high added value that is crucial for further development of the tourist destination. The develop-ment of congress tourism influences the diversification of the local tourist offer and prolongs hotel operations in the off-season months. The Slovenian Tourist Strategy for the period 2012 to 2016 states that the meet-ings industry produces the highest multiplier effects, estimates that business and congress tourism create one- third of overnights, and suggests that this tourism has great potential for further development (SRST 2012-2016, 2012). An improvement of the business performance in the meetings industry could be achieved by using Revenue Management (RM)–a management tool, which allows the maximization of revenue on a daily basis and manages capabilities in the meetings industry. Employees play an important role in the suc-cessful implementation of RM. This article researches the awareness of employees in a congress hotel on the Slovenian coast of the positive effects of this tool. The conference hotel in the case-study is the largest congress hotel in Slovenia, which has been present on the market for 20 years. Conference guests represent 20% of all overnights in the hotel and are the most important segment of the pre-and post-season operation of the hotel. The Delphi method was used in the empirical part of the qualitative research. In conclusion, guidelines are provided on the further development and application of RM in the meetings industry.

Keywords: congress tourism, revenue management, hotel facilities occupancy rate, high value-added, Delphi method

Sažetak: Turistička djelatnost ima jake multiplikativne efekte na privredu. Unutar turističke djelat-nosti kongresna djelatnost postaje područje koje ima velike razvojne mogućnosti i potencijal da s visokom dodanom vrijednošću koju generira postane najznačajnija za razvoj turističkih destinacija. S razvojem te djelatnosti utječe se na širenje ponude određene destinacije i produžuje se poslovanje hotela i izvan se-zone. Ako usporedimo kongresnog gosta s gostom na ljetovanju, njegova su očekivanja potpuno drugačija. Kongresni gost odabire kongres radi ostvarenja novih poslovnih poznanstava i mogućnosti obrazovanja. Slovenska turistička strategija za razdoblje 2012.-2016. ističe da kongresna djelatnost ima najveće multip-likativne efekte; čak se ocjenjuje da poslovni i kongresni turizam realiziraju trećinu svih noćenja te da na tom području postoje veliki razvojni potenciali (SRST 2012.-2016., 2012.). Kongresni djelatnici bi mogli upotrebom Revenue menadžmenta (RM), koji je alat menadžmenta, značajno poboljšati svoje poslovne rezultate. RM omugućuje maksimizaciju prihoda na dnevnoj osnovici i upravljanje kapacitetima i na



području kongresa. Kod implementacije RM zaposlenici imaju najznačajniju ulogu, zato se na primjeru kongresnog hotela na slovenskoj rivieri provjerava da li su njihovi zaposlenici svjesni opravdanosti upotrebe tog menadžerskog alata. Kongresni hotel, koji je predmet istraživanja, je najveći kongresni hotel u Sloveniji i prisutan je na tržištu već dvadeset godina. Kongresni gosti ostvaruju petinu noćenja i čine najznačajniji segment za predsezonsko i posezonsko poslovanje hotela. U radu je upotrebljena deskriptivna metoda kod istraživanja sekundarnih izvora, a kvalitativno istraživanje je provedeno na primarnoj razini uz pomoć Delphi metode. Na kraju članka istaknute su mogućnosti budućih istraživanja i upotrebe RM u kongresnoj djelatnosti.

Ključne riječi: kongresni turizam, revenue menadžment, kongresna noćenja, visoka dodana vrijed-nost, Delphi metoda

1. Introduction and literature review

Business travel is important for companies, individuals and the economy as a whole. The positive effects of business travel can be classified into four categories: keeping customers, converting prospects, building relational networks and investing in people1 (The Return on Investment of U.S. Business Travel, 2009, page 17).

In the professional literature, the terms business tourism, business travel, congress industry, confe-rence industry and convention industry are often used as synonyms. Under these terms congresses, con-ferences, conventions, seminars, exhibitions and incentive travel shall be considered. However, between the concepts of business tourism and business travel, there are significant differences. Namely, the term business tourism refers to those business travelers who stay outside their place of residence for at least one night. On the other hand, business travel refers to the movement of business travelers from point A to point B. That includes daily commuting for business reasons as well as customer visits, exhibitions and fairs (Swarbrooke and Horner, 2001 in Pivac and Dragićević, 2010). All business trips are not part of congress tourism.

Congress tourism, a mix of business, tourism and science is a phenomenon not older than five de-cades. Until recently, this type of tourism did not attract a lot of attention of researchers, academics and governments in tourists’ countries. This has resulted in a lack of properly defined and accepted termino-logy in the field of congress tourism, which is reflected in the reliability and availability of statistical data of the extent and value of the business travel market (Pivac and Dragićević, 2010). The acronym MICE (Meetings, Incentives, Conventions (Congresses) and Exhibitions (Events)) is often used.

Congress tourism is one of the activities in the tourism industry, which refers to domestic or in-ternational meetings of experts in relevant fields with the motive of performing business, cognition, networking and exchange of knowledge and experience.

The most important and significant factor in the preparation of conferences is the ability to organize events. These activities are managed and controlled by people with a wide range of knowledge, skills and experience, as organizing events fall within a very complex job that requires expertise, professionalism, continuous technical coordination and a large number of direct and indirect participants. The main cha-racteristics in preparation of a congress are targeting, time constraint and the uniqueness (Jelen, 2005).

When organizing a congress, which takes place in a hotel company, a highly coordinated collabo-ration between the client, possible congress organizers and hotel staff is needed. For organizing smaller congress events, communications typically occur between the client and hotel convention center without an intermediary. For large or international congresses, the clients usually choose a mediator – a PCO

1 The study demonstrated a strong correlation between the performances of the company and all types of business travel. Some types of business trips are important because of direct influence on the increase in sales (trade fairs, exhibition, meetings...), while others have a greater impact through employee satisfaction (incentive, rewards, education…).



(Professional Congress Organizers). A PCO usually provides an analysis of bids, acquired by the client’s wishes.

Congress tourism is a very attractive market niche for hotels because it is compatible with the classic holiday offer. Usually congresses are organized in the off-peak season and during the week, which is a better use of the main facilities offered by the hotel and the hotel room. At the same time congress guests spend more than holiday guests (Viršek, 2013, p. 23).

Hotel companies are faced with a demand by the congress organizers. A congress organizer tries to create the demand for attendance at the congress by the end customers. Even if the organizer selects the appropriate company, it doesn’t mean that end-users will be satisfied with the congress services. Hotel companies, conference organizers and clients try to attract conference guests to choose their congress, which will take place in a particular hotel with additional activities – for example: tourist trips, sailing, flying, skiing, cycling, diving and other activities, all with the aim of attracting guests to attend/return to the organized congress (Šuligoj , 2013 , p . 23 ).

The development strategy of congress tourism (2012, p. 52) highlights Slovenia’s competitive advan-tage as a meetings and incentive destinations due to the:

− proximity of primary markets− new and undiscovered destinations− diverse and adequate supply and− a favorable ratio between price and quality of service.The strategy exposes the exceptional reputation of Slovenian professionals and scientists in interna-

tional associations and sustainable development of Slovenia. The largest multiplier effects are expected from the meetings industry, as one-third of overnights were achieved in business and congress tourism.

Todorovic (2011) points out that this form of tourism is highly desirable among tourism workers, since it is mainly characterized by non-seasonality and high consumption of participants. Congress par-ticipants’ costs in most cases are not cover by participants, or are at least partly sponsored by companies or organizations. Factors that affect the size of the economic impact of the meetings industry are:

− he amount of earnings− distance from the residence− duration of meetings− frequency of attendance at meetings and− the number of delegates.The average expected revenue from the international congress participant in 2011 amounted to

1,500 euros (Country and City Rankings, 2013), which greatly exceeded the average revenue per inter-national guest.

2. Revenue management as a tool of management In the eighties the business philosophy of revenue management (RM) was transferred from the

aviation industry to the hotel industry, which allowed hotels to maximize revenues combined with occu-pancy and pricing. This includes information systems in the reception and reservation department, which combined with experience, allows fairly accurate predictions for the future. A successful RM pro-vides an effective monitoring of the demand generated from different segments of guest. On this basis, there are two interdependent strategic levels, which can influence the demand of guests:

− price (according to the different periods and for different target groups) and− time (duration) – length of stay of guests in the hotel (predictable and unpredictable).Best practices studies in hotel industry confirmed the importance of recognition of each guest, so it

makes sense to connect RM applications with guests history (usual time of visit, date of birth, additional extra consumption, etc..), which is the basis for analysis of customer profitability (Ivankovič and Jerman, 2010, 71 and 72).

Adopting techniques of RM was undoubtedly successful in the 90s. Using sophisticated computer systems, managers predicted demand and provided the best combination of occupancy and rates. The ho-



tels recorded a turnover growth of 2 to 5 % (Cross et al., 2009). The hotel chain Marriott International was one of the first to begin using RM system in the hotel industry. By the end of the eighties, RM was a part of operations in several hotels, which enabled them to offer guests a wider range of prices (Cross et al., 2009).

RM is very complex and includes the following components (Kimes, 2007): market segmentation, data on past demand and reservation, principles of pricing, principles of overbooking and developed information systems. For the successful implementation of RM, different strategies are used: discounts, segmentation, packages, differentiation on the basis of added value, repositioning and offering short breaks.

Hotels have the potential to fill congress accommodation and therefore directly affect the yield. Effective systems of RM is therefore not only focus on revenues from accommodation facilities, but take into account the additional revenue (food, drink and other services) created by guests during their stay, as well as the cost of providing those services. These factors vary according to different market segments. In addition, different types of congresses generate different revenue and profit potential. Thus, in the context of an overall strategy, RM maximizes revenue from the sale of convention facilities is as important as maximizing revenue from the sale of available rooms (Ingold, McMahon-Beattie and Yeoman, 2000).

Decisions related to allocation of accommodation capacity to different guest segment should not be taken only on the basis of revenues generated from accommodation capacities. Hotel management must be aware of how much guests spent on food, beverage and other services during their stay. Various se-gments of guests have different propensities to consume with respect to the elements of the sales program (Brotherton and Mooney (1992) in Ingold et al., 2000). In assessing the total revenue created by different guests, the length of stay and cost of accommodation are only two components of the total equation. In addition to the sale of accommodation facilities, other consumptions and costs should also be conside-red. Hotels need to have a whole view on the additional expenditure of congress participants compared to individual guests. However, this task is very complicated, because different kinds of business meetings generate different multiplier effects of consumption. While the rate of consumption by individual guests also varies, the average consumption of the category rooms is much easier to calculate.

3. Revenue management in the meetings industry To effectively lead congress facilities managers need to (Hartley and Rand, 1997):

–plan various management strategies to manage congress facilities- allocate capacity according to demand and- adequately protect reservations.RM of congress activities are monitored by the occupancy of congress facilities and occupancy with

the congress participants. Congress facilities may be sold over several periods per day2. Occupancy of the participants take into account the capacity of the various conference halls3, It is possible to achieve high occupancy of halls at the expense of conference halls sold below capacity (30 participants placed in the space taken by 50).

Income from congress activities is calculated by multiplying the average revenue per congress parti-cipant with the number of congress participants. Actual or realized revenue per square meter of congress (functional) surface is the quotient of that income and the square meters of convention space available. Potential revenue is calculated by multiplying the premium price per square meter with the area (in square meters) of meeting venues. Comparison of realized income and the potential income is the most

2 For example, a congress center has ten meeting halls, one of which could be sold in any three periods in a day (morning, afternoon and evening), which gives us 210 halls available within a week. If 147 events were actually sold, the occupancy would be 70% (Ingold et al., 2000).

3 For example, a congress center with ten conference halls could have five halls with the capacity of 30 participants and five halls with the capacity of 50 participants, leading to overall occupancy of participants over the week as shown in the following equation: (5x30 +5 x50) x 3 (events per day) x 7 days = 8,400 participants. The result indicates that 8,400 participants represent 100% occupancy. If in this period only 4,200 chairs were sold, the occupancy is 50%.



important indicator for RM–Yield Percentage (%). The revenue from congress activities includes reve-nue from spaces and occupancy: of rooms intended for congress activities, accommodation prices, con-vention space (in square meters) and revenue per square meter (Ingold, McMahon-Beattie and Yeoman, 2000).

ConPAST (Contribution per available space–time) is calculated as the profitability of functional spaces, as shown in equation 1. ConPAST consists of: time, space and contribution margin (Kimes and McGuire, 2001).

When analyzing the impact of congress (functional) spaces the following measurement should me used: occupancy, ConPast and RevPast4.

4. Designing research questions and methodology of research In the first half of 2013, primary research was conducted in a congress hotel among executive per-

sonnel. Qualitative research was carried out by using the classic Delphi method by which the possibility of implementation of RM in the congress segment of the hotel was assessed. The research tried also to identify barriers for successful implementation. Two consecutive surveys were conducted.

The first questionnaire referred to the research question: Is the RM known among hotel executive management? The survey results of the first questionnaire facilitated the preparation of a second que-stionnaire with detailed questions, which referred to the second research question: How is it possible to implement RM in the congress segment of the hotel? Managers of various departments in the hotel were interviewed: management, sales department, human resource department, financial department, food and beverage department and wellness department. Throughout this period, we interviewed 13 respondents. The response was 76.92%.

5. Hoteli Bernardin, d.d. PortorožThe hotel complex Bernardin was built as a part of the project “Northern Adriatic” financed by the

International Bank for Reconstruction and Development (IBRD) in the years 1974-1977. In January 2009, the company merged three coastal hotel companies, and became the largest single provider of hotel services in Slovenian Istria (»Bernardin Group – najlepše lokacije na slovenski obali«, 2010). The three merged companies were:

- Metropol Group d.d. (Grand Hotel Metropol 5*, Hotel Roža 3*, Hotel Lucija 3*, Hotel Barbara 3* and camp Lucija)

- HTP Simonov zaliv d.d. (Haliaetum and Mirta 4*)- Hotel Piran d.d. (Hotelom Piran 3* and Hotelom Salinera 4*).Company Hoteli Bernardin d. d. is functionally organized as a limited company in which the le-

adership and management of the administration represent by the CEO (Podbevšek, 2007, p. 22). The company deals exclusively with tourism and catering services, a significant proportion of services cover the congress offer.

Under the brand name Bernardin Group Resorts & Hotels combines four already established and recognizable brands (St. Bernardin, Metropol, Salinera, San Simon). Bernardin Group Resorts & Hotels can guarantee satisfaction to different segments of visitors with a wide range and high quality services in all price ranges (Bernardin Group Resorts & Hotels – morja izpolnjenih želja, 2010). The company has 1,600 rooms and more convention centers. The segment of the overnights from the conference guests represents 7% of all overnight stays in the company, the share of revenue from congress guests is double that the percent of overnights.

The first and largest hotel convention center in Slovenia is the Congress Centre St. Bernardin that is located in Grand Hotel Bernardin 5*. “The multipurpose design center allows you to organize all types

4 RevPast (Revenue per avaiable space time).



of events: congresses, seminars, workshops, presentations, press conferences and business meetings as well as banquets, fashion shows and gala dinners. The congress center is equipped with simultaneous translation booths, a VIP room for special meetings, the business center and offices for the organizers and banquet kitchen to prepare food and drink” (Congress center Bernardin, Portorož, 2013). The con-gress activity generates a fifth of the overnight stays in the hotel.

Revenue from congress events have declined in the last five years. The reason for declining this decline is the economic and financial crisis, which reduced budgets of congress guests, shortened the length of congresses, and reduced the number of congress participants. That is why it is so important that limited congress capacities of the hotel are sold in a way that maximizes revenue.

6. Results of researchIn the first step of the research, the results revealed that respondents know the meaning of the RM

(100%). Sources of information about RM mentioned included: education (33%), books (33%), courses (17%), the previous business environment (10%) and through the internet (7%). All interviewees (100%) were willing to take further education on RM.

Figure 1. Source of information about RM.

When asked in which areas RM could be used interviewees responded that RM could be used: in hotels (25%), followed by the congress sector (21%), rent-a-car companies (18%), golf course and casino (11%), restaurants and on-line portals (7%).

The interviewees believed that RM, in the studied hotel, could be used in: sales department (25%), the congress sector (22%), room revenue (18%), reception (14%), wellness spa services (14%) and resta-urants (7%) as it is shown in figure 2.

Figure 2. Potential use of RM.

Interviewees recognized the RM basic tools as discounts, segmentation, packages (25%), repositi-oning (19%), overbooking (3%) and value added–additional facilities (3%). The initial survey, which relates to the first research question, showed a high and clear awareness of the importance of RM strategies among the interviewees.

The second survey showed that the fastest introduction of RM techniques was expected in the ro-oms department (31%), followed by the sales department (22 %), convention sector (19 %), reception (13 %), wellness center (9 %) and at the end in the restaurant (6 %).



For successful introduction and use of RM in the company some measurements were highlighted: education and training (31%), advanced technological support (27%), the introduction of e-learning (21%), change in organizational structure of the company (centralization or decentralization) (15%) and new distribution channels (6%).

Interviewees agreed that the factors of successful application of RM in the hotel congress sector were the right business organization (34%), the other most frequent responses were effective commu-nication between consumers and providers (23%) and seasonal demand (23%), and general dynamic market (20%).

Some internal and external obstacles for the successful implementing RM were recognized. Among the internal barriers for the successful implementation of RM interviewees highlighted: the cost of tech-nology (50%), employee turnover (40%) and incompatible business philosophy (10%).

Figure 3. Internal barriers for efficient implementation of RM.

Among the external obstacles to the successful implementation of RM interviewees often categori-zed lack of supporting infrastructure (82%), followed by inadequate computer technology and financial reasons (9%).

The interviewees believed that the services that contribute to the creation of added value in the congress sector are restaurants (60%) and wellness center (40%). These two services are most compa-tible with the congress offer of the hotel. The respondents believe that the performance measurement for the RM would be: revenue from rooms (32%) and restaurants (32%), total profit or gross operating profit (GOP) (26%) and revenue and occupancy of the functional (congress) capacity.

The answers to the questionnaire from the second interview, reveals that it is possible to imple-ment revenue management techniques in the meetings industry in the studied company with the appropriate business organization, appropriate technological support and the introduction of new effective education and training systems.

7. Conclusion and directions for futureThe motives for the MICE tourism or industry are business performance, knowledge sharing, edu-

cation, learning and socializing, discussion and motivation of the participants. The meetings industry in Slovenia is already highly developed tourism product, which is confirmed by the fact that Ljubljana ranks among the 50 most successful European Conference Towns (Kongresna dejavnost, 2011). Never-theless, Slovenia’s meeting industry has a great development potential due to its geostrategic position, infrastructure, reputation and professional staff. A national survey of congress activity, which would involve measuring the multiplier effects of the congress activity, a congress barometer, and proposals for new funding models for congress activity, would confirm the importance and contribution of the activity for the whole economy and the country. For better congress performance, recognizable congress destinations, linked providers at destinations and their active promotion and marketing in international markets are crucial.

In order to set a congressional branch network in Slovenia, a continuous cooperation of all stake-holders in needed. Hoteliers, on the micro level, could significantly improve their business performance with the use of RM techniques. In the primary study in the congress hotel company, it turned out that all interviewed were familiar with RM, and that it should be applied in practice. Persons interviewed reco-gnize the basic strategy of the RM. Among the internal factors that hinder the implementation the most



commonly cited were cost of technology and staff turnover; the greater external obstacle is insufficient infrastructure. Interviewees identified an increase in value added in congress and wellness activities, as a basis of product differentiation. Hotels should include measuring the effectiveness of functional premises and demands of different market segments. This should be accompanied with occupancy, ConPAST and RevPAST. Demand data should disclose the type of demand and reservations for each market segment by months, days of the week and parts of the day. For all of the foregoing, it would be useful first to imple-ment the use of RM in the room department and later in the congress department. Studied best practices suggested that a minimum time for the implementation of RM is two years.

Literature and references1. Bernardin Group–najlepše lokacije na slovenski obali (7. april 2010). Dnevnik. http://www.

dnevnik.si/magazin/prosti-cas/1042350476 2. Bernardin Group, Resorts & Hotels – morje izpolnjenih želja. (2. junij 2010). Pridobljeno 13. 1.

2013 iz http://www.dnevnik.si/magazin/prosti-cas/10423640203. Country and city rankings, Report 2011. (2013).4. Cross, R. G., Higbie, J. A. in Cross, D. Q. (2009). Revenue Management Renaissance: A Rebirth

of the Art and Science of Profitable Revenue Generation. Cornell Hospitality Quarterly, Vol. 50, No.1, str. 56–81.

5. Drevenšek, N. (2007). Izobraževanje in usposabljanje zaposlenih v javni upravi: primer uprave RS za javna plačila (diplomsko delo). Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Ekonomska fakulteta.

6. Hartley, J. S. in Rand, P. (1997): Conference Sector Capacity Management. V I. Yeoman, A. Ingold, (Ur.), Yield Management: Strategies for the Service Industries (str. 218-241). London: Cassell. http://srecanja.files.wordpress.com/2012/05/icca-country-and-city-rankings-2011

7. Ingold, A., McMahon-Beattie, U. in Yeoman, I. (2000). Yield Management: Strategies for the Service Industries. London: Thomson.

8. Ivankovič, G. in Jerman, M.: Merjenje uspešnosti poslovanja v hotelirstvu. UP FTŠ Turistica, 2010, str. 242.

9. Jelen, I. (2005). Ravnanje kongresnih dogodkov (diplomsko delo). Ljubljana: Univerza v Ljublja-ni, Ekonomska Fakulteta.

10. Kimes, S. E. (2007). A Strategic Approach To Yield Management. V A. Ingold, U. McMahon-Beattie in I. Yeoman (Ur.), Yield Management: Strategies for the Service Industries (2. izd.) (str. 3–14). London: Thomson.

11. Kimes, S. E. in McGuire, K. A. (2001). Function – space Revenue Management: A case study from Singapore. Cornell Hotel and Restaurant Administration Quarterly, 33–46.

12. Kongresna Ljubljana 2012 – 2020. Turizem Ljubljana, 2011.13. Kongresni center Bernardin, Portorož. (2013). Pridobljeno 20. 9. 2013 iz http://www.bernardin-

group.si/si/bernardin-resort/hoteli/grand-hotel-bernardin/kongresni-centri14. Pivac, T. in Dragićević, V. (2010). Kongresni Turizam. Novi Sad: Prirodno matematički fakultet.15. Podbevšek, A. (2007). Komuniciranje pri vodenju organizacije Hoteli Bernardin d.d. (diplomsko

delo). Maribor: Univerza v Mariboru, Fakulteta za organizacijske vede.16. Strategija razvoja in trženja turistične destinacija Ljubljana. Zavod za turizem Ljubljana. 201417. Strategija razvoja slovenskega turizma 2012-2016: www.slovenija.info18. Šuligoj, B. Na izlet do Benetk ali pa smučat. Ljubljana. Delo, 10.1.201419. The Return on investment of U.S Business Travel (prepared bx Oxford Economic U.S.A. , Sep-

tember 2009, http://www.aacb.org.au/files/oxford_economics_study_09.pdf20. Todorovič, D. (8. oktober 2011). Ocena odločitvenega modela o udeležbi na mednarodni konfer-

enci. http://www.kongres-magazine.eu/clanki/?id=103221. Viršek, D. Vsak evro lahko pomnožimo z 2,5. Ljubljana. Delo, 10.1.2014


Aleksandar Ivanovski, Dušan Mitić, Marija Zegnal Koretić, Goran Prebeg, Marko DimitrijevićStudentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma

Primljen: 11.02.2014. Pregledni radPrihvaćen: 27.02.2014. UDK 338.48:796

Studentski zimski kamp kao model građenja liderstva u funkciji menadžmenta sportskog turizma

Students winter camps as model of developing leadership in function of sports tourism menagament

1 Aleksandar Ivanovski, 2 Dušan Mitić, 3 Marija Zegnal Koretić, 4 Goran Prebeg, 5 Marko Dimitrijević1 Visoka sportska i zdravstvena škola Beograd, 2,4,5 Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja Beograd,

3 Učenički dom Križevcie-mail: 1 [email protected]

Sažetak: Ubrzani ritam života ne ostavlja dovoljno vremena za prakticiranje sportsko-rekreacijskih aktivnosti kojima se može značajno ublažiti stres i poboljšati raspoloženje, kao i radna produktivnost. Sportsko-rekreacijski kampovi imaju za cilj promidžbu zdravog načina života u kojem fizička aktivnost ima dominantnu ulogu, dok je ukupni doprinos razvoja sportskog turizma nemjerljiv. Realizacija kampova dobiva sve znatniju ulogu u razvoju sportskog turizma. Zajednički je boravak u kampu ispunjen velikim brojem sportsko-rekreacijskih programa u kojima se kroz različite aktivnosti dobiva prilika sagledavanja vlastitih sposobnosti i svrsishodnog odabira prave aktivnosti za redovno vježbanje. Edukativne i kreativne radionice su osnovne forme ponude programskih cjelina u kampu kod realizacije dnevnih i večernjih pro-grama. Koncepcija sportsko-rekreacijskih kampova je prikazana na Shemi 1, a zasniva se na usmjeravan-ju energije učenika u aktivno sudjelovanje, kreiranje i osmišljavanje svih programskih cjelina uz pomoć educiranih instruktora i animatora, lidera na određenoj turističkoj lokaciji.

Ključne riječi: kampovi, liderstvo, menadžment sportskog turizma

Abstract: Large number of people are less using physical activities. Preoccupation with the every day obligations are not leaving a lot of time to do some sports recreational activities which can reduce stress, enlarge good mood and expand working capacity.

Main goal of sports’s camps is to promote healthy way of living where physical activity has dominant role and all is in function of development of sports tourism. Attendance of the camps is filled with large numbers of sports recreational programs in which students different ages have opportunity to overview their abilities and easer decide their real activity in their lives afterwards. Beside, the program has the role to make better communication, to increase religious and national tolerance, to increase humanity towards disabled, weak and old people. Educational and creative workshops are the basic ways of implementing day and evening programs. A concept of student’s camps is shown in scheme 1, and is based to focus the energy of students in direction of active participation of creating and designing all programs with help of fully trained animators and instructors, leaders on specific touristic destination.

Key words: camps, leadership, sports tourism menagament



1. Uvod

Svjetska istraživačka literatura na polju liderstva otkriva više različitih teorija, kao što su na primjer Basova, Brajmanova, Gardnerova ili Mumfordova koje objašnjavaju složenost procesa liderstva. Pojedini istraživači liderstvo smatraju vještinom dok je drugi defi niraju kao proces. U ovom radu liderstvo se pri-mjenjuje u kontekstu pedagoškog rada iz područja menadžmenta sportsko-rekreacijskog turizma te kao poveznica teorije transformacijskog vodstva i razvoja studentskih timova na primjeru obuke studenata u zimskom kampu. Predviđeno trajanje kampa je 7 dana, i to na Kopaoniku u Srbiji. Važno je napomenuti da je osmišljen velik broj rekreacijskih aktivnosti i modifi ciranih sportskih natjecanja koje vode iskusni lideri, odnosno educirani animatori. Druženje i kreativni rad su odlike koje dominiraju, a aktivnosti su usmjerene usvajanju novih spoznaja i pozitivnih navika.

Sportsko-rekreacijski kamp ima za cilj promoviranje zdravog načina života u kojem fi zička aktiv-nost ima dominantnu ulogu. Zajednički boravak u kampu je ispunjen velikim brojem programa koje vode iskusni lideri sportsko-rekreacijskih aktivnosti. Na Shemi 1 može se vidjeti shematski prikaz kon-cepcije programa. Edukativne i kreativne radionice su osnovne forme ponuđenih programskih cjelina na kampu u ponudi dnevnih i večernjih programa.

Shema 1.

Mor

ning

Ex

erci

se

Test

ing

perf

orm

ance

Out

door

G

ames

Spor

ts G

ames

Gro

up F

itnes

s

Gam

es w

ithou

t bo

rder

s

Fitn

ess

prog

ram

s

Wel

lnes

s

Con

sulti

ng

prog

ram

Lear

ning

pr

ogra

ms

Physical activity

Contact

Club

Soci

al a

ctiv

ities

Public Evidence of Activities

Workshops

Com

mun

icat

ion

Boonton

Contact

Evening

Program

Tolerance

Creative

activitiesHumanity

HEALTH

Hea

lth

prot

ectio

n

Nut

ritio

n

Firs

t aid

Diff

eren

t di

seas

es

addi

ctio

n(d

rugs

, al

coho

l..)

Koncepcija sportsko-rekreacijskih kampova zasniva se na usmjeravanju znanja i vještina

studenata u aktivno sudjelovanje pri kreiranju i osmišljavanju svih programskih cjelina uz

pomoć educiranih lidera i animatora. Prije svega, planiranje i organizacija kroz aktivno

sudjelovanje u kreiranju programa pokretači su aktivnosti i metoda usmjerene energiji

korisnika. Vođenje programa predstavlja kariku u lancu stvaranja komunikacije unutar

skupina i ukupne pozitivne atmosfere, a kontrola prisutnosti vrši se javnom evidencijom

sudjelovanja. Pojedinačni doprinos programu utječe na porast samopotvrđivanja na čemu

Koncepcija sportsko-rekreacijskih kampova zasniva se na usmjeravanju znanja i vještina studenata u aktivno sudjelovanje pri kreiranju i osmišljavanju svih programskih cjelina uz pomoć educiranih lidera i animatora. Prije svega, planiranje i organizacija kroz aktivno sudjelovanje u kreiranju programa pokre-tači su aktivnosti i metoda usmjerene energiji korisnika. Vođenje programa predstavlja kariku u lancu stvaranja komunikacije unutar skupina i ukupne pozitivne atmosfere, a kontrola prisutnosti vrši se jav-nom evidencijom sudjelovanja. Pojedinačni doprinos programu utječe na porast samopotvrđivanja na čemu se temelji svijest o korisnosti i doprinosa funkcioniranja grupe, što stvara novi osjećaj vezanosti za program, prostor i grupu. Na osnovu većeg broja sudjelovanja u kreiranju programa gradi se opći osjećaj da program pripada njima i da ovisi o njima, što je nepobitna istina. Uspješnost vođenja ovakve grupe kroz program ogleda se upravo u vještini ljudi koja predvodi ove programe, odnosno liderstvu. Aktivnim sudjelovanjem u programu očekuje se poboljšanje komunikacija i razvijanje liderskih sposobnosti. Drugi dio očekivanih efekata programa je u interesu povećane brige i njege zdravih stilova života koji se temelje



na znanstvenoj i stručnoj osnovi o prehrani, zaštiti zdravlja i vode ka razvoju menadžmenta sportskog turizma.

2. Rezultati i diskusijaPolazište za ovakvo modeliranje sportsko-rekreacijskih natjecanja bilo je višegodišnje iskustvo ne-

koliko generacija studenata koji su u okviru svoje nastavne prakse u DUUO “Beograd” na Kopaoniku realizirali program s učenicima srednjih stručnih škola, pod vodstvom profesora Živanovića. Sljedeća provjera funkcioniranja modela javne evidencije sudjelovanja uspješno je obavljena na deset Zimskih festivala dječje rekreacije na planinama Divčibare, Tara i Zlatibor. Asocijacija „Sport za sve“ iz Beograda pokrenula je ovu manifestaciju koja je predviđena za učenike od 10 do 14 godina, koje je sustav sporta praktično odbacio pošto je odabrao 15% talentirane djece. Programski je Festival zamišljen kao grupno natjecanje (ekipu čini 10 učenika) gdje se vodi evidencija o svakom pojedinačnom sudjelovanju. Zimski festival učenika zasniva se na sudjelovanju u ponuđenim aktivnostima, koja se boduju za pojedinačni i ekipni plasman. Seminar za obuku animatora i lidera zimskih i ljetnih rekreativnih aktivnosti, kroz koji obavezno prolaze svi studenti na grupi za rekreaciju na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu, je poligon na kojem se više od 30 godina testiraju i valoriziraju sportsko-rekreacijski sadr-žaji, modaliteti društvenih igara i tipski večernji kontakt programi. Oslonivši se na prethodnicu TRAS (Tim rekreacije animacije i sporta) je organizirao preko deset kampova, zatim su tu kampovi ART, Putara Srbije, Crvenog krsta, Saveza za sport i rekreaciju Srbije, Nove Srbije.

3. Planiranje, organizacija, vođenje i kontrolaProgram realizacije kampa ovisi o prostorno-tehničkim uvjetima koje pruža određena destinacija.

Program se može modificirati prema specifičnim uvjetima lokaliteta, kao što su rijeka, jezero, more, ba-zen, sportski tereni, skijaške staze i slično, ali osnovni preduvjet je samostalnost objekta, tako da se grupa ne „utapa“ u turističkoj gužvi, već da ima dozu diskrecije koja upućuje sudionike prije svega na objekt u kojem se nalaze. Pored definiranih sportskih terena, potrebni su prostori za društvene aktivnosti, radi-onice kao i tehnička logistika tipa ozvučenje, mikrofon, kompjuteri, projektori za društvene programe i večernje zabave. Zbog javne evidencije, plakata, biltena i sl. potrebna je odgovarajuća tehnička podrška a sve u cilju potrebne kontrole. Važno je napomenuti da animatori i lideri imaju vrlo važnu ulogu. Svi ani-matori koji vrše realizaciju ovih programa imaju završen tečaj za animatore BSA u organizaciji Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja i Udruženja stručnjaka za rekreaciju Beograd (www.bsa.dif.bg.ac.rs).

Program u kampu započinje jutarnjim vježbanjem kojem je cilj „probuditi“ organizam i usvajanje procesa navikavanja na redovno jutarnje vježbanje kao dio zdravstveno-higijenskih navika.

Obuka alpskog i nordijskog skijanja, klizanja, kao i “Igre bez lavina” na snijegu i ledu čine cjelinu dnevnih aktivnosti. Zatim slijede igre i aktivnosti na otvorenom, kao što su “Orijentacijsko-zabavna igra”, “Potraga za blagom”, “Oprostite, molim vas” i druge. Učenje nove aktivnosti koja podrazumijeva aktiva-ciju i značajnu dozu adrenalina daje osnove za kasniju lakšu komunikaciju. Kamp je prilika da se probaju nove aktivnosti i da se obogati motorno iskustvo kako bi se kasnije jednostavnije uključili u neku novu aktivnost. Sve fizičke aktivnosti u kombinaciji s kontakt klubom, večernjim programima, edukativnim i kreativnim radionicama vode ka uspješnom kampu koji vode animatori lideri. Uz sve to, na kampu funk-cioniraju radionice koje imaju za cilj informirati i naučiti sudionike nešto više o komunikaciji i zdravlju. Usvajaju se znanja o tome kako se ponašati (osnove bontona), kako komunicirati sa svima (hendikepira-nim osobama, osobama različitih vjera, nacionalnosti i rase...), kako proširiti svoje vidike i sl. Također se usvajaju i znanja o zdravlju; uči se o najčešćim bolestima današnjice, kako pružiti prvu pomoć, kako se boriti s bolestima bližnjih, kako odoljeti negativnim trendovima, kao što su alkohol, droga i dr. Edukacija se zaokružuje kroz radionice posvećene zdravoj prehrani.

Društvene igre i aktivnosti su u funkciji poboljšanja komunikacije. Baterija tipskih igara u formi “Kontakt kluba” daje mogućnost za kreativni doprinos pojedinca i otvara prostor za grupno djelovanje, kroz koje se potiče afirmacija kreativnosti koja upućuje na daljnji zajednički rad. Tipski večernji kontakt programi predstavljaju novi izazov i priliku za sudjelovanjem u kreiranju zajedničke zabave koja propor-cionalno ovisi od količine pojedinačnih sudjelovanja.



4. ZaključakSportsko-rekreacijski kamp je događaj koji promovira zdrav način života i okuplja sljedbenike ak-

tivnog načina života i odnosa prema sebi i okolini. Kada govorimo o mogućim utjecajima vježbanja na zdravlje, liderskim sposobnostima i menadžmentu u sportskom turizmu, na prvo mjesto se stavlja očuvanje postojeće zdravstvene situacije sa željom da se produži “mladost” kao sinonim za kvalitetno funkcioniranje organizma i životnu radost, zatim slijedi stjecanje liderskih sposobnosti tijekom zimskog kampa te utjecaj na sportski turizam općenito. Važno je dati kvalitetu životu, a ne umjetno produžavati život u poznim godinama kada već dođe do pada životnih funkcija. Kamp je prilika da se izvrši kontrola razvojnog ciklusa stvaranja mladih animatora lidera. Od kampa se ne može očekivati da se postigne veliki pomak kada je u pitanju motoričko ili funkcionalno stanje organizma, ali se očekuje akumulacija pozitivne energije koja se uvijek stvara kada se na istom mjestu nađu animatori lideri koji među učeni-cima provode edukaciju o zdravom načinu života. Kamp treba biti mjesto na kojem se promoviraju nova dostignuća, novi načini vježbanja, aktualni tehnološki i tehnički pronalasci, stvaranje novih kontakata koji će unaprijediti osobno iskustvo i potvrditi opredjeljenje kojem se stremi. Veličina jedne nacije, kada je rekreacija u pitanju, ne mjeri se samo brojem medalja već postotkom sudionika u rekreaciji, koji je direktno ovisan o nivou obrazovanja pojedinca za ovakvu aktivnost. Obrazovanje počiva na tradiciji društva, obitelji, osobnom iskustvu i sustavu obrazovanja te propagandi koju provodi organizacija zbog potreba društva.

Cilj je da se kroz povećani opseg aktivnosti izvrši repozicioniranje i stabilizacija fizičke aktivnosti u sustavno redovno vježbanje kojim se podiže nivo fizičkih radnih i mentalnih sposobnosti pod vodstvom lidera, i to u sredini koja ima važnu ulogu u sportskom turizmu.

Literatura1. Čomić, Đ. (1990). Psihologija turizma. Beograd, Turistička štampa.2. De Knop, P. (1990). Recipročan razvoj sporta i turizma. Rovinj, III Međunarodna naučna kon-

ferencija Komiteta za sport i slobodno vreme ICSSPE – UNESCO.3. Ivanovski, A. (2010). Profil animatora rekreacije u turizmu. Magistarski rad. Beograd, Fakultet

sporta i fizičkog vaspitanja4. Ivanovski, Aleksandar; Mitić, Dušan (2009). Student´s camp of healthy life style in Serbia : oral

presentation. У: Stojiljković, Stanimir (ur.), DOPSAJ, Milivoj (ur.). The role of University sports in education and society–a platform for change : proceedings. Beograd: Faculty of Sport and Physical Education, 2009, str. 129. [COBISS.SR-ID 512599724]

5. Mitić, D. (2001). Rekreacija. Beograd, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.6. Mitić, Dušan (2009). Promotion of youth winter activity. У: Perspectives in sport for all. Brasov:

Transilvania University Press, 2009, str. 167-168. [COBISS.SR-ID 512599980]7. Nestoroska, I.(2005). Animacii vo turizmot. Ohrid, Fakultet za turizam i ugostitelstvo.8. Relac, M., Bartoluci, M. (1987). Turizam i sportska rekreacija. Zagreb, Informator.9. Savovski, M. i Nikovski, G. (2001). Osnovi na sportskata rekreacija. Skopje, Univerzitet Sv. Kiril

i Metodij.10. Vučković, S. i Mikalački, M. (1999). Teorija i metodika rekreacije. Niš- Novi sad, Fakultet fizičke

kulture.11. Živanović, Ž. (1997). Istraživanje rekreacije u godišnjem odmoru- turizmu; radni materijali za

internu upotrebu, FFK Beograd 3228 686.


Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije JerčinovićSmještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije

Primljen: 11.03.2014. Iskustvo iz praksePrihvaćen: 21.03.2014. UDK 338.48:640.4(497.525.1)

Smještajna i ugostiteljska ponuda u funkciji održivog ruralnog turizma Koprivničko-križevačke županije

Accommodation and catering offer for sustainable rural development at Koprivničko-križevačka county

Sandra Kantar, Kristina Svržnjak, Silvije JerčinovićVisoko gospodarsko učilište u Križevcima

Milislava Demerca 1, 48260 Križ[email protected]

Sažetak: U okviru IPA Programa za prekograničnu suradnju Mađarska–Hrvatska 2007–2013 Visoko gospodarsko učilište u Križevcima u suradnji s Pannon Egytem iz Keszthelya provodi projekt „Health&rural tourism DM projekt“ čiji je cilj doprinijeti povećanju gospodarskog potencijala i poboljšanju kvalitete života u prekograničnoj regiji Mađarska – Hrvatska. Projektom se žele istražiti mogućnosti razvoja modela za destinacijski menadžment u ruralnom turizmu u Koprivničko-križevačkoj županiji, odnosno modela des-tinacijskog menadžmenta za zdravstveni turizam u županiji Zala. Za razvoj turizma u županiji od osobite važnosti su i podaci o smještajnoj i ugostiteljskoj ponudi u Koprivničko-križevačkoj županiji. Oni su priku-pljeni pomoću obrasca za ugostiteljske i smještajne kapacitete koji je se sastojao od osnovnih informacija o objektu, informacija o restoranu, informacija o smještaju i ocjene kvalitete i spremnosti sugovornika na suradnju. Podaci o kapacitetima prikupljani su na temelju postojećih sekundarnih podataka, obilaskom terena, e-mailom i telefonom, te zasebno za svaki grad: Koprivnicu, Križevce i Đurđevac. Koprivničko–križevačka županija raspolaže sa svega 587 ležajeva u registriranim komercijalnim smještajnim objektima, što je izrazito skroman dio (0,07%) u ukupnoj smještajnoj ponudi Hrvatske. Na području Koprivničko-križevačke županije ukupno se nalazi 17 smještajnih objekata, a najviše ih ima u Koprivnici (8), Križevcima (5) i Đurđevcu (4). Od tog broja, najviše ima osnovnih smještajnih objekata–hotela (7), zatim seoskih turističkih gospodarstava (6) te lovački dom, apartmani, planinarski dom i pansion. Osnovni razvojni iza-zov u održivom ruralnom turizmu Koprivničko-križevačke županije jest nedovoljno razvijeno ugostiteljstvo i neadekvatni smještajni kapaciteti za potrebe intenzivnijih turističkih aktivnosti koju je nužno uvećati i unaprijediti.

Ključne riječi: Koprivničko-križevačka županija, smještajni kapaciteti, ugostiteljski kapaciteti, ru-ralni turizam

Abstract: In the framework of the IPA cross-border cooperation Hungary–Croatia 2007–2013 College of Agriculture at Križevci in cooperation with Pannon Egytem from Keszthely–implemented the project “Health & rural tourism DM project” which aims to contribute to increase economic potential and improve the quality of life in the cross-border region of Hungary–Croatia. The project aims to explore the possibili-ties of developing models for destination management in rural tourism in Koprivničko-križevačka county or destination management model for medical tourism in Zala County. Information about accommodation and catering offer in Koprivničko – križevačka county were collected using a form of catering and accom-modation facilities which consisted of basic information about facilities, information about restaurants, information about the location and quality assessment and readiness of respondents to cooperate. Data were



collected on the basis of existing secondary data, field tour, via e–mail and telephone, as well as separately for each city: Koprivnica, Križevce and Đurđevac. Koprivničko-križevačka county has only 587 beds in registered accommodation facilities, which is very small (0.07 %) in the total percentage of accommodation in Croatia. In the area of Križevci–a total of 17 accommodation units, and most of them are in Koprivnica (8), Križevci (5) and Đurđevac (4). Most of them have basic accommodation facilities–hotel (7), followed by agritourisms (6), hunting lodges, apartments, mountain lodge and guest house. The main challenge in developing sustainable rural tourism at Koprivničko-križevačka county is underdeveloped and inadequate accommodation and catering offer for intensive tourist activity that is necessary to increase and improve.

Key words: Koprivničko-križevačka county, accommodation, catering, rural tourism

1. Uvod

Posljednjih desetljeća u Republici Hrvatskoj otpočinje proces diverzifikacije turističkog proizvoda koji se u velikoj mjeri razlikuje od klasičnog koncepta masovnog turizma poznatijeg pod skraćenim nazivom SSS (Sun, Sea, Sand)1. Novi oblici turizma koji se razvijaju u kontinentalnom području kao što su ruralni, zdravstveni, tranzitni i ostali postaju značajni segment gospodarskog razvoja, doprinose lokalnom i regionalnom gospodarstvu te otvaraju nove mogućnosti zapošljavanja i ukupnog razvoja tog područja.

Navedene alternativne oblike turizma moguće je razvijati u prekograničnom području Hrvatska – Mađarska i na taj način temeljem znanja, inovacija i promocije uspostaviti nove modele upravljanja koji trebaju biti inovativni za razvoj ruralnog turizma u Koprivničko-križevačkoj županiji, odnosno zdrav-stvenog turizma u županiji Zala. Ovaj rad fokusira se na deskripciju i analizu smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta u Koprivničko-križevačkoj županiji koji su bitna pretpostavka takve vrste turizma.

2. Opći profil Koprivničko-križevačke županijeKoprivničko-križevačka županija, s površinom od 1.746 km2 (3,2 % ukupne kopnene površine RH),

pripada manjim županijama Republike Hrvatske i nalazi se unutar panonsko-peripanonske makroregije, u široj periferiji tzv. zagrebačkog prostora (Slika 1.). Graniči s ukupno pet susjednih županija (Međimur-ska, Varaždinska, Virovitičko-podravska, Bjelovarsko-bilogorska i Zagrebačka) te s Republikom Mađar-skom. S Varaždinskom, Međimurskom, Krapinsko-zagorskom i Zagrebačkom županijom čini regiju na NUTS II razini pod nazivom Sjeverozapadna Hrvatska. Koprivničko-križevačka županija se sastoji od 25 jedinica lokalne samouprave (JLS), od čega su tri grada (Koprivnica, Đurđevac, Križevci) i 22 općine.

Sjedište Županije je grad Koprivnica. Koprivničko-križevačka županija prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, ima 115.582 stanovnika (2,69% ukupnog broja stanovnika RH) i s pro-stornom gustoćom naseljenosti od oko 66,19 st./km² pripada srednje gusto naseljenim područjima RH (prosjek je 75,81 st./km²). Demografski trendovi kontinuirano su negativni: ukupan broj stanovnika Županije neprestano se smanjuje tijekom posljednjih gotovo 40 godina (ROP Koprivničko-križevačke županije 2006.-2013., 2006., 27). U pogledu vrste i oblika privredne djelatnosti koje bi trebalo prioritetno razvijati predlažu se poslovno industrijske zone i manji proizvodni pogoni koji ne zagađuju okolinu, obrt, poljoprivreda, stočarstvo i turizam. To govori da se razvojne projekcije i aspiracije sagledavaju kao ekološki osjetljiv tip gospodarskog razvitka, što je u skladu s prirodnim vrijednostima i specifičnim obi-lježjima prostora županije.

1 Sunce, more, pijesak – prev.



Slika 1. Položaj Koprivničko-križevačke županije u Republici Hrvatskoj.

Izvor: ROP Koprivničko-križevačke županije 2006.-2013., 2006., str. 25.

3. Položaj i organizacija turizma u Koprivničko-križevačkoj županijiTrenutno je Koprivničko-križevačka županija turistički prepoznatljiva kao središte „naivnog“ sli-

karstva. Područje Županije ima prirodnu (u prvom redu rijeka Drava, ravničarski tereni jezera, brdski pejzaži na obroncima Bilogore i Kalnika obrasli gustom vegetacijom) i povijesno-kulturnu baštinu (niz sakralnih objekata; razvijena umjetnička tradicija – naivno slikarstvo) koja predstavlja značajnu turistič-ko atrakcijsku osnovu za različite oblike kontinentalnog turizma (ruralni, lovni i ribolovni turizam, bora-vak u prirodi–planinarenje, promatranje ptica, gastroturizam, biciklizam, izletnički i tranzitni turizam). Postojeći potencijal nije značajnije iskorišten, a to se odražava i u činjenici da se više od 90% turističkog prometa odvija u obliku jednodnevnih izleta bez noćenja.2 Jedan od važnih strateških ciljeva Županije je konkurentno gospodarstvo u okviru kojeg se nalazi prioritet „Razvoj selektivnih oblika turizma“ a koji će se realizirati sljedećim mjerama:

a) Mjera 1: Unaprjeđenje postojećih turističkih proizvodab) Mjera 2: Razvoj novih turističkih proizvoda (ROP Koprivničko-križevačke županije 2006.-

2013., 2006., 158).Turističkim razvojem na županijskom nivou upravljaju Ured za poljoprivredu, ruralni razvoj i tu-

rizam, Upravni odjel za gospodarstvo i komunalne djelatnosti, Razvojna agencija Podravine i Prigorja: PORA, Zavod za prostorno uređenje Koprivničko–križevačke županije, te Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima. U sklopu lokalne samouprave djeluju Upravni odjeli za fi nancije

2 Procjene dolazaka gostiju u Koprivničko-križevačku županiju kreću se oko 23 000 gostiju godišnje. Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam). Intervju vođen sa djelatnikom TZ KKŽ.



i poticanje poduzetništva u Koprivnici, Križevcima i Đurđevcu koji su (između ostalog) zaduženi za razvoj turizma. Na gradskoj razini ustrojene su turističke zajednice Koprivnice, Križevaca i Đurđevač-ke Podravine, a na općinskoj razini djeluje 4 turističkih zajednica općina Molve, Sveti Petar Orehovec, Kalnik i Ferdinandovac. Rad gradskih turističkih zajednica je kadrovski i tehnički profesionaliziran, za razliku od općinskih turističkih zajednica čiji broj se mijenja u skladu sa zahtjevima turizma u njihovoj ingerenciji. Izuzetak je Turistička zajednica općine Kalnik koja predstavlja primjer dobre prakse.

Turistička zajednica Koprivničko–križevačke županije radi na jedinstvenoj koncepciji razvoja i pro-mocije županije, te pokušava pozicionirati Županiju kao: „cjelogodišnju izletničku, športsko-rekreacijsku destinaciju očuvane i raznolike prirode te naglašenih tradicionalnih vrijednosti oplemenjenih u suvreme-nom izrazu naivnog slikarstva, domaće kuhinje, manifestacija, folklora, gostoljubivosti i vjere“ (Strateški marketinški pplan turizma Koprivničko–križevačke županije, 1997.).

4. Smještajna i ugostiteljska ponudaKoprivničko–križevačka županija raspolaže sa svega 587 ležajeva u registriranim komercijalnim

smještajnim objektima, što je izrazito skroman dio (0,07%) u ukupnoj smještajnoj ponudi Hrvatske. Me-đutim, u odnosu na podatke iz 1997. kada je Županija raspolagala s 387 statistički registriranih ležajeva, riječ je o povećanju kapaciteta za 66% što predstavlja značajan iskorak u turističkoj nadgradnji Županije. Na području Koprivničko-križevačke županije ukupno se nalazi 17 smještajnih objekata, a najviše ih ima u Koprivnici (8), Križevcima (5) i Đurđevcu (4). Od tog broja, najviše ima osnovnih smještajnih objeka-ta–hotela (7), zatim seoskih turističkih gospodarstava (6) te lovački dom, apartmani, planinarski dom i pansion. (Tablica 1.).

Tablica 1. Smještajni kapaciteti u županiji.

Lokacija Naziv objekta Broj soba Broj apartmana Broj krevetaKoprivnica Hotel Podravina*** 62 3 104

Hotel Bijela kuća *** 12 1 28Hotel Zlatan i Marinela 12 22

Križevci Hotel Kalnik 30 60KTC sobe i apartmani 54 10 64

Planinarski dom Kalnik 10 33Đurđevac Hotel Picok **** 80 200

Hotel Crna Mica 5 8Planinarski dom Peski 12 24

Total 543Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u

Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam).

Osvježenje u turističkoj ponudi Županije svakako su i turistička seljačka gospodarstva koja se na-laze u okolici triju gradova i nadopunjuju smještajnu ponudu u njenom ruralnom dijelu. Za razliku od hotela koji su moderno uređeni objekti u pravilu namijenjeni odmoru poslovnih ljudi i većih turističkih grupa, turistička seljačka gospodarstva promoviraju se kao smještaj tradicionalnog izgleda i ugođaja za sve one koji se vole aktivno odmarati. Starinska seljačka domaćinstva, okružena poljima, odlična su za miran odmor i šetnje u prirodi, te ostale aktivnosti koje se realiziraju u skladu sa željama gostiju. Turi-stička seljačka gospodarstva i ostali smještajni objekti su cjenovno nešto povoljniji, a raspolažu s ukupno 10 soba i 54 kreveta. U Đurđevcu se nalazi najveći broj smještajnih kapaciteta u Županiji (40%) a to je ujedno i jedini hotel sa četiri zvjezdice. Smještajna ponuda u gradovima Koprivničko-križevačke župa-nije razlikuje se od grada do grada (Grafikon 1.).



Grafikon 1. Struktura smještajne ponude prema naseljima (broj ležajeva).

Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam).

Ugostiteljska ponuda u Koprivničko–križevačkoj županiji je relativno ujednačena po vrsti ugosti-teljske ponude, ali vrlo raznolika po svim ostalim parametrima (Tablica 2.).

Tablica 2. Ugostiteljska (gastronomska) ponuda u Koprivničko–križevačkoj županiji.

R.br. Vrsta restorana Križevci Koprivnica Đurđevac1. RESTORAN 11 13 52. PIZZERIA 3 5 23. FAST FOOD 0 5 04. OPG 0 2 05. NEŠTO DRUGO 0 0 2

UKUPNO 14 25 9Izvor: Istraživanje u okviru projekta: Inovativni model destinacijskog menadžmenta za nekonvencionalni turizam u

Hrvatskoj (ruralni turizam) i Mađarskoj (zdravstveni turizam.)

Najviše ugostiteljskih objekata ima Koprivnica (25), gotovo dvostruko manje imaju ih Križevci (14), a na kraju liste je Đurđevac (9). U strukturi ugostiteljskih kapaciteta dominiraju restorani kao samostalni objekti ili objekti koji se nalaze u okviru smještajnih objekata s više od 50% zastupljenosti, pizzerije i re-storani brze prehrane (fast food restorani) su prisutni u puno manjoj mjeri, dok su najmanje zastupljeni restorani unutar turističkog seljačkog domaćinstva i bistro – pizzerije–zalogajnice. Zanimljivo je ista-knuti da fast food restorana najviše ima u Koprivnici, a gotovo da ne postoje u Križevcima i Đurđevcu, barem ne u „čistom obliku“. Specifičnost koju vlasnici restorana u Županiji vole isticati jest njihov odličan ambijent i opuštajući interijer koji omogućuje osjećaj privatnosti te uživanje u kvalitetnoj hrani i usluzi.

Što se tiče ponude jela koja se nude u restoranima, zamjetnije su neke razlike između gradova u Županiji. Najraznovrsniju ponudu jela nude restorani u Koprivnici. Tu su podjednako zastupljena jela s ražnja, jela s roštilja, regionalna jela, internacionalna jela, talijanska jela, a od ostalih jela to su jela od ribe, zelena kuhinja i autohtoni program. U križevačkim restoranima uglavnom se nude jela s ražnja, jela s roštilja, regionalna i internacionalna jela, dok je u Đurđevcu ponuda jela jednostavnija i podrazumi-jeva jela s roštilja, jela s ražnja te rijetko riblje specijalitete. Minimalna cijena predjela je od 6,00 – 36,00 kn, a maksimalna cijena od 42,00 – 82,00 kn. Glavno jelo može se kupiti u minimalnom rasponu od 21,00 – 250,00 kn, međutim, s obzirom na to da je istraživanje obuhvatilo različite vrste ugostiteljsko-gastronomskih objekata, nije ih moguće preciznije usporediti. Nadalje, po pitanju lokacije ugostiteljskih objekata, najlošije su smješteni restorani u Križevcima, jer se više od polovice njih nalazi na sporednoj cesti, za razliku od Đurđevca i Koprivnice gdje su ugostiteljski objekti uglavnom smješteni na glavnoj cesti. No, bez obzira na lošiju lokaciju, udaljenost od glavne ceste ne premašuje 200 metara i istovremeno je uočljivo signalizirana na glavnoj cesti. Isto vrijedi za ugostiteljske objekte u gradovima i selima.

Kada su vlasnici restorana upitani na koji način bi preporučili svoj restoran potencijalnom turistu koji želi navratiti u ovaj kraj, zabilježena je izvjesna skromnost u reklamiranju vlastitog restorana. Naime, vlasnici bi svoj restoran uglavnom preporučili onima koji žele nešto pojesti i nastaviti dalje, u manjoj



mjeri kao restoran kojeg svakako trebaju posjetiti oni koje put nanese ovamo te oni kojima je važan pri-gorsko/podravski ugođaj i priroda. Zanimljivo je spomenuti da se najveći broj vlasnika koji smatraju da je njihov restoran vrijedan posebnog putovanja u ove krajeve nalazi u Križevcima. Objašnjenje ovakvog stava vjerojatno leži u iznimnoj gostoljubivosti koju ne mogu omesti relativno loše komparativne pred-nosti u odnosu na restorane u ostalim gradovima županije.

Ipak, činjenica jest da Koprivničko-križevačka županija i dalje održava reputaciju mjesta s dobrom, domaćom kuhinjom koja je uglavnom locirana u vrlo kvalitetnim restoranima u Koprivnici te da u Ko-privnici postoji dugogodišnja tradicija u proizvodnji (prehrambena industrija „Podravka“ d.d.) i pripre-mi domaćih jela. Nekoliko restorana s tog područja, čija se ponuda temelji na regionalnim gastronom-skim podravskim specijalitetima, svrstava se među prvih 100 u Hrvatskoj: „Podravska klet“ i „Štagelj“ u sklopu Podravkinog rekreacijskog centra u Koprivnici te pivnica „Kraluš“ u Koprivnici, a vjeruje se da će se sve više razvijati i gastronomska ponuda Đurđevačke Podravine, te Kalničkog Prigorja (Strateški marketinški plan turizma Koprivničko – križevačke županije, 1997).

U tom smislu, jedan od osnovnih razvojnih izazova u turizmu, a kojeg je Županija svjesna, jest ne-dovoljno razvijeno ugostiteljstvo i neadekvatni smještajni kapaciteti za potrebe intenzivnijih turističkih aktivnosti (nedovoljno registriranih ležajeva po broju i kvaliteti, svega nekoliko hotela i nekoliko seoskih domaćinstava, više planinarskih i lovačkih domova, ali niska kvaliteta usluga, bez popratnih sadržaja) koje je nužno povećati i unaprijediti.

5. ZaključakPrekogranični projekt kao što je „Health and rural tourism DM model“ razvija oblik strateškog

promišljanja turističkog sektora koji se uspostavlja u pograničnom području Hrvatska – Mađarska. Ra-zvojem pograničnog turizma unaprijedit će se postojeći i osmišljavati novi sadržaji koji će privući sve veći broj posjetitelja, ostvariti veći broj višednevnih boravaka te postići veću potrošnju i ukupni održivi turistički razvoj.

Smještajni i ugostiteljski kapaciteti u Koprivničko-križevačkoj županiji trebaju se kontinuirano kvantitativno i kvalitativno unaprjeđivati i biti u sinergiji sa svim oblicima turizama koji se razvijaju. Trenutno, smještajna ponuda turističkih seljačkih gospodarstava u ruralnom području županije slaba je nadopuna u smještajnim kapacitetima u gradovima te ju je potrebno brižljivo razvijati. Iako su smještajni i ugostiteljski kapaciteti manjkavi, ključni problem turizma u Koprivničko-križevačkoj županiji je nepo-stojanje strategije razvoja turizma Županije što za posljedicu ima predominaciju jednodnevnih posjetite-lja (tranzitera), nekoordiniranost dionika u razvoju turizma na svim nivoima te manjak educiranog ka-dra u turizmu. Turizam (osobito ruralni) u Koprivničko-križevačkoj županiji može biti jedna od poluga razvoja gospodarstva koja će uključivati potrebu kontinuiranog educiranja o važnosti ruralnog turizma, skrb i promociju specifičnosti turističkog područja te jačanje kapaciteta lokalne društvene strukture, a unaprjeđenje ugostiteljske i smještajne ponude postat će sastavni dio tog procesa.

Literatura1. Obrazac za smještajne i ugostiteljske kapacitete. Zagreb, Institut za turizam.2. Regionalni operativni program za Koprivničko – križevačku županiju za razdoblje od 2006. –

2013., Koprivnica, 2006. http://kckzz.hr/user_content/documents/ROP_2006-2013.pdf3. Strateški marketinški plan turizma Koprivničko – križevačke županije (1997). Zagreb, Institut

za turizam.4. Studija o mogućnostima razvoja modela destinacijskog menadžmenta za ruralni turizam

(Kristina Svržnjak et.al.) http://www.health-and-rural-tourism.info/dm/default.asp?sid=2


Andrijana Kos Kavran, Damira Miroslav, Mirjana TrstenjakUtjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva

Primljen: 12.02.2014. Prethodno priopćenjePrihvaćen: 21.03.2014. UDK 796:339.138

Utjecaj uspješnosti sportskih klubova na privlačenje sponzorstva

Impact of Sport Club’s Success on Sponsorships Attraction

1 Andrijana Kos Kavran, 2 Damira Miroslav, 3 Mirjana Trstenjak1, 2, 3 Međimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatskae-mail: [email protected], [email protected], [email protected]

Sažetak: Sponzorstva u sportu čest su oblik promocije sponzora u sferi sportskog marketinga. Up-ravljanju odnosom sponzora i sponzoriranog sportskog kluba potrebno je pristupiti na poslovan način. U Republici Hrvatskoj ne postoje podaci o sportskim sponzorstvima koji bi mogli dati konkretan pregled koji sportovi privlače najviše financijskih sredstava te koje se obostrane koristi stječu sklapanjem sponzorskih ugovora. Cilj rada je prikazati postojeća sponzorstva u sportu u Republici Hrvatskoj putem sekundarnog istraživanja te prikazati uzročno-posljedičnu vezu između uspješnosti sportskih klubova te broja sponzora i iznosa njihove financijske potpore.

Ključne riječi: sponzorstva, promocija, sport, učinkovitost

Abstract: Sponsorships in sport are common form of promotion of sponsors in the field of sports mar-keting. To management of relationship between sponsors and sponsored sports club should be approached in a businesslike manner. There are no data of sports sponsorships in Croatia that could give a concrete over-view of sports that attract the most funding and what are mutually beneficial outcomes from sponsorship contracts. The aim is to show existing sponsorship of the sport in the Republic of Croatia through secondary research and show a causal relationship between the success of sports clubs and the number of sponsors and the amount of their financial support.

Key words: sponsorship, promotion, management, sport, efficiency

1. Uvod

Sport kao društvena djelatnost privlači veliki broj ljudi koji se odlučuju za njega iz rekreacijskih motiva, neki od sporta rade karijeru pa se uključuju u profesionalne sportove, dok je većina njih sportski potrošači u vidu navijača, gledatelja i medijskih potrošača sporta. Upravo iz navedenih razloga sport je zanimljiv kanal kroz kojeg poduzeća (sponzori) mogu ostvariti svoje promotivne ciljeve, a koji su usmjereni na životni stil ciljanog segmenta potrošača. Potrošači koji su opušteni lakše primaju određe-ne poruke (Mullin i sur., 2007.). S druge strane većina sportskih klubova i individualnih sportaša ovise upravo o podršci svojih sponzora te mnogi ne bi ni opstali bez njih. No taj odnos ide i u drugom smjeru, pa ni sponzori ne bi mogli ostvariti specifične ciljeve kroz druge vidove promocije, a koje sponzorstvo kao takvo nudi. „Sponzoriranje sportskih ili umjetničkih događaja, kao što su Olimpijske igre ili Svjetsko nogometno prvenstvo, nudi pristup do širokog sloja publike. Rijetki su slučajevi kad se može doprijeti do toliko globalne publike, a učinkovitost takvih inicijativa teško je mjerljiva.“ (Kotler i sur., 2006.). Osim toga, sportski događaji privlače i medije, posebice televiziju kao medij, što znači da troškovi sponzorsta-



va mogu biti uvelike manji nego što bi bila promocija sponzora putem oglašavanja. Pri tome, cilj svakog sponzora u sportu jest ostvariti što veći ROI1 (povrat na investiciju).

2. Sponzorstva kao oblik promocije u sportuSponzorstvo se može definirati kao komercijalni odnos između sponzora i sponzorirane strane pri

kojem svaka od strana ima određene obaveze i koristi koje se reguliraju sponzorskim ugovorom. Spon-zorstvo se uvelike razlikuje od donacija koje su jednosmjernog tijeka kod kojeg se ne očekuju povratne koristi u zamjenu za donaciju. Kesić (2003.) definira sponzorstvo kao oblik ulaganja u različite događaje ili uzroke s ciljem postizanja ciljeva poduzeća, posebno onih koji se odnose na povećanje upoznatosti s markom, jačanjem imidža i povećanje prodaje. Kotler i sur. (2006.) definiraju sponzorstvo kao aktivnost zahvaljujući kojoj su korporacije medijski izložene te ono postaje značajno promidžbeno sredstvo za one tvrtke koje žele popraviti sliku o svojoj marki ili uvesti novu liniju proizvoda ili usluga. Za neke je tvrtke sponzoriranje postalo strateški promidžbeni alat za stvaranje slike o marki ili lansiranje novih proizvoda i usluga (Kotler i sur., 2006.). Sponzorstva mogu uključivati pravo na korištenje loga, imena, zaštitnih znakova i sličnog znakovlja čime se povezuje ime sponzora s nekim sportskim klubom ili događajem. Navedena prava korištenja koriste se u oglašavanju, stvaranju publiciteta i ostalim komunikacijskim ak-tivnostima.

Oblici sponzorstava su sljedeći (Kesić, 2003.): sponzoriranje događaja, kreiranje vlastitih događaja, sponzoriranje medija, pozicioniranje proizvoda u programu u zamjenu za određenu donaciju ili cjeloku-pno financiranje programa, sponzorstvo u društvene svrhe (komunikacija s društvenim ciljem), sponzo-riranje mladih, sponzorstvo iz zasjede (oglašavanje iz zasjede).

Glavni ciljevi sponzorstava kao oblika promocije su svijest o marki, konkurentska prednost, dosezanje ciljanog segmenta potrošača, stvaranje odnosa s potrošačima, izgradnja imidža te povećanje prodaje. Ne-ophodno je integrirati sponzorstva u ukupan komunikacijski program i cjelovitu marketinšku strategiju te pažljivo razmotriti što, kada i koliko investirati u taj oblik marketinške komunikacije (Kesić, 2003.).

Prema rezultatima istraživačke tvrtke IEG iz Chicaga, svjetski troškovi sponzoriranja u 2013. godini iznosili su 53,3 milijarde dolara, međutim u odnosu na 2012. godinu rezultati pokazuju usporeni trend rasta u odnosu na prijašnje godine. Najveći prihodi od sponzorstava ostvareni prema regiji 2013. godine su u Sjevernoj Americi (19,9 mlrd. dolara), dok je u Europi iste godine ostvareno 14,5 mlrd. dolara spon-zorstava (http://www.sponsorship.com/Latest-Thinking/Sponsorship-Infographics/2013-Sponsorship-Spending-Outlook.aspx).

Istraživanja o sponzorstvima u hrvatskom sportu ne postoje, pa je nemoguće pronaći podatke na jednom mjestu. U sklopu ovog rada provedeno je sekundarno istraživanje o tome koja poduzeća su sponzorirala koje sportove i u kojem iznosu u razdoblju od 2010. do 2013. godine. Podaci o iznosima sponzorstava bili su najčešće nedostupni pa se naišlo samo na popis sponzora pojedinih sportskih klu-bova ili sportskih događanja. Prema očekivanjima, nogomet je sport kojeg prati najveći broj sponzora (Tablica 1.). Također vidljivo je da su sponzorima u Hrvatskoj privlačniji ekipni sportovi (hokej, košarka, rukomet…).

Tablica 1. Popis dostupnih sponzora hrvatskog sporta 2011.-2013.

Sponzor Sport Klub Iznos sponzorstvaErste banka Hokej EBEL liga 7,4 milijuna knPodravka Hokej HK Medveščak 3 milijuna kn

HPB Košarka ŽKK Gospić 350.000,00 knZagrebački sportski savez Košarka KK Cibona 4,2 milijuna kn

Croatia osiguranje Nogomet NK Hajduk 1,3 milijuna knDiv d.o.o. Nogomet NK Hajduk 750.000,00 kn /godišnje

1 ROI – engleska skraćenica za Return on Ivestment



HPB Nogomet HNK ‘’Zmaj’’ 50.000 knMesna industrija Braća Pivac Nogomet NK Hajduk 1 milijun kn

Proenergy Nogomet NK Hajduk 500.000,00 knTommy Nogomet NK Hajduk 1 milijun EUR

Zagrebački sportski savez Nogomet NK Dinamo 11,2 milijuna knAutotrans d.o.o. Odbojka Klub ‘’Pazin’’ 3.664 kn

Agrokor Rukomet Hrvatski rukometni savez 1 milijun knAutotrans d.o.o. Rukomet RK ‘’Senj – Wallenborn’’ 5.700 kn

Gazprom Rukomet CO Zagreb 3 milijuna EURZagrebački sportski savez Rukomet CO Zagreb 6,2 milijuna kn

HPB Skijanje SK “Medveščak” 35.000,00 kn

Izvor: sekundarno istraživanje autora

Poseban slučaj koji se ističe i predstavlja svojevrstan model jest primjer hokejaškog kluba „Medveš-čak“ Zagreb, čiji su uspjesi iz sezone u sezonu privlačili sve veći broj domaćih sponzora.

3. Istraživanje

3.1 Hipoteze istraživanjaTemeljna hipoteza ovog rada glasi:H1: Broj pobjeda/medalja sportskih klubova pozitivno utječe na vrijednost primljenih sponzorstava.S obzirom na to da su glavni ciljevi sponzorstava kao oblika promocije svijest o marki, konkurent-

ska prednost, dosezanje ciljanog segmenta potrošača, stvaranje odnosa s potrošačima, izgradnja imidža, povećanje prodaje, a upravo uspješniji klubovi privlače veći broj gledatelja, veći je i potencijal da će takvi klubovi biti zanimljiviji potencijalnim sponzorima.

3.2 Metodologija istraživanjaCiljevi ovog istraživanja bili su istražiti koliki je utjecaj uspješnosti sportskih klubova u privlačenju

sponzora, saznati na kojem nivou se nalaze sponzorstva u sportu u Hrvatskoj, na koji su način definirani odnosi između sponzora i sponzoriranih klubova, na koji način dolaze do sponzora te koje pogodnosti nude i ugovaraju sa svojim sponzorima.

Anketu su provodili redovni i izvanredni studenti treće godine studijskog smjera Menadžment sporta na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu. Studenti su nasumično prema vlastitom nahođenju kontaktirali sportske klubove i proveli anketiranje. Istraživanjem su obuhvaćeni sportski klubovi ekipnih sportova poput nogometnih, rukometnih i sl. te sportski klubovi individualnih sportova kao što su atle-tika, borilački sportovi i sl. na području središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Ispitanici su bili informirani o anonimnosti ispitanika i svrsi u koju su se podaci prikupljali. Ukupno je prikupljeno 46 ispunjenih anketnih upitnika.

Upitnik se sastojao od dvije skupine pitanja. Prva skupina pitanja odnosila se na identifikaciju anke-tiranog subjekta (vrsta sporta kojom se klub ili sportaš bavi i broj utakmica i pobjeda za ekipne sportove te broj natjecanja i broj ostvarenih pobjeda za 2011. i 2012. godinu). Drugi dio pitanja odnosio se na sponzorske aktivnosti (broj sponzora, vrijednost primljenih sponzorstava u novčanom iznosu za 2011. i 2012. godinu, odnos sa sponzorima, dogovorene pogodnosti za sponzore). Upitnik nije korišten u pri-jašnjim istraživanjima autora i ostalih istraživača. Tri vrste pitanja su korištene u upitniku: 1) pitanja s višestrukim izborom gdje su ispitanici mogli dati više mogućih odgovora, 2) isključiva pitanja kod kojih su ispitanici mogli odabrati samo jedan odgovor, 3) otvorena pitanja kod kojih su ispitanici upisivali brojčane vrijednosti odgovora. Rezultati su obrađeni pomoću SPSS programskog paketa.



3.3. Rezultati istraživanjaIstraživanjem obuhvaćeni klubovi odabrani u uzorak svrstani su u dvije kategorije: ekipni i indivi-

dualni sport, tako da je 78,3 % klubova iz ekipnih sportova, dok je 21,7 % klubova obuhvaćalo individu-alne sportove. Što se tiče podatka o oblicima sponzorske naknade, rezultati istraživanja pokazali su da su najčešća dva oblika sponzorske naknade novac i roba te da su novčana sponzorstva zastupljena u većem omjeru nego robni oblik naknade (Grafikon 1.).

Grafikon 1. Oblik sponzorske naknade.

Izvor: obrada autorica

Većina klubova navodi da je najčešći i najdjelotvorniji način dolaženja do sponzora vlastiti anga-žman, dok je ponuda sponzora zastupljena u malom postotku (5%) i nije uobičajena pa jedino klubovi koji angažiraju vlastite snage ostvaruju i veće koristi i primitke od sponzorstava. Podatak koji je poka-zao određenu dozu opreza što se tiče reguliranja odnosa sa sponzorima pokazuje da se većina odnosa regulira usmenim dogovorom, iako stoji činjenica da ako odnos nije reguliran ugovorom, ne smatra se sponzorstvom (Grafikon 2.)

Grafikon 2. Reguliranje odnosa sa sponzorima.

Izvor: obrada autorica

Što se tiče pogodnosti koje klubovi omogućuju svojim sponzorima, u najvećem postotku omogu-ćuje im se pristup događajima (33,3%) i davanje besplatnih karti (31,4%), dok im je u nešto manjem postotku (17,6%) omogućeno pojavljivanje u medijima, a 11,8 % otpada na ostale pogodnosti.

U Tablicama 2. i 3. prikazana je deskriptivna statistika za uzorak koji je korišten u modelu. Iz tablica je vidljivo da srednja vrijednost za logaritam vrijednosti primljenih sponzorstava u 2011. godini iznosi 10.19, dok standardna devijacija, odnosno prosječno odstupanje od prosjeka, iznosi 1.8. Za 2012. godinu srednja vrijednost za logaritam vrijednosti primljenih sponzorstava iznosi 10.1, dok standardna devija-cija, odnosno prosječno odstupanje od prosjeka, iznosi 1.9.



Tablica 2. Deskriptivna statistika za 2011. godinu.

Descriptive StatisticsMean Std. Deviation N

lv11 10,1887 1,80672 432011 broj pobjeda/medalja 14,9070 10,91049 43

Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.

Tablica 3. Deskriptivna statistika za 2012. godinu.

Descriptive StatisticsMean Std. Deviation N

lv12 10,0967 1,89288 432012 broj pobjeda/medalja 15,9302 11,25969 43


Tablice 4. i 5. prikazuju korelacijsku matricu. Iz Tablice 4. je vidljivo da je broj medalja/pobjeda u 2011. godini pozitivno povezano s vrijednošću primljenih sponzorstva. Veza je srednje jačine (0,037) i linearna. Iz Tablice 4. je vidljivo da je broj medalja/pobjeda u 2012. godini također pozitivno povezana s vrijednošću primljenih sponzorstva. Veza je srednje jačine (0,411) i linearna.

Tablica 4. Korelacijska matrica za 2011. godinu.

Correlationslv11 2011 broj

pobjeda/medalja

Pearson Correlationlv11 1,000 ,3732011 broj pobjeda/medalja ,373 1,000

Sig. (1-tailed)lv11 . ,0072011 broj pobjeda/medalja ,007 .

Nlv11 43 432011 broj pobjeda/medalja 43 43


Tablica 5. Korelacijska matrica za 2012. godinu.

Correlationslv12 2012 broj

pobjeda/medalja

Pearson Correlationlv12 1,000 ,4112012 broj pobjeda/medalja ,411 1,000

Sig. (1-tailed)lv12 . ,0032012 broj pobjeda/medalja ,003 .

Nlv12 43 432012 broj pobjeda/medalja 43 43Izvor: ispis statističkog paketa SPSS.

Tablice 6. i 7. prikazuju sažetak modela. Tablica 6. prikazuje koeficijent determinacije R2 = 0.139, što znači da se u 2011. godini 13.9 posto varijacija u sponzorstvima može objasniti modelom. Dakle, 13.9 posto varijacija u sponzorstvima može se objasniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije R = 0.373 ukazuje da je veza između broja pobjeda/



medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna. Tablica 7. prikazuje koeficijent determinacije R2 = 0.169, što znači da se u 2012. godini 16.9 posto varijacija u sponzorstvima može objasniti modelom. Dakle, 16.9 posto varijacija u sponzorstvima može se objasniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije R = 0.411 ukazuje da je veza između broja pobjeda/medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna.

Tablica 6. Sažetak modela za 2011. godinu.

Model Summaryb

Model R R Square Adjusted R Square

Std. Error of the Estimate

Durbin-Watson

1 ,373a ,139 ,118 1,69654 2,179a. Predictors: (Constant), 2011 broj pobjeda/medaljab. Dependent Variable: lv11

Izvor: ispis statističkog paketa SPSS

Tablica 7. Sažetak modela za 2012. godinu.

Model Summaryb

Model R R Square Adjusted R Square

Std. Error of the Estimate

Durbin-Watson

1 ,411a ,169 ,148 1,74689 2,035a. Predictors: (Constant), 2012 broj pobjeda/medaljab. Dependent Variable: lv12


Tablice 8. i 9. prikazuju analizu varijance. Tablice sadrže F vrijednost koja pokazuje signifikantnost modela. Prema analizi, F vrijednost ukazuje da je model značajan u obje promatrane godine uz razinu signifikantnosti α < 0.05.

Tablica 8. Analiza varijance za 2011. godinu.

ANOVAa

Model Sum of Squares

df Mean Square F Sig.

1Regression 19,091 1 19,091 6,633 ,014b

Residual 118,008 41 2,878Total 137,098 42

a. Dependent Variable: lv11b. Predictors: (Constant), 2011 broj pobjeda/medalja


Tablica 9. Analiza varijance za 2012. godinu.

ANOVAa

Model Sum of Squares

df Mean Square F Sig.

1Regression 25,369 1 25,369 8,313 ,006b

Residual 125,116 41 3,052Total 150,485 42



a. Dependent Variable: lv12b. Predictors: (Constant), 2012 broj pobjeda/medalja


Tablice 10. i 11. prikazuju parametar modela. Uz pomoć B koeficijenata može se konstruirati jed-nadžba modela za 2011. godinu:

- vrijednost primljenih sponzorstva = 9.268 + 0.062 broj pobjeda/medalja, (1) te za 2012. godinu:- vrijednost primljenih sponzorstva = 8.997 + 0.069 broj pobjeda/medalja. (2)Jednadžba pokazuje utjecaj broja pobjeda/medalja na vrijednost primljenih sponzorstava. Ako se

broj pobjeda/medalja poveća za 1 posto, vrijednost primljenih sponzorstava će se povećati za 0.062 jedi-nice u 2011. godini te za 0.069 jedinica u 2012. godini.

U tablicama su također prikazane t vrijednosti. T vrijednosti prikazuju značajnost varijabli u mode-lu. Prema rezultatima analize, broj medalja/pobjeda je značajna varijabla u modelu za obje promatrane godine.

Tablica 10. Parametri modela za 2011. godinu.

Coefficientsa

ModelB

Unstandardized Coefficients Standardized Coefficients t Sig.

Std. Error Beta

1(Constant) 9,268 ,441 20,994 ,000

2011 broj pobjeda/medalja ,062 ,024 ,373 2,575 ,014a. Dependent Variable: lv11


Tablica 11. Parametri modela za 2012. godinu.

Coefficientsa

ModelB

Unstandardized Coefficients Standardized Coefficients t Sig.

Std. Error Beta

1(Constant) 8,997 ,465 19,341 ,0002012 broj pob-jeda/medalja ,069 ,024 ,411 2,883 ,006

a. Dependent Variable: lv12


Nadalje će se testirati neke pretpostavke modela linearne regresije: homoskedastičnost rezidua-la, nezavisnost reziduala te normalna distribucija reziduala. Tablice 6. i 7. prikazuju rezultate Durbin-Watsonovog testa nezavisnosti reziduala. Budući da je za obje godine vrijednost blizu 2, može se zaklju-čiti da ne postoji autokorelacija reziduala (Gujurati, 2004.).

