Medjunarodno Javno Pravo - Skripta

7/31/2019 Medjunarodno Javno Pravo - Skripta

1/89

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BiH

MEUNARODNO

JAVNO PRAVOSKRIPTA

[email protected]


2/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

I DIO: UVOD

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVAMeunarodno pravo je sistem pravila koja na pravni nain ureuju odnose izmeu subjekata tog prava.Glavni subjekti meunarodnog prava su drave i meuvladine organizacije.

Izvori meunarodnog prava su ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste jednostranih akata drava.Za razliku od unutranjeg prava, koje jepravo subordinacije, meunarodno pravo jepravo koordinacije,jer se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su muu naelu potinjeni slobodnom voljom. Suverene drave u meunarodnom pravnom poretku su udvostrukoj ulozi: u ulozi nosilaca prava i obaveza i u ulozi stvaralaca meunarodnog prava.

Za razliku od unutranjeg prava, meunarodno pravo ne poznaje centralizirane organe za osiguranje iizvrenje njegovih pravila, kao ni sudske organe sa obaveznom nadlenou za sve njegove subjekte.

Nadlenost za rjeavanje sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih sudova uvijek se zasniva naobostranom pristanku stranaka u sporu.

Sankcije u meunarodnom pravnom poretku postoje, ali su specifine i decentralizirane. U sluajevimakrenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Temjere mogu se sastojati u:- kolektivnom nepriznavanju protivpravnog stanja;- osudi ponaanja putem rezolucija Generalne skuptine UN i politikih tijela drugih meunarodnih

organizacija;- oduzimanju prava glasa predstavniku drave kriteljice u nekoj organizaciji;- iskljuenju drave iz jedne ili vie organizacija;- u najteim sluajevima Vijee sigurnosti na osnovu poglavlja VII Povelje UN nalae ekonomske i

druge sankcije protiv drave-kriteljice, a koje obavezuju sve drave lanice UN.

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOG PRAVANajznaajnije podjele meunarodnog prava su:

1. S obzirom na prostornu vanost, meunarodno pravo se dijeli na ope i partikularno. Pravila opegmeunarodnog prava primjenjuju se u cijeloj meunarodnoj zajednici. Pravila partikularnogmeunarodnog prava su ona iji je domen primjene ogranien na poseban krug drava i drugihsubjekata, krug koji je uvijek ui od cijele meunarodne zajednice. Ta pravila se prvenstvenoustanovljavaju ugovorima, ali mogu proizai i iz partikularnog obiajnog prava ili iz nekihjednostranih akata drava.

2. S obzirom na domet njihovog znaaja, pojedina pravila meunarodnog prava dijele se na imperativna(apsolutno obavezujua ius cogens) i dispozitivna (ius dispositivum).Ius cogens su pravila od kojihnije dozvoljeno nikakvo odstupanje u posebnim ugovornim ili drugim uim odnosima. To su pravilaopeg meunarodnog prava. Od dispozitivnih pravila drave mogu odstupati sklapanjem suprotnogugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim meusobnim odnosima, a uodreenim sluajevima i jednostranim aktima koji imaju pravni uinak.

3. Obzirom na formu u kojoj se oituju, pravila meunarodnog prava dijele se na pisana i pravila kojanisu u pisanoj formi (najee u usmenoj). Pravila koja nisu pisana mogu biti obiajna pravila, mada

se i ona najee potvruju nekim pisanim aktom. Mogui su i ugovori sklopljeni u usmenom obliku,ali se i o njima najee sastavlja pisani dokument. Jednostrane akte je takoe mogue oitovati u


3/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


usmenom obliku, npr.putem izjave odgovornog dunosnika date putem medija i sl. Uz to, jednostraniakti se mogu oitovati i praksom, tj. odreenim injenjem ili uzdravanjem.

Subjektivna prava neke drave proizilaze iz pravila objektivnog meunarodnog prava pravila opegprava, ugovora ili jednostranih akata. Svaka drava se moe odrei svojih subjektivnih prava.Istovremeno, drava se u naelu ne moe jednostrano razrijeiti svojih dunosti. Te dunosti se mogumijenjati ili dokidati daljim razvojem opeg meunarodnog prava, izmjenama ili istekom ugovora kojima

je stranka, a pod posebnim okolnostima one mogu prestati zastarom (dosjelou).

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTRANJEG PRAVADualistiko i monistiko shvatanje

Postoje 2 osnovna shvatanja kad je u pitanju odnos meunarodnog i unutranjeg prava dualistiko imonistiko shvatanje.

Prema dualistikom shvatanju, meunarodno i unutranje pravo su 2 odvojena, ravnopravna imeusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj dravi usvoji zakon koji je suprotan njenoj

meunarodnoj obavezi, njeni sudovi i drugi organi primjenjivae samo taj zakon, ali to ne iskljuujemeunarodnu odgovornost te drave zbog krenja njene meunarodne obaveze. Zbog toga semeunarodna pravila moraju prethodno transformirati u zakone i druge akte, koji potom obavezujudravne organe samo po toj osnovi.

S druge strane, ako ta drava prihvati nadlenost nekog meunarodnog sudskog ili arbitranog tijela darijei spor u kome je ona stranka, prema dualistikom shvatanju meunarodni organ e voditi raunasamo o njenim meunarodnim obavezama, a ne i o njenim unutranjim propisima.

Prema monistikom shvatanju, meunarodno i unutranje pravo su dijelovi jedinstvenog pravnogporetka, ali se pristalice tog gledita sukobljavaju o pitanju da li se meunarodno pravo zasniva naunutranjem (primat unutranjeg prava) ili je obrnuto (primat meunarodnog prava).

Pristalice primata unutranjeg prava svode meunarodno pravo na vanjsko dravno pravo. Njihoviargumenti su slijedei:a) nepostojanje naddravne vlasti svaka drava slobodno odluuje o svojim meunarodnim

obavezama i o nainu njihovog izvrenja;b) nadlenost za zakljuenje ugovora u ime drave i za njeno obavezivanje zasnovano je na ustavu

drave, dakle na unutranjem pravu.

Pristalice primata meunarodnog prava smatraju da obaveze drave po meunarodnom pravu imajuprednost nd njenim unutranjim propisima, pa i u odnosu na njen ustav. Iz takvog shvatanja proizilazi dabi sudije u nekoj dravi kada primjenjuju unutranje propise, morali neprekidno voditi rauna da njihoveodluke ne budu u suprotnosti sa meunarodnim obavezama njihove zemlje.

Meunarodna stvarnostse ne moe u cjelini uklopiti ni u jedno od navedenih shvatanja. Imajui u viduda je interes svake drave da bude prihvaena u opim i regionalnim meunarodnim organizacijama, stavo primatu unutranjeg prava nad meunarodnim je u savremenim uslovima neprihvatljiv, tako dadravama preostaje izbor izmeu dualizma i primata meunarodnog prava. Osim toga, dualistiko-monistika rasprava sve vie gubi na znaaju jer su granice i razlike izmeu unutranjeg i meunarodnogprava sve manje jasne, a njihovi odnosi postaju sve sloeniji.

Obiajno meunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drava

Poetkom 18.vijeka engleski pravnik lord Mansfield izloio je stav po kome meunarodno pravo ini dioprava Engleske. To je bio poetak tzv.doktrine inkorporacije. Engleski sudovi direktno su primjenjivalipravila meunarodnog (obiajnog) prava, osim ako bi ta pravila bila u suprotnosti sa nekim zakonom kojije usvojio Parlament ili nekom ranijom konanom sudskom presudom.


4/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Od druge polovine 19.vijeka preovladava tzv.doktrina transformacije. Po toj doktrini meunarodnopravo je dio prava Engleske tek ako su njegova pravila na jasan nain usvojena i uinjena dijelom pravaEngleske kroz zakone, sudske odluke ili praksu. Slina je i praksa zemalja iji su pravni sistemi proizaliiz engleskog.

