© Copyright Tanja Grmuša, Neven Šipić, 2013.

Izdavač

Visoka poslovna škola Zagreb s pravom javnosti

Ulica grada Vukovara 68

10 000 Zagreb

Za izdavača

Dekan

dr. sc. Petar Kurečić

Recenzenti

prof. dr. sc. Goran Popović

prof. dr. sc. Josip Tica

Lektura i korektura teksta

Tanja Grmuša, mag.comm., mag.croat.

Dizajn omota

mr. sc. Sanja Rocco

ISBN 978-953-57657-0-7

METODOLOGIJA

IZRADE SEMINARSKIH

I ZAVRŠNIH RADOVA

Tanja Grmuša

Neven Šipić

Visoka poslovna škola Zagreb s pravom javnosti

Zagreb, 2013.

PREDGOVOR

Pitanje metodologije izrade seminarskih, završnih pa i diplomskih radova nikada nije bilo

aktualnije, ponajprije u kontekstu stjecanja akademskih zvanja. Različiti zahtjevi i smjernice

za izradu studentskih radova unutar pojedinih kolegija uzrokuju veliku zbunjenost kod

studentske populacije, koja u nepostojanju jasno određenih i definiranih pravila, poseže za

najlakšim kreirajući tako vlastita. Slično se događa i prilikom navođenja korištenih izvora i

literature, gdje različite varijante citatnih stilova unose dodatnu zbrku. Stoga je ovaj priručnik

pokušaj standardizacije i ujednačavanja različitih praksi na Visokoj poslovnoj školi Zagreb s

pravom javnosti, kojemu je cilj olakšati usvajanje postupaka metodologije i procesa izrade

studentskih radova.

Napredak i razvoj novih tehnologija uvelike je olakšao dostupnost svekolikih, pa tako i

znanstvenih informacija. Tome su se prilagodile brojne institucije poput knjižnica koje su

digitalizirale svoju građu, te omogućile pretraživanje vlastitih kataloga, prilagođavajući se

potrebama korisnika. Postupak pretraživanja nije kompliciran, pod uvjetom da korisnik

poznaje pojedine elemente pretraživanja. Potaknuti upitima naših studenata o literaturi za

pojedine teme koje obrađuju, analizirali smo pretraživanje online kataloga Knjižnica grada

Zagreba (KGZ) i Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK) nastojeći im objasniti proces

pretraživanja kataloga. Osim korisnih bibliografskih informacija, internet je mnoga izdanja

znanstvenih i stručnih časopisa učinio djelomično ili potpuno dostupnima, o čemu svjedoči

portal Hrčak.hr koji objedinjava većinu znanstvenih publikacija, a čiji je sadržaj potpuno

otvoren i dostupan svim korisnicima.

Priručnik je namijenjen studentima komunikacija i marketinga, a može se koristiti i kao

konzultativno sredstvo na svakome kolegiju u sklopu kojega studenti moraju izraditi rad.

Naša je želja bila ujediniti primjere dobre prakse te pravila citatnih stilova koje i sami

svakodnevno koristimo, ali i odgovoriti na neka od najučestalijih studentskih pitanja s kojima

smo se susretali na kolegijima pregledavajući studentske radove.

Posebnu zahvalnost na svim korisnim savjetima dugujemo pročelnicima Katedri za

komunikacije i marketing, mr. sc. Sanji Rocco i mr. sc. Zdeslavu Milasu, na čiji je poticaj ovaj

priručnik i nastao. Zatim zahvaljujemo recenzentima, prof. dr. sc. Goranu Popoviću, bivšem

dekanu VPŠZ-a koji nam je dao nekoliko važnih savjeta te nas ohrabrivao od prvoga dana

izrade ovoga priručnika, predloživši uvođenje istoimenoga kolegija u izvedbeni nastavni plan

i program. Također, zahvaljujemo recenzentu prof. dr. sc. Josipu Ticu, profesoru na

Ekonomskome fakultetu u Zagrebu koji je nas je podržao i dao nam korisne smjernice za naš

daljnji rad te nam pomogao da ovaj priručnik bude što bolji.

Zagreb, siječanj, 2013.

Autori

SADRŽAJ

1. DIO: Pregled završnog i seminarskog rada 1 1.1. Osnovna pitanja 1 1.2. Osobne i povjerljive informacije 3 1.3. Profesionalna i etička odgovornost 3 2. DIO: Prikupljanje i proučavanje znanstvenih informacija i literature 5 2.1. Pretraživanje online kataloga i baza podataka 6 2.1.1. Knjižnice grada Zagreba 6 2.1.2. Nacionalna i sveučilišna knjižnica 11 2.1.3. Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske 18 3. DIO: Skica završnog rada 23 3.1. Uvod 25 3.2. Pregled literature 26 3.3. Metodologija i prikupljanje podataka 27 3.4. Analiza i rezultati 28 3.5. Diskusija, interpretacija, implikacije, zaključci, preporuke 29 4. DIO: Opseg rada 30 4.1. Naslovna strana rada 30 4.2. Kompozicija i sadržaj rada 32 4.3. Bilješke – općenito 34 4.4. Korištenje kratica u bilješkama 36 4.5. Citiranje 38 4.6. Citiranje, parafraziranje i interpretiranje – u čemu je razlika? 40 4.7. Sustavi citiranja 42 4.8. Pravila citiranja 44 4.8.1. Američki stil (APA) 44 4.8.1.1. Knjige 44 4.8.1.2. Članci 46 4.8.1.3. Disertacije/diplomski radovi/završni radovi 47 4.8.1.4. Drugi izvori 48 4.8.1.5. Knjige (online) 48 4.8.1.6. Članci iz časopisa (online) 49 4.8.1.7. Internetske stranice 50 4.8.1.8. Citati u tekstu 51 4.8.1.9. Fusnote 52 4.8.1.10. Online alati za izradu popisa literaturi 52 4.8.2. Europski stil 55 4.8.2.1. Knjige 56 4.8.2.1.1. Specifičnosti autorstva 57 4.8.2.1.2. Ostale specifičnosti 57 4.8.2.2. Članci 58 4.8.2.3. Enciklopedije i leksikoni 59 4.8.2.4. Propisi i javni dokumenti 59 4.8.2.5. Citiranje novinskih članaka s interneta 60 4.8.2.6. Ostali izvori 60 4.8.2.7. Neobjavljeni izvori 61 4.8.2.8. Predavanja, materijali sa skupova i okruglih stolova 61 4.8.2.9. Intervjui, razgovori i osobna komunikacija 61

4.8.2.10. Ostala oprema rada 62 4.8.2.11. Sažetak rada 62 4.8.2.12. Jezik i stil pisanja 64 4.8.2.13. Upotreba glagola i glagolskih vremena 66 4.8.2.14. Aktiv – pasiv, prvo – treće lice 66 4.8.2.15. Kratice 67 4.8.2.16. Žargon i strane riječi 67 4.8.2.17. Najčešće jezične pogreške u studentskim radovima 67 4.8.2.18. Kriteriji ocjenjivanja seminara 70

Popis literature 71 Dodaci 72

Dodatak A: Katalog tema završnih radova 72

1

1. PREGLED ZAVRŠNOG I SEMINARSKOG RADA

1.1. OSNOVNA PITANJA

Što je seminarski rad?

Seminarski je rad samostalan stručni rad studenta iz određenoga nastavnoga predmeta.

Njime se obrađuje jednostavniji ili složeniji problem, pri čemu se pažnja obraća na analizu i inovaciju.

Seminarski Vam rad pruža mogućnost da:

- produbite i proširite znanje iz određenoga područja,

- budete samostalni u izradi pisanih radova i vještine pisanja cjelovite analize nekog problema,

- koristite različite izvore podataka

- se pripremite za pisanje složenijih radova, kao što su eseji, stručni radovi i završni rad.

Što je završni rad?

Završni je rad projekt namijenjen studentima treće godine preddiplomskoga studija marketinga i

komunikacija pri Visokoj poslovnoj školi Zagreb s pravom javnosti (VPŠZ). Aspekti ovoga projekta

uključuju definiranje teme, istraživanje literature, primjenu naučenoga na primjeru firme ili izvedbu

originalnoga istraživanja, prikaz rezultata, te prezentiranje tih rezultata usmenim izlaganjem pred

komisijom za završni rad.

Završni Vam rad pruža mogućnost da:

• upotrijebite materijale koje ste naučili u nastavi te ih upotrijebite da riješite probleme,

• proizvedete znanstveno ili tehničko znanje,

• upravljate ljudima i ostalim resursima,

• komunicirate sa stručnom i nestručnom publikom,

• probudite vaše razumijevanje društvenih i etičkih pitanja u marketingu i komunikacijama,

• se izdvojite od diplomanata iz ostalih škola kada aplicirate na diplomski studij i posao.

Završni je rad pisani dokument koji se piše nakon odslušanih i položenih kolegija, a namjena mu je da

se iskaže naučeno, te kritički analizira izabrana tematika u području kojeg ste odabrali.

2

Tko je uključen?

Završni rad uključuje različite osobe direktno ili indirektno. Mogu uključiti osobe koje financijski

podupiru projekt, suradnike, i na kraju, korisnike Vaših ideja ili proizvode. No, u proces njegova

stvaranja uključene su dvije primarne osobe:

• Vi

• Vaš mentor

Vi ste zaduženi za pronalaženje mentora koji će Vas voditi kroz proces ovoga projekta. Vaš mentor

Vas savjetuje o društvenim i etičkim kontekstima marketinga ili komunikacija, vodi Vas kroz faze

završnoga rada, i ocjenjuje napredak te odlučuje je li rad spreman za obranu.

Vaša je odgovornost održavati vezu sa Vašim mentorom/savjetnikom. Ovo uključuje regularnu

komunikaciju, kao što su pisani izvještaji rokova i procedura, izvještaj o napretku, i konzultacije na

temu Vašeg istraživanja.

Tko može biti Vaš mentor?

Vaš mentor mora biti član nastavnog osoblja Visoke poslovne škole Zagreb s pravom javnosti,

isključivo predavači, viši predavači, profesori visoke škole, docenti, izvanredni profesori, te redoviti

profesori. Asistent može biti izabran kao sumentor Vašega završnoga rada. Što se tiče savjeta,

slobodno se možete konzultirati o tematici Vašega završnoga rada s nastavnim osobljem, no Vaš je

mentor osoba koja Vas usmjerava te Vam služi kao primarni voditelj u procesu pisanja Vašega rada.

Većina studenata odabire mentora iz svoga odjela (marketing ili komunikacije). Standardi izvedbe

podjednako su visoki za studente koji pišu o tematici unutar svoga smjera, ili pak izvan svog smjera

studiranja.

Kada izvještaji o napretku završnog rada moraju biti predani?

Rokovi vezani za završni rad propisani su u školskom pravilniku i vrijede za sve studente jednako. Uz

suglasnost mentora, dopušteno je i kratko produljenje tih rokova.

Tema Vašega završnoga rada, prijedlog istoga, te sami završni rad se smatra dovršenim samo kada

Vaš mentor, uz suglasnost ostalih članova Vaše komisije, potpiše suglasnost. Prije prijave teme

završnoga rada student/ica mora položiti kolegij metodologije istraživanja.

3

Kako izabrati temu završnog rada?

Popis tema završnih radova se nalazi na službenim stranicama škole. Teme koje nisu navedene u

popisu tema za završni rad mogu biti odobrene samo uz potpis Vašega mentora. Ako odaberete temu

izvan popisa tema za završni rad, uz odobrenje mentora, ona će najviše ovisiti o Vašim interesima i

željama. Mnoge teme proizlaze iz inicijative samih studenta. Ukoliko identificirate istraživačke

projekte nastavnog osoblja VPŠZ koji Vas interesiraju, komunikacija sa Vašim profesorima može

Vam otvoriti brojne mogućnosti sudjelovanja u njihovim istraživačkim projektima.

Kako biste dobili odobrenje za Vašu temu, ona mora:

• Zadovoljiti potrebu da je tematika dovoljno važna da opravdate investiranje resursa da završite

završni rad.

• Biti detaljno istražena i referirati se na objavljenu literaturu u polju.

• Biti izazovna i izvediva u zadanom vremenskom okviru. Tema ne smije biti trivijalna, ali ni toliko

napredna da se kvalificira kao postdiplomski rad. Završni rad ne smije duplicirati tuđi rad, iako bi svi

radovi trebali „produžena ruka“ tuđih radova. Rad bi trebao biti originalan doprinos te izaći izvan

rutinske aplikacije postojećih tehnika.

• Pružiti priliku za samostalan rad.

• Biti napisana da se može objasniti različitim publikama. U pismenoj i usmenoj prezentaciji, morate

Vaš projekt i otkrića učiniti dostupnim i uvjerljivim stručnoj i nestručnoj publici. Vaše teme bit će

javno dostupne te pohranjene u bazi podataka završnih radova Visoke poslovne škole Zagreb s

pravom javnosti.

• Odgovarati važećim evaluacijskim kriterijima. Vi i Vaš mentor trebate se usuglasiti što će činiti

uspjeh projekta na početku, te tijekom procesa pisanja završnoga rada. Dio ovoga procesa uključuje

redovite pismene izvještaje koje trebate predati. Svi uključeni moraju se složiti oko bilo kakve

promjene u evaluacijskim kriterijima.

1.2. OSOBNE I POVJERLJIVE INFORMACIJE Završni je rad akademski projekt, i rezultati moraju biti javni.

1.3. PROFESIONALNA I ETIČKA ODGOVORNOST Vaša je odgovornost da:

• budete iskreni u svemu što kažete i napišete. To činite tako da točno predstavite tuđa mišljenja,

izvijestite o metodama i rezultatima u potpunosti, interpretirate podatke točno, i eksplicitno ukažete

4

na slabosti ili mane te snažne točke Vašega rada. Najveće je iskušenje predstavljanje Vašega rada i

rezultata u pozitivnom svjetlu.

• Pronađete i koristite informacije iskreno. To činite tako da dokumentirate sve informacije i ideje

drugih (pogledajte poglavlje o dokumentaciji ispod), te uzmete zasluge samo za Vaš rad, a priznate

tuđi rad. Ovdje je najveće iskušenje plagiranje i uzimanje zasluga za tuđi rad.

• Pronađete i koristite resurse prema njihovoj predviđenoj svrsi.

5

2. PRIKUPLJANJE I PROUČAVANJE ZNANSTVENIH INFORMACIJA I LITERATURE

Zelenika ističe kako je riječ o najsloženijoj fazi znanstvenog istraživanja koju je podijelio u četiri

tematske jedinice: '' 1) prikupljanje literarne građe i znanstvenih informacija, 2) proučavanje literarne

građe, 3) selekcija, analiza i sinteza relevantnih činjenica i 4) stvaranje generalnog zaključka'' (2000:

426). Riječ je o složenome, ponekad i dugotrajnome procesu, koji iziskuje strpljenje istraživača ali i

provjeru izvora. ''Izvori se mogu prikupljati na ove načine: posudbom knjiga u knjižnici, uporabom

knjižničnih fondova, kupnjom knjiga, pretraživanjem na mreži, traženjem dokumenata od autora,

uporabom privatne knjižnice ili zbirke.'' (Oraić Tolić, 2011: 204). Proces prikupljanja informacija i

literature obuhvaća klasično pretraživanje publikacija i znanstvenih informacija koje podrazumijeva

ručno pretraživanje kataloga knjižnica ili arhiva. No, kako je većina knjižnica danas digitalizirala svoju

građu možemo govoriti i o suvremenom pretraživanju kataloga pojedinih knjižnica, a neke primjere

toga postupka donosimo u nastavku. Razlikujemo lokalne, nacionalne, visokoučilišne knjižnice,

specijalizirane i narodne knjižnice (Zelenika, 2000). Visokoučilišne knjižnice iznimno su važne za

mlade znanstvenike, ali i studente budući da institucije moraju osigurati svu potrebnu ispitnu ali i

dodatnu literaturu, no ne smije se umanjivati ni značaj nacionalne knjižnice koja osigurava

međuknjižničnu posudbu i čuva neke od najstarijih primjeraka pojedinih djela. Osim toga ističe se i

mogućnost pretraživanja putem online baza podataka te internetskih tražilica poput Yahoo-a ili

Google-a, a posebno se ističe Google znalac. Neke baze podataka osiguravaju slobodan pristup

korisnicima poput ACM portala, CiteseerX, DART-a, Hrčka, Open-J Gate, Persee…itd. dok druge traže

posjedovanje korisničkog identiteta i zaporke koju najčešće dodjeljuje institucija koja i financijski

pokriva pristup tim bazama. Baze najčešće omogućuju pristup bibliografskim podacima, no neke od

njih omogućuju i besplatno preuzimanje podataka u PDF formatu, dok druge taj oblik usluge dodatno

naplaćuju. Prednost online pretraživanja je u brzini, ekonomičnosti (novca i vremena) ali i

jednostavnosti.

Proces proučavanja literarne građe odvija se po principu tehnike proučavanja koja podrazumijeva

vještinu i tempo čitanja svakoga pojedinca koji direktno utječe na brzinu pretrage ali i razlučivanje

važnih od manje važnih informacija. Drugi segment odnosi se na pisanje bilježaka koje osiguravaju da

ono što je pročitano bude i zapamćeno. Osim toga, bilježenje informacija kao i stranica olakšava

kasnije snalaženje i obradu prikupljenih informacija. Zelenika ističe važnost dokumentarnih bilješki

''koje se tiču predmeta istraživanja, odnosno teme koja se obrađuje'' (2000: 451), no one moraju

6

sadržavati i misli i stavove istraživanja drugih autora. Uz dokumentarne poznajemo i marginalne

bilješke koje su zapravo ''kratki zapisi na margini tiskanih tekstova'' (2000: 451).

2.1. PRETRAŽIVANJE ONLINE KATALOGA I BAZA PODATAKA

2.1.1. Knjižnice grada Zagreba

Slika 1. Naslovna internetska stranica gradske knjižnice

Učitavanjem internetske adrese www.kgz.hr otvara se naslovna stranica Knjižnica grada Zagreba, čija

je stranica pregledna i redovito ažurirana. Stranica donosi najnovije informacije vezano uz rad

knjižnice; od radnog vremena, rokova posudbe do najava brojnih kulturno-umjetničkih događanja i

tribina kojima je KGZ često domaćin. Na desnoj strani portala korisnici mogu pregledati sve

mogućnosti koje im se nude; od specijaliziranih programa za djecu i odrasle, kao i dio namijenjen

knjižničarima, digitalizirana baština ili pak mogu razgledati virtualnu izložbu. Uz samostalno

pregledavanje kataloga knjižnice korisnik može zatražiti pomoć knjižničara. KGZ je putem posebnih

aplikacija dostupan i na sve popularnijim društvenim mrežama.

http://www.kgz.hr/ pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

7

Slika 2. Pretraživanje kataloga prema naslovu djela

http://katalog.kgz.hr/pages/katalogSearch.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2 pristup ostvaren 16. srpnja

2012.