Distribucija varijance je analizirana pomoću histograma i dijagrama vjerojatnosti (Slika 1., 2., 3. i 4.). Histogram ukazuje na normalnu distribuciju varijance. Budući da su točke na dijagramu vjerojatno-sti smještene oko dijagonalne linije, može se zaključiti da je distribucija varijance normalna.



Slika 1. Histogram 2011. godina.


Slika 2. Histogram 2012. godina.


Slika 3. Dijagram vjerojatnosti 2011. godina.




Slika 4. Dijagram vjerojatnosti 2012. godina.


Također je testirana i pretpostavka homoskedastičnosti varijance. Slike 5. i 6. prikazuju dijagram rasipanja raziduala. Točke na dijagramu su ravnomjerno raspoređene oko nule, što ukazuje da pretpo-stavka homoskedastičnosti varijance nije narušena.

Slika 5. Dijagram rasipanja 2011. godina.


Slika 6. Dijagram rasipanja 2012. godina.


Iz provedene regresijske analize može se zaključiti da je broj pobjeda/medalja sportskih klubova pozitivno povezan s vrijednošću primljenih sponzorstva. Iz navedenih rezultata može se zaključiti da je istraživanjem potvrđena hipoteza rada.



4. Ograničenja istraživanjaZa potrebe istraživanja koristio se prigodni uzorak što znači da su odabrani sportski klubovi do ko-

jih su studenti koji su provodili anketiranje mogli doći. Korišten je namjerni, a ne slučajni uzorak. Ogra-ničenje istraživanja predstavlja i činjenica da su za istraživanje odabrani sportski klubovi na području središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Uključivanje većeg broja sportskih klubova na državnoj razini dalo bi reprezentativnije rezultate.

5. ZaključakIz provedene regresijske analize može se zaključiti da je broj pobjeda/medalja sportskih klubova po-

zitivno povezan s vrijednošću primljenih sponzorstva. Prema rezultatima regresijske analize koeficijent determinacije R2 = 0.139, što znači da se u 2011. godini 13.9 posto varijacija u sponzorstvima može obja-sniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije R = 0.373 ukazuje da je veza između broja pobjeda/medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna. Za 2012. godinu koeficijent determinacije R2 = 0.169, dakle, 16.9 posto varijacija u sponzorstvima može se objasniti varijacijama u broju pobjeda/medalja sportskih klubova. Vrijednost koeficijenta multiple korelacije R = 0.411 ukazuje da je veza između broja pobjeda/medalja i vrijednosti primljenih sponzorstva srednje jačine i pozitivna. Iz navedenih rezultata može se zaključiti da je istraži-vanjem potvrđena hipoteza rada.

Literatura1. Gujarati, D.N. (2004). Basic Econometrics, 4th Ed., New York: McGraw-Hill.2. Kesić, T. (2003). Integrirana marketinška komunikacija, Zagreb, Adeco.3. Kotler P., Wong V., Saunders J., Armstrong G. (2006). Osnove marketinga, Zagreb, Mate.4. Mullin, B., Hardy, S., Sutton, W. (2007). Sport Marketing, Third Edition, Human Kinetics.5. Sponsorship.http://www.sponsorship.com/Latest-Thinking/Sponsorship-Infographics/2013-

Sponsorship-Spending-Outlook.aspx (16.1.2014.)


Dubravko MačečevićPolitički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom

Primljen: 18.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 21.03.2014. UDK 338.48(100):351.75

Politički rizik i rizik zemlje u upravljanju međunarodnim turizmom

Political risk and country risk in international tourism management

Dubravko MačečevićVeleučilište Velika Gorica

Zagrebačka cesta 5, Velika Gorica, 10410, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Svrha ovoga rada je utvrditi magnitudu utjecaja političkog rizika i rizika zemlje na strateški menadžment u međunarodnom turizmu. Sustavnim analitičkim pristupom utvrdit će se stupanj korelacije temeljnih rizika i upravljačkih kapaciteta u međunarodnom turizmu. Globalizaciju u turizmu obilježavaju strateške implikacije poput povećanja pritiska konkurencije, povećanja složenosti poslovanja, volatilnos-ti okruženja i vulnerabilnosti metasustava turizma. Odgovori na rizike u međunarodnom turizmu nal-aze se u odgovarajućim strategijama zaštite, naglašeno od političkih rizika i rizika zemlje. Zaključno se pred međunarodni turistički menadžment postavlja obveza zahtijevanja globalne perspektive kako bi se učinkovito odgovorilo na brojne krize poput, prenatrpanosti turističkih atrakcija, prekomjernog korištenja i uništavanja prirodnih resursa, gubitka kulturne baštine, povećanog kriminala, inflacije i eskalacije troškova zemljišta, te niz drugih političkih, društveno-kulturnih, gospodarskih i ekoloških problema koji mogu biti izazvani ili ugroziti razvoj turizma.

Ključne riječi: menadžment, politički rizik, rizik zemlje, međunarodni turizam

Abstract: The purpose of this paper is to determine the magnitude of the impact of political risk and country risk in the strategic management of international tourism. A systematic analytical approach will be determined by the degree of correlation of fundamental risk management capacities in international tourism. Globalization in tourism characterizes the strategic implications of such an increase in competitive pressure, increasing complexity of the business, volatility environment and vulnerability metasystem tour-ism. Reply to risks in international tourism can be found in the appropriate protection strategies outlined, political risk and country risk. Finally, the international tourism management sets the obligation requiring a global perspective in order to respond effectively to a myriad of crises, such as overcrowding of tourist attractions, overuse and destruction of natural resources, resident-host conflicts, loss of cultural heritage, increased crime, inflation and escalating land costs, and a host of other political, socio-cultural, economic and environmental problems that may be brought about or exacerbated by tourism development.

Key words: management, political risk, country risk, international tourism

1. Uvod

Proučavajući fenomene karakterizirane iznenadnim promjenama ponašanja koje proizlaze od ma-lih promjena u okolnostima, dostiže se bifurkacija između dva različita ekvilibrija, odnosno dva fiksna atraktora kao kvalitativne promjene u dinamici zbog malih varijacija parametara sustava–globalnog tr-



žišta i poslovnih sustava u okviru nacionalnog gospodarstva. Recentno analitičko razmatranje fenomena kao što je to turizam, zahtijevalo bi revaluaciju odgovarajućih modela, s ciljem stvaranja holističke vizije.

Rezultatu marketinških istraživanja, shemi determinacije komponenti rizika koje impliciraju izvje-snost i posljedice (Cunningham, 1967), treba dodati i teoretski model te sustav mjera za percipirani rizik, uključujući komponente inherentnog i operativnog rizika (Bettman, 1973). U marketinškoj se literaturi nailazi na podjelu percipiranih rizika u turizmu na sljedeće kategorije: funkcionalni rizik, fizički rizik, financijski rizik, socijalni rizik i psihološki rizik (Moutinho, 1987). Istraživanjem ponašanja potrošača definirani su tipovi potrošačkog (turističkog) gubitka kao gubitak vremena, hazardni gubitak, gubitak ega i gubitak novca (Roselius, 1971). Sintezom narečenih razmatranja rasvjetljava se pojam ‘turističkog rizika’ kojega se definira kao vjerojatnost raznih nedaća koje bi mogle zadesiti turističke grupe u procesu putovanja ili u destinaciji. Prema toj definiciji, turistički rizik naveden u ovom radu namjerava pokriti dvije glavne kategorije: politički rizik, koji se odnosi na rizik koji nastaje kao posljedica raznih političkih događaja, kao što su: ratovi, revolucije, eksproprijacije, nacionalizacije, nemiri, štrajkovi, pobune i sl., kao i druge neočekivane intervencionističke mjere deviznih i drugih ograničenja radi zaštite interesa zemlje u društveno-političkom i gospodarskom smislu (Andrijanić, 2001), te rizik zemlje, koji se odnosi na opasnosti iz međunarodnih poslovnih transakcija koje uzrokuju rizike koji proizlaze iz različitih na-cionalnih razlika u gospodarskom sektoru, politike, društveno-političkih institucija, zemljopisa i valuta (Luo, 2009).

Turizam kao konkretni fenomen stvarnoga života neizostavnim je predmetom znanstvenog pro-učavanja, tako dugo dok metoda omogućuje obavljanje procjene s mudrosnom sigurnošću i dopušta pripremu teorijske strukture. S obzirom na činjenicu da je znanost u svojoj povijesnoj evoluciji pretrpjela transformacije, prolazeći od tradicionalnog redukcionizma do totaliziranih pristupa, s čvrstim uvjere-njem postizanja transcendencije u stečenom znanju, na ovome mjestu treba podsjetiti kako je proučava-nje društvenih znanosti, za razliku od takozvanih ‘tvrdih’ znanosti, omekšavajući elemente aprecirane u sustavima ljudskog djelovanja, razlogom zašto se ne može pristupati iz perspektive egzaktnih znanosti. Znanstveno prihvatljiv turizam je ponovno usvojio utvrđene teorijske strukture počevši glavnim mani-festacijama (ekonomske, socijalne i psihološke) koje pri holističkom vrednovanju fenomena ukazuju na svu insuficijentnost svog teoretskog sinopsisa. Znanstvena misao turizma trebala bi biti shvaćena s tota-liziranog metodološkog aspekta i biti u stanju prevladati antagonizam singularne znanstvene vizije. Pri-marno ishodište znanstvenog istraživanja turizma konstituirano je konstantnom evolucijom temeljnih elemenata živih sustava koji ukazuju na vitalnost fenomena, odnosno njegovo usklađivanje s uvjetima okruženja, baš kao i sa svojim strukturnim komponentama.

2. Metodologija istraživanja2.1 Sustavni pristup razmatranju turističkog megasustava

Pristup epistemološkoj problematici turizma implicira primjenu paradigme sustava kao metodolo-gije koja pruža dijalektičku sintezu u proučavanju sastava odnosa kvalitativnih i kvantitativnih elemenata kombiniranih s njihovim različitim manifestacijama sredstvima konstituiranja aspekata komponiranih iz holističke optike, s mogućnošću da se odnose na fenomen u svim mogućim pojavnim oblicima (Bri-ones-Juarez, Tejeida-Padilla, Morales-Matamoros, 2009). Stoga je prikladno pokušati pristupiti prouča-vanju turističkog fenomena iz perspektive sustava, s namjerom da bude u mogućnosti predložiti model turističkog sustava koji pokazuje uključene elemente i njihove moguće interakcije.

Globalno tržište upućuje na visokodimenzijski kaos s ogromnim brojem različitih varijabli, a tran-sakcije financijskih tržišta nisu dovoljno dugo stacionarne kako bi se mogao identificirati pripadni kao-tični atraktor. Sasvim je izvjesno kako postojeći ekonomski model razvoja podrazumijeva preuzimanje sve većeg rizika u poslovanju poslovnih sustava koja djeluju na tržištu sve kompleksnije i oštrije kon-kurencije, dakle, slavnog fenomena fait accompli1. Rizici kao čimbenici poslovanja upućuju na obvezu upravljanja već samom spoznajom da ih nije moguće izbjeći. Nekontrolirani rizici u poslovanju brojnih poslovnih sustava manifestiraju se sve težim financiranjem poslovanja, težim urednim servisiranjem

1 Fait accompli (franc.) – svršen čin, svršena stvar, gotova činjenica.



duga, pritiskom kupaca na produljenje rokova plaćanja, stiskanjem dobavljača u pogledu rokova plaćanja i uvjetima odobravanja robnih kredita, kreditnom krizom otežanim pristupom izvorima financiranja (teži uvjeti kreditiranja) i utjecajem krize na znatan porast kamatnih stopa. Narečenim se spoznajama posebno u vremenu recesije širokog razmjera, ali i značajne magnitude ekonomske krize nameće nuž-nost upravljanja rizicima u svakom poslovnom sustavu, megasustavu- međunarodnom turizmu.

Zbog povezanog, međuovisnog globaliziranog svijeta akceleracijom globaliziranosti efekt prelije-vanja potvrđuje spoznaja da su svi ljudi, vlade, ekonomije i svaki dio svijeta danas povezani s drugima na nekoj razini, a udar turbulencije u nekom od segmenata osjetit će drugi u tom globalno povezanom okruženju (Kotler, Caslione, 2009). Osiguravanje strateškog smjera za poslovni sustav znači razumije-vanje onoga što potiče stvaranje vrijednosti i što ga razara, ali potraga za mogućnostima mora značiti i razumijevanje kako rizik poduzeti i kako ga izbjeći. Rast bilo kojeg posla podrazumijeva prosudbu i prihvaćanje rizika, dok glavni pokazatelj natjecateljske sposobnosti leži u poslovnoj sposobnosti napre-dovanja u svjetlu rizika, kao i u istovremenom odgovoru na neplanirane događaje, dobre ili loše. Uz to, izloženost riziku i dalje postaje veća, složenija, raznolika i dinamična.

Najbolji način za pristup fenomenu turizma je kroz opću teoriju sustava i to sustavnim pristupom kao sredstvom istraživanja koje se bavi relativnim općim predmetima vezanim uz interdisciplinarna pi-tanja (Farrrel, Twining-Ward, 2003). Dizajn turističke dinamike počeo se razvijati iz posebnog sustavnog pristupa, kibernetike, temeljem koje su klasični pristupi prikazani kao poseban turistički sustav, koji je objašnjen kao otvoreni sustav, uspostavljen integracijom skupine dijelova ili podsustava koji se odnose na postignuće zajedničkog cilja, u svezi pak s okolinom (Molina, 1996). Turistički sustav čine tri per-spektive: a) model ponude i potražnje kojeg je interes usmjeren na poslovanje komercijalnog turizma; b) socijalno-antropološki pristup koji je zadužen za razonodu i manifestacije slobodnog vremena i c) model unutarnjeg industrijskog turizma koji je fokusiran na masovnu produkciju komercijalizaciju i profit (Bo-ullon, 1985). Ova podjela turizma denotira dezintegraciju onoga što čini aluziju na nemogućnost modela da bude sposoban integrirati elemente i odnose turističkog sustava. U ovome leži odgovor na mehaničke i organske modele koji nalaze turizam unutar odnosa razmjene informacija s okruženjem u kojem je promjena prvenstveno endogena, pa čak završava mijenjanjem strukture sustava.

U prilog istraživanju turističkog sustava potrebno je naglasiti složenost tog „mekog“ sustava, sastav-ljenog od mreže brojnih veza koje imaju autopoietični i evolutivni kapacitet, ovisno o utvrđivanju vanj-ske promjene njegove transformacije, među kojima je dinamičan element koji određuje oblik stvaranja turizma, statički element koji se odnosi na destinaciju, konzekventni element koji se odnosi na utjecaje prethodna dva elementa; ovi elementi čine podsustave koji pružaju dokaze o odnosima koji se događa-ju u turističkom sustavu (Osorio, 2005). Međutim, u modelu meki složeni sustavi nisu definirani niti su složeni sustavi uzeti kao referenca koja je definirana na temelju matematičkog strukturiranja svojih varijabli i uzima fraktalnu geometriju kao referencu, posebno ponašanje matematičkih varijabli i njihov stacionarni kapacitet, na točku bifurkacije poznate kao saturacije sustava (Matamoros, 2004).

Turistički sustav predstavlja stalnu evoluciju izraženu u razvojnim faktorima međunarodnog tu-rizma, kao što su: a) povećanje poreza na dohodak; b) veće slobodno vrijeme; c) revolucija prijevoza; d) tehnološke promjene; i e) sloboda putovanja (Alemán, 1995). Navedeni razvojni faktori dopuštaju kon-templaciju turizma kao ekonomsko-političke grupe koja nadilazi kontinentalni, nacionalni i regionalni problem koji je konstituiran masovnim turizmom (Fuster, 1991), koji je pokazao evolucijski, zanimljiv trend generiran transformacijom potražnje i deriviran novim turističkim zahtjevima.

2.2. Rizik zemlje i politički rizikSukladno općim obilježjima međunarodnog poslovnog sustava međunarodni turizam se suočava

s brojnim poslovnim rizicima. Za potrebe ovoga rada posebno se naglašava rizik zemlje i politički rizik. Rizik zemlje se može promatrati s aspekta businessa (komercijalni rizik), dužnika (transakcijski i sustavni rizik) i investitora (politički i ekonomsko-financijski rizik). Turizam kao megasustav specifičan je oblik međunarodne razmjene. Predstavlja tržište tercijarnog sektora gospodarstva, odnosno uslugu sa speci-fičnostima koje ga bitno razlikuju od ekonomskih zakonitosti što prate međunarodnu robnu razmjenu. Determinantom međunarodne razmjene postaje transferom dijela slobodnih sredstava osobne potrošnje



u turističku potrošnju, koja tako postaje predmetom međunarodne razmjene. Turizam u međunarod-noj razmjeni karakterizira sve veća prisutnost i uloga posrednika u organizaciji turističkih putovanja, koji svojom aktivnošću značajno utječu na rashode emitivnih i prihode receptivnih turističkih zemalja, čime pridonose i ukupnom rastu međunarodne razmjene. (Andrijanić, 2001). Na cijenu razmjene izme-đu emitivnih i receptivnih turističkih zemalja utječe niz čimbenika koji se manifestiraju najčešće kroz politički rizik, rizik bankarskog sustava receptivnih turističkih zemalja, pravnu regulativu receptivnih turističkih zemalja, restrikcije za obavljanje platnog prometa s inozemstvom, carinsku i fiskalnu politiku, ekonomsko okruženje receptivnih turističkih zemalja, stabilnost vlade receptivnih turističkih zemalja i sposobnost vlade da provodi odgovornu makroekonomsku politiku (Gautrieaud, 2002). Rizik zemlje temeljem narečenih čimbenika najbolje ekspliciraju politički, bankarski i sustavni rizik.

Unatoč nedostacima treba ukazati na brojnost definicija posvećenih riziku zemlje: (1) Izloženost gubitku u kreditu međunarodne prirode zbog specifičnih unutarnjih zbivanja u državi dužnika, doga-đajima provedenih u cijelosti ili djelomično pod kontrolom vlade, nemogućnosti kontroliranja privatne tvrtke ili pojedinca (Pancras, 1984); (2) Materijalizacija rizika od katastrofa, koja proizlazi iz gospo-darskog i političkog konteksta stranih zemalja u kojima poduzeće obavlja određene aktivnosti (Marois, 2000); (3) Parametri- makroekonomske, financijske, političke i društvene prirode, koji mogu pridonijeti formiranju rizika, ne nužno komercijalnog, u operaciji koja se obavlja u novim okolnostima (Clei, 1994).

Suvremeni pristup rizicima zemlje podrazumijeva dužničku netoleranciju, sustavnu i valutnu ne-usklađenost. Dužnička netolerancĳa (engl. debt intolerance) ukazuje na nesposobnost mnogih zemalja s tržištem u nastajanju (engl. emerging markets) da upravljaju “ukupnim dugom koji bi bio sasvim uprav-ljiv po standardima razvijenih industrijskih zemalja”. Ekonomske neusklađenosti uzrok su smanjivanja dužničkog kapaciteta, fokusom na razdoblje visoke inflacije u prošlosti i tekuće neispunjavanje duž-ničkih obaveza (Reinhart, Rogoff , Savastano, 2003). Za vanjski dug, “siguran prag” za dugovno neto-lerantne zemlje u razvoju s tržištem u nastajanju je iznenađujuće nizak, možda manje od 15-20% BNP u većini slučajeva. Dužnički netolerantna zemlja (engl. debt intolerance country) pokazuje slabu finan-cijsku strukturu i slab financijski sustav. Dužnička netolerancĳa je povezana s fenomenom neizvršenja dužničkih obveza prema inozemstvu (engl. default) ili s restrukturiranjem vanjskog duga. Tekuća razina dužničke netolerancije jedne zemlje empirijski se može promatrati kao odnos dugoročnog prosječnog iznosa njenog vanjskog duga u odnosu na indeks neizvršenja obveza po osnovi vanjskog duga. Brojnim se nalazima potvrđuje teza da veća zaduženost zemlje u stranoj valuti pruža više mogućnosti za pojavu dužničke i bankarske krize (Bordo, Meissner, 1995). Sustavna neusklađenost (engl. original sin) ukazuje na to da će zemlja manje sposobna za pozajmice u vlastitoj valuti biti više izložena unutarnjim rizicima (Eichengreen, Hausmann, Panizza, 2003). Ovaj uzrok povećava osjetljivost zemlje jer podrazumijeva da deprecijacija deviznog tečaja otežava servisiranje vanjskih dugova. Ova okolnost smanjuje spremnost nerezidenata da ex ante financiraju ove zemlje, otežavajući ovo financiranje i ex post ukoliko zemlja ima nepovoljno kretanje ekonomskih parametara, što sve zajedno ograničava manevarski prostor nositeljima ekonomske politike. Ako sustavna neusklađenost nastaje zbog djelovanja iste grupe faktora koji dovode do dužničke netolerancije, onda je ona samo dodatni simptom ranijih i tekućih institucionalnih slabosti. (Ho, McCauley, 2003). Sustavna neusklađenost odražava unutarnje karakteristike globalnih financijskih tržišta i nastavno tome može se konstatirati da odražava “premiju na likvidnost na sekundarnom tržištu”, što se odnosi na sve valute, ali i na valute velikih zemalja (Flandreau, Sussman, 2004). Valutna neuskla-đenost (engl. currency mishmatches) znači da će zemlja čija je neto vrijednost (ili njen neto dohodak) osjetljivija na deprecijaciju deviznog tečaja trpjeti veće štete u slučaju krize (Goldstein, Turner, 2004). Problem valutne neusklađenosti u zemljama u razvoju može se razriješiti primjenom brojnih mjera na nacionalnoj razini, ali se i smanjuje na višoj razini razvoja zemlje.

Kako sve poslovne transakcije uključuju neki stupanj rizika, tako i u međunarodnom turizmu po-slovne transakcije nose dodatne rizike, domicilno ekskluzivne. Taj dodatni rizik, pod nazivom rizik ze-mlje, obično uključuju rizike koji proizlaze iz različitih nacionalnih razlika u gospodarskom sektoru, politici, društveno-političkim institucijama, zemljopisu i valutama. Rizik zemlje postoji bez obzira na razinu ekonomskog razvoja zemlje. Čak i ekonomski napredne nacije mogu generirati značajan stupanj rizika zemlje. Iako su vrlo povezani, rizik zemlje razlikuje se od političkog rizika u dva aspekta: (1) ri-zik zemlje je prvenstveno zbir makro pitanja koja se javljaju na razini države i utječu na široki spektar



stranih investitora, dok politički rizik ne obuhvaća samo makro, već i mikro pitanja koja su usmjerena na specifična strana ulaganja; (2) rizik zemlje podrazumijeva ne samo politički aspekt neizvjesnosti, već se proteže na gospodarske, društvene, financijske, infrastrukturne i demografske aspekte neizvjesnosti.

Općenito, rizik zemlje se sastoji od gospodarskog rizika, financijskog rizika i političkog rizika u zemlji u određenom vremenu. Politički rizik sadržan u riziku zemlje ipak naglašava političke i društvene čimbenike koji mogu utjecati na sposobnost zemlje i spremnost da poštuje svoje ukupne obveze. Kao glavne komponente rizika zemlje, ekonomski i financijski rizici uzrokovani su npr., naglim pogorša-njem odnosa između emitivnih i receptivnih turističkih zemalja, brzim porastom troškova proizvodnje i/ili cijena energenata, neproduktivno uloženim kapitalom stranih fondova, a mudrim kreditiranjem od strane stranih banaka. Promjene u gospodarskom i financijskom sustavu zemlje su također važne snage. Zbog iznimnog značaja rizika zemlje u međunarodnom turizmu nameće se potreba njegove procjene, naglašeno od rejting agencija koje imaju konkretne pokazatelje za mjerenje ekonomskih, financijskih i političkih rizika uključenih u ukupnom riziku zemlje. Pritom treba podsjetiti na najpoznatije rejting agencije kao što su Moody’s, S & P, Economic Intelligence Unit (EIU), S. J. Rundt & Associates (R&A), Business Environment Risk Intelligence (BERI), Institutional Investor (II), Political Risk Services (PRS), Fitch IBCA i International Country Risk Guide (ICRG). Za procjenu rizika zemlje u međunarodnom tu-rizmu pogodnom se čini aplikacija ICRG-a čiji se sustav sastoji od procjene gospodarskih, financijskih, političkih i kompozitnih rizika. U ovom sustavu ocjenjivanja, ekonomski rizik implicira mjere tekućih ekonomskih uvjeta zemlje, financijski rizik obuhvaća procjenu financijske situacije neke zemlje na teme-lju financijskih varijabli i povezanih rizika, dok se politički rizik zemlje temelji na društveno-političkim čimbenicima koji utječu na sposobnost zemlje i spremnost da servisira svoje financijske obveze. U kom-pozitnom izračunu ocjene rizika zemlje u međunarodnom turizmu rejting političkog rizika pridonosi 50 posto kompozitnog rejtinga, dok rejting financijskog i ekonomskog rizika doprinose svaki s 25 posto. Glavna prednost ovoga modela je u tome da omogućuje korisnicima vlastitu procjenu rizika formirati na temelju ICRG modela ili mogu promijeniti model kako bi se zadovoljile specifične potrebe, kao što je turizam. Ako određeni faktori rizika imaju veći utjecaj na poslovanje i ulaganja, kompozitna ocjena rizi-ka može se preračunati dajući veću težinu tim faktorima. ICRG model može vrlo uspješno determinirati utjecaj financijskih, gospodarskih i političkih rizika na poslovanje poslovnih sustava u međunarodnom turizmu i investicije, sada i u budućnosti.

Politički rizik posljedica je diskontinuiteta u ponašanju jedne strane zemlje, jer nije moguće antici-pirati njeno ponašanje koje rezultira nekad i u velikim političkim promjenama (Robock, 1971). Politički rizik je skup događaja koji mogu dovesti do odluke, bilo političke bilo administrativne prirode, koja se može odnositi na zemlju unutra ili njene međunarodne odnose, ali uvijek ima za posljedicu ekonomski gubitak, komercijalni ili financijski, za bilo kojeg sudionika u poslu: poduzeće, uvoznika, izvoznika ili in-vestitora (Habib-Deloncle, 1998). Opservacija behavioralne korelacije aktualne predominantne politike s ekonomskim entitetom je međunarodni turistički megasustav i upućuje na dvije ključne varijable: po-litičke institucije i distribuciju resursa (Acemoğlu, Johnson, Robinson, 2004). Pritom političke institucije određuju distribuciju de jure političke moći u društvu, a distribucija resursa utječe na distribuciju de facto političke moći u određenom vremenu. Ovi izvori političke moći utječu na izbor ekonomskih institucija i daljnji razvoj, odnosno evoluciju političkih institucija. Karakterom endogene, političkim institucijama i distribucijom resursa determinirane, ekonomske institucije u određenom vremenu određuju ekonomski rezultat, uključujući i agregatnu stopu rasta ekonomije i distribuciju resursa. Time se implicira perzisten-tnost institucija (Acemoğlu, Johnson, Robinson, 2004) što za posljedicu ima promjene i destabiliziranje političkih institucija te uvećanje dispariteta bogatstva u budućnosti.

Na tragu spoznaje o implikacijama poslovanja na međunarodnom tržištu, koje se ogledaju kroz političke i financijske rizike te transakcijski rizik nužno je ukazati na nedvojbenu kritičnost političkog rizika u međunarodnom turizmu, a u smislu njegove veće značajnosti, komprehenzivnijeg opsega i traj-nije snage utjecaja od financijskog ili transakcijskog rizika. Politički rizik u međunarodnom turizmu možemo promatrati kao vjerojatnost poremećaja u poslovanju tog megasustava izazvanih od strane poli-tičkih snaga ili događaja i njihovih korelata. To uključuje državne ili društvene akcije, generirane unutar ili izvan zemlje domaćina, ekstrinzično negativno utjecanje generirano unutar ili izvan zemlje domaćina, te negativno utjecanje na poslovanje i ulaganja stranih tvrtki (Luo, 2009) .



Ova definicija ukazuje na makro i mikro elemente političkog rizika, uzrokovane snagama iz zemlje domaćina, ali i zemalja njenog okruženja. U okruženju zemlje domaćina, politički rizik u velikoj mjeri određuje ponašanje političkih institucija, ne nužno političkom ideologijom vlade ili formom političkog sustava. U kontekstu političkog rizika potrebno je akcentirati njegovu trodimenzionalnu strukturiranost i međusobnu povezanost vlasničkog rizika, operativnog rizika i rizika prijenosa. Vlasnički rizik predstav-lja prijetnju za tekuće vlasničke strukture ili za sposobnost poslovnih sustava u međunarodnom turizmu za aktiviranje ili prebacivanje na određenu strukturu u upravljanju. Operativni rizik uključuje bilo kakve promjene u ‘pravilima igre’ po kojima strana firma posluje (npr. novi porezi i proizvoljna oporezivanja). Rizik prijenosa uključuje poteškoće u prijenosu ‘proizvodnih faktora’ (npr. nametnute kontrole kapitala).

Zbog njegove značajnosti u međunarodnom turizmu, procjeni političkog rizika najčešće se pristupa s kvalitativnog aspekta i kvantitativnim tehnikama koje rezultiraju indeksima političkih rizika. Za razli-ku od analize sastavnica gospodarskog rasta ili stabilnosti domaćeg financijskog sustava, ‘tvrdi podaci’ nisu uvijek dostupni u analizi političkog rizika u međunarodnom turizmu. Informacije o etničkim tenzi-jama, društvenom prevratu, nemirima, štrajkovima i štetama demonstracija često se rasprše i teško ih je kombinirati i kvantificirati. Stoga, kvalitativni pristup koristi znatnu količinu ekspertiza, prosudbi ulaza i subjektivnih analiza, kvalitativnim tehnikama za procjenu političkog rizika („Grand Tour“, “Old hands“, “Checklist“, „Delphi“, „Power link“).

Kako globalna turistička poduzeća postaju svjesna svoje političke izloženosti riziku, tako raste po-tražnja za kvantitativnim procjenama političkog rizika. Štoviše, kvalitativni pristupi su hendikepirani nemogućnošću da uzdužno, usporedno, i dosljedno otkrivaju razinu ili veličinu političkog rizika. Stoga se kvantitativnim tehnikama nastoji popuniti ova praznina i zadovoljiti analitičke potrebe, posebno za globalnim rizicima rejting agencija. Holističkim modelom se može generirati agregirani i kumulativni rezultat djelovanja političkog rizika a može se koristiti i kao polazište za uspoređivanje rizika strukture različitih investicijskih klima i za predlaganje strategije širenja u različitim državama međunarodnog turističkog tržišta.

Slika 1. Politički rizik u međunarodnom turizmu: mjere i analiza.

Izvor: prilagođeno prema Luo: Political rsk and country risk in international business, 2009, str. 747.



Mnoge tvrtke u međunarodnom turizmu fokusiraju se na simptome, kao što su broj demonstracija i državnih poremećaja, umjesto na uzroke političkog rizika. Ovi modeli su često na temelju povijesnih podataka koji ne mogu biti mjerilo budućih političkih rizika, nego mikro-političkih rizika s kojima se suočavaju određene tvrtke ili njihovi konkretni projekti. Mnoge tvrtke u međunarodnom turizmu pro-vode tek intrinzičnu ocjenu političkog rizika za svoje inozemne projekte izložene određenom političkom riziku, dok na politički rizik rejting agencija gledaju kao na referencu prilikom ocjenjivanja makro-po-litičkih rizika.

3. Rezultati istraživanjaDanas se može konstatirati kako novu ekonomsku zbilju determiniraju sasvim specifična obilježja.

Recentna i foresight ekonomija prekida se brojem poslovnih ciklusa višim od uobičajenog zbog povišene struje većih i manjih poremećaja koji mogu ugroziti bitak poslovnih sustava. Nepredvidivim se čine po-boljšanja i procvati te pogoršanja i recesije, a iznimno visokim potencijalni učinak problema. Magnituda međusobne povezanosti i međuovisnosti suvremenog svijeta implicira više rizika za svaki poslovni su-stav u međunarodnom turizmu. Kritični čimbenici koji povećavaju mogućnosti poslovnih rizika uklju-čuju (Kotler, Caslione, 2009, 18): tehnološki napredak i informacijsku revoluciju; razorne tehnologije i inovacije; „uspon ostalih“; hiperkonkurenciju; državne investicijske fondove; okoliš i osnaživanje kupaca. Naravno, u takvim se uvjetima nameće ozbiljno pitanje: Zašto upravljati rizikom? Nekoliko je ključnih razloga (Lam, 2003) koji vode upravljanju rizikom među kojima treba istaknuti menadžment koji isklju-čivo može upravljajući rizicima smanjiti volatilnost zarada, maksimalizirati vrijednosti dioničara te una-prijediti posao i financijsku sigurnost. Pritom, imajući u vidu iznimno značenje rizika zemlje i političkog rizika, pred menadžment poslovnog sustava koji djeluje u međunarodnom turizmu postavljaju se ključni zadaci koji se odnose na:

(1) poznavanje svih aspekata svoga poslovanja–poznavanje poslovnih i operativnih procesa najviših razina, ključnih nositelja zarada i troškova, glavnih rizika i ključnih izloženosti rizicima;

(2) uspostavljanje sustava provjere i ravnoteže–ovaj sustav je, uz segregaciju ključnih dužnosti, zaštitna mjera protiv pogrešaka ljudi, procesa i sustava, ali i temelj poslovnog upravljanja;

(3) strategiju ograničenja i granica–ova strategija govori kada zaustaviti poslovanje (ograničenja se odnose na financijske i operativne rizike, s naglaskom na riziku zemlje i političkom riziku, a granice na uspostavu kontrole nad poslovnim rizicima)–bez jasnih ograničenja i granica nemoguće je upravljanje poslovnim sustavom u međunarodnom turizmu;

(4) upravljanje i nadziranje novčanih tijekova–neadekvatno upravljanje gotovinom i računovodstvenim sustavima predstavlja mogućnosti za potencijalne prijevare da postanu neotkrivene, kao i „crne točke“ za trgovinu i operativne pogreške jer, ako se radi o novcu tada postoji samo jedan moto: „Više?“ (Kostolany, 1995);

(5) korištenje pravog mjerila uspjeha–mjere uspjeha su ključni pokretač ponašanja, a time i rizika, jer važno je da metrika rizika bude uključena u procese koji generiraju izvješća menadžmenta i mjere uspješnost; integrirani skup rizičnih mjera treba osigurati upravljanje s pravovremenim informacijama o svim vrstama rizika s kojima se suočavaju tvrtke, naročito rizik zemlje i politički rizik, uključujući aktualne pokazatelje (ex post) i pokazatelje ranog upozorenja (ex ante) rizika;

(6) postizanje očekivanih performanci–naknade i poticaji jesu ključne varijable jačanja željenog ponašanja i mjerenja uspješnosti, jer se na taj način izravno može utjecati u korist kompani-jskih ciljeva upravljanja rizicima – ili protiv njih;

(7) balansiranje upravljanjem rizicima–potrebno je trajno balansirati između „tvrde“ (procesi, sustavi, izvješća) i „meke“ (ljudi, sposobnosti, kultura, vrijednosti, inicijative) strane uprav-ljanja rizicima, pri čemu „meka“ strana predstavlja ključne pokazatelje (engl. key drivers) a „tvrda“ strana predstavlja varijable (engl. enablers2) kojima se podržavaju aktivnosti upravljanja rizicima u međunarodnom turizmu.

2 Enablers (engl.) – Proces je omogućen odgovarajućim resursima ili „mehanizmima“ i pod kontrolom je utjecajnih skupina i drugih ograničenja.



4. ZaključakRastuća interakcija i interpenetracija između dosad relativno nezavisnih društvenih sustava jedan

je od najistaknutijih obilježja suvremenog svijeta. Dinamičnost odnosa između sustava, kao i sustava i njegove okoline izvorom su i višerazinskog socio-ekonomskog sustava. Narečenim se spoznajama po-sebno u vremenu recesije širokog razmjera, ali i značajne magnitude ekonomske krize nameće nužnost upravljanja rizicima u svakom poslovnom entitetu. Zbog povezanog, međuovisnog globaliziranog svijeta akceleracijom globaliziranosti efekt prelijevanja potvrđuje spoznaja da su svi ljudi, vlade, ekonomije i svaki dio svijeta danas povezani s drugima na nekoj razini, a udar turbulencije u nekom od segmenata osjetit će drugi u tom globalno povezanom okruženju. Ključni razlozi koji vode k upravljanju rizikom odnose se na menadžment koji isključivo može upravljajući rizicima smanjiti volatilnost zarada, mak-simalizirati vrijednosti dioničara te unaprijediti posao i financijsku sigurnost. Upravljanje rizikom, po-sebno rizikom zemlje i političkim rizikom na različitim razinama agregiranosti, jedan je od primarnih ciljeva poslovnih sustava koji posluju na međunarodnoj razini – međunarodnom turizmu. Brojni kon-cepcijski i metodološki problemi koji se tiču političkog rizika i rizika zemlje u međunarodnom turizmu zadiru u društveno-ekonomski odnos između poslovnih sustava i stranih vlada u kontekstu tržišta u razvoju, gdje je spektar potencijalnih rizika dodatno proširen.

Poslujući u volatilnom okruženju poslovnim sustavima koji djeluju u vulnerabilnom megasustavu – međunarodnom turizmu, nužan je integrirani pristup upravljanju njihovim portfeljem rizika s poseb-nim naglaskom na riziku zemlje i političkom riziku. Sustavi koji su uspjeli u stvaranju djelotvornog inte-gralnog upravljanja rizicima imaju dugoročne konkurentske prednosti u odnosu na one koji upravljaju i prate rizike individualno. Mjerenjem i upravljanjem rizikom zemlje i političkim rizikom kaonzistentno i sistematično poslovni sustav u međunarodnom turizmu jača svoju sposobnost za ostvarenjem svojega strateškog plana. Zbog brojnih realnih opasnosti koje dovode do kraćeg ili duljeg prekida u poslovanju potrebno je pripremati poslovni sustav za rizike, radi povećanja njegove otpornosti i vjerojatnosti na neprekidno poslovanje.

Literatura1. Acemoğlu, Johnson & Robinson. (2004). Institutions as The Fundamental Cause of Long-Run

Growth. Retrieved from Working Paper 0481: http://www.nber.org/papers/w10481.2. Alemán, M. (1995). Temática turística de vanguardia. Turismo, transportes y telecomunica-

ciones. México: tomo II fundación Miguél Alemán.3. Andrijanić, I. (2001). Vanjska trgovina: kako poslovati s inozemstvom. Zagreb: Mikrorad.4. Bettman, J. R. (1973). Perceived Risk and its Components: A Model and Empirical Test. Jour-

nal of Marketing Research, 10(2), pp. 184-190.5. Bordo & Meissner. (1995). Financial Crises, 1880-1913: The Role of Foreign Currency Debt.

Preuzeto 9. 9 1995 iz www.uvm.edu6. Boullon, R. (1985). Planificación del espacio Turístico. México: Trillas.7. Briones-Juarez, A., Tejeida-Padilla, R. & Morales-Matamoros, O. (2009). Toward the Evolu-

tion of the Tourism’s Conceptual System. Proceedings of the 53rd Meeting of The International Society for the Systems Sciences. Brisbane: http://journals.isss.org/index.php/proceedings53rd/article/view/1232/426.

8. Clei, J. (1994). Banque Strategie, 109, pp. 5-6.9. Cunningham, S. M. (1967). The Major Dimensions of Perceived Risk. In D. F. Cox, Risk Taking

and Information Handling in Consumer Behavior. Boston: The Harvard University Graduate School of Business Administration.

10. Eichengreen, Hausmann & Panizza. (2003). Currency Mismatches, Debt Intolerance and Original Sin: Why They Are Not the Same and Why it Matters. NATIONAL BUREAU OF ECO-NOMIC RESEARCH, Working Paper No. 10036.

11. Farrrel, B. & Twining-Ward, L. (2003). Reconceptualizing Tourism. Annals of Tourism Re-search, 31(2), pp. 274-295.

12. Flandreau & Sussman. (2004). Old Sins: Exchange Rate Clauses and European Foreign Lending in the 19th Century. CEPR Discussion Paper No. 4248.



13. Fuster, L. (1991). Historia general del turismo de masas. Madrid, España: Alianza Universitaria.14. Gautrieaud, S. (2002). Le risque pays : approche conceptuelle et approche pratique. Centre

d’Economie du Développement.15. Goldstein & Turner. (2004). Controlling currency mismatches in emerging markets. Washington:

Institute for International Economics.16. Habib-Deloncle, L. (1998). Les risques politiques. Dans J.-H. L. François Ewald, Encyclopédie

de l’Assurance (pp. 1213-1229). Paris, Economica: Economica .17. Ho & McCauley. (2003). Living with flexible exchange rates: issues and recent experience in

inflation targeting emerging market economies. Bank for International Settlements, Working Papers, No. 130.

18. Kostolany, A. (1995). Kostolanys Börsen-seminar (Für Kapitalanger und Spekulanten). München: Wilhelm Heyne Verlag.

19. Kotler, P. & Caslione, A. J. (2009). Chaotics: The Business of Managing and Marketing in The Age of Turbulence. New York: AMACOM.

20. Lam, J. (2003). Enterprise Risk Management: From Incentives to Controls. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc.

21. Luo, Y. (2009). Political rsk and country risk in international business. In A. M. Rugman, The Oxford Handbook of International Business (pp. 740-764). New York: Oxford University Press Inc.

22. Marois, B. (2000). Le risque pays revisité : bilan de trente ans d’évolution. Revue française de gestion, 1.

23. Matamoros, O. (2004). Modelos Mecánicos de la Dinámica Fractal del Mercado Petrolero. tesis doctoral. Instituto Politécnico Nacional, México.

24. Molina, S. (1996). Conceptualización del turismo. México: Ed Limusa.25. Moutinho, L. (1987). Consumer Behaviour in Tourism. European Journal of Marketing, 21(10),

pp. 5-25.26. Osorio, M. (2005). La teoría de los sistemas aplicada al turismo. Revista virtual arbitrada pen-

sado turismo.27. Pancras, N. J. (1984). Country risk. London: Euromoney Publications.28. Reinhart, Rogoff & Savastano. (2003). Debt intolerance. Economic Activity, 34, 2003-1 , str.

1-74.29. Robock, S. (1971). Political risk : Identification and assessment. Colombia Journal of World

Business, 6.30. Roselius, T. (1971). Consumer Rankings of Risk Reduction Methods. Journal of Marketing,

35(1), pp. 56-61.


Petar Mišević, Miljenko Vrbanec, Tedo VrbanecTurizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima

Primljen: 18.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 03.03.2014. UDK 338.48:351.75

Turizam i sigurnost–organizacija sigurnosti u hotelima

Tourism and safety–organization of security in hotels

1 Petar Mišević, 2 Miljenko Vrbanec, 3Tedo Vrbanec1 Zagrebačka škola ekonomije i managementa

Jordanovac 110, Zagreb, Hrvatska2 Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska

Jakova Gotovca 7, Čakovec, Hrvatska3 Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek u Čakovcu

Dr. Ante Starčevića 55, Čakovec, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Sigurnost i zaštita turista predstavljaju važan čimbenik u hotelskoj industriji 21. stoljeća. Turizam i ugostiteljstvo strateška su gospodarska djelatnost u Republici Hrvatskoj i predstavljaju važan čimbenik u punjenju državnog proračuna. Prema ljestvici Svjetskog indeksa mira (GPI) za 2013. godinu, koju je objavio Institut za ekonomiju i mir iz Astralije, Republika Hrvatska zauzima 28. mjesto na listi najsigurnijih zemalja u svijetu, zbog čega strani turisti Republiku Hrvatsku prepoznaju kao turističku desti-naciju koja zadovoljava najviše sigurnosne standarde. Standardi sigurnosti i zaštite trebaju biti zadovoljeni i istovjetni u svim vrstama objekata za pružanje usluga smještaja turista, što se osigurava organizacijom sigurnosti koja se temelji na usklađenosti s važećim ISO standardima te zakonima i propisima koji se odnose na sigurnost i zaštitu. Organizacija sigurnosti (izrada sigurnosne prosudbe, sustav tehničko-tjelesne zaštite, procedure postupanja u kriznim i izvanrednim situacijama, zaštita podataka, edukacija osoblja, informiranje turista) u hotelima i drugim turističkim objektima smještaja predstavlja dio poslovnog procesa o kojem ovisi poslovni uspjeh i opstanak na turističkom tržištu.

Ključne riječi: hotel, sigurnost, ISO standardi, turisti, rizici, ugroze, procedure, prosudba, menadžer sigurnosti

Abstract: Safety and security of tourists are an important factor in hotel Industry 21st century. Tour-ism and Hospitality are strategic economic activity in the Republic of Croatia and an important factor in fill-ing the state budget. According to the rankings of the WorldPeace Index (GPI) for the 2013th year, published by the Institute for Economics and Peace from Australia,Croatia ranks 28th place on the list of the safest countries in the World, which is why tourists recognized Croatia as a tourist destination that meets the high-est safety standards. Standards of safety and security must be met and are identical in all sorts of facilities for the provision of accommodation of tourists, which provides security organization which is based on with applicable ISO standards and laws and regulations relating to safety and security. Organization of Security (making judgments Secuity, system technical-physical protection, procedures contingency and emergency situations, data protection, training of staff, informing tourists) in hotels and other tourist accommodation facilities is part of the business processes which depends on business success and survival to tourism market.

Key words: hotel, safety, ISO Standards, tourists, risks, threats, procedures, Judgment, manager of security



1. Uvod

Hrvatska je po geografskom položaju mediteranska i srednjoeuropska zemlja koja je izrazito turi-stički orijentirana. Prirodna bogatstva i okoliš, kulturno i povijesno nasljeđe, klima, biljni i životinjski svijet, dobra prometna povezanost te članstvo u EU osigurava Hrvatskoj preduvjete za još brži razvoj turizma kao djelatnosti koja u ukupnoj gospodarskoj aktivnosti Hrvatske igra važnu ulogu.

Turizam kao gospodarska djelatnost, više nego ostale gospodarske grane, ovisan je o sigurnosti. U današnjem vremenu koje je snažno prožeto različitim ekonomskim i političkim krizama, vjerskim sukobima i ratovima na području Bliskog istoka, Afrike, Azije i Južne Amerike, sigurnost je jedan od važnijih elemenata koji utječu na odluku turista kamo će putovati i gdje će provesti odmor. Države koje imaju nisku razinu sigurnosti, visoku stopu kriminala i korupcije, radikalnu političku vlast koja širi kse-nofobiju, rasnu, vjersku ili spolnu netrpeljivost, bez obzira na prirodne ljepote, dobre hotele, prometnu povezanost i niske cijene ostat će bez gostiju. Sigurnost u hotelu, kampu, apartmanskom naselju, marini ili bilo kojoj drugoj destinaciji koju turist odabire za odmor predstavljat će vjerojatno prvi uvjet za konač-no donošenje odluke o odabiru turističke destinacije. Naime, u današnjem globaliziranom svijetu koji je informacijski umrežen svaka vijest o narušenom stanju sigurnosti, u bilo kojoj zemlji dostupna je svim zainteresiranim građanima u realnom vremenu, što se izravno odražava na odluku potencijalnog gosta o izboru destinacije za odmor. Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj je dobro što ilustrira i podatak da je u 2013. godini u Hrvatskoj boravilo oko 13 milijuna stranih državljana. Sustav nacionalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj (policija, sigurnosno-obavještajne agencije, carinska služba) u suradnji s javnim službama osigurava potrebnu razinu sigurnosti kojom se jamči nesmetan i siguran boravak gostiju u svim turističkim destinacijama u zemlji.

Organizacija sigurnosti u turističkim objektima za smještaj gostiju uređena je određenim zakon-skim propisima koji su razrađeni kroz Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine „hoteli“ i Pravilnik o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata. Dodatna kvaliteta u području sigurnosti prepuštena je vlasnicima hotela koji o problematici sigurnosti u turiz-mu i osiguranju turističkih objekta imaju različit stav. Postojeća praksa koja je uvjetovana trenutačnom gospodarskom krizom, a koja se dodatno negativno odrazila na poslovanje hotela, pokazuje kako je or-ganizacija kvalitetnog sustava sigurnosti, posebno u manjim i srednjim hotelima, još uvijek minimalno ustrojena, upravo onoliko koliko zakonodavac od njih traži, uz još uvijek dominantno mišljenje kako je sigurnost dodatni izdatak, a ne investicija koja osigurava konkurentsku prednost. Promjena shvaćanja o važnosti sigurnosti u turističkim objektima za smještaj, posebno kod uprave i vlasnika hotela, rezultirat će uvođenjem integralnog sustava sigurnosti, što se pozitivno odražava na poslovni uspjeh i zaradu tvrtki u turizmu.

2. Organizacija sustava sigurnosti u turističkim objektimaSigurnost se u načelu definira kao skup mjera i aktivnosti kojima se štiti prostor, objekti, osobe,

stvari, podaci, informacije, odnosno materijalna i nematerijalna imovina. Korporativna (poslovna) si-gurnost u svakoj tvrtki, pa tako i u turističkim objektima za smještaj gostiju, predstavlja potpornu funk-ciju kojom se štiti poslovni proces i time osigurava poslovni uspjeh hotelske industrije i opstanak hotel-skih kompanija na tržištu.

Za uspostavu učinkovitog sustava sigurnosti određenog turističkog objekta potrebno je organizirati integralni sustav korporativne (poslovne sigurnosti) kroz sustav zaštite od elementarnih nepogoda, za-štite okoliša, civilne zaštite, zaštite od požara i eksplozija, zaštite na radu, fizičke i tehničke zaštite, zaštite poslovnih podataka, sigurnost hrane, sanitarnu i zdravstvenu sigurnost te izraditi sigurnosne protokole za krizna stanja i akcidentne situacije. Integralni sustav sigurnosti može se ustrojiti samo uz projektni pristup i izradu elaborata sigurnosti koji obvezatno sadržava procjenu rizika, modele zaštite, sredstva i opseg zaštite, vrijednost zaštite i analizu posljedica bez uspostavljene zaštite. Također, za organizaciju in-tegralnog sustava sigurnosti potrebno je imati stručne ljude koji će u određenom organizacijskom obliku provoditi sve planirane mjere i aktivnosti iz djelokruga korporativne (poslovne) sigurnosti.

U turističkim objektima, hotelima, sukladno njihovoj veličini, ali i općem stanju sigurnosti u zemlji ili regiji, poslovi sigurnosti organiziraju se kroz različite oblike. Dosadašnja iskustva glede oblika orga-



nizacije sigurnosti u turističkim objektima pokazuju kako se poslovi sigurnosti u hotelima provode na nekoliko načina:

• interni oblik organiziranja – kada pojedini djelatnici u turističkim objektima uz primarni posao obavljaju i poslove sigurnosti (zadovoljava potrebe malih i srednjih hotela);

• modalni oblik organiziranja – ustrojavanje posebnih organizacijskih jedinica zaduženih za integralnu sigurnost (veći hoteli);

• menadžerski model – prikladan je za velike hotelske lance, brendirane hotelske korporacije gdje je funkcija menadžmenta sigurnosti organizirana u zasebnim organizacijskim jedinicama;

• angažiranje privatnih zaštitarskih tvrtki u funkciji sigurnosti i zaštite turističkih objekata.

3. Standardi sigurnosti u zaštiti hotela i gostijuRješenja za sigurnost i zaštitu turističkih objekata, gostiju, zaposlenika, odnosno materijalne i ne-

materijalne imovine u svim hotelima višeg standarda provode se sukladno izrađenim sigurnosnim pla-novima i prosudbama čije su mjere i radnje usklađene s odgovarajućim ISO standardima (ISO 9000, ISO 27001, ISO 14001 i dr.). U cilju osiguranja poslovnog procesa te ugodnog i sigurnog boravka gostiju u hotelima posebno su razvijeni standardi sigurnosti protupožarne zaštite, sanitarni i zdravstveni standar-di, sigurnost hrane, standardi zaštite od krađa te standardi informacijske sigurnosti. Nadzor i kontrola provođenja sigurnosnih standarda u većim hotelima u nadležnosti su organizacijske jedinice zadužene za korporativnu (poslovnu) sigurnost kojom upravlja menadžer sigurnosti. Također, kontrola i nadzor određenih sigurnosnih standarda u turističkim objektima podliježu inspiciranju od strane nadležnih državnih i javnih tijela. Uvođenje sigurnosnih standarda u turističkim objektima osigurava adekvatnu razinu zaštite za nesmetan i siguran boravak gostiju u turističkim objektima.

3.1. Protupožarna zaštitaSigurnost smještaja gostiju u turističkim objektima u Republici Hrvatskoj, u pogledu protupožarne

zaštite, uređena je važećim zakonskim i podzakonskim propisima prema kojima svi turistički objekti za pružanje usluga smještaja, prehrane i pića moraju ispunjavati zakonom propisane uvjete koji se odnose na protupožarnu zaštitu. U cilju zaštite od požara turistički objekti smještaja gostiju obvezni su poduzi-mati sve organizacijske, tehničke i druge mjere i radnje usmjerene na otklanjanje opasnosti od nastanka požara, rano otkrivanje, obavješćivanje te sprečavanje širenja i učinkovito gašenje požara. Hotelske sobe, zajedničke prostorije, kuhinje i hodnici moraju biti opremljeni sustavima za protupožarnu zaštitu. U hotelima je osobito važna ispravnost tehničkih sustava za dojavu i gašenje požara; također su važni i sustavi odimljavanja, sustavi evakuacije te sustavi nužne rasvjete u hotelima. Tako je prema Pravilniku o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata, stabilan sustav za dojavu požara obvezatan za svaki ugostiteljski objekt smještajnog kapaciteta većeg od 100 osoba, ali i za svaki hotel sa četiri ili pet zvjezdica na temelju Pravilnika o kategorizaciji. Između ostalog navedeni Pravilnik propisuje automatski požarni javljač u svakoj sobi. Suvremeni sustavi tehničke zaštite u velikim hotelima su integrirani, pa se tako sustav dojave požara koristi i za povezivanje ostalih sigurnosnih sustava; SOS, sustavi, evakuacijska i panic rasvjeta, odimljavanje, detekcija plina, detekcija ugljičnog monoksida koja je obvezatna u zatvorenim garažama te detekcija eksplozivnih plinova koja je obvezatna u kotlovnicama (Petar i Laušić, 2010.). Obveza vlasnika hotela uključuje redovitu provjeru i atestiranje svih elemenata protupožarnog sustava.

3.2. Prevencija krađaZaštita ljudi i imovine od krađe u hotelima provodi se kroz sustav video nadzora, protuprovalni i

protuprepadni alarmni sustav te sustav kontrole pristupa. Sustav video nadzora omogućava nadziranje prostora u hotelu i oko hotela koji nisu izravno vidljivi sa svih točaka objekta, nadzor određenog pro-stora s bilo kojeg mjesta u svijetu putem interneta te naknadno pregledavanje snimke vezano uz bilo kakav sigurnosni događaj u hotelu i prostoru oko hotela. Sustavi protuprovale i protuprepada najviše su korišteni sustavi tehničke zaštite od krađa. Prema Zakonu o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju gotovim novcem i vrijednostima, obvezno ih je koristiti za zaštitu mjenjačnica, što je usluga koja se pruža i gostima u hotelima. Sustav kontrole pristupa u hotelima ima više funkcija pa se koristi za goste, osoblje



i vozila. Naime, gosti hotela koriste kartice za otvaranje i zatvaranje soba te pristup ostalim hotelskim sadržajima. Pristup u sobe putem autonomnih brava koje se otvaraju pomoću kartice umanjuje izdatke umnožavanja ključeva i sprječava neovlašten ulazak u sobe. Sustav kontrole pristupa može osigurava-ti pristup parkiralištu, garaži ili drugim objektima te evidenciju potrošnje u restoranima, barovima, te korištenje interneta. Također, sustav se može primijeniti za evidenciju radnog vremena zaposlenika te registriranje pristupa zaposlenika u prostore u kojima nisu ovlašteni boraviti. Prevencija krađa provodi se kroz učestalu kontrolu ključeva koji se nalaze na sigurnom mjestu, izvan dohvata neovlaštenih osoba. Recepcija u hotelu treba biti pod stalnim video nadzorom, ključevi se izdaju uz identifikacijsku provjeru gostiju. Također kroz sistem-kartice, sigurnosne brave, sefove u sobama i na recepciji, dobro osvjetljenje u hotelu, ulazima i izlazima, parkiralištu, osigurava se nadzor hotela u cjelini i smanjuje rizik od krađe.

Dobro organizirana tehnička sigurnost i zaštita u hotelima, u funkciji je prevencije i onemoguća-vanja krađa, čime se osigurava materijalna i nematerijalna imovina gostiju što se izravno odražava na povjerenje gostiju i reputaciju hotela na tržištu.

3.3. Sanitarna i zdravstvena sigurnostOrganizacija sanitarne i zdravstvene sigurnosti u hotelima ogleda se prije svega u kontroli kvalite-

te vode, temperaturi te higijensko-sanitarnom nadzoru kuhinje. Higijensko-sanitarni dio odnosi se na opremljenost i funkcionalnost objekta, osvjetljenje i ventilaciju, održavanje pribora i opreme, čišćenje i dezinfekciju, odvoz otpadnih tvari i brigu o osobnoj higijeni svakog zaposlenika. Hoteli koji imaju vlasti-ti sustav za pranje (praonice rublja) i kemijsko čišćenje obvezni su držati se svih zdravstvenih i sanitarnih propisa. Sanitarna i zdravstvena sigurnost izrazito je osjetljiv dio poslovnog procesa u kojem se očekuje odgovornost svih zaposlenika, kao i odgovorno ponašanje gostiju tijekom boravka u hotelu. Redovite kontrole i pregledi od strane nadležnih tijela pridonose prevenciji i kvaliteti sanitarne i zdravstvene si-gurnosti hotela.

3.4. Sigurnost hraneSigurnost i zaštita hrane važan je dio poslovnog procesa u hotelima. Gosti hotela kontinuirano oče-

kuju povećanje standarda sigurnosti hrane. Eventualno narušavanje standarda sigurnosti hrane imalo bi za hotel negativan medijski odjek, kako u javnosti tako i na turističkom tržištu, što bi se negativno odrazilo na reputaciju hotela te rezultiralo smanjenjem zarade, dok bi povratak povjerenja gostiju izi-skivao vrijeme i dodatna financijska ulaganja. Kada su u pitanju standardi sigurnosti hrane dokazano učinkovit standard sigurnosti hrane ostvaruje se implementiranjem sustava HACCP (Hazard analysis and Critical control point) kroz sigurnost potrošača, povećanje zadovoljstva, smanjenje troškova, zaštitu reputacije proizvođača/dobavljača (hotel, restoran, avioprijevoznik) i osiguranje profita. HACCP kao preventivni sustav načela i metoda osigurava proizvodnju i promet zdravstveno ispravne hrane, što znači da je hrana sigurna od kemijskih, bioloških i fizičkih rizika. Važeći propisi u zemljama Europske unije uvjetuju tvrtkama posjedovanje certifikata u skladu sa standardima. Proizvođači i distributeri prehram-benih proizvoda i gotove hrane obvezni su u svojim aktivnostima propisati svaki postupak koji je kritičan (CCP) u vezi sa sigurnošću hrane te se adekvatnim mjerama kontrolira i nadzire utvrđeni sustav zaštite. HACCP je primjenjiv u svim sustavima koji se bave proizvodnjom i prometom hrane, ambalaže, opre-me, uključujući hotele, restorane i organizacije koje se bave pripremom i distribucijom hrane (catering hrane) (Živković, 2009.). Sustav HACCP osigurava kvalitetu i sigurnost te jamči gostima zdrav i ugodan boravak u hotelima.

3.5. Zaštita poslovnih i osobnih podataka u hotelimaU svakom turističkom objektu posebnu pozornost u okviru poslovnog procesa pridaje se sigurnosti

i zaštiti poslovnih i osobnih podataka. Uprava hotela i svi zaposlenici koji u svom djelokrugu postupaju ili rade s poslovnim podacima te osobnim podacima gostiju obvezni su postupati sukladno važećim zakonskim i podzakonskim propisima kojima se uređuje problematika korištenja i zaštite poslovnih, osobnih i tajnih podataka. S obzirom na to da se u hotelima tijekom boravka gostiju pohranjuju njihovi



osobni dokumenti (putovnice, poslovna dokumentacija i druge osobne isprave), trebaju se osigurati ade-kvatni uvjeti za njihovo čuvanje i pohranjivanje te zaštita od krađe i neovlaštene uporabe.

Svi zaposlenici koji rade s poslovnim, osobnim ili tajnim podacima trebaju prolaziti kontinuiranu edukaciju čime se osigurava zaštita poslovnog procesa, jamči poslovni ugled tvrtke te osigurava diskre-cija boravka svakog gosta neovisno o njegovu javnom ili društvenom statusu. Određeni hoteli visoke kategorije u svojoj ponudi imaju i sobe za VIP osobe koje podliježu posebnom režimu sigurnosne zaštite. Podaci o boravku štićene osobe, kao i osoblje hotela koje će biti na raspolaganju štićenoj osobi tijekom boravka podliježu postupku sigurnosne provjere od strane nadležnih državnih tijela. Zaštita poslovnih i osobnih podataka u hotelima provodi se i kroz sustav informacijske sigurnosti koji je postavljen u skladu s normom ISO 27001 kojom se štite podaci i dokumenti nastali poslovnim procesom. Naime, neovla-šteno otkrivanje poslovnih ili osobnih podataka gostiju nanosi nemjerljivu štetu ugledu hotela, rezultira gubitkom povjerenja gostiju, šteti ostvarivanju financijske zarade i dovodi u pitanje opstanak na tržištu.

3.6. Procedure i protokoli postupanja u izvanrednim situacijamaOrganizacija sigurnosti u hotelima planira se i provodi u svrhu sprečavanja nastanka bilo kojih

štetnih radnji i događaja. U cilju prevencije izrađuju se procedure (protokoli) postupanja u kriznim ili izvanrednim situacijama. Procedure su vodič za postupanje osoblja i gostiju u kriznim i akcidentnim situacijama. Procedure propisuju postupanja u kojima je ugrožena materijalna imovina i ljudski životi te mjere i radnje za otklanjanje opasnosti u određenom objektu i prostoru, ograničavanje štete, uključivanje nadležnih javnih i državnih institucija, izvješćivanje nadređenih o uzrocima i posljedicama izvanred-nog događaja ili krize, komuniciranje s lokalnom upravom, javnošću i medijima te nakon izvanrednog događaja izrada analize o uzrocima, postupanju i posljedicama štetnog događaja koji treba poslužiti u prevenciji i otklanjanju sličnih događaja u budućnosti. Procedure (protokoli) postupanja u kriznim ili izvanrednim situacijama podložni su kontinuiranoj reviziji i provjeri kako bi se organizacija sigurnosti kontinuirano poboljšavala i jamčila siguran i nesmetan boravak gostiju hotela.

4. ZaključakTurizam i sigurnost međusobno su uvjetovani. Ulaganje u porast razine sigurnosti u turističkim

objektima jamči njihov poslovni uspjeh i opstanak na tržištu. Kvalitetno ustrojena organizacija sigurno-sti u hotelima predstavlja važan čimbenik koji pridonosi zaštiti gostiju i zaposlenika, njihove materijalne i nematerijalne imovine čime turistički objekti za smještaj gostiju ostvaruju konkurentsku prednost. Si-gurnosna kultura je sastavni dio poslovne kulture koji treba integrirati u sve dijelove poslovnog procesa u hotelskom poslovanju. Od osobite je važnosti edukacija zaposlenika hotela o procedurama postupanja i mjerama zaštite u kriznim i akcidentnim situacijama čime se podiže kvaliteta hotelske usluge i jamči siguran i ugodan boravak gostiju. Dobro stanje sigurnosti u državi, gradu i turističkom objektu najbolja su reklama za porast dolazaka stranih gostiju u Republiku Hrvatsku.

Literatura1. Cetinski, V. (2005). Strateško upravljanje razvojem turizma i organizacijska dinamika. Opatija,

Fakultet za turistički i hotelski menadžment.2. Crisis management / edited by Arjen Boin (2008.). Los Angeles [etc.] : Sage.3. Crisis Management for Tourism Businesses. http://www2.jersey.com/guidance/downloads/cri-

sismanagement.pdf (16.11.2009.)4. Faulkner, B. Towards a framework for tourism disaster management. http://www.hospitality.

ucf.edu/faculty/raywang/documents/HFT6938/Safety%20and%20Security/FrameworkFor-TourismDisasterManagement.pdf (16.11.2009.).

5. Gračan, D. (2003). Uloga strateškog upravljanja u koncepciji dugoročnog razvitka hrvatskog turizma. U: Tourism and hospitality management.

6. Hrvatski turizam u brojkama 2013. http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/institut/Hrvatski-turi-zam-u-brojkama-2013-Broj-01.pdf (07.02.1014.)

7. http://primorska.policija.hr/MainPu.aspx?id=155835 (07.02.2014)



8. Luecke, R. (2005.) Upravljanje kriznim situacijama. Zagreb: Zgombić & partneri,9. Malešič, M.; Gjenero, D. (2003). Upravljanje u krizi // Međunarodne studije = International

studies : časopis za međunarodne odnose, vanjsku politiku i diplomaciju.10. Matika, D.; Gugić, A. (2007). Turizam i sigurnost. Zagreb, Adriatica net.11. Međunarodna konferencija “Dani kriznog upravljanja”, 2008. : zbornik radova. Velika Gorica :

Veleučiliše Velika Gorica s pravom javnosti.12. Milas, Z. ; Tomić, Z. Strategija kao odgovor na krizu. http://hrcak.srce.hr/file/31544

(16.11.2009.).13. Nađ, I.; Adelsberger Z.; Brckan, I. (2013). Organizacija sigurnosti u poduzeću.14. Osmanagić-Bedenik, N. (1998) Poslovna kriza i kako njome upravljati. U: Računovodstvo,

revizija i financije,15. Osmanagić-Bedenik, N. (2003). Reaktivno upravljanje poslovnom krizom. U: Računovodstvo,

revizija i financije.16. Osmanagić-Bedenik, N. (2007). Kriza kao šansa: kroz poslovnu krizu do poslovnog uspjeha.

Zagreb, Školska knjiga.17. Petar, S, Laušić, M. (2013). Sigurnosne procedure u hotelima: zadovoljenje minimuma zakon-

skih obveza ili omogućavanje maksimuma sigurnosti gostiju,18. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim stand-

ardima ugostiteljskih objekata iz skupine “hoteli” (NN 62/2009).19. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim stand-

ardima ugostiteljskih objekata iz skupine “hoteli” (NN 58/2008).20. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz

skupine “hoteli” (NN 88/2007).21. Pravilnik o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata (NN 100/1999).22. PU Primorsko-goranska. Sigurnost u turizmu-priručnik.23. Ritchie, B. W. Chaos, Crises and disasters: a strategic approach to crisis management in the

tourism industry. https://classshares.student.usp.ac.fj/TS309/TS309%20Readings/Chaos,%20crises%20and%20disasters%20a%20strategic%20approach%20to%20crisis%20manage-ment%20in%20the%20tourism%20industry.pdf (16.11.2009.).

24. Santini, G. (1999.) Tourism: toward a model for crisis management. // Turizam: znanstveno-stručni časopis.

25. Saša Aksentijević. Informacijska sigurnost poduzeća http://vjestak-informatika.com/files/In-formacijska%20sigurnost%20poduzeca-Sasa%20Aksentijevic.pdf (07.02.2014)

26. Državni zavod za statistiku. http://www.dzs.hr/Hrv/publication/stat_info.htm (07.02.2014.)27. Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. http://www.mint.hr/

UserDocsImages/130426-Strategija-turizam-2020.pdf (07.02.2014.)28. Šindilj, Ivan. Hotelska sigurnost. http://zastita.info/UserFiles/file/zastita/SIGTUR%202013/

Ivica_Sindilj.zip (07.02.2014)29. Vidović, Ivandić, D., Karlović, L., Ostojić, A. (2011.). Zagreb, Korporativna sigurnost, UHMS.

Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10,139/10).30. Živković, R. (2009.). Ponašanje i zaštita potrošača u turizmu. Beograd, Mladost group.


Miodrag Novosel, Vesna SabolZnanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina

Primljen: 24.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 04.03.2014. UDK 796:005:378

Znanje i odgovornost preduvjet održivosti i sigurnosti sportskih građevina

Knowledge and responsibility as prerequisite to sustainability and security of sports facilities

1 Miodrag Novosel, 2 Vesna Sabol1 GP Ekom d.o.o. Športska 2, 40000 Čakovec, Hrvatska

2 Martina Pušteka 2, 40 000 Čakovec, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]

Sažetak: Sportske građevine sve su zahtjevniji objekti glede upravljanja, vođenja i održavanja u tehnološkom, a samim time i organizacijskom obliku. Specijalistička znanja na tu temu u našoj sredini go-tovo da nisu prisutna i svi koji vode brigu o sportskim građevinama parcijalno stječu specijalistička znanja ovisno o vrsti i namjeni sportske građevine (bazeni, dvorane, klizališta, nogometni tereni...). Menadžment koji se bavi upravljanjem sportskim građevinama obavezan je kontinuirano i odgovorno pratiti sva zbi-vanja prema specifičnosti sportske građevine kojom upravlja, za što je potreban široki spektar znanja, a uz to je prisutna i velika odgovornost te volja za cjeloživotnim obrazovanjem. Sve mora biti podređeno sig-urnosti korisnika kako bi oni besprijekorno mogli ostvariti sve pozitivne efekte konzumiranja sadržaja koji se nalaze u sklopu sportskih građevina. Znanje i odgovornost preduvjet su održivosti i sigurnosti sportskih građevina, a to se može steći isključivo predanim i odgovornim radom te cjeloživotnim učenjem i obrazo-vanjem svih struktura koje su uključene u vođenje i upravljanje sportskim građevinama.

Ključne riječi: sportske građevine, menadžment sporta, znanje, odgovornost, cjeloživotno obrazo-vanje

Abstract: With regard to management, operation and maintenance in technological, and thus in the organizational sense, sports facilities are becoming increasingly demanding. Specialist knowledge on this subject is scarcely present in our community and those who take are in charge of sports buildings reach only partial specialist knowledge, depending on the nature and purpose of the sports building: swimming pools, gyms, ice rinks, soccer fields, etc. Management that specializes in management of sports facilities is obliged to continuously and responsibly keep track of all the associated events, according to the specificity of the sports building piloted, which requires a wide range of knowledge and a great responsibility, and will for lifelong learning. The security of users must be of utmost importance in order for them to flawlessly accom-plish all those positive effects of consuming the contents which are part of sports facilities. Knowledge and responsibility are prerequisites to sustainability and security of sports facilities, which can be acquired solely through dedicated and competent work and lifelong learning and education of all the structures involved in the leadership and management of sports buildings.

Key words: sports buildings, sports management, knowledge, responsibility, lifelong learning



1. Uvod

Sport postaje sve zahtjevniji te je za postizanje vrhunskih rezultata potrebna kvalitetna oprema i sportska infrastruktura. Sportske građevine u tom smislu zahtijevaju široki spektar općih i specijalistič-kih znanja za što je potrebno cjeloživotno učenje. Osnovni problem je u tome da je u našoj sredini teško steći opća znanja o toj problematici jer nema programa koji se direktno bave problematikom vođenja, upravljanja i održavanja sportskih građevina, a osnovni uvjet za održivost sportskih građevina je svakako znanje i odgovornost.

2. Znanje i odgovornostZnanje je iznad informacija i podataka, a iznad znanja je mudrost. Znanje se može odrediti kao

činjenice, informacije i vještine koje je osoba stekla iskustvom ili obrazovanjem; teoretsko ili praktično razumijevanje nekog predmeta; ukupnost svega poznatog u nekom polju (činjenice i informacije) ; svje-snost ili familijarnost stečena iskustvom neke činjenice ili situacije. Mudrost je vrlina ljudskog uma koju karakterizira duboko znanje, uvid i sposobnost rasuđivanja.

Postoje mnoge definicije znanja, a jedna od njih je da se uobičajeno znanje razlikuje od podataka i informacija. Podaci predstavljaju činjenice izvan konteksta te stoga sami po sebi ne prenose značenje. Informacije nastaju kad se podaci stave u značenjski kontekst, često u obliku poruke. Znanje predstavlja naša vjerovanja i vrednovanja koja se zasnivaju na smisleno organiziranom skupu informacija (poruka) do kojih dolazimo iskustvom, komunikacijom i zaključivanjem (Zack, 1999.).

Teško je biti odgovoran za nešto ili kontrolirati nešto ako ne postoji znanje o tome. Besmisleno je pokušati kontrolirati nešto ili čak znati nešto bez odgovornosti. Teško je u potpunosti znati nešto ili biti odgovoran za nešto oko čega nema nikakve kontrole. To znači, da uz znanje i odgovornost, veliku ulogu imaju kontrola i/ili nadzor kao povratne informacije koje nam daju smjernice glede donošenja daljnjih odluka i planova s ciljem što bolje održivosti.

Menadžment koji se bavi upravljanjem sportskim građevinama obavezan je kontinuirano i odgo-vorno pratiti sva zbivanja prema specifičnosti sportske građevine kojom upravlja. To možemo nazvati „pametna specijalizacija“. Pojam pametne specijalizacije govori da struka koja radi određene poslove na sportskim građevinama za obavljanje tog posla treba imati, uz ona opća, i specijalistička znanja.

Hijerarhijska podjela znanja su:• TOP MENADŽMENT–široki spektar znanja i iskustva:• SREDNJI MANADŽMENT–provođenje programa i nadzor;• NIŽI MENADŽMENT (VODITELJ)–pametna specijalizacija.Za sve strukture menadžmenta od izuzetnog je značaja znanje i odgovornost. Odgovornost je ključ-

na vrlina za postizanje moći, sreće i uspjeha, jer pomoću nje uzimamo „sudbinu poslovanja“ u svoje ruke i na taj način manje ovisimo o drugima i vanjskim okolnostima. Pojam odgovornosti najprije se susreće unutar pravnog područja gdje se njegovo značenje svodi na pravnu i/ili moralnu uračunljivost. U tom kontekstu on pretpostavlja znanje,volju i slobodu kao nužne elemente uračunljivosti. U naše vrijeme pojam odgovornosti sve više postaje jedan od temeljnih etičkih pojmova pri čemu zauzima mjesto koje je u etici zauzimao pojam dužnosti.

Rječnik stranih riječi (Anić i Godlstein, 2007.) definira odgovornost kao svjesno, valjano obavljanje dužnosti. Dužnošću se smatra dužnost prema sebi, kao i prema drugima, prema planetu, dužnost na poslu, u školi, kod kuće itd. Razlikujemo više vrsta odgovornosti, kao npr. društvenu, moralnu, krivičnu, odgovornost prema poslodavcu, prema zajednici i slično. John Perkins (2008.) u svojoj knjizi Confessi-ons of an Economic Hit Man opisuje tri vrste ljudi u našem društvu: oni koji ne mogu vidjeti ili odbijaju vidjeti probleme, oni koji vide probleme, ali zbog toga što ih nisu sami stvorili prebacuju krivicu na nekog drugog, i oni koji vide probleme i koji su, usprkos tome što ih nisu sami stvorili, spremni preuzeti odgovornost za njihovo rješavanje.

Cjeloživotno učenje predstavlja aktivnost učenja tijekom života s ciljem unapređenja znanja, vješti-na i sposobnosti. Svrha cjeloživotnog učenja je unapređivanje osobne i poslovne perspektive. U današnje vrijeme brzih ekonomskih, tehnoloških i socijalnih promjena te tranzicije društva u društvo znanja je



od izuzetnog značaja. Današnje društvo postaje sve starije što izaziva potrebu drugačijeg pristupa učenju i obrazovanju. Često se puta u literaturi termin doživotnog obrazovanja upotrebljava kao sinonim za cjeloživotno obrazovanje što je pogrešno. Cjeloživotno obrazovanje odnosi se na obrazovanje i odgoj tijekom cijelog života, od rođenja do smrti. Doživotno ili trajno obrazovanje odnosi se na razdoblje od završetka nekog formalnog obrazovanja do kraja radnog vijeka ili smrti. Obrazovni sustav cjeloživotnog učenja treba biti okrenut prema korisnicima. Znanja koja se stječu formalnim obrazovanjem ne traju dugo, zastarijevaju, a dolaze nova znanja. U društvu brzih promjena povećava se značaj neformalnog obrazovanja. Neformalno učenje pomiče osobni razvoj, otvara nove perspektive za zapošljavanje, i ono je način za razvijanje vlastitih potencijala, interesa i talenta.

3. Upravljanje sportskim građevinamaUpravljanje sportskim građevinama obuhvaća niz aktivnosti koje se odnose na funkcioniranje, i to

na: upravljanje ljudskim resursima, procesima i materijalima, marketingom, kao i financijama i rizikom. Upravljanje transformacijskim procesom i ostalim operacijama (priprema, organizacija, sigurnost, sve do „isporuke“ programa krajnjem korisniku) u vezi je s funkcioniranjem sportske građevine, kao i po-slovnog sistema te čini njegov osnovni dio.

Operativno upravljanje sportskim građevinama podrazumijeva koordinaciju transformacijskog procesa održavanja i upravljanja, aktivnosti planiranja inputa, instalaciju potrebnih inputa, kontrolu efi-kasnosti. Planiranje ima za pretpostavku utvrđivanje misije sportske građevine, ciljeva, pretpostavki koje proizlaze iz okruženja i strategije. Ako su ove pretpostavke definirane, moguć je izbor usluga – sportskih aktivnosti, na čiju specijalizaciju se pojedina sportska građevina dugoročno orijentira. Potrebna su zna-nja i odgovornost u sljedećim sferama vezano uz sportske građevine:

• Izgradnja sportskih građevina• Upravljanje sportskim građevinama• Programiranje aktivnosti u sportskim građevinama• Kontrola i sigurnost sportskih građevina• Zakonska regulativa• Upravljanje opremom i inventarom u sportskim građevinama• Organiziranje i upravljanje sportskim događanjima• Marketing• Upravljanje ljudskim resursima…

4. EdukacijaEdukacija kadrova za vođenje i upravljanje sportskim objektima, odnosno sportski menadžment,

glede mogućnosti školovanja upravitelja sportskih centara u Hrvatskoj ne daje velike mogućnosti. Od mogućih ustanova koje bi mogle provoditi edukaciju glede sportskih građevina istaknute su sljedeće:

a) Kineziološki fakultet Zagreb (www.kif.hr), u sklopu redovnog dodiplomskog studija ima usmjerenje Izborni modul sportski menadžment s usmjerenom nastavom na 4. i 5. go-dini studija, usklađenom s bolonjskim procesom. Izborni modul sadrži sljedeće kolegije: Kineziološka metodika u srednjem školstvu, Poduzetništvo u sportu i sportskim organizacija-ma, Sportski marketing te Izborni predmet. Predmeti, kao što se vidi, nisu ciljani na školovanje menadžera u sportskoj infrastrukturi. O takvu se profilu tek razmišlja. Isto tako ne postoji mogućnost doškolovanja, specijalizacije i licenciranja diplomiranih ekonomista ili inženjera tehnike, već zaposlenih u sportskim centrima. No voditelji usmjerenja Sportski menadžment i tu mogućnost smatraju otvorenom i potrebnom.

b) Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira, Split – stručni studij Sportski menadžment (www.aspira.hr). Program je namijenjen obrazovanju za upravljačke funkcije u sportskim društvima i drugim poslovnim sustavima i za obrazovanje menadžera – zastupnika sportaša, sports-kih društava te uvođenju sportaša nakon završetka njihove profesionalne karijere u poslovni svijet. Završetkom stručnog studija Sportskog menadžmenta polaznik stječe kompetencije upravljanja sportskim i poslovnim sustavima te mogućnost nastavka visokog obrazovanja na



specijalističkom stručnom diplomskom studiju. Studenti stječu visokostručnu i profesionalnu osposobljenost za područje menadžmenta poslovnih funkcija te sportskog menadžmenta, s naglaskom na posebne programe smjera studija koji sadrže temeljna teorijska, metodološka i aplikativna znanja iz područja: sportskog menadžmenta, sportskog marketinga, sponzor-skih odnosa i produkcije sportskih manifestacija, sportskog brandinga, upravljanja i primjene poslovanja u sportu, upravljanja sportskim objektima te agencijskih i zastupničkih poslova za sportske organizacije, društva, klubove i sportaše pojedince.

c) Međimursko veleučilište u Čakovcu – stručni studij Menadžment u sportu i turizmu (www.mev.hr). Stručni studij traje tri godine (180 ECTS bodova), a izvodi se kao redovni i izvanredni studij. Završetkom studija stječe se stručni naziv stručni/stručna prvostupnik/prvostupnica ekonomije–menadžmenta turizma i sporta. Na stručnom studiju Menadžment sporta i turizma školuju se stručnjaci za stjecanje znanja i kompetencija za: poslovne i ekonomske analize; rad na svim poslovima u hotelima, motelima, hostelima i smještajno-ugostiteljskim objektima; upravljanje poslovnim sustavima na poslovima menadžmenta u turizmu turističke zajednice, udruženjima i savezima za turizam i sport, sportskim društvima, zabavnim parkovima, bazen-ima, sportskim dvoranama i sličnim objektima; upravljanje poslovnim sustavima na poslovima menadžmenta u organizacijama stručnih, znanstvenih, vjerskih, poslovnih, kongresnih, sport-skih skupova u zemlji i inozemstvu; vođenje poslovanja turističkih organizacija (poduzeća, agencije, turističkih zajednica i sl.); vođenje sportskih organizacija, klubova, saveza, sportskih poduzeća i sl.; rad u marketinškim tvrtkama za poslovne, turističke i sportske promidžbe i unapređenje turističko-sportskih usluga; predviđanje postupaka i posljedica poslovne funkcije u poslovanju turističkih i sportskih organizacija; vođenje i organiziranje projekata u turizmu; organiziranje i vođenje projekata u sportu.

d) Međimursko veleučilište Čakovec–specijalistički diplomski stručni studij Menadžment u sportu i turizmu (www.mev.hr) traje dvije godine (120 ECTS bodova), a izvodi se kao izvanredni studij. Završetkom studija stječe se stručni naziv stručni/stručna specijalist/speci-jalistica ekonomije. Ovim studijem polaznici se osposobljavaju za praktični rad u turističkom gospodarstvu, sportskom organizacijama, odnosno za izvršenje svih vrsta poslova vezanih uz organizaciju i uspješnu realizaciju različitih turističkih i sportskih usluga, manifestacija podređenih željama, potrebama i mogućnostima inozemnih i domaćih korisnika turističkih i sportskih usluga. Uz to polaznici ovog studija uče poduzetništvo i menadžment u poduzećima i ustanovama koje su izravno ili posredno uključene u domaći i međunarodni turistički promet i sport.