U dravama kontinentalne pravne tradicije, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, odnos prema

meunarodnom pravu esto je regulisan u ustavnom aktu.

Primjena meunarodnih ugovora od strane organa drava njihovih stranaka

U V.Britaniji vlast sklapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora pripada kraljici, ali tek na savjetpremijera, ministra Krune, amabasadora ili drugih dunosnika. Ako neki tako sklopljen ugovor zadire uprivatna prava britanskih graana, povlai izmjene engleskog prava, zakona parlamenta ili proiruje pravaKrune ili namee posebne finansijske obaveze drave, nuno je da Parlament usvoji zakon (ili rezoluciju)da bi ugovor postao dijelom prava Engleske. Ako se zakon ne bi usvojio, ugovor bi obavezivao Britanijupo meunarodnom pravu i zemlja bi po tom pravu bila odgovorna zbog njegovog izvrenja. Zbog togaakti Parlamenta obino prethode samoj ratifikaciji ugovora.

Ustav SAD predvia da predsjednik sklapa ugovore, uz uslov da ugovor potvrdi 2/3 senatora. Ugovoriratificirani na taj nain automatski postaju dio prava SAD. Sporovi koji proizilaze iz meunarodnihugovora su u nadlenosti saveznih sudova.

Slino kao u SAD, u dravama kontinentalne Evrope nadlenost za sklapanje i ratifikaciju meunarodnihugovora i njihov odnos prema zakonima su esto ureeni ustavom zemlje.

Unutranje pravo drava pred meunarodnim tijelima

Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za prijem novih drava u njihovo lanstvo, tepotom stalno provjeravaju da li su pravni poredak i unutranja praksa njihovih lanica u skladu sa

ugovornim obavezama koje proizilaze iz lanstva. Drave lanice koje odstupe od tih uvjeta se izlaumjerama politikog, pa i ekonomskog pritiska. To je sluaj sa Vijeem Evrope, Evropskom unijom,OSCE-om i NATO-om.

Meunarodni arbitrani i stalni sudski organi nemaju vlast odluivanja izvan pristanka na njihovunadlenost od svih stranaka u sporu, ali je nadlenost takvih tijela danas u ekspanziji. Sud Evropskihzajednica u Luksemburgu i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu nadleni su za odreene vrstesporova svih drava lanica EU, odnosno Vijea Evrope.

Kad imaju nadlenost, meunarodna sudska i politika tijela bez izuzetka daju prvenstvo obavezamadrava po meunarodnom pravu, u odnosu na ustave i zakone tih drava. Stalni sud meunarodne pravdekoji je egzistirao prije II sv.rata, je u jednoj presudi iz 1926.godine poao i korak dalje, izjednaavajui

zakone stranaka u sporu sa obinim injenicama. Slian pristup imala je i Badinterova komisijaKonferencije o bivoj Jugoslaviji.

II DIO: IZVORI MEUNARODNOG PRAVA

- Obiaj u meunarodnom pravu -

4. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO IURISZa nastanak obiajnog pravnog pravila bitna su 2 elementa:a) objektivni i materijalni element, tj. opa praksa (ponavljano vrenje);


5/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo, tj.opinio iuris sive necessitatis.Praksa ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obaveznosti. Takva praksa najee seodvija u odnosima izmeu drava. Pritom je vana ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjskozastupanje (ef drave, vlade, ministar vanjskih poslova, diplomatski predstavnici), ve i praksazakonodavnih organa, kao i sudska praksa u dravi. Ako se oruane snage po bilo kojoj osnovi nalaze napodruju druge drave, tada od vanosti moe biti i praksa vojnih organa.

Praksa mora biti stalna, istovjetna (jednoobrazna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnih prekida unjenom vrenju tokom kojih bi prevladavala neka suprotna praksa. S druge strane, protesti i druge vrstesuprotstavljanja nekoj praksi od strane drava, mogu sprijeiti da se takva praksa transformira u obiajnopravilo.

Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa transformirala uobiajno pravno pravilo. Sve zavisi od uestalosti prakse, njenog kvaliteta i njenih uesnika.

Opinio iuris. Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je uvjerenje ilisvijest da je praksa o kojoj se radi obavezna zbog postojanja odgovarajueg pravnog pravila koje istunalae. To je opinio iuris sive necessitatis, kao bitan element postojanja obiajnog pravnog pravila.

Danas je vrlo malo priznatih obiajnih pravnih pravila, posebno onih imperativne prirode (ius cogens), akoja su u praksi nastala sasvim spontano i zakoja se doslovno moe rei da su ostala u nepisanom obliku.U veini sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim aktima u pisanoj formi.

5. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESAMaterijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa su materijalni i dokumentarni izvori koji dokazujupostojanje i sadraj odreenog obiajnog pravila. To mogu biti ugovori, zakljuci meunarodnihkonferencija, deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija, zakljuci sastanaka efova dravai vlada, jednostrani akti drava, meunarodna sudska i arbitrana praksa, te nauka meunarodnog prava.

Ugovori. Meunarodni ugovor je najznaajniji izvor partikularnog meunarodnog prava. Uz to, ugovorisu i vrlo vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa i to u procesu nastanka, izmjene iprestanka obiajnih pravila. Npr, Povelja UN je u l.2 propisala tzv.naela Ujedinjenih nacija. Nemasumnje da su se ta naela transformirala u ope obiajno pravo i da obavezuju sve drave svijeta,neovisno od te ugovorne osnove. Osim mnogostranih konvencija, i niz dvostranih ugovora mogu bitidokazom odreene prakse njihovih stranaka. Njihov sadraj ak moe biti i dokaz uvjerenja njihovihstranaka o postojanju nekog obiajnog pravila koje ih obavezuje.

Zakljuci meunarodnih konferencija. Zavrni akt neke diplomatske konferencije moe predstavljatiugovor za sebe. Meutim, ti akti mogu sadravati i zakljuke koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvizavrni akti ine neku sredinu izmeu ugovora i prostih preporuka. Oni mogu dati podsticaj za stvaranje

novih obiajnih pravnih pravila ili mogu znaiti potvrdu ve postojeih pravila. Zavrni akt Konferencijeo sigurnosti i saradnji u Evropi iz Helsinkija 1975.godine je u tom smisu vrlo znaajan. Bez obzira to tajZavrni akt nije ugovor, svako krenje naela sadranih u tom aktu inilo bi grubu povredu imperativnihnormi opeg obiajnog prava.

Deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija. Neke od deklaracija koje je usvojilaGeneralna skuptina UN bile su vrlo znaajne u obiajnom procesu. ak je mogue formulisati i nekolikoopih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu:- tekst deklaracije mora biti sroen na imperativan nain i mora sadravati precizna pravila koja se

mogu pretvoriti u pravo. Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii taj uinak;- jednoglasno ili konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih usvojenih veinom

glasova;- konaan dokaz o uvjerenju o pravnoj obavezi proizilazi tek iz ponaanja drava nakon usvajanjakonkretne deklaracije. Ako se velika veina drava pridrava njenih naela u praksi, ili ako se one


6/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kasnije pozivaju na tu deklaraciju kao na izvor pravnih pravila, moe se zakljuiti da je deklaracijapostigla svoj cilj.

Zakljuci sastanaka efova drava i vlada mogu imati slinu ili znaajniju ulogu od deklaracijausvojenih u Generalnoj skuptini UN. Oni mogu sami predstavljati praksu drava, mogu biti dokaz vepostojee prakse, a mogu biti i osnova za buduu praksu. Prema propisima opeg meunarodnog prava,izjave efova drava i vlada obavezuju njihove drave kad su date sa namjerom da stvore pravnu obavezu.

Dakle, takve izjave mogu ak stvarati jednostrane ili ugovorne obaveze, ali mogu biti i faktori uobiajnom procesu.

