Upload
jovan-soldatovic
View
42
Download
4
Embed Size (px)
DESCRIPTION
KOLOKVIJUM
Metodika nastave informatikeUvod
Specifičnost informatike kao nastavnog predmeta:– počinje se izučavati u školama tek od 70-ih godina 20. veka– nastavni ciljevi i zadaci se često menjaju i dopunjuju jer moraju pratiti brz razvoj informacione i komunikacione tehnologije (IKT)– zastarevanje sadržaja puno veće nego u nekim drugim naučnim područjima, npr.
Matematici
• Potreba za određivanjem temeljnih znanja - osnovna informatička znanja i veštine koje treba da poseduje "informatički pismena" osoba:
– poznavanje računarske konfiguracije i osnova korišćenja OS– primena programa za obradu teksta– primena programa za tabelarne proračune– primena programa za izradu prezentacija pomoću racunara– poznavanje osnova programiranja– poznavanje Interneta i njegovih servisa, a posebno komuniciranje elektronskom poštom i korišćenje World Wide Web-a– pretraživanje WWW uz pomoć web pretraživača– objavljivanje sadržaja kreiranjem HTML prezentacija ....
1. Dodatna znanja potrebna studentima koji se školuju za buduće nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama su:
- znanja o ICT u obrazovanju i o metodologiji korišćenja ovih tehnologija u nastavi- primena ICT u obrazovanju i kao dopune klasičnom obrazovanju i za obrazovanje na daljinu- upotreba računara u nastavi i korišćenje obrazovnih paketa kao nastavnih pomagala- definicija, prednosti, nedostaci, oblici, tehnologija i metode rada učenja i obrazovanja na daljinu- testiranje i ispitivanje pomoću računara-korišćenje alata za sinhronu i asinhronu komunikaciju u obrazovanju2. • studenti - budući nastavnici informatike:
- osnove korišćenja autorskih alata za razvoj multimedijskih prezentacija - izrada jednostavnijih obrazovnih hipermedijskih aplikacija (courseware-a)
1
PEDAGOGIJA – DIDAKTIKA – METODIKA
Slika 1.
Didaktika (1)
Didaktika je posebna pedagoška naučna disciplina koja proučava celokupnost nastave i obrazovanja.
Područje didaktičkih istraživanja obuhvata zakonitosti, ciljeve, zadatke, sadržaje, načela, pravila, činioce, tokove, oblike, metode, sredstva i ostale elemente prakse i naučne teorije obrazovanja u nastavi, van nastave, kao i (samo) obrazovanje mladih i odraslih izvan škole.
Metodika je „primenjena“ didaktika. U korenu reči didaktika je grčki pojam didaskein (poučavati) i didasko (poučavan). Pošto ulazimo u eru permanentnog učenja, za život će biti pripremljen onaj ko nauči
učiti. Didaktika bi, prema tome, morala ići od poučavanja ka učenju. Kod nas, didaktika se još uvek smatra vodećom pedagoškom disciplinom.
Definicije naših didaktičara (2)
Jovan Đorđević:→ Didaktika proučava suštinske probleme obrazovanja i vaspitanja putem nastave i učenja
Milan Bakovljev:→ Didaktika ja nauka o opštim zakonitostima nastave
Koletić , Šilik:→Teorija obrazovanja i nastave
Vladimir Poljak:→ Disciplina koja se bavi zakonitostima u obrazovanju
Tihomir Prodanović:→ Proučavanje opštih zakonitosti i kategorija vaspitnoobrazovnog rada u nastavi
Milan Janjušević:→Grana pedagogije koja se bavi opštim problemima cjelokupne nastave
Nedostatak pojedinih shvatanja: strogo razdvajaju nastavu i učenje.
2
Didaktika (3)
U romanskim i anglosaksonskim zemljama umesto pojma didaktika upotrebljavaju se pojmovi: tehnologija instrukcija, modelovanje procesa učenja, kurikulum, teorija i problemi poučavanja, nastavne metode i tehnike i slično.
Didaktika i metodika informatičkog obrazovanja proučavaju isto područje ali na različitim nivoima opštosti. Metodika informatičkog obrazovanja konkretizuje didaktičke zakonitosti na specifične informatičke sadržaje i ovde su ove dve discipline u komplementarnom odnosu.
Po institucialnom kriterijumu razlikujemo:
a) osnovnoškolsku, b) srednjoškolsku ic) visokoškolsku didaktiku.
Didaktika (4)
Predmet didaktike je jedinstvo nastave i učenja. Učenje može biti i izvan nastave (pojedinac može učiti i izvan školskog sistema ), ali
nastave bez učenja NEMA. Didaktika je pedagoška disciplina koja proučava opšte probleme i zakonitosti
nastave i učenja u njihovom dijalektičkom jedinstvu. Didaktika treba da odgovori na pitanja:
1. ZAŠTO SE UČI ( CILJ I ZADACI)2. ŠTA SE UČI (NASTAVNI SADRŽAJI)3. KAKO SE UČI (NASTAVNE METODE, POSTUPCI, NAČINI UČENJA) 4. ČIME SE UČI ( NASTAVNA SREDSTVA I MEDIJI )
Metodika – definicija
Metodika je posebna naučna pedagoška disciplina koja proučava zakonitosti procesa poučavanja, učenja, samoučenja i stvaralaštva u okviru nastavnih predmeta, nastavnih sistema ili savremenih pedagoških procesa (učenje, vaspitanje, obrazovanje).
Pojam metodike informatičkog obrazovanja
Savremenija disciplina Metodika informatičkog obrazovanja se definiše kao posebna pedagoška disciplina koja
proučava zakonitosti procesa poučavanja, učenja, samoučenja i stvaralaštva u okviru nastavnog predmeta informatika, ali i u okviru vannastavnog i vanškolskog učenja informatičkih sadržaja.