Može se zaključiti da je u Hrvatskoj prisutan problem glede mogućnosti redovnog školovanja ka-drova za potrebe upravljanja sportskim građevinama. Edukacija se provodi uglavnom putem seminara pojedinih udruženja. Jedno od njih je IASLIM (International Association of sport and Leisure Infrastru-cutre Managment) koji provodi seminare i edukacije za pojedina područja iz sportske infrastrukture (http://www.iaslim.org/). Da bi i u Hrvatskoj upravljači sportskom infrastrukturom mogli kvalitetnije upravljati sportskim građevinama, 2011. godine osnovana je Udruga upravljača infrastrukturom za sport i slobodno vrijeme (CASLIM), no na žalost ista nije aktivna. U susjednoj Sloveniji djeluje slična udruga pod nazivom Združenje športnih centrov Slovenije. Također, u Hrvatskoj pri HOO-u formirana je Ko-misija za sportsko graditeljstvo i okoliš. Osim što pomaže u problematici sportskih građevina, organizira i stručne skupove: Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim zemljama (Pula, 2007.), Održive sportske dvorane i stadioni: od ideje do realizacije (Zagreb,2 009.), Inicijativa za razvoj mreže sportske infrastrukture Republike Hrvatske (Zagreb, 2010.), Međunarodni seminar Sport i urbani razvoj (Rijeka, 2010.), 3. Međunarodni seminar – Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim zemljama- Održive javne sportske građevine na otvorenom (Zagreb, 2012.).

5. ZaključakJedna od glavnih tema života na zemlji današnje civilizacije je održivi razvoj i obrazovanje za odr-

živi razvoj. Pri tome su zastupljene sve vrste obrazovanja, a najvažniju ulogu od njih ima cijelo životno obrazovanje. UN (United Nations) je razdoblje od 2005. do 2014. godine proglasio desetljećem obrazo-



vanja za održivi razvoj. Glede toga, menadžment znanja treba biti u funkciji cjeloživotnog obrazovanja za održivi razvoj. Primjena ovog koncepta dovela bi do podizanja razine znanja o održivom razvoju kod stanovništva na cijelom planetu. U ovakvom konceptu važno je istaknuti međuovisnost znanja, uprav-ljanja znanjem, cjeloživotnog obrazovanja i održivog razvoja. Cilj je da se znanja o održivom razvoju distribuiraju putem formalnog, neformalnog i inog obrazovanja do svakog čovjeka na najefikasniji način te da ljudi efikasno usvajaju ta znanja i primjenjuju ih u odlučivanju i svome djelovanju. S obzirom na to da su teme održivog razvoja globalnog karaktera i odnose se na cijeli planet, važno je istaknuti kako je uspješna međunarodna suradnja i djelovanje svjetskih organizacija od posebnog značaja za uspješno provođenje ovakvog koncepta. Znanje i odgovornost uz kontrolu i nadzor su presudni čimbenici za odr-živost i sigurnost.

Literatura1. Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo (2007). Rječnik stranih riječi. Zagreb, Novi Liber, Europapress

holding.2. Bartoluci, Mato i sur. (2004). Menadžment u sportu i turizmu. Zagreb, Kineziološki fakultet,

Ekonomski fakultet.3. Novak, Ivan (2010). Održiva gradnja i upravljanje sportskim objektima, Kineziološki sadržaji

i društveni život mladih. U: Zbornik radova s Međunarodne znanstveno stručne konferencije, Zagreb, 2010., str. 345 – 352. Zagreb, Kineziološki fakultet.

4. Novosel, Miodrag (2007). Održiva plivališta – Gradski bazeni Čakove. U: Zbornik radova s 1. međunarodnog seminara „Održiva javna plivališta – Transfer znanja o sportskoj infrastrukturi u tranzicijskim zemljama“, str. 345 – 352. Zagreb, Hrvatski olimpijski odbor; Pula, Društvo građevinskih inženjera Zagreb.

5. Novosel, Miodrag (2009). Sportske građevine u Čakovcu, upravljanje i financiranje. U: Zbornik radova s 2. međunarodnog seminara Održive sportske dvorane i stadioni: od ideje do reali-zacije, str. 98–102. Zagreb, Hrvatski olimpijski odbor, Društvo građevinskih inženjera.

6. Orešković, Branislav; Rogovski, Marina (2010). Menadžment znanja u funkciji cjeloživotnog učenja za održivi razvoj. U: Proceedings of 2nd International Conference „Vallis Aurea“ / editor B. Katalinic, str. 1013-1017. Pozega , Polytechnic school of Pozega; Vienna, DAAAM International.

7. Perkins John (2008). Confessions of an Economic Hit Man.8. www.aspira.hr (12.01.2014.)9. www.iaslim.org (12.01.2014.)10. www.kif.hr (10.10.2013.)11. www.mev.hr (17.02.2014)12. www.zivotna –skola.hr/vrline/odgovornost.html (06.02.2014.)13. Zack, Michael H. (1999). Managing Codified Knowledge. Sloan Management Review.


Marko Perić, Jelena Đurkin, Vanja VitezićThe system of experiences: forgotten management tool?

Accepted: 17.02.2014. Original scientific paperReviewed: 13.03.2014. UDC 005:338.48:796

The system of experiences: forgotten management tool?

Sustav doživljaja: zaboravljeno menadžersko oruđe?

1 Marko Perić, 2 Jelena Đurkin, 3 Vanja VitezićUniversity of Rijeka, Faculty of Tourism and Hospitality Management

Primorska 42, p.p. 97, 51410 Opatija, Croatiae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Abstract: Modern consumers are in a constant search for a wide range of experiences, but most impor-tantly, they are willing to pay for it. From a manager’s perspective, attractive experiences represent the final step on the progression of economic value and have become products that require a lot of effort to create, develop and eventually sell. Since sport and tourism are highly individualised constructs, managers in sports (and) tourism should undertake an extra effort to recognise the needs of their guests and clients and to adapt their offers. In many cases, it happens unconsciously and unsystematically. However, existing literature pro-vides managers with a simple tool to make the planning and creation of new experiences easier. The aim of this paper is to provide a brief overview on the system of experiences from the managerial point of view. The existing model with four realms of an experience will be presented and explained. Practical examples are used to confirm the importance and the simplicity of its application in sport and tourism. The findings obtained in this paper can be used by managers in order to better serve sports and sports tourism needs.

Key words: experiences, manager, sport, tourism

1. Introduction

In contemporary tourism, the main element of differentiation between destinations is more focused on experiences than on accommodation and the other “classical” contents of supply. Tourist destinations have to create a set of unique values and memorable experiences which tourists can “take home” (THR and Horwath Consulting Zagreb, 2003). In addition, active and/or passive participation in sports activi-ties in combination with unique sports resources could provide tourists with outstanding experiences. This is not new because some of the connections between tourism and sport have been analysed by many authors (Anthony 1966; Glyptis 1982; Standeven and De Knop 1999; De Knop and Van Hoecke 2003; Bartoluci 2003; to list only a few). Indeed, as Keller (2002) said, tourism as an experience-oriented acti-vity and sport as a performance-oriented activity are very much like Siamese twins.

When it comes to sports tourism, tourists choose destinations by the criteria of the sports activi-ties, products and services it offers. Types of sports activities and the unique set of experiences that are expected from these activities directly influence the choice of tourists (Weed and Bull, 2009; Perić, 2010). What is more, Kurtzman (2005) considered that sports experiences have been created and structured as a particular type of tourist experience. Therefore, sports (and) tourism pose(s) new challenges for both sports facility management and destination management, facing them with the need for the creation of new sports products, typical for their destination and turning it into a stimulating tourist experience.

From a manager’s perspective, attractive experiences represent the final step on the progression of economic value and have become products that require a lot of effort to create, develop and eventually



sell (Pine and Gilmore, 1998). In order to create an experience, O’Sullivan and Spangler (1998) identified five key components of the experience calling for “experience makers” who create experiences as the core of their business. Harrison-Hill and Chalip (2005) found that the quality of infrastructure and services at the destination provide essential support for the overall sports tourism experience. Morgan (2007) suggested that planners should give tourists space to create their own experiences by encouraging them to explore for themselves. Finally, the importance of people was also recognised by Weed and Bull (2009) claiming that places, activities and people interact to create sports tourism experiences.

Despite those considerations, matching the tourists’ expectations with the provided experiences in many cases asks for an extra effort that happens unconsciously and unsystematically. Therefore, the aim of this paper is to provide a brief overview on the system of experiences as a simple tool to make planning and creation of new experiences easier. The paper is divided into three sections. In the first section, the existing model with the four realms of an experience will be presented and explained. The second section presents some practical examples of how this model can be implemented in planning sports (and) touri-sm programmes. The paper finishes with the conclusions in the third sector.

2. System of experiencesThe system of experiences or four realms of an experience (Scheme 1) is introduced by Pine and

Gilmore (1998). This model is based on two dimensions; customer participation (active/passive) and the environmental relationship i.e. connection that unites customers with the event or performance (absor-ption/immersion). As a result, experiences can be sorted into four broad categories (Pine and Gilmore, 1998):

• entertainment experiences (E1) – tend to be those in which participants are mostly passive, their connection with the event is more likely one of absorption (they intent to absorb present-ed experiences through their five senses) than of immersion;

• education experiences (E2) – tend to involve more active participation, participants are eager to learn in an entertaining way but they are still more outside the event than immersed in the action;

• escapist experiences (E3) – can teach just as well as educational events can, or amuse just as well as entertainment, but they involve greater participant immersion (people search for hyper activity and involvement, they truly want to become an active part of the event);

• aesthetic experiences (E4) – tend to minimize the active participation while participants are immersed in an activity or environment, but they themselves have little or no effect on it.

Scheme 1. System of experiences.

Source: Pine and Gilmore, 1998.



Pine and Gilmore (1998) also found that the richest experiences encompass aspects of all four re-alms, forming a “sweet spot” around the area where the spectra meet.

This model (4Es) was slightly modified in 2003 (THR & Horwath Consulting Zagreb, according to THR, Barcelona) by expanding the educational experience with fun, thus creating edutainment experi-ences (education + entertainment = edutainment).

Regardless of the criticism that the Pine and Gilmore’s (1998) concept of experience economy is a positive and opportunistic picture of consumer culture full of millennial optimism (Holbrook, 2001), too romantic (Carù and Cova, 2003), too concerned with sensation and too rooted in U.S. ‘masculine’ culture (Nijs, 2003), it was heavily used in tourism and hospitality (Andersson, 2007; Morgan, Elbe and Curiel, 2009), retailing (Grewal, Levy and Kumar, 2009), branding (Atwal and Williams, 2009), architecture and urban planning (Howell, 2005), sports (Morgan, 2007) and other fields. However, with the exception of Perić (2010) the system of experiences schema has rarely been used in sports and sports tourism.

3. Possible implementation of system of experiences in sports (and) tourismWhether sport and tourism are considered separately or together as sports tourism, managers could

integrate sports contents and programmes within the four realms. Some memorable sports events that could be organised at a sports facility and/or in the destination will follow (Scheme 2).

Sport events such as national football league matches provide entertainment to local and visiting spectators (1a). In parallel, the players are totally immersed into the activity and they perceive the esca-pism experiences (1b). However, the people who turn out to watch a game are not completely passive participants; simply by being there, they contribute to the visual and aural event that others experience (Pine and Gilmore, 1998). Therefore, the most fervent fans could be treated as active participants of the event and their experiences could be placed within the escapist realm too (1c).

Another example could be motorcycling school of safe ride which takes place on a motorcycle racetrack. It is certainly something that belongs to educational experience (because of an instruction element; 2a) but is also very easily to become escapism experience (because of the adrenalin included; 2b). Sometimes aspects of the trips other than the driving itself can be important where people ask for fun and entertainment (e.g. bikers’ club experiences; 2c).

Remaining in motor sport, people viewing the Moto Grand Prix from the grandstand can absorb the event taking place beneath and in front of them (3a). Meanwhile, people visiting the paddock are immersed in the sights, sounds, and smells that surround them (3b).

Visiting a sports museum belongs to the passive side of the model providing visitors with aesthetic and/or entertainment experiences (4a and 4b). In the case of a visit to the museum is for educational purposes, educational experiences could be provided too (4c). However, it is only conditionally, because visitors are not physically active (walking between exhibits is not considered as sport activity).

Scheme 2: Examples of experiences in sports (and) tourism.

Source: Authors.



Hence, it is important to identify the most dominant realm(s) for any selected experience as the basis for further upgrading, i.e. creating the most adequate system of experiences. This does not mean that the realms should be considered separately. On the contrary, the creation of experiences should be approached holistically. The preplanned combination of activities will create a synergy resulting in more intense experiences.

4. ConclusionModern sports facilities offer to its visitors the opportunity to develop their personal potential thro-

ugh active or passive involvement in various sports and sports events. Considering the mutual relati-onship between sport and tourism it could have considerable impact on the tourism industry. If managed properly, combination of various activities and unique sports resources could provide tourists outstan-ding experiences. This process is not effortless, and in order to ease it, managers could use a simple tool such as system of experiences. This tool could help managers and other experience makers to systemati-cally plan and create memorable experiences. Such experiences should excite and inspire sports tourists in a way they will “take home” a memorable recollection of their travels.

The practical examples presented in the paper confirm the simplicity of its application in sports (and) tourism. They are not exhaustive, but may be indicative for managers in their efforts in attracting sports tourists and convincing them to prolong their stay in the destination. To summarise, the findings obtained in this paper can be used by managers in order to better serve both sports and sports tourism needs.

References1. Andersson, T. D. (2007). “The Tourist in the Experience Economy”, Scandinavian Journal of

Hospitality and Tourism, vol. 7(1), 46-58.2. Anthony, D. (1966). Sport and Tourism. London, CCPR.3. Atwal, G.; Williams, A. (2009). “Luxury brand marketing – The experience is everything!”,

Journal of Brand Management, vol. 16, 338-346.4. Carù, A.; Cova, B. (2003). “Revisiting Consumption Experience”, Marketing Theory, vol. 3(2),

267–286.5. Bartoluci, M. (2003). Ekonomika i menadžment sporta. Zagreb, Informator, Kinezioloski

fakultet.6. De Knop, P.; Van Hoecke, J. (2003). “The Place of Sport in the Battle for the Tourist: A Figura-

tional Perspective of the Development of Sport Tourism”, Kinesiology, vol. 35(1), 59-69.7. Glyptis, S. A. (1982). Sport and Tourism in Western Europe. London, British Travel Education

Trust.8. Grewal, D.; Levy, M.; Kumar, V. (2009). “Customer experience management in Retailing: An

organizing framework”, Journal of Retailing, vol. 85(1), 1–14.9. Harrison-Hill, T.; Chalip, L. (2005). “Marketing Sport Tourism: Creating Synergy between

Sport and Destination”, Sport in Society: Cultures, Commerce, Media, Politics, vol. 8(2), 302-320.10. Holbrook, M. B. (2001). “Times Square, Disneyphobia, HegeMickey, the Ricky Principle, and

the downside of the entertainment economy”, Marketing Theory, vol. 1(2), 139–163.11. Howell, J. (2005). “Manufacturing experiences: urban development, sport and recreation”.

International Journal of Sport Management and Marketing, vol. 1(1/2), 56-68.12. Keller, P. (2002). Sport & tourism: Introductory Report: World Conference on Sport and Tour-

ism, Barcelona, 22-23 February 2001. Madrid, World Tourism Organization.13. Kurtzman, J. (2005). “Economic impact: sport tourism and the city”, Journal of Sport & Tour-

ism, vol. 10(1), 47-71.14. Morgan, M. (2007). “‘We’re not the Barmy Army!’: Reflections on the sports tourist experi-

ence”, International Journal of Tourism Research, vol. 9(5), 361-372.15. Morgan, M.; Elbe, J.; Curiel, J. E. (2009). “Has the Experience Economy Arrived? The Views

of Destination Managers in Three Visitor-dependent Areas”, International Journal of Tourism Research, vol. 11, 201–216.



16. Nijs, D. (2003). “Imagineering: engineering for imagination in the emotion economy”, In: Cre-ating a Fascinating World (Peeters, F; Schouten, F; Nijs, D. (eds.). Breda, NHTV, 15–32.

17. O’Sullivan, E. L.; Spangler, K. J. (1998). Experience marketing: Strategies for the new millen-nium. State College, PA: Venture Publishing.

18. Perić, M. (2010). “Sports Tourism and System of Experiences”, Tourism and Hospitality Man-agement, vol. 16(2), 197-206.

19. Pine, B. J.; Gilmore, J. H. (1998). “Welcome to the experience economy”, Harvard Business Review (July–August), 97-105.

20. Standeven, J.; De Knop, P. (1999). Sport Tourism. Champaign IL, Human Kinetics.21. THR; Horwath Consulting Zagreb (2003). Master Plan razvoja turizma (2004-2012) Istra,

Konačni dokument. Barcelona, Zagreb.22. Weed, M.; Bull, C. (2009). Sport Tourism: Participants, policy and providers. Second edition.

Oxford, Elsevier Butterworth Heinemann.


Mirko Smoljić, Marina Guzovski, Branka StipanovićUtjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira

Primljen: 03.02.2014. Izvorni znanstveni radPrihvaćen: 04.03.2014. UDK 338.48(497.583)

Utjecaj Zračne luke Resnik na turističku ponudu grada Trogira

Impact of the Resnik airport on the tourist offer of the destination Trogir

1 Mirko Smoljić, 2 Marina Guzovski, 3 Branka Stipanović1, 2 Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru,

Županijska 50, Vukovar, Hrvatska3 Put Dragutina 48, 21220 Trogir, Hrvatska

e-mail:1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Turisti trećeg milenija iskazuju sve veći interes za kulturno-povijesnom baštinom destinacije, lokalnom poviješću, gastronomijom te nematerijalnim elementima kulturne baštine. Suvremena destinacija treba razviti destinacijsku mrežu koja će materijalne elemente destinacijske ponude povezati u maštovit i kreativan program s ciljem jedinstvenog doživljaja za turiste kao osnove „dodatne vrijednosti za cijenu des-tinacijske ponude“. Cilj rada je istražiti utjecaj Zračne luke Resnik na strukturu turističke potražnje u gradu Trogiru, kao i donijeti zaključak o kvaliteti integralne destinacijske ponude Trogira. Prilikom izrade rada korištene su kvantitativne metode distribucije frekvencija i metoda hi kvadrat testa. Od kvalitativnih me-toda koristila se analitičko-sintetička metoda istraživanja. U rezultatima istraživanja dokazan je statistički značajan utjecaj zračne luke na posjećenost destinacije Trogir. Temeljem navedenog, zaključuje se kako su nužna daljnja ulaganja u infrastrukturu zračne luke, ali i smanjenje njezina negativnog ekološkog učinka na destinaciju Trogir.

Ključne riječi: turistička destinacija, Zračna luka Resnik, kvaliteta i zadovoljstvo turista

Abstract: Tourists of the third millennium show a growing interest in the cultural–historical heritage of destinations, local history, gastronomy and intangible elements of cultural heritage. In order to success-fully meet the sophisticated needs of modern guests of destination, it is important to create a destination network that will include the material elements of the destination offer together in an imaginative and creative program with the aim to create a unique experience for tourists as the basis of “destination added value”. The aim of this thesis is to investigate the impact of the airport Resnik on the structure of touristic demand in the town Trogir and draw conclusions about the quality of integrated destination offer of Trogir. Quantitative methods of frequency distribution and chi-square method test and qualitative analytic -syn-thetic method were used to conduct the research. The survey results demonstrated a statistically significant impact of airport Resnik on development of destination Trogir. It can be concluded that further investments in airport infrastructure are a neccesity, but it is also important to reduce the negative environmental impact on the destination Trogir.

Key words: tourist destination, airport Resnik, quality and satisfaction of tourists

1. Uvod

Predmet istraživanja je analiza utjecaja zračne luke Resnik na potražnju u destinaciji Trogir, kao i ocjena kvalitete destinacijske ponude grada Trogira. Cilj rada je istražiti utjecaj zračne luke Split na



strukturu turističke potražnje u Trogiru, kao i donijeti zaključak o kvaliteti integralne destinacijske po-nude Trogira. Svrha istraživanja je dati preporuku za unaprjeđenje integralne destinacijske ponude Tro-gira, posebice s obzirom na ocjenu kvalitete ponude od strane gostiju koji u grad dolaze putem zračne luke Resnik koja je važan prometno-komunikacijski čimbenik i generator turističkog razvoja Splitsko-dalmatinske županije uopće, a tako i grada Trogira.

2. Trogir kao turistička destinacija„Pojam destinacija potiče od latinske riječi destination, što u izvornom obliku znači odredište, pa i

cilj (odredište i odmor, cilj boravka i odmaranja u nekom prostoru)” (Jadrešić, 2001., 45). „Destinacije su vrlo primamljive, ali i dinamične, ne samo da se mijenjaju uslijed pritiska turizma nego i zbog „zastari-jelosti“ ponude” (Magaš, 2003., 16). „Turističkom destinacijom može se zvati čitava zemlja pa i pojedina uža lokacija” (Vukonić, Čavlek, 2001., 24). U ovom poglavlju će se opisati geografski položaj i prometna povezanost destinacije Trogir, kao i turistička ponuda Trogira.

2.1. Geografski položaj destinacije TrogirTrogir je turistička destinacija smještena na prostoru srednje Dalmacije, samo 25 km zapadno od

drugog po veličini grada u Republici Hrvatskoj – Splita. Grad se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Kašte-lanskog zaljeva te predstavlja „administrativni, gospodarski i upravni centar trogirske mikroregije čija površina iznosi 250 km²“ (http://www.lineams.hr/hr-trogir).

S geografskog aspekta mogu se razlikovati dva značajna područja destinacije Trogir, a to su Trogir-sko primorje i zagorski dio. U Primorju dominira razvedeni otočni arhipelag, a u zagorskom dijelu krški reljef. Primorje se proteže u dužini od 25 km zračne linije i izbrazdano je zaljevima i uvalama te obuhvaća područje grada Trogira i novoutemeljenih općina Seget. Geografske koordinate trogirske mikroregije određene su od 160°01´ do 160°19´10˝ istočne geografske dužine i od 43°25´50˝ do 43°38´ sjeverne geografske širine (http://tztrogir.hr/#52455). „Sam Grad je smješten u Trogirskom kanalu, jedan dio na obali, drugi na otoku Čiovu (spoj s mostom). Površina Grada iznosi 7,52 km², a površina općine 39,20 km². Dijelovi Grada su: Grad, Bilin Dolac, Ciprian, Čiovo, Lokvice, Drid, Kopno, Malo Polje, Pasike, Travarica, Miševac i Vilajica. Naselja u općini su: Arbanija, Divulje, Drvenik Mali, Drvenik Veliki, Ma-strinka, Plano i Žedno“ (http://www.trogironline.com/).

2.2. Prometna povezanostTrogir je dobro prometno povezana turistička destinacija cestovnim, zračnim i pomorskim putem.

Zračna luka Resnik smještena je na samom izlazu iz grada Kaštela u smjeru Trogira. „Od Splita je uda-ljena 20, a od Trogira 6 km” (http://www.trogironline.com). Izgradnja Zračne luke Resnik 1960-ih pred-stavljala je značajan napredak u pogledu prometne dostupnosti Splitsko-dalmatinske županije, ali i Dal-macije općenito. Početkom trećeg milenija jednak učinak na prometnu povezanost Trogira i Dalmacije u cjelini imala je izgradnja autoceste A1. Cestovni i zračni prometni pravci do Trogira predstavljaju snažne temelje sveukupnom gospodarskom, turističkom, a time posredno i socio-kulturnom razvoju područja destinacije Trogir. Najbliža željeznička postaja je Split, od kojeg je Trogir udaljen svega 20-ak kilometara. Brodskim je linijama Trogir povezan s Drvenikom i Splitom, dok redoviti javni prijevoz upotpunja-va odličnu prometnu povezanost Trogira. U ocjeni postojećeg stanja prometne povezanosti destinacije Trogir, važno je napomenuti kako je cestovni promet unutar samog grada loše riješen. Trogir je mostom povezan sa Čiovom, a po izlasku s mosta dolazi se na glavno raskrižje gdje se sijeku putovi prema Splitu, Šibeniku i otoku Čiovu. Na vrhuncu turističke sezone iz svih pravaca se stvara vrlo gust prometni čep, pa je stoga nužna priprema i realizacija alternativnih rješenja kako bi se riješio problem gužve u centru grada. Jednako tako, prometna povezanost centra grada Trogira i hotelskih naselja u blizini grada (npr. hotelski kompleks Medena) je nezadovoljavajuća.

2.3. Turistička ponuda grada TrogiraTemeljno obilježje turističke ponude je „statičnost, a turističke potražnje dinamičnost“ (Jadrešić,

2001., 89). No, suvremeno turbulentno i konkurentno okruženje zahtijeva spremnost turističke ponude



na brze promjene i modifikacije kako bi zadržala svoju privlačnu snagu u turističkom prostoru. Prostor i s njim povezani atraktivni faktori tretiraju se kao jedan od faktora ponude. Atraktivnim faktorima se smatraju oni o kojima ovisi turistička kvaliteta prostora, a prema tome i stupanj njegove privlačnosti te ekonomske valorizacije putem turizma. Afirmacija turističke destinacije predstavlja novu turističku filo-zofiju sa svrhom potenciranja kvalitete boravka turista i zaštite resursne osnove, uz želju da se potencira bolje korištenje prostora (namijenjenog turizmu), mogućnost da se ekonomski valoriziraju i manje kva-litetni turistički resursi, kompleksnija ponuda za potencijalne turiste, bolja mogućnost za stvaranje turi-stičkog identiteta i prepoznatljivosti na turističkom tržištu, bolja mogućnost za prezentaciju i plasman na turističkom tržištu te mogućnost sadržajnijeg boravka za potencijalne turiste (Alkier-Radnić, 2003.,47).

2.3.1. Prikaz prirodnih i kulturno-povijesnih atrakcija destinacije TrogirTrogir je destinacija osobitih prirodnih i kulturno-povijesnih atrakcija. Osobitu prirodnu atrakciju

destinacije Trogir čini neposredna blizina Nacionalnih parkova Krka i Kornati u Šibensko-kninskoj žu-paniji te Modre i Zelene špilje na Visu i Pakenih otoka u blizini Hvara. Trogir i okolica imaju velik broj uređenih plaža za turiste.

Kulturno-povijesna baština Trogira je osobito vrijedna te je stoga i uvrštena na UNESCO listu 1997. godine kao iznimno romaničko-gotičko naslijeđe. Stara jezgra Trogira u cijelosti predstavlja spomenik razdoblju romanike i gotike. Stanje zidina i zdanja unutar zidina je iznimno dobro očuvano, ne samo uzimajući u obzir područje Jadrana, već i cjelokupno područje središnje Europe. No, osim kulturno-po-vijesnog bogatstva u samoj gradskoj jezgri koja je prikaz kulturno-povijesnih sadržaja urbanog područja, ne smije se zanemariti kulturno-povijesna vrijednost ruralnih cjelina Drvenika Velog i Žednog na otoku Čiovu.

2.3.2. Smještajni kapaciteti u destinaciji TrogirOd ukupno 5241 smještajnih jedinica na području grada Trogira i okolice, 4599 ili 88% smještaj-

nih jedinica su privatne smještajne jedinice. U sklopu hotelskog smještaja, destinacija Trogir nudi 480 kreveta, tj. 9% ukupne destinacijske ponude, a u lukama nautičkog turizma 162 kreveta ili 3% ukupne ponude. Prema podacima Turističke zajednice Trogir za 2013., udio osnovnih ležajeva u ponudi je 88% (4065), a pomoćnih 12% (534). U ponudi privatnog smještaja dominira grad Trogir s ukupno 54% (2497) osnovnih i pomoćnih ležajeva, slijedi Arbanija s 27% (1251) udjela u ukupnom privatnom smještaju, dok je na području naselja Žedno smješteno 19% (851) privatnih smještajnih jedinica (osnovnih i pomoćnih ležajeva).

Značajan nedostatak u ukupnoj ponudi smještajnih jedinica destinacije Trogir je nepostojanje kontinuirane inicijative unaprjeđenja kvalitete smještajnih jedinica, u pogledu površine i opremljeno-sti, odnosno zadovoljavanja viših tehničkih zahtjeva. Tako cjelokupnom ponudom smještaja (hotelskog, pansionskog, apartmanskog) dominira srednja ocjena *** zvjezdice što u dugoročnom periodu može uzrokovati značajan nedostatak u ukupnoj kvaliteti destinacijske ponude Trogira. Iznimna kvaliteta i privlačnost prirodnih i kulturno-povijesnih sadržaja te jedinstvena etiketa koju Trogir ima kao roma-ničko-gotički grad su reference koje ne smiju biti popraćene osrednjom ocjenom smještaja i prehrane, već se u ovom segmentu destinacijske ponude trebaju graditi elitni sadržaji. Trogir, grad pod zaštitom UNESCO-a, ne smije ostati destinacija masovnosti i kvantitete, već posebnosti i kvalitete.

3. Zračna luka SplitZračna luka Split smještena je na području Resnika koji se nalazi zapadno od Kaštel Štafilića na

udaljenosti “6 km od Trogira i 25 km od Splita” (http://www.trogir.hr/GradTrogir/images/stories/Statu-ti_grbovi_zakoni/Analiza_situacije_Trogir.pdf,). Kapaciteti zračne luke nedavno su prošireni zbog po-većane potražnje tijekom ljetne sezone.1

1 Ova tvrdnja implicira da Zračna luka Split ima utjecaj na povećanje turističke potražnje u gradu Trogiru i Splitsko-dalmatinskoj županiji u cijelosti što će se dodatno istražiti empirijskim istraživanjem.



Prateći objekti zračne luke proširit će se prema cesti D-409 u srednjoročnom razdoblju do 2015. godine, dok je dugoročni plan do 2030. godine proširiti kapacitete zračne luke na prostoru jugoistočno od ceste D-409 do ruba vojarne „Knez Trpimir“ u Divuljama. Srednjoročni i dugoročni plan proširenja Zračne luke Split ukazuje na visok stupanj značaja ovog infrastrukturno-prometnog sadržaja, posebice u smislu razvoja putničkog zrakoplovnog prometa generiranog turističkom potražnjom. Zračna luka Split u neposrednoj blizini destinacije Trogir ima dvojaki značaj. Njezina pozitivnost proizlazi iz utjecaja na dostupnost Splitsko-dalmatinske županije inozemnim turistima, dok negativnosti nastaju zbog oneči-šćenja okoliša bukom, svjetlosnim zagađenjem i onešišćenjem zraka, tla i vode kerozinom. Učinak Zrač-ne luke na okoliš osobito je razarajući na jezgru Trogira kao područje pod režimom zaštite UNESCO-a. „Povišena razina buke, vibracije i aerozagađenja se rasprostiru na čitav koridor od Trogira do početka uzletno-sletne staze zračne luke“ (http://www.trogir.hr/GradTrogir/images/stories/Statuti_grbovi_zako-ni/Analiza_situacije_Trogir.pdf,). Dakle, produženje uzletno-slijetne staze u pravcu naselja Trogir nije potrebno, već se ista treba zadržati u zatečenim dimenzijama.

Grafikon 1. Prikaz ukupnih dolazaka u Zračnu luku Split po mjesecima u razdoblju od 2010. do 2013.

Izvor: http://www.splitairport.hr/index.php?option=com_content&view=article&id= 160&Itemid=115&lang=hr. (obrada autora 09.10.2013.)

Broj dolazaka putnika u Zračnu luku Split korelira s mjesecima turističke sezone, a špica dolazaka je u srpnju i kolovozu.

4. Empirijsko istraživanje strukture potražnje prema načinu dolaska i zadovoljstvu destinacijskom ponudom Trogira

U ovom dijelu rada prikazani su: problem i hipoteze, metodologija prikupljanja podataka, odabrani uzorak te rezultati i analiza dobivenih primarnih podataka.

4.1. Problem i hipotezeOsnovni problem istraživanja bio je utvrditi u kojem postotku Zračna luka Split generira broj turi-

stičkih dolazaka u Trogir. Potom je bilo važno ispitati zadovoljstvo gostiju koji su došli zračnim putem destinacijskom ponudom Trogira te je evaluirano zadovoljstvo gostiju koji su došli preko Zračne luke Resnik destinacijskom ponudom Trogira. Ispitano je postoji li signifikantna statistička veza između de-mografskog profila turista koji su došli zračnim putem i ocjene destinacijske ponude. U istraživanju se polazi od sljedećih hipoteza:

H1: Zračna luka Split generira više od trećine turističkih dolazaka u destinaciju TrogirH2: Zadovoljstvo gostiju smještajem i prehranom neće prelaziti ocjenu 3,5H3: Zadovoljstvo gostiju prirodnim atrakcijama neće imati manju ocjenu od 4,00H4: Zadovoljstvo gostiju kulturno-povijesnim atrakcijama neće imati manju ocjenu od 4,00H5: Zadovoljstvo gostiju destinacijskim događanjima neće imati višu ocjenu od 3,5H6: Zadovoljstvo gostiju uslužnošću u destinaciji neće imati višu ocjenu od 3,5



H7: Zadovoljstvo gostiju integralnom ponudom destinacije neće imati višu ocjenu od 3,5H8: Demografska slika ispitanika (dob, obrazovanje, zemlja porijekla) nema utjecaj na ukupnu

ocjenu destinacijske ponude Trogira.

4.2. Metodologija prikupljanja podatakaZa provedbu empirijskog istraživanja prikupljeni su primarni podaci putem strukturiranog inter-

vjua sa zatvorenim pitanjima. Zatvorena pitanja daju već ponuđene elemente konkurentnosti koje gosti ocjenjuju ocjenom od 1 do 5. Intervju sadrži pitanja o demografskoj slici ispitanika i konkurentskoj spo-sobnosti destinacije, a pristupilo se kontaktiranju gostiju osobnim putem. Kao metode obrade podataka korištene su statističko-matematičke funkcije Excela–metoda distribucije frekvencija i metoda hi kvadrat testa. Od kvalitativnih metoda koristi se analitičko-sintetička metoda istraživanja.

4.3. Uzorak istraživanjaOdabrani uzorak je N=200 gostiju destinacije Trogir koji se ispituje kroz samo jedno pitanje – koji

su način dolaska u destinaciju Trogir odabrali (u daljnjem istraživanju nastavlja se prikupljanje primar-nih podataka samo od ispitanika koji su naglasili da su u Trogir došli zračnim putem, odnosno preko Zračne luke Split). Dakle, relevantan kriterij za odabir uzorka bio je način dolaska u odabranu destina-ciju Trogir.

4.4. Rezultati istraživanja

Tablica 1. Prikaz načina dolaska ispitanika (N=200) u turističku destinaciju Trogir.

Način dolaska u destinaciju Trogir Frekvencija Relativna

frekvencijaCestovnim putem 97 49%

Željezničkim putem 22 11%Zračnim putem 81 41%Morskim putem 0 0%

UKUPNO 200 100%Izvor: Istraživanje autora.

41% od ukupnog broja ispitanika (N=200) u destinaciju Trogir došlo je zračnim što je više od po-četne pretpostavke H1 (33%).

Predmet daljnjeg istraživanja su samo ispitanici koji su došli u Trogir zrakom pa je tako u ostalim tablicama N=81.

Tablica 2. Prikaz distribucije frekvencija za zadovoljstvo gostiju smještajem i prehranom u destinaciji.

Ocjena – smještaj i prehrana (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)

1 5 52 8 163 35 1054 16 645 17 85

UKUPNO 81 275Prosječna ocjena (ƹf(x)/f 3,40

Izvor: Istraživanje autora



Prosječna ocjena vrijednosti za cijenu iznosi 3,40 što je u skladu s početnom hipotezom H2.

Tablica 3. Prikaz zadovoljstva gostiju destinacijskom ponudom Trogira u pogledu prirodnih atrakcija.

Ocjena–prirodne atrakcije (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 1 12 3 63 8 244 31 1245 38 190



Prosječna ocjena prirodnih atrakcija destinacije Trogir iznosi 4,26 što je u skladu s H3.

Tablica 4. Prikaz ocjene ispitanika prema kriteriju zadovoljstva kulturno-povijesnim atrakcijama Trogira.

Ocjena–kulturne atrakcije (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 0 02 0 03 12 364 37 1485 32 160



Prosječna ocjena zadovoljstva gostiju kulturno-povijesnom ponudom destinacije Trogir iznosi 4,25 što je u skladu s hipotezom H4.

Tablica 5. Prikaz zadovoljstva gostiju Trogira ponudom destinacijskih događanja.

Ocjena–zadovoljstvo destinacijskim događanjima (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 12 122 15 303 25 754 22 885 7 35



Prosječna ocjena zadovoljstva gostiju ponudom destinacijskih događanja je 2,96 što je u skladu s hipotezom H5.

Tablica 6. Prikaz zadovoljstva gostiju destinacije Trogir uslužnošću turističkog osoblja i domicilnog stanovništva općenito.

Ocjena–prehrana (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 5 5



2 9 183 23 694 5 205 8 40

UKUPNO 50 152Prosječna ocjena (f(x)/f 3,04


Prosječna ocjena uslužnosti destinacije je 3,04 što je u skladu s hipotezom H7.

Tablica 7. Prikaz prosječne ocjene integralne destinacijske ponude Trogira od strane turista koji su u Trogir došli zračnim putem.

Elementi destinacijske ponude Ocjenasmještaj i prehrana 3,40prirodne atrakcije 4,26kulturne atrakcije 4,25

destinacijska događanja 2,96Uslužnost 3,32

Prosječna ocjena 3,64Izvor: Istraživanje autora.

Prosječna ocjena destinacijske ponude Trogira iznosi 3,64 što je više od pretpostavljene vrijednosti u H8.

Tablica 8. χ2test povezanosti između dobi ispitanika i prosječne ocjene integralne destinacijske ponude Trogira.

Dob Ukupna ocjena destinacijske ponude prema dobi Prosječna ocjena destinacijske ponude15-40 3,8 3,6441-60 3,7 3,64

iznad 60 3,43 3,64Rezultati prema tablici 8

Stavka Rezultatrezultat testa: 0,020137363

broj stupnjeva slobode: 1Granična vrijednost χ2 uz signifikantnost 0,05 i 1 stupanj slobode: 3,843

Izvor: istraživanje autora

Pri df=1 i razini signifikantnosti 5%, empirijski rezultat testa iznosi 0,02, a granična vrijednost χ2=3,84. Prihvaća se nulta hipoteza da ne postoji statistički značajna povezanost između dobi ispitanika i prosječne ocjene destinacijske ponude.

Tablica 9. χ2test povezanosti između obrazovanja ispitanika i prosječne ocjene integralne destinacijske ponude Trogira.

Obrazovanje Ukupna ocjena destinacijske ponude prema obrazovanju

Prosječna ocjena destinacijske ponude

SSS 4,8 3,64VŠS 3,2 3,64VSS 2,92 3,64

rezultat testa: 0,565275



broj stupnjeva slobode: 1Granična vrijednost χ2 uz signifikantnost

0,05 i 1 stupanj slobode: 3,843Izvor: istraživanje autora.

Prihvaća se nulta hipoteza da ne postoji statistički značajna povezanost između obrazovanja ispita-nika i prosječne ocjene destinacijske ponude.

Tablica 10. χ2test povezanosti između zemlje porijekla ispitanika i prosječne ocjene integralne destinacijske ponude Trogira.

Zemlja porijekla Ukupna ocjena destinacijske ponude pre-ma obrazovanju

Prosječna ocjena desti-nacijske ponude

SAD 5 3,64Azija 4,5 3,64

Europa 1,42 3,64Rezultat testa: 2,06527473

Broj stupnjeva slobode: 1Granična vrijednost χ2 uz Signifi-kantnost 0,05 i 1 stupanj slobode: 3,843

Izvor: istraživanje autora.

Prihvaća se nulta hipoteza da ne postoji statistički značajna povezanost između zemlje porijekla ispitanika i prosječne ocjene destinacijske ponude.

4.5. Analiza istraživanjaRezultati istraživanja potvrđuju hipotezu da više od trećine gostiju destinacije Trogir dolazi zračnim

putem (41%). Prosječna ocjena zadovoljstva smještaja i prehrane je 3,40 čime se potvrđuje postavljena hipoteza H2, ocjena prirodnih atrakcija je 4,26 što potvrđuje hipotezu H3; kulturne atrakcije ocijenjene su sa 4,25 i prihvaća se hipoteza H4. Hipoteza H5 također se prihvaća jer su destinacijska događanja ocijenjena s 2,96, kao i hipoteza o uslužnosti H6 jer je ocjena uslužnosti 3,32. Odbacuje se hipoteza H7, jer je procječna ocjena destinacijske ponude viša od očekivane (3,5) i iznosi 3,64. Usporedbom varijabli dobi, obrazovanja i zemlje porijekla ispitanika koji su u destinaciju Trogir došli zračnim prijevozom, dokazuje se hipoteza H8 da ne postoji signifikatnost između demografske slike ispitanika i zadovoljstva integralnom destinacijskom ponudom Trogira.

Dobiveni rezultati u skladu su s ocjenom destinacijske ponude Trogira u planu ukupnog razvoja za grad Trogir. Najveće snage Trogira su prirodne i kulturno-povijesne atrakcije, dok su smještaj i prehra-na, organizacija događanja te uslužnost lošije ocijenjeni elementi ponude. Elementi ponude proizvoda, usluga, događanja i uslužnost su manjkavosti u konkurentnosti destinacije. Sustavan plan unaprjeđenja ukupne kvalitete svih vrsta smještajnih objekata važan je u eliminaciji jaza između izvrsnih ocjena pri-rodnih i kulturnih atrakcija i ocjene ponude i uslužnosti. Trogiru manjkaju ekskluzivni smještajni i ugo-stiteljski objekti kako bi se destinacija odmakla od imidža masovnosti prema imidžu elitne destinacije.

Istraživanjem je dokazan pozitivan utjecaj Zračne luke Resnik na strukturu turističke potražnje u Trogiru. Preporuka je provesti detaljnije istraživanje utjecaja Zračne luke Split na generiranje turističke potražnje u destinaciji Trogir putem regresijske analize između varijabli- broja dolazaka u zračnu luku i broja noćenja u Trogiru.

5. ZaključakGlobalno turističko tržište postaje sve konkurentnije te je ključno unaprijediti kvalitetu ponude u

destinaciji, odnosno postići usklađenost s očekivanjima gostiju. Destinacija Trogir ima snažne prirodne



i kulturno-povijesne prednosti koje joj podižu ukupnu konkurentnost. Gradska jezgra Trogira uvrštena je na UNESCO listu 1997. godine. UNESCO zaštita je priznanje, ali i upozorenje o potrebi očuvanja kulturno-povijesnog nasljeđa Trogira.

Uz atrakcijske čimbenike ponude destinacije Trogir, važnu ulogu prometno-komunikacijskog čim-benika ima Zračna luka Split. Istraživanjem je dokazan pozitivan utjecaj Zračne luke Resnik na strukturu turističke potražnje, ali su nužna daljnja ulaganja u infrastrukturu zračne luke i smanjenje njezina nega-tivnog ekološkog učinka na destinaciju Trogir.

Literatura1. Alkier-Radnić, R. (2003). Marketinški aspekti razvoja turističke destinacije. Opatija, Fakultet

za turistički i hotelski menadžment..2. Dobre, R.; Župan-Rusković, P.; Čivljak, M. (2004). Menadžment turističkih destinacija.

Šibenik, Visoka škola za turistički menadžment.3. http://tztrogir.hr/#52455, 22.09.2013.4. http://www.lineams.hr/hr-trogir, 21.09.2013.5. http://www.trogir.hr/GradTrogir/images/stories/Statuti_grbovi_zakoni/Analiza_situacije_Tro-

gir.pdf, 07.10.2013.6. http://www.trogironline.com/, 23.09.2013.7. Jadrešić, V. (2001). Turizam u interdisciplinarnoj teoriji i primjeni. Zagreb, Školska knjiga8. Magaš, D. (2003). Menadžment turističke organizacije i destinacije. Opatija, Fakultet za

turistički i hotelski menadžment.9. Vukonić, B.; Čavlek, N. (2001). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.


Branka StipanovićElementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu

Primljen: 21.01.2014. Stručni radPrihvaćen: 10.03.2014. UDK 640.4:338

Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu

Elements of competitive capacity in the hotel

Branka StipanovićPut Dragutina 48, 21220 Trogir, Hrvatska

doktorand Hercegovina Univerziteta Međ[email protected]

Sažetak: U radu se analizira konkurentska sposobnost u hotelijerstvu na primjeru hotela Ivan–Solaris. Značaj istraživanja proizlazi iz potrebe definiranja mjerljivih standarda konkurentnosti hotelske industrije, što je otežano zbog „neopipljive“ prirode uslužnih djelatnosti. Kao tehnika prikupljanja podataka korišten je anketni upitnik, a pri obradi podataka korištena je kombinacija kvantitativnih (distribucija frekvencija, chi square test) i kvalitativnih metoda (analitičko-sintetička metoda). Rezultati pokazuju kako konkurentnost (hotela Ivan) varira o pojedinim parametrima te postoji neusklađenost u razini kvalitete pojedinih elemena-ta ponude. Između demografske slike ispitanika i rezultata istraživanja ne postoji statistički značajna veza.

Ključne riječi: konkurentnost, hotelijerstvo, elementi konkurentnosti

Abstract: This paper analyzes the competitiveness of the hotel industry at the example of Hotel Ivan–Solaris. The importance of research arises from the need to define measurable standards of competitiveness in the hotel industry which is difficult because of the “intangible” nature of service activities. A questionnaire was used as a data collection technique. A combination of quantitative (frequency distribution, chi square test) and qualitative methods (analytic–synthetic methods) was used for data peocessing. The results show that competition of Ivan Hotel varies in individual parameters of integral hotel offer, and there is inconsist-ency in the quality of individual elements of the offer. There is no statistically significant relationship among the demographic picture of respondents and the results of research.

Keywords: competitiveness, hospitality, elements of competitiveness

1. Uvod

U tržišnom gospodarstvu konkurentnost je središnji pojam u svim gospodarskim granama i na svim razinama gospodarstva. U radu se želi istražiti koji su elementi konkuretske sposobnosti s teo-rijskog i empirijskog aspekta (na primjeru hotela Ivan u turističkom naselju Solaris). Struktura rada podijeljena je na dvije cjeline. Prva cjelina je teorijski okvir koji definira pojam konkurentnosti općenito i konkurentnost u hotelijerstvu te sustave koje hotelske kuće primjenjuju za ocjenu konkurentnosti u praksi. Empirijski dio rada predstavljen je u drugoj cjelini. Ciljevi ovog istraživanja su utvrditi pojam konkurentnosti; analizirati elemente konkuretnosti na mikro, mezo i makro razini; analogno općem pojmu konkurentnosti definirati konkurentnost u hotelskoj industriji i njezine elemente; ispitati kako se mjeri konkurentnost u hotelijerskoj praksi; utvrditi ocjenu konkurentnosti na primjeru hotela Ivan; saznati postoji li subjektivan efekt u pristupu ocjeni konkurentnosti hotela Ivan sukladno demografskoj slici ispitanika.



Opći cilj rada je spoznati koji su elementi konkurentnosti u hotelijerstvu i temeljem tih elemenata ocijeniti konkurentnost hotela Ivan – Solaris. Svrha istraživanja je utvrditi na koji način je definirana metrika konkurentnosti u teoriji i praksi i dati prijedloge za poboljšanja u sustavu ocjene konkurentnosti hotelijerskog sektora.

2. Teorijski okvir istraživanjaU sklopu teorijskog okvira istraživanja obradit će se pojam konkurentnosti te potom i uži pojam

konkurentnosti u hotelijerstvu s obradom svakog pojedinog elementa koji čini ukupnu konkurentnost hotelijerskog sektora.

2.1. Pojam konkurentnosti„U analizi konkurentnosti naglasak treba staviti – ne na gospodarstvo u cjelini – već na specifične

industrije i gospodarske grane/sektore“ (Porter, 1990., 32). Konkurentne prednosti rezultat su razlike iz-među vrijednosti koju poduzeće nudi svojim kupcima i troškova koji nastaju prilikom kreiranja navede-nih vrijednosti. Viša vrijednost za kupce nastaje kada tvrtka nudi niže cijene od svojih konkurenata za jednaku razinu koristi ili pruža jedinstvene koristi koje nadmašuju višu cijenu. Konkurentska prednost nije isto što i komparativna ili apsolutna prednost. Dok se komparativna prednost odnosi na sposobnost tvrtke, sektora ili države da ima apsolutno niže troškove u odnosu na druge, konkurentska prednost odnosi se na proizvodnju u kojoj stvaranje vrijednosti izaziva manje troškove za tvrtku, sektor, državu nego kod drugih. Easterly i Levine (2002.) u istraživanju o geografskoj koncentraciji resursa podupiru Porterovu tvrdnju kako su tvrtke povezane u lanac vrijednosti s dobavljačima, kupcima i konkurenti-ma i u sklopu „lanca vrijednosti“ kreiraju konkurentske prednosti. Osim tržišnih čimbenika vezanih uz konkurentnost, važno je uzeti u obzir i eksternalije koje utječu na konkurentnost (npr. sektor poljo-privrede, šumarstva). “Na mikrorazini uglavnom je usuglašena metodologija mjerenja konkurentnosti, a ona se odnosi na analizu određenih pokazatelja vezanih uz pojedini tržišni segment i na tržišnu poziciju poduzeća. Mjerenje konkurentnosti na međunarodnoj razini provodi se u sklopu Programa za nacional-nu konkurentnost (engl. NCP–National Competitiveness Program) u sklopu kojeg su prepoznati kriteri-ji za mjerenje međunarodne konkurentnosti„ (Easterly, Levine, 2002.). Porter (1990., 2003.) i Krugman (1994.) naglašavali su proizvodnost kao najbolju mjeru konkurentnosti. United Kingdom Department of Trade and Industry (1997.) uspoređuje konkurentnost britanskih regija s regijama Europe. Nacionalna konkurentnost ovisna je o nacionalnoj gospodarskoj politici i strategiji, a usporedba konkurentnosti na globalnoj razini radi se pomoću indeksa globalne konkurentnosti (Usporedba pokazatelja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva–objektivni statistički pokazatelji i subjektivna percepcija konkurentnosti, 2007).

2.2. Sustavi koje hotelske kuće koriste za ocjenu konkurentnosti u praksiHotelske kuće analiziraju svoju konkurentnost putem specijaliziranih informatičkih aplikacija Tru-

styou i Review pro. Trust you aplikacija je standard za mjerenje konkurentske prednosti, a pritom se koristi analizom recenzija i prikupljanjem pouzdanih mišljenja izravno od kupaca (Trust you, 2013.). Rezultati koje aplikacija kreira presudni su u razvoju više kvalitete ukupne hotelske ponude i povećanju prodaje. Kriteriji na temelju kojih se ocjenjuje konkurentnost hotelskih kuća su vrijednost za cijenu, lo-kacija, uređenje interijera, opremljenost soba, prehrana, čistoća, raznovrsnost izvanpansionskog sadržaja i uslužnost osoblja, a gost ocjenjuje ponudu ocjenom od 1 do 5.

2.3. Elementi konkurentske sposobnosti u hotelijerstvuKonkurentnost u hotelijerstvu se odnosi na sposobnost pojedinog hotelskog subjekta ili hotelskog

sektora unutar jednog nacionalnog gospodarstva da uspješnije plasira dobra i usluge na ciljanom tržištu u odnosu na svoje konkurente. Kao sustav mjerenja hotelske konkurentnosti prihvaćen je Phillipsov model koji je značajan po tome što povezuje tri značajne faze strategijskog planiranja: „formulaciju, implementaciju i evaluaciju“ (Philips, 1999.). Phillipsov model povezuje „inpute, outpute, procese, trži-šte, stratešku orijentaciju i okolišne karakteristike s financijskim rezultatima (Phillips, 1999). Hotelske performanse se, prema ovom modelu, analiziraju kroz tri kategorije koje uključuju fizičke karakteristike,



faktore koje određuje tržište i kojima hotelsko poduzeće može upravljati (nad kojima ima kontrolu) te eksterne faktore nad kojima poduzeće nema kontrolu. U nastavku rada istaknut će se kriteriji koji su značajni za mjerenje i unaprjeđenje konkurentske sposobnosti u hotelijerstvu.

2.3.1. ProduktivnostVažan element mjerenja konkurentnosti je mjerenje produktivnosti kojim je ujedno „pokrivena“

efektivnost, efikasnost, kvaliteta i druge performanse hotela. U hotelijerstvu postoji potreba stalnog unaprjeđivanja kvalitete hotelskog proizvoda kao faktora određivanja konkurentnosti, što je pokretač razvoja potpunog upravljanja kvalitetom u hotelijerstvu (Tsai et al., 2008.). Za mjerenje produktivnosti hotela izrađen je model DEA (engl. data envelopment analysis) koji uzima u obzir faktore pod kontrolom poduzeća i faktore koji nisu pod kontrolom poduzeća.

2.3.2. MarketingZa hotele postaje nužno sve veće investiranje u marketinške aktivnosti isticanja razlikovnih vrijed-

nosti, kojima je cilj diferencirati tržišnu poziciju hotela od pozicije konkurenata kako bi hotel stekao tr-žišnu prepoznatljivost. Pritom je potrebno kontinuirano praćenje, analiza i unaprijeđenje tržišta nabave i prodaje te benchmarking hotela u odnosu na konkurente.

2.3.3. ProcesiInvestiranje u procese ima veliki značaj u unaprjeđenju ukupne konkurentnosti hotelske ponude jer

utječe na razinu zadovoljstva korisnika ukupnom hotelskom uslugom. Ukoliko je izvedba procesa loša, ona utječe na efikasnost i konkurentnost hotela.

2.3.4. Tehnologija i inovacijeTehnologija i inovacije postaju ključni čimbenici konkurentnosti u hotelskoj industriji. Razvoj in-

formatičke tehnologije je iz temelja promijenio način na koji hotelska društva posluju i upravljaju pro-cesima. Za uspješno poslovanje hotela od presudne je važnosti razina usluga koju taj hotel pruža svojim gostima, a ona se danas mjeri i stupnjem tehnoloških inovacija koje je hotel uključio u svoj servis.

2.3.5. Ljudski resursi – intelektualni kapitalU društvu znanja i novoj ekonomiji raste značaj kulture učenja, investiranja u znanje i tehnologiju,

pristup informacijama i obrada istih, odnos prema klijentu kao partneru, novi način razmišljanja kroz vizionarstvo i vizionarski idealizam. U ekonomiji 21. stoljeća dominiraju kompleksnost i veliki intenzitet promjena. Kvaliteta sinergijskih učinaka intelektualnog kapitala i protočnost znanja u organizaciji ko-načno određuje njezinu sposobnost za stvaranje održive vrijednosti (Allee, 2007.). „Bogatstvo poduzeća temelji se na ljudskom kapitalu, strukturalnom kapitalu i na potrošačkom kapitalu“ (Kolaković, 2003.).

3. Empirijsko istraživanje konkurentske sposobnosti na primjeru hotela Ivan – SolarisU ovom dijelu rada prikazat će se problem, hipoteze, metodologija prikupljanja podataka, odabrani

uzorak te rezultati i analiza dobivenih primarnih podataka.

3.1. Problem, hipoteze i istraživačka pitanjaOsnovni problem istraživanja je utvrditi kriterije o kojima ovisi konkurentska sposobnost hotela

Ivan i postoji li veza između demografske strukture ispitanika i pristupa u ocjenjivanju konkurentske sposobnosti hotela – na taj način moguće je ispitati utječu li i koliko subjektivne osobine ispitanika na ukupan dojam i ocjenu konkurentske sposobnosti hotela.

Povezano s ispitanicima, u istraživanju se polazi od sljedećih hipoteza:H1: Konkurentska sposobnost hotela Ivan rezultirat će visokim stupnjem zadovoljstva korisnika

ukupnim elementima konkurentske prednosti –prosječna ocjena 4,00 ili više.H2: Ne postoji veza između dobi ispitanika i prosječne ocjene konkurentske sposobnosti hotela.



H3: Ne postoji veza između stupnja obrazovanja ispitanika i prosječne ocjene konkurentske spo-sobnosti hotela.

H4: Ne postoji veza između zemlje porijekla ispitanika i prosječne konkurentske sposobnosti hotela.

3.2. Metodologija prikupljanja podatakaZa potrebe prikupljanja primarnih podataka sastavljen je intervju na temelju zatvorenih pitanja

koje gosti ocjenjuju ocjenom od 1 do 5. Nakon sastavljanja intervjua pristupilo se kontaktiranju gostiju hotela putem e-maila. Kao metode obrade podataka odabrane su distribucije frekvencija i metoda hi kvadrat (chi square) testa.

3.3. Uzorak istraživanjaKod izbora uzorka na kojem će se obavljati istraživanje koristilo se tzv. “namjerno uzorkovanje” kao

podesno za kvalitativnu studiju. Odabran je uzorak od N=50 gostiju hotela. Kriteriji za odabir uzorka su bili sljedeći: ispitanik je morao biti gost hotela Ivan u sezoni 2013., jer je to godina kad je hotel renoviran i unaprijeđena je ukupna kvaliteta usluge pa ocjena kroz različite sezone ne bi bila relevantna. Bilo je važno obuhvatiti uzorak s različitim demografskim karakteristikama.

3.4. Rezultati istraživanjaU sljedećim tablicama iskazani su dobiveni rezultati istraživanja.

Tablica 1. Ocjenu ispitanika prema kriteriju vrijednosti za cijenu.

Ocjena–Vrijednost za cijenu (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 1 12 3 63 6 184 19 765 21 105



Prosječna ocjena vrijednosti za cijenu iznosi 4,12.

Tablica 2. Ocjena ispitanika prema kriteriju lokacije.

Ocjena–lokacija (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 0 02 5 103 12 364 14 565 19 95



Prosječna ocjena lokacije hotela Ivan iznosi 3,94.



Tablica 3. Ocjena ispitanika prema kriteriju kvalitete uređenja interijera.

Ocjena–kvaliteta uređenja interijera (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 10 102 12 243 6 184 9 365 13 65



Prosječna ocjena kvalitete uređenja interijera hotela Ivan iznosi 3,06.

Tablica 4. Ocjenu ispitanika prema kriteriju opremljenosti soba.

Ocjena–opremljenost soba (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 9 92 10 203 20 604 3 125 8 40



Prosječna ocjena opremljenosti soba hotela Ivan iznosi 2,82.

Tablica 5. Ocjena ispitanika prema kriteriju kvalitete prehrane.

Ocjena–prehrana (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 5 52 9 183 23 694 5 205 8 40



Prosječna ocjena kvalitete prehrane hotela Ivan iznosi 3,04.

Tablica 6. Ocjena ispitanika prema kriteriju čistoće.

Ocjena–čistoća (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 7 72 8 163 9 274 19 76



5 7 35UKUPNO 50 161

Prosječna ocjena (f(x)/f 3,22Izvor: Istraživanje autora.

Prosječna ocjena čistoće hotela Ivan iznosi 3,22.

Tablica 7. Ocjena ispitanika prema kvaliteti vanpansionske ponude.

Ocjena–vanpansion (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 0 02 0 03 0 04 29 1165 21 105



Prosječna ocjena vanpansionske ponude hotela Ivan iznosi 4,42.

Tablica 8. Ocjena ispitanika prema uslužnosti osoblja.

Ocjena–uslužnost osoblja (x) Frekvencija Ukupna ocjena f(x)1 0 02 3 63 12 364 16 645 19 95



Prosječna ocjena vanpansionske ponude hotela Ivan iznosi 4,02.

Tablica 9. Prosječna ocjena konkurentske sposobnosti hotela Ivan prema zadanim kriterijima.

Kriteriji za ocjenu konkurentske sposobnosti hotela OcjenaVrijednost za cijenu 4,12Lokacija 3,94Kvaliteta uređenja interijera 3,06Opremljenost soba 2,82Prehrana 3,04Čistoća 3,22Vanpansion 4,42Uslužnost osoblja 4,02Prosječna ocjena 3,58


Prosječna ocjena ponude hotela Ivan iznosi 3,58.



4. Analiza i zaključakRezultati pokazuju kako je prosječna ocjena konkurentske sposobnosti 3,58 temeljem relevantnih

kriterija za ocjenu konkurentnosti hotela. Pojedini elementi ponude ocijenjeni su znatno više od očeki-vanih, a ostali su niži od očekivanja. Ocjene ukazuju na vrlo visoku kvalitetu vanpansionskih sadržaja, vrijednosti za cijenu i uslužnosti osoblja, dok su elementi kvalitete i opremljenosti soba, prehrane i čisto-će na nižoj razini od one postavljene u početnoj hipotezi. Hotel Ivan iz godine u godinu ima sve uspješni-je parametre poslovanja (produktivnost i profitabilnost) pa se može zaključiti da parametri ocjenjivanja konkurentnosti nemaju jednaku vrijednost za goste i da su gostima parametri kvalitete vanpansiona i uslužnosti osoblja važniji od uređenosti soba ili kvalitete prehrane.

Ova teza u skladu je s općim trendom u turizmu koji sve više postaje turizam doživljaja kojih ne nedostaje u vanpansionskoj ponudi hotela Ivan i hotelskog naselja Solaris d.d. općenito. Prijedlog je da se u daljnoj analizi konkurentnosti hotelske ponude kriteriji ocjene konkurentnosti podvrgnu istraživanju kako bi se saznalo kakav značaj gosti pridaju pojedinim elementima ponude hotela. Kada bi se kriteriji rangirali sukladno značaju za goste, rezultati ocjene konkurentnosti bi odgovarali potrebama, željama i interesima gostiju hotela.

Provedba istraživanja ukazala je na visoku osjetljivost rezultata o odabranim parametrima kon-kurentnosti. Za potrebe ovog istraživanja odabrani su kriteriji aplikacije za ocjenu kvalitete hotelskih sadržaja, no kriteriji ocjene konkurentnosti podložni su subjektivnim kriterijima u skladu s vrijedno-snim i kulturološkim sklopom ciljane skupine turista. Istraživanjem se željelo utvrditi postoji li statistički značajna veza između demografske slike ispitanika i pristupa ocjenjivanju konkurentnosti hotela Ivan, ali takva veza nije statistički značajna. Preporuka je u daljnjem istraživanju utvrditi postoje li drugi su-bjektivni kriteriji kojima gost ocjenjuje konkurentnost hotela, poput životnog stila i psihografskih karak-teristika gosta.

Literatura1. Allee, W. Znanje u organizaciji. http://www.quantum21.net/slike/src/2007/03/31/04ž07žwerna

žalleež1ždio.pdf, (22.08.2013.)2. Easterly, W., Levine, R. (2002). “The European Origins of Economic Development,” NBER

Working Papers, National Bureau of Economic Research, Inc., (18162), 1.-53.3. Kolaković, M. (2003). “Teorija intelektualnog kapitala”, Ekonomski pregled, vol. 54 (11-12) 925-

944.4. Krugman, P. R. (1996). Making sense of the competitiveness debate. Oxford review of economic

policy, vol. 12(3), 17-25.5. Philips, P.A. (1999). “Performance measurement systems and hotels: A new conceptual frame-

work”, International Journal of Hospitality Management, vol. 18 (2), 171-182.6. Porter M.E. (1990). The Competitive Advantage of Nations. London, MacMillan7. Tsai, H., Song, H., Wong, K. K. (2009). Tourism and hotel competitiveness research. Journal of

travel & tourism marketing, vol. 26(5-6), 522-546.8. Lovrinčević, Ž., Mikulić, D., Rajh, E. (2007). Usporedba pokazatelja konkurentnosti hrvatskog

gospodarstva-objektivni statistički pokazatelji i subjektivne percpecije. Hrvatska na raskrižju-izazovi dugoročnog razvitka u konkurentnom okružju.

9. Trust you, http://www.trustyou.com/ (20.08.2013.)

II.INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE

TEHNOLOGIJEUvodni referati


Mirna Andrijašević, Sanja ĆurkovićUnapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji

Prethodno priopćenje UDK 796:004

Unapređenje turističke ponude primjenom suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji

Improvement of tourist offer using the modern technology in sports recreation

1 Mirna Andrijašević, 2 Sanja Ćurković1Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Horvaćanski zavoj 15, Zagreb, Hrvatska

2Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 15, Zagreb, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected]

Sažetak: Primjena suvremene tehnologije u sportskoj rekreaciji omogućuje niz prednosti. One se ogledaju u općim i specifičnim skupinama informacija koje olakšavaju rad u području sportske rekreacije za potrebe turizma. Ovisno o vrsti sportsko-rekreacijske usluge moguće je istražiti, kreirati i sistematizirati ponudu prema različitim kriterijima, primjerice: prema razdoblju tijekom godine; prema vrsti sadržaja; prema namjeni u odnosu na dob; prema specifičnim ciljevima (zdravstveno preventivni programi); prema aktualnim temama (sportski kampovi, izletnički programi, avanturistički programi i sl.). Temeljni izvori podataka mogu koristiti preciznom planiranju programa aktivnosti. Android aplikacije mogu se koristiti u svrhu individualnih sofisticiranih programa sportske rekreacije. Tehnologija nam pomaže u razvrstavanju, aplikaciji, praćenju i promociji sportsko-rekreacijskih programa, koji su na taj način precizni, dostupni, podložni kontroli i daljnjoj nadogradnji. U turističkoj ponudi suvremena tehnologija može doprinijeti obogaćenju ponude pri čemu sportska rekreacija može biti važan čimbenik.

Ključne riječi: turizam, sportska rekreacija, ponuda, unapređenje, suvremena tehnologija

Abstract: The application of modern technology in sports recreation enables a numerous advantages. These advantages are reflected in the general and specific groups of information that facilitate work in the field of sports and recreation for tourism needs. Depending on the type of sport and recreational services it is possible to research, create and systematize the offer according to various criteria, for example: ac-cording to the period of the year; according to the type of contents; according to the purpose in relation to age; according to specific objectives (health prevention programs); according to the current themes (sports camps, excursion programs, adventure programs, etc.). The basic data sources can be used for precise plan-ning of program of the activities. Android applications can be used for sophisticated individual sports and recreation programs. Technology helps us in the classification, application, monitoring, and promotion of the sports and recreational programs, making them more precise, accessible, controllable, and upgradable. In the tourist offer, modern technology can contribute to the enrichment of the offer where sports recreation can be an important factor.

Keywords: tourism, sports, recreation, offer, promotion, modern technology

1. Uvod

Posljednja tri desetljeća suvremeni je turizam doživio brojne korjenite promjene i to ne samo u or-ganizacijskom smislu, nego i u strukturi relacija organizacije posredstvom tehnologije; od prvih rezerva-



cija putem računala u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, sustava opsežne globalne distribucije u osamdesetim godinama do pojave internet revolucije u devedesetim godinama. Suvremena je tehnologi-ja omogućila globalnu dostupnost usluga do krajnjeg potrošača i to prema svim turističkim proizvodima. Turistički sektor ima jednu od najviših stopa razvoja na webu i pogodan je za prijelaz na e–trgovinu, a takav pristup znatno smanjuje troškove poslovanja, povećava kvalitetu i fleksibilnost usluga. Informa-cija i sadržaj predstavljaju dva složena pojma koja se u svojoj polifunkcionalnosti koriste u generičkom smislu. U tako globalnim i dostupnim turističkim uslugama prisutna je snažna konkurencija kojoj je cilj pridobivanje novih kupaca–turista, ali i bitna zadaća koja se odnosi na zadržavanje postojećih turista. Pokazalo se da je cijena pridobivanja novog turista pet do šest puta veća nego zadržavanje jednog „sta-rog“. Nezadovoljan turist iskazuje nezadovoljstvo o čemu informira oko 10 osoba, a koji dalje izvješćuju najmanje 56 ljudi, uključujući rodbinu i prijatelje, a posredstvom interneta ta se brojka znatno uvećava. Gubitak turista znači negativan publicitet koji znatno otežava stvaranje novih poslovnih odnosa (Passan-tino, 2014.). Multidisciplinarnost suvremenog turizma dolazi sve više do izražaja jer se traži ponuda koja sadrži kompleksne i prepoznatljive elemente zdravlja, zabave, opuštanja, kulture, avanture, doživljaja. Novije analize govore o složenosti i fleksibilnosti potražnje pri čemu ponuda mora još više respektirati i približiti se potrebama individualnog turista. Znatni zahtjevi turističke potražnje oblikovani su iz mješa-vine raznih elemenata koji se na koncu trebaju uklopiti u autentičnu destinaciju pri čemu je bitno pravilo diversifikacije. Veliki turistički potencijal nalazi se u brzom i dostupnom sustavu širenja i pristupa mreži putem mobilnih telefona u sustavu tehnologije poput WAP, GPRS i UMTS (započeta je era mobilne trgo-vine). Širenje digitalne televizije omogućuje da iz udobnosti doma, preko nadzornih zaslona multimedije GPS (Global Position System) satelitskog sustava, trenutno lociramo primjerice objekt ili vozilo na geo-grafskoj karti. Turistu su zahvaljujući multi–pristupu mreži (PC, digitalni TV, mobilni telefon) na inter-netu omogućene sve informacije potrebne za planiranje odmora, bilo koje vrste usluge, mjesta i trajanja, koji se putem online usluge mogu rezervirati i kupiti. Takav ubrzani razvoj zahtjeva iznimnu pozornost u cilju realne održivosti turizma, a kojeg prate i definiraju različita ograničenja. Ta se ograničenja odnose na očuvanje postojećih resursa za potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti za razvoj tih istih resursa budućih generacija. Očuvanje kvalitete i količine prirodnih resursa temelj su stvaranja uvjeta održivog razvoja, u skladu s potrebama društvenih i gospodarskih prilika u svrhu ekonomskog razvoja, zaštite okoliša i zdravlja turista (equotube.it/file/turismo_sostenibile). Sportsko-rekreacijski programi i sadržaji uklapaju se u turizam i sadržajni su dio svake turističke ponude (Bartoluci, 2004; Bartoluci i Ča-vlek, 2007; Alfier i Domanik, 1995). Prednost, ali i zahtjevnost kreiranja sportsko-rekreacijske turističke ponude proizlazi iz njene raznovrsnosti, dinamike i mogućnosti prilagodbe. Tehnologija sa svojim sofi-sticiranim programima u potpunosti može pratiti sve faze sportsko-rekreacijskih programa, dostupnih i na dispoziciji svakom turistu. Ono što se ne bi trebalo događati odnosi se na činjenicu da programi sami po sebi ne predstavljaju stereotipe koji pokrivaju određenu tipologiju turista već je to alat koji pomaže da se brže, sigurnije i preciznije kreira originalan i jedinstven program za samog turista ili skupinu turista.

2. Sportska rekreacija i tehnologijaMožda najinteresantniji segment koji se može pratiti na globalnoj razini razvijenih zemalja jest

sektor ulaganja u zdravlje i to u njegovu zaštitu. Tu su industriju usluga odavno prepoznale područja far-makologije, zdravstva, psihologije i sportsko-rekreacijska industrija te svima njima prateća, ekonomija. Sličan se produkt raznolikih interesa i potreba za ulaganje u zdravlje odvija i u turizmu, pa je najbolji primjer takve kompleksne ponude wellness (Andrijašević, Bartoluci, 2004; Gojčič, 2005; Hendija, 2006). Pokazuje se da kada čovjek osigura egzistencijalne potrebe počinje se više baviti osobnim potrebama, svojim zdravljem i svime što mu predstavlja užitak, zabavu i razonodu. Tako je i sport kroz rekreacijske aktivnosti i sadržaje postao dostupan svima, a poprimio je dimenzije zabave i razonode s efektima većeg zadovoljstva i boljeg zdravlja. Turizam, sport, rekreacija, zdravlje, zabava postali su prepoznatljivi ciljevi koji se putem posredovanja tehnologije mogu ostvariti bilo gdje i bilo kada. Problem nastupa kada se broj ponuđenih informacija i „obećanja“ brzog oporavka i dobrog zdravlja poveća do razmjera kada selekcija u cilju prioritetnih sadržaja postaje otežana. Shvatilo se da čitač – korisnik treba biti educiran kako ne bi podlegao gotovo agresivnoj ponudi najrazličitijih proizvoda „dobrobiti“. Odgajan za konzumiranje, pro-sječan moderan čovjek, upada u zamku tipičnog potrošača kojeg fasciniraju površna obećanja i sjaj, koji



nema vremena proniknuti u sadržaj i dublji smisao svog izvora i izbora, ciljeva i potreba. U zbunjujućem vrtlogu propagandi koje nude najbolja, najbrža izvanserijska rješenja, čovjek polako razumijeva da je ne-ophodna osobna selekcija i procjena vrijednosti, a koja se temelji na osobnim mogućnostima, iskustvu, znanju i potrebi. Njegovanje kvalitetne ponude u turizmu, razvoj, ulaganje, inoviranje ima dugoročan pozitivan učinak kojega baš u ovakvim okolnostima globalnog informiranja i tehnologije treba poticati i učiniti dostupnim. Najveću vrijednost ulaganja turist osjeća od ulaganja u samog sebe, za razliku od potrošačkog mentaliteta koji ne predstavlja dugoročno zadovoljenje i zahtijeva konstantno kupovanje novih usluga i proizvoda. Još je taj glas koji govori o stvarnoj kvaliteti slabašan, o ulaganju u sebe svojim snagama, nedostaje voljni moment koji je dobrim djelom slomljen pod teretom brojnih ponuđača pro-izvoda koji se svakodnevno nameću i nadmeću. Stoga je iznimno naporno vježbati samo za sebe, samo zbog sebe jer nema aplauza, nema potvrde, diplome, medalja, odobravanja okoline. Slično je i s brojnim prehrambenim proizvodima (Coca-Cola, hamburger, grickalice) koje konzumiramo zbog mode, trendo-va, statusa, a ne zbog stvarne osobne potrebe. Buđenje svijesti može biti bolno, ali je neophodno u cilju razvoja pojedinca, njegovih stvarnih potreba i odgovornosti prema sebi, a sve u svrhu njegova zdravlja i dobrobiti. Za to su potrebni edukacija, odluka, vrijeme i ustrajnost. Edukacija je cjeloživotni proces koji uključuje spoznaju o ljudskim obilježjima i između ostalog potrebu za kretanjem, tjelesnom aktivnosti koji treba biti ugrađena u sustav redovitog obrazovanja, ali i utkana u temeljne vrijednosti društva. Od-luka i energija za „učiniti dobro za sebe“ polazi iz brojnih vanjskih i unutrašnjih čimbenika. Brojnim programima moguće je upravljati stresom koji učestalo lomi voljni moment i onemogućava ustrajnost i vjerovanje u osobne sposobnosti i potencijale. Slobodno vrijeme koje posvećujemo turizmu dragocjeni je resurs koji treba dovesti do pozitivnih efekata. Vrijeme je jedino pravo bogatstvo koje posjedujemo (Škarica, 2011). Razbacivanje i ubijanje vremena gotovo da je grijeh koji ima reperkusije na odnos prema samom sebi, samopoštovanju. Turizam je prilika koja vraća čovjeka–turista k sebi, vraća ga prirodi, po-tiče ga na kretanje, vježbanje, nudi mu sport u svrhu poticanja na druženje, razmjenu iskustava, pomaže mu da osjeti radost. Suvremena tehnologija može pomoći u posredovanju i poticanju turista na aktivaci-ju u svrhu zadovoljenja osobnih potreba. Turistička destinacija treba pri tome biti izazov koji ga svojim okruženjem dodatno motivira djelujući na sve antropološke poveznice u svrhu ravnoteže i optimalizacije zdravlja. Zbog kompleksnosti sadržaja sporta i rekreacije koji se u turizmu mogu primjenjivati neopho-dan je timski rad stručnog osoblja koji će u različitim uvjetima adekvatno odgovoriti na potrebe turista.

3. Suvremena tehnologija i razvoj sportske rekreacijeKorištenje suvremene tehnologije koja je doprinijela i doprinosi razvoju sportske rekreacije može-

mo podijeliti na nekoliko bitnih segmenata. Prvi važan segment jest utvrđivanje potreba potencijalnog korisnika koji se temelje, između ostalog, na istraživanju stanja organizma zdravih osoba i uvjeta u koji-ma živi. Ono što u većim razmjerima djeluje štetno na zdravlje u suvremenom društvu, a to potvrđuju to i mnogobrojna istraživanja posljednjih desetljeća, ukazuje na čimbenike koji ugrožavaju zdravlje: stres, pretilost, kardiovaskularne bolesti, neuroze i sl., a čemu je pridodat izrazit nedostatak tjelesne aktivno-sti, hipokinezija. Definiranje ciljeva sportske rekreacije polazi upravo od navedenih referentnih točki koje su uporište u definiraju jasnih zadaća programa u turizmu. Sofisticirana tehnologija pomaže brzom utvrđivanju funkcionalnog stanja pojedinaca, pri čemu ih je neophodno dopuniti rezultatima subjek-tivne procjene zdravlja i brojnim drugim faktorima koji obuhvaćaju konačnu ocjenu kvalitete i stupanj zdravlja turista. Drugi segment odnosi se na mogućnosti individualnog planiranja i programiranja opti-malnog sustava vježbanja i aktivnosti koje dovode do definiranog cilja. Današnja tehnologija omoguća-va precizno programiranje intenziteta opterećenja, vrste i frekvencije pojedinih stimulansa (Hottenrott, 2007). Treći je segment vezan uz praćenje i kontrolu provedbe programa te mogućnosti pravovremenog korigiranja samog programa vježbanja. Taj se nadzor može, osim na prostor privremenog turističkog boravka u destinaciji, proširiti i na mjesto stanovanja. Četvrti se segment odnosi na kvalitativno povezi-vanje s turistom koji kod kuće, u mjestu boravka, može nastaviti s provedbom osobnog programa vježba-nja, posredstvom tehnologije, uz permanentni stručni nadzor (Prikaz 1.). Android aplikacije omoguću-ju usklađivanje osobnih mogućnosti i stanja s optimalnim volumenom opterećenja prilikom vježbanja. Takav pristup zahtijeva odgovornost stručnjaka–kineziologa jer se radi o intervenciji, tj. transformaciji ljudskih obilježja i sposobnosti. U okviru tehnologije koja je prisutna moguće je kreirati gotovo sve vrste



programa u turizmu za različite potrebe turista (Benson, Stuart ,1992). Iako je dostupnost takvih i sličnih aplikacija prisutna na različitim web stranicama, neophodno je da programe za individualne i skupne potrebe kreira stručnjak, koji poštuje kriterije struke i preuzima odgovornost za osobu/e i sam program. Slično je to kao kada liječnik propisuje lijek, on je odgovoran za terapiju, a na pacijentu je da lijek redo-vito uzima u točno određenoj količini. Ovdje se radi o zdravoj osobi koja ulaže u osobno zdravlje, preve-nirajući na taj način brojne zdravstvene smetnje, kronična oboljenja i bolesti.