Jednostrani akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj.od ponaanja ili uzdravanja od ponaanja,mogu se oitovati u usmenom obliku (npr. izjave za medije), a mogu biti i instrumenti u pisanoj formipoput zakona, dekreta, deklaracija, sudskih presuda itd. Obiajna pravila mnogih grana meunarodnogprava (npr.pravo mora) razvijala su se najprije putem jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilodo sklapanja dvostranih i viestranih ugovora.

Sa stanovita postojeeg obiajnog prava, neki akti drava mogu prvobitno biti protivpravni i povlaitimeunarodnu odgovornost njihovih uinilaca. Meutim, kumulacija takvih akata od strane veeg brojadrava, pod uslovom da ne nailazi na proteste i protivljenje ostalih, moe dovesti do izmjene postojeegobiajnog prava ili do njegovog ukidanja i zamjene novim.

Meunarodna sudska i arbitrana praksa. Statut Meunarodnog suda navodi sudska rjeenja kaopomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Neke presude i savjetodavna miljenjaMeunarodnog suda u Hagu imaju veliki autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanjuodreenih pravnih pravila. Ako je Meunarodni sud u nekoj svojoj odluci utvrdio postojanje obiajnogpravnog pravila, na taj iskaz kao vjerodostojan e se pozivati sve drave ijim interesima to praviloodgovara. U takvim sluajevima na ostale drave pada teret da dokau suprotno.

Naravno, u obiajnom procesu nisu jednako vane sve sudske i arbitrane odluke. Neke od njih usvojenesu neznatnom veinom glasova ili odluujuim glasom predsjednika kad su glasovi sudija bili podijeljeni.

Razlozi za neke odluke nisu bili dovoljno uvjerljivi, ili su ak protivrjeili prijanjim stavovima Suda bezdovoljno argumenata koji bi opravdavali odstupanje od prijanje prakse. Takve presude nisu ostavljaletraga u obiajnom procesu, a nailazile su i na kritike u nauci.

Nauka meunarodnog pravaje Statutom Meunarodnog suda takoer priznata kao pomono sredstvoza utvrivanje pravnih pravila. Vrijednost nekog naunog djela zavisi od meunarodnog ugleda pisca injegovih sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi svoje zakljuke i stavove. U modernodoba, od pojedinanih djela pisaca znatno su uticajniji rezultati i zakljuci nekih meunarodnih tijela:

- Komisija za meunarodno pravoje organ Generalne skuptine UN, koja bira i njene lanove. Glavnadjelatnost Komisije sastoji se u pripremanju nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvojuodreenih podruja meunarodnog prava;

- Institut za meunarodno pravo je nevladino tijelo sastavljeno od ogranienog broja najuglednijihstrunjaka koji djeluju u linom svojstvu (tj.ne kao predstavnici zemalja iz kojih dolaze). U okvirudjelatnosti Instituta pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnog prava.Usvojeni tekstovi rezolucija, kao i obimni pripremni radovi koji se objavljuju u Godinjaku, u naucise uzimaju kao vjerodostojan dokumentarni izvor meunarodnog prava, osim ako su ih prevazilikasnija praksa drava ili ugovori o kodifikaciji.

- International Law Association (Drutvo za meunarodno pravo) je nevladino tijelo koje okupljanacionalna drutva za meunarodno pravo, ali i lanove pojedince. I ono priprema i usvaja rezolucijeo vanim pitanjima meunarodnog prava. U tim djelatnostima mogu uestvovati svi meunarodnipravnici koji imaju elju i materijalne mogunosti za to.

6. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA


7/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Opi obiajnih proces je jedini proces nastanka, izmjene i prestanka specifinih pravila opegmeunarodnog prava koje se primjenjuje u meunarodnom pravnom poretku. Prema pozitivistikom, tj.voluntaristikom uenju, ni jedna drava ne moe bez svog pristanka biti vezana bilo kojim pravilommeunarodnog prava. Izriiti pristanak daje se putem ugovora, a preutni nastankom obiajnog pravnogpravila. Prema tom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku (tacitusconsensus). Kad bi ovo uenje bilo u cjelini ispravno, pravila opeg meunarodnog prava ne bi nipostojala, ili bi bila toliko malobrojna da ne bi mogla initi cjelovit sistem prava.

Pasivnost i nezainteresiranost, ak i veine drava svijeta, ne smeta stvaranju opeg obiajnog prava akopostoje svi drugi uvjeti njegovog nastanka. Pasivnost drava se uzima kao njihov podrazumijevanipristanak.

Ako je nekoj dravi u interesu da se odupre meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do nastankanovog opeg obiajnog pravila, ona treba uloiti protest aktivnim uesnicima te prakse. Protest se moeizraziti i nekim konkludentnim inom, kao npr:- iznoenjem spora pred Vijee sigurnosti ili Generalnu skuptinu UN;- glasanjem za neku rezoluciju kojom se takva praksa osuuje;- otpoinjanjem arbitranog ili sudskog postupka protiv uesnika takve prakse;- opozivanjem diplomatskog predstavnika ili prekidom diplomatskih odnosa ako se takav korak navede

kao in suprotstavljanja odreenoj praksi;- dozvoljenim represalijama itd.Da bi protest mogao postii eljeni cilj, mora biti efikasan i proporcionalan prirodi akta protiv kojeg jeusmjeren. Zbog toga se protest mora i ponavljati ako druga drava nastavi sa svojom praksom. Protestznatnijeg broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti obiajni proces i tada nee doi donastanka novog obiajnog pravnog pravila. Efikasni protesti neke izolovane drave u poetnoj faziobiajnog procesa tu dravu mogu izuzeti iz domaaja primjene opeg obiajnog pravila, ak i u sluajuako je to obiajno pravilo nastalo. Primjer je presuda Meunarodnog suda o Anglo-norvekom ribolovu iz1951.godine, kojom je presueno da se pravilo o najveoj dozvoljenoj irini ulaza u zaliv od 10 milja nemoe primijeniti na Norveku, budui da se ona uvijek odupirala svakom pokuaju da se ono primijeni

na Norveku obalu.

Vano praktino pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opeg obiajnogmeunarodnog prava. U praksi Meunarodnog suda je u vezi s tim uoen jedan paradoks u vezi pravilaius cogens. to je neko imperativno pravilo vanije, opada osjeaj dunosti suda da dokazuje njegovuopu obiajnu prirodu. Kad treba primijeniti neko pravilo te vrste, Sud e kao vjerodostojan prihvatitisvaki dokaz da su obje parnine stranke njime pravno obavezane, kao npr. njihovo glasanje za nekudeklaraciju Generalne skuptine UN kojom je potvreno to pravilo.

Ako se radi o nekom opem obiajnom pravilu od manje politike vanosti, teret dokazivanja pada nadravu koja se na njega poziva. Pritom ta drava nije duna direktno dokazati da je suprotna strankaaktivno uestvovala u obiajnoj praksi ili da je dala svoj izriit ili preutan pristanak na odreeno pravilo.

Po pravilu e najprije pokuati dokazati da se to vei broj drava ponaa u skladu sa tim pravilom. Kad osporu odluuje neko meunarodno sudsko tijelo, od njega se oekuje da na osnovu dokazane prakseustanovi opinio iuris. Najvanije je dokazati da se suprotna strana nije oduprla ili izuzela od te prakseputem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj protesta.

Stranci u postupku koja osporava postojanje odreenog obiajnog pravila, dovoljno je da dokae kakopraksa nije bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Za nju je najvanije ukazati na njenevlastite akte suprotstavljanja toj praksi. Takvi akti je izuzimaju iz primjene obiajnog pravnog pravila,ak i ako je ono nastalo.

7. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPEMOBIAJNOM PRAVU


8/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Svaka drava razliitim aktima nastoji da obiajni proces, kao jedini proces nastanka opegmeunarodnog prava, usmjeri u skladu sa svojim interesima. Najvaniji nain uticanja na obiajni procesje pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke grane meunarodnogprava. Povelja UN u l.13 kao jednu od funkcija Generalne skuptine navodi podsticanje progresivnograzvoja meunarodnog prava i njegove kodifikacije.

Ove 2 funkcije (razvoj i kodifikacija) meusobno se proimaju. U veini konvencija te vrste izmijeani su

propisi koji oituju ve postojea pravila opeg obiajnog prava i propisi de lege ferenda, koji bar upoetku obavezuju samo stranke usvojene konvencije i to kad ona stupi na snagu, ali ne i sve drugedrave.

U tekstovima takvih konvencija mogue je razlikovati 4 vrste pravila:1. Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji to su propisi koji oituju ve postojee pravo, tj. koji su ranije

prerasli u ope obiajno pravo. Oni dakle samo odraavaju postojea pravila na snazi i njima se vrikonverzija obiajnih pravila u sistem pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila.

2. Propisi koji ine progresivni razvoj meunarodnog prava to su pravila koja kristaliziraju postojeupraksu u novo obiajno pravilo (law crystallizing rules). Za tree drave, koje ne postaju strankamatakve konvencije, ta pravila su jo uvijek lex ferenda, koja u poetku obavezuju samo strankeuesnice konvencije i to na ugovornoj osnovi. Ali, razumno se moe oekivati brza transformacija itih pravila u ope obiajno pravo, pogotovo ako takva pravila predviaju neka nova prava za drave.

3. Legislacija meunarodnog prava putem konvencija propisi koji predviaju potpuno nova rjeenjaza nove odnose i novonastale objektivne situacije (law generating rules). Tu obiajni proces jo nijeni otpoeo. Po svom sadraju, takvi propisi moraju biti na jednak nain primjenjivi za sve drave ikonvencija sa takvim pravilima mora biti otvorena za pristup svim dravama svijeta.

4. Kontraktualni propisi iz njih proizilazi namjera stvaranja prava i dunosti iskljuivo za strane ukonvenciji. U tu skupinu spadaju uobiajene zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu istupanju na snagu konvencije, o dozvoljenosti ili zabrani rezervi na konvenciju.

8. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILAKao i opi, i partikularni obiaj se sastoji iz 2 konstitutivna elementa: prakse i opinio iuris. Po svojojprirodi, partikularno obiajno pravo je ipak slinije ugovorima nego opim obiajnim pravilima.Partikularno obiajno pravilo je u sutini preutan sporazum (pactum tacitum), vrlo slino ugovorima unepisanom obliku. Zbog toga postoji velika razlika u teretu dokazivanja partikularnog u odnosu na opiobiaj. Stranka koja se poziva na partikularni obiaj mora dokazati i praksu i opinio iuris stranke za kojutvrdi da je to pravilo obavezuje.

Partikularno obiajno pravilo u svakom sluaju ne smije biti u suprotnosti sa postojeim imperativnimpravilom. Partikularna obiajna pravila mogu nastajati u podruju djelovanja dispozitivnih normi opegmeunarodnog obiajnog prava. U takvom sluaju, primjenom opeg pravnog naela lex specialisderogat legi generali, partikularna pravila imaju prednost u primjeni.

Vrste partikularnog obiajnog prava:

a) Lokalni obiaj lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne prirode, koja predviaju pravasamo za jednu stranku, a dunosti za drugu;

b) Regionalni obiaj regionalna obiajna pravila ureuju odnose izmeu drava iz odreenog dijelasvijeta koji se po neemu razlikuje od ostalih dijelova. Sama injenica da drava geografski pripadatom regionu nije dovoljan dokaz da je ona povrgnuta odreenom partikularnom obiajnom pravu. I zanju se treba dokazati da je to pravo prihvatila, jer je ono u protivnom ne obavezuje.

c) Specijalni obiaj u ugovornom odnosu drave stranke nekog ugovora mogu tokom njegoveprimjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje tokom dueg perioda,a iz odreenih razloga se ne vri formalna revizija njegovog teksta. Ako je praksa takvog odstupanja

stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora, ona moe dovesti do uvjerenja o


9/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obaveznosti te prakse (opinio iuris), a time i do stvaranja partikularnog obiajnog pravila. Takvopravilo de facto ima uinak revizije teksta tog ugovora.

Mada partikularni obiaj nije veoma pogodan nain za pravno ureenje meudravnih i drugih pravnihodnosa u regionalnim okvirima, takva pravila su mogua, a kad nastanu imaju jednak uinak kao i svadruga pravila partikularnog meunarodnog prava.

- Pravo meunarodnih ugovora 9. KARAKTERISTIKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVAMeunarodni ugovori su najvaniji nain ustanovljavanja prava i obaveza subjekata meunarodnog pravau njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Ugovor ima odreene prednosti u odnosu na ostaleizvore meunarodnog prava:

1. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, strane u njima mogu na precizan nainizraziti svoje meusobne odnose i uspostaviti ravnoteu uzajamnih prava i dunosti;

2. U odluivanju i ratifikaciji, kao i o ulaganju rezervi na ugovor, drave mogu paljivo odmjeriti svojeinterese i ouvati svoju jednakost u odnosu na ostale ugovornice. Taj proces pospjeuje pravnusigurnost u meunarodnim odnosima;

3. Neki oblici meunarodne saradnje se mogu urediti samo pisanim ugovorima: osnivanje novemeunarodne organizacije, ugovori o trgovini, meudravnim komunikacijama, ogranienju oruja

4. Za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati, jer onjima postoji pisani akt. Meutim, to ne otklanja sporove o tumaenju, a ponekad i sporove oprimjeni ugovornih propisa.

Pravo meunarodnih ugovora je grana opeg meunarodnog prava koja propisuje pravila o sklapanjuugovora, njihovom stupanju na snagu, rezervama na ugovore, primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavosti,

te o prestanku i obustavljanju izmjene ugovora. Najznaajniji izvor tog prava je Beka konvencija o pravuugovora, potpisana 23.05.1969, a stupila na snagu 27.01.1980.godine. Pisana pravila iz te Konvencijeprimjenjuju se (ili se smatraju primjenjivima) na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Neto manjeznaajna je Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu meunarodnih ugovora od 23.08.1978, koja jestupila na snagu 06.11.1996.godine.

10.POJAM I VRSTE UGOVORAMeunarodni ugovor sastoji se od saglasnosti volja dvaju ili vie subjekata meunarodnog prava, s ciljemda postigne odreeni uinak po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegovihstranaka.

Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak, potrebno je ispuniti vie uvjeta:

1. Sve ugovorne strane moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj.drave, meuvladine organizacije ilipriznati ustanici;

2. Da bi ugovor mogao biti valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno nedopustivje ugovor koji je materijalno nemogue izvriti, ili ugovor koji je u sukobu sa nekom imperativnomnormom opeg meunarodnog prava.

3. Izraena volja ugovornih strana mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Zbog toga su, prema opimnaelima, nitavi ugovori koji sadre mane u oitovanju volje neke od strana. Neke od tih mana suuzrok apsolutne nitavosti sukob sa ius cogens, prisila izvrena nad predstavnikom neke drave iliprisila izvrena na samu dravu. Ostale mane su uzroci relativne nitavosti (zabluda, prevara,

korupcija predstavnika drave, te druge mane koje predvia Konvencija).


10/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. Ope meunarodno pravo ne propisuje nikakvu odreenu formu ugovora. Ugovori koji nisusklopljeni u pisanoj formi ne gube zbog toga na svom pravnom znaaju.

U naelu ne postoji hijerarhija izmeu ugovora koja bi bila slina hijerarhiji pravnih normi i akata uunutranjem pravu. Djelomian izuzetak od ovog naela je Povelja UN, zbog derogatorne klauzule date ul.103, prema kojoj se u sluaju sukoba izmeu obaveza lanica UN po Povelji i obaveza po bilo komdrugom meunarodnom aktu, ima primjenjivati Povelja.