Pretraživanje je lakše ukoliko znate naslov djela koje tražite. Unosom naziva djela (npr.

Interpersonalna komunikacija) katalog gradske knjižnice pokazuje posjeduje li njihova knjižnica knjigu

koju tražite i u kakvom je knjiga trenutno statusu (posuđena, slobodni primjerak itd.) Navedeni

popratni podaci mogu biti korisni ukoliko se knjiga ne nalazi u knjižnici u kojoj pretražujete,

primjerice središnjoj gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu, već u ostalim knjižnicama koje su u

sastavu Knjižnica grada Zagreba.

8

Slika 3. Rezultati pretraživanja za odabrano djelo

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/searchResults.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2&action=search&userI

nput=interpersonalna%20komunikacija&searchById=20 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Slika 4. Pretraživanje kataloga prema imenu autora

http://katalog.kgz.hr/pages/katalogSearch.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2 pristup ostvaren 16. srpnja

2012.

9

Slika 5. Rezultati istraživanja prema imenu autora

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/searchResults.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2&action=search&userI

nput=plenkovi%C4%87&searchById=10 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Pretraživanje kataloga prema imenu i prezimenu autora svakako je jedna od najlakših metoda, pod

uvjetom da znate o kojem je autoru riječ. Prilikom pretraživanja prvo se upisuje prezime pa ime

autora. Ukoliko krenete obrnutim putem i upišete ime pa prezime, katalog će Vam vjerojatno

napisati kako pretraživanje nije dalo rezultata. Pretraživanjem prema prezimenu autora (npr.

Plenković, Mario) omogućuje se uvid i u ostale radove istoga autora ili pak radove istoga autora koji

pripadaju drugim područjima, a koji također mogu biti korisni u pretraživanju teme rada. Osim toga,

upisivanjem imena i prezimena pojedinoga autora Katalog korisnika upućuje na druge autore istih

imena i prezimena, no ne navodi kojem području autori pripadaju, već to korisnik sam otkriva klikom

na pojedino ime, za razliku od Kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK) o kojemu će više riječi

biti u nastavku, a koji navodi zanimanje autora ili područje kojemu njegova/njezina djela pripadaju

(ekonomija, komunikologija).

10

Slika 6. Pretraživanje prema predmetnoj odrednici

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/searchResults.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2&action=search&userI

nput=komunikologija&searchById=30 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Pretraživanje prema predmetnoj odrednici omogućava pretraživanje autora i djela unutar

određenoga područja. Primjerice, proučavanje komunikacije pripada u područje društvenih znanosti,

polje informacijskih i komunikacijskih znanosti. Odabirom pojma komunikologija i upisivanjem istoga

u polje za pretraživanje kao rezultat dobijete djela koja su vezana uz komunikologiju i koja u svom

naslovu sadrže pojam komunikologija. Rezultati pretraživanja daju podatke o građi (radi li se o knjizi

ili o članku), zatim o broju izdanja koja možemo pronaći, broju izdanja prema godinama, podatke o

jeziku na kojemu je djelo objavljeno kao i ostale autore koji su pisali na temu predmetne odrednice

koju pretražujemo (npr. Komunikologija), kao i broj izdanja pojedinoga autora na zadanu temu

pretraživanja.

11

Slika 7. Pretraživanje prema riječima iz zapisa

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/searchResults.aspx?sustavId=1&tvrtkaId=2&action=search&userI

nput=komunikacija&searchById=100 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Pretraživanje prema riječima iz zapisa ili ključnim riječima koristimo kada imamo definiranu temu

rada koji ćemo pisati ili otprilike znamo što i kako želimo pisati, a ne znamo ime autora ni naziv djela

ili samo želimo pretražiti određeni segment nekoga područja.

2.1.2. Nacionalna i sveučilišna knjižnica

12

Slika 8. Naslovna stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice

http://www.nsk.hr/ pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Učitavanjem stranice www.nsk.hr otvara se pregledan i redizajnirani portal najveće knjižnice u

Republici Hrvatskoj. Sadržaj internetske stranice dostupan je za pregledavanje i na engleskom jeziku,

a osim izdvojenih najnovijih događaja, čime podsjeća na neke news portale, korisnici mogu pronaći i

vodič kreiran upravo za njih kako bi im proces pretraživanja i snalaženja u knjižnici bio što lakši.

Poseban kutak namijenjen je knjižničarima, nakladnicima te medijima, a dodatan naglasak na

komunikaciju s korisnicima stavljen je povezivanjem internetske stranice NSK s društvenim mrežama,

osiguravanjem izravne komunikacije korisnika i knjižničara, ali i omogućavanjem korisnicima da

dostavljaju vlastita mišljenja bilo o radu knjižnice ili o uslugama koje ona nudi.

Pretraživanje može započeti upisivanjem pojma u polje za pretraživanje (npr. komunikacija) i

automatski će se otvoriti katalog NSK koji će ponuditi sve naslove koji u sebi sadrže riječ koju ste

upisali u polje za pretraživanje. Osim popisa naslova koji sadrže riječ komunikacija, u pregledniku će

biti vidljiva imena autora, kao i godina izdanja, vrsta građe (monografija, serijska publikacija, članak)

ali i status pojedinoga djela (posuđeno, u čitanju, slobodni status) kao i lokacija i signatura na kojoj ga

možete pronaći u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (zatvoreno spremište, društvene i humanističke

znanosti…). Određeni dio građe ima slobodan pristup, te korisnik knjigu smije iznijeti van. Istodobno,

postoji veliki broj izdanja koja se nalaze u zatvorenom spremištu što znači da ih korisnik može koristiti

za rad u knjižnici, ali ih ne smije iznositi izvan nje.

Slika 9. Pretraživanje Kataloga prema pojmu

13

http://www.nsk.hr/ispis-rezultata/ pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Puno sigurniji način pretraživanja je odabiranje Kataloga NSK koji je ponuđen u izborniku s lijeve

strane odmah ispod polja za pretraživanje. Klikom na Katalog otvara se preglednik Kataloga i

omogućava pretraživanje prema naslovu, autoru, riječi iz naslova, UDK 1 , ključnim riječima,

nakladniku, ISSN2 / ISBN3/ ISMN broju, ID zapisa / CIP broj, CIP broju4, a korisnik odabire kako će

pretraživati, što ovisi o podacima koji su mu trenutno dostupni i podacima koje traži. Svakako je

najjednostavnije pretraživanje, ali i najučinkovitije, ukoliko korisnik zna ime autora, djela ili ukoliko je

odredio ključne riječi bitne za pretraživanje. Pretraživanje prema naslovu djela daje popis svih djela

hijerarhijskim redoslijedom od najnovijih do najstarijih.

1 UDK ili UDC oznaka je za univerzalnu decimalnu klasifikaciju. ''UDK je strukturirana iz tri važna pojma: 1)

univerzalno u dvostrukom smislu: prvo, jer obuhvaća sva područja ljudskoga znanja, i drugo, što elementi takve klasifikacije čine sustavnu cjelinu, ali i tako da se međusobno jedan element može nadovezivati na drugi; 2) decimalno jer se strukturira po decimalnom sustavu i 3) klasifikacija u značenju raspoređivanja predmeta, pojava i pojmova po klasama, odjelima, razredima, a prema njihovim općim karakteristikama (tj. odnos prema rodu, vrsti, obliku…).'' (Zelenika, 2000: 564) 2 ''ISSN je kratica naziva International Standard Serial Number – Međunarodni standardni serijski broj na

publikacijama.'' (Zelenika, 2000: 566). Riječ je o sustavu koji je komplementaran sustavu ISBN, a čiji je cilj osiguravanje lakše identifikacije svih serijskih publikacija. 3 ''ISBN je kratica naziva International Standard Book Number – Međunarodni standardni knjižni broj. Svrha i

ciljevi ISBN, kao međunarodnog sustava brojčanog označavanja publikacija je jednomislena identifikacija svih publikacija. ISBN je jedinstveni i nezamjenjivi broj za samo jedan naslov, samo jedan svezak i za samo jedno neizmijenjeno izdanje istog izdavača, a dodjeljuje se publikacijama pod kontrolom Međunarodnog ureda za ISBN u Berlinu.'' (Zelenika, 2000: 564, 565). 4 ''CIP je skraćenica od Cataloguing in Publication – Katalogizacija u publikaciji. CIP je kataloški zapis otisnut na

stražnjoj stranici potkorica (tj. prvog unutarnjeg lista) u publikaciji prije završenog tiskanja. Kao predložak koristi se zadnji redakcijski primjerak (prijelom s naslovnom stranicom) pripremljen za tisak. Tako knjiga, koja je već sama po sebi nositelj brojnih informacija, dobiva CIP-om dodatnu dimenziju, odnosno njezinu cirkulaciju na relaciji: izdavač – knjižnica – korisnik.'' (Zelenika, 2000: 562) CIP program ima posebnu vrijednost za izdavača (u smislu tržišne, promidžbene i ekonomske vrijednosti), ali i za knjižnice (u smislu kategorizacije i klasifikacije knjiga, informiranja korisnika o novim izdanjima, kao i sistematizaciji postojećih djela).

14

Slika 10. Odabiranje pretraživanja prema ponuđenim opcijama izbornika kataloga

NSK http://katalog.nsk.hr/F?RN=286523874 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Slika 11. Pretraživanje prema naslovu djela

http://katalog.nsk.hr/F?RN=286523874 16. srpnja 2012.

Pretraživanje prema riječima iz naslova potrebno je suziti na osnovne pojmove jer u suprotnome

katalog nudi sve naslove u kojima se tražena riječ spominje, a to može odvući korisnikovu pažnju s

15

teme i predmeta pretraživanja. Primjerice, odaberete li za pretraživanje pojam komuniciranje,

Katalog će Vam izlistati mnoštvo djela koja u naslovu sadrže spomenutu riječ, a koja mogu biti iz

različitih područja (mediji, PR,turizam, ekonomija…itd.)

Slika 12. Rezultati pretraživanja prema naslovu djela

http://katalog.nsk.hr/F/DL5PNM272P4FIYGYACEVQA25IS9YV9GKQKIE8UM61NV1NA31V1-

02615?func=finde&request=komunikologija+&find_scan_code=FIND_NAS&adjacent=N&x=47&y=19

&filter_code_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_code_3=WYR

&filter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_code_5=WSL&filter_request_5=

pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

16

Slika 13. Pretraživanje prema riječima iz naslova

http://katalog.nsk.hr/F?RN=465189034 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Slika 14. Rezultati pretraživanja prema riječima iz naslova

17

http://katalog.nsk.hr/F/EXQEA1172TFXP29JM1F7N32FEPEY433YNM1NES1QIPGVRDSS76-

48343?func=finde&request=komuniciranje&find_scan_code=FIND_WTI&adjacent=N&x=39&y=17&fil

ter_code_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_code_3=WYR&fil

ter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_code_5=WSL&filter_request_5=

pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

Pretraživanje prema autoru može biti složeno zbog činjenice što postoje znanstvenici koji imaju

jednaka imena i prezimena. No, katalog NSK tomu je problemu uspješno doskočio tako što

upisivanjem imena i prezimena autora prije daljnjega pretraživanja, omogućava korisniku da sam

procijeni je li osoba koja se nalazi u Katalogu ujedno i autor kojega korisnik traži. Primjerice,

upisivanjem u polje Popović, Goran Katalog nudi popis s naslovima djela četiriju osoba koje dijele isto

ime i prezime. No, uz ime i prezime i popis djela navedeno je i zanimanje osobe – ekonomist,

komunikolog, liječnik, prevoditelj. Ukoliko tražite radove znanstvenika Gorana Popovića iz područja

komunikacija tada odaberete komunikolog i nastavljate pretraživanje. Rezultati pretraživanja za

spomenutoga autora nude sedam zapisa (radova) koji su dostupni u NSK.

Slika 15. Rezultati pretraživanja za osobe s istim imenom i prezimenom

http://katalog.nsk.hr/F/EXQEA1172TFXP29JM1F7N32FEPEY433YNM1NES1QIPGVRDSS76-

13787?func=finde&request=Popovi%C4%87%2C+Goran&find_scan_code=SCAN_AUT&adjacent=N&x

=37&y=10&filter_code_1=WLN&filter_request_1=&filter_code_2=WYR&filter_request_2=&filter_co

de_3=WYR&filter_request_3=&filter_code_4=WFM&filter_request_4=&filter_code_5=WSL&filter_re

quest_5= pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

18

Slika 16. Rezultati pretraživanja za Popović, Goran, komunikolog

http://katalog.nsk.hr/F/EXQEA1172TFXP29JM1F7N32FEPEY433YNM1NES1QIPGVRDSS76-

40400?func=find-acc&acc_sequence=002869408 pristup ostvaren 16. srpnja 2012.

2.1.3. Hrčak – portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

19

Slika 17. Naslovna stranica portala Hrčak.hr

http://hrcak.srce.hr/ pristup ostvaren 18. srpnja 2012.

Portal znanstvenih časopisa Hrčak.hr nastao je prema ideji Hrvatskog komunikacijskog i

dokumentacijskog društva, a njegovu vrijednost prepoznalo je i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i

športa čijim se sredstvima portal i održava. Prema podacima s naslovne stranice portala Hrčak.hr

trenutno sadrži 303 časopisa podijeljenih prema područjima (prirodne znanosti, tehničke znanosti,

biomedicina i zdravstvo, biotehničke znanosti, društvene znanosti i humanističke znanosti) i 6241

brojeva časopisa. Klikom na jedno od područja podjele časopisa (primjerice društvenih znanosti)

izlistat će se svih časopisi i brojevi časopisa objavljeni iz područja društvenih znanosti a čiji su članci u

pdf formatu dostupni na portalu Hrčak.hr. Osim toga, korisniku su dostupne i informacije o količini

objavljenih brojeva pojedinoga časopisa na ovome portalu. Blagodat ovoga portala krije se u činjenici

da su svi članci dostupni u bilo kojem trenutku online i da je njihovo preuzimanje besplatno.

Slika 18. Pregled časopisa na portalu Hrčak.hr prema područjima

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=casopisi_podrucje&id_podrucje=5 pristup ostvaren 18.

srpnja 2012.

Klikom na ime odabranoga časopisa (npr. Mediaanali) izlistaju se svi dostupni brojevi po godinama

(podsjetimo, pojedini časopisi izlaze dva puta, a pojedini više puta godišnje), kao i osnovni podaci o

časopisu (uredništvo, izdavač, kontakti itd.)

20

Slika 19. Pristup časopisu Mediaanali

http://hrcak.srce.hr/medianali pristup ostvaren 18. srpnja 2012.

Pretraživanje članaka na portalu Hrčak.hr moguće je ostvariti na dva načina;

1) Jednostavno pretraživanje – ostvaruje se upisivanjem imena ili prezimena autora ili pak

naslova djela ili ključnih riječi.

2) Napredno pretraživanje – mnogo je složenije i provodi se uz pomoć operatora, a traži od

korisnika poznavanje dodatnih podataka kao što su područje znanosti, godište časopisa, jezik

te odgovor na pitanje želi li korisnik puni tekst ili samo sažetak. Za napredno pretraživanje

poželjno je konzultirati upute koje se nalaze na samome portalu.

Primjerice, tražite li članak određenoga autora (npr. Zdeslava Milasa) jednostavnim upisivanjem

imena i prezimena u polje za pretraživanje dobiju se rezultati. Tako je za spomenutoga autora na

portalu Hrčak.hr dostupan jedan članak (Strategija kao odgovor na krizu). Klikom na naziv članka

korisnicima se otvara preglednik s detaljima o autorima rada, ali i mogućnost pregleda sažetka rada s

ključnim riječima prije otvaranja punoga teksta. Osim toga, vidljiv je i broj posjeta pojedinome članku,

kao i broj preuzimanja pojedinoga rada.

21

Slika 20. Pretraživanje članaka prema imenu autora

http://hrcak.srce.hr/search/?q=Milas+Zdeslav

Slika 21. Pregled sažetka traženoga članka

22

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=31544 pristup ostvaren 18.

srpnja 2012.

Slika 22. Napredno pretraživanje na portalu Hrčak.hr

http://hrcak.srce.hr/search/advanced/ pristup ostvaren 18. srpnja 2012.

Slika 23. Pretraživanje članaka

http://hrcak.srce.hr/search/?q=mediji pristup ostvaren 18. srpnja 2012.

23

3. SKICA ZAVRŠNOG I SEMINARSKOG RADA

Skica seminarskog rada

Moramo napomenuti da ne postoji jedinstveni recept kako uspješno napisati seminarski rad. Studenti

se često susreću sa pisanjem seminarskih radova tijekom svoga studija, a sljedeće su upute okvirni

naputci za pisanje seminarskoga rada, te su podložne individualizaciji:

1. Priprema za pisanje rada.

Odabir teme te prikupljanje relevantne literature. Ako je temu predložio profesor, on najčešće sam

sugerira literaturu. Naravno, nije loše literaturu proširiti dodatnim materijalima koji će dati osobni

pečat samom seminarskom radu.

2. Sastavljanje okvirnog plana rada

Odlučiti koju literaturu koristiti. U pravilu sva literatura nije podjednako važna, pa je već na početku

poželjno procijeniti količinu vremena koja će biti posvećena pojedinome djelu. Gospodarenje

vremenom jedna je od najvažnijih vještina, budući da je vrijeme pisanja najčešće ograničeno

drugim fakultetskim obvezama!

3. Literatura

Upustiti se u aktivno čitanje (zapisivanje bilježaka i komentara), te u skladu sa okvirnim

rasporedom odlučiti gdje i za što se može koristiti pojedina literatura.

4. Sastavljanje detaljnog plana

Izrada plana od kojega neće biti većih odstupanja. Potom rad podijeliti na manje logičke cjeline. U

uvodu se piše o detaljnom tijeku rada, dok se u zaključku predstavlja autorovo mišljenje. Pravilne

referencije u tekstu, te popis literature obavezni su na kraju rada.

5. Kontrola sa završnim ispravcima i na kraju predaja rada

24

Uvijek se mora računati s eventualnim vraćanjem rada zbog određenih nedostataka i zato je

uputno ne baciti odmah sve pripremne materijale, planove i bilješke.

Skica završnog rada

Redoslijed uvodnih stranica:

Završni bi rad trebao imati uvodne stranice po slijedećem redoslijedu:

• naslovna strana (pogledati primjer u skripti)

• strana posvete (neobvezatno)

• priznanja (neobvezatno, maksimalno jedna stranica)

• abstrakt / sažetak (za detalje pogledati u skripti)

• tabela sadržaja (pogledati primjer u skripti)

• lista tabela (ako ih ima)

• lista slika (ako ih ima)

• lista simbola ili kratica (ako je primjenljivo)

Nemojte numerirati te uvodne stranice!

Abstrakt

Abstrakt je sažetak završnog rada i navodi fokus istrage, korištene metode, ključna otkrića, te ključne

zaključke i implikacije. Sažetak ne smije prijeći 250 riječi, no o tome više u nastavku rada.

