Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta

3Selma Loose

METODIKA I METODSKA PRAKSA LIKOVNE KULTURE OSNOVNOKOLSKOG UZRASTA

Skripta

Mostar2012

5SADRAJ

Predgovor ....................................................................................................................................... 7

Definiranje predmeta metodike likovne kulture ............................................................................ 9

Ope odrednice, predmet i zadaci metodike likovne kulture ........................................................ 10

Predmet i znaaj nastave likovne kulture u osnovnoj koli ........................................................ 12

Kreativnost kao kljuna sposobnost pojedinca u dananjem drutvu .......................................... 15

Didaktike osnove metodike likovne kulture ................................................................................ 16

Ciljevi i zadaci nastave likovne kulture .......................................................................................... 16

Principi nastave likovne kulture ................................................................................................... 18

Metode u nastavi likovne kulture ................................................................................................. 27

Okvirni nastavni plan i program ................................................................................................... 34

Okvirni program ili globalni program ........................................................................................... 35

Izrada izvedbenog plana ............................................................................................................... 37

Priprema za as likovne kulture .................................................................................................... 42

Elementi pripreme za as ............................................................................................................. 43

Analiziranje i ocjenjivanje uenikih radova ................................................................................. 51

Uloga i linost nastavnika likovne kulture .................................................................................... 58

Metodika i znaaj upoznavanja sa umjetnikim djelima .............................................................. 60

Materijalni uslovi za izvoenje nastave likovne kulture ............................................................... 62

Interdisciplinarnost u nastavi likovne kulture tematska i strukturna korelacija ........................ 65

abloni i sheme u djeijem likovnom izraavanju ........................................................................ 70

Umjetniki i djeiji likovni izraz .................................................................................................... 73

Kreativnost ................................................................................................................................... 75

Endnote ........................................................................................................................................ 86

Bibliografija .................................................................................................................................. 88

7PREDGOVOR

Ova skripta predviena za nastavu na vjebama iz predmeta Metodika likovne kulture osnovnokolskog uzrasta, i Metodska praksa likovne kulture osnovnokolskog uzrasta. Zbog nedostatka adekvatne univerzitetske literature iz ove oblasti koja objedinjava osnove metodike i metodske prakse saete u jednom izdanju, stvorio se prostor i potreba za skriptom u kojoj se mogu nai osnovni pojmovi o metodici likovne kulture, prirodi ove nauke primjenjenoj na uu umjetniku oblast likovnih umjetnosti, te njenim osnovnim postulatima predstavljenim u principima i metodama u nastavi. Osim navedenog, tu su i dodatni tekstovi o interdisciplinarnosti i kreativnosti, temama koje iako veoma aktuelne u obrazovanju danas, nisu u velikoj mjeri zastupljene u literaturi za ovaj predmet.

Potreba za ovom skriptom nastala je prije svega zbog nemogunosti i/ili oteane nabavke relevantne svjetske i regionalne literature, ali i relativno malom broju knjiga, asopisa i drugih publikacija vezanih za metodiku likovne kulture koji se izdaju i mogu nabaviti u naoj regiji. Ova skripta je pisana sa namjerom da se olaka savladavanje gradiva iz navedenih predmeta, tako to e se osnovni sadraji moi nai u jednom izvoru, sa mogunou istraivanja i novih izvora, koji su posluili za izradu skripte, za zainteresirane studente.

Sadraji skripte bazirani su na raznolikoj, ali kvalitetnoj literaturi iz ove i srodnih oblasti, te su sublimirani u jedinstvene tekstove, u kojima se nastojalo izbalansirati znanja koja se ve odavno obrauju u ovim predmetima od poznatih priznatih regionalnih metodiara likovne kulture, kao to je Bogomil Karlavaris, Dobrila Belamari, i drugi, ali i novija literatura svjetski priznatih strunjaka u relevantnim oblastima, kako bi studenti imali uvida u novija istraivanja, radove i literaturu vezanu za sadraje ovih predmeta.

Navedeni sadraji skripte svakako e se u budunosti, kao to bi i trebalo, upotpunjavati novim poglavljima sa novim, za nastavu bitnim sadrajima.

Autor

9Definiranje predmeta Metodike likovne kulture

Da bismo razjasnili pojam metodike kao sada ve prihvaene naune discipline, spomenuemo pojmove i definicije obrazovanja ili edukacije, pedagogije i didaktike.

Obrazovanje obuhvaa znanje i sposobnosti. Obrazovanost je kvaliteta linosti koja je odreena njegovim znanjem i sposobnostima.

Opti pojam pedagogije obuhvata obrazovanje i odgoj, te su one dvije os-novne pedagoke kategorije. Rije didaktika je grkog porijekla i izvorno znai pouavanje (didaskein - pouavati). Didaktika je grana pedagogije koja prouava ope zakonitosti nastave i uenja, ali i drugih oblika uenja i obrazovanja izvan nas-tave. Didaktikom se detaljnije objanjavaju mnoge koncepcije, alternativni pristu-pi, modeli i programi odgoja i obrazovanja kao to su: Sumerhillski model, Pokret radne kole, Projekt-metoda, Montessori sistem, Freinetov pokret, Step by step, Waldorfska kola, Mannheimski sistem, i dr. (Bognar i Matijevi, 2005). Nastava je odgojno-obrazovni proces, odnosno sistematian, organiziran i intencijalni oblik pedagokog djelovanja.

Iz didaktike su proizale posebne didaktike, tj. metodike, a time i metodika likovne kulture. Metodika nastavnog predmeta utemeljuje se na korpusu sadraja (naunih, umjetnikih) koji se uvode i u predmetni kurikulum. Ukljuivanjem te sastavnice u odreivanju metodike kao autonomne nauke otvara se iroko polje interdisciplinarnih veza iz podruja odgojnih nauka i naunih ili umjetnikih disciplina matine oblasti na kojoj se utemeljuje nastavni predmet. U skladu s takvim metodolokim utemeljenjem metodika se predstavlja kao interdisciplinarna nauka (sintetska nauka). Interdisciplinarni karakter metodike se oituje u korelaciji razliitih naunih i umjetnikih disciplina koje pripadaju matinoj nauci ili umjetnosti. Matina oblast daje sadraj (umjetniki i nauni) koji se putem didaktikih teorija prenosi i formira odgojno-obrazovni okvir za izvoenje nastave iz specifinog predmeta. Tako je ovaj proces uvijek vezan i odreen odgovarajuim naunim disciplinama kao to su: pedagogija, didaktika, edukologija, psihologija, sociologija, komunikologija, filozofija i dr.

10

Ope odrednice, predmet i zadaci metodike likovne kulture

Metodika likovne kulture je pedagoka nauna disciplina koja se bavi prouavanjem odgojno-obrazovnog rada, zadacima, sadrajima, organizacijom i procesima likovnog odgoja.

Metodika likovne kulture ima opi karakter u odnosu na didaktiku i pedagogi-ju, te se u tom smislu kao opa nauka moe ralaniti na metodiku likovne kulture predkolskog uzrasta, osnovnokolskog uzrasta, srednjokolskog uzrasta, meto-dika likovnog obrazovanja odraslih. Kada govorimo o metodici likovne kulture srednjokolskog uzrasta, zapravo govorimo o metodici historije umjetnosti, jer je nastavni sadraj predmeta likovne kulture u svim srednjim kolama upravo his-torija umjetnosti. Karlavaris (1963) spominje i metodiku pojedinih grana likovnih umjetnosti koje se odnose i na profesionalno umjetniko obrazovanje, na prim-jer metodika slikanja, vajanja ili grafike. Metodike odreenih grana umjetnosti u smislu profesionalnog umjetnikog obrazovanja se ne izuavaju ni na jednoj obra-zovnoj ustanovi, a nastavni kadar na ovakvim praktino-kreativnim predmetima su zapravo aktivni umjetnici koji prenose svoja znanja i iskustva nastojei prije svega omoguiti kritiko i kreativno razmiljanje kroz konstantan stvaralaki rad, a koje e uroditi samostalnim umjetnikim izrazom kod svakog studenta.

Budui da je metodika ili posebna didaktika i sama po svojoj prirodi interdisciplinarna, sintetska nauka, tako je i metodika likovne kulture interdisciplinarna nauka, koja se zasniva na sistemu pedagokih nauka i sistemu naunih disciplina na podruju teorije likovnih umjetnosti. Uz ove dvije naune grupe, na metodiku likovne kulture u obrazovnom sistemu utiu: sociologija, psihologija i semiologija (nauka o znakovima u funkciji komunikacije). Sadraji metodike likovne kulture mogu biti opeobrazovni, struno primjenjivi (struno aplikativni) i profesionalni u funkciji pripremanja profesionalnih likovnih umjetnika (Herceg, Ronevi, Karlavaris, 2010).

Predmet prouavanja metodike likovne kulture je sam proces likovnog obrazovanja i odgoja, koji se odnosi i na teoriju i na praktino ostvarivanje u razliitim odgojno-obrazovnim ustanovama. Kroz teoriju metodika izuava historijski razvoj likovnog obrazovanja i odgoja, te savremenu praksu koja se kontinuirano prati i istrauje kako bi se evaluirali, razmatrali i unaprijedili postojei ciljevi, zadaci i naini realizacije nastave iz predmeta Likovna kultura. Interdisciplinarni karakter metodike likovne kulture potvruje i injenica da se ova nauka koristi naunim

11

saznanjima iz svih srodnih naunih i umjetnikih podruja. Posebno je vano koristiti se provjerenim i vjerodostojnim naunim spoznajama iz drugih oblasti, koje su relevantne za sam predmet metodike likovne kulture, to podrazumijeva kritiko usvajanje znanja iz svih oblasti koja e se prenijeti i primjenjivati.

Metodika likovne kulture kao nauka, ima za opi zadatak da omogui uvid u teorijskom smislu provjerenih i sistematiziranih znanja o likovnom obrazovanju i odgoju, te da kod buduih likovnih pedagoga razvije sposobnosti posmatranja i samoposmatranja odgojno-obrazovnog procesa, sposobnost kritikog procjen-jivanja prakse, te njenog unaprijeivanja. Do unaprijeivanja e doi samo kroz stalno preplitanje razmatranja iskustava iz nastavne prakse i navedenog kritikog procjenjivanja sa savremenim teorijskim istraivanjima i spoznajama iz razliitih oblasti koje su specifino vezane za metodiku likovne kulture. Ovo implicira kon-tinuirani zajedniki rad i saradnju teoretiara i praktiara, naunika, umjetnika i nastavnika kako bi se postigla to kvalitetnija nastava likovnih umjetnosti na svim nivoima obrazovanja.

Predmet Metodika likovne kulture ima za cilj osposobiti budue nastavnike i uitelje likovne pedagoge, da profesionalno i samostalno obavljaju nastavu, to podrazumijeva praenje strune literature i kontinuiran rad na vlastitom strunom usavravanju. U samom nastavnom procesu koji je odreen obrazovnom politikom metodika likovne kulture usmerava budue likovne pedagoge ka kreativnom razvijanju vrijednosti odreenih u predmetu Likovna kultura za razliite uzraste kroz likovno stvaralatvo, koristei kao osnovu nastavni sadraj predmeta likovna kultura (poznavanje osnovnih odnosa unutar strukture likovnog jezika, primjenu raznovrsnih likovnih tehnika, poznavanje vrijednosti likovnih djela svjetske i nacionalne kulturne batine). Osim znanja neophodnih za izvoenje nastave likovne kulture, budui nastavnici kroz predmet Metodika likovne kulture izuavaju elemente metodike realizacije nastave, razvojne procese u djeijem likovnom stvaralatvu prema kojima se vri odabir metoda rada, potujui istovremeno principe nastave likovne kulture, te individualne sklonosti i sposobnosti svakog uenika.

12

Predmet i znaaj nastave likovne kulture u osnovnoj koli

Predmet likovna kultura obuhvata sve grane i discipline likovnih umjetnosti ukljuujui i vizuelne komunikacije (kako su u NPP definirani elementi drugih sloenih, vizuelnih umjetnosti iji se elementi izuavaju kroz ovaj predmet). Novi koncept odgoja i obrazovanja u skladu sa obrazovnim praksama mnogih evropskih zemalja predstavlja prekretnicu i podrazumijeva temeljitu promjenu nastavnog plana i programa, metoda rada, poimanja uloge uenika i nastavnika u nastavnom procesu. Bit promjene je da se teite obrazovanja usmjerava na ono to dijete treba da zna i umije, a ne na onome to uitelj treba da predaje. Dakle, uenik je postao aktivni subjekt procesa uenja, te su programi usmjereni na dijete.