Ugovori se mogu podijeliti po razliitim kriterijima:

Ugovori sklopljeni u pisanom ili nekom drugom obliku. Kriterij za podjelu je forma ugovora. Mada sudanas izuzetno rijetki, ugovori sklopljeni npr. u usmenom obliku, pravno jednako obavezuju sve njihovestranke kao i pisani sporazumi. Beka konvencija iz 1969. ne primjenjuje se na meunarodne sporazumekoji nisu sklopljeni u pisanoj formi. Meutim, konvencija izriito propisuje da ta injenica nije na tetupravne snage takvih sporazuma, kao i primjene svih pravila Konvencije koja su na njih primjenjiva.

Dvostrani i mnogostrani ugovori. Kriterij je broj ugovornih strana. Postoje znaajne razlike kad je upitanju primjena i prestanak dvostranih u odnosu na viestrane ugovore. Dvostrani ugovor okonava seotkazom jedne strane, dok se kod viestranih ugovora radi samo o jednostranom povlaenju jer govor popravilu ostaje na snazi izmeu preostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugovora jedne straneovlauje drugu stranu da se na tu povredu pozove kao na razlog prestanka ugovora ili suspenzije njegoveprimjene. Kod viestranih ugovora propisi o prestanku i suspenziji ugovora zbog bitne povrede od straneneke stranke su mnogo sloeniji.

Posebnu podvrstu viestranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene prirode. Ako sam ugovor nepredvia drugaije, na njega su rezerve mogue samo uz pristanak ostalih njegovih stranaka. Ako neka odstranaka takvog ugovora prestane postojati, sve nove drave nasljednice moraju posebno pristupiti tomugovoru, poput svake tree drave. Dakle, nema sukcesije drava povodom tih ugovora.

Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. Ugovor-zakon se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih

ka istom cilju. Radi se o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve njihove strankepreuzimaju iste pravne obaveze. Prema uenju Hajnriha Tripela krajem 19.vijeka, samo takvi ugovori suizvor objektivnog prava i izvor meunarodnog prava uope. Oni su slini (ali ne isti) zakonima uunutranjim pravnim porecima drava.

Osnova ugovora pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadraja, ali koje su usmjerene ka istomcilju i uzajamno se dopunjavaju, poput kupovine i prodaje.

Ugovori-ustavi meunarodnih organizacija. Ovi ugovori imaju 2 razliite funkcije: Za drave-strankenisu bitno razliiti od bilo kog drugog ugovora. Svaki od njih je izvor prava i dunosti za sve njegovestranke, a veina takvih ugovora sklapa se bez ogranienja njihovog trajanja. Istovremeno, ugovorom tevrste stvara se novi subjekat meunarodnog prava. Za taj novi subjekat, ugovor je od temeljnog, tj.

ustavnog znaaja.

Veina tih ugovora propisuje postupak njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile nasnagu, ne trai se jednoglasnost ve kvalificirana veina. Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na teizmjene, moe samo napustiti organizaciju.

Politiki sporazumi (gentlemens agreements). Raireno je miljenje o postojanju sporazuma posebnevrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku, s namjerom da ih obaveu samo moralno ilipolitiki, ali da one tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo otro razlikovanje sporazumadrava na istinske ugovore i pravno neobavezujue sporazume u praksi najee nije opravdano.

11.SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA


11/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sve suverene drave su subjekti meunarodnog prava i to njihovo svojstvo ne zavisi od priznanja drugihdrava. S tim u vezi one imaju sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora koja niim nije ograniena. Kadje u pitanju ugovorna sposobnost federalnih jedinica, one mogu imati sposobnost sklapanja meunarodnihugovora ukoliko se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu, i u granicama koje su tim ustavompropisane. Npr. u Njemakoj i vicarskoj federalne jedinice uivaju ogranienu ugovornu sposobnost, stim da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne saglasnosti na sklapanje svakog takvog ugovorapojedinano.

Vatikan je danas openito priznat kao poseban subjekat meunarodnog prava. Svi konkordati i drugiugovori koje Vatikan sklapa sa treim dravama su meunarodni ugovori na koje se neposrednoprimjenjuju propisi Beke konvencije iz 1969.

Nevladine organizacije nemaju ugovornu sposobnost, ali je nesumnjivo da veina meuvladinihorganizacija objektivno imaju meunarodni subjektivitet ne samo u odnosu na njihove drave lanice, vei prema treim dravama. Meunarodne organizacije se ravnaju naelom specijalnosti, tj. drave kojesu ih osnovale daju im odreena ovlatenja ije su granice odreene funkcijom zajednikih interesa. Zbogtoga je ugovorna sposobnost ak i same OUN ogranienija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo kojenjene drave lanice.

Ukoliko ustavni akt neke organizacije ne propie drugaije, ugovor koji neka organizacija sklopi usvojstvu posebnog subjekta meunarodnog prava i u granicama svojih funkcija ne stvara neposrednaprava i dunosti za njene lanice.

Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju meunarodnopravni subjektivitet erga omnes.Ogranieni subjektivitet i ogranienu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stiu tek aktom priznanja, ito samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe dati bilo ustanovljena, tj. legitimnavlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tree drave.

12.POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORAU meunarodnoj praksi izrasla su 2 postupka sklapanja ugovora: pojednostavljeni i sloeni postupak, amogue su i kombinacije ovih dvaju postupaka.

Pojednostavljeni postupakse sastoji u razmjeni isprava (pisama, nota) i tada se ugovor sastoji od 2 ilivie meusobno povezanih isprava. Iz razmijenjenih pisama nesumnjivo mora proizilaziti saglasnost voljaobiju (ili svih) strana sa ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija tesaglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za strane tog ugovora.

Sloeni postupak sklapanja ugovora moe se sastojati od vie odvojenih radnji:

1. Pregovori, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora. Pregovore, usvajanje i ovjeravanje tekstaugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. To su ef drave, premijer, ministar vanjskih poslova,

ef diplomatske misije u zemlji sa kojom se pregovara. Eventualni ostali predstavnici moraju imatiodgovarajuu punomo. Bez pravnog uinka je akt koji u postupku sklapanja ugovora izvri neovlatenaosoba, osim ako ga drava naknadno potvrdi. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, po pravilu jepotreban pristanak svih drava koje uestvuju na pregovorima. To vai kad se radi o dvostranom ugovoruili ugovoru ogranienog znaaja. Ako se pregovori vode na meunarodnoj konferenciji uz uee velikogbroja drava i kada se ne oekuje da e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obavezivati sveuesnice pregovora, Beka konvencija predvia da se tekst ugovora usvaja dvotreinskom veinomprisutnih drava, osim ako drave istom veinom ne odlue da se primjenjuje neko drugo pravilo.

Ovjeravanje (autentifikacija) teksta vri se na nain predvien u samom ugovoru. Ako ugovor ne predvianain ovjeravanja, ovjeravanje se moe izvriti: potpisivanjem, potpisivanjem ad referendum ili parafom

predstavnika drava. Ovjeriti se moe sam tekst ugovora ili zavrni akt konferencije u kojoj je tekstugovora sadran.


12/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Usvajanjem i ovjeravanjem drave jo nisu dale svoj pristanak da budu vezane konkretnim ugovorom.Zbog toga potpisivanje ugovora kao nain ovjeravanja teksta nije isto to i potpisivanje kao nain davanjapristanka da drava njime bude vezana. Potpisivanje ad referendum izriito znai da opunomoenipredstavnik izraava svoju saglasnost sa utvrenim tekstom, ali smatra da nema dovoljno ovlatenja daobavee svoju vladu, pa ak ako je potom nuna i ratifikacija.

Nako to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji jo nije stupio

na snagu.

