Menadzment Turisticke Destinacije Skripta

  • View
    5.947

  • Download
    7

Embed Size (px)

Text of Menadzment Turisticke Destinacije Skripta

VISOKA KOLA ZA TURISTIKI MENADMENT IBENIK

Dr. sc. RATKO DOBRE Mr. sc. PAVE UPAN RUSKOVI Mr. sc. MIKEL IVLJAK

MENADMENT TURISTIKE DESTINACIJE(Skripta)

ibenik, 2004.

1

Skriptu je odobrilo Povjerenstvo za izdavaku djelatnost Visoke kole ta turistiki menadment ibenik

Nakladnik Visoka kola za turistiki menadment

Struna recenzija Prof. dr. sc. Antun Gavrani Prof. dr. sc. Boris Juri

Jezina lektura i korektura Branka Belak, prof.

Grafiki uredila Hana Dobre2

UVODTurizam kao fenomen 20., a napose 21. stoljea, apsolutno ima globalne razmjere. Moglo bi se kazati kako nema zemlje u svijetu koja, u veoj ili manjoj mjeri, ne razvija ili domai ili meunarodni turizam. Temeljna karakteristika takvog (suvremenog) turizma, jeste masovnost, odnosno veliki broj uesnika u turistikim putovanjima. Po procjenama svjetskih analitiara o turistikim kretanjima, oko 3,7 milijardi ljudi svake se godine odluuje na neki od oblika turistikog putovanja. Po svojim ekonomskim, sociolokim, psiholokim, politikim i drugim konotacijama turizam, kao fenomen, nema pandana u nekoj drugoj pojavi ili fenomenu suvremenog svijeta. Svi autoriteti iz podruja turizma istiu da e "turistika industrija" u ovom mileniju stati "rame uz rame" naftnoj i automobilskoj industriji koje su za sada vodee u svijetu. Iz ega proizlazi ovakav zakljuak? Ve danas u najrazvijenijim zemljama svijeta sektor usluga, a u njemu se nalazi turizam, zapoljava preko 80% ukupno zaposlenih. Meutim, turizam kao znaajno ekonomsko podruje, a napose kao podruje znanstvenog bavljenja, tek u posljednjih pedesetak godina intenzivnije se stavlja u fokus znanstvenog interesa. Dodue, ovo ne znai da se do tog razdoblja o turizmu i u znanosti nije vodila odgovarajua panja i ukazivao odgovarajui znaaj. Do tog razdoblja, naime, znanstveni se pristup ovoj oblasti karakterizirao kao ad hoc pristup i to znanstvenim prilozima i pojedinanim knjigama koje su objanjavale temeljne kategorije turizma i specifinosti ovog sloenog sustava, a manje se radilo o kontinuiranom i sustavnom izuavanju. Posebno je to znaajno za podruje menadmenta u turizmu, a napose menadmenta pojedinih funkcionalnih sastavnica ovog sloenog sustava, u naem sluaju o menadmentu turistike destinacije. Menaderska znanost u podruju turizma aktivirala je znaajan interes brojnih strunih i znanstvenih djelatnika, fakulteta, instituta, brojnih istraivakih organizacija i drugih zainteresiranih za ovaj gospodarski fenomen. Ipak, literatura iz ove oblasti, mada se svakim danom sve vie obogauje, jo uvijek je oskudna ali je za oekivati, a ima i naznaka, da e to podruje uskoro biti obogaeno brojnim i novim saznanjima. Tome posebno pridonosi i izuavanje turizma na sve brojnijim visokim kolama i fakultetima. U ovom smislu na znaaju dobiva upravljaki (menaderski) aspekt, odnosno odgovor na pitanje kako i na koji nain planirati, organizirati, voditi i kontrolirati procese u okviru turizma kao gospodarskoj djelatnosti bilo na nivou poduzea ili pak nacionalne ekonomije. Dakle interes se stavlja na izuavanje menaderskih aktivnosti kako na mikro tako i na makro nivou. U posljednje vrijeme pojavilo se neto vie radova iz podruja marketinkih aktivnosti, a to predstavlja solidnu osnovu za nadgradnju u istraivanju menaderskih funkcija u turizmu. To se naroito odnosi na istraivanje problema vezanih za upravljanje marketingom na nivou poduzea turistikog gospodarstva (hotelska poduzea, organizatori putovanja, avio-kompanije,