Tablica sadržaja

Tablica sadržaja navodi glavne divizije (poglavlja) završnog rada i sve subdivizije (podpoglavlja).

Identificira bibliografiju i listu dodataka (priloga). Nakon tablice sadržaja slijedi lista (popis) tablica i

lista slika, sve formatirano (uređeno) u istom stilu.

25

3.1. Uvod (Opišite o čemu namjeravate pisati i zašto!)

U ovom poglavlju treba koristiti prikladne, deskriptivne, i sažete riječi. Uzimajući u obzir da je ovo

pregled ključnih elemenata završnog rada, informacije su prezentirane u dužini koja je prikladna za

vaš studij:

Uvodni paragraf(i) bez naslova. U kratkim crtama predočite temu Vašega završnoga rada i

praktičnog fokusa u jednom ili više paragrafa, da biste orijentirali čitatelja prema boljem shvaćanju

Vašega završnoga rada.

Pozadina studije. Ovaj je dio namijenjen izlaganju fokusa istraživanja (istraživačkog pitanja) na

smislen način usmjeren čitatelju koji nije upoznat sa vašim specijaliziranim područjem interesa. Uvod

se ne bavi diskusijom o definicijama i pregledom literature teme koju obrađujete, ali može osvijetliti

koncepciju teme (npr. edukacijski trendovi relevantni za temu; neriješeni problemi; društvena,

instrukcijska, ili organizacijska zabrinutost).

Značaj proučavanja. Ovaj dio opisuje zašto je Vaša tema relevantna u marketingu ili

komunikacijama.

Organizacija završnog rada. U jedan ili dva paragrafa posložite teoretski ili konceptualni okvir

redoslijeda poglavlja za čitatelje.

26

3.2. Pregled literature (Što drugi kažu o Vašoj temi?)

Ovo poglavlje daje čitatelju kratak pregled napisanih djela ljudi koji su utjecali na Vaše istraživanje.

Literatura omogućuje teoretski i konceptualni okvir istraživanja i metode koje ćete koristiti u Vašemu

radu. Ovo poglavlje smješta Vaš rad u šire polje marketinga ili komunikacija i fokusira se specifično na

Vašu temu.

Teme i podteme. Sekcije (poglavlja) i podsekcije (podpoglavlja) u drugome poglavlju variraju prema

prirodi svakoga završnoga rada.

Budite usporedni i kritični. Kod citiranja tuđih ideja i spoznaja, koristite usporedbe (među

referencijama) i kritike (koristite objavljenu literaturu da bi kritizirali objavljene ideje). Zauzmite

položaj novinara koji izvještava o postojećoj literaturi. Pobrinite se da su referencije citirane,

relevantne i ažurirane za Vašu studiju; ali isto prepoznajte rane teoretičare koji su utabali put novim

idejama.

Definicija pojmova. Budite svjesni da terminologija može imati drugačija značenja različitim

ljudima, ili da nepoznati tehnički termini moraju biti objašnjeni da bi čitatelji mogli doživjeti njihove

implikacije u Vašemu završnome radu.

27

3.3. Metodologija i prikupljanje podataka (opišite kako ste ispitali vaše istraživačko

pitanje!)

Poglavlje 3 opisuje što ste činili, kako ste to učinili, i tko je bio uključen. Opširno opisuje pristup

istraživanju i specifične korake koje ste koristili pri prikupljanju podataka. Uključite etička razmatranja

u ovom poglavlju.

Metodološki pristup. Ovaj dio uključuje pregled korištenoga istraživačkoga žanra, i može

predstaviti ključne teoretske konstrukcije (citiranje literature) pristupa. Važno je objasniti zašto ste

koristili ovu metodu, zašto je ovaj pristup prikladan za Vašu studiju, te kako ste ga adaptirali i/ili

aplicirali u Vašemu radu.

Aktivnosti prikupljanja podataka. Ovo poglavlje pokazuje gdje ste i kako prikupili podatke, te

skicira specifične aktivnosti prikupljanja podataka (npr. intervju ili autorefleksivno pisanje i analiza).

Opišite generalne karakteristike sudionika, te kako ste ih nagovorili na suradnju. Dajte čitatelju

osjećaj unikatnosti ili generaliziranja izvora podataka, posebno u relaciji s namjerom korištenja u

završnome radu.

Etičko razmatranje. Objasnite korake koje ste koristili da zaštitite dobrovoljan pristanak,

mogućnost odustajanja, i povjerenje sudionika za vrijeme izrade studije.

Pretpostavka. Pri apliciranju generalnih istraživačkih tehnika kod specifičnih situacija, često radimo

pretpostavke o prirodi podataka i otkrića npr., pretpostavke o formulaciji pitanja mogu utjecati na

dobivene odgovore. Ako, nakon refleksije, imate pretpostavke koje su mogle utjecati na prirodu

podataka i rezultate, ovdje ih učinite eksplicitnim.

28

3.4. Analiza i rezultati (Opišite što ste otkrili!)

Ovo poglavlje čitatelju prikazuje ključne rezultate studije. Generalno, rezultati se prezentiraju kroz

analizu u sumiranom formatu, nego kao sirovi podaci. Međutim, interpretacija važnosti rezultata

studije često se radi u zasebnome poglavlju.

Organizacija rezultata. Poglavlja i podpoglavlja koriste se za organizaciju rezultata. Naslovi bi

trebali omogućiti čitatelju da savlada osnovnu prirodu rezultata pregledavanjem poglavlja.

29

3.5. Diskusija, interpretacija, implikacije, zaključci, preporuke (Što to sve znači?)

Zadnje je poglavlje mjesto gdje se nalazi smisao u rezultatima u usporedbi sa edukacijskim praksama,

prijašnjim razumijevanjima, i sa istraživačkim pitanjem iz prvog poglavlja.

Kako Vaši rezultati podupiru ili ne podupiru postojeću literaturu?

Koje ste interpretacije koristili da biste odgovorili na Vaše istraživačko pitanje?

Zaključci proizašli iz Vaše studije. Svi se zaključci moraju bazirati na Vašim podacima i trebali bi

proizaći iz Vaših rezultata.

Preporuke. Preporuke su Vaše sugestije koje drugi mogu razmotriti, a temeljene su na rezultatima i

njihovoj interpretaciji u završnom radu.

Reference. Svi završni radovi moraju imati listu referencija nakon zadnjega poglavlja, ali prije

dodataka i dopuna. Lista izvora mora sadržavati sve referencije citirane u završnomu radu.

Referencije su složene prema abecednome redu prateći APA standarde citiranja (6. izdanje).

Međutim, neki završni radovi imaju i bibliografiju, koja uključuje listu referencija koje su proučavane

za pisanje završnoga rada, ali nisu upotrijebljene u njemu.

Dodaci. Svi dodaci moraju imati natpise u kojima koriste slova (Dodatak A, Dodatak B, itd.) prema

redoslijedu citiranja u tekstu. Svaki dodatak mora početi na novoj stranici.

30

4. OPSEG RADA

Uzelac (2002) navodi kako opseg rada uvelike ovisi o temi, ali i autoru koji odlučuje koliko će

detaljno razraditi pojedinu temu. No, slobodni pristup i nije uvijek najsretnije rješenje, stoga treba

postaviti određene granice. Prema istome autoru (Uzelac, 2002) poželjni opseg seminarskih radova

iznosi jedan autorski arak, tj. 16 kartica teksta (podsjetimo, 1 kartica sadrži 1800 znakova), a ne bi

trebao prelaziti 2 ili 3 autorska arka (32 ili 48 kartica teksta). To su već forme poželjne za pisanje

završnih i diplomskih radova. Važno je napomenuti kako u opseg rada ulazi njegov središnji dio koji

obuhvaća poglavlja i podpoglavlja, dok se popis literature, sažetak i sadržaj ne računaju u opseg

samoga rada. Uvod i zaključak sastavni su dijelovi rada koji kao takvi i moraju biti numerirani.

Postoje slučajevi u kojima studenti u nedostatku vremena, volje, ali i izvora za pojedinu temu

namjerno pokušavaju povećati broj stranica svojega rada, nerijetko koristeći dvostruki prored i

neprimjereno veliki font slova, kao i mnoštvo fotografija u nadi da će ''dobiti na debljini rada''. Ovo su

samo neke od nedopuštenih strategija za povećanje opsega seminarskih radova, ističe Uzelac (2002),

a koje mogu rezultirati vraćanjem rada studentu ili negativnom ocjenom istoga.

4.1. Naslovna stranica rada

Naslovna stranica rada mora omogućiti identifikaciju studenta i teme njegova rada, a da bi se

to postiglo mnoge ustanove posežu za izradom internih pravila kako bi standardizirali i ujednačili

pravila koja su nerijetko različita za svaki kolegij. Osnovne elemente naslovne stranice čine zaglavlje,

središnji dio i podnožje, a sva tri glavna elementa moraju biti centrirana u svrhu postizanja ravnoteže

(Uzelac, 2002). U zaglavlju se navodi ime institucije (Visoka poslovna škola Zagreb s pravom javnosti)

te studijski smjer (manager komunikacija ili manager marketinga) koji student pohađa. Središnji dio

rada rezerviran je za ime i prezime studenta, naziv teme rada te svrhu rada (seminarski rad, završni

rad ili pak diplomski rad). Taj dio rada s ključnim podacima trebao bi biti napisan u većemu fontu od

ostalih elemenata (14 pt). Ispod tih podataka dolazi ime mentora i sumentora rada (asistenta, ukoliko

je prisutan u izvođenju nastave) kao i kolegija na kojemu je rad izrađen. U podnožju se navodi mjesto

i vrijeme nastanka rada, ili što je učestalije vrijeme predaje rada - Zagreb, srpanj, 2012). U nastavku

donosimo primjer naslovne stranice.

31

Visoka poslovna škola Zagreb

Manager komunikacija / manager marketinga

Marijana Kraljević

KOMUNIKOLOŠKI PROBLEMI KOD DJECE

seminarski rad

Kolegij: Komunikologija

Mentor / sumentor: prof. dr. sc. Goran Popović,

Tanja Grmuša, mag.comm., mag. croat.

Akademska godina: 2011 / 2012

Zagreb, siječanj 2012.

32

4.2. Kompozicija i sadržaj rada

Kompoziciju rada određuje sam autor, što opet ovisi o temi i tome koliko duboko autor želi ići u

razradu teme. Glavni dijelovi rada poput uvoda i zaključka te središnjega dijela sastavljenoga od

jednoga ili dvaju poglavlja više nisu dovoljni. Cjeline se mogu različito označavati, no obično se to čini

koristeći brojke i slova na jedan od navedenih načina:

'' • dijelovi – veliki rimski brojevi I., II., III., IV. Itd.)

• poglavlja – velika slova (A., B., C., D. itd.)

• potpoglavlja – arapski brojevi (1., 2. 3., 4. Itd.)'' (Uzelac, 2002: 14)

Primjer sadržaja5 donosimo u nastavku:

S A D R Ž A J

SADRŽAJ

UVOD ......................................................................................................................................... 1

1. poglavlje NEVERBALNA KOMUNIKACIJA - OSNOVE ................................................. 2

1.1. Definiranje neverbalne komunikacije ...................................................................... 2

1.2. Klasificiranje neverbalnog ponašanja ...................................................................... 3

1.2.1. Komunikacijska okolina ................................................................................ 3

1.2.2. Fizičke značajke osoba koje komuniciraju .................................................... 3

1.2.3. Kretnje i položaj tijela ...................................................................................... 3

1.3. Povijest proučavanja neverbalnog ponašanja ............................................................ 4

1.4. Neverbalna komunikacija u svakodnevnom životu ................................................. 5

1.4.1. Čemu služi neverbalna komunikacija? ............................................................ 6

1.4.2. Kada neverbalna komunikacija ima važnu ulogu ... ....................................... 7

1.4.2.1. Političari na televiziji ......................................................................... 8

1.4.2.2. Udvaranje ........................................................................................... 10

2. poglavlje SPOSOBNOST PRIMANJA I SLANJA NEVERBALNIH SIGNALA ............. 11

2.1. Kako poboljšati neverbalne vještine ? ......................................................................... 11

2.2. Kako interpretirati neverbalne znakove ? .................................................................... 12

2.3. Značajke vještih primatelja poruka ......................................................................... 13

2.4. Značajke vještih pošiljatelja poruka ......................................................................... 14

5 Perdijić, L. (2012): Neverbalna komunikacija i govor tijela (završni rad), mentor / sumentor: prof. dr. sc. Goran

Popović, Tanja Grmuša, mag.comm., mag. croat., Zagreb, srpanj 2012.

33

3. poglavlje KOMUNIKACIJSKA OKOLINA ....................................................................... 16

3.1. Utjecaj okoline na komunikaciju .............................................................................. 16

3.2. Teritorij i osobni prostor ........................................................................................... 17

4. poglavlje OSOBE KOJE KOMUNICIRAJU ...................................................................... 18

4.1. Efekti fizičkih karakteristika ..................................................................................... 18

4.2. Govor tijela ................................................................................................................ 20

4.2.1. Geste ............................................................................................................... 20

4.2.1.1. Kretnje dlanovima, šakom i rukom ................................................. 22

4.2.1.2. Kretnje rukama na licu .................................................................... 23

4.2.1.3. Kretnje po obrazu i bradi ................................................................. 24

4.2.1.4. Barijere rukama i nogama ................................................................. 25

4.2.1.4.1. Kako to rade javne osobe ? ................................................... 25

4.2.1.5. Ostale kretnje i položaji .................................................................... 26

4.2.2. Dodir ................................................................................................................ 27

4.2.3. Facijalna ekspresija ........................................................................................ 29

4.2.4. Kontakt očima ................................................................................................ 30

4.2.5. Pokazivači ........................................................................................................ 32

4.3. Vokalni znakovi ........................................................................................................ 33

5. poglavlje POVEZIVANJE SVEGA: MULTISIGNALNE PORUKE ............................. 35

5.1. Povezanost uma i tijela ................................................................................................ 36

5.1.1. Curenje .......................................................................................................... 36

5.1.2. Biokemija: što se događa? .............................................................................. 37

5.2. Zrcaljenje: kako uspostaviti sklad .............................................................................. 38

5.3. Šest tajni privlačnog govora tijela .............................................................................. 40

6. poglavlje KULTUROLOŠKE RAZLIKE .............................................................................. 41

6.1. Na drugom kraju svijeta ............................................................................................. 41

6.1.1. Vrijeme .......................................................................................................... 41

6.1.2. Udaljenost i usmjerenost ................................................................................ 42

6.1.3. Dodirivanje ..................................................................................................... 42

6.1.4. Osmijeh ........................................................................................................ 43

6.1.5. Kontakt očima ................................................................................................ 43

6.1.6. Pokreti glavom ................................................................................................ 43

6.1.7. Rukovanje ....................................................................................................... 43

6.1.8. Pozdrav poljupcem .......................................................................................... 44

6.2. Ako ste u Japanu ... ................................................................................................ 44

6.3. Kad jedna kultura susreće drugu ................................................................................ 45

6.3.1. Dodirnuti ili ne? ............................................................................................. 46

6.3.2. Kako uvrijediti druge kulture ? ......................................................................... 47

34

ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 48

LITERATURA / IZVORI ....................................................................................................... 49

POPIS SLIKA ............................................................................................................................ 50

POPIS TABLICA ....................................................................................................................... 50

4.3. Bilješke – općenito

Bilješke predstavljaju ključni element svakoga dobroga seminarskoga rada. ''U bilješkama se:

- upućuje na izvore svih važnijih činjenica i ideja iznesenih u tekstu, definicije manje poznatih ili

specifičnih korištenih pojmova koji se navode u tekstu,

- upućuje na izvore gdje se neko pitanje o kojemu se govori u tekstu detaljnije obrađuje,

- raspravlja o nekim sporednim ali korisnim aspektima nekog problema koji bi mogli biti korisni

čitatelju,

- upućuje na suprotna ili drugačija mišljenja od iznesenih u tekstu, upućuje se na neki drugi dio

vlastitog rada gdje se podrobnije obrađuje neko pitanje (infra…,sufra…).'' (Uzelac, 2002: 16).

Oraić Tolić (2011: 449) ističe kako termin citatnice koristi kao ''sinonim za termine bibliografske

napomene, pozivne bilješke, reference ili uputnice''.

''Citatnice (neologizam od. lat. cito – navodim, citiranje, citiranost) bibliografske su bilješke u kojima

se donose podatci potrebni za identifikaciju citiranih ili konzultiranih izvora'' (2011: 449). Autorica je

citatnice podijelila prema položaju u tekstu kao:

'' • fusnote, podrubnice ili podtekstne citatnice - bilješke pod tekstom

• tekstnote, tekstovnice ili unutartekstne citatnice – bilješke u tekstu

• endnote, završnice ili izvantekstne citatnice – bilješke na kraju teksta''

(Oraić Tolić, 2011: 450).

Uzelac (2002) podsjeća kako je danas učestalo navođenje bilježaka u obliku fusnota, dok su se

bilješke na kraju rada navodile u razdoblju pisaćih strojeva, koje su danas zamijenili kompjuteri i time

uvelike olakšali i promijenili pisanje teksta, budući da je svaku nastalu pogrešku moguće odmah

ispraviti. No, još uvijek ima autora koji preferiraju bilješke na kraju rada.

35

Pisanje bilježaka karakteristično je za europski stil citiranja, o čemu će više riječi biti kasnije, no to ne

znači da ih nema i u američkome (harvardskome) stilu. Bilješke se koriste kako bi se tekst rasteretio

suvišnih detalja ili pak nepotrebnih podataka (npr. spomenete rezultate pojedinoga istraživanja u

tekstu, a u bilješci donosite dodatne podatke poput metodoloških napomena, cijene provedenoga

istraživanja, uspjeha istraživanja, primjene rezultata istraživanja…itd.), objašnjenja stranih pojmova,

riječi ili sintagmi koje zahtijevaju dodatno objašnjenje, upozoriti čitatelja na druge slične teme koje je

netko drugi istraživao itd.).

Broj bilježaka, kao i njihova dužina nisu strogo definirane i ponovno ovise o autoru. I dok pojedini

autori izbjegavaju bilješke, što su odlike rada koji može upućivati i na plagijat, drugi znaju nepotrebno

pretjerivati. Osim toga, neke se bilješke mogu protezati i preko pola stranice teksta. Pisanje bilježaka

se uči i usavršava tijekom školovanja, baš kao i pisanje samih radova. Nije dobro imati ni previše

bilježaka koje mogu opteretiti tekst, ali i čitatelja, kao i zamagliti pravo stanje, tj. odnos između

autorskoga dijela rada i dijela koji se oslanja na druge autore. U tabličnome pregledu u nastavku

donosimo prednosti i nedostatke uporabe pojedinih vrsta bilježaka.

