Click here to load reader

Merita Arslani - Andjeli Ce Samo Zaspati

  • View
    267

  • Download
    30

Embed Size (px)

Text of Merita Arslani - Andjeli Ce Samo Zaspati

  • Pompea

    Merita Arslani

    Aneli e samo zaspati

    01

    AdminDraft

    AdminDraft

  • Pompea

    Uvod

    "Danas jesi, sutra nisi..."

    "Radi, radi i odjedanput te samo "strefi," nema te..."

    "Svima je odreeno do kada e biti ovdje i kada e otii. Ne moemo

    kontrolirati sudbinu."

    Boe, koliko sam puta s nevjerojatnom lakoom i sama izgovorila ta-

    kve reenice kada bih s nekim razgovarala o smrti. Ljudi esto o smrti

    govore leerno, oputeno, kao da ih se ne tie, kao da se njima nikada

    nee dogoditi. Valjda zato to ni sami ne znamo o emu govorimo dok

    se ne suoimo s vlastitom smrtnou.

    O smrti sam prvi put ozbiljno poela razmiljati onoga dana kada mi

    se javio Danijel. Rekao mi je da odem doktoru jer sam bolesna, ali da

    mi nee moi pomoi. Samo mi moe rei da imam jo tri mjeseca,

    moda i manje, i kako mu je jako ao to mi to mora priopiti.

    Danijel je aneo. Doista pravi aneo, moj aneo uvar koji je cijeli

    ivot bio negdje uz mene. Nikada ga prije nisam primijetila, a kada

    sam konano postala svjesna da je prisutan u mojem ivotu, vie nita

    nije bilo isto.

    Zato ja? Ja ne mogu umrijeti! Zato ne netko drugi? Netko stariji,

    netko tko vie nema za to ivjeti? Ne moe ve sada biti moj red! Sve

    mi se to motalo po glavi onoga dana kada sam prvi put srela Danijela.

    To nije sebinost. Ja zasluujem ivot, meni ivot pripada. Imam pra-

    vo ne htjeti umrijeti i nitko mi ne moe zbog toga prigovarati. A ipak,

    barem mi je netko doao rei da se pripremim. Valjda je tako lake.

    Pa, sigurno je lake nego ako odemo nepripremljeni.

    Ali, dobiju li svi upozorenje? Danijel kae da dobiju, ali nitko od poz-

    natih nikada mi nije rekao: "uj, javili su mi da u umrijeti za nekih

    pet mjeseci. elim da to razdoblje bude najboljih pet mjeseci u mo-

    jem ivotu i da ih zajedno ispratimo."

    02

  • Pompea

    Moda su svi ti ljudi dobili neki znak da e brzo otii, ali nikome nisu

    rekli jer su se bojali da emo mi ostali misliti da su ludi. Voljela bih da

    mi je netko povjerio kako je doznao kada e umrijeti i rekao na koji je

    nain to doznao. Znate, prvih nekoliko dana mislila sam da je Danijel

    budala ili luak koji me posvuda prati. Izvrijeala sam ga kao najgo-

    reg idiota, a zapravo mi je doao pomoi. Nisam znala da postoje an-

    eli, a sigurno je bilo ljudi koji su mi to mogli rei, ah nisu znali kako.

    Krivo mi je zato to to nisam na vrijeme doznala jer vie nisam imala

    priliku bliskim ljudima povjeriti neke moje tajne, sumnje i strahove.

    ao mi je to od mene nisu uli stvari koje sam se ustruavala rei jer

    me bilo sram i nisam imala snage. udno je to kako neizgovorene

    rijei ponekad mogu biti veliki teret.

    Kada sam shvatila zato je Danijel doao, bila sam ljuta i razoarana.

    Htjela sam uiniti jo mnogo toga, a netko je negdje odluio da vie

    nemam vremena.

    Ali, sve je zapravo zavrilo dobro. Dodue, mogao se Danijel javiti i

    koju godinu kasnije, ne bih mu zamjerila, ali nema veze. Ionako u se

    jednog dana vratiti kao to se vratio Danijel.

    Ovo je moja pria, a mogla bi biti i pria bilo koga tko je otiao na

    drugi svijet.

    Danijel je nervozno hodao u krug i, iako je to ve radio, ovaj put mu

    se inilo da e biti najtee. Otkako je umro, odnosno preao "na onu

    stranu", postao mu je gotovo rutinski zadatak da kao aneo uvar

    povremeno silazi na zemlju po nekoga kome je isteklo vrijeme. Dok je

    ivio nikada nije razmiljao o anelima uvarima, a kamoli da bi to

    jednoga dana i sam mogao postati.

    Poput veine ljudi Danijel je, dok je bio iv, razmiljao o smrti i jako

    ga je zanimalo to e biti s njim kad umre. elio je znati hoe li nasta-

    viti ivjeti u nekom drugom svijetu ili e samo nestati. Mnogo je vie

    elio ono prvo, ali je znao da ako postoji to prvo, tada vjerojatno pos-

    toji i ono drugo, pa mu se tako nametalo pitanje hoe li moi birati ili

    e neka via sila odluiti to e biti s njim i njegovom duom kada

    03

  • Pompea

    doe vrijeme.

    Iako je o tomu esto razmiljao, nije oekivao da e doista nastaviti

    ivjeti. Nije nastavio ivjeti kao prije. Nije bio isti, ivio je daleko od

    zemlje i ivio je onako kako nikada nije mislio da bi mogao ivjeti.

    Ipak je bio sretan. Nije sasvim nestao, ali u nestajanje ionako vjeruju

    samo oni koji ne vjeruju ni u to.

    No, Danijel danas nije bio raspoloen za smijeh. ekao ga je susret s

    jednom djevojkom koju e uskoro morati odvesti "gore". Nije imao

    mo odluivati kada je iji red, ali da je mogao birati nju jo jako dugo

    ne bi izabrao.

    Podsjeala ga je na njega bila je puna ivota i, iako to nije imalo nika-

    kve veze niti je mogao ita promijeniti, osjeao je ogorenost. Zato

    ponekad tako brzo moraju otii oni koji su dar ivota prihvatili kao

    najvee bogatstvo, oni beskrajno zahvalni za svaki novi dan, za svaki

    novi trenutak, kao to je to bila ona?

    Jednom, kada je tek postao aneo, razgovarao je s jednim od starijih

    anela i traio objanjenje.

    "Aneli nemaju raspored kada e tko umrijeti, ako me to pita, i ne

    znaju zato netko mora umrijeti. Tajna ostanka i naputanja zemalj-

    skog ivota prevelika je da bi bila svima dostupna. Aneli postoje ka-

    ko bi uvali ljude, da znaju kada su im potrebni i da im pomognu ka-

    da im je teko. I naravno, da odu po njih kada doe njihovo vrijeme.

    Pokuaj zamisliti kakav bi kaos nastao kada bi se doznao taj najvei

    misterij misterij ivota i smrti. Zato se on ne otkriva svima. Uvjera-

    vam te da ne postoji aneo koji bi mogao tu tajnu uvati za sebe kada

    se spusti na zemlju. Znamo je samo mi koji vie ne silazimo dolje,"

    odgovorio mu je Miha koji je toliko dugo bio na nebu da je Danijel

    mislio da zapravo nikada nije niti ivio pravi ivot.

    "Vjenost koja ti je podarena iskoristi za traenje odgovora. Svatko

    ima svoje tumaenje zato netko mora umrijeti sada, a netko drugi za

    nekoliko godina. Nitko od vas zasad nema pravi odgovor, ali dobro je

    da ga pokuavate pronai. Doi e vrijeme kada e doznati to to to-

    04

  • Pompea

    liko eli znati. Vjerojatno u ti to upravo ja otkriti. Do tada budi ono

    za to si odreen," rekao je Miha.

    "Daje mi polovino objanjenje za neto jako vano," odgovorio je

    Danijel.

    "Zato ti je to tako vano? to ima od toga da zna zato mora u

    odreenom trenutku nekome rei da e umrijeti?

    Mnogo je vanije kako e to uiniti," rekao je Miha i nakon toga vie

    nikada nisu razgovarali o toj temi.

    Danijel se dugo muio kako bi sam sebi objasnio ono to je pitao Mi-

    hu, a danas se nakon dugo vremena sjetio tog razgovora. Zato danas

    i zato ona?

    Prvo to mu je palo na pamet bilo je da je to zbog ravnotee koja mo-

    ra postojati, jer ne mogu otii samo dobri, a ostati samo loi. To je

    najrairenija paualna teza o smrti da najprije umiru dobri jer zbog

    dobrote zasluuju neki bolji ivot, a oni loi ostaju na zemlji due i

    ekaju da zaslue vjeni, boanski ivot na nekom ljepem mjestu.

    Ali, to mu se inilo kao prilino banalno objanjenje za pitanje na ko-

    je tisuljeima nitko nije znao toan odgovor.

    Uostalom, ako i jest tako, ako zbog ravnotee ranije moraju otii oni s

    najistijim ivotnim stajalitima, zato ona a ne netko slian njoj?

    Znao ju je ve jako dugo i poput najboljeg prijatelja s njom je svata

    proao. Samo, ona to nije znala. Nikada ga nije niti osjetila, a kamoli

    vidjela. Uvijek je odnekud sa strane promatrao njezin ivot i bio pri-

    sutan kada se smijala, plakala, radovala se, tugovala, odrastala, radi-

    la... Danas e konano ui u njezin ivot, bit e s njom, vidjet e ga, ali

    nee odmah znati tko je.

    Kada su ga prvi put poslali na zemlju, stvari nisu prole ba najbolje.

    Danijel nije imao iskustva, zato je i bilo dosta loe taj prvi put. Otiao

    je po nekog starca koji se godinama borio s raznim bolestima. Posje-

    tio ga je u bolnikoj sobi i nesretniku odmah rekao tko je i zato je

    doao.

    Starac je danima agonizirao, mislio je da je poludio, a i njegova je obi-

    05

  • Pompea

    telj bila sigurna da nije priseban kada im je rekao da je po njega do-

    ao aneo. Danijel je uz pomo iskusnijih anela na kraju nekako us-

    pio svoju zadau sretno privesti kraju, ali nakon toga uvijek je pomno

    planirao odlaske medu ive.

    Njoj nee doi s onim veseljem koje je osjeao dok je svih proteklih

    godina s njom koraao njezinim ivotnim putem. Razoarat e je i

    rastuiti... raalostit e tu divnu djevojku pred kojom bi mogla biti

    sjajna budunost. Uzet e joj sve jednom reenicom.

    Nije uvijek jednostavno biti aneo.

    ***

    Darko je sjedio u naslonjau a Katarina je, iscrpljena od njihova goto-

    vo ve dvosatnoga razgovora, palila tko zna koju cigaretu. Nervozno

    je bacila upalja na stol i otpuhnula dim kao da otpuhuje sve proble-

    me. Bila je smirena osoba, nimalo agresivna. ak i kada je bila u situ-

    acijama u kojima je imala potpuno pravo iskaliti se na nekome, obi-

    no bi sve nastojala rijeiti normalnim razgovorom. Nije voljela svae i

    oduvijek ih je izbjegavala ako je mogla i to se nije promijenilo ni na-

    kon trideset godina.

    Darko je i dalje sjedio bez posebnog izraza na licu i ekao to e Kata-

    rina uiniti. Potpuno glupo, u trenutku dok se svaao sa svojom dje-

    vojkom pogled je odjedanput fokusirao na njezinu kratku plavu kosu.

    Bila je u tamnoplavoj uskoj majici kratkih rukava, lice joj je bilo lje-

    pukasto s velikim smeim oima i pomalo blijedom puti. Pogled mu

    je s frizure klizio nanie, prema njezinu vratu i grudima te se zausta-

    vio na nogama. Bila je zgodna. Ne fatalna ni naglaeno seksipilna, ali

    lijepo graena. Volio je kada bi odjenula traperice kao danas jer su joj

    dobro stajale. Nikada mu se nisu dopadale pretjerano ureene dje-

    vojke, ali Katarina se nije leerno odijevala zbog njega, nego zato to

    se htjela udobno osjeati u odjei koju nosi.

    "Dva sata pokuavam ti objasniti zato mislim da vie ne moemo biti

    zajedno i ne znam to bih jo trebala rei da konano shvati. U naoj

    06

  • Pompea

    vezi nema vie niega to me veseli, meu nama ne postoji odnos ka-

    kav bi trebao postojati. Ne kaem da te ne volim, ali ne mogu rei niti

    da te volim," poela je Katarina nakon stanke u kojoj je zapalila ciga-

    retu.