Prikaz 1. Hipotetski model povezivanja turista s programima sportske rekreacije u turizmu i domicilu.

4. Turizam i sportska rekreacijaSportska rekreacija predstavlja dinamički sadržaj turističke ponude u kompleksnom, sveobuhvat-

nom opsegu čiji programi mogu zadovoljiti gotovo sve interese i potrebe turista za tjelesnom aktivnosti i kretanjem. Turistički su objekti dosegli stupanj klasifikacije i kategorizacije (prema broju zvjezdica) te se u kvaliteti ne razlikuju bitno prema tehničkim kriterijima. Lanci hotela već desetljećima osiguravaju gotovo isti standard u svojim brojnim hotelima i samim time postaju sve više konfekcija. Sami turistički lokaliteti eksploatirani su kroz razne fotografske i filmske video-clipove u tolikoj mjeri da se čini da sam turist više nema što otkriti niti doživjeti, već samo replicirati već doživljene virtualne doživljaje. Moderna tehnologija sve više koristi 3D prezentacije aplicirajući zorno dodatne komponente doživljaja (zvuk, mi-ris, opip, okus), omogućavajući virtualnu šetnju kroz ambijent i sve to iz udobne fotelje, pasivnom aktiv-nošću, hraneći pri tom samo centralni živčani sustav – mozak. Sportska rekreacija nudi stvarni događaj, doživljaj, uključujući turista u neposredan, aktivan kontakt s prirodnim okruženjem dajući mu priliku doživjeti osobno iskustvo. Ti se doživljaji ostvaruju kretanjem kroz raznoliki ambijent i to: hodanjem, pješačenjem, vožnjom bicikla, nordijskim hodanjem/skijanjem, jahanjem, jedrenjem, planinarenjem, veslanjem i na brojne druge načine. Navedenim se aktivnostima unapređuje stanje čitavog organizma, a posebno se preventivno djeluje na pojavu upravo onih bolesti koje proizlaze iz modernog načina života. Programi sportske rekreacije u turizmu prilagođavaju se pojedinim i skupnim potrebama turista čime se oblikuje sklad potražnje i ponude turističkog proizvoda. Stručnjak prepoznaje prednosti određenih turističkih lokaliteta koji uz tjelesnu aktivnost dodatno, povoljno djeluju na sudionike programa, kao što su: more, zrak, nadmorska visina, sunce, ljekovito bilje i sl. Koristeći hotelske potencijale okoliša, bliže i dalje resurse, faktore klime i ostale komparativne prednosti, stručnjak je u mogućnosti kreirati odgo-varajuće programe za brojne potrebe jedinstvene po kvaliteti. Korištenje tehnologije znatno pomaže u interakciji informacija i komunikacije stručnjaka i turista, kontroli i nadzoru aktivnosti, smanjujući pri tome pojavu pogreške.

5. Prijedlozi i zaključakSuvremeni turizam i sportska rekreacija sinergijski su povezani brojnim mogućnostima koji se me-

đusobno uklapaju, dopunjuju, preklapaju i razvijaju. Tehnologija povezuje dosege u suvremenoj sport-sko-rekreacijskoj ponudi s turizmom, stvarajući uvjete za ostvarenje temeljnih zamisli turizma koji se



odnose na kvalitetan, sadržajan i zanimljiv aktivan odmor koji doprinosi zdravlju. Zdravlje je utkano u ideju turizma od samog njegovog začetka te pripada temeljnom motivu turističkog putovanja i bo-ravka. Ciljevi sportsko-rekreacijskih programa odnose se na zadovoljenje potreba turista za aktivnim i kvalitetnim odmorom. Sve veća briga suvremenog čovjeka za ulaganje u osobno zdravlje govori o nara-sloj svijesti i potrebi djelovanja u smjeru tjelesnog angažmana. Programi sportske rekreacije trebaju biti zastupljeni u svakodnevnom životu kao fiziološki najprihvatljiviji prirodni oblik za očuvanje zdravlja. Turizam stvara idealne uvjete koji ima priliku posredstvom tehnologije značajno djelovati na širi spektar potreba turista u atraktivnom ambijentu. Možda je tehnologija ta kojoj ćemo biti najviše zahvalni za funkcionalno povezivanje u praksi turizma i sportske rekreacije. Radi se o visokoj razini kreacije progra-ma koji se uz pomoć tehnologije mogu primijeniti selektivno na pojedinca, pružajući tako najbolje uvjete za dobrobit turista. Činjenica je da se suvremena tehnologija nedovoljno koristi za potrebe pojedinca, još uvijek se njena mogućnost djelovanja koristi isključivo za potrebe informiranja, reklamiranja, prodaje i igru. No njene su mogućnosti daleko veće i sofisticiranije te posebno prihvatljive i primjenjive u turizmu. Uz pomoć tehnologije mogu se kreirati brojni programi za potrebe turista, što znatno proširuje turističku ponudu. Bez obzira na razinu i stupanj razvoja suvremene tehnologije, prisutnost stručnjaka u turizmu je neophodna, bez njega nije moguće kreirati ni provoditi kvalitetne programe, a niti odgovorno skrbiti o turistima.

Literatura1. “Turismo responsabile e nuove tecnologie: lo sviluppo dal territorio per il territorio”http://

www.equotube.it/file/turismo_sostenibile.pdf2. Alfier, D.; Domanik, D. (1995). Osnovne postavke o ekonomici i unapređenju našeg turizma.

Zagreb, Društvo ekonomista Hrvatske.3. Andrijašević, M.; Bartoluci, M. (2004). The role of Wellness in contemporary toursm. Acta

turistica, 16(2), 125-141.4. Bartoluci, M. (ur.) (2004). Menedžment u sportu i turizmu. Zagreb, Kineziološko fakultet.

Ekonomski fakultet.5. Bartoluci, M.; Čavlek, N. (2007). Turizam i sport – razvojni aspekti. Zagreb, Školska knjiga.6. Benson, H.; Stuart, E. M. (1992). The Wellness book: The compresive guide to maintaining

health and treating stress-related illness. New York: Fireside, Simon& Schuster Building Rock-efeller Center.

7. Francesco Passantino (2014). Turismo ed innovazione tecnologica.8. Gojčič, S. (2005). Wellness: zdrav način življenja: nova zvrst turizma. Ljubljana, GV založba.9. Hendija, Z. (2006). Komparativna analiza hrvatskog turizma u konkurentskom okruženju

europskog Sredozemlja (Disertacija). Zagreb, Ekonomski fakultet.10. Hottenrott, K. (2007). Training with the heart rate monitor. Oxford, Meyer & Meyer Sport.

http://www.iteam5.net/francesco/consulenza/fpassantino-turismo.pdf11. Škarica, J. (2011). Kreativna sreća.


Oliver JukićTelekomunikacije na Olimpijskim igrama

Prethodno priopćenje UDK 621.39:796.03

Telekomunikacije na Olimpijskim igrama

Telecommunications at the Olympic Games

Oliver JukićVisoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

Matije Gupca 78, Virovitica, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Informacijske i (tele)komunikacijske tehnologije imaju veliku, u današnje vrijeme čak i ključnu ulogu u organizaciji i provedbi velikih športskih natjecanja pa tako i Olimpijskih igara. U radu su opisane općenite specifičnosti realizacije informacijskih i telekomunikacijskih sustava Igara te su opisani neki detalji s pojedinih Olimpijskih igara.

Ključne riječi: Informacijske i telekomunikacijske tehnologije, Olimpijske igre

Abstract: Information and telecommunications technologies play a significant, nowadays even crucial, role in organization and staging major sports events, including the Olympic Games. This paper describes some general characteristics related to the implementation of information and telecommunication system of the Games, as well as some specific details from particular Olympic Games.

Key words: Information and telecommunications technologies, Olympic Games

1. Uvod

Informacijske i (tele)komunikacijske tehnologije imaju veliku, u današnje vrijeme čak i ključnu ulogu u organizaciji i provedbi velikih športskih natjecanja pa tako i Olimpijskih igara (Verveer, 2001.). Osim toga, i druge tehnologije koje se koriste imaju veliki utjecaj na samu provedbu natjecanja. Ako se pogledaju službeni rezultati utrke na 100 m za muškarce na Olimpijadi u Rimu 1960. godine (OC, 1960.) vidljivo je da su vremena izražena u desetinkama sekunde, dok je za odluku o pobjedniku korišten foto-finiš. Ograničavajući faktor koji nije omogućavao iskazivanje u stotinkama sekunde je bila tehnologija dostupna u tom trenutku.

Informacijski telekomunikacijski sustavi na Olimpijskim igrama imaju nekoliko bitnih funkcija:• Distribucija video i govornog signala prema ostatku svijeta• Međusobna komunikacijska povezanost borilišta, kao i drugih lokacija koje su bitne za proved-

bu Igara, npr. press centar• Međusobna komunikacijska povezanost sudionika Igara• Obrada i objava rezultata natjecanja u realnom vremenu, kao i njihova integracija u televizijski

signal• Distribucija informacija o postignutim rezultatima na sva relevantna mjesta na lokaciji

održavanja Igara, kao i automatizirana distribucija svjetskim press agencijama• Podrška mobilnosti korisnika komunikacijskih sustava



• Podrška radu novinara – baza podataka sa svim relevantnim servisnim informacijama, satni-cama, biografijama natjecatelja, povijesnim rezultatima; mogućnost pregleda video zapisa na zahtjev i slične usluge

• Podrška organizatorima – na primjer sustav akreditacije novinara, odnosno sudionika igara, upravljanje ljudskim resursima i slične usluge

• Ostale funkcije sukladno dostupnoj tehnologiji i zahtjevima organizatora, sudionika i korisnika – npr. realizacija intervjua korištenjem usluge video-poziva na određenom borilištu

Cjelokupni informacijsko-komunikacijski sustav koji ove funkcije omogućava je iznimno složen te je potrebno osigurati i nadzor nad samim sustavom tijekom održavanja Igara, kao i brzu reakciju u slučaju pogrešaka u radu i pritužbi korisnika sustava. Nadalje, prije samih igara potrebno je organizirati i provesti postupak prodaje telekomunikacijskih usluga.

Sve ove funkcije ostvaruju se u prilično specifičnim uvjetima. Igre se planiraju godinama ranije (Hunter, 2001.), a osnovne informacije moraju biti dostupne već tijekom procesa evaluacije potencijalnih organizatora. Tako su prijave za Olimpijske igre u Sydneyu započele devet godina ranije, dok je konačna odluka priopćena 1993. godine. Već u trenutku prijave je trebalo imati gotovu osnovnu sliku arhitekture telekomunikacijskog sustava za Igre. Ukoliko se uzme u obzir da je tehnologija u tih devet godina dra-stično napredovala, jasno je o kolikom se izazovu radi.

Nadalje, zimske olimpijade imaju specifičnost da su borilišta ponekad smještena na relativno ne-pristupačna planinska područja, što otežava postavljanje telekomunikacijske infrastrukture, koja mora biti postavljena prije nego padne snijeg. Telekomunikacijski i informacijski sustavi na velikim svjetskim događanjima moraju raditi iznimno pouzdano u vrlo kratkom vremenskom intervalu; samo igre traju oko dvadesetak dana, s tim da sustav mora funkcionirati i određeno vrijeme prije Igara, kao i kasnije, za vrijeme trajanja Paraolimpijskih igara. Svaka potencijalna greška u današnje vrijeme je skupa, a priliku da je uoče imaju milijuni gledatelja širom svijeta. U nastavku će biti prikazane neke specifičnosti iz orga-nizacije nekoliko Olimpijskih igara unazad trideset godina.

2. Sarajevo 1984.Sveučilišni računski centar (SRCE) iz Zagreba angažiran je kao voditelj informatizacije Olimpij-

skih igara. Bio je to rezultat vrednovanja iskustva stečenog na projektiranju i implementaciji informacij-skog sustava za Mediteranske igre 1979. na osnovu kojeg je početkom 1980. organizatorima ponuđena kompletna usluga projektiranja, izrade i rukovođenja informatičkom podrškom (Sakač, 2014.). Voditelj projekta je bio Boris Sakač, danas savjetnik za informacijsku tehnologiju Međunarodnog olimpijskog odbora, a sam projekt je bio u punom smislu riječi rađen po principu „ključ u ruke“. Uključivao je obradu i objavu rezultata u realnom vremenu, integraciju podataka o rezultatima u video signal (TV slika), dis-tribuciju rezultata na samoj lokaciji Igara kao i automatsku distribuciju svjetskim novinskim agencijama, realizaciju baze podataka i pristup podacima o biografijama, prijašnjim rezultatima pojedinih natjecate-lja, servisnim informacijama, potporu akreditaciji sudionika i novinara, planiranje, nadzor i upravljanje sustavom, kao i izbor i obuku volontera.

Naši stručnjaci su dizajnirali i proizveli uređaje koji su nazvani „TERA-Black Box“. Oni su generirali televizijski signal koji je sadržavao grafički prikaz trenutačnih rezultata, koji su zatim redatelji TV-pri-jenosa mogli uklopiti u „živu“ sliku tijekom pojedinog natjecanja. Kao jedan od najvećih izazova (Sa-kač, 2014.) navodi nemogućnost povezivanja mjernih uređaja SWISS TIMING s centralnom opremom proizvođača IBM. Naime, IBM je omogućavao povezivanje samo svojih mjernih uređaja sa centralnim sustavom, a navedeno je kako bi cijena sučelja za integraciju opreme drugih proizvođača uvelike prema-šivala cijenu kompletnog sustava. Stoga su kreativci iz SRCE-a pomoću osciloskopa pratili signale koje je razmjenjivao IBM centralni sustav sa svojim terminalima za mjerenje te su izradili programsku potporu za mikroprocesore koja je mogla simulirati takvu komunikaciju.

Sa stanovišta korisnika može se reći da je postojalo ogromno zadovoljstvo; naime, u to vrijeme je razina informatičke i komunikacijske pismenosti bila prilično niska, a na komercijalnoj bazi nije posto-jao veliki broj usluga koje su se nudile na tržištu. Stoga su i korisnici bili prilično zadovoljni, za razliku od



današnjice, jer danas u širokoj komercijalnoj upotrebi postoje usluge kakve su do prije nekoliko godina bile nezamislive (npr. „Video na zahtjev“).

3. Lillehammer 1994.Za dobivanje organizacije, te samu organizaciju i provedbu Igara, osim borilišta te prometne i smje-

štajne infrastrukture, vrlo su bitne telekomunikacije i informacijska potpora (Asatani, Chen, Krick i Ma-kris, 2001.). Sama provedba Igara može biti prigoda jednoj naciji da prikaže svoj domet u određenim teh-nološkim poljima. Međutim, kako je planiranje Igara prilično dugotrajan proces, uvijek postoji dilema uključiti li u planiranje telekomunikacijske infrastrukture najnovije tehnologije, jer one mogu poboljšati performanse i sniziti cijenu usluga, ali to može biti i dvosjekli mač zbog manjka iskustva s korištenjem novijih tehnologija. Osim toga, potrebno je voditi računa i o upotrebi sve instalirane opreme i telekomu-nikacijske infrastrukture i nakon održavanja Igara ili pak deinstalaciji iste, ukoliko na određenoj lokaciji ne bi bila potrebna. Tako je nakon Igara u Lillehammeru više od 90% instalirane opreme i deinstalirano nakon Igara.

Sve televizijske kuće koju su proizvodile sliku s različitih borilišta bile su smještene u Međunarod-nom centru za odašiljanje, IBC (engl. International Broadcast Center). U samom centru građevine bilo je mjesto gdje su svi signali povezivani u jednu „struju“ koja je zatim emitirana putem šest postaja prema 15 satelita, a preko njih prema gledateljima u 70 zemalja svijeta. Kabel između IBC i grada Nittedala po-red Osla bio je pješice provjeravan, kako bi se pronašle eventualne slabe točke kod instalacije. Radi se o udaljenosti od 185 kilometara (Toftemo i Ekholdt, 2001.).

Optičkim kabelima povezana su sva borilišta, i to s dva kabela iz razloga sigurnosti. Za potrebe te-lefonskih korisnika kreirana je tzv. Olimpijska mreža, sastavljena od javnih telefonskih centrala, kao i od lokalnih centrala na pojedinim lokacijama. Usluga ISDN (engl. Integrated Services Digital Network) bila je predstavljena u komercijalnoj upotrebi u Norveškoj upravo za vrijeme trajanja Igara. Poseban izazov bile su usluge pokretne telefonije – do tada mobilni telefoni nisu nikada bili korišteni u takvom opsegu na tako malom prostoru. Osim toga, trebalo je regulirati i korištenje radijskih frekvencija za komunika-ciju među natjecateljima na borilištima. Na primjer, komunikaciju članova skijaškog tima koji se nalaze u cilju, s onima koji se nalaze na startnim pozicijama.

Telekom Norveške razvio je specijalne terminale, telefonske uređaje namijenjene novinarima. Oni su tako mogli s jednog uređaja pristupati bilo kojoj usluzi, a plaćanje je bilo na osnovu pre-paid kartica. Terminali su između ostalog imali i sustav pomoći na šest različitih jezika. U neku ruku, oni predstavljaju preteču današnjih pametnih telefona.

4. Sydney 2000.Jedan od najvećih izazova kod planiranja telekomunikacijske infrastrukture je napraviti procjenu

opsega prometa koji se može očekivati. Jedan od većih izazova organizatora Igara u Sydneyju je bio pro-cijeniti očekivani promet u pokretnim mrežama.

Kod ovakvih procjena se uzimaju u obzir iskustva s prethodnih sličnih događanja, međutim, izme-đu Atlante 1996. i Sydneyja se broj korisnika pokretnih mreža u svijetu drastično povećao. U Australiji je još od 1992. godine u upotrebi bila GSM (engl. Global System for Mobile communications) mreža, a 1999. je uspostavljena i CDMA mreža (engl. Code-Division Multiple Access). Najveću uporabu tijekom igara imala je GSM mreža. Izgrađena je do tada „najgušća“ mobilna mreža (Hunter, 2001.), koja je mogla opslužiti 300.000 korisnika na području 1.5x1 km. Promet kroz mrežu je praćen u realnom vremenu te je bilo moguće dio kapaciteta preusmjeriti na drugu lokaciju, ovisno o potrebama. Primjerice, na samom otvorenju je kapacitet pored stadiona bio iznimno visok, ali je zatim dio kapaciteta premješten na druge lokacije.

Osim pokretne telefonske mreže, uspostavljena je i samostalna radio mreža koja je korištena za osoblje koje je sudjelovalo u provedbi Igara. Najveća upotreba je registrirana na samom početku, i to od strane osoblja koje je bilo zaduženo za koordinaciju transporta sportaša na borilišta. Upotreba se kasnije smanjila, kako je osoblje „svladavalo“ rute između pojedinih borilišta.



5. ZaključakU radu su opisane općenite funkcije koje treba imati informacijski i telekomunikacijski sustav Olim-

pijskih igara, te je dan pregled nekih specifičnosti kod organizacije nekih Olimpijskih igara. S obzirom da je na Olimpijadi u Sarajevu veliku ulogu odigrala i hrvatska inteligencija, tom događaju je posvećeno više pozornosti.

Literatura1. Asatani, K.; Chen, C.M.; Krick, K., Makris, S. (2001). “Telecommunications at the Olympic

Games”, IEEE Communications Magazine, vol. 39(7), 65-66.2. Hunter, J. (2001). “Telecommunications Delivery in the Sydney 2000 Olympic Games”, IEEE

Communications Magazine, vol. 39(7), 86-92.3. OC (1960). The Games of the XVII Olympiad – The official report of the organizing committee

vol. 2, Organizing Committee of the Games of the XVII Olympiad, Rome.4. Sakač, B. (2014). „Srce na Sarajevskoj olimpijadi“, srcenovosti@, br. 52, 6-9.5. Toftemo, O., Ekholdt, R. (2001). “Telecommunications in the 1994 Winter Olympic Games”,

IEEE Communications Magazine, vol. 39(7), 72-75.6. Verveer, P. (2001). “Telecommunications and the Olympic Games”, IEEE Communications

Magazine, vol. 39(7), 69-70.


Hrvoje Karninčić, Mario BaićZnanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta

Prethodno priopćenje UDK 796.8:004.738.5

Znanja o hrvanju kroz povijest i danas–era interneta

Wrestling knowledge throughout history and now–the era of internet

1 Hrvoje Karninčić, 2 Mario Baić1 Faculty of Kinesiology, University of Split

06 Teslina Street, 21 000 Split, Croatia2 Faculty of Kinesiology, University of ZagrebHorvaćanski zavoj 15, 10 000 Zagreb, Croatia


Sažetak: Cilj rada bio je prikazati i opisati povijesnu genezu transfera znanja u hrvanju te prikazati utjecaj interneta i nekih suvremenih tehnologija na transfer znanja u hrvanju danas. Povijesni pregled transfera znanja obuhvatio je period od drevnog Egipta, preko antičke Grčke, Srednjeg vijeka do novije hrvačke povijesti. Znanja hrvanja su oduvijek bila privilegij povlaštenih osoba ovisno o povijesnim okol-nostima. Prikazan je utjecaj suvremenih tehnologija na znanja hrvanja i na hrvački sport općenito. Blogovi, portali, web stranice, društvene mreže, live streaming, skype i ostali alati suvremene tehnologije promijenili su tokove znanja u hrvanju. Znanje je prvi put u više tisuća godina dugoj povijesti ovog sporta dostupno svima. Na svjetskoj hrvačkoj sceni mogu se očekivati promjene, a vrijeme će pokazati kako će nova raspod-jela znanja utjecati na trendove hrvanja.

Ključne riječi: transfer znanja, povijesna geneza, suvremena tehnologija

Abstract: The aim of this paper is to present and describe the historical genesis of knowledge transfer in wrestling and illustrate the influence of the Internet and some current technologies on wrestling knowledge, today. Historical review includes period from the ancient Egypt, through the ancient Greece, and Middle Ages to the recent wrestling history. Knowledge of wrestling has always been the privilege of certain groups, depending on historical circumstances. The article shows impact of current technologies on wrestling knowl-edge, in general (blogs, portals, websites, social networks, live streaming, Skype, and other means of modern technology). Knowledge is, for the first time in thousand-year-long history of wrestling, available to all. Thus, changes may occur in the wrestling world, but only time will tell how new ways of knowledge transmission will influence the trends in wrestling.

Key words: knowledge transmission, historical genesis, modern technology

1. Uvod

Čuvena izreka Francisa Bacona „znanje je moć“ (Bacon i Shaw, 1733.), ima posebno značenje u hrvačkom sportu. Naime, prema klasifikaciji hrvačkih zahvata hrvanje broji oko 1400 elemenata tehnike (Petrov, Makavéev, Milanov, Ercegan, 1978.). Ovakva tehnička složenost zahtijeva od hrvačkih trenera veliku količinu znanja kako bi njihovi hrvači imali odgovor na što više mogućih situacija koje hrvačka borba donosi. Brojni hrvački teoretičari se slažu da dobar hrvački trener poznaje nekoliko stotina teh-nika. Tehnike hrvanja kao i sva ostala znanja potrebna da se izgradi dobar hrvač, nekada su bila privi-



legij pojedinih slojeva društva. Znanje je po svojoj definiciji poznavanje čega ili spoznaja o čemu. Nema znanstvenih radova koji mogu potvrditi koliko je važno znanje u hrvačkom sportu jer je znanje preširok pojam. Brojna su znanja koje jedan trener mora objediniti, bilo da se radi o sportskom rezultatu ili o po-zitivnom razvoju mladih naraštaja (Camire, Trudel i Forneris, 2014.). Općepoznata činjenica je da hrvač iz neke zemlje koja nema dugu tradiciju bavljenja hrvačkim sportom ne može pobijediti prvaka zemlje koja je hrvačka „velesila“. Zemlja koja je „velesila“ u nekom sportu zapravo dugi niz godina akumulira znanja potrebna za stvaranje šampiona u tom sportu. Postavlja se pitanje što će se dogoditi sa svjetskim trendovima u hrvanju, ako ta znanja putem suvremenih tehnologija postanu dostupna svima.

Prema Hrvatskom jezičnom portalu internet je informacijska mreža koja povezuje mnogobrojne računalne sustave i mreže, zasnovana na zajedničkom adresnom sustavu i komunikacijskom protokolu; uspostavljena 1983. u okviru akademske zajednice. Danas internet pruža nebrojene mogućnosti razmje-ne informacija koje mogu biti korisne za unaprjeđenje hrvačkog sporta. Blogovi znanstvenika i stručnja-ka, znanstveni portali i forumi, web stranice stručnih i znanstvenih ustanova, društvene mreže, online časopisi otvorenog pristupa samo su dio internetskog arsenala. Informacija danas može pronaći put do svakoga tko je željan informacije, bez obzira je li taj i kompetentan razumjeti tu informaciju (Bucchi i Trench, 2008.). U konačnici je važno da će informacija doći i u ruke kompetentnih znanstvenika i stručnjaka koji je mogu korisno iskoristiti. Istraživanja su pokazala da nedostatak znanja trenera u spor-tu rezultira neadekvatnim akcijama trenera, koje osim neuspjeha mogu voditi i prema zdravstvenim problemima sportaša (Nowicka, Eli, Ng, Apitzsch i Sundgot-Borgen, 2013.). Cilj ovoga rada je prikazati i opisati povijesnu genezu transfera znanja u hrvanju te prikazati utjecaj interneta i nekih suvremenih tehnologija na transfer znanja u hrvanju danas.

2. Rasprava2.1. Transfer znanja – povijesna geneza

Kako je hrvanje jedan od najstarijih sportova, povijesna geneza transfera hrvačkih znanja seže u daleku prošlost. U drevnom Egiptu 3000 godina prije nove ere egipatska vlast angažirala je hrvačke ek-sperte iz susjedne Nubije za obuku egipatske vojske (Carroll, 1988.). To je prvi dokaz trgovine znanjem iz hrvanja, a to znanje su škrto čuvali egipatski visoki dužnosnici tako što su zidove svojih grobnica oslikali hrvačkim tehnikama kako bi to znanje ostalo sačuvano za njihov novi zagrobni život. Preko 400 elemenata tehnike hrvanja nalazi se na zidovima grobnice faraona Anememheta prvog Sehetep-ib-re-a i u grobnici Kheti-a guvernera pokrajine Oriks. Navedene grobnice dio su nalazišta pokraj mjesta Beni Hasan u Egiptu gdje se nalaze grobnice 11. i 12. dinastije (Poliakoff, 1987.). U periodu antike hrvačka znanja nisu bila privilegij povlaštenih, ali su znanja bila privilegij Grka. Treneri hrvanja i poznati grčki fi-lozofi Aristotel, Hipokrat, Sokrat i Platon su palestrama između ostalog nesebično dijelili znanja hrvanja mladim polaznicima gimnazija (Poliakoff, 1987.). No, mnogo godina kasnije pisani tragovi znanja starih majstora postali su privilegij manje skupine koja je bila u stanju te zapise čitati. Pred sam kraj Srednjeg vijeka znanje hrvanja bilo je privilegij bogatih, vlastele, feudalaca, ili bogate srednje klase koja tada bila u nastajanju. Bogati feudalac bi za vlastite potrebe ili za potrebe obuke svoje garde naručio od umjetnika oslikavanje priručnika za hrvanje i mačevanje s opisima tehnika. Tako su nastali poznati priručnici: Fiore dei liberi (1410.), Das Solothurner Fechtbuch (1423.), Das Solothurner Fechtbuch (1443.), Lebkommer (1500.), a godine 1512. priručnik za mačevanje i hrvanje je izradio i poznati njemački renesansni slikar Albrecht Durer. Kada su Turci 1946. integrirali znanja klasičnog i njihovog nacionalnog načina hrvanja preuzeli su primat u svijetu od Skandinavaca koji su tada vladali hrvačkim borilištima (Marić, 1990.). U vrijeme hladnog rata postojala je tendencija komunističkog i kapitalističkog bloka da preko sporta pokažu kako je upravo njihov sustav efikasniji. Ta nastojanja dovela su do toga da je svaki sustav znanja hrvanja širio među zemljama iz svog bloka, dok je za suprotni blok stavljen veto na ta znanja. Tako je komunistička Jugoslavija redovito ugošćavala ruske trenere, a primljeno znanje uvjetovalo je da hrvanje bude najtrofejniji sport u bivšoj državi (Marić, 1985.). I tako je kroz povijest znanje hrvanja uglavnom bilo privilegij određenog sloja ljudi, što zbog povijesnih okolnosti a što zbog tehničke nemogućnosti brzog prenošenja informacija.



2.2. Utjecaj interneta i društvenih mreža na transfer znanja u hrvanju danasDruštvene mreže imaju značajnu ulogu u životu sportaša, a sportski uspjesi ili neuspjesi značajno

se odražavaju na socijalni status sportaša u njihovom okruženju (Grimminger, 2013.) i imaju direktan utjecaj na sportski rezultat (Ploderer, Howard i Thomas, 2010.). Premda utjecaj društvenih mreža može biti pozitivan i negativan, obrazložit ćemo samo pozitivne aspekte utjecaja društvenih mreža na suvre-meno hrvanje. Gotovo svi mladi hrvači povezani su putem Facebooka, Twittera, WhatsAppa, Myspacea, a najnovije informacije i rezultati s natjecanja u trenu su dostupni. Rasprave i komentari na društvenim mrežama na primjer kod promjene pravila, pružaju hrvačima puno jasniju sliku novih pravila. Pojedini hrvači koji su imali problem u direktnoj komunikaciji sada bez problema postavljaju upite o svemu što im nije jasno i sudjeluju, raspravljaju i komentiraju na društvenim mrežama. Putem društvenih mreža hrvači razmjenjuju video klipove s interesantnim hrvačkim tehnikama i taktikama. Pojedini hrvači su skloniji praktičnom vježbanju i nerado uče teoretski aspekt tehničko-taktičke analize hrvanja. Društve-ne mreže i nove tehnologije su utjecale na to da hrvači uče te sadržaje na drugačiji, ali njima prihvatljiv način (Collier, 2013.). Od 2007. godine djeluje društvena mreža hrvačkih znanstvenika (International network of wrestling researchers, INWR). Mreža broji za sada 270 znanstvenika iz 65 zemalja a na mreži je dostupno na tisuće znanstvenih radova hrvačke tematike. INWR sada ima i Facebook stranicu tako da je njihova vidljivost značajno povećana. Provedeno istraživanje je pokazalo da razmjena znanstvenih in-formacija putem društvenih mreža ima veliku praktičnu vrijednost (Williams, 2011.). Hrvački eksperti, znanstvenici i treneri sada mogu sastavljati planove i programe, raditi intervencije u procesu poučavanja i vježbanja na temelju najnovijih znanstvenih istraživanja. Nove tehnologije nude mogućnost ne samo da se hrvači iz Hrvatske povežu s eminentnim stručnjacima i trenerima iz hrvačkih „velesila“, već trener može putem Skypea držati seminar našim hrvačima iz svoje dvorane.

2.3. Utjecaj nekih drugih novih tehnologija na hrvački sportNikad prije hrvači nisu bili tako upoznati sa svjetskom hrvačkom scenom i hrvačkom „elitom“.

Gotovo svaki kvalitetniji hrvač zna najbolje hrvače svijeta u svojoj kategoriji. Analiza borbi protivnika daje uvid hrvaču u protivnikove prednosti i mane. Danas ne samo što nije problem pronaći borbu vašeg mogućeg protivnika, već možete napraviti izbor između njegovih mečeva protiv hrvača različitih karak-teristika. Danas ne samo što možete pregledati protivnikove posljednje mečeve već putem live streaminga možete gledati zadnju borbu uživo. Metodologija snimanja borbi, višekratno pregledavanje zaustavljanje i usporeno pregledavanje omogućava podrobnu tehničko-taktičku analizu. Na svakom natjecanju danas, svaka je borba snimana s mobitelima prijatelja, klupskih kolega ili rodbine. Nakon svakog turnira hrvač i trener mogu pomoću računala napraviti analizu borbi na turniru. Na osnovi samoanalize hrvač može popraviti svoje greške a trener može raditi korekcije planova i programa. Ipak, najveći doprinos korištenja novih tehnologija leži u dostupnosti znanja. Hrvačke tehnike koje su nekad treneri sakrivali od ostalih ili su bile dostupne samo povlaštenom sloju, danas se mogu pronaći na YouTubeu, na stranicama hrvačkih klubova, na stranicama nacionalnih federacija, i u konačnici na stranicama svjetske hrvačke federacije FILA-e. Svo ostalo znanje sumirano u knjigama o hrvanju svih eminentnih hrvačkih eksperata danas je dostupno u formi PDF-a na FILA-inim stranicama. Danas znanje više nije zapreka te se postavlja pitanje kako će se svjetski trendovi sada kretati. Hrvač se stvara 6 godina (Marić, Cvetković, Baić, 2007.), a do prve velike međunarodne medalje u prosjeku je potrebno 14,6 godina (Baić, Karninčić, Šprem, 2014.). U narednih desetak godina trebalo bi očekivati promjene u trendovima uzrokovane utjecajem potpuno novog, bržeg i drugačijeg transfera znanja.

3. ZaključakCilj rada bio je prikazati i opisati povijesnu genezu transfera znanja u hrvanju te prikazati utjecaj

interneta i nekih suvremenih tehnologija na transfer znanja u hrvanju danas. Pregledom povijesne gene-ze utvrđeno je da je znanje u hrvanju kroz dugu povijest bilo privilegij povlaštenih. To je uglavnom bio razlog zašto su neke zemlje ili neke grupacije imale uspješne hrvače, dok drugi uz nedostatak znanja nisu imali tu priliku. Znanje je putem suvremenih tehnologija postalo općedostupno od osnovnih tehnika hrvanja, do najnovijih znanstvenih spoznaja s područja kineziologije, fiziologije, psihologije, farmakolo-



gije, pedagogije i ostalih relevantnih znanstvenih disciplina. Kako je poznata činjenica da se hrvač stvara dugi niz godina vrijeme će pokazati kako će se to odraziti na svjetske trendove u hrvanju.

Literatura1. Bacon, F., & Shaw, P. (1733). The philosophical works of Francis Bacon: Printed for J. J. and P.

Knapton.2. Baić, M., Karninčić, H., & Šprem, D. (2014). Početak treniranja, trenažno iskustvo i hrvačka

zrelost–trendovi 2002-2012. Kinesiology.3. Bucchi, M., & Trench, B. (2008). Handbook of Public Communication of Science and Technol-

ogy: Taylor & Francis.4. Camire, M., Trudel, P., & Forneris, T. (2014). Examining how model youth sport coaches learn

to facilitate positive youth development. Physical Education and Sport Pedagogy, 19(1), 1-17. doi: 10.1080/17408989.2012.726975

5. Carroll, S. T. (1988). WRESTLING IN ANCIENT NUBIA. Journal of Sport History, 15(2), 121-137.

6. Collier, D. R. (2013). Relocalizing wrestler: performing texts across time and space. Language and Education, 27(6), 481-497. doi: 10.1080/09500782.2012.727831

7. Grimminger, E. (2013). Sport motor competencies and the experience of social recognition among peers in physical education–a video-based study. Physical Education and Sport Peda-gogy, 18(5), 506-519. doi: 10.1080/17408989.2012.690387

8. Marić, J. (1985). Rvanje klasičnim načinom: Sportska tribina, Zagreb.9. Marić, J. (1990). Rvanje slobodnim načinom: Zagreb: Sportska tribina.10. Marić, J.; Cvetković, Č.; Baić, M. (2007). Primjena hrvanja u ostalim sportovima: Kineziološki

fakultet Sveučilišta u Zagrebu.11. Nowicka, P., Eli, K., Ng, J., Apitzsch, E., & Sundgot-Borgen, J. (2013). Moving from Knowl-

edge to Action: A Qualitative Study of Elite Coaches’ Capacity for Early Intervention in Cases of Eating Disorders. International Journal of Sports Science & Coaching, 8(2), 343-355. doi: 10.1260/1747-9541.8.2.343

12. Petrov, R., Makavéev, O., Milanov, L., & Ercegan, M. (1978). Children on the mat: FILA.13. Ploderer, B., Howard, S., & Thomas, P. (2010). Collaboration on Social Network Sites: Ama-

teurs, Professionals and Celebrities. Computer Supported Cooperative Work-the Journal of Col-laborative Computing, 19(5), 419-455. doi: 10.1007/s10606-010-9112-0

14. Poliakoff, M.B. (1987). Combat Sports in the Ancient World: Competition, Violence, and Culture: Yale University Press.

15. Williams, J. H. (2011). Use of Social Media to Communicate Sport Science Research. Interna-tional Journal of Sports Science & Coaching, 6(2), 295-300.


István Heckl, M. Frits, T. Tarczali, Adrienn Skrop, B. BertókThe ExperienceMax (Élménymax) project

The ExperienceMax (Élménymax) project

István Heckl, M. Frits, T. Tarczali, Adrienn Skrop, B. BertókUniversity of Pannonia, Department of Computer Science and Systems Technology, Egyetem u. 10,

8200 Veszprém, Hungary

Abstract: The project has aimed to plan and develop a special tourist information portal. Nowadays, there are a large number of sites which helps you to find different programs, sightseeing if you plan a holiday. These systems are useful because you can get a lot of idea but the large number of the programs can be prob-lem. For example, if you select a city like Veszprém and list every potential program in the neighborhood you will get hundreds of possibilities. How can you decide among them? Do you read the detailed description of all the events, do you concentrate only on the first page of the result, would you try to separate the programs according to type and choose one church, one museum, one castle, or do you have another strategy?

Our site offers a novel approach. First, your preferences are determined using questionnaires and other methods. Second, a database contains a large number of programs for a given area. Not only the name and description are stored but metrics about the program. For example, an adventure park has features like rid-ing–3, swimming–1, excitement–8, food–3, relaxation–1, etc. Third, at this point, we are able to estimate that how interesting is a program or event to a particular person. It is important because everyone has dif-ferent preferences. The same castle can has an “interestingness” of 9.3 for me and 3.2 for you. Of course, we are aware that, these metrics cannot be totally accurate because the data they are based on are not accurate either. Fourth, a mathematical model has been built to create program package for a user. The model can take into account constraints on date, budget, duration, you can add fix programs, and it will offer you one or more program package tailored for your preferences. Different models are available, one aims maximum “experience” score, others try to minimize cost, and we have a heuristic method as well.

The system assists you in several ways. For example, it can offer you hotels and restaurants, it can op-timize the visit order of the programs, it can help you with the planning of mass transportation, etc. You are able to evaluate or “like” the programs, which modifies your preferences. Your programs are visualized both on a map and in a calendar.

Our system plans a holiday program package based on the preferences of the user using mathemati-cal modeling. This method need data both about the user and the programs but it may offer a much more customized package than other methods.

STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKIH

TEHNOLOGIJA


Marija Blažičević, Kristian ĐokićModel primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja

Primljen: 19.02.2014. Pregledni radPrihvaćen: 20.03.2014. UDK 796:004:378

Model primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja

Geocaching application model in teaching of physical education in higher education

1 Marija Blažičević, 2 Kristian Đokić1, 2 Veleučilište u Požegi, Vukovarska 17, 34000 Požega, Hrvatska


Sažetak: Geocaching je novi oblik rekreacije koji sadrži elemente orijentacijskog hodanja i „traženja blaga“ u prirodi. Koristeći sustav Global Positioning System (GPS), sudionici geocachinga na odabranoj lokaciji skrivaju i traže kutiju i raznovrsne predmete koji se nalaze unutar nje. Zainteresirane osobe posjećuju web stranice na kojima su podaci o skrivenim kutijama, te iste prebacuju na pametne telefone. Ti podaci uključuju i geografsku širinu i dužinu lokacije na kojoj je kutija s predmetima skrivena. Naziv za kutiju sa skrivenim predmetima je geocache te se najčešće postavlja na zanimljivim lokacijama u prirodi. Pametni telefon uz pomoć sustava Global Positioning System (GPS) usmjerava osobu do kutije s predmeti-ma, a pronalazak istog se evidentira na web stranici na kojoj su podaci o kutiji s predmetima preuzeti. Cilj u ovom radu je detaljnije opisati navedeni novitet u svijetu rekreacije te ga pokušati primijeniti u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja kao sadržaj terenske nastave. Za kvalitetnu primjenu potrebno je razraditi model upoznavanja studenata s navedenom aktivnošću, i odrediti kriterije vrednovanja aktivnosti za navedeni kolegij.

Ključne riječi: Geocaching, Global Positioning System (GPS), sustav visokog obrazovanja, nastavni proces, tjelesna i zdravstvena kultura, rekreacija

Abstract: Geocaching is a new form of recreation that contains main elements of orientation walk and outdoors “gold searching” in nature. By using GPS, geocaching participants hide and seek the box and all other different objects on specified location. People who are interested in it visit web pages, which contain hidden boxes data, and then they transfer it to their smartphones. The data include geodetic coordinates, which tell us where the box with objects is hidden. Name of the box with hidden objects is geocache and is mainly set in some interesting places in nature. Smartphones with GSP System help to direct the person to the box and found objects are shown on the web page from which data was taken. The main purpose of this paper is to describe in more details an innovation in the world of recreation and try to implement it in teach-ing of Physical Education in higher education as a purpose in the outdoor education. First, we will elaborate the model of introducing students to the above mentioned activity and determine norms of valuating activi-ties for specified subject.

Key words: geocaching, Global Positioning System (GPS), system of higher education, teaching pro-cess, Physical Education, recreation



1. Uvod

Za geocaching autor McNamara kaže „da je to potraga za blagom pri kojoj se koristi visoka tehno-logija, u kojoj se igrate Indiane Jonesa i tražite skriven plijen“ (McNamara, 2004.). Drugi autor navodi da se radi o igri u kojoj igrači koriste GPS (Global Positioning System) i ponekad drugu navigacijsku opremu s ciljem pronalaska skrivenog „blaga“, poznatijeg kao geocache. Sam cache može biti kutijica 35 milime-tarskog fotografskog filma s komadom papira koji služi za bilješke ili plastična kutijica u kojoj su razne sitnice i „blago“ (Dyer, 2004.).

Iz prethodnih definicija jasno je da se radi o igri te treba napomenuti da se radi o igri kojoj bez ustezanja možemo dati pridjev „globalna“ zato što je prisutna na svim kontinentima svijeta uključujući i Antarktik. Igra se sastoji od toga da jedna osoba u najčešće vodonepropusnu plastičnu kutiju stavi neko-liko sitnica, praznu bilježnicu i olovku te da istu sakrije na neko javno dostupno mjesto i pri tom zabilježi geografsku širinu i dužinu te lokacije. Jedna od preporuka je da mjesto na koje se skriva geocache bude po nečemu posebno. Spomenuta kutija se naziva cache ili geocache, a u nju bi trebalo umetnuti i kratki opis igre u slučaju da netko tko nije upoznat sa samom igrom nađe kutiju. Sljedeći korak je da se informacija o lokaciji novoskrivenog geocachea podijeli sa svim zainteresiranim istraživačima, a svakako najbitniji dio te informacije je već spomenuta geografska širina i dužina. Taj dio se odrađuje na nekom od javno dostupnih poslužitelja na internetu, a najpoznatiji se nalazi na adresi www.geocaching.com. Prijava na taj poslužitelj je besplatna, a korisnik nakon prijave može unijeti novoskriveni geocache u bazu. Time ne prestaju aktivnosti osobe koja je geocache sakrila o čemu će biti riječi kasnije, a u nastavku je dan opis procedure traženja geocachea.

Zainteresirani „istraživači“ koriste spomenute javne poslužitelje na internetu za pretraživanje do-stupnih geocacheva. Nakon što su izabrali željeni geocache, informaciju o lokaciji istog unose u neki uređaj koji u sebi ima GPS modul. To može biti GPS uređaj, prijenosno računalo ili pametni telefon. Navedeni uređaj bi trebao imati mogućnost navođenja do zadane lokacije i tada „istraživač“ kreće prema geocacheu. U pravilu uređaji koji služe za navođenje imaju mogućnost iscrtavanja smjera kretanja na ekranu, kao i udaljenosti do željene lokacije. Ipak, treba imati na umu da se tu ne radi o navigacijskim uređajima koji u sebi imaju informacije o preprekama, nego se radi o pravocrtnoj udaljenosti između dvije točke. Nakon što „istraživač“ dođe do lokacije na kojoj se nalazi geocache, treba ga konačno i pro-naći. Geocache je najčešće pohranjen na način da nije odmah vidljiv nego je potrebno istražiti lokaciju, a dodatan problem je i u tome što GPS uređaji kod određivanja lokacije mogu griješiti i do nekoliko metara. Ipak, većina geocacheva se uspješno pronađe i tada se u bilježnicu iz kutije upisuje datum, ime „istraživača“ i eventualno kratki osvrt na okolnosti pronalaženja ili lokaciju samog geocachea. Isti podaci se upisuju i u bazu javnog poslužitelja na internetu s kojeg su skinute informacije o geocacheu, nakon što se „istraživač“ vrati s uspješno okončane avanture.

2. Što je potrebno za geocaching ?Da bi krenuli u potragu za geocachevima, osim dobre volje potrebna je i oprema koja kako je već na-

vedeno spada u naprednu tehnologiju. Prije svega, potreban je prijenosni uređaj koji u sebi ima ugrađen GPS modul te računalo s pristupom internetu. Na računalu je nužno imati web preglednik, a poželjno je da uređaj s GPS modulom ima instaliran program za geocaching. U nastavku je detaljnije opisana pret-hodno navedena oprema (hardware) i programi (software).

2.1. Hardware za geocachingSustav bez kojeg geocaching ne bi bio moguć je već spomenuti GPS, što je kratica od Global position

system. Radi se o navigacijskom satelitskom sustavu koji je izgrađen od strane Sjedinjenih Američkih Dr-žava, a dostupan je globalno. Služi za precizno pozicioniranje i navigaciju. Sam sustav je u punoj funkciji od 1995. godine, a ključni dio sustava čine 24 satelita na visini od oko 20000 metara. Spomenuti sateliti odašilju signale frekvencije oko 1 GHz, a GPS prijemnici na površini Zemlje na osnovu kašnjenja tih signala mogu izračunati točnu geografsku širinu i dužinu mjesta gdje se nalaze, kao i nadmorsku visinu. Preduvjet koji mora biti zadovoljen da bi to bilo moguće je da odašiljanje signala od strane satelita bude sinkronizirano. Na Slici 1 zorno je prikazan način na koji prijemnici dolaze do svoje trenutne lokacije.



Osim navedenog navigacijskog satelitskog sustava, u funkciji je još i GLONASS, što je kratica od Global-naya navigatsionnaya sputnikovaya sustava, a radi se o manje korištenoj verziji sustava koji je izgrađen od strane Rusije i u funkciji je od 2011. godine. U nastavku teksta GLONASS sustav se neće spominjati zbog malog broja prijemnika koji su trenutno dostupni na tržištu (Bensky, 2008.).

Slika broj 1. Princip rada satelitskog navigacijskog sustava.

Izvor: http://www.0517m.com/html/201301/12629.html.

Ako želite koristiti opisane navigacijske sustave potrebno je imati uređaj s GPS modulom. Za potre-be geocachinga uređaj treba biti i prenosiv, pa tu susrećemo niz uređaja koji se mogu koristiti, a mogu se podijeliti u sljedeće kategorije:

a) GPS prijemnikb) smartphone, odnosno pametni telefon s GPS modulomc) prijenosno računalo ili tablet s GPS modulom.Osnovna funkcija klasičnih GPS prijemnika je da pokazuju geografsku širinu i dužinu te im je česta

odlika i robusno kućište. Da bi GPS prijemnici mogli obavljati tu funkciju svakako uključuju GPS modul i dio za prikaz podataka. Za geocaching su GPS prijemnici dovoljni, mada ne nude funkcionalnost koja je dostupna na pametnim telefonima ili prijenosnim računalima. Da bi s GPS prijemnikom našli željeni ge-ocache, potrebno je koordinate istog unijeti u prijemnik te on onda vodi istraživača prema željenom cilju. Pametni telefoni, prijenosna računala i tableti s GPS modulom također nude osnovnu funkcionalnost GPS prijemnika, ali instalacijom dodatnih programa dobivamo niz dodatnih mogućnosti pri traženju geocacheva. Pametni telefoni su izdvojeni u posebnu skupinu zato što u sebi uključuju i mogućnost spa-janja na internet u pokretu, što opet omogućuje spajanje na poslužitelje za pretraživanje geocacheva i još neke dodatne mogućnosti. Što se tiče prijenosnih računala, ona u pravilu nemaju ugrađen GPS modul, ali on se može jednostavno dodati i to spajanjem na USB ili serijski priključak, a također i bežično, npr. korištenjem Bluetooth standarda. Na prvoj slici u donjem nizu je klasičan GPS prijemnik, na drugoj je pametni telefon s ugrađenim GPS modulom, dok je na trećoj sam GPS modul koji se spaja preko USB sučelja na prijenosno računalo.

Slika 2. GPS prijemnik, pametni telefon s GPS modulom, GPS modul s USB sučeljem.



2.2. Software za geocachingPostoji niz programa koji su dostupni na različitim operativnim sustavima, a osnovna funkcional-

nost im je podrška za geocaching. U nastavku su navedeni različiti operativni sustavi te primjeri progra-ma kojima je primarna namjena podrška za geocaching:

a) MS Windows (ClayJar Watcher, GPX Spinner)b) Mac OS (MacCaching GeoCache Manager, iCaching)c) Linux (geo-*)d) Android (Geocaching, c:geo)e) iOS (Geocaching)f) Windows Phone (Geocaching Live) (www.geocaching.com).Operativni sustavi od a) do c) koriste se na prijenosnim računalima, dok su ostali namijenjeni pa-

metnim telefonima i tablet računalima. Program Geocaching koji je dostupan na različitim operativnim sustavima za pametne telefone nudi tvrtka Groundspeak, Inc. koja je ujedno i vlasnik najpoznatijeg po-služitelja na internetu koji se bavi geocachingom, a to je naravno www.geocaching.com.

2.3. Poslužitelji na internetuKao što je navedeno u samom opisu geocachinga, na internetu postoje javno dostupni poslužitelji

koji služe kao baze geocacheva te se mogu pretraživati s ciljem pronalaska zanimljivog geocachea. Opi-sivanje funkcija tih poslužitelja prelazilo bi okvire ovog rada, a u nastavku je dano nekoliko s kratkim opisom svakog:

a) www.geocaching.com – komercijalni poslužitelj s najviše geocacheva, najbogatiji mogućnostima, osnovno korištenje je besplatno, dok se napredno korištenje plaća;

b) www.opencaching.com – poslužitelj tvrtke Garmin Ltd. kojim ista popularizira korištenje svo-jih GPS prijemnika;

c) www.opencaching.us – poslužitelj koji pokriva geocacheve na području Sjeverne Amerike;d) www.geocaching-croatia.com – poslužitelj koji popularizira geocaching u Hrvatskoj u sklopu

turističke ponude grada Omiša.

3. Primjena geocachinga u nastavnom procesuGeocaching se primjenjuje u svijetu rekreacije ali se može upotrijebiti i kao predmet istraživanja i

primjene u sustavu osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja u pojedinim predmetima, npr. matematici, povijesti, geografiji, informatici, tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, sociologiji i sl. Istraži-vanje i primjena geocachinga u sustavu obrazovanja pruža navedenim predmetima sadržajnu, teorijsku i praktičnu nadogradnju, a učenicima i studentima novitet u načinu provođenja nastavnog procesa, nova saznanja i motivaciju za rad. Geocaching kao sportsko-rekreacijska aktivnost kombinira tehnologiju s avanturom pa ga navedeni predmeti u školi ili visokoobrazovnoj instituciji mogu koristiti za razvoj po-jedinih vještina i kao dodatni sadržaj unutar svog predmeta ili kolegija. Primjerice, u matematici, infor-matici i geografiji geocaching bi se mogao koristiti za razvijanje tehnoloških vještina učenika ili studenata na način da im se prezentiraju osnovne informacije o aktivnosti, što je sve potrebno za realizaciju te aktivnosti i na koji način bi se aktivnost provodila (Mc Namara, 2004., 187). Prethodno je u radu opisan GPS sustav i koordinate kao sastavni dio te aktivnosti, stoga bi zadatak nastavnika i profesora koji pre-daju navedene predmete bio da učenicima ili studentima objasne što je i na koji način funkcionira GPS sustav, kako koristiti GPS prijamnik, ponoviti osnove geografske širine i dužine kako bi znali unijeti toč-ne koordinate u GPS prijamnik i sl. Geocacahing sadrži i avanturističku notu stoga je zabavan pojedincu, ali je posebno primamljiv kolektivu, odnosno grupi ili timu ljudi, učenicima, studentima, itd. U nastavi sociologije primjena geocachinga može doprinijeti razvoju vještine vođe (lidera), različitih oblika pona-šanja koje zahtijeva boravak u prirodi, poboljšanje međuljudskih odnosa i sl. U sljedećem poglavlju rada bit će detaljnije opisana važnost uvođenja i primjene geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u sustavu visokog obrazovanja te naveden primjer razrade modela aktivnosti i kriteriji vrednovanja ak-tivnosti za navedeni kolegij.



4. Geocaching–Tjelesna i zdravstvena kultura–Sustav visokog obrazovanjaKolegij Tjelesna i zdravstvena kultura je u sustavu visokog obrazovanja definirana kao obvezni ko-

legij na prvoj i drugoj godini studija. Pojedina veleučilišta i visoke škole u Hrvatskoj izvode navedeni kolegij na prvoj i drugoj godini studija, kolegij ima definiranu ECTS bodovnu vrijednost te su osigurani kvalitetni uvjeti za realizaciju nastave u ljetnom semestru (vanjski sportski tereni) i u zimskom semestru (zatvoreni prostor- dvorana, teretana, bazen i sl.). Na nekim obrazovnim institucijama takav sustav rada unutar spomenutog kolegija nije uređen, ne funkcionira kvalitetno, ne daje pozitivne rezultate zbog ne-dostataka osnovnih uvjeta za realizaciju nastave te nedovoljno definiranih kriterija vrednovanja. Nedo-statak vanjskih sportskih terena za izvođenje nastave u ljetnom semestru, nedostatak zatvorenog prostora (dvorana, teretana, bazen i sl.), nedostatak sportske opreme i rekvizita dovodi nositelja kolegija/predava-ča u nezavidan položaj i zahtijeva da sadržaj kolegija i realizaciju nastave prilagodi postojećim uvjetima. U takvim situacijama, pri izradi detaljnog izvedbenog plana sadržaj kolegija se definira s obzirom na postojeću radnu površinu te dostupnu sportsku opremu i rekvizite pomoću kojih studenti mogu izvoditi osnovne metodičke strukture u momčadskim i individualnim sportovima, koristiti primjerene metodič-ke organizacijske oblike rada u nastavi TZK-a i sl. Osim navedenog, bitne stavke kod definiranja sadržaja kolegija su teorijska predavanja kao uvod u osnove zadanog sadržaja i priprema studenata za praktičnu izvedbu tog sadržaja te priprema i odlazak studenata na terensku nastavu. Terenska nastava je zanimljiv sportsko-rekreacijski sadržaj koji se može provoditi tijekom zimskog i ljetnog semestra nastave, a kori-stan je studentima zbog njihovog pasivnog i stresnog načina života i to ne samo u zdravstvenom, već i u kulturno-društvenom aspektu. Unutar kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura, u sklopu sadržaja terenske nastave zadatak je prezentirati geocaching, sve popularniji oblik razonode koji bi svojom primjenom sa-držajno, teorijski i praktično upotpunio kolegij, a studentima promijenio negativan stav prema kretanju i motivirao ih za kvalitetniji rad. Potrebno je izraditi detaljnu studiju o uvođenju geocaching aktivnosti u detaljni izvedbeni plan kolegija: cilj koji se želi postići uvođenjem geocachinga, vremensko razdoblje i financijska sredstva potrebna za realizaciju plana aktivnosti (nabavka potrebne opreme–GPS prijamnici, pametni telefoni, prijenosno računalo/tablet s GPS modulom), pronaći potencijalnu lokaciju (prostor) za kutije (geocacheve), provjeriti sigurnost lokacije, odrediti koordinate lokacije i vremensku udaljenost od starta do ciljne lokacije i natrag, educirati studente i zainteresirane kolege o geocachingu. Ako se osigu-raju osnovni uvjeti za rad i potrebna oprema, studenti mogu krenuti na avanturu u prirodi. Prvi zadatak predavača/voditelja je studentima prezentirati geocaching (što je geocaching, kako će se uklopiti u kolegij Tjelesna i zdravstvena kultura, koje su prednosti primjene geocachinga za studente, u kojem vremenskom razdoblju će se provoditi aktivnost, oprema koja će im biti potrebna za rad, upute o korištenju potrebne opreme, prikaz kriterija vrednovanja pri realizaciji zadane aktivnosti unutar kolegija, i odgovore koji će pomoći studentima u kvalitetnom izvršavanju zadane aktivnosti).

5. Primjena geocachinga u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture sa studentima stručnih studija Veleučilišta u Požegi

U detaljnom izvedbenom planu kolegija provedba terenske nastave je planirana u zimskom i ljet-nom semestru, stoga bi geocaching uvrstili u plan provedbe za zimski i ljetni semestar. Dva školska sata bi se održavala edukacijom studenata o geocachingu; „Traženje blaga u prirodi“ pomoću suvremene teh-nologije (internet, GPS prijemnik, pametni telefoni, prijenosno računalo/tablet s GPS modulom). Stu-dente treba uputiti na korištenje javno dostupnih poslužitelja na internetu, a najpoznatiji se nalazi na adresi www.geocaching.com na kojem se nalaze sve potrebne informacije o geocachingu (pretraživanje dostupnih geocacheva, izgled i tip cacheva koji su skriveni u prirodi, upute za korištenje GPS prijemnika, pametnog telefona ili prijenosnog računala s GPS modulom u potrazi za skrivenim cacheom, postupak prebacivanja potrebnih podataka o skrivenom cacheu na pametne telefone ili prijenosna računala/tablete studenata koji ih imaju; upis datuma, imena studenata i kratki opis pronalaska lokacije u bilježnicu koja se nalazi u skrivenom geocacheu i u bazu javnog poslužitelja na internetu s kojeg su preuzete informa-cije o geocachingu). Na edukaciji bi studenti vidjeli primjer kutije (cachea) koja se skriva ili pronalazi na određenoj lokaciji u prirodi, praktičan rad s GPS-prijemnikom, pametnim telefonom ili prijenosnim računalom (pokazati studentima postupak preuzimanja potrebnih podataka iz baze javnog poslužitelja na internetu, pokazati im osnove geografske širine i dužine da mogu pratiti promjenu koordinata dok



hodaju duž zadane lokacije i traže skriveni cache). Prije odlaska na terensku nastavu studenti bi odradili praktičnu vježbu s GPS-prijemnikom, pametnim telefonima ili prijenosnim računalom/tabletom na npr. nogometnom terenu podijeljeni u radne skupine od 7-10 studenata. Studente treba upozoriti da GPS uređaji ne vode direktno do zadane lokacije, nego da postoji očekivana pogreška od nekoliko metara, a tada je potrebno upotrijebiti navigacijske vještine i moć zapažanja kako bi otkrili gdje se nalazi skriveni geocache. Studente koji najbolje izvrše zadani zadatak i koji su napredniji u tehnologiji treba zadužiti za rad s GPS-prijemnikom, pametnim telefonom ili prijenosnim računalom/tabletom zbog preuzimanja podataka za zadanu lokaciju, određivanja koordinata- praćenje geografske širine i dužine za pronalazak geocachea i evidenciju podataka u bazu javnog poslužitelja na internetu s kojeg su preuzete informacije o geocacheu, ali i kao vođe radnih skupina koji će pomoći ostalim studentima iz svoje grupe u postup-ku traženja geocachea. Sljedeći korak pripreme za geocaching je završni sastanak sa studentima i dava-nje detaljnih uputa o terminima polaska, osnovnoj opremi koju trebaju imati (sportska odjeća, udobna obuća, isti tip GPS-prijemnika, pametni telefon ili prijenosno računalo/tablet, svjetiljka/baterija, karta s ucrtanim koordinatama zadane lokacije, olovka), dodatnoj opremi koja će im zatrebati (kabanice, čizme, šeširi/kape, krema za sunčanje, rukavice, ruksak, rezervne baterije, punjači, set prve pomoći, zaštitna sredstva protiv insekata, hrana, piće i sl.), pomoću web stranice Google Maps odabrati sigurnu lokaciju u okolici grada za pronalazak geocachea i studentima dati detaljne podatke o zadanoj lokaciji na kojoj se nalazi skriveni geocache koji moraju pronaći te im prezentirati način bodovanja radnih skupina po izvr-šenju zadatka. U traženju geocachea postoje različiti oblici kretanja: šetnja po svježem zraku, brzi hod, orijentacijsko trčanje, trčanje s različitim zadacima koji su primjenjivi u nastavi TZK-a. Tijekom zimskog semestra grupe studenata bi imale zadatak brzim hodom pronaći do deset skrivenih kutija na različitim lokacijama kako bih stekli iskustvo i nova znanja te bili spremni na veće izazove kao što je otkrivanje novih područja u okolici grada i izvan njega te skrivanje geocacheva i registracija podataka u bazu javnog poslužitelja na internetu. Postoji mogućnost da neke radne skupine studenata ne pronađu geocacheve uz sve pripreme koje se odrade prije odlaska na terensku nastavu u prirodi. Grupe studenata koje uspješno pronađu skrivene geocacheve na zadanoj lokaciji treba nagraditi dodatnim plusom za dolazak na vježbe TZK-a, što pozitivno utječe na dobivanje potpisa na kraju zimskog semestra. Tijekom ljetnog semestra geocaching se može primijeniti u obliku natjecanja između grupa koje pohađaju nastavu TZK-a; grupa-ma studenata se odredi lokacija gdje im je zadatak u brzom hodu ili trku (speed caching) pronaći geocache u zadanom vremenu ili istražiti specifične lokacije u okolici grada za skrivanje geocacheva koje bi regi-strirali u bazu javnog poslužitelja na internetu što bi bilo dostupno svim zainteresiranim „istraživačima“. Geocaching se može provesti u sklopu odrade nastave iz TZK-a, izvannastavnih aktivnosti za studente koje interesira takav oblik aktivnosti ili u sklopu sportskog natjecanja koje se održava na nivou institucije između studenata nižih i viših studijskih godina. Studenti koji se tijekom realizacije ili natjecanja u geo-cachingu istaknu svojim trudom, zalaganjem i znanjem treba cijeniti, nagraditi za dodatnu aktivnost na nastavi TZK-a i uvažiti pri podjeli potpisa iz kolegija na kraju godine. Povratna informacija o ishodima primjene geocachinga u nastavi TZK-a, nastavnoj efikasnosti i važnost aktivnosti za studente može se do-biti anketiranjem studenata koji su aktivno sudjelovali u realizaciji navedene aktivnosti na kraju zimskog i ljetnog semestra.

6. ZaključakGeocaching kao globalni novitet u svijetu sporta i zabave dostupan je zainteresiranim „istraživači-

ma“ svih dobnih skupina. Specifičan je zbog spoja rekreacije i suvremene tehnologije gdje su aktivni i tijelo i mozak „istraživača“. Zbog svoje posebnosti i jednostavnosti, geocacahing je primjenjiv u nastav-nom procesu kao predmet istraživanja i sadržaj teorijske i praktične nastave u pojedinim predmetima osnovnoškolskog, srednjoškolskog i visokog obrazovanja. Potreba za uvođenjem takve vrste aktivnosti u nastavni proces proizlazi iz činjenice da mladi u današnje vrijeme žive puno ubrzanije i stresnije. Zbog toga se pasivan stav prema rekreaciji i sustavnom tjelesnom vježbanju koje je neophodno za zdrav i kva-litetan razvoj pojačao, jer se istovremeno sve manje kreću. Kako bi to osvijestili, učenicima/studentima kod kojih je to najizraženije treba kroz nastavu ponuditi nove i zanimljive sadržaje kao što je geocaching, koji bi ih potaknuli na promjenu tog negativnog trenda. Primjena geocachinga u nastavi TZK-a ima više ciljeva: unapređenje zdravlja; teorijska i motorička znanja za bolje snalaženje u svakodnevnim i nepred-



vidivim situacijama (orijentacija, korištenje suvremene tehnologije, rješavanje zagonetki, pronalaženje geocacheva, pružanje prve pomoći); razvoj odgojnih učinaka i međusobne komunikacije.

Na temelju navedenih ciljeva može se zaključiti kako je geocaching jedan potencijalan oblik educira-nja učenika/studenata koji će njima biti zanimljiv ne samo u zdravstvenom, već i u kulturno-društvenom aspektu. Kroz poticanje grupnog rada, komunikaciju, poboljšanje logike studenata, razvoj navigacijskih vještina, zapažanja studenata, korištenje suvremene tehnologije, druženje i pozitivnu atmosferu pruža se važan iskorak u njihovu zdraviju, kvalitetniju i kreativniju budućnost.

Literatura1. Bensky, A. (2008.). Wireless Positioning Technologies and Applications, Artech house Inc.2. Dyer, M., (2004). The essential guide to geocaching : tracking treasure with your GPS, Fulcrum

Publishing, Golden, Colorado, SAD.3. Geocaching and Education. http://www.geocaching.com/education/ (05.02.2014.)4. Learn Geocaching 101. http://www.geocaching.com/guide/ (06.02.2014.)5. Matherson, L., et.al. Get Up, Get Out with Geocaching: Engaging Technology for the Social

Studies Classroom, Social Studies Research and Practice, Volume 3, No.3., November 2008.6. McNamara J. (2004). GPS and Geocacahing in Education, U: Geocaching for Dummies. Indi-

anapolis, Indiana, Wiley Publishing, Inc.


Irena Bosnić, Dejan Tubić, Elena TukeraCikloturizam u internet okruženju

Primljen: 28.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 10.03.2014. UDK 338.48:004.738.5

Cikloturizam u internet okruženju

Cyclotourism and the internet

1 Irena Bosnić, 2 Dejan Tubić, 3 Elena Tukera1, 2 Visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

Matije Gupca 78, Virovitica, Hrvatska3 studentica Visoke škole za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici

e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: İnternet je promijenio klasične načine poslovanja i kao najznačajniji tehnološki fenomen današnjice pruža turističkim subjektima potpuno nove konkurentske mogućnosti. U tom kontekstu internet može biti izvrsni alat za unapređenje razvoja cikloturizma. Ovim radom prikazat će se trenutno stanje cikloturizma u Republici Hrvatskoj te će se korištenjem SWOT analize odrediti snage i slabosti, prilike i prijetnje za razvoj. Posebice će se razmatrati internet kao komunikacijski i transakcijski medij u funkciji razvoja cikloturizma. S obzirom na to da je internet moćan komunikacijski medij za uspješno povezivanje turističke ponude i potražnje, kroz rad će se preciznije definirati glavne smjernice za unapređivanje razvoja cikloturizma i jačanje njegove pozicije na turističkom tržištu u internet okruženju.

Ključne riječi: cikloturizam, Interent, Web 2.0

Abstract: The Internet has changed traditional means of doing business and as the most important phenomenon of today’s world it offers tourists entirely new possibilities. Within this context, the Internet can serve as an effective tool for the improvement of cyclotourism. This paper shows the current state of cyclo-tourism in Croatia and uses SWOT analysis to identify its characteristics. Special emphasis will be put on the Internet as a communicational and transactional media, which can contribute to cyclotourism. Since the Internet is a very powerful media for successful connection of supply and demand in tourism, this paper will define the main guidelines for the improvement of cyclotourism and for the strengthening its position on the tourism market on the Internet.

Keywords: cyclotourism, Internet, Web 2.0

1. Uvod

Ključna uloga informacijske tehnologije u turizmu proizlazi iz činjenice da je internet savršena plat-forma za prodaju turističkih proizvoda izravno kupcima te omogućava korisnicima dinamičku interakci-ju s pružateljima turističkih usluga te mogućnost kreiranja proizvoda prema svojim potrebama. Turizam je jedan od prvih sektora usluga koji se prilagodio i koristi internet za promicanje svojih usluga. Upravo su korištenjem prednosti suvremenih tehnologija i interneta te pristupanjem klijentima na individualnoj osnovi i razvijanjem marketinških ponuda koje odgovaraju njihovim željama mnoge hotelijerske i put-ničke tvrtke stekle konkurentsku prednost. Stoga je nužno da prednosti interenta koriste i nositelji ponu-de cikloturizma kako bi se maksimalno valorizirali resursi i unaprijedila kvaliteta ponude cikloturizma, ali i stekli značajniji ekonomski učinci.



U tom kontekstu, u radu će se analizirati aktualno stanje cikloturizma u Republici Hrvatskoj, nje-gove prilike i prijetnje, snage i slabosti. Nadalje, razmatrat će se u kojoj su mjeri sadržaji za cikloturiste dostupni online. U svrhu dobivanja relevantnih podataka provest će se vrednovanje kvalitete web stra-nica i aktivnosti na društvenim mrežama jednih od ključnih dionika cikloturizma u Republici Hrvat-skoj, odnosno udruga koje se bave promocijom biciklizma. Također, utvrdit će se zastupljenost mobilnih aplikacija za cikloturiste, odnosno turističkih karata i vodiča dostupnih za GPS uređaje i smart mobitele.

2. Analiza cikloturizma u Republici HrvatskojSuvremeni turisti postaju sve zahtjevniji, dobro su informirani, nepredvidljivi su, spontani, osjetljivi

na kvalitetu usluge, putuju sve češće i kraće, tragaju za novim turističkim iskustvom (Vrtiprah, 2006.; Blažević, 2007.; Krešić i sur. 2010.; Krajnović i sur., 2011.; Čavlek i sur., 2011.) te im više nije dovoljno ponuditi samo turistički proizvod „sunce, more i pijesak“. Nadovezujući se na prethodno, Chan Chen i sur. (2013.) naglašavaju kako turističke destinacije konstantno moraju osmišljavati i obogaćivati (proši-rivati) postojeće turističke aranžmane kako bi zadržali postojeće te privukli nove suvremene turističke potrošače na sve zasićenijem i konkurentnijem turističkom tržištu.

Prema navedenim karakteristikama suvremenih turista, trendovi u turizmu nameću kreiranje spe-cifičnih proizvoda te se usporedno s time tradicionalni motivi odmora sve više zamjenjuju s motivima i sadržajima aktivnog odmora te sport i sportska rekreacija sve značajnije utječu na sadržaje i kvalitetu provođenja aktivnog odmora u nekoj turističkoj destinaciji. U tom kontekstu cikloturizam postaje jedan od najbrže rastućih specifičnih oblika turizma kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, osobito zbog globalnog trenda isticanja brige o zdravlju i ekologiji jer se biciklom može najbolje povezati rekreacija, obilazak i upoznavanje znamenitosti, povijesti i prirodnih bogatstava neke zemlje.

Cikloturizam je aktivan oblik turizma gdje turisti (potrošači) posjećuju turističke lokacije vlastitim ili unajmljenim biciklom, u individualnom aranžmanu ili grupno s licenciranim bicikličkim vodičem (Tubić i sur., 2012.). Za cikloturiste to je poseban doživljaj otkrivanja novih područja i ljepota koji bi tra-dicionalnim cestovnim i drugim transportom ostao posve nezamijećen. Dakle, cikloturist je osoba kojoj je motiv relaksacija i opuštanje, zdrav život i boravak u prirodi. Cikloturiste se može podijeliti u dvije kategorije: one koji iznajmljuju bicikl na određenoj destinaciji i one koji koriste bicikl na putovanjima kao glavno prijevozno sredstvo (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-posta-ne-ciklo).

Hrvatska spada u manje europske zemlje, ali zbog svoje geografske raznolikosti, odnosno visoke koncentracije raznolikih prirodnih i kulturnih resursa na relativno malom geografskom području ima perspektivu postati jedna od vodećih turističkih destinacija ovog oblika turizma. Za lokalne zajednice ovaj oblik turizma je od izuzetnog značaja, jer daje jedinstvenu mogućnost povezivanja kulturne i pri-rodne baštine s gastronomskom ponudom. Između ostalog, otvorena je i perspektiva za razvoj seoskih domaćinstva.

Zbog raznolikosti terena i brojnih prirodnih ljepota, Hrvatska je prepoznata u svijetu biciklizma kako po izletničkim turama (bad&bike, rent a bike), tako i po sportskim natjecanjima te ekstremnim biciklističkim disciplinama (BMX, Cross country, Downhill). U Hrvatskoj zadnjih godina jača ovaj oblik turizma i sve se više lokalnih zajednica i županija odlučuje davati potporu njegovom razvitku, poglavi-ce ako govorimo o kontinentalnoj Hrvatskoj. Slijedom navedenog, možemo zaključiti da cikloturizam postaje sve značajniji turistički proizvod Republike Hrvatske. Trenutno stanje cikloturizma najbolje se može prikazati pomoću SWOT analize (Tablica 1.).



Tablica 1. SWOT analiza cikloturizma u Republici Hrvatskoj.

Snage (S) Slabosti (W)• očuvanost i prirodni potencijali prostora• očuvana kulturno-povijesna baština i tradicija loka-

lnog stanovništva• geografski položaj Republike Hrvatske• blizina emitivnih tržišta• postojeći sustav biciklističkih staza na širem

području Republike Hrvatske• međunarodne eurovelo biciklističke rute 6, 8, 9 i 13

koje prolaze kroz Republiku Hrvatsku

• nedovoljna valorizacija turističkih potencijala• nedovoljno izgrađena mreža biciklističkih staza• nedovoljno opremljene postojeće biciklističke

staze (s adekvatnom turističkom signalizacijom i uobičajnim pratećim sadržajima)

• nedostatak svjesti o mogućnostima cikloturizma• nepostojanost programa razvoja cikloturizma• slaba ponuda dodatnih turističko-ugostiteljskih

usluga uz postojeće biciklističke staze (odmorišta, vidikovci, ugostiteljski objekti)

• nedovoljan broj bed&bike smještajnih jedinica za cikloturiste

• nedovoljna integracija javnog prijevoza i ciklotur-izma

Prilike (O) Prijetnje (T)• suvremeni tržišni trendovi: rast potražnje za novim

turističkim proizvodima i novim destinacijama,• ulazak u EU• mogućnost povezivanja s međunarodnim tržištima

preko međunardnih biciklističkih ruta• stvaranje specijaliziranih agencija za razvoj i pro-

mociju destinacijske ponude cikloturizma• tematiziranje biciklističkih ruta (vinske, gastronom-

ske, edukacijske)• mogućnosti financiranja izgradnje turističke in-

frastrukture za potrebe cikloturizma iz strukturnih fondova Europske Unije

• razvoj ponude lokalnih proizvoda, posebno eno i gastroponude

• nerazumijevanje turističkih trendova• spora prilagodba potrebama turista• izostanak ulaganja u opremanje novih i postojećih

biciklističkih staza• izostanak ulaganja u javnu infrastrukturu i u

turistički sektor općenito• nedostatak institucionalne potpore u podizanju

kvalitete ljudskih resursa u turizmu• izostanak programa razvoja cikloturizma

Izvor: izrada autora.

Dakle, postojanje velikog bogatstva prirode, kulture, običaja i načina života na prostorima Hrvatske najveća je snaga i prednost za razvoj cikloturizma, posebno ako se uzme u obzir tendencija da cikloturisti u pravilu troše više novaca na lokalne proizvode i smještaj. Kao slobosti cikloturizma ističe se još uvijek nedovoljna izgrađena mreža biciklističkih staza, naročito onih opremljenih s adekvatnom turističkom si-gnalizacijom (putokazima, informacijskim punktovima i slično) kao i pratećim sadržajima (vidikovcima, odmorištima, servisima za popravak bicikla, ugostiteljskim objektima i ostalim turističko-ugostiteljskim sadržajima). Značajan nedostatak je manjak bed&bike smještajnih jedinica za cikloturiste, tj. nedostatak smještaja koji moraju zadovoljavati određene uvjete (iznimka je Istarska županija), poput postojanja sigur-ne prostorije pod ključem za besplatno ostavljanje bicikala ili mogućnosti korištenja alata za jednostavne popravke. Dodatna slabost je nepristupačnost potrebnih informacija o podjeli ili prodaji karata regije te biciklističkih karata i rasporeda vožnje za autobus, vlak, trajekt ili zrakoplov (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo/), kao i općenito integracija cikloturizma s javnim prijevo-zom.

Ulaskom u Eurospku uniju otvaraju se brojne prilike za unapređenje razvoja cikloturizma, od mo-gućnosti financiranja potrebne infrastrukture (javne turističke infrastrukture, novih biciklističkih staza, informativnih punkova, dodatnih pratećih turističko-ugostiteljsih sadržaja na biciklističkim stazama) do povezivanja s međunarodnim biciklističkim rutama EuroVelo 6, 8, 9 i 13 čime se pruža mogućnost za razvoj cikloturizma na međunarodnom nivou. Prilika za cikloturizam proizlazi i iz tematiziranja bi-ciklističkih staza (vinske, gastronomske, edukacijske) kao i povezivanem atrakcija, odnosno cikloturiz-ma s ostalim posebnim oblicima turizma poput sportsko-rekreacijskog, kulturnog, enogastronomskog,



agroturizma i slično. Cikloturizam je idealan način da seoska domaćinstva dobiju svoje goste i ostvare prihvatljive prihode za dodatni razvoj (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo/).

Također, stvaranje specijaliziranih agencija za razvoj i promociju cikloturizma dodatno bi otvorilo priliku za razvoj proizvoda. Jedna od glavnih prijetnji za daljnji razvoj cikloturizma je izostanak Progra-ma razvoja cikloturizma te spora prilagodna potrebama turista i izostanak nužnih investicija kojima bi se podigla kvaliteta ponude cikloturizma.

3. Primjena interneta za potrebe cikloturizma 3.1. Teorijska razmatranja

Internet otvara velike mogućnosti za unapređivanje razvoja i kvalitete ponude cikloturzma. Veliki broj potencijalnih cikloturista i ulagača u ovaj oblik turizma koristi upravo internet kao medij za priku-pljanje informacija o rutama, znamenitostima, smještaju, cijenama i uslugama općenito. Kako bi se po-nuda cikloturizma dodatno unaprijedila nije dovoljno imati inovativne i kreativne turističke proizvode već ih je potrebno i komunikacijski prilagoditi ciljnom tržištu. Internet dopušta da ponuda bude vidljiva svima te olakšava upoznavanje s ključnim pojmovima vezanim za cikloturizam.

Internet je najveća svjetska računalna mreža, odnosno globani sustav međusobno povezanih raču-nalnih mreža koje koriste standardni internet protokol (TCP / IP) (Ružić, 2003.) te poslužuje nekoliko milijardi korisnika diljem svijeta. Do danas su razvijeni brojni internetski servisi i sofware aplikacije što omogućava razvoj aktivnosti na internetu, a među najvažnije ubraja se, između ostalih, World Wide Web (skraćeno www ili web) koji se može prevesti kao „svjetska mreža“. Kada se govori o webu posebno je važ-no istaknuti Web 2.0 koji se koristi od 2004. godine i predstavlja novu verziju, odnosno drugu generaciju weba koja omogućuje korisnicima međusobnu interakciju, suradnju i sudjelovanje u kreiranju sadržaja weba. Neki od primjera Web 2.0 su: društvene mreže, blog, video blog, Twiter/microblogging servis, RSS feed, internetski forumi, Instatnt Messaging, Internet Telephony (VOIP, Skype.com) (Ružić i sur., 2009).