3

rent-a-car poduzea i sl.). Meutim, jo uvijek je skroman broj radova iz podruja upravljanja marketingom, a jo skromniji iz podruja menadmenta, a napose menadmenta turistike destinacije. Kad je ve rije i menadmentu turistike destinacije, iskoristit e se prilika i kazati kako pod turistikom destinacijom podrazumijevamo, u kontekstu izuavanja menadmenta turistike destinacije, manje ili vie zaokruenu geografsku cjelinu koja raspolae atraktivnim, komunikativnim i receptivnim imbenicima, odnosno svim onim prirodnim, drutvenim, antropogenim, kulturno-povijesnim i prometnim imbenicima kao i onim neophodnim za smjetaj, prehranu, odmor, rekreaciju i zabavu turista (odnosno gdje je izgraena odgovarajua turistika ponuda). Upravljati turizmom (i turistikom destinacijom) na nivou mjesta, regije ili ire geografske cjeline podrazumijeva usredotoenost na vie imbenika, odgovarajuu sustavnost u redoslijedu poteza, a sve s ciljem utvrivanja odgovarajue menadment strategije i politike koje e pridonijeti ostvarenju postavljenih ciljeva svake konkretne turistike destinacije. I ovom prilikom mora se istaknuti, naalost, nedostatak odgovarajue grae (literature) iz podruja menadmenta turistike destinacije na naem jeziku iz koje bi se mogle dobiti barem osnove ako ne ve i ira informacija i saznanja o aspektima menaderskih funkcija na nivou turistike destinacije. Za oekivati je da e i sama priroda problema "natjerati" kako znanstvenike, tako i odgovarajue znanstvene institucije da se ozbiljnije pozabave ovom aktualnom problematikom. Poetak izuavanja i ovog kolegija dobar je znak na tom putu.

4

1.0. TURISTIKA DESTINACIJA KAO ISHODITE TURISTIKE AKTIVNOSTI

1.1. Nastanak turistikih destinacija u HrvatskojRazvitak turizma u Hrvatskoj je bitno vezan i uvjetovan otvaranjem eljeznikih pruga u devetnaestom stoljeu, te razvojem cestovnog prometa i smjetajnih kapaciteta. U Opatiji je 1882. godine vila Angiolina je pretvorena u hotel; 1884 se otvara hotel Kvarner, a 1894 hotel Therapia u Crikvenici. Turistiki se promet sve vie biljei i u drugim mjestima: Novom Vinodolskom, Kraljevici, Lovranu, Selcima, Rabu. Osnivaju se i turistika drutva i savezi (Regionalni turistiki savez za Istru 1907. godine). U Dalmaciji se ve 1868. osniva Higijeniko drutvo u Hvaru, a 1889. se osniva Planinsko i turistiko drutvo Liburnija . Godine 1909. se osniva Pokrajinski savez za promicanje saobraanja stranaca u Dalmaciji, te 1902. hotel Bristol a !843 Komisija za poljepavanje grada Zadra. Godine 1893. u Dubrovniku je otkriven spomenik Gunduliu, a hotel Imperial otvoren 1897. Godine 1914. se osniva Savez hrvatskih kupalita na Jadranu koji obuhvaa sva turistika drutva u Hrvatskom primorju. Na Plitvikim jezerima je 1895. otvoren hotel na Velikoj Poljani, a 1912. se u Zagrebu osniva Drutvo za poljepavanje Plitvikih jezera, te 1913. Drutvo za promet stranaca, a jo prije toga u Samoboru, 1886. takoer Drutvo za poljepavanje Samobora. Turistikog mjesta odnosno nunost njegovog daljeg osmiljavanja i obogaivanja potvruje i pravna legislativa iz tog vremena. Tako su npr. temeljem Zakona o zdravstvu iz 1906. godine na teritoriju AustroUgarske, naziv priznatih morskih ljeilita stekla neka ve afirmirana mjesta: Opatija, Loinj, Crikvenica, Dubrovnik i Cavtat. Slijedom toga, Kraljevina Jugoslavija donijela je Pravilnik o proglaavanju turistikih mjesta 1936. godine. Zakanjela i tek djelomina reakcija na te apele imala je nesumnjivo tetne posljedice za turistiku praksu, posebice u Hrvatskoj. Neodreeni pravni turistikih mjesta status bio je ozbiljna konica razvitka, to su izbjegle neke zemlje odluivi se za razvoj turistike djelatnosti, proteui specijalne turistike propise ne samo na turistika mjesta, ve i na ira podruja, posebno priobalne regije (Francuska, panjolska, Portugal, Turska, itd.).