    "Pa tebi moda nije jasno zato ne shvaam, ali posve je logino da ne

    mogu razumjeti zbog ega odjedanput eli raskinuti nau vezu. Ba-

    nula si mi u stan kako bi mi niim izazvana rekla da eli prekinuti sa

    mnom. Naravno da ne razumijem otkud sad misli da ne moemo biti

    zajedno, koliko god mi ti to pokuavala objasniti. Ne razumijem zato

    ne bismo pokuali prevladati to neto to te mui. Da barem pokua-

    mo, a ne da sada kada se prvi put otkad smo zajedno ne osjea ba

    najbolje odmah prekidamo," rekao je Darko koji nikako nije mogao

    shvatiti Katarininu odluku da okona njihovu vezu.

    "Nije odjedanput i nije istina da nisam niim izazvana. Ve sam neko

    vrijeme nezadovoljna. Pokuavala sam u sebi i u tebi pronai motiv

    da nastavimo, ali nisam uspjela. Oprosti to ti nisam rekla, ali htjela

    sam sama shvatiti je h mi naa veza uistinu postala optereenje ih je

    to samo prolazna faza. Darko, nezadovoljna sam! Naa veza je upala

    u rutinu, nita se ne dogaa, ponaamo se kao dvoje prijatelja, a ne

    kao dvoje ljubavnika. Ne elim vie nijedan dan provesti u vezi u ko-

    joj unaprijed znam kakav e nam biti dan, to e rei, to emo raditi

    i kamo emo ii. Prestao si me izazivati, prestao si me upoznavati.

    Kao da si me upoznao onoliko koliko misli da je dovoljno i tu je sve

    stalo. Ja sam puno vie od onoga to vjeruje da o meni zna."

    "Zato misli da se to ne moe promijeniti?"

    "Darko, ne pravi se glup! I ti i ja znamo da se to nee dogoditi. Ti si

    zbilja super frajer, ali ne za mene. Meni treba izazov u vezi, trebaju

    mi nove strasti, uzbuenja... Treba mi adrenalin, otkrivanje novih

    stvari. Nas dvoje to vie nemamo. Barem ne onoliko strasti i izazova

    koliko je meni potrebno."

    Prouavao ju je ispitivakim pogledom, kao da na njezinu licu poku-

    ava pronai dodatno objanjenje i odgovor.

    07

  • Pompea

    "Zato si se uope upustila u vezu sa mnom? Cijelo vrijeme nijedan-

    put nisi nagovijestila da te neto mui. Zato si se dosad trudila biti u

    vezi koja ti ne odgovara?"

    "Pa sigurno se nisam upustila u vezu zato to mi se nisi sviao! Stvar-

    no si kreten! Mislila sam da emo uspjeti, doista jesam. Zar uistinu

    misli da sam planirala uludo izgubiti vrijeme s tobom? Sad mi ide

    na ivce. Preuzela sam dobar dio odgovornosti za prekid, a ti me op-

    tuuje da sam..."

    "O da! Tvoj dio odgovornosti sveo se na to da si mi zapravo izmeu

    redaka rekla kako sam dosadan tip koji ne zna nita o tebi. Ima u-

    dan smisao za odgovornost. Bilo bi daleko potenije da si mi jednos-

    tavno rekla da ti se ne sviam jer upravo mi to pokuava rei, ali na-

    stoji sve upakirati u neku lijepu priu kako bi se ti bolje osjeala."

    Ima pravo. Ne svia mi se, a pogotovo mi se ne svia ovakav to se

    mene tie, ovaj razgovor je, kao i naa veza, zavren," odgovorila je

    Katarina i poela spremati svoje stvari.

    Stajao je i gledao kako uzima cigarete i svoja dva mobitela osjeao

    se kao da skuplja ostatke njihove veze. Bili su toliko bijedni da bi doi-

    sta mogli stati u jednu malu torbu.

    "Oprosti, malo sam pretjerao. Nisam ba tako mislio, iako je moda

    zvualo kao da mislim sve to sam izgovorio."

    "Mislio si tono to to si rekao, ali ne ljutim se. Ne znam ni za jedan

    prekid koji je proao bez ijedne rune rijei. Ni mi nismo iznimka.

    Meni je ao to ti nisam odmah rekla kada sam poela shvaati da

    naa veza ne vodi nikamo. Ne kaem da bi bilo drukije, ali sigurno bi

    bilo lake," izgovorila je mirnijim tonom i rekla da e sama izai.

    Otvorila je vrata Darkova stana iz kojeg je toliko puta izala razoara-

    na i gotovo se sudarila s nekim ovjekom koji je stajao pred vratima.

    "Oprostite, traim stan Vlajki. Znate li moda na kojem je katu ? upi-

    tao ju je udak, a Katarina mu je, nakon kratkog razmiljanja treba li

    08

  • Pompea

    mu uope odgovoriti, samo rekla da je prvi put u zgradi i da ne poz-

    naje nikoga.

    Odjurila je niz stepenice, a mukarac se okrenuo za njom i ekao da

    ode. Katarina nije primijetila da ju je gledao dok je silazila i Danijel je

    zbog toga osjetio olakanje. U jednom trenutku pomislio je da e je

    uplaiti, a to nije elio. Ionako je ve dovoljno riskirao prislukujui

    cijelu svau izmeu nje i Darka.

    Katarina i Darko upoznali su se godinu dana ranije, poetkom ljeta

    kada Zagreb obino postane pust. Kolegica s posla organizirala je tu-

    lum u svojoj kui u Samoboru, a netko od njezinih prijatelja doveo je

    Darka koji nije mogao raunati na godinji odmor prije jeseni. Ba u

    to vrijeme uspio je dobiti posao, i kao jedan od najmlaih ekonomista

    u banci nije mogao birati kada e na ljetovanje. Nije mu to smetalo

    jer dugo nije radio i jedva je doekao da se konano negdje zaposli,

    ivio je sam, a od roditelja nije mogao oekivati da mu plaaju stan i

    reije jer su i sami imali gomile kredita koje su svaki mjesec jedva

    otplaivali.

    Dobro mu je doao poziv da provede dan sa zabavnim drutvom koje

    se okupilo na rotilju izvan grada je, je veina njegovih prijatelja ve

    odjurila na mor vikend u gradu u kojem se nita ne dogaa nije priv-

    laan.

    Katarinu nije odmah primijetio. Ustvari, ona je bila ta koja je poela

    razgovor Od nje se to moglo i oekivati. Nikada nije imala problema s

    upoznavanjem novih ljudi i zapravo su je na takvim druenjima uvi-

    jek zanimala nova lica. A i voljela je biti okruena ljudima, poznatima

    i nepoznatima, pa je tako prila i Darku,

    Nakon to su razmijenili kurtoazne reenice koje obino izgovaraju

    ljudi koji su se tek upoznali, Katarina mu je objanjavala tko su ostali

    gosti koji su sjedili u hladu velike terase. Bili su to kolege s kojima je

    radila nekoliko godina i znala ih je jako dobro.

    Razgovor se oduio, pa su nakon jednog sata ve komentirali filmove

    i knjige, to su proitali u novinama, traeve o poznatima... Katarina

    09

  • Pompea

    je uivala razglabati o svemu i svaemu. Zanimale su je razne stvari,

    kao da je gladna novih spoznaja, novih ideja i miljenja. Oboavala je

    istraivati i bila je uvjerena kako ne postoje granice mate, svijeta i

    ivota uope. Kao dijete esto je znala odlutati iz dvorita ispred

    zgrade u kojoj je stanovala jer joj se netko ih neto uinilo zanimlji-

    vim. Jednom, u dobi od etiri godine, tata ju je pronaao nekoliko

    ulica kako dalje sjedi u maloj kvartovskoj cvjearnici i razgovara s

    prodavaicom o njezinu cvijeu.

    "Nemojte zloestim ljudima prodavati cvijee jer e uvenuti. 1 ne smi-

    jete ga zakljuavati kad idete kui jer e biti tuno i nitko ga nee htje-

    ti kupiti," uo ju je tata kako govori prodavaici dok im je prilazio.

    Ve je bio naviknut da Katarinu mora traiti, a obino bi je naao ka-

    ko s nekim razgovara ili se igra. Ponekad bi je pronaao samu na klu-

    pici ih na ljuljaki, a kada bi je upitao to radi odgovorila bi kako ga

    eka da je pronae i kae joj koliko je daleko otila od kue. Mislila je

    da moe otii dovoljno daleko da je tata ne moe pronai.

    Darko je uspijevao pratiti njezin ritam dok su razgovarali, a jedina

    razlika izmeu njih bila je u tome to se Katarina inila strastvenija u

    pokuajima da u svakoj novoj informaciji pronae dublji smisao i

    zanimljivije znaenje. Svidio se Katarini, a najvie ju je privukla nje-

    gova inteligencija i nain na koji je cijelo vrijeme odravao razgovor

    ivim. Poticao je njezinu razgovorljivost i provocirao je svojim ideja-

    ma.

    Razmijenili su brojeve telefona i dogovorili se da e se ponovno vidje-

    ti. Katarina je prva traila broj, izgovarajui se da mu eli posuditi

    neke knjige. Bio je to totalno klieizirani nain da nekoga pozove na

    jo jedan susret, ali ni Darko nije previe oklijevao. Nisu se zaustavili

    samo na jednom ponovnom susretu, Darko je sve vie osvajao njezino

    srce... I um. Otkrila je nekoga tko je prepoznao njezin bogat unutarnji

    svijet i tomu se radovao. Za nju je to bio uvijek najvei kompliment i

    bila bi razoarana kada joj oni s kojima je bila bliska ili intimna nisu

    dali ansu da im otkrije svoj svijet. Nije traila da ga prihvate, ali sil-

    no ga je eljela dijeliti s drugima jer je bila sigurna da je vrijedan dije-

    10

  • Pompea

    ljenja.

    Darko je elio da ga podijeli s njim i tako je postao dio njezina svijeta

    i ivota.

    ***

    Sjela je u auto, upalila motor i CD player, ali nije krenula. Njezin

    Smart esto je dosad sluio kao mjesto gdje bi samo sjedila, sluala

    glazbu i razmiljala. Pa i kada je prekidala svoje veze. Sjedila bi tako

    satima i pitala se hoe li ikada doivjeti pravu ljubav, osjeaje koji

    traju zauvijek, a ako ne potraju da ih barem pamti kao neto vie od

    usputne avanture.

    Osjeala se udno. Razgovor s Darkom bio je muniji nego to je htje-

    la pokazati pred njim. Nadala se da e i u prekidu biti onakav kakav je

    bio posljednjih mjeseci mlak, ravnoduan, utljiv i bez posebnih emo-

    cija. Nadala se da e je pustiti da mu objasni to je mui i da e je ra-

    zumjeti, ali onog trenutka kada je progovorio sve je otilo u krivom

    smjeru.

    Nije shvatio da joj nedostaje onaj Darko kojeg je upoznala na poetku

    njihove veze, Darko koji je s njom volio otkrivati nove svjetove i tajne

    koje ivot otkriva samo onima dovoljno radoznalima da ih poele

    spoznati, onima koji ele otvarati nove horizonte koji e ih voditi jo

    dalje u nepoznato, tako da arolija otkrivanja novih tajni nikada ne

    prestane.

    Nekada su znali satima razgovarati o tome emu se i zato najvie

    raduju, koja im je najvea skrivena elja, ega se najvie boje i postoji

    li neto to bi ih moglo toliko rastuiti da odustanu od svega. Otkriva-

    li su tako jedno drugo, ali i sami sebe.

    No, Darko je ve odavno odustao od otkrivanja. Kao kad netko odlui

    da mu nakon zavrene kole ne treba vie nikakvo dodatno znanje jer

    je ono steeno dotad dovoljno za cijeli ivot. Katarini je to postalo

    premalo.

    Kada je pozvonila na vrata njegova stana jo se nadala da e se sjetiti

    njihovih prvih mjeseci jer su bili idealan predloak za neki romanti-

    11

  • Pompea

    an film i da e pokazati kako u njemu i dalje tinja strast koju je imao

    na poetku. Da moda u njemu ui uspavani D'Artagnan junak, spa-

    sitelj i strastveni muketir koji e u bilo kojem trenutku odjahati bilo

    kamo samo da bi jo malo pomaknuo granice ivota.

    Bila je ljuta a istodobno i tuna to je razgovor s Darkom tako loe

    utjecao na nju. Nije voljela kada bi je dogaaji i situacije tako iznena-

    dili, a i jo je jedanput porazili u potrazi za nekim tko moe i eli pri-

    hvatiti njezinu gotovo djeju zaigranost. Bila je dovoljno pametna da

    zna kako se takva kakva jest ne moe svidjeti svakome, ali upravo je

    to dijete u njoj zbog toga bilo tuno.

    Odluila je nazvati Ines i s njom otii na pie. Bila je to njezina dugo-

    godinja prijateljica poznavale su se jo iz srednje kole. Prvog su da-

    na sjele zajedno u klupu i tako je ostalo do kraja gimnazije. Kada je

    Katarina ula prvi put u novi razred meu uenike koje nikada prije

    nije vidjela, s vrata je znala da e sjesti pored nje.