3
Metodika informatičkog obrazovanja je izuzetno kompleksna naučna disciplina , jer sama informatika u svojoj osnovi ima znanja iz mnogih nauka, a specifičnost njene metodike je u njenom odnosu i relacijama sa kibernetikom, pedagogijom, didaktikom, psihologijom, računarstvom i samom informatikom.
Metodika informatičkog obrazovanja proučava zakonitosti procesa obrazovanja na specifičnim informatičkim sadržajima.
Metodika informatičkog obrazovanja naučna discilpina
Precizno definisan predmet proučavanja koji je razgraničen sa predmetom proučavanja srodnih i graničnih disciplina
Razvijenu specifičnu metodologiju istraživanja u području proučavanja Konkretni kriterijumi:
• Održani naučni skupovi o problemima koji su predmet proučavanja,• Objavljene naučne monografije o pojedinim problemima te discipline• Kvantitet i kvalitet naučnih radova objavljenih u naučnim časopisima• Objavljeni udžbenici iz te discipline, ...
Analiza relevantne literature je pokazala da metodika informatičkog obrazovanja u osnovi ispunjava navedene kriterijume.
METODIKA - "PRIMENJENA DIDAKTIKA“
Primena didaktičkih nacela, zakonitosti, metoda,... u pojedinom nastavnom predmetu ili podrucju
Prakticna disciplina U prvom planu ima konkretan nastavni sadržaj iz konkretnog nastavnog predmeta koji
učenici treba da usvoje kao znanje ili veštinu Metode, oblici i nastavna sredstva specifični za pojedine nastavne predmete => metodike
pojedinih nastavnih predmeta, pa i celina unutar predmeta Metodike se izvode iz međuodnosa više naučnih disciplina:
– psihologije (učenik sa svojim karakteristikama)– matičnog predmeta (nastavni sadržaji)– pedagogije (kako se učeniku prenose nastavni sadržaji)– sociologija, etika, logika, ...
Sličnost didaktike i metodike: bave se nastavom, sadržajem obrazovanja, strukturom nastavnog procesa, nastavnim metodama, organizacijom nastave, ...
Informatika je izborni predmet u osnovnim školama, te ne postoje propisani i standardni planovi i programi
4
zastupljena s 2 časa nastave dnevno (70 godišnje) srednje škole – informatika je zastupljena kao redovni predmet u svim srednjim
školama, ali s različitom satnicom
Pretpostavka za uspešnog učitelja (profesora, nastavnika):
Sklonost prema učiteljskom pozivu, poznavanje struke i osposobljenost u metodičkoj praksi i teoriji.
Didaktičke metode u informatičkom obrazovanju
Metoda usmenog izlaganja
Primenjuje se od prvih oblika vaspitanja pa do danas. Suštinu ove metode određuje postupak monološkog (nastavnikovog) izlaganj objašnjavanj
i tumačenja određenih sadržaja Nastavnik je osnovni ili dominantni subjekt obrazovnog procesa Postoji didaktičko opravdanje da se ova metoda povremeno primenjuje i u oblasti
informatičkog obrazovanja (pre svega za sticanje znanja koja imaju teorijski karakter, o kojima učenici nemaju potrebna predznanja i iskustva).
Metodičke varijante Metode usmenog izlaganja u informatičkom obrazovanju:
teorijsko predavanje predavanje uz upotrebu računara i drugih savremenih sredstava predavanje kombinovano sa razgovorom usmeno opisivanje i objašnjavanje
Metoda razgovora
Metoda razgovora pripada verbalnim metodama Suštinu ove metode čine različite varijante razgovora nastavnika i učenika u procesu
sticanja znanja, veština i navika Najčešća primena ove metode podrazumeva postavljanje pitanja i traganje za adekvatnim
odgovorima. Ova metoda se koristi i u širem značenju – raspravi učenika i nastavnika koja uvek ne
mora imati pitanje. U istorijskom razvoju ove metode uočavaju se tri modaliteta:
1. sokratovski (majeutički) razgovor (navođenje sagovornika da sam otkrije suštinu),
2. katehetički razgovor (razgovor po unapred pripremljenim pitanjima) i 3. heuristički razgovor (nastavnik pomoću razvojnih pitanja podstiče učenike da
samostalno zaključuju).
5
Metode savremene informatičke nastave
U savremenoj informatičkoj nastavi i obrazovanju najčešće se primenjuju metodički modaliteti poznati pod nazivom razvojni i slobodni razgovor.
U obe varijante ovog razgovora relevantan didaktički problem je izbor i formulisanje pitanja za razgovor.
Moguće je primenjivati sledeće oblike pitanja:
a) jednostavna ili jednoznačna pitanja (najodređenija i počinju rečima: gde, koji, koliko, čime,..; koriste se prilikom ponavljanja i utvrđivanja gradiva),
b) višeznačna pitanja (precizna, neodređena, nejasna. Npr. Šta se dešava promenom rečnog korita?)
c) alternativna ili disjunktivna pitanja (traži se izbor između dve alternative, sadrže veznik « ili « )
d) retorička pitanja (postavlja nastavnik i na njih sam odgovara, čime pojačava interesovanje učenika)
e) višestruka ili složena pitanja (sadrže u sebi više pitanja). Pitanja u nastavi imaju više didaktičkih funkcija:
- usmeravanje misaone aktivnosti učenika,- zadržavanje na bitnom,- podsticanje samostalnosti učenika i- proveravanje uspešnosti u usvajanju sadržaja
Metoda rada na tekstu (1)
Metoda rada na tekstu predstavlja postupke sticanja znanja na osnovu čitanja unapred pripremljenih tekstova.