Brojne web stranice, servisi, društvene mreže i povezane mobilne aplikacije su nositelji marke-tinških aktivnosti na internetu. Sve je više udruga, tvrtki i agencija koje se odlučuju za izradu web stra-nica kako bi se oglašavali, informirali ili promovirali. Elektronički marketing (e-marketing) način je ostvarenja marketinških aktivnosti tvrtke uz intenzivnu primjenu informacijske i telekomunikacijske (internetske) tehnologije (Panian, 2000.). Većina web stranica u osnovi predstavljaju novi promocijsko-komunikacijski medij tvrtke, jer se na tim stranicama najčešće nalaze informacije o tvrtki i njezinim proizvodima. S obzirom na to da mnoge tvrtke danas putem interneta realiziraju kompletan marketinški program, od kreiranja proizvoda i usluga, preko određivanja cijena do e-distribucije i e-promocije, web stranica se može promatrati kao nositelj e-marketing aktivnosti u turizmu.

Biciklistima je bitno zdravlje, kondicija i prehrana, kao i dobro poznavanje biciklističkih ruta i uslu-ga koje se nude na putovanju. Upravo su mobilne aplikacije korisne za evidentiranje trenutnog fizičkog stanja ili koordinaciju u prostoru. Na tržištu trenutno postoji nekoliko odličnih biciklističkih aplikacija, neke od njih su poznate pod nazivom Strava Cycling, MapMyRIDE + GPS Cycling i Endomondo Sports Tracker Pro (http://malipariz-klakar.com/aplikacije-za-biciklizam). Velika prednost je što su sve osnov-ne verzije aplikacija besplatne i mogu ih koristiti i profesionalni i rekreativni biciklisti. Strava Cycling je aplikacija koja olakšava vožnju, mjeri brzinu otkucaja srca i vodi statistiku za vrijeme vožnje te prosječnu brzinu vožnje. Alternativna GPS aplikacija pod nazivom MapMyRIDE + GPS Cycling precizno snima dnevnu aktivnost te mjeri i pamti pređene rute. Endomondo Sports Tracker Pro posebno je usmjerena aplikacija na vježbe te preporučuje koje vježbe izvoditi i kada ih izvoditi. Kada je u pitanju biciklizam, ova aplikacija prikazuje rute kojima se najčešće vozi u okolici u kojoj se biciklist trenutno nalazi. Velika prednost je i mogućnost uštede baterije pametnog telefona prilikom vožnje te održavanje motiviranosti i evidenciju odrađenih vježbi (http://malipariz-klakar.com/aplikacije-za-biciklizam).

3.2. MetodologijaProvedena analiza trenutnog stanja cikloturizma u Republici Hrvatskoj ukazala je na nepostojanje

specijaliziranih agencija koje bi bili nositelji ponude cikloturizma. Stoga, da se utvrdi u kojoj mjeri se



koristi internet za potrebe cikloturizma kao i kvaliteta online dostupnih materijala za cikloturiste, pro-vedeno je preliminarno (pilot) empirijsko istraživanje razine kvalitete web site-ova ključnih dionika u cikloturizma u Republici Hrvatskoj, odnosno udruga koje se bave promicanjem biciklizma. U cilju pri-kupljanja relevantnih podataka koristio se predloženi model (Tablica 2.) koji se temelji se na prethodnim teorijskim razmatranjima, a obuhvaća elemente grupirane u sljedeće skupine: opće infomacije za ciklotu-riste te web 2.0 tehnologije. Istraživanje je provedeno na namjernom uzorku koji obuhvaća web stranice dviju udruga: Istra Bike (udruge koju su osnovale turističke zajednice i Odjel za turizam Istarske županije posvećena biciklizmu) i web stranicu udruge Pedala kojoj je osnovni cilj upoznati bicikliste s mjestima i rutama pogodnim za uživanje u biciklizmu. Sve informacije za potrebe istraživanja prikupljene su na web stranicama dionika izabranih u uzorku u razdoblju od 25.01. do 30.01.2014. godine.

3.3. Rezultati istraživanja i raspravaVrednovanje kvalitete web stranica prema predloženom modelu prikazano je u Tablici 2.

Tablica 2. Model vrednovanja kvalitete web stranica udruga posvećenih biciklizmu.

Kategorije/ ključni dionici Istra bike Udruga PedalaInformacije za cikloturiste Web katalog/brošure o ponudi cikloturizma + +Informacije o biciklističkim stazama (duljina, podloga, ostale karakteris-tike...) + +

Online karte biciklističkih staza + +Dostupnost podataka prilagođenih za GPS uređaj + +Informacije o pravilima ponašanja (npr. bonton) + +Informacije o prirodnim i kulturnim znamenitostima kraja kroz koji staze prolaze +

Informacije o biciklijadama i sličnim manifestacijama + +Popis smještajnih kapaciteta s bed&bike standardom +Informacije o bike trgovinama +Informacije o bike servisima +Informacije o najmu bicikla +Informacije o mogućnostima povezivanja javnog prijevoza i cikloturizma (vozni redovi vlakova, brodova, broj autobusnog kolodvora, zračne luke, cijene karata i sl.)

+ +

Važni telefonski brojevi (gorska služba spašavanja, policija, hitna pomoć ) +Galerija fotografija +Videoprikaz vožnje po biciklističkim stazama +Informacije o destinaciji +Vremenska prognoza + +Web 2.0 tehnologije Društvene mreže (Facebook) +Twitter +RSS FeedWebblogInternet forumYoutubeMobilni internet + +Mobilne aplikacije za cikloturiste

Izvor: istraživanje autora.



Istraživanje je pokazalo da su na web stranici udruge Istra bike zastupljeni svi ključni sadržaji i in-formacije potrebne cikloturistima kada kreću na putovanje u Istru. S druge strane, na web stranici udru-ge Pedale koja sadrži podatke o biciklističkim stazama po cijeloj Hrvatskoj nedostaju podaci o bike trgo-vinama, servisima, mogućnostima najma bicikla u pojedinim regijama te popis smještajnih kapaciteta s bed&bike standardima, važni telefonski brojevi poput policije, gorke službe spašavanja, hitne pomoći, kao i informacije o destinacijama kuda biciklističke staze prolaze. Pozitivno je što obje udruge imaju na svojim web stranicima za preuzeti podatke o pojedinim biciklističkim stazama dostupe za GPS uređaje.

U skladu sa činjenicom da je web 2.0 tehnologija okosnica e-marketinga, anlizirano je u kojoj mjeri prednosti web 2.0 tehnologije koriste udruge u odabranom uzorku. Vrednovanjem njihovih web stranica utvrđeno je da udruga Istra Bike najviše koristi društvene mreže Facebook i Twiter, dok ostale alate 2.0 tehnologija ne koristi uopće, kao ni udruga Pedala. Također, obje udruge imaju web stranicu prilagođenu mobilnim uređajima.

Online tehnologija, a posebno mogućnosti koje pruža WEB 2.0 olakšavaju pristup potencijalnim turistima, pružaju im brojne korisne informacije koje im omogućuju induvidualno planiranje odmora što je naročito izraženo u cikloturizmu. Također je i neizostavna uloga online tehnologija u odvijanju brojnih marketinških aktivnosti. Međutim, da bi se maksimalno iskoristila online tehnologija, odnosno internet i mogućnosti koje pruža Web 2.0. nužno je dotjerivanje i reorganiziranje u skladu s nastalim promjenama kako bi stranice bile što popularnije i što posjećenije, a naročitu pozornost treba obratiti na kvalitetu sadržaja i olakšavanje korištenje samih stranica i aplikacija te redovito ažuriranje sadržaja.

4. ZaključakNastavak ubrzanog rasta cikloturizma očekuje se i u budućnosti, prvenstveno zbog sve izraženijih

potreba suvremenih potrošača za aktivnim i zdravim te okolišno odgovornim odmorom. Rezultati pro-vedenog preliminarnog istraživanja pokazali su da je nužno intenzivirati upotrebu interneta kao promo-cijsko-komunikacijskog medija, prvenstveno zbog brojnih prednosti web 2.0 tehnologija, koje rezultiraju povećanim brojem web posjetitelja, višim pozicijama na tražilicama, dobivanjem povratne informacije od potrošača i stvaranjem lojalnosti, a posredno može dovesti do bolje prodaje turističkih aranžmana, porasta broja cikloturista u hrvatskim destinacijama i stvaranjem prepoznatljivosti Hrvatske kao među-narodne destinacije za cikolturizam. Također, nužno je povećati obuhvat istraživanja na više ključnih dionika cikloturizma kako bi se dobili relevantniji pokazatelji te na temelju njih definirale ključne smjer-nice za poboljšanje pozicije cikloturizma u internet okruženju.

Literatura1. Blažević, B. (2007). Turizam u gospodarskom sustavu. Opatija, Fakultet za turistički i hotelski

menadžment.2. Čavlek, N.; Bartoluci, M.; Prebežac, P.; Kesar, O.; i sur. (2011). Turizam: ekonomske osnove i

organizacijski sustav. Zagreb, Školska knjiga.3. Chen, L. C.; Lin, S. P.; Kuo, C. M. (2013). “Rural tourism: Marketing strategies for the bed and

breakfast industry in Taiwan”, International Journal of Hospitality Management, vol. 32, 278–286.4. http://malipariz-klakar.com/aplikacije-za-biciklizam/ (02.02.2014.)5. http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-ciklo/ (01.02.2014.)6. Krajnović, A.; Čičin- Šain, D., Predovan, M. (2011). “Strateško upravljanje razvojem ruralnog

turizma – problemi i smjernice”, Oeconomia Jadertina, vol. 1. (1), 30-45.7. Krešić, D.; Miličević, K.; Marković, I. (2010). “Suvremeni turizam – popularni oblici turizma”,

Turizam BiH–časopis za turizam i kulturu življenja, vol.2 (3), 96-111.8. Ružić, D. (2003). E-marketing. Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku.9. Ružić, D.; Biloš, A.; Turkalj, D. (2009).: e-Marketing. II. izmijenjeno i prošireno izdanje. Osijek,

Ekonomski fakultet u Osijeku.10. Tubić, D.; Bosnić, I.; Blažević, Z. (2012). “Biciklističke rute u razvoju sportsko-rekreativnog

turizma Međimurja” U: Zbornik radova 2. Međunarodne konferencije o menadžmentu u turizmu i sportu (ur. Breslauer, N.). Čakovec, Međimursko veleučilište u Čakovcu, str. 263-268.

11. Vrtiprah, V. (2006). “Kulturni resursi kao činitelji ponude u 21. stoljeću. Ekonomska misao i praksa”, vol. 15 (2), 279-296.


Olinka GjigašSuvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca

Primljen: 11.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 25.03.2014. UDK 004:338.48(497.525.1)

Suvremeni trendovi razvoja aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca

Modern trends in application development for tourism and sport – an example from the City of Križevci

Olinka GjigašTuristička zajednica grada Križevaca

Trg Antuna Nemčića 6, 48260 Križevci, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Prateći trendove na međunarodnom turističkom tržištu i zahtjeve suvremenih posjetitelja Križevci su jedan od gradova pionira u primjeni suvremenih tehnologija i razvoju aplikacija u funkciji tu-rizma, kulture i sporta u Republici Hrvatskoj. Udruga P.O.I.N.T iz Križevaca već je 2011. godine pokrenula inicijativu Kodiranje Križevaca (Crisium Code) kojom su fizičkim “kodiranjem” lokacija dvodimenzional-nim bar kodom (QR kod) povezane turističke lokacije i relevantne informacije o njima koje se nalaze na web stranicama projekta.

Turistička zajednica grada Križevaca otišla je korak dalje te je na postojeću i novu smeđu turističku signalizaciju uz QR kodove dodala i oznake (tagove) koje koriste NFC tehnologiju. Grad je tijekom 2013. postao jedna od „Hotspot Croatia“ destinacija u Republici Hrvatskoj sa slobodnim i besplatnim pristupom internetu kojem je cilj ojačati promociju turističkih destinacija i privući nove goste. Sljedeći korak u procesu razvoja suvremenih aplikacija bio je razvoj moderne, interaktivne mobilne aplikacije „Križevci – vrata Prigorja“ završene u prosincu 2013. godine koja korisnicima pruža informacije o Križevcima i okolici te posjetiteljima svih uzrasta olakšava snalaženje i tematski odabir lokacija koje žele posjetiti.

Ključne riječi: turizam, sport, bar kod, QR kod, NFC tehnologija, mobilna aplikacija, Križevci

Abstract: Following the trends on the international tourist market and demands of modern visitors, Križevci is one of the pioneer cities in the use of modern technologies and development of applications in the function of tourism, culture and sport in Croatia.

In 2011, the non-governmental organization P.O.I.N.T from Križevci started the initiative “Coding Križevci” (Crisium Code) by coding various tourist locations in the city with two-dimensional bar code (QR code) and connecting information about them on the project website.

Tourist Board of Križevci went a step further by adding QR codes NFC labels/tags on the existing and new brown tourist signs. In 2013, the city of Križevci became one of the “Hotspot Croatia” destinations providing free and open wireless internet access aiming to strengthen the promotion of tourist destination and attract new visitors. The next step in the process of development of state-of-the-art technologies was a modern, interactive mobile application “Križevci – the door to Prigorje” completed in December 2013. Mobile application is providing users with information about Križevci and surroundings and it facilitates orientation and thematic selection of sites they want to visit.

Key words: tourism, sport, bar code, QR code, NFC technology, mobile application, Križevci



1. UvodU današnje vrijeme internet kao kanal promocije i prodaje turističkih proizvoda ima sve veće zna-

čenje zbog svoje brzine, dostupnosti, mogućnosti oglašavanja te povoljne cijene. To je medij koji se ko-risti u svim fazama putovanja, od potrage za informacijama, planiranja i rezervacije putovanja, kupnje usluga te podjele doživljaja s rodbinom i prijateljima.

Razvojni plan turizma Republike Hrvatske kaže da: „... naglasak u promociji i distribuciji hrvatske turističke ponude treba staviti na tzv. nove medije, odnosno na internet i mobilne uređaje gdje promocija i distribucija moraju postati sustavniji, bolje koordinirani te funkcionalniji” (Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, 2012., 92).

Prateći trendove na turističkom tržištu i zahtjeve suvremenih posjetitelja Križevci su jedan od gra-dova pionira u primjeni suvremenih tehnologija i razvoju aplikacija u funkciji turizma, kulture i sporta u Republici Hrvatskoj. Grad Križevci postao je tijekom 2013. godine jedna od „Hotspot Croatia“ destinaci-ja u Republici Hrvatskoj sa slobodnim i besplatnim pristupom internetu kojem je cilj ojačati promociju turističkih destinacija i privući nove goste.

Ovaj rad podijeljen je na šest poglavlja koja daju pregled aktivnosti i trendova u razvoju aplikacija u funkciji turizma i sporta na primjeru grada Križevaca.

2. Web straniceJedna od prvih aktivnosti u modernoj promociji Turističke zajednice grada Križevaca bila je izrada

web stranica, jer je važna prednost interneta kao medija promocije jednostavna i jeftina izmjena i raz-mjena informacija. Web stranice Turističke zajednice grada Križevaca središnje su mjesto komunikacije s potencijalnim posjeteljima i građanima Križevaca te se u njihovom razvoju vodilo računa o svim ele-mentima: sadržaju, prezentaciji, dizajnu i optimizaciji za web pretraživače.

Turistička zajednica danas posjeduje tri stranice:- Glavna stranica Turističke zajednice: www.tz-krizevci.hr- Stranica manifestacije u organizaciji TZ grada Križevaca: www.spravisce.com- Promotivna stranica mobilne aplikacije: www.vrataprigorja.com

3. QR kodQR kod (engl. Quick Response kod ili brzi odgovor) vrsta je matričnog barkoda. To je dvodimenzio-

nalni kod koji svojom funkcionalnošću nalikuje standardnim bar kodovima, s razlikom da se može čitati putem mobilnog uređaja. QR kod osmišljen je u Japanu u tvrtci Denso Wave (podružnica Toyote), 1994. godine za auto industriju. Sustav je u proteklih desetak godina postao popularan i izvan autoindustrije zbog svoje brze čitljivosti i mogućnosti velike pohrane podataka. Kod se sastoji od crnih modula raspore-đenih u kvadratni uzorak na bijeloj pozadini, a informacije mogu sadržavati razne podatke (npr. binarne, alfanumeričke, i dr.). QR kodove može pročitati svaki mobilni uređaj s fotoaparatom i internet pristupom te aplikacijom za čitanje QR kodova.

QR kodovi su danas gotovo nezamjenjivi pri identifikaciji proizvoda ili usluga, a postali su popu-larni u turizmu, jer omogućuju trenutačni pristup multimedijskom sadržaju na internetu putem mobil-nih telefona. Pronalaženje turističkih informacija, slobodnih parkirnih mjesta, osiguravanje bicikala od krađe, otkrivanje položaja vozila javnog prijevoza samo su neka od mogućnosti korištenja QR kodova.

Prednosti korištenja QR kodova su mnogobrojne. Posjetitelji mogu sami izabrati kada će i koliko dugo obilaziti turističke sadržaje, alati za čitanje i generiranje QR kodova su besplatni, čitljivi su iz bilo kojeg kuta i pri velikim brzinama, otporni su na fizička oštećenja. QR kod može spremiti do 7089 nume-ričkih znakova, 4296 alfanumeričkih znakova i 2953 tzv. binarnih riječi.

Udruga P.O.I.N.T iz Križevaca već je 2011. godine pokrenula inicijativu Kodiranje Križevaca (Cri-sium Code) kojom su fizičkim “kodiranjem” lokacija dvodimenzionalnim bar kodom (QR kod) poveza-ne turističke lokacije i relevantne informacije o njima koje se nalaze na web stranicama projekta www.krizevci.eu. Cilj uvođenja QR kodova bilo je unapređenje turističke promidžbe Križevaca i promocija kulturno-povijesne baštine uz primjenu modernih informacijsko-komunikacijskih tehnologija.



Pločice ili naljepnice s QR kodom postavljene su na frekventne turističke lokacije na području gra-da (gradski bazeni, Glazbena škola Alberta Štrige, Hrvatski dom, Klub kulture Križevci, Art Rock Caffe, Gradska knjižnica, Gradski muzej, Pučko otvoreno učilište, Crkva Sv. Ane, Sinagoga, Crkva Sv. Križa, Puhački orkestar, I. Z. Dijankovečki).

Slika 1. Primjerak QR koda projekta „Kodiranje Križevaca“.

Izvor: Udruga P.O.I.N.T. Križevci, 2012.

Način na koji kôd funkcionira u praksi je sljedeći: turist koji prolazi pokraj lokacije označene QR kodom, fotografira ga mobilnim telefonom, čime mu se na ekranu ponudi jezični izbornik koji nudi pregledavanje sadržaja na engleskom ili hrvatskom jeziku. Nakon odabira jezika, turist dobiva detaljne informacije o lokaciji, slike interijera objekta, priču o povijesti lokacije, program događanja ustanova i mnogobrojne druge informacije ovisno o lokaciji na kojoj se kod nalazi. Turistička zajednica grada Kri-ževaca otišla je godinu dana kasnije korak dalje te je na postojeću i novu smeđu turističku signalizaciju uz QR kodove dodala i oznake (tagove) koje koriste NFC tehnologiju.

4. NFCNFC (engl. Near Field Communication) predstavlja standardiziranu, bežičnu, beskontaktnu teh-

nologiju kratkog dometa koja radi na udaljenostima od samo nekoliko centimetara na frekvenciji od 13.56 Mhz, uz protok podataka od 424 kbps. NFC radi na principu magnetske indukcije koja se stvara između dvije antene uređaja kroz koje se mogu slati električni impulsi, odnosno podaci i napravljena je za intuitivnu, jednostavnu i sigurnu komunikaciju između dva elektronička uređaja. Primjenjuje se kod beskontaktnih transakcija (plaćanje računa, karte za prijevoz), elektroničkih posjetnica (jednostavan i brz prijenos podataka) i pristupa online digitalnim sadržajima.

NFC tehnologija daje mogućnost interakcije s okolinom i informacijama koje se u njoj nalaze i omogućuje mobilnim uređajima „čitanje“ informacija spremljenih u tzv. NFC oznake (tagove), koji mogu biti postavljeni na svakodnevne predmete kao što su plakati, turističke informacije, časopisi, autobusne stanice, vlakove, razna pakiranja proizvoda te može sadržavati web adresu, popust bon, kartu ili raspored autobusa gdje prolaznici mogu dotaknuti svoje telefone, primiti informaciju ili platiti račune.

NFC tehnologija omogućava uređaju da skuplja podatke s NFCtaga ili drugog NFC uređaja na ma-lim udaljenostima (do 4 cm). Koristeći NFC tehnologiju mogu se razmjenjivati tekstovi, slike, linkovi ili neki drugi podaci jednostavno držeći mobilni uređaj u blizini tagova.

Za korištenje NFC tehnologije i očitavanje NFC tagova potrebno je imati mobilni uređaj koji sadrži NFC čip. Većina proizvođača mobilnih uređaja (osim Applea) danas proizvode pametne telefone s NFC čipom, pa je tako moguće koristiti sve Nokijine Symbian Belle i WP modele, Googleov i Samsungov Nexus, Blackberry Bold 9900, HTC, LG i mnoge druge za čitanje NFC tagova s informacijama.

Na području grada Križevaca, uz QR kodove, nalaze se i NFC tagovi na kojima je ponuđen elek-tronički, odnosno multimedijski sadržaj koji vodi na web stranice Turističke zajednice grada Križevaca,



a svaka NFC oznaka (tag) nedvojbeno i jednoznačno ukazuje na pojedino mjesto na web stranici koje odgovara „dekodiranoj“ lokaciji.

Slika 2. Korištenje NFC tehnologije u turističkoj promociji grada Križevaca.

Izvor: Turistička zajednica GradaKriževaca, Križevci, 2012.

5. Mobilna aplikacijaSljedeći korak u procesu razvoja suvremenih aplikacija razvoj je moderne, interaktivne mobilne

aplikacije „Križevci – vrata Prigorja“ završene u prosincu 2013. godine koja korisnicima pruža informa-cije o Križevcima i okolici te posjetiteljima svih uzrasta olakšava snalaženje i tematski odabir lokacija koje žele posjetiti. Aplikacija je četverojezična, na hrvatskom, engleskom, talijanskom i mađarskom jezi-ku te je dostupna u Android operativnom sustavu, dok se planira proširenje na ostale platforme.

Korisnika mobilne aplikacije dočekuje intuitivno i ugodno sučelje s glavnom navigacijom (Slika 3.), od kuda pristupa svim funkcijama aplikacije. Povratak na naslovnicu je lako dostupan s bilo kojeg dijela aplikacije dodirom na tipku „Vodič”. Interaktivna mapa sadrži sve zanimljive lokacije na jednom mjestu. Korisnik filterom može odabrati kategorije lokacija koje želi vidjeti na mapi.

Mobilna aplikacija također uključuje mogućnost ocjenjivanja lokacije za korisnike prijavljene pu-tem društvenih mreža, mogućnost fotografiranja sadržaja i dijeljenja istoga putem društvenih mreža, mogućnost direktne interakcije s kontakt podacima lokacije (slanje e-mail poruke, telefonski poziv na navedeni broj, posjet internet stranici lokacije), mogućnost podjele lokacije na društvenim mrežama (Twitter, Facebook, Foursquare, Google plus).

Mobilna aplikacija dostupna je u Google Play-u kao i na web stranici www.vrataprigorja.com.

Slika 3. Naslovna stranica mobilne aplikacije Križevci – vrata Prigorja.

Izvor: Turistička zajednica grada Križevaca, Križevci, 2012.



6. ZaključakUčinkovitim korištenjem već dostupnih tehnologija te njihovom integracijom u inovativno rješe-

nje dostupno građanima i posjetiteljima grada i okolice, Turistička zajednica grada Križevaca stvorila je dodatnu vrijednost za promociju kulturno-povijesnog nasljeđa i turističkih potencijala grada Križevaca. Korištenjem novih tehnologija obogaćena je i proširena ukupna ponuda destinacije, podignuta je razina prezentacije turističkih resursa destinacije te je očuvana povijesna, kulturna i tradicijska baština.

Radom na razvoju suvremenih aplikacija u funkciji turističke promocije i distribucije koje korisni-cima omogućuju korištenje brojnih tehničkih mogućnosti mobilnih uređaja kao što su ugrađena kamera, geolokacijske usluge, bežični pristup širokopojasnom internetu i druge, Turistička zajednica grada Križe-vaca prati preporuke Glavnog plana i strategije razvoja turizma Republike Hrvatske i njezine marketing koncepcije (Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, 2012., 91) koja zaključuje da se: „Hrvatska mora okrenuti ciljanoj i proaktivnoj komunikaciji te novim komunikacijskim kanalima prilago-đenim navikama i potrebama suvremenih kupaca. Na sve konkurentnijem turističkom tržištu, nadmoćnije će biti, ne bogatije, već kreativnije destinacije”.

Literatura1. European Travel Commission (2008). Handbook on E-marketing for Tourism Destina-

tions. https://pub.unwto.org/WebRoot/Store/Shops/Infoshop/48EA/148E/19AC/BB41/5091/C0A8/0164/579A/080926_handbook_e-marketing_excerpt.pdf (09.02.2014.)

2. European Commission, Enterprise and Industry, European Small Business Portal, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/ (10.02.2014.)

3. Glavni plan i strategija razvoja turizma Republike Hrvatske, Izvještaj 9. Marketing koncepcija turističkog razvoja, 2012., http://www.mint.hr/UserDocsImages/121019-glavni-plan-DHT12.pdf (06.02.2014.)

4. NFC Forum. http://nfc-forum.org/what-is-nfc/about-the-technology/ (06.02.2014.)5. The European Mobile and Mobility Industries Alliance (EMMIA), http://www.mobilise-eu-

rope.mobi/ (10.02.2014.)6. Udruga P.O.I.N.T. https://magda.krizevci.info/trac/crisium-code/wiki/QR%20plo%C4%8Dica

(09.02.2014.)


Tomislav Hublin, Nenad Breslauer, Marija BlažičevićTehnološki razvoj tenisa

Primljen: 24.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 13.03.2014. UDK 796.342

Tehnološki razvoj tenisa

Technological development of tennis

1 Tomislav Hublin, 2 Nenad Breslauer, 3 Marija Blažičević1 Međimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22a, 40000 Čakovec, Hrvatska2 Gospodarska škola Čakovec

V. Nazora 38, 40000 Čakovec, Hrvatska3 Veleučilište u Požegi

Vukovarska 17, 34000 Požega, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Tehnologija u sportu predstavlja određena sredstva kojima se pomaže ljudima, odnosno sportašima da postignu ciljeve vezane uz neki sport ili sportsku aktivnost. Natjecateljski karakter i ekonom-ska ulaganja vezana uz sport dovode do toga da se pokušava unaprijediti praktički svaki segment sporta ne bi li se postigli bolji sportski ili ekonomski rezultati. Upravo je tehnološki razvoj najviše utjecao na promjene koje se događaju u sportu u posljednjih dvadesetak godina. Prije svega, unapređuju se sportska oprema i rekviziti, tehnologija za praćenje natjecanja te se razvija sportska dijagnostika i medicina. U radu će se prikazati razvoj teniskih rekvizita i opreme koja se koristi na natjecanjima te trendovi koji će obilježiti budućnost tenisa.

Ključne riječi: tenis, sportski rekviziti, tehnologija

Abstract: Technology in sports represents certain means that assist people, apropos athletes to achieve goals in relation to sport or some sport activities. Sportsmanship and economic investments related to sport result in constant improvement in basically every segment of sport in order to achieve better sports or eco-nomic results. Technological development had the most influence on the changes that have been happening in sports for the past twenty years or so. First of all, the improvement of sports gear and equipment, further more the technology of monitoring the competitions and the development of spots diagnostics and medicine. The thesis will elaborate the development of tennis equipment and gear which is used at the competitions and the trends that will mark the future of tennis.

Key words: tennis, sports equipment, technology

1. Uvod

Tehnologija u sportu predstavlja određena sredstva kojima se pomaže ljudima, odnosno sportašima da postignu ciljeve vezane uz neki sport ili sportsku aktivnost. Tehnološka sredstva pomažu sportašima da unaprijede vlastiti trening i opću natjecateljsku sposobnost kako bi poboljšali vlastitu izvedbu i rezul-tat. Suvremena tehnologija na različite načine utječe na unapređenje sporta. Prije svega to su:

• razvoj sportske opreme koju sportaši koriste na natjecanjima;• razvoj sportske opreme kojom se unapređuje sustav treninga;



• razvoj opreme za praćenje sportskih natjecanja;• razvoj sustava za analizu sportske aktivnosti;• razvoj sportske dijagnostike:• razvoj tehnologije u sportskoj medicini;• razvoj informatičkih i informacijskih sustava.Oprema koju sportaši koriste na sportskim natjecanjima stalno se unapređuje. Njenom kvalitetom i

karakteristikama pokušava se ostvariti određena prednost pred protivnikom. U počecima mnogih spor-tova poput skijanja, tenisa, biciklizma i slično za izradu rekvizita uglavnom su se koristili teški materijali poput drva i težih metala. Razvojem metalne industrije počelo se eksperimentirati s različitim metalima kao što su aluminij, grafit, titanij, karbon… Komercijalizacijom sporta dolazi do velike borbe među pro-izvođačima koji podizanjem kvalitete proizvoda pokušavaju pridobiti što veći dio tržišta. Ekspanzijom profesionalnog sporta započela je nova era u sportu. Ekonomska strana sporta postaje sve značajnija, igrači potpisuju milijunske ugovore s klubovima, sponzorski natpisi na prednjem dijelu majice vrhun-skih ekipa procjenjuju se na desetke milijuna eura, proizvođači sportske opreme neprestano otvaraju nova tržišta, uvode brojne inovacije, vrše promidžbu svojih proizvoda što utječe i na promidžbu sporta općenito koji postaje stil života i sinonim za zdravi način života. Želja za zaradom dovela je do konku-rentnosti među proizvođačima koji pokušavaju plasirati što korisnije i zanimljivije proizvode na tržište u svim segmentima sporta.

Oprema koja se koristi u sportskom treningu mnogo je raznolikija od one na natjecanjima. Najbolji primjer sportske opreme i rekvizita kojima se unapređuje sustav treninga su moderne teretane u kojima se omogućuje vrlo precizan utjecaj na razvoj raznih sposobnosti s naglaskom na razvoj snage te različita oprema za praćenje stanja sportaša tijekom treninga, poput uređaja za mjerenje frekvencije srca, količine laktata u krvi i sl. Oprema za praćenje natjecanja i rezultata se razvija radi bolje organizacije te povećanja atraktivnosti i popularnosti samog natjecanja, jer se njome omogućuje da gledatelji prime velik broj re-levantnih i zanimljivih informacija, bez obzira prate li natjecanje na licu mjesta, preko televizijskih prije-mnika, interneta ili mobilnih aplikacija. Koristi se i oprema koja pomaže većoj pravednosti natjecanja i to sustavima koji sucima olakšavaju donošenje bitnih odluka. Sustavi za analizu sportske aktivnosti najviše su se unaprijedili razvojem kinetike i kinematike koje omogućuju da sportska aktivnosti i svaki pokret sportaša budu analizirani do sitnih detalja. Tako se raznim modernim video analizama mogu animirati i prikazati brojni parametri koji su od velike važnosti za sportsku izvedbu. Sportska dijagnostika doprinosi preciznom definiranju stanja sportaša, praćenju sportske forme, otkrivanju kvaliteta i nedostatka sporta-ša s obzirom na antropološki status, što između ostalog uključuje dijagnostiku motoričkih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti i morfološkog statusa. Sportska medicina pomaže u održavanju zdravlja, ubr-zavanju procesa oporavka od ozljeda, prevenciji ozljeda i slično. Svi navedeni segmenti razvoja sportske tehnologije ne bi bili mogući bez razvoja informatike.

2. Tehnološka dostignuća u tenisuU tehnološkom smislu tenis se neprestano razvija. Kao jedan od najpopularnijih sportova na svije-

tu financijski je privlačan brojnim sponzorima, što rezultira velikom količinom novca uloženog u svim segmentima ovog sporta. U nastavku rada opisat će se tehnološki napredak teniskih reketa, loptica te tehnologije koja se koristi na profesionalnim natjecanjima.

2.1. Teniski reketiNajveća pažnja i prestiž pri proizvodnji opreme i rekvizita usmjereni su prema proizvodnji reketa.

Prvi teniski reketi proizvodili su se od drva. Imali su manju glavu i bili su tridesetak posto teži od današ-njih reketa. Tehnološki razvoj omogućio je proizvodnju reketa od raznih vrsta metala. Tako su se koristili razni metali poput aluminija, titanija, grafita, karbona i slično. Proizvodnja teniskih reketa neprestano doživljava novosti. Razvojem novih materijala unapređuje se i kvaliteta reketa na natjecanjima svih razi-na od dječjih reketa do profesionalnih i rekreativnih. U profesionalnom tenisu pokušava se razviti reket koji omogućuje optimalnu kombinaciju snage, brzine i rotacije. Rekreativni tenis u prvi plan stavlja lakše rekete koji pružaju što ugodniji osjećaj igre, smanjuju mogućnost nastanka ozljeda te „opraštaju pogreš-



ke“. Za djecu se proizvode reketi svih dimenzija kako bi im se omogućila jednostavna manipulacija (Cro-ss, 2003.). Najnoviji trend mogla bi postati upotreba tzv. „pametnih reketa“. Prvi ovakav reket predstavio je Babolat, francuski proizvođač teniske opreme i rekvizita. Reket ima ugrađeni sustav koji bilježi broj odigranih udaraca, koliko puta je svaki udarac odigran s određenom rotacijom, s kojim dijelom reketa, kojom snagom i slično. Na kraju treninga USB kablom podaci se jednostavno prebacuju na mobitel ili tablet te se pomoću aplikacije vrši analiza. Aplikacija omogućuje spremanje svakog pojedinog treninga, pa se na taj način može vršiti praćenje i kontrola trenažnog procesa. Reket s ugrađenim čipom za pra-ćenje istih je performansa kao uobičajeni reket. Ovaj reket odobrila je i svjetska teniska federacija te se njime može igrati i na profesionalnim turnirima s tim da se tijekom teniskog meča ne smiju prenositi i analizirati podaci. Ovi podaci mogu pomoći i igraču i treneru da dobiju detaljniji uvid o stvarima koje se događaju tijekom igre. Za sada ni jedan profesionalni tenisač ne igra s ovakvim reketom na turnirima. Pošto je ovo prvi reket takve vrste u svijetu za pretpostaviti je da će se ova tehnologija razvijati i dalje s uvidom u sve detaljnije performanse teniske igre.

2.2. Teniske lopticeRazvoj teniskih loptica najviše je utjecao na pristup poduci tenisa. Konkurentnost raznih programa

treninga koje nude ostali sportovi primorala je i teniske stručnjake da promijene sustav treniranja djece koji je trebao postati atraktivniji i zanimljiviji. Razvoj tehnologije to je i omogućio. Do nedavno su djeca igrala s preteškim reketima koje nisu mogli kontrolirati i teniskim lopticama koje su skakale previsoko te su im često bile izvan dosega. Zbog toga je trening često bio nedinamičan, a mnoga su djeca morala učiti tenis i po nekoliko godina prije nego bi mogli igrati poene. Zato se krenulo s proizvodnjom manjih re-keta i prilagođenih loptica koje su lakše, imaju niži odskok te su prilagođene veličinom. Ovaj se program u svijetu provodi pod nazivom „Play and stay“ tenis (ITF, 2012.). Smisao ideje je tenis i teniski trening učiniti zanimljivim i zabavnim za sve, s naglaskom na najmlađe populacije. Učenje tenisa odvija se kroz igru s puno više uspješno izvedenih udaraca i odigranih poena. Koncept je temeljen na prilagodbu uvjeta djeci. Tako su tereni smanjeni, loptice su sporije i mekše, a reketi lakši i manji. Manji teniski teren zapra-vo omogućava djeci da igraju tenis sličan profesionalnom tenisu. Profesionalni tenisači tijekom kretanja na loptu u prosjeku naprave tri do šest koraka nakon kojih odigravaju udarac. Na prilagođenim terenima za djecu pokušavaju im se približiti uvjeti igranja, tako da i djeca do osam godina starosti igraju u uvje-tima u kojima im treba podjednaki broj koraka da bi se namjestili na loptu.

Loptice kojima igraju djeca, tzv. crvena, narančasta i zelena lopta, prilagođene su svojom veličinom, brzinom i visinom odskoka te stoga djeca mogu odigravati veći broj udaraca u ugodnoj zoni. S klasičnim teniskim loptama djeca su češće udarala lopticu iznad visine ramena te je stoga dolazilo do problema s tehnikom. Postoje tri vrste dječjih loptica. Crvena lopta namijenjena je najmlađim uzrastima, odnosno djeci do osam godina starosti. Ovakva lopta je pedeset posto sporija od klasične teniske lopte, nešto je veća i ima niži odskok. S crvenom loptom igra se na mini teniskom terenu koji je omeđen uzdužnim linijama za igru parova, dok se u sredinu između njih postavlja mreža prilagođenih dimenzija. Naran-časta lopta koristi se za midi tenis koji se igra na skraćenom teniskom terenu s nižom mrežom. Lopta je podjednakih dimenzija kao i klasična teniska loptica, ali je trideset i tri posto sporija te ima niži odskok. Ovom loptom preporuča se igra djeci od devet godina starosti i mlađoj. Zelena lopta koristi se za igru na terenu klasičnih dimenzija. Lopta je dvadeset i pet posto sporija od klasične, nižeg odskoka i pre-poručljiva za djecu do deset godina starosti. Na profesionalnoj razini koristi se nekoliko tipova loptica. Standardna lopta, nazvana tip 2, primjerena je igri na svim podlogama. Loptica tipa 1 je nešto brža i tvrđa i predviđena je za igru na sporijim podlogama, dok je lopta tipa 3 nešto veća i sporija i predviđena je za igru na bržim podlogama. Pravilima tenisa dopuštena je upotreba loptice koja je posebno prilagođena igri na većim nadmorskim visinama.

2.3. Oprema na profesionalnim natjecanjimaŠto se tiče teniskih natjecanja, najveći novitet u posljednjih nekoliko godina je uvođenje Hawk-eye

tehnologije ili u prijevodu „oka sokolovog“. Ovaj sustav pomaže teniskim sucima da kod spornih lopti provjere ispravnost donesene odluke. Ovaj sustav radi na principu vizualnih i vremenskih informacija



dobivenih od više high-speed kamera postavljenih na različite dijelove terena. U tenisu ovaj sustav koristi deset kamera. Brzina snimanja ovih kamera je pedeset i dva isječka u sekundi. Da bi se dobio 3D prikaz leta teniske loptice za svaki isječak koriste se minimalno dvije kamere. Softver koji je razvijen za ovu vr-stu pomoći sucima sadrži podatke o uvjetima u kojima se odvija teniski meč (Collins i Evans, 2008.). Na temelju njih te podataka dobivenih od kamera softver može predvidjeti i projicirati let lopte. Do sada se ovaj sustav u teniskoj praksi pokazao kao vrlo dobar. Od 2006. godine kad je prvi put korišten u profesi-onalnom tenisu do danas bilo je određenih kontraverzi vezanih uz ovaj sustav, no stalno je poboljšavan te danas radi gotovo savršeno. Prema pravilima profesionalnog tenisa svaki igrač tijekom jednog seta može tri puta koristiti „oko sokolovo“ kad smatra da je odluka sudaca bila pogrešna. Jednu dodatnu provjeru svaki igrač dobiva ako set ulazi u tie-break. Provjere se ne mogu prenositi u naredni set. Na grand slam turnirima na kojim nema tie-breaka u završnom setu igrači kod rezultata 6:6 dobivaju po tri nove pro-vjere (ITF, 2014).

3. ZaključakS jedne strane tehnološki razvoj prati trenažne i natjecateljske potrebe sporta, dok s druge strane

sport prati mogućnosti koje nudi tehnološki napredak. Zbog toga je i Međunarodna teniska federacija prilagodila pravila tenisa i dopustila da se tijekom natjecanja koriste različiti uređaji, oprema i rekviziti koji pomažu kod prikupljanja informacija koje mogu unaprijediti sport i igru. Zbog toga je za očekivati da će suvremena tehnologija imati još veći utjecaj u svim sportovima pa tako i u tenisu. Pravilima će se pokušati zadržati tradicionalnost tenisa, dok će tehnologija pomoći da tenisači, rekreativci, djeca, treneri, gledatelji i ostali uživaju u praćenju i sudjelovanju u trenažnom procesu.

Literatura1. Collins, H., Evans R. (2008). „Public understanding of technology with special reference to

Hawk-Eye“, Public Understanding of Science, vol. 17(3), 283-308.2. Cross, R. (2003). „Properties of tennis equipment: balls that bite, rackets that don’t vibrate and

strings don’t make any difference“, Tennis Science & Technology 2 (ur. Miller, S.). London, ITF, str. 17-30.

3. ITF (2012). Tennis 10´s. Guide to Organising 10 & Under Competition. London, ITF Ltd .4. ITF (2014). Rules of Tennis. London. ITF Ltd.


Adrienn SkropSemantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services

Accepted: 12.02.2014. Original scientific paperReviewed: 13.03.2014. UDC 025.4.036:004

Semantic analysis based search and retrieval system for discovering tourism services

Adrienn SkropDepartment of Computer Science and Systems Technology, University of Pannonia

8200 Veszprém, Egyetem u. 10. Hungarye-mail: [email protected]

Abstract: This paper presents research results obtained within the ÉLMÉNY2MAX project by ap-plying semantic analysis based search and retrieval technologies in order to discover tourism services. The ÉLMÉNY2MAX system is designed to find tourism services packages that are close to each other in time and space according to users’ preferences. The present paper is a detailed description of the information search and retrieval component of the ÉLMÉNY2MAX system. This part of the system recommends services us-ing information provided by websites, portals and databases. Relevant information is located by semantic analysis based search technology. Tourism services relevant to user preferences are determined using novel information retrieval models that are capable of changing system categoricity at low computational costs.

Keywords: information search and retrieval, semantic search, vector space model, hyperbolic geom-etry, similarity measures

1. Introduction

As it is well-known, the web has become one of the most popular Internet applications both for users and information providers. The information stored on Web pages can be categorized in several categories being used by a typical target user group. One important category is the category of tourism related services, which includes the Web pages of e.g. hotels, local attractions, festivals etc.. As a result, many people use the Web to prepare for a self-organized holiday. These users visit web sites to find accommodation, restaurants, travel information, programs, maps etc. The primary aim of a user is to organize a holiday that best meets his/her preferences. Preference may include several factors e.g. price, time interval and quality. It is difficult and time consuming to visit many Web pages to compare offers and to take into consideration as many factors as possible.

2. ÉLMÉNY2MAXTo overcome those difficulties which occur in the organization of programs or holidays the

ÉLMÉNY2MAX system was designed and implemented. This work was carried out through the project ÉLMÉNY2MAX–Development of a search and browse system to locate and assist the participation of tourist services close to each other in time and space by a project consortium.

The ÉLMÉNY2MAX system provides personalized service for tourists by offering program pac-kages that satisfy users’ preferences. The goal of the system is to collect Web based information and ser-vices and to associate them using advanced technologies and mathematical models. On the one hand the system uses a user defined profile to identify relevant services. On the other hand social network and web calendar data is used to refine results, if available. The ÉLMÉNY2MAX system integrates many software components. The present paper presents the search and retrieval module of the system.



3. Search and retrieval module

The search and retrieval module is responsible for discovering tourism related Web pages and collecting relevant data. To locate relevant data, semantic analysis based search technology is used. As opposed to keyword based information-retrieval, more precise results can be obtained. Novel crawler technologies are used to collect and classify free time activities.

The application consists of a number of computer program modules written in several languages as well as related documentation. Figure 1 shows the architecture of the module.

The task of the Metasearch engine is to discover and process tourism related relevant Web sites. It is implemented as a conventional keyword based Metasearch engine. Metasearch engines are search engines that search other engines (Croft et al, 2010). They submit the search query to several other search engines and return a summary of the results. This strategy gives the search a broader scope than sear-ching a single search engine. The implemented Metasearch engine uses the hit list of Google1 and Bing2.

The Crawler module investigates the structure of Web sites, determines those pages of Web sites that contain relevant data, and indexes these pages using keywords.

Figure 1. Architecture of the search and retrieval module.

1 http://www.google.com/2 http://www.bing.com/



The Semantic search module is responsible for the automated processing of Web pages that were identified by the Crawler module. Using this module relevant data items are located and inserted into the Activity database. Missing or inaccurate data is approximated using different methodologies.

The Ranking module matches user profiles and tourism services. It uses mathematical models to define similarity. Similarity is defined as a kind of distance. Based on this mathematical distance the system can determine whether user profiles and tourism activities/services are close enough. Several mathematical models are used to calculate similarity; thereby the degree of relevance is adjustable.

4. MethodsIn this section the methods used by the ranking module are presented.

4.1. Vector space information-retrieval (IR)The ÉLMÉNY2MAX system introduces a new concept called experience index. The experience in-

dex determines the similarity between a user profile–hereinafter Profile -and touristic activities–here-inafter Activity–in the Activity database. Experience index is a real number. It takes values on the 0-1 interval.

In order to determine experience index a mathematical model of Profile and Activity is necessary. The vector space model proved to be applicable (Baeza-Yates and Ribeiro-Neto, 1999).

In this model user Profiles and Activities are represented as vectors. The similarity of Profile vectors and Activity vectors are determined using similarity measures. If the similarity i.e. the experience index is higher than a predefined threshold value, the Activity might interest the user.

As a first step the ÉLMÉNY2MAX vector space is defined. In ÉLMÉNY2MAX ontology is used to index Profiles and Activities. The ontology contains tourism related vocabulary organized into a hierar-chy. Figure 2 shows a fraction of the ontology. The implemented ontology has 225 labels.

Figure 2. Ontology.ACTIVITY DATABASE

CULTURAL EVENT

HELTH & LIFESTYLE...

WELLNESS

SAUNA

User Profiles are indexed by ontology labels. Each label takes a user defined value. The value is a real number on the 0-1 interval. Activities are indexed the same way. Based on these considerations, ontology labels are used as the dimensions of the vector space. In the vector space Profiles and Activities are represented as vectors.

Given a finite set L of ontology labels L = {l1, ..., li, ..., ln}. Any activity Aj is assigned a vector vj , and any Profile Pk is assigned a vector vk of finite real numbers, as follows:

vj = (wij)i=1,...,n = (w1j, ..., wij, ..., wnj)vk = (wik)i=1,...,n = (w1k, ..., wik, ..., wnk)



The weight wij is interpreted as an extent to which the label li characterises an Activity or a Profile.An Activity Aj is represented to a user having Profile Pk if the Activity and the Profile are similar

enough, i.e. a similarity measure Sjk between the Activity vector vj and the Profile vector vk is over some threshold K, i.e.

Sjk = s(vj, vk) > K

The following similarity measures are implemented in the application to calculate experience index:• Dot product:

• Cosine measure:

• Dice’s coefficient:

• Jaccard’s coefficient:

4.2. Hyperbolic information-retrievalIn the vector space model the feature space is mathematically modelled by the orthonormal Eucli-

dean space. In the hyperbolic information-retrieval model the vector space is defined over the Cayley-Klein Hyperbolic Geometry (Anderson, 1999). In hyperbolic IR the similarity measure is derived from the hyperbolic distance (Góth and Skrop, 2005).

In the ÉLMÉNY2MAX system the hyperbolic model is implemented, too, to calculate experience index. Profile vectors and Activity vectors are same as for the vector space model. The hyperbolic simila-rity measure is defined as follows:

where and , i.e. the Euclidean distance of the Profile and Activity vector.

In the hyperbolic model the ranking order of the Activities is the same as in the vector model. However, thanks to the distinct categoricity of the measures–the degree of similarity is different. This property can be used to adjust similarity measurement according to preferences.

4.3. Interaction information-retrievalBesides the vector space models other techniques were investigated to calculate the experience in-

dex. Interaction information-retrieval (I2R) model (Dominich, 2003) proved to be applicable, too. Clu-stering is a well-known technique applied in IR. It is typically used to group documents to be searched. A special case of clustering is adaptive clustering i.e., a clustering in which the cluster structure is being developed under or is being influenced by an interaction with the user. One way of conceiving adaptive clustering is to adopt a connectionist-based view.

In the ÉLMÉNY2MAX application the experience index calculation using adaptive clustering is implemented as follows. Any Activity is represented by an object. An object oi, i = 1, 2, ..., M, is assigned a set of identifiers. Identifiers are predefined ontology labels lik, k = 1, 2, ..., ni. There are weighted and directed links between any pair (oi, oj), i ≠ j, of objects.



The one is the relative frequency denoted by wijp of a term given an Activity, i.e., the ratio between the relevance rijp of ontology label ljp in Activity object oi, and the length ni of oi, i.e. total number of on-tology labels assigned to oi:

The other weight is the extent to which a given ontology label reflects the characteristic of an Ac-tivity, i.e., the inverse document frequency. If rikj denotes the relevance of label lik in oj, and dfik is the number of Activities that can be indexed by label lik, then wikj is given by the inverse document frequency formula, and thus represents the extent to which lik reflects the characteristic of oj:

The other two connections–in the opposite direction–have the same meaning as above: wjik corres-ponds to wijp, while wjpi corresponds to wikj. Figure 3 shows the connections between object pairs.

Figure 3. Connections between object pairs.

lik

ljp

oi

oj

wikj wijp wjpi wjik

The Activities are represented as an interconnected network; every Activity is linked to every other Activity. The user Profile is conceived as being an object, too. It is interconnected with the already inter-connected Activities causing some of the already existing connections to change because of the change of M and dfik. The objects are conceived as being a network of artificial neurons in which a spreading of activation takes place according to a winner takes all strategy. The activation is initiated at the Profile, and spreads over along the strongest connection thus passing on to another neuron, and so on. The strength of the connection between any pair (oi, oj), i ≠ i, of objects, and thus between the Profile and another Activity object oi is defined as follows:

After a number of steps the spreading of activation reaches an object that was already affected. This is analogous to a local memory recalled by the Profile. Those Activities are said to be interesting regar-ding to the user Profile which belongs to the same circle. The corresponding Activities are ranked in the order of maximal activation, i.e. the experience index.

5. ConclusionThe ÉLMÉNY2MAX system was develop to help tourists finding relevant free-time activities, or-

ganizing holidays etc.. One of the most important components of the system is the search and retrieval module. It is responsible for discovering and offering tourism related activities that may satisfy users’ preferences. The similarity between Activities and user Profiles is determined by using the experience index. The experience index is determined by using different mathematical models and similarity mea-sures. Thanks to the distinct categoricity of different measures the degree of similarity is easily adjustable according to preferences.



The experimental ÉLMÉNY2MAX system is available at http://elmenymax.dcs.uni-pannon.hu:4000/. The system can be improved by using a number of specific mathematical models and by imple-menting development proposals arising from the use of the ÉLMÉNY2MAX system.

6. AcknowledgementsThis research has been supported by the European Union and Hungary and co-financed by the

European Social Fund through the project GOP-1.1.1-11-2011-0029. Thanks go to B.Sc. students for helping us implementing the computer program.

References1. Anderson, J.W. (1999). Hyperbolic Geometry. Springer Verlag, New York.2. Baeza-Yates, R., and Ribeiro-Neto, B. (1999). Modern information retrieval. New York: ACM

press.3. Croft, W. B., Metzler, D., & Strohman, T. (2010). Search engines: Information retrieval in prac-

tice (p. 283). Reading: Addison-Wesley.4. Dominich, S. (2003). „Connectionist interaction information retrieval.” Information processing

& management, vol. 39(2), 167-193.5. Dominich, S., Skrop, A., and Tuza, ZS. (2006). Formal Theory of Connectionist Web Retrieval.

In: Crestani, F. et al. (eds.) Soft Computing in Web Information Retrieval, Springer Verlag, pp. 161-194. ISBN: 3-540-31588-8.

6. Góth, J., Skrop, A. (2005). „Varying retrieval categoricity using hyperbolic geometry”. Informa-tion Retrieval, vol. 8(2), 265-283.

STRUČNI RADOVI VEZANI UZ TEMU ODRŽIVOG RAZVOJA


Sarajko Baksa, Petra MagićKonstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca


Konstrukcijski čimbenici kvalitete javne rasvjete grada Čakovca

Structural factors of the quality of public lighting in the town Čakovec

1 Sarajko Baksa, 2 Petra Magić1 Međimursko veleučilište u Čakovcu

Bana Josipa Jelačića 22 a, Čakovec, Hrvatska2 studentica Međimurskog veleučilišta u Čakovcu


Sažetak: Proučavanjem raznovrsnih zakonskih akata ustvrdilo se kako je potrebno da svaka ulica mora biti propisno osvijetljena te da javna rasvjeta mora biti potpuno tehnički i funkcionalno ispravna. Također, utvrđena je i činjenica prekomjerne osvijetljenosti pojedinih dijelova naselja, isto kao i spoznaja da se i dalje na pojedinim mjestima koriste stare i tehnološki dotrajale žarulje, koje u znatnoj mjeri pridon-ose zagađenju okoliša. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju jedan od čimbenika promjena bili su i konstrukcijski čimbenici javne rasvjete, odnosno nabava jeftinijih, komercijalnijih te nadasve okolišu korisnijih rasvjetnih tijela. Jedan od rijetkih gradova koji je tu promjenu odlučio prisvojiti, izmijeniti dotra-jale rasvjetne segmente javne rasvjete te na taj način svojim građanima omogućiti zdraviji, kvalitetniji i humaniji način života, je i grad Čakovec.

Ključne riječi: javna rasvjeta, osvijetljenost, rasvjetna tijela, prometnice, trgovi

Abstract: Having studied various legal acts it has been established that it is necessary for each street to be properly lit and public lighting must be fully technically and functionally accurate. Excessive brightness of certain parts of settlements has been also established, as well as the fact that old and dilapidated light bulbs are still used in some places, which significantly contributes to environmental pollution. By Croatian acces-sion to the European Union, one of the requirements of change were structural factors of public lighting, i.e. the acquisition of cheaper, more commercial and above all more environmentally friendly lighting solutions. One of the few cities that has decided to follow these requirements, modify the dilapidated lighting fittings and thereby enable its citizens to live healthier, better and more humane life, is the town of Čakovec.

Key words: public lighting, brightness, lighting fixtures, roads, squares

1. Uvod

Prvobitna, glavna i jedina funkcija javne rasvjete bila je da ona treba osigurati sigurno kretanje i udoban osjećaj pješaka i vozila na prometnicama (cestovna rasvjeta), kao i sigurnu i ugodnu atmosferu na trgovima i javnim prostorima (pješačka rasvjeta).

U drugoj polovici 20. stoljeća, uz veliki doprinos Philipsovog istraživačkog centra u Eindhovenu, Međunarodna svjetlotehnička komisija (CIE) i europska normizacijska tijela definirala su minimalne tehničke uvjete za pješačku i cestovnu rasvjetu, iza koje stoji da pješaci imaju potrebu dovoljne rasvjete za prepoznavanje osobe koja im se približava s dovoljne udaljenosti. U većini slučajeva za siguran osjećaj pješaka noću potrebna je vertikalna semicilindrična (semicilindrična rasvijetljenost izražena u lx) rasvi-



jetljenost u zonama kretanja pješaka između 5 i 10 luxa (lux–mjerna jedinica za svijetlost). Što se tiče vozača, kao i ostalih sudionika u prometu koji za to koriste cestovna motorna vozila, oni imaju potrebu dobre rasvijetljenosti segmenta ceste na udaljenosti 60 i više metara od vozila te u neposrednoj okolini ceste koji nisu u dometu kratkih svjetala automobila. Rasvijetljenost tih segmenata ceste osigurava pra-vovremeno uočavanje i prevenciju razmjerno učestalih pojavnosti opasnih situacija unutar prometnog okruženja (www.regea.org, 2013.).

Dokazano je da je domet samih kratkih svjetala u mnogim slučajevima kraći od zaustavnog puta vozila. Osvijetljenost ceste također doprinosi smanjenju blještanja farova vozila koja dolaze u susret, a time i u znatnoj mjeri reducira njihov negativan utjecaj na vizualno snalaženje vozača u prometu. U većini slučajeva na prometnici je potrebna sjajnost kolnika između 1 i 2 cd/m2 (otprilike 10 do 20 luxa horizontalne rasvijetljenosti).

Također je potrebna i kontrola ravnomjernosti rasvijetljenosti. Ukoliko se pojavljuju tamne zone sjajnosti ispod 40% srednje sjajnosti kolnika ceste, rezultat su iznimno opasne ergonomijske situacije na prometnicama. Suvremene cestovne svjetiljke osiguravaju i do 70% veću ravnomjernost rasvijetljenosti te je cesta time punom duljinom sigurnija za odvijanje prometa (http://www.enlight-project.eu/, 2013.).

U Hrvatskoj je sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća korišten koncept rasvjete ceste sa svakog drugog stupa distributivne električne mreže glede ušteda u investiciji, što je u konačnici rezultiralo ne-propisnom rasvjetom, s velikim tamnim neosvjetljenim segmentima koji cestu koji puta čine nesigurni-jom od nerasvijetljene prometnice (Gostimir i sur., 2009.).

Optimalna rasvjeta prometnice reducira opasan efekt blještanja kratkih svjetala vozila koja dolaze iz suprotnog smjera, a ujedno utječe i na pozitivnu financijsku održivost glede eliminiranja pretjerane osvijetljenosti kolnika koja se pojavljuje u praksi.

2. Projektiranje javne rasvjeteProjektiranje javne rasvjete potrebno je uskladiti s normama te se predlaže primjena EU normi iz

područja javne, odnosno cestovne rasvjete. Kod projektiranja je od iznimnog značenja utvrditi, između ostaloga i lokacije stupova (tzv. korak) te orijentaciju svjetiljki s obzirom na njihove svjetlo-tehničke ka-rakteristike, uzimajući u obzir sve kriterije kakvoće koji su nužni unutar segmenta javne rasvjete.

Osnovne preporuke za učinkovitu javnu rasvjetu i dinamičke uštede su:• korištenje učinkovitih izvora svjetla (napredne tehnologije)• korištenje učinkovitih žarulja (svjetlosno zagađenje)• projektiranje javne rasvjete u skladu s normama• učinkovito upravljanje javnom rasvjetom• praćenje troškova i potrošnje javne rasvjete i• redovito održavanje.Važna preporuka za sve gradove i općine jest uspostava baze podataka koja sadržava sve tehno-

ekonomske parametre, kao i lokacije (pozicije stupova) objedinjene u registru javne rasvjete. Takva baza sadržava popis ulica, popis mjernih mjesta, popis stupova, uklopno stanje, listu događaja, mjesečne troš-kove i potrošnju. Uspostava takve baze podataka omogućava kontrolu potrošnje, smanjenje troškova održavanja te je u funkciji olakšavanja planiranja budućih potreba i proširenja sustava rasvjete. Također je potrebno troškovno i energetski pratiti parametre potrošnje, eventualnu promjenu tarifnog modela i promtno reagirati uslijed tehničko-ekonomskih promjena na tržištu (http://www.telektra.hr/javna-ras-vjeta.html, 2013.).

3. Čimbenici kvalitete javne rasvjete grada ČakovcaDiljem Repubike Hrvatske već se uvelike primjenjuje novi sustav javne rasvjete sa svjetiljkama koje

daju isti svjetlosni učinak kao dosadašnje, no uz manju potrošnju energije i manje raspršivanje svjetlosti prema nebu. To, između ostalog, propisuje i novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja čiji je cilj zaštita ljudskog zdravlja od štetnog utjecaja svjetlosnog onečišćenja i povratnog blještanja svjetla s javnih



površina, ali u konačnici i manja potrošnja električne energije, kao i povećanje sigurnosti unutar cestov-nog prometnog okružja (www.hep.hr/, 2013.).

3.1. Postojeće stanje sustava javne rasvjeteSustav javne rasvjete grada Čakovca obuhvaća prostor grada Čakovca i njemu pripadajućih 12 pri-

gradskih naselja, koji se rasprostiru na ukupnoj površini od cca. 73 km2 s populacijom od približno 27.780 stanovnika (www.cakovec.hr, 2014.).

Grad Čakovec je prostorno gledano jedna kompaktna cjelina s pojedinim okolnim, već pripojenim gradskim naseljima, a s ostalim dislociranim je u čvrstoj ekonomskoj i prometnoj povezanosti. Na Slici 1. prikazan je dio sustava svjetiljki javna rasvjete grada Čakovca.

Slika 1. Primjeri javnih rasvjeta u Čakovcu.

a) b) c)

3.2. Tehničke karakteristike sustava za napajanjeNa analiziranom području grada Čakovca instalirano je ukupno 79 trafostanica iz kojih se napajaju

svi sutavi javne rasvjete grada. Svaka od trafostanica ima zaseban blok javne rasvjete s instaliranim su-stavom za mjerenje potrošnje električne energije, kao i pripadni sustav za upravljanje istim. Na mjestima gdje to tehničko-tehnološke mogućnosti dozvoljavaju izvodi se izmještanje postojeće mjerne opreme izvan navedenih trafostanica unutar samostojećih poliesterskih OJR ormarića, glede učinkovitijeg pri-stupa mjernim podacima.

Navedenom radnjom je omogućen nesmetan pristup upravljanju, kontroli i nadzoru navedenog sustava krajnjem korisniku, tj. gradu, odnosno timu za održavanje i servisiranje sustava. Tom radnjom omogućena je kontrola i nadzor nad sustavom, te brža i pravovremena intervencija u navedeni sustav kada se ukaže potreba za preventivnim ili radnim djelovanjem.

3.3. Tehničke karakteristike sustava javne rasvjeteNa navedenom, promatranom području grada Čakovca instalirano je ukupno 2622 rasvjetnih tijela.

Veći dio ugrađenih i montiranih rasvjetnih tijela je starije generacije sa zastarijelim živinim žaruljama različitih snaga, dok se u novije vrijeme ubrzano započelo s projektiranjem i izvođenjem sustava javne rasvjete rasvjetnim tijelima s natrijevim i fl uo kompaktnim žaruljama. Također postojeći sustav rasvjet-nih tijela svojim ukupnim karakteristikama samo dijelomično udovoljava karakteru i količini prometa koji se odvija unutar prometnica uz koje se sustav rasvjete u najvećem djelu nalazi.

Određeni broj rasvjetnih tijela je neodgovarajućeg dizajna, glede oblika sjenila, nezaštićene, te polu-zaštićene, tako da svjetlost emitiraju u svim smjerovima, pa stoga uzrokuju neželjeno svjetlosno zagađe-



nje. Posljedice svjetlosnog zagađenja su višestruke, od posljedica za okoliš, promet, područja ekonomije, sigurnosti i zdravlja.

Temeljem navedenog, karakteristike sustava javne rasvjete podjeljene su u dvije skupine:• Grad Čakovec–sustav javne rasvjete je cestovnog i parkovnog tipa u kojem prevladavaju

svjetiljke sa živinim žaruljama snage od 125 do 400W i u manjem dijelu svjetiljke s natrijevim žaruljama snage od 70 do 250 W, što je vidljivo i sa Slike 2. Veći dio svjetiljki javne rasvjete montiran je na zasebne stupove koji su metalni ili armirano betonski, dok je dio svjetiljki mon-tiran na navedene tipove nosača zajedno sa zračnom niskonaponskom kabelskom mrežom. U posljednje vrijeme počelo se s projektiranjem i uporabom svjetiljki s natrijevim žaruljama manjih snaga i boljih svjetlosnih karakteristika te su svi novoizvedeni sustavi javne rasvjete na novootvorenim ulicama i pojedinim novim zonama u gradu izvedeni sa svjetiljkama s natrije-vim žaruljama.

• Prigradska naselja–sustav javne rasvjete je prometnog tipa u kojem prevladavaju svjetiljke sa živinim žaruljama snage 125 W, a u manjem dijelu svjetiljke s natrijevim žaruljama snage od 70 do 150W. Veći dio svjetiljki javne rasvjete montiran je na zasebne stupove metalne ili armirano betonske konstrukcije zajedno sa zračnom niskonaponskom kabelskom mrežom. Unutar prigradskih naselja, kao i u samom gradu Čakovcu u novije vrijeme započelo se s projektiran-jem i uporabom svjetiljki s natrijevim žaruljama manjih snaga i boljih svjetlosnih karakteris-tika. Svi novoizvedeni sustavi javne rasvjete na novootvorenim ulicama prigradskih naselja na taj način izvedeni su sa svjetiljkama s natrijevim žaruljama.

Slika 2. Primjeri raznovrsnih javnih rasvjeta unutar područja grada Čakovca.

Unutar Tablice 1. vidljiv je udio pojedinih tipova žarulja prema broju za grad Čakovec, u Tablici 2. nalazi se udio pojedinih tipova žarulja prema udjelu snage za grad Čakovec, a u Tablici 3. vidljiva je struktura tipova svjetiljki prema tipu izvora svjetlosti za sam grad Čakovec i prigradska naselja (Hep-esco, 2008.).

Tablica 1. Udio pojedinih tipova žarulja prema broju za grad Čakovec.

Vrsta žaruljeSnaga žarulje

(W)Broj žarulja

(kom)Udio 1 (%)

Broj istovrsnih žarulja (kom)

Udio 2 (%)

HQI 400 W 18 0,963 18 0,97VTFE 125 W 356 10,048

1290 69,02VTFE 250 W 283 15,142VTFE 400 W 651 34,831



NaVT 70 W 193 10,326

561 30,01NaVT 150 W 67 3,585NaVT 250 W 300 16,051NaVT 400 W 1 0,054

SVEUKUPNO: 1869 100,000 1869 100,00

Tablica 2. Udio pojedinih tipova žarulja prema udjelu snage za Grad Čakovec.

Vrsta žaruljeSnaga žarulje

(W)Broj žarulja

(kom)Potrošnja (W)

Potrošnja ukupno (W)

Udio Snage (%)

HQI 400 W 18 425 7.650 1,473VTFE 125 W 356 137 48.772 9,390VTFE 250 W 283 267 75.561 14,548VTFE 400 W 651 425 276.675 53,267NaVT 70 W 193 83 16.019 3,084NaVT 150 W 67 176 11.792 2,270NaVT 250 W 300 275 82.500 15,883NaVT 400 W 1 440 440 0,085

SVEUKUPNO: 1869 519.409 100,000

Tablica 3. Struktura tipova svjetiljki prema tipu izvora svjetlosti za grad Čakovec i prigradska naselja.

Redni broj Tip žarulje Broj žarulja Udio u broju (%) Udio u snazi (%)1. Natrij 664 25,33 19,272. Živa 1933 73,72 79,033. Ostalo 25 0,95 1,70

Ukupno: 2622 100,00 100,00

3.4. Održavanje javne rasvjeteOdržavanje rasvjetnih tijela je od iznimnog značaja za kvalitetno i funkcionalnu uporabnu funkciju

rasvjete. Isto se mora permanentno provoditi, a u svojoj osnovi sadržava: zamjenu elemenata koji su otkazali, čišćenje i/ili pranje odsijača i stakla, podešavanje ili zamjenu brtve, bojanje stupova, zamjenu dotrajalih stupova i svjetiljaka, popravak kablova i popravak uređaja za vođenje i upravljanje.

Za održavanje javne rasvjete karakteristično je periodično čišćenje rasvjetnih tijela te periodična zamjena izvora svjetlosti. Kod toga je potrebno posebnu pozornost posvetiti ekonomičnosti, koja se po-stiže (www.hep.hr, 2013):

1. Biranjem zatvorenih cestovnih svjetiljaka s pojačanim IP–faktorom. Na taj način značajno se utječe na svrsishodnost svjetiljke, a vanjsko čišćenje je lakše i jeftinije.

2. Biranjem učinkovitih i dugotrajnih izvora svjetlosti (nrp. visokolačni natrij, a u novije vrijeme i LED–diode).

3. Regulacijom rasvjete, umanjenjem snage tijekom dijela noći, a time i svjetlosnog toka, produžuje se životni vijek izvora svjetlosti.

Za kvalitetno održavanje nužno je odabrati, nabaviti i ugraditi kvalitetne komponente koje su me-đusobno kompatibilne.

4. ZaključakJavna je rasvjeta tijekom svog razvoja prošla raznovrsne tehničke, konstrukcijske, dizajnerske i eko-

nomske dorade i rekonstrukcije u svrhu poboljšanja dizajna i načina uporabe.



U današnje vrijeme ljudska potreba za mobilnošću generirala je nužnost kvalitetnog javnog osvjet-ljenja, kako po danu putem prirodnih, tako i noću putem umjetnih izvora svjetlosti. Kvalitetna javna rasvjeta noću omogućuje nesmetano obavljanje prometa i najrazličitijih aktivnosti te značajno povećava kvalitetu života. Javna rasvjeta ima dvojaku funkciju; primarno–da osigura sigurni promet ljudi i vozila noću kroz gradske i prigradske javnoprometne površine i sekundarno–da svjetlom istakne ambijental-nost javnog prostora, ali na način da to ne ide na štetu sigurnosti prometa te da ne uzrokuje svjetlosno zagađenje.

Literatura1. www.regea.org (25.11.2013.)2. http://www.enlight-project.eu/ (21.01.2014.)3. Gostimir, V.; Pleše, M.; Puljić, D. (2009). “Rasvjeta prometnica”. Četvrto hrvatsko savjetovanje

o održavanju cesta, Solaris, Hrvatska, 14.-16. listopada, 2009., 285–2944. http://www.telektra.hr/javna-rasvjeta.html, (23.11.2013.)5. www.hep.hr/, (25.11.2013.)6. www.cakovec.hr, (12.02.2014.)7. Hep-esco, Investicijska studija učinkovitosti sustava javna rasvjeta Grada Čakovca, Čakovec,

2008.


Dina Botta, Rade Knežević, Radmila JovanovićTuristička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka

Primljen: DB1902 Pregledni radPrihvaćen: 17.03.2014. UDK 338.48:591.5

Turistička valorizacija biotropne atrakcijske osnove na primjeru vuka

Tourist valorization of biotrope attractiveness on the example of the wolf

1 Dina Botta, 2 Rade Knežević, 3 Radmila Jovanović1 Veleučilište u Karlovcu, Trg J. J. Strossmayera 9, 47000 Karlovac, Hrvatska

2 Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Primiorska 42, 51410 Opatija, Hrvatska

3 Univerzitet u Beogradu, Geografski fakultet, Studentski trg 3/III, Beograd, Srbijae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Biotropna atrakcijska osnova zauzima vodeće mjesto u strukturi turističke ponude Hrvat-ske. U pravilu, biotropna atrakcijska osnova nudi ponudu vezanu uz dokoličarske motive i rekreaciju. Re-alne turističke atrakcije, kao temeljni resursi turizma, sve su oskudnije pa se za stvaranje destinacijskog turističkog proizvoda intenzivno sagledavaju potencijalne turističke atrakcije. Glavni cilj ovoga rada jest istražiti vuka (Canis lupus L.) kao potencijalnu turističku atrakciju, da li u Hrvatskoj postoji turistička ponuda temeljena na vuku, na koji način je on valoriziran i postoji li mogućnost njegovog kvalitetnijeg vrednovanja u turizmu. Istraživanje metodološki počiva na praćenju dugogodišnjih istraživanja vukova i prikupljanju podataka o navikama iz njihovog života, te istraživanju anketiranjem. Iako se znanstvena istraživanja vukova provode, ne postoje istraživanja koja se bave tematikom vuka i turizma pa literature o tome na hrvatskom gotovo pa i nema.

Istraživanjem se zaključilo da se vuka u Hrvatskoj može vidjeti zatočenoga u zoološkim vrtovima ili slobodna prilikom promatranja divljači. Vuk kao turistička atrakcija nije prepoznat i ne postoji turistički proizvod temeljen na vukovima, iako s očuvanim slobodnoživućim populacijama vukova Hrvatska za to ima potencijala.

Ključne riječi: vuk, promatranje životinja, ekoturizam, zoološki vrt, turizam divljina

Abstract: Biotrope attraction base has a leading position in the structure of the Croatian tourism offer. In general, biotrope attraction base provides offer related to the leisure motives and recreation. Real tourist attractions, as the basic tourism resources, are scarcer so, for creating destination tourism product, potential tourist attractions are intensively perceived. The main objective of this paper is to explore wolf (Canis lupus L.), as a potential tourist attraction, whether Croatia has a tourist offer based on the wolf, in which way the wolf is valorized and is there a possibility of its higher quality evaluation in tourism. The research methodol-ogy is based on monitoring of long-term studies of wolves, and survey research. Although the scientific re-search about the wolves exists, there are no studies that deal with the topic of wolf and tourism, so literature about that topic is almost nonexistent in the Croatian language.

The survey found that the wolves in Croatia can be seen imprisoned in zoos or free while observing wildlife. The wolf as tourist attraction is not recognized and tourism product based on wolves does not exist, although with surviving populations of wild wolves Croatia has that potential.

Key words: wolf, animal observation, ecotourism, zoo, wildlife tourism



1. UvodNajpoznatija svjetska destinacija za promatranje vukova i njihovu ulogu u ponudi je Nacionalni park

Yellowstone u Sjedinjenim Američkim Državama. Nacionalni park Yellowstone je poznat i kao jedino mje-sto na svijetu gdje su ljudi istrijebili vukove (1926. godine) te ih ponovo planski naselili. S reintrodukcijom se počelo nakon višegodišnjih studija, skupova i obradom primjedbi (Huber, 2004). Krajem 2011. godine u Nacionalnom parku obitavalo je najmanje 98 vukova raspoređenih u 10 čopora, a na širem području Parka živi njih 400 do 450 (Yellowstone Park Foundation, 2012).

Predviđanja temeljena na anketama posjetitelja Nacionalnog parka Yellowstone iz 1991. godine poka-zivala su da će zbog njihove popularizacije i razvijanja edukativnih programa baziranih na njima reintro-dukcija vukova donositi 19 milijuna dolara godišnje. Te godine je i 15% ispitanih posjetitelja navelo vukove kao vrstu koje bi voljeli vidjeti u Parku i s tim postotkom vukovi su zauzeli deveto mjesto. Studija je prove-dena i 1999. godine, nakon introdukcije, i tada su vukovi kao vrsta koju bi posjetitelji voljeli vidjeti rangirani na drugo mjesto, a broj zainteresiranih za vukove popeo se na 36%. U 2005. godini taj postotak se popeo na 44% (anketirana su 1.943 posjetitelja) i vukovi su opet zauzeli drugo mjesto. Zanimljivo je da se istim istraživanjem došlo do zaključka da je 3,7% godišnjih posjetitelja pohodilo Park samo radi vukova (tadašnja posjećenost Parka iznosila je 2.8 milijuna posjetitelja–Duffield, 2006). U Park su na promatranje vukova dolazile grupe iz Italije, Japana, Norveške, Švedske, Rusije, Južne Afrike i Portugala, a skupine iz Engleske i Njemačke sponzorirale su programe promatranja vukova (Smith et al., 2012). Kada su vukovi pušteni na prostor Parka, biolozi su očekivali da se vukovi neće moći vidjeti, ali oni su se prilagodili prometu i naučili (koliko–toliko) tolerirati ljude.

Kao odgovor na sve veću posjećenost vukova, na prostoru Parka, osnovan je i Wolf road management project. Njegovi glavni ciljevi su povećanje sigurnosti i posjetitelja i vukova, i monitoring vukova kako bi se eventualne poteškoće (npr. približavanje vozilima, habituacija na ljude) svelo na najmanju moguću mjeru. Navikavanje vukova na ljude nastoji se izbjeći raznim metodama (tzv. hazing) čime se vukovi odvraćaju od ljudi, njihovih aktivnosti i hrane (Smith et al., 2012.). Naravno, vukovi se ponekad ponašaju na ljudima dosadan i/ili odbojan način, njihovo ponašanje ne rezultira uvijek sretnim završetkom, ali je realno i točno onakvo kakvo bi trebalo biti i to je glavni razlog zašto posjetitelji uživaju u promatranju vukova.

Unutar Parka posluju i specijalizirane agencije koje nude usluge širokog raspona uključujući vođenje po Parku, pregled prostornog rasporeda čopora, najam vodiča za praćenja tragova u snijegu i slično. Half-penny (2005.) u svojem istraživanju navodi da je u 2005. godini ukupno 27 agencija nudilo sveukupno 569 polazaka za 6 165 sudionika po cijeni od 45$ za dan do 761$ po osobi za tjedan.

Prema istraživanjima Sveučilišta Montana, koja izučava ekonomski doprinos vukova u lokalnoj za-jednici, prosječan posjetitelj potrošio je 375$, odnosno 35.2 milijuna dolara u Montani, Idahu i Wyomin-gu (Duffield, Neher i Patterson, 2008.), što se kruženjem novca multiplicira na 58 do 70 milijuna dolara (Duffield, Neher i Patterson, 2008.; Weiss et al., 2006.). Posjetitelji koji dolaze promatrati vukove generiraju novac jer jedu u lokalnim restoranima, noće, kupuju suvenire, robu i gorivo, što se sve pozitivno odražava na poslovanje Nacionalnog parka i lokalnih zajednica.

Po uzoru na Yellowstone National Park turizam baziran na vukovima u Europi nastoje razviti Španjol-ska, Italija, Francuska, Rumunjska, Slovačka, Poljska, Švedska i Finska. U tim zemljama ponuda se temelji na promatranju i doživljavanju vukova u prirodnom okolišu te kadrovima koji su povezani s izgledom, izdržljivosti i zamršenom sociološkom strukturom vuka. Republika Hrvatska ulazi u skupinu zemalja u kojima postoji vučji fond, ali vukovi ne sudjeluju u strukturi turističke ponude. Zbog toga je cilj ovog rada istražiti vukove kao turistički motiv, vrednovati njihovu atraktivnost te pokušati sagledati mogućnosti pot-punije turističke valorizacije. Hipoteza je da za takav alternativni turizam postoje uvjeti te da su za njegov promet potrebni znanje i poduzetnost.

2. Metodološke napomenePri izradi rada pregledan je široki spektar literature. Literatura o vukovima Hrvatske je raznolika i

relativno lako dostupna preko internet stranica (www.life-vuk.hr). Međutim, u domaćoj bibliografiji ne postoje radovi koji se bave vukom i turizmom. Pronađene su jedino kraće zabilješke o turizmu i vukovima u Planovima upravljanja vukom. Turistički sektor se tom problematikom uopće ne bavi, pa su se tematikom



turizma i vukova do sada bavili isključivo znanstvenici i zaštitari prirode – turistički sektor tu nije pronala-zio interes te je vuk kao turistička atrakcija zanemaren.

Nešto literature postoji na engleskom jeziku, ali i tu je trebalo dosta opsežno istraživati pogotovo ma-terijale o ekoturizmu, turizmu, menadžmentu zaštićenih područja i životinja, promatranju životinja, turiz-mu baziranom na valorizaciji zvijeri, ili pak proučavati turističku valorizaciju medvjeda kako bi se uvidjele sličnosti i povukle paralele. Pri istraživanju turističke valorizacije vukova u Hrvatskoj korištena je metoda anketiranja telefonom ili e-mailom te se većina sudionika ankete rado odazvala i iskreno odgovorila na pitanja. Istraživanje anketiranjem začeto je u siječnju 2005. godine i ono još uvijek traje. Nažalost, izostala su telemetrijska praćenja jer je za njih potrebna dobra tehnička oprema.

Za identificiranje vučjih tragova i ponašanja, te njihovo razlikovanje od psećih, korištena su istraži-vanja koja su provodili Kusak (2002.), Frković (2004.), te Oković i Kusak (2010.). Tragovi vučje prisutnosti pronađeni su većinom na teško pristupačnim lokacijama.

3. Atrakcijska osnovaHrvatski vukovi dio su veće Dinarsko-balkanske populacije koja obuhvaća još Sloveniju, Bosnu i Her-

cegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo, južnu Srbiju, Makedoniju i Bugarsku. Njezina brojnost se proci-jenjuje na oko 5 000 jedinki (Jeremić, Kusak i Skroza, 2012). Brojnost vučje populacije procjenjuje se ana-lizom podataka o štetama na stoci, analizom znakova prisutnosti (izmet, tragovi, ostaci plijena), obradom iskaza lokalnih stručnjaka, praćenjem prema tragovima u snijegu, postavljanjem foto-zamki, genetičkim istraživanjima i telemetrijskim istraživanjima (Jeremić, Kusak i Skroza, 2012). Telemetrijska istraživanja pružaju dobar uvid u brojnost populacije vukova, broj članova čopora, prostorni raspored vučjih teritorija i dnevna kretanja vukova. Vukovi se obilježavaju ogrlicama s radio odašiljačem ili GPS ogrlicama i prate se pomoću prijamnika i antene (Oković i Kusak, 2010.).