PREDNOSTI NEDOSTACI

Fusnote Preglednost

Ekonomičnost

Informativnost

Korisnost (nova literatura,

terminološki problemi)

Praktičnost

Duljina

Tekstnote Kratkoća

Nema mogućnosti za

raspršivanje u podatcima i

informacijama

Mogu se kombinirati s

fusnotama

Nepreglednost

Nepraktičnost

Endnote Sve prednosti fusnota Sve mane

tekstnota

Tablica 1: Prednosti i nedostaci uporabe citatnica (prema Oraić Tolić, 2011: 457 – 462)

36

4.4. Korištenje kratica u bilješkama

Pisanje kratica u bilješkama je poželjno, no treba se pridržavati određenih pravila koja slijede u

nastavku:

→ ukoliko se neki izraz ponavlja više puta u tekstu (ime institucije, zakona…) poželjno ga je

skratiti sukladno pravilima o kraticama koje donosi Hrvatski pravopis (npr. VPŠZ – Visoka poslovna

škola Zagreb s pravom javnosti, MZOŠ – Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa, HDPIO –

Hrvatsko društvo za promicanje informatičkoga obrazovanja, ZKP – Zakon o kaznenom postupku, ZOR

– Zakon o radu…)

→ prilikom pojavljivanja izraza koji se krati, potrebno je navesti potpun tekst izraza, a u

bilješci definirati kraticu (Uzelac, 2002: 17). Kratica se može navesti i u tekstu (npr. DIP – Državno

izborno povjerenstvo)

→ također, ukoliko u radu ima mnoštvo kratica (itd., usp., npr., izv., ang., i sl., …) poželjno je

na početku rada sastaviti popis kratica, a postoji li potreba i razdvojiti ih na one koje pripadaju

hrvatskom govornom području i na one koje pripadaju nekom drugom govornom području

(primjerice engleskome – kod kratica s engleskom govornog područja poželjno je navesti i puni naziv

na engleskome jeziku)

→ kao što je već spomenuto, bilješke mogu upućivati i na slična djela drugih autora, koji se

mogu slagati ili ne slagati s našim stavovima. Da bismo na to upozorili koristimo se ''standardnim

kraticama i izrazima (tzv.signalima)'' (Uzelac, 2002: 17) (primjerice vidi, slično, tako, više u…)

→ bilješke mogu upućivati i na mišljenje koje je slično našemu, a usporedba obaju mogla bi

biti zanimljiva pa čitatelja na to upućujemo kraticom koje mogu biti hrvatske ili latinske čiji je popis

prikazan u nastavku. Važno je ne miješati ova dva sustava kratica i biti dosljedan u njihovu navođenju

Kratice u bilješkama mogu biti (Musić, 2006: 84):

37

Slika 24. Kratice bilježaka na hrvatskom jeziku

38

Slika 25. Kratice bilježaka na latinskom jeziku

4.5. Citiranje

Svrha citiranja je višestruka, od toga da pruži informaciju čitatelju o literaturi koju je autor koristio

kao i području, kako bi samostalno mogli konzultirati iste, pa do prikazivanja (ne)suglasja s ostalim

autorima koji su obrađivali istu ili sličnu tematiku, a koji podržavaju ili proturječe iznesenim

stavovima. Citat je važan element svakoga rada jer ''razlučuje misli i ideje autora od misli i ideja

drugih'' (Uzelac, 2002: 18). Postoji mnogo načina citiranja s podsustavima, no u ovim uputama autori

su se fokusirali na dva najpoznatija - europski (oxfordski) stil i američki (harvardski) stil navođenja

literature o čemu više u nastavku rada.

Jedna od osnovnih zadaća citata je jasno razlučiti autorove misli i ideje od stavova, mišljenja i ideja

drugih autora, što se nastoji postići stavljanjem / označavanjem citata navodnicima. To je nužno kako

bi se otklonila sumnja u plagijat, tj. neovlašteno preuzimanje (krađu) tuđih ideja i misli, što je jedan

od najvećih akademskih grjehova. Ne postoji jasno i određeno pravilo o broju i količini citata, baš kao

ni u slučajevima navođenja bilježaka, no i ovdje vrijedi preporuka kako je umjerenost poželjna.

Citiranje je također jedna od odlika znanstvenoga stila koji se ne može naučiti preko noći, već se gradi

godinama, baš kao što se gradi i znanje. Dosljednost je jedna od vještina ključnih u citiranju, jer nije

39

poželjno miješati različite tipove i stilove. Previše citata u nekim slučajevima može odavati dojam

autorovog prevelikog oslanjanja na tuđa mišljenja, a u nedostatku vlastitoga. Citiranje je legitimno i

poželjno, ali ono mora biti i legalno.

Ukoliko donosimo citat iz druge ruke, tada osim podataka o djelu koje smo citirali moramo donijeti i

podatke o djelu koje je autor citirao. Primjerice, Tomić, 2008 prema Milas, 2011 što znači da je u

knjizi Zdeslava Milasa Uvod u korporativnu komunikaciju objavljen citat Zorana Tomića iz knjige

Odnosi s javnošću – teorija i praksa. Ista procedura vrijedi i za postupak u kojem se autor poziva na

neke svoje prethodno objavljene radove. Naime, većina autora prepisuje odlomke ili pojedine

rečenice iz vlastitih prethodno objavljenih radova (neki čak i cijele knjige), a da ne označe da je riječ o

citatu, što također nije dopušteno, jer tada govorimo o samo-plagiranju. Ukoliko se autor poziva na

neko svoje prethodno objavljeno djelo tada pišemo Labaš, 2006: 54, prema Labaš 2010: 100 6, a to

znači da se autor Danijel Labaš poziva na vlastiti rad objavljen četiri godine ranije.

Uzelac (2002) podsjeća kako su neke misli i sintagme toliko uvriježene u jeziku te ih svi koriste, stoga

ih nije potrebno stavljati u navodnike i označavati kao citate. Primjerice teza kako je Zemlja okrugla,

da je komunikacija aktivnost… itd. Ipak, i kod takvih situacija treba biti oprezan. Autor nadalje

razlikuje tri tipa citiranja (2002: 19); potpuni citat, skraćeni citat i ponovljeni citat, pri čemu se prva

dva tipa citata definiraju navođenjem svih bibliografskih elemenata u popisima literature ili uz prvo

pojavljivanje navedenoga izvora, dok se posljednji tip (ponovljeni citat) odnosi na citat koji je već

citiran u radu, stoga se preporučuje korištenje kratica poput ibid., cit., op. cit.

Moguće je i djelomično citiranje, tj. ispuštanje pojedinih dijelova citata, što se mora označiti

trotočjem (…), ali Zelenika (2000) upozorava kako takvi postupci mogu biti opasni budući da

izvlačenje izjava, ideja ili misli iz konteksta može narušiti izvorne autorove spoznaje. Citate treba

dosljedno prenositi onako kako su napisani u originalu, što znači da ako su u originalu citati napisani

masnim slovima (bold) ili kurzivirani (italic) tada ih i mi tako prenosimo. No, ukoliko mi želimo

dodatno istaknuti dio citata tada u fusnoti stavljamo oznaku ''podvukao autor'' ili ''kurziv je naš''.

(Zelenika, 2000: 232).

6 U tekstu je naveden primjer za američki (harvardski) sustav citiranja koji ne donosi sve bibliografske elemente.

Europski sustav citiranja u fusnoti za spomenuti bi primjer izgledao ovako: Tomić, Zoran: Odnosi s javnošću – teorija i praksa, Zagreb – Sarajevo: Synopsis, 2008., prema Milas, Zdeslav: Uvod u korporativnu komunikaciju – Teorijski pristupi i organizacijski modeli, Zagreb: Novelti Milenium, 2011. Isti postupak vrijedi i za drugi primjer: Labaš, Danijel: Novinarstvo pred zahtjevom istine, Riječki teološki časopis 14 (2006) 1 (27), str. 53 – 67, str. 54., prema Labaš, Danijel: Može li dobro novinarstvo biti nemoralno? Pitanje odnosa kvalitete, etike i medijske pismenosti, Mediji i društvena odgovornost (ur. Danijel Labaš), Zagreb, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu: Biblioteka komunikologija, sv. 3., str. 85 – 107, str. 100.

40

Ranije je spomenuto da se citati moraju prenositi doslovno, onako kako piše u izvorniku. No, ponekad

se u citatima pronađu i greške na koje autor može upozoriti. ''Zakonite promjene u citatima mogu biti

ispravci, umetanja, isticanja i kraćenja (eliptični citati). Osim tipografskih pogrješaka, sve se promjene

u citatima obilježuju uglatim zagradama, za razliku od kraćenja, koje se obilježuje trima točkama u

oblim zagradama.'' (Oraić Tolić, 2011: 497). Ukoliko prenosimo citat u kojemu smo primijetili neku

pogrešku (pravopisnu ili semantičku) to možemo promijeniti koristeći ispravak i izraz (sic! – lat. tako).

Riječ je o snažnom obliku intervencije u tekstu, no s korištenjem ovoga izraza valja biti oprezan. Pod

prilagodbama podrazumijevamo prilagođavanje citata vlastitim zakonitostima teksta u smislu

pravopisnih zahvata (veliko / malo slovo, interpunkcija itd.). Također, u citat možemo intervenirati i

umetanjem (dodavanjem, ispravljanjem), a što se označava uglatom zagradom. Osim toga, moguće je

i isticanje tuđega teksta (bold ili kurziv), no u zagradi mora biti jasno vidljivo da je to naša

intervencija. Isto vrijedi i sa citatima u koje je netko drugi intervenirao (primjerice prilikom

preuzimanja citata u kojemu već postoji intervencija). I na kraju imamo eliptične citate koji

označavaju citate kojima ''nedostaje riječ, fraza, redak, odlomak ili veći dio citiranoga teksta'' (Oraić

Tolić, 2011: 501).

Što ako želimo citirati strano djelo? Korištenje stranih izvora je posve legitimno i sve poželjnije, no

mora biti pošteno označeno, kao i kod domaćih djela. Ukoliko doslovno prevodimo citat s, primjerice,

engleskog jezika tada u fusnoti navodimo citat u prijevodu. Također, moguće je i prepričati strani

izvornik, a originalni citat ili njegov prijevod prenijeti u fusnoti.

No, postoje li i drugi oblici pozivanja na izvore, a da nisu nužno citati?

4.6. Citiranje, parafraziranje i interpretiranje – u čemu je razlika?

Navođenje literature je nužno kako bi se ispunio zahtjev poštivanja metodologije znanstvenoga rada.

Činjenica je da studenti prilikom izrade vlastitih radova uvelike koriste tuđa djela, od kojih neke misli i

ideje doslovno prepisuju i tada govorimo o citatu, druge prepričavaju vlastitim riječima, tj.

parafraziraju, no nije rijetkost i da se rezultati tuđih istraživanja, koncepti, sheme i modeli tumače na

vlastiti način i tada govorimo o interpretiranju.

Postavlja se pitanje kada upotrijebiti citat, parafrazu a kada interpretirati? Oraić Tolić (2011) navodi

kako odgovor na to pitanje treba tražiti već prilikom čitanja teksta, što jamči kvalitetniji rad ali i lakše

snalaženje kasnije. Pri korištenju citata treba biti umjeren, ne koristeći ih uvijek, kao što i treba

izbjegavati citiranje općepoznatih ideja i misli. Osim toga, citiranje je poželjno ukoliko tuđim

mišljenjem želimo potvrditi ispravnost vlastitoga, ali i obrnuto, ukoliko želimo iskazati neslaganje s

41

tvrdnjama izrečenima u djelu koje smo koristili. Sve to ide u prilog argumentaciji karakterističnoj u

pisanju znanstvenih radova.

Proces parafraziranja pripada u vrlo osjetljivo područje izrade bilješki, ističe Oraić Tolić (2011), a

ovdje je i najtanja granica između autorskoga djela i plagijata. Parafraziranje je poželjno samo ukoliko

ideju autora možemo izraziti bolje nego što je ona napisana u izvorniku, dodaje Oraić Tolić (2011), a

to nije uvijek lako. Također, cilj parafraziranja ne bi smio biti tek puka izmjena nekoliko riječi, što

studenti nerijetko čine, stoga svima koji nisu vješto u tome preporuča se korištenje citata. Kod izbora

i priređivanja citata poželjno je preuzimanje iz originalnoga izvora, a ne iz druge ruke, zatim citiranje

prema predlošku a ne po sjećanju, kao i točnost i preciznost u navođenju bibliografskih podataka ali i

poštivanje pravopisnih pravila koja se najčešće krše (Oraić Tolić, 2011).

Opasnost od plagiranja može se izbjeći na nekoliko načina: poželjno je izbjegavati kraćenje duljih

citata, zatim jasno razlikovanje granica između vlastitih ideja i stavova te tuđih ideja, nadalje

obavezno navođenje mrežnih izvora ukoliko je informacija preuzeta s interneta kao i potreba za

provjerom vjerodostojnosti istih. Na kraju, rad ne bi smio biti kolaž citata i parafraza, kao niti

kompilacija tuđih mišljenja, jer svrha rada nije pokazati / dokazati koliko smo djela pročitali, već

dokazati sposobnost izrade i iznošenja vlastite argumentacije o relevantnome znanstvenome

problemu (Oraić Tolić, 2011).

Primjer citiranja:

''Stručnjaci za krizno komuniciranje u krizama primjenjuju strategije kao odgovor na krizu. Svrha je tih

strategija očuvanje ugleda organizacije. Ugled organizacije je bitan resurs koji može utjecati na

zapošljavanje stručnjaka, osobito u upravi, cijenu dionica i prodaju. Stoga, situacijska krizna teorija

komunikacije dokazuje da je najbolji način da se zaštiti reputacijski resurs izbor strategije koja će

najbolje odgovarati reputacijskoj prijetnji koju predstavlja kriza. Strategija kao odgovor na krizu ono

je što organizacije kažu i čine nakon što se kriza dogodi.''

(Tomić, Milas, 2007: 147, 148)

Primjer parafraziranja:

Rješavanju krize pomažu stručnjaci za krizno komuniciranje primjenjujući strategije kao odgovor na

krizu, čiji je cilj očuvanje ugleda i poslovanja organizacije. No, izbor odgovarajuće strategije, kako

ističu Tomić i Milas (2007), ovisi o samoj prijetnji koju kriza predstavlja.

42

Primjer interpretiranja:

Nastanak krize u organizacijama i poslovanju traži učinkovit odgovor kako bi se, ako ne spriječile, a

onda barem ublažile njene štetne posljedice. Veliku ulogu u tome imaju i stručnjaci za krizno

komuniciranje, čiji je zadatak pronaći odgovarajuću komunikacijsku strategiju, koja će očuvati ugled

organizacije i njenu reputaciju u javnosti. Kako bi se to postiglo i primijenila najučinkovitija strategija,

potrebno je prepoznavanje elemenata prijetnji i korištenje uspješne metode odgovora na iste, što

nije nimalo lagan zadatak za stručnjake za krizno komuniciranje, najčešće zaposlenike iz sektora

odnosa s javnostima, koji su specijalisti u svom području.

Tkalac Verčič i sur. (2010) savjetuju da pri navođenju literature napravimo podjelu na primarnu (izvori

koje smo koristili) i na sekundarnu literaturu (izvori o kojima se pročitalo u djelima drugih). Poželjno

je navođenje autora u popisu literature abecednim redom, kao i numeriranje istoga. Popis navođene

literature poželjno je raditi odmah prilikom citiranja, što kasnije uvelike olakšava postupak

sistematizacije. Ukoliko rad ima više od 3 autora, pri prvome spomenu navode se sva imena i

prezimena, a u sljedećem prvo prezime pa kratica ''i sur.'' Ili ''i dr.'', ili ''et al.'' Ukoliko je riječ o

nadopunjavanju tuđega djela tada pišemo ''na temelju Zelenika, 2000, str. 451)'' (Tkalac Verčič i sur.,

2010: 171).

4.7. Sustavi citiranja

Tkalac Verčič i sur. (2010, 172 – 177) navode četiri tipa citiranja, ali i naglašavaju kako će o tome koji

je tip najprihvatljiviji odlučiti pojedina institucija ili u krajnjem slučaju mentor. U nastavku donosimo

pregled svih četiriju tipova / stilova citiranja, dok će dva najučestalija biti posebno analizirana u

nastavku.

1) Sustav navođenja prezime-godina ''sastoji se od navođenja izvora u tekstu i popisa korištene

literature na kraju rada'' (2010: 173)

Ovaj je sustav danas najrašireniji u znanstvenoj zajednici, a iz njega su se razvile brojne

varijacije od kojih su najpoznatiji harvardski stil i stil američkoga psihološkoga društva (APA),

dva vrlo slična sustava.

2) Sustav navođenja literature korištenjem endnota (krajnjih bilješki). Riječ je o sustavu u

kojem se preuzeti dijelovi teksta označavaju eksponentnim brojkama (od 1 do n), a koje su

ponovno navedene u popisu literature gdje je svakoj brojci pridružen izvor iz kojega je

43

podatak preuzet. Ovaj sustav navođenja literature karakterističan je za udžbenike i

monografije, budući da se tekst ne želi opterećivati nepotrebnim podacima.

3) Sustav navođenja literature korištenjem fusnota poznatiji je i kao europski stil citiranja, a

karakterizira ga navođenje fusnota na dnu stranice (ispod teksta) brojevima (od 1 do n) pored

kojih se donose podaci o navedenoj literaturi. Važno je, kako upozoravaju Tkalac Verčič i sur.

(2010), da broj fusnota odgovara broju citata, navoda ili interpretacija, kao i bibliografskim

jedinicama u popisu literature. Europski sustav citiranja ima mnogo prednosti (navedene su u

tablici), a osnovni mu je nedostatak činjenica što zahtjeva više prostora. Zelenika (2000) tvrdi

da su sve prednosti europskog sustava citiranja ujedno i nedostaci američkoga

(harvardskoga).

Europski sustav navođenja literature

PREDNOSTI NEDOSTACI

- utemeljen na teoriji sustava kao znanstvenoj metodi

- zahtjeva više prostora

- omogućuje horizontalno povezivanje tematskih i bibliografskih jedinica

- omogućuje trenutačnu, cjelovitu i kvalitetnu informaciju o određenoj bibliografskoj jedinici ili više njih

- omogućuje direktno upućivanje čitatelja u više bibliografskih jedinica koje tretiraju istu temu, isti predmet istraživanja, ista i vrlo bliska pitanja

- nema izravan utjecaj na sistematizaciju bibliografskih jedinica

- omogućuje kontinuirana i kronološka objašnjenja u podnožju teksta

- omogućuje bitno pojednostavnjivanje i skraćivanje standardnoga teksta fusnota ako se pravilno rabi sustav latinskih izraza: op.cit., infra, supra, cf.

Tablica 2: Prednosti europskoga sustava navođenja literature u fusnotama

(Zelenika, 2000: 485, 486)

4) Numeričko – abecedni sustav navođenja literature je ''sustav prema kojemu se u zagradi –

najčešće kosoj, ali može i običnoj ili uglastoj - /5/, (5), [5], u tekstu na mjestu gdje se želi

ukazati na korištenu literaturu, navodi broj veličine istovjetne tekstu dodijeljen izvoru

literature u abecednom popisu na kraju rada.'' (Tkalac Verčič, 2010: 177).