Osnovni uslov za primenu ove metode jeste tekst koji se može preuzeti iz udžbenika, priručnika, enciklopedija, radnih sveski i druge literature.
Pored navedenih izvora u informatičkom obrazovanju moguće je koristiti i tekstove smeštene u memoriji kompjutera, fleš memorijama ili drugim tehničkim rešenjima.
Metoda čitanja koristi se više u jeziku i društvenim naukama Primenom metode rada na tekstu može se vežbati:
a) tehnika i logika čitanjab) obrada novih programskih sadržajac) čitanje radi pamćenja sadržajad) rad na tekstu kao postupak podsticanja i razvijanja kritičkog mišljenja i
stvaralaštva
6
PREDNOSTI :
usvajanje znanja veće preciznosti i preglednosti mogućnost češćeg ponavljanja istih sadržaja bogaćenje rečnika i izgrađivanje književnog stila sticanje navika druženja sa knjigom, negovanje čitalačke kulture
NEDOSTACI:
ne služe se učenici koji nisu savladali veštinu čitanja teže se prilagoditi interesovanjima i predznanjima i sposobnostima učenika traži veći mentalni napor i koncetraciju učenika.
Još neke “specifi č ne” didaktičke metode u informatičkom obrazovanju
Metoda pisanih radova Metoda ilustracije i demonstracije Metoda laboratorijskih i praktičnih radova Metodičari informatičkog obrazovanja (V. Sotirović) pokušavaju teorijski osmisliti i
praktično proveriti i neke specifične nastavne metode za informatičko obrazovanje:
a) projektna metodab) metoda referatac) metoda “korak po korak” (Step by step)
Monometodizam Polimetodizam
INFORMATIČKO OBRAZOVANJE I SAVREMENI NASTAVNI SISTEMI
Nastavni sistemi
Nastavni sistem je celovito oblikovan i strukturisan nastavni proces. Svaki nastavni sistem označava skup elemenata koji su međusobno povezani i
predstavljaju funkcionalnu celinu. Nastavni sistem čine najmanje 3 elementa:
1. učenik2. nastavnik3. nastavni sadržaj
7
N
U
S
8
Grafički prikaz klasičnog didaktičkog trougla
U – učenikN – nastavnik
S – nastavni sadržaj
SAVREMENI DIDAKTIČKI SISTEMI
HEURISTIČKA NASTAVA PROGRAMIRANA NASTAVA PROBLEMSKA NASTAVA
HEURISTIČKA NASTAVA
Uvod
Termin heuristika je grčkog porekla i znači pronalaziti. Poznato je ono čuveno Arhimedovo eureka (pronašao sam) kada je otkrio glavni zakon
hidrostatike. Heurističko – ono što je pronalazačko, što vodi otkrićima Heuristika je nauka koja izučava zakonomernosti i metodiku procesa traženja i nalaženja
takvog rešenja nekog zadatka pri čemu se na minimum svodi ono što je suvišno i skraćuje vreme za rešavanje u poređenju sa drugim poznatim metodama u istraživačkoj delatnosti.
Karakteristike heurističke nastave (1)
Osnovno obeležje: Nastavnik misaono vodi učenika od početka do kraja nastavnog procesa, sve do shvatanja određenih sadržaja (tj. do heuretike).
Pod shvatanjem podrazumevamo sticanje jasnog uvida u strukturu nastavnog sadržaja, tj. uočavanje i razumevanje funkcionalnih veza i odnosa između strukturalnih elemenata gradiva.
Shvatanje učenika je najbolji pokazatelj da li je nastavnik uspeo da ostvari osnovni cilj heuristike.
Gradivo usvojeno s razumevanjem ima obeležje operativnosti, primenljivosti, funkcionalnosti.
Da bi učenike doveo do shvatanja, nastavnik mora utvrditi logičku strukturu gradiva, pošto ona određuje redosled obrade nastavnih sadržaja, odnosno ukazuje na put kojim će misaono voditi učenike.
To je ozbiljan zadatak koji zahteva dobru i solidnu pripremu nastavnika za izvođenje svake pojedine etape nastavnog procesa.
U heurističkoj nastavi moguća je dvosmerna komunikacija između nastavnika i učenika.
9
Slika 3. Grafički prikaz odnosa između činilaca nastave u heuristici
Nastavnik se obraća učenicima da bi ih poučio, ali se i oni mogu obraćati nastavniku ukoliko im nešto nije jasno, ili kada im nedostaje neki podatak da bi bolje shvatili gradivo.
Međutim, oni nemaju mogućnost za direktnu komunikaciju sa nastavnim sadržajem, pošto ga usvajaju uz pomoć nastavnika.
To uslovljava niži stepen njihove samostalnosti u sticanju znanja i razvijanju sposobnosti.
Nedostatak heurističke nastave
Teško je misaono voditi sve učenike u odeljenju do shvatanja (heuretike) Nastavnik ne može neposredno da komunicira sa svim učenicima kako bi utvrdio da li
ga misaono slede Slabo osamostaljenje učenika - dominira poučavanje, vođenje, upravljanje nastavnika
PROGRAMIRANA NASTAVA
Uvod
Nastanak programirane nastave vezuje se za otkriće mašine za učenje, koju je dvadesetih godina prošlog veka konstruisao psiholog S. Presi.
Američki psiholog B. Skiner uveo je sredinom pedesetih godina u nastavnu praksu linearne programe.
Nekoliko godina kasnije N. Krauder stvorio model razgranatog programa. Konstruisane su i mašine za učenje zasnovane na teorijskim postavkama ovih autora. Ipak, u većini zemalja sveta preovladala je programirana nastava zasnovana na
kompletnim programima.