Stalno stanište vuka u Hrvatskoj su Gorski kotar, Lika, Dalmacija i Banija, a povremeno se pojavljuje još na Ćićariji, Učki, primorskoj strani Velebita, u zaleđu Zadra i Šibenika te na Kordunu, Žumberku i u Tu-ropolju. Prema Izvješćima o stanju populacije vukova u Hrvatskoj od 2005. do 2011., županije s najvećom populacijom vukova su Splitsko-dalmatinska (prosječno 47 jedinki), Ličko-senjska (prosječno 44 jedinke) i Šibensko-kninska (32 jedinke). Županije na čijem području obitava najmanji broj vukova su Istarska i Sisačko-moslavačka županija što je i razumljivo budući da su vukovi na tom području tek privremeno prisutni. Procjena populacije vuka u Hrvatskoj za novije razdoblje pokazuje ustaljenu brojnost (Tablica 1).

Tablica 1. Procjena populacije vuka u Hrvatskoj od 2005. do rujna 2012.

Godina 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.Procjena brojnosti 160 -220 180–240 180–230 175–244 180–250 198 -262 168–219 162–234Prosječna brojnost

190 210 205 209 216 230 194 201

Procjena broja čopora

40 – 45 44 – 54 50ak 50ak 60ak 60ak 50ak 50ak

Izvor: Jeremić, Kusak i Skroza, 2012.

Za očekivati je da se brojnost neće više bitno povećavati s obzirom na raspoloživi prostor i količinu plijena koji su vukovima na raspolaganju. Održivosti broja ide u prilog i činjenica da je vuk u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta od 1995. godine (određeno Zakonom o zaštiti prirode NN 70/05, 139/08, 57/11, 80/13; te Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama NN 144/13). Postoje i strateški dokumenti iz područja zaštite prirode te međunarodni propisi kojima je regulirana zaštita vuka (npr. Konvencija o biološkoj ra-znolikosti, Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa). Navedenim direktivama nastoji se spriječiti svako korištenje, ubijanje, uznemiravanje i uzimanje iz prirode (osim uz posebno dopuštenje).

Za konačnu održivost populacije vukova na širem području Republike Hrvatske značajni su granični čopori koji svoj teritorij imaju na području dviju država. Zbog specifičnog oblika i dužine granica Hrvatska dio populacije vukova dijeli sa susjednim državama Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, pa brojnost



dijela vučje populacije u Hrvatskoj ovisi o načinu upravljanja i razini zaštite vukova u susjednim državama – ukoliko je smrtnost veća u susjednim državama dio hrvatskih vukova će se tamo „odlijevati“ (Štrbenac i dr., 2010.) i brojnost vukova će se smanjiti. Npr. telemetrijski praćeni vukovi Luka i Drago, pripadnici čo-pora Snježnik, legalno su odstrijeljena u Sloveniji u veljači 2010. godine, a na području Hrvatske proveli su 98% svog života (Oković, 2010.). Smatra se da je oko polovice (48%) čopora u Hrvatskoj granično. Brojnost vukova u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na 600 do 650 jedinki (Oković, 2009.). Bosna i Hercegovina je potpisnica Bernske konvencije, ali ne postoji zakonska regulativa koja štiti vukove na razni cijele države – u Republici Srpskoj je nezaštićena vrsta a u Federaciji BiH je lovostajem zaštićena vrsta (Štrbenac i dr., 2010.). Slovenija provodi projekte njihove zaštite i praćenja. Procijenjeno je da brojnost slovenske populacije u proljeće 2011. iznosi 35 do 48 jedinki, tj. 28 do 39 jedinki kada se izuzmu prekogranični čopori (Jeremić, Kusak i Skroza, 2012.).

4. Ideografski pristupSivi vuk (Canis lupus L.) je sisavac iz reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa (Canidae) i roda Canis.

Kao ideografska atrakcija sivi vuk je ključni pojedinačni atribut prostora u kojem se razvija turizam divljine. Turisti najčešće percipiraju njegove fizičke i biološke osobitosti kao i hijerarhijski ustroj. Po svojoj prirodnoj naravi sivi vuk se prilagođava promjenama zbog čega je dokoličarskim turistima privlačan u svim godiš-njim dobima.

Nesuglasice su oko pitanja da je li vuk opasan za čovjeka. Linell i dr. (2002.) razlikuju tri razloga napa-da vuka na čovjeka: zaraženost bjesnoćom, obrambeni napad (napad iz straha) i grabežljivi napad (čovjek je plijen). U Hrvatskoj do sada nikada nije dokazan napad zdravog vuka na čovjeka, niti da je usmrtio čovjeka jer ga je vidio kao plijen (Frković, 2004.).

5. Valoriziranost vukova u turizmu HrvatskeU Hrvatskoj ne postoji turistička ponuda koja je bazirana samo i isključivo na vukovima i oni nisu

samostalna atrakcija. Postoji pet zooloških vrtova u kojima su vukovi jedna od atrakcija (Tablica 2).

Tablica 2. Lokacije zooloških vrtova u Hrvatskoj koje drže vukove kao turističku atrakciju.

Lokacija Naziv Broj jedinki Osobitost

Zagreb Zoološki vrt grada Za-greba

Dva mužjaka i dvije ženke, okoćeni u samom Vrtu

Interes za poboljšavanje životnih uvjeta vukovima uglavnom pokazuju tvrtke koje su povezane s vukovima logotipom ili marketinškim akcijama.

Osijek Zoo vrt Osijek Tri mužjaka Nudi se posvajanje (sponzorstvo) čime se omogućuje bolja zdravstvena skrb vukova, nabava hrane i uređivanje nastambe.

Split Prirodoslovni muzej i zoološki vrt grada Splita

Dva vuka, okoćena u samom Vrtu

Zagovora se ili proširenje zoološkog vrta i njegovo temeljito uređenje ili preseljenje na drugu lokaciju.

Markovac Našički Zoološki vrt obitelji Bizik Jedna vučica Privatni zoološki vrt nastao iz hobija koji se

polako pretvara u poučni park za djecu. Ruščica

(Slavonski Brod)

Zoološki vrt obitelji Milec Četiri vuka

Regionalno središte za prihvat i zbrinjavanje ozlijeđenih i zakonom zaštićenih životinja te životinja izuzetih iz prirode.


Prema podacima iz Tablice 2. vukove je u Hrvatskoj moguće vidjeti u zatočeništvu, i to u tri gradska zoološka vrta (Zagreb, Osijek i Split) i dva privatna (Markovac Našički i Ruščica), gdje ih se ukupno nalazi petnaest. Zanimljivo je primijetiti da je čak sedam vukova došlo iz skloništa za pse u Marinićima gdje su držani u nehumanim uvjetima i kojeg je zatvorio državni inspektorat. Također, važno je napomenuti da se u Markovcu Našičkom nalazi tek jedna vučica (koja je kuriozitet jer je prema riječima vlasnika stara preko 20 godina). Ruščica je prvenstveno državni azil za divlje životinje koje su zlostavljane (kao vukovi iz Mari-



nića) ili su nađene ozlijeđene i iznemogle. Tu je smješten i vuk Sivko koji je 2007. godine nađen napušten u okolici Knina. Nakon pružene pomoći i oporavka pušten je u Nacionalni park Risnjak, ali višemjesečni boravak blizu ljudi učinio ga je habituiranim. Zbog ispoljavanja izrazito „nevučjeg“ ponašanja (od ljudi je tražio hranu, igrao se s psima) ponovo je uhvaćen i prebačen u Ruščicu. Jedinka koja je izuzeta iz svog prirodnog okoliša i koja je navikla na ljude teško se može vratiti nazad u prirodu, te joj je potrebno ili naći odgovarajući smještaj ili ju uspavati kako ne bi postala metom krivolova. Vukovi u gradskim zoološkim vrtovima žive u nastambama koji nastoje imitirati njihovo prirodno stanište, a veličinom variraju od 130 do 6500 m2 (usporedba: vučji teritoriji u Hrvatskoj iznose i preko 700 km2). Iako u takvim nastambama vukovi nikako ne mogu ispuniti svoje potrebe za kretanjem, prostorom i hranom, treba istaknuti da se ipak radi na poboljšanju kvalitete njihova života proširivanjem nastambi i traženjem posvojitelja i sponzora (trenutno u tome prednjači zagrebački zoološki vrt). Vukovi iz gradskih zooloških vrtova su ili okoćeni u samom zo-ološkom vrtu ili dovedeni iz neodgovarajućeg smještaja te se niti u jednom vrtu ne planira novi okot jer je pronalazak novog zoološkog vrta problematičan i dugotrajan (iz tog razloga neki imaju samo mužjake). Od svih zooloških vrtova treba izdvojiti Prirodoslovni muzej i zoološki vrt grada Splita kao negativan primjer: male nastambe, nepostojeći edukacijski programi, negativna reklama (apel jednog posjetitelja iz Buenos Airesa koji je na internet stranici www.tripadvisor.co.uk1 upozorio na katastrofalne uvjete koji ljeti vladaju u zoološkom vrtu).

Mnogim ljudima odlazak u zoološke vrtove više nije prihvatljiv zbog moralnih i etičkih razloga. Na-ime, zoološki vrtovi imaju četiri funkcije: funkciju zabavljanja, odgoja i obrazovanja, znanstvenih istraži-vanja te uzgoja i mogućeg spašavanja ugroženih divljih vrsta (Visković, 2008.). Postavlja se pitanje da li zoološki vrtovi mogu ispuniti svoje temeljne funkcije, i u kojoj mjeri, koliko ulažu u edukacijske programe, kako se oni provode te koliko oni utječu na posjetitelje zooloških vrtova. Razvojem svijesti posjetitelja javlja se i odbojnost prema bilo kakvim sadržajima koje divlje životinje drže zatočene.

U Hrvatskoj, u implementaciji s drugim vrstama, vukovi se u otvorenom okolišu mogu promatrati u aranžmanu Nacionalnog parka Risnjak i poduzeća Gama lov d.o.o. (Tablica 3).

Tablica 3. Lokacije u Hrvatskoj gdje je moguće vidjeti divlje vukove kao dio turističke ponude.

Lokacija Naziv Broj jedinki Osobitost

Crni Lug, masiv Risnjaka

Nacionalni park Risnjak

Dva do tri čopora

Prilikom razgledavanja Parka može se naići na vučje otiske, tragove na deblima, izmet i ostatke hrane.

Crni vrh, masiv Kapele

Gama lov d.o.o. NepoznatoPoduzeće je orijentirano na lov i promatranje životinja.


Posjetitelji su smješteni na promatračnicama (čekama) ili u uređenim brvnarama (kućicama). Posjeti-telji su većinom Nijemci, Francuzi i Austrijanci. Bilo kakav fotoulov je slučajan – nema garancije da će divlje životinje doći te je stoga preporuča strpljenje i upornost.

6. StrategijaKao opreka masovnom turizmu sve se intenzivnije razvijaju oblici selektivnog turizma bazirani na

održivoj koncepciji turizma, drugačijem odnosu prema prirodi i njezinim sastavnicama, te razvijanju od-govorne svijesti. Od mnogih novih smjerova razvoja alternativnog turizma, vuk svoje mjesto može naći u turizmu divljine, turizmu prirode i drugim selektivnim oblicima povezanima s prirodom, njezinom zašti-tom i edukacijom.

Turizam baziran na vukovima, a osim turista, uključuje i turističke agencije, državna tijela, lokalno stanovništvo, zaštitare prirode te nevladine organizacije, a svaki od partnera ima određene interese u raz-

1 http://www.tripadvisor.co.uk/ShowUserReviews-g295370-r81831455-Split_Split_Dalmatia_County_ Dalmatia.html



vitku turističke ponude zasnovane na vukovima. Prema Tapperu (2006.) ti interesi su npr. zaštita okoliša, staništa i bioraznolikosti; popularizacija znanstvenih istraživanja; razvitak poduzetništva, ekonomski ra-zvoj i otvaranje novih mjesta, gradnja infrastrukture i poboljšavanje kvalitete života lokalnog stanovništva, potencijal stvaranja nove ponude i marketinške promocije lokalnih proizvoda i usluga i slično što rezultira novim iskustvima i doživljajima, edukacijom i osvješćivanjem za turiste. Za razvoj turističke ponude bazi-rane na vuku (ali i drugih vrsta turizma koja se razvijaju na prirodnim atrakcijama i resursima) potrebno je razvijanje partnerskih odnosa među svim interesnim skupinama te je nužna podrška državnih tijela u njihovoj zaštiti i valorizaciji. Apsolutno je nužna podrška zaštitara prirode i znanstvenika, kao i njihova suradnja.

Prema Chovanovoj (2012.), ključne za razvoj takve vrste turizma mogle bi biti nevladine organizacije jer okupljaju zaštitare prirode, ekologe i prirodoljupce koji su više usmjereni na ekologiju i očuvanje okoliša a manje na stjecanje profita. Ne smiju se zanemariti ni mogućnosti masovnih medija i društvenih mreža koji, uz zabavnu, imaju i informativnu ulogu. Pomoću njih se u kratkom vremenu može doprijeti do velikog broja potencijalnih posjetitelja, sponzora i partnera. Udruživanjem s drugim ustanovama i udrugama koje se bave zaštitom prirode i/li vukova te turizmom može se popularizirati koncepcija turističke valorizacije vukova i povećati interes za njihovu zaštitu. Ujedno, turizam može igrati ulogu u znanstvenim istraživanji-ma vukova (bilo sponzorskim programima ili direktnim sudjelovanjem zainteresiranih turista), a prihodi od turizma mogu se kanalizirati u razne programe istraživanja i praćenja vukova.

Prije razvijanja turizma baziranog na vukovima nužno je (Goodwin et al., 2000.):• Poduprijeti njihovu zaštitu• Uključiti se u zaštitu vukova na lokalnoj razini te upoznati istraživače vukova• Povezati se s lokalnim zajednicama i poduprijeti ih u razvijanju turizma• Poduprijeti održivi razvoj i uključiti se u njegovu promociju• Naglasiti vrijednost zaštićenih područja• Marketinški koristiti vukove kao simbole prirode, divljine i očuvanog okoliša• Promovirati vukove kroz upoznavanje njihove vrste, načina života i staništa, a ne obećavati da će

vukovi sigurno biti viđeni.Vukovi su jak simbol zabačenih krajeva, a ukoliko se u marketinškoj strategiji koriste u sprezi s prven-

stveno risom i medvjedom, vukovi mogu postati utjecajni prilikom stvaranja jakog turističkog proizvoda koji će privući velik broj turista iz različitih segmenata. Na primjeru vukova turisti mogu puno naučiti o očuvanju okoliša, ekologiji, divljim životinjama i njihovim staništima, a posjetiteljski centri mogu pojačati doživljaje turista. Turistima se zato mora omogućiti (Huber et al., 2008.) uživanje u staništu vukova, tra-ženje, promatranje i fotografiranje tragova vukova, promatranje i fotografiranje vukova s promatračnica te sudjelovanje u aktivnostima istraživača i/ili čuvara prirode.

Stoga je nužno organizirati pješačke ture staništem vuka koje bi za cilj imalo upoznavanje posjetitelja sa sastavnicama vučjeg staništa. Uzduž staze mogu se postaviti točke koje će prikazivati etape vučjeg života; npr. može se prikazati evolucija vuka, napraviti brlog i okupljalište, postaviti zamke kao prikaz nehumanih načina ubijanja vukova, napraviti staza vučjih otisaka (a i drugih zvijeri – za usporedbu) i slično. Pri razvi-janju takvih tura važno je zaposliti kadar koji će moći pružiti kvalitetne informacije, biti upoznat s novim saznanjima i nastojati “doprijeti” do posjetitelja, a ne samo odrađivati posao.

Mogu se organizirati praćenja tragova, posebno u snijegu (kada se najlakše uočavaju). Praćenje trago-va je jedna od metoda procjenjivanja brojnosti populacije nekog područja, i to bi mogao biti jedan od nači-na „upošljavanja“ zainteresiranih turista budući se obično među lovištima ne nailazi na dobar odaziv, pa se akcije provode u zaštićenim područjima. Tragovi vuka u zemlji mogu se iskoristiti i kao suveniri – mogu se napraviti gipsani odljevi u pravoj veličini koji će turisti moći kupiti.

Za tzv. „specijaliste“, vučje entuzijaste, bitno je organizirati neposredni doživljaj vukova kroz promatra-nje, slušanje zavijanja i sl. Prema Tapperu (2006.), specijalisti su turisti predani određenom hobiju za koji su spremni platiti da bi uživali u njemu i potpuno mu se posvetiti. To su obično avanturisti koji pokazuju veliko zanimanje za prirodu i predmet njihovog hobija, a vole biti aktivni i mogli bi se uključiti u znanstveni projekt. Uključivanjem odabranih turista u znanstvene projekte oni prestaju biti samo pasivni promatrači, počinju aktivno doprinositi i daju istraživanjima novu dimenziju.



Promatranje vukova s promatračnica bi moglo biti izazovno organizirati budući da se u Hrvatskoj vukovi klone ljudi. Stoga je potrebno dovesti posjetitelje na mjesta gdje se vukovi najviše zadržavaju i gdje je veća mogućnost da će ih se vidjeti (npr. blizu prijelaza za divlje životinje, hranilišta za divljač). Pri tome treba paziti da se ne javi manipulacija okolišem i da se izbjegnu negativni učinci na samu vrstu. Negativni učinci turističkih aktivnosti mogu se smanjiti na nekoliko načina (Tapper, 2006.): populaciji životinja i samom staništu treba se dati vremena za oporavak, turističke aktivnosti se mogu ograničiti (manje grupe turista, posjećivanje u određeno doba) zoniranjem (neka područja su dostupnija turistima a druga ne – npr. područje brloženja vuka je zabranjeno) te naposljetku grupe turista treba pratiti stručan vodič koji će ih educirati o bontonu u prirodi. U svrhu educiranja mogu se posjetiteljima predočiti „biografije“ vukova nekog područja. Hrvatska ima vukove koji su praćeni dugo vremena (npr. Hilda je, prema Izvješću o po-pulaciji vuka za 2012. godinu, bila praćena 3 269 dana odnosno 8.9 godina što znači da je najduže praćeni vuk do sada u Hrvatskoj). Znanstvenim praćenjem motre se prostorni rasporedi i dinamika nekih čopora u Hrvatskoj pa se iz tih podataka može iskonstruirati vjerni prikaz života čopora u svrhu edukacije turista. Ukoliko se organiziraju ture određenim zaštićenim područjem pričanjem o vuku „s imenom“, posjetitelji-ma se može predočiti čitava vrsta te u njima probuditi osjećaj poštovanja i empatije prema vukovima. Takvi poznati vukovi mogu se upotrijebiti i u marketinške svrhe.

Za aktivan financijski doprinos turista mogu se (po uzoru na Yellowstone) pokrenuti programi spon-zoriranja ogrlica i posvajanja vuka kako bi posjetitelji aktivno pridonijeli znanstvenim istraživanjima. Ogr-lice se mogu ponuditi i ustanovama iz područja zaštite okoliša, obrazovnim ustanovama (škole, veleučilišta, sveučilišta) i drugima koji su za to zainteresirani. Sponzori bi mogli dobiti karte područja na kojima je vid-ljivo gdje se “njihov” vuk kretao, informacije o čoporu u kojem je označeni vuk, i samu ogrlicu kad prestane biti upotrebljiva.

Turizam baziran na vukovima mora se razvijati na područjima gdje su za to uvjeti najpovoljniji, tj. gdje su stavovi o sprezi vukova i turizma najpozitivniji. To je gorska Hrvatska – pri čemu se misli na dijelove Primorsko-goranske, Karlovačke i Ličko-senjske županije (Majić Skrbinšek i Bath, 2005.). Gorsku Hrvatsku obilježava (Perić i dr., 2005.) različitost geoloških i hidrogeoloških elemenata, izrazita pošumljenost te sta-nišna i biološka raznolikost, uz klasična ruralna obilježja i slabu naseljenost. S obzirom na potencijale koje posjeduje to područje Hrvatske trebalo bi se strateški opredijeliti za razvoj prirodi bliskog turizma i turizma divljina. Na taj način bi se taj kraj revitalizirao i razvio pri čemu mogu pomoći alternativne vrste turizma. Pažljivim odabirom turističkih aktivnosti u ovom prostoru mogu se uspješno otvoriti nove životne moguć-nosti, radna mjesta, privući posjetitelji i povezivati poduzetnički interesi – pri čemu vukovi mogu odigrati značajnu ulogu. Zbog toga je važno da se to područje kao stanište vukova (tu se mogu dodati druge dvije velike zvijeri–medvjed i ris), maksimalno valorizira i iskoristi, te otvori turistima koji su zainteresirani za iskonski doživljaj prirode i divljine.

7. ZaključakRazmatrana brojnost vučje populacije u Hrvatskoj upućuje na relativno dobru popunjenost staništa

vukovima (prebrojavanjem je ustanovljeno 190 do 220 jedinki). Najveća gustoća nastanjenosti vukovima računaju se teško pristupačni dijelovi gorske Hrvatske. Ti su predjeli predisponirani za razvitak turizma divljine a vukovi su njihova glavna atrakcija.

U svijetu postoje brojni turisti kojima je motiv posjete vuk. To su potvrdila i istraživanja posjetitelja Nacionalnog parka Yellowstone, u kojem vukovi zauzimaju važno mjesto u strukturi turističke ponude. Po uzoru na Nacionalni park Yellowstone turističku ponudu, zasnovanu na vuku kao atrakciji, počele su stvarati i neke europske destinacije. To su uglavnom destinacije s tradicijom kod kojih su temeljni resursi u turizmu sve oskudniji pa se za stvaranje održivog destinacijskog turističkog proizvoda okreću potencijal-nim turističkim atrakcijama.

U Hrvatskoj su vukovi jedan od sadržaja ponude zooloških vrtova. Ekološki osviješteniji turisti ne pridaju posebnu važnost takvoj ponudi pa je teško vjerovati u njezinu održivost. Realno je očekivati da će vukovi uskoro, u jednom od novih smjerova alternativnog turizma (osobito turizmu divljine), postati važni činitelji ponude.



Povremeni aranžmani, zasnovani na sadržajima ponude turizma divljine, do sad su registrirani u turističkoj ponudi Nacionalnog parka Risnjak te poduzeću Gama lov d.o.o. Međutim, njegovo odvijanje ostvarilo je rezultate niske vrijednosti te se nije isprofiliralo kao selektivna vrsta nego je ostalo na razini po-javnosti. Jasno je da bi stvaranje strategije za razvitak turizma divljine na razini države ubrzalo valorizaciju vukova te utjecalo na njegovu populaciju.

Literatura1. Chovanova, A. (2012). Brown bear conservation in Slovakia: tourism opportunity od threat?,

Cambridge, Anglia Ruskin University.2. Duffield, J., et al. (2006). Wolves and people in Yellowstone: Impacts on the Regional Economy,

Final report, Missoula, Univesity of Montana.3. Duffield, J.W., Neher, C.J. i Patterson, D.A. (2008). Wolf recovery in Yellowstone: park visitor at-

titudes, expenditures and economic impacts, Yellowstone Science, 16, (1)., 20 – 25.4. Frković, A. (2004). Vuk u Hrvatskoj: s posebnim osvrtom na Gorski kotar i Hrvatsko primorje,

Rijeka, PGŽ i Lovački savez PGŽ.5. Goodwin et al. (2000). Tourism and carnivores: the challenge ahead. Surrey, World Wildlife Fund

– UK.6. Halfpenny, J.C. (2005). Local economic inputs from wolf restoration, pismo guverneru Montane i

kongresnoj delegaciji. http://www.halfpenny.me/PDFby/Wolf$$2005.let.pdf (05. travanj 2013)7. Huber, Đ. (2004). Vukovi zadivljuju i zarađuju u Nacionalnom parku Yellowstone, Lovački

vjesnik, 113 (3), 24-26.8. Huber, Đ., et al. (2008). Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj, Zagreb:

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprava za lovstvo, Ministar-stvo kulture i Uprava za zaštitu prirode.

9. Jeremić, J.; Kusak, J.; i Skroza, N. (2012). Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2012. Godini. Zagreb, DZZP.

10. Kusak, J. (2002). Uvjeti za život vuka (Canis lupus L.) u Hrvatskoj, doktorska disertacija. Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, PMF.

11. Linell, J. et al. (2002). Fear of the wolves: a review on wolf attacks on humans. Trondheim, Norsk institutt for naturforskning (NINA).

12. Majić Skrbinšek, A.; Bath, A .J. (2005). Stavovi ruralne i urbane javnosti o vukovima u Hrvatskoj, konačno izviješće. Zagreb, DZZP.

13. Oković, P. (2010). Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2010. godini. Zagreb, DZZP.14. Oković, P.; Kusak, J. (2010). Velike zvijeri: priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. Zagreb,

DZZP.15. Oković, P. (2009). Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2009. godini. Zagreb, DZZP.16. Perić, J. et al. (2005). Glavni plan razvoja turizma Primorsko – goranske županije, dodatak I –

destinacija Gorski kotar, Rijeka, Sveučilište u Rijeci.17. Smith, D. W. et al. (2012). Yellowstone Wolf Project: Annual Report 2011. National Park Service,

Yellowstone Center for Resources i Yellowstone National Park, Wyoming.18. Štrbenac, A., ur. (2010). Plan upravljanja vukom u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2010. do

2015. Zagreb, Ministarstvo kulture i DZZP.19. Tapper, R. (2006). Wildlife watching and tourism: a study on the benefits and risks of a fast grow-

ing tourism activity and its impacts on species, Bonn, United Nations Environment Programme (UNEP).

20. Visković, N. (2008). Kulturna zoologija: što je životinja čovjeku i što je čovjek životinji. Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.

21. Weiss et al. (2006). Social and Ecosystem Benefits of Restored Wolf Populations, Transactions of the 72nd North American Wildlife and Natural Resources Conference, Portland, Oregon: Wild-life Management Institute.

22. Yellowstone Park Foundation (2012). Annual report 30. June 2011–01. July 2012, 14. http://www.ypf.org/pdfs/AR2012/document.pdf (07. travanj 2013).


Rudolf Horvat, Valentina NovakZakoni termodinamike u održivom razvoju


Zakoni termodinamike u održivom razvoju

Laws of thermodynamics in sustainable development

1 Rudolf Horvat, 2 Valentina Novak1 Tehnička škola Čakovec, Športska 5, Čakovec, Hrvatska

2 Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec, V. Nazora 34, Čakovec, Gospodarska škola Čakovec, V. Nazora 38, Čakovec, Hrvatska


Sažetak: Tehnološki je razvoj nemoguće zaustaviti, a prati ga proizvodnja otpada i onečišćenja, ne-prekidna potraga za sirovinama te njihovo prekomjerno iskorištavanje. Koncept održivog razvoja danas je široko prihvaćen kao uvjet opstanka i napretka čovječanstva. Neke definicije održivog razvoja govore o tome da bi čovjek budućim generacijama trebao ostaviti zdrav planet i okoliš za optimalan i dostojan život.

Promatrajući parametre održivog razvoja fizikalnim naočalama nužno je naglasiti važnost zakona fizike. Naime, pri prijelazu jednog termodinamičkog sustava u drugi energija ne može ni nastati ni nesta-ti, već su moguće samo uzajamne pretvorbe energije. Tako toplina može prijeći u unutarnju energiju i rad ili se radom može dobiti toplina, ali ukupna energija u svim tim procesima ostaje očuvana. Također, termodinamički procesi su ireverzibilni. Jednosmjernost objašnjavamo prijelazom iz manje vjerojatnih stanja u vjerojatnija stanja. U radu je opisana povezanost energije i održivog razvoja, naglašena važnost uporabe obnovljivih izvora energije te ilustrirane elementarne implikacije zakona termodinamike.

Ključne riječi: energija, održivi razvoj, zakoni termodinamike, obnovljivi izvori energije

Abstract: It is impossible to stop technological development and with it come waste production and contamination as well as endless search for raw materials and excessive using of the same. The concept of sustainable development is nowadays widely accepted as a condition of survival and progress of mankind. According to some definitions of viable development, one should leave future generations a healthy planet and environment for an optimal and worthy life.

In observation of the parameters of sustainable development through physical eyes, it is necessary to stress the importance of the law of physics. Specifically, in the process of transfer of one thermodynamic system into another, energy can neither be created nor lost; that is, only mutual energy transformations are possible. In such a way, heat can be transferred into internal energy or work and reversely, but total energy in all these processes remains preserved. Moreover, thermodynamic processes are irreversible. Unidirection is explained by transfer from less probable states to more probable ones. The study presents a description of the correlation between energy and sustainable development, stresses the importance of usage of renewable energy sources and illustrates elementary implications of the thermodynamic laws.

Key words: energy, sustainable development, laws of thermodynamics, renewable energy source



1. Uvod

Tehnološki razvoj, koji uvelike doprinosi kvalitetnijem životu pojedinca današnjice, podrazumijeva potrošnju enormne količine energije. Sve tehnologije, bez izuzetka, temelje se na spoznajama o prirodi i njenim zakonima koje otkrivaju i određuju prirodne znanosti. Čovjek ne može živjeti bez znanosti i tehnologije kao što ne može ni u suprotnosti s prirodom. To je osnovna smjernica znanstvenog istraživa-nja. Nepobitno je jasno i znanstveno dokazano da je tehničko-tehnološki razvoj na Zemlji toliko ubrzao potrošnju fosilnih goriva (ugljena, nafte i prirodnog plina) i urana, a time i sve veću emisiju štetnih tvari u okoliš, da je upitan prirodni obrambeni sustav koji bi se mogao oduprijeti sve složenijem i opasnijem onečišćenju okoliša te uspostavljanju ravnoteže u biosferi. Opskrba energijom postat će veliki problem jer je za svaku energetsku jedinicu koja se unese u organizam potrebno utrošiti prosječno 4 energetske jedinice za proizvodnju, dopremu i pripremu hrane (Majdandžić, 2008.,6).

Može se reći da je opći napredak, u uvjetima tehnološke revolucije, postigao vrlo visoku razinu industrijskih aktivnosti te vrlo visok životni standard za dio stanovništva što je sve zajedno imalo veliki utjecaj na okoliš. Povijesno gledano, čovjek je bio zauzet i ponesen tehnološkim uspjesima te povećanjem osobnog i društvenog standarda tako da je kroz određeni vremenski period, zanemario utjecaj na okoliš. Time je došlo do znatnog zagađenja okoliša koje se ostvaruje kroz zagađenje zraka, zemlje, vode, zatim stvaranjem i gomilanjem čvrstih otpadaka, stvaranjem buke i mijenjanjem izgleda okoline, a s obzirom na uvjete okoliša i vrstu zagađivača mogu se javiti i specifičnosti vezane za te uvjete i vrste. Sva zagađenja okoliša imaju utjecaja na floru i faunu, a posredno i neposredno na čovjeka (Udovičić, 2002.,15, 60).

2. Pojam održivog razvojaKoncept održivog razvoja danas je široko prihvaćen kao uvjet opstanka i napretka čovječanstva.

Održivi razvoj podrazumijeva zadovoljavanje potreba današnjice, a da se pritom ne ugrožavaju potrebe budućih generacija. Pojam “održivost” obuhvaća ukupni okoliš, socijalni sklop zbivanja i druge moguće čimbenike kvalitete življenja. Prema toj definiciji trebali bismo živjeti tako da onima iza nas ostane do-voljno prirodnih dobara (Udovičić, 2004., 75).

Naš život, kao i cjelokupno okruženje koncipirani su prema načelima općih zakona fizike. U radu se želi sagledati održivi razvoj sa stajališta zakona termodinamike. Prema tome, zanima nas fizikalno stajalište.

3. Održivi razvoj i zakoni termodinamikeTermodinamika se zasniva na dva osnovna zakona koji su poopćenje i proširenje ranije poznatih

zakonitosti. To je dio fizike koji istražuje sustave sastavljene od ogromnog broja dijelova – tzv. termodi-namičke sustave – na osnovi mjerenja i analize energije sadržane u njima i s njom povezanih veličina, tzv. termodinamičkih veličina. Termodinamički sustav je svako makroskopsko tijelo kao skup svojih atoma i molekula, pa tako i cijeli planet Zemlja. Najpoznatije termodinamičke veličine su unutarnja energija sustava, temperatura, toplina, entropija.

3.1. Prvi zakon termodinamikePrvi zakon termodinamike je poopćenje ranije poznatog zakona o očuvanju energije koji utvrđuje

da energija ne može nastati iz ničega niti nestati, nego prelazi iz jednog oblika u drugi ili iz jednog su-stava u drugi. Prvi zakon termodinamike je ustanovio do tada nepoznatu činjenicu da se energija može razmjenjivati u obliku topline, pa toplinu – jednako kao i rad – mjerimo u istim jedinicama kao i energi-ju. Prvi zakon termodinamike kaže da se ukupna energija sadržana unutar sustava (unutarnja energija) može promijeniti tako da sustav razmjenjuje rad ili toplinu s okolinom (ili oboje). Ako je sustav izoliran, tj. nema međudjelovanja sustava i okoline, negova unutarnja energija ostaje konstantna.

Iako u egzaktnim analizama termodinamičkih procesa treba voditi računa o tome da pojmovi to-pline i rada opisuju procese promjene energije, a ne energiju samu, u ostalim je primjenama uobičajeno govoriti o toplini kao da ona doista jest dio unutarnje energije sadržane u sustavu (tzv. toplinska energi-ja), što olakšava opis jednostavnih pojava.



Razmotrimo najprije pretvorbu topline u gibanje. Poznato je da se bilo koji iznos mehaničke ener-gije može 100% transformirati u toplinu. Na primjer, čitava kinetička energija vlaka, nakon zaustavljanja u stanici, bit će pretvorena u toplinu trenjem u kočnicama. No, može li ovaj proces biti povratan? Može li se sva toplina sadržana, na primjer u kipućoj vodi, pretvoriti 100% u mehaničku energiju?

Slika 1. Parna lokomotiva.

Izvor: http://www.zeljeznice.net/forum/index.php?/topic/4377-tragovi- uskotraene-pruge-eapljina-dubrovnik/page-42

Promatrajući (fizikalno) proces u parnome stroju vidimo da se tamo uvijek samo jedan dio topline pretvara u mehaničku energiju. Drugi dio topline se predaje hladnijem spremniku.

Tamo vruća para potiskuje klip i vršeći rad pretvara dio topline u mehaničku energiju, a nakon toga klip potiskuje iskorištenu i hladniju paru u spremnik niže temperature (u okolinu). Dakle, toplina iz vrućeg spremnika struji ka hladnijem i pri tom se jedan dio transformira u mehaničku energiju, od-nosno rad. Ako je Q1 toplina koju para uzima u vrućem spremniku, a Q2 toplina koju predaje hladnijem spremniku, tada je dobiveni mehanički rad W = Q1 – Q2 .

Koeficijent iskorištenja (η) toplinske energije u ovakvom procesu je omjer dobivenoga rada W i uložene topline Q1, dakle η=(Q1 – Q2)/ Q1, što se u postotcima može zapisati kao:

)1(1001

2

QQ

−=η % (1)

S gledišta ekonomičnosti bilo bi idealno smanjiti Q2 do nule, odbaciti hladniji spremnik te tako postići da se sva toplina pretvori u energiju gibanja, dakle mehaničku energiju. No, je li to moguće?

Slika 2. Vodenica.

Izvor: http://www.pticica.com/slike/stara-vodenica/651899

Usporedbe radi, razmotrimo jedan posve drugačiji primjer. Neka se kuća nalazi na brdu, a ispod nje teče potok. Potok svojom vlastitom snagom može snabdijevati kuću vodom. Voda pokreće kotač, a ovaj pak pumpu koja potiskuje određenu količinu vode do kuće. Možemo li svu vodu iz potoka dopremiti do kuće? Količina vode koja stiže do kuće potiskivana je preostalom vodom iz potoka. Ukoliko bi se sva voda dovela do kuće, ne bi preostalo vode koja bi pokretala kotač, a time i pumpu. U ovom primjeru, na prvi pogled, ima izvjesne sličnosti s radom parnog stroja. Sličnost se sastoji u tome da samo dio energije



u promatranim procesima (tok vode, tok topline) možemo iskoristiti za rad, dok je preostali dio potreban za održavanje procesa. No, zakoni fizike prema kojima se ti procesi odvijaju su posve različiti.

Ograničenja na pretvorbu topline u mehanički rad proizlaze iz drugog zakona termodinamike.

3.2. Drugi zakon termodinamikeKao malo koji drugi fizikalni zakon, ovaj se može formulirati na mnogo različitih načina koji su svi

jednakovrijedni – što dobro ilustrira fundamentalnu općenitost toga zakona. Najjednostavnija formula-cija drugog zakona termodinamike zapravo izriče općepoznatu činjenicu da toplina sama od sebe može prelaziti isključivo s toplijega na hladnije tijelo.

Fizičari su pokazali da je ta formulacija posve ekvivalentna sljedećoj: “Nije moguće ostvariti proces, čiji bi jedini učinak bio da uzima toplinu iz jednog spremnika topline i pretvara tu toplinu u cijelosti u rad.” Drugim riječima, u mehanički rad može se pretvoriti samo dio topline koja prelazi iz toplijega u hladniji spremnik.

Francuski fizičar S. N. L. Carnot je pokazao da je najveći mogući koeficijent iskorištenja toplinskog stroja:

)1(1001

2TT

−=η % (2)

Gornji izraz ima istu strukturu kao i prethodna jednakost (1), samo što je omjer toplina Q2/Q1 zamijenjen omjerom temperatura T2/T1 (apsolutne temperature, u kelvinima). Kod idealnog toplinskog stroja, omjer topline koju radno tijelo predaje hladnijem spremniku i topline koju prima od toplijeg spre-mnika jednak je omjeru njihovih temperatura. Iskorištenje se može povećati jedino podizanjem tem-perature toplijeg spremnika i spuštanjem temperature hladnijega. Međutim, takva mogućnost je ogra-ničena. Hladniji spremnik je okoliš kojemu temperatura nije proizvoljno niska, a temperatura toplijeg spremnika ograničena je s mogućnošću oštećenja uređaja.

Kod realnih strojeva iskorištenje topline je još manje zato što se proces ne odvija u skoro ravnotež-nom (reverzibilnom) režimu. Usto, javljaju se i dodatni gubici energije zbog trenja i zbog nesavršenosti toplinske izolacije. Dakle, gubici energije u toplinskim strojevima su veliki i zato znatan dio energije iz goriva ostaje neiskorišten. Npr. za parnu lokomotivu koja bi radila između temperature kotla od 100°C i prosječne vanjske temperature zraka, račun prema formuli (2) pokazuje da maksimalni dio topline kotla koji bi se u načelu mogao pretočiti u mehaničku radnju iznosi oko 15%. Maksimalna vrijednost kori-snosti u motorima s unutarnjim izgaranjem iznosi do 40%, u parnim turbinama do 45%, a u reaktivnim motorima do 42%.

Primjerice, ne može se konstruirati brod koji bi toplinu iz okolne vode koristio za vlastiti pogon, izbacujući pri tom iza sebe kockice leda. To je u izvjesnom smislu analogno činjenici da ne možemo ko-ristiti vodu oceana za pokretanje hidrocentrala, budući da je potencijalna energija vode neupotrebljiva zbog toga što ne postoji niži nivo vode prema kojem bi voda mogla teći. Slično, toplina koja nas okružuje je neupotrebljiva zbog toga što ne postoji područje niže temperature prema kojem bi se usmjerio toplin-ski tok.

Pravi termodinamički razlog za tu neupotrebljivost je priroda toplinske energije koju čini nasumič-no gibanje čestica (molekula i atoma) unutar tijela: to je „neuredni“ oblik energije koja se neće sama od sebe „počešljati“ u „uredni“ mehanički rad. Naprotiv, u sustavu koji je prepušten sam sebi ta se nasumič-nost odnosno „nered“ može samo povećavati. Zato je u termodinamici uvedena veličina pod imenom entropija, za koju se može ugrubo reći da je mjera nereda u termodinamičkom sustavu. Entropija se odnosi na razinu organizacije materije i energije u sustavu: kod visoke organiziranosti entropija je mala, a kod niske organiziranosti velika. Pomoću entropije, drugi zakon termodinamike izriče se kao tvrdnja da u izoliranim sustavima entropija tijekom vremena raste, tj. da nivo organizacije opada.

Da bi materija i energija nekog sustava bile što bolje iskoristive za mehanički rad, odnosno što više biološki i ekonomski korisne, one moraju biti organizirane u visoko strukturiranim oblicima. Stoga



drugi zakon termodinamike govori da u izoliranim sustavima iznos iskoristive energije i materije pada tijekom vremena.

Ta se nepovratnost (ireverzibilnost) prirodnih procesa može ilustrirati na lako razumljivom pri-mjeru.

Slika 3. Vojnik s puškom.

Izvor: http://vojnapovijest.vecernji.hr/broj-11-vp/garand-m1-pobjednicka-puska-americkog-vojnika-907800

Uzmimo da metak koji je ispalio vojnik leti prema stablu. Molekule metka imaju paralelne brzi-ne (zanemarimo kaotično gibanje unutar metka). Nakon zaustavljanja, u drvetu, mehanička energija translatornog gibanja metka pretvara se u unutrašnju energiju njegovih molekula, dakle u toplinu metka (i drveta). Uređeno translatorno gibanje molekula metka pri sudaru sa stablom prešlo je u neuređeno kaotično gibanje. Mehanička energija prešla je u toplinu. Ovaj primjer jasno pokazuje da je transfor-macija mehaničke energije u toplinu isto što i transformacija uređenog gibanja u kaotično gibanje (Ga-mow,1971.,199). Ne možemo očekivati da se kaotično gibanje njegovih molekula spontano prenese u uređeno gibanje te se metak, npr. od stabla vrati u puščanu cijev. Prirodna je težnja svakog sustava s velikim brojem jedinki da iz uređenog stanja prelazi u stanje kaosa. Molekule, eto, daju prednost kaosu, a ne uređenom stanju. Svako živo biće također je termodinamički sustav pa i njegov razvoj možemo pratiti sa stajališta jednosmjernosti termodinamičkih procesa.

3.3. Implikacije na održivi razvojSam prvi zakon termodinamike, odnosno zakon očuvanja energije, ima tek načelne – gotovo samo

hipotetičke – implikacije na koncept održivog razvoja na Zemlji iz današnje perspektive. No, zato drugi zakon (osobito u kombinaciji s prvim) razotkriva fundamentalna ograničenja razvoja koja su već danas aktualna.

Činjenica da sustav Zemlja sadrži ograničenu količinu energije (koju prema prvom zakonu ne mo-žemo iz ničega povećavati) sama po sebi za sada je daleko od zabrinjavajuće. Ta je količina (i bez even-tualnog pretvaranja materije u energiju u nuklearnim procesima) mnogo milijardi milijardi ... puta veća od ukupne energije koju je ljudska civilizacija koristila od svog nastanka. Usto, na Zemlju svakodnevno stiže količina Sunčeve energije koja je višestruko veća od onoga što troše sva živa bića zajedno, uključu-jući i ljude. Zbog toga Zemlja zrači u svemir višak primljene energije (a poremećaji u tom mehanizmu hlađenja mogu zaprijetiti globalnim zatopljenjem).

Prava ograničenja na razvoj ljudske civilizacije na Zemlji proizlaze uglavnom iz drugog zakona termodinamike. Najočiglednija su sljedeća ograničenja:

− dobivanje korisne energije iz Zemljinih zaliha (upotrebljive za razvoj ljudske vrste i civilizacije) neizbježno uzrokuje degradaciju ukupnog sustava materije i energije, odnosno ubrzava porast entropije;

− sadašnjim tehnologijama najlakše dostupni izvori energije uvelike se već koriste i ne može se računati na velik i dugoročan rast prozvodnje korisne energije pod jednakim uvjetima. Zalihe lako dostupnih fosilnih goriva se brzo iscrpljuju, a i najpovoljniji hidroenergetski potencijali su već u upotrebi. Naravno da je još uvijek moguće značajno povećanje i produženje korištenja



takvih izvora, ali pod sve nepovoljnijim uvjetima. Npr., ogromne su zalihe teže dostupnih fosilnih goriva, ali će njihovo korištenje pratiti sve viši stupanj zagađenja sustava otpadnom materijom i degradiranom energijom;

− Zemlja, dakako, nije izolirani sustav; u načelu cijeli bi Svemir mogao biti naše smetlište u koje bismo mogli usmjeravati otpadnu materiju i degradiranu energiju te tako sprečavati porast en-tropije u sustavu Zemlje. Međutim, današnje su tehnologije dobivanja korisne energije na tako niskoj razini da se o tome ne može ni maštati, a kamoli ozbiljno planirati angažiranje ogrom-nih količina energije koje bi bile potrebne za izbacivanje onečišćenja iz sustava Zemlja.

Dakle, onečišćenje Zemlje danas nije posljedica sebičnog ili naglog ponašanja čovjeka, već nemi-novni pratitelj ekonomske aktivnosti na sadašnjim razinama tehnologije korištenja energije. Stoga se pred čovječanstvo jedino može postaviti imperativ da tempo onečišćenja okoline bude optimalan, tj. u skladu s mogućnošću obnavljanja ravoteže u prirodi i s principom ekonomske efikasnosti.

4. Obnovljivi izvori energijeU svakodnevnom životu koristimo izvore koji nam omogućuju pretvorbu iz jednih oblika energije

u druge, npr. ugljen, nafta, plin... Uzevši u obzir činjenicu da se količina navedenih energenata postupno smanjuje, znanstvenici već dulje vrijeme istražuju mogućnosti iskorištavanja novih izvora energije. Ob-novljivi su izvori energije sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično, posebno biomasa, hidroenergija, Sunčeva energija, energija vjetra, biogoriva, geotermalna energija, energija plime i oseke, energija morskih struja i valova… To su čisti izvori energije u skladu sa zaštitom okoliša i održivim ra-zvojem.

Objasnimo pobliže neke od obnovljivih izvora energije:I. Zbog nejednakog zagrijavanja površine Zemlje Sunčevim zračenjem nastaje gibanje zraka, a

vjetar je dio tog gibanja paralelan s površinom Zemlje. Vjetroturbine se koriste snagom vjetra, a ako se upotrebljavaju kao mlinovi, vjetroagregati ili vjetrogeneratori, tj. ako je riječ o proiz-vodnji električne energije govorimo o vjetrenjačama. S ekološkog stajališta, energija vjetra je prihvatljiv izvor energije jer ne daje dodatno toplinsko opterećenje, ne onečišćuje okoliš niti traži korištenje vodnih resursa.

II. Još od davnih vremena snaga vode koristila se za dobivanje mehaničkog rada u vodenicama koje su pokretale mlinove, preše, kovačnice, pilane i razne druge pogone, a od posljednjih desetljeća 19. st. koristi se i za dobivanje električne energije. Načelo iskorištavanja hidropoten-cijala temelji se na nekoliko pretvorbenih oblika energija. Voda na visokoj razini, često sprem-ljena iza brane, ima energiju položaja (potencijalnu energiju u akumulaciji) te zbog određenog pada i protoka nastaje kinetička energija. Zbog toga se prvo njezina gravitacijska potencijalna energija pretvara u kinetičku koja tjera vodnu turbinu. Zatim se turbinom kinetička energija pretvara u mehaničku energiju vrtnje osovine. Rotirajuća osovina turbine pogoni generator koji proizvodi električnu struju.

III. Biomasa je gorivo koje se dobiva od biljaka ili dijelova biljaka kao što su drvo, slama, sta-bljike žitarica, ljušture i sl. Republika Hrvatska kao zemlja s velikim šumskim potencijalom (sa 44% teritorija prekrivenog šumom), znatnom ulogom poljoprivrede te brojnim drvno prerađivačkim pogonima ima na raspolaganju velike količine biomase različitog podrijetla koje se mogu koristiti za proizvodnju energije. Od svih obnovljivih izvora za proizvodnju energije iz biomase postoje minimalne prepreke, a načini iskorištavanja i tehnologija poznati su i provje-reni.

IV. Geotermalna energija sadržana u Zemljinoj unutrašnjosti uglavnom potječe iz čvrste kore Zemlje debljine 10-60 km, pa se većina geotermalnih procesa odvija unutar te razmjerno tanke kore. Toplina sadržana u Zemljinoj kori može zagrijati podzemnu vodu na 30-120 °C, a katkad se pretvori u vodenu paru. Može se iskoristiti za grijanje i hlađenje u poljoprivredi, industriji, lječilištima i sportsko-rekreacijskim centrima pa sve do proizvodnje električne energije postup-kom vrućih stijena (hot-dry-rock) s temperaturom višom od 170 °C. Geotermalna energija smatra se obnovljivim izvorom jer se stalno obnavlja kruženjem podzemnih voda i gotovo da i nema onečišćenja okoliša.



V. Iskorištavanje energije iz mora (plima i oseka, morske struje i valovi) sve više privlači stručnjake, i to ne samo energetičare, nego i velik broj ljudi interdisciplinarnih struka sa spoznajom o velikim mogućnostima korištenja tog resursa. Energija plime i oseke potječe od gravitacijskog djelovanja nebeskih tijela, točnije od međudjelovanja Mjeseca i Zemlje. To su pojave koje se očituju periodičnim dizanjem i spuštanjem morske površine dva puta dnevno. Energija plime i oseke prikladna je za iskorištavanje samo tamo gdje postoje velike razlike razine mora u vrijeme plime i oseke, što je uglavnom slučaj na obalama oceana.

VI. Vodik nije obnovljivi izvor energije, ali je element koji se nalazi se u ogromnim količinama u prirodi. On je zajednički dio mnogih energenata. Nafta, ugljen, prirodni plin, biomasa, i drugi energetski izvori ili sadrže vodik ili se mogu upotrijebiti za izdvajanje vodika. Vodik je najprikladnije umjetno dobiveno gorivo koje se može dobiti i iz vode i mogao bi zamijeniti fos-ilna goriva. Prednost je vodika u tome što može pohraniti energiju te ima vrlo dobre značajke, npr. mogućnost prijevoza i višenamjensku uporabu. Dvostruko mu je veća energija po jedinici mase nego u benzina. No, u tekućem stanju ima manju gustoću nego benzin, pa mu je veći obujam. Vodik je i ekološki vrlo povoljno gorivo jer pri njegovu izgaranju nastaje voda ili vodena para, pa nema štetnog utjecaja na okoliš, tj. ne stvara materijalno onečišćenje. Vodik se vrlo lako može pretvoriti u korisne oblike energije: toplinsku, mehaničku ili električnu, gotovo uvijek s većim stupnjem djelovanja od fosilnih goriva.

Trenutne metode korištenja obnovljivih izvora energije ne mogu zadovoljiti sve energetske potrebe društva. Trajno održivi razvitak u pogledu potrošnje sirovine zahtijeva:

- štedljivi način proizvodnje za kvalitetnije i dugotrajnije produkte, koji se najvećim dijelom mogu reciklirati

- smanjivanje otpada i njegovu uporabu, bilo za dobivanje energije ili za nove proizvode- zamjenu neobnovljivih sirovina obnovljivim- novi, razumniji i humaniji svjetonazor u ophođenju s prirodnim dobrima i općeljudskim

potrebama (Glavač, 2001., 164).

5. ZaključakPromatrajući svijet u kojem živimo mogli bismo reći da su u središtu čovjek i njegove potrebe. U

takvom sustavu antropocentrizma glavni cilj je zadovoljiti te potrebe što obuhvaća, između ostalog, teh-nički i tehnološki razvoj. Ljudske djelatnosti izazivaju promjenu ravnoteže sustava Zemlje. Mnogi resursi bez kojih danas ne možemo zamisliti svijet neobnovljivi su, tj. u ograničenim su količinama. Zbog toga se stavlja naglasak na racionalnost iskorištavanja istih te stimulaciju istraživanja novih sirovina i novih tehnologija. Trebamo shvatiti da je čovjek dio prirode i da je njegova dužnost pažljivo gospodarenje prirodnim resursima. Čovjek ne bi trebao samo prihvatiti odgovornost za prirodu i život, nego i za ono što još ne postoji. Moralni imperativ trebao bi obuhvatiti takvo djelovanje u sadašnjosti da u budućnosti ne upropastimo svijet i solidarnost ljudi s njim. Trebamo biti usmjereni prema skladnoj suradnji s priro-dom, umjesto enormne energetske potrošnje s velikim količinama otpadnih tvari.

Upravo poznavajući prirodne zakone možemo razumijeti kako priroda funkcionira i racionalno koristiti njezine potencijale. Zakon o očuvanju energije možemo nazivati temeljnim zakonom prirode budući da je energija temelj svih procesa u prirodi. Nemoguće je proizvesti stroj koji bi obavljao rad, a da pri tome ne koristi energiju. Također, nemoguće je proizvesti stroj koji bi svu dobivenu toplinu pretvorio u koristan rad. U tim procesima pretvorbe iskoristiva energija prelazi u neiskoristivu što rezultira, kada se radi o ireverzibilnim procesima, povećanjem nesređenosti sustava. Zakoni termodinamike dakle po-stavljaju granice održivog rasta kako prirode, tako i ljudskog društva.

Literatura1. Budin R.,Mihelić-Bogdanović A. (1990). Osnove tehničke termodinamike. Zagreb, Školska kn-

jiga.2. Glavač V. (2001). Uvod u globalnu ekologiju. Zagreb, Hrvatska sveučilišna naklada.3. Majdandžić LJ. (2008). Obnovljivi izvori energije. Zagreb, Graphis d.o.o.



4. Potočnik V. (2002). Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u Hrvatskoj. Zagreb, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.

5. Tomović S. (2002). Alternativni izvori energije. Beograd, Tehnička knjiga.6. Udovičić B. (2002). Energetika i okoliš u globalizaciji. Zagreb, vlastita naklada.7. Udovičić B. (2004). Neodrživost održivog razvoja. Zagreb, Kigen d.o.o.8. Višković A.(2002). Energija i međunarodni transfer tehnologije. Energetika marketing.


Mahira Tanković, Ksenija Keča, Doris BarićEkološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta

Primljen: 14.03.2014. Stručni radPrihvaćen: 17.03.2014. UDK 338.48:796:504

Ekološki aspekti održivog razvoja turizma i sporta

The environmental aspects of sustainable development of tourism and sport

1 Mahira Tanković, 2 Ksenija Keča, 3 Doris Barić1, 2, 3 Visoka poslovna škola Libertas, Trg J. F. Kennedy 6b, Zagreb, Hrvatska

e-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Premda neologizam, sportski turizam ima dugu povijest i tradiciju načina provođenja odmora. Pojam je nastao, s jedne strane iz poimanja sporta kao dijela rekreacije, a s druge strane iz potrebe turizma da razvije komplementarne turističke usluge. I sport i turizam odvijaju se u prostoru koji svojim prirodnim atributima daje preduvjet razvoju kako turizma tako i sporta, ali jednako tako oni uzurpiraju autentičnost prostora. Temeljem prikaza sportskog turizma na primjeru Švicarske, zemlje koja je među prvima uočila koegzistenciju turizma, sporta i zaštite okoliša ovim radom pokazat će se važnost ekološke dimenzije u kontekstu održivog razvoja turizma i sporta. U vremenu klimatskih promjena upravo je na os-jetljivim alpskim prostorima najuočljiviji ovaj globalni fenomen zagrijavanja; razlog više da se u kontekstu održivog razvoja naglasak stavi na odgovorni razvoj.

Ključne riječi: turizam, sport, održivi razvoj, Švicarska

Abstract: Although neologism, sports tourism has a long history and tradition of ways to spend the holidays. The term was created, on the one hand based on the perception of sport as part of recreation, on the other hand on the needs of tourism to develop complementary tourist services. Sport and tourism take place in the area that with its natural attributes gives the preconditions for the development of tourism as well as sport, but also they usurp its authenticity. Based on the presentation of sports tourism in the exam-ple of Switzerland, a country that was among the first ones noting the coexistence of tourism, sport and the environmental protection, in this paper we show the importance of the ecological dimension in the context of sustainable development of tourism and sport. In times of dramatic climate changes it is just the sensitive alpine areas where this global warming phenomenon is most visible. All the more reason that in the context of sustainable development the emphasis is put on responsible development.

Key words: tourism, sport, sustainable development, Switzerland

1. Uvod

Turizam je složena društveno-ekonomska pojava koja u mnogim zemljama bitno utječe na gospo-darski i društveni razvoj. Pored osnovnih ekonomskih funkcija turizma, važnu ulogu u njegovu razvoju imaju brojne društvene funkcije, kao što su zdravstvena, sportsko-rekreacijska, kulturna, obrazovna, so-cijalna i politička funkcija (Relac i Bartoluci, 1987.,1). Turizam postaje prilika za sudionike da pronađu ili razviju svoje sklonosti prema sportu te se iskušaju u nizu sportsko-rekreacijskih aktivnosti, a za mnoge postaje polazna osnovica za trajnu sportsku aktivnost. Međutim sve veći broj turista na jednom području znači i snažniji utjecaj na okoliš te je zaštita okoliša „conditio sine qua non“ održivog razvoja turizma. Na današnjem stupnju razvijenosti turizma u svijetu – a turizam je označen kao par excellence mogući



primjer održivog razvoja–osim općenitih zaključaka o potrebi da turizam zaštiti prirodne i sve druge resurse na kojima se temelji, pojam održivog razvoja na primjeru turizma još je daleko od univerzalno prihvaćenog, a kamoli od šire primjene u praksi (Vukonić, 2010.,125). Ekološko mišljenje, a pogotovo ekološko ponašanje, još je uvijek breme za čovječanstvo, teret koji prihvaćamo samo zato jer nam pod-svjest govori da bez ekološkog promišljanja naš opstanak dolazi u pitanje (Vukonić i Keča, 2001.,182). Treba naglasiti da su okoliš i gospodarstvo isprepleteni i to ne kao neprijatelji nego kao partneri u općoj težnji za boljom kvalitetom življenja. Tim više danas smo svjedoci intenziviranja pritisaka na okoliš te rastućeg izazova okolišno odgovornog upravljanja.

2. Ekološka dimenzija održivog razvojaIako je pojam održivog razvoja već zaživio u upotrebi u svjetskoj praksi i uglavnom dobio samo

pljesak i odobravanja za svoja stajališta, a proces nastao iz njegovih postavki traje već duže vrijeme, go-tovo svakoj raspravi o održivom razvoju počinje se ab ovo, od definicije same paradigme. Naime, svaki razvoj, pogotovo gospodarski nužno dovodi do unošenja neprikladnih stvari u okoliš koje mogu, a vrlo često i imaju negativan utjecaj na održavanje tzv. „nosivosti kapaciteta“ okoliša. Zbog toga se pokušalo u pojam održivog razvoja unijeti dodatna objašnjenja, iz kojih proizlazi da tezu o nužnosti zaštite zapravo ne treba shvatiti kao poziv na zaustavljanje ili sprečavanje razvoja u određenoj prirodnoj sredini, kako su to neki bili skloni tumačiti, nego da se takav razvoj mora rukovoditi i načelima zaštite okoliša, od-nosno načelom da u istom prostoru sve aktivnosti koje imaju uvjete za razvoj treba i razvijati (Vukonić, 2010.,126). Prema Rječniku turizma (2001.) „prirodni turistički resursi koji čine jednu od komponenti održivog razvoja su svi prirodni elementi i faktori visokog stupnja privlačnosti, koji su odraz geografske sredine, a koji se mogu turistički valorizirati“. Ekološki elementi održivosti uključuju sve komponente koje se tiču prirodnog okoliša, dakle fizički kapacitet prostora, očuvanje bioraznolikosti, klimatske fak-tore, onečišćenje zraka, tla i voda. U ekološke elemente ubraja se i infrastruktura, odnosno vodoopskrba, odvodnja, komunalni otpad, opskrba energijom te promet. Tako se ti elementi nazivaju i ekološko-in-frastrukturnim elementima. Utjecaji sporta na okoliš su brojni, a ovise o vrsti sporta, veličini prostora koji obuhvaća te trajanju aktivnosti. Tako za izgradnju i održavanje skijaških staza vrijedi slično kao i za izgradnju i rad žičara. Zahvati u vegetaciju, kakvi su, na primjer, kod zaravnavanja terena, predstavljaju snažan štetni utjecaj na floru i uništavaju ju, naročito na većim visinama, na dugi rok (Müller, 2004.,106). Mehaničkom pripremom pista snijeg se zbija, a to dovodi do njegovog sporijeg otapanja u proljeće, pa time i kraćeg perioda vegetacije. Održavanje pista i zasipanje umjetnim snijegom često se odvija noću pa tako predstavlja znatno ometanje kretanja planinske divljači. Razvoj turizma je nezamisliv bez očuvanog okoliša, zbog čega zaštita okoliša treba biti prioritetna briga svih dionika u turizmu. Prvi korak u zaštiti prirodnih resursa predstavlja administrativno-pravna zaštita na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Republika Hrvatska je 2013. godine donijela „Strategiju razvoja hrvatskog turizma do 2020. godi-ne“. Prema tom dokumentu Hrvatska bi trebala do 2020. godine biti „globalno prepoznatljiva turistička destinacija, konkurentna i atraktivna za investicije, koja stvara radna mjesta i na održiv način upravlja razvojem na svom cjelokupnom prostoru, njeguje kulturu kvalitete, a svojim gostima tijekom cijele godine pruža gostoljubivost, sigurnost i jedinstvenu raznovrsnost autentičnih sadržaja i doživljaja“.

3. Primjer ekoloških aspekata održivog razvoja u ŠvicarskojAlpska regija u Švicarskoj izložena je na poseban način fenomenu globalnog zagrijavanja čiji su odgo-

vor promjene u bilanci vode, količini snijega i biljnom pokrovu. Švicarski moto “prirodno” se nalazi u sve-mu što se nudi: lijepe doline, veličanstvene planine, iskonska jezera, rijeke i ledenjaci, autentična domaćin-stva, pustolovine u kombinaciji s izvrsnom uslugom i ljubaznošću. Još od ranih početaka turizma, Švicarska je bila primjer i prethodnik za održivi razvoj stvarajući izvrstan odnos između ekonomskih, ekoloških, poli-tičkih i društvenih okolnosti koje su postale temelj za snažan turistički zamah. Turizam je na četvrtom mje-stu po značenju u švicarskoj ekonomiji. Statistike govore da je 2010. u BDP-u Švicarske turizam sudjelovao s oko 2.9%, dok je 2011. godine sudjelovao s 2,7% pri tome zapošljavajući 145.000 radnika s punim radnim vremenom. Dokaz tome je ne samo činjenica da je Švicarska svjetski poznata turistička destinacija, nego je preko 80% top menadžmeta u svjetskim vodećim hotelima stekao znanje u švicarskim institucijama.



Kao jedna od prvih država koja je shvatila važnost turizma za lokalnu ekonomiju još u ranom 18-om stoljeću, kada su prvi aristokrati otkrili Švicarsku za vrijeme svojeg Grand Toura, Švicarska je rano prilago-dila svoju ponudu u turizmu prema osjetljivom alpskom eko sustavu. Budući da 60% teritorija prekrivaju teško pristupačne planine, Švicarska je obavila izvanredan posao postavši jedna od vrhunskih turističkih destinacija Europe i jedna od najbogatijih svjetskih ekonomija, štiteći prirodne i kulturne resurse. Zahva-ljujući visokom razvoju mreže javnog prijevoza (plovila koriste solarnu energiju, autobusi prirodno gorivo), omogućeno je turistima da dođu do najzabačenijih planinskih sela u kratkom vremenskom roku. Smještaj je prilagođen najvišim standardima što se tiče arhitekture, uporabe obnovljivih izvora energije i odlaganja otpada. Svi ti faktori su razlog zašto su te lokacije izabrane za sportske manifestacije koje se održavaju tje-kom cijele godine. Zajedno s Austrijom, Švicarska je bila domaćin UEFA European Football Championshipa 2008. godine, što se može protumačiti i najznačajnijim sportskim događajem ikad održanim u Švicarskoj. Iste godine Švicarska je bila domaćin svjetskim prvenstvu u planinskom biciklizmu dok je 2009. godine ugostila World University Golf Championships i svjetsko prvenstvo u parabiciklizmu. Svjetsko prvenstvo odbojke na pijesku će se održati 2019. godine. Švicarska ne samo da jamči visoku sigurnost i profesionalnu organizaciju, nego i pozitivan stav javnosti koji je ovoj državi dao dobar glas i vjetar u leđa za razvoj turizma i sporta. Nadalje, specifični oblici sportskog turizma, kao što su biciklizam, planinarenje i lov izuzetno su se dobro prilagodili prirodi i omogućavaju razvoj turizma u skladu s održivom zaštitom okoliša. Zidovi za zadržavanje vode, solarni paneli i energija vjetra mogu se primjeniti na cijelu zemlju, pa iako mijenjaju vi-zualnu sliku zemlje oni doprinose održivosti. Parkovi prirode, zaštićen biljni i životinjski svijet te osjetljivost stanovništva prema okolišu pridonose kako zaštiti bioraznolikosti tako i daljem razvoju turizma. Savezna vlada je održivi razvoj turizma i sporta ugradila u Strategiju održivog razvoja (2012.-2015.) koja sadrži jasno strukturiran plan akcija temeljen na tri dimenzije održivosti: ekonomske efikasnosti, okolišne odgovornosti i društvene solidarnosti. Strategija je predstavljena i na Konferenciji ujedinjenih naroda za održivi razvoj “Rio+20” (United Nations Conference on Sustainable Development “Rio+20”) i u njoj se ističu struktu-rirani planovi aktivnosti s okosnicama na odgovornosti za budućnost; naglaskom na trokutu održivosti; važnosti provođenja politike turističkog razvoja; važnosti koordinacije između politika te međusobnoj su-radnji federalnih vlasti i lokalne zajednice. Akcijskim planovima iz Strategije postižu se dobri rezultati a u njima prednjači posebice alpska švicarska regija. Primjer je regija Engadine gdje se nekoliko turističkih mjesta udružilo u TESSVM (Engadin Scuol Samnaun Tourism Val Müstair AG) s registriranim uredom u mjestu Scoul, a zadatak im je promovirati i upravljati kulturnim i prirodnim obilježjima ove regije. Mnoga sela unutar regije zadržala su svoju autohtonu arhitekturu, a lokalno stanovništvo zajedno s konzervatori-ma i kulturnim institucijama i udrugama osmišljava projekte u svrhu održivog razvoja. Tako se na primjer, projektom “Odmor bez automobila” potiče uporaba javnog prijevoza umjesto osobnih automobila. Čitava regija primjenjuje „zeleni“ koncept i brojni projekti su temeljeni na uporabi obnovljivih izvora energije, konzumacija lokalnih proizvoda, a sve u skladu s daljnjom zaštitom prirode i okoliša. Destinacije poput Saas-Fee i Zermatt zabranile su vožnju automobilima kako bi smanjile zagađenje, dok su St. Moritz i Davos unaprijedile javni transport i osnovale agencije “car-sharing”. U regiji Valaisu i Bernese nalazi se 25 sela pod UNESCO-vom zaštitom koja su se odlučila 2001. godine udružiti kako bi kreirali zajedničku buduć-nost. Od tada su objavili zajedničku AGENDU 21 za održivi razvoj tog područja, potpisali vlastitu povelju (Konkordiaplatz) i postepeno krenuli u realizaciju plana. To područje ne samo da uključuje 5 od 7 najvećih ledenjaka, već također i područja koja su stoljećima naseljena. Svjesni klimatskih promjena UNESCO-v centar za svjetsku baštinu i ostali sudionici napravili su brojne projekte kako bi motivirali turiste, lokalnu zajednicu i obrazovne institucije da se uključe u zaštitu i očuvanje ove izuzetno značajne cjeline. UNESCO naglašava da je ova regija posebno zanimljiva za istraživanje globalnog fenomena klimatskih promjena jer su vidljive očite promjene na ledenjacima prouzrokovane ljudskim aktivnostima. Tome svjedoči i činjenica da je ledenjak Aletsch izgubio četvrtinu svoje površine od 1850. godine. I veliki gradovi u Švicarskoj kao što je Zürich postigli su velike rezultate. Zürich tourism marketinška je agencija osnovana u svrhu promocije te je potpisivanjem Povelje održivog razvoja švicarskog turizma uvela ISO 9001 i 14001 standarde upravljanja kvalitetom i okolišem u cilju smanjena vlastitih emisija CO2 i već je djelomično postigla zadane ciljeve. Po-državaju održivi i zeleni turizam, premda je njihov glavni turistički proizvod kongresni turizam.



Švicarska provodi i međunarodne projekte, a primjer je Lingua Natura–projekt pokrenut u jesen 2012. godine na pet različitih nacionalnih parkova u susjednim zemljama s ciljem promoviranja ekoturizma pod krilaticom otkrića različitosti jezika, prirode, kulture i gastronomije u prirodnim parkovima.

4. ZaključakOdrživost i planiranje su najefikasnija sredstva za sprečavanje prirodne degradacije te postaju do-

minantne forme društveno-ekonomskog razvoja turizma, iako turizam nije jedini korisnik prostora. Tu-rizam uzurpira prostor, no jednako tako turizam valorizira taj isti prostor i to mora činiti prema načelima održivosti. Održivi razvoj nije ništa drugo no promjena strukture globalne proizvodnje i potrošnje koji ne remete ekosustave (Vukonić i Keča, 2001.,190). Prema Strategiji razvoja hrvatskog turizma naša ze-mlja bi do 2020. godine trebala biti globalno prepoznatljiva turistička destinacija, konkurentna i atrak-tivna za investicije, koja stvara radna mjesta i na održiv način upravlja razvojem na svom cjelokupnom prostoru, njeguje kulturu kvalitete, a svojim gostima tijekom cijele godine pruža gostoljubivost, sigurnost i jedinstvenu raznovrsnost autentičnih sadržaja i doživljaja. Jedno od željenih ciljeva je izgraditi poziciju pustolovne i sportske destinacije, a to nužno podrazumijeva implementaciju sustava okolišno odgovor-ne prakse na svim razinama, kako tijekom gradnje tako i tijekom operativnog poslovanja. Kao primjer nam može poslužiti Švicarska koja je među prvim zemljama svijeta uočila suživot turizma, sporta, zaštite okoliša i održivog razvoja. Zimske sportske destinacije kao što su Zermatt, Saas Fee i Scoul su ograničila korištenje osobnih automobila, investirajući značajna financijska sredstva u javni prijevoz te su tako smanjili emisije ugljičnog dioksida (CO2) u okoliš. U tom smislu Savezna vlada je održivi razvoj turizma i sporta ugradila u Strategiju održivog razvoja (2012.-2015.) koja sadrži jasno strukturiran plan akcija temeljen na načelima održivosti.

Literatura1. Alfier, D. (1994). Turizam – izbor radova. Zagreb, Masmedia.2. Bartoluci, D.; Sundji, I. (2013). „Skijaški turizam odabranih alpskih zemalja“, Acta Turistica

Nova, vol. 7/2013.3. Bartoluci, M. (2013). Upravljanje razvojem turizma i poduzetništva. Zagreb, Školska knjiga.4. Bundesamt für Raumentwicklung ARE, (2011). „Tourismus und Nachhaltige Entwicklung“,

Gute Beispiele und Aktionsmöglichkeiten5. Eidgenössisches Departement für Wirtschaft, Bildung und Forschung WBF. http://www.wbf.

admin.ch/themen/00129/01523/index.html?lang=de (07.01.2014.)6. Federal Department of Economic Affaires, Education and Research EAER http://www.seco.

admin.ch/themen/00374/00456/00458/index.html?lang=en (12.02.2014.)7. Free republic of holidays Saas-fee. http://www.saas-fee.ch/en/page.cfm/destination/nachhaltig-

keit/fine-dust (07.01.2014.)8. http://www.are.admin.ch/themen/nachhaltig/00264/02601/index.html?lang=de (07.01.2014.)9. Müller, H. (2004). Turizam i ekologija. Zagreb, Masmedia.10. Relac, M.; Bartoluci, M. (1987). Turizam i sportska rekreacija, Zagreb, Informator.11. Schmidheiny, S.; Poslovni savjet za održivi razvoj (1995). Novim smjerom, Zagreb, Društvo za

unaprjeđenje kvalitete življenja.12. Statistic Schweiz. http://www.bfs.admin.ch/bfs/portal/de/index/themen/10/02/blank/key/01.

html (12.02.2014.)13. Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine (NN 55/13)14. Swiss Olympic . http://www.swissolympic.ch/desktopdefault.aspx/tabid-3509/, (25.01.2014.)15. Tourismus und Nachhaltige Entwicklung: Gute Beispiele und Aktionsmöglichkeiten.16. Vukonić, B. (1987). Turizam i razvoj – s posebnim naglaskom na zemlje u razvoju. Zagreb,

Školska knjiga.17. Vukonić, B.(2010). Turizam budućnost mnogih iluzija. Zagreb, VPŠ Utilus i Plejada d.o.o.18. Vukonić, B.; Čavlek, N. (2001). Rječnik turizma. Zagreb, Masmedia.19. Vukonić, B.; Keča, K. (2001).Turizam i razvoj: pojam, načela i postupci, Zagreb, Mikrorad


Vladimir KrižaićIzbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka

Primljen: 20.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 25.03.2014. UDK 624(497.521.2)

Izbor i plan tehnologije građenja “Arene” Zagreb na održivost roka

Choice and planning of technology of construction of “Arena” in Zagreb related to meeting the deadline

Vladimir KrižaićGraditeljska škola Čakovec

Športska 1, 40000 Čakovec, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Najčešći zahtjevi u današnjim investicijama su brzina građenja, odnosno utrka s vremenom. Za odvijanje velikih sportskih priredbi sve države svijeta trude se ostati prepoznatljive barem po jednom graditeljskom projektu. Tako se za svjetsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj 2009. godine sedam gradova upustilo u određene projekte. Grad Zagreb odlučio se za Arenu za 15200 gledatelja. Projekt se organizaci-jski i tehnološki odradio na zadovoljstvo mnogih sudionika s kapacitetima raznih resursa kakvi se u praksi rijetko viđaju. Stoga je primjena novih tehnologija neizbježna u svim fazama odvijanja projekta. Takvi projekti praksom nadograđuju teoriju pa se tako teorija rađa iz prakse, a praksa živi po teoriji kojom se ona unapređuje. Da bi se optimirala ključna varijabla u novim projektima na bazi Arene Zagreb i vlastite metode kombinatorike, razvija se nova teorija optimaliziranja izvedbe i planiranja s ciljem održivosti roka gradenja objekata.

Key words: rok, resurs, teorija, praksa, optimalizacija, kombinatorika

Abstract: The most common requests imposed by contemporary investments are related to the rapidity of construction, i.e. to race against time. When hosting large sports competitions is concerned, every country strives to be remembered by at least one construction project. Therefore, for the purpose of the 2009 World Handball Championship, seven towns in Croatia endeavored to implement valuable construction projects. Namely, the Town of Zagreb decided to construct “ARENA” sports hall that can accommodate 15200 specta-tors. The applied technology and organization made the stakeholders enthusiastic by means of various rarely used resources. This makes the use of new technologies at all stages of construction inevitable. Such projects enrich theory with practice so theory stems from practice whereas practice follows the theory that enhances it. In order for the key variable of new projects to be optimized, a new planning and performance optimizing theory has been developed on the basis of the “ARENA” case and own combinatory skills for the purpose of meeting the construction completion deadline.

Key words: deadline, resource, theory, practice, optimizing, combinatory skills

1. Uvod

Tehnologija građenja diktira način proizvodnje određenog objekta. Definicija za danas najčešće upotrebljavanu riječ tehnologija može biti mnogo, no ono što je osnovno je da tu postoji pretvorba re-sursa u resurs s nizom i redoslijedom postupaka. Obično je taj red u praksi uhodan i uigran od strane neposrednih djelatnika. Sustavni prikaz tehnologije prikazan je na Slici 1.



Slika 1. Sustav tehnologije.

Izvor: Križaić, 2014.

Sustavno se ulazni resursi tehnologijom pretvaraju u izlazne resurse, tj. proizvode. Proizvodnja je pak u funkciji tehnologije i organizacije što se funkcijski može zapisati kao jednadžba (1).

),( OTfP = (1)

Tehnologija je u funkciji postupaka (Po), koje organizacija međusobno povezuje na sinteznom ni-vou operacija (O), procesa (P) ili analitičkom podnivou pokreta (Pk). Tako se proizvodnja može zapisati u sumarnom obliku osnovnih jedinica tehnološke dokumentacije jed. 2.

(2)

Mnogi su načini njihove suradnje za zajednički projekt pa se uvijek traži optimalan odnos tih struk-tura u projektu, kako tehnoloških (tehničkih i materijalnih) tako i organizacijskih ljudskih resursa.

2. Izbor i plan tehnologije građenjaIzbor i plan tehnologije građenja u prvom redu diktira praksa, no danas zahtjevni projekti stvaraju

i druge varijable u sustavu proizvodnje pa se jednadžba proširuje (3).

),,,( tEOTfP = (3)

U današnje, krizno razdoblje uvelike se u investicije ukljućuje ekonomičnost (E) kao varijabla proizvodnje, no u slučaju Arene Zagreb dominantna varijabla bila je vremenska (t), zbog roka gradnje od godine dana za stavljanje u funkciju objekta–za otvaranje svjetskog rukometnog prvenstva u Hrvatskoj 2009. godine. Stoga je primjena novih tehnologija neizbježna u svim fazama odvijanja projekta. Da bi se optimirala ključna varijabla u projektu Arene Zagreb primijenjena je praktična organizacijska veličina koja je dovela do natjecanja u proizvodnji i dokazivanja početnih podizvođača. Sam projekt trošio je dnevne kapacitete resursa u tisućama i stotinama jedinica mjera, što je za podizvođače bilo primamljivo i s marketinške strane.

Slika 2. Arena Zagreb tijekom izvođenja.



Normalno je da na rok najviše utječe nova tehnologija i primjena nove organizacije (Lončarić, 1995.) pa se jednadžba opet vraća na početnu jed. 1, jer vremenska komponenta ulazi u organizacijsku domenu, ali više u tehnološku domenu ekonomičnosti.

3. Kombinatorna tehnologija građenjaNovi način definiranja projekta omogućava i novu tehnologiju i organizaciju za dani projekt. Tako

s referentnim osima dijelimo objekte u etape ili taktove proizvodnje (Slika 3.).

Slika 3. Etape ili taktovi proizvodnje.

Nositelj posla podjelio je objekt na dvije polovice i klasične radove dodjelio podizvođaču iz Zagre-ba i Osijeka. Prva firma koristila je potpuno novu oplatnu tehnologiju, a druga dosta iskorištenu sličnu suvremenu oplatu. Interesantno je da su se novi i istrošeni resursi u oplatnom sustavu nosili vremenski gotovo jednako. Planiranje i praćenje realizacije odvijalo se pomoću najsuvremenijih softverskih doma-ćih i stranih sustava (Slika 4.).

Slika 4. Dnevno planiranje i praćenje projekta.

Već u početnim temeljima susrećemo se s velikim kapacitetima korištenja sustava tehnologije gra-đenja koji se nadograđuju organizacijskim aktivnostima praćenja objekta po danu za svaki proces, pa tako kontrola projekta prelazi u reguliranje sustava tehnologije građenja (Slika 5.).

Slika 5. Reguliranje sustava tehnologije građenja



Početna diferencirana, odnosno serijska proizvodnja nadopunila se kombiniranom klasičnom i montažnom tehnologijom građenja. Tako je od pojedinačnog procesa došlo do kompleksnog izvođenja objekta i s istovremenim rastom objekta u raznim etapama i taktovima (Slika 6.).

Slika 6. Kombinirana metoda montažnog građenja.

4. Kombinatorika tehnologije građenja u optimaliziranju planiranjaU sustavu graditeljske proizvodnje vremenski rok izvođenja konstrukcija moguće je optimalizirati

transportnom metodom. Računala omogućavaju zapisom kombinatorike zapisati sva moguća stanja u nekom sustavu, pa tako i transportnom. Po tome je metoda slična dinamičkom programiranju. Dodava-njem dodatnih uvjeta da su sume količina odredišta jednake sumi količina ishodišta dopunjuje program transportne metode danim specifičnim zahtjevom. Specifičan slučaj transportne metode je metoda s vremenom, tj. metoda asignacije (Petrić, Kojić, Šarenac, 1988.; Petrić i sur., 1989.). Matematički problem transportne metode s vremenom, a ujedno i za asignaciju glasi:

uz ograničenja

∑=

=n

iiij aX

1

; ∑=

=m

jjij bX

1; ∑

=

=n

iijX

11 i uvjete da xij = [0,1], a tij ptretvaramo u vektor polja lij.

