Metodika hrvatskoga jezika

METODIKA NASTAVE HRVATSKOG JEZIKA

2010/

'11.

Jadranka Jaji 2010/'11.


J. Nemeth-Jaji

2 METODIKA U SUSTAVU ZNANOSTI

Mjesto metodike u sustavu znanosti obiljeavala su dva suprotstavljena stajalita:

a) metodika pripada pedagogiji

b) metodika pripada struci.

Zagovornici prvog stajalita, a to su pedagozi, uspostavljaju sljedeu hijerarhiju:

pedagogija (na prvom je mjestu kao znanost koja prouava ope pitanja odgoja i

obrazovanja u kolskom i izvankolskom sustavu)

didaktika (kao znanost koja prouava zakonitosti stjecanja znanja u kolskom sustavu)

specijalna didaktika/metodika koja ope didaktike zakonitosti prilagouje konkretnom

predmetu.

Znai: specijalna didaktika ili metodika izvire iz didaktike, a ova iz pedagogije (odnos: ope

pojedinano posebno). U sklopu takvih shvaanja nastala je i knjiga Tone Peruka: Materinski

jezik u osnovnoj koli. Specijalna didaktika, objavljena 1961.

Zagovornici drugog stajalita, a to su ljudi od struke, svoje miljenje potkrjepljuju injenicom da su

znanosti toliko uznapredovale da se metodika mora iz okrilja pedagogije prepustiti struci. Kao

dokaz tome navode da metodiar ne moe biti onaj tko dobro ne poznaje struku bez obzira kako

dobro poznavao opu pedagoku teoriju i didaktiku kao njezinu disciplinu. Metodiar, meutim,

mora dobro poznavati i struku i ope pedagoke i didaktike zakonitosti. Moe se stoga rei da je

metodika interdisciplinarna znanost. Metodika hrvatskoga jezika tako je najue povezana sa

strukom (kroatistikom: jezikoslovnom i knjievnoteorijskom), s pedagogijskim znanostima i sa

psihologijom, a koristi se spoznajama i dostignuima i drugih za nju relevantnih znanosti: filozofije

(osobito filozofije odgoja), sociologije (osobito sociologije obrazovanja), biologije, komunikologije,

informatike i dr.

Naziv metodika dolazi od grke rijei methodos to znai nain djelovanja, planski postupak za

postizanje nekog cilja na praktinom ili teorijskom podruju. Metodika nain svrsishodnog

provoenja nekog posla; znanstvena disciplina koja se utemeljuje na predloku odreene struke koja

se ukljuuje u odgojno-obrazovni proces.

Sredinje je pitanje metodike hrvatskoga jezika: prijenos spoznaja jezikoslovne kroatistike i

znanosti o knjievnosti u obrazovanje. Metodika takoer prouava: nain organiziranja nastavnog

procesa i zakonitosti u tom organiziranju, metode pouavanja, sudionike u odgojno-obrazovnom

procesu (uenike i nastavnike), nastavnu tehnologiju, teoriju i praksu metodike u prolosti i

sadanjosti.


J. Nemeth-Jaji

3 Discipline metodike jezinog i knjievnog odgoja i obrazovanja prema stupnjevitosti odgojno-

obrazovnoga sustava: metodika predkolskog jezinog odgoja, metodika razredne nastave,

metodika jezinoga i knjievnoga odgoja i obrazovanja u viim razredima osnovne kole, metodika

jezinoga i knjievnoga odgoja i obrazovanja u srednjoj koli, visokokolska metodika.

Prema nastavnim podrujima hrvatskoga jezika: poetno itanje i pisanje, hrvatski jezik, jezino

izraavanje, knjievnost, medijska kultura uspostavlja se metodika (didaktika) nastave poetnoga

itanja i pisanja, metodika nastave jezika, metodika nastave jezinoga izraavanja, metodika

nastave knjievnosti, metodika nastave medijske kulture.

NASTAVA HRVATSKOGA JEZIKA Nastava gramatike:

TRADICIONALNA (objektivna; formalna-pojmovna-analitika; apstraktna; vezana uz

statinu prolost; razvija jezini dogmatizam; osposobljava za jezinu reprodukciju)

MODERNA (subjektivna; intuitivna-ivotna-globalna; konkretna; okrenuta prema

dinaminoj budunosti; razvija skepticizam; osposobljava za jezino stvaralatvo)

Metodiki sustav nastavni je sustav. Njime se odreuju sadraji (to se ui), nastavne metode (kako

se ui), oblici rada (elni ili frontalni, skupinski, rad u paru, individualni), poloaj sudionika u

nastavi i nastavna komunikacija (jednosmjerna, dvosmjerna, viesmjerna).

Dogmatsko reproduktivni koristi se u nastavi gramatike. Nastavnik prosuuje, ispravlja

i klasificira jezinu proizvodnju uenika prema formalnim gramatikim pravilima -

preferira se dedukcija, zapamivanje napamet definicija, pravila ili paradigme, metoda

diktiranja, uenja napamet i katehetinost razgovora.

Analitiko-eksplikativni (60-ih) u nastavi gramatike - potie u. da prouavanjem teksta

analitiki otkriva gram. pojave na razini norme hrv. stand. jez. Preferira indukciju,

samostalno izvoenje pravila, paradigme, def., heuristiki razgovor.

Lingvistiko-komunikacijski (60-ih)

Problemsko-stvaralaki (70-ih) u nastavi gramatike. Temelji se na naelu stvaralatva -

uenik treba nastupiti u ulozi istraivaa pred kojeg se postavlja odreeni jezini problem.

Najei oblici:

o promatranje pojedinih gramatikih injenica

o rjeavanje gramatikih zadaa

o ispravljanje jezinih pogreaka

o kolski jezini pokus (pokus premjetanja, zamjene, preoblike, zvuni pokus)


J. Nemeth-Jaji

4 o stvaranje tekstovnih jedinica prema zadanom gramatikom uzorku.

Integracijsko-korelacijski (70-ih) zasniva se na sjedinjavanju, povezivanju i

usklaivanju programskih sadraja na razini predmetnog podruja ili na razini

programskih cjelina (u nastavi hrvatskog jezika nema integracije jer se koristi knjievni

predloak).

Trodjelni sustav poticanja kritikog miljenja (90-ih)

Gramatiko-knjievni - temelji se na shvaanju da se jez. kultura stjee uenjem gramatike i

knjievnosti

Gramatika se moe meutim uzeti i u najirem smislu te rijei, kako je u naoj, ne samo kolskoj

tradiciji uobiajeno. Stoga se kao gramatiki obuhvaaju ne samo morfoloki i sintaktiki nego i

fonetsko-fonoloki, lingvostilistiki i oni opelingvistiki sadraji bez kojih je nemogue

promiljanje hrvatskoga jezika. Zbog toga se u gramatici mogu nai i sadraji koji zasijecaju u

stilistiku, povijest jezika, dijalektologiju i komunikologiju. S didaktikog stajalita mogu se

razmatrati i elementi koji pripadaju povijesnoj, poredbenoj, razlikovnoj, funkcionalnoj, dijalektnoj

(akavskoj, kajkavskoj, tokavskoj) ili kojoj drugoj gramatici, ali je temelj jezine nastave

normativna (preskriptivna) gramatika. U trodijelnom razvrstavanju:

imanentna (intuitivna) gramatika/slovnica

didaktika (kolska) gramatika/slovnica

znanstvena (analitika) gramatika/slovnica

Prednost u nastavi ima didaktika gramatika, kojoj i jest svrhom uenje jezika. Ali didaktika

gramatika nee uspjeno ostvarivati tu svrhu ako ne bude vrsto povezana i s imanentnom i sa

znanstvenom gramatikom. Slikovito govorei, didaktika gramatika izrasla na znanstvenoj

iskoritava imanentnu kako bi ueniku omoguila da se uz spontano steene jezine navike

osposobi i za novu, od tih navika manje ili vie udaljenu jezinu komunikaciju.

U nastavi hrvatskoga jezika postavljaju se dva temeljna zahtjeva:

1. Treba polaziti od uenikova jezinog iskustava.

2. Nastava hrvatskoga jezika treba biti usklaena s mogunostima uenikova apstraktnog

miljenja (potujui ga i dalje razvijajui). U razvoju apstraktnog miljenja oituje se

postupnost od dobi nerazvijene sposobnosti apstraktnog miljenja preko dobi ogranieno

razvijene sposobnosti do dobi razvijene sposobnosti apstraktnoga miljenja (od jedanaeste

godine).


J. Nemeth-Jaji

5

jezinoizrazni

jezinoizrazni

jezinoizraajni

jezinoizraajni

jezinoizraajni

lingvistiko-komunikacijski

razvoj govora i

miljenja

(misli i izraza)

razvoj miljenja i govorenja u

funkciji itanja i pisanja

jezino izraavanje

vanost jezine naobrazbe

(pomae poboljanju

jezinog izraavanja)

imanentna

imanentna i kolska u zaetku

kolska (didaktika)

zavretak kolske gramatike i uvoenje u znanstvenu

sistematizaciju

PREDKOLSKO DOBA

MLAI RAZREDI

(1., 2., 3.)

SREDNJI RAZREDI

(4., 5., 6.)

STARIJI RAZREDI

(7., 8.)

METODIKI PRISTUPI

CILJGRAMATIKADOB

K OMUNIKACIJSKO-

FUNKCIONALNI

Metodiki pristupi:

1. jezinoizrazni (utemeljen na imanentnoj gramatici; vjebe sluanja, govorenja, itanja i

pisanja te zapaanje i imenovanje nekih osnovnih jezinih injenica)

2. jezinoizraajni (utemeljen na funkcionalnoj didaktikoj gramatici; uz praktine vjebe

jezinog komuniciranja obuhvaa i spoznavanje odabranih jezinih injenica nunih za bre

i uspjenije ovladavanje standardnim jezikom)

3. lingvistiko-komunikacijski (utemeljen na sustavnom prouavanju bitnih struktura

standardnoga jezika; stjecanje lingvistike kompetencije, to jest teorijskoga znanja o jeziku)

4. komunikacijsko-funkcionalni (funkcionalna nastava jezika sa svrhom uspjenog

sporazumijevanja u svakodnevnim komunikacijskim situacijama te razvoj komunikacijske

kompetencije uporabnog znanja o jeziku koje ukljuuje jezine i izvanjezine sposobnosti,

vjetine i znanja).