Prema tome: Svrha odgoja i obrazovanja u savremenom drutvu je poticanje i ostvarivanje povoljnih prilika za razvoj ljudskog bia tokom itavog ivota, a iji je smisao cjelovito lino uee u intelektualnom, osjeajnom, tjelesnom, moralnom i duhovnom djelovanju koje upuuje pojedinca na ostvarivanje visoke kvalitete ivota. ... Zato su promjene u odgoju i obrazovanju orijentisane na demokratizaciju i humanizaciju obrazovnog sistema, s fokusom na osposobljavanje uenika da zadovolji vlastite potrebe (preivljavanje, ljubav, mo, zabava i sloboda) i potrebe savremenog, demokratskog drutva. Znanje i vjetine se stiu obrazovanjem, a vrijednosti, stavovi i navike odgojem. kole trebaju odgajati dobre ljude, a ne samo dobre uenike.

Istraivanja provedena za Svjetsku konferenciju o umjetnikom obrazovanju pokazuju da nastava iz ove oblasti razvija lini osjeaj kreativnosti i inicijative, matu, emocionalnu inteligenciju i moralni kompas, sposobnosti za kritiko miljenje, osjeaj samostalnosti, slobodu misli i djelovanja, a takoe potie kognitivni razvoj.

Prof. Antonio Damasio (2006), naglaava da opadanje moralnih vrijednosti u modernom drutvu prouzrokovano je i rastuom podjelom izmeu kognitivnih i emocionalnih procesa u obrazovanju zbog fokusiranja na razvoj kognitivnih sposobnosti na tetu razvijanja vrijednosti emocionalnih procesa. Damasio sugerira da obrazovanje u umjetnosti koje potie i emocionalni razvoj dovodi do ravnotee izmeu kognitivnog i emocionalnog razvoja, te tako pridonosi podrci kulture mira.

Osim inicijalnog obrazovanja, nastavnik u suvremenom obrazovnom procesu se stalno profesionalno usavrava i nije vie samo posrednik znanja, nego je aktivni savjetnik koji potie i omoguava ueniku da ostvaruje vlastite potencijale kroz uenje otkriem.

13

U Okvirnom nastavnom planu i programu za devetogodinje obrazovanje Federacije Bosne i Hercegovine navedeni su sljedei elementi koji sainjavaju predmet Likovna kultura:

Likovna pismenost;

Likovna kultura;

Likovna kreativnost.

Definiranje ovih elemenata u odnosu na navedena objanjenja u Okvirnom NPP-u je neto drugaije, te se direktno odnosi na sadraje, te ciljeve i zadatke predmeta Likovna kultura u devetogodinjem osnovnokolskom obrazovanju.

Likovna pismenost se odnosi na uoavanje, prepoznavanje i razumijevanje likovnog jezika, njegove elemente i principe, osnovne pojmove, poznavanje likovnih tehnika.

Likovna kultura podrazumjeva razumijevanje likovne umjetnosti kroz kapitalna djela svjetske umjetnosti i nacionalne likovne i kulturno-historijske batine, te znaaja likovnih, vizuelnih umjetnosti u savremenom drutvu, naviku posjeivanja likovnih izlobi u galerijama, muzejima.

Likovna kreativnost je proces razvijanja senzornih, izraajnih, praktikih i intelektualnih sposobnosti, a naglasak je na razvijanju divergentnog miljenja. Bitno je naglasiti da likovna kreativnost nije iskljuivo vezana za nadarenost ili talent, nego se ona potie, razvija i njeguje kroz razliite aktivnosti kod svakog djeteta prema njegovim/njenim mogunostima, znanju i sposobnostima.

Predmet likovne kulture nije, niti bi trebao biti usmjeren samo na usvajanje vjetina crtanja, slikanja ili modeliranja. Vrednovanje u obliku ocjenjivanja ne bi se trebalo odnositi samo na rezultate praktinog rada, nego na itav proces koji uenici prolaze u nastavi iz ovog predmeta. Osim radosti stvaranja ovaj predmet bi trebao pruiti ueniku razvijanje za razvijanje vizuelnog, pa tako i likovnog doivljaja i miljenja kroz brojne aktivnosti, a aktivnosti usmjerene razvoju percepcije, analitikog, kreativnog i kritikog miljenja i rada rezultirae kvalitetnom komunikacijom sa djelima likovne i ostalih vizuelnih umjetnosti, estetsko vrednovanje stvari i svijeta oko sebe, a pojedincima i otvoriti put ka samoostvarivanju kroz nastavak kolovanja usmjerenog na likovne umjetnosti.

14

Koncepcija predmeta likovne kulture moe se definisati i preko ciljeva savremenog obrazovanja u optem smislu:

Ciljevi koji se ostvaraju kroz ovaj predmet su razvijanje aktivnog i stvaralakog odnosa prema okolini, kao rezultat analitikog, misaonog procesa, preko vizuelne percepcije, pa i emocionalnog i humanog odnosa prema svijetu u kojem ivimo, kroz produkciju i doivljaj likovno-umjetnikih sadraja. Analiza i misaoni proces su osnova bez koje sama vizuelna percepcija, emocionalni doivljaj i odnos, te produkcija likovnih sadraja nemaju teine ni smisla. Nastava likovne kulture jedino na ovaj nain moe ostvariti ciljeve koji se nameu u obrazovanju 21. vijeka.

Dakle, treba stalno imati na umu da je ovaj predmet u nastavi niih razreda osnovne kole baziran na stvaranju osnove za dalji razvitak pokretanjem procesa bitnih za djeiji misaoni i likovni razvoj. Stvaranje ovakve osnove kroz spontani djeiji izraz kroz koji se usvajaju osnove likovne sintakse omoguava ostvarivanje ciljeva u zavrnoj trijadi osnovnokolskog kolovanja kada zapoinje period analitiko-apstraktnog miljenja, i dalje kroz srednjokolsko kolovanje.

15

Kreativnost kao kljuna sposobnost pojedinca u dananjem drutvu

Paradigme industrijskih drutava sa naglaskom na razvijanju i analitikih, normativnih, uniformno reguliranih karakteristika pojedinca su prevaziene. Savremeno, postindustrijsko drutvo postavilo je nove potrebe u mnogim sferama ljudskog djelovanja, pa tako i u obrazovanju. Jedan od aspekata obrazovanja koji se razmatraju u sferi obrazovanja je i odnos izmeu umjetnosti i nauke u nastavnim procesima. Nastava umjetnosti i nauka i tehnologije vie se ne mogu razmatrati odvojeno. Nae drutvo se suoava sa novim potrebama i problemima. Promovira se i uvodi cjeloivotno uenje kao nova paradigma, sa naglaskom na razvoj kreativnosti i saradnju na svim nivoima.

Dosadanja vertikalna i hijerarhijska postavka predmeta u obrazovanju, u kojoj su predmeti iz oblasti umjetnosti bili na marginama nastavnog procesa, se mijenja prema horizontalnom sistemu na principima saradnje i interdisciplinarnosti u kojem su prirodne, drutvene nauke i umjetnosti podjednako zastupljene i znaajne kao osnova obrazovanja. Dakle, savremeno drutvo uvodi kreativnost i matovitost kao kljune vrijednosti obrazovanja, u kojem e najvanija biti kreativnost u cilju suoavanja sa kompleksnim, spekulativnim situacijama u brojnim kontekstima.

16

Didaktike osnove metodike likovne kulture

Ciljevi i zadaci nastave likovne kulture

U metodikama razliitih podruja postoje ope odrednice ciljeva nastave, a to su materijalni ili obrazovni ciljevi i odgojni ili funkcionalni ciljevi. U nastavi likovne kulture materijalni ili obrazovni ciljevi su zapravo ui struni ciljevi pod kojim se podrazumijevaju znanja iz oblasti likovnih umjetnosti, a u procesu usvajanja znanja ostvaruju se i odgojni ciljevi.

Obrazovni ciljevi i zadaci se odnose na usvajanje znanja i sposobnosti. Pod usvajanjem znanja u nastavi za osnovnokolski uzrast podrazumijevaju se: znanja i vjetine iz teorije oblikovanja i umjetnosti (osnovni likovni elementi, kompozicija i kompozicijski principi, pojmovi i termini likovnih umjetnosti), tehnike likovnog izraavanja (usvajanje znanja i rada sa likovnim tehnikama), analize likovnih djela i osnovna znanja iz historije likovne umjetnosti (stilovi, autori, djela).

Sposobnost je kvaliteta linosti koja je tako formirana da uspjeno obavlja neku djelatnost. Sposobnosti se odnose na senzorne, izraajne, praktike i intelektualne sposobnosti.

1. senzorne ili perceptivne sposobnosti zasnovane na senzornoj aktivnosti, sposobnosti osjetilnog doivljavanja

2. manualne ili praktine sposobnosti temelje se na praktinoj aktivnosti

3. sposobnosti izraavanja odnose se na crtanje, slikanje i modeliranje (a u optem smislu ukljuuju i govor, itanje, pisanje, matematiko izraavanje, pjevanje, sviranje i izraavanje pokretima tijela).

4. intelektualne sposobnosti formiraju se na bazi ljudskog intelektualnog rada

Razvijaju se psihofizike funkcije: percepcija, pamenje, miljenje (posebno na razvijanje i njegovanje divergentnog miljenja), mata, emocije, interes, volja itd.

Odgojni zadaci odnose se na opte odgojne vrijednosti koje se razvijaju kroz aktivnosti nastave likovne kulture. To su: estetske, moralne i radne. Kroz likovne aktivnosti razvijaju se i formiraju uvjerenja i stavovi zasnovani na kreativnom i kritikom miljenju. Praktinim i kreativnim radom se takoe njeguju pozitivan

17

odnos prema radu: aktivnost, inicijativnost, samostalnost, dosljednost, strpljivost, upornost, istrajnost, te socijalizacija u smislu ostvarivanja pozitivne komunikacije i saradnje meu uenicima i uenicima sa nastavnikom.

Autori Herceg, Ronevi, Karlavaris (2010), s pravom navode i treu grupu ciljeva nastave likovne kulture, a to su terapeutski ciljevi. Tako ukazuju na jo jednu odgojnu dimenziju likovnih aktivnosti. Kroz likovne aktivnosti, nastavnik je u prilici da na sasvim novi nain upozna uenika i utie na njegov razvoj. Kroz sam proces rada, dakle aktivnost i rezultate gotove ili nedovrene radove oituje se psihiko i socijalno stanje djeteta. Jako je vano znanje i iskustvo nastavnika kako bi se terapeutski ciljevi nastave likovne kulture mogli ostvariti. Nastavnik likovne kulture je u jedinstvenoj situaciji da prisustvuje najiskrenijem i najdirektinijem izraavanju emocija, sposobnosti i opeg stanja jednog djeteta.

U individualnoj komunikaciji koju nastavnik ostvaruje sa svakim uenikom u toku nastave otvara se prostor za uoavanje, identifikaciju i moguu korekciju manjih negativnih psihikih pojava, meutim, vano je znati i da postoji odreena granica do koje likovni pedagog moe i smije intervenirati samostalno u odreenim situacijama. Prije svega, treba biti svjestan vlastitih znanja, sposobnosti i mogunosti, te obavijestiti i ukljuiti i druge strunjake iz oblasti pedagogije, psihologije u ozbiljniji terapeutski tretman. Terapeutski ciljevi nastave se ne navode u pripremi za as, ali svakako trebamo biti svjesni ove mogunosti koju prua nastava likovne kulture za sve uzraste.

18

Principi nastave likovne kulture

Odgoj i obrazovanje je uvijek orijentirano i tei ka nekom idealu, kvalitetu. Taj ideal i kvalitet predstavlja cilj. Ovaj kvalitativni cilj nije mogue ostvariti bez ostvarivanja nastave na osnovu razraenih principa za svaki predmet kojeg karakteriu specifini zahtijevi za realizaciju unutar nastave.