Definicija
Programirana nastava je didaktički sistem zasnovan na koncepciji kratkih koraka dobijenih raščlanjavanjem nastavnog gradiva na male delove (članke).
Učenici usvajaju gradivo samostalno i postupno , idući sopstvenim tempom, korak po korak.
Pri tome permanentno proveravaju stepen usvojenosti nastavnih sadržaja pomoću povratnih informacija.
Osnovni pojmovi programirane nastave
10
Program (software) je logički urađen i didaktički oblikovan skup nastavnih sadržaja koje učenici izučavaju u procesu samostalnog sticanja novih znanja i razvijanja sposobnosti.
Program može biti:
• potpun (obuhvata kompletno gradivo nastavnog predmeta)• delimičan (obuhvata deo nastavnih sadržaja)• Program se sastoji iz određenog broja tema (nastavnih sadržaja među kojima
postoji logička veza).• Temu čini više sekvenci.• Svaka sekvenca se sastoji iz određenog broja članaka.
Etape nastavnog procesa u programiranoj nastavi
Pripremanje učenika za obradu novog gradiva (klasičan način; češće programeri u uvodnom delu materijala učenicima daju uputstva za samostalan rad)
Obrada novog gradiva – samostalno izučavanje članaka, kao osnovnih delova programirane sekvence.
Od kvaliteta njihovog didaktičko-metodičkog oblikovanja zavisi uspeh u primeni programirane nastave u praksi .
Izrada programiranog materijala je složen i delikatan zadatak u kome treba da učestvuje tim stručnjaka (predmetni nastavnici, pedagog, psiholog, programer, kibernetičar)
Članak – najmanja jedinica znanja
Svaki članak se sastoji od sledećih delova:• Informacija – mora biti tako dimenzionirana da je svaki učenik u odeljenju može
samostalno usvojiti. Može se izraziti • direktno, ili • indirektno
• zadatak• povratna informacija
PROBLEMSKA NASTAVA
Uvod
Sve dinamičniji način života u uslovima naučno-tehnološke revolucije stavlja savremenog čoveka u brojne problemske situacije.
11
Pre četrdesetak godina pedagozi zaključili da je neophodno stvoriti didaktički sistem koji će osposobljavati mladu generaciju za uočavanje, formulisanje i rešavanje problema s kojima će se sretati u svakodnevnom životu i radu.
Problemska nastava nastala je u SAD šezdesetih godina, a kasnije se proširila i u ostale zemlje sveta.
Hronološki se javlja posle programirane nastave. Učenje rešavanjem problema, istraživačka metoda, stvaralačka nastava, učenje
otkrivanjem,...
Karakteristike problemske nastave (1)
U problemskoj nastavi probleme rešavaju sami učenici (po potrebi uz pomoć nastavnika). Rešavanje problema možemo definisati kao proces traženja (i nalaženja) rešenja
protivrečnosti između datog i zadatog, poznatog i nepoznatog, eksplicitnog i implicitnog. Uvek se polazi od eksplicitno datog i otkriva ono što je implicitno zadato. U problemskoj nastavi postoji direktna komunikacija između nastavnika i učenika. Nastavnik stvara problemsku situaciju, pomaže u traženju rešenja i proverava postignute
rezultate. Učenici su u direktnom odnosu prema nastavnim sadržajima koje izučavaju tokom
rešavanja problema. Nema direktne komunikacije između nastavnika i sadržaja , što uslovljava težinu ovog
didaktičkog sistema i predstavlja njegov nedostatak. Stoga ga treba primenjivati tek kada se učenici posredstvom lakših sistema osposobe za rešavanje problema.
U problemskoj nastavi učenici samostalno rešavaju probleme koji su u nauci teorijski i praktično odavno rešeni (otkrivaju ono što je već otkriveno).
Problemi se rešavaju snagom mišljenja , što znači da se problemska nastava zasniva na zakonitostima mišljenja.
Tada se razvija kreativno (stvaralačko) mišljenje, jer učenici znanje stiču na kreativan način, idući putem koji su sami odabrali.
Da bi mogli rešavati probleme učenici moraju ovladati čitavim sistemom misaonih operacija. Najvažnije su :
• analiza, sinteza, apstrakcija, konkretizacija, poređenje, uviđanje, dopunjavanje, uopštavanje, specifikacija.
Prilikom rešavanja problema važnu ulogu ima i konstruktivna mašta – učenici snagom svoje imaginacije nastoje da pretpostave rešenje, izraze nove ideje, anticipiraju otkriće itd.
Organizacija problemske nastave
Slika 5. Faze procesa rešavanja problema u nastavi
Formulisanje problema (1)
12
1. U pripremnom delu časa kod učenika treba stvoriti psihološku potrebu za rešavanje problema. Ova etapa se naziva stvaranje problemske situacije . Njen smisao je u tome da učenici osete problem, shvate njegovu unutrašnju protivrečnost, da se u njima javi saznajna radoznalost i motivacija za rešavanje problema. Istraživanja domaćih i stranih autora pokazala su da se u nastavi može identifikovati relativno mali broj tipičnih problemskih situacija.
Svaki nastavni problem može se izraditi u obliku pitanja, ili zadataka. To, međutim, ne znači da su svako pitanje, ili zadatak, problemski, pogotovo ako traže
reproduktivni odgovor. Pitanje ili zadatak mogu se smatrati problemskim ukoliko sadrže protivrečne podatke
koji izazivaju saznajni interes učenika, traže razmišljanje i eksperimentisanje, oslanjanje na prethodna znanja i iskustva i sl.