Svrha nastave hrvatskog jezika:

spoznaja o biti, osnovama i znaajkama hrvatskog jezika

svijest o potrebi uenja i njegovanja hrvatskog jezika

pravilna uporaba standardnog jezika u govorenju i pisanju.

Razine nastave hrvatskog jezika:

naobrazbena

odgojna

psihofunkcijska

komunikacijska.


J. Nemeth-Jaji

6

Osnovna naela nastave hrvatskoga jezika

Naelo teksta Na tekstu se jezine pojave zapaaju, promatraju, ispituju, potvruju, uvjebavaju

i primjenjuju. Pod tekstom se razumijeva i govoreni i pisani tekst, koji se opsegom moe kretati

od jednoreeninih aforizama do romana. Tekst je lingvodidaktiki (lingvometodiki) predloak.

Izvor tekstovnog predloka moe biti sve to uenik slua, ita, govori, pie.

Naelo sadrajne kompetencije Tekstovi trebaju biti o sadrajima koji su uenicima poznati,

bliski, zanimljivi i korisni.

Naelo sadrajne, tekstovne i stilske raznovrsnosti Hrvatski jezik uenik treba upoznavati na

raznovrsnim sadrajima, tekstovima i funkcionalnim stilovima. Knjievno-umjetniki tekstovi

mogu imati prednost, ali ne i potpunu prevlast u jezinoj nastavi.

Naelo zornosti Naelo zornosti mogue je provoditi i u nastavi jezika. Zornost se dovodi u vezu

s imanentnom gramatikom, s jezinim osjeajem i s navikama koje uenik stjee uporabom

knjievnog jezika.

Naelo znanstvenosti Pod tim se razumijeva vrsto oslanjanje na znanstvene spoznaje. Dob

uenika postavit e ogranienja za primjenu toga naela jer se znanstvene definicije ne mogu

uenicima ponuditi u nepromijenjenu obliku. Da bi uenicima objanjenja bila shvatljiva, esto se

pribjegava pojednostavljivanju. Meutim, posebno treba paziti da pojednostavljenje ne dovede do

vulgarizacije i netonosti. Definicija moe biti nepotpuna, ali ne smije biti netona. Mogue je,

primjerice, ponuditi ovakvu definiciju glagola: Rijei koje oznauju radnju nazivaju se glagoli.

Navedena definicija nije netona, nego je nepotpuna.

Naelo indukcije Induktivni put spoznavanja primjeren je mlaim uenicima. To znai da se

polazi od promatranja tekstovne cjeline, preko zapaanja odreene jezine pojave u njoj i

utvrivanja njezina sastava i znaenja do uopavanja, provjeravanja i primjene. Vano je da jezine

pojave koje se obrauju budu zasiene primjerima i to tipinim primjerima.

Naelo primjerenosti To naelo podrazumijeva primjerenost dobi uenika i u sadrajima i u

metodikim postupcima. Zadatci primjerice trebaju biti oblikovani tako da ne budu ni preteki ni

prelagani za uenika, to jest trebaju biti ueniku dovoljno izazovni.

Naelo stvaralatva To naelo ukljuuje istraivanje i otkrivanje jezinih pojava i zakonitosti te

stvaralaku primjenu jezinog otkria.

Naelo meuovisnosti nastavnih podruja To naelo podrazumijeva uspostavljanje suodnosnih

veza meu svim podrujima hrvatskoga jezika: knjievnosti, gramatike, usmenog i pismenog

izraavanja, scenske i filmske kulture. Hrvatska rije je bitna sastavnica svih nastavnih podruja

hrvatskoga jezika, ona ih povezuje i ini integralnim dijelovima istoga predmeta pa se to mora


J. Nemeth-Jaji

7 odraziti i u organizaciji nastavnog procesa: moraju postojati zasebni sati gramatike, knjievnosti,

filma, govornih i pismenih vjeba, ali i oni u kojima se ta podruja povezuju, preklapaju, isprepliu.

Vjebe izraavanja moraju se oslanjati na gramatiku i knjievnost, gramatiko se znanje moe

stjecati i utvrivati na analizi knjievnih tekstova i uenikih pismenih sastavaka, a funkcija rijei

moe se otkrivati i u interpretaciji filmskih i kazalinih djela.

Naelo ope naobrazbe Nastava jezika u osnovnoj i srednjoj koli izvodi se na razini ope

naobrazbe. Ne ui se gramatika radi gramatike, ne pripremaju se budui jezini strunjaci, nego se

stjee jezino znanje korisno svakom graaninu bez obzira na zvanje i poslove koje obavlja.

Naelo sustavnosti i nesustavnosti Nastava hrvatskoga jezika izvodi se s jezikoslovnog stajalita

sustavno i nesustavno. Nezaobilazna je meutim didaktika sustavnost. Sustavno se, primjerice, ui

morfologija u petom i estom razredu osnovne kole: sustav imenskih oblika, sustav glagolskih

oblika. Nesustavno se ui fonetika i fonologija u osnovnoj koli: u niim razredima samo izgovor

glasova na koje uenici nisu navikli u svom zaviajnom govoru uz poetno itanje i pisanje, uz

govorne i pismene vjebe. U osnovnoj koli uenik lingvistiki nesustavno (ali metodiki sustavno)

ui gramatiku, primjerice: u nastavi usmenog i pismenog izraavanja (kad uz pomo nastavnika

otkriva djelomino nepodudaranje svog iskaza s knjievnojezinom normom); u nastavi gramatike

(kada sustavno uei o jednim pojavama usput zapaa i druge); u nastavi pravopisa (kad ui

pravopisnu normu uz pomo gramatikog termina prije nego se taj naziv pojavi u gramatikoj

nastavi, npr. vlastito ime u prvom razredu).

Naela: odgojnosti, knjievnog jezika, zaviajnosti, razlikovanja i povezivanja jezinih razina,

obavijesne i estetske funkcionalnosti, prosudbe, demokratinosti, ekonominosti i

selektivnosti, analize i sinteze, zanimljivosti.

Nastavne metode svrsishodni naini zajednikog rada nastavnika i uenika tijekom nastavnog

procesa, pomou kojih uenici stjeu znanja, vjetine i navike te pomou kojih razvijaju

sposobnosti. Osnovne vrste:

1. metode usmenog izlaganja (monoloke) opisivanja, pripovijedanja,

analitiko/sintetikog tumaenja, raspravljanja i upuivanja

2. metode razgovora (dijaloke)

po samostalnosti uenika: vezani, usmjereni i slobodni razgovor

po metodolokoj namjeni: motivacijski, heuristiki, raspravljaki, reproduktivni i

katehetiki

po praktinoj usmjerenosti: razgovorne igre, telefonski razgovor, poslovni razgovor,

rekreativni razgovor, usmena dramatizacija, intervju


J. Nemeth-Jaji

8 3. metode itanja (tekstovne) itanje s podcrtavanjem, s pribiljekama, s promatranjem, s

usmenim izlaganjem

po kriteriju glasnosti: itanje na glas i u sebi

prema doivljajno spoznajnim zadacima: metoda loginog itanja, metoda usmjerenog

(analitikog i kritikog) itanja, interpretativnog itanja, stvaralakog itanja

4. metode pisanja (grafijske) stvaranje teksta po zadanim gramatikim uzorcima,

sastavljanje.

metoda odgovora na itanja

metoda diktiranja diktati mogu biti:

o udbeni

o vjebeni i provjerbeni

istraivaki

nadzorni (kontrolni) za utvrivanje stupnja gramatiko-pravopisne

pismenosti i uvjebavanje pravopisno gramatikih pravila. Tekst je

zasien odreenom pravopisno-gramatikom graom.

izborni koristi se dui tekst za diktiranje, a uenici samo piu ono to

im uitelj zada, npr. rijei sa i , ili sa ije i je.

stvaralaki uenici na temelju zadanih rijei stvaraju tekst. Uitelj

izdvaja najbolje reenice od kojih se oblikuje sastavak. Kad je sastavak

napisan na plou, uitelj ga prekriva i diktira.

samodiktat uenici piu napamet nauen tekst.

diktat sa sprjeavanjem pogreaka diktat se proui prije diktiranja i

prouavaju se primjeri u kojima se nalazi pravopisni ili gramatiki

problem. Primjeri se ispisuju na ploi. Nakon toga slijedi diktiranje.

proueni,

objanjeni,

diktat s obrazloenjem,

slobodni uenici zapisuju samo bitno.

sastavljanja

ispravljanja

preoblikovanja

prepisivanja

oznaivanja


J. Nemeth-Jaji

9 upisivanja

5. metode crtanja (likovne)

slobodnog crtanja

usmjerenog crtanja

geometrijskog crtanja (tablice, grafovi, sheme)

6. metode pokazivanja (demonstracije) vizualna, auditivna, taktilna, olfaktivna i gustativna

metoda

7. metode fizikog rada (prakseoloka)

runog rada

strojnog rada (raunalo)

tjelesnih pokreta (gestikulacija, mimika, hodanje)

METODIKI POSTUPAK kombinacija vie osnovnih metoda ili njihovih podvrsta u istom

nastavnom koraku.