2. Pristanak drave da bude vezana ugovorom moe se dati:

- ratifikacijom. Ratifikacija ima za svrhu da se ugovor prije njegovog mogueg stupanja na snagu,razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu.

- potpisivanjem ugovora. Beka konvencija predvia da se pristanak drave da bude vezana ugovoromizraava potpisom predstavnika drave u slijedeim sluajevima:

a) ako ugovor predvia da e potpisivanje imati taj uinak;b) ako se na drugi nain ustanovi da su se drave sporazumjele da potpisivanje ima takav uinak ilic) ako namjera drave da potpisivanju da takav uinak proizilazi iz punomoi njenog predstavnika, ili

je izraena tokom pregovora.- razmjenom isprava koje ine ugovor- pristupom ugovoru. Pristupanje ugovoru je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju

neka drava nije uestvovala, ili je uestvovala ali ga je propustila ovjeriti u predvienom roku.Mogunost pristupa nije jednaka za sve ugovore. U tom smislu postoje zatvoreni, poluotvoreni iotvoreni ugovori. Zatvoreni ugovori ne predviaju pristupanje treih drava, ili ga ak izriitozabranjuju. Tu spadaju svi dvostrani ugovori, te viestrani ugovori ograniene prirode. Pristup jemogu samo ako sve stranke tog ugovora na to pristanu. Poluotvoreni ugovori sklapaju se u okviruregionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje. Takvi ugovori predviaju pristup samodravama regiona (npr.Vijee Evrope, Organizacija afrikog jedinstva i sl). Otvoreni ugovori kaojedan od ciljeva imaju da okupe to vei broj zemalja. To se posebno odnosi na konvencije o ljudskim

pravima.

3. Razmjena i polaganje isprava o ratifikaciji. Ako ugovor ne odredi drugaije, drave uesnicedvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Viestrani ugovori u tu svrhu predviajudepozitara. Depozitar je drava domain diplomatske konferencije, generalni sekretar ili direktormeunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen. Koddepozitara svaka drava pohranjuje isprave o svom prihvatanju ugovora. Dunost depozitara je da uvaoriginalni tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prepise svih isprava o potpisivanju,ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora, kao i dravama koje imaju pravo dapostanu stranke.

4. Registracija ugovora kod Generalnog sekretara UN i njegovo obavljivanje. Depozitar registrujeugovor kod Generalnog sekretara UN (ukoliko se ne radi o istoj osobi). On takoer obavjetava sve tedrave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune predvieni uvjeti. Prema l.102 Povelje, svedrave lanice UN obavezne su da svoje ugovore (nastale nakon donoenja Povelje) registruju uSekretarijatu OUN, koji ih potom objavljuje. Neregistrovani ugovori pravno obavezuju ugovorne strane ione se na njih mogu pozvati pred meunarodnim tijelima izvan UN (npr. pred nekim arbitranimtribunalom), ali ne i pred Meunarodnim sudom u Hagu i ostalim organima UN. Povelja nije propisalarok za registraciju ugovora.

Stupanje na snagu ugovora. Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni odredbamaugovora ili sporazumno izmeu ugovornih strana. Da bi stupile na snagu, viestrane otvorene konvencijeu svojim zavrnim odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o ratifikaciji i

pristupu, a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje na snagu nakon to se taj uvjet ispuni.


13/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ugovorne strane preuzimaju izvjesne obaveze i prije samog stupanja na snagu ugovora. One nisu duneizvravati ugovor, ali su obavezne da se uzdre od radnji koje bi mogle osujetiti predmet i svrhu ugovora.To pravilo se zasniva na naelu dobre vjere.

Ugovor se moe i privremeno primjenjivati dok ne stupi na snagu. To se moe predvidjeti samimugovorom, ili se ugovorne strane o tome mogu sporazumjeti na drugi nain. Privremena primjena se moeodnositi na cio ugovor ili neke njegove dijelove. Sporazum o privremenoj primjeni obavezuje sveugovornice. Neka ugovornica moe naknadno odluiti da ne postane strankom ugovora, ako ta mogunostnije iskljuena samim ugovorom ili sporazumom svih strana. Takva ugovornica moe jednostranoprekinuti privremenu primjenu ugovora, a svoju odluku mora notificirati ostalim ugovornim stranama.

13. REZERVE NA UGOVORE

Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili

izmijeniti pravni uinak nekih ugovornih odredbi. Moe se oitovati pri potpisivanju ugovora, ratifikacijiili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding)kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak ugovornih odredbi, nekim od tih odredbipridaje posebno tumaenje. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, posebno kad ih ugovorizriito zabranjuje.

Rezervu naelno moraju dopustiti sve stranke ugovora. Rezerva se ne moe uloiti na ugovor koji takvurezervu izriito zabranjuje. Ako sam ugovor ne sadri odredbe o rezervama, prema Bekoj konvenciji iz1969, u svakom sluaju je nedoputena rezerva koja je inkompatibilna sa predmetom i svrhom ugovora, atu injenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. Ako ugovor ne sadri odredbe o rezervama, Bekakonvencija u pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve razlikuje 3 vrste ugovora:

a) Kod dvostranih ugovora i ugovora-pogodbi, takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke;b) Kad se radi o ugovoru-ustavu meunarodne organizacije, takvu rezervu mora prihvatiti nadleni

organ te organizacije;

c) Kod svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo sa onim strankamakoje takvu rezervu izriito prihvate ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od prijemanotifikacije o rezervi.

Prihvaena rezerva uvijek mijenja ugovorni odnos na bazi reciprociteta. Dakle, ako neka drava putemrezerve uspije u odnosu na sebe iskljuiti primjenu nekih odredaba, ona od drugih stranaka nema pravotraiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moe u svakom sluaju povui i za to u naelunije potreban pristanak ostalih ugovornih strana.

Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu se moraju sainiti u pisanoj formi i dostavitidravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo da postanu stranke ugovora. Ako je rezervastavljena pri potpisivanju ugovora, prilikom ratificiranja je treba izriito potvrditi.

14.TUMAENJE UGOVORAPostoje 3 osnovne metode tumaenja ugovora: subjektivna, tekstualna i funkcionalna. Subjektivnametoda polazi od prvobitne namjere drava pregovarateljica, smatrajui da je namjera stranaka najbitnijielement ugovora, a rijei u tekstu nemaju znaenje ako ne izraavaju tu namjeru.

Tekstualna metoda uzima sam tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne namjere ugovornica,

kojeg pri tumaenju treba maksimalno iskoristiti. Tek ako je tekst dvosmislen ili nejasan, ili dovodi dobesmislenog ili nerazumnog ishoda, dozvoljeno je istraivati namjeru stranaka putem drugih dokaza.


14/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Funkcionalna (teleoloka) metoda se ne obazire na prvobitnu namjeru, a ponekad ni na tekst ugovora.Primjenom te metode ugovor se tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vritumaenje. Predmet i svrha viestranih ugovora mogu se izmijeniti protekom vremena.

Oito je da od izbora metode tumaenja zavisi i rezultat. Izbor metode zavisi od vrste ugovora, a jo vieod organa koji tumai ugovor. Najveu slobodu u tumaenju uivaju same ugovorne strane, kad

zajedniki tumae njihov vlastiti ugovor. Uvjet za autentino tumaenje ugovora je jednoglasnost svihnjegovih stranaka.

Beka konvencija iz 1969. postavila je ope pravilo tumaenja, u kome polazi od tekstualne metode kaoosnovne za tumaenje svih ugovora: Ugovor se mora tumaiti u dobroj vjeri, prema uobiajenom smisluizraza iz ugovora, u njihovom kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora. Poseban smisao pridaje senekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka. Spomenuti kontekst obuhvata:a) svaki sporazum koji se odnosi na ugovor, a koji su sve stranke sklopile u vezi sa ugovorom;b) svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u vezi sa ugovorom, a koju ostale stranke prihvate

kao ispravu koja se odnosi na ugovor.