Prilikom utvrđivanja da li su određeno pitanje ili zadatak problemski ili ne, trebalo bi uzeti u obzir prethodna znanja i psiho-fizičke karakteristike učenika.
Metodika stvaranja problemske situacije je različita:
– nastavnik može sam ukazati učenicima na protivrečnost, a– može organizovati nastavni rad i tako da je oni otkriju.
Veština nastavnika je u tome da pobudi spoznajni interes učenika, da im ukaže na značaj rešavanja problema i razvijanje sopstvene ličnosti i usavršavanje umnih sposobnosti.
Izbor hipoteze (pretpostavke)
Postavljanje hipoteze koja omogućava traganje za prihvatljivim rešenjem problema. Postoji induktivni i deduktivni put u postavljanju hipoteze. Ukoliko nastavnik primeti da mišljenje učenika ide stranputicom (što dovodi u pitanje
rešenje problema), može im pomoći u postavljanju racionalne hipoteze.
Dekompozicija (raščlanjavanje)
Dekompozicija (raščlanjavanje) opšteg problema na manje logičke celine To je svojevrsno algoritmovanje nastavnih sadržaja na nekoliko međusobno
povezanih sastavnih delova (tj. užih problema) . Takvim postupkom učenicima se olakšava rešavanje globalnog problema.
Rešavanje problema
Svaki od užih problema rešava se razmišljanjem, posmatranjem, izvođenjem ogleda i sl.
To je najsloženija i najteža faza problemske nastave koju učenici izvode samostalno (eventualno uz pomoć nastavnika).
U ovoj fazi učenici će:
13
• Samostalno izučavaju gradivo (to nije obično usvajanje znanja već njegovo otkrivanje)
• Ponekad će učenici u izučavanju gradiva ponavljati ranije obrađene sadržaje• Vežbanje
Proveravanje rešenja
Rešenje proverava nastavnik , mada i učenici, pošto završe rad na rešavanju problema (stečena znanja i utvrđene zakonitosti proveravaju u novim situacijama).
Donošenje opšteg zaključka
Posle verifikovanja hipoteze(a) donosi se opšti zaključak kojim se daje odgovor na osnovni problem.
Tim zaključkom obuhvaćena su sva stečena znanja o izučavanoj pojavi, procesu ili supstanci.
Zaključak može biti dat i kao definicija, pravilo, ...
Didaktičko-metodička uputstva za izvođenje problemske nastave (1)
1. Za problemsku obradu nisu pogodni svi nastavni sadržaji, već samo oni u kojima postoji protivrečnost između datog i zadatog, poznatog i nepoznatog.
2. Težina problema mora odgovarati psihofizičkim karakteristikama učenika . To znači da problem ne sme biti pretežak, ali ni suviše lak, tako da se može rešiti bez ikakvih teškoća i napora.
3. Problem bi trebalo da je zasnovan na prethodnim znanjima i iskustvima učenika . Bez toga nije moguće postavljanje hipoteze i aktivno učešće učenika u rešavanju problema. Prethodna znanja moraju se koristiti na nov i kreativan način, a ne stereotipski i šablonski.Postupak za rešavanje problema može biti različit (zavisno od mogućnosti učenika-razvijenog kritičkog, stvaralačkog i apstraktnog mišljenja).
4. Trebalo bi nastojati da učenici sami otkriju veze i odnose između naizgled nepovezanih činjenica i tako trasiraju put rešenju problema.
5. Učenje rešavanjem problema znatno je sporije od tradicionalnog načina rada, naročito u početku. Učinak problemske nastave je veći, učenici bolje i potpunije shvataju suštinu izučavanih pojava i zakonitosti.Stečeno znanje je trajno i operativnije (uspešnije se primenjuje u praksi).
14
6. Nije neophodno da čitav nastavni čas bude posvećen rešavanju problema. Ponekad je preporučljivo da se u okviru tradicionalnog načina rada kod obrade novog gradiva koristi problemski pristup.
7. Rešavanje problema naročito je efikasno u grupnom obliku rada. Međutim, i individualni rad omogućuje visok stepen misaone aktivnosti i samostalnosti učenika .
2. ELEKTRONSKO OBRAZOVANJE
Uvod
Savremeni trendovi u obrazovanju kreću se u pravcu prelaska od "tradicionalnog modela reprodukcije znanja" u model “aktivne izgradnje znanja”, gde su nastavnici i studenti partneri u zajedničkom delovanju na izgradnji baze znanja koju treba usvojiti.
“Life Long Learning” je ono što novo doba nameće samo po sebi, gde je aktivni pojedinac prinuđen da individualno transformiše prikupljene informacije u korisno i upotrebljivo znanje.
Definicija e-obrazovanja
Kompleksan sistem koji podrazumeva i uključuje sledeće elemente:
– Učenje na daljinu (distance learning) i predavanja na daljinu (distance teaching), koji su odvojeni vremenski i prostorno.
– Nastavne materijale koji mogu da budu u raznim formama (štampani materijali, audio, vizuelni...).
– Proces učenja koji može da bude individualan i grupni. – Tutorski rad kombinacijom raznovrsnih formi “face-to-face“ komunikacija korišćenjem
medija.– Interaktivni rad kako bi promovisalo viši nivo učenja i postizanje sinergijsko efekta cele
grupe studenata.
15
e-obrazovanje (1)
Teorija obrazovanja na daljinu se bazira na sedam postulata koji su uslovljeni karakteristikama didaktike :
1. osećanja ličnog odnosa između nastavnika i studenta obezbeđuje zadovoljstvo učenja i dodatnu motivaciju;
2. takva osećanja treba da budu podstaknuta obrazovnim materijalima i dvosmernom komunikacijom;
3. motivacija za učenje je veoma važna za postizanje ciljeva učenja; 4. atmosfera prijateljskog razgovora pogodnija je od osećanja koje se odnosi na postulat 1; 5. komunikacija mora da bude razumljiva; 6. komunikacija se ostvaruje kroz razne vrste medija ; 7. učenje na daljinu zbog svega prethodno navedenog mora da bude dobro organizovano.