44

4.8. Pravila citiranja

4.8.1. Američki (APA - American Psychological Association) stil

APA sustav citiranja je stil koji je najkorišteniji u društvenim znanostima. APA stil ističe datum

publikacije kao svoju najvažniju odrednicu. Unutar-tekstovni citati uključuju prezime autora i godinu

izdanja, odvojeno sa zarezom, kao kratka referencija u tekstu koja upućuje da se kompletne

informacije o publikacijama mogu naći u popisu literature.

Publikacijski priručnik Američke Psihološke Asocijacije (ukratko „APA stil“) stilski je priručnik

koji akademskim autorima nudi vodstvo u različitim temama za podnošenje radova za APA

publikaciju. APA navodi da je stil razvijen da pomogne čitatelju u razumijevanju teksta u društvenim i

bihevioralnim znanostima, za jasnoću komunikacije, te da se ideju lakše razumije sa minimumom

odvlačenja pažnje, a maksimumom preciznosti. Publikacijski priručnik Američke Psihološke Asocijacije

sadrži smjernice za mnoge aspekte akademskog pisanja. Među temama koje ovaj stil pokriva su

informacije o strukturi znanstvenog rada različitih vrsta, pravila pisanja, autor-datum sustav

referiranja, izrada tabela i grafova, plagiranje, formatiranje radova, itd.

Zapamtite: APA stil koristi dupli prored između teksta (uključujući popis literature). Ova

skripta koristi 1.5 prored u svrhu minimiziranja veličine dokumenta. U nastavku rada donosimo APA

pravila za određene radove u različitim medijima, na primjerima hrvatskih te američkih publikacija

(primjeri preuzeti sa službenih stranica APA-e) :

4.8.1.1. Knjige

Jedan autor:

Rocco, F. (2000). Marketinško upravljanje. Zagreb: Školska knjiga.

Dva do sedam autora:

Cargill, O., Charvat, W., & Walsh, D. D. (1966). Publikacija akademskog pisanja. New York: Modern

Language Association.

Više od sedam autora:

Cooper, L., et al (1982). How to stay younger while growing older: Aging for all ages. London:

Macmillan.

45

Kada je autor nepoznat:

Hrvatsko-(čakavsko)-talijanski rječnik. (1599). Rim.

Kada nam je nepoznat datum publikacije:

Smith, J. (n.d.). Moralnost u maskenbalu. London: Churchill.

Organizacija ili institucija kao „autor“:

University of Minnesota. (1985). Social psychology. Minneapolis: University of Minnesota Press.

U.S. Census Bureau. (2000). Statistical abstract of the United States. Washington, DC:

U.S. Government Printing Office.

Urednik kao „autor“:

Updike, J. (Ed.). (1999). The best American short stories of the century. Boston: Houghton Mifflin.

Dalhousie University Libraries August 2009 Page 2

Izdanje autorovog rada:

Brockett, O. (1987). History of the theatre (5th ed.). Boston: Allyn and Bacon.

Prijevod:

Freud, S. (1970). An outline of psychoanalysis (J. Strachey, Trans.). New York: Norton.

(Original work published 1940)

Serijski rad:

Cousins, M. (1984). Michel Foucault. Theoretical traditions in the social sciences. New York:

St. Martin's Press.

Rad u više svezaka:

Wilson, J. G., & Fraser, F. C. (Eds.). (1977-1978). Handbook of teratology (Vols. 1-4). New York:

Plenum Press.

Rad sa konferencije:

Jergović, B. (2010). Radovi sa: Mediji i društvena odgovornost. Zagreb: Biblioteka komunikologija, 3,

13 – 29.

46

Schnase, J. L., & Cunnius, E. L. (Eds.). (1995). Proceedings of CSCL '95: The First International

Conference on Computer Support for Collaborative Learning. Mahwah, NJ: Erlbaum.

Poglavlje u knjizi:

Rubenstein, J.P. (1967). The effect of television violence on small children. In B. F. Kane (Ed.),

Television and juvenile psychological development (pp. 112-134). New York: American Psychological

Society.

4.8.1.2. Članci

časopis (kontinuirano numeriranje stranica):

Tomić, Z., & Milas, Z. (2007). Strategija kao odgovor na krizu. Politička misao, 44 (1), 137 - 149.

Članak iz časopisa sa tri do sedam autora:

Tolin, D. F., Abramowitz, J. S., Brigidi, B. D., Amir, N., Street, G. P., & Foa, E. B. (2001). Memory and

memory confidence in obsessive-compulsive disorder. Behaviour Research & Therapy, 39, 913-927.

Zavišić, Ž., Bilić, I., Mesić-Škorić, M. (2010). Funkcionalna hrana kao brand u razvoju ruralnog turizma

Osječko-baranjske županije. Koncepcija dugoročnog razvoja ruralnog turizma, 285 – 289.

Članak iz časopisa sa više od sedam autora:

Mariani-Costantini, R. et al. (2001). Taphonomy of the fossil hominid bones from the Acheulean site

of Castel di Guido near Rome, Italy. Journal of Human Evolution, 41, 211-225.

Novine:

Klauški, T. (2009). Tko štiti korupciju i kako – Slučaj Stanković Appelt. Novinar 5-6, pp. 15 – 18

Monson, M. (1993, September 16). Urban firm obstacle to office project. The Champaign-Urbana

News-Gazette, pp. 1, 8.

Magazin:

Raloff, J. (2001, May 12). Lead therapy won't help most kids. Science News, 159, 292.

Recenzija:

Greguric, I. (2006, Prosinac).: Socijalnopsihološki problemi u industrijskom društvu [Recenzija knjige

Duša u tehničkom dobu Arnolda Gehlena]. Filozofska istraživanja, 26 (4).

47

Gleick, E. (2000, December 14). The burdens of genius [Review of the book The last samurai by H.

DeWitt]. Time, 156, 171. Dalhousie University Libraries August 2009 Page 3

Članak u referentnoj knjizi ili enciklopediji:

Sturgeon, T. (1995). Science fiction. In The encyclopedia Americana (Vol. 24, pp. 390-392).

Danbury, CT: Grolier. Islam. (1992). In The new encyclopaedia Britannica (Vol. 22, pp. 1-43). Chicago:

Encyclopaedia Britannica.

Djelo iz zbirke ili antologije:

Klaić, B. (2002). Rječnik stranih riječi. Tehnika (pp. 1332). Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.

Jesrani, P. J. (1998). Working turn tables. In N. Bhatia, S. Dhand, & V. Rupaleria (Eds.),

Throwing a great party (pp. 19-48). Chicago: NT Publishers.

Shapcott, T. (1980). Margaret Atwood's Surfacing. In K. L. Goodwin (Ed.), Commonwealth literature in

the curriculum (pp. 86). South Pacific Association of Common-wealth Literatures and Language

Studies.

Članak objavljen na konferenciji:

Nicol, D. M., & Liu X. (1997). The dark side of risk (what your mother never told you about time

warp). In Proceedings of the 11th Workshop on Parallel and Distributed Simulation, Lockenhaus,

Austria, 10–13 June 1997 (pp. 188–195). Los Alamitos, CA: IEEE Computer Society.

4.8.1.3. Disertacije/diplomski radovi/završni radovi

Pribavljeno sa sveučilišta:

Carlson, W. R. (1977). Dialectic and rhetoric in Pierre Bayle. (Unpublished doctoral dissertation).Yale

University, USA.

Pribavljena iz baze podataka disertacija i diplomskih radova:

Mancall, J. C. (1979). Resources used by high school students in preparing independent study projects:

A bibliometric approach (Doctoral dissertation). Retrieved from ProQuest Dissertations and Theses

database. (UMI No. AAT 7905069)

48

4.8.1.4. Drugi izvori

Patent:

Lemelson, J.H. (1981). U.S. Patent No. 4,285,338. Washington, D.C.: U.S. Patent and Trademark

Office.

Video ili DVD:

Mass, J. B. (Producer), & Gluck, D. H. (Director). (1979). Deeper into hypnosis [Motion picture].

Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.

Televizijski program:

Pratt, C. (Executive Producer). (2001, December 2). Face the nation [Television broadcast].

Washington, DC: CBS News. Dalhousie University Libraries August 2009 Page 4

Osobne komunikacije (e-mailovi, intervjui, predavanja, i telefonski razgovori):

Informacije nisu dostupne stoga se ne stavljaju u popis literature. U vašem radu ih treba notirati kao

slijedeće:

J. Burnitz (personal communication, September 20, 2000) je indicirao da .… Ili U zadnjem intervjuu (J.

Burnitz, personal communication, September 20, 2000).

4.8.1.5. Knjige (online)

Cijela elektronička knjiga pribavljena iz databaze:

Murray, T. H. (1996). The worth of a child. Berkeley: University of California Press. Retrieved from

netLibrary database.

Cijela elektronička knjiga sa direktnim linkom:

Bryant, P. (1999). Biodiversity and Conservation. Retrieved from

http://darwin.bio.uci.edu/~sustain/bio65/Titlpage.htm + pristup ostvaren ? Dodati datum!

Članak ili poglavlje u elektroničkoj knjizi:

Symonds, PM. (1958). Human drives. In C. L. Stacey & M. DeMartino (Eds.), Understanding human

motivation (pp. 11-22). Retrieved from PsycBOOKS database.

49

Cijeli elektronski tehnički ili istraživački izvještaj – dostupan na webu:

Russo, A. C., & Jiang, H. J. (2006). Hospital stays among patients with diabetes, 2004 (Statistical Brief

#17). Retrieved from Agency for Healthcare Research & Quality:

http://www.hcup-us.ahrq.gov/reports/statbriefs/sb17.jsp

Članak sa konferencije:

Miller, S. (2000). Introduction to manufacturing simulation. In Proceedings of the 2000 Winter

Simulation Conference, (pp. 63-66). Retrieved from

http://www.informssim.org/wsc00papers/011.PDF

4.8.1.6. Članci iz časopisa (online)

Članak iz elektronskog magazina (bez printane verzije):

Labaš, D., & Grmuša, T. (2011). Istinitost i objektivnost u informaciji i društveno štetne

komunikacijske forme. Kroatologija, 2(2), 87 – 122, preuzeto sa

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=119616 pristup ostvaren?

Ashe, D. D., & McCutcheon, L. E. (2001). Shyness, loneliness, and attitude toward celebrities. Current

Research in Social Psychology, 6(9). Retrieved from

http://www.uiowa.edu/~grpproc/crisp/crisp.6.9.htm

Članak (verzija pred printanje):

Turney, P.D. (in press). The latent relation mapping engine: Algorithm and experiments. Journal of

Artificial Intelligence Research. Retrieved from http://cogprints.org/6305/1/NRC-50738.pdf

Novinski članak iz online databaze:

Altman, L. K. (2001, January 18). Mysterious illnesses often turn out to be mass hysteria.

New York Times. Retrieved from the ProQuest Newspapers database.

Novinski članak sa website-a novina:

Sjauš, P. (2012, Kolovoz 29). : Treba li se Zapad bojati Pokreta nesvrstanih? TPortal.

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/211624/Treba-li-se-Zapad-bojati-Pokreta-nesvrstanih.html

Cary, B. (2001, June 18). Mentors of the mind. Los Angeles Times. Retrieved from

50

http://www.latimes.com

Informacije o kompaniji iz databaze:

Ingersoll-Rand Company Limited. (2004). Company profile. Retrieved July 29, 2008 from Hoovers in

Lexis-Nexis.

Članak stavljen na osobni website:

Cain, A., & Burris, M. (1999, April). Investigation of the use of mobile phones while driving. Retrieved

from http://www.cutr.eng.usf.edu/its/mobile_phone_text.htm pristup ostvaren?

Archer, Z. (n.d.). Exploring nonverbal communication. Retrieved from http://zzyx.ucsc.edu/~archer

pristup ostvaren?

Publikacija na CD-u:

Reporter, M. (1996, April 13). Electronic citing guidelines needed [CD-ROM]. New York

Times, (late ed.), p. c1. Retrieved from New York Times Ondisc.

4.8.1.7. Internetske stranice

Website organizacije ili vlade:

Wisconsin Department of Natural Resources. (2001). Glacial habitat restoration areas.

Retrieved from http://www.dnr.state.wi.us/org/land/wildlife/hunt/hra.htm pristup ostvaren?

Midwest League. (n.d.). Pitching, individual records. Retrieved from

http://www.midwestleague.com/indivpitching.html pristup ostvaren?

Osobna internetska stranica:

Duncan, D. (1998, August 1). Homepage. Retrieved July 30, 2007 from

http://www.geocities.com/SoHo/Coffeehouse/1652/

Objava na online diskusijskoj grupi ili listserv-u:

Marcy, B. (1999, April 3). Think they'll find any evidence of Mallory & Irvine [electronic mailing list

message]. Retrieved from http://everest.mountainzone.com/99/forum pristup ostvaren?

51

Blog objava:

MiddleKid. (2007, January 22). The unfortunate prerequisites and consequences of partitioning your

mind [Web log message]. Retrieved from

http://scienceblogs.com/pharyngula/2007/01/the_unfortunate_prerequisites.php pristup ostvaren?

Online video:

Norton, R. (2006, November 4). How to train a cat to operate a light switch [Video file].

Retrieved from http://www.youtube.com/watch?v=Vja83KLQXZs pristup ostvaren?

NB: URL ne smije biti podcrtan. Ponekad se tekst pokaže automatski podcrtan kad je URL prikazan u

tražilici ili u Word-u. Uklonite podcrtani tekst prije predaje seminara ili završnog rada.

4.8.1.8. Citati u tekstu

U APA stilu, izvori se navode unutar zagrada u tekstu. Izvori se referiraju na popis literature koji je

složen prema abecedi na kraju završnoga rada. Koristi se prvi dio informacije koji je u popisu

literature, te potom godina izdavanja. U praksi je to prezime osobe koja je napisala članak, potom

godina kada je taj članak izdan.

Na primjer:

Istražitelji su pokazali da je nedostatak obučenosti osoblja česta barijera primjerenoj edukaciji o

zdravstvu (Fisher, 1999) i uslugama (Weist & Christodulu, 2000).

Kada citiramo direktno iz nečijeg rada, moramo uključiti broj stranice gdje smo pronašli taj citat.

Primjer na engleskom: The close of the millennium was marked by a deep suspicion of the natural

world and an increasing reliance “upon the pronouncements of soothsayers and visionaries, who

caused hysteria with their doom-laden forecasts of the end of humanity” (Mulligan, 1977, p. 234).

Ako kontekst u kojem se citat pojavi jasno prikazuje odakle dokument dolazi iz popisa literature,

dodatna identifikacija nije potrebna:

Baudino i Wyatt (2004) zagovaraju da "aktivno učenje potiče kritičko razmišljanje i direktnu aplikaciju

kritičnih koncepata“ (p. 17).

52

Citat sa internetskog dokumenta bez numeriranja stranica mora uključiti broj paragrafa.

"Ekosistem Vranskog jezera je pod velikim pritiskom razvoja urbanih centara“ (Cushman, 2002, para.

3).

Kada citirate djelo bez autora, koristite prvih par riječi sa popisa literature (najčešće dio naslova).

Studije korisnosti interneta se često izvode u knjižnicama“ ("Benefits of Usability Studies," 2002, p.

34).

Osobna komunikacija, kao što su predavanja ili e-mail poruke, ili pak privatni intervjui sa drugom

osobom, trebaju se referirati u unutar-tekstualnom citatu, ali ne u popisu literature. Na primjer:

J. Reiss je indicirao da „antropolozi još uvjek debatiruaju o razlozima nestanka neandertalaca“

(personal communication, May 3, 2000).

Za direktne citate duže od 40 riječi izostavite znakove navođenja. Jones-ova studija iz 1993. je

pronašla sljedeće:

Studenti često imaju poteškoća pri korištenju APA stila, posebno kad im je to prvi put da koriste

citate. Poteškoće se mogu pripisati činjenici da mnogi studenti ne kupe priručnik za APA stil i/ili ne

pitaju za pomoć nastavno osoblje. (p. 199)

Kada se citira izvor sa tri autora, svi autori se moraju navesti prvi put kada citiramo izvor. Ako

ponovno citiramo taj izvor, navodimo prezime prvog autora i "et al.", npr. (Baldwin, Bevan, &

Beshalke, 2000) pa (Baldwin et al., 2000). Kada izvor ima šest ili više autora, prezime prvog autora i

"et al." Se koriste svaki put kad citiramo izvor (uključujući prvi put). Npr. (Utley et al., 2001).

4.8.1.9. Fusnote

Fusnote se rijetko koriste u APA stilu, te neće biti objašnjene u ova kratka skripta.

4.8.1.10. Online alati za izradu popisa literature

Sastavljanje popisa literature na internetu nude mnogi pružatelji usluge. Imperativ je da student

zna sam složiti popis literature po zadanom sustavu citiranja. Jedan od besplatnih alata za pružanje

takve vrste usluge je www.bibme.org. Slijedi opis korištenja ovakvoga alata za pomoć studentima u

izradi popisa literature.

53

Na internetskoj stranici www.bibme.org imate opciju traženja materijala po naslovu materijala,

autoru, ili pak jedinstvenom broju te publikacije. No, druga je opcija da ručno unesete podatke koje

imate o radu. To se radi na slijedeći način. Na internetskoj stranici www.bibme.org kliknete na

„Manual entry mode“, nakon što ste iz ponuđenih rubrika izabrali za koju vrstu rada želite

formatiranje, kao što je prikazano sa sljedećoj slici:

Slika 26. Naslovna internetska stranica bibme.org

http://www.bibme.org/

pristup ostvaren 19. rujna 2012.

Nakon što ste kliknuli na, recimo, „Journal“, kliknete na „manual entry mode“, te će vam se pojaviti

sljedeća stranica:

54

Slika 27. Izgled stranice prije unosa podataka za formatiranje u APA stil

http://www.bibme.org/

pristup ostvaren 19. rujna 2012.

Pod prazne rubrike upišite informacije o članku kojeg želite u popisu literature. Primjer ispunjavanja

formulara se nalazi na sljedećoj slici:

Slika 28. Izgled stranice za vrijeme ručnog unosa podataka za formatiranje u APA stil

55

http://www.bibme.org/

pristup ostvaren 19. rujna 2012.

Nakon toga kliknite na „Add to My Bibliography“, što će stvoriti stupac na desnoj strani, te će unos

biti dodan Vašemu popisu literature:

Slika 29. Izgled stranice nakon ručnog unosa podataka sa popisom literature

http://www.bibme.org/, pristup ostvaren 19. rujna 2012.

Nakon toga kliknite na „APA“ ispod Vašega izlista, te će Vaša literatura biti prebačena u APA stil.

Možete birati između više stilova i više načina preuzimanja popisa.