NASTAVA FONETIKE, FONOLOGIJE, MORFOLOGIJE, TVORBE RIJEI, SINTAKSE, LEKSIKOLOGIJE, STILISTIKE

Probir gradiva iz navedenih jezikoslovnih disciplina u skladu je s mogunostima i potrebama

uenika te sa svrhom uenja hrvatskoga jezika. Pritom se potuje naelo ope naobrazbe i naelo

ekonominosti i selektivnosti. Primjerice, iz fonetike i fonologije uenici trebaju stei spoznaje o

sljedeem: govoru i govornim jedinicama; govoru i pismu; govornim organima i tvorbi glasova;

glasovima hrvatskoga jezika; podjelama glasova; glasovnim promjenama; naglaivanju; reeninoj

intonaciji; stilogenosti glasova. Nadalje, u poveem broju hrvatskih kola potrebne su vjebe za

igovor sljedeih glasova:

slivenika , , d i

jedrenika h

otvornika e, a, o

dvoglasnika ie (ije)

zvunika pred izgovornom stankom (obezvuenje na kraju rijei, npr. rop umjesto rob, rat

umjesto rad)

zvonanika v pred bezvunikom i izgovornom stankom (npr. ofca, nof, nofci).

Fonetika, fonologija, morfologija, tvorba rijei, sintaksa, leksikologija i stilistika pouava se u

nastavi:


J. Nemeth-Jaji

10 1. hrvatskog jezika (gramatike)

2. usmenog i pismenog izraavanja (pravogovora i pravopisa). To su jezine vjebe koje mogu

biti:

usmene

a) gramatiko pravogovorne

gramatike (fonoloke, morfoloke, sintaktike)

leksike (leks-semantike, leks-gramatike, leks-stilistike)

ortoepske (pravogovorne) (akcenatske, artikulacijske, intonacijske)

b) stilsko kompozicijske (razgovaranje, opisivanje, pripovijedanje, tumaenje,

raspravljanje, upuivanje)

pismene

a) gramatiko pravogovorne

gramatike (fonoloke, morfoloke, sintaktike)

leksike (leks-semantike, leks-gramatike, leks-stilistike)

ortografske (pravopisne)

1. vjebe i zadatci, diktati, sastavci

2. grafijske, glasovne, interpunkcijske, leksike

b) stilsko kompozicijske (razgovaranje, opisivanje, pripovijedanje, tumaenje,

raspravljanje, upuivanje)

3. u nastavi knjievnosti (lingvostilistike analize knjievnih tekstova (zapaanje stilogenih

fonema i prozodema, stilske uloge oblika rijei i leksema, otkrivanje tvorbenih i sintaktikih

osobitosti).

Prouavaju se na teoretskoj i na praktinoj razini.

5.

6.

7.

8.

1.

2.

3.

4.

OSNOVNA KOLA

GLASOVNE PROMJENE, GOVORNE VRJEDNOTE

VRSTE RIJEI, SKLONIDBA PADEI

TVORBA KOMPARATIVA I SUPERLATIVA

PREDIKAT (GL.), SUBJEKT

JEDNOZNANOST I VIEZNANOST RIJEI

IZGOVOR I PISANJE RIJEI S PROVEDENIM

GLASOVNIM PROMJENAMA, GOV. VRJEDNOTE

VRSTE ZAMJENICA, GLAGOLI

VRSTE PREDIKATA

GOV. VRJEDNOTE, NAGLASAK, SAMOZNANE I

SUZNANE RIJEI

REENICA

ZNAENJSKI ODNOSI MEU RIJEIMA

GLASOVI (NASTAJANJE GLASA, PODJELA)

GLASOVNE PROMJENE

RIJEI (TVORBA, PODRIJETLO, FRAZEMI)

ZAMJENJIVANJE ZAV. RE. GL. PRILOZIMA,

VIESTRUKO SLOENA REENICA, RED RIJEI

FUNKCIONALNI STILOVI

FONETIKA I FONOLOGIJA

(I FONOSTILISTIKA

I GRAFOSTILISTIKA)

MORFOLOGIJA

(I MORFOSTILISTIKA)

SINTAKSA

(I SINTAKTOSTILISTIKA)

LEKSIKOLOGIJA

(STILSKA SVOJSTVA LEKSEMA I

FRAZEMA)

FUNKCIONALNI STILOVI

NAELO SUSTAVNOSTI I NESUSTAVNOSTI

SREDNJA KOLA


J. Nemeth-Jaji

11

Metodiki postupci:

1. Induktivni spoznajni put (naelo indukcije). Uvijek postoji lingvometodiki predloak.

promatranje tekstovne cjeline

zapaanje jezine pojave i utvrivanje njezina sastava i znaenja

uopavanje

provjeravanje

primjena

2. Kontrastivna analiza (u nastavi morfologije)

3. Grafiki prikazi

podcrtavanje u analizi reenice

reenino stablo

slika

grananje (npr. zavisnih reenica)

TVORBA RIJEI

TVORBENI

NAINI

SLOENICE

SL. SUFIKSALNA

PREF.-SUFIKS.

PREFIKSALNA

TVORENICE

IZVEDENICE

SUFIKSALNA

TVORBA

PREOBRAZBA

PURIZAM

NOVE RIJEI

POSUENICE

STRANE RIJEI

TUICE

PREVEDENICE

SRASLICE

4. Postavljanje vierazinskih pitanja (za naglaske npr. kockarenje: opii, primijeni, usporedi,

ralani, povei, za/protiv)

5. Pitanja otvorenog tipa (npr. Zato je vano poznavanje tvorbenog sustava?)

6. Problemski i problemsko stvaralaki pristup

ponuditi vie rijei (printer, pisaljka, tiskaljka, tampa, pisa)

prosudba jezinih pojmova (npr. bakalaurej/prvostupnik, leei policajac/uspornik,

wellness/oputaonica)

poticanje na raspravu o jezinim pojavama. Ponuditi binarna pitanja/tvrdnje.

o za O nastajanje rijei, podrijetlo rijei, razliitost stilova, razgovorni stil


J. Nemeth-Jaji

12 o za S teme iz leksikologije: jezino osuivanje, vrste i prilagodba posuenica,

leksika norma

mrea rasprave (Rijei iz eng jez predstavljaju ozbiljnu prijetnju hrv jez. DA/NE)

akademska kontroverza

vrijednosna os

Nastavni oblici 1. FRONTALAN RAD svi uenici rjeavaju isti problem (pismeno ili usmeno). Prednosti:

uenici su kolektiv navike ponaanja u kolektivnom radu

uenici stjeu isto znanje

potjeu nastvanikovu kreativnost

natjecateljski duh

razvijanje heuristikog razgov.

2. GRUPNI RAD pogodan za rjeavanje nekih jednostavnih jezinih pitanja (npr. ponavaljanje

znanja o padeima). To moe biti i TANDEMSKI RAD/ RAD U PARU. Uenici u grupi dijele

poslove, ali i kontroliraju jedan dugog.

3. INDIVIDUALAN RAD ukida ueniku pasivnost na nastavi, naglasak na stvaralatvu.

Problem: motivacija i osposobljavanje za individualnu nastavu i zato treba:

procijeniti stupanj samostalnosti primjeren svakom pojedincu opseg, teinu, nain

obrade;

motivirati uenike;

dozirati gradivo svakom pojedincu prema njegovim mogunostima;

naelo postupnosti

Vrste:

1. programirana nastava. Temelj programirane nastave je programirana tema ili sekvencija

koja se sastoji od niza lanova koji sadre: obavijest (npr. o gramatikoj injenici),

zadatak, operaciju (rjeavanje zadatka i povratnu obavijest je li tono rijeeno, tj. kako

treba biti tono rijeeno). Treba je kombinirati s ostalim oblicima. Nedostatak: esto

daje prednost dedukciji.

2. samostalan rad s udbenikom djelomino/u potpunosti.

3. algoritam skup gramatikih simbola i postupaka potrebnih za rjeenje bilo kojeg

gramatikog zadatka ili problema pomou odreenih gramatikih operacija tono


J. Nemeth-Jaji

13 utvrenim redom. Zastupljene sve misaone operacije: analiza, sinteza, indukcija,

dedukcija, transformacija, komparacija, supstitucija...

4. nastavni listii najee se koristi.

DIJALEKTOLOGIJA I POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA U NASTAVI

Svrha uenja dijalektnih sadraja je razvijanje svijesti o njihovoj ulozi u komunikacijskoj i

stvaralakoj praksi te o njihovu odnosu prema standardnom jeziku.

injenice hrvatskog jezika:

kajkavsko narjeje

akavsko narjeje

mijeano narjeje (akavsko-kajkavsko, tokavsko-kajkavsko, tokavsko-akavski govori)

slavonski tokavsko-ekavski govori

tokavskoikavski govori.

Razlozi su kulturoloki i didaktiki.

5.

6.

7.

8.

1.

2.

3.

4.

OSNOVNA KOLA SREDNJA KOLA

HRV. JEZIK PROLOST I SADANJOST

(HRV. KNJ. JEZIK I NJEGOVA ULOGA U

NACIONALNOJ KULTURI I JAVNOJ

DJELATNOSTI)

RAZLIKOVATI ZAVIAJNE IDIOME I KNJIEVNI JEZIK

POETCI HRVATSKE PISMENOSTI

(ZNATI OSNOVNE PODATKE O BAANSKOJ PLOI,

PRVOJ HRVATSKOJ TISKANOJ KNJIZI I JEDNOM

SPOMENIKU NA SVAKOME PISMU)

POVIJEST HRV. KNJ. JEZIKA

(PRVI TISKANI RJENIK I GRAMATIKA; GAJEVA

REFORMA, GAJICA, ZAJEDNIKI JEZIK SVIH

HRVATA)

OSNOVNA OBILJEJA HRV. NARJEJA

(HRV. NARJEJA, TOKAVSKO NARJEJE I

HRV. KNJIEVNI JEZIK,

HRV. STANDARDNI JEZIK)

ZAVIAJNI GOVOR I HRV. KNJ. JEZIK

POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA

(NOVOSADSKI DOGOVOR, DEKLARACIJA...)

AK. I KAJK. NARJEJE PREMA

HRVATSKOME STANDARDNOM JEZIKU

POVIJEST HRV. JEZIKA

(JEZIK I PISMO HRVATSKIH PISANIH

SPOMENIKA OD POETAKA DO KRAJA 15. ST.)



(OBLIKOTVORNO USTROJSTVO)


(16. - 18. ST.)