Razni didaktiari, odnosno metodiari su na razliite naine definirali principe ili naela nastave likovne kulture oslanjajui se na prije svega na ope zakonitosti nastavno-odgojne teorije i prakse, a zatim i prema specifinim kriterijima koji se mogu odnositi na npr. razliite odgojno-obrazovne ustanove s obzirom na odgojno-obrazovni stepen predkolski odgoj, razredna i predmetna nastava, srednjokolska i visokokolska nastava. Principi su dakle opa pravila i definirani su didaktikom, a u ovom sluaju su prilagoeni i odabrani prema specifinostima predmeta likovne kulture koji prije svega spada u oblast umjetnosti. Meutim, ovdje se moramo osvrnuti na ve ranije navedeni interdisciplinarni karakter metodike likovne kulture koja osim praktino-kreativnog ukljuuje i elemente umjetnike teorije, estetike, historije umjetnosti, itd. Upravo iz ovih razloga se uzimaju neki opi didaktiki, odnosno, metodiki principi i nadograuju prema razliitim kriterijima vezanim za praktian rad u oblasti umjetnosti, te uzrast i sadraje koji se razlikuju u osnovnoj i srednjoj koli. Principi nastave likovne kulture su osnovne smjernice za izvoenje nastave iz ovog predmeta i neophodna je njihova pravilna primjena u radu kako bi nastava bila sistematina, efikasna i uspjena. Ovdje emo navesti principe koje zapravo navodi veina metodiara likovne kulture, iako se samo imenovanje principa moe neznatno razlikovati od autora do autora.

1) PRINCIP KVALITETA I ODGOJNE USMJERENOSTI

Kvalitet u nastavi likovne kulture podrazumijeva kvalitetne sadraje, postupke i odnose. Procjenjivanje vrijednosti, dakle stalna evaluacija je inherentna umjetnosti kao takvoj, bilo da se radi o stalnoj samoevaluaciji stvaraoca-umjetnika, ili o kontinuiranoj procjeni njegovog rada od strane publike i strunjaka iz umjetnosti, i oblasti koje se bave umjetnou iz razliitih rakursa. Prema tome, samo najkvalitetniji rad, podsticaji i meuljudski odnosi mogu se uvaavati u procesu likovnog vaspitanja.

Kvalitet u nastavi likovne kulture ima odgojnu ulogu, te se kroz proces nastave iz ovog predmeta uveliko doprinosi i kvalitetnom razvoju linosti svakog uenika stvarajui pozitivne navike, oblike ponaanja i miljenja koji e biti znaajan element

19

formiranja zdravog pojedinca. Odgojna usmjerenost je usko vezana za kvalitet kako nastavnog rada tako i rezultata u obliku uenikih radova, usvojenih znanja i razvijenih sposobnosti, koji trebaju biti rezultat iskrenosti i stalnih aktivnosti u likovnom promiljanju i razvijanju originalnih ideja uenika, te njihovoj realizaciji tokom nastave likovne kulture. Zanemarivanje ovog principa rezultira produkcijom kia, imitacija odnosno kopija, ili prepisivanjem tuih ideja, a u svijetu odraslih za koji odgajamo nau djecu ovakvu praksu nazivamo plagijatorstvom.

2) PRIMJERENOST UZRASTU

Potujui razvojne faze djeijeg likovnog izraavanja predkolskog i kolskog uzrasta formiraju se programi i planovi, sadraji njihova sloenost, metodiki postupci i oekivani rezultati. Dakle osnove nastave likovne kulture moraju biti u skladu sa mogunostima i sposobnostima djece specifinog uzrasta i stadija sveukupnog razvoja. Vrlo je zahtijevan zadatak odgajatelja i nastavnika da na osnovu znanja i neposrednog iskustva u radu sa djecom razliite starosne dobi ostvare zdravu ravnoteu izmeu teine zadataka koje im postavlja i mogunosti da se oni shvate i uspjeno rijee. Ti zadaci moraju biti motivirajui i pruati dovoljno slobode za djetetov nesmetan i originalan, iskren rad u kojem e moi izraziti svoje ideje, emocije, misli. Da bi zadaci bili motivirajui oni moraju biti adekvatni uzrastu, intelektualnim i psihomotorikim sposobnostima, fleksibilni i predstavljati jednu vrstu izazova za dijete.

Dakle teina zadatka uvijek treba biti za nijansu iznad mogunosti uenika, ali u toj mjeri koja e probuditi interes za rad, matu i kreativnost. Ako je zadatak neodmjeren u teini i zahtjevima za uenika, postoji opasnost pojave frustracije i odustajanja i neuspjeha. Ovo procjenjivanje i uspostavljanje ravnotee je u stalnoj promjeni i razvoju, ono je dijalektiko, a usmjerava se i nastoji postii zbog stimulacije interesa za aktivnosti uoavanja i rjeavanja problema, to doprinosi psihikom i intelektualnom razvitku djeteta.

3) AKTIVAN ODNOS PREMA OKOLINI

Bez obzira na uzrast uenika, ovaj princip nastave ostaje jednako vaan za nastavu likovne kulture. U mlaem uzrastu je to karakteristian nain na koji djeca upoznaju svijet oko sebe. Ona aktivno istrauju svoju okolinu predmete, pojave, koristei sva svoja ula. Informacije i znanje prikupljaju, osim posmatranjem (vizuelno) i dodirom (taktilno), ulom ukusa (gustativno), sluhom (auditivno), ulom mirisa (olfaktivno), guranjem, pokretanjem, vuenjem (kinestetski).

20

Ovi se podraaji i podaci o stvarima stalno uporeuju te se djeija spoznaja zaokruuje u znanje i pojmove. Iako djeca dakle samostalno i spontano koriste sva ula za upoznavanje svijeta, u nastavi likovne kulture, je jako bitno primjeniti odnosno koristiti i oslanjati se na ovu djeiju aktivnost, jer se takve spoznaje znanje i pojmovi koji su rezultat aktivnog ispitivanja strukture svoje okoline kroz ula bolje apstrahiraju i stvaraju kvalitetnije klasificirane, fleksibilno generalizirane pojmove za novu upotrebu u likovnim aktivnostima. Iako se ne preporuuje posredovani doivljaj okoline, preko slika fotografija, TV i filma, svi predstavljaju sredstva za nastavu. Vano je prije svih posredovanih informacija ponuditi i organizirati nastavu tako da se uvijek poinje od neposrednog doivljaja okoline, aktivnim ispitivanjem svega dostupnog. Danas je svijet obiljeen posrednim iskustvima svijeta, i teko e biti izbjei uticaj medija i novih tehnologija. Meutim moramo znati da vrijednost iskljuivo takve spoznaje svijeta je puno manja, i takva saznanja se teko artikuliraju u likovnoj aktivnosti. Princip aktivnog odnosa u programu likovne kulture operacionalizira se kroz predmetnu korelaciju i integraciju te manipulativnu i eksplorativnu igru.

4) PRINCIP SVJESNOSTI KROZ AKTIVNOST

Likovne aktivnosti koje bi trebale biti motivirane ako se pravilno primjenjuje princip aktivnog odnosa prema okolini i na primjerenoj teorijskoj osnovi, treba da se ostvaruju svjesno. To znai da uenici postaju svjesni mogunosti ostvarivanja vlastitih ideja, koristei postojee i steene sposobnosti, te e se na taj nain izbjei mehaniko i reproduktivno ispunjavanje zadatka. Zapravo se kod djece na ovaj nain razvija osnovna karakteristika sveukupnog likovnog stvaralatva koja uvijek podrazumijeva svjesnu aktivnost umjetnika.

Svjesnost je kroz aktivnost izraena u radovima u kojima je evidentno razumijevanje i primjena novih saznanja vezanih za sadraje predmeta likovna kultura. Svjesnost se takoe moe prepoznati i u aktivnostima procjene i analize vlastitih radova i ponuenih djela likovne umjetnosti i dizajna. Koritenjem gotovih predloaka, ablona, shema i modela ili zahtijevanje istih rjeenja od svih uenika, nastavnik e onemoguiti osvjetavanje likovnih odnosa, razvijanje kritikog stava, te e radovi biti rezultat mehanikog prenoenja tuih ideja, to je osim za razvijanje senzibiliteta prema likovnim umjetnostima pogubno i za opi razvoj djeije linosti.

21

5) PRINCIP JEDINSTVA TEORIJE I PRAKSE

Samo teorijsko znanje o likovnom jeziku, pogotovo u nastavi likovne kulture u osnovnoj koli nije jedini sadraj predmeta likovne kulture. Teorijsko znanje vezano za likovni jezik, pojmove, likovne tehnike i slino, uenici moraju moi upotrijebiti u vlastitom likovnom izrazu. Iz neposrednih iskustava i aktivnog odnosa prema okolini, moraju biti sposobni izraziti ono bitno, a to su likovni odnosi koji se osvjetavaju u svim elementima okoline. Ovaj princip takoe podrazumijeva i koritenje praktinog likovnog iskustva za razumijevanje teorije.

Dakle ovaj princip funkcionira u oba smjera, ali odgovarajui rezultati mogu se samo postii na osnovu stalne sprege likovne teorije i prakse. Odvojeni, teorija i praksa jednostavno ne rezultiraju stvarnim znanjem i sposobnostima koji se trebaju usvojiti u nastavi likovne kulture.

6) IGRA KAO METODA I STAV

Igra, bilo da je manipulativna ili istraivaka, je temelj djeijih aktivnosti i upoznavanja svijeta. U nastavi primjena igra rastereuje uenike u procesu uenja i taj proces se deava sa lakoom i veom efikasnou. Ovo je posebno bitan princip za odgajatelje u predkolskom odgoju i niim razredima osnovne kole. U okvirima igre e se razviti sloboda da djeca samostalno ili uz blago usmjeravanje struktuiraju likovnu aktivnost, bie otvoreniji za nova iskustva, zadrae interes, to je i tipina karakteristika djeijeg pristupa uenju. Igra je i bitna karakteristika kreativnog procesa umjetnika, ali i mnogih naunika, a kod veine odraslih taj nain uenja i spozanje zamire nakon djetinstva. Primjenjujui igru kao princip rada i metode uenja kroz praktine aktivnosti nastoji se produiti ova veoma bitan karakteristika kreativnog procesa koja je aspekt djeijih aktivnosti. na prelazu iz rane faze djetinstva u neto zreliju dob predmetne nastave vano je nastojati zadrati ovaj nain aktivnog uenja i koristiti ih kao motivacijske i spoznajne. U motivacijskom smislu igrom se pobuuje zanimanje i uitak u likovnom istraivanju, otkriu i samoj aktivnosti, to e dovesti do perzistiranja u aktivnosti i razvijanja trajnog interesa.

7) PRINCIP SLOBODNOG LIKOVNOG IZRAAVANJA

Djeci je neophodno pruiti priliku da likovno izraze svoje doivljaje, emocije i spoznaje svijeta u kojem ive. Princip slobodnog likovnog izraavanja se vee za samu umjetnost koja poiva na neoptereenom promiljanju, igri i eksperimentu i istraivanju vlastitih osjeanja i stavova to je osnova umjetnikog stvaralatva.

22

Djeca, vie nego odrasli posjeduju ovu iskrenost, spontanost, neoptereenost i radost stvaranja, te se bilo kakvo nametanje shema, ablona, unaprijed smiljenih koncepata i strogih i jednosmislenih pravila smatra ne samo nevanima nego potpuno tetnim za dijete. Postavljanje zahtijeva kroz jasno odreene rezultate i radove, te nametanje precrtavanja bilo koje vrste (kopiranje umjetnikog djela) je nedopustivo. Kod uenika treba stimulirati samostalni, specifini pristup u rjeavanju likovnih odnosa kroz razliite ili iste motive (rekompozicija, redefinicija), u kojem e se maksimalno angairati i istraivati vlastite mogunosti, ideje i sposobnosti (npr. u koritenju likovne tehnike). Kroz takve aktivnosti djeca razvijaju samopouzdanje, kreativno divergentno miljenje, postavljaju pitanja i sama (ili uz blago usmjeravanje i stimulaciju nastavnika) nalaze odgovore.

Naravno, sloboda u likovnom istraivanju i aktivnosti mora biti u granicama principa nastavnog procesa, te je pravilno i nenametljivo usmjeravanje neophodno. Sloboda u likovnom izraavanju ne podrazumijeva nedisciplinu, lou organizaciju i strukturu asa, nego se upravu u iroko postavljenim, a odgovarajuim planiranjem moe omoguiti sloboda i samostalnost u likovnoj aktivnosti.

