IV. VEZANA TRGOVINA

1. Vezana trgovina u prošlosti i u suvremenim uvjetima - Vezana trgovina je neposredno nakon II. svj.rata bila isključivi način međusobnog trgovanja zapadnoeuropskih zemalja tako da je u 1948. godini među njima bilo na snazi više od 200 klirinških sporazuma. I u zlatnim godinama razvoja, usprkos općim nastojanjima, ona postoji u postocima većim od prirodnih. Ključni su razlozi bili:

• Porast trgovine središnjeplanskih ekonomija

• Porast udjela nerazvijenih zemalja u svjetskoj trgovini i njihov povlašten status u GATT-u

• Jačanje državne trgovine, posebno trgovine oružjem u svim zemljama, pa i u najrazvijenijim

- sredinom '80-ih došlo je do ponovnog jačanja vezane trgovine. Na Zapadu se sve više govorilo o prijetećoj opasnosti za suvremeni multilateralni vanjskotrgovinski sustav jer je porast te trgovine postao izazov za pravila, postupke i strukturu svjetske trgovine

- po praktičnom ponašanju većina država ispada da j i suvremena vezana trgovina prihvatljivo sredstvo za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Stoga je i vjerojatniji zaključak da ona nije samo odraz teškoća u svjetskom gospodarstvu nego je i prije posljedica „ugrađenih nedostataka“ sustava te zato i trajnija pojava u međunarodnoj trgovini

2. Pojam i vrste vezane trgovine- Nema nikakvih međunarodno usklađenih standarda niti definicija vezane trgovine.Niti unutar pojedinih skupina zemalja nema jedinstvenih stavova, definicije te pojave vezane trgovine.MMF, WTO i Svjetska banka – nemaju vlastite definicije.

UNCTAD, u teorijskim raspravama razlikuje:a) uži koncept ili KOMPENZACIJSKA TRGOVINA; Compensated Prema izvoznom značenju definira se kao posao u kojemu je nužno izjednačavanje izvoznih i uvoznih tijekova koji se moraju odvijati između dvaju partnera. To su dakle najrestriktivniji i strogo bilateralni oblici vezane trgovine.b) širi koncept ili VEZANA TRGOVINA; Countertrade – koji se rabi u analizama,Definira se kao poslovanje u kojemu je izvoz jedan od uvjeta za obavljanje transakcije uvoza, i obrnuto. Pritom sudionici u poslu u jednom smjeru ne moraju biti isti oni koji obavljaju posao u drugom smjeru, ali mora postojati vezanost i uvjetovanost između tih dviju transakcija.Sve poslove vezane trgovine UNCTAD dijeli na:

barter

povratnu kupnju = Buy-Back

protukupnju = Counterpurchase

kompenzaciju = Compensation

Prema OECD-u

1

Vezana trgovina podrazumijeva međunarodne trgovačke transakcije u kojima prodavatelj neke robe mora prihvatiti poravnanje, djelomično ili potpuno, simultano ili odgođeno, preuzimanjem određenih proizvoda, rjeđe usluga iz zemlje kupca.Izdvaja 3 skupine transakcija koje nose karakteristike vezane trgovine:

o barter, protukupnja i njihove varijante koje se nazivaju komercijalne kompenzacije,

o buy-back sporazumi i sporazumi o recipročnoj razmjeni robe unutar sporazuma o

industrijskoj kooperaciji,o switch operacije i one operacije koje su vezane za prodaju vojne opreme.

USITC se ne bavi definicijom pojma već samo nabraja i opisuje pojedine oblike: protukupnja, kompenzacija, offset, barter i switch

Tradicionalno se vezana trgovina shvaća kao svaka zamjena robe za robu, dakle, svaka vrsta međunarodne trgovine.

Reamy-Dirks „Svi vanjskotrgovinski sporazumi u kojima je neka isporuka u inozemstvu uvjetovana i povezana s uvozom iz te zemlje“

Aggarval„Varijante trampe“ Razlikuje: barter, klirinški sporazumi, switch poslovi i kompenzacijski aranžmani.

FrancisNe definira vezanu trgovinu. Razlikuje: kompenzaciju, kontrakupnju, buy-back i offeset.

Halbaci i Osterkamp„Svi oblici trgovine koji se temelje na načelu bilateralne kompenzacije“ Razlikuju: čiste barter, protukupnju, buy-back, offset i kompenzacijkse poslove.

VerzariuRazlikuje: kompenzacijske trgovačke aranžmane u širem i užem smislu i vezanu trgovinu. „Vezana trgovina je ugovorom utanačena recipročna razmjena robe ili usluga, pri čemu se isporuke u oba smjera izražavaju i plaćaju devizama.“

Mi ćemo vezane trgovačke aranžmane definirati kao svaku ugovornu obvezu u obliku uvjetovane kupnje (prodaje), nametnutu izvozniku (uvozniku) s namjerom stvaranja quid pro quo koristi za uvoznika (izvoznika). Sve vezane trgovačke aranžmane ćemo podijeliti na klasične i suvremene oblike vezanetrgovine

2.1. Međudržavni bilateralni trgovački sporazumi i protokoli

- Bilateralnih međudržavnih trgovačkih sporazuma ima bezbroj vrsta.DVIJE SKUPINE:A) Sporazumi koji: predviđaju konvertibilna plaćanja i naplate, ne sadrže nikakve obvezujuće odredbe, ne daju nikakve posebne privilegije, ne određuju ni količine ni vrijednost robe koji bi se trebalo razmijeniti, njihova provedba zasniva se na interesima kompanija iz obje zemlje - ne mogu se smatrati nekim oblikom vezane trgovine, niti okvirom koji ju potiče.B) Sporazumi koji: utvrđuju i neke posebne povlastice u međusobnoj trgovini (niže carinske stope), nastaju najčešće iz političkih razloga, dovode do „skretanja“ trgovine - u suprotnosti su s klauzulom najpovlaštenije nacije.

2

Bilateralni međudržavni sporazumi o uravnoteženoj trgovini su neka vrsta sporazuma o međudržavnoj trampi zemalja sudionica.

Bilateralni klirinški sporazumi (najraširenija vrsta tih sporazuma)- su međudržavni sporazumi o međusobnoj trgovini i plaćanjima,- prvi puta se pojavljuju 1931. godine (guverner austrijske središnje banke predlaže i

sklapa prvi takav sporazum),

- sastoje se od: platnog sporazuma i robnih lista izvoza i uvoza,

Platnim sporazumom odrađuju se obračunska valuta, manipulativni kredit i banke kod kojih se vode klirinški računi.Dvije su robne list e : lista uvoza i lista izvoza. Ujednačene su i sadrže popise robe koja će se u dogovorenom razdoblju međusobno razmijeniti i okvirne cijene. Na uvozne liste se stavlja bitna roba – ona koja bi se inače morala uvesti uz konvertibilno plaćanje. Na izvozne liste se stavlja roba koju je teže prodati na konvertibilnom tržištu.

- konačan oblik sporazuma odraz je pregovaračke moći ugovornih strana.

SWING ili manipulativni kredit – uvode zapadnoeuropske zemlje neposredno nakon II.svj. rata. To znači da su domaće središnje banke preuzimale teret financiranja izvoznih viškova sve do visine tog kredita i tako omogućivale brze isplate domaćih izvoznika. Ako bi saldo premašio manipulativni kredit, zemlja koja ima deficit morala bi ga odmah izravnati uplatom konvertibilne protuvrijednosti.

U zemljama centralnoplanskih privreda, koje su se izolirale od svjetskog tržišta vlada robna i suštinska nekonvertibilnost jer su ima unutarnje cijene bitno različite od cijena na svjetskom tržištu.

Kliring (raščišćavanje, poravnavanje) prvobitno je označavao postupak međusobnog prebijanja dugova. - Nastanak pojma vezuje se uz poznatu londonsku „Clearing House“ osnovanu 1773. godine u kojoj su banke članice međusobno prebijale čekove svojih klijenata. - Za svaku zemlju koja želi razvijati tržišno gospodarstvo kliring je samo izlaz za nuždu. Može se pretvoriti i u konačan cilj ako se preko središnje banke izražava interes onih koji svoju robu ne mogu prodati ni na domaćem ni na konvertibilnom tržištu. - Kako domaći izvoznik može biti isplaćen samo u domaćoj valuti , i to iz sredstava koja na klirinški način upućuju domaći uvoznici, to će i razmjena teći sve dok su i uvoznici zainteresirani za uvoz, odnosno dok se ne dostigne manipulativni kredit. Razmjena najčešće zastane kad se dostigne swing i ponovo se obnavlja kad se on izravna, npr. konvertibilnom isplatom.

Swich rješava problem salda iz bilateralnih kliringa. Znači uključivanje treće strane u bilateralni međudržavni koji zabranjuje ili ne predviđa uključivanje treće zemlje. Njime se dakle krši međudržavni sporazum. Države to ne čine otvoreno pa pristaje biti „prevarena“ – prešutno predviđa nekom poduzeću da izvede swich, odnosno da klirinšku robu namijenjenu domaćem tržištu preproda na trećem uz određeni popust u cijeni.

3

Međudržavni klirinški sporazumi neka su vrsta međudržavne trampe u kojoj je razmjena prisilno ujednačena i nema nikakvih međunarodnih plaćanja.

OSNOVNA PODJELA POSLOVA VEZANE TRGOVINE:A) Klasični oblici vezane trgovine:- Barter, Kompenzacijski posloviB) Suvremeni oblici vezane trgovine:- Protukupnja, Kupnja unaprijed, Evidencijski račun, Založni račun.

2.2. Klasični oblici vezane trgovine

2.2.1. Barter poslovi (trampa) - najrestriktivniji i najstariji oblik razmjene - dvostrani posao vezane trgovine u kojemu su međusobne isporuke robe ili usluga uvjetovane i potpuno izravnane. Najčešće nema nikakvih međusobnih plaćanja, niti se u posao uključuje treća strana. - takvi poslovi su dosta rijetki i taj način trgovanja je gotovo rezerviran za međusobnu razmjenu homogenih proizvoda kod kojih je jednostavnije odrediti kvalitetu, količinu i odnos prema svjetskim cijenama. Npr. trgovanje mineralima i poljoprivrednim proizvodima.

Karakteristike:

- međusobna zamjena robe odvija se na osnovi jednog jedinog ugovora- roba koja se razmjenjuje definira se količinom i kakvoćom bez ikakvog navođenja

njihove novčane vrijednosti- u samom poslu nema nikakvih međunarodnih plaćanja, osim zbog pribavljanja

proizvoda potrebnih za razmjenu- razmjena se odvija između dva partnera te se, načelno, ne predviđa uključivanje

treće strane- međusobne isporuke se najčešće odvijaju istodobno. Iznimno se događa da razmak

između početne i uzvratne isporuke bude do jedne godine

Nedostaci: - dodatni rizici i troškovi (jer često dolazi do prethodnog trgovanja drugom robom radi

pribavljanja upravo one robe koju partner traži za razmjenu- oscilacije u kvaliteti proizvoda, usklađivanje količina, plaćanja prijevoznih troškova…

Barter ima znatne sličnosti s potpunom kompenzacijom. Ključne razlike su što u potpunoj kompenzaciji:

- oba partnera fakturiraju svoje isporuke iako se vrijednosti samo obračunski evidentiraju na posebnom računu kod dogovorne banke

- izvoznik može svoju obvezu uzvratne kupnje prenijeti na treću osobu

2.2.2. Kompenzacijski poslovi - poslovi u kojima se izvoznik obvezuje da, u potpunosti ili djelomično, pokrije vrijednost izvezene robe uvozom neke druge robe iz zemlje kupca.

1. Potpuna kompenzacija – vrijednost međusobnih isporuka se u potpunosti izjednačava

4

2. Djelomična kompenzacija – međunarodno plaćanje za dio jedne od isporuka

- bez obzira da li se radi o potpunoj ili djelomičnoj može se realizirati kao:

a) Jednostavna kompenzacija - vezani posao u kojemu se razmjena odvija na osnovi jednog ugovora- posao se dogovori i realizira između dvojice partnera iz dviju zemalja- isporuka robe je praćena financijskim obvezama, najčešće klirinškim potraživanjima, koja ne znače nužno i transfer deviza

b) Proširena kompenzacija - slučaj kad makar jedan partner uključi drugo poduzeće (npr. trgovačku kompaniju) iz svoje zemlje- potražnja postoji, ali je izvoznik svjestan da robu ne može naplatiti konvertibilnim sredstvima u redovitom platnom prometu, stoga pristaje na kompenzacijski posao koji uvjetuje druga strana. Problem je što zapadni izvoznik ne treba robu koja mu se nudi u kompenzaciju, pa je voljan uz određen popust prepustiti ponuđenu robu nekoj kompaniji specijaliziranoj upravo za trgovinu tom robom

c) Trostrana kompenzacija - osnovni posao se realizira uz uključivanje sudionika iz treće zemlje- nastaje kada komp.posao nije moguće realizirati između partnera iz dviju zemalja- nastaje kad poslovni partneri iz dviju zemalja nemaju potrebnu robu kako bi uspješno obavili razmjenu pa su primorani u trećoj zemlji pronaći odgovarajuću robu i partnera i tako zatvoriti krug komp.razmjene

Trostrana kompenzacija sa switchem – nastaje kad između dviju zemalja čija su poduzeća uključena u kompenzacijski posao postoji bilateralni klirinški sporazum

Karakteristike svih njih:

inicijalna i uzvratna isporuka se ugovaraju jednim jedinim ugovorom

u ugovoru se navode cijene robe u dogovorenoj valuti, a tijekovi robe su praćeni fakturama, iako do stvarnih deviznih plaćanja najčešće ne dolazi

roba koja se iznajmljuje nije tehnički povezana, npr. nije proizvod prethodne isporuke (recimo industrijske opreme), niti je uz nju vezana; dakako, ona najčešće potječe iz iste industrijske grane

ugovorom se najčešće dopušta prenošenje obveze uzvratne kupnje na treću stranu

u ugovoru sudjeluju dvije ili više strana; u trostranoj (triangularnoj) kompenzaciji inicijalni izvoznik prima uzvratnu isporuku iz treće zemlje

najčešće nije moguće organizirati simultane isporuke; vrijeme unutar kojeg se obavi kompenzacijska kupnja obično nije dulje od 18 mjeseci

za razliku od bartera, isporuka i kontraisporuka u kompenzacijskim poslovima ne moraju biti 100% izravnane. Kad nisu izravnane, radi se o djelomičnoj kompenzaciji. U suprotnom se radi o potpunoj kompenzaciji.

Nedostaci:- skupo, komplicirano, dugotrajno

5

- problem je dogovor koja će strana prva isporučiti robu

2.3. Suvremeni oblici vezane trgovine - najrašireniji oblici: protukupnje, povratna kupnja i offset

2.3.1. Protukupnja (counterpurchase, indirektna kompenzacija) – oblik vezane trgovine gdje se sklapaju dva posebna, iako uvjetovana, posla koja se i realiziraju neovisno jedan o drugome.Karakteristike:

isporuka i protuisporuka se utanačuju s dva pravno neovisna ugovora

pošiljke, i u jednom i u drugom smjeru, prate fakture u dogovorenoj valuti

svaka isporuka se plaća putem redovitoga platnog prometa, a plaćanje jedne neovisno je o plaćanju druge

roba iz protukupnje nije proizvedena korištenjem inicijalne isporuke, nego najčešće potječe iz različitih grana

uključivanje treće strane, npr. za pribavljanje robe ili preuzimanje protukupnje, moguće je i često se događa

protuisporuka se obično obavi tijekom jedne godine, najdulje do 18 mjeseci

2.3.2. Kupnja unaprijed

– u ovom poslu zapadni partner prvi kupuje robu iz nerazvijene odnosno tranzicijske zemlje i to pod uvjetom da mu ta kupnja jamči pravo izvoza neke druge robe u tu zemlju. Moguće je da se to pravo ugovorom prenese drugom, točno određenom, zapadnom izvozniku ili se zapadnom kupcu dopušta da ga on naknadno prenese na nekog izvoznika. Sve troškove transakcije snosi kupac opreme iz nerazvijene zemlje, i to snižavanjem prodajne cijene na tržištu razvijene zemlje.

2.3.3. Evidencijski račun (evidence account)

– okvirni trgovački sporazum između kompanije iz razvijene zemlje i neke državne institucije iz zemlje u razvoju o međusobnoj razmjeni koja treba biti potpuno ili djelomično uravnotežena u razdoblju od jedne do tri godine. - primjenjuje se: kad pregovarači iz zemlje u razvoju zahtijevaju vezane transakcije, kad postoji znatna razina takve međusobne razmjene, te kad se očekuje da će ona i dalje rastiKarakteristike:

ukupna međusobna plaćanja na kraju razdoblja moraju biti izravnana, dok pojedinačne trgovačke transakcije to ne moraju biti

pojedinačne isporuke se ugovaraju posebnim ugovorima uz plaćanja konvertibilnim valutama

trgovačke tijekove i financijsko poravnavanje prate unaprijed dogovorene banke u zemljama sudionicama

Prednosti: više mogućnosti za ugovaranje pojedinačnih transakcija na čisto komercijalnim osnovama, cijene realnije, smanjena potreba za uključivanjem 3. sudionika, smanjenje troškova

6

Nedostaci: visoki bankarski troškovi, teškoće oko okupljanja zainteresiranih izvoznika i uvoznika, teškoće da se na kraju realizira dogovorena trgovina

2.3.4. Založni račun (Escrow account)

– posebni računi koji se otvaraju kod odgovarajućih banaka s ciljem olakšavanja provedbe i osiguravanja određenog vezanog posla. - sredstva formirana na tim računima ostaju na njima «založena» sve dok druga strana u vezanoj transakciji ne ispuni određene uvjete. Nakon toga sredstva na računu postaju raspoloživa te se mogu povući radi plaćanja završne poslovne operacije. - Zapadne kompanije na taj način pomažu partnerima iz nerazvijenih zemalja da ostvare konvertibilna sredstva putem avansnih nabava. Partner iz nerazvijene zemlje može zahtijevati da se sredstva od njegova izvoza stave na založni račun kod zapadne banke, tako da bi ta sredstva kasnije bila raspoloživa partneru iz razvijene zemlje. - ovakav način poslovanja založnim računima još nije u potpunosti reguliran pa nastaje niz problema oko njihove praktične primjene. - velika prednost tih računa je u tome što se mogu elastično rabiti za potrebe balansiranja međusobnih isporuka. Kad nastanu određene razlike u vrijednostima međusobnih isporuka, svaka razlika avansne kupnje ostaje na založnom računu. Ta stvorena razlika donosi kamatu i može se upotrijebiti za neku novu narudžbu.

2.3.5. Međunarodna trgovačka potvrda (International Trade Certificate)

– VP koji je uveden kao novi način multilateralizacije vezane trgovine.

Slijed radnji unutar vezanog posla uz trgovačku potvrdu:

1. uvoznik iz razvijene zemlje kupuje robu u tranzicijskoj (nerazvijenoj) zemlji pod uvjetom da prodavatelj pribavi i potom mu preda međunarodnu trgovačku potvrdu (MTP) koju je indosirala centralna banka njegove zemlje

2. uvoznik predaje dokument financijskoj instituciji, agentu za promet VP-ima3. fin. institucija provjerava MTP kod središnje banke tranzicijske zemlje

4. MTP se, uz određeni diskont, prodaje nekom zainteresiranom domaćem izvozniku

5. izvoznik iz razvijene zemlje otprema svoju robu kupcu iz nerazvijene zemlje6. uvoznik iz nerazvijene zemlje plaća svojoj središnjoj banci vrijednost

isporučene robe u domaćoj valuti

7. središnja banka nerazvijene zemlje plaća dobavljača iz razvijene zemlje u konvertibilnoj valuti

MTP je zapadnim izvoznicima jamstvo za naplatu izvezene robe u konvertibilnoj valuti, dok uvoznicima iz tranzicijske zemlje olakšava pribavljanje potrebnih odobrenja za uvoz iz razvijene zemlje. Istodobno u transakciju unosi elemente multilateralnosti jer se jednostavno prodaje i prenosi u slučaju da primarni uvoznik nije sam zainteresiran za izvoz robe koja je navedena na potvrdi. Zainteresirani kupci za potvrdu plaćaju stanovitu premiju, iznos koji ovisi upravo o vrsti robe što se isporučuje.

2.3.6. Povratna kupnja (buy back)

7

– oblik vezanih aranžmana koji se primjenjuje prilikom ugovaranja isporuke strojeva i industrijske opreme te patenata, know-how-a, kao i tehničke pomoći potrebne za proizvodnju stanovitih proizvoda. - isporučitelji tehnologija najčešće su razvijene zemlje, dok su primatelji zemlje u razvoju i (bivše) komunističke zemlje. U okviru takvih sporazuma isporučitelj tehnologije pristaje na «plaćanje» isporukama proizvoda dobivenih njezinim korištenjem.

Karakteristike:

zaključuju se posebni ugovori; jedan za isporuku zapadne opreme i/ili tehnologije, a drugi za isporuku robe kojom se oni otplaćuju

vrijednost svih transakcija se izražava u dogovorenoj konvertibilnoj valuti

između primarne i prve uzvratne isporuke obično proteče puno vremena; za obavljanje svih dogovorenih isporuka potrebno je deset i više godina

ukupna vrijednost uzvratnih isporuka rijetko je kad manja od vrijednosti početne isporuke. Najčešće je puno veća zbog težnje investitora da pokriju i dio izdataka za neophodnu infrastrukturu.

2.3.7. Offset poslovi – osnovni oblik vezane trgovine koji se pojavljuje pri ugovaranju isporuka proizvoda visoke tehnologije i velikih vrijednosti. - najčešće je to u trgovini sofisticiranom vojnom opremom, atomskim centralama, komercijalnim zrakoplovima i sl. - Offset poslovi se mogu okarakterizirati kao svojevrsna kombinacija buy-back poslova i poslova trgovačke kompenzacije. Osnovni smisao offset posla je da prodavatelj na neki način poravna goleme devizne izdatke kupca i/ili unaprijedi tehnologiju nekih sektora. - to su poslovi golemih vrijednosti, a i kupac i prodavatelj su najčešće vlade zemalja, državna poduzeća ili poduzeća pod izravnim državnim nadzorom; dugoročni karakterIzravni offset postoji u slučaju kad prodavatelj, na zahtjev kupca, uzima u kupčevoj zemlji podugovarače od kojih preuzima određene dijelove ili sklopove potrebne za kompletiranje proizvoda koje izvozi. Neizravni offset se pojavljuje u slučaju kad se obveza poravnanja ne odnosi na dijelove, sklopove niti tehnologiju vezanu uz primarnu isporuku.

2.4. Prednosti i nedostaci vezane trgovine

PREDNOSTI:1. pomaže kratkoročnom uravnoteženju bilance plaćanja,2. mogu poslužiti za nastavak uvoza kapitalne opreme i održavanje stopa rasta,3. ponekad jedino moguće sredstvo za pokretanje i/ili intenziviranje trgovine sa

zemljama u sličnim teškoćama. 4. za izvorne proizvode nekonkurentnih industrija – povoljna za iskorištavanje

marketinga zapadnih partnera u cilju osvajanje novih tržišta i zaobilaženje protekcionističkih ograničenja.

NEDOSTACI:1. smanjuje ukupan uvoz i izvoz,2. ne može se dokazati da popravlja vanjskotrgovačku bilancu zemlje,3. usporava izvoz industrijskih proizvoda,

8

4. nema nikakvih dokaza da popravlja uvjete razmjene zemlje - saldo vanjskotrgovinske bilance,

5. postoji negativna korelacija između korištenja vezane trgovine i diversifikacije izvoza,

V. POSLOVANJE PODUZEĆA U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI

1.Međunarodni trgovački običaji, pravila, konvencije i norme

1.1.Poslovna etika i pravila tržišnog natjecanja

POSLOVNA ETIKA (poslovni moral) je skup moralnih načela koja zahtijevaju korektne, dobronamjerne i poštene međusobne odnose zaposlenih u poduzeću, ali i takvo ponašanje prema poslovnim partnerima, društvu i okolišu.