    Ines je sjedila sama u sredini reda pokraj prozora i gledala van. Ve

    na prvi pogled uinila joj se simpatinom i bila je sigurna da nee

    frknuti nosom kada je bude pitala moe li sjesti pokraj nje. Ines je,

    pak, bilo drago to je Katarina odabrala ba nju. Namjerno je buljila

    kroz prozor da je nitko nita ne bi pitao jer dok se Katarina nije poja-

    vila u razredu nitko od ostalih kolega nije joj se svidio.

    U srednjoj koli njihovo su prijateljstvo obiljeile i uvrstile nepo-

    doptine i iskustva uobiajena u tim godinama. Zajedno su se prvi

    put napile, zajedno su zapalile prvu cigaretu, konspirativno pred ro-

    diteljima tajile kada bi koja dobila jedinicu, vodile razgovore o pjeva-

    ima i glumcima, kupovale Bravo i jadale se jedna drugoj zbog lju-

    bavnih problema koji su u tinejderskoj dobi vrlo ozbiljni, a u dvade-

    setima izgledaju smijeni. Ali, nijedan adolescent to ne zna dok ne

    napuni dvadeset. Tek tada se ponu initi banalnima.

    Iako su imale razliite karaktere, izvrsno su se slagale. Valjda su bile

    potvrda one tvrdnje da se suprotnosti privlae. Sjajno su se nadopu-

    njavale. Katarina je bila emotivni i racionalni dio njihova prijatelj-

    stva, a Ines impulzivni. Dok je Katarina voljela razmisliti prije nego

    12

  • Pompea

    to odlui to e uiniti, Ines je bila sklonija ulijetati u situacije zane-

    marujui posljedice. Stalno je tupila kako sve u ivotu treba initi in-

    stinktivno, to je Katarina mogla prihvatiti, ali samo dijelom.

    "Instinkt je sjajna karakteristika, ali ne treba pretjerivati," rekla joj je

    jednom zgodom Katarina, na to je Ines preokrenula oima.

    "Instinkt je instinkt. Kako moe s njim pretjerati," odgovorila bi joj

    Ines.

    "Pa ako mu svaki put povjeruje, znai da pretjeruje." "Ponekad je s

    tobom najbolje prekinuli raspravu jer moe trajati u nedogled. Nitko

    osim tebe nema pravo, jel' da?"

    esto su se znale sukobiti u stajalitima i razmiljanjima, a to je bilo

    upravo ono to je Katarini odgovaralo jer njezin je duh bio otvoren za

    prihvaanje novih ideja. No, ako je kojoj trebala pomo, bilo da se

    radilo o ljubavnim, obiteljskim, novanim ih bilo kakvim drugim

    problemima, bile su si najvei oslonac. Sa svojim razliitim pogledi-

    ma na ivot i razliitim miljenjima o tome kako se rjeavaju proble-

    mi, uvijek su jedna drugoj otvarale oi kako bi shvatile da postoji i

    neki drugi nain a ne samo njihov te nudile jedna drugoj prave odgo-

    vore.

    Bile su razliite i po stilu. Ines je oboavala svoju dugu crvenu kosu i

    nikada je nije vezala u rep jer je smatrala da je tako privlanija. Kata-

    rina je mislila da je Ines premrava, a Ines je stalno govorila "kako

    mora malo smravjeti". Nije se previe minkala, osim kada bi nave-

    er izlazile s prijateljima. Ines je voljela da joj se ljudi dive, a najvie

    je padala na komplimente upuene njezinu izgledu.

    Nakon gimnazije Katarina je na Filozofskom fakultetu upisala en-

    gleski i francuski, a Ines je odabrala Likovnu akademiju. No njihovo

    prijateljstvo nije se prekinulo ni kada je svaka na svojem fakultetu

    upoznala nove ljude.

    "Hej, Ines! Gdje si," nazvala ju je Katarina. Jo je sjedila u autu i slu-

    ala glazbu.

    "Bok, draga! U gradu sam. Ne da mi se bauljati po oping centrima,

    13

  • Pompea

    pa kupujem po centru. Sad sam u Ilici. Zato?"

    "Hoemo li na pie? Na Trenjevci sam, ali stiem za deset minuta."

    "Naravno, ionako mi treba odmor. Idem negdje sjesti, pa u ti javiti

    gdje sam."

    "Super, ujemo se."

    Stavila je mobitel na suvozaevo sjedalo, privrstila pojas, ubacila u

    prvu, spustila runu i pogledala u unutarnji retrovizor kako bi vidjela

    to se dogaa iza nje. Uinilo joj se da je vidjela onog udaka s kojim

    se sudarila na stubitu Darkove zgrade kako prelazi cestu, ali nije ob-

    ratila pozornost. Ionako ga vjerojatno vie nikada nee vidjeti.

    ***

    Ines je ula u jo jedan duan s cipelama, a onda sjela na jednu terasu

    na Cvjetnom. Jo je oko jedan sat do zalaska sunca, a Ines je znala da

    Katarina vie voli sjediti vani nego unutra. Uostalom, ljetno poslije-

    podne i nije ba za sjedenje u nekom tamnom zaguljivom kutku. Na-

    ruila je veliki macchiato i mineralnu te otvorila novine. itala ih je

    onako kako novinari najmanje ele da se itaju. Prela bi letimice

    naslove i podnaslove, odnosno sve podebljano i tekstove ispod slika.

    lanke je itala samo ako bi uoila neto to bi je stvarno zanimalo.

    Petnaest minuta poslije dola je Katarina. Poljubile su se u obraz kao

    uvijek kada bi se srele i Ines je bacila novine na susjedni stol.

    "Otkud ti u gradu?" pitala je Katarinu koja je upravo mahnula kono-

    baru.

    "Bila sam kod Darka. Rekla sam mu da je gotovo."

    "Oho! I, kako je prolo?"

    "Ne onako kako sam mislila, ali barem sam napokon zavrila s tim,"

    poela je objanjavati Katarina, a onda se pojavio konobar. Naruila

    je isto to i Ines.

    "Ma daj! Pa to je rekao?"

    14

  • Pompea

    "Prvo je utio i pustio me da govorim oko pola sata. Imala sam osjeaj

    kao da prepriavam cijelu nau vezu. Rekla sam mu sve to sam ti

    kazala da u mu rei. Nita mu nije bilo jasno, tako da smo gotovo

    dva sata raspravljali o onome to sam mu rekla u prvih pola sata. Bo-

    e, kako je bilo naporno. Uhvatila me strana nelagoda kada sam

    shvatila da on zbilja ne razumije o emu govorim."

    "Pa dobro, nisi valjda oekivala da e odmah rei: Ok, slaem se s to-

    bom!"

    "Naravno da nisam, ali kada jedno od dvoje u vezi vie nije zadovolj-

    no i ne osjea se dobro, mislim da je to i vie nego dobar razlog za

    razlaz. Kvragu, pa ne moraju se veze uvijek prekidati zato to jedan

    od partnera napravi neto loe. Dosada je prilino jak razlog da ne-

    komu kae zbogom."

    "Dobro, nemoj sad iziti zbog toga. Uostalom, imaj malo razumijeva-

    nja za njega. Ipak si ti njemu dala nogu, ne on tebi. Ima pravo cjepid-

    laiti. Sjeti se sebe kada su te frajeri ostavljali. Bila si u stanju tjedni-

    ma raspravljati i analizirati zato se to dogodilo. A i zaboravlja kakav

    je. On misli da je za ljubav i vezu do kraja ivota dovoljno to to je

    dobar. Zato mu je bilo nejasno, a vjerojatno mu ni sada nije jasnije."

    "Rekla sam mu to mi sve smeta i mislim da sam mu prilino jasno

    objasnila zato vie ne mogu biti s njim. Da, on je dobar deko, ali

    nekada je bio mnogo vie od toga i to drugo mi je bilo puno vanije.

    Nai prvi mjeseci bili su moda najljepe razdoblje koje sam proivje-

    la u nekoj vezi. Zato je prestao biti onakav kakav je bio na poetku?

    Ne nalazim nikakvo suvislo objanjenje za to to mu se dogodilo."

    "Oito je upao u koloteinu veze koja se dobro razvila i izgubio je e-

    lju da je razvija dalje. Zadovoljio se prosjekom kojim se mnogi zado-

    volje i tako je zatvorio vrata ljubavi."

    "U svemu je postao prosjean, postao je sve ono to mrzim kod fraje-

    ra. Bilo je dana kada mi je bilo toliko dosadno s njim da bih ga mogla

    ispljuskati. Pretvorio se u tipa koji u meni ne izaziva nikakvu emociju,

    ni ljubav, ni intelektualnu znatielju, ni ivotnu radost. Kao da me

    15

  • Pompea

    iznutra ugasio. ak se i seks pretvorio u rutinu. Nije sad da sam trai-

    la neto totalno suludo, ali da smo barem u seksu iskuali neto to

    nismo nikada probali. Barem tu moe pokazati kreativnost."

    "Ma daj! Pa nije ba da si ti neka porno kraljica! Pa to si htjela? Da

    izvodite nekakve ekshibicije i zavrite na YouTubebebu?"

    "Naravno da ne. Ali elim rei da je tako lako nestalo uzbuenje koje

    smo prije dijelili i da me nije bio u stanju ni fiziki uzbuditi, a kamoli

    prodrmati moje unutarnje bie."

    "Razumijem te, znam da dosada unitava vezu. Podupirem tvoju od-

    luku, mislim da si dobro uinila. Sigurna sam da ti nije bilo lako jer se

    sjeam da si doista bila sretna kada ste tek poeli izlaziti. Htjela sam

    da on bude ono to trai i to ti treba, naroito nakon tvojih ljubav-

    nih katastrofa u protekle dvije ih tri godine."

    "Darko me barem nije povrijedio. Nema veze. Pokuala sam, kao to

    inae sve volim pokuati, a ne da poslije plaem zbog proputenih

    mogunosti. Nisam bila sretna s njim i tu zavrava svako moje preis-

    pitivanje zato se veza raspala. ao mi je jer je izgledalo da bi to mog-

    la postati divna pria. Imali smo ansu, ali on ju je propustio iskoris-

    titi. Ja nemam volje truditi se za oboje, niti mislim da je to pametno

    jer opet ne bi dobro zavrilo. ak i da sam odluila potegnuti za obo-

    je, ta bi se veza prekinula. Izgubio je ono zbog ega sam ga zavoljela,

    ini mi se kao da nije svjestan da je to imao u sebi."

    Zavrile su razgovor o Darku i jo neko vrijeme avrljale o svakod-

    nevnim stvarima, a onda se razila.

    Sluala je Shirley Basses dok se vozila prema kui i pjevuila "I am

    what I am". Uspjela je nai parkirno mjesto ispred svoje zgrade u No-

    vom Zagrebu, a kada je ula u stan zaboljela ju je glava. Posljednjih je

    mjeseci povremeno imala kratkotrajne glavobolje, ali im nije posvei-

    vala preveliku pozornost. Pripisivala je to stresu i nerijeenom odno-

    su s Darkom jer je tjednima razmiljala kako i kada e mu rei da ga

    ostavlja.

    Napunila je kadu, ubacila u vodu sol s mirisom narane i nekoliko

    16

  • Pompea

    kapi eterinih ulja. Leala je u kadi pola sata. Mislila je na Darka, ali

    ne zato to joj je nedostajao jer joj nije imalo to nedostajati. Pomalo

    si je predbacivala to nije ranije prekinula s njim. Prolo je nekoliko

    mjeseci otkako je poela osjeati nezadovoljstvo i pitala se zato nije

    odmah zavrila s tom nepotrebnom epizodom koja je trajala nekoliko

    mjeseci. Barem ne bi prolazila kroz mune pokuaje da popravi neto

    to se nije dalo popraviti.

    Svaka veza, koliko god bila kratka, ipak ostavlja tragove i posljedice.

    Ako je itko to znao, znala je ona. Ponekad je mislila da sporo ui iz

    svojih iskustava. A ako je negdje mogla neto nauiti o vezama, vlasti-

    ta su joj iskustva mogla najbolje posluiti.

    ***

    Danijel je sjedio na ogradi Katarinina balkona. Cijeli dan ju je kao

    mahnit pratio kamo god je ila. Bio je na Cvjetnom dok je s Ines pila

    kavu, ali nije ga primijetila.

    uo je cijeli njezin razgovor s Darkom dok je stajao ispred njegova

    stana. Razmiljao je da ue k njima u sobu, elio je da ga ona vidi, ali

    nije bilo ba pametno da joj se neki stranac pojavi ispred nosa dok

    vodi munu raspravu s dekom kojeg vie ne voli. Dobro se dosjetio

    da odglumi sluajni susret na stubama.