8) PRINCIP OIGLEDNOSTI I APSTRAKTNOSTI

U predmetu likovne kulture oiglednost jedan od temeljnih principa Oiglednost implicira konkretnost.

Likovno miljenje, doivljaj, likovna aktivnost i izraz zasnovani su na bogatstvu vizuelnih utisaka. Posmatranje likovnih umjetnikih dela je usmjereno angairanje zapaanja ili percepcije, prema uzrastu, se nadalje usmjerava panja na likovni jezik (likovni elementi i kompozicija) umetnikih djela, osnovni podaci o autoru, tema ili likovni motiv, likovna tehnika, a shodno uzrastu i epoha, stil ili pravac u umjetnosti za koji se djelo vee. Radi podsticaja za rad, osim likovnih djela posmatraju se i tehniki postupci, materijala, te njihov nain koritenja.

Princip oiglednost angaira i druga ula ili osjetila ulo pipanja, sluha, mirisa i ukusa te pokret, zatim prirodne pojave i drutvene dogaaje. Likovno stvaralatvo podrazumijeva procese transformacije, preoblikovanja i transponiranja vizuelnog ili na drugi nain doivljenog saznanja/pojavnog svijeta u novi sadraj likovni rad putem likovnog jezika. Tako, u svakoj svjesnoj likovnoj aktivnosti vanu ulogu imaju kognitivni procesi : apstrahiranje, indukcija, dedukcija, redukcija, redefinicija, kondenzacija i druge misaone operacije.

23

9) PRINCIP EGZEMPLARNOSTI

Kada se u nastavi likovne kulture koriste vizuelna nastavna sredstva: reprodukcije, slikovni primjeri, fotografije, primjeri umjetnikih djela, osim principa kvalitete ona moraju zadovoljavati i princip egzemplarnosti. Dakle svaki odabrani primjer koji e se demonstrirati i analizirati, mora biti i kvalitetno odabran, tako da u potpunosti predstavlja likovni odnos koji je okosnica asa koji se odrava. Svaki primjer predstavljen djeci, trebao bi na najjednostavniji i direktan nain predstavljati ono o emu se govori u verbalnom izlaganju nastavnika. Takoe se tu podrazumijevaju i druga nastavna sredstva kao to su muzika, ples, i slino. Nastavniku je na raspolaganju ve odabran veliki dio adekvatnih primjera u udbenicima i likovnim mapama koji prate okvirni nastavni plan i program. Ali u sluaju da postoji takva potreba, i nastavnik moe ponuditi uenicima studije, fotografije, aplikacije po vlastitom izboru. Naravno ovdje ja jako bitna strunost i kreativnost nastavnika, te iskustvo koje proizilazi iz nastavne prakse.

Ovaj princip koristi se prilikom interpretacije sadraja likovne kulture, pri planiranju tih sadraja, kod izbora likovnih djela, prilikom osmiljavanja sadraja pojedinih praktinih aktivnosti.

10) PRINCIP SISTEMATINOSTI, POSTUPNOSTI PRINCIP KONCENTRINIH KRUGOVA

im govorimo o nastavi podrazumjevamo organiziranu aktivnost koja mora imati sistem i strukturu, zakonitosti i pravila kako bi se uspjeno izvodila. Likovna umjetnost, zapravo kao ni ostale umjetnosti nema istu strukturu odnosno sistem koji odlikuje naune oblasti. Naune oblasti su dobro struktuirane oblasti jer su organizirane prema zakonitostima i generalizacijama koje se odnose na veliki broj sluajeva, a u takvim oblastima uenje se prakticira pronalaenjem i prikupljanjem odgovarajuih generalizacija i principa. U nastavi likovnih umjetnosti, iako ga odreeni autori smatraju loe struktuiranom oblasti ipak postoji sistem. Taj sistem se uveliko oslanja na oblasti iz teorije forme koje sadravaju odreene injenice, zakonitosti, i pojave na kojima se zasniva likovna praksa, te naune oblasti koje se baziraju na izuavanju djela umjetnosti, jer kako smo ranije rekli predmet Likovna kultura obuhvata vie oblasti koje se veu za samu umjetnost, ali imaju i nauni karakter. Likovna aktivnost mora biti slobodna, u toj slobodi, postoji fleksibilan, otvoren i dinamian, dijalektian sistem.

Sistematinost u izuavanju likovne kulture kao predmeta nalazimo u razvijanju sposobnosti, ali i usvajanju znanja. Usvajanje znanja i sposobnosti koje omoguavaju stvaranje odnosno likovnu aktivnost (percepcija, pamenje,

24

mata, psiho-motorike sposobnosti) ostvaruje se sistematski i postepeno. Ta se postepenost oituje u pravilima koja glase:

- Od lakeg ka teem- Od jednostavnog prema sloenom- Od blieg prema daljem- Od poznatog prema nepoznatom- Od konkretnog prema apstraktnom

Vano je pri tome naglasiti da se princip postepenosti i sistematinosti ne nalazi u u tematici, ve u sloenosti likovnih problema ili odnosa, te likovnih tehnika i pojmova.

Principom koncentrinih krugova kao opim didaktikim principom vodi se nastava likovne kulture. Ovo je evidentno kroz gradivo, odnosno sadraje navedene u okvirnom nastavnom planu i programu, gdje se kroz svaki razred ponavljaju cjeline (osnovni likovni elementi) a nastavni sadraji vezani za njih se sa svakim iduim razredom uslonjavaju i produbljuju. Naravno, motivi takoe moraju biti prilagoeni uzrastu jer oni trebaju biti doivljeni, poznati vezani za svijet u kojem dijete raste i kojeg upoznaju na mnogobrojne naine. Dakle ivotna sredina djeteta iz koje crpi svoje spoznaje je osnovna motivacija za likovne aktivnosti. Takva se djeija iskustva, percepcije i doivljaji mogu transformirati u univerzalne vrijednosti procesom apstrahiranja, izdvajanja bitnog od nebitnog, kroz likovne aktivnosti.

11) PROIMANJE EKSTRINZINOG I INTRINZINOG CILJA

Poznavanje djeije likovne aktivnosti u razliitim fazama i uzrastima od velike je vanosti za nastavnika. Djeca mlae dobi (predkolski i mlai osnovnokolski uzrast) intrinzino su motivirana, to znai da je za dijete u toj dobi proces likovna aktivnost interesantniji od rezultata. Djeca predkolske dobi esto i ne prepoznaju svoje radove od prolog dana. Takoe se deava da intrinzina motivacija odnosno uivanje u samoj aktivnosti, koritenju razliitih likovno-tehnikih sredstava i likovnih tehnika toliko zainteresira i zaokupi djeiji istraivaki duh da zaborave na postavljeni zadatak, te radovi ne zadovolje postavljene ciljeve nastave. Nastavnik koji je upuen u ovu vanu karakteristiku djeijeg likovnog stvaraltva, dopustie da se ponekad dese i ovakve situacije, nastojei osvjestiti kroz tako nastale

25

radove likovni jezik nastao ovakvim istraivanjem. Fleksibilnost, znanje i iskustvo nastavnika ovdje e igrati vanu ulogu. Prvobitna ideja moda nije realizirana, ali djeija igra i proces eksperimentiranja svojstven uzrastu uvijek se moe iskoristiti kao osnova za ostvarivanje neke druge ideje (vezane za stvaralatvo i likovnost) koja se moe nazrijeti i u nepredvienim okolnostima.

Poznavanje ovog aspekta motiviranosti djece koji se odnosi na uivanje u samoj aktivnosti radi aktivnosti, bitno je kako nastavnik ne bi pravio greku prekidanja likovne aktivnosti u kojoj dijete uiva, jer nije neophodno da svaka nastavna jedinica rezultira potpunim ostvarenjem tano definisanih zadataka i gotovim likovnim radom. Razvijanje kreativnosti se upravo omoguuje i ostvaruje kada djeca osjete da imaju slobodu da se ponekad i izgube u procesu rada, jer su uvidjeli neke nove, interesantne aspekte stvaranja koje ele da istrae. Ovo je proces koji se esto dogaa i kod odraslih kreativaca (umjetnika i naunika) koji esto istraujui jedan problem otkriju nove odnose i problematiku koja je vrijedna istraivanja i esto rezultira novim saznanjima. Osnovni zadatak likovnog pedagoga je tada postepeno usmjeravanje i razvijanje svijesti o poetnom zadatku uz zadravanje interesa i zadovoljstva u samom radu. Ovo zadovoljstvo samom aktivnou treba proiriti i na osjeaj zadovoljstva zbog postignutog rezultata, to predstavlja ekstrinzinu motivaciju. Ekstrinzina motivacija i cilj je osobina zrelijeg uzrasta djece, a zadravanje spontane, djeije, intrinzine motivacije uz razvijanje zrelog oblika uivanja ekstrinzine motivacije je jedan od najvanijih zadataka likovnog pedagoga.

12) PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE I SOCIJALIZACIJE

Nastavu likovne kulture nemogue je korektno i uspjeno izvoditi bez individualnog pristupa uenicima. Bez obzira na ope karakteristike uzrasta uenika sa kojima nastavnik radi, u samom procesu realizacije zadatka likovnoj aktivnosti, nastavnik je duan uspostaviti kontakt sa svakim uenikom kroz razgovor, dodatno pojanjenje ili poseban zadatak u stepenu sloenosti za uenike koje odskau od prosjeka u bilo kojem vidu. Ovo je posebno vano za nastavnike koji u svojim odjeljenjima i razredima ima uenike sa posebnim potrebama i nadarenu djecu. Cilj individulizacije je omoguavanje optimalnih uslova za svakog uenika u ostvarivanju napretka u okvirima svojih mogunosti i sposobnosti kako bi se obogatio i proirio individualni likovni senzibilitet, kroz pristup koji metodiki najprihvatljiviji za tog uenika. Prilagodba sadraja i zadatka koji se treba ostvariti moe se ostvariti kroz omoguavanje veeg izbora likovnih tehnika, detaljnije odreivanje specifinog zadatka, stimulativni razgovor, itd. Socijalizacija se ostvaruje kroz sve oblike rada, a najvie kroz grupni i rad u parovima.

26

Kroz likovnu aktivnost, te zavrni dio asa ostvaruje se komunikacija kroz razgovor, uspostavljaju se bliski kontakti, razvija se meusobno razumijevanje i saradnja, ui se iznositi i sluati i drugaiji nain miljenja i ugao posmatranja istog zadatka, pojave, dogaaja, predmeta. Ovaj princip ukljuuje i ovladavanje i komunikaciju vizuelnim sredstvima, pogotovo danas kada se vizuelna komunikacija ostvaruje na svakom koraku, u svim drutvenim interakcijama. Socijalizacija kroz nastavu likovne kulture treba rezultirati veom osjetljivou za brojne, razliite pojave u drutvu putem umjetnosti i stvaralatva. Pozitivni aspekti nastave likovne kulture u smislu socijalizacije su sticanje samopouzdanja u razmiljanju i razvijanju vlastitih stavova, samopotvrivanje kroz rad i analizu vlastitog i drugih likovnih radova, osamostaljivanje, inicijativnost, upornost u radu, ali i tolerancija i razumijevanje drugih i drugaijih.

13) PRINCIP INTEGRACIJE SA OSTALIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM OBLASTIMA KORELACIJA

Spoznaja svijeta, uenje se kod djeteta odvija kroz igru i istraivanje, ono doivljava stvarnost integralno. U tom prirodnom nainu stvaranja spoznaje ne postoje razgraniene oblasti kao u sistemu obrazovanja u koli. Ovo pravilo vrijedi i za sve vrste izraavanja koje ukljuuju pored govornog, likovno, muziko, izraavanje kroz pokret i ples, fiziku aktivnost motoriku. Upravo zbog ovih utvrenih aspekata djeijeg razvoja, princip integracije nastave predmeta Likovna kultura sa ostalim odgojno-obrazovnim oblastima je od velikog znaaja u metodici likovne kulture.

Likovna umjetnost je na raznolike naine povezana sa naukama, i svim drugim umjetnikim podrujima. Predmet likovna kultura po svom sadraju, motivima, i drugim elementima ima toliko poveznica sa drugim predmetima u nastavi da se korelacija moe ostvarivati iz asa u as. Povezujui razliite aspekte pojava i sadraja iz razliitih predmeta, znanje se upotpunjava i objedinjuje u cjelovitu spoznaju koja odgovara prirodnom procesu uenja kod djece. Nastavnici razredne nastave su u najpovoljnijem poloaju za ostvarivanje ovog principa budui da oni izvode nastavu iz svih predmeta, te tako ne ovise o zasebnim mikroprogramima svojih kolega kao to je to sluaj u predmetnoj nastavi od estog do devetog razreda osnovne kole.