Pravila se imaju poštivati zato jer :

-javnost od tvrtki očekuje društvenu odgovornost i visok stupanj etičke svijesti

-tako se sprečavaju štete

-štiti se druge tvrtke i pojedince

-štite se i uposlenici (opuštenija atmosfera, pozitivna klima, osjećaj zaštićenosti)

- TRŽIŠNO NATJECANJE je skup svih mjera koje tvrtka poduzima prema svojim konkurentima koji nude slične proizvode i imaju slične ciljeve, te prema potencijalnim kupcima kako bi ih pridobila za kupnju.

- DOPUŠTENO tržišno natjecanje uključuje mjere poduzeća koje su utemeljene na poslovnom moralu a zbog postizanja ciljeva: jačanje tržišne pozicije, rast i razvitak, povećanje profita. Mjere su usmjerene na povećanje ekonomičnosti, usavršavanje organizacije, podizanje kvalitete, korektno informiranje kupaca i sl.

9

- NEDOPUŠTENO tržišno natjecanje uključuje mjere poduzeća koje su protivne poslovnom moralu. Najčešće:

-prikrivanje mana robe ili usluge

-radnje usmjerene na prekid poslovnih odnosa drugih trgovaca

-neopravdan raskid odnosa s trgovcem kako bi se sklopio isti ili povoljniji ugovor s drugim trgovcem

-neopravdana uporaba imena,marke i sl. drugog trgovca

-protupravno pribavljanje poslovne tajne

-iznošenje neistinitih podataka o podrijetlu i kakvoći robe

-reklamiranjena način da se drugog trgovca vrijeđaili omalovažava itd.

1.2.Međunarodni trgovački izrazi

INCOTERMS je skup trgovačkih izraza koji precizno određuju mjesto isporuke robe, podjelu troškova između kupca i prodavatelja te precizno definiraju mjesto i trenutak prijelaza rizika vezanih za robu koja je predmet kupoprodaje. Nalazimo ih u kupoprodajnim ugovorima te na gotovo svim ispravama iz VT poslova (fakture, bankovni dokumenti, carinske deklaracije...). Pravno gledano, ova pravila su trgovački običaji (obvezuju nakon što su strane dogovorile njihovu primjenu). Radi se o ukupno 13 izraza koji su svrstani u 4 skupine:

1. SKUPINA E:

• EXW (Ex Works)... named place; Franko tvornica...naznačeno mjesto

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kad robu stavi na raspolaganje kupcu u svojim prostorijama u dogovorenom gradu i obavijesti ga o tome. Dužan je robu ocariniti za izvoz ali nije dužan utovariti niti platiti trošak utovara na prijevozno sredstvo. Dakle, obveze prodavatelja su minimalne a obveze kupca maksimalne.

2.SKUPINA F:

• FCA (Free Carrier)...named place; Franko prijevoznik...naznačeno mjesto

Prodavatelj je dužan isporučiti robu kopnenom prijevozniku kojeg je odredio kupac, i to na dogovorenom mjestu. Roba treba biti izvozno ocarinjena, a nakon što je utovarena u dogovoreno prijevozno sredstvo, svi sljedeći rizici i troškovi prelaze na kupca. Ovaj se termin koristi u kopnenom i kombiniranom prijevozu.

10

• FAS (Free Alongside Ship)...named port of shipment; Franko uz bok broda...naznačena luka otpreme

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada robu postavi uz bok broda koji osigurava kupac u dogovorenoj luci otpreme, do dogovorenog dana i na svoj trošak i rizik. Od tog trenutka, kupac snosi sve troškove i rizike. Prodavatelj mora ocariniti robu za izvoz. Termin se rabi samo za pomorski i riječni prijevoz.

• FOB (Free on Bord)...named port of shipment; Franko brod...naznačena ukrcajna luka

Prodavatelj je dužan ukrcati robu na brod koji osigurava kupac u dogovorenoj luci otpreme, do dogovorenog trenutka i na svoj trošak i rizik. Prodavatelj mora ocariniti robu za izvoz, a nakon ukrcaja, sve daljnje troškove otpreme preuzima kupac. Rizici prelaze na kupca u trenutku kada roba prijeđe ogradu broda na koji se ukrcava. I ovaj se termin rabi samo za pomorski i riječni prijevoz.

3.SKUPINA C:

• CFR (Cost and Freight)...named port of destination; Cijena i vozarina...naznačena luka odredišta

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kad robu na svoj trošak i rizik ukrca na brod koji je sam rezervirao, te kad plati vozarinu i druge troškove potrebne za dopremu robe u imenovanu luku odredišta. Rizici prelaze na kupca u trenutku kad roba prijeđe ogradu broda u ukrcajnoj luci. Prodavatelj mora ocariniti robu za izvoz. Također samo za pomorski i riječni prijevoz.

• CIF (Cost, Insurance and Freight)...named port of destination; Cijena, osiguranje i vozarina...naznačena luka odredišta

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada ukrca robu na brod u dogovorenoj ukrcajnoj luci, do dogovorenog dana. On mora ocariniti robu za izvoz, rezervirati brodski prostor i platiti sve troškove dopreme do luke, lučke troškove, troškove ukrcaja na brod i vozarinu potrebnu da se roba dopremi u imenovanu luku, te osiguranje za cijelo vrijeme prijevoza. Rizik prelazi na kupca u trenutku kada roba prijeđe ogradu broda u ukrcajnoj luci. Samo za pomorski i riječni prijevoz.

• CPT (Carriage Paid to)...named place of destination; Vozarina plaćena do...naznačeno mjesto odredišta

11

Prodavatelj je dužan pribaviti robu, izvozno je ocariniti, snositi sve troškove i rizike do isporuke prijevozniku te snositi trošak ukrcaja i prijevoza do dogovorenog odredišta. Kupac snosi sve rizike nakon što je roba predana prvom prijevozniku, tj. nakon što je ukrcana na prijevozno sredstvo.Termin se rabi za sve vrste prijevoza, uključujući i kombinirani.

• CIP (Carriage and Insurance Paid to)...named place of destination; Vozarina i osiguranje plaćeni do...naznačeno mjesto odredišta

Prodavatelj je dužan robu izvozno ocariniti, pribaviti prijevozno sredstvo i na svoj trošak i rizik dopremiti robu do prijevoznika, predati robu prijevozniku te snositi i troškove prijevoza do imenovanog odredišta kao i troškove osiguranja tijekom prijevoza. Kupac snosi sve rizike i troškove koji nastaju nakon isporuke. Uporaba termina - za sve vrste prijevoza, uključujuci i kombinirani.

4.SKUPINA D:

• DAF (Delivered at Frontier)...named place; Isporučeno na granici...naznačeno mjesto na državnoj granici

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kada, u dogovorenom roku, robu stavi na raspolaganje kupcu na prijevoznom sredstvu, neistovarenu i izvozno ocarinjenu na graničnom prijevozu, na uobičajenom mjestu sa svoje strane granice. Svi troškovi i rizici prelaze na kupca nakon isporuke na dogovorenom mjestu na granici. Termin se rabi za sve vrste prijevoza u slučaju kada se roba isporučuje na kopnenom graničnom prijelazu.

• DES (Delivered Ex Ship)...named port of destination; Isporučeno na brodu...naznačena luka odredišta

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke kad robu stavi kupcu na raspolaganje na brodu u dogovorenoj odredišnoj luci. Svi troškovi i rizici prelaze na kupca nakon dopreme robe u odredišnu luku do ugovorenog vremena.Termin se rabi kod pomorskog i riječnog, odnosno kombiniranog prijevoza.

• DEQ (Delivered Ex Quay)...named port of destination; Isporučeno na obali...imenovana luka odredišta

Prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke tek kad robu stavi na raspolaganje kupcu, uvozno neocarinjenu, na obali u naznačenom odredištu. Svi troškovi i rizici prelaze na kupca nakon istovara robe na obalu do dogovorenog dana. Termin se rabi kod pomorskog i riječnog, odnosno kombiniranog prijevoza.

12

• DDU (Delivered Duty Unpaid)...named place of destination; Isporučeno neocarinjeno...naznačeno mjesto odredišta

Prodavatelj isporučuje robu koja je uvozno neocarinjena i neistovarena s prijevoznog sredstva a da to čini na naznačenom mjestu u odredištu, najčešće u njegovom skladištu. On snosi sve troškove koji nastaju dopremom robe do kupca. Termin se moze rabiti bez obzira na vrstu prijevoza, no u slučaju isporuke na brodu ili obali, bolje je koristiti DES ili DEQ.

• DDP (Delivered Duty Paid)...named place of destination; Isporučeno i ocarinjeno...naznačeno mjesto odredišta

Prodavatelj isporučuje robu na naznačenom odredištu (u skladištu ili tvornici). On snosi sve troškove i rizike dopreme, uključujući i troškove uvoznog carinenja. Termin se može rabiti bez obzira na vrstu prijevoza, no ako je isporuka u luci, bolje je koristiti DES ili DEQ.

Zajedničko za termine iz skupine F: glavni prijevoz i osiguranje nisu uključeni u dogovorenu cijenu. Zajedničko za termine iz skupine C: glavni prijevoz plaća prodavatelj, s tim da po klauzulama CIF i CIP, prodavatelj mora platiti i trošak osiguranja robe. Zajedničko za termine iz skupine D: prodavatelj snosi sve troškove i rizike otpreme do odredišta. Hrvatski izvoznici bi trebali nastojati ugovarati klauzule iz skupine C i D (jer bi se uz našu robu prodavale i naše usluge prijevoza, osiguranja i sl.).Hhrvatski uvoznici bi pak trebali nastojati ugovarati klauzule is kupine E i F (ponovo zbog angažiranja domaćih prijevoznika, osiguravajućih društava i sl.).

1.3.Međunardna trgovačka pravila

Objavljuje ih Međunarodna trgovinska komora a najvažnija su:

• Jedinstvena pravila i običaji za dokumentarne akreditive

• Jedinstvena pravila za inkaso

• Jedinstvena pravila za bankarske garancije

1.4.Međunarodne konvencije o trgovini i carini

• Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe

13

-usvojena na konferenciji UN-a

-opća pravila za međunarodnu prodaju robe

-primjena na kupoprodajne ugovore sklopljene između strana koje imaju sjedište u različitim državama, i

to ako su obje države ratificirale konvenciju

• Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe na osnovi karneta TIR

-usvojena od Ekonomske komisije UN-a za Europu

-propisi koji uređuju nadzor nad cestovnim prijevoznim sredstvima

-karnet TIR je isprava koja se izdaje radi olakšavanja međunarodnog prijevoza robe u cestovnom prometu

• Međunarodna konvencija o privremenom uvozu

-drugi naziv je Istanbulska konvencija

-omogućava se privremeni uvoz i tranzit određene robe u carinsko područje svake zemlje koja je prihvatila

konvenciju tako da se umjesto uobičajenih isprava rabi tzv. karnet ATA: dokument koji se rabi za

pojednostavljenje privremenog uvoza a pokriva privremeni uvoz uzoraka, stručne opreme i robe

namijenjene izložbama, sajmovima i sl. Vrijedi godinu dana.

1.5.Međunarodne norme

- Norme su tehničko-pravni dokumenti kojima se precizno određuju bitna svojstva određenih proizvoda, usluga, procesa i sl. One mogu biti:

• Interne ( vrijede za neko poduzeće)

• Granske (vrijede u proizvodnoj grupaciji)

• Nacionalne (vrijede na teritoriju jedne države)

• Međunarodne -vrijede u najmanje dvije države

-posebno važne za vanjskotrgovinsko poslovanje

14

-poznate organizacije za normizaciju: ISO, IEC, CEE, IFAN

-norme ISO (9000 – 9004) – općeprihvaćene norme za osiguranje kakvoće

2.Cijene i kalkulacije u međunarodnoj razmjeni

2.1.Cijene u međunarodnoj robnoj razmjeni

Čimbenici koji određuju visinu izvoznih cijena:

• Troškovi proizvodnje i prodaje robe na dulji rok određuju donju granicu cijene, jer u duljem roku opstanak poduzeća ovisi o pokriću nastalih troškova i ostvarivanju minimalnog profita.

• Potražnja za nekom robom određuje gornju granicu cijene. Na intenzitet potražnje djeluju npr. stupanj razvijenosti, visina dohotka, vjera, navike, starosna struktura.

• Konkurencija određuje stvarnu prodajnu cijenu na nekom tržištu, koja se nalazi negdje između gornja dva ekstrema.

• Zakonski propisi u zemlji ograničavaju slobodu poduzeća u određivanju cijena. Misli se na visinu carina, uvozna ograničenja, antidampinške propise i sl.

• Poslovna politika kompanije i marketinški miks

Temeljne strategije određivanja cijena :

a) Strategije visokih cijena:

• Strategija obiranja „vrhnja“: određivanje najviše moguće cijene koja će se sniziti tek kad se taj tržišni segment iscrpi. Cilj je ostvarivanje najvećeg mogućeg profita u što kraćem vremenu, a ne zadržavanje tog tržišta. Poduzima se kada poduzeće smatra da proizvod nema trajne budućnosti.

• Strategija kretanja niz krivulju potražnje: kreće se od relativno visoke cijene, no zatim se ona brzo snižava i zadržava na razini na kojoj pokriva prosječne troškove i prosječan profit. Teži se zadržavanju tržišta, želi se steći ugled efikasnog proizvođača i postati poznat prije nego što se pojave

15

konkurenti. Strategiju često primjenjuju poduzeća koja stalno izbacuju nove proizvode.

b) Strategije niskih cijena:

• Strategija penetrirajućih cijena: polazi se od cijena koje su dovoljno niske da se brzo stvori veliko tržište za vlastiti proizvod, a ide se na to da će povećanje opsega proizvodnje sniziti prosječne troškove dovoljno da prodaja počne donositi profit. Pretpostavka za primjenu strategije je da je niska cijena čimbenik koji kupca navodi na odluku o kupnji. Ovo često poduzimaju poduzeća koja žele brz prodor na neko strano tržište.

• Strategija preventivnih cijena: određivanje tako niske cijene da se konkurencija obeshrabri i uopće ne pokuša ući na tržište. Takva cijena je često niža ili jednaka troškovima, a ide se na to da će se profit ostvariti u dugom roku zbog dominacije na tržištu.

• Strategija cijena za istrebljenje konkurenata: cilj je osvojiti tržište i s njega izbaciti postojeće konkurente. Strategiju poduzimaju veliki proizvođači koji proizvode po niskim cijenama.

Ugovaranje cijena:

a) Određene (fiksne) cijene

-ugovaraju se u slučaju kraćih rokova isporuke i poslovanja u stabilnim tržišnim prilikama kada su rizici da

dođe do inflacije i promjena tečaja mali.

-cijena je određena kad se navede u apsolutnom iznosu u valuti ugovora i veže za jedinicu mjere po kojoj

se roba prodaje i ukupnu količinu te robe

-cijena se u kupoprodajnom ugovoru upisuje u poseban članak (klauzulu) koji sadrži visinu cijene po

jedinici mjere, valutu u kojoj je cijena izražena i paritet isporuke na koji se cijena odnosi (npr. FOB).

b) Odredive (klizne) cijene

16

-ugovaraju se za dugotrajne poslove velike vrijednosti i u nestabilnim tržišnim prilikama kada su rizici

promjena cijena i tečajeva veliki.

-u članku se ne upisuje fiksna cijena nego odgovarajući tekst na osnovu kojeg se može odrediti koja će se

cijena platiti na dogovoreni datum (npr. kupac se može obvezati da će kupljeno platiti po cijeni prema

burzovnoj kotaciji robe na dan isporuke)

Popusti u cijeni:

Zašto se odobravaju popusti:

-kako bi se roba učinila konkurentnijom

-kako bi se zadržali postojeći i lakše pridobili novi kupci

a) Rabat je popust koji prodavatelj odobrava kupcu u obliku određenog postotka od cijene.

-količinski rabat (odobrava se za kupnje iznad određene količine)

-rabat za izvoznu robu (izvoznik stranom kupcu na osnovu subvencija koje prima od svoje zemlje)

-rabat za stalne kupce u inozemstvu

b) Kasa skonto je popust koji prodavatelj odobrava kupcu zato što plaća prije uobičajenog roka za koji su cijene kalkulirane i koji obično iznosi 90 dana.

Zaštitne klauzule u kupoprodajnim ugovorima:

To su vrste ugovornih klauzula kojima je svrha zaštititi vrijednost sklopljenog posla od promjena koje mogu nastati od trenutka sklapanja do trenutka ispunjenja ugovora. Najraširenije su:

a) Valutna klauzula: služi za zaštitu strana od valutnog rizika (rizika devalvacije i revalvacije) odnosno od tečajnog rizika (promjene vrijednoti valute plaćanja) u razdoblju između sklapanja ugovora i plaćanja. Valuta ugovora se veže za neku čvršću konvertibilnu valutu, robu ili zlato (tako: devizna, robna i zlatna klauzula).

b) Indeksna klauzula: strane se usuglašavaju da će u trenutku plaćanja isplatiti povećan ili smanjen iznos, ovisno o promjeni indeksa cijena dogovorene robe i usluga. Promjene određuje specijalizirana ustanova.

17

c) Klizna skala: primjena kod ugovaranja poslova investicijskih radova, dugoročnih isporuka industrijske opreme i postrojenja i općenito, u poslovima velikih vrijednosti u kojima strane, zbog velikih rizika promjena cijena materijala i nadnica, nisu spremne na ugovaranje fiksne cijene. Tako da dogovaraju samo baznu cijenu i metodu za izračun cijene koju će kupac stvarno platiti na dogovoreni dan. Moguće: opisni i matematički oblik. Matematički:

P = ×

P – konačna cijena koju kupac mora platiti

Po – bazna cijena

a – postotni udio OTP u baznoj cijeni

b – postotni udio troškova materijala u baznoj cijeni a + b + c = 100

c – postotni udio nadnica u baznoj cijeni

M o i So – indeksi cijena materijala i nadnica na dan sklapanja ugovora

M i S – indeksi cijena materijala i nadnica na dogovoreni dan prije same isporuke

2.2.Kalkulacije cijena u međunarodnoj robnoj razmjeni

Kalkulacije su matematički postupci izračunavanja cijene, dijelova cijene ili rezultata nekog poslovnog pothvata. To su instrumenti za kontrolu poslovanja i za donošenje ispravnih poslovnih odluka.

Metode izrade kalkulacija:

a) Progresivna: rabi se kada je poznata fakturna (početna, nabavna) cijena robe i svi zavisni troškovi, a cilj je izračunati konačnu uvoznu cijenu, cijenu na skladištu domaćeg uvoznika. Dobijemo ju tako da na fakturnu cijenu inozemnog dobavljača dodajemo sve zavisne troškove od mjesta isporuke u inozemstvu do skladišta domaćeg uvoznika (metoda zidanja cijena). Kod nas se metoda koristi za izračunavanje cijena uvoznih proizvoda.

18

b) Retrogradna: rabi se kad je poznata konačna (prodajna) cijena i zavisni troškovi, a želi se izračunati fakturna cijena. Dobijemo ju tako da od prodajne cijene oduzmemo zavisne troškove. Kod nas se metoda koristi za izračunavanje cijena kod izravnog izvoza.

c) Diferencijalna: rabi se kad su poznate prodajna i nabavna cijena i svi zavisni troškovi, a kod nas se najčešće koristi za računanje isplativosti (rentabilnosti) neizravnog izvoza. 3 faze postupka:

1.od prodajne cijene na ino. tržištu se odbijaju troškovi izvoza na inozemnoj lokaciji - razlika je neto devizni priljev

2.na cijenu koju zahtijeva domaci proizvođač dodaju se troškovi izvoza do hrvatske granice - stvarna domaća cijena

3.od neto deviznog priljeva se oduzima stvarna domaća cijena. Taj iznos može biti pozitivan, negativan ili jednak nuli i ukazuje na isplativost izvoznog posla.

Vrste kalkulacija:

a) S obzirom na vrijeme i svrhu izrade:

• Pretkalkulacija: izrađuje se prije ulaska u neki vanjskotrgovinski posao kako bi pomogla u donošenju odluke o ulasku u taj posao. Bazira se na prikupljenim podacima o cijenama, troškovima i tečajevima koje imaju planski (očekivani) karakter.

• Kontrolna kalkulacija: izrađuje se za veće i složenije VT poslove, i to nakon završetka jedne faze takvog posla, sa svrhom da se iskontrolira poslovni rezultat i donese odluka o poduzimanju mjera za otklanjanje uočenih odstupanja.

• Konačna kalkulacija: dokument koji se izrađuje nakon provedbe posla, a temelji se n obračunu stvarnih troškova. Svrha je iskazivanje konačnog poslovnog rezultata. Također,podaci iz ove kalkulacije se mogu usporediti sa veličinama iz pretkalkulacije radi otkrivanja odstupanja, njihovih uzroka i izbjegavanje grešaka u budućnosti.

b) S obzirom na vrstu posla:

• Izvozna kalkulacija: računa se isplativost mogućih poslova izvoza (pretkalkulacija) ili već obavljenih poslova izvoza (konačna kalkulacija), i to uz retrogradnu ili diferencijalnu metodu. Odnosno, polazi se od zadanih prodajnih cijena pa se kalkulacijom proračunava može li ta ostvariva cijena pokriti sve troškove.

• Kalkulacija uvoznog posla: računa se konačna cijena uvozne robe u skladištu uvoznika u našoj zemlji, primjenom progresivne metode. Obično

19

će uvoznici tražiti ponude od nekoliko inozemnih dobavljača, uspoređivati uvjete (cijene, kvalitetu...), izrađivati usporedne kalkulacije a zatim izabrati najbolju ponudu.

c) Kalkulacije se također mogu dijeliti prema ciljevima izrade, nositeljima vanjskotrgovinskih poslova i sl.

3. POSLOVNE ISPRAVE U MEĐUNARODNOJ TRGOVINI ROBOM

U vanjskotrgovinskom poslovanju se pojavljuje cijeli niz različith isprava odnosno dokumenata. Bez poznavanja osnovnih dokumenata nemoguće je pratiti i razumjeti tijek poslova, a kamoli otkriti eventualne zloporabe i slične radnje.

3.1. Robne ispraveOsnovno obilježje svih robnih isprava je da sadrže određene podatke o robi koja je predmet vanjskotrgovinske transakcije. Govore o njezinoj cijeni, kvaliteti i težini, podrijetlu, načinu pakiranja itd. Te isprave najčešće prate robu tijekom prijevoza, pojavljuju se pri carinjenju robe i prezentiraju se bankama pri nekim oblicima plaćanja.

3.1.1. Fakture

Trgovačka faktura (trgovački račun, Invoice, Commercial Invoice, Rechnung)- osnovna robna isprava koju pri isporuci robe ili nakon pružene usluge izdaje

prodavatelj, naslovljava je na kupca i poziva ga da plati isporučenu robu odnosno učinjenu uslugu. Ona je dokument o obavljenoj transakciji između prodavatelja i kupca; isprava koja se mora priložiti u postupku carinjenja.

- Bitni sastojci fakture su opis i cijena robe, a na formularima faktura se redovito nalaze slijedeći podaci: tvrtka izdavatelja (vjerovnika) i adresa dužnika (kupca), naziv i broj isprave, mejsto i datum izdanja, opis robe, jedinična i ukupna cijena, paritet isporuke, rok isporuke, klauzula o eventualnim popustima, potpis izdavatelja…

- Kupac ima pravo reklamacije fakture u roku koji je u njoj obično naznačen.

- Kako bi zadržao pravo na ispravak eventualno pogrešno zaračunatog fakturnog iznosa, izdavatelj fakture često na fakturu unosi klauzulu S.E.&O. (lat. salvo errore et omissione – uz moguće pogreške i propuste) koja mu daje pravo ispravka eventualnih računskih pogrešaka u fakturi. Izdavatelj fakture to neće moći učiniti ako je u međuvremenu kupac preprodao robu.