    Na kraju dana sjedio je na njezinu balkonu dok se ona oputala u vru-

    oj kupki i pomislio kako joj je samo jo on trebao u ivotu. On, koji

    e joj ovih dana rei da je doao po nju jer umire. Prvi put je istinski

    bio tuan, a prije je mislio da aneli nikada nisu tuni.

    Pokraj njega sjedila je Celesta. Ona je postala aneo puno prije njega

    i ve je vidjela mnogo slinih situacija. Naime, mnogo je anela olako

    upadalo u klopku prevelike emotivne povezanosti s ljudima. To nije

    bilo nita neobino i zapravo se na neki nain od njih i oekuje bez-

    granina ljubav, ali mnogi zaboravljaju da e stii dan kada e ljudi-

    ma morati rei i stvari koje im se nee svidjeti. Ne postoji odnos u

    kojem je jednostavno rei ba sve, iskreno i bez sustezanja. Istina naj-

    17

  • Pompea

    ee boli, to vrijedi i za ljude i za anele. A sigurno ne postoji tei

    razgovor od razgovora o smrti.

    "Ve samim time to im olakavamo odlazak inimo mnogo. O tome

    kada tko odlazi s ovog svijeta ne odluujemo mi, niti to ima veze s

    nama. Mnogo im znai ve to to nas imaju. Ionako svi moraju umri-

    jeti, pa kad je ve tako, dobro je da imaju nekoga tko e biti uz njih u

    trenutku odlaska", objanjavala mu je Celesta. Ona je uvijek osjetila

    koji je aneo u nedoumicama i iznenada bi mu se pridruila te poma-

    gala u njegovim dvojbama.

    "S njom mi treba malo vie vremena. Pogrijeio sam to sam se toliko

    vezao uz nju. Nisam mislio da u zbog toga jednom aliti."

    "Meni je takoer bilo teko u takvim situacijama. I ja sam ih imala.

    Mladi ljudi, puni energije i ivota... Pitala sam se kako nekomu tak-

    vom moe uope objasniti da mora umrijeti. Trebalo mi je jako

    mnogo vremena da pronaem nain kojim u najmanje uznemiriti i

    sebe i njih. Kasnije mi je postalo jasno da je to sve ionako proces kroz

    koji sam, na kraju krajeva, i ja prola. Danijele, tvoje pitanje u ovom

    trenutku ne bi trebalo biti zato ona mora umrijeti, nego kako da joj

    se javi i kako da je dovede k nama. To ti je i Miha jednom zgodom

    rekao. Tvoja je jedina briga da dobro obavi posao, a ne kako e se

    ona zbog toga osjeati. Znam da zvui okrutno, ali to je jedini konkre-

    tan savjet koji ti mogu dati. I jedini ispravan. Koncentriraj se na to.

    Uostalom, proao si kroz ovo ve puno puta, jedina je razlika u tome

    to ti je ona jako draga," rekla je Celesta.

    "Ve sam joj se javio. Ne zna tko sam, ali me je vidjela. Javit u joj se

    jo jedanput prije nego to joj kaem zato sam doao. To mi da je jo

    malo vremena da razmislim kako u sve to izvesti. Smijean sam sa-

    mom sebi, ponaam se kao da mi je prvi put."

    "Koliko uope ima vremena do trenutka kada e je povesti sa so-

    bom," pitala ga je Celesta.

    Najvie tri mjeseca. Tako bih volio da ovo zavri dobro. Znam je dosta

    dugo i mislim da je zasluila otii onako kako bi dobri ljudi trebali

    18

  • Pompea

    otii s ovog svijeta."

    ***

    Izala je iz kade, umotala se u veliki frotiri ogrta i sjela na kau u

    dnevnoj sobi. Otvorila je laptop i kada je poela surfati po Internetu

    zazvonio je mobitel.

    "Kako je moja curica," zaula je tatin glas s druge strane.

    "Hej, tata! Maloprije sam dola kui i ba sam planirala ranije ii spa-

    vati. to ima?"

    "Mama i ja smo bili kod Ante i Mirele. Ona je slavila roendan, pa su

    nas pozvali."

    "Ljudi u tim godinama jo slave roendane?" naalila se Katarina.

    "Takvi smo ti mi starci. Nai emo bilo kakav razlog da dokaemo

    kako jo nismo gotovi, pa makar to znailo proslavu ulaska u ezdese-

    te."

    "Svratit u ovih dana do vas, nisam stigla ranije jer sam stvarno imala

    puno posla."

    Nije mu spomenula Darka jer joj je bilo glupo u telefonskom razgovo-

    ru rei ocu da je prekinula s dekom. Svoje je mladie upoznavala s

    roditeljima tek kada bi bila sigurna da e veza potrajati, ali to nije bilo

    tako esto. S Darkom ih je upoznala nakon tri mjeseca. Tada joj se

    inilo da on nee imati tek epizodnu ulogu u njezinu ivotu. No, po-

    novno je pogrijeila.

    "Nisi se javljala ovih dana pa sam nazvao da te malo ujem, a i mama

    me zamolila da ti kaem da doe na ruak u subotu."

    "Reci joj da u doi samo pod uvjetom da spremi hobotnicu. Ma zna

    da se alim, naravno da u doi, pa makar nam samo namazala pate-

    tu na kruh. Poljubi je umjesto mene."

    "Dobro, srce. Ajde, laku no."

    "Laku no."

    19

  • Pompea

    Stavila je mobitel pokraj sebe, pogledala zaslon laptopa i iskljuila ga.

    Nije joj se dalo raditi. Iako je nastojala ne posveivati previe pozor-

    nosti prekidu s Darkom niti preispitivati svoju odluku, ipak joj je taj

    dogaaj obiljeio cijeli dan i nije se mogla ni na to koncentrirati.

    Sad se ve malo smirila i nije vie bila toliko ljuta na njega i njegovo

    nerazumijevanje njezine elje za prekidom. Shvatila je da je pogrijei-

    la. Dala mu je mnogo razloga da misli kako ga i dalje voli. Nikada mu

    nije rekla to joj smeta i logino je bilo da je mislio kako je njihova

    veza savrena. Nije previe oklijevala zapoeti vezu s njim i cijelo se

    vrijeme ponaala kao da je ludo zaljubljena.

    Na poetku je i bila, ali takva je bila u svakoj vezi. Svaku je poinjala

    strastveno i sa zanosom, ne razmiljajui u to se upustila i s kim. O

    svemu drugome u ivotu uvijek bi promislila prije nego to neto ui-

    ni, ali u ljubavi se ponaala suvie impulzivno.

    Sad joj je bilo jasno da je ponovno uletjela u odnos obuzeta groznia-

    vom eljom da to napokon bude prava veza, a to se ponavljalo svaki

    put kada bi pomislila da je upoznala nekoga tko razumije svaki atom

    njezina bia. Brkala je grozniavost i ljubav, a kada bi grozniavost

    popustila shvatila je da ono to ju je obuzelo nije bila ljubav.

    Ipak, zakljuila je da je malo pretjerala s reakcijom kada joj je Darko

    rekao kako ne razumije zato ga ostavlja jer i ona bi se jednako osje-

    ala na njegovu mjestu. Moda jo i gore, jer ono to nikako nije vo-

    ljela u vezama bile su tajne i neiskrenost, a ovaj put je ona dugo skri-

    vala nezadovoljstva je Darko za nju bio onaj pravi vjerojatno bi primi-

    jetio da je nezadovoljna, ali ne moe na njega svaljivati sve nedostat-

    ke u njihovu odnosu. Prebacivanje krivnje moe je trenutano zado-

    voljiti, ali kadtad bi se ionako morala suoiti sa svojim pogrekama.

    Bilo joj je ao to se istresla na njega jer za tako lo zavretak nije bio

    kriv samo on. Nazvat e ga i ispriati mu se. Moda ne sutra, ali nee

    dugo ekati.

    Oprala je zube i nakesila se sama sebi u zrcalu. Ta joj je navika ostala

    od djetinjstva kada je nakon pranja zuba u ogledalu traila dokaz da

    20

  • Pompea

    su zbilja postali bjelji jer su tako obeavali u reklamama za paste za

    zube. Danas, u tridesetima, radi isto ali samo zato da bi se autoironi-

    no nacerila samoj sebi.

    Legla je samo u majici kratkih rukava i odmah ugasila svjetlo. Nije

    posegnula za knjigom, to je obino inila prije spavanja. Dan je bio

    takav da ga je samo htjela to prije okonati vrstim snom.

    San joj je brzo sklopio oi, ali bio je ispunjen nemirom. Ugledala je

    onog mukarca s kojim se gotovo sudarila kada je izala iz Darkova

    stana. Stajao je na nekim stepenicama slinim onima u Darkovoj

    zgradi, ali bile su neobine zato to oko njih nije bilo niega, samo

    stepenice bez ograde koje kao da su lebdjele u zraku. Izranjale su iz

    polumraka, slinog onome prije zore. Ona je stajala na prvoj stubi, a

    on nekoliko stuba iznad. Iz nekog razloga zakljuila je da silazi, a ne

    da se penje.

    Nije joj izgledao onako udno kao prethodnoga dana, moda zato to

    se smijeio. Bio je ak simpatian i Katarina je s njim poela razgova-

    rati.

    "Opet ti," rekla mu je.

    "Da, opet ja. Puno je stepenica koje moram proi da bih siao."

    "A odakle silazi?"

    "Odozgo."

    "Pa to mi je jasno, ali to je gore?"

    "Moj dom, a uskoro e biti i tvoj."

    "Zar u se preseliti?"

    "Da. Povest u te sa sobom."

    U tom se trenutku probudila. Nije se mogla sjetiti je li ikada sanjala

    udniji san. Zaboravila je da je uope vidjela tog tipa, a sad ga je na-

    jedanput sanjala. Upalila je svjetlo i pogledala na budilicu. Bilo je

    skoro dva ujutro. Bacila se na jastuk i taj neobian san pripisala lo-

    em danu. Nakon nekoliko minuta ugasila je svjetlo, okrenula se na

    21

  • Pompea

    bok i ponovno zaspala, ovaj put mimo.

    Danijel i Celesta promatrali su je kroz prozor.

    "Barem sam joj simpatian u snovima," prokomentirao je Danijel.

    "Previe se brine. Meni se ini da e ovo proi mnogo lake nego to

    misli. Nemoj previe odugovlaiti jer e ti biti sve tee. A i ne mislim

    da je pametno da joj se preesto javlja kao neznanac jer bi se mogla

    uplaiti. Ne zaboravi zato si doao. Olakaj i sebi i njoj. Ne ekaj

    predugo."

    "Ima pravo."

    "Ja uvijek imam pravo. I daj se malo oraspoloi, ne volim kad si ta-

    kav. Ovo d nije ni prvi ni zadnji put. Ne bi bilo dobro da joj takav tu-

    an i nesretan kae kako e umrijeti. Trebao bi joj dati snagu, a kako

    si poeo jo e ona tjeiti tebe."

    "Dobro, dobro, shvatio sam! to bih ja bez tebe?! Idemo?" "Idemo.

    Neka spava u miru."

    ***

    Katarina je ugurala auto izmeu dva dipa na parkiralitu i ula u

    zgradu televizije. Voljela je svoj posao i bila je dobra u onome to je

    radila. Ljubav prema pisanju otkrila je na fakultetu zahvaljujui sjaj-

    nom profesoru francuske knjievnosti. Piskarala je povremeno scena-

    rije za dramsku skupinu na francuskoj katedri, a i kod kue je esto

    pisala kojeta "za svoju duu".

    Nakon zavrenog fakulteta sudbina ju je odvela u smjeru kojem se

    nije nadala kada je postala studentica. Poela je suraivati kao vanj-

    ski suradnik na televiziji gdje je na poetku prevodila s francuskoga, a

    onda se upoznala s Nikolom, ovjekom zaduenim za revijalne i za-

    bavne emisije te kvizove. Nekoliko puta ju je na kavama pitao ime se

    sve bavila, a kada je uo za njezin scenaristiki angaman na fakulte-

    tu, predloio je da neto napie za jednu emisiju u poslijepodnevnom

    terminu. Nikola je, kao i veina urednika, bio zadovoljan onim to je

    22

  • Pompea

    Katarina ponudila i tako je malo-pomalo postala dio tima za scenari-

    je.