4.8.2. Europski stil citiranja

Kao što je ranije spomenuto, riječ je o sustavu navođenja literature korištenjem fusnota koje

se označavaju arapskim brojkama (od 1 do n) eksponentom u tekstu, a zatim se on ponavlja na dnu

iste stranice kao fusnota. Musić (2006) upozorava kako se na jednoj stranici stavljaju bilješke koje se

odnose na tu istu stranicu, no to ne znači da fusnota koja je započeta na jednoj stranici ne može biti

nastavljena na sljedećoj. Važno je znati da broj fusnota mora odgovarati korištenim bibliografskim

56

jedinicama. Fusnote se navode jedna ispod druge, a razmak između njih je najmanji mogući. Font

slova fusnota manji je od fonta slova u tekstu i iznosi obično 10 pt. Kako postoje razlike u navođenju

različitih znanstvenih i stručnih djela, u nastavku rada donosimo primjere za svaki od njih.

4.8.2.1. Knjige – ukoliko pojedinu knjigu navodimo prvi put tada se donose svi podaci o njoj,

a koji uključuju: prezime i ime autora7, naziv djela (kurzivirano), broj knjige ili sveska8

(ukoliko knjiga izlazi u svescima, tomovima…), izdanje djela (neke knjige doživljavaju i

nekoliko reizdanja)9, mjesto izdanja, izdavača (nakladnika)10, i godinu izdanja, te

stranicu s koje je citat preuzet11.

Primjer:

• Plenković, Mario: Komunikologija: kultura masovnih medija, Hrvatsko komunikološko društvo,

Zagreb: Nonacom, 1998., str. 55.

• Milas, Zdeslav: Uvod u korporativnu komunikaciju – Teorijski pristupi i organizacijski modeli, Zagreb:

Novelti Millenium, 2011.

• Zelenika, Ratko: Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, četvrto izdanje, Rijeka:

Ekonomski fakultet u Rijeci, 2000., str. 487.

• Bošnjak, Branko: Povijest filozofije, I, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1993., str. 323.12

Ukoliko citiramo jedno djelo više puta, tada svaki sljedeći put ne navodimo sve bibliografske podatke

u fusnoti, već:

Plenković, M.: nav.dj., str. 50 ili Plenković, M.: op.cit., p. 50

7 Ukoliko knjiga ima više autora tada se svi autori navode pri prvome spomenu, a potom se piše samo ime

prvoga autora i kratica i dr. (i drugi) ili i sur. ( i suradnici). 8 Oznaku sveska bitno je navesti onako kako piše u originalu, a moguće su sve kratice (knj., sv., vol., tom.). Oraić

Tolić (2011). 9 Upravo zbog mogućnosti naknadnih (dopunjenih i izmijenjenih) izdanja navodimo samo ono izdanje koje smo i

doista koristili, što ide u prilog vjerodostojnosti korištenih izvora. Ukoliko je riječ o izmijenjenom, dopunjenom ili prerađenom izdanju tada se i ti podaci obavezno navode. 10

Nakladnikovo ime može biti promijenjeno. To je čest slučaj kod izdavačkih kuća koje djeluju nekoliko desetljeća (primjerice danas HAZU, nekada JAZU itd.), stoga treba biti oprezan i kod tih podataka. Svaku izmjenu potrebno je zabilježiti. 11

Ukoliko je riječ o parafraziranju teksta, tada se također navodi stranica koju parafrazirate, ali se ispred bibliografije stavlja kratica Usp. = usporedi ili Cf. = Confer, a na kraju stranica ili više njih na koje se upućuje. 12

Musić, I. (2006): Znanstvena metodologija, skripta, Mostar: Sveučilište u Mostaru, Fakultet filozofsko-humanističkih znanosti, Studij filozofije, , str. 75.

57

Ukoliko citiramo više djela istoga autora, moramo paziti kako ne bi došlo do zabune o kojem je djelu

riječ, stoga ne možemo pisati samo kratice, upozorava Musić (2006), već iza prezimena navesti barem

prvu riječ naziva knjige (ukoliko je naziv složen) te broj stranice:

Plenković, M.: Komunikološka analiza…Informatologia 41 (2008) 4, str. 308 – 326.

Ako navodimo bilješku iz djela koje je navedeno u prethodnoj bilješci, tada pišemo:

Isto, str. 50. Ili Ibidem, p. 50.

4.8.2.1.1. Specifičnosti autorstva

Ukoliko je knjiga objavljena pod pseudonimom, a on se ustalio kao pravo ime, tada knjigu navodimo

pod pseudonimom kao da je riječ o pravome imenu.

• ''Twain, Mark. Doživljaji Huckleberryja Finna: (Izbor). Preveo s engleskoga Ivo Zalar. Zagreb; Školska

knjiga, 1973.'' (Oraić Tolić, 2011: 529)

Knjiga može biti objavljena i bez imena autora na naslovnici. Ukoliko je ono poznato, ali je

izostavljeno, navodimo ga u uglatim zagradama. No, ako stvarni autor nije poznat, tj. riječ je o

anonimnome autoru, te se o njemu samo nagađa, tada u uglatim zagradama uz pretpostavljenoga

autora stavljamo i upitnik.

• ''[Kašić, Bartol?]. [Manuskript bez naslova: Hrvatsko-(čakavsko)-talijanski rječnik], Rim, 1599'' (Oraić

Tolić, 2011: 531)

4.8.2.1.2. Ostale specifičnosti

Dodatnu poteškoću u navođenju potpunih bibliografskih podataka može predstavljati izostanak

podataka o mjestu izdanja ili godini izdanja pojedinoga djela. Na problem se može upozoriti pisanjem

latinskih kratica s.n. (sine nomine – bez imena) ili pak s.a. (sine anno – bez godine). Ipak, djela kod

kojih je godina izlaženja nepoznata, trebalo bi izbjegavati, upozorava Oraić Tolić (2011).

58

4.8.2.2. Članci – procedura je slična kao i kod navođenja podataka za knjige, razlika je u

tome što kod knjiga naziv istih stavljamo u kurziv, a kod članaka kurziviramo

(naglašavamo) naziv časopisa ili zbornika u kojemu je članak objavljen. Dakle,

navodimo prezime i ime autora, naslov članka, naziv časopisa ili zbornika u kojemu je

članak objavljen u kurzivu, te dodatne podatke o izlaženju (volumen ili godište, broj

časopisa ili sveska), izdavača, mjesto i godinu izdanja, te opseg stranica članka. Za

zbornike je poželjno navesti i ime urednika zbornika. Kod citiranja članaka iz novina

navodimo sljedeće elemente: prezime i ime autora, naslov članka u navodnim

znakovima, izdavača, broj novina, datum i mjesto izdanja te stranicu na kojoj se

članak nalazi.

Primjer:

Članci iz znanstvenih časopisa13:

• Labaš, Danijel; Grmuša, Tanja: Istinitost i objektivnost u informaciji i društveno štetne

komunikacijske forme, Kroatologija, Vol. 2., No. 2., 2011, str. 87 - 122

• Tomić, Zoran; Milas, Zdeslav: Strategija kao odgovor na krizu, Politička misao, Vol. 44., No 1., lipanj

2007, Zagreb: Fakultet političkih znanosti, str. 137 - 149

• Zavišić, Željka; Bilić, Ivana; Mesić-Škorić, Marija: Funkcionalna hrana kao brand u razvoju ruralnog

turizma Osječko-baranjske županije, Koncepcija dugoročnog razvoja ruralnog turizma (ur. Dijana

Katica), Zagreb, 2010, str. 285 – 289

Članci iz zbornika radova:

• Jergović, Blanka: Modeli društvene odgovornosti novinara, Mediji i društvena odgovornost (ur.

Danijel Labaš), Zagreb: Biblioteka komunikologija, sv. 3., 2010, str. 13 – 29

Članci iz novina:

• Klauški, Tomislav: ''Tko štiti korupciju i kako – Slučaj Stanković Appelt'', Novinar 5-6/2009, str. 15 –

18

13

Osim navođenja stranica pojedinoga članka, nužno je i navesti stranicu s koje je citat preuzet ili na koju autor upućuje. U suprotnome ispada da je citiran ili prepričan cijeli članak.

59

Članci s interneta:

• Labaš, Danijel, Grmuša, Tanja: Istinitost i objektivnost u informaciji i društveno štetne

komunikacijske forme, Kroatologija, Vol. 2., No. 2., 2011, str. 87 – 122, preuzeto sa

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=119616, pristup ostvaren 24. kolovoza

2012.

4.8.2.3. Enciklopedije i leksikoni

Citiranje enciklopedija ili leksikona traži nužno navođenje sljedećih elemenata:

prezime i ime autora (ukoliko postoji), naziv natuknice ili odrednice koju citiramo, ime

enciklopedije ili leksikona u kurzivu, izdavača, mjesto izdanja, broj sveska i stranicu.14

Primjer :

• Klaić, Bratoljub: ''Tehnika'', Rječnik stranih riječi, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 2002, str.

1332.

• Leksikon marketinga (ur. Jozo Previšić), Zagreb: Ekonomski fakultet, 2011

4.8.2.4. Propisi i javni dokumenti

Propisi korišteni kao izvor mogu biti nacionalni, internacionalni i njihovo je navođenje

različito u usporedbi sa ostalim navedenim izvorima. Elementi navođenja propisa kao izvora

su: ''naziv propisa (bold), ima ili naziv službenoga glasila u kojemu je propis objavljen, godina

izdanja, broj službenoga glasila (uključujući izmjene i dopune) te članak propisa koji se

citira.''15

Primjer:

• Zakon o medijima, ''Narodne novine'', br. 59, 2004, čl. 26.

14

Usp. Musić, I. (2006): Znanstvena metodologija, skripta, Sveučilište u Mostaru, Fakultet filozofsko-humanističkih znanosti, Studij filozofije, Mostar, str. 79. 15

Musić, I. (2006): Znanstvena metodologija, skripta, Sveučilište u Mostaru, Fakultet filozofsko-humanističkih znanosti, Studij filozofije, Mostar, str. 80.

60

• Zakon o visokim učilištima, ''Narodne novine'', 1993., 96, čl. 35.

4.8.2.5. Citiranje novinskih članaka s interneta

Citiranje novinskih članaka s interneta sadrži iste elemente kao i u navođenju

literature. Dakle, prezime i ime autora članka, naziv članka u kurzivu i u navodnicima, zatim

URL adresu umjesto stranice te datum kada je ostvaren pristup mreži. Ukoliko članak nema

autora ili je nepoznat tada pišemo izvor informacije (Hina, Jutarnji.hr), ili samo naziv članka.

Ukoliko jedan portal prenosi vijest objavljenu na drugome portalu tada je procedura

navođenja izvora slična kao i kod navođenja literature. Dakle Hina prema Jutarnji list.

• Sjauš, Petra: ''Treba li se Zapad bojati Pokreta nesvrstanih?'',

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/211624/Treba-li-se-Zapad-bojati-Pokreta-nesvrstanih.html

pristup ostvaren pristup ostvaren 29. kolovoza 2012.

• ''Dokazano: Mladim ljudima koji godinama konzumiraju marihuanu bespovratno slabi kvocijent

inteligencije!'' Hina prema Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/dokazano--mladim-ljudima-koji-

godinama-konzumiraju-marihuanu-bespovratno-slabi-kvocijent-inteligencije-/1050345/ pristup

ostvaren 29. kolovoza 2012.

4.8.2.6. Ostali izvori

Prikazi (recenzije) – u europskom načinu navođenja literature navode se samo u

citatnicama (fusnote, tekstnote, endnote). ''Iza imena autora prikaza navodi se

žanrovska odrednica recenzija ili Recenzija. Slijedi naslov prikazanog djela i autorovo

ime, eventualni prevoditelji, urednici, sastavljači, izvođači i sl. te podatci o časopisu ili

novinama po općemu modelu za te vrste izvora.'' (Oraić Tolić, 2011: 594).

• Greguric, Ivana. Recenzija knjige Duša u tehničkom dobu: Socijalnopsihološki problemi u

industrijskom društvu Arnolda Gehlena (prevela Truda Stamać, AGM: Zagreb, 2004), Filozofska

istraživanja Vol. 26., No. 4., prosinac 2006.

61

CD-ROM ili DVD-ROM – navode se kao tiskane knjige.

• ''Klasici hrvatske književnosti I-III. Uredio Zvonimir Bulaja. Komplet od 3 CD-ROM-a. Zagreb: Bulaja,

2002.'' (Oraić Tolić, 2011: 597)

4.8.2.7. Neobjavljeni izvori – ''Neobjavljeni su izvori jedinstveni dokumenti koji se nalaze na

jednome mjestu. Pri citiranju takvih izvora valja uz uobičajene podatke o autoru i

naslovu navesti niz dodatnih podataka o instituciji, žanru, vremenu i mjestu pohrane,

kako bi se dokument mogao locirati i identificirati. Ne piše se riječ neobjavljeno jer je

po načinu donošenja podataka to jasno.'' (Oraić Tolić, 2011: 599) Pod sintagmom

neobjavljeni izvori najčešće mislimo na magisterije i doktorske disertacije, no one

kasnije mogu biti objavljene u obliku članka ili monografije. Kod citiranja magistarskih

i doktorskih radova navodimo ime i prezime autora, naslov rada, vrstu rada,

akademsku instituciju i datum. ''Za opis rada rabe se kratice mag.rad i mag.teza

(engl. Master's thesis) te dok. dis. (lat. Disertatio, engl. PhD diss.)'' (Oraić Tolić, 2011:

599).

• Grmuša, Tanja. ''Obilježja jezične kulture u hrvatskim tjednicima'', mag. rad., Hrvatski studiji

Sveučilišta u Zagrebu, 2011.

Ukoliko je djelo koje smo koristili u tisku ili u pripremi za tisak to također treba jasno označiti – ''u

pripremi za tisak ili u tisku'' (2011: 559).

4.8.2.8. Predavanja, materijali sa skupova i okruglih stolova – također mogu poslužiti

kao izvor informacija. Podaci koji se pritom navode su prezime i ime autora, zatim o

kojem je izvoru riječ (predavanje, sažetak sa okruglog stola, konferencije), mjesto i

datum.

• Greguric, Ivana. ''Etička pitanja poboljšanja čovjeka kao medija svih medija'' Predavanje. Visoka

poslovna škola Zagreb s pravom javnosti, Zagreb, 21. svibnja 2012.

4.8.2.9. Intervjui, razgovori i osobna komunikacija mogu biti izvor korisnih informacija

za temu koju obrađujemo, pogotovo ukoliko se radi o istraživanju. Intervju se može

provoditi s jednom osobom ali i sa skupinom ljudi. Ukoliko je riječ o skupnome

62

intervjuu, tada navodimo o kojoj je skupini riječ. U pravilu se intervju ne navodi u

bibliografiji, ističe Oraić Tolić (2011), već u fusnotama. No, ukoliko je intervju važan

dio rada i doprinosi argumentaciji tada ga uvrštavamo u literaturu. Ukoliko je intervju

jedna od korištenih istraživačkih metoda (dubinski intervju, fokus grupe) tada je na

kraju rada potrebno priložiti transkript cijeloga razgovora što ide u prilog

metodologiji ali i vjerodostojnosti. Intervju može biti vođen i e-poštom, a e-pošta

također može postati izvor, no njeno navođenje u bibliografiji nije potrebno osim ako

za to postoji iznimno važan razlog.

• Ivan, Horvat, intervju vodio Ante Novak, 15. rujna 2010.

• Intervju sa znanstvenicima Instituta za javne financije, 10. lipnja 2011.

• Sanja Rocco, e-mail poruka autorima, 10. rujna 2012.

4.8.2.10. Ostala oprema rada

Uzelac (2002) navodi kako se rad može opremiti i dodatnom opremom poput popisa literature,

sažetka, ključnih riječi i statistike rada. Popis literature važan je čitatelju jer upućuje na izvore koje je

autor koristio. On mora biti uređen i poredan abecednim redoslijedom prema prezimenima autora.

Ukoliko se navodi više djela istoga autora, tada se djela kronološki redaju prema godini izlaženja; od

najstarijih do najnovijega djela. Popis literature mora sadržavati sve jedinice koje se spominju u

citatima ili bilješkama. Studenti nerijetko nastoje ''uljepšati'' svoj rad, podsjeća Uzelac (2002) te

dodaju u popis literature djela koja uopće nisu koristili prilikom izrade rada, no takva je praksa

neprimjerena i nedopuštena. Pri navođenju literature poželjno je razlikovati primarnu (djela koja su

se najviše koristila i citirala) i sekundarnu literaturu (izvore o kojima se pročitalo u djelima drugih),

kao i izvore podataka (novine, baze, e-izvore, zakone).

4.8.2.11. Sažetak rada

Sažetak rada dugo se smatrao dopunskim ili dodatnim dijelom rada čija je namjena objavljivanje u

relevantnom znanstvenom ili stručnom časopisu. No, pokazalo se potrebnim uvrstiti ga u

nezaobilazne dijelove studentskih diplomskih pa i seminarskih radova, od kojih su neki kvalitetom

odmah spremni za objavu. Sažetak predstavlja skup osnovnih i najvažnijih dijelova rada koji su

čitateljima osobito korisni kada pretražuju izvore za svoje radove. Prosječna duljina sažetka rada

63

iznosi između 150 i 250 riječi, a piše se na hrvatskome i na engleskome jeziku. Sažetak se umeće na

početak rada, prije uvoda, a piše se u jednome odlomku.

Zelenika razlikuje dva tipa sažetka: informativni i indikativni sažetak. Informativni sažetak ''sadrži

osnovnu svrhu i ciljeve istraživanja, primijenjenu metodologiju, postignute rezultate i bitne zaključke.

Od takvog (informativnog) sažetka razlikuje se indikativan sažetak, u kojemu je naveden samo sadržaj

članka bez informacija o metodama, rezultatima i zaključcima.'' (2000: 238). S druge strane, Oraić

Tolić (2011) razlikuje opisni ili deskriptivni sažetak te informativni sažetak. I dok se prvi odnosi na

opisivanje sadržaja, drugi se više bavi idejama i rezultatima rada. Dobar sažetak obuhvaća navođenje

metodologije istraživanja (ciljevi i svrha istraživanja, upotrijebljene metode kao i sažeti prikaz

rezultata provedenoga istraživanja) dok su odlike lošega sažetka navođenje citata, bibliografskih

elemenata, zatim pisanje u prvome licu, kao i korištenje stručne terminologije. Sažetak je važan jer

može egzistirati samostalno i kao takav predstavlja vrijedan izvor informacija o svim tražiteljima, a o

njemu ovisi i ''kako će Vaš rad biti klasificiran i pohranjen u baze podataka'' (Oraić Tolić, 2011: 300).

Važan dio sažetka čine i ključne riječi. ''Riječ je o pojmovima koji su najbliži tematskom određenju

rada'' (Uzelac, 2002: 24), a obično se navodi najmanje pet ključnih riječi, na hrvatskom i na

engleskom jeziku. U časopisima se hrvatski sažetak stavlja na početak rada, a engleski na kraj rada, no

ima časopisa koji oba sažetka stavljaju jedan pored drugoga.