Lij polja s vektorskom duljinom pretvara se u zbroj i+j određenog ij polja na projektnoj tlocrtnoj do-kumenaciji što je dovoljno točno za baratanje optimalnog odabira ishodišta za dane događaje, odnosno aktivnosti. Danas se teorija može iskoristiti za predloženu metodu prikazanu na primjeru raspoređivanja kranskih dizalica u prijenosu oplatnih stolova Peri tehnologije na gradilištu Arena Zagreb (Slika 7).

Slika 7. Kombinatorika Arene Zagreb

Klasična opreacijska istraživanja moguće je zamijeniti jednadžbom zapisa kombinacija bez ponav-ljanja (Križaić, 2006.), kanali s različitim dimenzijama (4) kki ≠ .

↵+→

↵−

−↵+→

↵−

→

↵

→=

max

1

1max

2

max1

max1 1111n

nnU

knnnn

Ukn

nU

nkn

UK k

i

kii

ii

(4)



Klasični normativ, tj. vremensku komponetu možemo nadograditi matematički [2] vektorskim normativom [1] danom za izradu oplatnog sustava zida (5).

(5)

Nadogradnjom tih istraživanja moguće je sve te jednadžbe objediniti u jedinstvenu jednadžbu.

5. ZaključakMatematičkim metodama modeliranja teoretski se može poboljšati rok građenja, odnosno utjecati

na održivost vremenskog roka građenja. No, danas u praksi još nije zaživjela ni stara metoda, a kamo-li kombinatorna. Tako veliki projekti praksom nadograđuju teoriju pa se tim teorija rađa iz prakse, a praksa živi po teoriji kojom se ona unapređuje. Da bi se optimirala ključna varijabla u novim projektima na bazi Arene Zagreb i vlastite metode kombinatorike, razvija se nova teorija optimaliziranja izvedbe i planiranja koja bi u praksi mogla donijeti efekte u principima organizacije građenja. Nastavkom rada na poznatim i dopunjenim metodama opreacijskog istraživanja razvija se metoda dinamičko strukturno programiranje (6).

kinjin SFSF ,1 )()( +∪= (6)

Literatura1. Kreč, I. (1980). Viša matematika. Varaždin, Geotehnički fakultet2. Križaić, V. (2006). Planning through combinatorics, VII Internacional conference «Organiza-

tion, tehnology and management in construction» Zadar – 2006.3. Križaić,V (2014.). Tehnologija građenja: skripta. Čakovec, Međimursko veleučilište u Čakovcu.4. Lončarić, R. (1995). Organizacija izvedbe graditeljskih projekata. Zagreb, DITH.5. Petrić, J.; Kojić, Z.; Šarenac, L. (1988). Operaciona istraživanja. Beograd, Naučna knjiga.6. Petrić, J.; Nikolić, M.; Čupić, S.; Krčevinac (1989). Algoritmi i programi iz operacionih

istraživanja. Beograd, Naučna knjiga.


Petra Mesarić, Mihaela Mesarić, Bruno PalašekElektrični bicikli i njihova primjena u turizmu


Električni bicikli i njihova primjena u turizmu

Electric bicycles and their application in tourism

1 Petra Mesarić, 2 Mihaela Mesarić, 3 Bruno Palašek1,3 Međimursko veleučilište u Čakovcu,

Bana Josipa Jelačića 22a, 40 000 Čakovec, Hrvatska2 Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode

Trg međimurske prirode 1, Križovec, 40315 Mursko Središće, Hrvatskae-mail: 1 [email protected], 2 [email protected], 3 [email protected]

Sažetak: Cikloturizam je novija grana turizma, ali sve značajnija za pojedine svjetske turističke regije. Cikloturisti traže određenu razinu biciklističke ponude i infrastrukture u destinacijama, a u posljednje vri-jeme sve je veća potražnja i za električnim biciklima kao novim turističkim proizvodom u cikloturizmu.

U radu je dan prikaz pojma električni bicikl te njegove osnovne tehničke karakteristike i razlike u odnosu na klasični bicikl. Također, obrađeni su i sadržaji koje biciklistička infrastruktura treba sadržavati kako bi omogućila korištenje električnih bicikala na postojećim biciklističkim stazama.

Ključne riječi: električni bicikl, bicikl, biciklistička infrastruktura, cikloturizam, održivi razvoj

Abstract: Cycling tourism is an inovative branch of sustainable tourism but rapidly growing in certain European tourism regions. Cycling tourism consumers require certain level of quality of facilities and infra-structure in destinations. However, recent demand for electric bicycles has been increased because of their attractiveness for specific target groups within overall cycling tourism consumers.

This paper presents the definition of electric bicycle, its main technical characteristics and differences compared to standard bicycle. Description of cycling infrastructure is elaborated with emphasises on meth-ods of improvements of existing cycling routes to be used by electric bicycles tourists.

Key words: electric bicycle, bicycle, cycling infrastructure, cycling tourism, sustainable development

1. Uvod

Cikloturizam posljednjih desetak godina polako postaje sve značajnija turistička grana. Sve se veći broj turista okreće aktivnom odmoru na biciklu koji pruža zdraviji i ekološki način zabave. Prikladan je to način da se istraži kulturna i povijesna baština nekog kraja, uživa u njegovim prirodnim i gastronom-skim bogatstvima, a taj su potencijal prepoznale i lokalne zajednice koje se trude što bolje povezati sve navedeno te ljubiteljima biciklizma na terenu osigurati dobro umrežene i označene rute sa smještajnim kapacitetima koji pružaju prijeko potreban odmor nakon cjelodnevne aktivnosti. Stoga iz godine u godi-nu raste broj tzv. bed&bike smještajnih jedinica koje se mogu naći u hotelima, hostelima, ali i privatnom smještaju poput obiteljskih gospodarstava. Oznaka bed&bike znači da smještajni kapaciteti biciklistima, osim jednog noćenja nude i popratne sadržaje, kao npr. zaključavanje bicikala, minimalni servis za po-pravke te pranje i sušenje potrebne opreme. Naravno, sukladno razvoju ponude bicikla, u posljednje



vrijeme sve je veća ponuda električnih bicikala, a time ujedno i njihova primjena u turizmu (posebice kod starijih dobnih skupina).

Električni bicikl je pojam koji obuhvaća dvije različite vrste vozila s pomoćnim električnim moto-rom. Prva vrste su bicikli opremljeni pomoćnim električnim motorom koji ne mogu biti pokretani is-ključivo tim motorom. Motor se uključuje samo kada biciklist okreće pedale, stoga se za ovu vrstu vozila najčešće koristi naziv pedelek (engl. pedal electric cycle). Druga vrsta su bicikli opremljeni pomoćnim električnim motorom koje može pokretati isključivo taj motor, tj. biciklist ne mora nužno okretati peda-le. Takva vozila nazivaju se električnim biciklima, odn. E-bike.

Pedelek i E-bike ne trebaju nužno biti na dva kotača, jer izraz bicikl obuhvaća i vozila na tri kotača te će u daljnjem radu oba pojma biti obuhvaćena pod nazivom električni bicikl (PRESTO, 2010.). Na Slici 1. prikazan je električni bicikl, hrvatske proizvodnje.

Slika 1. Električni bicikl, Greyp.

Izvor: http://www.greyp-bikes.com

Dana 21. lipnja 2013. godine Hrvatski sabor donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine. Tim zakonom promije-nila se definicija bicikla iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2008. godine (čl. 2., st. 1., toč. 49.) kojim je bicikl bio definiran kao „vozilo koje ima najmanje dva kotača i koje se pokreće isključivo snagom vozača“. Novim zakonom, tj. izmjenama zakona bicikl se definira kao „vozilo koje ima najmanje dva ko-tača i koje se pokreće isključivo snagom vozača ili koje je opremljeno pedalama i pomoćnim električnim motorom čija najveća trajna snaga nije veća od 0,25 kW i koja se progresivno smanjuje do nule kad brzi-na dostigne 25 km/h, ili prije, ako vozač prestane pokretati pedale“. Prema tome, za električni bicikl sna-ge do 0,25 kW koji ima ugrađeni elektromotor kao pomoć vozaču nije potrebna registracija i osiguranje, a vozač ne treba posjedovati vozačku dozvolu. Vozačka dozvola, osiguranje i registracija potrebna je kada električni bicikl ili skuter prelazi vrijednosti snage i brzine od 0,25 kW i 25 km/h (PRO-E-BIKE, 2013.).

Električni bicikl broji značajne prednosti u odnosu na automobil kod kraćih dionica. Kao prvo re-zultira nižim troškovima utrošenih energenata po prijeđenom putu. Također, tome je potrebno nadodati i uštede koje se ostvaruju od osiguranja, registracije, parkiranja, povećanje protočnosti prometa, dopri-nos zaštiti okoliša smanjenjem CO2 emisija itd., a svemu tome potrebno je nadodati i doprinos zdravlju samog vozača, odnosno biciklista (Muetze i Tan, 2007.).

2. Dijelovi i tehničke karakteristike električnih bicikalaZbog pomoćnog električnog motora, oblikovanje i izrada okvira električnih bicikala zahtijeva zna-

čajnu prilagodbu i ojačanje da bi mogao podnijeti nepravocrtne sile koje nastaju kao posljedica rada električnog motora. Stoga je bitno da dijelovi kao što su kočnice, obruči kotača, gume i okvir bicikla budu u stanju podnijeti djelovanje tih sila. Gradski i brdski bicikli trebaju zadovoljiti propise norme EN 14764, dok električni bicikli moraju proći zahtjevnija ispitivanja te tako zadovoljiti propise norme EN 16194 (PRESTO, 2010.).

Osnovi princip električnog bicikla temelji se na kontroleru koji upravlja i nadzire tok snage iz ba-terije do električnog motora. Tok snage djeluje u paraleli sa snagom koju doprinosi sam biciklist peda-liranjem (Slika 2). Iz toga slijedi da će se baterija prazniti, ovisno o količini ulazne snage biciklista te potrebnoj angažiranoj snazi koja će zadovoljiti potrebe biciklista u tom trenutku.



Slika 2. Paralelna hibridna shema.

Izvor: Muetze i Tan, 2007.

Biciklist sam odlučuje hoće li se osloniti na električni motor u potpunosti, pedalirati i koristiti elek-trični motor u isto vrijeme ili samo pedalirati i koristiti bicikl kao da je klasičan.

Osnovni dijelovi klasičnog bicikla su okvir, odnosno rama, mjenjač brzina, kočnice, cijevi, uprav-ljač, sjedalo, rasvjetna oprema i sustav za amortizaciju. Međutim, električni bicikl sadrži dodatne kompo-nente koje nisu dio klasičnog bicikla te će one biti navedene u nastavku (PRO-E-BIKE, 2013.).

2.1. Sustav senzora električnog biciklaTrenutne tehnologije baziraju se na senzoru broja okretaja u minuti, senzoru momenta sile i sen-

zoru brzine.• Senzor broja okretaja smješten je s magnetnim diskom na glavnom zupčaniku te mjeri broj

okretaja poluge (Slika 3). Čim senzor prepozna pokretanje zupčanika, signal se šalje kontroleru koji prema tome angažira motor.

Slika 3. Senzor broja okretaja s magnetnim diskom.

Izvor: PRO-E-BIKE, 2013.

• Senzor momenta sile mjeri moment sile, odnosno pritisak koji je apliciran na pedalu od strane biciklista (Slika 4). Tim senzorom osigurava se potrebna snaga iz motora, ovisno o načinu vožnje biciklista.

Slika 4. Senzori momenta sile.


• Senzor za brzinu mjeri brzinu električnog bicikla te izlaznim elektroničkim signalom šalje tu vrijednost kontroleru (Slika 5). Senzor se može nalaziti unutar ili izvan motora.

Slika 5. Senzor brzine.




Svi sustavi električnog bicikla koji se danas koriste sadrže kombinaciju senzora broja okretaja i br-zine, dok sofisticiraniji bicikli koriste i senzor momenta sile.

2.2. BaterijaNajznačajnije komponente baterijskog sustava električnog bicikla su kvaliteta, kapacitet i sigurnost.

Izvedbe baterija koje se najčešće koriste su litij-ionske baterije u kombinaciji s baterijskim upravljačkim programskim alatom (engl. BMS, battery management system)–Slika 6. Litij-ionske baterije trenutno predstavljaju optimalno rješenje zbog najbolje energetske gustoće bez memorijskog efekta.

Kapacitet baterija električnih bicikala izražava se u Wh (Watt satima). Najčešće naponske razine baterija koje se javljaju na tržištu su 24 V, 26 V te 36 V. Iznosi električnog punjenja kreću se od 7 Ah do 25 Ah. Prema tome možemo izračunati kapacitet baterije, koji se dobiva kao umnožak električnog punjenja te napona, npr.:

7Ah x 36 V= 252 Wh25Ah x 26 V=650 Wh

Slika 6. Baterija električnog bicikla


2.3. KontrolerKontroler je sučelje između sustava senzora, baterije, motora i zaslona, a time ujedno i ključni ele-

ment električnog bicikla (Slika 7). Kontroler pruža pomoć kao funkcija senzorskih ulaza, brzine bicikla te snage koju je potrebno angažirati. Važno je napomenuti da kontroler u kombinaciji sa zaslonom pruža brzinu podešenu potenciometrom, sustav kontrole brzine zatvorenom petljom s ciljem što preciznije re-gulacije brzine, logičkom zaštitom od prenapona, nadstruje i pregrijavanja. Kontroler koristi impulsno-širinsku modulaciju (engl. PWM, pulse width modulation) s ciljem reguliranja angažirane snage motora.

Slika 7. Kontroler električnog bicikla.


2.4. MotorTrenutno postoje tri vrste motora na tržištu koji se koriste kao dio električnog bicikla.

• Motor na prednjem kotaču – motor je ukomponiran na prednji kotač, sa sustavom senzora koji mjere broj okretaja i moment sile (Slika 8). Prednji motor podržava različite načine vožnje prema želji i potrebi samog biciklista.



Slika 8. Motor na prednjem kotaču električnog bicikla.


• Motor na osovini–pruža optimalnu raspodjelu težine na biciklu te povećava učinkovitost mo-tora (Slika 9). Također se podrazumijeva da su senzor broja okretaja i momenta sile integrirani u sustav, čime se pruža dodatna sigurnost i učinkovitost sustava, do momenta sile od 55 Nm.

Slika 9. Motor smješten na osovini električnog bicikla.


• Motor na zadnjem kotaču – motor je integriran na zadnji kotač, sa senzorom momenta sile, čime je ujedno smanjena buka rada motora (Slika 10). Ovo rješenje je pogodno za sportske bicikle kod kojih je baterija smještena na rami kako bi se težina nje same optimalno raspodije-lila.

Slika 10. Motor smješten na zadnjem kotaču električnog bicikla.


2.5. ZaslonZaslon se koristi za uključivanje i isključivanje cijelog sustava električnog bicikla i prikaza infor-

macija kao primjerice napunjenost baterije, datum, vrijeme itd. Najčešće korišteni zasloni su (Slika 11):1. LED zaslon (engl. LED, light emitting diode) se često koristi za osnovne verzije električnih bici-

kala. Zasloni prikazuju samo osnovne informacije kao što je stanje potrošnje baterije.2. LCD (engl. LCD, liquid crystal display) zasloni s kombinacijom kontrolnih elemenata koriste se

kod sofisticiranijih električnih bicikala. Zasloni osim osnovnih informacija prikazuju i one o napunjenosti baterije, datumu, vremenu i putu prevaljenom tijekom tog dana.

3. Današnji LCD pruža i funkcije navigacijskih uređaja, a suvremene tehnologije omogućuju korištenje pametnih telefona umjesto standardnih zaslona.

4. Zasloni s podrškom za hodanje koriste se kao pomoćni sustavi te tako aktiviraju motor u slučaju da električni bicikl treba gurati uzbrdo.



Slika 11. Primjeri zaslona električnog bicikla.


2.6. Programska i dijagnostička podrškaVrhunski električni bicikli koriste komunikacijske protokole koji omogućuju dijagnostiku pa čak i

nadogradnju programske podrške (engl. software update). Zaslon pruža sučelje koje se može koristiti za ažuriranje softvera na električnom biciklu ili u dijagnostičke svrhe. Korist od nadogradnje programskog alata može rezultirati većom učinkovitošću motora te okretnijom i sigurnijom vožnjom. Više o dostu-pnim aplikacijama bit će razrađeno u nastavku (PRO-E-BIKE, 2013.).

Dijagnostika električnog bicikla obavlja se uz pomoć CAN (engl. CAN, controller area network) sabirnice koja je jedna od najvažnijih tehnologija za servis općenito. Informacije se dohvaćaju iz svih elektroničkih senzora na biciklu i pružaju besprijekornu kontrolu samog bicikla. Korištenjem CAN sa-birnice možemo omogućiti integraciju sustava za dijagnostiku i snimanje svih relevantnih parametara koji će omogućiti vjerodostojnu analizu prilikom otkrivanja nastalog kvara (http://www.tdcm-motor.com/products/e-bike-propulsion-systems/).

CAN komunikacijski protokol temelji se na brzom serijskom prijenosu podataka. Podrška raspo-dijeljenim sustavima za rad u stvarnom vremenu jedna mu je od temeljnih postavki. CAN je originalno razvijen od firme Bosch za potrebe koje su se pojavile u automobilskoj industriji. Danas su u uporabi dvije inačice CAN sabirnica, definirane standardima ISO11898 i ISO11519-1. CAN standardi određuju dvije najniže razine ISO (engl. International Organization for Standardization) OSI (engl. Open Systems Interconnection) mrežnog modela. Karakteristike CAN standarda omogućuju uporabu u upravljačkoj tehnici (automobili, aeronautika, električni bicikli i sl.) gdje je potrebna velika pouzdanost prijenosa po-dataka uz postojanje velikog broja izvora smetnji. Moguće je postići brzine prijenosa i do 1Mb/s (http://en.wikipedia.org/wiki/CAN_bus).

3. Infrastruktura potrebna za električne bicikleIstraživanje „Električni bicikli: istraživanje tržišta i mogućnosti razvoja“ je potvrdilo da se poveća-

njem broja električnih bicikala, treba posvetiti i planiranju infrastrukture. Takav pristup također je vrlo bitan i sa strane cikloturizma, kako bi se privukao što veći broj cikloturista. Povećanjem broja električnih bicikala na cestama, infrastrukturu je potrebno prilagoditi njihovim potrebama, i to gradnjom većeg broja biciklističkih ruta, sigurnijom i kvalitetnijom infrastrukturom za parkiranje te stanicama za punje-nje baterija. Na biciklističkim rutama, također će biti potrebno prilagoditi infrastrukturu proširivanjem traka i staza, kao i polumjera zavoja (Slika 12).

Slika 12. Prilagođena biciklistička staza.

Izvor: PRESTO, 2010.



Povećanjem broja biciklista u mješovitom prometu potrebno je provesti mjere smirivanja prometa i ograničenja brzine, kako bi se im omogućilo praćenje toka prometa. Brzinom od 30 km/h moći će se ostvariti bolja integracija električnih bicikala među osobne automobile, motocikle i kombi-vozila te je stoga poželjno preporučiti zajedničko korištenje autobusne trake. Kako se vrijednost električnog bicikla kreće u okvirima od 1 500 pa do 4 000 EUR (što nije mala vrijednost), korisnici će i u pogledu parkirne infrastrukture imati veća očekivanja. Tako će se pojaviti veća potražnja ne samo za natkrivenim, nad-ziranim parkiralištima, nego i za infrastrukturom koja neće oštetiti električne bicikle (PRESTO, 2010.).

3.1. PunioniceBaterija će većinu putovanja izdržati, ako je ona prethodno bila napunjena. Ipak, dostupnost stanica

za punjenje i usputne lokacije, doprinijet će udobnosti putovanja, kao i proširenje mogućnosti produlje-njem dosega svog vozila. Punjenje električnog bicikla može se realizirati na nekoliko načina. U nastavku su prikazana 3 primjera.

• Punjenje baterija električnog bicikla preko standardne utičnice (220 V) ili punionice spojene na elektroenergetski sustav (Slika 13).

Slika 13. Punjenje električnog bicikla standardnom utičnicom.


• Solarna parkirališta koja su pogodna za lokacije kojima nije lagano pristupiti ili nema potrebne infrastrukture za povezivanje s elektroenergetskim sustavom, (Slika 14). Solarno parkiralište je potpuno samostalan i čist sustav koji ne koristi fosilna goriva. Solarni paneli postavljaju se na krov te se koriste za punjenje baterija i napajanje rasvjete parkirališta.

Slika 14. Solarno parkiralište


• Alternativa stanicama za punjenje su sustavi zamjenskih baterija. Istraživačkim projektom u Stuttgartu testirao se sustav iznajmljivanja baterija električnog bicikla, u kojem su korisnici svoje prazne baterije zamjenjivali za pune, koristeći prodajne automate. Ovaj test je pokazao da su sustavi zamjene akumulatora preskupi, ako dolaze uz samostalnu infrastrukturu. Sustav se može pokazati korisnim za vozne parkove, gdje se često izmjenjuju vozila (PRESTO, 2010.).

Najveći domet električnog bicikla kreće se od 60 do 140 km te također ovisi o nekoliko čimbenika, kao što su težina vozača, uvjeti na cesti i načinu vožnje. Što je vozač teži, veći je i napor baterije, a to utječe



i na smanjenje dometa. Domet se smanjuje i vožnjom na uzbrdici ili po neravnim površinama (http://www.dsg.hr/stranice.asp?id=13).

Tako npr. za punjenje baterije kakakteristika od 36 V i 10 Ah, potrebno je oko 0,36 kWh. To znači da je potrebno sat vremena puniti bateriju snagom od 0,36 kW. No, u većini slučajeva za punjenje će nam trebati 4 do 5 sati, stoga će ukupna potrošnja iznositi oko 1,8 kWh. Ako je prosječna cijena električne energije 1 kn/kWh, punjenje električnog bicikla iznosit će 1,8 kn što je izrazito malo i povoljno (http://www.nycewheels.com/energy-efficient-electric-bike.html).

3.2. Aplikacije za pametne telefoneKorištenje aplikacija za biciklizam i cikloturizam omogućuje korisniku izbor različitih destinacija i

raspoređivanje aktivnosti. Sve što je potrebno za zabavu i uživanje u vožnji pružaju aplikacije koje su na-vedene u nastavku. Korištenjem GPS-a (engl. GPS, global positioning system) aplikacija može pratiti rute korisnika i tako odrediti udaljenosti. Aplikacije na pametnim telefonima pružaju mogućnost praćenja prosječne brzine, ukoliko se tom dionicom češće prolazi. Dodatak u nekim aplikacijama je sposobnost praćenja izgubljenih kalorija tijekom vožnje.

Aplikacije imaju ugrađeni dnevnik treninga koji bilježi trajanje, udaljenost, tempo, brzinu, visinu i kalorije za vrijeme svakog treninga, stoga će biciklist uvijek imati na raspolaganju informacije ukoliko su mu potrebne. U nastavku je dan prikaz aplikacija koje se koriste u Europi, kao i aplikacija koja je dostup-na za posjetitelje Međimurske županije.

Najčešće korištene aplikacije u Europi (https://play.google.com/store?hl=hr):• EndomonoSportsTracker (Slika 15),• MapMyRide GPS CyclingRiding,• Strava Cycling GPS Riding,• MyTracks,• AllSports GPS Free i• SportsTracer (by STL).

Slika 15. Primjer Endomondo aplikacije.

Izvor: https://play.google.com/store?hl=hr

Putni vodič ili aplikacija koja posjetiteljima Međimurske županije i njezinim stanovnicima omo-gućuje jednostavno, brzo i pregledno pretraživanje, te pronalaženje i upoznavanje s atraktivnim i zani-mljivim lokacijama putem pametnog mobilnog uređaja naziva „AdriaGUIDE Međimurje“ (Slika 16). Interaktivni vodič ima više od 300 upisanih objekata i lokacija koje su zanimljive različitim kategorijama korisnika. Sadržaji su razvrstani u nekoliko grupa: razgledavanje, gastro i vino, sport i rekreacija, zdrav-stvo, prometne informacije, info itd.



Slika 16. Primjer AdriaGuide Međimurje aplikacije

Izvor: http://www.androidauthority.com/best-android-apps-biking-cycling-107605/

Pametni telefoni s ugrađenim GPS prijemnicima ubrzali su razvoj aplikacija za pozicioniranje i praćenje. Danas je dostupan prilično velik izbor aplikacija izrađenih u svrhu vožnje biciklom, a rade na principu praćenja mobilnog uređaja, lociranja na karti i izračuna željene rute. S obzirom na dostupnost Googlemaps usluge, može se odrediti i nadmorska visina na kojoj se korisnik nalazi. Nadalje, ako u apli-kaciju unesemo potrebne podatke o starosti i tjelesnoj težini, aplikacija će izračunati potrošenu energiju tijekom treninga. Aplikacija daje približne podatke o potrošnji energije, a to ovisi o mnogim dodatnim faktorima. Također, pruža se mogućnost spremanja svakog treninga ili aktivnosti, odnosno podataka o brzini, tempu, ruti i kretanju na cloud server te se tako može pratiti napredak i uspoređivati rezultati s bilo koje lokacije (https://itunes.apple.com/hr/app/adriaguide-me-imurje/id579240490).

4. CikloturizamCikloturizam je novija grana turizma pa postoje teškoće u definiranju upravo te grane. Mi ćemo

ga definirati kao aktivnost putovanja koje uključuje bicikl, a kojoj je svrha uživanje. Počeci cikloturizma sežu u 19. stoljeće u Veliku Britaniju, dok su danas najznačajnije destinacije Francuska, Velika Britanija, Austrija, Njemačka i zemlje Beneluxa. Cikloturist je osoba kojoj je motiv relaksacija i opuštanje, zdrav život i boravak u prirodi. Također, turiste možemo podijeliti na dvije glavne kategorije:

• Oni koji iznajmljuju bicikl na određenoj destinaciji (obično su to jednodnevni izleti);• Oni koji koriste bicikl na putovanjima i kao glavno prijevozno sredstvo.Uslijed rasta svijesti o zdravom životu, cikloturizam je dobivao (i još uvijek dobiva) na važnosti.

Iako se još ne prate izdvojeni podaci o cikloturistima na razini država Europe (dolasci, noćenja), izra-čunat je prosjek potrošnje cikloturista. Izračuni govore da cikloturist troši u prosjeku 53 EUR dnevno (uključujući smještaj), dok izletnik cikloturist troši 16 EUR dnevno. Cikloturistima je bitna sigurnost ceste (slab promet), označenost rute, raznolik sadržaj (suveniri, učenje, ljepota krajolika) te smještajni kapaciteti prilagođeni cikloturistu (http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-po-stane-ciklo/).

4.1. Cikloturizam u EuropiCikloturizam postaje sve popularniji u Europi. Primjerice nizozemski polderi, regija Loire ili bi-

ciklistička staza uz Dunav prikladne su za većinu biciklista. S druge strane, Alpe, Abruzzo i Dolomiti dostupni su samo iskusnim i dobro uvježbanim biciklistima, ili onima čiji bicikli imaju pomoćni elek-trični pogon. Malo pomalo, turističke agencije u brdovitim i planinskim krajevima otkrivaju potencijal električnog bicikla u ostvarivanju održivog turizma. Električne bicikle iznajmljuju, a grade i posebne biciklističke rute i stanice gdje biciklisti mogu napuniti akumulator. Švicarski proizvođač električnih bi-cikala Flyer osmislio je program Movelo, potpuno organizirane izlete električnim biciklima u Njemačkoj, Austriji i na Mallorci. Godine 2009. je održana prva inačica “La Montée Electrique” (Električni uspon), konkretno na skijalištu Alpe d’Huez. Ovaj događaj je imao za cilj promociju električnih bicikala kao či-stih vozila dostupnih svakome. Gradska putovanja električnim biciklom sve će se više razvijati. Udruga



“Paris Charms & Secrets” (Čari i tajne Pariza) pomogla je „utabati put“ za mnoge buduće gradske izlete električnim biciklima. Ne treba podcijeniti važnost uporabe električnih bicikala u turizmu za njihovu promociju kao praktičnih, svakodnevnih prijevoznih sredstava. Mnogi ljudi prvi put isprobaju električni bicikl upravo na turističkim izletima. Kada dobiju priliku upoznati se s tim vozilom i “osjetiti” ga iz prve ruke, to nerijetko probudi njihov interes. Osim toga, turizam čini električne bicikle vidljivima. (PRESTO, 2010.).

Cikloturisti su poželjni u brojnim turističkim regijama Europe (kao i svijeta) te takav rastući trend dovodi do gradnje biciklističke infrastrukture. Poznati projekti u svijetu su East Coast Greenwaya u SAD-u, Trans-Canada Trailu te nama u Europi posebno zanimljiv projekt EuroVelo. EuroVelo je mreža europskih biciklističkih staza koji je osnovala Europska biciklistička federacija. Projekt razvija bicikli-stičke staze preko cijelog kontinenta. Trenutno ih je 14 (Tablica 1) ukupne dužine preko 70.000 km (Slika 17). Nisu još sve rute završene i u različitim su fazama gradnje. Trenutno je izrađeno 45.000 km biciklističkih staza i to najviše u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Srbiji, Slovačkoj, Švicarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Kroz Hrvatsku prolaze EuroVelo biciklističke rute 6, 8, 9 i 13.

Ukratko možemo reći kako se ovim projektom vodi računa o visokoj razini kvalitete trasiranja dionica ruta, sustavu označavanja i promociji ove mreže. Ciljevi EuroVela su promocija biciklizma i održivog razvoja, pridobivanje nebiciklista za vožnju bicikla u sigurnim uvjetima, promocija kulturne razmjene, razmjena primjera dobre prakse te svakako razvoj cikloturizma. (www.eurovelo.org)

Slika 17. EuroVelo biciklističke rute.

Izvor: www.eurovelo.org

Tablica 1. EuroVelo biciklističke rute.

Oznaka Naziv Ruta DuljinaRUTE SJEVER–JUG

1 Atlantic Coast Route North Cape – Sagres 8,186 km3 Pilgrims Route Trondheim – Santiago de Compostela 5,122 km



5 Via Romea Francigena London – Rome and Brindisi 3,900 km7 Sun Route North Cape – Malta 7,409 km9 Baltic – Adriatic Gdansk – Pula 1,930 km

11 East Europe Route North Cape – Athens 5,984 km13 Iron Curtain Trail Barents Sea – Black Sea 10,400 km15 Rhine Route Andermatt – Hoek van Holland 1,320 km

RUTE ISTOK–ZAPAD2 Capitals Route Galway – Moscow 5,500 km4 Central Europe Route Roscoff – Kiev 4,000 km6 Atlantic – Black Sea Nantes – Constanta 4,448km8 Mediterranean Route Cádiz – Athens and Cyprus 5,888 km

KRUŽNE RUTE10 Baltic Sea Cycle Route (Hansa circuit) 7,980 km12 North Sea Cycle Route 5,932 km

Izvor: www.eurovelo.org

4.2. Cikloturizam u HrvatskojHrvatska pripada zemljama koje privlače posjetitelje više odlikama svoga prirodnog prostora i bo-

gatstvom kulturno-povijesne baštine nego kvalitetom, raspoloživošću i/ili raznovrsnošću novostvorenih turističkih atrakcija. Za razliku od prirodnih atrakcija i kulturno-povijesne baštine, Hrvatska je izrazito siromašna u novostvorenim turističkim atrakcijama kao što su suvremeno opremljeni kongresni centri, tematski i/ili zabavni parkovi, golfska igrališta, centri za posjetitelje, kvalitetno osmišljene tematske rute te slični sadržaji turističke ponude bez kojih je izuzetno teško uspostaviti pretpostavke za proširenje me-đunarodno prepoznatljivog proizvodnog miksa, turističko aktiviranje kontinentalnog prostora, uključu-jući i prostor priobalnog zaleđa, te produljenje sezone. Hrvatskoj danas nedostaju centri cjelogodišnjeg planinskog i sportskog turizma, kvalitetne biciklističke staze s potrebnom infrastrukturom i suprastruk-turom, ronilački i jedriličarski centri te drugi sadržaji nužni za kvalitetno i dugoročno održivo tržišno pozicioniranje na tržištu posebnih interesa.

U europskim okvirima procjenjuje se da će udio putovanja tijekom kojih je bicikliranje glavna ak-tivnost ili je bicikl glavno prijevozno sredstvo porasti u idućih 10 godina više od 10 postotnih bodova. Još je značajniji tržišni segment onih kojima je tijekom odmora vožnja biciklom važna dodatna aktivnost. Iako je Hrvatska relativno dobro premrežena lokalnim i županijskim biciklističkim stazama, od kojih su neke dio međunarodnih biciklističkih ruta, proizvod još uvijek nije adekvatno valoriziran ni komercija-liziran.

Hrvatska treba uspješno graditi poziciju jedne od vodećih mediteranskih cikloturističkih destinaci-ja. Ovoj poziciji, uz atraktivnost prirodnih resursa, treba pridonijeti i kvalitetna proizvodna infrastruk-tura poput tematskih bike parkova/područja, markiranih ruta i staza, smještaja i ugostiteljstva, mjera si-gurnosti, niza natjecanja, ali i ponuda drugih komplementarnih iskustava, poput zdravstvenog turizma, ekoturizma ili kulture.

Sukladno Strategiji razvoja turizma RH do 2020. godine prioritetne aktivnosti na području ciklo-turizma su:

• Izrada Programa razvoja cikloturizma;• U dijelovima koji prolaze kroz Hrvatsku, EuroVelo biciklističke rute treba označiti potrebnim

znakovljem te urediti tako da se omogući kretanje cikloturista bez ugrožavanja njihove sig-urnosti i značajnijeg ometanja motornog cestovnog prometa (posebice na mjestima gdje nema alternativnih putova);

• Nove i postojeće staze opremaju se adekvatnom turističkom signalizacijom i interpretacijom (npr. putokazi, informacijski punktovi) te uobičajenim pratećim sadržajima (npr. odmorišta, vidikovci, servisi za popravak opreme);



• Daljnji razvoj smještajnih kapaciteta prema ‘bed &bike’ standardima (npr. mali hoteli, pansioni, kampovi, seoska gospodarstva, planinarski domovi) s visokom razinom ‘osjećaja za lokalno mjesto’, ‘atmosfere’, ugode i okolišne odgovornosti;

• Daljnji razvoj natjecanja i manifestacija, uključujući i onih međunarodnog karaktera;• Stvaranje specijaliziranih regionalnih agencija za razvoj i promociju destinacijske ponude cik-

loturizma;• Profesionalno vođenje nacionalne udruge cikloturizma s funkcijama istraživanja tržišta, in-

formiranja, educiranja, lobiranja, povezivanja, partnerstva sa sportskim savezima, članstva u međunarodnim udrugama;

• Daljnji razvoj ponude lokalnih proizvoda, uključujući gastronomiju;• Daljnja integracija javnog prijevoza i cikloturizma (npr. ‘bicikl na vlak/trajekt’). (Strategija

razvoja turizma RH do 2020., 2013.).

5. ZaključakOdređena mreža biciklističkih ruta postoji, ali je potreban njihov završetak te prilagodba novijim

trendovima u cikloturizmu – električnim biciklima. Trenutna ponuda električnih bicikala nije raznolika jer se tehnologija još uvijek razvija. Paramentri koji se trebaju poboljšati odnose se na vrijeme punjenja baterije, kapacitet baterije te početnu cijenu. Cikloturizam je novija, ali sve značajnija vrsta turizma. Kroz njega je moguće uključivanje perifernih i manje razvijenih turističkih regija u turističke tokove. Značaj dobivaju manje prometne lokalne ceste, seoski putevi, riječni nasipi, napuštene pruge i sl. Njihovim te-matiziranjem formiraju se novi turistički proizvodi.

Cikloturizam i njegov veliki potencijal u generiranju razvoja turističkih destinacija upravo bi mo-gao odigrati važnu ulogu u procesu prodora električnih bicikala na tržište. Bitno je da se cikloturistima omogući da mreža biciklističkih staza bude opremljena punionicama, a da ujedno to budu takve lokacije na kojima će se moći ponuditi popratni sadržaj za cikloturiste. Također, u cijeli taj projekt bilo bi poželj-no uključiti i lokalne zajednice koje mogu iz različitih projekata financirati nabavku električnih bicikala, koji će se moći iznajmiti te tako cikloturistima ponuditi novo iskustvo, a time ih ujedno privući da i sami nabave jedan takav.

Literatura1. Aplikacije za pametne telefone, https://play.google.com/store?hl=hr, 7. veljače 2014.2. CAN sabirnica, http://en.wikipedia.org/wiki/CAN_bus, 2. veljače 2014.3. Dijagnostika električnog bicikla, http://www.tdcm-motor.com/products/e-bike-propulsion-

systems/, 6. veljače 2014.4. Ekonomski portal, http://www.ekonomskiportal.com/cikloturizam-kada-turizam-postane-

ciklo/, 1. veljače 2014.5. Karakteristike električnog bicikla, http://www.dsg.hr/stranice.asp?id=13, 3. veljače 2014.6. Muetze A., Tan C. Y., Electric Bicycles, 2007.7. PRESTO Cycling Policy Guide Electric Bicycles, Intelligent Energy Europe, veljača 2010.8. Promoting electric bikes and scooters for delivery of goods and passangers transport in urban

areas, Moycon, 2013.9. Punjenje baterije električnog bicikla, http://www.nycewheels.com/energy-efficient-electric-

bike.html, 25. siječnja 2014.10. The European cycle route network, http://www.eurovelo.org/, 1. veljače 2014.11. Vlada Republike Hrvatske (2013.), Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020.

godine, Zagreb


Ivo PerkovićEkološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta


Ekološki aspekti lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta

Environmental aspects of local Agenda 21 and local sustainable development as a function of tourism and sports

Ivo PerkovićVisoka škola za menadžment i dizajn „Aspira“Domovinskog rata 65, 21000 Split, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Lokalna Agenda 21 je “akcijski” plan za održivi razvoj gradova (lokalnih samouprava), podržan od samih lokalnih vlasti, zajedno s lokalnim ulagačima i građanima. Cilj urbano-održive politike je stvoriti grad (sredinu) koji je ekonomski perspektivan, kulturno osviješten, socijalno pravedan, čist, zelen i siguran, turistički atraktivan i u kojem su svi građani u mogućnosti živjeti sretno i produktivno. To se postiže brigom za buduće generacije, u vidu ekološke održivosti, koja osigurava da se ne prekorače prirodni kapaciteti, odnosno nosivi kapaciteti prirodnih resursa. Stoga se nameće i novi cilj dobre urbane politike u pružanju mogućnosti građanima da participiraju u gradskom i lokalnom odlučivanju za svoj boljitak življenja.

Potrebno je ispitati mogućnosti primjene koncepta lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i spor-ta, posebno s ekološkog aspekta na primjeru Splitsko-dalmatinske županije. U svezi s prethodnim, cilj je pri-kazati da su neke od politika “dobrog upravljanja” koje se primjenjuju u Županiji i koje stvaraju mogućnosti održivog razvoja još uvijek nedostatne. Uzevši u obzir složene zadatke budućeg planiranja u Splitsko-dal-matinskoj županiji i nedostatak ljudskog potencijala, potrebno je stalno poboljšavati kontinuiranu izobraz-bu i stvaranje potencijala na polju održivog urbanog i regionalnog planiranja u funkciji turizma i sporta.

Ključne riječi: Lokalna Agenda 21, održivi razvoj, ekološka održivost, urbana politika, urbano i re-gionalno planiranje u funkciji turizma i sporta

Abstract: Local Agenda 21 is an “action” plan for the sustainable development of cities (local govern-ments), supported by the local authorities themselves , together with local stakeholders and citizens. Objec-tive–urban policy is to create a sustainable city, which is economically promising, culturally aware, socially just, clean, green, safe, tourist attraction, in which all citizens are able to live happily and productively . This is accomplished by concern for future generations, in terms of environmental sustainability, which ensures that it does not exceed the natural capacity or load-bearing capacity of natural resources. Therefore imposes a new goal of good urban policy in providing opportunities for citizens to participate in the urban and local decision-making for the betterment of your life .

It is necessary to examine the possible application of the concept of local sustainable development in the function of tourism and sport, especially from an environmental point of view on the example of the Split–Dalmatia County. In connection with the foregoing, the aim is to show that a policy of “ good governance “ that apply to the County and to create opportunities for sustainable development are still insufficient. Given the complex tasks of future planning in Split–Dalmatia County and the lack of human resources, it is neces-sary to continued training and creation potential in the field of sustainable urban and regional planning in the function of tourism and sport.



Keywords: Local Agenda 21, sustainable development, environmental sustainability, urban policy, urban and regional planning in the function of tourism and sport

1. Uvod

Turizam kao masovna pojava izaziva sve više konfliktnih situacija u prostoru. Budući da je raspro-stranjenost turizma u svijetu vrlo velika, pa i s tendencijom rasta, a interakcije između prostora i turizma dobivaju sve nepoželjnije tijekove, to korištenje prostora, kao temeljnog turističkog resursa u sklopu odr-živog razvoja gospodarstva te zaštite prostora i okoliša, sve više dobivaju na značenju (Kušen, 2002.,1). Gradovi postaju sve ugroženiji, jer razvoj turizma koji traje tijekom cijele godine nosi sa sobom posljedice koje mogu biti lošeg karaktera. Stoga se nameće sve veća potreba primjene lokalne Agende 21 i lokalnog održivog razvoja u funkciji turizma i sporta, koji je njegov neizbježan segment.

Lokalna Agenda 21 je “akcijski” plan za održivi razvoj gradova (lokalnih samouprava), podržan od samih lokalnih vlasti, zajedno s lokalnim ulagačima i građanima. Koncept “lokalna Agenda 21” (LA 21) je formuliran i pokrenut od strane Međunarodnog vijeća za lokalne inicijative u okruženju (ICLEI) 1991. godine, kao ustroj za lokalne vlasti širom svijeta. ICLEI zajedno s partnerima, nacionalnim i međunarod-nim lokalnim vladinim udrugama i organizacijama (LGOs), izborili su se za koncept “lokalne Agende 21”. Mandat za pokretanje LA 21 je odobren lokalnim zajednicama širom svijeta na konferenciji UN za razvoj i životnu sredinu (UNCED) u Rio de Janeiru 1992. godine te ih obvezuje u izvršavanju koncepta1.

Na degradaciju okoliša turizam je puno osjetljiviji nego druge lokalne gospodarske djelatnosti jer oko-liš je njezin primarni resurs. Za svoj razvoj turizam traži prostor koji je kvalitetan i koji nije onečišćen. Turizam pretendira i koristi najatraktivnije resurse (prostore) te je nužno planiranje mjera i postupaka ekološke i svekolike zaštite lokalnog turističkog prostora. Stoga treba imati na umu, ako se naruše temeljne vrijednosti i karakteristike resursa (prostora), ne samo da će se smanjivati stupanj atraktivnosti tog prosto-ra, već će nestati i turizma. Turizam je jedan od pokretača, kako hrvatskoga gospodarskog razvoja tako i ra-zvoja Splitsko-dalmatinske županije, koja obiluje neiskorištenim (prostornim) resursima koje treba zaštititi u vidu brige održivosti za buduće generacije.

2. Održivi razvoj2.1. Pojam održivog razvoja

Pojam „održivi razvoj“ je općeprihvaćen 70-ih godina prošlog stoljeća, ali se elementi održivog razvo-ja mogu pronaći još u radovima ekonomskih klasičara. Definiciju „održivog razvoja“ koja se najčešće upo-trebljava dao je Lester Brown, osnivač Worldwatch Instituta. Ona je navedena i u izvještaju „Our Common Future“ Brundtlandove komisije, a ta definicija glasi: „Održivi razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a istodobno ne ugrožava mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe“ (OECD, 2001., 35.). Po-jam sadržava kombinaciju znanstvenih načela i ljudskih vrijednosti. Koncept održivosti, odnosno pojam održivog razvoja razvijao se istodobno sa spoznajom o ograničenim resursima Zemlje i nekontroliranim razvojem koji podrazumijeva trajno trošenje tih resursa. Bit održivog razvoja temelji se na razmišljanju da sadašnji naraštaj ima obvezu da u zadovoljavanju svojih potreba ne dovede u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.

U ljeto 1992. godine u Rio de Janeiru je održana Konferencija o životnoj sredini i razvoju. Nakon ove konferencije održivi razvoj postao je vodeći pojam u području politike okoliša turizma i razvoja turizma

1 Mandat objedinjen u finalnom dokumentu UNCED-a, u poglavlju 28 Agende 21 kratko napominje da: „Svaka lokalna vlast mora ući u dijalog sa svojim građanima, lokalnim organizacijama i privatnim poduzećima i usvojiti “lokalnu Agendu 21”. Kroz konzultacije i postizanjem konsenzusa lokalne vlasti će naučiti od građana i od lokalnih, građanskih, komunalnih, poslovnih i industrijskih organizacija steći informacije potrebne za formuliranje najboljih strategija. Proces konzultacija će povećati razinu “savjesti” domaćinstva za potrebe održivog razvoja. Programi lokalnih vlasti, odluke i regulacije za postizanje čimbenika Agende 21 bit će poboljšani, temeljeni na usvojenim lokalnim programima. Strategije će moći biti ostvarene uz poticanje lokalnih, regionalnih i međunarodnih fondova“



općenito. Ovaj koncept pojašnjava vezu između ekoloških, ekonomskih i socijalnih problema, odnosno definira novi pristup u njihovom stručnom shvaćanju i rješavanju.

Koncept održivog razvoja sadrži tri bitna elementa: koncept razvoja, potreba i budućih naraštaja. Koncept razvoja ne poistovjećuje se s gospodarskim rastom, zato što se rast odnosi na kvantitativne ele-mente gospodarskog sustava, a razvoj se odnosi na kvalitativnu koncepciju razvoja društva koji uključuje gospodarske, kulturološke i društvene opsege razvoja. Koncept potreba se odnosi na raspodjelu osnovnih resursa zbog kvalitetnijeg života, s naglaskom na relativnost pojma osnovnih potreba, jer ono što se nekad smatralo luksuznim, danas predstavlja nužnost. Koncept budućih naraštaja predstavlja pitanje što će ostati budućim naraštajima.

Slika 1. Shema komponenti „LA21“.

Izvor: OECD, „Sustainable Development-Critical Issues“, 2001.

Održivi razvoj obuhvaća društvenu (socijalnu), ekonomsku (gospodarsku) i ekološku komponentu. Tri skupine načela održivog razvoja su: načela ekološke održivosti, načela sociokulturne održivosti i načela ekonomske održivosti. Ekološka održivost podrazumijeva razvoj usklađen s ekološkim procesima, biološ-kim različitostima i resursima. Ekonomska održivost proučava ekonomske zakonitosti u korištenju prirod-nih resursa i zaštiti okoliša, dok sociokulturna održivost proizlazi iz društvenih funkcija turizma. Društve-na funkcija turizma manifestira se prvenstveno kroz socijalizaciju među ljudima, dok se kulturna funkcija turizma odnosi prvenstveno na utjecaj što ga turistički receptivne zemlje imaju na kulturnom planu kao posljedica interakcije između privremenih posjetitelja (turista) i domicilnog stanovništva. Sociokulture vri-jednosti unutar turističke destinacije nisu samo zadaća turizma, nego cijelog društva (OECD, 2001., 44.).

Mogu se razlikovati tri stupnja održivosti. Slaba održivost predstavlja stupanj manjeg blagostanja koji ostaje budućim naraštajima, a uzrokovan je današnjim narušavanjem stanja okoliša koje je potrebno nado-knaditi. Umjerena održivost naglašava važnost ovisnosti gospodarskog i turističkog razvoja o zaštiti okoliša te upozorava na kapacitet okoliša u funkciji turizma. Kod ovog stupnja održivosti potrebne su regulacije tržišta i državna intervencija, a naglašava se prije svega kvalitativni razvoj. Jaka održivost predstavlja velike promjene u društvenom, gospodarskom i političkom sustavu u kojem se rast mjeri kvalitativnim mjerilima i poštuju se ekološka ograničenja. Može se reći da ona predstavlja „ekološki razvoj“ jer se ulaže u ekološki sustav onoliko koliko se iz njega i uzima (Hall i Pfeiffer, 2002.).

2.2. Ekološki aspekti odnosa turizma i okoliša u funkciji održivog razvojaS ekološkog aspekta jedan od problema proizlazi iz samog odnosa turizma i okoliša, koji uzrokuje

mnoge pozitivne i negativne učinke kako na okoliš, tako i na turizam. Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta ako s tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako takvim boravkom nije povezana nikakva njihova privredna djelatnost (Petrić, 2003., 13.).

Definicija okoliša sadržana je u Zakonu o zaštiti okoliša “Okoliš je prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica uključivo čovjeka, koje omogućuje njihovo postojanje i njihov daljnji razvoj: zrak, vode, tlo, zemljina kamena kora, energija te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek; svi u svojoj raznolikosti i ukupnosti materijalnog djelovanja” (Zakon o zaštiti okoliša, NN 110/07).



Na degradaciju okoliša turizam je puno osjetljiviji nego druge gospodarske djelatnosti, jer je okoliš njegov primarni resurs. Za svoj razvoj turizam i sport traže prostor koji je kvalitetan i koji nije onečišćen. Turizam nije velik onečišćivač okoliša, ukoliko je praćen odgovarajućom infrastrukturom i ako poštuje principe nosivih kapaciteta okoliša. Najveći pritisci turizma na okoliš uglavnom su posljedica koncentracije turističke djelatnosti u relativno ograničenom prostoru i vremenu. Uz ”nezaobilazni” pritisak na prostor (izgradnja turističkih objekata i sl.), pojedine turističke djelatnosti znatno ugrožavaju okoliš, primjerice pre-komjerni posjeti osjetljivim područjima, planinarenje, vožnja automobilima po prirodi, izgradnja igrališta za golf i slično.

Izravni pritisci turizma na okoliš mogu se sažeti u kako slijedi:− iscrpljivanje prirodnih resursa, pod čime se podrazumijeva zauzimanje najkvalitetnijeg pros-

tora na kopnu i na moru, povećana potrošnja pitke vode i plodova mora, destrukcije izazvane požarima i slično;

− vizualna degradacija prostora proizišla iz izgradnje na neodgovarajući i neprihvatljiv način, onečišćavanje vodâ (mora i slatkih voda) otpadnim vodama te utjecaj plovila, pretovara tereta i nesreća na kakvoću mora i voda;

− neodgovarajuće zbrinjavanje komunalnoga i drugog otpada;− povećano onečišćavanje zraka i buka zbog povećavanja prometa, jer većina gostiju dolazi privat-

nim vozilima;− oštećivanje prirodne i kulturne baštine zbog prekobrojnih turista te zbog skupljanja endemičnih

biljnih i životinjskih vrsta;− stvaranje monokulture i napuštanje tradicionalnih djelatnosti (poljoprivrede, ribarstva) praćeno

koncentracijom stanovanja i aktivnosti u intenzivnim turističkim područjima;− ugrožavanje lokalnoga načina života i socio-kulturnog identiteta;− nekontrolirana (i često nezakonita) izgradnja kuća za odmor (vikendica) koje zauzimaju velika

područja namijenjena turizmu (http://komunalac-bj.hr/index.php/nacionalni-plan/hrvatska/tu-rizam).

3. Turizam i prostorProstor je medij koji uvjetuje razvoj turizma i sporta. Postojanje i razvoj turizma vezani su za pro-

stornu i funkcionalnu integraciju niza elemenata, iz čega proizlaze primarna i sekundarna turistička po-nuda (Vukonić, 1987.) Primarnu turističku ponudu čini određeni prostor sa svim svojim potencijalima i sadržajima. Prostor u turizmu ne podrazumijeva samo fizički okvir prostora, odnosno prostor s njegovim prirodno-geografskim obilježjima (klima, reljef, vode, vrste tla, biljni i životinjski svijet, itd.), već prostor sa čovjekom (stanovništvom) i svim tragovima njegove aktivnosti u obliku materijalnih i nematerijalnih vrijednosti te rezultatima intelektualnog stvaralaštva (sekundarna turistička ponuda).

Da bi se moglo kvalitetno upravljati turističkim razvojem, treba upravljati i prostorom, kao jednim od najvažnijih faktora s kojim je određen turizam. Zato je upravljanje prostorom složeni sustav upravljanja koji traži interdisciplinarno znanje i kompetencije na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Turistički atrak-tivni dijelovi prostora i prostorne relacije među drugim turističkim prostorima, atrakcijama i sadržajima određuju moguće značajke turističke ponude te mogući razvoj pojedinih vrsta turizma u svakoj turističkoj destinaciji. Prostor i resursi u prostoru koje koristi turizam posjeduju čitav niz specifičnosti po čemu se bitno pojmovno i sadržajno razlikuju od resursa u pojedinačnim gospodarskim granama i djelatnostima. Turizam uvijek traži kvalitetan prostor, tako da svaki resurs tijekom njegova korištenja potiče različite tu-rističke aktivnosti. Turizam je dinamična pojava koja se uvijek manifestira u nekom prostoru, koji sadrži određene prirodne i društvene resurse (atrakcije, privlačnosti) koji svojom snagom motivirajuće djeluju na posjete čovjeka. O kvaliteti resursa, odnosno stupnju atraktivnosti ovisi hoće li te resurse, u kojoj mjeri i u kojem vremenu ljudi posjećivati i uz koje ekonomske učinke. Ukoliko resursi (atrakcije) nemaju atribu-te koji privlače za mogućnost bavljenja različitim sportsko-rekreacijskim aktivnostima, ako nemaju visok stupanj kuriozitetnosti i znamenitosti te visoku estetsku vrijednost, onda su to samo resursi, ali ne ujedno i turistički resursi (web.efzg.hr/dok//TUR//Turistički_resursi_i_atrakcije.ppt). Zbog narušene izvornosti ili čak devastacije prirodnih ili društvenih resursa, u nekim se zemljama u turističkoj ponudi pribjegava stvaranju tzv. umjetnih tvorevina, odnosno supstituta (npr. zabavni parkovi).



Izrada odgovarajuće metodologije prostorne valorizacije turističkih privlačnosti ujedno predstavlja doprinos racionalnom korištenju i zaštiti ovog nacionalnog dobra. Turistička destinacija (širi funkcionalni prostor turističkog mjesta) nova je turistička prostorna jedinica koja osobito dobiva na važnosti razvojem “novog” turizma i, na određeni način, upotpunjuje sustav turističkih regija i primarnog turističkog pro-stora. Upravo u tom kontekstu valorizacija turističkog prostora, odnosno prostorna turistička eko renta, pravilno koncipirana i provedena, trebala bi predstavljati važan instrument upravljanja prostorom u cilju održivosti destinacije u cjelini.

4. Postupak “primjene“ održivog razvojaPrateći UNCED, lokalne vlasti, nacionalne i međunarodne organizacije (LGOs), međunarodna tijela i

agencije UN-a su ušle u razdoblje ogleda s izvršenjem koncepta “lokalna Agenda 21”. Rukovodeći akteri, u ovim naporima, bile su same lokalne vlasti koje su radile često uz poticaje njihovih domaćih upravnih tijela na razvoju “lokalne Agende 21”. Održivi razvoj zahtijeva vezu između privrednih djelatnosti koje koriste prirodne resurse i koje su dostigle kvalitetu života. Trenutačno, otprilike 20% svjetske populacije se većim dijelom bavi industrijskim zanimanjima, zapadne zemlje računaju na otprilike 80 % ukupnih svjetskih re-sursa. U isto vrijeme, napori u razvoju siromašnih svjetskih regija, stavljaju prirodu i njene resurse pod takvav pritisak, da prije ili kasnije slijedi krah. Kako bilo, održivi razvoj u Europi znači stvaranje novih pra-vaca privrednih djelatnosti, koje će garantirati dostojnu kvalitetu života i još, u većem dijelu, reducirati po-trošnju prirodnih resursa za 50 posto. Ovo će pomoći u kreaciji alternativnog modela za razvijene zemlje.

Održivi razvoj zahtijeva uključivanje svih građana u područje odgovornosti za zajednicu; na poslu, u upravi, u političkim uredima, društvu ili domaćinstvima. Zajedno bi trebali pokrenuti promjenu vanjskog izgleda, koji će postepeno voditi do promjene u uzornom ponašanju prema okolišu. No postavlja se pitanje kako može zahtjevna kvaliteta života biti dostižna za sve ljude, koji su mnogo poduzeli u sniženju potrošnje prirodnih resursa? Agenda 21 dokazuje da direktni dijalog građana s lokalnim vlastima mnogo efikasnije rješava ovo pitanje. „Pošto je vladanje blisko ljudima, oni igraju ključnu ulogu u obrazovanju, mobilizaciji i odgovornosti da javnosti promoviraju održivi razvoj“ (http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/english/la21 rep.htm).

Od 1992. godine sve više i više europskih samouprava je započelo s procesom LA 21, koje su uobiča-jeno prošle pripreme za pokretanje iste, kroz pet koraka (vidi Tablicu 1):

Tablica 1. Preduvjeti za pokretanje procesa “lokalne Agende 21“.

Izvor: OECD, „Sustainable Development-Critical Issues“, 2001., str. 38.



Tih je pet koraka, dakle, sljedeće:1. Uspostavljajnje lokalnih Agenda foruma i/ili radnih grupa, idealno postojanje upravnih,

političkih i poslovnih sudionika, plus društva i domaćinstva;2. Diskusije i analize o bitnim lokalnim pitanjima u funkciji turizma i sporta;3. Idetificiranje ciljeva i ideja za akciju održivog razvoja samouprava;4. Integriranje lokalnog Agenda 21 akcijskog plana koji je odobren u gradskom Vijeću;5. Implementacija akcijskog plana, ponovno uključujući sve sudionike.Za postizanje korisnih rezultata u ovim procesima potreban je ovlašten rad radnih grupa, proces

profesionalnog menadžmenta kroz samoupravnu administraciju te nastavak uključivanja samoupravnih lidera.

5. Studij slučaja – lokalni održivi razvoj Splitsko-dalmatinske županije u funkciji turizma i sporta5.1. Zaključci /problemi: prirodne i prostorno–lokacijske značajke

• Prostor Županije, u cjelini, siromašan je prirodnom osnovom za razvoj gospodarstva (osim turizma);

• Gospodarske aktivnosti značajne za regiju koncentrirane su u velikim centrima;• Velike disproporcije gustoće naseljenosti po pojedinim prostornim cjelinama unutar Županije

kao posljedica nepovoljnog reljefa regije;• Natprosječna gustoća naseljenosti obalne linije (splitska konurbacija);• Stalni priljev stanovništva u naselja unutar konurbacije, uz pad stanovništva u Splitu (pros-

torna preraspodjela stanovništva);• Slaba naseljenost zaobalja, posebice područja udaljenih od prometnica;• Stalno iseljavanje stanovništva iz zaobalja i otoka;• Raštrkanost naselja i upućenost manjih naselja na udaljene centre;• Loš raspored središnjih funkcija u prostoru;• Razvojni imperativ širenja grada u regiju–nov koncept prostornog i inog razvoja Županije

(Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske županije, 2006., str. 12.).

5.2. Mogućnosti održivog urbanog razvoja u Splitsko-dalmatinskoj županiji: urbane potrebe i urbana očekivanja

Zbog svoje veličine, razvoja gospodarskih, učilišnih i kulturnih institucija te izuzetno povoljnog geoprometnog položaja Split okuplja veliku makroregionalnu zajednicu koja na nacionalnom prostoru broji više od pola milijuna stanovnika, a još toliko izvan granica u susjednim regijama. Metropolsko zna-čenje Splita nije samo povijesno već je danas i stvarno, a posebno s gospodarskog, prometnog, kulturnog, turističkog i sportskog gledišta za cijelu južnu Hrvatsku. Sadašnje i buduće prostorno oblikovanje Splita je njegovo širenje u regiji i prerastanje iz zatvorenog oblika u oblik metropolitanskog grada koji spaja gradove i naselja duž obale, u zaleđu i na otocima u jedinstvenu urbano-regionalnu zajednicu, u regio-nalni grad. Vizija regionalnog operativnog programa (ROP) Splitsko-dalmatinske županije je praktična, odražava različitost Županije i potrebu da se poboljša sveukupna socioekonomska učinkovitost. 2

Iz sadržaja i formulacije vizije, koja na prvi pogled izgleda jednostavno sročena, razvidna je kom-pleksnost promišljanja o poželjnom pravcu razvoja Splitsko-dalmatinske županije. U Županiji se već primjenjuju neke od politika “dobrog upravljanja” koje stvaraju mogućnosti održivog razvoja. One su osnova održivog urbanog razvoja, ali još uvijek nisu dostatne. Uzevši u obzir složene zadatke budućeg

2 Sadržaj i formulacija vizije glasi:“Splitsko-dalmatinska županija jest razvojno dinamična, otvorena europsko-mediteranska regija: ona nužno mora biti prostorno i funkcionalno integrirana (unutar regije i prema van); mora razviti diverzificirano i konkurentno gospodarstvo, što podrazumijeva jačanje/modernizaciju svih postojećih resursa, izbjegavanje monokulture i snažno prožimanje različitih djelatnosti u cilju podizanja opće razine konkurentnosti; mora biti prepoznatljiva i privlačna zbog visoke kvalitete življenja, očuvanog okoliša, kulture i tradicije; mora biti utemeljena na kvalitetnim ljudskim resursima, snažnom partnerstvu i komunikaciji među svim razvojnim čimbenicima“ (Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske županije, 2006., str.129.).



planiranja u Splitsko-dalmatinskoj županiji i nedostatak ljudskog potencijala, potrebno je stalno pobolj-šavati kontinuiranu izobrazbu i stvaranje potencijala na polju urbanog i regionalnog planiranja u državi.

Međutim, održivi identitet Splitsko-dalmatinske županije kao cjeline i njenih sastavnih dijelova još uvijek nije ostvaren. Usprkos tome, taj identitet može se postići samo udruživanjem ključnih kompanija u Županiji iz različitih sektora djelatnosti (privatnog, državnog, javnog sektora, itd.). Svi zajedno trebali bi prihvatiti društvene, ekonomske te probleme okoliša kao jedinstvene. Uzimajući to u obzir, izazov je kako postići ciljeve održivog urbanog razvoja ne ugrožavajući prednosti današnjeg i budućeg stanovniš-tva Splitsko-dalmatinske županije.

Isto tako, gradovi i mjesta Splitsko-dalmatinske županije moraju smisliti odgovore na vlastite pro-bleme. Prostor Županije ima veliku prirodnu i ekonomski mjerljivu vrijednost. Ona se očituje u pri-rodnim vrijednostima, s bogatim prirodnim cjelinama i spomenicima prirode, u vrijednim poljima, pašnjacima, obalnim područjima i kraškim ljepotama. Od ukupnih 14.106,40 km2 površine Županije, na more se odnosi 9.576,40 km2, a na kopno 4.523,64 km2. Kopnene površine, prema generalnoj struk-turi namjene, obuhvaćaju poljoprivredne površine od 991,4 km2 (22%), šumske površine 2.051,6 km2 (45,4%) te izgrađene površine 120 km2 (2,65%), dok preostalih 29,95% čine vodene površine, zaštićene cjeline (prirodne i graditeljske baštine) i neplodne površine. Općenito, dakle, prostor Županije je slabo izgrađen (osim uskog obalnog pojasa) što predstavlja jednu od pretpostavki budućeg razvoja, pogotovo u funkciji turizma i sporta.

Kvaliteta obalnog mora uz naseljena područja, posebice gradove, ima opći trend pogoršanja. Iznim-ka su područja s izgrađenim sustavima za odvodnju otpadnih voda te duge podmorske ispuste. U po-gledu stanja kakvoće zraka, uslijed nepostojanja cjelovitog i sustavnog ispitivanja, može se pretpostaviti da su najveći onečišćivači promet, neodgovarajuće spaljivanje otpada i pojedini industrijski stacionarni izvori. Najjači utjecaj čovjeka (a odatle i ugroženost tla) je u obalnoj zoni i na otocima, a znatno manji u zaobalnom kraškom području. Na obalnom području ugroze nastaju zbog ograničenosti prostora koja rezultira konfliktima u njegovu korištenju, snažnog populacijskog pritiska s jedne strane, te labilne i narušene prirodne ravnoteže, posebice u blizini naselja, s druge strane. Izvori onečišćenja i ugroženosti tla su prekomjerno korištenje kemikalija u poljoprivrednoj proizvodnji, emisije industrijskih plinova i ispušni plinovi automobila. Brojna staništa nestala su u procesima industrijalizacije i urbanizacije. Ovi problemi predstavljaju središnji izazov urbanista naše regije.

5.3. Mogućnosti održivog urbanog razvoja u Splitsko-dalmatinskoj županiji: gospodarenje prostorom u funkciji održivog razvoja kao faktorom razvoja turizma i sporta

Specificiranje je razrađeno na modelu ocjene vrijednosti prostora u funkciji prostorne turističke rente. Turistička eko-renta je naknada koju plaća korisnik pojedinih prirodnih resursa i vrijednosti, zbog oštećenja i onečišćenja proizvedenih od strane turista za vrijeme boravka u destinaciji. Naknada se koristi isključivo za očuvanje, zaštitu i unapređenje prirodnih resursa i okoliša u cjelini. Temelji se na iznalaženju oruđa u funkciji turističkog upravljanja prostorom koje bi bilo transparentno i pravedno. Prostorna turistička renta temelji se na ocjenjivanju vrijednosti prostora za turizam.

Upravljanje prostorom u turističkoj destinaciji pridonosi kakvoći razvoja održivog turizma te tu-rističke ponude i potražnje. Da bi se moglo kvalitetno upravljati turističkim razvojem, treba upravljati prostorom kao jednim od najvažnijih faktora kojim je određen turizam. Zato je upravljanje prostorom složeni sustav upravljanja koji traži interdisciplinarno znanje i kompetencije na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini. Turistički atraktivni dijelovi prostora i prostorne relacije među drugim turističkim pro-storima, atrakcijama i sadržajima određuju moguće značajke turističke ponude te mogući razvoj pojedi-nih vrsta turizma u svakoj turističkoj destinaciji.

Razradom metodologije i modela vrednovanja turističkog prostora moguće je unaprijediti uprav-ljanje prostorom, tj. turističkom destinacijom. Izrada odgovarajuće metodologije prostorne valorizacije turističkih privlačnosti ujedno predstavlja doprinos racionalnom korištenju i zaštiti ovog nacionalnog dobra. Turistička destinacija (širi funkcionalni prostor turističkog mjesta) nova je turistička prostorna jedinica koja posebno dobiva na važnosti razvojem “novog” turizma i, na određeni način, upotpunjuje sustav turističkih regija i primarnog turističkog prostora. Upravo u tom kontekstu valorizacija turistič-



kog prostora, odnosno prostorna turistička eko renta, pravilno koncipirana i provedena, trebala bi pred-stavljati važan instrument upravljanja prostorom u cilju održivosti destinacije u cjelini.

6. ZaključakU vrijeme kada je nastala, ideja o održivom razvoju gradova bila je usko vezana uz ekonomski i

društveni razvoj grada. To je vrijeme kada se zbog ekonomskog i demografskog rasta gradova strahovalo da će biti uništen okoliš i resursi nužni i budućim generacijama.

Slike mnogih (turističkih) gradova u svijetu su postale odveć jasne i opasne i tu nastupa proces pla-niranja „lokalne Agende 21“ i lokalnog održivog razvoja, kao i mnoge druge aktivnosti. Brzi rast interesa i akcija procesa LA 21 je prepoznat od strane Komisije UN-a za održivi razvoj (CSD). Godine 1994. na svom drugom zasjedanju Komisija je prihvatila odluku podupiranja procesa LA 21 te je otvorila nove pravce za privlačenje globalne pažnje za ovaj rastući pokret. Svakako je vrlo bitno da je proces LA 21 i lokalnog održivog razvoja prihvaćen u svim dijelovima svijeta te ga koristi sve više sudionika. Naravno da su za uspjeh zaslužni svi sudionici, od Međunarodnog vijeća za lokalne inicijative u okruženju, preko UN-ove Konferencije o životnoj sredini i razvoju, pa do svih korisnici procesa- a to su gradovi i samou-prave.

Održivi identitet Splitsko-dalmatinske županije kao cjeline i njenih sastavnih dijelova još uvijek nije ostvaren. Činjenica je da bi Županija bila razvojno dinamična, ona nužno mora biti prostorno i funkci-onalno integrirana, mora razviti diverzificirano i konkurentno gospodarstvo, mora biti prepoznatljiva i privlačna zbog visoke kvalitete življenja, očuvanog okoliša, kulture i tradicije, turizma i sporta; mora biti utemeljena na kvalitetnim ljudskim resursima, snažnom partnerstvu i komunikaciji među svim razvoj-nim čimbenicima. Razvoj održivog identiteta Splitsko-dalmatinske županije kao cjeline i njenih sastav-nih dijelova moguć je samo, uz dosad nezabilježenu, istodobnu i učinkovitu uporabu urbanog prostora, minimiziranje uporabe osnovnoga prirodnog kapitala, povećanje društvenoga kapitala te mobiliziranje građana, njihovih udruga i gradske vlasti prema ostvarenju navedenih ciljeva.

Literatura1. Črnjar, M. (2002.). „Ekonomika i politika okoliša“. Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci-2. Hall, P. i Pfeiffer, U. (2002.), „Urban Future 21–A Global Aganda for 21. Century Cities“. Lon-

don, Federal Ministry of transport, building and housing.3. http://komunalac-bj.hr/index.php/nacionalni-plan/hrvatska/turizam4. http://web.efzg.hr/dok//TUR//Turisti%C4%8Dki_resursi_i_atrakcije.ppt (07.03. 2010.)5. http://www.Dalmacija.hr/Ožupaniji/općipodaci/Gospodarstvo/tabid/60/Default.aspx6. http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/english/la21 rep.htm7. Kušen E. (2002). Turizam i proctor. Zagreb, Institut za turizam.8. OECD, (2001.), „Sustainable Development-Critical Issues“, New York.9. Petrić, L.(2003.). „Osnove turizma“. Split, Ekonomski fakultet u Splitu.10. Regionalni operativni program Splitsko-dalmatinske županije (2006). Split, Ekonomski

fakultet u Splitu i Splitsko-dalmatinska županija.11. Vukonić, B. (1987). „Turizam i razvoj : s posebnim naglaskom na zemlje u razvoju“ Zagreb,

Školska knjiga.12. Zakon o zaštiti okoliša, Narodne novine 110/07.


Ivo PerkovićIntegralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta


Integralno upravljanje obalnim područjima u funkciji turizma i sporta

Integrated coastal area management as a function of tourism and sports

Ivo PerkovićVisoka škola za menadžment i dizajn „Aspira“Domovinskog rata 65, 21000 Split, Hrvatskae-mail: [email protected]

Sažetak: Intenziviranje ljudskih i širenje gospodarskih aktivnosti duž obale, tijekom posljednjeg stoljeća, sve je više narušavalo obalni prostor, mijenjajući njegova izvorna obilježja i nanoseći štetu biološkim sus-tavima i budućim generacijama. Sve veći pritisci i trendovi na obalna područja, u vidu obalne urbanizacije i turizma, izravno utječu na kvalitetu, stanje i položaj njegovog obalnog okoliša. S obzirom na to da spon-tanitet u razvoju obalnih područja nužno vodi destrukciji resursne i razvojne osnove tih područja, postaje sve jasnija potreba za održivim upravljanjem razvoja obalnih područja. Proces Integralnog upravljanja obalnim područjima (IUOP) se nameće, kao učinkoviti mehanizam postizanja održivog razvoja obalnih područja, koji će smanjiti ili eliminirati degradacije, ispraviti negativne utjecaje i spriječiti da se događaju u budućnosti, i to: jačanjem sektorskog upravljanja (npr. kroz osposobljavanje ili legislativu), očuvanjem i zaštitom produktivnosti i biološke raznolikosti obalnih ekosustava te promicanjem racionalnog razvoja i održivog korištenja obalnih resursa.

Proučavanjem znanstvenog pristupa i metodološkog okvira IUOP-a ispituju se prepreke i razrađuju smjernice efikasne implementacije integralnog pristupa upravljanja i planiranja razvoja na obalnim područjima Republike Hrvatske. RH je, s preuzetim obvezama provedbe Protokola IUOP-a, usklađivanja postojećih i budućih politika i razvojnih planova, kao i njihove orijentacije prema održivosti, na dobrom putu stvaranja prostora za primjenu načela IUOP-a te bolje integracije zaštite okoliša s planiranjem razvoja obalnog područja u funkciji turizma i sporta.

Ključne riječi: Integralno upravljanje obalnim područjima (IUOP), mehanizmi postizanja održivog razvoja obalnih područja, održivi razvoj obalnih područja u funkciji turizma i sporta

Abstract: The intensification and expansion of human and economic activity along the coast, dur-ing the last century, has increasingly hampered the coastal area, changing its original characteristics and causing damage to biological systems and to future generations. Increasing pressures and trends, in form of coastal urbanization and tourism in the coastal areas, have directly affected the quality, condition and location of its coastal environment. Taking into the consideration that the spontaneity in the development of coastal areas, necessarily leads to destruction of the resource and development base, integrated manage-ment and sustainable development of coastal areas become a priority. Process of Integrated Coastal Area Management (ICAM) is imposed as an effective mechanism for achiving sustainble development of coastal areas, which will reduce or eliminate the degradation, correct negative impacts and prevent them from hap-pening in the future, by: strengthening sectoral governance (eg. through training or legislation), preserving and protecting biodiversity and productivity of coastal ecosystems, and promoting rational development and sustainable use of coastal resources.

By studying the scientific approach and methodological framework of ICAM examined barriers and elaborate guidelines effective implementation of the integrated approach to the management and develop-



ment planning in the Croatian coastal areas. The Republic of Croatia, accepting the obligations of the ICAM Protocol (harmonization of existing legal & institutional framework, and future policies and development plans) is well on its way to create opportunities for the application of the ICAM principles in their entirety, towards better integration of environmental protection with the planning of coastal area development as a function of tourism and sports.

Keywords: Integrated Coastal Area Management (ICAM), mechanisms for achiving sustainble devel-opment of coastal areas, sustainble coastal area development as a function of tourism and sports

1. Uvod

Sve veći populacijski pritisak, posebice rast urbanih područja u kombinaciji s brzim širenjem indu-strije i turizma na obalnim područjima, kao i snažna eksploatacija morskih resursa stvorilo je svjetsku brigu održivog razvoja ovih područja te njihovih prirodnih resursa i resursa iz okruženja. Sektorske ak-tivnosti proizvode u kombinaciji s utjecajem okoliša zagađenje voda, zraka, gubitak morskih i prirodnih resursa, degradaciju zemlje, uništavanje povijesne i kulturne baštine, gubitak javnog pristupa do obale, buku i kongestiju. Prirodni rizici i opasnosti, kao što su klimatske promjene, potresi, šumski požari i poplave, predstavljaju dodatne rizike za obalna područja.

Činjenica je da su obalni sustavi daleko složeniji te da postojeće, kao i potencijalne probleme (soci-jalne, ekonomske i okolišne) treba promatrati i rješavati unutar sveobuhvatnog okvira upravljanja. Stoga se proces Integralnog upravljanja obalnim područjima (IUOP) nameće kao temelj održivog razvoja, koji će smanjiti ili eliminirati degradacije, ispraviti ostale utjecaje i spriječiti da se događaju u budućnosti. Održivi razvoj zahtijeva da se količina i kvaliteta obalnih resursa očuva, ne samo u zadovoljavanju sa-dašnjih potreba, nego i u osiguravanju održivog prinosa ekonomskih i ekoloških usluga za buduće ge-neracije.

Predmet ovog istraživanja je proučavanje znanstvenog pristupa i metodološkog okvira Integralnog upravljanja obalnim područjima; ispituju se prepreke i razrađuju smjernice efikasne implementacije in-tegralnog pristupa upravljanja i planiranja razvoja na obalnim područjima Republike Hrvatske.

2. Model Integralnog obalnog upravljanja (IOU)2.1. Povijest Integralnog obalnog upravljanja (IOU)

Povijest IOU-a započela je 1960-tih godina, kada je predstavljen prvi program za upravljanjem obalnim područjima u SAD-u, od strane građanskih udruga „San Francisco Bay Development“ te „Con-servation Commission“. Program je nastao radi potrebe rješavanja posebnih pitanja te usvajanja „bottom-up“ pristupa (pristupa odozdo) upravljanju obalnim područjem. Naime, lokalni građani zabrinuti zbog razvojnih projekata, koji su uzrokovali progresivno zaslanjivanje zaljeva pretvorivši ga u kanal, odlučili su spasiti Zaljev te su osnovali udrugu. SAD je također i prva država koja je poduzela inicijativu obalnog upravljanja na nacionalnoj razini donošenjem Zakona o upravljanju obalnim područjem, 1972. godine, od strane Kongresa (Šimunović, 2003.).

Tijekom 1970-ih službeno upravljanje obalnim područjem je ograničeno na SAD, Australiju i unu-tar Regionalnog programa zaštite okoliša UN-a (UNEP). Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih i druge države pokreću niz inicijativa upravljanja obalnim područjima. U to vrijeme obalno upravljanje je bilo usko povezano s ciljevima i potrebama zaštite okoliša. Osim toga, Programi upravljanja obalnim po-dručjima (PUOP) su uglavnom bili sektorski i usmjereni na nekoliko obalnih aktivnosti (npr. morske luke, proizvodne pogone, rekreaciju i ribolov) ili obalnih problema visokog profila (erozija). Iako su ove inicijative sklone da ne budu sveobuhvatne ili kolektivno dobro integrirane, one predstavljaju začetke svjetskog pokreta i prakse obalnog upravljanja1 (Sorensen, 1993.).

1 Tih godina su započete pripreme za konferenciju UN-a o okolišu i razvoju (UNCED), značajno doprinoseći razvoju koncepta i provedbe smjernica IOU-a. Doista, u poglavlju 17, Agende 21 na temu „Zaštita oceana, svih vrsta mora, uključujući zatvorena i poluzatvorena mora i obalna područja i zaštita, racionalno korištenje



Koncept IOU-a je prepoznat i na razini Europske unije (EU). Godine 1994. Europsko vijeće izdaje Rezoluciju, naglašavajući potrebu zajedničke strategije upravljanja obalnim područjima, temeljene na načelima održivosti, poštujući dobre ekološke i okolišne standarde. Komisija dodatno razrađuje Demon-stracijski program, u svrhu identifikacije stanja i ključnih pitanja koje treba poduzeti za postizanje održi-vog razvoja europskih obalnih područja. Mediteranski akcijski plan (MAP) predstavlja glavni referentni dokument usmjeren na zaštitu okoliša i promicanje održivog razvoja Mediterana. MAP je usvojen u Barceloni 1975. za 12 mediteranskih zemalja i EU, uz potporu UNEP-a (Pavasovic, 1996.). Uključuje tzv. Barcelonsku konvenciju, usvojenu 1976. i dopunjenu 1995. te osam protokola koji se odnose na posebna područja zaštite okoliša. Od 1989. poduzeto je deset PUOP-a duž obale Mediterana, obuhvaćajući tri kontinenta. Svaki od pokrenutih PUOP-a je prilagođen samoj državi pokretačici, s usvojenim problemi-ma konkretnog obalnog područja (ovisno o geografskom položaju regije, tradiciji, kulturi, pripadnosti itd.), te različitim načinima njihova rješavanja. Godine 2008. inicijativa usvajanja Protokola2 IOUP-a na razini Mediterana je dobila veći značaj, kada je u Madridu usvojen Protokol o IUOP Mediterana. Proto-kol je ratificiran i na snazi je od lipnja 2011. godine.