Konvencija u l.32 predvia i dopunska sredstva tumaenja, koja ukljuuju (ali se na njih ne svode)pripremne radove i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen.

Ako sam ugovor predvia, ili se stranke o tome sporazumiju, da je samo jedna jezina verzijavjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri tumaenju ugovora mora potivati. Ako jevjerodostojnost teksta ugovora utvrena na 2 ili vie jezika, smatra se da izrazi u ugovoru imaju istoznaenje u svakom vjerodostojnom tekstu. Ako uporedba vjerodostojnih tekstova pokae razlike u smislu,koje primjenom navedenih pravila tumaenja nije mogue otkloniti, usvaja se smisao koji najboljeusklauje te tekstove uzimajui u obzir predmet i svrhu ugovora.

15.POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORAObavezujua snaga svih ugovora zasniva se na naelupacta sunt servanda (ugovori se moraju izvravati).Ovo naelo potvreno je u svim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. U tom pogledunajautoritativniji je l.26 Beke konvencije iz 1969, koji navodi: Svaki ugovor koji je na snazi vee

stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri.

Sa stanovita meunarodnog prava, svaki meunarodni ugovor je instrument koji stvara prava i dunostiza njegove stranke. S tim u vezi naelo pacta sunt servanda odnosi se na sve organe svih ugovornihstranaka. Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutranjeg prava da bi opravdala neizvrenjeugovora. Njena obaveza je da otkloni smetnje u svom unutranjem pravu kako bi svi njeni organi mogli udobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu dravu na snazi.

Ukoliko postoje odreena ustavna ogranienja, o istima treba voditi rauna tokom pregovora, tj. prije

nego to drava da svoj pristanak da bude vezana ugovorom, a ne nakon toga. Beka konvencija iz 1969.predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor upravo da bi vlada svake drave paljivorazmotrila sadraj ugovora i uzela u obzir svoje ustavne ograde prije nego to da svoj pristanak na tajugovor.

Ako bi neka ugovorna obaveza koja je vrlo dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnimpromjenama, jedino preostaje otkazivanje tog ugovora. Ako je to nemogue, drava treba pokrenutipostupak izmjene konkretnog ugovora. Dakle, ak i u takvim izuzetnim okolnostima, sve dok je odreenaugovorna obaveza na snazi, drava je ne smije kriti niti odbaciti pod izgovorom da je protivustavna.

Raniji dualistiki pristup odnosa izmeu meunarodnog i unutranjeg prava naputen je u mnogim

zemljama. Mnoge drave su u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile postupke po kojima njihovigraani i domicilirani stranci imaju pravo direktnog obraanja meunarodnim tijelima za zatitu ljudskih


15/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prava. Neke drave su u svojim ustavima proglasile prvenstvo meunarodnog nad domaim pravom iprvenstvo meunarodnih ugovora nad vlastitim zakonima.

Kad su u pitanju uinci ugovora u odnosima izmeu stranaka, Konvencija iz 1969. predvia neka opapravila:

a) Ugovor nema retroaktivnog uinka. Njegove stranke obavezuje od dana stupanja na snagu, ali strankemogu ugovoriti retroaktivni uinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi nain.

b) Ugovor vee svaku stranku za itavo njeno podruje (teritoriju), ukoliko drugaija namjera neproizilazi iz ugovora ili ako takva namjera nije izraena na drugi nain. Od ovog pravila postojeizuzeci jer se neki ugovori obzirom na njihov predmet i svrhu ne mogu primjenjivati na itavompodruju drava-stranaka (npr.ugovori o meunarodnim vodama, iskoritavanju svemira i sl)

c) Krenje obaveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave kojate obaveze kri. Stranka koja je pretrpjela tetu se moe pozvati na to krenje kao na uzrok prestankaili suspenzije ugovora, ili primijeniti dozvoljene mjere represalija kako bi kriteljicu natjerala danastavi izvravati ugovor i da naknadi priinjenu tetu. U svojim ugovorima drave su slobodneutvrditi i dopunske naine za osiguranje izvrenja. Najrasprostranjeniji nain osiguranja izvrenjaugovora danas je ugraivanje odredbe kojom se predvia obavezna nadlenost nekog stalnog suda ili

arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima.

16.UGOVORI I TREE DRAVEUgovor je iskljuivo izvor partikularnog meunarodnog prava i kao takav obavezuje samo njegovestranke. Izuzeci od tog naela su:

a) Pristanak tree drave na ugovor. Konvencija predvia da za treu dravu nastaje obaveza naosnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom stvoriti obavezu i ako treadrava izriito, u pisanoj formi, prihvati tu obavezu. Strogo posmatrano, trea drava tada i prestaje bititrea.

Ugovorni odnosi koje predvia navedeni propis nisu poznati u praksi. Meutim, pravi smisao ovogpropisa jeste u spreavanju nametanja obaveza treoj dravi bez njenog izriitog pismenog pristanka.Kada ovog propisa ne bi bilo, pasivno dranje tree drave bi izvornim strankama ugovora dalo povodaza tvrdnju da je trea drava preutno prihvatila neke obaveze iz ugovora.

Za treu dravu nastaje pravo na osnovu odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tomodredbom dati pravo treoj dravi, skupini drava kojoj ona pripada ili svim dravama, i ako treadrava na to pristane. Njen pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovorodreuje drugaije.

Drava koja ostvaruje pravo na osnovu navedene odredbe duna je potivati uvjete za ostvarivanje ovog

prava predviene u ugovoru ili ustanovljene u skladu sa njegovim odredbama. To znai da e dravaizvravati i sve odgovarajue obaveze koje proizilaze iz takvog ugovora, jer ogromna veinameunarodnih ugovora predvia izvjesnu ravnoteu izmeu prava i obaveza. Na taj nain navedeni propisu stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i treih drava.

b) Djelovanje pravila iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi. Radi se o pravilima koja ineprogresivni razvoj meunarodnog prava (vidi 7, str.9 ta.2).

17.IZMJENE I REVIZIJA (PREINAKA) UGOVORAStabilnost i promjene pravnog poretka. Stabilnost meunarodnog pravnog poretka mogue je odratisamo njegovom otvorenou za promjene i progresivni razvoj na miroljubiv nain. Zbog toga bi trebalo

da svaki ugovor koji se sklapa na neodreeno vrijeme, a koji ureuje vane odnose u meunarodnoj


16/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zajednici, sadri odredbe o izmjenama i usklaivanju sa promjenama aktuelnih uvjeta pod kojima seprimjenjuje.

Temeljna pravna pravila o izmjenama meunarodnih ugovora:

1. Sve stranke ugovora mogu zajednikim sporazumom izmijeniti ili preinaiti svoj ugovor, bilo kada iiz bilo kog razloga.

2. Ako neki viestrani ugovor ima veliki broj stranaka, jednoglasnost stranaka u cilju njegove izmjeneteko je ili nemogue postii. U nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samog ugovora onjegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Ako nema drugaijih odredaba, izmijenjeniugovor se primjenjuje samo izmeu stranaka koje su usvojile te izmjene. Meu ostalim strankamaostaje raniji ugovor. Ugovori-ustavi meunarodnih organizacija sa velikim brojem lanica takoerodstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu veinu za svoju izmjenu. Meutim,izmjena u ovom sluaju vai za sve lanice te organizacije, pa one koje se ne slau s njima moguprihvatiti izmjene ili napustiti organizaciju.