Osim sažetka u ostalu opremu ubrajamo i statistiku rada. Statistika rada karakteristična je za završne

i diplomske radove, no sve više ulazi i kao vježba za veće radove. Statistika sadrži podatke koji govore

o opsegu rada poput broja upotrijebljenih kratica, popise tablica, slika, grafikona, shematskih prikaza,

a njima je pridružen i broj stranice na kojoj se i nalazi dodatna oprema teksta. To može biti velika

pomoć čitatelju koji traži određeni grafikon / tablicu, te ne mora ponovno listati cijeli rad.

64

Slika 30. Primjer sažetka rada

Labaš, D., Grmuša, T. (2012): Istinitost i objektivnost u informaciji i društveno štetne komunikacijske

forme, Kroatologija, Vol.2., No. 2., Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=119616 pristup ostvaren 23. kolovoza

2012.

4.8.2.12. Jezik i stil pisanja

Znanstveni je stil samo jedan od ''načina pisanja znanstvenih informacija'' (Silobrčić, 2008: 29), koji ne

obuhvaća samo gramatičku i pravopisnu ispravnost, već i način oblikovanja sadržaja kao i njegova

prezentiranja, stoga je važno jasno izražavanje. Osnovna je svrha znanstvenih djela prenošenje

informacija, ističe Silobrčić (2008), stoga u njima ne vrijede ostala pravila kao primjerice u

književnome ili novinarskome (publicističkome) stilu. Ovdje vrijedi načelo ''manje je više'', tj. sa što

65

manje riječi iskazati što više informacija. Stoga su neka od osnovnih načela znanstvenoga stila –

kratkoća, jasnoća i preciznost.

Znanstveni je stil jedan od pet funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnoga jezika16, a možemo ga

promatrati u užem i širem smislu riječi. Gledajući uži smisao govorimo o znanstvenom stilu koji koristi

uski krug specijalista i koji se ističe logičnošću izrečenoga, stilu koji nije intiman, nije ciničan i nije

ironičan, već je strog, nerijetko suhoparan te deindividualiziran (Zelenika, 2000: 529). Nasuprot tomu

nalazi se znanstveni stil promatran u širem smislu riječi, poznatiji i kao znanstveno-popularan stil koji

uspješno kombinira elemente književno-umjetničkoga i novinarskog (publicističkog) stila te koji je

namijenjen širokoj (masovnoj) publici. Stručna terminologija zamjenjuje se živim opisima, a ponekad i

narodnim izrazima, ističe Zelenika (2000).

Znanstveni tekstovi ne pružaju užitak čitanja poput literarnih djela, već osiguravaju određenu

informaciju o području koje zanima čitatelja. No, to ne znači da znanstvenici pišu jednoličnim,

dosadnim stilom, naglašava Silobrčić (2008), dodajući kako je za izradu znanstvenoga rada potrebna

velika pismenost i načitanost, jer nije lako kompliciranu informaciju (podatak) pretočiti u svima

razumljivu informaciju.

''Stil znanstvenoga članka treba odražavati način autorovog razmišljanja i rada'' (Silobrčić, 2008: 31),

stoga autorove misli moraju biti jasne i logički povezane što mnogim autorima nije uvijek lako

postići. Treba izbjegavati rečenice u kojima su riječi koje označavaju potencijalnu mogućnost poput

možda, vjerojatno, moguće, budući da upućuju na to da ni sam autor nije siguran u iznesene tvrdnje

ili ne vjeruje u napisano. Osim toga, poželjno je izbaciti sve što je nepotrebno, kao i dijelove koji se

ponavljaju, a u svrhu osiguravanja jednostavnosti i sažetosti. Autor u pisanju vlastitoga rada mora

biti nepristran, tj. ne bi smio zauzimati nijednu stranu pri iznošenju teza ili dokaza drugih autora ili

njihovih rezultata istraživanja, a to je vidljivo u tonu ali i u upotrijebljenome rječniku (Tkalac Verčič,

Sinčić Ćorić, Pološki Vokić, 2010). Nadalje, mora biti precizan i jednoznačan, ne ostavljajući čitatelja u

nedoumici oko pojedinoga pitanja ili problema. To znači da treba iznositi egzaktne podatke, kao i da

se svako istraživanje kao i zaključci izvedeni iz njega mogu i naknadno provjeriti. Nerijetko problem

znanstvenih radova predstavlja opseg rada koji bi možda mogao biti i upola manji, a da se ne izgubi

na svim spomenutim kriterijima, što je osobito bitno ukoliko je rad namijenjen za objavu. Od ostalih

obilježja znanstvenoga stila izdvojili bismo raznolikost što se postiže izmjenom jednostavnih i

složenijih rečenica, zatim živost u smislu izbjegavanja nepotrebnoga ponavljanja kao i glasova koji

otežavaju izgovor, te formuliranje pasusa koje također mora biti ravnomjerno i logično. Kao što se

16

Podsjetimo, ostali su funkcionalni stilovi književno-umjetnički, znanstveni, administrativni i razgovorni.

66

rečenice povezuju u pasuse, tako se i oni misaonom idejom povezuju u veće cjeline, tj. poglavlja,

putem vezničkih rečenica. Preporuka je da na jednoj stranici bude između tri i pet pasusa.

4.8.2.13. Upotreba glagola i glagolskih vremena

Silobrčić (2008) ističe kako je uvijek bolje koristiti glagole umjesto glagolskih imenica, što ide u prilog

točnosti i preciznosti, ali i kratkoći i jednostavnosti. Stoga preporuča:

''obavili smo istraživanje → istraživali smo

postigli smo poboljšanje postupka → poboljšali smo postupak

Izvršili smo injiciranje lijeka → injicirali smo lijek'' (Silobrčić, 2008: 34)

Kada govorimo / iznosimo tuđe / vlastite ideje koje su već objavljene, tada se bolje služiti prezentom

(sadašnjim vremenom), dok za navođenje rezultata koji se prvi put iznose Silobrčić (2008) preporuča

uporabu prošloga vremena. Njegovo mišljenje ne dijele Tkalac Verčić i sur. (2010) koje se zalažu za

pisanje u prošlome vremenu, dok sadašnje vrijeme preporučuju koristiti uz navođenje što prikazuje

pojedina tablica, slika ili shema. Istodobno, Oraić Tolić (2011) navodi kako je korištenje prezenta

nesvršenih glagola jedan od najneutralnijih oblika jer izražava bezvremenost, a isto se može postići i

korištenjem bezvremenskog perfekta i futura. U prilog neutralnosti svakako ide i korištenje infinitiva

kao neodređenog glagolskog oblika ''važno je napomenuti, dobro je znati, nije teško pretpostaviti''

(Oraić Tolić, 2011: 394).

4.8.2.14. Aktiv – pasiv, prvo – treće lice

Iako je pisanje u pasivu učestalije kod znanstvenih radova (istraženo je, utvrđeno je), Silobrčić (2008)

se više zalaže za aktiv. Uporaba pasiva vrlo je česta u sažetku i oko toga se svi slažu, prije svega zbog

njegovoga opsega, te lakše pohrane i obrade. Poželjno je pisati i u 3. licu jednine ili u 1. licu množine,

dok isticanje 1. lica jednine nije poželjno budući da se time narušava objektivnost i nepristranost

kojoj znanstveni radovi teže.

Vezano uz lice u kojem se rad piše, Tkalac Verčič i sur. (2010) navode dva pristupa:

1) noviji pristup koji se zalaže za korištenje aktiva i pisanje u prvome licu jednine / množine

(''utvrdio sam'' umjesto ''utvrdili smo''), a to sugerira i davanje osobnosti tekstu

67

2) tradicionalni pristup koji se zalaže za korištenje pasiva i njegovanje neosobnog stila, kao i za

izbjegavanje korištenja zamjenica ja / mi / vi / mene (dakle ''istraživanje je pokazalo'').

Za odluku o tome koji će se od prikazanih dvaju načina koristiti autorice predlažu konzultacije s

mentorom rada. Autori ovih uputa skloniji su tradicionalnome pristupu u pisanju lica.

4.8.2.15. Kratice

Korištenje kratica ide u prilog jednostavnosti i kratkoći, no s njima treba biti oprezan i dosljedno ih

upotrebljavati. Tako primjerice nije poželjno navoditi kratice u naslovima poglavlja kao ni u sažecima

radova, a kod svakog prvog spomena poželjno je prvo napisati puno značenje kratice (Silobrčić, 2008,

Tkalac Verčič i sur. 2010). To je osobito važno jer su kratice, baš kao i jezik, podložne promjenama.

Slično je i sa navođenjem natuknica i nabrajanjem, koje također treba umjereno koristiti, kao i uvijek

objasniti pojam koji je nabrojen ili napisan u formi natuknice (Tkalac Verčič i sur., 2010).

4.8.2.16. Žargon i strane riječi

Korištenje žargona nije zabranjeno, ali nije ni preporučljivo zbog opasnosti da tekst ne bude razumljiv

širokoj publici, već isključivo uskome krugu stručnjaka koji taj žargon upotrjebljavanju (liječnici,

komunikolozi, arhitekti, ekonomisti…). Neki autori (primjerice Silobrčić, 2008) smatraju da uz

korištenje žargona uz svako prvo spominjanje, treba navesti i objašnjenje istoga. Tkalac Verčič i sur.

(2010) ističu kako je poželjno izbjegavanje riječi stranoga porijekla gdje god je to moguće i korištenje

hrvatskih riječi. Autori ovih uputa, a pozivajući se na Hrvatski pravopis (Babić, Finka, Moguš, 1996),

zalažu se za kurzivirano pisanje riječi stranoga porijekla (anglizama, romanizama, latinizama,

turcizama …).

4.8.2.17. Najčešće jezične pogreške u studentskim radovima17

→ razlikovanje crtice ( ) i spojnice (-)

Crtica je razgodak koji označava stanku i obično je dulja od spojnice. Crticom odjeljujemo umetnute

rečenice, označavamo dijelove koji simboliziraju preokret, koristimo ju u pripovijedanju za oznaku

17

Usp. Gulija, T., Horvat, M. (2006): Upute za pisanje studentskih radova, Hrvatski studiji, (ur. Branka Tafra)

68

upravnoga govora, a može se koristiti i za tumačenje relacija (od – do) ili raspona intenziteta (15 – 20

stupnjeva). (Babić, Finka, Moguš, 1996).

Spojnica je pravopisni znak koji se koristi u pisanju polusloženica. Riječ je o kratkoj crtici bez bjelina,

što sugerira da se prva riječ sklanja.

N spomen-ploča, G spomen-ploče, D spomen-ploči

N rak-rana, G rak-rane, D rak-rani

→ pogrešan položaj enklitike u rečenici 18

''Enklitika ne može stajati na početku rečenice, na prvom mjestu naglasne cjeline unutar

rečenice, iza dulje skupine, zagrade ili stanke. Načelno dolazi iza prve naglašene riječi u rečenici s

kojom čini naglasnu cjelinu, odnosno na drugom mjestu u rečenici.''

Internetski radio je dostupan s bilo kojeg mjesta u svijetu gdje postoji internetska veza.

Internetski radio dostupan je s bilo kojeg mjesta u svijetu gdje postoji internetska veza.

→ pogrešan redoslijed riječi u rečenici

Iako smo svjesni da današnji bi svijet teško funkcionirao bez medija, počevši od najbanalnijih stvari

kao što su mobiteli pa sve do nove tehnologije koja je još mnogima nezamisliva i neprihvatljiva.

Iako smo svjesni da bi današnji svijet teško funkcionirao bez medija, počevši od najbanalnijih stvari

kao što su mobiteli pa sve do nove tehnologije koja je još mnogima nezamisliva i neprihvatljiva.

Medijska slika o djeci utječe ne samo na djecu već i na njihovo viđenje svijeta, njihove uloge u životu i

društvu…

Medijska slika o djeci ne utječe samo na djecu već i na njihovo viđenje svijeta, njihove uloge u životu i

društvu…

18

Gulija, Horvat (2006: 9)

69

→ bjelina kao pravopisni znak

Bjelina je također pravopisni znak, stoga ju i treba stavljati na odgovarajuće mjesto, ''npr. 34 kn, 12

m, 100 %, 120 000 (bez točke iza tisućica!), odnosno da se ne stavlja gdje joj nije mjesto'' (Gulija,

Horvat, 2006: 9)

→ pogrešna uporaba prijedloga s / sa

Prijedlog sa dolazi samo ispred riječi koje počinju sa s, š, z, ž, npr. razgovarao sam sa Zavišić,

razgovarao sam sa Šipićem, zatim ''ispred instrumentalnoga oblika osobne zamjenice ja: sa mnom te

ispred suglasničkih skupina teških za izgovor, npr. sa psom. '' (Gulija, Horvat, 2006: 9).

→ pretjerano korištenje riječi stranoga podrijetla (romanizni, anglizmi…) iako u hrvatskome

postoji odgovarajući izrazi

Fundamenti društva i demokracije bit će izgubljeni ako ne budemo u stanju razlučiti između istine i

netočne informacije.

Temelji društva i demokracije bit će izgubljeni ako ne budemo u stanju razlučiti između istine i

netočne informacije.

Tako se web shop orijentirao na klijente slične sebi.

Tako se internetska trgovina orijentirala na klijente slične sebi.

Poguban utjecaj anglizama vidljiv je i u pisanju imenica uz imenice što je uobičajeno u engleskome

jeziku, dok se u hrvatskome uz imenicu piše pridjev. Tako govorimo o internetskoj stranici, a ne o

internet stranici, zatim o trgovačkom centru, a ne o shopping centru itd. Osim toga, važno je

napomenuti da se riječ internet piše malim slovom jer nije ime.

→ nerazlikovanje kategorije živo / neživo

Koji ili kojega? Akuzativni oblik kojega (koga) upotrebljava se samo za živa bića, dok se oblik koji

koristi za neživo.

To je kolegij koji mi je bio najteži.

70

On je profesor kojega svi studenti obožavaju.

→ pisanje mjesta i datuma

Pisanje formulacije Zagreb, rujan 2012, zahtijeva stavljanje zareza iza navođenja mjesta, dok pri

pisanju formulacije U Zagrebu 5. rujna 2012. zarez se ne stavlja. Koji od ovih dvaju primjera ćete

pisati ovisi o Vama.

4.8.2.18. Kriteriji ocjenjivanja seminara

Autonomno je pravo svakog profesora da uspostavi vlastite kriterije o ocjenjivanju seminarskih

radova, te njihovome udjelu u konačnoj ocjeni na kraju kolegija. Ti su podaci dostupni u silabusima

predmeta, tabelarnim obrascima koji uz opis predmeta i kriterije izvođenja nastave sadrže i elemente

ocjenjivanja. Ipak, ono što je zajedničko većini profesora, i na što se većina oslanja, predstavlja

sadržaj seminarskoga rada (odgovara li temi, razrađenost teme rada, dosljednost u primjeni

metodologije i načina citiranja). Svaki bi student prije konačne verzije rad trebao detaljno više puta

pročitati, a ukoliko je moguće i dati drugima da ga pročitaju prije svega zbog fenomena poznatijega

kao ''autorsko sljepilo'', koji upozorava da autor najčešće ne vidi vlastite pogreške kao netko drugi, a

to ponekad može utjecati i na konačnu ocjenu.

Mnogi studenti postavljaju pitanja može li tema njihova seminarskoga rada biti ujedno i tema njihova

završnoga pa čak i diplomskoga rada? Moguće je da tema završnoga rada bude jednakoga naziva kao

i tema seminarskoga rada, ali ti radovi nikako ne mogu biti jednaki po opsegu i sadržaju. Pisanje

završnih i diplomskih radova odvija se po istome principu kao i pisanje seminarskih radova (u smislu

poštivanja metodologije), ali su opsegom i sadržajem puno veći te iznose najmanje dva autorska arka

(32 stranice). No, to prije svega ovisi o mentoru rada koji pojedinu temu uvrštava u katalog završnih

radova dostupan na internetskoj stranici škole, ali i prodekanu za nastavna pitanja koji odobrava

pojedinu temu. U Katalogu su ponuđene teme pojedinih profesora koje prije uvrštavanja u isti

odobrava Stručno vijeće Visoke poslovne škole Zagreb. No, sastavnim dijelom Kataloga mogu postati i

teme koje su prijedlog studenata, uz prethodno odobrenje i suglasnost mentora ali i Stručnoga vijeća

prema prethodno utvrđenoj proceduri koja je definirana Pravilnikom o izradi završnih radova.

Mentor završnoga rada može biti osoba u nastavnom zvanju predavača, višeg predavača ili profesora

visoke škole, ali i osoba u suradničkom zvanju asistenta koja tada ima ulogu sumentora i koja također

može ponuditi vlastite teme u Katalogu završnih radova. Prijava teme i obrana rada definirane su

71

Pravilnikom o završnim radovima, no treba istaknuti kako nije moguće da dva studenta prijave istu

temu završnoga rada, kao ni da dvije iste teme budu ponuđene. Stoga je potrebno izbjegavati

nepotrebna preklapanja unutar Kataloga preciznim definiranjem teme što je dužnost mentora.

Popis literature:

• Babić, S., Finka, B., Moguš, M. (1996): Hrvatski pravopis, 4. izdanje, Zagreb: Školska knjiga

• Dalhousie University Libraries (2010). APA Style (6th) Quick Guide. Halifax, Nova Scotia.

• Department of Sociology, Faculty of Arts and Sciences (2009). A Guide to Writing a Senior Thesis in

Sociology. Harvard University.

• Faculty of Education (2010). Thesis and Project Guidelines. St. Francis Xavier University.

• Gulija, T., Horvat, M. (2006): Upute za pisanje studentskih radova, (ur. Branka Tafra), Zagreb:

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

• Kahn, J.H. (n.a.) Sample APA Paper for Students Interested in Learning APA Style 6th Edition. Illinois

State University.

• Musić, Ivica (2006): Znanstvena metodologija, skripta, Sveučilište u Mostaru – Fakultet filozofsko-

humanističkih znanosti, studij filozofije, Mostar

• Oraić Tolić, D. (2011): Akademsko pismo. Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene

studentice i studente, Zagreb: Naklada Ljevak

• Tkalac Verčič, A., Sinčić Ćorić, D., Pološki Vokić, N. (2010): Priručnik za metodologiju istraživačkog

rada – Kako osmisliti, provesti i opisati znanstveno i stručno istraživanje, Zagreb: M.E.P. d.o.o.

• School of Engineering and Applied Science, Department of Science, Technology, and Society (2006-

2007). Undergraduate Thesis Manual. University of Virginia.