5

Turistiko mjestoRepublika Hrvatska je 1992. godine donijela poseban Pravilnik o proglaenju i razvrstavanju turistikih mjesta. Njime je obuhvaeno 530 mjesta razvrstanih u etiri kategorije. Neko se mjesto smatra turistikim ako raspolae osnovnim uvjetima atraktivnosti (prirodne ljepote, ljekoviti izvori, spomenici, priredbe itd.) i receptivnosti (objekti za smjetaj, za ugostiteljske i druge usluge, parkovi, kupalita, etalita, sportski tereni i igralita i sl.). Sastoji se od veeg broja turistikih lokaliteta. To je s funkcionalnog stanovita kompleksna turistika prostorna jedinica koja mora zadovoljiti sveukupne svakodnevne potrebe turista (turistike i egzistencijalne potrebe), pa mora posjedovati zaokruenu ponudu u turizmu.

Turistiko mjesto (engl. tourist resort, tourist place, njem. Ferienort, Erholungsort), mjesto koje turisti posjeuju u veem broju, bez obzira na to je li ljudsko naselje, a svojom opremljenou omoguuje prihvat i boravak gostiju.

U pravilu to je najee homogena jedinica u kojoj dominiraju uslune funkcije, a u fizionomiji prevladavaju estetske komponente, to takvom prostoru daju vizualnu prepoznatljivost. S prostornog gledita, turistiko mjesto se ne mora podudarati s administrativnim granicama mjesta bitno je da ini prostorno-funkcionalnu cjelinu ponude u turizmu. Turistika se mjesta meusobno razlikuju s obzirom na razvijenost svojih ukupnih receptivnih kapaciteta. Turistika mjesta mogu ubirati turistiku pristojbu iz koje se onda financira poboljanje ukupnog a posebice turistikog ureenja mjesta, te njegovo predstavljanje na domaem i meunarodnom turistikom tritu. Prema naoj metodologiji razlikujemo slijedee vrste turistikih mjesta:

o o o o o o

glavni grad drave, upanijska sredita, planinska turistika mjesta, primorska turistika mjesta, toplika turistika mjesta i ostala turistika mjesta.

6

Turistiki centar ( engl. tourist centre, njem. Tourismuszentrum, Fremdenverkehrszentrum ), s prostornog stajalita isto to i turistiko mjesto. Ono po emu se razlikuje od turistikog mjesta jesu funkcije turistikog centra. Turistiki centar je takvo turistiko mjesto koje pored turistikih funkcija to ih ima i turistiko mjesto ima i brojne druge funkcije koje mora imati centar zone ili regije ( administrativna, prometna, trgovaka, bankarska, kulturna, zdravstvena itd. ). U turistikom centru prepleu se brojne funkcije potrebne domicilnom stanovnitvu s turistikim funkcijama. Standard opremljenosti i ureenosti takvog centralnog turistikog mjesta vii je od standarda ostalih turistikih mjesta, ali je time omogueno normalno funkcioniranje svih turistikih mjesta u gravitiraju