(SINTAKTIKE OSOBITOSTI)


(19. ST.)


(20. ST.)

NAELO SUSTAVNOSTI I NESUSTAVNOSTI


J. Nemeth-Jaji

14 Na kraju S treba istaknuti sintetski pregled povijesnojezinog razvoja hrvatskog jezika. Treba

istaknuti i glavna razdoblja u razvoju hrvatskog jezika i njihove najvanije znaajke, kao i

postojanje etiriju jezinih struja hrvatske knjievnosti: akavske, kajkavske, akavsko-kajkavsko-

tokavske i tokavske, od kojih je svaka mogla postati temeljem hrvatskog standardnog jezika.

Dijalekti i povijest jezika pouavaju se u nastavi:

hrvatskog jezika (narjeja, njihova obiljeja i rasprostranjenost; povijesni razvoj hrvatskog

jezika)

knjievnosti (dijalektna knjievnost, tekstovi starije hrvatske knjievnosti)

jezinog izraavanja (ueniko stvaralatvo na zaviajnom idiomu).

Metodiki postupci (dijalektologija):

1. prevoenje

2. izrada razlikovne gramatike ili rjenika koji se sastoji od uvoda, glasova, oblicka, tvorbe,

reenica, primjera, rjenika, zakljuaka). Radi se u etapama:

a. priprema projekta (TEMA izrada razlikovne gramatike; CILJEVI opisati glasove,

oblike, tvorbu rijei, reenino ustrojstvo zaviajnog govora, izraditi rjenik, sakupiti

primjere tekstova; PLAN RADA podjela zadataka)

b. rad na projektu (prikupljanje jezine grae, obrada i analiza, dok je nastavnik

savjetnik i pomaga)

c. predstavljanje projekta

d. vrjednovanje (samoprocjena, objavljivanje rada u asopisu)

3. postavljanje vierazinskih pitanja (to bi bilo da nema dijalekata).

Metodiki postupci (povijest jezika):

1. osnovne obavijesti o pojedinim temama (sintetski tip sata)

2. itanje transliteriranih tekstova, zapaanje jezinih obiljeja, prijenos u dananju grafiju i

pravopis, prijenos u suvremeni hrvatski knjievni jezik i usporedba sa suvremenim jezikom

3. vjebanje glagoljice

4. jezino istraivanje starih tekstova npr. jezik knjievnika na temelju odabranih ulomaka ili

usporedba jezika u drugim izdanjima istog djela

5. stvaralaki zadatci (npr. igra uloga novinar Slobodne Dalmacije, radija, lan povjerenstva

Matice hrvatske za obiljeavanje dana hrvatskog jezika)

6. postavljenje vierazinskih pitanja (to bi bilo da je umjesto Vukovaca pobjedila Zagrebaka

filoloka kola).


J. Nemeth-Jaji

15 NASTAVA HRVATSKOGA PRAVOPISA

Zadae nastave pravopisa su svladavanje pravopisne norme, spoznavanje funkcije pravopisa I

razlikovanje pravopisnih i ostalih jezinih injenica.

PRAVOPISNI PRIRUNICI sadre grafijska pravila (pismo, slovni znakovi), pravila koja

razrjeavaju odnos pisanja prema izgovoru (fonoloko morfonoloko naelo: npr. Pii kao to

govori. Govori za ui, a pii za oi! Pii kao to se pie, a govori kao to se govori.), pravila koja

su u prvom redu gramatika i pravila koja poboljavaju obavijesnost teksta.

Pravopisna norma se ui tijekom cijeloga osnovnokolskog kolovanja. U srednjoj koli

utvrivanje pravopisnog znanja.

Kad je rije o pravopisu, nastava se hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja povezuju. U nastavi

jezinog izraavanja koriste se PRAVOPISNE VJEBE:

o grafijske (pisanje slova, velika i mala slova, strane rijei)

o glasovne (pisanje glasova i glasovnih skupova)

o interpunkcijske (interpunkcije i ostali pravopisni znakovi)

o leksike (sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei).

METODIKI PRISTUPI I POSTUPCI (npr. komunikacijsko-stvaralaki, problemski, problemsko-

stvaralaki (istraivaki); poticanje na raspravu, oluja ideja...)

GRAMATIKI I PRVOPISNI ZADATCI

PROBLEMSKI PRISTUP pravopisno neureen tekst

ISKORITAVANJE MOGUNOSTI INTERNETA (upoznati uenike s dostupnim

stranicama s jezinim savjetnicima i blogovima ili uputiti uenike na dostupnu jezikoslovnu

literature, uputiti ih na gledanje emisija Navrh jezika (HRT) i Govorimo hrvatski (1.

program Hrvatskoga radija, mp3 na http://rnz.hrt.hr). Dostupna korisna literatura: Hrvatski

jezini portal , http://hjp.srce.hr, Hrvatski nacionalni korpus (http://www.hnk.ffzg.hr),

Hrak (http://hrcak.srce.hr): Jezik, Lahor, Jezikoslovlje, Suvremena lingvistika, Hrvatski

PROBLEMSKO-STVARALAKI PRISTUP JEZIKOSLOVNA ETNJA: gradom,

ustanovama, kafiima

Poticanje na raspravu: Povedite raspravu o tome kod kojih je naziva najlake pogrijeiti u

pisanju velikoga poetnoga slova, a kod kojih je naziva mala vjerojatnost za pogrjeku.

Svoje tvrdnje uenici dokazuju primjerima.

Oluja ideja: Napiite to vie primjera kojih se moete sjetiti u pet minuta, a u kojima ima

razlika izmeu govorenja i pisanja!


J. Nemeth-Jaji

16 Kriteriji vrjednovanja nastavnoga sata (hrvatskoga jezika)

Ciljevi nastavnog sata su jasni, a nastavni sadraj odgovara ciljevima nastave. Koritenje

nastavnih sredstava je odgovarajue (radni materijal za pouavanje i uenje). Nastavna sredstva

zadovoljavaju estetske kriterije. Uenicima je primjereno metodiko oblikovanje. Ono je

materijalno ispravno (predmetno-logiki tono). Nastavi sadraj je tako pregledan da ga uenici

razumiju. Didaktika i metodika naela se prihvaaju. Pojedne etape nastavnog sata meusobno su

povezane. Drutveno-radni nastavni oblici odgovaraju nastavnom cilju. S jednoga na drugi dio

nastave prelazi se uz aktivnost uenika. Uenici su paljivi i aktivno sudjeluju u nastavi

promjenom nastavnih situacija. Govorni model: upute uenicima su jasno formulirane a govor

nastavnika/nastavnice jezino je ispravan. Pedagoki pristup: nastavnik/nastavnica djeluje

motivirajue na uenike, pokazuje razumijevanje prema njima i strpljiv/ strpljiva je.

TIPOVI SATI U NASTAVI JEZIKA 1. sat obrade novog gradiva (priprava, istraivanje jezine injenice, provjera steenih

spoznaja)

2. sat uvjebavanja

3. sat ponavljanja (uvod s najavom cilja (motivacija), utvrivanje i uvjebavanje, provjera

uratka)


J. Nemeth-Jaji

17 SVEUILITE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIEVNOST

Ime i prezime studentice/studenta:

Godina studija:

Nadnevak odravanja nastavnoga sata:

PISMENA PRIPRAVA ZA IZVEDBU NASTAVNOGA SATA IZ HRVATSKOGA JEZIKA

Predmetno podruje:

Nastavna jedinica:

kola:

Razred:

Mentorica/mentor:


J. Nemeth-Jaji

18 Nastavna tema:

Kljuni pojmovi:

Obrazovna postignua:

Tip nastavnoga sata:

Cilj nastavnoga sata:

Zadaci nastavnoga sata

a) obrazovni

b) odgojni

c) funkcionalni

d) komunikacijski

Metodiki sustav (sustavi):

Nastavna sredstva:

Nastavna pomagala:

Unutarpredmetna korelacija:

Meupredmetna korelacija:

IZVORI I LITERATURA

na to se upuuju uenici (udbenik, vjebenica, rjenik, zbirka, leksikon, enciklopedija i sl.)

ime se sve koristila/koristio studentica/student za pripremanje nastavnoga sata

STRUKTURA I PREDVIENO TRAJANJE POJEDINOGA DIJELA

NASTAVNOGA SATA

1. priprava 8 min.

a. Motivacija 4 min.

b. Osvjeivanje potrebnog predznanja 3 min.

c. Najava naobrazbene zadae

d. Priprava polaznog teksta 1 min.

2. itanje i kratka interpretacija polaznog teksta 4 min.

3. Zapaanje novih jezinih injenica 6 min.

4. Otkrivanje ostalih vanih obiljeja i uopavanje 10 min.

5. Provjera steenih spoznaja (na novim primjerima) 6 min.

6. Sinteza (usustavljanje, saimanje) 4 min.

7. Ponavljanje (stvaralaki rad) 7 min.


J. Nemeth-Jaji

19 ARTIKULACIJA NASTAVNOGA SATA

FAZE

NASTAVNOGA

SATA

I NJIHOVO

TRAJANJE

NASTAVNI SADRAJI NASTAVNI

OBLICI,

METODE,

METODIKI

POSTUPCI

NASTAVNA

SREDSTVA

8. priprava 8 min.

a) Motivacija 4 min.

b) Osvjeivanje potrebnog predznanja

3 min.

c) Najava naobrazbene zadae

d) Priprava polaznog teksta 1 min.

9. itanje i kratka interpretacija

polaznog teksta 4 min.

10. Zapaanje novih jezinih

injenica 6 min.

11. Otkrivanje ostalih vanih

obiljeja i uopavanje 10

min.

12. Provjera steenih spoznaja 6

min.

13. Sinteza 4 min.

14. Ponavljanje (stvaralaki rad)

7 min.

PLAN PLOE

PRILOZI

Preslike svih materijala koritenih tijekom sata (nastavni listi, prozirnica, plakat, tekst audiozapisa,

crte, grafikon i sl.).