• Silobrčić, V. (2008): Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 6. dopunjeno izdanje,

Zagreb: Medicinska naklada

• Uzelac, Alan (2002): Upute za izradu studentskih pisanih radova, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu –

Pravni fakultet

• Zelenika, R. (2000): Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,četvrto izdanje,

Rijeka: Ekonomski fakultet u Rijeci

72

Dodaci:

Dodatak A Visoka poslovna škola Zagreb Stručno vijeće KLASA: 023-03/12-04/01 UR.BROJ: 251-450-01-12-38 Na svojoj 33. sjednici održanoj 06. lipnja 2012. godine Stručno vijeće je usvojilo izmjene i dopune kataloga završnih radova te se usvaja sljedeći

Katalog tema završnih radova

ODJEL MARKETINGA Mentor: dr. sc. Tomislav Ivančević, viši predavač Osnove ekonomije

1. Ekonomski razvoj i zaposlenost u Hrvatskoj 2. Uloga monetarne i fiskalne politike u Republici Hrvatskoj 3. Uloga stabilnosti cijena u održavanju prihvatljive stope nezaposlenosti u Hrvatskoj 4. Strategije društvenog marketinga 5. Turizam kao nositelj razvoja nacionalnih ekonomija 6. Međunarodne ekonomske institucije u procesu globalizacije 7. Trgovina kao nositelj gospodarskog razvoja zemlje 8. Utjecaj globalizacije na ekonomiju malih zemalja

Poslovne financije

1. Radničko dioničarstvo u funkciji održivog gospodarskog razvoja 2. Upravljanje financijskom funkcijom u cilju kvalitetnog poslovanja poduzeća 3. Financijske usluge kao pokretač gospodarskog razvoja RH 4. Povijesni razvoj tržišta kapitala 5. Osiguravajuća društva kao institucionalni investitori 6. Utjecaj fiskalne politike na poslovanje pravnih subjekata u RH

Poslovni marketing

1. Sličnosti izravnog i poslovnog marketinga 2. Industrijski marketing u funkciji povećanja industrijske proizvodnje u RH 3. Marketing financijskih institucija u funkciji podizanja financijske pismenosti građana RH 4. Marketinške strategije nautičkog turizma u RH 5. Marketinške strategije u turizmu 6. Marketing duhanske industrije 7. Povijest marketinga u automobilskoj industriji

Izravni marketing

1. Uloga face-to-face marketinga u prodaji prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj

73

2. Uloga izravnog marketinga na tržištu osiguranja u Hrvatskoj 3. Uloga izravnog marketinga u prodaji IT opreme u Hrvatskoj 4. Marketinške strategije u modnoj industriji 5. Marketinške strategije osiguravajućih društava 6. Povijesni razvoj marketinga u automobilskoj industriji 7. Marketing u kanditorskoj industriji 8. Izravni marketing u kozmetičkoj industriji

Osnove poduzetništva

1. Uloga žena u poduzetništvu 2. Važnost poduzetništva u samozapošljavanju stanovništva RH 3. Poduzetništvo kao nositelj gospodarskog razvoja 4. Tranzicijski procesi u poduzetništvu 5. Kultura u poduzetništvu 6. Važnost marikulture u gospodarskom razvoju RH 7. Ribarstvo u funkciji gospodarskog razvoja hrvatskih otoka

Mentor: mr. sc. Sanja Rocco, viši predavač Promocija

1. Interaktivni marketing 2. Gerila marketing i etičnost promotivne poruke 3. Trendovi u oblikovanju tona poruke “ 4. Event ili događanje kao oblik promocije 5. Utjecaj novih tehnologija na učinkovitost promotivne poruke 6. Djeca u središtu marketinške poruke 7. Izrada plana medija Politika proizvoda i dizajn

1. Od ideje do komercijalizacije novog proizvoda 2. Životni ciklus proizvoda 3. Vrste proizvoda i njihova tržišna svojstva 4. Dubrovnik kao brend 5. Grad Makarska kao proizvod na turističkom tržištu 6. Upravljanje razvojem novih proizvoda 7. Uloga dizajna i dizajnerske strategije pri razvoju novog proizvoda: 8. Uloga ambalaže u prodaji i marketingu 9. Inovacija proizvoda - od stajlinga do značajnih funkcionalnih poboljšanja 10. Izgradnja imidža marke Marketing neprofitnih organizacija

1. Koristi od primjene marketinga u neprofitnim organizacijama – slučaj Greenpeace 2. Organizacija i marketing posebnih događanja 3. Donacije i sponzorstva kao priznati trošak poduzeća 4. Specifičnosti financiranja neprofitnih organizacija 5. Oblikovanje strategije marketinga kulturnih ustanova

Marketinško upravljanje

1. Upravljanjem marketingom u posebnim područjima. 2. Razvoj marketinških koncepcija

74

3. Redefiniranje misije i vizije poduzeća 4. Upravljanje razvojem novih proizvoda ili inovacijama Mentor: mr. sc. Željka Zavišić, viši predavač Ponašanje potrošača

1. Pritužbe i reklamacije kao oblici poslijekupovnog ponašanja potrošača 2. Promjene u obitelji i utjecaji na ponašanje potrošača 3. Načini privlačenja pažnje potrošača 4. Situacijski čimbenici ponašanja potrošača 5. Vrednujući kriteriji u procesu odlučivanja o kupovini 6. Koncept lidera mišljenja u ponašanju potrošača 7. Djeca kao potrošači 8. Obilježja kupovnog i potrošačkog ponašanja segmenta ljudi treće životne dobi / zaposlenih

žena / tinejdžera 9. Zaštita potrošača u RH i/ili EU 10. Internet kao izvor informacija u procesu odlučivanja o kupovini 11. Zadovoljstvo i lojalnost potrošača marki

Međunarodni marketing

1. Metode i tehnike istraživanja stranih tržišta 2. Odabir stranog tržišta i strategije ulaska 3. Izvoz kao strategija ulaska na inozemna tržišta 4. Organizacija međunarodnog marketinga u domaćim poduzećima 5. Analiza internog i eksternog okruženja u funkciji međunarodnog marketinga 6. Utjecaj poslovnog okruženja na međunarodni marketing (ekonomsko / političko-pravno /

socio- kulturno / tehnološko okruženje) 7. Sponzorstvo kao oblik promocije u međunarodnom marketingu 8. Međunarodno oglašavanje u medijima 9. Čimbenici pozicioniranja proizvoda na međunarodnom tržištu 10. Inovativnost u funkciji međunarodne konkurentnosti 11. Utjecaj procesa globalizacije na međunarodno poslovanje

Osnove marketinga

1. Marketing plan 2. Proizvod/ Cijena/ Distribucija/Promocija kao element marketing miksa 3. Koncepcija životnog ciklusa proizvoda 4. Upravljanje markom proizvoda 5. Strategije marketinga 6. Oglašavanje 7. Obilježja marketinga u trgovini 8. Gerila marketing 9. Event marketing 10. Agencije za oglašavanje 11. Etika u oglašavanju

75

Mentor: dr. sc. Zoran Najdanović, predavač ORGANIZACIJA PODUZEĆA 1. Odgovornost menadžmenta u poslovanju 2. Fleksibilnost kao komparativna prednost u poslovanju 3. Poslovanje obrtnika u RH 4. Prednosti i nedostaci u poslovanju trgovačkih društava u RH 5. Slabosti zakonske regulative u poslovanju poduzeća OSNOVE PODUZETNIŠTVA 1. Nelojalna konkurencija u poduzetništvu 2. Uloga države u razvoju malog poduzetništva 3. Mali poduzetnik vs veliki poduzetnik 4. Problemi u samozapošljavanju poduzetnika 5. Pristup financijskim tržištima za male poduzetnike MENADŽMENT 1. Upravljanje kriznog menadžmenta 2. Uloga istraživanja tržišta u funkcijama menadžmenta 3. Menadžment u malim poduzećima 4. Važnost upravljanja ljudskim resursima u poduzeću 5. Vođenje kao osobina menadžera 6. Stvaranje brand-a u turizmu: primjer Dubrovnika Sumentor: mr.sc. Neven Šipić, asistent Osnove poduzetništva

1. Žene u poduzetništvu 2. Kultura i poduzetništvo 3. Značaj poduzetništva u razvojnoj strategiji hrvatskog turizma 4. Institucionalni uvjeti za razvoj poduzetništva u Republici Hrvatskoj 5. Društvena odgovornost poduzetnika

Marketinško upravljanje

1. Usmjerenje politike cijena poduzeća « X» 2. Mogućnosti primjene marketing koncepcije u javnim poduzećima na primjeru

poduzeća «X» 3. Planiranje i kombiniranje marketinškog miksa na primjeru poduzeća «X» 4. Marketing odnosa s kupcima i segmenti kupaca na primjeru poduzeća «X» 5. Marketinško planiranje na primjeru poduzeća «X»

Sumentor: Goran Luburić, mag. oec., asistent Osnove ekonomije

1. Uloga međunarodnih ekonomskih institucija u procesu globalizacije 2. Utjecaj ekonomskih kriza na proces globalizacije

76

Poslovne financije 1. Povijesni razvoj tržišta kapitala 2. Institucionalni investitori u Hrvatskoj

Poslovni marketing

1. Oglašavanje u B2B marketingu 2. Proces izvedbe promotivnih kampanja u B2B marketingu

3. Marketing duhanske industrije u RH 4. ULOGA SPORTSKOG MARKETINGA U B2B MARKETINGU NA tržištu RH

Izravni marketing 1. Uloga izravnog marketinga na tržištu luksuznih proizvoda 2. Značaj povratne veze u izravnom marketingu

Politika proizvoda i dizajn 1. Marketinške strategije u dizajniranju percepcije proizvoda 2. Utjecaj redizajna proizvoda na njegov životni ciklus

Mentor: prof.dr.sc. Marinko Jurčević, profesor visoke škole Marketing usluga 1. Primjena koncepcije marketinga usluga na primjeru iz prakse Vještine pregovaranja 1. Pregovaranje na primjeru iz prakse Istraživanje tržišta i javnog mijenja 1. Primjena istraživanja tržišta na primjeru iz prakse Mentor: doc.dr.sc. Mirko Bilandžić, Business Intelligence

1. Business intelligence kao instrument strateškog menadžmenta: case studies 2. Business intelligence kao instrument korporativnog upravljanja 3. Business intelligence i konkurentnost: country studies 4. Uloga poslovnih informacija u poslovanju u Europskoj uniji 5. Business intelligence kao faktor stjecanja poslovne izvrsnosti 6. Poslovne informacije i lobiranje: country/case studies 7. Uloga poslovnih informacija u gospodarskoj diplomaciji 8. Gospodarska diplomacija u Europskoj uniji: komparativna analiza 9. Etičke dimenzije poslovnih informacija 10. Business intelligence u hrvatskom gospodarstvu

Mentor: mr. sc. Marina Hodak, predavač Istraživanje tržišta i javnog mijenja 1. Uloga istraživanja tržišta u donošenju poslovnih odluka

77

2. Istraživanje tržišta za potrebe razvoja proizvoda (novog proizvoda ) 3. Istraživanje tržišta u funkciji upravljanja zadovoljstvom klijenata Mentor: Predrag Čudina, prof., predavač Poslovno planiranje

1. Poslovni plan edukacijskog programa osoba s invaliditetom 2. Poslovni plan proizvodnje i distribucije brze hrane 3. Poslovni plan marketinške agencije 4. Poslovni plan stručnog časopisa 5. Poslovni plan turističke destinacije

Poslovno računovodstvo

1. Analiza računovodstva troškova u malom poduzeću 2. Računovodstveni pokazatelji likvidnosti 3. Načela tumačenja glavnih računovodstvenih dokumenata

Vođenje skupova i sastanaka

1. Organizacija poslovnog sajma 2. Organizacija stručnog kongresa 3. Priprema sajamskog nastupa

ODJEL KOMUNIKACIJA Mentor: Prof. dr. sc. Goran Popović, profesor visoke škole Komunikologija

1. Djeca kao komunikatori 2. Komunikacija fotografijom 3. Grafiti kao sredstvo komunikacije 4. Neverbalna komunikacija – granice i mogućnosti 5. Interpersonalna komunikacija 6. Intrapersonalna komunikacija

Tisak

1. Društvena uloga medija 2. Odgovornost novinara prema publici u tiskanim medijima 3. Komparativni pregled tiska u Hrvatskoj i u EU 4. Cenzura u Hrvatskoj 5. Etika u tisku 6. Specifičnosti izražavanja u tisku

Menadžment komunikacija

1. Javni mediji – privilegij ili potreba? 2. Menadžment u medijima 3. Komuniciranje i menadžment u organizaciji

78

Mentor: Mr. sc. Zdeslav Milas, predavač Odnosi s javnošću:

1. Funkcija odnosa s javnošću u velikim poduzećima 2. Javni poslovi i lobiranje multinacionalnih korporacija 3. Integrirana komunikacija u proizvodnoj industriji na primjeru [studij slučaj] 4. Uloga odnosa s javnošću u bankarskom sektoru 5. Odnosi s javnošću sportskih klubova na primjeru KHL Medveščak

Suvremene poslovne komunikacije:

1. Pregovori i lobiranje u poslovnoj komunikaciji 2. Etičke norme i dvojbe u poslovnom komuniciranju 3. Aspekti interkulturalne komunikacije u multinacionalnim korporacijama

Političko komuniciranje:

1. Komunikacijski kanali i instrumenti terorističkih organizacija 2. Komparativna analiza izbornih kampanja HDZ-a i SDP-a za Hrvatski sabor 1999. – 2011. 3. Analiza izborne kampanje HSS-a za Hrvatski sabor 2011. 4. Predsjednička predkampanja u SAD-u 2012. na primjeru Republikanske stranke 5. Analiza predsjedničke izborne kampanje u Francuskoj 2012. 6. Javni nastup u političkoj komunikaciji

Krizno komuniciranje:

1. Interno krizno komuniciranje i komunikacija u promjenama 2. Analiza kriznog komuniciranja na primjeru [studij slučaj organizacije] 3. Krizne strategije kao odgovor na krizu

Sumentor: Ivana Greguric, mag.pol., predavač Odnosi s medijima:

1. Uloga i značaj press konferencije u odnosima sa medijima 2. Medijski nastup i vještine komuniciranja u odnosima s medijima 3. Uloga glasnogovornika u odnosima s novinarima 4. Javni nastup i govor pred publikom

Medijska komunikacija:

1. Online novinarstvo 2. Struktura i funkcija televizijskog izražavanja 3. Uloga društvenih mreža u oblikovanju javnog mnijenja

Poslovna i komunikacijska etika:

1. Društvena odgovornost u korporativnom djelovanju 2. Etičke dileme u poslovnom odlučivanju 3. Mobbing kao socijalno etički problem aktualne poslovne etike 4. Primjena etičkog kodeksa na primjeru [studij slučaj organizacije] 5. Korupcija kao kršenje moralnih normi

79

Sumentor: Tanja Grmuša, mag.comm., mag. croat., asistentica Komunikologija

1. Psihološka i sociološka istraživanja u komunikologiji 2. Neverbalna komunikacija u različitim kontekstima 3. Interkulturna komunikacija 4. Djeca i mediji – Utjecaj oglašivačke industrije na djecu 5. Djeca i mediji – Komunikacija na društvenoj mreži Facebook kod maloljetnika 6. Komuniciranje i novi mediji 7. Komuniciranje simbolima 8. Komunikolozi i njihova djela 9. Komunikacija među različitim skupinama u društvu 10. Komunikacija i umjetnost 11. Komunikacija, mediji i društvo 12. Neverbalna komunikacija i govor tijela 13. Uloga medija u kreiranju teorija zavjera

Tisak

1. Vjerodostojnost tiskanih medija 2. Profesija novinar u Hrvatskoj i u svijetu 3. Budućnost tiskanih medija u kontekstu pojave novih medija 4. Utjecaj politike na medije i društvo 5. Utjecaj medija na marginalizirane skupine u društvu 6. Prikaz kulturnih događaja i institucija u medijima 7. Fenomen tabloidizacije u hrvatskim medijima

Menadžment komunikacija

1. Učinkovitost menadžmenta u medijima 2. Komercijalni mediji u utrci za profitom

Suvremene poslovne komunikacije

1. Interna poslovna komunikacija ( studij slučaj organizacije ) 2. Uloga administrativnog funkcionalnog stila u suvremenoj poslovnoj komunikaciji

Mentor: prof.dr.sc. Luka Brkić, redoviti profesor

Suvremeni ekonomski, politički i medijski procesi 3. Uloga MMF-a u tranzicijskom procesu 4. Institucije EU i položaj Hrvatske 5. Globalizacija i njene kontroverze 6. Procesi formiranja EU-a

Mentor: dr. sc. Oliver Hip, viši predavač

Informatika u poslovanju 1. Oglašavanje putem Interneta 2. Internet bankarstvo 3. Mobilno bankarstvo 4. Mobilno poslovanje u 21. stoljeću 5. Primjena barkoda u 21. stoljeću

80

6. Internet kao sredstvo oglašavanja 7. Dizajn i izgled Web stranica hrvatskih turističkih zajednica 8. Mobilno trgovanje i plaćanje putem Interneta 9. Dizajn i izgled Web stranica tvrtke „X“

Informatički sustavi i baze podataka 1. Učinkovite Web stranice 2. Operacijski sustavi i zdravstveni rizici mobilnih telefona 3. Operacijski sustavi mobilnih telefona 4. Pametne kartice

Sumentor: Ivo Lovrić, prof. Hrvatska i svijet

1. Kulturna diplomacija Hrvatske

Mentor: Siniša Kovačić, dipl.nov, predavač Vizualne komunikacije

1. Neverbalna komunikacija – znaci , govor i pismo 2. Vizualna komunikacija i medijski trening 3. Vizualna komunikacija na TV 4. Vizualna komunikacija u poslovnom svijetu 5. Analiza odijevanja žena i muškaraca – stilovi 6. Lice – značenje trokuta 7. Neverbalna komunikacija političara 8. Neverbalna komunikacija sportaša 9. Neverbalna komunikacija voditelja/ica Informativnog programa televizija u JI Europi 10. Od kulture do kulture – neverbalna komunikacija 11. Neverbalna komunikacija 12. Neverbalna komunikacija – mentalne (kognitivne) mape

Agencijsko novinarstvo

1. Povijest nastanka agencijskog novinarstva 2. Agencijsko novinarstvo – analiza vijesti 3. Agencijsko novinarstvo – desk 4. Agencijsko novinarstvo – analiza odnosa s medijima 5. Internetski portali i agencijsko novinarstvo – brzina ili točnost 6. Utjecaj novih tehnologija na rad u agencijama 7. Odnos PR agencija i novinskih agencija 8. Povijest svjetskih novinskih agencija – Reuters, AP i BBC 9. HINA – jučer, danas, sutra 10. Hrvatske novinske agencije 11. Analiza vijesti

81

Sumentor: Senka Zavišić mag. hist. et phil., asistent Sociologija komunikacija i marketinga

1. Mediji i marketing suvremenog društva Korporacijska kultura

1. Vrednovanje radnog učinka i sustavi nagrađivanja 2. Organizacijska kultura Kontrolnog biroa 3. Važnost interne komunikacije u organizaciji

Komunikator u suvremenom svijetu

1. Priprema za javni nastup 2. Međukulturalna komunikacija 3. Komunikacija putem društvenih mreža 4. Učinkovito komuniciranje

Predsjedavajući Stručnog vijeća

Visoke poslovne škole Zagreb

Prof.dr.sc. Goran Popović, v.d.

82