- Najčešći nedostaci koji se pojavljuju na trgovačkim fakturama:

- pogrešan ili nedovoljno točan opis robe

- faktura ne glasi na nalogodavca već na neku drugu osobu

- fakturu nije izdao stvarni korisnik akreditiva

- cijena ne odgovara uvjetima iz akreditiva

20

- paritet isporuke nije označen ili je napisan pogrešno

- cijene nisu izražene u valuti na koju je akreditiv otvoren

- faktura nije prezentirana u dogovorenom broju primjeraka ili nije dana u obliku kakav je bio tražen u akreditivu

Proforma faktura, predračun (engl. Proforma Invoice, njem. Proformarechnung)

- ponuda izdavatelja (ponuditelja – izvoznika) izdana u obliku fakture koja prethodi eventualnom poslu pa se izdaje prije isporuke robe odnosno prije obavljene usluge

- sadrži sve elemente kao i standardna faktura + način plaćana, opseg i vrsta osiguranja protiv određenih rizika, rok isporuke, način prijevoza te rok do kojeg proforma faktura obvezuje njezina izdavatelja

- služi kupcu za izradu pretkalkulacije, za eventualno pribavljanje financijskog kredita te za pribavljanje uvozne dozvole

- na temelju pro forma fakture može se obaviti privremeno carinjenje robe

Pretfaktura ili prethodna faktura (engl. Preliminary Invocie, njem. Vorfaktura)

- pojavljuje se u poslovima s robom koja je podložna znatnijim gubicima u težini u tijeku transporta (npr. živa stoka)

- u takvim se slučajevima isporuka robe obavlja na temelju prethodne fakture u koju se upisuju podaci o robi kakvi su stvarno vrijedili u trenutku isporuke

- to je najčešće potvrda (certifikat) o količini i kvaliteti prispjele robe koju izdaje ovlaštena organizacija za kontrolu količine i kvalitete

- ne može biti temelj za plaćanje već prati robu i služi kao dokument kojim se dokazuje o kakvoj je robi riječ

- služi kao isprava za smještaj robe na carinsko skladište i za carinsaku kontrolu

Konzularna faktura (engl. Consular Invoice, njem. Konsulatfaktura)

- isprava koju potpisuje i potvrđuje konzularni predstavnik zemlje uvoznice a koji je mjerodavan za zemlju prodavatelja

- fakturom se potvrđuje da je na njoj navedena cijena stvarna tržišna cijena predmetne robe, te (neizravno) da je predmetna roba podrijetlom iz te zemlje

- rabi se u slučajevima kad se roba uvozi iz zemlje s kojom se inače rijetko posluje pa su stoga i cijene u toj zemlji nepoznanica

21

- konzularna se faktura ispostavlja na posebnom formularu koju ima svaki konzulat, a ovjerovljenje konzularne fakture plaća se konzulatu u određenom postotku ili promilu od iznosa fakture na ukupni iznos robe

Carinska faktura (eng. Custom Invoice, njem. Zollfaktura)

- posebna vrsta fakture koja se ispostavlja na tiskanici propisanoj u zemlji kupca (uvoznika) robe

- potpisuje ju prodavatelj (izvoznik) a služi kao isprava za utvrđivanje carinske vrijednosti uvozne robe i kao potvrda da je roba podrijetlom iz zemlje izvoza

- carinska faktura mora sadržavati detaljan opis robe, jedinične cijene i ukupnu cijenu

- rabi se i u slučajevima uvoza robe za koju ne treba platiti protuvrijednost. U tom će se slučaju na njih, umjesto cijene, upisati izraz ''besplatan uzorak''

Specifikacija robe

- najčešće se pojavljuje u slučajevima kad je u jednoj pošiljci velik broj različitih artikala koji često spadaju pod različite tarifne brojeve a koji imaju i različite cijene

- isprava koja sadrži popis svih pojedinačnih artikala koji čine jednu pošiljku, njihove količine i druge podatke

- rabi se kao prilog fakturi i kupoprodajnom ugovoru

- rabi se pri kvantitativnom preuzimanju i pri carinjenu robe kad pomaže točnom utvrđivanju vrste robe, tarifnog broja, a time i određivanju visine carinske stope

Lista pakiranja

- popis robe po sanducima (paletama, kontenjerima) u koja je upakirana i koja čini jednu pošiljku

- lista pakiranja se prilaže trgovačkoj fakturi a stavlja se i u sanduke radi olakšavanja posla

3.1.2 Skladišnica

22

Skladišnica

- isprava koja deponentu robe izdaje javno skladište potvrđujući da je navedenu robu primilo na čuvanje i obvezujući se da će je predati deponentu odnosno osobi na koju on prenese svoje pravo raspolaganja robom

- može biti jednodijelna i dvodijelna

- jednodijelna služi istodobno i za stjecanje vlasništva i za korištenje zaloga na uskladištenoj robi. U praksi se rijetko rabi

- dvodijelna skladišnica je češća u praksi. Sastoji se od priznanice i založnice. Priznanica služi kao dokaz o postojanju robe i za prijenos vlasništva na uskladištenoj robi, a založnica se najčešće rabi kad sukladištena roba služi kao jamstvo za neku pozajmicu

- bitni sastojci skladišnice: naziv javnog skladišta, tekući broj skladišne knjige, ime i sjedište deponenta, naziv, količina i vrijednost uskladištene robe, datum i potpis ovlaštene osobe javnog skladišta

Špediterska skladišna potvrda

- isprava kojom špediter potvrđuje da je navedenu robu primio od deponenta i smjestio je na svoje skladište te se obvezuje da će ju predati deponentu ili osobi sa prenosivom ispravom

3.1.3. Potvrde o robi

To su isprave koje se u vanjskotrgovinskoj praksi često rabe a govore o podrijetlu robe, njezinoj količini i kvaliteti, zdravstvenoj ispravnosti itd.

Potvrde o podrijetlu robe

- dokumenti kojima izdavatelj potvrđuje da je neki proizvod podrijetlom iz zemlje u kojoj je izdan i certifikat o podrijetlu

- ovisno o vrsti isprava, izdaju ih trgovinske komore, carinska uprava i izvoznik robe

- HGK izdaje dva oblika potvrde o podrijetlu robe: jednu preferencijalnu na osnovi koje se ostvaruju određene povlastice i nepreferencijalnu, koja ne služi za dobivanje povlastice

- prvi je oblik potvrda o hrvatskom podrijetlu robe FORM A koja se temelji na Općoj shemi povlastica, a izdaje se pri izvozu u zemlje koje RH odobravaju povlastice

23

po toj osnovi (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland, Japan, Norveška, Švicarska, Rusija, Češka, Slovačka i EU za dio robe koji nije obiuhvaćen drugim preferencijalima)

- drugi oblik Komorine potvrde o podrijetlu izdaje se na osnovi hrvatskih pravila podrijetla

Potvrda o izravnoj pošiljci

- isprava koju, na zahtjev kupca, pribavlja izvoznik a kojom carinske vlasti neke zemlje potvrđuju da je predmetna roba prevezena kao izravna pošiljka, da je stalno bila pod carinskim nadzorom te da na njoj nije obavljana nikakva dodatna obrada, dorada ili prerada

- u našoj zemlji te potvrde izdaje ulazna carinarnica, i to kad dobije izvješće izlazne carinarnice kako je predmetna roba otpremljena iz Hrvatske

Potvrda o krajnjem korisniku

- isprava koju, na zahtjev prodavatelja, izdaje kupac kao jamstvo da je on, odnosno njegov komitent, krajnji korisnik predmetne robe

- takve se isprave najčešće rabe pri prodaji roba visoke tehnologije pa se na ovakav način želi spriječiti da ona bude reeksportirana na neželjena treća tržišta

Potvrda o kvaliteti robe

- isprava koju izdaje organizacija registrirana za kontrolu kvalitete i kvantitete robe potvrđujući da je pregledala predmetnu robu i navodeći rezultate do kojih je analizom došla

- certifikat se izdaje na posebnoj tiskanici, a najčešće se pojavljuje na zahtjev poslovnih partnera

Certifikat o težini robe

- ispostavljaju međunarodni otpremnici sa svrhom da izvoznik, zajedno s ostalim ispravama, putem banke obavijesti kupca o službeno utvrđenoj mjeri izvezene tj. otpremljene robe

- najčešće se rabi pri prometu masovnih dobara u međunarodnoj trgovini

Tvornički atest

24

- potvrda kojom proizvođač robe potvrđuje kvalitetu robe, njezin kemijski sastav, suglasnost s određenim standardima i slično

- određena vrsta jamstva proizvođača da proizvod odgovara određenim standardima kvalitete

Potvrda o višoj sili

- isprava koju izdaje prodavatelj ili neka organizacija u kojoj se tvrdi da je u razdoblju poslije sklapanja ugovora došlo do nastupa nekih događaja koji spadaju u slučajeve više sile i koji su odgodili ili onemogućili provedbu određenih radnji iz kupoprodajnog ugovora

3.1.3.1 Certifikati o zdravstvenom stanju robe

Te certifikate izdaju medicinske, veterinarske i druge slične ustanove nakon što obave analizu zdravstvene ispravnosti određene robe

Sanitarna potvrda

- isprava kojom ovlašteni sanitarni inspektor ministarstva zdravstva potvrđuje kako je određeni proizvod proizveden po postojećim sanitarnim normama i kako ne sadrži tvari koje mogu naštetiti ljudskom zdravlju

- isprava bez koje određene roba ne može biti ocarinjena

- primjenjuje se pri trgovini prehrambenim proizvodima i pićima, kozmetikom, posuđem, ambalažom za živežne namirnice, duhanskim prerađevinama i dječjim igračkama

Veterinarska potvrda

- rabi se pri izvozu i uvozu proizvoda životinjskog podrijetla, svejedno jesu li namijenjeni ljudskoj ili životinjskoj prehrani

- isprava kojom ovlašteni veterinarski inspektor potvrđuje da su navedeni proizvodi zdravstveno ispravni, da ne potječu s područja na kojima su vladale stočne bolesti niti sadrže bilo kakve štetne tvari

- tiskaju se na posebnom formularu, paralelno na jednom hrvatskom i na jednom svjetskom jeziku

- robe životinjskog podrijetla i živa stoka ne mogu se uvoziti niti izvoziti bez te potvrde

25

Fitopatološka potvrda

- isprava koju izdaju granični fitopatološki inspektori odnosno inspektori za zaštitu bilja u zemlji izvoza

- potvrda ujedno sadrži i izjavu ovlaštene osobe kako predmeti biljnog podrijetla nisu zaraženi nikakvim bolestima ili biljnim štetočinama te da ne potječu s područja gdje je bilo takvih bolesti

- ona je uvjet za uvoz, izvoz i carinjenje proizvoda biljnog podrijetla

3.2. Prijevozne isprave

Prijevozne isprave izdaje prijevoznik, a one dokazuju kako je prijevoznik primio navedenu robu, da ju je utovario na prijevozno sredstvo odnosno da ju je već otpremio primatelju iz prijevozne isprave. U Jedinstvenim pravilima i običajima za dokumentarne akreditive, prijevozne isprave su obrađene u člancima 23.-31. Dijele se na: pomorske teretnice, teretne listove, špediterske potvrde, ostale prijevozne isprave

3.2.1. Pomorske teretnice

- prijevozna isprava koju na zahtjev krcatelja izdaje brodar ili njegov ovlašteni agent kao dokaz da je navedenu robu preuzeo na prijevoz u prividno dobrom stanju i kojom se obvezuje da će je prevesti do navedene odredišne luke i tamo je, u stanju u kojemu ju je primio, predati prvom (zakonskom) imatelju orginala teretnice

- ima tri osnovne funkcije: njome se potvrđuje postojanje ugovora o prijevozu i uvjeti tog ugovora, služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden, te utvrđuje obvezu brodara da navedeni teret preda legitimnom imatelju teretnice

- postoje dvije vrste teretnica: linijska pomorska teretnica i čarter teretnica

Linijska pomorska teretnica

- prijevozna isprava i robni vrijednosni papir koji se izdaje pri ukrcaju robe na brodove linijske plovidbe

- opće karakteristike linijske plovidbe su postojanje plovidbenog reda, poznata ukrcajna i odredišna luka kao i sve luke koje brod dotiče tijekom plovidbe, unaprijed objavljeni uvjeti prijevoza i velik broj pojedinačnih pošiljaka različitih pošiljatelja koje se ukrcavaju i iskrcavaju u svim lukama u kojima brod pristaje

Čarter teretnica

26

- prijevozna isprava koja se rabi u slučaju prijevoza robe brodovima slobodne plovidbe

- brodovi iz slobodne plovidbe su iznajmljeni od brodovlasnika i plove svjetskim morima u potrazi za teretom. Kad brodar dobije teret, onda s krcateljem sklapa ugovor o prijevozu (Charter Party)

- ključna razlika od linijske teretnice je u tome što uvjeti prijevoza robe iz čarter teretnice nisu poznati pa se moraju iščitavati iz charter party ugovora

Čista teretnica

- ne sadrži primjedbe kojima bi se izričito konstatiralo kako je oštećena bilo roba bilo ambalaža

Nečista teretnica

- svaka teretnica koja sadrži neku primjedbu kojom se izričito konstatiraju nedostaci na robi

U teretnici ''na ime'' primatelj je imenom točno određena pravna ili fizička osoba

Neprenosiva (neodstupiva) teretnica varijanta je teretnice na ima koja je unaprijed definirana kao neprenosiva pa se stoge ne može prenositi niti cesijom

Teretnica ''po naredbi'' glasi po naredbi primatelja. To znači da se u rubrici ''primatelj'' iznad naziva i adrese primatelja upisuje klauzula ''po naredbi''

Teretnica ''na donositelja'' ne sadrži ime i adresu primatelja robe tako da pravo raspolaganja robom ima svaki zakonski imatelj teretnice

Teretnica s klauzulom ''ukrcano na brod'' je isprava koja se izdaje nakon što je završen ukrcaj cijele pošiljke

Teretnica s klauzulom ''primljeno na ukrcaj'' je isprava kojom brodar ili njegov agent potvrđuju da je određena roba isporučena na obali nadohvat brodskih dizalica ili da je smještena u lučkom skladištu te da će biti ukrcana na jedan od njihovih brodova.

27

Najčešći nedostaci koje su naše banke uočile na teretnicama koje im se prezentiraju zbog naplate akreditiva su:

- teretnica nije izdana u dogovorenom broju primjeraka

- teretnica ne sadrži adresu osobe u luci prispijeća koju se treba obavijestiti da brod stiže u luku

- teretnica ne sadrži klauzulu ''vozarina plaćena unaprijed00 iako je ugovorena prodaja na paritetu CIF ili CFR

- datum na teretnici je kasniji datum od onoga koji je na akreditivu označen kao krajnji rok otpreme

- na teretnici nema klauzule ''ukrcano na brod'' iako se to traži u akreditivnim uvjetima

- teretnica je nečista

- roba navedena u teretnici razlikuje se po vrsti, kvaliteti i/ili količini od one navedene u akreditivu

2. TERETNI LISTOVI = prijevozne isprave propisane međunarodnim konvencijama o pojedinim vrstama prijevoza (unificirane, izdaju se dvojezično: na jeziku prijevoznika i nekom svj. jeziku)= potvrda o postojanju ugovora o prijevozu onog trenutka kad prijevoznik primi neku robu na prijevoz zajedno sa teretnim listom= legitimacijske isprave koje glase na ime jednog primatelja koji time ima ovlast zahtijevati izručenje i predaju robe od prijevoznika na odredišnom mjestu (nisu v.p.-i) - glase isključivo „na ime“, ne mogu se izdati „po naredbi“ ili „na donosioca“

1) MEĐUNARODNI ŽELJEZNIČKI TOVARNI LIST (CIM) = isprava o prijevozu robe u međunarodnom željezničkom prometu kojom željeznica svojim žigom potvrđuje kako je primila robu na prijevoz, da će je prevesti do naznačene odredišne željezničke postaje te tamo predati navedenom primatelju.

- propisan je oblik i sadržaj, a određeno je i da se tiska u zelenoj boji- ispravak se smije samo precrtavanjem i upisivanjem novog teksta s potpisom

osobe koja je načinila ispravak- pošiljatelj odgovara za točnost navoda i izjava unesenih u teretni list

6 dijelova:• original teretnog lista (predaje se primatelju)

• teretna karta = obračunska isprava u koju se unose svi troškovi nastali u tijeku prijevoza pošiljke (zadržava ju odredišni kolodvor)

• izvješća o prispijeću (zadržava ju odredišni kolodvor)

• duplikat teretnog lista (ostaje pošiljatelju)

• kopija teretnog lista – prati pošiljku do graničnog kolodvora otpremne države

• prijepis kopije teretnog lista (ostaje otpremnom kolodvoru)

28

2) MEĐUNARODNI TERETNI LIST U CESTOVNOM PROMETU (CMR) = prijevozna isprava koja se rabi pri prijevozu robe različitim vrstama kamiona= potvrda prijevoznika da je navedenu robu primio na prijevoz i da će ju prevesti na odredište

- dio je Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz cestom koja propisuje oblik i sadržaj

- sastoji se od 3 orginala: za pošiljatelja, primatelja i prijevoznika (koji potpisuju pošiljatelj i prijevoznik)

- 5 kopija: po jedna za domaćeg i stranog špeditera, jedna za carinu, 2 kojima je primatelj potvrdio primitak robe (zadržava prijevoznik i jednu prilaže uz račun)

3 .ZRAČNI TOVARNI LIST = isprava kojom zračni prijevoznik potvrđuje primitak robe zbog prijevoza na označeno odredište

= tiskanica na eng.jeziku propisana međunarodnom konvencijom o prijevozu robe zrakom

- sadrži imena i adrese prijevoznika ili njegova agenta, primatelja, pošiljatelja, opis robe, broj koleta, težinu, zapremninu, ukupan iznos vozarine, pečat i potpis prijevoznika, datum ispostavljanja, broj leta i datum opreme itd.

- svaki zračni prijevoznik ima vlastitu tiskanicu z.t.l.- popunjava ga pošiljatelj (koji i odgovara za štetu) te ga ispunjenog i potvrđenog

prima zrakoplovni prijevoznik- sastoji se od 3 originala (zelene-prijevozniku, ružičaste -primatelju i plave boje-

pošiljatelju) i 9 kopija

- za svaku pošiljku se izdaje samo jedan z.t.l. i svaki ima svoj serijski broj

4) TERETNI LIST ZA MEĐUNARODNI RIJEČNI PRIJEVOZ = potvrda riječnog brodara da je teret ukrcan na njegov brod, a pošiljatelju daje ovlast disponiranja pošiljkom sve dok se ona ne preda primatelju.

- sastoji se od 6 dijelova: originala (prati robu do odredišnog pristaništa), duplikata (ostaje pošiljatelju kao dokaz o sklopljenom ugovoru o prijevozu i kao isprava s kojom se može disponirati robom tijekom prijevoza) i 4 kopije (služe za izvještavanje primatelja o prispijeću robe, kao prilog uz račun za tr. prijevoza i za računovodstvene svrhe)

5) POMORSKI TERETNI LIST = novi oblik pomorske prijevozne isprave. Tekstualno je isti kao i pomorska teretnica pa se isti primjenjuju propisi i odredbe

3. MEĐUNARODNE ŠPEDITERSKE POTVRDE - kako bi se olakšalo i ubrzalo odvijanje vanjskotrgovinskih poslova u određenim segmentima- kreirao FIATA =međunarodno udruženje špeditera

a) ŠPEDITERSKA POTVRDA O PRIMITKU = FCR = isprava kojom špediter potvrđuje da je od određene osobe u određenom mjestu primio točno navedenu i opisanu robu uz neopozivi nalog da organizira njezinu otpremu i stavi je na raspolaganje imenovanom primatelju (može se opozvati jedino uz vraćanje originala potvrde i uz pretpostavku da je špediter još u mogućnosti ispuniti taj opoziv)

- ne izdaje se po naredbi i ne može se prenositi indosamentom - primjenjuje se u slučajevima isporuke na paritetu na kojem prodavatelj robe nije

dužan utovariti robu u prijevozno sredstvo pa stoga ne može ni pribaviti transportni dokument npr.pri prodaji na paritetu EXW

29

- u slučaju da je dogovoreno plaćanje dokumentarnim akreditivom –prodavatelj (korisnik akreditiva) će naplatit ugovorenu kupoprodajnu cijenu uz predočenje špediterske potvrde o primitku

b) ŠPEDITERSKA PRIJEVOZNA POTVRDA = FCT = isprava kojom špediter potvrđuje da je od nalogodavca primio određenu robu radi otpreme određenim prijevoznim sredstvom.

- špediter preuzima obvezu otpreme i predaje robe primatelju uz povrat indosiranog originala FCT potvrde- izdaje se tek kad je sasvim sigurno da je roba prošla cjelokupnu propisanu izvoznu proceduru i nakon što je s određenim vozarom sklopljen ugovor o prijevozu- može se izdavati po naredbi- može se ugovoriti i u dokumentarnom akreditivu jer prodavatelju služi kao dokaz da je ispunio preuzete obveze iz kupoprodajnog ugovora

c)ŠPEDITERSKA TERETNICA ZA MJEŠOVITI PROMET = FBL = isprava kojom se špediter obvezuje obaviti ili u svoje ime organizirati obavljanje cjelokupnog transportnog pothvata od mjesta prihvata do mjesta isporuke navedenog u teretnici.

- rabi se u slučajevima kad je za dopremu robe kupcu u inozemstvo potrebno koristiti se uslugama više različitih prijevoznika- špediter na sebe preuzima odgovornost za djela i propuste- prenosiva prijenosna isprava izuzev kad je na njoj izričito naznačeno da je neprenosiva- vrijednosni papir – znači da legitimni imatelj raspolaže i robom na koju isprava glasi

d) KURIRSKE I POŠTANSKE POTVRDE = transportni dokumenti koje izdaju poštanski uredi ili kurirsko poduzeće iz mjesta otpreme robe. Da bi ih banke potvrdile moraju imati žig ili potpis poštanskog ureda ili kurirskog poduzeća

- uvedeni su Revizijom Jedinstvenih pravila

4. ISPRAVE O OSIGURANJU ROBE

- tvrtka ima mogućnost samoosiguranja (npr. odabirom kvalitetne ambalaže, prijevoznih sredstva.. poduzima ih pod. kako bi se potencijalni rizici smanjili na minimum), prijenosa rizika na poslovnog partnera (ugovaranjem odgovarajuće paritetne klauzule) te osiguranjem- ugovor o osiguranju sklapaju osiguranici s osiguravateljima kako bi rizik prebacili na osiguratelja - vrste dokumenata o osiguranju robe u prijevozu:

• polica osiguranja = pisana isprava koju osiguratelj izdaje na zahtjev svog osiguranika i kojom se potvrđuje sklopljeni ugovor o osiguranju robe u prijevozu

- nije pravi v.p. jer za naknadu štete poradi nastupa osiguranih rizika nije dosta priložiti samo policu već se treba dokazati i tzv. osiguranikov interes nad predmetnom robom- podaci koji moraju biti da bi polica bila valjana: naziv isprave, osiguranika, opis osigurane robe i ambalaže, pokrivene rizike, svota osigurane robe, rok trajanja osiguranja, osigurani prijevozni put, premija osiguranja, datum izdavanja police, potpis ugovornih strana –moraju biti i tiskani opći uvjeti osiguranja iz kojeg su jasno vidljive obveze osiguravatelja koji izdaje policu.- Može glasiti na ime (prenosi se cesijom), po naredbi (prenosi se indosamentom), na donositelja (prenosi se jednostavnom predajom iz ruke u ruku)- Prenosiv je samo original dok na kopijama izričito stoji da su neprenosiveVINKULIRANE POLICE = prijenos prava se iz police osiguranja može unaprijed isključiti tako da se to izričito navede na samoj polici

30

U transportnom osiguranju se koriste: GENERALNA POLICA – se primjenjuje u slučajevima kad osiguranik sukcesivno i u kraćim vremenskim razmacima izvozi ili uvozi istu ili sličnu robu na istom paritetu

POJEDINAČNA POLICA – u slučaju povremenih ugovora o osiguranju. - certifikat osiguranja = ispostavlja se na temelju generalnog ugovora o

osiguranju, i to prije otpreme pojedinačnih pošiljki, kad se iz bilo kojeg razloga ne može izdati polica osiguranja

- potvrda o osiguranju (prijava za osiguranje u izvozu i uvozu) = isprava koja se pojavljuje u posl. praksi hrvatskih poduzeća koja imaju sklopljen generalni ugovor o osiguranju i kad je konstrukcija posla takva da im ne treba pojedinačna polica osiguranja

- slučaj uvoza robe na paritetima EXW, FOB, FCA, CPT i CFR – hrv. Izvoznici redovito osiguravaju robu jer se po tim klauzulama ona prevozi na njihov rizik

- slučaj CIF i CIP (plaćanje dogovoreno akreditivom) –valuta osiguranja mora biti valuta iz akreditiva, vrijednost osigurane robe mora bit uvećana za najmanje 10% (ako nije drugačije utvrđeno akreditivom) – ukoliko se vrijed. ne može procijenit bit će prihvatljivo osiguranje 110% akreditivnog iznosa, mjenice ili fakture (ovisno koja je vrijed. veća)

5. CARINSKI DOKUMENTI = isprave čiju je uporabu u carinskim postupcima propisala Hrvatska uprava carina ili se one primjenjuju na osnovi međunarodnih konvencija koje je Hrv. ratificirala.