    Pisala je scenarije za sve mogue emisije: kvizove, talk-showove, za-

    bavne emisije... Nikada joj nije nedostajalo ideja, mogla je napisati

    najozbiljniji scenarij, ali i scenarij koji je prtao od neopisivo smije-

    nih fora. Nije bila drukija ni u ivotu. Bila je rame za plakanje, za-

    bavljaica na tulumima, kraljica plesnih podija, odlino drutvo za

    oping, idealan sugovornik za jutarnju kavu ili osoba koju ete nazva-

    ti naveer i s njom pretresti sve to se toga dana dogodilo...

    im je ula u redakciju gotovo svi su je uglas pozdravili. Bila je milje-

    nica cijele ekipe, iako je u medijskom svijetu novim ljudima esto vrlo

    teko jer su novinari i urednici uglavnom ljudi s golemim tatinama,

    pa na nove kolege gledaju s prijezirom, ali i sa strahom. Katarina nije

    imala takvih problema. Kao i inae, vrlo brzo se sa svima sprijateljila

    i, ono to je za ljude u svakoj redakciji jako vano, odmah je pokazala

    kako je dola samo raditi svoj posao te da nikome nije prijetnja.

    "Katarina, moramo proi tekst za veeranju 'No sa zvijezdama' prije

    nego to doe Barbara. Imam nekoliko sugestija, a i Ivica je rekao da

    bi volio ubaciti jo neke stvari," obratio joj se Nikola.

    Nikola je esto s Katarinom razgovarao o poslu i projektima koje su

    zavrili, ali i onima koji su ih oekivali. Ona je imala puno ideja, a

    kako je i inae bila sklona stvari gledati iz razliitih kutova Nikoli je

    znala dati dobre savjete, iako je on u televizijskom poslu imao mnogo

    vie "utakmica u nogama" od nje.

    Krenula je za njim u njegov ured, a on je iz ladice izvadio Mozart-

    kuglice.

    "Poslui se," ponudio ju je i ona je uzela jednu dok se sputala na sto-

    lac nasuprot njemu.

    "Oznaio sam u tvojem tekstu Iviine ispravke. Hajde pogledaj i reci

    to misli."

    Uzela je scenarij i prouavala ga nekoliko minuta. Ivica je pisao sce-

    narije ve dvadeset godina i jako je cijenila njegov rad.

    23

  • Pompea

    Odlino! Teko da se Ivici moe to prigovoriti."

    "Ja ne bih volio da se ustruava rei ako ti se ne svia neto to je on

    prepravio samo zato to je iskusniji i stariji."

    "Ne, nikako. Ne ustruavam se. Zbilja mi se svia. I zapravo od njega

    jako puno nauim kada prepravlja moje tekstove."

    "Dobro. Onda mogu rei ekipi da je ova verzija konana?"

    "Naravno."

    "Jesi za kavu?"

    "Neu, hvala. Ve mi je na stolu. Idem raditi. Vidimo se poslije."

    Nikola je uvijek bio ljubazan prema njoj. Bio je ljubazan prema svi-

    ma, ali Katarina nije oekivala da e i prema njoj biti tako susretljiv, s

    obzirom na to da je u njegovu ekipu dola posljednja i bila najmlaa.

    Kada je pitala jednu kolegicu je li i prema njoj bio tako drag kad je

    dola, nije se mogla sjetiti, ali joj je rekla kako ne pamti da je ikada

    ula da je Nikola prema nekome bio grub ili hladan.

    "Moda mu se svia? Zna da je on ve godinama bez djevojke. Ba-

    rem se tako govori", rekla joj je, na to se Katarina poela smijati i

    samo dobacila:

    "Uvijek to govori kad ne zna to bi odgovorila. A i nije lijepo da se

    tako alimo na njegov raun. Pa to onda ako nema curu tako dugo?

    Moda mu tako odgovara."

    Dan na poslu ni po emu nije bio poseban. Manje-vie rutinski dan u

    kojem je popila etiri kave i popuila manje cigareta nego inae. U

    jedan je ruala s kolegama iz reije, nakon toga je zavrila preostali

    posao i oko 16,00 sati izala iz zgrade.

    Krenula je prema gradu u obilazak trgovina. Ve dugo nije opingira-

    la i odluila je samu sebe nagraditi jer je brzo zavrila s poslom. Nije

    imala blage veze to bi kupila. Voljela je razgledavati duane, a kada

    bi vidjela neto to joj se svidjelo, kupila bi bez razmiljanja.

    Najprije je krenula u Frankopansku gdje je voljela poeti obilaziti tr-

    24

  • Pompea

    govine, pa onda Ilicom doi do Cvjetnog trga. Bila je to za nju idealna

    "oping-ruta" jer je taj dio grada bio krcat razliitim trgovinama i

    mnogo privlaniji od zaguljivih oping - centara u kojima je nepres-

    tance bila iritantna guva koju nije podnosila.

    Kao i mnogo puta do tada, bila je dobra odluka krenuti ba iz Fran-

    kopanske jer je ve u prvom duanu u koji je ula nala kone natika-

    e koje su joj se svidjele. Probala je svoj broj i nekoliko puta prohoda-

    la u njima po trgovini.

    "Odlino ti stoje," ula je muki glas.

    Bio je to kupac koji je isprobavao nekakve tenisice i oito istodobno

    promatrao kako Katarini ide kupnja.

    "Hvala. I mislila sam ih kupiti," odgovorila mu je Katarina.

    Imao je iltericu na glavi, no Katarini se uinilo da ga je ve negdje

    vidjela. Nije bila sigurna jer mu je kapa zaklanjala gornji dio lica, ali

    izgledao joj je poznato.

    "Da sam na tvojem mjestu kupio bih ih. ine se vrlo udobne."

    Katarina se blago osmjehnula, uzela natikae i krenula prema blagaj-

    ni. Brzo je platila i izala s vreicom u ruci. Nasmijala se u sebi zbog

    onog mukarca u duanu, ali je odmahnula rukom i pomislila kako je

    vjerojatno na nju doao red da se nekoliko dana zaredom mora baviti

    s udnim frajerima. Prvo Darko, onda onaj tip na stepenicama u nje-

    govoj zgradi kojeg je jo i sanjala, a sada ovaj. Nije se dala zbuniti.

    Jo je neko vrijeme nastavila obilaziti duane, ali nita vie nije kupi-

    la. Kada je pogledala na sat ve je bilo 19,00 sati. Krenula je prema

    autu i usput uzela japanski take-away i kupila bocu medice.

    Kada se pribliila uglu Gajeve i Hebrangove gdje je parkirala, vidjela

    je kako joj u susret dolazi onaj tip iz duana.

    "Pouri se jer e ti pauk odnijeti auto. Stala si na zebru, a vidio sam

    da krui," doviknuo joj je.

    "Otkud sad ti ovdje," odgovorila mu je i u istom trenutku primijetila

    kako joj se i dalje ini da susret s njim u trgovini nije bio prvi.

    25

  • Pompea

    Nije imala vremena baviti se njime, umjesto toga pourila se prema

    autu za sluaj da je rekao istinu. Dola je do Smarta i poluglasno op-

    sovala kada je vidjela da je doista jednim dijelom bio na zebri. Ubaci-

    la je stvari, sjela i unatrag izala s parkirnog mjesta. Kad je bila na

    kolniku u retrovizoru je vidjela da joj se pribliava pauk. Spas u pos-

    ljednji trenutak! Proao je pokraj nje, a ona je brzo okrenula glavu

    prema mjestu gdje ju je nepoznati mukarac upozorio, no on je ve

    nestao.

    Krenula je prema unajmljenom stanu u Novom Zagrebu razmiljajui

    o tome kako susret s tim mukarcem nije bio sluajnost. Nije mogao

    sluajno biti tamo i upozoriti je da bi joj mogli odnijeti auto. Kad ma-

    lo bolje razmisli, kako je uope znao da ima auto?! I kako je znao gdje

    je parkirala i koji auto ima? Bila je zbunjena, a usto nikako nije mogla

    prestati misliti o tome kako ga je ve ranije srela.

    Kopkao ju je taj susret i nije mogla prestati misliti na njega. Sve je s

    tim frajerom bilo uasno udno. Prvo njegovo nabacivanje u duanu,

    a onda presretanje nasred ulice i upozorenje kako bi mogla ostati bez

    auta. Poela je sumnjati da se neto udno dogaa, da se nisu sreli

    sluajno... Bila je sigurna da je s razlogom bio u onoj trgovini i da je

    nije sluajno upozorio na dolazak pauka. No, budui da nije mogla

    nai suvislo objanjenje, odluila je prestati razmiljati o njemu. Uos-

    talom, to ako je sve bila ista sluajnost? Ljudima se dogaaju udne

    stvari, a ovo je moda jedna od njih koja se dogodila njoj.

    Dok je parkirala pred svojom zgradom nije primijetila mukarca na

    klupi na djejem igralitu jer je bio u polumraku.

    Izvadila je stvari iz auta i zaputila se prema stanu. Jedva je ekala

    izvaliti se na kau, meziti sushi, srkati rakijicu i vrtjeti programe na

    televiziji. I ne misliti ni o emu. Te joj je veeri odgovaralo biti sama i

    "chilati".

    *

    Kad ju je nazvala Ines i htjela se uvaliti na veernju trapartiju, Kata-

    26

  • Pompea

    rina ju je uspjeno odkantala. Ines je bila sjajna prijateljica, divna

    osoba i Katarina je oboavala s njom satima brbljati uz neko vino, ali

    veeras ne.

    "Ok, stara! Samo nemoj sad padati u neke depre. Zbog Darka ili tako

    neto".

    "A kada sam ja bila depresivna? I kada sam bila depresivna zbog fra-

    jera? Nemoj me zajebavati. Nikad nisi ula za ene koje same rakijaju

    ispred telke jer su si tako zamislile?"

    "Ma znam, alim se. Nemoj se prederati!"

    "Ne mogu se prederati sushija da i hou!"

    "Pazi se salmonele!"

    "Ok, sad u poklopiti slualicu dok mi nisi upropastila veer!"

    "Volim te puno. Pusa!".

    "Pusa, ujemo se."

    Program je, najblae reeno, bio katastrofa. Jedino to je bilo zanim-

    ljivo bio je "Alien 4" koji je gledala tri puta, ali mogla je i etvrti jer je

    oboavala cijeli serijal. Zavalila se na kau, stavila na stol sushi, bocu

    s medicom, au, cigarete i pepeljaru i jo jedanput gledala neponov-

    ljivu Sigourney Weaver kako spaava svijet od ubojitih udovita s

    nekih nepoznatih planeta. Dola je do pola filma kad je odluila da su

    tri aice medice sasvim dovoljne za jednu veer, a sushi je ve odav-

    no bio pojeden.

    Dok je jo ila odjavna pica filma, Katarina je po kuhinji skupljala

    smee koje je trebala odnijeti u kontejner. Sjetila se da su na balkonu

    dvije prazne plastine boce. Vrata su bila irom otvorena i kada je

    izala pogledala je prema igralitu. Vidjela je grupu susjeda kako raz-

    govaraju na klupama, dok njihova djeca trkaraju po travi. Bila je to

    uobiajena slika ljetne veeri u nekoj gradskoj etvrti. Majke s djecom

    koje ugodne veeri iskoritavaju za razgovor s prijateljicama pod ljet-

    nim nebom dok im se djeca igraju s vrnjacima.

    A onda se lecnula. Ugledala je iltericu i uinilo joj se da isti onaj mu-

    27

  • Pompea

    karac kojeg je srela poslijepodne sjedi na klupi ispred njezine zgra-

    de.

    Katarina nije bila plaljiva i frajer sa iltericom ispod njezina balkona

    nije joj utjerao strah u kosu, ali ju je prilino razljutio. Bila je sigurna

    da je to onaj isti udak iz trgovine i sinulo joj je da je vjerojatno neki

    odurni manijak koji je prati po gradu. Sada je bila dobra prilika da

    mu pride jer, iako se nije bojala, bilo joj je drago to su one mame

    tamo dolje pa ako mu sluajno neto padne na pamet, nee biti sama.

    Iako mu nije najbolje vidjela lice, bila je sigurna da ga moe prepoz-

    nati. Uostalom ionako na putu do kontejnera mora proi pokraj nje-

    ga, pa e ga moi vidjeti prije nego to ga optui za uhoenje.

    Uzela je smee, mobitel i cigarete te krenula u dvorite. Pribliila mu

    se nosei plavu vreicu sa smeem, ovla ga pogledala u hodu i pro-

    duila dalje.

    "On je," pomislila je dok je ila prema kontejneru i smiljala to e

    mu rei na povratku.

    "Kakav glupan! Jo i uti. Kad me je ve slijedio do moje zgrade onda

    bi mogao neto i rei," govorila je u sebi dok se vraala prema klupi.

    Stala je ispred njega i on ju je pogledao u oi.

    "Ako bilo to pokua, na onim klupama sjede ene... to su moje sus-

    jede i poet u vritati. Imam mobitel i zveknut u te njime po glavi

    ako me samo takne. Zato me prati," obratila mu se Katarina.

    "Neu nita pokuati i nisam nikakav luak koji te prati. Ne mora

    me gaati mobitelom," odgovorio joj je.

    "Dobro. Zato me prati?"