Osnovni koncepti standarda e-obrazovanja obuhvataju:
1. dostupnost ( accessibility ) daje autoru kursa mogućnost pristupa obrazovnim sadržajima sa bilo koje lokacije,
2. višestruko korišćenje obrazovnih materijala ( reusability ) –ponovno korišćenje obrazovnih sadržaja u različitim situacijama,
3. interoperabilnost ( interoperability ) – obrazovni sadržaji se mogu isporučivati bez obzira na alate kojim su kreirani, obrazovnu platformu na kojoj se isporučuju,
4. trajnost ( durability ) osigurava korišćenje obrazovnih sadržaja bez potrebe modifikovanja u slučaju nadogradnje i unapređenja sistema.
Model sistema e-obrazovanja
16
Menadžment
Zadaci PrioritetiResursi
- Alokacija- Administracija
Unapređenje nastavnog
procesa
Kontrola- praćenje
- evaluacijaPolitika i
procedure
Dizajniranje nastavnih programa
Distribucija obrazovnih sadržaja Interakcija Okruženje za
učenje
Članova tim za razvoj kurseva:· Specijalista za sadržaj· Instrukcioni projektant · Grafički dizajner· Web programer· Audio/video dizajner· Editor· Menadžer
Media: Tekst, Zvuk, Slika, Video.Tehnologija· Snimana: print /online/,
audio / CD, DVD, tape, online/, video / CD, DVD, tape, online/
· Broadcast: audio - radio, video - televizija/
· Interaktivna: Audio konferencija, video konferencija /Satelit, kabal, rčunar/
· Instruktor/Tutor· Savetnik· Administrativno
osoblje· Bibliotekar· Help desk· Obrazovni centar· Labarotarije· Student· Administratori
· Radno mesto· Kuća· Učionica· Obrazovni centri· Mobilni (wi-fi,
GPRS)
Klasifikacija e - obrazovanja
Hibridno obrazovanje (hybrid learning, blended learning, mix-mode) - kombinacija klasične nastave u učionici i nastave uz pomoć tehnologija (IKT)
’’čisto” e-obrazovanje – oblik nastave pri kojem studenti uče samostalno i online.
Model on-line učenja sa tipovima interakcije
17
STUDENT
NASTAVNIK
ZNANJEINTERFEJS SADRŽAJ
Student sadržaj
Sadržaj sadržaj
Sinhrona ili
asinhrona
Komu
nikaci
ja
poziciono, kolaborativno učenje
ispitivanje
samostalno učenje
Tutoriali
Pretraživanje
Simulacije i igre
Virtuelne laboratorije
e-knjige
struktuirani materijali za učenje
veze, porodica i profesionalna podrška
NASTAVNIK
Nastavnik nastavnik
Razvoj kurseva u e-obrazovanju Uspeh studenata u procesu elektronskog obrazovanja zavisi od kvaliteta kursa, prezentacije
instruktora, interakcije unutar kursa, opreme i tehnologije. Razvoj kurseva u sistemima e-obrazovanja uključuje tri procesa:
analiza sadržaja kursa, kreiranje kursa i probno testiranje kursa.
– Kombinacija on-line i klasičnih časova tokom semestra: „mešano učenje“ - blended learning.
Sistemi za upravljanje procesom učenja-LMS (1)
Domenski nezavisni sistemi fokusirani na edukaciju, odnosno većinom na sadržaj, zbog čega se i koriste u edukaciji zasnovanoj na Web tehnologijama.
Softver koji čini osnovu LMS-a upravlja svim elementima nastave i evidentira sve parametre potrebne za praćenje procesa. Na temelju tih parametara moguće je u svakom trenutku pratiti napredak pojedinog učenika ili grupe, i na kraju edukacijskog procesa pouzdano meriti i analizirati učinak.
Course Management Systems (CMS), Virtual Learning Environments (VLE), Learning Content Management Systems (LCMS)
LMS su namenjeni svim učesnicima procesa učenja – nastavnicima, studentima, administratorima, instrukcionim dizajnerima.
Nastavnici su u mogućnosti da posredstvom LMS-a kreiraju online kurseve. Nastavnicima je omogućeno da u okviru LMS-a definišu i instrukcioni plan kursa kroz
zadavanje aktivnosti studenata i pridruživanje LO (learning object) tim aktivnostima. Ostale funkcionalnosti LMS-a namenjene nastavnicima obuhvataju:
kreiranje testova provere znanja, (automatsko) ocenjivanje, izveštavanje o učinku studenata na testovima,
18
organizovanje kolaborativnih aktivnosti učenja i sl. Za studente, LMS predstavlja komfornu platformu za pristup različitim kursevima, tj.
edukativnim resursima i servisima potrebnim za realizaciju kursa. LMS im omogućuje i interakciju/kolaboraciju sa kolegama posredstvom online diskusionih
foruma, soba za čet i deljenih (virtuelnih) radnih prostora (tzv. shared whiteboards). Administratorima, LMS obezbeđuje servise kao što su kreiranje naloga za studente i
nastavnike, kreiranje i upravljanje grupama studenata različite veličine, slanje obaveštenja i izveštaja studentima i nastavnicima, i sl.