= u širem smislu – sve one isprave koje se rabe u carinskim postupcima JEDINSTVENA CARINSKA DEKLARACIJA (JCD) = osnovna carinska isprava koja se primjenjuje kao jedinstveni formular carinske deklaracije za sve vrste carinskih postupaka

- izgled i sadržaj je jednak odgovarajućim formularima u drugim zemljama članicama WTO-a

- 8 primjeraka (za zemlju izvoza, za obradu podataka, za izvoznika, za odredišnu carinarnicu, potvrda primitka/jedinstveni otpremni postupak, za zemlju odredišta, za obradu podataka, za uvoznika), svaki je označen brojem

DEKLARACIJA O CARINSKOJ VRIJEDNOSTI ROBE =isprava koja služi pri izračunavanju carinske osnovice (primjenjuje se pri uvozu)

6. KARNET TIR = međunarodni carinski sustav tranzita robe koja se prevozi cestama= carinski dokument koji se rabi za ubrzavanje i pojednostavljenje carinskih formalnosti prilikom prijelaza cestovnih motornih vozila iz jedne zemlje u drugu tj. prilikom tranzita= jamstvo nekog osiguratelja carinskim vlastima tranzitnih zemalja kako će sva carinska davanja zajedno sa zateznim kamatama biti plaćena dođe li do nekih nepravilnosti - tiska se na jeziku zemlje koja ga je izdala i na francuskom jeziku- želja da se maksimalno pojednostavne, pojeftine i ubrzaju mjere carinskog nadzora robe u tranzitu- 1975. u Ženevi, 1992. ratifikacija Hrvatske

Načela: • Sigurna vozila i kontejneri : zahtjeva da se roba prevozi u plombiranim vozilima čiju je

uporabu odobrila carina (i čini to svake 2 godine)

• međunarodni lanac jamstava –u slučaju zlouporabe

31

• karnet TIR – isprava koju su prihvatile carinske vlasti zemlje polaska, tranzitnih zemalja i odredišne zemlje

• uzajamno priznavanje carinskih kontrola –postupci i mjere poduzete u zemlji polaska priznaju se u zemlji odredišta

• kontrolni pristup : precizno uređen i kontroliran od str. carinskih vlasti, nacionalnog jamca i određenog osiguratelja

- vrste:1. karnet za prijevoz između dviju zemalja (6 listića i talona)2. onaj koji se primjenjuje za tranzit kroz više zemalja (14 listića i talona)

- sadrži: pravila o korištenju karneta, rok do kad vrijedi, br. polaznih i odredišnih carinarnica

-otvara ga carinarnica u zemlji polaska robe nakon pregleda robe i vozila te provjere podataka. Prijevoznik dostavlja potrebne isprave (računi, tovarni listovi, carinske deklaracije za izvoz..). Ukoliko podaci odgovaraju stvarnom stanju carinarnica stavlja carinska obilježja (plombe) i potvrđuje karnet TIR. U roku od 7 dana odredišna carinarnica šalje potvrdu o primitku robe polaznoj carinarnici. Ako polazna carinarnica u roku od 14 dana ne primi potvrdu o primitku robe šalje požurnicu odredišnoj carinarnici (do 2puta). Ako se utvrdi da roba nije prijavljena pokreće se postupak pri službama za nadzor i suzbijanje kriminala i postupak za naplatu carine i ostalih davanja od nositelja. Ukoliko carinarnica ne uspije u roku od 60 dana naplatiti carinu od nositelja karneta obavještava jamca –u HR je to Udruga hrvatskih autoprijevoznika –Transkomerc, Zagreb (osiguran na 50000$ od Croatie d.d.). Ukoliko u roku od 90 dana ne dostavi vjerodostojne podatke naplaćuje se izvoz u punom iznosu.

7. KARNET ATA = dokument koji omogućuje privremeni uvoz neke robe bez plaćanja carine i poreza s tim da se predmetna roba mora, najdulje u roku od jedna godine, vratiti u inozemstvo u neizmijenjenom stanju - služi kao pokriće za plaćanje svih carinskih pristoji u slučaju zloporabe dokumenata –na osnovi jamstva ili gotovinskog depozita koji je položen kod izdavatelja karneta - zamjenjuje više carinskih isprava i ubrzava carinske postupke s robom- nastao je u Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu - izdaje se na propisanoj tiskanici koja se sastoji od korica (serijski broj, vrijeme važenja, popis zemalja gdje će se karnet koristiti, podaci o jamcima, podaci o robi na koju se odnosi) i talona (različitih su boja, ovisi o broju zemalja u kojima će se karnet koristiti –sastoje se od: gornjeg (ostaje u karnetu) i donjeg dijela (zadržavaju carinarnice pojedinih zemalja))- otvara ga i provjerava izlazna carinarnica u zemlji privremenog izvoza te ga upisuje u kontrolnik izlaznih karneta ATA i zadržava odgovarajući dio izlaznog talona - ulazna carinarnica evidentira unošenje robe, upisuje karnet u kontrolnik ulaznih karneta ATA, zadužuje izlaznu carinarnicu, i provodi druge mjere nadzoraŽ- po isteku roka ukoliko ulazna carinarnica ne primi obavijest o vraćanju robe u inozemstvo upućuje požurnicu svim carinarnicama –ukoliko ni jedna ne potvrdi izlazak robe i ne podnese se dokaz o urednom razduženju karneta ATA aktivira se jamstvo te se naplaćuje carina + uvozne pristojbe u visini redovnog uvoza- u Hrvatskoj se karnet ATA koristi za privremeni uvoz znanstvene i stručne opreme, robe namijenjene izlaganju na sajmovima, izložbama i dr. sl. priredbama, trg. uzoraka i reklamnog mat., ambalaže, dijelova za popravak privremeno uvezenih cestovnih komercijalnih vozila sa stranom registracijom, u slučaju provoza robe.

4. INSTRUMENTI PLAĆANJA U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI1) Međunarodni dokumentarni akreditiv,

32

2) Bankovna doznaka,3) Dokumentarna naplata ili robni inkaso,4) Trgovačko kreditno pismo,5) Čekovi6) Mjenice

- za odluku o odabiru instrumenta treba uzeti u obzir: o kakvom vanjskotrgovinskom poslu je riječ; radi li se o kupoprodaji robe, obavljanju gospodarske usluge, otplati anuiteta, plaćanju avansa; koji je način plaćanja; kolika je vrijednost vanjskotrgovinskog posla, kakav je bonitet

inozemnog partnera itd.

4.1. Međunarodni dokumentarni akreditiv ● Međunarodni dokumentarni akreditiv (The Letter of Credit – L/C) je instrument plaćanja u kojemu se neka banka na zahtjev i po nalogu svog komitenta (nalogodavca) obvezuje da će:

a) isplatiti korisnika akreditiva ili nekoj trećoj osobi po njegovoj naredbi, određeni iznos (odnosno da će akceptirati, negocirati ili isplatiti mjenicu vučenu od korisnika) ili da će b) ovlastiti neku drugu banku da obavi takvo plaćanje (odnosno akceptiranje, negociranje ili isplatu mjenice) pod uvjetom da korisnik, ili ta treća osoba, banci preda ugovorene dokumente i udovolji svim ostalim uvjetima akreditiva.

4.1.1. Sudionici i pravni odnosi sudionika u plaćanju dokumentiranim akr editivima

● Nalogodavac (Applicant) – kupac (uvoznik) koji daje nalog svojoj poslovnoj banci da na temelju fin. pokrića što ga ima u toj banci ili na temelju odobrenog kredita, odobri akreditiv u korist inozemnog posl. partnera● Akreditivna banka (The Issuing bank) – ona u zemlji kupca (nalogodavca) koja otvara međ. dok. akr. na zahtjev nalogodavca i točno prema uputama dobivenim u nalogu za otvaranje akr. Najčešće je to banka u zemlji nalogodavca● Korisnik (The Beneficiary) – prodavatelj (izvoznik) koji predočenjem određenih dokumenata i ispunjenjem ostalih uvjeta u akreditivu stječe pravo iskorištenja akr.● Imenovana banka (The Nomenated bank) – svaka druga banka u zemlji prodavatelja koja po ovlaštenju akreditivne banke preuzima određene obveze prema korisniku akr. Najčešće je to banka u zemlji korisnika akreditiva● imenovane banke (posredničke), ovisno o vrsti akreditiva mogu preuzeti različite obveze i odgovornosti, pa razlikujemo:– Isplatna banka – ovlaštna za isplatu akreditiva na teret i po nalogu akreditivne banke– Potvrđujuća banka – preuzima čvrstu obvezu da će korisniku isplatiti akreditivnu svotu odmah po prezentaciji dokumenata i ne čekajući prijam pokrića od akreditivne banke– Negocirajuća banka – ovlaštena do određenog roka isplatiti akreditivnu svotu uz uvjet da joj korisnik predoči mjenicu i dokumente koji su određeni akreditivnim uvjetima● unutar samog mehanizma dokumentarnog akreditiva postoji više pravnih odnosa između osoba iz akreditivnog posla:– odnos nalogodavca i akreditivne banke– odnos akreditivne banke i banke koja potvrđuje akreditiv– odnos akreditivne banke ili potvrđujuće banke i drugih banaka od kojih su one zatražile da obave neke poslove u vezi s akreditivom (imenovane banke)

33

– odnos akreditivne banke ili potvrđujuće banke odnosno druge imenovane banke i osobe u čiju korist je akreditiv otvoren

osnovno svojstvo ovih pravnih odnosa: međusobno odvojeni, neovisni i neuvjetovani

znači da svaka osoba iz akreditiva mora ispuniti preuzete obveze neovisno o drugim sudionicima

4.1.2. Akreditivni dokumenti

● Osnovni robni dokumenti – trgovačka faktura (3-5 primjeraka, mora glasiti na ime nalogodavca za otvaranje akreditiva i mora ju izdati korisnik akreditiva)● Dokumenti o otpremi robe (transportni dokumenti) – ovisno o vrsti prijevoza može biti pomorska teretnica, riječna teretnica, zračni tovarni list, dokument mješovitog prijevoza● Dokumenti o osiguranju (polica, ugovor) – moraju biti onakvi kako je propisano akreditivom i mora ga izdati osig. društvo ili njegov agent ● Ostali akreditivni dokumenti – zahtijevaju se ovisno o vrsti robe koja se uvozi i zemlji njezina podrijetla. To su najčešće: potvrde o podrijetlu robe, sanitarna, veterinarska i fitopatološka potvrda, konzularne fakture, tvornički atesti za isporučenu robu, certifikati organizacija ovlaštenih za provjeru kvalitete i količine robe itd.

4.1.2.1. Ispitivanja i vanjski izgled dokumenta

● Ispitivanje dokumenta – jedna od najvažnijih i najosjetljivijih radnji kod dokumentarnih akreditiva● prema Jedinstvenim pravilima sve banke koje sudjeluju u plaćanju akreditivom imaju na raspolaganju razuman rok da ih ispitaju i utvrde odgovaraju li ugovorenim instrumentima – u tom roku moraju prihvatiti ili odbiti te o svojoj odluci obavijestiti osobu od koje su primile dokumente● prilikom ispitivanja dokumenata banke moraju poštovati načela:– načelo sukladnosti – propisuje da se opis robe u fakturi mora slagati s opisom robe iz akreditiva a da svi drugi dokumenti mogu sadržavati i opis robe koji nije identičan ali nije ni protivan opisu robe u sadržanom akreditivu– načelo neproturječnosti – propisuje da je svaka banka dužna međusobno uspoređivati prezentirane dokumente te da će, ako to akreditiv izričito ne određuje drukčije, prihvatiti dokumente koji se predoče pod uvjetom da njihov sadržaj nije protivan bilo kojem drugom predočenom dokumentu– načelo nesuglasnosti – razlikuje: prihvatljive nesuglasnosti (dopuštene su Jedinstvenim pravilima i one koje su predviđene u akreditivu), neprihvatljive nesuglasnosti (izričito zabranjene, u njihovom slučaju banke mogu odbiti isplatu) i granični slučajevi nesuglasnosti (postoje kad banke zauzmu jedno stajalište a sudovi drugo ili kad same banke nisu sigurne kako postupati – takvi se slučajevi ne mogu unaprijed predvidjeti ili definirati)

4.1.2.2. Akreditivni rokovi i podnošenje dokumenata

● svaki akreditiv mora sadržavati odredbe o:

34

– roku za podnošenje dokumenta – određuje se nakon datuma prijevozne isprave. ako nije naznačen, banka će primijeniti odredbu Jedinstvenih pravila koja određuje da se dokumenti moraju podnijeti banci najkasnije 21 dan od datuma transportnog dokumenta– roku valjanosti akreditiva – rok do kojeg je banka dužna od korisnika primiti, ispitati i honorirati ugovorene dokumente– mjestu plaćanja – važno jer je banka dužna isplatiti akreditiv samo na onome mjestu koje je određeno u akreditivu. Zato akreditivi moraju odrediti mjesto na kojemu će se prezentirati dokumenti za plaćanje. Određivanje mjesta je u ovlasti akreditivne banke.

4.1.3. Vrste dokument arnih akreditiva

● s obzirom na način i rok isplate akreditiva:1) akreditivi plativi po viđenju – korisniku se akreditivni iznos isplaćuje odmah po prezentaciji dokumenta2) akreditivi s odgođenim plaćanjem – noviji oblik akreditiva, plaćanje se obavlja po dogovorenom roku nakon prezentacije, za korisnika riskantniji3) akceptni akreditiv – korisnik akreditiva zajedno s uobičajenim akreditivnim dokumentima banci prezentira i mjenicu vučenu na banku – umjesto isplate akreditivnog iznosa korisnik natrag dobiva mjenicu koju je potpisala banka. Sličan akreditivu s odgvođenim plaćanjem

razlika 1) i 3): mjenicu iz akceptnog akreditiva, gdje je glavni dužnik (trasat) banka koja je mjenicu akceptirala, korisnik može eskontirati prije roka njezina dospijeća ako mu je hitno potreban novac

4) otkupni (negocijacijski) akreditiv – koristi se mjenicama zajedno s dokumentima. Bitno je da je sam akreditiv neprenosiv dok su mjenice koje se primijenjuju uz akreditiv prenosive.● s obzirom na odnos akreditivne banke i korisnika akreditiva:a) opozivi i neopozivi– opozivi – mogu se u svako doba opozvati bez prethodne obavijesti i suglasnosti korisnika– neopozivi – ne mogu se ni opozvati niti izmijeniti bez pristanka svih stranaka. Najčešće se rabne u međunarodnoj trgovini.b) potvrđeni i nepotvrđeni– potvrđeni (komfirmirani) – akreditivi kod kojih je neopozivu obvezu isplate ili akceptiranja mjenice preuzela i posrednička banka – takva banka postaje potvrđujuća banka. Često se upotrebljava u međunarodnoj trgovini. Korisniku odgovara jer on često nije u mogućnosti provjeriti bonitet akreditivne banke, s druge strane on dobro poznaje potvrđujuću banku, te mu je lakše provjeriti njezin bonitet, te mu je lakše komunicirati s njom jer je u većini slučajeva u njegovoj zemlji.– nepotvrđeni (nekomfirmirani) – oni kod kojih je samo akreditivna banka preuzela neopozivu obvezu plaćanja ili akcepta mjenice. Ako se u poslu pojavljuje i posrednička banka ona može biti: obavještavajuća (banka „poštar“ koja obavještava korisnika o tome da je akreditiv otvoren i kakvi su uvjeti) ili isplatna banka (banka koja isplaćuje akreditivni iznos ali nakon što joj ga doznači akreditivna banka)c) prenosivi i neprenosivi– prenosivi – oni kod kojih prvi korisnik može zatražiti od banke koja je ovlaštena obaviti plaćanje da sva prava iz akreditiva prenese na jednu ili više drugih osoba. Akreditiv se može prenesti samo jednom, osim ako je u njemu izričito predviđeno drukčije. Pritom se ponovni prijenos na prvog korisnika ne smatra zabranjenim transferom.

35

d) „standby“– isplata novčane svote uz predočenje pismene izjave korisniku da nalogodavac nije izvršio svoju obvezu

e) obnovljivi i neobnovljivi– revolving – akreditivi koji se, kad se iskoriste, ponovno obnavljaju na isti iznos sve dok se ne iscrpi maksimalna predviđena svota. Akreditivi obnovljivi prema iznosu mogu biti kumulativni ili nekumulativni. Prednost takvih akreditiva je u tome što pri otvaranju nije potrebno na računu u banci imati cijeli iznos odjednom već se maksimalna svota dopunjuje postupno. Mogu se obnavljati u vremenu ili u vrijednosti.– obični (jednokratni) – ne obnavljaju se nakon što se iskoriste, služe za jednokratno korištenje akreditivnog iznosa i koriste se u plaćanjima jednokratnih isporuka robef) izravni i cirkularnig) akreditivi s crvenom ili zelenom klauzulom (packing)– akreditivi kod kojih akreditivna ili imenovana banka u zemlji prodavatelja dobiva pravo (ali ne i dužnost) da korisniku može predujmiti određeni iznos akreditiva bez ikakvih uvjeta. Ovi akreditivi pogoduju korisnicima ( prodavateljima) koje zapravo kreditiraju.h) „back to back“ akreditivi i kontraakreditivi– podakreditivi (back to back) – akreditivi kod kojij korisnik akreditiva upotrebljava taj akreditiv kao podlogu za otvaranje jednog novog akreditiva (kod iste te banke) koji mu sada služi za financiranje kupnje robe od svojih dobavljača

4.1.4. Ugovaranje i tehnika plaćanja akreditivom

● nalogodavac daje akreditivnoj banci (u svojoj zemlji) nalog za otvaranje akreditiva i doznačuje dogovoreni iznos deviza tj akreditivni iznos● po odredbama iz naloga, akreditivna banka otvara akreditiv i prosljeđuje ga potvrđujućoj banci koja korisniku (prodavatelju) šalje tzv. „obavijest o otvorenom akreditivu“ u kojoj navodi sve uvjete iz akreditiva● zaprimanjem te „obavijesti“ korisnik otklanja svoj osnovni rizik (rizik naplate) pa odmah može dati nalog za početak isporuke robe● nakon što je korisnik akreditiva isporučio robu u skladu s ugovorom, od otpremnika dobiva sve dokumente koji dokazuju da je roba isporučena u skladu s ugovorom (faktura, teretnica, polica osiguranja, certifikat o kontroli kvalitete, brzojav o otpremi) ● sada ove dokumente dostavlja potvrđujućoj banci, koja ih temeljito pregleda i ako utvrdi da u potpunosti odgovaraju uvjetima iz akreditiva, prihvaća dokumente i korisnikovu računu odobrava dogovoreni akreditivni iznos● primljene dokumente, potvrđujuća banka šalje akreditivnoj banci, koja opet provjerava dokumente i ako je sve u redu, računu potvrđujuće banke odobrava dogovoreni iznos uvećan za uobičajene troškove● akreditivna banka dokumente predaje nalogodavcu, koji na osnovu njih može preuzeti robu od prijevoznika i carinit ju

4.2. Bankovna doznaka u platnom prometu s inozemstvom

● Bankovna doznaka u platnom prometu s inozemstvom – nalog komitenta svojoj poslovnoj banci da na teret njegovih sredstava isplati određenu svotu deviza inozemnoj osobi koja je naznačena u nalogu. Domaća banka prihvaća taj nalog i nakon toga nalaže ino. banci, svojoj

36

korespondentnoj banci, isplatu određene novčane svote u obliku odobrenja na računu ili isplate u gotovini korisniku te doznake.

● Bankovna doznaka se koristi za:– plaćanje robe manje vrijednosti unaprijed– plaćanje obavljenih gospodarskih usluga– plaćanje predujmova (avansa)– otplatu kreditih anuiteta– ostala nerobna plaćanja (npr. stipendije u inozemstvu, darovanja, nasljedstva i sl.)

● Vrste:– Nostro (naša) – doznaka koju domaći rezident plaća inozemnom partneru– Loro (njihova) – doznaka koju nerezident plaća domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi– Robna – ona kojom se plaća isporuka robe– Nerobna – kojom se plaćaju pružene usluge– Uvjetna – koja se isplaćuje tek po ispunjenju određenih uvjeta– Bezuvjetna – doznaka koja se isplaćuje bez ikakvih uvjeta

Akreditiv je uvjetovani dokument međunarodnog platnog prometa, a doznaka bezuvjetan osim u slučaju uvjetovane doznake kad kupac traži od prodavatelja da mu osigura bankovno jamstvo ili akceptira mjenicu

4.3. Dokumentarna naplata – robni inkaso

● Robni inkaso se primjenjuje u slučaju postojanja međusobnog povjerenja među poslovnim partnerima stečenog na osnovi dugogodišnjeg poslovanja odnosno kad su uvjeti na tržištu takvi da jedna strana, kojoj to odgovara, diktira takav način plaćanja.

● Razlikujemo: 1) Robni inkaso – naplata komercijalnih papira (faktura, otpremnih dokumenata, dokumenata osiguranja) ili nekih VP2) Nerobni (čisti) inkaso – naplata VP (čekova, mjenica, amortiziranih obveznica).● Dokumenti će kupcu (uvozniku) biti predani nakon:– isplate kupoprodajnog iznosa ako je dogovorena klauzula “dokumenti uz plaćanje”,– akceptiranja mjenice prema klauzuli “dokumenti uz akceptiranje”,– što uvoznik izda potvrdu o preuzimanju dokumenata uz prilaganje bankovnog jamstva.● Sudionici u postupku dokumentarne naplate:– nalogodavac (prodavatelj) – osoba koja svojoj banci povjerava posao naplate i dostavlja dokumente,– dostavna banka (banka remitent) – banka prodavatelja kojoj je povjerena naplata i koja je provodi preko inkaso banke ,– naplatna banka (inkaso banka) – banka kupca odnosno svaka banka, osim dostavne, koja je uključena u postupak naplate,– prezentirajuća banka – naplatna banka koja prezentira dokumente trasatu– kupac (trasat) – osoba kojoj se prezentiraju dokumenti zbog naplate● Shema:

37

NALOGODAVATELJ → inkaso nalog + dokumenti → BANKA REMITENT → inkaso nalog +

dokumenti → INKASO BANKA → dokumenti → KORISNIK → inkaso iznos ili mjenica → INKASO BANKA

inasko naplate puno nesigurnije i rizičnije od akreditiva

4.4. Trgovačko kreditno pismo

● Trgovačko kreditno pismo – instrument dokumentarnih plaćanja kojim banka izdavatelj ovlašćuje imenovanog korisnika da na nju može vući mjenice do iznosa navedenog u pismu te se obvezuje da će te mjenice, uz propisane dokumente, otkupiti od svakog savjesnog imatelja. Najčešće se primijenjuje u praksi angloameričkih banaka.● Razlika od akreditiva:– kod kred. pisma uz dokumente se redovito pojavljuju mjenice vučene na banku– k.p. ovlaščuje korisnika da mjenice može podnijeti na negociranje bilo kojoj banci ali se bankama ne daje nikakav nalog za negociranje tih mjenica– na k.p. se unosi izjava kojom se banka izdavatelju obvezuje na iskup mjenice od „svakog savjesnog imatelja“ koji tu mjenicu podnese zajedno s propisanim dokumentima– k.p. se naslovljava i šalje korisniku bilo izravno poštom, posredovanjem nalogodvca ili posredovanjem neke banke, najčešće iz zemlje korisnika. U tom slučaju posrednička banka može to kreditno pismo i potvrditi.