    Danijel je shvatio da joj odmah mora rei tko je i zato je doao. Io-

    nako ne bi imalo smisla izmiljati neku la, a onda se ponovno sutra

    pojaviti pred njom i rei da je lagao.

    "Nemoj se bojati. Ja sam ti prijatelj. Zovem se Danijel."

    "Ti si moj prijatelj? Ne poznam ni jednog Danijela. Reci mi to hoe

    jer u zbilja pozvati policiju, pa njima objanjavaj iji si prijatelj."

    28

  • Pompea

    "Ja sam s tobom otkako si se rodila. Svaki dan sam uz tebe. Znam sve

    o tebi. Ne znam zna li neto o svijetu izvan ovoga i vjeruje li u ane-

    le. Ja sam tvoj aneo uvar. Dosad ti se nisam javljao jer nije bilo pot-

    rebno. Sada ti moram rei neto vano i zato sam doao. Ti si teko

    bolesna, ima vrlo malo vremena u ovom ivotu. Za tri mjeseca, a vje-

    rojatno i prije, otii e onamo odakle ja dolazim."

    Katarina ga je gledala u nevjerici. U ivotu nije ula nita gluplje, ali

    prvo to joj je palo na pamet bilo je da je tip potpuno lud.

    "Tebe sigurno trae jer si pobjegao iz ludnice, jel' tako? A ako nisi od-

    bjegli pacijent, ovo ti je zbilja idiotska fora. Ne znam samo jesi li je

    smislio sam ih je u pitanju neka oklada."

    "Nita od svega to si rekla nije ni blizu istini. Odgovorio sam ti is-

    kreno. Ja sam Danijel..."

    "Da, da, moj aneo uvar koji mi je doao rei da u umrijeti za tri

    mjeseca. Bilo bi najbolje da sad ode kui ili onamo otkud si pobjegao

    i da te vie nikada ne vidim. Vjeruj mi, ako te vidim u mojoj blizini

    prijavit u te policiji, a kako ne volim kad se ljudi ovako poigravaju sa

    mnom prilino sam sigurna da bih te mogla prebiti ako me jo jedan-

    put ovako uzruja," odgovorila mu je Katarina prilino iznenaena

    reakcijom koju je ovaj neznanac u njoj izazvao.

    Nije bila sklona tako agresivnim raspravama s neznancima, no bila je

    jako ljuta. Ljuta, jer joj se dogaalo neto glupo upravo sada kada joj

    treba razdoblje bez gluposti u ivotu, ali i ljuta zato to je uope do-

    pustila da je taj manijak iznervira. Bila je gotovo sigurna da je on doi-

    sta odbjegli luak ili netko koga tek eka lijeenje. Ni u jednom tre-

    nutku nije pomislila da joj moda govori istinu.

    "Zaboravlja neke stvari. Vidjeli smo se nekoliko puta. Sjea li se... ja

    sam onaj ovjek na stubitu u zgradi tvojega biveg deka. Misli da

    sam sluajno danas bio u istoj trgovini u kojoj si bila i ti? Zato sam te

    upozorio da si pogreno parkirala? A ako se ne varam, sino si me ak

    sanjala," rekao je Danijel. "Znam da ima glavobolje u posljednje vri-

    jeme. To je zbog tvoje bolesti," dodao je.

    29

  • Pompea

    Znao je za njezine glavobolje. I sjetila se da je on onaj udak iz Dar-

    kove zgrade kojeg je kasnije te noi doista sanjala.

    Iznenadio ju je.

    "Ne budi smijean. Svi ponekad imaju glavobolje i to to si pogodio

    da ih povremeno imam i ja ne znai da si nadnaravno bie. A to to si

    me vidio u nekoj zgradi i to smo se sreli u nekoj trgovini moe znai-

    ti da me uhodi. To je zapravo vrlo realna opcija i daleko loginija od

    ove koju mi nudi."

    "Ne radim ovo prvi put. Svima treba neko vrijeme da prihvate ono to

    sam im doao rei. Nisam oekivao da e s tobom biti drukije. Bilo bi

    previe jednostavno. Postojanje nekog drugog svijeta nije neto to se

    moe lako objasniti, a i nije neto to ljudi prihvaaju kao to prihva-

    aju ostale stvari. U svakom u trenutku biti s tobom i kad god poeli

    sa mnom razgovarati samo me pozovi. Ponekad u i sam doi kad

    osjetim da treba podrku, pomo ili samo razgovor. Oprosti to sam

    ovako direktan i to nisam izabrao ljepi nain da ti sve ovo kaem."

    Zvuao je ozbiljno, ali nije ju uspio uvjeriti.

    "Ja i dalje mislim da si ti malo lud. ak ako je ovo neka fora, jako je

    glupa i uope nije smijena. Moda si lud, a moda si ovo izveo u do-

    govoru s nekim, ne zanima me. Samo elim da nestane i da te vie ne

    vidim."

    "Kako god eli. Ve sam ti rekao da mi se javi ako eli razgovarati."

    "Ok, iako mi nisi ba na vrhu popisa osoba s kojima bih se voljela

    sresti... pardon, anela. Dovienja!"

    Okrenula se i ula u haustor Preko ramena je bacila jo jedan pogled

    prema klupama i vidjela da je nastavio sjediti. Zatvorila je vrata i zak-

    ljuala ih, a onda sjela na kau u dnevnoj sobi i poela razmiljati o

    svemu to joj je rekao. Nije zvuao kao da se doao s njom poigravati.

    Bio je previe ozbiljan za nekoga kome je to bila usputna sprdaina i

    podvala, lako mu i dalje nije vjerovala ni jednu rije, sada vie nije

    bila sigurna zato mu ne vjeruje. Zato to doista misli da je bolesnik

    ili zato to joj je donio loe vijesti?

    30

  • Pompea

    Uostalom, ona ne moe umrijeti. Ne sada. Prerano je.

    "A tko sam ja da se mene pita je li prerano," zapitala se i istodobno

    shvatila kako ozbiljno razmilja o onome to joj je rekao Danijel. Ako

    se uope tako zove.

    Iznenadila se to joj je uope palo na pamet da bi mogla umrijeti, a

    istodobno se pitala ima li taj Danijel trunku zdravog razuma. No, zna-

    la je duboko u sebi da nije lud, jer ljudi uvijek znaju kada je neka loa

    vijest istinita, koliko god se pretvarali da je sve u redu. Koliko god se

    pokuavala praviti kao da kutak njezina uma u kojem se ugnijezdila

    ta pomisao ne postoji, nije uspjela zaustaviti misli o umiranju, ma

    koliko se trudila. Pojavile bi se na mahove, samo bi joj proletjele kroz

    glavu. Nije osjeala da joj je Danijel prijetnja. Bila je uzrujana i ljuta,

    ali nije ga se bojala. Dok je s njim razgovarala nije se pomaknuo ni za

    milimetar. Sjedio je cijelo vrijeme na istom mjestu, nije ak prebacio

    nogu preko noge. Glas mu je bio miran, gotovo ugodan, a govorio je

    polako, kao da joj doista nastoji krajnje obzirno priopiti loe vijesti.

    Razgovarao je s njom kao netko tko joj je blizak i jako pazi kako je ne

    bi povrijedio.

    A ipak, tko kae da se nije pretvarao? Psihopati su u tome jako dobri.

    Na poetku su vrlo dragi, a kada pridobiju rtvino povjerenje, pokau

    pravo lice. Kada je poela razmiljati na taj nain, ve je bila bolje

    volje jer je to bio jo jedan argument da je Danijel vjerojatno luak.

    Ipak je bilo ljepe vjerovati da je on lud, nego da e ona umrijeti. Opet

    se vratila svojem prvom zakljuku: on nije normalan.

    Koliko god ju je kopkala injenica da je bilo neto blago i ugodno u

    njegovoj pojavi, nije htjela popustiti. Iako je imala razloga smatrati ga

    bezopasnim, zbog jedne je stvari ostala pri svojoj prvoj procjeni. On

    je bio neznanac, nikada ga prije nije vidjela. Ne moe povjerovati tek

    tako nekom strancu, a posebice ne ako joj kae da e umrijeti. Stran-

    cima se vjeruje ako kau da su se izgubili ili da ne znaju put do hotela,

    a ne ako vam kau da umirete.

    Kao to ljudi obino znaju uiniti u situacijama u kojima bi voljeli da

    je onaj bolji odgovor pravi, tako je sada postupila i Katarina. Iako se

    31

  • Pompea

    nije ubrajala meu one koji su prihvaali jednostavnije rjeenje samo

    zato to je tako bilo lake ali ne i ispravno, ovaj put je uinila upravo

    to. Danijel je luak i gotovo! Zakljuila je kako se treba neim zaoku-

    piti i prestati razmiljati o njemu. Znala je da je to glupo i da joj nee

    pomoi, ali nije joj palo napamet nita pametnije. Ionako e ovo biti

    duga no, pa si moe dopustiti malo povrnosti.

    Istuirala se, legla u krevet i nastavila itati "Scarpettu" Patricije

    Cornwell koju je poela prije dva dana. Muila se s koncentracijom,

    jedva je shvaala reenice, a onda je bijesno zaklopila knjigu, bacila je

    na pod i ugasila svjetlo.

    "Jadnice," izgovorila je naglas, mislei na Danijela.

    uo ju je, ali je znao kako to ne znai da ga je pozvala na razgovor.

    Sjedio je jo uvijek na klupi, svjestan da ga prezire. Znao je koliko je

    teko nekome rei da umire i ponovno je naivno, kao kada je prvi put

    nekome doao rei da je kraj, pomislio da e jedanput nauiti kako se

    o tim stvarima dragim ljudima govori onako kako treba bez drame,

    patetike i loih osjeaja.

    Ali, to su stvari koje se ne mogu lako nauiti. Ne mogu ih uvijek nau-

    iti ak ni aneli. Kada nasuprot tebi stoji ljudsko bie kojemu mora

    rei da e uskoro umrijeti, tada ne postoji nauena lekcija koja se mo-

    e primijeniti. "Umrijet e" izgovaramo kao da izgovaramo kletvu,

    kao da nekoga osuujemo na vjeni pakao, a ne na vjeni ivot. Ono-

    me tko umire to e uvijek zvuati tako.

    ***

    Nemirno se vrtjela po krevetu. Teko joj je bilo ignorirati taj razgovor

    za koji bi voljela da se uope nije dogodio. U glavi je prebirala rijei

    koje su je u razgovoru s Danijelom najvie uznemirile. Nije mogla

    procijeniti je li je vie uznemirilo to to joj se netko predstavlja kao

    aneo ili jer joj je rekao da e ivjeti jo tri mjeseca.

    Pomislila je na Darka, pitajui se nije li moda on imao prste u ovo-

    me. Nadala se da je sve to samo runa i okrutna ala, ali ve bi znala

    32

  • Pompea

    da je tako. Postoje granice ak i kada je rije o neslanoj al te su gra-

    nice ve odavno prijeene.

    Odluila je da se mora sabrati.

    Treba samo prespavati i ujutro e joj biti bolje. Ali, bilo je lake tako

    neto pomisliti nego uiniti. Bilo je previe uzbuenja i adrenalina za

    jedan dan da bi tek tako zaspala i mimo sanjala do jutra. Osim toga,

    nije bila osoba koja je mislila da e drugi dan sve nestati, da e se i-

    vot nastaviti kao da se nita nije dogodilo. Kao da ju je neto uvijek

    tjeralo da u glavi raisti do kraja s onim to je mui.

    "Ok, idem po redu. to se dogodilo u posljednja 24 sata? Ne drogiram

    se, ponekad popijem malo vie, ali nisam alkoholiarka, nisam luda,

    nemam halucinacije.Ali, ovaj ovjek doista postoji. I zove se Danijel.

    Ili ve tako nekako, u svakom sluaju mora imati ime," razmiljala je

    Katarina naglas.

    Ni njezina ivotna stajalita nisu joj ila na ruku. Nije bila od onih

    koji misle da ne postoji nita izvan osjetilnog svijeta. Imala je svoju

    viziju onostranosti, mjesta gdje ljudi zavre kad odu s ovog svijeta.

    Prihvaala je razliite teorije i tumaenja o duama, o smrti i o onome

    to se nakon smrti dogaa i esto je o tome razmiljala i itala.

    Bila je uvjerena da je cijeli univerzum moda malo prevelik da bi pos-

    tojao samo za ljude, a isto tako joj je bilo logino da postoji neko

    mjesto kamo odlaze ljudi kada napuste ovaj svijet.

    Vjerovala je u svijet izvan naega, vjerovala je da nitko ne umire ba

    potpuno i zauvijek, vjerovala je u ivot poslije zemaljskoga. eljela je

    vjerovati u to jer joj se to inilo fer prema ljudima. A i nije htjela vje-

    rovati da jednom kada ispusti posljednji dah vie nee ni duom ni

    tijelom biti prisutna ba nigdje. Nije bila sigurna kako se osjea, iako

    je negdje duboko u sebi znala da to to osjea nije mir i spokoj.