27

Metode u nastavi likovne kulture

Postupci rada u obradi sadraja nastave odreenog predmeta nazivaju se metodama. Kao i kod principa nastave likovne kulture, tako i kod metoda rada u nastavi iz ovog predmeta, metodiari se oslanjaju na ope didaktike metode koje se nadograuju i dopunjuju prema specifinostima predmeta likovna kultura. Ove metode se takoe dodatno prilagoavaju, dopunjuju i mijenjaju ovisno o uzrastu uenika. U procesu nastave likovne kulture se neke od ovih opih metoda ne koriste u svom primarnom vidu, a to je prenoenje znanja u smislu teorije - definicija i injenica. Likovna kultura pogotovo za predkolski i osnovnokolski uzrast se veim dijelom zasniva na praktinom radu likovnim aktivnostima, pa se prema tome javlja i vrlo bitan aspekt likovne kulture kultiviranje linosti.

Dakle, naglasak je na razvijanju praktikih i intelektualnih sposobnosti,

navika, pozitivnog stava prema radu, socijalizaciji uenika, razvijanju kreativnog i kritikog miljenja kroz likovnu aktivnost. Karlavaris (godina) govori o tri medija putem kojih se mogu prenositi znanja: usmena i pisana rije (usmeno izlaganje, razgovor i rad sa tekstom), likovi, slika i drugi vizuelni materijal (ilustracija i demonstracija) i sopstveni rad (likovne aktivnosti grafiki i laboratorijski radovi). Prema ovim medijima metode u radu mogu se podijeliti na: verbalno-tekstualne, ilustrativno-demonstrativne i metode eksperimentalno-praktinih tipova.

U verbalno-tekstualne metode bi se svrstale: metoda usmenog izlaganja ili monolog, metoda razgovora ili dijaloka metoda, te metoda rada s tekstom. Ilustrativno-demonstrativne metode su: analitiko posmatranje, metoda likovnog scenarija, metoda demonstracije. Trea grupa eksperimentalno-praktinih radova ukljuuje: metodu igre likovnim materijalima, eksperimentiranje materijalima i likovnim tehnikama pri emu je puno vaniji sam proces istraivanja i isprobavanja mogunosti koje pruaju razliiti materijali i tehnike nego sam rezultat (ovo se posebno odnosi na predkolski uzrast, ali nita manje nije znaajno za starije uzraste, iako se ova metoda esto zapostavlja). Tako se ovdje takoe mogu ubrojiti i metode u realizaciji: graenje, variranje, kombiniranje i razlaganje.

Verbalno-tekstualne metode

a) Metoda razgovora - dijalog izmeu nastavnika i uenika ili izmeu uenika i uenika. Pitanje i odgovor su osnovni naini metode razgovora. Vano je uspostaviti prisnost i susretljivost izmeu nastavnika i uenika.

28

Ova metoda provodi se u obliku dijaloga koji je sastavljen od pitanja i odgovora. Razgovor s djecom najvie je prisutan u poetku, kada se djeca upoznaju sa sadrajima koji e predstavljati okosnicu likovnih aktivnosti. Na taj se nain psiholoki pripremaju, potiu i animiraju za likovni izraz. Pitanja treba postavljati tako da se od djece moe dobiti traena informacija. Kroz postavljanje pitanja i odgovore djeca e sama dolaziti do zakljuaka koji predstavljaju osvjetavanje likovnog odnosa koji se problematizira, odnosno postavlja kao fokus istraivanja specifine nastavne jedinice. Za djecu predkolskog i ranog kolskog uzrasta (razredna nastava) trebaju prevladavati jednostavna pitanja, jer e djeca na njih najlake odgovoriti. Na primjer: Koje je boje ovaj cvijet? Neodreena i vieznana pitanja se ne preporuuju, npr. Kakav je ovaj cvijet? Treba izbjegavati pitanja sa podmetanjem greke. Preporuljiva su kategorika pitanja. Ova pitanja uglavnom poinju upitnim rijeima Koji je cvijet vei? Koji je oblik naslikan hladnim bojama? Koja je linija na crteu konturna? Koja povrina je glatka, a koja hrapava? Pomona pitanja su uvijek dobrodola u kontaktu sa manjom djecom. Npr. pogledaj, opipaj, pa reci kakva je povrina jabuke, a kakva spuve?

b) Metoda usmenog izlaganja, monolog

Ova metoda se najee koristi na samom poetku asa u segmentu motivacije kada nastavnik predstavlja likovni problem, osvjetavajui na razliite naine odnose likovnih elemenata i kompozicijskih principa, motiv, ili specifian likovni pojam. Ovo izlaganje treba biti tako dobro osmiljeno, jasno i koncizno, ali i zanimljivo, i naravno primjereno uzrastu i njihovim mogunostima i potrebama, da u kratkom vremenskom roku od priblino deset ili petnaest minuta (ako postoji valjan razlog) nastavnik uspije objasniti zadatak, pobuditi interes za dalji rad kod uenika. Razliiti su naini kojima se moe sluiti u usmenom izlaganju. Ne smijemo pri tome zaboraviti da je za svaki najvanija upotreba termina i pojmova likovnog jezika ili onih koji e pomoi osvjetavanju likovnosti.

Ova metoda ukljuuje:

- Pripovijedanje- Opisivanje s naglaskom na likovnosti- Razlaganje likovne strukture- Tumaenje likovnih problema

29

c) Metoda rada s tekstom

Ova metoda podrauzumijeva koritenje pomno odabranih tekstova, a kriterij za odabir treba da bude sadraj teksta koji prua mogunosti transponiranja u likovni jezik, odnosno likovni izraz. Najee su to knjievni tekstovi, kratke prie, opisi prirode i prirodnih pojava, predmeta, okoline, pa i emocija ili psihikih stanja kroz poeziju i prozu koja odgovara uzrastu djece. Takoe je vano kvalitetno prezentirati odnosno proitati ili govoriti tekst na osnovu kojeg e se raditi. Nastavnik mora obratiti panju na to da izgovoreni tekst ima vei motivacijski znaaj kada je se tekst govori jasno, odgovarajuom dikcijom i izraajno, a ne preputa uenicima da ga proitaju sami za sebe, u sebi. Tekst ne smije biti predug, i moe se ponoviti ako je potrebno, pogotovo djeci mlaeg uzrasta, te napisati na ploi.

Ilustrativno-demonstrativne metode

Ova grupa metoda je najznaajnija za predmet Likovne kulture bez obzira na uzrast. Likovna kultura je predmet koji se temelji na vizuelnoj percepciji, te rad bez ovih metoda ne bi imao nikakvog smisla. Sadraji ovog predmeta se uvijek moraju predstaviti kao vizuelni fenomeni, bilo da se to deava u samoj motivaciji u okviru asa ili na kraju asa kada se kroz razgovor osvjetavaju likovni odnosi, analiziraju djeiji radovi. Dakle likovni problemi mogu se ilustrirati i demonstrirati putem prirodnih oblika i pojava, nainjenih predmeta, reprodukcija umjetnikih djela, filma, djeijih likovnih radova, ali sve to se vizuelno percipira treba imati jasnu svrhu, funkciju, strukturu. Nain na koji se koriste vizuelna sredstva mora potovati principe nastave likovne kulture. Ne treba zaboraviti da vizuelna sredstva za nastavu ne smiju da budu predstavljeni kao gotovi predloci za rad uenika, nego iskljuivo kao poticaj za rad i polazna taka za nalaenje vlastitih rjeenja likovnog zadatka.

a) Analitiko posmatranje

Ova metoda podrazumijeva posmatranje kojim e se ciljano proirivati i produbljivati spoznaja uenika o objektu koji je u tom momentu fokus interesovanja. Ovo je metoda u kojoj se razvija sposobnost uenika da od vizuelnog miljenja napravi korak u likovno promiljanje i doivljaj koji e kroz likovnu aktivnost rezultirati originalnim uenikim radom. Analizirajui (ralanjujui) elemente strukture vizuelno percipiranog oblika, potie se razvoj

30

intelektualnih sposobnosti, pamenja, prepoznaje se struktura, oblik, boja, svjetlost, tekstura, ... dakle izdvajaju se likovni elementi i odnosi kao osnova likovnog jezika. Uenik sam prepoznaje aspekte vienog koji su teoretski predstavljeni kao likovni elementi i odnosi, te ih moe imenovati i transponirati na vlastiti nain u svom izrazu. Ovom se metodom kroz razgovor nastavnika i uenika otvara prostor i za samostalne, na samom poetku jednostavne analize uenika, putem kojih e oni razvijati svoju percepciju, osvjetavati vieno, sticati samopouzdanje i stvarati stavove na osnovu jasnih i adekvatnih argumenata. Tada e se stavovi iz Svia mi se, ili Ne svia mi se biti sve manje koriteni kao intuicijsko ili neinformirano miljenje.

b) Metoda likovnog scenarija

Ova metoda moe ukljuivati raznolike poticaje kao to su: rije, muzika, pokret, slika, koji se prezentiraju kroz osmiljeni scenarij. Nastavnik ovdje moe koristiti materijale za koje smatra da su najadekvatniji za uenike i odreeni likovni problem, sam osmiljavati tekst, odabirati muziku, sve to je potrebno kako bi se ostvarila problemska situacija. Problemska situacija je predstavljanje likovnog odnosa na takav nain da bez uobiajene metode razgovora ili monologa, uenici sami otkriju ciljani likovni problem kojeg e nastojati predstaviti u svojim radovima. Dakle likovni scenarij mora biti tako osmiljen da rezultira ostvarenjem ciljanog likovnog odnosa. Obino se ova metoda odnosi na likovne i kompozicijske elementi kao motiv. Pri koritenju ove metode jasno predstavljanje i definisanje likovnog problema se ostvaruje, na kraju asa, putem analize rezultata likovne aktivnosti uenikih radova.

c) Metoda demonstracije

Najkraa i najjasnija definicija ove metode je da podrazumijeva prikazivanje svega to se doivljava percepcijom (Grguri; Jakubin, 1996). Ovakva definicija ostavlja dosta prostora za definiranje onoga to se treba predstavljati i onoga to se ne smije predstavljati ako elimo da ispunimo ciljeve nastave iz likovne kulture. Treba pokazivati sve ono to moe poticati ili motivirati dijete da samostalno razmilja, donosi odluke koje e samostalno realizirati kroz likovnu aktivnost, dolazei tako do to kreativnijih rjeenja u svom radu. Ovisno o uzrastu, i stepenu ve usvojenog znanja, primjeri u vidu vizuelnih (prirodnih oblika i pojava, predmeta i sl.) i slikovnih nastavnih sredstava trebaju biti jednostavna i egzemplarna za likovni odnos koji je odreen u nastavnoj jedinici. Previe sloeni ili prejednostavni primjeri (neprimjereni uzrastu,

31

znanju i sposobnostima) bie demotivirajui za uenike pa e radovi biti ili uraeni po obrascima koje djeca sama formiraju, nematoviti, a i entuzijazam za rad e izostati. Ovo se odnosi i na vizuelna nastavna sredstva koja nastavnici mogu sami pripremiti i napraviti. Za sve uzraste je bitno demonstrirati likovne odnose u naoj neposrednoj okolini, prirodi, urbanim prostorima, predmetima i pojavama koji su nam bliski kojima smo okrueni koje moemo neposredno doivjeti i vizuelno i putem drugih ula (sluha, mirisa, dodira, ukusa, pokretom).