J. Nemeth-Jaji

20

NASTAVA JEZINOGA IZRAAVANJA

Zadaa nastave jezinoga izraavanja je upoznavanje uenika s osnovnim znaajkama

najeih tekstovnih vrsta i funkcionalnih stilova.

O jezinom izraavanju moemo govoriti na TEORETSKOJ RAZINI kao o znanju o najeim

tekstovnim vrstama, o pravilima sastavljanja i stiliziranja tekstova, o osnovama govornitva.

Uenici bi prema tome trebali razviti sposobnosti izraavanja doivljaja, osjeaja, misli i stavova,

stvoriti naviku uporabe pravogovornih i pravopisnih norma I ostvariti uspjene usmene i pisane

komunikacije. Jezine djelatnosti kojima uenici trebaju ovladati su sluanje, govorenje, itanje i

pisanje. Na PRAKTINOJ RAZINI to je primjena teoretskog znanja. To se odnosi na pisanje

vijesti, komentara, kritike, osvrta, administrativnih oblika (ivotopisa, molbe, dopisa...),

pripovijedanje o stvarnom i nestvarnom dogaaju, stvaranje opisa, stvaranje prie...

PRISTUPI:

Komunikacijsko-funkcionalni istie vanost komunikacijske prakse, funkcionalnu

nastavu jezika i razvoj jezino-komunikacijske kompetencije. Ona podrazumijeva

osposobljenost za praktinu jezinu uporabu, odnosno sluanje, govorenje, itanje, pisanje,

razgovaranje, pripovijedanje (izvjeivanje, prepriavanje, prianje), opisivanje,

raspravljanje.

Integracijsko-korelacijski spaja jezik, knjievnost, izraavanje i medijsku kulturu.

Komunikacijsko-stvaralaki funkcionalno povezivanje knjievnosti, jezinog

izraavanja i ostvarivanje komunikacijskih zadaa. Npr. zajedniko stvaranje legende (7.

razred) i zajedniko stvaranje prie (5. razred).

Kod zajednikog stvaranja legende bitna je priprema uenika. Oni moraju ponoviti bitne

znaajke legende (fabulu, likove, teme, udesnost, pounost). Nastavnik ih mora uputiti na


J. Nemeth-Jaji

21 to da legende postoje oko nas, da jo nastaju i da sami moemo stvoriti legendu. Treba

uenike podsjetiti na strukturu svake prie (uvod,

zaplet, vrhunac, rasplet). Preporua se rad u

grupama. To moe biti legenda o jeseni, o

kamenitim vratima, krvavom kamenu, legenda

kako je nastao filozofski fakultet, o naherenoj

knjinici, legenda o legendi

Kod zajednikog stvaranja prie uenici se djele u grupe kao to je navedeno i u prethodnom

primjeru. Uenike se podijeli u 3 grupe i svaka grupa napie samo uvod i rasplet svoje prie.

Zaplet i vrhunac prie piu ostale dvije grupe.

Metodiki postupak stvaranje uloga moe se

primjeniti na uenike osmog razreda u obradi

zaviajnog govora ili na uenike estog razreda na

primjeru Ivane Brli Maurani. Kod primjera I. B.

Maurani to moe biti izvjee s vjenanja,

izvanredne vijesti Nove TV, izvjee Radija 4 iz

ume Striborove, izvjetaj o Zlovodinu roendanu,

intervju s Kosjenkom, s gom Zlovodom, s rijekom Zlovodom, s bakom, sa snahom,

igrokaz Nova snaha, Snaha Trnoruica

Uloga nastavnika u tradicionalnoj nastavi je ta da je on pouavatelj, glavni izvor i prenositelj

informacija, a u suvremenoj nastavi on ima ulogu voditelja, organizatora, poticatelja, suradnika i

partnera.

Razvijanju i poticanju jezino-komunikacijske kompetencije uenika pogoduje nain pouavanja

koji se oituje u meuodnosu sluanja, itanja, govorenja i pisanja te u pruanju redovitih prigoda

uenicima za govorno i pisano izraavanje u svim predmetnim podrujima hrvatskog jezika.

USTROJSTVO NASTAVNE JEDINICE

u pisanim i usmenim vjebama

1. PRIPRAVA motivacija, najava vjebe, upute za rad

2. IZVEDBA uenika priprava za govorenje ili pisanje (nacrt, podsjetnik,

razmiljanje, itanje), pisanje ili govorenje, itanje uratka (ako je pismena vjeba),

rasprava o napisanom ili govorenom tekstu

3. ZAKLJUAK ocjena uspjelosti vjebe, saimanje steenih spoznaja


J. Nemeth-Jaji

22 Metodiki modeli:

Unutarnji i vanski opis lika (2. r.) podijeliti uenike u grupe, a za opis lika

koristiti rijei i usporedbe.

Samostalno stvaranje prie (4. razred o..) nakon odsluanog valcera,

pisanje prie u skupinama.

za pojedinu tekstovnu vrstu

1. PRIPRAVA

a) Motivacija

b) Osvjeivanje potrebnog predznanja

c) Najava naobrazbene zadae

d) Priprava polaznoga teksta

2. itanje i kratka interpretacija polaznoga teksta

3. Zapaanje osnovnih obiljeja vrste teksta

4. Otkrivanje ostalih vanih obiljeja

5. Uopavanje (sinteza, saimanje steenih spoznaja)

6. Primjena steenih spoznaja (stvaralaki rad uenika)

Metodiki modeli:

Biografija i autobiografija (7. r.)

Vrste opisa umjetniki i znanstveni (1. razred s. .). Za osvjeivanje potrebnog

predznanja ponavljaju se vrste opisa: prema namjeni: umjetniki i znanstveni

(tehniki) / prema predmetu opisa: portret (vanjski, unutarnji), pejza, interijer,

eksterijer, slika / prema stanju: statini, dinamiki / prema udjelu osjetila:

vizualni, auditivni

GOVORNIKO (PREDAVAKO) UMIJEE KULTURA I GOVOR

Govorniko (predavako) umijee podrazumijeva sadrajnost govora, vrjednote govornoga

jezika, usklaenost verbalne i neverbalne komunikacije.

Govor je optimalna zvuna ovjeja komunikacija oblikovana ritmom reenica, rijei i slogova.

Za GOVOR KAO MEDIJ bitna je linearnost (sukcesivnost) govora, to znai da se on ostvaruje

se u vremenu (ne moemo govoriti vie rijei odjednom) i zvunost koja se odnosi na vrjednote

govornoga jezika koje nose informaciju.

Troritminost govora ritam rijei, reenica i slogova.


J. Nemeth-Jaji

23 GOVORNA (KOMUNIKACIJSKA) KULTURA lat. cultio, cultus, culture obraivanje zemlje;

obraivanje, njegovanje, gajenje, usavravanje, oplemenjivanje. U govoru moemo kultivirati

artikulaciju, dikciju, intonaciju, ritam, brzinu.

VRJEDNOTE GOVORNOGA JEZIKA

Verbalne:

ljudski glas, boja glasa; snaga, volumen

intonacija (reenina melodija) linija koja predouje kretanje reeninog tona

naglasci (naglasak rijei isticanje sloga u rijei jainom glasa, trajanjem i tonom; reenini

naglasak pojaan izgovor dijela reenice koji je najvaniji za razumijevanje poruke)

stanke odsjeci govornog vremena bez teksta

ritam

tempo (brzina govora) vrijeme u kojem se odvija govor

Neverbalne: mimika, geste, kontekst

Govor:

Pravilan svaki govor koji se zasniva na podlozi novotokavskog idioma.

Normalan nema govornih mana (mucanje, zastajkivanje, artikulacija pojedinih glasova

Kultiviran pravopis + norma, ali to nije dovoljno jer kultivirani akavski moe biti bolji od

nekultiviranog tokavskog.

Izgovor:

Lokalni pokazuje kojoj mikrojezinoj sredini pripada govornik.

Naputen lokalni treba biti drukije nego u lokalnom govoru, ali se ne znaju pravila

Standardni

PRIPREMA I USTROJBA PREDAVANJA/GOVORA

Za svako predavanje/govor vana je dobra priprema. Ona zapoinje prikupljanjem informacija,

materijala, grae. Prikupljeno zatim treba srediti, to jest odabrati i razvrstati grau. To moe biti u

obliku natuknica ili detaljno zapisana svaka reenica. Posebnu pozornost u pripremi predavanja

treba posvetiti izboru rijei, odnosno prilagoavanju izriaja sluateljima.

PRIPREMA ZA PREDAVANJE/GOVOR:

1. Razmiljanje o temi i namjeni

2. Pronalaenje i prikupljanje podataka


J. Nemeth-Jaji

24 3. Rasporeivanje prikupljenih podataka. Prikupljene podatke potrebno je srediti i

uspostaviti odgovarajui redoslijed u skladu s nacrtom, odnosno kompozicijom

predavanja/govora. Rasporeuje se to e biti ukljueno u uvodni dio, sredinje dijelove i

zavrni, zakljuni dio.

4. Sastavljanje predavanja/govora (oblikovanje teksta). Mnogi ne piu cijeli tekst, nego

samo naznauju glavne natuknice kako bi im u potrebi posluile kao podsjetnici.

5. Zapamivanje predavanja/govora. Pojedinci nastoje nauiti cijelo napisano predavanje ili

to vei dio teksta napamet, a drugi nastoje zapamtiti samo sveze meu cjelinama. Ima

predavaa koji pokuavaju vie puta izgovoriti predavanje obraajui pozornost brzini

govora, stankama, jaini i boji glasa. Uvjebavaju i uporabu tehnikih pomagala. Iskustva

svjedoe da je najbolje djelomice zapamtiti pripremljeni tekst te slobodno predavati, a

prema potrebi sluiti se nacrtom ili podsjetnikom.

6. Izvedba

Zlatno pravilo br. 1: to je predavanje krae, to zahtijeva duu pripremu.