    Zagledala se u strop i razmiljala o udnom razgovoru s Danijelom.

    Sjetila se da je kao dijete vjerovala da postoji Zubi-vila i kako je sa-

    njala da bi jednog dana i ona mogla postati arobnjak, ba kao

    Merlin. Uspjela se tome ak i nasmijati, a onda je iznenada pomislila

    33

  • Pompea

    na svoju baku koja joj je u djetinjstvu esto pripovijedala o anelima.

    No, ona anele sigurno nije zamiljala onakvima kakav je bio Danijel.

    Sasvim prigodno pao joj je na pamet i film "Duh" s Demi Moore i Pat-

    rickom Swayzeom.

    "Glupa si, to je film," prekorila je samu sebe.

    Buljila je u strop pokuavajui se sjetiti Danijelova lica i shvatila da ga

    ne bi mogla opisati. Vidjela ga je, ali kao da nije. Sluala ga je, razgo-

    varala je s njim, ali nije zapamtila njegovo lice. Bilo je neeg sablas-

    nog u tome, jer je Katarina kod svake osobe koju bi prvi put srela naj-

    prije zapamtila lice. I prema licu pokuavala je stvoriti prvi dojam,

    pokuavala otkriti karakter...

    Misli su joj se vratile na razgovor s Danijelom. Bila bi najsretnija da

    ga vie nikada ne uje i ne vidi. Ne bi imala nita protiv ni da je sve

    ovo bila okrutna ala. Sjedila je i pokuavala odvrtjeti u glavi posljed-

    nja dva dana i nai neku "crnu rupu" u kojoj se stvorio Danijel. to je

    vie razmiljala, bila je sve uvjerenija da nije luda, ali da isto tako nije

    lud ni Danijel. Luaci se ponaaju drukije, barem je tako mislila.

    Danijel joj nije radio probleme, ako se izuzme ono to joj je rekao.

    Cijelo se vrijeme drao po strani, a i kada bi se susrela s njim nije bio

    neugodan ili agresivan.

    Sad je ve bila na pragu racionalnog razmiljanja, a ne da poput nez-

    rele glupae stalno ponavlja da je Danijel budala i luak. Traila je

    njegove pozitivne strane i pronala ih dosta. Jedino joj se nije dopa-

    dalo to to joj je rekao da e umrijeti. Sve ostalo sluajni susred i nje-

    govo praenje nisu joj vie izgledali izopaeni kao maloprije. Uspjela

    se natjerati da dobro razmisli prije nego to donese pogrene zaklju-

    ke. Ali, to se od Katarine i moglo oekivati.

    Nije bila osoba koje e na svaku stvar, ako zazvui imalo nevjerojat-

    no, samo odmahnuti rukom. Zapravo, ni na jednu stvar u ivotu nije

    odmahnula rukom, pa tako ni na ovu, koliko god je izgledala nevjero-

    jatna i sumanuta. Kada je trebala o neemu razmisliti odmah bi poe-

    la razmiljati, kao i u sluaju s Danijelom. Iz nekog razloga, ni njoj

    nije bilo jasno kojeg, poela mu je vjerovati. Poela je vjerovati da joj

    34

  • Pompea

    je rekao istinu, a da je agresivno reagirala zato to joj se istina nije

    svidjela. Pitala se, naravno, i kako sada moe biti tako mirna.

    "Kako mogu s takvom lakoom prihvatiti neto o emu bi veina ljudi

    razmiljala danima? Jesam li udakinja? Ali, otkud znam da i drugi

    nemaju svoje anele koji im dolaze rei da su doli po njih? Sumnjam

    da sam jedina privilegirana osoba na svijetu kojoj se unaprijed javlja

    da e umrijeti. ime sam to ja zasluila a baka Enija koja je umrla

    prije osam godina nije?" Postavljala je sebi niz pitanja i traila logino

    objanjenje jer u tom trenutku nitko joj nije mogao pomoi i dati sav-

    jet.

    Misli su joj se isprepletale, smrt i ivot dobili su istu vanost. Vie nije

    znala to bi mislila o Danijelu.

    Razmiljala je hoe li ujutro otii lijeniku. Hoe li nekome rei? to

    e raditi sljedea tri mjeseca ili moda manje? to ako se nakon tri

    mjeseca nita ne dogodi? Nakon nekog vremena nije vie mogla raz-

    miljati, htjela je samo zaspati, vrsto i bezbrino, onako kako spava-

    ju djeca. No, ni snovi vie nisu bili sigurno utoite.

    ***

    Sanjala je da hoda obalom neke rijeke i plae. Nikada prije nije sanja-

    la da plae, ili se barem nije sjeala.

    "Katarina," ula je kako netko izgovara njezino ime. Okrenula se i

    vidjela enu koja je u njoj izazvala osjeaj koji je bilo teko definirati,

    ali kad bi ga morala opisati rekla bi da se osjeala sigurnom. Gledala

    ju je pokuavajui razaznati crte njezina lica, ali nije uspjela. Bila je to

    Celesta koja se odluila uplesti kada je vidjela kako se Danijel mui i

    koliko je Katarini teko. Uetala joj se u san onako kako to aneli ine

    kada ele s nekim u miru razgovarati.

    "Plae. Zato?" pitala je Katarinu.

    "A zato me pita?"

    "Ja sam Danijelova prijateljica. elim pomoi i tebi i njemu. Pretpos-

    35

  • Pompea

    tavljam da plae zbog onoga to ti je rekao."

    "Ne znam. Valjda plaem zbog svega. Zbog ivota, smrti, ljubavi, ro-

    ditelja, prijatelja, posla koji volim, grada u kojem ivim, onoga to

    sam postigla, ali i onoga to nikada neu moi uiniti, knjiga koje ni-

    kada neu proitati, filmova koje nikada neu pogledati, pjesama koje

    nikada neu uti, predivnih ljudi koje nikada neu upoznati... Ne

    znam. Zar to nije dovoljno," odgovorila je Katarina.

    "Ne bi trebala plakati. Postoje neke druge stvari i neki drugi svjetovi

    za koje smo predodreeni. Naa uloga nije samo proivjeti zemaljski

    ivot, nego se i pripremiti za drugi, vei i vjeni, u kojem se pokazu-

    jemo onakvima kakvi doista jesmo." "Ne elim jo otii. Nisam zavri-

    la sa svojim ivotom ovdje, kako da ga nastavim negdje drugdje?"

    "Da nisi spremna Danijel te ne bi posjetio," odgovorila je Celesta i

    nestala.

    "Ej, jesi jo tu? Danijele," viknula je Katarina, a Danijel joj se odmah

    javio.

    Ve je bila budna. Nije ga zazvala u snu, shvatila je to kada je odgovo-

    rio na njezin poziv.

    Bilo je tri i pol ujutro. Ustala je, uzela pokriva i sjela na balkon. Dok

    je Zagreb spavao u zagrljaju prozirne maglice a mrak kapao s krovova

    Katarina je napokon odluila da e prestati dramatizirati zbog situaci-

    je u kojoj se nala.

    Nikada nije voljela dramatizirati pa nee ni sada, makar bila istina da

    e umrijeti. Natoila je au vina, zapalila cigaretu i naglas rekla:

    "Hoe li i ti vina?"

    "Ja ne pijem," odgovorio je Danijel, nimalo iznenaen to ga je poz-

    vala. Sjeo je pored nje.

    "Onda vjerojatno niti ne pui", rekla je Katarina, kojoj je tek sad palo

    na pamet zapitati se kako se Danijel odjedanput naao na njezinu

    balkonu. No, ta se injenica savreno uklapala u sve neobino to joj

    se s njim dogodilo, pa ga nije nita pitala.

    36

  • Pompea

    "Nema to veze sa zdravljem. Tamo odakle dolazim nema ni pia ni

    cigareta," nasmijao se Danijel u kojem se poela buditi nada da e ga

    Katarina konano prihvatiti.

    "Pretpostavljam da me jo pokoja cigareta i aa vina nee ubiti."

    "1 meni je jednom bilo ovako kao sada tebi. Pretpostavljao sam da e

    me opet zvati. Ostalo je jako mnogo neodgovorenih pitanja, zapravo

    pitanja koja nisi postavila a od tebe ih oekujem."

    "Kako mogu znati da si ti doista bie s onog svijeta? Ima li neki do-

    kaz za to, ili jednostavno oekuje da u to prihvatiti samo zato to ti

    tako kae?"

    "Kad si bila mala, tata te morao svaki dan voditi na vonju biciklom.

    Mami si prvi put ukrala ru kad si imala tri godine. Sanjala si da e

    postati balerina, ali su ti rekli da si predebela..."

    "Nisam bila debela, traili su kosture za taj balet!"

    "Dobro. Htjela si svirati gitaru, ali su te roditelji upisali na violinu.

    Htjela si brata ili sestru. Prvi put ti se svidio jedan deko u treem

    razredu osnovne, zvao se Alen. U srednjoj koli sluala si Bon Ovija,

    Mihaela Jacksona, Europe ..."

    "Dobro, dobro... Nije ti dosta to si mi doao rei da me praktiki vie

    nema, nego mi jo nabija na nos tinejderske bubice!"

    "Ne nabijam ti nita na nos, traila si dokaz da te poznajem. Znam jo

    puno stvari o tebi, ako ovo nije dovoljno..."

    "Ne elim gubiti vrijeme na to da mi govori o meni jer o sebi znam

    sve. eljela bih da mi pomogne shvatiti kakvo je to mjesto s kojeg

    dolazi i kako e meni biti tamo."

    "Samo pitaj...razgovarat emo o tome koliko hoe. Ne elim da se

    boji. Doao sam na zemlju sa zadatkom da ti priopim ono to sam ti

    ve rekao i da budem uz tebe sljedea tri mjeseca. elio bih ti pomoi

    da to lake prihvati ono to te eka i to bezbolnije prijee u moj

    svijet."

    "To je doista lijepo do tebe, dirnuta sam. Kad si ve takva faca, moe

    37

  • Pompea

    li malo odgoditi moj dolazak u tvoj svijet, jer je meni ovdje super. Za

    poetak, imam prijatelje kojima pamtim lica, koji ne razgovaraju sa

    mnom kroz zidove i ne pojave se iz vedra neba kad im izgovorim

    ime."

    Katarina je bila pomalo iznenaena to s njim tako oputeno razgova-

    ra, a prije samo nekoliko sati htjela je pozvati policiju. Kad god je bila

    jako sarkastina, znailo je da se podsvjesno brani. Branila se samo

    kada se bojala, a noas se branila od smrti. Kao da je mislila da e

    otjerati smrt ako joj pokae da se ne boji, da joj je svejedno, da je to-

    talno cool.

    Koliko god je bila otvorena i prihvaala mogunost da ivot ne zavr-

    ava u trenutku kada nam srce prestane kucati, nije joj bilo svejedno.

    No, bilo joj je savreno jasno da je jedno razglabati o smrti uz bocu

    vina, a potpuno drugo suoiti se s njom. Nije bila spremna za takve

    vijesti, ni da je bolesna, a jo manje da e umrijeti. No, iznenadila ju

    je mirnoa kojom je razgovarala s Danijelom. Unato unutarnjem

    otporu ideji o umiranju koji nije htjela pokazati iako je bila pred slo-

    mom i raspadom, nije pokazivala paniku, nije histerizirala, nije poku-

    ala pobjei.

    "Rekao is ad Sam bolesna, ali ja se osjeam potpuno zdravom.

    "Primijetila si da esto ima glavobolje? One imaju veze s tvojom bo-

    leu."

    Pokuavala je skupiti mrvice razuma i sjetiti se je li se u posljednje

    vrijeme loe osjeala. Nije imala pojma kakva bi to bolest mogla biti.

    Svojim glavoboljama nije posveivala pozornost. Bile su to obine

    glavobolje. Ali, kao da to ima neke veze, kao da mora osjetiti da je

    bolesna.

    "Osjeam se uasno glupo i jako sam uzrujana zato to tebi, praktiki

    neznancu, moram vjerovati kad mi kae da sam smrtno bolesna. Ja-

    sno mi je da ne sanjam, ali me ovo uasno ivcira. Nemate li tamo u

    tom tvojem svijetu neke mobitele? Mogao si mi poslati MS da dolazi,

    ili samo poruku: 'Ej mila moja, vidimo se za tri mjeseca'. Kako moe

    38

  • Pompea

    tek tako upasti u neiji ivot i rei nekome da umire?"