2.2. Pojam i definiranje Integralnog obalnog upravljanja (IOU)Postoje brojne definicije IOU-a, međutim, za potrebe ovog rada, samo jedna će biti navedena i ana-

lizirana. Jedna od najsveobuhvatnijih definicija glasi:“Integralno obalno upravljanje se može definirati kao kontinuiran i dinamičan proces u kojem se donose odluke za održivo korištenje, razvoj i zaštitu obalnog i morskog područja i resursa. IOU prepoznaje međusobne odnose koje postoje između koristi obale i oceana i okoline na koje potencijalno utječu te je dizajniran za prevladavanje fragmentacije svojstvene sektorskom pristupu upravljanja. IOU je višenamjenski orijentiran, analizira implikacije razvoja, sukobljenih koristi te međusobnih odnosa između fizikalnih procesa i ljudskih aktivnosti, i tako promiče povezanost i usklađenost između sektorskih obalnih i oceanskih aktivnosti“ (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).

Analizirajući gore navedenu definiciju, postaje jasno da IOU obuhvaća niz specifičnosti. Prije svega, nadovezuje se na razumijevanje specifičnih uvjeta obalnog područja. Drugo, to radi u skladu s prirod-nim procesima i s ciljem očuvanja i održivog korištenja morskih i obalnih resursa. Prema tome, koristi princip predostrožnosti i ekosustavni princip u upravljanju. Treće, usvaja perspektive širokog raspona i razvija integrirane strategije te traga za zajedničkim ciljevima dionika vlasti i dionika na različitim razinama (od lokalne do međunarodne). Četvrto, to je dinamičan proces. Peto, koristi participativno planiranje u razvoju konsenzusa i nastoji osigurati podršku i uključenost svih relevantnih tijela. Šesto, u smislu politike i provedbe, mora koristiti kombinacije svih dostupnih političkih instrumenata (instituci-onalnih, ekonomskih i regulatornih).

U obalnim područjima gdje je prilagodba na brze promjene češće potrebna, fleksibilna rješenja do-nošenja odluka upućuju na kontinuirani proces planiranja, implementacije i prilagodbe cilju. U procesu IUOP-a, odluke se poduzimaju u tri odvojene faze: inicijacije, planiranja i implementacije. Pokretanje ili inicijacija obuhvaća analizu čimbenika, koji bi mogli ojačati javnu svijest o obalnim problemima i potrebi da se poduzmu aktivnosti u obalnim područjima. Planiranje se odnosi na razvoj politika i ciljeva te na selektiranje konkretnih mjera (strategija), kako bi se proizvela željena dobra i usluge na obalnom području tijekom vremena. To je ciljno usmjeren proces donošenja odluka, koji uključuje sposobnost predviđanja budućih događaja, sposobnost za analizu i ocjenjivanje situacije te sposobnost inovativnog prepoznavanja zadovoljavajućeg rješenja. Provedba je faza kroz koju plan stupa na snagu. To je proces

i razvoj njihovih živih bogatstava“, IUOP-u je dodijeljena značajna uloga te je predstavljen kao jedan od programa kojeg obalne zemlje, područja, otoci i arhipelazi trebaju provoditi u cilju postizanja održivog razvoja. Nakon samita u Rio de Janeiru 1992. proizašli su razni pravni instrumenti i deklaracije kako bi pomogle u definiranju i daljnjoj razradi koncepta IOU-a, primjerice: „Okvirna konvencija o klimatskim promjenama“, „Konvencija o biološkoj raznolikosti“, „Globalni akcijski program zaštite morskog okoliša od kopnenih djelatnosti“, „Program djelovanja održivog razvoja malih otočnih država u razvoju“, i među ostalima „Međunarodne inicijative koraljnog grebena“.

2 Više o Protokolu, posjetiti: http://www.pap-thecoastcentre.org/about.php?blob_id=56&lang=en



donošenja operativnih odluka, koje su usmjerene ka ciljevima plana kroz interakciju s relevantnim admi-nistrativnim, pravnim, financijskim i društvenim strukturama, uz sudjelovanje javnosti.

3. Ciljevi, načela i funkcije Integralnog obalnog upravljanja (IOU)Temeljni ciljevi IOU-a su:

• postići održivi razvoj obalnih i morskih područja (u funkciji turizma i sporta);• smanjiti „ranjivost“ obalnih područja i njihovih stanovnika, uzrokovane prirodnim nepogo-

dama;• održavati ključne ekološke procese i biološke raznolikosti obalnih i morskih područja.Proces IOU-a je višenamjenski, u smislu da ispituje implikacije obalnog razvoja, suprotstavljenih

obalnih koristi, te međusobne odnose između fizičkih procesa i ljudskih aktivnosti. Osim toga, on pro-miče povezanost i usklađenost između sektorskih obalnih aktivnosti i koristi baziranih u morskom okru-ženju (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).

Prema tome, može se reći, da se IOU fokusira na tri operativna cilja:- jačanje sektorskog upravljanja (npr. kroz osposobljavanje, legislativu, zapošljavanje);- očuvanje i zaštita produktivnosti, te biološke raznolikosti obalnih ekosustava (uglavnom kroz

sprječavanje uništavanja staništa, zagađenja i pretjeranog iskorištavanja);- promicanje racionalnog razvoja i održivog korištenja obalnih resursa (u funkciji turizma i

sporta) (Šimunović, 2003.).

Dvije su široke kategorije vodećih načela IOU-a, koje se mogu identificirati:1. načela koja se odnose na okoliš i razvoj2. načela koja se odnose na posebnu prirodu obala i oceana (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).

Glavne funkcije IOU-a mogu se definirati kako slijedi:• prostorno planiranje–plan za sadašnje i buduće korištenje priobalnih i morskih područja,

pružanjem dugoročne vizije;• promicanje gospodarskog razvitka–promicati odgovarajuće koristi obalnih i morskih područja

(npr. marikulturu, ekoturizam);• upravljanje resursima–zaštititi ekološku bazu obalnih i morskih područja; očuvanje biološke

raznolikosti; osigurati održivost koristi;• rješavanje sukoba–uskladiti i balansirati postojeće i potencijalne koristi; riješiti sukobe između

obalnih i morskih koristi;• zaštita javne sigurnosti–zaštita javne sigurnosti obalnih i morskih područja, obično sklonih

značajnim prirodnim, kao i antropogenim opasnostima;• posjedovanje javne zemlje(a) i vode(a)–vlade su često otvoreni vlasnici pojedinih obalnih i

morskih područja; treba mudro upravljati područjima i resursima pod javnim vlasništvom, uz dobre javne gospodarske povrate (Čičin-Šain i Knecht, 1998.).

4. Pritisci i trendovi na (mediteranska) obalna područjaGodine 1997. mediteranske obalne države su brojile oko 450 milijuna stanovnika. Populacija sve

brže naseljava prostor obalne zone (danas više od 30% od ukupnog broja), pogoršavajući pojavu „litora-lizacije“. S obzirom da se samo 40% od ukupne dužine mediteranske obale može smatrati „korisnim“ za ljudske djelatnosti i naseljeljavanje, pojava litoralizacije dosljedno je intenzivirana u smislu demografskih i društveno-ekonomskih procesa.

4.1. UrbanizacijaVeliki urbani centri su u prošlosti bili razvedeni oko prvobitnih obalnih naselja i luka i njihov je

razvoj bio obilježen prostornom koncentracijom. U posljednjih nekoliko desetljeća uz pojave porasta prihoda, modernizacije prijevoza (uglavnom cestovne infrastrukture) i turizma, urbanizacija na obali je



sve više prisutna, dodatno privlačeći stanovništvo i gospodarske aktivnosti. Mediteran je obilježen ma-njim razdobljima cvata intenzivnog urbanog rasta: u općim uvjetima ravnoteže između urbanog rasta i ruralnog razvoja. Međutim, posljednjih desetljeća urbanizacija je ušla u fazu ekspanzije, dostizanjem stanja „hiperrazvoja“, a tipični primjeri su visoka gustoća naseljenosti, degradacija okoliša i smanjenje kvalitete života, s koncentracijom aktivnosti u nekoliko velikih urbanih središta i obalnih područja.

Slika 1. Promjene u populaciji nekih gradova mediteranskih država – Projekcija do 2030.

Izvor: UNEP/MAP: Blue Plan; BP/RAC, Sophia Antipolis; 2008., 54.

4.2. TurizamOstala područja intenzivnog razvoja predstavljaju većinom turistička područja Mediterana, kao

i ona koje karakterizira mješavina industrije i turizma, nalazeći se obično duž cijelog sjevernog poja-sa, gdje je konkurencija raznih obalnih djelatnosti osobito jaka. Mediteran je vodeća svjetska turistička regija s procijenjenih 170 milijuna dolazaka sredinom 1990-ih. Jedan od oblika turizma je i nautički. Godinama su milijuni brodica raznih veličina usidreni ili registrirani u mediteranskim lukama, za re-kreacijske i druge svrhe. Ovisno o njihovoj veličini i načinu korištenja mogu predstavljati značajan izvor onečišćenja, kako unutar luka tako i priobalnih voda. Turizam je nezamjenjiv sektor razvoja Mediterana. Procjenjuje se, da je više od šest milijuna ljudi zaposleno izravno ili neizravno u turističkoj industriji ili u sektoru kulture. Razvoj turističkih aktivnosti za većinu mediteranskih zemalja je ključni element obalne urbanizacije, iako masovni turizam pogoršava već postojeće probleme urbanih sredina i predstavlja real-nu opasnost za najpopularnija turistička obalna područja.

Obalnu urbanizaciju u najvećem dijelu predstavlja rast populacije i s time povezane gospodarske aktivnosti, s teškim regionalnim posljedicama. Opći rezultat je prividna prostorna dihotomija između gusto naseljenih obalnih područja, koje karakterizira visoki intenzitet korištenja zemljišta i potrošnje te neizbježno slabijih, rijetko naseljenih područja unutrašnjosti s nižom gustoćom naseljenosti i sa slabije dinamičnim gospodarstvom. Za većinu mediteranskih zemalja razvoj turističkih djelatnosti je ključni element obalne urbanizacije, s poticanjem procesa lokalnog ekonomskog rasta, kao i restrukturiranja kapaciteta lokalnih vlasti za rješavanje bitnih zadataka zajednice (zbrinjavanje otpada i sl.) (UNEP/MAP, 2008., 54).

5. Nacionalne politike upravljanja obalamaIz institucionalne perspektive proces IUOP-a je povjeren uspostavi na nacionalnoj razini, unatoč či-

njenici da mnogi problemi mogu biti regionalnog ili lokalnog karaktera. Osobito je to slučaj većine me-diteranskih zemalja, koje su primjer snažnog oslanjanja na središnje upravne sustave. Većina zemalja ima razrađeno osnovno zakonodavstvo, odnoseći se na regulaciju javnog pomorskog dobra, s dodatnim odred-bama regulacije prostornog razvoja i planiranja. Postoje više ovlasti i odgovornosti rješavanja proizlazećih



problema nedostatka koordinacije (čak i suradnje). Iz tog razloga potrebno je uspostaviti sustav i proces IUOP-a na nacionalnoj razini. Postoji nekoliko ključnih primjera pravnih i institucionalnih postavki.

5.1. Zemljišna politička inicijativa–Obalni konzervatorij u FrancuskojObalni konzervatorij je osnovan temeljem preporuke Nacionalne Obalne Komisije. Program se ba-

zirao na stjecanju nekretnina duž obala, plaža i jezera, zbog zaštite područja od urbanog ujecaja, očuva-nja svog ekološkog karaktera, poboljšanja javnog pristupa te pomoći pri formuliranju planova očuvanja morskih resursa. Imovinom prvenstveno upravljaju lokalne vlasti koje djeluju u ime Obalnog konzerva-torija, iako ne mogu prodavati stečene površine nakon toga, uz uvjet odobrenog javnog pristupa.

5.2. Nacionalni zakoni–Obalni zakon u ŠpanjolskojObalni zakon je glavni zakonodavni poticaj provedbe zaštite okoliša i upravljanja pomorskom i

obalnom javnom domenom. To se posebno odnosi na određene aspekte upravljanja javnim površinama obalnog područja, uključujući razgraničenja obalnih granica, koncesije i ovlaštenja uporabe javnih povr-šina te odobrenja korištenja i zaštite javnog zemljišta. Vodeća obalna agencija je Ministarstvo zaštite oko-liša. Iako Obalni zakon stvara okvir obalnog upravljanja na nacionalnoj razini, njegov fokus je relativno uzak, a njegova funkcija je reguliranje obalnog razvoja i razvoja turizma, upravljanje fizičkim aspektima obale te očuvanje javnog pristupa do obale. Ipak, veliki problem koncepta obalnog upravljanja je prekla-panje nadležnosti između nacionalne, regionalne i lokalne razine vlasti (UNEP/MAP/PAP, 2001.).

6. Praktične preporuke intervencija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj raziniProgram IUOP-a ostaje prisutan na nacionalnoj razini, dok njegov konkretni oblik ovisi o spe-

cifičnosti faze razvoja, institucionalnog konteksta i problema razvoja/okoliša. Postoje razlike pristupa IUOP-a u smislu usredotočenosti samog upravljanja i upravljanja resursima u odnosu na tradicionalno planiranje. U slučaju mediteranskih država, prevladavanje turizma i urbanizacije, kao i oslanjanje na tra-dicionalne administrativne sustave, favorizira potonji pristup. Od posebne važnosti su rastući problemi obalnih područja, povezani sa slabom upravnom strukturom izvršenja, nedostatkom modernizacije i integracije politika, tranzicijskim karakterom mnogih mediteranskih gospodarstava i nedostatkom re-sursa. Nadalje, tu je kriza povjerenja u vladine sustave planiranja, sa samim trendom smanjenja državne uloge. To, uz slabe niže upravne razine i nedostatak partnera privatnog sektora i civilnog društva, koji bi mogli pomoći državi pri upravljanju obalnim područjem, čini obalno upravljanje vrlo teškim zadatkom.

Jedna od glavnih prepreka IUOP-a je ograničen utjecaj (a time i slaba integracija) zaštite okoliša u razvoju planiranja među mnogim mediteranskim partnerima, što ugrožava mogućnost postizanja uspo-stave sustava IUOP-a na nacionalnoj razini. Uz sve spomenuto, javlja se i problem javne participacije u većini mediteranskih država, pa prema tome i same podrške zajedničkom zadatku upravljanja obalnim područjem.

Unatoč činjenici da su se inicijative na nacionalnoj razini već dogodile diljem Mediterana, nema stvarnih veza između nacionalnih i regionalnih (ili lokalnih) razina aktivnosti. Ovaj stav se može promi-jeniti, ako se započne s usklađivanjem uspješnog gospodarskog razvoja i kvalitete života te očuvanjem ekosustava. Preduvjeti takvih promjena uključuju: uspostavu učinkovitog institucionalnog mehanizma lokalne i nacionalne razine; identificiranje problema i konflikata između obalnih resursa različitih pod-ručja procesa; razradu dugoročne vizije i srednjoročnih opcija (scenarija) upravljanja resursima; osmi-šljavanje i provođenje kratkoročne „simulacije“ područja obalnog upravljanja; poticanje obrazovanja i osposobljavanja korisnika radi prepoznavanja međuodnosa njihovih specifičnih aktivnosti i istraživanja dodirnih točaka gospodarskog razvoja i kvalitete okoliša. (UNEP/MAP/PAP, 2001.).

7. Upravljanje i planiranje razvoja obalnih područja Republike Hrvatske7.1. Kritički osvrt i analiza sustava upravljanja u obalnim područjima Republike Hrvatske

Sustav upravljanja obalnim područjima RH se dijeli na dvije vertikale upravljanja: upravna (Sabor, ministarstva itd.) i samoupravna (teritorijalno raslojena na više jedinica lokalne i regionalne samou-



prave). Iskustvo je pokazalo da je samostalnost i širina ovlasti regionalne samouprave bitno ograničena samim postojanjem, a onda i djelokrugom odlučivanja državne uprave. Nadalje, većina načela IUOP-a, kao i instrumenata koje koristi, u većoj ili manjoj mjeri postoje u sustavu upravljanja obalnim područ-jima RH, ali se u praksi ne primjenjuju u očekivanom opsegu. Mogu se naći u nizu spomenutih zakona i drugih pravnih akata, kao i u strategijama, planovima i programima, koji se s različitih aspekata bave obalnim područjima, te koje bi trebalo uskladiti i s orijentacijom prema održivosti. Iako su određeni planovi i strategije definirani na samoupravnoj razini, zapravo nema pravih institucija na ovoj razini. Kao problem se nameće izostajanje koordinacije i suradnje, odnosno integracije između institucija na upravnoj i samoupravnoj razini. Možemo reći da Hrvatskoj nedostaje postojanje učinkovite međuvla-dine ili vertikalne integracije: na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini, međusektorske ili horizontalne integracije između obalnih i morskih sektora i kopnenih sektora koji utječu na obalno i morsko okruže-nje, i nedostajanje učinkovite prostorne integracije, zbog različitih sustava vlasništva i javne uprave koje dominiraju kopnenom i morskom stranom obalne zone, često komplicirajući težnju obavljanja dosljed-nih ciljeva i politika vođeni osobnim, a ne društvenim ciljevima (Šimunović i sur., 2011.).

Naime, Hrvatska je poznata turistička destinacija, te su stoga obalna područja ključna za razvoj turizma. Osim isključivo obalnih, djelotvorne institucije za upravljanje u turizmu su također važne za upravljanje obalnim resursima. Važan korak u tom smjeru poduzet je uspostavom samostalnog Mini-starstva turizma, početkom 2008. godine, s kojim se otvaraju nove mogućnosti i prilike učinkovitijeg upravljanja razvojem hrvatskog turizma. Ministarstvo se međutim nalazi pred izazovom uspostave te-meljnog okvira međusektorske ili horizontalne integracije s drugim sektorsko bliskim ministarstvima na obalnom području (Ministarstvo mora, prometa, i infrastrukture i MZOPUG). Ministarstvo se suočava i sa čestim nepostojanjem učinkovite suradnje između službenih političkih tijela i nevladinih organizacija i udruga te ekonomskih subjekata. Tipičan primjer za to je nesudjelovanje Hrvatske turističke zajednice (HTZ)–državne turističke organizacije koja je osnovana kako bi promicala i kreirala identitet hrvatskog turizma i podizala sveukupnu kakvoću turističke usluge u Hrvatskoj, u izradi razvojnih dokumenata a ni u njihovoj primjeni izuzeta je iz praktičnog upravljanja obalnim razvojem.

S razvojem obalnih aktivnosti sve se više javlja potreba uspostave temeljnog okvira međusektorske ili horizontalne integracije između obalnih i morskih sektora i kopnenih sektora koji utječu na obalno i morsko okruženje. Tu svakako moramo spomenuti i nedostajanje učinkovite prostorne integracije, zbog različitih sustava vlasništva i javne uprave koje dominiraju kopnenim i morskim dijelom obalnog pod-ručja, često komplicirajući težnju obavljanja dosljednih ciljeva i politika vođeni osobnim, a ne društve-nim ciljevima. Uz nedostatak prethodno nabrojanih integracija, normalno je za očekivati da nedostaje postojanje (relativno) novijih vrsta integracije, kao integracije znanstvenog upravljanja i integracije kroz vremenske razmjere.

Svakako da budućnost procesa IUOP-a u RH, nosi izazov jačanja suradnje, koordinacije i integra-cije između jadranskih županija te njihovih jedinica područne (regionalne) samouprave, kao i daljnje međunarodne integracije s ostalim prekograničnim partnerima u provedbi procesa IUOP-a ili prilikom upravljanja zaštićenim zajedničkim obalnim resursima (UNEP/ MAP/ PAP RAC i MZOPUG, 2010.).

7.2. Integralno upravljanje obalnim područjem Republike Hrvatske: ciljevi i smjernicePostoje ciljevi, koje na putu provedbe Protokola treba ostvariti, kao što su:

• uspostaviti institucionalni i pravni okvir IUOP-a;• uspostaviti nova i razvijati postojeća institucionalna rješenja;• koordinirati nositelje razvojnog upravljanja u mjeri potrebnoj za funkcioniranje integralnog

upravljanja;• očuuvati prirodna dobra, uz održanje cjelovitosti obalnih ekosustava;• modernizirati sustav prostornog uređenja u mjeri potrebnoj za integralno upravljanje;• ojačati sustav regionalnog upravljanja gospodarskim i društvenim razvojem, te ga prilagoditi

integraciji sa sustavom prostornog uređenja;• unaprijediti mehanizme praćenja, vrednovanja i upravljanja razvojno relevantnim informaci-

jama do razine potrebne za integralno razvojno upravljanje;



• osigurati sudjelovanje javnosti u planiranju održivog obalnog razvoja i donošenju strateških razvojnih odluka;

• riješiti nesporazume preklapanja nadležnosti u postojećim zakonima;• uspostaviti programe edukacije i ojačati kapacitete zadovoljavanja kadrovskih potreba;• pratiti i koristiti međunarodna iskustava prema razrađenim kriterijima integralnog upravljanja

(UNEP/ MAP/ PAP RAC i MZOPUG, 2010).

Definiranje vizije i ciljeva provedbe Protokola IUOP-a će pomoći u određivanju poslova i zadaća pred kojima će se u skoroj budućnosti naći institucije zadužene za upravljanje razvojem obalnog područja. Provedba pretpostavlja odgovarajuću političku volju i odlučnost relevantnih institucija u poduzimanju važnih provedbenih koraka, koji će jamčiti da će nositelji upravljanja obalnim razvojem sve više i potpunije prihvaćati i operacionalizirati načela integralnog uprav-ljanja.

8. ZaključakIz svega već navedenog o procesu Integralnog upravljanja obalnim područjima (IUOP) u ovom

radu, može se jasno zaključiti da se radi o dinamičnom procesu zbližavanja partnera, javnih i privatnih aktera jednih prema drugima, radi optimiziranja dugoročnih izbora, isticanjem potrebe pažljivog kori-štenja obalnih resursa, na obalnom području. Prije svega, nadovezuje se na razumijevanje specifičnih uvjeta obalnog područja. Drugo, to se radi u skladu s prirodnim procesima i s ciljem očuvanja i održivog korištenja morskih i obalnih resursa. Prema tome koriste se principi predostrožnosti i ekosustavni prin-cip u upravljanju. Osim toga, provedba pristupa IUOP-a povećava razinu svijesti, stvara zajedničku viziju prioritetnih ciljeva te poboljšava proces donošenja odluka na obalnom području u funkciji turizma.

Iz institucionalne perspektive, težak zadatak primjene IUOP-a je poduzet diljem svijeta na nacio-nalnoj razini, unatoč činjenici da su mnogi problemi regionalnog i/ili lokalnog karaktera. S dolaskom globalizacije, nacionalni administrativni sustavi unatoč njihovoj temeljnoj regulatornoj ulozi sve više traže partnere na subnacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini, koji često mogu ponuditi određene kom-parativne prednosti. Na lokalnoj razini različite inicijative, kao npr. Programi upravljanja obalnim po-dručjima (PUOP), već su ostvarile rezultate s različitim ishodima. Stoga su u radu ispitane prepreke i razrađene smjernice efikasne implementacije integralnog pristupa upravljanja i planiranja razvoja na obalnim područjima u funkciji turizma Republike Hrvatske.

Kako smo i utvrdili, budući razvoj IUOP-a u RH u presudnoj mjeri ovisi o stvarnom društveno-ekonomskom kontekstu u kojem se može i treba odvijati. Očekivana integracija razvojnog upravljanja obalnog područja ovisit će u značajnoj mjeri o prilikama u kojima će djelovati razvojni akteri, posebno institucije zadužene za upravljanje obalnim razvojem. Institucionalizacija mora biti jasna, kako na držav-noj, tako i na razini lokalne i područne (regionalne) samouprave, a nakon podjele zaduženja treba se po-zabaviti koordinacijom (horizontalnom i vertikalnom) institucija i organizacija te odrediti tijelo koje će o tome brinuti i za to imati dovoljno ovlasti. No ipak, uspješnost IOUP-a ovisi i o svima nama, o ljudskoj svijesti, želji i htijenju za promjenama u odnosima prema društvenim, prirodnim i obalnim resursima, s ciljem njihova održivog korištenja i razvoja u funkciji turizma te brigom za buduće generacije.

Literatura1. Čičin–Šain, B.; Knecht, R.W. (1998). Integrated Coastal and Ocean Management: Concepts

and Practices. Washington, DC, Island Press.2. Čičin–Šain, B.; Knecht, R.W. (1992). Research agenda of ocean governance. In Ocean Govern-

ance: A New Vision, ed.; Čičin–Šain, B.:Newark, Delaware: University of Delaware, Center for the Study of Marine Policy: 9-16.

3. Čičin–Šain, B.; Knecht, R.W. (1985). The problem of governance of U.S. ocean resources and the new exclusive economic zone. Ocean Development and International Law 15(3-4), 289.



4. Črnjar, M. (2002) Ekonomika i politika zaštite okoliša. Rijeka, Ekonomski fakultet.5. Fredotović, M. Module I. Fundamentals and Methods in ICM, Session I. Complexity of the

Coast, Reading 3 „Coastal Areas – Driving Forces and Conflicts“ – nastavni materijal za predmet „Fundamentals and Methods in ICM“ na diplomskom studiju “Integrated Coastal Management for the Mediterranean–EduCom@Med” u sklopu TEMPUS CD_JEP-18123-2003 “Education in Coastal Management for the Mediterranean” projekta.

6. http://www.pap-thecoastcentre.org/about.php?blob_id=57. http://www.un.org/documents/ga/conf151/aconf15126-1annex1.htm; Dokument UN / CONF

151/26 (sv. 1), iz 12. kolovoza 1992.8. Pavasović, A. (1996). The Mediterranean Action Plan Phase II and the revised Barcelona

Convention: new prospective for integrated coastal menagement in the Mediterranean region, Ocean & Coastal Management, Vol. 31, No. 2-3, 133-182.

9. Sorensen, J. (1997). National and international efforts at integrated coastal zone management: definitions, achievement, and lessons. Coastal Management 25.

10. Sorensen, J. C (1993). The international proliferation of integrated coastal management efforts. Ocean & Coastal Managment 21(1-3).

11. Šimunović, I. (1997). Integrated Planning and Management of the Mediterranean coastal Zones, The Third International Conference on the Mediterranean Coastal Environment, MED-COAST 97, Volume 1, Malta.

12. The World Bank (1995). The Noordwijk Guidelines for Integrated Coastal Zone Management. In: UNEP, 17.

13. UNEP/ MAP/ PAP RAC: MAP Coastal Area Management Programme CAMP Slovenia: Final Integrated Report. MAP Technical Series No. 171, UNEP/MAP, Athens: 2008; 6-12, 47-49.

14. UNEP/ MAP/ PAP RAC: MAP Coastal Area Management Programme CAMP: Formulation and Implementation of CAMP Projects. Operation Manual. UNEP/MAP, Athens-Split: 1999

15. UNEP/ MAP/ PAP RAC; MZOPUG: Studija procjene učinaka Protokola o Integralnom up-ravljanju obalnim područjima Sredozemlja na Hrvatsku. Nacrt konačnog izvješća. Ekonomski institut, Pravni fakultet Zagrebačkog sveučilišta te Institut Ivo Pilar u Zagrebu, Zagreb; 2010.

16. UNEP/MAP/PAP: White Paper: Coastal Zone Managment in the Mediterranean.Split, Priority Actions Programme; 2001: v-vii, 5-64.

17. UNEP/MAP: Indetification of priority pollution hot spots and sensitive areas in the Mediter-ranean. MAP Technical Reports Series No.124. Athens Coastal; 1999

18. UNEP: Guidelines for Integrated Management of Coastal and Marine Areas – With Special Reference to the Mediterranean Basin. UNEP Regional Seas Reports and Studies No. 161; Split, Croatia, PAP/RAC (MAP-UNEP); 1995: 17, 52-65

19. Zelenika R. (2002). Metodologija i tehnologija uzrade znanstvenog i stručnog djela, Ekonom-ski fakultet u Rijeci, Rijeka; 2002.



Anica ŽužićPodizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk


Podizanje odgovornih i ekološki osviještenih generacija- eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“, Krk

Rising responsible and ecologically aware generations–Eco programm in Kin-dergarten „Katarina Frankopan“, Krk

Anica ŽužićDječji vrtić „Katarina Frankopan“Smokvik 7, 51500 Krk. Hrvatskae-mail: dvkrk.psiholog@gmail

Sažetak: Rani i predškolski odgoj i obrazovanje od izuzetnog je značaja za formiranje obrazaca ponašanja u odrasloj dobi. Djeca u predškolskim ustanovama s posebnim ekološkim programima i pro-gramima odgoja za održivi razvoj imaju prilike biti izložena poticajima koji osiguravaju stjecanje pozi-tivnih navika upravo u toj kritičnoj fazi razvoja. U suradnji s udrugom „Lijepa naša“ i lokalnom zajed-nicom, Dječji vrtić „Katarina Frankopan“ provodi niz aktivnosti i projekata koji su rezultirali stjecanjem statusa međunarodne Eko-škole. Na taj način, radeći s najmlađima, dječji vrtić postaje relevantan čimbenik u razvoju ljudskih potencijala u lokalnoj zajednici. U izlaganju će biti prikazana polazišta eko programa koja su temeljena na saznanjima o dječjem razvoju te projekti i modeli suradnje s lokalnom zajednicom.

Ključne riječi: rani i predškolski odgoj i obrazovanje, eko programi, lokalna zajednica

Abstract: Early and preschool education is extremely significant for forming behaviour norms in adulthood. Children in preschool institutions with specific eco programmes and education programmes for sustainable development have the opportunity to be exposed to the stimuli that ensure the acquisition of positive habits precisely in that critical phase of development. In cooperation with the association „Lijepa naša“ and the local community, kindergarten „Katarina Frankopan“ implements various activities and pro-jects which resulted in achieving an international Eco-School status. The kindergarten became a relevant factor in human resources development in local community by working with the youngest. In this presenta-tion, foundations of eco programme which are based on the discoveries on child development will be shown, as well as different projects and models of cooperation with the local community.

Key words: early and preschool education, eco programme, local community

1. Uvod

Dječji vrtić „Katarina Frankopan“ je predškolska ustanova koja svoju djelatnost ostvaruje u matič-nom objektu u Krku te sedam podružnica na otoku Krku: Omišlju, Njivicama, Malinskoj, Vrhu, Baški, Polju i Vrbniku. Uvažavajući osobitosti okruženja u kojem djeluje, prije svega bogatu kulturnu baštinu, biološku raznolikost i prirodne ljepote, pred desetak godina počeo je intenzivniji razvoj vizije o vrtiću kao mjestu u kojem će se odgajati odgovorne i ekološki osviještene generacije djece. Uvažavajući spozna-je o razvoju i učenju djeteta predškolske dobi, u redoviti odgojno-obrazovni program implementiran je eko -program koji tijekom godina dobiva sve veću podršku u lokalnoj zajednici.



2. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje – prilika za suradničko učenjeJedna od značajki ranog predškolskog odgoja i obrazovanja u dječjim vrtićima sadržana je u mo-

gućnosti kreiranja i organiziranja poticajnog socijalnog okruženja koje omogućava svakom djetetu da uči na sebi specifičan način, u skladu sa svojim razvojnim mogućnostima i kompetencijama. Prema teoriji suradničke konstrukcije znanja djeca ne stječu iskustva pasivno, već ga izgrađuju u socijalnoj in-terakciji s drugima (Slunjski, 2001.).

Teorije socijalnog učenja tumače da se velik dio učenja odvija u interakciji pojedinca i njegove soci-jalne okoline (Zarevski, 2002.). Učenje kroz igru obiluje mogućnostima učenja po modelu modeliranja, imitacije te opservacijskim i simboličkim učenjem.

Za učenje djece predškolske dobi važna su tumačenja nekih autora po kojima djeca predškolske dobi postaju svjesna procesa svog razmišljanja i učenja zahvaljujući metakognitivnim sposobnostima (Bruner, 2000.). Navedene spoznaje o procesu učenja djeteta daju predškolskim ustanovama višestruke mogućnosti organizirane podrške njihovu učenju. Prije svega, tu se misli na raznolike oblike dokumen-tiranja dječje aktivnosti (foto i video zapisi, dječji likovni uradci, bilježenje i drugo). Taj proces treba biti podržan od strane odgojitelja koji će dokumentirati procese učenja na način koji će djeci omogućiti, između ostalog, razvoj svog učenja (Slunjski, 2008.).

3. Razvojne dobiti programa ranog i predškolskog odgoja i obrazovanjaProgrami ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja imaju značajnu ulogu u odrastanju djece u

predškolskoj dobi te direktan utjecaj na kognitivne (razvoj jezika, temelji opismenjavanja i predmatema-tičke vještine) i socijalne vještine (empatija, prosocijalno ponašanje), pažnju, ustrajnost i samoregulaci-ju. Rani razvoj svih navedenih vještina važan je temelj za stvaranje obrazaca ponašanja u starijoj dobi (Yoshikawa i sur., 2013).

Aktivna uključenost djeteta, prakticiranje i ponavljanje radnji dovode do stvaranja navika. Navike predstavljaju učenjem stečen način reagiranja. Ono što je značajno za programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je da „osim o vježbi, formiranje navike ovisi i od motiviranosti subjekta koji naviku usvaja, od eventualne poduke koju dobiva za izvođenje vježbi, te i od potkrepa kojima su te vježbe po-praćene“ (Petz i sur., 1992.).

U istraživanju Barnetta (1995.) proučavan je dugoročni efekt 36 redovnih i dodatnih programa na-mijenjenih djeci u predškolskoj dobi. Rezultati su pokazali da dio programa ima utjecaj na intelektualni razvoj djeteta, dugoročni utjecaj na školsko postignuće i socijalnu prilagodbu. Longitudinalno istraživa-nje Goreya (2001.) potvrđuje efekte predškolskih programa na inteligenciju i akademsko postignuće te pozitivan efekt na kognitivne sposobnosti koji je vidljiv i 7-8 godina nakon sudjelovanja djece u progra-mu. Svako deseto dijete u tom istraživanju imalo je bolje rezultate od prosjeka u usporedbi s djecom koja nisu imala prilike biti uključena u program.

Uključivanjem u programe predškolskog odgoja dijete se izlaže potpuno novom socijalnom kon-tekstu, s određenom ulogom pa na taj način razvija sposobnosti i vještine koje vjerojatno inače ne bi razvilo. Dijete stvara sliku o sebi kao o „učeniku“, otkriva pravila, obaveze i prava, uči se funkcionirati s vršnjacima, uči o figurama autoriteta te stvara strategije za savladavanje nekih prepreka i poteškoća (Entwisle, 1995.).

4. Eko program Dječjeg vrtića „Katarina Frankopan“Ekološki programi i programi odgoja za održivi razvoj u predškolskim ustanovama predviđeni su

Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe (NN 63/08). Dječji vrtić „Katarina Frankopan“ je pedagoške godine 2004./2005., s ciljem odgoja djece za odgovorno ponašanje i pozitivan stav prema prirodi i okolišu, pokrenuo projekt „Otok Krk volimo mi – zato čuvaj ga i ti!“. Uspostavljanje suradnje s Udrugom „Lijepa naša“ i kontinuirano razvijanje ekoloških projekata temeljenih na intere-sima djece, kao i onih iniciranih od strane odgojitelja rezultiralo je 2009. stjecanjem međunarodnog statusa eko škole. Vodeći računa o osobitostima okruženja u kojem djeluje, kulturu, tradiciju, geografske i ostale specifičnosti, eko program vrtića ima sljedeće ciljeve:



- podizanje generacija osjetljivih na sve veće ekološke probleme- stvaranje kulture pravilnog raspolaganja otpadom- osvješćivanje javnosti- više recikliranog otpada na otoku Krku- suradnja s drugim eko vrtićima, lokalnom zajednicom.Tako postavljeni ciljevi podržavaju društveno-kulturne i odgojno-obrazovne vrijednosti te odgoj-

no-obrazovne ciljeve i daju potreban značaj uspostavljanju uske suradnje s obiteljima i lokalnom zajed-nicom (Fuchs, Vican i Milanović Litre, 2011.). Kako bi se postavljeni ciljevi realizirali, kontinuirano se radi na kreiranju prostornog i materijalnog okruženja u kojem će djeca moći aktivnim djelovanjem i suradničkim učenjem, upravljati vlastitim učenjem i za njega preuzeti odgovornost:

- u sobi svake odgojne skupine postavljene su kante za odvojeno prikupljanje otpada (biootpad, papir, plastika, ostalo)

- u slikovnom i pismenom obliku postavljeni su podsjetnici za štednju vode i električne energije (gašenje svjetla, zatvaranje slavina)

- dječja eko patrola redovito obilazi odgojne skupine i bilježi način na koji se odvaja otpad- prikupljeni biootpad svakodnevno se odlaže u spremnik za kompost (dobiveni humus se ko-

risti za oplemenjivanje zelenih površina vrtićkog okoliša)- prikupljeni otpad i neoblikovani materijal koristi se za izradu didaktike i raznih likovnih

uradaka za izložbe (u vrtiću, lokalnim galerijama i izložbenim prostorima)- za potrebe vrtića koriste se isključivo platnene vrećice (u kampanji „Ne plastičnim vrećicama“

vrtiću je donirano oko 1500 platnenih vrećica koje su djeca oslikala i u sklopu kampanje dije-lila stanovnicima otoka Krka i turistima)

- djeca u godini prije polaska u školu organizirano posjećuju odlagalište otpada gdje vide na koji način se odvija i reciklira prikupljeni otpad

- uz prilaz vrtiću redovito se postavljaju i mijenjaju dječji crteži s eko porukama- njeguju se posađena stabla i održava vrtićki okoliš.U odnosu na okruženje, važna je suradnja s eko kumom našeg vrtića – krčkim Javnim komunalnim

poduzećem „Ponikve“ koji podržava eko program od njegovih prvih projekata. Naime, JKP „Ponikve“ je vrtiću osiguralo kante za odvojeno prikupljanje otpada, veličinom i dizajnom primjerenih dječjem uzrastu. Nadalje, za djecu u godini prije polaska u školu, financira izlet i organizira edukativni posjet odlagalištu otpada kako bi djeca zorno vidjela odvajanje i recikliranje određene vrste otpada. Jedan od oblika podrške koju kontinuirano pruža je stručno usavršavanje odgojitelja vezano uz ekologiju i projek-te edukacije stanovnika otoka Krka.

5. ZaključakPokazatelji uspješnosti programa odgojno-obrazovnog rada s djecom, pa tako i eko programa Dječ-

jeg vrtića „Katarina Frankopan“ vidljivi su prije svega u postignutim razvojnim kompetencijama djece. Navike pravilnog odvajanja otpada, skrb o zelenim površinama vrtića, racionalno korištenje energije u vrtiću i pozitivan odnos prema očuvanju okoliša, uska suradnja s lokalnom zajednicom samo su neki od pokazatelja uspješnosti programa, odnosno postavljenih ciljeva. Jesu li podaci o značajnom porastu po-stotka odvojenog prikupljanja otpada na otoku Krku barem dijelom rezultat odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolskog uzrasta? Odgovor na to pitanje nije toliko važan koliko činjenica da je dječji vrtić prva stepenica u institucionaliziranoj odgojno-obrazovnoj vertikali koja je temeljna za usvajanje zdra-vih životnih navika i obrazaca ponašanja. U konačnici, učenje djeteta je cjeloživotni proces koji prelazi granice izravnog poučavanja, a zadatak je dječjeg vrtića da ekologiju djetetu približe kao način života.

Literatura1. Barnett, W.S. (1995) Long-Term Effects of Early Childhood Program on Cognitive and School

Outcomes. The Future of Children,5 (3), 25-50. http://www.srcd.org/policy-media/policy-up-dates/meetings-briefings/investing-our-futureevidence-base-preschool. (25.01.2014.)

2. Britton, L. (2000). Montessori učenje kroz igru. Zagreb, Hena Com.



3. Bruner, J. (2000). Kultura obrazovanja. Zagreb, Educa.4. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe NN 63/08.5. Entwisle, D.R. (1995). The role of school in sustaining early childhood program benefits. The

future of children, 5 (3), 133-144. http://www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetings-briefings/investing-our-futureevidence-base-preschool. (25.01.2014.)

6. Fuchs, R., Vican, D. i Milanović Litre, I. (2011). Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

7. Gorey, K.M. (2001). Early childhood education: A meta-analytic affirmation of the short and long-term benefits of educational opportunuty. School Psychology Quarterly, 16 (1), 9-30. http://www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetings-briefings/investing-our-futureevi-dence-base-preschool. (25.01.2014).

8. Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik. Zagreb, Prosvjeta.9. Slunjski, E. (2001). Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima. Zagreb, Mali

profesor.10. Slunjski, E. (2008). Dječji vrtić zajednica koja uči – mjesto dijaloga, suradnje i zajedničkog

učenja. Zagreb. Spektar Media.11. Yoshikawa, H., Weiland, C., Brooks.Gunn, J…. i Zaslow, M.J. (2013). Investing into our future:

The evidence base on preschool education. Society for research in child development.http://www.srcd.org/policy-media/policy-updates/meetings briefings/investing-our-futureevidence-base-preschool. (25.01.2014.)

12. Zarevski, P. (2002). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko, Naklada Slap.

OSTALI RADOVI


Ksenija Pletenac, Andreja LoparićUloga komunikacije u medijima

Primljen: 11.02.2014. Stručni radPrihvaćen: 19.03.2014. UDK 316.77

Uloga komunikacije u medijima

The role of communication in media

1 Ksenija Pletenac, 2 Andreja Loparić2 Dječji vrtić „Varaždin“

Dravska 1, Varaždin, Hrvatska2 studentica Međimurskog veleučilišta u Čakovcu

e-mail:1 [email protected]

Sažetak: Suvremeni svijet nemoguće je zamisliti bez svakodnevnog korištenja masovnih medija, posebno zato jer se stalnim napretkom i razvojem tehnologije njihov utjecaj povećava. Takav značajan i brz napredak izaziva na raspravu velik broj stručnjaka i znanstvenika o njihovom utjecaju na društvo, odnosno na kreiranje javnog mišljenja, stvarnoj potrebi i korisnosti medija, ali i izrazito jakom utjecaju na mlađu populaciju kao najvjernijih konzumenata proizvoda masovnih medija. Stalna rasprava o tome da li mediji imaju pozitivnu ili negativnu ulogu u društvu pa tako i na komunikaciju, odnosno razvoju vještina komuniciranja te da li mlađa populacija ima problema u neposrednim odnosima s drugima, potiče nas da pokušamo sagledati koliki je stvarni utjecaj medija u suvremenom društvu. Usprkos svim tim raspravama neupitno je da mediji imaju izrazito značajnu ulogu i da se ta uloga stalno povećava.

Ključne riječi: mediji, masovni mediji informacija, javnost, javno mišljenje

Abstract: The modern world is unimaginable without the everyday usage of mass media, especially with constant progress and technology development multiplying their influence. Significant and fast develop-ment demands expert, scientific debate on the influence mass media has on society, namely on the creation of public opinions, the real necessity and usefulness of the media, but also on the severe influence mass media has on the youth population, as its most loyal consumers. The continued debate on whether mass media has a positive or negative influence on society (and likewise – on communication and the development of com-munication skills), and whether the youth population has problems in interpersonal relations, encourages us to define the real influence of mass media in modern society. In spite of the continued debates, it is certain that the role media plays is significant, and continually rising.

Key words: media, mass information media, public, public opinion

1. Uvod

Mediji danas predstavjlaju nezaobilazan dio svakodnevnog života. Poznati teoretičar McLuhan, za-pravo prvi teoretičar filozofije medija, najpoznatiji je po tvrdnji da je medij poruka. Kolika je stvarna uloga medija u našem društvu govori nam i Zakon o medijima (NN/ 2004.) koji ističe da sloboda medija obuhvaća slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavlji-vanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, slobodu protoka informacija i otvorenost medija za različita mišljenja, uvjerenja i sadržaje. Navedenim Zakonom potiče se i štiti pluralizam i ra-



znovrsnost medija, odnosno potiče se pravo na proizvodnju i objavljivanje programskih sadržaja koji koji se odnose na ostvarivanje prava na na javno informiranje i na obavještenost svih građana.

U svrhu razumijevnja suvremenog društva, u kojem se neprestano događaju radikalne i stalne pro-mjene, nemoguće je ne biti uključen u medije. Naime, mediji već duže vremena nisu samo posrednici u prenošenju informacija već su dio okruženja i gotovo je nemoguće zamisliti život bez njih. Osim infor-miranja od medija se očekuje zabava i opuštanje.

Međutim, mediji se koriste i u poslovnom svijetu tako da je kvalitetno i dobro poznavanje različitih mogućnosti koje pružaju konzumentima i korisnicima često puta glavni ključ poslovnog uspjeha.

Mediji danas imaju veliki utjecaj na naš cjelokupan život, ali kako ističe Brajša (1996.) uzalud nam i najbolji sadržaji, planovi i projekti ako ih ne znamo ili ne možemo prijenijeti drugima. Dakle, vještine komuniciranja itekako su važan faktor u medijima. Treba biti oprezan, jer nije važno samo ono što smo poslali, rekli ili napisali, već i ono što je primljeno, odnosno shvaćeno.

Stoga komunikacija i mediji ne mogu jedan bez drugoga, jer ukoliko ne svladamo vještine komuni-ciranja nećemo moći pratiti raznovrsne sadržaje koje nam nude mediji.

2. Mediji

2.1. Pojam medija i medijsko djelovanjeMediji predstavljaju kompleksan pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za

raspršivanje, odnosno diseminaciju vijesti i audiovizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave svih slojeva stanovništva. Pod medijima kao sredstvom komunikacije podrazumijeva se svako sredstvo čijim se djelovanjem ostvaruje komuniciranje, a čije su pretpostavke, motivi, sadržaji, efekti i posljedice određeni samim medijem. Najšira podijela medija može se odrediti prema načinu distribucije – tiskani mediji (novine i druga povremena izdanja koja izlaze u razmacima od šest mjeseci i u nakladi većoj od petsto primjeraka) i elektronički mediji (televizija, radio, internet).

U Zakonu o medijima programski sadržaji koje mediji prenose su sve vrste informacija, vijesti, mišljenja, obavijesti, zadovoljavanje kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i drugih sadržaja potrebnih jav-nosti. Na taj način mediji komuniciraju s javnošću i tako izravno utječu na razvoj i kreiranje mišljenja.

Utjecaj medija analitičari dijele na dvije vrste: informativne i regulativne, sukladno vrstama komu-nikacijskih sadržaja u medijima. Informativni smjer djelovanja nije upitan, međutim upitan je regula-tivni smjer. Jantol (2004.,148) smatra: “Problematičan je regulativni ili persuazivni utjecaj kojim mediji (pre)usmjeravaju ponašanje publike javnosti prema posve određenoj „slici svijeta“ (idejama i zamislima). Ako publici prezentiraju samo jednu sliku svijeta, mediji djeluju jednosmjerno, ako prezentiraju više različitih slika svijeta, oni djeluju višesmjerno.

Smjer medijskog djelovnja određuje vlasnik, odnosno onaj koji raspolaže ovlastima a čije ideje, za-misli i ciljeve realiziraju novinari. U takvom slučaju jednosmjernog djelovanja, publika nema mogućnost alternative i izbora. Jednosmjerno djelovanje najčešće je u nedemokratskim društvima u kojem su mediji kontrolirani od strane jednog autoriteta, državnog.

Mediji u privatnom vlasništvu imaju višenamjensko djelovanje, međutim i oni ovise o opredjeljenju vlasnika i njegovoj naklonosti određenim strukturama. Privatni mediji uz naklonost određenim struktu-rama pak teže i što većoj zaradi pa su okrenuti više na komercijalizaciju, odnosno oglašavanje.

Sloboda medijskog poduzetništva u demokratskim društvima rezultirala je pojavom konkurentno-sti koja publici pruža veći izbor i alternativu.

„Potaknuti novim pojavama u medijskom sustavu postindustrijskog građanskog svijeta istraživači su razvili analitičke modele koji su omogućili dodatna razlučivanja, primjerice prema razini koncentracije medija (na vlasničku, uredničku i na razini publike), oblicima kompetencije (inter-media, intra-media i interfirm) i slično, što je upotpunilo sliku njegova stvarna stanja“ (Jantol, 2004.,157).



3. Medijsko komuniciranjeJavno se komuniciranje u suvremenom svijetu pretežno odvija posredstvom medija. Posrednici u

svom dijelu uglavnom imaju određeni utjecaj, bez obzira na to u čemu posreduju, a tako je i s medijima i njihovom ulogom.

Pross prema Jantol (2004.,42) razlikuje primarne, sekundarne i tercijarne medije. „Primarni mediji su govor, geste, mimika, ples i ostali osobni oblici komunikacije u oblasti primarnih skupina (licem u lice). Sekundarni mediji su pismo, glazba, tisak grafika i sve drugo što je upućeno na fizikalni aparat na strani davanja poruka i one su tehnika prijenosa. Tercijarni mediji su oni koji zahtijevaju fizikalni aparat ne samo na strani davanja, nego i na starni primanja poruka, kao što su telegraf, telefon, teleprinter, radio, televizija i film, a oni su tehnika transporta“.

U medije se može ubrojiti sve što prenosi poruku, od prirodnih materijala i tehničkih uređaja, pa čak i ljudsko tijelo, ali mediji koji posreduju u svakodnevnom procesu javnog komuniciranja između fizički razdvojenih aktera komuniciranja su tisak, radio i televizija. Upravo ta posrednička uloga utječe na određenu dozu subjektivnosti u prenošenju poruka. Ali mediji ne posreduju samo između komuni-katora i publike, već i između njih i okoline. Zbog toga se medije i naziva „prozorima u svijet“, filterom koji selektira informacije ili pak vodičem za snalaženjem u životu.

Bez obzira da li su mediji dobri ili loši „komunikatori“ oni su sveprisutni u javnom životu. Smatra se da su dobri jer omogućavaju pristup informacija svakome, ekonomični su i aktualni, ali s druge strane mogu biti i loši jer smanjuju mogućnost dvosmjerne komunikacije.

Komuniciranje u medijima veže se uz često korištenje masovne komunikacije. Masovno komunici-ranje je oblik komunikacije u kojem se informacije od komunikatora, putem masovnih medija istovre-meno upućuju većem broju primatelja.

Masovna je komunikacija organirirana i institucionalizirana i obavljaju je ovlaštene organizacije, odnosno mediji. Informacija poslana putem medija dostupna je svima, a primatelji poruka su osobe različitog spola, obrazovanja i socijalnog statusa i komunikacija je jednosmjerna.

Prema Kunczk i Zipfel (2006.,24) u procesu masovne komunikacije nude se sadržaji:1. pretežno namijenjeni kratkoročnoj uporabi (zabava, vijest)2. koji se proizvode u formalnim organizacijama uz pomoć visoko razvijenih tehnologija3. različitih tehnika (mediji)4. barem potencijalno istodobno mnoštvu ljudi (disperzivna publika), koji su anonimni za komu-

nikatora5. javno, tj. bez ograničenja pristupa6. na jednostran način (komunikator i recipijent ne mogu zamijeniti pozicije, odnos između njih

je asimetričan i u korist komunikatora)7. na indirektan način (bez direktne povratne povezanosti)8. uz određenu periodičnost proizvodnje9. kontinuirano

4. Utjecaj medija na javno mnijenjeMediji imaju veliku moć i može se reći da dopiru do svakog pojedinca. Poslije rada i sna najviše

vremena čovjek provede uz medije. Kuncznik (2006., 156) smatra da se utjecaj medija može „klasificirati prema utjecaju na razini znanja i stavova (kognitivni efekt), na razini osjećaja (afektivni efekt) i razini ponašanja (konativni efekt).

„Većina ljudi smatra medije prozorima u svijet. Svjesni nužnosti informiranja o svakodnevnim doga-đajima, posežu za medijskim sadržajima, svjesni su svoje ovisnosti o medijskom informiranju i vjeruju u njihovu točnost. Povjerenje u novinare i novinarski poziv i medije vrlo je rašireno“ (Verčić, 2004.,11). Utje-caj medija na današnjeg čovjeka je izuzetno velik, pa tako i nakreiranje javnog mnijenja. Cilj je pokrenuti i informirati publiku, čime dobivaju veliku snagu i moć utjecaja na stanovništvo. Stoga ne čudi da upravo mediji danas formiraju mišljenje ljudi u društvu.



Javnost i javno mnijenje su složeni, višeznačni, komplementarni i nerazdvojivi pojmovi, ali nisu istovjetni: javno mnijenje nastaje u sferi javnosti kao sporazum publike o pitanju od općeg interesa. Međusobni odnos javnosti, javnog mnijenja i publike izrazio je Peters prema Jantol (2004.,15): “publika je skup aktera koji izlaze iz svoga privatnoga životnog okruženja , javno mnijenje je njihov sporazum o pitanjima od općeg interesa, a javnost je sfera u kojoj se to sve zbiva. U tom sklopu publika i javno mnijenje imaju logičan status dijelova ili sastavnica javnosti“.

Javno mnijenje, zapravo na neki način iskazuje reakcije građana na ono što se oko njih zbiva, najče-šće putem kritičkog rezoniranja o tome koliko je političko ponašanje i djelovanje vlasti usklađeno s onim što se smatra ispravnim i dobrim.

Na kreiranje javnog mnijenja djeluje pet faktora:1. pitanja ili problemi o kojem su mišljenja podijeljena2. publika koja je zainteresirana i koja zauzima aktivno stajalište o tome3. distribucija mnijenja o kontroverznom pitanju4. iskazivanje različitih pogleda na to pitanje bilo kojim načinom5. obuhvat ili veličina publike koja se okupila oko kontroverznog pitanja.Sloboda izražavanja i sloboda mišljenja uvijet su postojanja javnog mišljenja, pri čemu stupanj de-

mokracije nekog društva određuje sklad između izraženih i ostvarenih sloboda, dok način komunicira-nja s građanima određuje karakter vlasti i oblike političkog ponašanja.

Velika je ovisnost javnog mnijenja o medijima. Naime, ako mediji ne prenesu vijest o nekom doga-đaju, događaj se nije ni dogodio. Prosječnom građanu koji ne posjeduje profesionalna znanja o komuni-kacijskim procesima i vještinama, mediji su glavni informatori.

Javno mišljenje oblikuje se putem masovnih medija koji imaju funkciju kreiranja mišljenja i orijen-tacije, putem kojih se kreira i izgled društvene stvarnosti. Što mediji daju veću važnost određenoj temi, raste broj ljudi koji se počinju njome baviti i pratiti je.

5. ZaključakJedna riječ sama za sebe ne znači ništa i nema nikakvu vrijednost, no stavljena u okolinu drugih

riječi i povezana logičkim smislom dobiva značenje i nosi određenu informacijsku vrijednost. Pri komu-nikaciji dolazi do razmjene informacija koje su njezini neophodni resursi. Komunikacija je ta koja nam omogućava da iskažemo svoja mišljenja, stavove i uvjerenja, općeprisutna je među ljudima u svakod-nevnom životu te je nezaobilazna točka svih odnosa. Mediji su postali nezamjenjiv posrednik u procesu javnog komuniciranja, tijekom godina zadobili su samostalnu ulogu i veliku moć, nositelji društvene i političke moći nastoje medijsku moć staviti pod svoju kontrolu kako bi ju mogli koristiti za svoje ciljeve, dok su građani, kao krajnji konzumenti, u lancu onih koji utječu na medije i njihovo poslovanje još uvi-jek najslabija karika.

Živimo u trenutku medija kojih je svakim danom sve više. Sveprisutnost medija u različitim aspek-tima društvenog života urodila je brojnim sociološkim, psihološkim, politološkim i komunikacijskim istraživanjima koja nastoje rasvijetliti uloge masovnih medija u suvremenom društvu. Mediji se već više od sedamdeset godina nalaze u središtu interesa europskih i svjetskih istraživača. Posebno je neistražen problem odnosa djece spram medija te uloga medija u procesu socijalizacije, obrazovanja i odgoja djece.

Publika u posljednje vrijeme od medija očekuje sve više. Ne samo uobičajenu dozu informacija i osnovnih sadržaja, već i sve ono što im u njihovom svakodnevnom životu nedostaje. Nerijetko mediji zamjenjuju obitelj, prijatelje i društvo te omogućavaju na brz, jednostavan i lak način virtualna puto-vanja i upoznavanje novih krajeva i zemalja, kao i nova prijateljstva. Mediji sve više svoje informacije i poruke temelje na aktivnostima političkih dužnosnika i poznatih javnih osoba, na aktualnim i bizarnim vijestima te neobičnim otkrićima. Sve to temelji se i na sveukupnoj situaciji u društvu i samom raspolo-ženju – naime, pozornost publike sve više privlače vijesti s negativnim značenjem. Čini se kako je i to bar kratki moment bijega od surove svakodnevice i utjeha da ima još onih koji se susreću s istim ili sličnim problemom.



Sve veće mogućnosti komunikacije omogućene tehnološkim napretkom trebale bi značiti umanji-vanje problema s kojima su se mediji do sada susretali u svom radu. Veći je broj kanala, pristupa, izbora i opsega dostupnih informacija. Upravo je problem „pretrpanosti informacijama“, koji se sve češće spo-minje, važan tekući problem društva.

Istovremeno, pozitivan primjer svakako je zajedničko udruživanje medija u velikim humanitarnim akcijama i pokretanje cijelog naroda u prikupljanju financijskih sredstava za pomoć onima kojima je to najpotrebnije. Upravo će prošla godina ostati zapamćena kao jedna od onih u kojima je mali narod sa svega četiri milijuna stanovnika u vrlo kratkom vremenskom razdoblju uspio prikupiti sredstva za ope-raciju bolesne djevojčice.

Pozitivne su svakako aktivnosti medija u pronalaženju nestalih osoba, prikupljanju ostalih potreb-nih sredstava, ali i u svakodnevnom informiranju građana o događajima u našoj zemlji, zemljama u okruženju, pa i šire. Mogućnosti za napredak još je mnogo, i to u svim medijima, no kako smo još uvijek društvo koje se prilagođava suvremenim pravilima, i još uvijek je najveći dio medija ovisan o financija-ma iz državnog proračuna, odnosno kapitala državnih ili ostalih velikih privatnih tvrtki, objektivnost i komuniciranje medija s javnosti prolazit će određene faze i prilagodbe

Literatura1. Brajša, P. (1996.) Umijeće razgovora. Pula, CASH.2. Jantol, T. (2004). Politička javnost. Zagreb, Birotisak.3. Kunczik, M. (2006). Odnosi s javnošću – koncepti i teorije. Zagreb, Fakultet političkih zna-

nosti.4. Verčić, D.; Zavrl, F.; Rijavec, P.;Tkalec- Verčić,A.; Laco, K. (2004). Odnosi s medijima. Zagreb,

MASMEDIA5. Zakon o medijima, Narodne novine br. 59.


Bezukladova Larisa VasiljevnaDuhovnost i njezino prakseološko vrednovanje

Accepted: 15.01.2014. Other works UDC 165.745+17.021

Duhovnost i njezino prakseološko vrednovanje

Духовность и ее праксиологическое измерение.

The spirituality and its praxiological measurement

Безукладова Лариса ВасильевнаПрезидент Международной Академии духовных наук,

кандидат философских наук, академик МАЭН,Почетный профессор Венского университета,

член Клуба Ректоров Европы.Bezukladova Larisa Vasiljevna

Predsjednica Međunarodne Akademije duhovnih znanosti, PhD /doktor/ filozofskih znanosti, akademkinja MAEN

(Međunarodne Akademije energetsko-informacijskih znanosti), Počasna profesorica na Sveučilištu u Beču,

članica Kluba Rektora Europe

Sažetak: Članak istražuje koncepte mitske, religijske i svjetovne duhovnosti. Daje analizu specifičnosti noosferno-integrativne paradigme koja osigurava prakseološko vrednovanje svjetovne duhovnosti. Ova pa-radigma je usko povezana uz ekologiju misli i viktimno ponašanje čovjeka, odnosno ponašanje potencijalne žrtve.

Ključne riječi: duhovnost, mitska duhovnost, religijska duhovnost, svjetovna duhovnost, noosferno-integrativna paradigma, prakseološko vrednovanje, viktimno ponašanje, ponašanje potencijalne žrtve, eko-logija misli

В статье рассматриваются понятия мифической, религиозной и светской духовности. Дан анализ специфики ноосферно-интегративной парадигмы, которая обеспечивает праксиологическое измерение светской духовности. Эта парадигма тесно связана с экологией мысли и виктимным поведением человека.

Ключевые слова: духовность, мифическая духовность, религиозная духовность, светская духовность, ноосферно-интегративная парадигма, праксиологическое измерение, виктимное поведение, экология мысли.

Abstract: The article is devoted to historical and cultural types of spirituality: mythical, religions and secular spirituality. The author investigates specific character of noospheric-integrative paradigm, which provides praxiological measurement of secular spirituality and connection with thought ecology and also prophylaxis of victim behaviour of man.

Key words: spirituality, mythical spirituality, religious spirituality, secular spirituality, noospheric-integrative paradigm, praxiological measurement, victim behaviour, ecology of thought.



Цель предлагаемой статьи – раскрытие сущности светской духовности, как одной из ключевых проблем современной социальной философии в условиях техногенной цивилизации.

Объектом исследования выступает духовность в ее становлении и развитии.Предметом исследования – праксиологическое измерение светской духовности, тесно

связанной с экологией мысли и виктимным поведением человека.Актуальность проблемы. Мир стремительно меняет свои цивилизационные

характеристики и очертания. Возникающее на наших глазах информационное общество ведет к созданию нового постиндустриального экономического уклада, в рамках которого роль знаний, инновационной активности людей резко возрастает. Превращение инновационной сферы в глобальный фактор, существенно влияющий на многие сферы жизни социума, заставляет по-новому подойти к исследованию духовности, рассмотрев состояние духовности в условиях техногенной цивилизации.

Степень научной разработанности проблемы. Техногенная цивилизация XX – XXI вв. создала нестандартную ситуацию: дополнив существующие глобальные проблемы антропологическим кризисом. Сложившаяся ситуация бросает исторический вызов, который ждет своего достойного ответа. В условиях переходного периода интеллектуальное меньшинство находится в лихорадочном поиске дееспособных идей выхода из сложившегося тупика, тех идей, которые способны вывести общество в новое качество в формате другой парадигмы.

Внутренний мир человека, его праксиологическое измерение и экология мысли должны спасти как человека, так и человечество, как дух, так и тело, саму жизнь на Земле, как прошлое, так и будущее.

Современная экономика и политика поставила под сомнение роль духовного фактора в формировании внутреннего мира личности, что повлекло за собой господство иррационализма и морального релятивизма. Исследование внутреннего мира человека, его праксиологического измерения, связанного с экологией мысли человека в условиях техногенной цивилизации, изменили интервал понимания духовности, вывели ее за обычные рамки исследовательской практики, ориентированной на освоение только религиозной духовности, и придали процессу совершенствования духовности космическое значение.

Острота ситуации в XXI веке заключается в том, что человек еще не забыл, что он нечто особенное, а не только потребитель материальных благ, приготовленных для него цивилизацией. Новое понимание–это осознание того, что сам человек себя не придумал, что при рождении ему даются исходные моменты, которые человек изменить не может: родители, место рождения, принадлежность к той или иной расе. Социум сегодня сократил привязанность человека к природе, земле и космосу, творческую активность, как необходимый элемент выживания, желание работать, чтобы самореализоваться [6].

Закончив превращение в робота, в «машину потребления», человек избавится от душевных терзаний. Но если это действительно произойдет, тогда у человечества не будет завтра. Как уникальное создание Вселенной и природы Земли, человек перестанет существовать [7].

Было бы заблуждением утверждать, что экономические проблемы не значимы, но духовные, экзистенциальные проблемы не менее важны. От их решения зависит развитие человечества, его будущее. Духовные проблемы нельзя игнорировать, закрывая глаза на их состояние в условиях превращения социальной среды общества «массового потребления» в многомерную сферу обитания человека, соответствующую его природе [4].

Рассмотрение жизненной стратегии человека подтверждает реальность индивидуалистической и коллективистской стратегии. В первом случае, все ценности ориентированы на достижение личных целей. Во втором случае, индивид вписывается в систему ценностей коллектива. Второй тип жизненной стратегии обеспечивает человеку надежду выхода общества в новое качество в рамках новой парадигмы в формате новой философской картины мира.



В качестве понятия можно рассмотреть духовность, как стержень внутреннего мира человека, результат проявления его воли к власти над собой. Рассмотрение духовности от представления к понятию «духовность» позволило констатировать, что духовность на уровне представления является образом субъективности. Такой вывод обусловил необходимость востребовать в качестве методологии принцип объективности, руководствоваться рациональным уровнем освоения проблемы и получить операциональное понятие с претензией на поиск истины.

Духовность – это стержень внутреннего мира человека, результат проявления его воли к власти над собой, что обеспечивает возможность смотреть на мир по-иному, чувствовать его по-другому, принимать активное участие в его конструктивном преобразовании с ориентиром на обеспечение блага, сохраняя совесть и честь, чувство солидарности и справедливости.

В общефилософском плане духовность, как инвариантная универсалия мировой культуры, нуждается в дальнейших исследованиях. Богатейшая литература на этот счет касается отдельных сторон данного феномена, способов его проявления в тех или иных культурах прошлого, но при этом практически отсутствует философский инструментарий анализа духовности как целостного феномена. Приятное исключение составляет наследие немецкой классической фило-софии, особенно произведения Г. Гегеля: “Феноменология духа” и “Наука логики”, где немецкий мыслитель обосновывает понятие духа и его модификации [3].

В современном мире духовность реализует себя практически во всех исторически известных формах духовного производства. Однако, важно иметь в виду, что каждый тип духовного производства многофункционален. Он имеет свои специфические социальные и культурные задачи в социуме. Поэтому не обязательно, что они всегда выполняют и функцию реализации духовности. Отсюда следует необходимость различать и оценивать тот или иной тип духовного производства. Например, любая форма освоения мира от политики до религии, включая право, мораль, искусство, философию и науку, может выполнять духовную функцию, а может в определенных исторических условиях демонстрировать бездуховность или быть нейтральной по отношению к этой составляющей общей культуры.

В контексте анализа возникает еще один аспект проблемы. При изучении феномена духовности в цивилизационном масштабе важно определить, какой тип духовности является господствующим в определенную историческую эпоху.

В эпоху Средневековья доминировала религиозная духовность. Отзываясь на вызов времени, многие философы пытаются найти новые духовные ориентиры для жизни людей. Так, И. Кант поставил перед собой задачу найти новые универсальные основания духовного бытия людей, которые можно было бы положить в качестве общечеловеческой предпосылки цивилизационного развития. Философ приходит к выводу, что в основу следует положить требования категорического императива, основу которого составляют три аксиомы:

Ø поступай так, чтобы правило твоего поведения могло стать правилом для всех;Ø в своих поступках исходи из того, что всякий другой человек является высшей цен-

ностью и его нельзя рассматривать как средство;Ø все поступки человека должны быть ориентированы на достижение благаПроект немецкого мыслителя претендовал сделать нравственность доминирующем типом

духовности, потеснив мифический и религиозный культурно–исторические типы. Однако, он не был воспринят европейским культурным самосознанием [9]. В конечном итоге, победу одерживают установки сциентизма, позитивизма и прагматизма.

В конце XIX–начале ХХ века функцию духовного обновления общества пытается взять на себя русская религиозная философия (Н. Бердяев, С. Булгаков, Ф. Достоевский, В. Соловьев, Л. Толстой, П. Флоренский, С. Франк и другие). Во главу угла своих сочинений русские философы ставили духовно–нравственную, экзистенциальную проблематику. Проект их духовности был связан с философским переосмыслением роли русского православия, с опорой на понятие софийности, соборности и всеединства. Своеобразная форма духовности объединила религиозный и светский дискурс. Возникла необходимость культурного обновления. Новый проект духовности включал в себя переосмысление таких вопросов, как вера и знание, рациональное и сверхрациональное,



нравственность и религия [5]. Проект предполагал их взаимосвязь и взаимообусловленность. Форсмажорные обстоятельства (война 1905 г. и революция 1917 г.) внесли свои коррективы, разорвав связь теории и практики. Обновленное обустройство в обществе на базе светской духовности не состоялось. Осталась история и надежда на ее продолжение.

В рамках становления и развития человечества духовность заявляла о себе через мифический и религиозный историко-культурные типы, что находило свое выражение, как на коллективном уровне, так и на индивидуальном, но в каждом случае она демонстрировала любовь к ближнему, как акт жизненного свершения, где человек заявляет о себе через свою меру человечности.

Духовность мифическая–родилась в условиях перехода от биологической популяции пралюдей к человеческой общности и заявила о себе как продукт протокультуры, как фактор обустройства общества, что нашло свое выражение в формировании тотема, табу, пантеона, культуры страха. Исчерпав свой потенциал, мифический тип духовности уступает место религиозной духовности.

Духовность религиозная продемонстрировала, что наряду с объективно существующим миром имеется мир идей, Бога и Абсолютного Духа. Человечество воспринимало знаки божественного присутствия на земле, формируя свой, ни с чем несравнимый религиозный опыт, который и является путеводной звездой человеку в его жизни. Через религиозную духовность человеку задаётся идея Бога, как воплощение Добра, Красоты и Истины. Религиозная духовность является абсолютной ценностью только для верующих людей, которых не так уже много в этом мире.

Свою дорогу прокладывала и духовность светская. Она продолжает лучшие традиции мифической и религиозной духовности, выступая ориентиром поиска смысла жизни, который демонстрирует способность редактировать образ жизни человека, стиль его поведения и даже отношение к смерти.

Духовность светская заявляет о себе как доминирующая в жизни людей направленность нравственного сознания на высшие ценности: жизнь, свободу, равенство, солидарность и справедливость. Она не без основания претендует быть фактором формирования внутреннего мира человека, обеспечивая социализацию личности и формирование общества.

Базовым основанием светской духовности являются ключевые ценности человека. Они и формируют внутренний мир человека, который зависит от состояния объективных условий и субъективного фактора общественного развития, от меры отчуждения. Исследование этого единства позволяет констатировать, что отчуждение в обществе, от которого зависит общий уровень духовности, является закономерностью. Формы воздействия отчуждения на общество и на личность в обществе разнообразны. Оно объективно по содержанию, но субъективно по форме переживания. Формой переживания отчуждения может быть одиночество, бессилие, бессмысленность, отказ от общепринятых ценностей, принятие социально неодобряемых средств, состояние «постороннего». Практика подтверждает, что закономерность нельзя отменить, но можно профилактировать условия ее проявления, решив проблему удержания посредника человеческой деятельности в режиме средства системы обеспечения, не позволяя ему обрести свою противоположность и стать системой самообеспечения [8].

Варианты решения проблемы профилактики отчуждения возможны в условиях революции «человеческих качеств» или революции общества. Предпочтительнее выглядит «революция человеческих качеств» через совершенствование внутреннего мира человека, основу которого составляет духовность [10].

Все мировые религии демонстрировали движение к гуманизму, формируя через духовность ту человечность, которая воплощала нравственность, но человек, замкнутый на свое индивидуальное бытие, как правило, пребывал и пребывает в лоне бездуховности, проявляя доминирующую роль «воли к жизни» на уровне организма и «воли к власти» над другими людьми на уровне личности. Другими словами, человек сам себе создает дополнительные трудности своего бытия.



Капитализм усиливает бездуховность, а тоталитаризм культивирует псевдодуховность. И то, и другое многократно приумножается в условиях техногенной цивилизации.

Техногенная цивилизация, как воплощение индустриального общества, не только показала свои позитивные возможности, но и явила миру свою отрицательную сторону. Научно-техническая революция второй половины XX века продемонстрировала способность человека к активности, креативности и ориентированности на прогресс, подтверждая в теории, что человек – вершина творения, венец природы, а на практике это вылилось в опасные технические проекты, в изнурительные для общества реформы и разрушительные политические эксперименты. Существующие глобальные проблемы пополнились антропологическим кризисом.

Человек прошел длительный путь своего развития, создавая и преодолевая проблемы на этом пути, разрешая противоречия между биологическим «Я» (волей к жизни), социальным «Я» (волей к власти над обстоятельствами) и духовным «Я» (волей к власти над собой). Ныне ситуация усугубляется тем, что общество переживает переходный период от индустриального к информационному обществу. В условиях переходного периода производство и труд отошли на второй план, уступив место потреблению. Разумное существо трансформировалось в «человека потребителя». Общество потребления вызвало духовную деградацию. Человек стал проблемой, демонстрируя губительность, как для окружающего мира, так и для своего внутреннего мира.

Однако, роль личности по мере цивилизационного прогресса постоянно возрастает во всех сферах жизни: в системе экономических, производственных, социальных, научно-технических, организационно-управленческих и других отношений, в развитии культуры. В сущности, речь идет о двустороннем процессе: личность заботится о благе общества, а общество–о предоставлении личности возможностей для ее развития. Это означает взаимную ответственность общества и личности. Человек может рассчитывать на прогресс общества, развитие цивилизации, но лишь тогда, когда он сознательно организует свою деятельность, проявляя необходимую меру ответственности.

Современный этап общественного развития выдвинул на одно из первых мест идею эффективности человеческого фактора, связанную с повышением его активной роли в жизни общества. Обладая свободой воли, свободой слова, человек может проявлять себя как в позитивных, так и в негативных формах своего поведения, заявляя о себе, как проблема. Эту проблему можно решать только в рамках ноосферно-интегративной парадигмы, которая предполагает праксиологическое измерение светской духовности, тесно связанной с экологией мысли.

Экология мысли обеспечивает возможность равновесия духа; культивирует чувство собственного достоинства; приумножает уверенность в своих отношениях с миром; профилактирует виктимность, как предрасположенность стать жертвой преступления в определенных условиях.

Отправной точкой концепции «экология мысли» является тезис о том, что каждый индивид использует свою собственную жизненную стратегию, от которой во многом зависят мыслеформы, рождающиеся и оформляющиеся в сознании. Подход к жизни или к работе, оптимистический или пессимистический закладывает особые метапрограммы, которые определяют развитие человека, его отношение к миру. Существующие программы мыслеформ на уровне психики актуализируют взаимосвязь Слова и Дела. Они пропускают через «фильтр» информацию, отбрасывая то, что не соответствует определённому критерию или заявленной цели [2, с. 181-189]. Положительные мыслеформы в сотни раз сильнее негативных, ибо мозг склонен оперировать позитивными мыслями общественного человека. Правильно сформулированные мысли для исполнения желаний имеют удивительную способность сбываться. Они программируют успех. Желаемый результат создается сначала в мыслях со всеми подробностями, до мельчайших деталей, что позволяет ощутить и пережить его ещё задолго до того, как он возникает в действительности.

Экология мысли ориентирована на забвение субъектом своих бед и неудач, обид и ненависти. Она культивирует необходимость мыслить только «образами» успеха, любви и радости, оказывая



воздействие на физическое тело и осуществляя энергоинформационное взаимодействие систем: человек-человек, человек-общество, человек-природа.

Потенциал экологии мысли напрямую зависит от умения управлять своими чувствами, особенно в критических ситуациях. Поскольку мыслеформы находятся в «экологических» рамках, то их ориентированность жестко определена необходимостью:

- мыслить чётко, емко и прозрачно;- вникать в суть дела, отделяя реальные проблемы от мнимых;- решать проблемы с помощью последовательно поставленных вопросов;- контролировать собственные чувства (эмоции);- культивировать уверенность в себе, соблюдая меру;- принимать во внимание, что думают и чувствуют другие;- учиться управлять своими мыслями.Экология мысли – это продуктивный анализ ситуации, в которую попадает человек. Он

заставляет сформулировать пять вопросов, решение которых обеспечивает позитивный диалог человека с миром:

- Что меня раздражает в сложившейся ситуации?- Почему я так переживаю это событие?- Что я хочу изменить?- Почему другая сторона ведёт себя так, а не иначе?- Сложившаяся проблема – это мое «достояние» или другого человека?Праксиологическое измерение состояния духовности «профилактирует» негативные

возможности практики, ориентирует ее на достижение гармонии в системе «природа – общество–человек». Решение заявленных вопросов создает благоприятные условия объективации позитивной мысли. К заявленному блоку проблем примыкает и феномен виктимного поведения человека. Изучение свойств субъекта, объекта, среды приводит к выводу, что понятие виктимности следует рассматривать как свойство личности, отклоняться от норм безопасности, что ведет ее к повышенной уязвимости. Такое понимание виктимности зиждется на определении безопасного поведения, на презюмировании существования «виктимологической» нормы. Безопасность, как состояние, либо качество защищенности от реальных или потенциальных угроз, страха, неуверенности, депривации и иных лишений играет важную роль в формировании мировоззрения людей [1, с. 181-189].

Виктимность актуализируется в обществе переходного периода, которое создает нестандартные условия жизнедеятельности людей, потенциальных жертв. Статистику преступлений можно изменить не за счет увеличения штата стражей порядка, а обеспечив виктимную профилактику. Для этого нужно совершенствовать светскую духовность, реализуя ее потенциал в качестве фактора формирования внутреннего мира личности.

Дефицит светской духовности заявляет о себе как исторический вызов, который ждет своего достойного ответа. И таким ответом может быть идея ноосферно-интегративной парадигмы.

Ноосферно-интегративная парадигма предполагает праксиологическое измерение светской духовности, тесно связанной с экологией мысли, которая обеспечивает равновесия духа, культивирует чувство собственного достоинства и приумножает уверенность в своих отношениях с миром, профилактирует виктимность. Ноосферно-интегративная парадигма существенно редактирует жизнедеятельность человека, ориентированную, как на освоение мира, так и на совершенствование себя в этом мире.

Выводы. Духовность всегда существовала в контексте культурно-исторических типов. Она имела длительную и противоречивую историю своего становления, заявляя о себе в рамках определенной парадигмы. Ноосферно-интегративная парадигма может преодолевать бездуховность и реанимировать подлинную духовность, возродив возможности конструктивного решения существующих проблем развития личности и общества.



Предложенную концепцию возрождения и реабилитации духовности в статусе светской с ориентиром на преодоление антропологического кризиса в условиях техногенной цивилизации можно рассматривать, как один из ответов историческому вызову XXI века.

Ключевые ценности – человеческое достоинство, свобода, равенство, солидарность, закрепленные в Хартии прав человека Совета Европы и Хартии Европейского Союза по правам человека были подписаны и провозглашены председателями Европейского парламента, совета и комиссии от имени своих учреждений 7 декабря 2000 года в Ницце. Таким образом, три вышеупомянутых учреждения Европейского союза (совет, комиссия и парламент) постановили, что хартия, соответствует всем формальным требованиям, чтобы представлять основные принципы прав человека союза.

А также Парламентской ассамблеей ОБСЕ 3 июля 2009 была принята резолюция «О воссоединении разделённой Европы: Поощрение прав человека и гражданских свобод в регионе ОБСЕ в XXI веке».

В связи с этим, надеюсь, что предложенную концепцию жизненной стратегии человека и реабилитации духовности в статусе светской можно рассматривать, как возрождение гражданского общества.

Литература1. Безукладова Л.В. Виктимное поведение личности в социокультурных процессах

техногенной цивилизации // Ученые записки Таврического национального университета им. В.И. Вернадского. Серия «Философия. Культурология. Политология. Социология» Т. 24 (63), № 2 Симферополь: Таврический национальный университет, 2011.–С. 181–189, 315 с.

2. Безукладова Л.В. Духовно-практическое влияние позитивных установок и мыслеформ личности на становление гражданского общества // Ученые записки Таврического национального университета им. В.И. Вернадского. Серия «Философия. Социология» Т. 22 (61), № 4 Симферополь: Таврический национальный университет, 2009.–С. 181–189, 315 с.

3. Гегель Г. Феноменология духа. СПб: Наука, 1992.–101 с.4. Дроздов А.В. Человек и общественные отношения. Л.: ЛГУ, 1966–216 с.5. Духовность // Журнал гуманитарных исследований. Сергиев Посад. 2001-2006 год (6

книг).6. Знаков В.В. Понимание субъектом правды о моральном поступке другого человека: //

Психологический журнал. № 1. 1993. С. 32–43.7. Казначеев В.П., Спирин Е.А. Космопланетарный феномен человека. Новосибирск:

Наука, 1991.–302 с.8. Кальной И.И. Отчуждение: истоки и современность. Симферополь: Таврия, 1990 -191 с.9. Кант И. Сочинения в 6 т. М.: Мысль, 1963-1966.- Т.4., Ч.1.- 544 с.10. еччеи А. Человеческие качества. М.: «Прогресс», 1985.–312 с.


Documents

Međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta · Međunarodna konferencija Menadžment turizma i sporta TEHNOLOŠKI RAZVOJ U FUNKCIJI ODRŽIVOG TURIZMA I SPORTA Sv. Martin