USTROJBA PREDAVANJA/GOVORA (STRUKTURA)

1. UVOD 3 min

Privlaenje pozornosti provokativno pitanje / tvrdnja

Relaksiranje citat ili anegdota

Odreivanje svrhe navoenje cilja

Organiziranje grae prikaz strukture

2. SREDINJI DIO 10 min

a. glavni pojam / model / teza

b. objanjenje / primjeri / argumenti

c. rezultati / dokazi / podatci

3. ZAKLJUAK 2 min

Saimanje i isticanje vanoga ponavljanje glavnih toaka; izvoenje zakljuka

Poticaj na djelovanje stav / zahtjev za akcijom

Dojmljiv zavretak mudra izreka, humoristina poanta / zahvala

Zlatno pravilo br. 2: Paljivo planirajte poetak i kraj predavanja, sredina e se pobrinuti sama za

sebe.


J. Nemeth-Jaji

25 Uvodom se uspostavlja veza izmeu predavaa i sluatelja, te veza izmeu predavaa i predmeta

govora. Predava prikladnim rijeima nastoji, najavljujui temu, zadobiti naklonost sluatelja i

njihovo zanimanje za temu, a zatim ih saeto upoznaje sa sadrajem predavanja i najavljuje

najvaniju tvrdnju (tvrdnje). U razradbi (sredinjem dijelu) predavanja predava mora jasno i

detaljno izloiti grau o kojoj je rije. Vano je da sredinji dio ne bude razvuen kako izlaganje ne

bi zamorilo sluatelje. Zakljuak treba logiki proizlaziti iz sredinjega dijela. Obino i sam ima tri

dijela: prvi saetak je predavanja; drugi svojevrsni je poziv sluateljstvu na prihvaanje

predavaevih misli, a trei dojmljiv zavretak (pamtljiva reenica, mudra izreka i sl.).

(Prema knjizi Vlade Pandia: Govorno i pismeno izraavanja u srednjoj koli. Prirunik za

srednjokolske profesore i studente hrvatskoga jezika i knjievnosti, Profil, Zagreb, 2001., str. 182-

187.)

U staroj Grkoj dva su osnovna smjera kolovanja govornika. Prvomu je bila svrha pouavanje

uenika kako bi bili to uspjeniji u uvjeravanju drugih osoba bez obzira na istinu, a drugomu je

istina bila glavni cilj i ideal retorike nastave. Prvi je smjer potjecao sa Sicilije, iz Sirakuze, a u

Ateni je naao sljedbenike meu sofistima koji su uvijek bili spremni s pomou raznovrsnih trikova

dokazivati i da neto to je loe moe biti bolje od dobroga. Drugom je smjeru zaetnik Platon

koji je odluno promicao retoriku kao slubenicu istine.

Periklo (oko 495.-429. pr. Kr.). Pripadnik aristokracije, poznat po zalaganju za atenski narod,

demos. U vrijeme njegova upravljanja dravnim poslovima atenska je demokracija dosegnula

vrhunac. Iako je bio velik govornik (kau da grmi i sijeva kada on govori, ili da nosi na jeziku

stranu munju), Tukidid kae da glavni razlog njegovu uspjehu nije bila govornika vjetina, ve

ugled koji je stekao svojim skromnim nainom ivota i injenicom da je bio nepotkupljiv. Umro je

prvih godina Peloponeskog rata od kuge koja je harala Atenom. Neposredno pred smrt izjavio je

kako je ponosan to za vrijeme svog djelovanja nije zavio u crninu nijednog Atenjanina.

Demosten (384.-322. pr. Kr.). Usavrio je uzvien, strastven, britak i brz govor. Poznat po

filipikama, politikim govorima protiv Filipa II. Makedonskoga. U tim je govorima veliao Atenu i

nastojao ouvati njezinu slobodu. Grka je ipak pala pod makedonsku vlast. Nakon Filipove smrti

odigrao je vodeu ulogu u ustanku protiv novoga makedonskog kralja Aleksandra Velikoga.

Pobuna je okrutno uguena, a Demosten je trebao biti uhien. Sam je sebi, meutim, oduzeo ivot.


J. Nemeth-Jaji

26 Stari Rim takoer visoko cijeni govorniko umijee. Svi rimski mladii, koji su se pripremali za

unosne politike karijere, morali su nauiti kako se uspjeno komunicira s mnotvom osoba na

javnim skupovima, ali i u pregovaranju izmeu dvaju ili vie sudionika. U Grcima nalaze pouzdane

uitelje.

Ciceron (106.-43. pr. Kr.). U Aziji se upoznaje s kienim azijskim stilom, a na Rodu s rodskim,

koji ini sredinu izmeu jednostavnoga atikoga i bujnoga azijskoga. Priklanja se rodskom stilu.

Sudjeluje u javnom ivotu Rima te postie zavidnu politiku karijeru postaje i konzulom. U

politici pristaje uz republikansku stranku, otkriva Katilininu urotu i smru kanjava urotnike na

zakljuak senata. Slave ga tada kao spasioca drave, ali je takvim istupom navukao na se mrnju

politikih protivnika. Morao je u progonstvo, a imetak mu bude zaplijenjen. Po povratku iz

progonstva, u politikim borbama izmeu Cezara i Pompeja pristaje uz Pompeja. Pobjednik Cezar

oprata mu to, ali se mora povui iz javnoga ivota. Kad je ubijen Cezar, odlunim nastupom protiv

Marka Antonija, koji se, nastavljajui Cezarovu politiku, eli nametnuti Rimu za samovladara,

postaje Ciceron voa senata, koji je bio za republiku, a u opoziciji protiv Antonija. Antonije sklapa

trijumvirat s Oktavijanom i Lepidom. Odmah poduzimaju proskripcije politikih protivnika. Meu

proskribiranima je i Ciceron. Dadoe mu odsjei glavu i desnu ruku, koje su donesene u Rim i

izloene na govornici, gdje je on nedavno drao vatrene govore protiv Antonija. Tim se govorima

uzdigao do odlunoga branitelja slobode bez obzira na opasnost smrti, koju su mu oni donijeli. Oni

su vrhunac Ciceronove govornike umjetnosti i njegove moralne veliine. elim samo ovo dvoje:

da umirui ostavim rimski narod slobodan, a od ovoga - mislim - besmrtni bogovi ne mogu dati

nita vee; drugo, da svakome bude onako, kako si je stekao zasluga za dravu. Ili: Stvar je dola

do vrhunca; o slobodi se odluuje. Treba ili da pobijedite, graani, to ete zaista i postii i zbog

svoje ljubavi i uz toliku slogu, ili ma to drugo radije, nego da robujete. Drugi narodi mogu

podnositi ropstvo, a rimskom je narodu priroena sloboda. Sauvano je 58 Ciceronovih govora

(sudbenih i politikih). Pie i spise iz teorije o govornitvu (retorski spisi) O govorniku (De

oratore). elio je da Rimljanin bude dobar ovjek, plemenit, tovatelj i sljedbenik starih rimskih

moralnih naela, naobraen domoljub, odlian govornik, odlian poznavatelj knjievnosti i drugih

umjetnosti.

Uitelji govornitva.

Izokrat (436.-338. pr. Kr.). U Ateni je osnovao znamenitu govorniku kolu. Istraivai njegova

djela suglasni su da je bio vrlo uspjean u odgoju i izobrazbi odlinih govornika, ali su nerijetko

postavljana pitanja o njegovoj moralnoj dosljednosti. To e jo podugo ostati zagonetka jer nema


J. Nemeth-Jaji

27 sigurnih povijesnih injenica o njegovoj eventualnoj zloporabi vlastitoga govornikog umijea.

Rijetko je nastupao na velikim skupovima zbog slaba zdravlja i navodno nejaka glasa. Izokratovi su

uenici, pripremajui se za vjebe i ispitne govornike nastupe, redovito pisali govore, ispravljali ih

i usavravali poput svojega uitelja.

Aristotel (384.-322. pr. Kr.): Retorika. Odreuje ju kao sposobnost pronalaenja uvjerljivosti u

svim govornim okolnostima i govornim vrstama. Poticao je govornike na upoznavanje moguih

sluatelja tvrdei da uspjean govornik moe biti samo onaj koji odlino zna komu e uputiti svoj

govor, pa u skladu s tim trebao bi se i pripremati. Isticao je razboritost, krepost i dobru volju kao

glavne imbenike govornikove uvjerljivosti.

Kvintilijan (oko 35.-95.): Izobrazba govornika. Prvi je preduvjet za dobra govornika, isticao je, da

mora biti poten, estit, karakteran ovjek. Smatrao je neukusnom preveliku kienost, neprirodno

predstavljanje misli, sve to je optereeno nastojanjem za vanjskim uincima u govornikome i

pjesnikom stilu, iako je to rimska publika njegova doba eljno i neprekidno traila.

(Prema knjizi Vlade Pandia: Govorno i pismeno izraavanje u srednjoj koli, Zagreb, 2001., str.

14-47 i internetskim stranicama.)

PRISTUPI POUAVANJU PISANJA

1. Prezentacijski uitelj je glavni izvor spoznaje o ustroju i stilskim obiljejima vrsta

tekstova.

2. Interakcijski uenici rade u manjim skupinama na zadatcima i vjebama pisanja teksta, a

zatim raspravljaju o nastalome tekstu.

3. Slobodni uenik samostalno i slobodno stvara tekst, a objanjenja i pomo trai od uitelja

i ostalih uenika u skladu sa svojim potrebama.

4. Instrukcijski viemjesene vjebe (treninzi) u kojima se uenici izvjebavaju u svakoj

fazi pisanja, od ideje do objavljivanja teksta.

(Vie o tome u knjizi Karol Visinko: Jezino izraavanje u nastavi hrvatskoga jezika. Pisanje,

kolska knjiga, Zagreb, 2010., str. 77-78)

PROCESNI PRISTUP PISANJU

U kolama uenici esto piu o temama koje su daleko od njihova interesa ili iskustva i to za

publiku koja se gotovo iskljuivo sastoji od nastavnika, koji esto o toj temi zna vie od uenika.