Izdvajajui predmete, prirodne oblike i pojave, te osvjetavajui njihovu strukturu likovnim elementima i odnosima, oni bivaju ponovno otkriveni na novi i drugaiji nain, te se upravo tako zaokruuje i integrie znanje o svijetu. Ne preporuuje se mlaem uzrastu pokazivati ilustracije iz slikovnica kao podsticaj, meutim vei broj kvalitetnih ilustracija odraslih umjetnika mogu posluiti kao primjer brojnih likovnih izraza i mogunosti ilustriranja teksta. Dosta je oprenih miljenja i meu samim metodiarima o ovom problemu. Ima miljenja (Lowenfeld 1947; Boduli, 1982; Belamari, 1987; Grguri, N. I Jakubin, M., 1996) da nikako ne treba predstavljati ovakve primjere ilustracija iz slikovnice, pa ni djeije likovne radove, pogotovo ne u procesu motivacije na poetku nastave, dok drugi (Cox, 2000; Wilson, 1977) tvrde da je nemogue izbjei uticaj takvih primjera, slika, ilustracija i slinog u suvremenom drutvu. Prije svega nepobitna je istina da smo svi mi ukljuujui i djecu kontinuirano, i svugdje izloeni raznolikim vizuelnim informacijama.

Vizuelni simboli, znakovi, predodbe variraju u kvaliteti, a kroz nastavu imamo priliku razviti likovni senzibilitet i kritiko miljenje i stav zbog kojeg e uenici biti sposobni prepoznati prave vrijednosti vizuelnih poruka kroz likovni jezik, odnosno razlikovati kvalitetna rjeenja od kia. Predstavljanjem kvalitetnih i raznolikih primjera (dakle vie njih) kao mogunosti razliite upotrebe likovnog jezika u takvim primjerima, uenici e se motivirati za vlastiti, originalni rad, a istovremeno i senzibilizirati za prave vrijednosti i kvalitet u svim vrstama likovnog stvaralatva. Problem metode demonstracije, odnosno izbora slikovnih primjera, uvijek rijeava nastavnik koji je u stalnoj interakciji sa djecom razliitih uzrasta, te ima iskustvo, znanje i razmilja kreativno. Dakle, kvalitetan nastavnik. Istraivanja Piageta

nam govore da je mogue demonstrirati i neke vizuelne strukture koje e djeca shvatiti tek kasnije kada dostignu potrebnu zrelost.

Demonstracija umjetnikih djela je od velike vanosti za nastavu likovne kulture. Ona se biraju prema nastavnoj jedinici likovnom odnosu koji se razrauje te on mora biti jasno itljiv u predstavljenom djelu. Naravno svako umjetniko djelo uvijek sadri vie slojeva koji se mogu analizirati, ali potujui

32

princip odmjerenosti prema uzrastu, nastavnik e isticati odnos koji je bitan za nastavu i adekvatan sposobnostima razumijevanja specifinog uzrasta uenika. Iako djeca u predkolskom i kolskom uzrastu nee moi u potpunosti razumijevati i doivljavati umjetniko djelo u svim njegovim slojevima, bitno je stalno nuditi reprezentativne primjere likovnih umjetnosti koji e se tako zadravati u njihovoj svijesti i tako stvarati bogatu riznicu vizuelnih utisaka i podataka kojima e se sluiti u budunosti. Opet se vraamo injenici da e kvalitetan nastavnik znati predstaviti likovno djelo na odgovarajui nain, odnosno da e znati iskoristiti slojevitost likovnog djela odabirui uvijek ono to je bitno za nastavnu jedinicu i uzrast uenika. Jo jedan aspekt ove metode je i demonstracija, odnosno, upoznavanje sa nainom koritenja likovnih materijala, sredstava i tehnika.

Ovisnosti od sloenosti tehnoloke odreene likovne tehnike (na primjer grafike likovne tehnike), as se moe posvetiti upravo demonstraciji i primjeni kroz likovnu aktivnost jedne od tehnika kroz koju e se opet problematizirati specifian likovni problem na novi nain. Metoda demonstracije se osim u uionici primjenjuje i u prirodi, galerijama i muzejima, putem filma, fotografije, plakata, videa, itd. Meutim ona nikad ne smije da postane sama sebi svrha, mora biti kvalitetna i ciljana, jer je kao i likovna aktivnost, osnova trajnog znanja.

Metode eksperimentalno-praktikih radova

Metoda praktinog rada igra i eksperiment

Ova metoda naziva se i laboratorijskom metodom, ali je naziv metoda prakinog rada igre, istraivanja i eksperimentiranja adekvatniji likovnim aktivnostima. Ova aktivnost pokazuje djeiji aktivan odnos prema materijalu, intelektualni napor da se doe do vlastitog, originalnog izraza i zadovolji zadatak rjeavanja datog likovnog odnosa problema. Dijete putem praktinog rada kojeg realizuje na razliite naine koritenja likovnih i kompozicijskih elemenata, te likovne tehnike upoznaje i ui o karakteristikama likovnog jezika i materijala, te se angairaju i emocionalno i intelektualno. ak je sam proces likovne aktivnosti svjesnog stvaranja vaniji od samih rezultata, naroito za predkolski i mlai osnovnokolski uzrast. Shvatanje praktinog rada kao igre u kojoj mogu osim zadanih uspostaviti i vlastite parametre, prije e rezultirati spoznajom, a zapravo je to i jedini pravi nain usvajanja znanja u predmetu likovne kulture. Za metodu praktinog rada veu se metode rada u realizaciji (prema Grguri; Jakubin, 1996):

33

a) Graenje likovnim elementima, slaemo ih jedan do drugog u razliitim pravcima

b) Kombiniranje kombiniranje razliitih likovnih elemenata

c) Variranje obremo jedan likovni element ili motiv na razliite naine

d) Razlaganje razlaemo gotove strukture i ponovo ih komponiramo u nove likovne vrijednosti.

Nastavne metode se u nastavnom procesu meusobno povezuju, tj. istodobno se primjenjuje vie nastavnih metoda, pa se kao najvanije esto prepliu metode usmenog izlaganja, analitikog promatranja i demonstracije, te metoda praktinog rada bez kojih nastava likovne kulture ne bi imala smisla, a upravo zbog ovakvog preplitanja je nastava likovne kulture dinamina i kreativna.

Ovaj vaan aspekt nastave likovne kulture definisan je i kroz specifinu likovnu metodu kompleksnost, preplitanja i naizmjeninih uticaja

koje se odnose na injenicu da u samom pedagokom radu odgojitelj neprekidno izmjenjuje razliite poticaje, koji se u dinamici rada mijenjaju i preoblikuju u nove vrijednosti. (Metoda preplitanja ukazuje na nunost preplitanja odgojitelja i djece tijekom aktivnosti, preplitanja racionalnih i emocionalnih impulsa, teorijskih i praktinih aktivnosti, opaanja i recepcije u odnosu na stvaralatvo; metodom naizmjeninih utjecaja uvaava se sloenost likovnog fenomena te potreba uporabe svih elemenata sloenosti, i to na poseban nain. Ako bi elemente nastave podijelili na kvantitativne i kvalitativne, prvi bi se vezali za uenje, a kvalitativni za igru. Igra i uenje se najue povezani i, kao faze, ovise jedna od druge.

Ostvareni stepen kvantitativnih elemenata akumulacija informacija i znanja utie na ostvarivanje kvalitativnih elemenata, to e opet, kroz stvaralatvo, uticati na napredak na kvantitativnom nivou. Na primjer, da bi dolo do stvaralakog rjeenja, potrebno je posjedovati materijal za mogue kombinacije i koncipiranje razliitih mogunosti. Na intelektualnom podruju to bi bilo primjerice, vizuelno pamenje. Opaanjem i vizuelnim pamenjem koje potie odgajatelj, dijete skuplja kvanitativan materijal za stvaralako rjeenje. Ako se ne pokrene kvalitativan proces, ovaj materijal ostaje neiskoriten. Ali, ako odgojitelj pokrene stvaralaki impuls i ostvari kvalitativne procese, prikupljeni materijal bit e oblikovan kreativnim miljenjem i otvorit e prostor za pojavu kreativnog rjeenja....

.

34

Okvirni nastavni plan i program

Nastavni plan i nastavni program su dva meusobno povezana dokumenta.

Nastavnim planom kao slubenim dokumentom se odreuje broj nastavnih predmeta i podruja koja se ostvaruju u odreenom tipu kole, redoslijed ostvarivanja nastavnih predmeta i vrijeme ostvarivanja svakog nastavnog predmeta kroz fond asova. Takoe je jasno utvren maksimalan fond asova po sedmici, iz ega se izvodi godinji fond sati, odnosno fond sati za realizaciju programa u cjelini.

Nastavni plan takoe obuhvaa ciljeve plana te osnovne informacije o materijalno-tehnikim uslovima koje su potrebne za ostvarenje plana (prostor - standardni, specijalizirani, oprema), informacije o kadrovskim uvjetima i pretpostavkama za njegovu realizaciju. Osnovni elementi dati su u vidu odreenog tabelarnog prikaza. Nastavni plan je dokument koji je obavezan za svaku kolu, a nastavnik u njegovu stvaranju nema odreene uloge.

Nastavni program predstavlja operacionalizaciju nastavnog plana. Odnosi se na nastavni predmet ili podruje, dakle svaki predmet ima svoj nastavni program. Slui kao instrumentarij za rad nastavnika i obuhvata nekoliko elemenata kao to su obim i dubina sadraja te redoslijed ostvarivanja. Osim sadraja program sadri i niz drugih komponenti, a njihova razrada ovisi o nivou programa. Okvirni ili globalni nastavni programi izrauju se za nastavni predmet i tip kole na nivou drutvene zajednice ili nivou drave. Sve kole unutar jedne drutvene zajednice ili drave dobivaju okvirni nastavni plan i program, te se na osnovu njega radi izvedbeni ili operativni program za konkretnu kolu i razred.

35

Okvirni program ili globalni program

Okvirni ili globalni program obuhvata sadraje koji e se realizirati tokom obrazovanja. Planiranje nastave likovne kulture izvodi se na osnovu Okvirnog nastavnog plana i programa za osnovnu ili srednje kole. To je kljuni dokument koji se sastoji od jasno definiranih sadraja po godinama obrazovanja i taj je sadraj razraen po dijelovima programa (u osnovi, po programskim i nastavnim cjelinama). Navedeni su sadraji za obradu, odnosno sadraji za usvajanje znanja, vjetina i navika. Takoe su navedeni i jasno definirani: obrazovni i odgojni ciljevi (ta se u ovom pogledu programom eli ostvariti), oekivani rezultati iz svakog likovnog podruja koje se obrauje, struktura programa prema nastavnim cjelinama, didaktiko-metodike napomene, pojmovi koje e uenici usvojiti, ocjenjivanje, te rad sa djecom sa posebnim potrebama.

Osim ovih, u okvirni program bi trebao sadravati i informacije o vremenu realizacije programa (fond asova, vrijeme u sedmici, ralanjeno vrijeme po programskim i nastavnim cjelinama), materijalno-tehnike pretpostavke (prostorni uslovi u kojima se optimalno moe realizirati program; pitanje tehnologije, odnosno opremljenosti prostora u kojima se odvija nastava), informacije o kadrovskim pretpostavkama (uslovljene su zakonskom regulativom) i informacije o izvorima znanja za pripremanje uenika - osnovna prirunika i udbenika literatura, te dopunski izvori znanja. Raspored sadraja u nastavnom programu (ako se sadraj ostvaruje u vie godina obrazovanja i kontinuitetu) moe biti: linijski, koncentrini i spiralni.

a) linijski - sadraj se realizira bez ponavljanja; ono to se obradi u prvom razredu ne ponavlja se vie do kraja obrazovanja.

b) koncentrini - sadraji se ponavljaju, ali svako ponavljanje znai istovremeno proirivanje i produbljivanje sadraja (npr. svaka od nastavnih cjelina u likovnoj kulturi je ista u osnovnokolskom obrazovanju, ali se kroz nastavu u svakom iduem razredu ta cjelina po svom sadraju proiruje i uslonjava).

c) spiralni - sadraji se ne ponavljaju, ve se proiruju s mogunou da se u svakoj fazi realizacije programa moe vratiti na prethodne dionice programa (to ne pretpostavlja nepotrebno ponavljanje sadraja).

36

Predmetu Likovna kultura zbog same prirode predmeta i nastavnog sadraja odgovara koncentrini raspored sadraja. Likovna umjetnost se zapravo kroz itavo svoje postojanje slui jedinstvenim i nepromjenjivim likovnim jezikom iji se elementi mogu prepoznati u svim djelima likovne umjetnosti od poetaka do danas. Naravno, nain koritenja i dominacija nekih od elemenata likovnog jezika se mijenjala kroz historiju, ali on ostaje temelj bez kojeg nema likovnog izraza, pa tako ni nastave likovne kulture.