4.5. Čekovi

● Čekovi – VP kojim izdatnik (trasant) nalaže trasatu (najčešće banci) da na čeku navedenu svotu isplati korisniku čeka (remitentu) ili osobi na koju on prenese ček. Mogu glasiti na ime, po naredbi i na donositelja s tim da se čekovi na ime rijetko rabe u vanjskoj trgovini. ● Karakteristike:– pisana isprava i ne može se izdati ni u kojem drugom obliku,– formalni papir koji sadrži sve bitne sastojke propisane zakonom,– prezentacijski je VP – isplata se ne može obaviti bez prezentacije te dužnik mora isplatiti ček koji mu se predoči i onome tko mu ga predoči,– čekovna obveza je fiksna što znači da se duguje/potražuje ona svota koja je navedena na čeku,– dužnikova čekovna obveza je apstraktna,– čekovni dužnici solidarno odgovaraju za isplatu čekovne svote s time da se ček mora prvo podnjeti na isplatu trasatu,– čekovna obveza je samostalna – svaki čekovni obveznik potpisom čeka preuzima obvezu neovisno o obvezama ostalih potpisnika.

● u čekovnom prometu postoje dvije vrste indosiranja u kojima se ostvaruje prinos čeka na drugog vlasnika:– potpuni indosament – na poleđini čeka vlasnik potpisuje prijenosnu izjavu u kojoj navodi i ime novog vlasnika na kojeg prenosi ček– nepotpuni indosament – ne sadrži ni prijenosnu izjavu ni ime indosatara već samo naziv i potpis indosanta.● Vrste čekova:

38

– bankovni čekovi – ček koji jedna banka vuče na drugu banku tako da se prva banka pojavljuje kao trasant a druga kao trasat– dokumentarni čekovi – javlja se u izvozu robe i usluga; uz njega se pojavljuju određeni dokumenti (faktura, teretnica, tovarni list i dr.). Remitent podnosi banci ček uz predočenje navedenih dokumenata, banka preuzima dokumente i isplaćuje ček, trasant dobiva dokumente na temelju kojih preuzima robu od prijevoznika iz skladišta i sl.– osobni čekovi – čekovi koje razne tvrtke, ustanove ili fizičke osobe u inozemstvu trasiraju na neku banku u svojoj zemlji i to na temelju realnog pokrića (depozita) ili fiktivnog pokrića– putni čekovi – instrumenti plaćanja koji se rabe u međunarodnom putničkom prometu i izdaju ih poznate svjetske banke i velike turističke agencije. Glase na okrugle svote otisnute na prednjoj strani u odgovarajućoj valuti– euro čekovi – unificirani bankovni ček kojim se u bankama ili mjenjačnicama može podizati gotovina odnosno platiti roba i usluge u trgovinama i hotelima

4.6. Mjenica

● Mjenica – VP koji je izdan u zakonski propisanom obliku i kojim se izdavatelj obvezuje da će osobi navedenoj u mjenici ili osobi na koju ona prenese mjenicu, isplatiti na mjenici naveden iznos na dan koji je također naveden na mjenici:● Vrste:– trasirana (tuđa) – pismeni nalog jedne osobe (trasanta) drugoj osobi (trasatu) da isplati trećoj osobi (remitentu) ili po njezinoj naredbi određenu svotu novca, prema uvjetima označenima na samoj mjenici– vlastita (sola) – ona kod koje se sam izdavatelj mjenice obvezuje isplatiti određenu novčanu svotu navedenoj osobi ili nekomu drugom po njegovoj naredbi.● u međunarodnom platnom prometu razlikujemo:– mjenicu u akceptnom akreditivu – mjenicu u negocijacijskom akreditivu ● u angloameričkim zemljama koristi se promissory note (promessa) – posebna vrsta vlastite mjenice kojom se izdavatelj bezuvjetno obvezuje platiti korisniku ili donosiocu svotu na koju glasi taj VP

5. RIZICI I POLITIKA RIZIKA U VANJSKOJ TRGOVINI

5.1. Pojam rizika

● Rizik – mogućnost nastupa različitih nepredviđenih događaja izazvanih subjektivnim ili objektivnim okolnostima, a zbog kojih onda mogu nastati određene štete - subjektivne okolnosti: nestručnost i nepripremljenost osoblja, namjerne pogreške i propusti, nedostaci u organizaciji tvrtke i sl. - objektivne okolnosti: stanje u okruženju na koje poduzeće ne može utjecati (aktivnosti državnih vlasti, ekonomske i društveno-političke nestabilnosti, prirodne katastrofe i sl.)

5.2. Uzroci i posljedice rizika

● glavni uzroci nastanka rizika: neizvjesnost i/ili djelovanje ljudskog faktora● za smanjenje mogućnosti nastupa rizika važno je:

39

– smanjiti neizvjesnost glede svih događanja koja bi mogla utjecati na rezultate nekog poslovnog pothvata– povećati stručnost, motiviranost i odgovornost donositelja poslovnih odluka na svim razinama odlučivanja

djelovanje ljudskog faktora ključno i za prevenciju i za nastup rizika● posljedica nastupa rizika najčešće je nastanak određene štete na predmetu kupoprodaje

uništenje, oštećenje ili smanjenje vrijednosti nekog predmeta● s gledišta profita razlikujemo:– stvarna šteta – gubitak imovine ili gubitak sredstava odnosno poslovni gubitak koji se ogleda u činjenici da uložena sredstva nisu donijela nikakve nove vrijednosti– poravnavajuća šteta – šteta čija se visina izvodi iz činjenice da bi vrijednost koja se dobije iz uloženih sredstava bila veća da nisu nastupili određeni nepredviđeni događaji koji su doveli i do dodatnih troškova– eventualna šteta/izmakla dobi – šteta koja nastaje zbog činjenice što se izabrana poslovna odluka pokazala kao pogrešna upravo zbog nastupa određenih nepredviđenih događaja

5.3. Vrste rizika

● Prenosivi rizici – skupina rizika za koje je moguće utvrditi vjerojatnost nastupa i visina mogućih šteta. Moguće je da se njihov negativan učinak smanji ili izbjegne njihovim prenošenjem na poslovnog partnera ili na osiguravajuće organizacije koje se profesionalno bave upravo preuzimanjem rizika uz naplatu premije osiguranja. Neki od prenosivih rizika su: valutni rizik, transportni, ratni rizik itd.● Neprenosivi rizici – oni kojima nije moguće odrediti vjerojatnosti nastupa pa time ni visinu moguće štete. Nije ih moguće primijeniti na osiguravatelja ili neku drugu organizaciju pa poduzeću preostaje da se sam pobrine za njihovu prevenciju, smanjivanje negativnih učinaka provedbom odgovarajuće politike rizika● Osigurljivi rizici – oni rizici od kojih se možemo osigurati. To su: osobni rizik (kojemu je izložen pojedinac), imovinski rizik (kojemu je izložena imovina) i rizik od odgovornosti za štetu na imovini, zdravlju ili životu treće osobe● Neosigurljivi rizici – rizici različiti nepredvidivi i katastrofalni rizici na koje pojedinac nije mogao utjecati pa se ne mogu ni osigurati● Subjektivni rizici – nastaju kao posljedica subjektivne volje čovjeka. Teško su predvidljivi i teško mjerljivi jer ovise o volji i postupcima pojedinca pa nisi ni osigurljivi. Npr. špekulativni rizici.● Objektivni rizici – rizici na koje pojedinac ne može utjecati niti ih svojom voljom ukloniti. Taj je rizik lako izmjeriti, odrediti učestalost nastupa, visinu prosječnih šteta pa su stoga oni i osigurljivi. Npr. svi transportni rizici.

5.3.1. Robni rizici u vanjskotrgovinskim poslovima

● Robni rizici – odnose se na robni dio vanjskotrgovinskog posla te obuhvaćaju sve nepredvidive događaje koji mogu rezultirati štetama na robi odnosno na predmetu kupoprodaje. Kao posljedica nastupa robnih rizika dolazi i do kršenja odredbi ugovora koje

40

se odnose na vrstu, količinu i kvalitetu te na vrijeme isporuke predmeta kupoprodaje. Tu spadaju oštećenje i/ili uništenje robe u prijevozu, kašnjenje isporuke robe, odbijanje preuzimanja i sl.● tri skupine robnih rizika:1) Rizik provedbe kupoprodajnog ugovora

pojavljuje se kao posljedica mogućnosti da jedna ugovorna strana iz nekog vanjskotrgovinskog posla uopće ne ispuni preuzetu obvezu poradi čega će na drugoj strani biti nanesena neka šteta.– Rizik ispunjenja obveze prodavatelja – proizlazi iz mogućnosti da prodavatelj uopće ne ispuni svoju osnovnu obvezu iz ugovora, dakle da uopće ne isporuči dogovorenu robu odnosno ne pruži dogovorenu uslugu. Subjektivni uzroci tog rizika su u najvećoj mjeri određeni poslovnom solidarnošću partnera te njegovom željom i motiviranošću za ispunjenjem preuzetih ugovornih obaveza. Objektivni čimbenici se mogu naći u osobi poslovnog partnera, ali i u događanjima u njegovoj užoj i široj okolini (npr. požar u tvornici ili njegova zemlja uvede zabranu izvoza konkretne robe i sl.)– Rizik ispunjenja obveza kupca – rizik da kupac iz subjektivnih i/ili objektivnih razloga, ne ispuni svoje osnovne ugovorne obveze, a to su obveza preuzimanja robe i obveza plaćanja isporučene robe. Subjektivni razlozi leže u njegovoj gospodarskoj sposobnosti (vlastita nelikvidnost, znatne promjene cijena predmetne robe, pad u stečaj). Objektivni razlozi su najčešće s područja ekonomske politike zemlje kupca, također mogu biti štrajkovi i civilni nemiri.2) Rizik vrste, kvalitete i količine robe

mogućnost da se kupcu isporuči roba koja ne odgovara u potpunosti onoj robi koja je dogovorena, svejedno radi li se o drugoj vrsti, lošijoj kvaliteti ili pak o manjoj isporučenoj količini. ● svejedno je da li je roba bila neodgovarajuće kvalitete već pri prodaji prijevozniku ili je do pogoršanja došlo tijekom transporta, za vrijeme uskladištenja ili prigodom drugih manipulacija robom na relaciji od mjesta otpreme do mjesta isporuke odnosno do mjesta preuzimanja od strane kupaca● taj rizik posebno pogađa robu određenih fizičkih (npr. lako lomljivu) i kemijskih svojstava (npr. lako pokvarljivu). Njemu je izložena i roba koja je podložna manjem ili većem gubitku težine tijekom transporta (npr. živa stoka) kao i roba za kojom je potražnja ograničena na neko vremensko razdoblje (npr. sezonska roba). ● ako isporučena roba ne odgovara dogovorenoj, kupac može odbiti preuzeti robu, može je vratiti prodavatelju o njegovu trošku, uskladištiti je na trošak prodavatelja, tražiti smanjenje cijene, itd. Kupac može tražiti i naknadu štete za izmaklu dobit, gubitak ugleda i kupaca na svom tržištu.

3) Transportni (prijevozni) rizici

vezani su za opasnosti kojima su tijekom prijevoza izloženi ljudi, prijevozna sredstva i roba. Označuju mogućnost nastanka djelomične ili potpune štete na robi tijekom njezina transporta od mjesta polazišta do mjesta odredišta. ● dijelimo ih na:– Osnovni transportni rizici – usko su vezani za vrstu prijevoza i na opasnosti koje iz toga mogu nastati. Najčešće istodobno pogađaju i prijevozno sredstvo i robu iako to ne mora uvijek biti tako. Tu ubrajamo: prometne nezgode, elementarne nepogode, požare i eksplozije

41

u prijevoznom sredstvu, razbojstva, provalne krađe i neisporuka robe. Samozapaljenja ili eksplozija ne spada u ovu vrstu rizika.– Dopunski transportni (manipulativni) rizici – vezani za specifična svojstva robe koja se prevozi. Tu spada: krađa, lom, vlaga, curenje, rasipanje, hrđa, pokisnuće, kvarenje, znojenje, štete od slane i slatke vode.– Ratni i politički rizici – nastaju zbog neprijateljstva i ratnih djelovanja između pojedinih zemalja ili zbog izvanrednih događaja, odnosno stanja unutar neke zemlje. Ratni: opasnosti od zarobljavanja, zapljene ili zadržavanja prijevoznog sredstva i/ili robe, opasnosti od ratnih operacija i opasnost od djelovanja ratnih oružja. Politički : opasnost od nereda, nasilja, građanskih nemira, štrajkova, prevrata i sl.

5.3.2. Financijski rizici

● Financijski rizici – nastaju kao posljedica nepredviđenih događaja koji mogu otežati i/ili onemogućiti plaćanje i/ili naplatu u nekom vanjskotrgovinskom poslu na ugovoreni način, u ugovorenoj vrijednosti i u ugovorenom roku. Često se opisuju kao komercijalni (oni rizici koji su subjektivno uvjetovani odnosno proizlaze iz volje dužnika i/ili iz njegove nelikvidnosti) i nekomercijalni (rizici čiji su uzroci u prirodi i/ili društvu)● Financijske rizike prema efektima kojima rezultiraju razlikujemo:

1) Rizik cijene – čini opasnost naknadne promjene tržišne cijene predmeta kupoprodaje koji je prodan po fiksnoj cijeni. Povećanje tržišne cijene nanijet će štetu prodavatelju koji je prethodno sklopio ugovor o prodaji po fiksnoj cijeni koja je u vrijeme plaćanja ispala niža od tržišne. Jednako tako, sniženje tržišnih cijena nanijet će štetu kupcu (što je rjeđi slučaj). Razlozi koji dovode do promjene tržišnih cijena predmeta kupoprodaje su promjene u ponudi, potražnji i drugim tržišnim okolnostima te naknadne izmjene u klauzuli cijene u sklopljenim ugovorima koje nastaju zbog zahtjeva kupaca i/ili prodavatelja.

2) Rizik izvoznog kredita – prodaja robe i usluga na kredit uvjetovana je konkurentskim razlozima, činjenicom da investitori često nemaju dovoljno vlastitih sredstava za financiranje velikih vanjskotrgovinskih poslova kao i težnjom da se oskudna raspoloživa sredstva upotrijebe na najracionalniji način. Kreditori su najčešće prodavatelji ili banke, kao i ponekad država. Rizik izvoznog kredita je opasnost da inozemni kupac prestane otplaćivati isporučenu robu odnosno obavljenu uslugu, tj. da se te otplate ne realiziraju po ugovorenoj dinamici i po ugovorenim uvjetima. Razlozi nastupa mogu biti: okolnosti u osobi dužnika, gospodarska, socijalna i društvena kretanja u njegovoj zemlji, pojava insolventnosti, stečaja, onemogućena naplata potraživanja.

3) Rizik konvertiranja – opasnost da kupac neke robe ili usluge ne bi mogao ispuniti dogovorenu obvezu plaćanja u konvertibilnim devizama ali ne zbog vlastite nelikvidnosti nego zbog toga što su vlasti njegove zemlje zabranile konverziju domaće valute u devize u kojima je dogovoreno plaćanje. Najčešće je uvjetovan drastičnim opadanjem priljeva i/ili drastičnim porastom odljeva u konvertibilnim devizama.

4) Rizik transfera – nemogućnost ispunjavanje naloga za plaćanje u inozemstvo u skladu s preuzetim ugovornim obvezama. Rizik nije posljedica stanja, djelovanja ili želja kupaca nego je rezultat različitih mjera njegove države koje za posljedicu imaju upravo nemogućnost obavljanja prijenosa (transfera) ugovorenoga deviznog iznosa u zemlju prodavatelja

42

sukladno kupoprodajnom ugovoru. Jednostavnije, kupac ima na svom računu potreban iznos u nacionalnoj valuti i voljan je platiti ali to ne može provesti zbog zabrane vlasti svoje zemlje. Taj rizik je najveći u zemljama u razvoju.

5) Tečajni rizik – postoji onda kada postoji opasnost za poduzeće da za prodaju strane valute primi manje domaće valute i obrnuto, za kupnju strane valute plati više domaće od onih iznosa koji su vrijedili u trenutku sklapanja ugovora. Visina tečajnog rizika ovisi o tome da li su ugovorne strane izabrale valutu s potpuno slobodnim (najveći rizik) ili s kontroliranim tečajem(određena je donja i gornja granica fluktuacije pa je i tečajni rizik ograničen). Tečajni rizik ovisi i o vremenu od isporuke do plaćanja (dulji rok veći rizik).

6) Rizik devalvacije i revalvacije – rizik iznenadne i znatnije promjene tečaja neke valute poradi odluke deviznih vlasti neke zemlje. Rizik devalvacije je rizik smanjenja tečaja valute te zemlje, a rizik revalvacije je rizik povećanja tečaja što izravno djeluje na promjene cijena. Za izvoznika je najnepovoljniji slučaj revalvacije nacionalne valute uz istodobnu devalvaciju valute zemlje kupca. Tako izvozna roba postaje skuplja za inozemne kupce dok konkurentske robe pojeftinjuju zato što njihove zemlje snižavaju vrijednost domaće valute.

5.4. Upravljanje rizicima u međunarodnoj robnoj razmjeni

● metode upravljanja rizicima:– poduzimati mjere samoosiguranja, tj. poduzimati sve mjere potrebne za smanjenje neizvjesnosti u pogledu nastupa budućih opasnih događaja– neke rizike pokušati prebaciti na posl. partnera– neke rizike osigurati kod osig. org.– rabiti hedging i forfetiranje kao suvremene oblike prijenosa rizika na treću osobu

5.4.1. Samoosiguranje

● Samoosiguranje – sve radnje i postupci koji se u nekom poduzeću poduzimaju u svrhu smanjivanja neizvjesnosti oko nastupa budućih unutarnjih i vanjskih događaja važnih za konkretnu organizaciju. U te mjere spadaju: dodatna izobrazba i informiranje, simulativno nagrađivanje zaposlenika, stvaranje posebnog fonda za pokrivanje nekih nastalih šteta. Tu ulazi i ugovaranje posebnih klauzula:– hardship – odnosi se na mogućnost nastupa nepredvidivih okolnosti u slučaju kojih ugovorne strane se obvezuju izmijeniti ugovor i prilagoditi ga novonastaloj situaciji– klauzula više sile – nastup budućih nepredvidivih okolnosti poradi kojih može doći do trajne ili privremene nemogućnosti ispunjenja ugovora, obustave ili raskida ugovora

razlika: hardship predviđa mogućnost izmjene ili prilagodbu ugovora novim okolnostima, a klauzula više sile predviđa odgodu ispunjenja ili čak raskid ugovora zbog nastupa nekih događaja● mjere samoosiguranja treba provoditi sustavno i kontinuirano● mjere samoosiguranja primijenjuju se za prevenciju svih vrsta rizika: općih, posebnih, neprenosivih i prenosivih

5.4.2. Prijenos rizika na poslovnog partnera

43

● Prijenos rizika na poslovnog partnera – obavlja se prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora (pomoću klauzula Incotermsa). Prodavatelj može ugovoriti prijenos rizika na kupca u 13 različitih mjesta isporuke (koliko i ima klauzula Incotermsa)

5.4.3. Hedging

● Hedging – kupnja ili prodaja robe na termin sa svrhom da se poništi rizik mogućih promjena cijena na promptom trž. Prvenstveni cilj hedgera je zaštita od rizika.● može se obavljati na svim burzama na kojima se obavljaju promptne i terminske transakcije – takvim se poslovima prikrivaju rizici promjene cijena realne robe i promjene tečaja deviza● postoje robni i devizni hedging● djelovanje mehanizma hedginga omogućuje sljedeće:– terminske cijene > promptnih cijena– terminske i promptne cijene za istu robu kreću se u istom smjeru (na taj način je gubitke na jednoj strani moguće pokriti dobicima na drugoj)

5.4.4. Forfetiranje

● Forfetiranje – prodaja nedospjelih novčanih potraživanja nastalih izvozom robe ili usluga na kredit pri čemu se kupac tih potraživanja (banka ili fin. inst.) odriče prava regresa prema izvornom vjerovniku (izvozniku)● na taj način izvoznik pretvara kreditni posao u gotovinski i istodobno se oslobađa od rizika naplate● forfeter svoje usluge naplaćuje diskontiranjem izvornog iznosa potraživanja● prednosti koje fotfetiranje pruža izvozniku:– izvoznik se oslobađa svih financijskih i političkih rizika– izvoznik pretvara kreditni posao u gotovinski– izvoznik povećava svoju likvidnost i nema potrebe za uzimanjem bankovnih kredita

5.4.5. Prijenos rizika na osiguravajuće organizacije

● Prijenos rizika na osiguravajuće organizacije – moguće alo se radi o tzv. prenosivim rizicima. ● da bi osig. org. pristala osigurati određene rizike:– mora postojati mogućnost da se matematički izračuna mogući gubitak poradi nastupa osiguranog rizika; – da se odredi kad je gubitak nastao, gdje je nastao i zašto je nastao; – gubitak mora biti nepredvidiv ili slučajan, odnosno mora biti nešto što se može ali i ne mora dogoditi; – gubitak ne smije biti katastrofalan odnosno ne smije biti izvjesno kako će se gubitak dogoditi istodobno na velikom broju osiguranih predmeta

5.5. Upravljanje robnim rizicima

44

● Upravljanje rizikom vrste, kvalitete i količine robe – važno je i prodavatelju i kupcu. Kako bi se taj rizik smanjio potrebno je niz mjera samoosiguranja: temeljito proučiti ponudu i potražnju na relevantnim tržištima; precizno ugovoriti sve pojedinosti bitne za određenje vrste, kakvoće i količine robe; ugovoriti usluge poznate organizacije za kontrolu robe; dogovoriti plaćanje nakon isporuke; precizno utanačiti rokove, način i postupak isporuke; ugovoriti odgovarajuće prijevozno sredstvo i skladište; pratiti politička i socijalna gibanja. Uz navedene mjere kupac se mora zaštititi od rizika vođenjem kvalitetne politike nabave.● Upravljanje rizikom provedbe kupoprodajnog ugovora – ovisi o osobinama poslovnih partnera te stanju i izgledima gospodarstva u zemlji partnera. Rizik isporuke može se smanjiti ispitivanjem boniteta poslovnog partnera, ugovaranjem plaćanja po primitku robe, ugovaranjem preuzimanja po klauzulama i sl. Rizik preuzimanja i naplate robe prodavatelj može može osigurati prikupljanjem informacija o bonitetu i kreditnoj sposobnosti kupca, ugovaranjem plaćanja unaprijed, pribavljanjem bankovne garancije i sl.