    "Doista misli da je mogue takve stvari rei obzirnije? Kako bih to

    tono mogao izvesti? Nema jednostavnog naina da se nekomu kae

    kako umire, a prema onome to sam dosad iskusio uvjeren sam da je

    ovako najbolje. Pokuavao sam razliitim ljudima na razne naine

    rei ono to sam im trebao rei. Otvorenost i iskrenost pokazale su se

    kao jedini ispravan nain. ao mi je to ne znam priopiti ljudima

    loe vijesti na lijep nain, ali one ionako uvijek ostaju loe vijesti, ka-

    ko god ih ja izrekao. Uostalom, zar nije svejedno doznati to veeras ili

    prekosutra? Nita se ne bi promijenilo."

    "Vjerojatno ima pravo. Ah, za danas mi je dosta razgovora o smrti.

    Voljela bih da sada ode i malo me pusti na miru. Moram sama raz-

    misliti o svemu to mi se dogodilo veeras. Jasno ti je, nadam se, da ti

    jo uvijek ne vjerujem do kraja. A i malo me plai sve ovo. I ti me po-

    malo plai. Ne kaem da se panino bojim, ali mora shvatiti da mi

    sve ovo ne djeluje normalno kao tebi, ako si doista aneo. Pomalo

    poinjem vjerovati da jesi, ako ni zbog ega drugoga onda zato to se

    pojavljuje i nestaje tako da to ne primijetim. Razumije to elim

    rei? Normalni ljudi pozvone na vrata, pa udu u stan nakon to ih

    pustim. Ti se pojavljuje kao iz neke nevidljive divovske Aladinove

    svjetiljke."

    "I normalno je da se boji. Nemoj se ustruavati bojati se. Pokai mi

    to osjea. Strah, prijezir, tugu, radost... Nijedan osjeaj ne treba

    preuivati ili ignorirati."

    "Kako izgleda? Stalno te gledam, ali ve u sljedeem trenutku zabo-

    ravim to sam vidjela. Morala bih stalno buljiti u tebe da bih te mogla

    opisati."

    "Moj pravi izgled vidjet e tek kad te odvedem s ovoga svijeta."

    "Hm, nadam se da se neu razoarati."

    ***

    39

  • Pompea

    Katarina je odluila da neko vrijeme nee dolaziti na posao. Otila je

    ujutro k svojoj lijenici, rekla da je kronino umorna i pod stresom te

    da treba dui odmor. Lijenica joj je bez problema otvorila bolovanje,

    ak se nije potrudila pregledati je.

    Nazvala je Nikolu i obavijestila ga da je na bolovanju do daljnjega.

    Izvukla se s priom da se ve dulje ne osjea dobro i kako joj je lije-

    nica rekla da se za poetak mora odmoriti barem mjesec dana. Nikola

    je bio prilino iznenaen jer je u proteklih pet godina samo nekoliko

    dana bila odsutna zbog prehlade.

    "Je li neto ozbiljno?"

    "Ma, ne znam... obavit u neke pretrage i vidjeti to je. Mislim da sam

    zapravo samo iscrpljena. Javit u ti se."

    "KO, mala, uvaj se. Ako neto treba, javi se."

    Razmiljala je kako bi Nikola reagirao da mu je rekla istinu. Da mu je

    rekla kako joj se javio aneo uvar i obavijestio ju da e uskoro umri-

    jeti. Sigurno bi pomislio da je poludjela, ili da je na nekoj looj drogi

    koja ju je prilino pukla. Sjetila se Ines. to e njoj rei? Istinu ili ne?

    Ines ju je dovoljno dobro poznavala i sigurno ne bi tek tako popuila

    priu da je pod stresom. Vjerojatno ne bi popuila nikakvu priu, ali

    nije joj se dalo u tom trenutku smiljati to e joj rei. To je ipak bilo

    neto o emu je morala dobro razmisliti. Ines je bila drukija od nje.

    Da se Danijel kojim sluajem njoj javio sigurno bi samo neto opso-

    vala i vie ga ne bi zvala. Zakljuila je da su u Inesinu sluaju obje

    opcije zapravo besmislene. La nee popuiti, a istina e joj u najma-

    nju ruku zvuati suludo i vjerojatno e Katarini rei da joj podvaljuje

    gluposti. Ali, s Ines e se baviti kasnije, nazvat e je da se vide. Moda

    najbolje negdje vani, na neutralnom terenu, tako da ne bude nikakvih

    scena i drama kojima je Ines bila sklona kada bi ula neku nevjeroja-

    tnu vijest.

    Otila je u knjinicu. Tamo nije bila mjesecima, iako je redovito sva-

    kog sijenja produavala lansku iskaznicu. Posljednjih godina ee

    je kupovala knjige a rjee ih posuivala. Postala je razmaena itate-

    40

  • Pompea

    ljica kojoj se vie nije dalo u krevetu itati knjige koje je netko prije

    nje ve drao u ruci. Mrzila je mrvice od bureka i sendvia koje bi se

    zavukle izmeu stranica zato to je nekomu knjiga izmeu ostaloga

    sluila i kao pladanj dok dorukuje. ivcirale su je i mrlje od kave ili

    Coca-Cole koje su neuredni ljudi ostavili samo zato to knjiga nije

    njihova i nije ih bilo briga hoe li nakon njih nekom drugom dospjeti

    u ruke. U knjinicu je navratila kako bi pronala literaturu koja e joj

    pomoi da odgovori na pitanja koja su je trenutano najvie muila.

    ekala ju je cijela polica knjiga o nepoznatim svjetovima. Izabrala je

    nekoliko o anelima, o ivotu poslije smrti, o seobi dua...

    Sjela je za stol i poela listati knjige koje je izabrala. Pronala je razli-

    ita svjedoanstva ljudi koji su tvrdili da su razgovarali sa svojim an-

    elima ili da su im se javili. Prie su bile vrlo uvjerljive, a ve sama

    injenica da je pronala mnogo naslova s tom temom govorila joj je

    kako to nisu neka "hokus-pokus" lupetanja, nego da se doista radi o

    proivljenim iskustvima ljudi koji su tono znali o emu govore.

    Jedna od knjiga sadravala je prie ljudi koji su tvrdili da su osjetili

    prisutnost neega to ne pripada ovom svijetu, neku viu silu koja im

    je u jednom trenutku pomogla, neto to im je dalo snagu kada im je

    bilo teko. Sa svakom novom priom susretima s anelima Katarina

    je bila sve sigurnija da Danijel nije nikakva halucinacija, da nije luda i

    da bi trebala ozbiljno prihvatiti injenicu da postoji njezin aneo u-

    var. Posudila je dvije knjige koje je odluila detaljno prouiti. Moda

    je bilo udno to odgovore trai po knjigama, no nije se osjeala

    spremnom da o tome pokua s nekim razgovarati, s nekim tko bi joj

    se nasmijao u lice i rekao da se treba naspavati. Mogla je naravno o

    tome razgovarati s Danijelom, no on je bio razlog zbog kojeg je treba-

    la taj razgovor.

    ***

    "to se s tobom dogaa? Ne javlja se cijeli dan," rekla joj je Ines kad

    joj se Katarina napokon javila.

    41

  • Pompea

    "Obavljala sam neke zaostale poslove. Mislila sam te nazvati kad zav-

    rim sa svime."

    "Zvui udno. Je li sve Ok?"

    "Ma naravno," rekla je Katarina, ali je pogrijeila. Malo je zastala pri-

    je nego to je odgovorila, to je za Ines bio znak da neto ipak nije u

    redu.

    "Pretpostavljam da e mi rei kad bude spremna. Stvarno zvui

    udno."

    "Doi sutra naveer k meni. I donesi neko vino. Dvije boce."

    "Znai, sranje je! Ti zbilja misli da te ne poznajem! Nemoj mi do sut-

    ra umrijeti ili tako neto!"

    "Pa, do sutra ne bih trebala umrijeti. Nije mi takav horoskop."

    "Molim? Ti si potpuno popizdila! to ti je?"

    "Doista nije nita strano, loe sam volje, to je sve. Vidjet emo se

    sutra, draga. Hvala to si nazvala."

    "Naravno da emo se vidjeti. Mislim da bismo se trebale vidjeti ve

    danas, ali pretpostavljam da ti ta opcija ne odgovara." "Sutra u biti

    bolje volje. Bok, vidimo se!".

    "Pusa!"

    Katarina je te veeri odluila ozbiljno razgovarati s Danijelom. Shva-

    tila je da je u njezin ivot doao netko ili neto, ni sama vie nije znala

    to je to tono, i preokrenuo cijelo njezino postojanje. Ispitat e de-

    taljno tog malog davea, jer koliko god je bila sigurna da je Danijel

    neka "via sila", u njoj je postojao mali crv sumnje, "zemaljski" crv

    sumnje koji joj nije doputao da olako povjeruje nekomu ili neemu

    to nema ama ba nikakve veze sa ivotom koji ivi ostatak svijeta.

    Zbog toga je poela razmiljati da ipak ode na lijeniki pregled.

    Skepsa uasno glupa i dosadna osobina zbog koje su mnogi ljudi pro-

    pustili uiniti mnoge stvari u ivotu ali ne samo on poela ju je gristi

    prvi put otkad zna za sebe. Htjela je biti sto posto sigurna, iako je na

    42

  • Pompea

    neki nain bila uvjerena da joj je uistinu doao kraj. Bila je to stvar

    instinkta koji nije imao veze s Danijelom. Bila je nepogreiva u proc-

    jenjivanju sebe, svojega ivota, svojih osjeaja i svega to je napravila.

    Ali uvijek je ostavljala i malo prostora razumu, a tako je bilo i ovaj

    put.

    Imala je totalnu zbrku u glavi, to joj je bilo savreno jasno. Iz trenut-

    ka u trenutak mijenjala je teoriju o tome tko je Danijel, postoji li dois-

    ta, je li doao po nju ili je doao zbog neega drugoga.

    "Hej, lijepa Katarino! Kako si," javio se Danijel.

    "Hej, Danijele. Ne mogu rei 'lijepi' jer ne znam jesi li lijep, ruan ili

    samo prosjean, to je moda najgore. Pa jako sam dobro, hvala na

    pitanju. Vidim da ima smisla za humor, to volim kod ljudi, a odne-

    davno i kod anela. Daj reci mi gdje si cijeli dan, to radi po cijele

    dane, a naroito me zanima to radi u one dane kad ne razgovara sa

    mnom?"

    "U svojem sam svijetu, ali stalno pazim na tebe. Vodim rauna o tome

    treba li me."

    "A po emu si zakljuio da te sada trebam?"

    "Nisam zakljuio, javio sam ti se jer mi je tako dolo. Ali, pustit u te

    na miru ako eli."

    "Nemoj. Ionako sam htjela malo s tobom razgovarati jer nisam ba

    sigurna da trenutano od svih svojih prijatelja mogu s nekim razgo-

    varati o tebi i o onome to si mi rekao."

    "ao mi je to sam ti se prvi put javio u trenutku kada sam ti morao

    rei lou vijest, a i zato to sam ti zakomplicirao sve ostalo. Razumi-

    jem da ne moe ni s kim o ovome razgovarati,moda ti to ne bih niti

    preporuio, barem ne prije nego to dobro razmisli kome bi se mogla

    povjeriti. Vidio sam svakakve reakcije ljudi i znam da to esto zna biti

    dosta frustrirajue. Ljudi nisu uvijek spremni prihvatiti neto o emu

    nita ne znaju. Ali zato ja mogu u svakom trenutku biti uz tebe, kad

    god i koliko god ti treba."

    43

  • Pompea

    "Jesi li ikada gledao ili uo za film "Duh"? Edemi Moore, Patrick

    Swayze... Znae li ti neto ta imena?"

    "Katarina, ti nisi Edemi Moore..."

    "Pa, bogami nisi in it Patrick Swayze, oito! Pitala sam te to jer bi mi

    moda tako bilo lake shvatiti... Valjda shvaa da mi nije jednostav-

    no razumjeti otkud si se pojavio, otkud dolazi gdje u ja to zavriti,

    ako je uope istina to to mi govori. Zna to, ako je ovo neka zaje-

    bancija, pronai u te i nee ti biti ugodno."

    "Volio bih da ti mogu rei kako je ovo ala. Drae bi mi bilo da mi sad

    opali dvije pljuske jer ti laem, ali ja sam doista doao po tebe. Pitaj

    me sve to eli, moda e ti moji odgovori pomoi, moda e ti biti

    lake."

    "Ii u k lijeniku."

    "Ja i oekujem da provjeri sve to sam ti rekao. Zapravo, udi me da

    to ve nisi uinila. Mnogi prije tebe najprije su otili lijeniku. Na ne-

    ki nain ti se divim, hrabra si."

    "Nije to hrabrost, ja samo ne volim komplicirati. ivot je u sutini

    jednostavan. Moda nije lak, ali jednostavan je, samo to su ljudi tak-

    vi da vole sve zakomplicirati do granice neizdrljivosti, a onda jo