Smisao planiranja i programiranja je u realizaciji (ostvarivanju) planova i programa. Tek se u procesu ostvarivanja plana i programa moe ocijeniti njegova uspjenost i u kojoj mjeri je prilagoen konkretnim uslovima, uenicima i situacijama uenja. Zbog toga, pri realizaciji moe doi i do odreenih odstupanja u pogledu sadraja, didaktiko-metodike realizacije i vremena ostvarivanja. esto konkretni uslovi rada i vrijeme koje je predvieno za ostvarivanje nameu odstupanje i izmjenu ili modifikaciju zamiljenog u planovima i programima. U takvim uslovima vanu ulogu ostvaruje nastavnik koji kao realizator esto mora prilagoavati sadraje i elemente didaktiko-metodike realizacije vremenskom okviru nastojei postii sve zadane ciljeve i zadatke nastave za svaki razred, bez obzira na potekoe.

Nastavni plan i program bi trebao biti od velike pomoi nastavnicima kako bi to konkretnije i jednostavnije postavili osnove svog rada u smislu strukture sadraja (likovni i kompozicijski elementi likovni jezik, likovne teme ili motivi, likovni pojmovi, likovno-tehnika sredstva i tehnike) koji je primjeren razliitim uzrastima od predkolskog, osnovnokolskog i srednjokolskog uzrasta te ciljeva i oekivanih rezultata. Planiranje nastave se ostvaruje izradom izvedbenog plana ili mikroprograma.

37

Izrada izvedbenog plana

Izvedbeni plan ili mikroprogram je instrumentarij za neposredan odgojno-obrazovni rad nastavnika, te ga on sam izrauje za svaki razred, a za osnovu izrade uzima podatke iz Okvirnog plana i programa za predmet Likovna kultura. Planiranje je od izuzetne vanosti za izvoenje nastave. Izrada kvalitetnog mikroprograma pretpostavlja poznavanje karakteristike uzrasta u svakom razredu, uenikih sposobnosti, interesa, predznanja, i slino. Nastavnik kroz izradu mikroprograma operacionalizira ciljeve okvirnog NPP-a, odnosno postavlja specifine ciljeve i zadatke prema cjelinama (obrazovni ciljevi ta e uenici nauiti, koje sposobnosti e se razvijati, te odgojni ciljevi).

Ciljevi se odnose na openitije izraene odgojno-obrazovne intencije, a zadatak je konkretizacija cilja. Izradom ovakvog plana, nastavnik dobiva pregled gradiva rasporeenog prema broju sati koje e odrati u jednom polugoditu ili kolskoj godini, te u samom startu moe donijeti odluke o broju sati koje moe utroiti na odreene nastavne jedinice, odluiti u dogovoru sa drugim nastavnicima kako da usklade strukturno srodne nastavne jedinice kako bi se ostvarila korelacija sa drugim predmetima, pa samim tim zaokruilo stjecanje znanja o odreenim pojavama, pojmovima posmatranih iz ugla razliitih oblasti (razliitih umjetnosti, ili nauka i umjetnosti). Pri izradi izvedbenog plana, nastavnik mora imati na umu kljuni princip izvoenja nastave likovne kulture: princip koncentrinih krugova.

Takoe se treba obratiti panja na smisleno izmjenjivanje nastavnih cjelina, kako bi nastava bila interesantna i raznovrsna. Planiranje bi trebalo obuhvatiti i posjetu muzejima i galerijama, organiziranje kolskih izlobi (najee su tematski vezane za odreene praznike, ali bi bilo dobro da ne budu samo takve prilike povod za izlaganje djeijih radova).

Pri izradi mikroprograma oslanjamo se na likovno problemske cjeline odnosno nastavne cjeline koje su definirane osnovnim likovnim elementima:

Taka i linija

Boja

Ploha

Povrina

Masa i prostor

38

Treba se naglasiti da se u toku jednog polugodita u osnovnoj koli, treba makar jednom obraditi svaka nastavna, odnosno, likovno problemska cjelina. Tako e se obraene nastavne jedinice u prvom polugoditu opet ponavljati, ali e u drugom likovni problemi za svaku od njih biti sloeniji potujui princip koncentrinih krugova. Za svaku od ovih cjelina odreeni su i naznaeni specifini likovni odnosi, pojmovi (likovni problemi) za svaki razred. Pri izradi izvedbenog plana, oni predstavljaju osnovu nastavne jedinice. Polazei od likovno problemske nastavne cjeline, suavamo sadraj na nastavnu temu, a sadraji se specificiraju jo detaljnije i jasnije kroz likovni problem.

Cjelina Tema Likovni problem kao osnova nastavne jedinice

Nastavna jedinica je najmanji dio nastavnog programa koji se ostvaruje u nekoj situaciji uenja. Nastavna jedinica jo se naziva nastavna situacija ili situacija uenja. Kroz nastavnu jedinicu se ostvaruju osnovni obrazovno-odgojni ciljevi.

Nastavna jedinica je odreena fiksnim trajanjem jednog nastavnog asa ili blok asa. Vremenski okvir bi trebao proizilaziti iz logike cjeline nastavne jedinice, i trebao bi biti fleksibilan ako je to mogue ostvariti. Nastavna cjelina bi uvijek trebala zavravati analizom i vrednovanjem uenikih postignua u likovnim aktivnostima.

Nastavna jedinica u predmetu Likovna kultura je kompleksna i navodi se kao sklop likovnog podruja, motiva, likovnog problema i likovne tehnike.

Likovni problem (likovni odnosi, pojmovi) predstavlja osnovu nastavne jedinice likovne kulture, a obino se odnosi na likovne elemente i kompozicijska naela. Pored toga, likovni problem moe predstavljati i likovne pojmove (npr. grafiki list, otisak, kip, tekstura, stilizacija, kadar, likovni znak i poruka, redefinicija, patiniranje, faktura, lazura, impasto, spektar, svjetlost, potez, mrlja, sfumato, likovna metafora ... itd.). Kako se nastava likovne kulture izvodi po principu koncentrinih krugova, tako se i likovni problemi uslonjavaju za svaku nastavnu cjelinu od jednostavnijih prema sve sloenijim kroz sve razrede osnovne kole.

Likovna podruja se odnose na osnovne vidove likovnog stvaralatva: crtanje, slikanje, grafika, modeliranje i graenje, vizuelne komunikacije i dizajn.

Bitno je razlikovati i podruja prema nainima oblikovanja, pa tako crtanje, slikanje i grafika spadaju u oblast oblikovanja na plohi; modeliranje i graenje u oblast oblikovanja u prostoru, a vizuelne komunikacije i dizajn se odnose i na oblikovanje u prostoru i na plohi.

39

Motiv predstavlja sve mogue poticaje za likovnu aktivnost, i ne vee se samo za vizuelnu percepciju, nego i za nevizuelne poticaje, te likovne elemente i kompozicijske principe same po sebi kao osnovne vrijednosti likovnog izraza. Tako motive dijelimo na:

Vizuelni motivU ovu kategoriju spada sve to se moe vizuelno percipirati. Mogunosti izbora

su za ovaj poticaj velike i mogu se svrstati u nekoliko kategorija: prirodni oblici i pojave, nainjeni oblici predmeti svih vrsta, narodni obiaji, historijski dogaaji, kulturno-historijski spomenici Bosne i Hercegovine, dravni i vjerski praznici, unutranji i vanjski prostor, ljudi (ljudska figura u pokretu, karakterizacija ljudskog lika - porodica i prijatelji, omiljeni nastavnik, autoportret, ljudske aktivnosti), motivi iz knjievnosti (narodne prie, kratke prie i pripovijetke, bajke, basne, poezija).

Ne-vizuelni motiv Podrazumijeva koritenje svih drugih ula osim ula vida. Dakle uenici imaju

za poticaj sve to mogu iskusiti sluhom, dodirom, putem ula mirisa i okusa. Osim ovih poticaja mogu se dati kao motiv razliite vrste emocija i psihikih stanja koja se mogu izraziti likovnim jezikom.

Likovni i kompozicijski elementi kao poticaj Ovo su najjasnije zadani likovni odnosi. Na primjer: kompozicija strukturnih

linija, kontrast toplo-hladno, linijski istanjena masa, ritam geometrijskih i slobodnih likova u prostoru, rekompozicija vlastitog rada ili fotografije, tonovi toplih boja, itd. Za mlai uzrast ovaj poticaj se realizira kroz problemsku situaciju likovnu priu ili likovni scenarij, predmete koji u svojim osnovnim karakteristikama odraavaju likovne elemente (lego kocke, ili drvene kocke obojene i neobojene, ... itd.). Likovni scenarij moe biti predstavljen ovisno o uslovima i sposobnostima nastavnika kroz igru, ples, muziku, film, animacijom predmeta koji tako dobivaju novi ivot.

Bitno je da se izbjegne figuralni motiv u djeijim radovima, te da likovni elementi zaive u svom najjednostavnijem obliku kao kao vrijednost sama po sebi: boja u potezu, mrlji, rasprena, povrinama veim i manjim, geometrijski ili slobodni likovi kojima se putem graenja, kombiniranja, variranja ili razlaganja (metode u realizaciji) ostvaruju likovne kompozicije ... itd. Kroz razgovor i analizu radova na kraju asa se otkrivaju specifini likovni odnosi nastali u procesu rada, dakle prepoznaju se, imenuju osvjetavaju likovni problemi.

40

Likovno-tehnika sredstva i likovne tehnike

Kada planiramo, odnosno, odabiremo likovnu tehniku i likovno-tehnika sredstva moramo obratiti panju prije svega na likovno podruje koje se obrauje. Tako se u osnovi odluujemo za crtake, slikarske, grafike likovne tehnike, te likovne tehnike modeliranja i graenja. Likovno-tehnika sredstva su ponekad odreena u samom nazivu tehnike (tu-perce, tu-kist), ili istovremeno predstavljaju i tehniku i sredstvo (olovka, flomaster). Za mnoge likovne tehnike potrebno je naglasiti specifina sredstva, materijale i podloge koje su potrebna za odreenu nastavnu jedinicu, vodei rauna o motivu, uzrastu, karakteristikama same tehnike, nainu rada, likovnom problemu. Za rad sa ugljenom, trebaemo vee formate papira, odgovarajue strukture (to moe biti svima pristupaan pak-papir), za akvarel e nam trebati papir predvien upravo za tu tehniku, vee gramae, koji e moi upiti veu koliinu vode, te meke i vee kistove kojima e uenici postii bez potekoa kvalitetne rezultate. Loe odabrana i demonstrirana tehnika, izazvae frustraciju i loe rezultate rada, te je bitno tano predvidjeti sve materijale i sredstva potrebna za nastavnu jedinicu.

Nakon to smo definisali nastavnu jedinicu, u nastavku izrade mikroprograma se odluujemo za odgovarajue elemente metodike realizacije za svaku nastavnu jedinicu.

U sklopu metodike realizacije navodimo: metode rada, nain rada, oblik rada.

Metode rada su ve definirane u prethodnom tekstu (str. 12). Obino se za svaki as koristi vie nastavnih metoda, najmanje dvije, s obzirom na podjelu metoda na metode rada u motivaciji (bitne za nastavnika) i metode rada u realizaciji (metode rada na koje se upuuju uenici u likovnoj aktivnosti). Kada govorimo o metodama rada u motivaciji one su raznolike i ostavljaju dovoljno slobode nastavniku da ostvari svoj individualni i specifini pristup nastavi i uenicima kako bi postigao to bolje rezultate.

Nain rada koje emo navesti su specifini za predmet likovne kulture. Koristie se jedan ili kombinacija dva naina rada ovisno o motivu, odnosno poticaju za rad. Naini rada su: posmatranjem, nakon posmatranja, po sjeanju, zamiljanjem, izmiljanjem ili matom. Za vizuelne motive se mogu koristiti skoro svi naini rada, dok se za nevizuelni motiv i likovne i kompozicijske elemente koriste uglavnom sljedei naini rada: zamiljanjem, izmiljanjem ili matom.

Oblici rada se jo mogu nazivati socijalne forme rada. Osnovni oblici rada su: frontalni, individualni, grupni rad i rad u parovima.