Najee je svrha pisanja pokazati nastavniku to uenik zna o nekoj temi. Mjerila prema kojima se


J. Nemeth-Jaji

28 pisanje ocjenjuje gotovo da i nemaju veze s porukom ili s praktinim rezultatom, ve su usmjerena

na njegovu ispravnost. ele li uenici uvjebati cijeli raspon snage pisane komunikacije, mora im se

dopustiti da piu o temama koje poznaju i koje ih zanimaju, za stvarnu publiku, za niz svrha i u

okolnostima u kojima je pisanje vano. Mora ih se poticati i iznova nauiti kako pisati da bi im

pisanje bilo djelotvornije.

Oni koji su osmislili procesni pristup pouavanju pisanja, oslanjali su se na dva najvanija izvora:

profesionalne pisce i mlade ljude. Od profesionalnih smo pisaca saznali to oni ine kad piu i kakvi

su im uvjeti potrebni. Budui da su te pouke dobivene od profesionalnih pisaca, i uenicima su

omogueni takvi uvjeti kako bi se proces pisanja odvijao u slinim uvjetima.

Postoji li, meutim, jedan jedini proces kroz koji bi svi pisci trebali proi kako bi proizveli dovreni

tekst? Na postoji, ali postoji opis procesa pisanja koji se ini najblii onome to veina pisaca ini

kad pie, a to je model procesnog pisanja Murraya (1985.) i Gravesa (1982.). Taj je model koristan i

za organizaciju pouke pisanja.

U skladu s tim modelom, veina kvalitetnih tekstova prolazi kroz tri koraka: priprema, radna verzija

i popravljanje. Tekstovi koji e se objaviti prolaze kroz jo dva koraka: ureivanje i objavljivanje.

Prolazi li svaki tekst kroz te etape i to tim redoslijedom? I ponovno je, naravno, odgovor ne. Vrlo je

vjerojatno da e uenici nasuminim redom prelaziti iz jedne etape u drugu, iako e najee

slijediti spomenuti redoslijed.

Priprema: To je etapa prikupljanja informacija i pribiranja misli. Razmiljamo o idejama kojima

raspolaemo o nekoj temi i poinjemo planirati kako emo o njoj pisati.

Radna verzija: Ta je etapa kad se ideje stavljaju na papir. Probna je i eksperimentalna. Zapisujemo

ideje da bismo vidjeli to imamo rei o naoj temi. Moemo ih pojasniti, ak i dotjerati. U radnoj

verziji nije potrebno biti kritian glede naih ideja, njihova oblika ili pravopisa i rukopisa. Za to e

biti vremena kasnije.

Popravljanje: To znai popravljanje radne verzije. elimo vidjeti to smo htjeli rei i kako bismo

to mogli bolje rei. Jednako tako elimo da su nae ideje izraene jasno i u primjerenom obliku.

Ureivanje: To je zavrna etapa prije objavljivanja teksta. Sastoji se od tri koraka: elja da tekst

bude toan, svijest o pogrjekama, znati kako ih ispraviti (pri tome moe koristiti lektorski obrazac).


J. Nemeth-Jaji

29 Objavljivanje: To je zavrna etapa procesa pisanja. Zbog mogunosti da e se njihov tekst nai

pred publikom, mnogi uenici piu, popravljaju i dotjeruju poglavito ako su vidjeli da su radovi

drugih uenika dobro primljeni. Objavljivanje usto omoguuje uenicima da vide to drugi rade.

to je potrebno piscima: redovite prigode za pisanje, zanimljive teme, modeli, publika, navika

popravljanja, odmak od konvencija, podrka kolega, prilike za pisanje o raznim temama i u raznim

anrovima. Procesni pristup pisanju pokazuje uenicima kako proizvesti kvalitetan sastav te

osigurava uenicima redovite prigode za kvalitetno pisanje u vlastite svrhe i za stvarnu publiku.

Prilog:

Obrazac za popravljanje teksta (inaica 1)

1. emu je uglavnom rije u tekstu?

2. Je li sve u tekstu povezano s glavnom

temom?

3. Postoji li neko mjesto gdje bi trebalo

ubaciti vie informacija?

4. Pokazuju li rijei slikovitost ili nejasno i

openito govore?

5. Je li sastav organiziran tako da vodi

itatelja od ulomka do ulomka na smislen

nain?

6. Je li uvod jasan?

7. Je li zakljuak dojmljiv i relevantan?

Obrazac za popravljanje teksta (inaica 2)

1. Opiite publiku za koju ste pisali.

2. Proitajte uradak svome paru.

3. Neka vam kae to misli da je bio va cilj.

4. Objasnite svome paru stvarnu svrhu

pisanja.

5. Raspravite postoji li mogunost da vae

pisanje postane jasnije.

6. Zahvalite na pomoi.

7. Promijenite uloge.

Obrazac za popravljanje argumentacijskoga

teksta (prikaz, osvrt, esej...) (inaica 3)

1. Izraava li moje pisanje ono to sam

eljela/elio?

2. Jesam li rekla/rekao sve to sam

eljela/elio?

3. Hoe li itatelji razumjeti moj nain

razmiljanja?

4. Jesam li potkrijepila/potkrijepio svoje

ideje argumentima?

5. Hoe li moji argumenti uvjeriti itatelje?

Obrazac za ureivanje teksta (lektorski

obrazac)

1. Jesu li sve rijei napisane pravilno?

(Podcrtajte rijei za koje niste sigurni.)

2. Je li svaka reenica napisana kao potpuna

misao?

3. Ima li reenica kobasica?

4. Jesu li zarezi i ostali pravopisni znakovi

na mjestu?

5. Je li svaki ulomak uvuen? (Kad god

uvedete neku ideju, potreban vam je novi

ulomak.)

Napomena: Pitanja koja vode uenike u popravljanju i ureivanju teksta samo su primjeri moguih

pitanja. Navedeni se obrasci, naravno, prilagouju dobi uenika i njihovu predznanju. Za mlae

uenike esto je dovoljan samo jedan obrazac u kojem se navode i pitanja za popravljanje i za

ureivanje teksta.

(Prilagoeno prema knjizi: Temple Steele Meredith: Radionica za pisanje: od samoizraavanja

do izraavanja stajalita. Vodi kroz projekt VII, Forum za slobodu odgoja, Zagreb, 1998.)

STILSKO-KOMPOZICIJSKO VJEBANJE

Razvijanju pismenosti pogoduje:

razredno okruje

nain pouavanja

meuodnos itanja, pisanja, govorenja, sluanja

redovite prigode za pisanje

praenje napretka uenika u vjetini pisanja.

Stilsko-kompozicijske vjebe: razgovaranje, opisivanje, pripovijedanje (izvjeivanje, prianje,

prepriavanje), tumaenje, raspravljanje, upuivanje.

Opisivanje je oblik usmenog ili pismenog izraavanja kojim se povezano izlau zapaene osobine

ili obiljeja predmeta opisivanja. Potie i razvija: promatranje, zapaanje; verbalizaciju zapaenog;

predoivanje; bogaenje rjenika; uoavanje cjeline i dijelova i odnosa meu njima.

Vrste opisa prema predmetu opisa: opis predmeta, opis osobe (portret), unutarnji i vanjski opis

lika, opis prostora (otvorenog i zatvorenog), opis slike.

Postupnost u vjebama opisivanja:

1. uoavanje cjeline

2. zapaanje dijelova

3. nabrajanje elemenata

4. povezivanje dijelova u verbalnu cjelinu

5. razraivanje uoenih pojedinosti

6. potpuniji opis.


J. Nemeth-Jaji

31 Prianjem se oblikuje izvorna graa, stvarna ili zamiljena. U prepriavanju je graa preuzeta, i

to doslovno (doslovno prepriavanje) ili djelomino (stvaralaka prepriavanja). U prianju se

pouava kako stvarati, a u prepriavanju kako preraditi poznati sadraj.

Vrste prianja

1. Prianje po slici i po nizu slika. Kod prianja po slici slika treba prikazati jednostavnu

radnju, a kod prianja po nizu slika na slikama treba biti prikazan dogaaj u vie faza.

Takvo prianje razvija sposobnost razumijevanja slike, sposobnost prenoenja vizualnog u

govorni medij, uoavanje uzrono-posljedinih veza, stvaranje reenica, uspostavljanje

cjelovitosti i smislenosti.

2. Prianje po sjeanju

3. Prianje s nastavkom prie. Poticaj je pria. Uenici dograuju priu novim sadrajnim

pojedinostima, izmiljaju nastavak, mijenjaju zavretak. Pria se moe ispriati ili proitati

do zanimljive pojedinosti u raspletu, te potaknuti uenike da ispriaju to se dalje dogodilo.

1. Stvaranje pria poticaji:

prianje na osnovi mate

stvaranje prie od zadanih pojmova (rijei)

zamjenjivanje likova u prii (dobri likovi dobivaju odlike zloestih; svi likovi postaju

dobri; svi likovi postaju zloesti; zamjena jednog lika iz prie drugim)

sastavljanje nove prie od ve poznatih pria

smjetanje poznate prie u drugi prostor ili vrijeme

zajedniko stvaranje nizanje prie (npr. reenica po reenica pria; dvije reenice

novi lik: svaki igra izmisli dvije reenice i u njima treba u priu uvesti novi lik;

zajedniko stvaranje prie u skupinskome radu)

likovni predloak (reprodukcija umjetnike slike) pria nastaje na temelju razgovora o

slici: uenik kazuje to on misli tko se na slici nalazi, u kakvom je tko meusobnom

odnosu, to se likovima dogaalo, kakav je ugoaj slike s obzirom na boje i sadraj koji

prikazuje, zato je slikar naslikao sliku i sl

Vrste prepriavanja

1. Doslovno (bez preinake predloka)

2. Prepriavanje sa skraenjima (saeto prepriavanje). Prikladni su tekstovi s razvijenom

fabulom gdje se javljaju dinamini i statini motivi, a prepriati treba samo glavne dogaaje.

Razvija sposobnost apstrahiranja, to jest odvajanja bitnog od nebitnog.