Neke od platformi e-obrazovanja
Moodle Atutor Blackboard Claroline Desire2Learn ANGEL LMS Dokeos eFront OLAT Sakai Project Scholar360 WebCT
Tehnologije e-obrazovanja Internet World Wide Web XML tehnologije i tehnolgije zasnovane na XML-u Multimedijalne tehnologije Računarske tehnologije Sistemi za upravljanje sadržajem Sistemi za elektronsko učenje
3. Programirana nastava
19
Programirana nastava je takva vrsta nastave u kojoj su sadržaji:a) logički struktuirani,b) svedeni na ono što je bitno,c) izdeljeni na manje delove,d) uređeni po složenosti.
Te sadržaje učenik:a) samostalno savlađuje,b) po tempu koji njemu odgovara,c) kontrolišući rezultat i svoje napredovanje stalnom povratnom informacijom.
Zahtevi
Program za programiranu nastavu treba da ispuni tri osnovna zahteva :a) razumljivost – se postiže podrobnim izlaganjem svih bitnih pojmova i činjenica iz
sadržaja predviđenih za nastavni predmet, a zatim raščlanjavanjem celokupnog nastavnog gradiva na logično povezane i lake članke koji se savlađuju postupno po logičnom redu
b) određenost – se ostvaruje algoritamskom strukturom programa koja omogućuje da se obavljanjem predviđenih operacija, po utvrđenom redu, ostvari utvrđeni cilj učenja, da se postepeno savlađuju sve složenije misaone radnje.
c) rezultativnost – se postiže tačnom procenom saznajnih mogućnosti svakog učenika i organizacijom nastavnog procesa prilagođenom svakom učeniku. Svi učenici moraju da postignu pun uspeh.
Osnovni pojmovi u programiranoj nastavi
program tema sekvenca članak (korak, porcija, doza) algoritam
Program
U programiranoj nastavi program ima više kibernetički smisao.
20
U tom programu su:– precizno izložene sve bitne činjenice i pojmovi koje učenici treba da savladaju;– materijal je razložen na međusobno logično povezane i za usvajanje lake male delove koji se
savlađuju jedan za drugim;– delovi su poređani po složenosti;savladanost prethodnog dela je uslov za prelaženje na novi
Tema - Tema je jedna sadržajna logički struktuirana celina iz nastavnog programa (na primer štampači).
Sekvenca - Sekvenca je logički strukturisan deo teme (na primer, laserski štampači).
Članak (korak, porcija, doza) (1)
Članak (korak, porcija, doza) je najmanja jedinica u programiranoj nastavi, a čini je osnovna sadržajno-logička celina koju učenik treba da savlada u procesu rešavanja nekog zadatka.
Savladavanje te najmanje celine je nezaobilazan uslov (korak) da se savlada novi članak i tako redom do konačnog i uspešnog rešenja zadatka.
Članak (korak, doza, porcija) nije jednak u svim etapama nastave.
Talizina ističe da je u početku članak istovetan sa veličinom jedne operacije, a kasnije on se povećava. To znači da osnovni delovi gradiva nisu uvek jednaki. U onim (višim) etapama nastave, koje zahtevaju složenije misaone operacije, veličina članka (koraka) je veća.
Iz samog članka učenicima je jasno šta i kako treba raditi, ali, ponekad, članak može da sadrži i uputstvo za rad.
Članak čine sledeći elementi:
a) uvodna informacija , kojom se učenik obaveštava o novom gradivu i daje mu se orijentaciona osnova za predstojeći zadatak;
b) zadatak (problem) koji treba rešiti;
c) prostor za rešavanje zadatka ;
d) povratna informacija , u stvari rešenje zadatka koje učenik treba da pogleda tek kada sam do kraja uradi zadatak i tako proveri da li je njegovo rešenje tačno (povratna veza, povratna sprega).
Algoritam
21
Algoritam je obrazac, ili precizno uputstvo, sa utvrđenim redosledom operacija koje treba obaviti da bi se zadatak (problem) rešio.
Talizina postavlja zahteve koje algoritam treba da ispuni:
određenost (tekuća faza procesa određuje narednu);
masovnost (mogućnost da se algoritam primeni u rešavanju svih zadataka istog tipa);
rezultativnost (izvršavanje zadataka predviđenih algoritmom mora da vodi tačnom rešenju zadatka).
Primena algoritma omogućuje da se pojednostavi obrazovni proces, a učenicima olakša rešavanje zadataka istog tipa, jer imaju unapred trasiran put.
Na primeni algoritma posebno insistiraju pripadnici moskovske psihološke škole.
Vrste programa za programiranu nastavu
linearni
razgranati
kombinovani
Linearni program (1)
B. F. Skiner, tvorac linearnog programa, polazeći od principa “korak po korak” poređao je članke pravolinijski.
Svi učenici rešavaju iste zadatke postavljenim redom i svojim ritmom, zavisno od predznanja i saznajnih mogućnosti.
Zadatke rešavaju samostalno i ne biraju odgovore jer oni nisu ponuđeni.
Tačnost dobijenog rezultata mogu da provere jer je u programu dato rešenje.
Linearni programi omogućavaju svakom učeniku da zadatke radi svojim tempom, što je dobro, ali je loše što je u njima gradivo dato suviše usitnjeno, što zahtevaju rešavanje svih “koraka”, i što obavezuju učenike da se kreću pravolinijski.
Učenici nemaju mogućnost da traže dodatne informacije koje nisu uključene u zadatak, iako su nekim učenicima potrebne da bi došli do rešenja.
To sprečava one koji te informacije ne znaju da nastave rad.
22
Linearni program individualizuje ritam savlađivanja nastavnog gradiva, ali ne uvažava razlike u sposobnostima.
Individualizovan je samo tempo rada.
Razgranati program (1)
N. Krauder je tvorac razgranatog programa.
Razgranati program otklanja slabosti pravolinijskog programa.