41

Frontalni i individualni oblik rada se uvijek primjenjuje u nastavi likovne kulture u osnovnokolskom obrazovanju. Frontalni oblik rada je neophodan pri samoj motivaciji, kada nastavnik predstavlja na razliite naine novi likovni problem, analizira likovno djelo kako bi osvjetavao elemente likovnog jezika koji su vani za kasniju realizaciju. Individualni rad je oblik rada u kojem se kroz praksu ostvaruje jedan od najvanijih principa likovne kulture koji podrazumijeva slobodu samostalnog i karakteristinog naina likovnog izraavanja svakog uenika. Cilj je ovim nainom rada omoguiti uenicima da sami i na svoj originalan nain rjeavaju likovni zadatak, uz podrku i usmjeravanje nastavnika kroz razgovor, te da nastavnik sa svakim uenikom ponaosob ostvari komunikaciju pri likovnoj aktivnosti. Ovaj oblik rada je daleko zahtijevniji od frontalnog, koji je najei oblik rada u drugim predmetima, te je vrlo bitan element u razvijanju kritikog i kreativnog miljenja kao jednih od ciljeva nastave iz ovog predmeta.

Grupni rad je takoe poeljno koristiti, iako to nije redovna praksa u nastavi likovne kulture. Grupnim radom se lake ostvaruje socijalizacija uenika, odnosno ostvaruje se blia saradnja u dononju odluka i njihovom ostvarivanju, te prijateljski odnosi izmeu uenika koji zajedno nastoje realizirati predvieni zadatak. Grupni rad moe podrazumijevati ostvarivanje istog zadatka u svim grupama (nediferencirani grupni rad), ili svaka grupa realizira vlastiti zadatak (diferencirani grupni rad).

Osim nabrojenih, za nastavu likovne kulture (naroito u srednjokolskom obrazovanju) takoe su bitni sljedei oblici rada:

Projektni ili istraivaki rad koji podrazumijeva pripremanje i rad izvan nastave u kojem se vodi odreena vrsta istraivanja i prikupljanja informacija bitnih za nastavu likovne kulture. Timski rad koji ukljuuje uenike i nastavnike razliitih predmeta kako bi se odreeni zadatak obradio interdisciplinarno.

kolska ekskurzija ili terenska nastava posjete muzejima, galerijama, spomenika kulturno-historijske batine nae zemlje, i u inostranstvu.

Domai radovi samostalan rad uenika izvan nastave kojeg nastavnik analizira na nastavi.

Uz nabrojene elemente se navode i napomene koje e posluiti kao dopuna ovako razraenoj nastavnoj jedinici.

42

Priprema za as likovne kulture

Priprema za as jedan je od vanih elemenata za izvoenje nastave likovne kulture. U jednoj pisanoj pripremi vidi se struktura i nastavni sadraj asa, i to je najvanije metodiki pristup za specifinu nastavnu jedinicu. Nastavniku je, pogotovo u samom poetku, vano imati pisane pripreme za as kao dokument koji e posluiti za procjenjivanje uspjenosti izvedenog sata, te osnova koja se moe mijenjati u metodikom pristupu prema vlastitoj procjeni. Pripremu za as nije teko napisati ako nastavnik ima dobro razraen izvedbeni plan ili mikroprogram. U tom sluaju priprema predstavlja jednostavan dokument o planiranom i izvedenom asu koji moe koristiti nastavniku kao smjernica za ostvarivanje kvalitetnije nastave. Kroz pisanje pripreme za konkretnu nastavnu jedinicu nastavnik predvia naine ostvarivanja ciljeva i zadataka vezanih za nastavnu jedinicu, a esto je stavljanje ideja na papir jako bitno za njeno ostvarenje. Pisanje pripreme omoguava nastavniku da jo jednom podrobnije razmisli o detaljima planiranog asa, te o mogunostima za uspjeno ostvarenje prvobitne ideje.

Priprema za as sadri tehniki, sadrajni, psiholoki i pedagoki aspekt. Tehniki podrazumijeva nastavna sredstva, likovno tehnika sredstva i likovne tehnike. Ukoliko su uenici ve upoznati sa radom u odreenoj likovnoj tehnici, ovisno o nastavnoj jedinici i specifinom likovnom zadatku mogu se upoznati sa novim mogunostima materijala i sredstava, te ukratko ponoviti usvojene postupke. Sadrajni aspekt se odnosi na analizu likovnog jezika, razradu likovnog zadatka. Psiholoki aspekt podrazumijeva razvoj emocionalnih, intelektualnih i voljnih sposobnosti uenika, koji e se deavati samo u okruenju koje prua osjeaj sigurnosti, oputenosti, slobode i pozitivnog stava nastavnika koji nastoji pobuditi interes i elju za rad. Ne postoje gotova rjeenja za postizanje ove pozitivne atmosfere, ali je jasno da je jako bitan inilac i pedagoki aspekt koji se odnosi na poznavanje uzrasta i prilagoenost metoda i naina i oblika rada kako bi se ostvarili zadaci vezani za as.

Dobar likovni pedagog koristi djeije ope i individualne karakteristike, sklonosti i iskustva, te stalno razmilja o njihovom emocionalnom odnosu prema svijetu kroz njihov emocionalni doivljaj teme i likovnog zadatka. Na osnovu likovnog sadraja i motiva pobuuju se emocionalni, vizuelni doivljaji zasnovani na razliitim vrstama percepcije (vizuelne, auditivne, taktilne, olfaktivne, gustativne, pa i pokreta) koji e se usmjeriti kroz likovnu aktivnost na likovno i kreativno miljenje i doivljaj (to je i cilj nastave). Nekoliko puta je u tekstu naglaeno

43

je emocionalno kao odnos prema okolini i doivljaj, jer je od velike vanosti za psiholoki aspekt pripreme za as. Pozitivne emocije su motivacija za kreativni rad, jer upravo pobuivanje i njegovanje takvih emocija stvara stvaralaku atmosferu u kojoj se dijete osjea sigurno, oputeno i slobodno. U takvoj atmosferi kroz likovne aktivnosti se ostvaruju odgojni i obrazovni ciljevi nastave.

Elementi pripreme za as

Obrazovni i odgojni zadaci

Obrazovni i odgojni zadaci se navode za svaki as posebno imajui u vidu predvienu nastavnu jedinicu koja je definirana jasno navedenim likovnim problemom, podrujem, likovno tehnikim sredstvima, te motivom. Dakle, u obrazovne zadatke se ubraja usvajanje znanja i sticanje sposobnosti. Navode se konkretna znanja likovni i kompozicijski elementi, likovni pojmovi, ...itd. koja uenici trebaju usvojiti, upoznavanje rada sa likovnom tehnikom koja je navedena u nastavnoj jedinici, likovnim djelom koje je navedeno kao slikovni primjer. Takoe se navode konkretno sposobnosti koje e se razvijati upravo kroz navedenu nastavnu jedinicu. One su najee sline, ponekad je mogue da neke budu dominantne ovisno opet o konkretnoj nastavnoj jedinici. Divergentno miljenje odnosno kreativno i kritiko miljenje su konstante u obrazovnim zadacima.

Odgojni zadaci, slino sposobnostima, su konstante i ukljuuju usvajanje i razvijanje estetskih, moralnih i radnih vrijednosti (pozitivan odnos prema radu - aktivnost, inicijativnost, samostalnost, dosljednost, strpljivost, upornost, istrajnost), te socijalizacija. Za odreene nastavne jedinice bie navedene konkretne vrijednosti koje esto ovise i o nainu rada, likovnoj tehnici ili nekom drugom parametru.

Nastavna jedinica

Pojam nastavne jedinice objanjen je u prethodnom tekstu (str. -) i u pripremi za as se navodi kratko i jednostavno. Nastavna jedinica se sastoji od nastavne cjeline, likovnog podruja, motiva, likovnog problema, likovno tehnikih sredstava i likovne tehnike.

Kao i u izvedbenom planu nastavna cjelina je definisana kroz osnovne likovne elemente: liniju i taku, boju, plohu, povrinu, prostor i masu.

44

Likovno podruje se odnosi na: slikanje, crtanje, grafiku, modeliranje i graenje, dizajn i vizuelne komunikacije.

Motiv navodimo kao vizuelni, nevizuelni i likovne i kompozicijske elemente. Dovoljno je navesti jednu vrstu motiva, ali ponekad motiv moe biti i kombinacija dva poticaja. Za primjer moemo uzeti kombinaciju vizuelnog i nevizuelnog u motivu Vjetar u kronjama.

Likovni problem predstavlja okosnicu asa likovne kulture. Ono to je naroito vano je da se likovni problem postavi tako da ostavlja prostor za kreativno rjeavanje zadatka kroz likovnu aktivnost. Problematsko postavljanje likovnog zadatka (likovnog problema) je od krucijalne vanosti za kvalitetnu nastavu likovne kulture. Ono podrazumijeva izbjegavanje predstavljanja likovnog zadatka kao onog u matematici ili nekom drugom predmetu koji spada u oblast nauke. Likovni zadatak nema jedno tano rjeenje, niti se zasniva na prihvaanju gotovih i ope prihvaenih rezultata miljenja i rada. Samo navoenje likovnog problema kao elementa nastavne jedinice je jednostavno. Tek e se u artikulaciji asa vidjeti da li je taj likovni problem zadatak stvarno postavljen i predstavljen problematski, a ne kao gotovo likovno rjeenje.

Likovno tehnika sredstva i likovne tehnike moraju odgovarati likovnom problemu, ali jo je vanije da su adekvatna za likovno podruje. Dakle za likovno podruje slikanja ne moemo navesti crtake ili grafike likovne tehnike. Bitno je osim navoenja likovne tehnike, precizno odrediti sredstva koja su potrebna upravo za taj as, i konkretan likovni problem i motiv. Ponekad e biti jako bitno odrediti format i vrstu podloge (papira, ljepenke, tekstila...) ili veliinu i kvalitet kista, posudice za boje, spuvice, fiksativ (za tehnike pastela, uglja i krede).

Metodika realizacija

Metodika realizacija ukljuuje metode, naine i oblike rada. Takoe je bitan i odabir nastavnih sredstava i pomagala.

Elemente metodike realizacije ve smo odredili u izvedbenom programu ili mikroprogramu za svaku nastavnu jedinicu, te ih navodimo i u pisanoj pripremi za as.

45

Nastavna sredstva i pomagala i plan ploe

U mikroprogramu se ne moraju navesti nastavna sredstva i pomagala (ponekad nazvani i kao nastavni mediji), te emo za svaku nastavnu jedinicu odabrati ono najadekvatnije.

U nastavna sredstva ubrajamo: predmete i prirodne oblike (voe, povre, granice, kamenie, sve to moemo nai u svojoj okolini, a nije proizvod ljudske djelatnosti), umjetniko djelo, reprodukcija, fotografija, likovni radovi, djela u galerijama, muzejima, filmovi, tv-emisije, dvd, lokalitet kulturno-historijske batine, itd.

Nastavna pomagala su: ploa, kreda, projektor, televizor, dvd-player, itd.

Preporuljivo je uz svaku nastavnu jedinicu predstaviti makar jedno umjetniko djelo, koje moe biti original, ali najee je reprodukcija, te se ono posebno navodi u pripremi za as. Uz naziv djela i autora, potrebno je navesti i ostale podatke: likovnu tehniku, dimenzije, godinu nastanka, te vlasnitvo (najee su to muzeji i nacionalne galerije).

Plan ploe je takoe od velike vanosti za nastavu likovne kulture. Organiziranje i komponiranje plohe ploe je vizuelna informacija i poticaj, kao i prostor za malu izlobu na kraju asa kako bi se analizirali i vrednovali djeiji radovi kroz razgovor uenika i nastavnika, te nastavnik mora posvetiti posebnu panju kada osmiljava izgled ploe.

Dakle, na prostoru ploe trebamo odrediti prostor za naziv nastavne jedinice ili ponekad samo likovnog problema, ovisno o potrebama za specifian as. Na plou se takoe mogu postaviti fotografije, likovne aplikacije i primjeri koji nee sluiti kao predloak za rad uenika, nego kao motivacija za slobodno izraavanje uenika. Oni se u toku asa mogu i skloniti, a samim tim i osloboditi prostor za izlaganje radova. Prostor ploe ne smije biti zatrpan informacijama i nebitnim detaljima, definicijama. Samo neophodan tekst koji se direktno odnosi na nastavnu jedinicu je sasvim dovoljan za nastavu likovn

Documents

Metodika i Metodska Praksa Likovne Kulture Osnovnokolskog Uzrasta