5.6. Upravljanje transportnim rizicima

● transportni rizici su prenosivi pa se poduzeća od njih štite ugovaranjem osiguranja kod osiguravajućih društava. Razvijene su i posebne grane transportnog osiguranja, ovisno o vrsti transporta (pomorsko, o. u unutarnjoj plovidbi, željezničko, cestovno i zračno). ● razlikuje se i osiguranje robe (kargo), prijevoznog sredstva (kasko) i imovinske odgovornosti prijevoznika. Osiguranje robe dijeli se na domaći i međunarodni kargo – osigurani rizici u međunarodnom kargu: osnovni i dopunski transportni rizici, rizici rata i štrajka● ako tijekom prijevoza na robi nastane šteta osiguranik je dužan odmah izvijestiti osiguratelja i poduzeti sve mjere da spriječi daljnje oštećenje. Nakon toga podosi se odštetni zahtjev uz kji se prilažu polica osiguranja, prijevozna isprava, faktura i dr. isprave. Osiguratelj je dužan odmah isplatiti štetu● u pokriću štete može sudjelovati i sam osiguranik – dva oblika: franšiza (ugovoreni dio štete koju osiguratelj nije dužan nadoknaditi) i samopridržaj (ograničenje obveze osiguratelja u odnosu na visinu štete)● Upravljanje političkim rizicima svodi se na primjenu dvojakih mjera zaštite i osiguranja. Spada u nekomercijalne rizike, osiguranje se provodi kod specijaliziranih institucija. Osiguranje se dijeli između izvoznika i države. Skupina mjera odnosi se na kupca i svodi se na:– ugovaranje plaćanje cijelog iznosa kupoprodajne cijene unaprijed– ugovaranje plaćanja neopozivim i potvrđenim dokumentarnim akreditivom, naplativim u zemlji izvoznika ili nekoj trećoj zemlji– ugovaranje mjeničnog plaćanja uz obvezni aval prvorazredne banke iz treće zemlje– pribavljanje neopozive nebankovne garancije prvorazredne banke iz treće zemlje

5.7. Upravljanje financijskim rizicima

● Upravljanje rizikom cijene – poduzimanje potrebnih mjera koje trebaju predvidjeti odnosno spriječiti nastup događaja koji mogu dovesti do promjena odnosno do odstupanja od ugovorenih cijena. Osigurava se klauzulom o reviziji ugovorene cijene ugovaranjem tzv. klizne skale (cijena predmeta kupoprodaje se vezuje za cijenu materijala, rada i drugih elemenata koji utječu na troškove proizvodnje). Može se osigurati i sklapanjem hedging posla.

45

● Upravljanje rizikom izvoznog kredita – provodi se po načelu podjele izvoznog rizika između izvoznika i njegove zemlje. Najveći dio rizika na sebe preuzima izvoznikova zemlja koja je zainteresirana za povećanje izvoza domaćih poduzeća. Provodi se preko specijaliziranih institucija pod državnom financijskom kontrolom. Može se osigurati i forfetiranjem.● Upravljanje rizicima konvertiranja i transfera – proizlazi iz činjenice kako oni nisu uvjetovani subjektivnom voljom kupca nego objektivnim okolnostima. Spadaju u nekomercijalne rizike koji se osiguravaju kod posebnih državnih osiguravajućih organizacija.● Upravljanje tečajnim rizikom – stalna briga vanjskotrgovinskih poduzeća u suvremenim uvjetima fluktuirajućeg tečaja. Jednako može pogoditi i uvoznika i izvoznika pa je objema stranama u interesu da se što bolje zaštite. Način upravljanja ovisi o kvaliteti i stabilnosti valute plaćanja. Treba nastojati: ugovoriti čvrstu i stabilnu valutu plaćanja kod koje je manje izražen tečajni rizik (npr. $, €, SFr). Može se osigurati i sklapanjem hedging posla.

6.KUPOPRODAJNI UGOVORI U MEĐUNARODNOJ ROBNOJ RAZMJENI

Kupoprodajni ugovor

- dvostrani pravni akt u kojemu se prodavatelj obvezuje isporučiti ugovorenu robu ili pružiti dogovorenu uslugu dok se kupac obvezuje isplatiti ugovorenu cijenu na dogovoreni način i dogovorenim instrumentom plaćanja- to je ujedno i najčešća vrsta ugovora u vanjskoj trgovini - može se sklapati u pisanom obliku, usmeno ili konkuludentnim činom- mogu se sklapati u svoji ime a za tuđi račun te u tuđe ime i za tuđi račun- problematika kupoprodajnih ugovora u vanjskoj trgovini je kompliciranija i kompleksnija od one iz unutarnje trgovine i to zbog većeg rizika, nesporazuma i izbijanja sporova te različitosti više zemalja

- kako ne postoji neko „svjetsko“ trgovačko pravo, za kupoprodajne ugovore se često postavlja pitanje u kojem će se pravu sklopiti i tumačiti odnosno po kojem će se pravu rješavati eventualni sporovi, na kojem jeziku će biti napisan kupoprodajni ugovor, čiji će sud rješavati sporove, itd...

6.1. Pravo kupoprodajnoga ugovora

- Hrvatsko pravo priznaje ugovornim stranama autonomiju volje, odnosno dopušta im sporazumno izabiranje prava koje će se primjeniti na kupoprodajni posao- u ugovor se redovito unosi i odredba ili članak u kojemu se izričito kaže koje je pravo mjerodavno za konkretni ugovor- ako strane to ne učine, a dođe do nekog spora, najprije se mora odrediti mjerodavno pravo po kojem će se tumačiti odredbe tog ugovora, a to se pravo određuje prema kolizijskim normama međunarodnog privatnog prava

46

- ugovor o prodaji jedini je pravni posao međunarodne trgovine koji je uređen u svim nacionalnim pravnim sustavima a istodobno je unificiran na međunarodnoj razini

Bečka konvencija o prodaji robe: - uređuje pitanja sklapanja ugovora o prodaji robe, forme ugovora, obveza prodavatelja, odgovornosti prodavatelja za nedostatke robe, obveze kupaca, pitanja prijelaza rizika s prodavatelja na kupca te pitanja oslobođenja od odgovornosti za nastale štete i pitanja raskida ugovora; - primjenjuje se u slučajevima kad su ugovorne strane rezidenti različitih zemalja- ako je domaće pravo ugovoreno kao mjerodavno pravo ili na domaće pravo upućuje kolizijske norme, tada će se na pitanja sklapanja, valjanosti ispunjenja i prestanka ugovora primjenjivati propisi koji uređuju ugovor o prodaji u domaćem prometu- u slučajevima kad je mjerodavno pravo neke treće zemlje, kupoprodajni ugovori moraju poštivati cijeli niz obvezujućih pravnih propisa zemlje u kojoj se ugovor treba ispuniti, to su npr. devizni propisi, carinski propisi, propisi o zaštiti zdravlja i okoliša, o odgovornosti proizvođača i uvoznika za mane robe, ...

6.2. Sadržaj kupoprodajnih ugovora o izvozu i uvozu robe

- u kupoprodajnom ugovoru razlikujemo bitne i nebitne elemente- bitni sastojci su ugovorne strane i predmet kupoprodaje- ostali elementi kupoprodajnog ugovora su cijena, paritet isporuke, način plaćanja, rok isporuke, način preuzimanja i rješavanja sporova → pravno se tretiraju kao nebitni elementi ugovora (to ne znači da oni nisu važni već da je i bez njih sklopljeni ugovor pravovaljan)- s točke gledišta poslovnih partnera, svi elementi su važni za točnu i urednu provedbu kupoprodajnog posla, na taj način će se i izbjeći mogući nesporazumi i sporovi- u praksi vanjske trgovine upravo se zbog toga rijetko događa da ugovorne strane unose u ugovor samo odredbe o predmetu kupoprodaje i odredbe o cijeni, već ugovaraju i ostale elemente kojima jasno utvrđuju međusobne obveze i prava- stoga, kupoprodajni ugovor u vanjskoj trgovini sadrži sljedeće podatke:

47

- ponekad će kupoprodajni ugovori sadržavati i više,a ponekad i manje članaka, ovisno o vrsti robe, složenosti posla i sl.

6.3. Forme (oblici) ugovora u poslovnoj praksi

- Hrvatski propisi određuju sklapanje kupoprodajnog ugovora u VT sklapaju u pisanom obliku jer je to uvjet dobivanja izvoznih dozvola, jamstava i ostalog što prati uvoz i izvoz- prema Bečkoj konvenciji, neformalnost je moguća pri sklapanju kupoprodajnih ugovora

- najčešći oblici u kojima se pojavljuju kupoprodajni ugovori u vanjskotrgovinskoj praksi su:

1. ponuda i prihvat ponude 2. narudžba i potvrda narudžbe 3. klasični kupoprodajni ugovor 4. tipski (formularni) ugovor 5. burzovne i aukcijske zaključnice

- da bi došlo do sklapanja ugovora, jedna od stranaka mora ponuditi njegovo sklapanje, a druga se mora očitovati o prihvaćanju ponude, što se naziva prihvatom ponude

PONUDA – prijedlog za sklapanje ugovora upućen određenoj osobi ili na više određenih osoba - ispostavlja je prodavatelj i upućuje na kupca - mora biti dovoljno određena i mora sadržavati nakanu ponuditelja

- dovoljno je određena ako je određen predmet ponude te ako se, izričito ili prešutno, navodi količina i cijena odnosno elementi za njihovo usklađivanje

- prihvat je izjava ili drugo ponašanje kupca iz koje proizlazi suglasnost s ponudom- dakle, obvezna ponuda i prihvat te ponude zajedno čine kupoprodajni ugovor

48

- događaju se često i situacije kada kupac poduzima prvi korak u poslu i dobavljaču pošalje čvrstu narudžbu, a kad ino dob. pismeno potvrdi prihvat čvrste narudžbe, između njega i kupca je uspostavljen ugovorni odnos- čvrsta narudžba uvoznika i prihvat čvrste narudžbe od strane prodavatelja ili izvoznika također je jedan od oblika kupoprodajnog ugovora- bitno je da se prihvati čvrsta narudžba bez izmjena, prihvati li prodavatelj narudžbu uz određene izmjene, smatra se da je on dao tzv. protuponudu

- klasični kupoprodani ugovori se pojavljuju kad je riječ o VT poslovima velike vrijednosti i kad je riječ o netipičnim VT poslovnim transakcijama

- roba široke potrošnje i standardne kvalitete na međ.tržištu se prodaje prema unaprijed poznatim uvjetima → i zato postoje tipski kupoprodajni ugovori koji su zapravo tiskanice na kojima se svi bitni sadržaji kupoprodajnih ugovora - kupoprodaja putem tipskih ugovora se samim tim svodi na zaokruživanje usuglašenih odredbi i upisivanje dogovorene količine i cijene robe

- burzovne zaključnice su također svojevrsni formularni ugovori na kojima su unaprijed otisnuti svi uvjeti prodaje određene robe koja se prodaje na toj burzi- one također glase na određenu količinu robe- jedino što takvim ugovorima nedostaje je cijena kupoprodaje

6.4. Sklapanje ugovora- ugovor je sklopljen kada su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima- trenutak sklapanja ugovora potrebno je posebno utvrditi jer su tada počeli teći razni rokovi utanačeni ugovorom- kod utvrđivanja datuma sklapanja ugovora, važno je razlikovati je li ugovor sklopljen među nazočnima ili među nenazočnima- između nenazočnih stranaka ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kad ponuđena strana prihvati ponudu ponuditelja za sklapanje ugovora, u tom slučaju prihvat ponude i ponuda narudžbe stvaraju pravne učinke od trenutka kad ta izjava o suglasnosti stigne ponuditelju

6.5. Ispunjenje ugovora

- podrazumijeva da obje ugovorne strane ispune sve ugovorom preuzete obveze, i to u predviđenim rokovima

- ISPORUKA ROBE definira se kao stavljanje robe na raspolaganje kupcu na dogovorenom mjestu i u dogovoreno vrijeme- sastoji se od različitih radnji kojima je krajnji cilj kupcu omogućiti raspolaganje robom- ako mjesto isporuke nije određeno primjenjuju se odredbe Bečke konvencije koje predviđaju mjesto isporuke s obzirom na vrstu prodaje-krajnji rok isporuke može se odrediti određivanjem datuma od sklapanja ugovora ili od nekog drugog trenutka

49

- ako ugovorom nije određen rok isporuke, uzima se neki razuman rok nakon sklapanja ugovora- obveza je prodavatelja isporučiti robu u skladu s ugovornim odredbaama o količini, kvaliteti i vrsti pakiranja- prema Bečkoj konvenciji, roba ima materijalne nedostatke ako:

RIZICI – treba ih prenijeti s prodavatelja na kupca, neizbježni su pratitelji procesa ispunjenja ugovora- ako je za uništenje ili štetu kriv jedan od suugovaratelja, on snosi i sve posljedice- ali pravo pitanje odgovornosti nastaje kad je roba uništena ili oštećena bez krivnje nekog od suugovaratelja- Incotermsi stoje na raspolaganju trgovcima za sva pitanja prijelaza rizika i raspoređivanja troškova; oni daju odgovore na pitanje tko snosi ekonomske posljedice gubitka ili oštećenja ako se to dogodi slučajno, dakle bez krivnje prodavatelja ili kupca, a u razdoblju od sklapanja ugovora do njegova ispunjenja- isplata cijene je osnovna obveza kupca; mora se obaviti u dogovorenom iznosu i valuti uz korištenje dogovorenog instrumenta plaćanja- ako mjesto plaćanja nije dogovoreno, kupac je dužan cijenu platiti u sjedištu prodavatelja- preuzimanje isporuke je također kupčeva obveza i sastoji se od dva dijela obavljanje svih radnji koje prodavatelju omogućuju isporuku, a potom kupcu i preuzimanje robe- zastarni garantni rok je dvije godine od dana stvarne predaje robe kupcu ako nisu dulji garantni rokovi

- RJEŠAVANJE SPOROVA iz kupoprodajnih ugovora u vanjskoj trgovini moguće je sporazumom ugovornih strana, arbitražom ili na sudu- ako se spor ne može prevladati sporazumno, koristi se trgovačka arbitraža- arbitraža je privatni, tj. nedržavni sustav rješavanja sporova- dvije su vrste arbitraža: institucionalne i ad hoc arbitraže- institucionalne djeluju pri nacionalnim gospodarskim komorama, međunarodnim tijelima ili stručnim udruženjima- ad hoc arbitraže razlikuju se od institucionalnih po tome što se konstituiraju za rješavanje određenog spora ili nakon donošenja odluke prestaju postojati- arbitražni postupak je strogo privatan, detalji postupka i arbitražne odluke ne objavljuju se, osim uz pristanak stranaka- u sporazumu sudjeluju samo stranke arbitražnog sporazuma, njihovi zastupnici, svjedoci i imenovani stručnjaci- bitno je i napomenuti da stranke imaju znatan stupanj kontrole nad načinom provedbe arbitraže.

VI. SUDIONICI I TIJEK KLASIČNIH REDOVITIH POSLOVA IZVOZA I UVOZA ROBE

50

- stvaranje novih oblika i novih tehnika vanjskotrgovinskih poslova (npr.naglo širenje elektroničke trgovine); ti oblici i tehnike razlikuju se međusobno- poslovi izvoza i uvoza se također međusobno razlikuju; klasificiraju se po:

• predmetu kupoprodaje

• broju osnovnih sudionika u poslu

• broju zemaljua iz kojih su sudionici

• načinu plaćanja- predmet kupoprodaje u klasičnim poslovima izvoza i uvoza mogu biti realna roba, usluge i prava- realnom robom smatraju se svi materijalni predmeti; to je najstariji i najdominantniji oblik međunarodne razmjene- usluge su oblik nematerijalnih predmeta kupoprodaje; trgovina uslugama je vrlo velika i postaje sve važnija, odavno je prešla 1/3 ukupne vrijednosti svjetske trgovine- prava industrijskog vlasništva su patenti, licence, robni žigovi, trgovačka imena i trgovačke marke- u drugu skupinu pripadaju prava kopiranja i emitiranja glazbenih kompozicija i filmova te korištenje kompjutorskih programa

- po broju osnovnih sudionika u poslu i po broju uključenih zemalja razlikujemo poslove:

• između dvojice poslovnih partnera iz dviju zemalja

• između tri ili više partnera iz triju ili više zemalja

- pod osnovnim poslovnim partnerima misli se na osobe koje su potpisnici kupoprodajnog ugovora iz nekoga vanjskotrgovačkog posla- u taj pojam nisu uključeni posrednici, kao ni ostali sudionici koji redovito sudjeluju u provedbi sklopljenih vanjskotrgovinskih poslova

- sve vanjskotrgovinske poslove možemo podijeliti na:

• poslove uz plaćanje novcem (oni prevladavaju)

• i one koji se likvidiraju uz potpunu ili djelomičnu uzvratnu isporuku druge robe

- sva plaćanja mogu biti gotovinska ili na kredit, odnosno mogu biti ili konvertibilna ili neki oblik klirinškog plaćanja- vrijeme trajanja vanjskotrgovačkog posla je ključni čimbenik jer se s povećanjem vremena povećavaju i inače veliki rizici u vanjskoj trgovini- rizik se povećava s povećanjem vremena trajanja posla- zato je u VT vrlo važno ugovoriti takav način i takvu valutu plaćanja koji će ovaj i slične rizike svesti na prihvatljivu razinu

- s obzirom na vrijeme trajanja posla razlikujemo:

• kratkoročne i dugoročne poslove

• te jednokratne i sukcesivne ili uzastopne vanjskotrgovačke poslove- najveći br. VT poslova spada u skupinu kratkoročnijih i oni traju do 3 mjeseca- uobičajen rok plaćanja u VT poslovanju je također 3 mjeseca, odnosno 90 dana- plaćanja do tog roka se smatraju gotovinskim, a ona nakon tog roka su plaćanja na kredit

51

- dugoročni poslovi mogu trajati i više godina i praćeni su većim rizicima- jednokratni poslovi su poslovi koji se završavaju isporukom ugovorenog predmeta kupoprodaje npr.kratkoročni poslovi manjih vrijednosti

- veći i dugoročniji poslovi se često sastoje od više uzastopnih isporuka jednakih količina i jednakih vrijednosti (okvirni ugovor, a pojedine isporuke u okviru tog ugovora nazivaju se sukcesivnim ili uzastopnim isporukama)

- VT poslovi imaju i neka zajednička obilježja, a to su:

- poslovi redovitog izvoza su prema tome, takve VT transakcije u kojima izvoznici (hrvatski rezidenti) prodaju robu inozemnom kupcu (ne-rezidentu), a potom se roba i fizički otprema (izvozi) iz domaćeg carinskog područja u carinsko područje kupca i naplaćuje kroz redoviti platni promet- dakle, ključna je činjenica da i prodavatelj i kupac potpuno slobodno ugovaraju količine, cijene, rokove i sl. i da se roba otprema iz carinskog područja prodavatelja u carinsko područje kupca, a da se kao protuvrijednost pojavljuje devizni priljev u visini devizne cijene izvezene robe- to je bitno zato što svaki izvoz nije istodobno i redoviti izvoz (može se raditi i o kompenzacijskom poslu)- ako se roba izveze u inozemstvo bez ikakve naplate radi se o poklonu- ti poslovi nisu slobodni već se za njih mora pribaviti odgovarajuća odobrenja državnih organa, bez toga robu neće biti moguće niti ocariniti niti izvesti- klasični ili redoviti posao uvoza robe je takav vanjskotrgovački posao u kojem hrvatski uvoznik ili rezident kupuje robu od inozemnog dobavljača ili nerezidenta, te je doprema iz carinskog područja zemlje kupca u domaće carinsko područje, a ino dobavljaču plaća ugovorenu cijenu u devizama koje mu i doznačuje preko ovlaštenih banaka- općenito, redoviti ili klasični VT poslovi su takvi poslovi u kojima je isporuka predmeta kupoprodaje u jednom smjeru, praćena plaćanjem u konvertibilnim devizama u suprotnom smjeru i to u 100 postotnoj vrijednosti predmeta kupoprodaje i kroz kanale redovitog platnog prometa- dobro je razlikovati poslove u kojima je predmet isporuke realna roba od poslova gdje je predmet kupoprodaje neka usluga ili se radi o kupoprodaji nekog prava; bitno je to razlikovati jer se ti poslovi razlikuju po složenosti, što se pojavljuju različiti sudionici i sl…- Hrvatski zakon o trgovini definira neke sudionike u VT poslovima- o IZRAVNOM IZVOZU govorimo kad se neki izvozni posao sklapa u vlastito vrijeme i za vlastiti račun, tj. u slučaju izravnog izvoza izvoznik iz kupoprodajnog ugovora je ili domaći

52

proizvođač izvozne robe, ili je to pak specijalizirana trg. kuća koja u svoje ime izvozi neku prethodno nabavljenu robu

- uobičajeni sudionici nekog izravnog izvoznog posla su:

• izvoznik (hrv.tvrtka koja je proizvođač ili neki vanjskotrgovinski posrednik)

• ino kupac

• poslovna banka izvoznika

• poslovna banka ino kupca

• otpremnik izvoznika

• otpremnik ino kupca

• prijevoznik

• osiguratelj

• organizacija za kontrolu količine i kvalitete robe

• Hrvatska gosp. Komora

• Mjerodavna carinarnica

-radi li se o INDIREKTNOM IZVOZU uz navedene sudionike pojavit će se i proizvođač robe koju uvozi neki vanjskotrgovinski posrednik, u Hrvatskoj je to najčešće komisionar

-sudionici posla uvoza robe:

• uvoznik (hrv.tvrtka koja je kupac robe ili neki vanjskotrgovinski posrednik)

• ino dobavljač

• poslovna banka uvoznika

• poslovna banka ino dobavljača

• otpremnik uvoznika

• otpremnik ino dobavljača

• prijevoznik (ci)

• osiguratelj

• organizacija za kontrolu količine i kvalitete robe

• Hrvatska Gosp.Komora

• mjerodavna carinarnica

• državni inspektorati

-uz ove sudionike pojavit će se i hrvatska tvrtka za koju se roba stvarno uvozi, a koja se naziva domaći kupac odnosno korisnik uvezene robe-podrobnije će se objasniti pojam međunarodnog otpremnika, Hrvatske gospodarske komore te državnih inspektorata u redovitim poslovima izvoza i uvoza robe

1.Otpremnici i otpremništvo

-je gospodarska djelatnost koja se sastoji od organizacije otpreme i dopreme robe i organizacije obavljanja svih radnji koje su pri tome potrebne- otpremnik je pravna ili fizička osoba koja se isključivo bavi organizacijom otpreme robe svojih komitenata pomoću vozara ili drugim poslovima koji su s tim u vezi

53

- špediter najčešće radi u svoje ime i za tuđi račun (kao komisionar), ali može raditi i u tuđe ime i za tuđi račun (kao agent) ili pak u svoje ime i za svoj račun- osnovna je gosp. funkcija međunarodne špedicije u tome da organizira otpremu, dopremu i provoz robe na najsigurniji i najekonomičniji način

1.1.Vrste otpremnika

- suvremeni otpremnici se specijaliziraju da bi posao obavili ekonomičnije i rentabilnije- specijaliziraju se po različitim kriterijima

• po teritorjalnom načelu razlikujemo nacionalno i međunarodno otpremništvo

• prema osnovnom obilježju poslovanja dijelimo ih na lučku, kontinentalnu i graničnu špediciju

• po specijalizaciji na prijevozna sredstva razlikujemo pomorsku, željezničku, riječnu, kamionsku i zrakoplovnu špediciju

• mogu se specijalizirati i po vrsti prijevoza, prometnim smjerovima i sl.

-za nas je najvažnije teritorjalno načelo specijalizacije-nacionalno otpremništvo bavi se, kako i sam naziv sugerira, poslovima organizacije otpreme i dopreme robe unutar državne granice- međunarodno otpremništvo obavlja veći broj poslova odosno usluge organizacije:

• otpreme robe u ino (izvozna špedicija)

• dopreme robe iz inozemstva (uvozna špedicija)

• provoza robe preko vlastite zemlje (tranzitna špedicija)

- naši se otpremnici najčešće bave svim nabrojenim vrstama poslova iz djelokruga međunarodne špedicije

- u međunarodnom otpremništvu susrećemo tri osnovna oblika poslovanja, to su lučka špedicija, kontinentalna špedicija i granična špedicija

- lučka špedicija pripada najvažnijoj vrsti međunarodnog otpremništva- poslovi s kojima se susreću ti otpremnici su prekomorska otprema i doprema robe,

prihvat robe i njezina daljnja otprema, zaključavanje prijevoznih ugovora, organiziranje manipulacija robom i sl.