J. Nemeth-Jaji

32 3. Opirno prepriavanje

4. Proireno prepriavanje. Prikladni su krai tekstovi. Treba pronai one dijelove teksta koji

su pogodni za proirivanje (primjerice, zamisliti mjesto radnje i dopuniti ga pojedinostima).

Razvija matu, inventivnost, bogati rjenik.

5. Prepriavanje s preinakama (stvaralako prepriavanje). Preinake se mogu odnositi na

promjenu gledita (npr. iz 1. u 3. lice i obrnuto), promjenu glagolskog vremena (npr. iz

prolosti u sadanjost), to, izmeu ostaloga, pomae usvajanju gramatikih modela. Mogu

se provoditi kompozicijske preinake (poetka, sredinjeg dijela, zavretka) ali i novi

dogaaji i/ili likovi.

6. Prepriavanje s nastavkom prie. Slobodno dograivanje knjievnog teksta novim

sadrajnim pojedinostima.

IZRADA PLANA (opisa, prie)

1. prema broju pojedinosti:

globalan

detaljan

2. prema onome tko izrauje plan:

zadani (uitelj na ploi, plakatu, listiu za svakog uenika ili za skupinu)

zajedniki (uitelj s uenicima)

individualni (svaki uenik za sebe)

3. po obliku:

u obliku natuknica

kuni ljubimac: kakve je boje, kako izgleda, po emu je poseban, to voli

raditi, to mu je najvanije.

pomou vizualnih pomagala

zvjezdasti organizator

slika sobe sa zadatkom: Opii osobu kojoj pripada ta soba (tko je ona u

kojoj je dobi kako izgleda - ime se bavi - to voli tko su joj prijatelji...)

Primjer nastavnog listia - OPISIVANJE

1. Promotrite sliku i opiite je sa to vie rijei.

2. Rijei sloite u smislene reenice.

3. Reenice sloite u smisleni redoslijed.

Sliku moete opisivati:


J. Nemeth-Jaji

33 a) od sredinjeg dijela prema pozadini ili obratno

b) od vrha prema dnu ili obratno.

Pri opisivanju pazite:

na veliine i odnose meu predmetima

na detalje

na doba dana, boje i nijanse boja

na nazive (dio grada, ime kipa, zvonika...)

Slobodno se koristite poredbama (velik kao div, vrst kao stijena...).

NE ZABORAVITE opisujete svoj SPLIT!

PROVJERITE:

1. Jeste li sve rijei pravilno napisali?

2. Jesu li vam reenice pravilne:

napisane su kao potpuna misao (razumljive su)

kratke su i jasne (nisu kao kobasice)

pravopisno su pravilne (poslui se rjenikom).

3. Proitajte jo jednom napisani tekst:

tiho, u grupi

ita teksta sam.

4. Dok ekate svoj red, paljivo sluajte ostale izlagae!

Primjer nastavnog listia - PRIANJE

Ako ste smislili priu i imate ju u glavi, ispunite ovaj plan:

1. UVOD Gdje se pria dogaa? Kada?

2. GLAVNI DIO

(ZAPLET, VRHUNAC)

to se dogodilo?

3. RASPLET

ZAVRETAK Kako je taj dogaaj zavrio? to se na kraju dogodilo?

Prije nego to ponete pisati, svakako proitajte dodatni plan. Pokuajte navesti to vie detalja koji

prate redoslijed dogaaja u prii. Prema planu pokuajte odvajati ulomke.

1. Uvod:

Gdje se pria dogaa?


J. Nemeth-Jaji

34 Kada je to bilo?

2. Glavni dio

Kako je sve zapoelo?

Tko je sudjelovao u dogaaju?

Ispriaj detaljno tko je to radio, to se dogodilo?

Kako su se osjeali sudionici?

to su proivljavali?

Opii njihove postupke, misli...

3. Zavretak

Kako je dogaaj zavrio?

Je li tko izvukao pouku, nauio neto, odluio to?

Primjer zadatka za uvjebavanje kompozicije:

Moj je mobitel i tvoj mobitel (Ulli Schubert: Pria o mobitelima)

UVOD

Pavao se voli praviti vaan pa ga smatraju najveim napuhankom u cijeloj koli. Stalno donosi u

kolu najnovije stvari, a danas je donio najnoviji tip mobitela.

SREDINJI DIO

(Smjernice: iji je mobitel to ga je Pavao donio u kolu? to je rekao ostalima iz razreda u vezi s

tim mobitelom? Kako se ponaao? Kako se otkrilo da mobitel nije njegov?)

ZAVRETAK

- Kakvo glumatalo posprdno e Oliver.

- Odmah sam pomislio da taj mobitel nije njegov!

Svi se stanu grohotom smijati samo Andreja ne. Njoj je ao Pavla. Moda se i ne pravi vaan.

Moda samo eli imati vlastiti mobitel, kao to i ona eli svoj.

Primjer vjebe sastavljanja uvoda:

Tema: Zdrava hrana

Inaice uvoda:

1. Uvod kojim najavljujemo o emu emo pisati

2. Uvod kojim elimo pobuditi zanimanje za temu

3. Sliica ili anegdota kao uvod u temu


J. Nemeth-Jaji

35 4. Problemski uvod

5. Uvod provjerenom strunom ili znanstvenom tvrdnjom

6. Uvod odabranim citatom

7. Uvod pitanjem

Zadatak: Po istom naelu pokuajte sastaviti nekoliko uvoda u tekst koji zavrava ovako:

1. I na kraju, budete li imali dovoljno sree da vidite dupine, posluajte to strunjaci savjetuju

za susret s njima.

2. Doselili novi stanari. Nove djevojice i djeaci zaigrae nove igre i nitko od njih nije znao

da je na mjestu njihova igralita nekada davno bila umica prepuna radosti i iznenaenja.

U stilsko-kompozicijskom vjebanju moemo ii:

a) od knjievnoga teksta prema uenikom stvaralatvu; knjievni tekst tada je poticaj za

prepriavanje, prianje, izvjeivanje, opisivanje, raspravljanje...

b) prema knjievnom tekstu, to jest ueniko stvaralako izraavanje prethodi interpretaciji

knjievnoga teksta (neki postupci: semantiko-poetski pokus, nastavljanje zapoetog

pripovijedanja, stvaranje prie prema poticaju).

1. Primjer: Opisivanje lika. Poticaj je knjievnoumjetniki tekst uma Striborova Ivane

Brli-Maurani. Zadatak: Zamisli da si Malik Tintilini, domiljati duh s kunog ognjita.

Predstavi se. Tko si, gdje ivi, to radi? Napii kako pomae ljudima u nevolji. Moe i

nacrtati kako izgleda.

2. Primjer: Pisanje pisma likovima. Poticaj je knjievnoumjetniki tekst Runo pae H. CH.

Andersena.

3. Primjer: Stolica uloge ili zamiljeni intervju s Kokom, s njegovom mamom, kapetanom

Nemom, Tomom Sawyerom... Stolica uloge zapravo je stolica koju uitelj stavi na sredinu

razreda. Onaj tko, po vlastitoj elji, sjedne na stolicu, treba se zamisliti u ulozi odreenog

lika. Svi uenici mogu mu postavljati pitanja.

Pouavanje pisanja ukljuuje:

- kratka predavanja o nekom aspektu pisanja

- izradu podsjetnika za oblik teksta (vjeba saimanja, sintetiziranja)

- praenje napretka uenika u vjetini pisanja (redovito savjetovanje o pismenim radovima

uenika, mapa radova, konkretne upute i individualizirana pouka)


J. Nemeth-Jaji

36 Cilj je stilsko-kompozicijskoga vjebanja jasno oblikovanje misli i samostalnost u pisanju i

gradbi reenice i vezanoga teksta.

VRJEDNOVANJE I OCJENJIVANJE UENIKIH PISANIH URADAKA

Elementi vrjednovanja

sadrajna razina

kompozicija: organizacija i povezanost misli, odnos izmeu uvoda, glavnog

dijela i zavretka

ostvarenost teme u skladu sa zadatkom

izvornost (originalnost): odnos prema temi i motivima

unutartekstovna povezanost

jezina razina

rjenik i stil (bogatstvo rjenika)

gramatiko-pravopisna tonost

formalno-pojavni izgled

urednost i tonost u oblikovanju slova

zanatska razina

tehniki i logiki aspekt

kompozicijsko ustrojstvo teksta

gramatiko-pravopisna tonost

formalno-pojavni izgled teksta (slovni sustav i itkost)

stvaralaka razina

sposobnost i vjetina preradbe i obrade podataka (teme i motiva)

nain izraavanja (stilske osobitosti)

Opisnici analitiki pristup vjrednovanju i ocjenjivanju uenikih sastavaka.

Sastavak se ne ocjenjuje (vanjsko vrjednovanje) kad ga nema, kad je napisan velikim tiskanim

slovima, kad je potpuno neitak i kad tema i oblik izraavanja nisu ostvareni.

Vrste pogrjeaka

jezine

o pravopisne nastaju naruavanjem pravopisne norme

iste (veliko i malo slovo, rastavljanje rijei na kraju retka, kratice,

interpunkcija)


J. Nemeth-Jaji

37 fonoloki i gramatiki uvjetovane (/, ije/je)

o gramatike

o leksike

o stilistike

nejezine

o sadrajne pogrjeke (naruavanje semantikog jedinstva teksta; neusklaenost teme i

sadraja; netonost)

o logike (naruavanje logikih zakonitosti razvoja teksta jasnoe, suvislosti...)

o kompozicijske (naruavanje sklada u rasporedu kompozicijskih jedinica)

Ispravljanje uenikih pisanih uradaka

Ispravljanje (oznaivanje) pogrjeaka

Metoda znakova

Redaktorsko-lektorska metoda (korekturni znakovi) u tekstu i na rubnici

Metoda pisanog komentara (jasan, saet i pedagoki poticajan komentar)

Ispravljanje, vrjednovanje i ocjenjivanje: prikaz, recenzija, osvrt, kritika


J. Nemeth-Jaji

38

Documents

Metodika hrvatskoga jezika