U njemu su članci poređani i pravolinijski, ali tako da idu skokovito (na primer, 1 pa 4) i bočno u kojima su dati članci koji se naslanjaju na najbliži pravolinijski.
U ovom programu, uz svaki zadatak, dato je više odgovora, a učenik bira onaj koji smatra tačnim.
Prednost razgranatog programa je što omogućuje učeniku da neke zadatke – članke koje zna “preskoči”, a onoga koji ne zna neki članak upućuje na dodatnu informaciju u “bočnom” članku.
Učenici koji više znaju kreću se pravolinijski, a oni čija su znanja i sposobnosti manji idu “cik-cak” linijom.
Razgranati program omogućuje ne samo individualizaciju tempa učenja nego i diferencijaciju nastavnih sadržaja i postupaka.
Slabost mu je, u odnosu na linearni, što neke učenike misaono manje aktivira pošto oni ne rešavaju zadatke nego biraju jedno rešenje od više ponuđenih (postoji mogućnost da ga slučajno pogode).
Kombinovani program (1)
Modifikovani linearni program
Kombinovani program je spoj linearnog i razgranatog, a svrha mu je da odstrani slabosti u ujedini prednosti jednog i drugog.
U ovom programu se potpunije daju nastavni sadržaji.
23
Nekoliko jedinica se priređuje linearno, a posle toga učenici mogu da biraju između dve mogućnosti:
a) da prate izvesna objašnjenja, dodatne podatke i informacije, ili
b) da nastave linearno učenje ili prihvate nove zadatke
Ovaj program je koncipiran tako da bolji učenici preskaču članke u kojima se ne daju nove informacije, već se samo proverava i utvrđuje ranije obrađeno gradivo.
Ovaj program je koncipiran tako da bolji učenici preskaču članke u kojima se ne daju nove informacije, već se samo proverava i utvrđuje ranije obrađeno gradivo.
Takvim pristupom omogućeno je slabijim učenicima da temeljnije utvrde pređeno gradivo, a da se pri tome bolji ne opterećuju nepotrebnim poslom.
Program u slikama (1) (specifičan oblik programirane nastave)
U ovom programu se pretežno koriste fotosi i crteži, ali se u prikazivanju, objašnjenjima i razradi sadržaja mogu koristiti i drugi vizuelni materijali: skice, tabele, grafikoni, šeme itd.
Cilj je da se svaki članak slikovno prikaže tako da sledeća slika potpuno i logički razvija ono što je prikazano prethodnom.
Nizom slika moguće je očigledno prikazati neki događaj, pojavu, proces.
Nastavnik za određenu temu treba da pripremi i izabere odgovarajuće fotose i drugi očigledni materijal kojim će pokriti i najbolje obraditi planirane sadržaje.
24
Obrada neke teme prema programu u slikama realizuje se u tri etape:
a) Najava teme koja može započeti kratkom informacijom što se ilustruje odgovarajućom slikom;
b) Učenici pažljivo posmatraju sliku, nastoje da proniknu u sadržaj koji ona “nosi”;
c) Učenici saopštavaju zapažanja i zaključke do kojih su došli posmatranjem.
Prednosti programirane nastave
Individualizovano učenje i samostalan rad tako da svako napreduje onim tempom koji je u skladu sa njegovim sposobnostima i zalaganjem.
Stalna kontrola i otklanjanje slabosti jer ceo proces učenja prati povratna informacija.
Dobra motivacija i samopouzdanje učenika pošto im programirani rezultati obezbeđuju da samostalno dođu do tačnog rezultata.
Objektivno vrednovanje rada učenika i nastavnika zahvaljujući stalnoj povratnoj informaciji.
Racionalizacija procesa učenja i ušteda vremena.
Učenje je zasnovano na svesnoj misaonoj aktivnosti učenika (ne svodi se na pasivno pamćenje činjenica).
Nema praznina u učeničkom znanju, jer je prelazak na naredni članak uslovljen rešavanjem postavljenog zadatka.
Nedostaci programirane nastave (1)
Učenici se strogo vode do cilja, što znači da moraju striktno i dosledno slediti svaki korak koji su programeri odredili. Stoga u programiranoj nastavi nema mogućnosti za stvaralački i kreativan rad.
Nedostaje komunikacija između nastavnika i učenika, pa čak i između samih učenika, što uslovljava njihovu slabu socijalizaciju. Razlog je individualan rad svakog učenika na savlađivanju nastavnog gradiva.
Ona je po svom karakteru pretežno reproduktivna, a ne i stvaralačka.
Teško je primenjiva u realizaciji kompleksnijih nastavnih sadržaja (nemogućnost razlaganja građe na malene članke).
U praksi se pokazalo da nisu sve oblasti jednako podložne programiranju.
25
U Americi i Engleskoj, zemljama u kojima se ova nastava praktikuje više nego drugde, najviše je programa iz matematike, prirodnih nauka i jezika što pokazuje da su mogućnosti programiranja u ovim oblastima veće nego u drugima.
Postoje i neke subjektivne teškoće u primeni programirane nastave:
– nedostatak kvalitetnih programa (posebno programiranih udžbenika);
– većina nastavnika nije osposobljena za izradu programiranih materijala, dok je njihovo umnožavanje u našim uslovima skupo (i zabranjeno zbog autorskih prava);
Zaključak
Iako nije dovela do velikog preokreta koji se od nje očekivao, programirana nastava je doprinela poboljšanju procesa učenja, podigla je prosek uspešnosti, racionalizovala rad u učionici i pomogla slabijim učenicima da budu uspešniji.
Ona manje odgovara sposobnijim i starijim učenicima.
26