- kontinentalna špedicija obuhvaća one poslove koji su vezani za organizaciju prijevoza robe željezničkim, cestovnim, zračnim i riječno-kanalnim putevima

- pri obavljanju kontinentalnog prijevoza, otpremnik mora voditi brigu oko manipulacije robe, pronalaženju što povoljnijeg puta, te mora kombinirati pojedine vrste transportnih sredstava

- pogranični špediteri nalaze se u sjedištu granične carinarnice i na graničnim prijelazima, često se nazivaju i carinskim posrednicima

1.2.Sklapanje ugovora o otpremništvu

- to je specifičan oblik komisionog ugovora koji se sastoji od dispozicije ili naloga koju daje komitent i potvrde prihvata dispozicije koju potpisuje otpremnik

- tim ugovorom špediter se obvezuje da će zbog prijevoza određene robe sklopiti u svoje ime i za račun nalogodavca ugovor o prijevozu, dok se nalogodavac obvezuje isplatiti mu dogovorenu naknadu

54

- ugovorne strane koje su pojavljuju su otpremnik i nalogodavac ili komitent- otpremnik mora čuvati interese nalogodavca, snositi sve odgovornosti vezane uz rizik- Hrvatski su otpremnici dužni poslovati po odredbama Općih uvjeta poslovanja

međunarodnih otpremnika Hrvatske- prema ovim uvjetima bitni dijelovi ugovora o otpremništvu su:

• predmet ugovora

• cijena usluga

• trg.naziv robe na hrvatskom i odgovarajućem stranom jeziku

• količina, težina i vrsta pakiranja robe

• cijena robe u nacionalnoj i odg.stranoj valuti

• rok i paritet isporuke

• uvjeti i način plaćanja

• način prijevoza i prijevozni put

• transportno osiguranje, osigurani rizici i relacija osiguranja

• kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe

• instrukcije za carinjenje i plaćanje carine

• zemlja isporuke, luka ukrcaja, terminal ili kolodvor utovara odnosno ukrcaja

• zemlja odredišta

• adresa pošiljatelja robe i primatelja robe

• naziv i adresa ino prodavatelja

• naziv i adresa ino kupca

• naziv tvrtke špeditera

• naziv tvrtke nalogodavatelja

• naziv suda ili arbitraže mjerodavne za rješavanja sporova

• izjava o poslovanju po Općim uvjetima poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske

1.3.Poslovi i zadaće međunarodnih otpremnika

- osnovna mu je zadaća organizacija otpreme i dopreme robe- u otpremničke poslove spada velik broj poslova koji se uobičajeno dijele na osnovne i

specijalne- OSNOVNI OTPREMNIČKI poslovi su poslovi savjetovanja i izrada ponuda, poslovi

određivanja instradacija i ugovaranja prijevoza, poslovi organizacije utovara, istovara i pretovara, poslovi osiguranja, poslovi prihvata i predaje robe

- stručni savjeti i izrada ponuda su važan dio otpremnih poslova

- te ponude mogu imati 2 oblika: ponuda u kojoj se posebno iskazuju prijevozni troškovi vozara, a posebno cijene njegovih usluga ili kao ponuda u kojoj se daje paušalna cijena u obliku tzv. forfaitnog stava

- u prvom slučaju predviđa se da će komitent prijevozne tr. plaćati izravno prijevozniku dok otpremniku plaća samo cijenu njegovih usluga

- prednost drugog oblika je u tome što tražitelj ponude unaprijed zna cijenu koštanja transporta po jedinici mjere

- poslovi ugovaranja prijevoza i određivanje instradacije započinju dobivanjem dispozicije od komitenta

55

- INSTRADACIJA je kada otpremnik određuje način prijevoza, prijevozno sredstvo ili prijevozni put, vrijeme prijevoza i sl.

- u obzir se moraju uzeti i činjenice najkraćeg i najjeftinijeg puta koji ponekad i nije najpovoljniji

- druge poslove tipa utovara, pretovara, istovara, otpremnici ugovaraju s drugim specijaliziranim pravnim ili fizičkim osobama

- poslovi osiguranja robe dogovaraju se ili općim nalogom za osiguranje ili pojedinačnim nalozima za svaku pojedinu pošiljku

- sve pošiljke će se osigurati ako je otpremnik dobio opći nalog za osiguranje od nalogodavca; jednom dan opći nalog vrijedi do opoziva

- ako nalog za osiguranje nema naznačene posebne rizike, otpremnik je dužan osigurati pošiljku samo protiv osnovnih transportnih rizika

- potpisana i prihvaćena prijava može poslužiti i za naplatu eventualnih šteta- dužnost otpremnika je voditi tkz. knjigu pokrića i u nju unositi sve dostupne podatke o

robi koju po primljenom nalogu treba osigurati- postoje osnovni, dopunski te ratni i politički rizici

- u osnovne transportne rizike spadaju:

• prometne nezgode

• elementarne nepogode

• požar i eksplozija u prijevoznom sredstvu

• razbojstvo, provalna krađa i neisporuka pošiljke

- dopunski rizici su vezani za svojstvo transportne robe, najčešći dopunski rizici su curenje, rasipanje, lom , kvar, šteta od vode, vlaga, hrđa…

- u tu skupinu ubrajamo i manipulativne rizike, a to su lomovi robe i curenje i rasipanje, ogrebotine, ulegnuća i sl.

- u ratne rizike možemo svrstati zarobljavanje, zapljenu, zadržavanje, ratne operacije, štete od ratnog oružja i sl., a u političke spadaju neredi, nasilje, štrajkovi i sl.

- uskladištenje tijekom prijevoza događa se zato što je tako bilo predviđeno ili zbog nepredviđenog zadržavanja robe

- uskladištenje zahtjeva otpremnik, ali može i komitent- pri iskladištenju robu je potrebno ponovo provjeriti ima li na njoj kakvih nedostataka ili

oštećenja; ako ima oštećenja, potrebno je o tome načiniti posebnu ispravu, a to vrijedi samo za ona oštećenja koja su vidljiva

- carinsko posredovanje pripada u redovite poslove međunarodnog otpremništva- zadaća otpremnika u postupku carinjenja je prikupiti i izraditi dokumente propisane za

postupak carinjenja- sve prikupljene i primljenje dokumente otpremnik predaje mjerodavnoj carinskoj

ispostavi na pregled- carinski djelatnici provjeravaju da li se podaci iz deklaracije podudaraju s onima

navedenim u ostalim priloženim dokumentima, a zatim će podatke usporediti s stvarnim stanjem robe

- carinarnica podnositelju deklaracije izdaje račun, i roba se ne pušta u promet dok se račun ne podmiri

- postupak izvoznog i uvoznog carinjenja se obavljaju na temelju jedinstvene carinske deklaracije

56

- prihvat i predaja robe su također osnovni špediterski poslovi- prilikom prihvata, a prije daljnje otpreme, otpremnik treba provjeriti je li roba ispravno

upakirana kako prilikom transporta ne bi nastale štete- nije pravilo da komitent mora sam pripremiti robu za prijevoz, to može i otpremnik- nakon prihvata robe, otpremnik predaje robu prijevozniku, prijevoznik izdaje potvrdu- nakon prijevoza otpremnik ponovno prihvaća robu, koju potom otprema do krajnjeg

korisnika

- specijalni otpremnički poslovi jesu poslovi kontrole kvalitete i kvantitete robe, preuzimanja robe, pakiranja i kontrole pakiranja, poslovi uzimanja uzoraka, izdavanja jamstvenih pisama i otpremničkih dokumenata i sl.

- kontrola kvalitete i kvantitete robe u vanjskoj trgovini redovito se predviđa u posebnom članku kupoprodajnih ugovora

- ispitivanje svojstava, kakvoće, odnosno vrsnoće neke stvari, dok se pod određivanjem kvantitete podrazumijeva provjera količine robe, težine, broja komada ili slično

- o kvaliteti i kvantiteti brinu se sprecijalizirane organizacije za kontrolu kvalitete i kvantitete robe

- izdaje se posebna potvrda kojom se potvrđuje kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe

- poslovi preuzimanja robe u vanjskoj trgovini obavljaju organizacije za kontrolu kvalitete i kvantitete, ali i otpremnici koji su registrirani za takve poslove

- preuzimanje robe može biti kvalitativno i kvantitativno

- poslovi pakiranja robe obavljaju se na zahtjev i po prijedlogu komitenta- da bi dobro obavio ove poslove otpremnik mora poznavati tehnologiju pakiranja,

pratiti trendove i metode pakiranja te biti upoznat sa svojstvima pojedine robe- sami poslovi pakiranja n isu otpremnikova osnovna djelatnost- za primjećene nedostatke otpremnik treba komitentu ponuditi način na koji ih se može

otkloniti

- uzimanje uzoraka je ponekad ovisno o vrsti robe najbolji način dogovaranja kvalitete robe

- uzorak je manja količina robe uzeta iz neke pošiljke; naziva se i reprezentativnim uzorkom

- ovim poslom bave se već spomenuta specijalizirana poduzeća koja su registrirana za poslove kontrole kvalitete

- otpremnik će obaviti uzorkovanje j edino ako mu to bude naloženo u dispoziciji

- uzimanje uzorka dopušteno je na mjestu otpreme robe ili u trenutku njezina carinjenja; postupak se razlikuje ovisno o vrsti prijevoza

- svi troškovi u vezi uzimanja i čuvanja uzorka idu na teret nalogodavatelja

- sajamski poslovi obuhvaćaju cijeli niz poslova vezanih za organizaciju dopreme robe na međunarodne sajmove, obavljanje svih potrebnih carinskih formalnosti i poslove vraćanja izložbenih artikala natrag u inozemstvo

- izdavanje jamstvenih (garantnih) pisama pojavljuje se u pomorskom prijevozu robe i to kad nije moguće pribaviti tzv. čistu teretnicu ili ona zbog određenih okolnosti nije na vrijeme pristigla

- dopušteno je i kad brod s teretom dođe u iskrcajnu luku prije nego što terenica dođe u ruke primatelja robe

- izdavanje špediterskih potvrda je noviji posao otpremnika

57

- isprave za unapređivanje otpremničkog poslovanja: potvrda o primitku (FCR), transportna potvrda (FCT), teretnica za kombinirani transport (FBL), transportna potvrda (FCT), teretnica za kombinirani transport (SDT)

2.Gospodarske (trgovačke) komore

- su jedan od najčešćih oblika gospodarskog udruživanja koji nalazimo u svim suverenim zemljama

- riječ komora označava svod, soba, manja prostorija- začetke komorskog organiziranja u Europi nalazimo u Firenci gdje su početkom 15.

stoljeća postojale organizacije slične trgovačkim komorama- u prošlosti, komore su imale pravo davati prijedloge o imenovanjima konzula,

trgovačkih agenata i mešetara te o uređenju konzulata, burzi i javnih zavoda za obrt i trgovinu

- bile su dužne izdavati godišnja izvješća, trgovačko-obrtničku statistiku o stanju pojedinih grana obrta i trgovine

- postoje dva osnovna tipa komora

- kontinentalni tip komore je nastao po uzoru na model francuskih komora koji je normativno uobličen krajem 19. St., u kojemu država a ne članstvo određuje uvjete za njihovo osnivanje i djelokrug rada; karakteriziraju ga tri funkcije: konzultativne ili savjetodavne, neke upravne funkcije i zastupničke funkcije; prihvaćen je u Francuskoj, Italiji, Austriji, Španjolskoj, Portugalu, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Iraku, Iranu, Egiptu, Rusiji i Hrvatskoj

- angloamerički tip komore nastao je istodobno u Engleskoj i na području SAD-a; osnovane su neovisno jedna o drugoj ali su obje proklamirale ztaštitu interesa trgovačkog i industrijskog staleža; ovaj model je ostao jedino u SAD-u; ovaj tip komore je također zasnovan na dobrovoljnom članstvu, a financira se od članarina i naplata usluga za račun članova; autonomno su konstituirane građanske organizacije čija aktivnost ide u nekoliko smjerova; one su samostalne i autonomne po načinu organiziranja i vođenja politike; ovaj model je prihvaćen u Švicarskoj, Finskoj, Švedskoj, Norveškoj, Belgiji, Grčkoj, Kanadi, Indiji, Pakistanu, Japanu, Australiji te na području Južne Amerike

2.1.Hrvatska gospodarska komora

- organiziranje trgovaca i obrtnika u komore i slične institucije ima u hrvatskim krajevima dugu i bogatu povijest

- krajem 18. St. na području Splita, Zadra i Kaštela osnivaju se tzv. Gospodarska društva koja su nastojala unaprijediti trgovinu, obrt, ribarstvo i poljodjelstvo

- s vremenom su se u pojedinim dijelovima Hrvatske razvijale komore s različitom organizacijom, ulogom i statusom

- zato se ključnim događajem za razvitak komora u Hrvatskoj smatra donošenje jednog austrijskog zakona na osnovi kojeg se osniva mreža jedinstveno ustrojenih komora koje su pokrivale cijeli hrvatski teritorij tzv. PROVIZORNA NAREDBA i njome je utvrđeno osnivanje trgovačkih komora u svim austrijskim zemljama

58

- 1852.g. osniva se zagrebačka Trgovačka i obrtnička komora i djeluje u 2 odsjeka: trgovački i obrtnički

- 1962.g. iz 5 granskih komora (komore za industriju, rudarstvo, građevinarstvo i saobraćaj, trgovinske komore, zanatske komore, ugostiteljske komore i poljoprivredno-šumarske komore osnovana je jedinstvena Privredna komora Hrvatske

- poslije su komore djelovale kao „samoupravne zajednice“ čije su zadaće i organizacija ovisili o uvjetima državnog administratiranja

- suvremena Hrvatska gospodarska komora je osnovana 1991.g. zakonom koji je tada donesen

- to je jedinstvena komora svih gospodarskih subjekata na području RH, a temelji se na javno-pravnom, kontinentalnom modelu komora

- propisano je obavezno članstvo za sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju gosp. djelatnost sa sjedištem na području RH

- unutarnja organizacija HGK uređena je Statutom- novi teritorjalni i strukovni ustoj Komore uspostavljen je 1993.; od tada u sustavu HGK

djeluje 20 županijskih komora- HGK je zamišljena kao glavna nacionalna organizacija za promicanje hrvatskog

gospodarstva i njegovo povezivanje sa svjetskim gospodarstvom- sektori HGK su: sektor za bankarstvo i druge financijske institucije, za gospodarsku

strategiju, za industriju, za informatiku i statistiku, za makroekonomske analize, za malo gospodarstvo, za međunarodne odnose, za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo, za poslovno obrazovanje, promet, graditeljstvo, komunalno gospodarstvo, trgovinu i sektor za turizam i ugostiteljstvo

- HGK obavlja zastupanje interesa gospodarstva i to prema kreatorima gospodarske politike

- promicanje gospodarstva u zemlji i ino najvažnija je zadaća Komore koja se ostvaruje različitim aktivnostima

- komora se zalaže za hrvatsko uključivanje u svjetske tokove liberalizacije trgovine i europske integracije

- HGK je osnovala svoja predstavništva u ino putem kojim se članovima Komore olakšava izlazak na ino tržišta, povećava konkurentnost,...

- unapređenje rada i poslovanja hrvatskih tvrtki radi što boljeg nastupa na tržištu i bolje prezentacije hrvatskih proizvoda važna je zadaća HGK

- osobita pozornost usmjeena je i poslovnoj izobrazbi te usavršavanju i stručnom osposobljavanju zaposlenika u tvrtkama

- aktivnosti HGK financiraju se članarinama, doprinosima, naknadama za pružene usluge i sl...

- javne ovlasti HGK su izdavanje isprava za izvoz i uvoz robe- Sud časti pri HGK djeluje od 1989.g.; u njegovoj je ovlasti utvrđivanje povrede dobrih

poslovnih običaja te izricanje disciplinskih mjera počiniteljima- Stalno izabrano sudište (arbitraža) osnovano je 1853.g. sa zadaćom rješavanja

sporova u kojima sudjeluju naše i strane fizičke i pravne osobe; ima veliku gosp.važnost i uživa povjerenje u rješavanju sporova, kontinuirano surađuje s međunarodnim organizacijama i uglednim arbitražnim ustanovama u svijetu

- Centar za unapređenje kvalitete djeluje od 1996.g. pri HGK te se u njemu mogu dobiti podaci i pomoć oko promocije kvalitete hrvatskog gospodarstva, izgradnje sustava kvalitete itd...

59

- s namjerom promicanja hrvatske kvalitete pokrenut je i projekt vizualnog označivanja hrvatskih proizvoda koji kupca treba potaknuti da rado kupuje hrvatske proizvode

2.1.2.Informacijski sustav HGK

- struktura informacija nalazi se na www.biznet.hr i www.hgk.hr , a podijeljene su u 6 skupina: Hrvatska vaš poslovni partner, Baza podataka o hrvatskim poduzećima, Burza robe i usluga, Burza otpada i sekundarnih sirovina, Sektori i Županijske komore

- u sklopu poslovnog registra nalaze se osnovne informacije o hrvatskim tvrtkama- HGK je članica triju međunarodnih poslovnih mreža: Poslovne mreže gospodarskih

komora zemalja Centralno-europske inicijsative, Svjetske komorske poslovne mreže unutar Međunarodne trgovačke komore i World Trade Neta koji je dostupan preko mreže HGK

2.2.Međunarodna trgovinska komora

- istodobno s osnivanjem Lige naroda ostvarena je i ideja o međunarodnom povezivanju posl. ljudi udruženih u nacionalne komore

- tako je stvorena jedna, za trgovce, možda najvažnija međunarodna organizacija – Međunarodna trgovinska komora

- ona je osnovana još kao udruga nacionalnih gospodarskih ((trgovačkih komora) s osnivnim ciljem promoviranja slobodne trgovine i slobodnog protoka kapitala

- aktivna je u širokom spektru djelatnosti, od poslova kodifikacije trg.običaja i pravila, poslova trg.arbitraže, stvaranja uvjeta za slobodnu trgovinu i promociju tržišnih gospodarskih sustava pa sve do borbe protiv korupcije i gospodarskog kriminala

- nacionalni odbori i grupe čine globalu mrežu ICC-a jedinstvenom u odnosu na sve ostale slične organizacije

- u okviru Međunarodne trg. komore osnovan je 1951.g. i Međunarodni ured trgovačkih komora

- Međunarodna trgovinska komora djeluje i u borbi protiv gospodarskog kriminala, to čini radom u tri odjela: Međunarodnom pomorskom odjelu, Odjelu za borbu protiv krivotvorenja i Odjelu za suzbijanje gosp.kriminala

3. Državni inspektorat za nadzor kakvoće proizvoda

Kakvoća (kvaliteta) je vrlo složen pojam koji je zato teško i definirati. Ipak, može se reći da taj pojam uključuje: 1) ukupnost svih svojstava koje proizvod ima ili ih treba ima, 2) stupanj u kojemu proizvod udovoljava potrebama potrošača te 3) stupanj u kojemu je prilagođen svojoj namjeri.

Na osnovu našeg Zakona o normizaciji, kakvoća je definirana kao svojstvo proizvoda uvjetovano osnovnim sastavom, pridodanim tvarima, tehnološkim postupkom, ambalažom, uvjetima transporta te uvjetima čuvanja i skladištenja. Osnovnim se sastavom smatra jedna ili više osnovnih sirovina koje su korištene u proizvodnji, dok se pridodanim tvarima smatraju aditivi za prehrambeme proizvode, dodaci koji povećavaju biološku vrijednost proizvoda te

60

druge namirnice koje se dodaju poradi upotpunjenja svojstava okusa, mirisa i izgleda proizvoda. Laboratorijske i druge analize su važne za utrvrđivanje kakvoće proizvoda no kakvoća proizvoda se ne može utvrdititi ako nam nije poznata njegova namjena, podaci o trendu prodaje te reakcija potrošača na određena svojstva. S gledišta potrošača, svojstva proizvoda mogu biti pozitivna, negativna i neutralna. Pri tome pozitivna svojstva pridonose sposobnosti proizvoda da što potpunije zadovolji potrebe i zahtjeve potrošača, a negativna svojstva umanjuju tu sposobnost odnosno poslije uporabe izazivaju neželjene ili štetne posljedice. Svojstva koja ima neki proizvod su elementi njegove kakvoće dok je visoka kakvoća rezultat optimalne kombinacije svih poželjnjih svojstava nekog proizvoda.

3.1. Propisi o nadzoru kakvoće proizvoda

Kako bi se domaći potrošaći zaštitili od uvoza nekvalitetnih proizvoda, a domaći prozivdođači od nelojalne konkurencije doneseni su ovi propisi : Zakon o normizaciji, Zakon o državnom inspektoratu, Uredba o određivanju proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći, Uredba o naknadi troškova nadzora kakvoće proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći te Pravilnik o načinu i postupku obavljanja nadzora kakvoće proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći.

Uredba o određivanju proizvoda za koje je potrebno certifikat o kakvoći određuje da se proizvodi iz uvoza ne mogu stavljati u promet na unutarnje tržište dok se ne utvrdi : 1)odgovaraju li kakvoći prozivoda i uvjetima koji su određeni hrvatskim normama čija je primjena obvezatna odnosno odgovaraju li drugim propisima čija je primjena obvezatna odnosno odgovaraju li drugim propisima kojima se određuje kakvoća proizvoda u RH, 2) jesu li na propisani način deklarirani, označeni i obilježeni te 3) imaju li propisane isprave, oznake, podatke i znakove o svojoj usklađenosti s propisima o kakvoći, kojima se uređuje atestiranje i homologacija.

Nadzoru kakvoće ne podliježu proizvodi : 1) koje uvoze pravne ili fizičke osobe za vlastite potrebe a radi obavljanja registrirane djelatnosti, 2) proizvodi koji se uvoze privremeno te 3) proizvodi koji su namijenjni humanitarnoj pomoći.

Postupak nadzora kakvoće proizvoda započinje pisanim zahtjevom uvoznika / izvoznika za izdavanjem certifikata koji se podnosi državnom inspektoratu Ministarstva gospodarstva prema mjestu gdje se obavlja nadzor kakvoće proizvoda koji se uvoze / izvoze. Za uvozne proizvode zahtjev se podnosi najkasnije 24sata prije prispijeća robe u mjesto carinjenja, a za izvozne proizvode najkasnije 14sati prije utovara. Uz zahtjev se prilažu i dokumenti koji prate proizvod i služe kao dokaz točnosti navedenih podataka. Proizvodi koji udovoljavaju propisanim uvjetima dobivaju certifikat a oni koji ne, vraćaju se u inozemstvo.

Nadzoru kakvoće proizvoda pri uvozu i domaćih proizvoda prije njihova stavljanja u promet podliježe 55 grupa proizvoda. To su: meso i mesni proizvodi; ribe, rakovi, školjkaši, žabe, morski ježevi, puževi i njihovi proizvodi;mlijeko, mliječni proizvodi, sirila; sladoledi, smjese za sladolede i smrznuti deserti; jaja i proizvodi od jaja; voće, povrće; kava; čaj; začini, mješavina

61

začina; senf; kuhinjska sol i sol za salamurenje; juhe, koncentrati za juhe i umake; kvasac pekarski te prašak za pecivo i puding; žito, mlinski proizvodi, tjestenine i brzo smrznuta tijesta; keksi i slični proizvodi; jestiva ulja i masti biljnog podrijetla, margarin, majoneza; šećer i ostali saharidi; med i drugi pčelinji proizvodi; kakao, krem i bombonski proizvodi; vino; alkohol; pivo; bezalkoholna pića; ocat i octena kiselina; bjelančevinasti proizvodi i mješavine tih proizvoda za prehrambenu industriju; stočna hrana za domaće životinje; duhan; električni aparati za kučanstvo i sl. uporabu; elektronički aparati za kuć. i sl. uporabu; transformatori za razdvajanje i sigurnosi transferi za razdvanjae: električni i elektroenergetski izolirani vodiči i kabeli; grla za žarulje; svjetiljke s fluorescentnom cijevi; sklopke za naprave; derski strojevi za pisanje, računanje, umnažanje teksta, registarske kase u trg., ugostiteljstvu i hotelijerstvu; plinski aparati za kuć. i sl. uporabu; automobilske gume; oprema za obavljenje djelatnosti u poljoprivredi; ručni i prijenosni aparati za gašenje požara; čelične boce za propan-butan s ventilom i boce za tehničke plinove; kinokamera i fotokamera: cement; dodaci betonu; frakcionirani i kameni agregat za beton i asfalt; crijepovi i opeke; hidroizolacijski materijali impregnirani bitumenom i bitumenske trake; betoneks mkanalizacijske cijevi duže od 1m; elementi tipskih građevinskih konstruckija; ploče i iverice; namještaj; tekstil; prozvodi od prirodne i umjetne kože (obuća i galanterijski proizvodi); tekuća naftna goriva te goriva za mlazne motore.

Kakvoća proizvoda se utvrđuje vizualnim pregledom te laboratorijskim i sličnim ispitivanjem koje obavljaju stručne organizacije. Vizuallnim pregledom se identificira (naziv i vrsta, zemlja podrijetla, uvjeti skladištenja i čuvanja); utvrđuje se da li je na propisani način deklariran, označen, obilježen i upakiran; da li je popraćen potrebnim ispravama ( jamstveni list,tehnička uputa, osiguranje rezervnih dijelova, popis ovlaštenih servisa, osigurano servisno održavanje); ima li propisane isprave, oznake, podatke i znakove usklađenosti s propisima o kakvoći proizvoda kojima se utvrđuje atestiranje, homologiranje i certificiranje; zadovoljava li općim izgledom, bojom, mirisom, okusom, strukturom te se utvrđuju i ostala svojstva koja se mogu utvrditi vizualno.

Državni inspektorat može certifikat izdati samo na osnovi vizualnog pregleda ako se utvrdi da je riječ o proizvodu za koji je ispitivanjem kakvoće prethodnih pošiljki utvrđeno da odgovara propisanoj kakvoći pod uvjetom da od tada nije prošlo više od 90dana.

Za ispitivanje kakvoće proizvoda ponekad je potrebno uzeti uzorak i ispitati ga u stručnoj institiciji kako bi se utvrdilo odgovara li proizvod propisanim uvjetima kakvoće kemijskog sastava, sadržaja pridodanih tvari i svojstava koja mogu utvrđivati samo stručne komisije. Uzorak se može dati na analizu i nekoj drugoj stručnoj komisji. Ako se dobiveni rezultati razlikuju, prihvatit će se rezultati analize koja je obavljena po nalogu stranke. Ako pak stranka ne uzme uzorak za drugu analizu, smatra se da pristaje na rezultat analize koja je obavljena o zahtjevu insprektorata. Rezultat prve analize prema pismenom zahtjevu se može pobijati rezultatom druge analize koji je uzet u isto vrijeme i na isti način i ispitan istom metodom.

3.2. Kakvoća i obveza deklariranja proizvoda.

Pod deklariranjem se podrazumijeva ispisivanje svih svojstava proizvoda kojima se on identificira, podataka o sukladnosti s prpisanim uvjetima te podataka o proizvođaču ili pravnoj ili fizičkoj osobi koja stavlja proizvod u promet. Proizvod treba pratiti i deklaracija koja

62

saržava najmanje naziv i tip proizvoda te ime i adresu prooizvođača i uzovnika (uvozni pro- ime proizvođača, ime i adres uvoznika). Deklaracija mora biti ispisana na hrv. jeziku i na latiničnom pismu.

Deklaracija za prehrambene proizvode treba sadržavati: 1) neto količinu porizvoda, 2) osnovne sastojke, 3) vrstu, naziv i količinu upotrebljenih aditiva, 4) uvjete transporta, skladištenja i čuvanja, 5) datum proizvodnje te mjesec i godinu do koje je proizvod upotrebljiv, 6) vrstu i količinu sastojaka dodanih proizvoda kako bi se povećala biološka vrijednost t7) druge podatke važne za potrošača.

Stavljaju li se prehrambeni proizvodi u promet kao pakovine (prozvodi koji su bez nazočnosti kupca zatvoreni tako da im se naznačeni sastav i količina ne mogu promijeniti bez otvaranja ili preinake ambalaže) sve oznake na njima moraju biti neizbrisive,čitljive i vidljive u normalnim uvjetima izlaganja.

Za tehničke proizvode uvoznik mora, na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, osigurati i tehničke upute za uporabu. Na njimaje dužan navesti i rok osiguranja servisiranja i opskrbe tržišta rezervnim dijelovima (ako nije drugaćije navedeno taj rok ne može biti kraći od 3 god za kuć. aparate odnosno 5 god. za neke složenije proizvode).

Uvoznik mora osigurati i popis ovlaštenih servisa te garantni, odnosno jamstevin list u kojemu moraju biti navedeni sljedeći podaci: 1) tvrtka odnosno ime i sjedište davatelja garancije, 2) izjava o garanciji za ispravno funkcioniranju proizvoda,osiguranje servisa, popravak, zamijenu u slučaju neispravnosti, 3) podaci o trajanju garantnog roka, 4) trtvka odnosno tvrtka i sjedište trgovca koji je proizvod pordao na malo, datum prodaje, pečta i potpis ovaštenog djelatnika. Deklaracija i upute na hrv. jeziku i lat. pismu.

4. Faze i tijek poslova izvoza i uvoza robe

Postoje poslovi koji se mogu jako brzo sklopiti, najčešće kod poslova sa standardnim tvorničkim artiklima poznate kvalitete i drugih svojstava koji se mogu sklopiti za kratka vrijeme. Uhodani poslovi između manjih vrijednosti između dugogodišnjih poslovnih partnera se mogu sklopiti i još jednostavnije. Jedan pošalje narudžbu za određenu robu, a kad druga strana prihvati takvu narudžbu posao je sklopljen. S druge strane imamo veliki broj poslova koji su znatno složeniji. Takav je npr. posao u kojem je predmet kupoprodaje nestandardna roba velike vrijednosti koja se uz to izrađuje i po posebnim nacrtima i drugim zahtjevima kupca. Za takve poslove treba više vremena, a ti su poslovi rizičniji i neizvjesni.

4.1. Tehnika provedbe redovitog posla izvoza robe

Pretpostavimo da se radi o redovitom poslu izvoza neke robe na paritetu CIF odredišna luka. Riječ je o neizravnom uvozu; dakle izvoznik je komisoinar koji izvozi robu u svoje ime a za račun domaćeg proizvođač. Domaći proizvođač predmetne robe spreman je svoju robu preodati u inozemstvo ali pod uvjetom da mu izvoznik jamči točno određenu cijenu na

63

paritetu ExW. Pretpostavimo da je izvoznik pronašao kupca u inozemstvu i dogovorio plaćanje neopozivim međunarodnim dokumentarnim akreditivom.

Tehničku provedbu ovog zamišljenog posla opisat ćemo putem 3 faze: pripremne faze, faze provedbe posla i završne faze posla.

4.1.1 Pripremna faza redovitog posla izvoza robe

U toj fazi se događaju sve one radnje koje prethode sklapanju kupoprodajnog ugovora, svejedno u kojem se obliku on sklopio. Treba navesti da poslovni bonton nalaže da se na svaku primljenu poslovnu poruku uvijek treba odgovoriti: pristojno, s mjerom i uz poštovanje druge strane, čak i u slučaju kad nismo zainteresirani za posao, treba odgovoriti na način koji se on nama obratio ili na neki brži način.

Ako još pretpostavimo da se radi o neizravnom izvozu, korespondencija u pripremnoj fazi posla išla bi ovim slijedom:

1) Upit inozemnog kupca domaćem izvozniku

2) Potvrda primitka upita inozemnog kupca

3) Informacija o bonitetu inozemnog partnera

4) Upit izvoznika domaćem proizvođaču

5) Ponuda proizvođača izvozniku

6) Upit izvoznika otpremniku

7) Ponuda otpremnika

8) Pretkalkulacija

9) Čvrsta ponuda izvoznika inozemnom kupcu

10) Prihvat ponude hrvatskog izvoznika te

11) Potpis kupoprodajnog ugovora

Upit inozemnog kupca može biti u formi poslovnog pisma, faksa ili e-mail poruke. Potencijalni kupac će u upitu reći kako je saznao za izvoznika (zajednički posl parner, gospodarska komora) i potom definirati što želi kupiti, količinu, kad želi isporuku te neka dodatna pitanja (plaćanje, pakiranje) po primtiku upita iz inozemstva izvoznik poduzima 2 stvari: a) potvrđuje primitak upita inozemnom kupcu, zahvaljuje mu na povjerenju i obećaje kako će mu poslati ponudu u najkraćem mogućem roku te b) počinje tražiti informacije o bonitetu potencijalnog inozemnog kupca. Te informacije su mu bitne jer ne zna ništa o potencijalnom kupcu. Traži od PB,HGK informacije jer ga zanima njegov pravni status, poslovna djelatnost, financijska snaga, poslovne veze, sporovi itd. Ako su inforrmacije zadovoljavajuće nastavlja sa pripremom posla izvoza. Kako izvoznik nije i proizvođač nego samo posrednik te nema sve elemente za izradu ponude šalje upit domaćem proizvođaču i obavještava ga o upitu iz inozemstva te od njega traži ponudu za isporuke te iste robe na traženom paritetu u zemlji (ExW).

64

Ponuda domaćeg proizvođača stiže u najkraćem roku u kojoj on potrvđuje primitak upita, nudi isporuku roebe na traženom paritetu i navodi fiksnu cijenu u kunama. Po primitku ponude izvoznik zna da roba postoji i zna njegovu domaću cijenu ali ne zna koliki su troškovi otpreme robe u inozemstvo, pa stoga šalje upit otpremniku s kojim posluje i traži da mu ovaj pošalje svoju ponudu s precizno navedenim troškovima otpremen robe koji su uključeni u paritet isporuke CIF odredišna inozemna luka. Ponuda otpremnika stiže promtno jer on raspolaže svim informacijama koje je izvoznik tražio. U ponudi navodi podatke o troškovima prijevoza u zemlji i inozemstvu, stopi osiguranja protiv traženih rizika, troškovima kontrole kvalitete kao i o troškovima svoje usluge. Nakon primljene ponude izvoznik pristupa izradi pretkalkulacije koja je jedan od bitnih elemenata za donošenje odluke o ulasku u posao. Kako se radi o neizravnom izvozu primijenit će se diferencijalna metoda izrade kalkulacija. Nakon što pribavi cijenu predmentne robe na ciljnom ino tržištu može izračunati rentabilnost posla i donijeti poslovnu odluku o davanju ponude ino kupcu. Ako je pretkalkulacija pokazala da se izvoz isplati, izvoznik je zajedno saa kopijama ponuda dostavlja proizvođaču robe i traži od njega suglasnost za sklapanje kupoprodajnog ugovora s ino kupcem. Ako se proizvođač suglasi izvoznik može dati ponudu inozemnom kupcu (odgovor na upit iz prvog koraka posla). Radi se o čvrstoj ponudi u kojoj izvoznik nastoji uz robu plasirati i usluge domaćih prijevoznika i osiguravatelja. Ako mu odgovaraju uvjeti ino kupac daje pristanak za ponudu.

Prihvat ponude hrvatskog izvoznika ima značenje sklapanja kupoprodajnog ugovora tako da nije potrbno pisati poseban dokument pod tim nazivom no neki poslovni partneri traže dodatno preciziranje svih uvjeta. Kupoprodajni ugovor će na osnovi upita ino kupca izraditi domaći izvoznik. On će ga prevesti na strani jezik i poslati kupcu na potpis. Potpisom kupoprodajnog ugovora završavaju i pripremne radnje posla.

4.1.2. Faza provedbe posla izvoza robe

Operativna provedba sklopljenog posla može se opisati kao ispunjeje odredbi sklopljenog ugovora i ona će završiti u trenutku kad prodavatelj isporuči robu na dogovorenom paritetu isporuke te kad je kupac plati u iznosu i na način kako je ugovorom dogovoreno. Pretpostavit ćemo da je dogovorena isporuka robe na paritetu FOB hrvatska ukrcajna luka i da je dogovoreno plaćanje neopozivim međunarodnim nepotvrđenim akreditivom. Tada hrvatski izvoznik neće započeti s isporukom dogovorene robe sve dok akreditiv ne bude otvoren, odnosno dok od domaće banke ne dobije obavijest o otvorenom akreditivu.

Slijed osnovnih radnji iz faze operativne provedbe izvoznog posla bi bio ovakav:1) Obavijest o otvorenom akreditiviu

2) Neopozivi međunarodni dokumentarni akreditiv

3) Dispozicija špediteru

4) Potvrda primitka dispozicija

5) Carinska faktura

6) Certifikat o podrijetlu robe EUR-1

65

7) Teretni list

8) Polica osiguranja

9) Jedinstvena carinska deklaracija

10) Račun špeditera

11) Brzojav o otpremi robe

12) Dostava akreditivnih dokumenata banci

13) Izvješće o naplati po akreditivu te

14) Obavijest o prispijećurobe ino kupcu

Obavijest o otvorenom akreditivu izvozniku šalje posrednička banka. U njemu banka obavještava tko je otvorio akreditivi, na koji iznos, koji su dokumenti za isplatu akreditivnog iznosa te koji se rokovi moraju poštovati. To je i neopoziva obveza da izvoznik sve navedeno ispuni. Primitkom obavijesti izvoznik je otklonio je rizik naplate i može krenuti s isporukom robe, znači može dati dispoziciju špediteru. Ona predstavlja komisioni nalog izvoznika u kojem on daje otpremniku precizne instrukcije za organizaciju otpreme robe u ino, uz njezino osiguranje i carinjenje (pomoću tiskanice, električne ili klasične). Potvrda primitka špeditera je suglasnot otpremnika na primljeni nalog izvoznika. Kad je otpremnik potpiše i poašlej izvozniku sklopljen je otpremnički ugovor (ugovor o špediciji). Nakon toga otpremnik stupa u vezu s proizvođačem robe i dogovora sve detalje oko pakiranja i isporuke robe u skladu s ponudom koju je on dao izvozniku. Potom ugovara prijevoz do luke, rezervira brodski prostor, ugovara kontrolu količine i kakvoće i ostale poslove koji se od njega traže u dispoziciji.

Carinsku i trgovačku fakturu sastavlja izvoznik u koju unosi sve podatke o sudionicima u poslu, vrsti, količini i kvaliteti robe, cijeni i paritetu kao i druge podatke iz ugovrora o isporuci. On pribavlja i potvrdu o podrijetlu robe. U međuvremenu je otpremnik organizirao izvozno carinjenje i pribavio jedinstvenu carinsku deklaraciju, organizirao otpremu robe do ukrcajne luke, osiguranje i ukrcaj na brod te je od željeznice dobio tovarni list, od brodara pomorsku teretnicu a od osiguravajućeg društva policu osiguranja. Nakon toga on te dokumente dostavlja izvozniku zajedno sa računom za svoje usluge. Brzojav s podacima o količini i vrijednosti robe te o načinu i vremenu njezine otpreme izvoznik šalje ino kupcu kako bi on mogao organizirati prihvat i carinjenje robe. Kopija te isprave redovito je i uvjet za isplatu akreditiva. Tada izvoznik sve dokumente dostavlja u posredničku banku kako bi ih ona honorirala. Banka ih provjerava i ako odgovaraju šalje ih u akreditivnu banku (provjera i ovlašćenje posredničku banku da isplatit akreditiv). Izvješće o isplati akreditiva je službena obavijest banke na propisanoj tiskanici kojom ona obavještava izvoznika kako je, po nalogu akreditivne banke a na teret ino kupca, u njegovu korist a na poseban prijelazni račun knjižila akreditivni iznos odnosno iznos za koji je prodana predmetna roba. Istodobno ga moli da je informira kome će te devize stvarno isplatiti. U međuvremenu roba stiže ino kupcu i stiže obavijest ino kupca o prispijeću robe.

4.1.3. Završne radnje izvoznog posla

66

Na kraju izvozniku samo ostaje obaviti završne radnje, poplaćati preostale račune te arhivirati poslovnu dokumentaciju.

Prema tome izvoznik izrađuje: 1) obavijest izvoznika proizvođaču, 2) konačnu kalkulaciju, 3) daje nalog banci za raspored priljeva deviza, 4) zahvaljuje kupcu na povjerenom poslu, 5) izrađuje pregled priljeva deviza te 6) izrađuju nadzornu knjigu o izvozu robe

Na osnovi računa izvoznik izrađuje konačnu kalkulaciju kako bi ustvrdio stvarnu isplativost posla te stvorio rač. dokument koji služi kao osnovica za raspored dev. priljeva. Potom obavještava proizvođača da je posao uspješno završen i može dati banci nalog koji određuje koji dio priljeva ide njemu a koji proizvođaču. Sve podatke upisuje u nadzornu knjigu koja sadrži sve podatke o obavljenom izvoznom poslu.

4.2. Tijek i faze provedbe posla uvoza robe

Pretpostavimo da se radi o poslu FCA Frankfurt Inc 2000. Radi se o komisionom poslu koji je započeo na inicijativu domaćeg kupca koji se obratio uvozniku sa zamolbom da mu pribavi najpovoljniju ponudu za uvoz neke robe. Uvozni posao možemo podijeliti u 3 faze: pripremnu fazu, operativnu provedbu posla i zaključne radnje.

4.2.1. Pripremne radnje posla uvoza robe

U ovoj fazi imamo sljedeće radnje:1) Upit domaćeg kupca uvozniku

2) Potvrda primitka upita

3) Upiti uvoznika inodobavljačima

4) Ponude inodobavljača

5) Upit uvoznika otpremniku

6) Ponuda otpremnika

7) Prektalkulacija

8) Prihvat ponude najpovoljnijeg inodobavljača te

9) Kupoprodajni ugovor

Upit domaćeg kupca uvoznika je poslovno pismo ili neka slična poslovna komunikacija u kojoj traži od uvoznika da mu pribavi najpovoljniju ponudu za točno određenu količinu određenog artikla. Kupac navodi i rok do kojega roba treba biti na njegovu skladištu. Uvoznik šalje komitentu potvrdu primitka upita i obećava kako će u najskorije pribaviti traženu ponudu. Nakon toga se obraća posl. partnerima u ino. Upiti uvoznika inodobavljačima jesu prvi koraci u pribavljanju najpovoljnije ponude koju traži domaći kupac. Uvoznik treba

67

precizno reći koju robu želi kupiti, količinu, mjesto i kad želi isporuku. Da postigne najbolju cijenu obraća se na više adresa dobavljača. Čvrste ponude ino dobavljača jesu njihova neopoziva obećanja da će do određenog roka isporučiti točno određenu robu na točno određenom paritetu i po određenoj cijeni. Uvoznik odabire najpovoljniju tako da ih svede na „zajednički nazivnik“. Za to mu trebaju i podaci o troškovima, pa se obraća otpremniku. Upit uvoznika otpremniku je poslovno pismo u kojemu traži precizne podatke o troškovima prijevoza, osiguranja i svim drugim trošovima dopreme robe iz inozemstva (zanima ga i carinska stopa te koliko će ga koštati usluge otpremnika. Ponuda otpremnika uvoznika je odgovora otpremnika na primljeni na primljeni upit. U njoj daje tražene podatke i navodi da je spreman da organizira dopremu i carinjene robe od dobavljača. Pretkalkulacija je računski postupak uz pomoć kojega uvoznik izračunava koja je ponuda najpovoljnija. U uvoznom poslu koristi se progresivna metoda. Najpovoljnija ponuda je ona najjeftinija. Prihvat ponude najpovoljnijeg dobavljača je izražavnje suglasosti s ponuđenim uvjetima i formalni čin sklapanja posla, odnosno prihvatom najpovoljnijeg dobavljača sklopljen je i kupoprodajni ugovor s ino partnerom.

4.2.2 Operativna provedba uvoznog posla

Ta faza sadrži sve radnje i poslovnu korespondenciju koja je potrebna kako bi se ispunio sklopljeni ugovor, odnosno ta faza počinje nakon sklapanja ugovora, a završava isporukom i plaćanjem robe.

Sastoji se od sljedećih radnji:1) Nalog za otvaranje akreditiva

2) Dispoziciju špediteru

3) Potvrda primitka dispozicije

4) Neopozivi međunarodni dokumentarni akreditivi

5) Izvješće o isplati po akreditivu i dostava akreditivnih dokumenata

6) Račun inodovljača

7) Duplikat međunarodnog željezničkog tovarnog lista

8) Brzojav o otpremi robe iz inozemstva

9) Potvrda o podrijetlu robe

10) Certifikat o količini robe i kakvoći robe

11) Polica osiguranja

12) Deklaracija o carinskoj vrijednosti

13) Jedinstvena carinska deklaracija

14) Račun špeditera

68

Uvoznik prvo otvara akreditiv pomoću naloga za otvaranje akreditiva koji predstavlja dokument koji uvoznik upućuje u svoju poslovnu banku, u kojemu zaahtijeva da ona otvori neopozivi dokumentarni akredtiv u korist ino dobavljača. Uvoznik daje banci i novčano pokriće za akreditivni iznos te istodobno daje i dispoziciju svom špediteru. Dispozicija špediteru je nalog uvoznika špediteru da organizira dopremu robe od ino dobavljača te da organizira njezino carinjenje i dopremu u skladište domaćeg kupca. Primljeni nalog otpremnik će potvrditi tako da će uvozniku poslati potvrdu primitka dispozicije. Tim činom s otpremnikom je i formalno sklopljen špediterski ugovor. Nakon toga otpremnik stupa u kontakt s ino dobavljačem kojeg je njegova banka obavijestila da je u njegovu korist otovren akreditiv. Špediter ino dobavljača organizira optremu i pribavlja o tome sve dokumente te predaje dokumente ino dobavljaču, a dobavljač to predaje posredničkoj banci. Nakon provjere ona isplaćuje ino dobavljaču kupoprodajni iznos,a akreditivne dokumente šalje u akreditivnu banku koja ih dostavlja uvozniku kako bi on mogao preuzeti i ocariniti robu. Zajedno s akreditivnim dokumentima banka šalje uvozniku i izvješće o isplati po akreditivu u kojemu ga obavještava da je akreditivi iskorišten. Na temelju pariteta FCA akreditivni dokumenti će biti: račun inodobavljača, duplikat međunarodnog željezničkog tovarnog lista, brzojav o otpremi robe iz inozemstva, potvrda o podrijetla robe te certifikat o količini i kakvoći robe. Ino dobavljač nije dužan osigurati robu niti snositi troškove osiguranja po FCA paritetu. Kako rizik prelazi na hrvatskog uvoznika nakon predaje robe, naš uvoznik ima interes i razlog da bude osiguran pa dolazi do sklapanja police osiguranja. Obveza plaćanja nastupa prijelazom robe preko carinske crte. Prije puštanja robe u promet javlja se JCD i deklaracija o carinskoj vrijednosti uvezene robe. Nakon carinjena i naplaćene carine i PDV-a roba se može pustiti u slobodna promet, a otpremnik dostavlja uvozniku sve isprave i svoj račun.

4.2.3. Zaključne radnje posla uvoza robe

Uvoznik izrađuje konačnu kalkulaciju, izrađuje nadzornu knjigu uvoza te obavlja uobičajene radnje koje zahtijevaju pravila posl. bontona.

Radnje su: 1) zahvala kupcu uvozniku, 2) konačna kalkulacija, 3) dostava kalkulacije i zahvala uvoznika kupcu, 4) obavijest uvoznika o prispijeću robe, 5) zahvala inodobavljača uvozniku, 6) nadzorna knjiga o uvozu.

Nakon svega slijedi arhiviranje i čuvanje s rač. propisima.

69

70