Pravila o sukobu ugovora o istom predmetu. Konvencija predvia vie propisa o primjeni uzastopnihugovora o istom predmetu. Glavna naela, po hijerarhijskom redoslijedu su:

a) Imperativne norme opeg meunarodnog prava, kad su sadrane u nekom ugovoru, ine nitavim svakidrugi ugovor koji je sa njima u sukobu u trenutku njegovog sklapanja. Nova imperativna norma ininitavim i okonava svaki postojei ugovor koji je sa njom u sukobu.

b) Obaveze drava lanica iz Povelje UN, prema l.103 Povelje, prevladavaju nad njihovim obavezama izbilo kojeg drugog sporazuma.

c) Ako neki ugovor odreuje da je podreen nekom prethodnom ili kasnijem ugovoru, ili da ga ne trebasmatrati inkompatibilnim sa tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost.

Osim navedenih, mogue su razliite druge situacije sukoba vie ugovora o istom predmetu, gdje nema

hijerarhijski postavljenih pravila. Za takve situacije primjenjuju se razliita pravila:- Kasniji ugovor moe imati vei, ali ne i manji broj stranaka od prethodnog. Dakle, ne smije se desiti

da bilo koja stranka prethodnog ugovora ne bude stranka i kasnijeg ugovora. Za takve situacije vaiope pravno naelo lex posterior derogat legi priori, s tim to se prethodni ugovor u potpunostizamjenjuje novim, ili se njegova primjena nastavlja u mjeri u kojoj on nije u suprotnosti sa novimugovorom.

- Dvije ili vie stranaka prijanjeg viestranog ugovora mogu ugovor preinaiti samo u njihovimuzajamnim odnosima, ali Beka konvencija predvia vrlo stroge uvjete da bi takav novi sporazum biopravovaljan. Novi sporazum je mogu: ako ugovorom takav sporazum nije zabranjen, ako nije natetu prava i obaveza ostalih stranaka i ako se ne odnosi na odredbu ija bi izmjena dovela doinkopatibilnosti sa efikasnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjeg ugovora.

- Ako kasniji ugovor o istom predmetu ne obuhvata sve stranke prijanjeg ugovora, taj problem sukobaugovora ne moe se rijeiti jednostavnim i jasnim pravnim naelima, ve Konvencija tu predvia viepravila obzirom na situacije koje mogu nastati.

- Ako jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je jo na snazi sklopi sa treom dravom novidvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor je inkompatibilan sa prijanjim, ta stranka nije u stanju izvritisvoje obaveze prema strankama oba ugovora. Tada nastupa meunarodna odgovornost za strankuobaju ugovora.

18.NITAVOST UGOVORAPravila o postupku iz Beke konvencije. Svaka stranka koja se pozove na to da postoji mana u njenompristanku da bude vezana ugovorom ili koja se pozove na uzrok osporavanja ugovora, povlaenja ilisuspenzije njegove primjene, duna je svoj zahtjev notificirati ostalim ugovornim stranama. U notifikaciji


17/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


se navodi mjera koja se predlae u vezi sa daljom primjenom ugovora i razlozi za to. Ako u roku odnajmanje 3 mjeseca od prijema notifikacije ni jedna strana ne stavi prigovor, stranka koja je notificiralaizjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila. U suprotnom se ne moe tvrditi da je postignut preutnisporazum o najavljenoj mjeri izmeu svih stranaka ugovora, ve time nastaje spor o prvobitnopostavljenom zahtjevu.

Uinci nitavog ugovora. Odredbe nitavog ugovora u naelu su bez pravne snage od samog njegovog

sklapanja. Ako na osnovu takvog ugovora neka njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prevara,korupcija ili prisila, izvri neke radnje, ona moe od svake druge stranke tog ugovora zatraiti povrat uprijanje stanje (restitutio in integrum). Izuzetak su radnje koje su izvrene u dobroj vjeri prije pozivanjana nitavost. One ne postaju protivpravne samim tim to je ugovor nitav.

Vano je napomenuti da ne moe biti drugih uzroka nitavosti osim onih koji su izriito predvienoKonvencijom. Ti uzroci se mogu podijeliti na 2 skupine: apsolutni i relativni uzroci nitavosti.

Apsolutni uzroci nitavosti su oni koji se ne mogu naknadno otkloniti i ugovor ne moe konvalidiratiak i ako bi drava koja je pretrpjela tetu pristala da takav ugovor ostane na snazi. Ti uzroci su:

a) sukob ugovora sa imperativnom normom (ius cogens). Imperativna norma opeg meunarodnogprava je norma koju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica kao norma od kojie nijedozvoljeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom normom iste prirode. U svrheBeke konvencije ius cogens obuhvata mali krug pravnih pravila koja sva nalau potivanje ljudskihprava u vrijeme mira i oruanih sukoba.

b) prisila izvrena na predstavnika drave. Ugovor koji je posljedica prisile ili prijetnje izvrene napredstavnika drave je bez ikakvog pravnog uinka. Po ovom propisu Beke konvencije, u timsluajevima se ne radi ni o apsolutno nitavom, ve o nepostojeem ugovoru.

c) prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile.Relativni uzroci nitavosti su:

- korupcija predstavnika drave. Drava koja se poziva na ovaj uzrok nitavosti ne moe sama ineposredno proglasiti ugovor nitavim, ve se to ini po propisima Beke konvencije o postupku.- prevara;

- zabluda. Zabluda je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili stanju. Oprostivazabluda je relativni uzrok nitavosti. Ona nastupa kad dravni organ koji je dao oitovanje ne poznajepravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je sama drava koja se poziva na zabludutoj zabludi doprinijela svojim postupkom ili ako je na osnovu svih okolnosti morala znati za pravostanje stvari, ne moe se pozivati na zabludu kao uzrok nitavosti.

- odredbe unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora. Da bi ovo bio razlog nitavosti,moraju biti ispunjeni slijedei uslovi: krenje takve odredbe mora biti oigledno i mora se odnositi naneko bitno pravilo.

- posebna ogranienja ovlatenja za izraavanje pristanka drave. Da bi bilo uzrok nitavosti, ovoogranienje je blagovremeno moralo biti notificirano ostalim ugovornim stranama.

Ako se drava koja na to ima pravo ne pozove na neki od relativnih uzroka nitavosti u nekomprimjerenom roku, smatrae se da je ona pristala na valjanost ugovora.

19.SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORASuspenzija primjene nekog ugovora je privremeno stanje u njegovom izvrenju. Ako se stranke drugaijene dogovore, suspenzija oslobaa stranke obaveza izvrenja ugovora za period suspenzije, ali ne utie napravne odnose izmeu stranaka koji su ustanovljeni ugovorom. Bitno je naelo da se za vrijeme trajanjasuspenzije stranke moraju suzdrati od svih radnji koje bi mogle sprijeiti ponovnu primjenu ugovora. Dosuspenzije nekog ugovora u praksi dolazi vrlo rijetko.

Prestanak ugovora. Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 osnove:


18/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) sporazumom svih stranaka svakiugovor se moe okonati u svakom trenutku, neovisno od njegovih vlastitih odredaba o trajanju,prestanku, otkazu ili izmjenama.

2. Primjenom njegovih vlastitih propisa u praksi najvei broj ugovora prestaje u skladu saodredbama koje su predviene u samom tekstu ugovora. Ope meunarodno pravo ne nameenikakva ogranienja u pogledu uslova koje stranke mogu propisati.

3. Kao posljedica naknadne nemogunosti izvrenja ugovora;4. Pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka konvencija, kao posljedica krenja ugovora.20.NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORANastupa usljed naknadnih dogaaja koje stranke pri sklapanju ugovora nisu predvidjele, a usljed kojihdalje izvrenje ugovora postaje nemogue. Uslovi mogueg prestanka (ili suspenzije) ugovora po ovomosnovu su slijedei:

1. Stalni ili privremeni nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora npr.nestanak nekogotoka, unitenje hidrocentrale, isuenje rijeke itd. Stranka ne moe jednostrano okonati ugovor, vemora potivati pravila postupka data u Bekoj konvenciji. Ako je nemogunost privremena, onda se

na nju moe pozvati samo kao na uzroksuspenzijeprimjene. Stranka se na nemogunost izvrenja nemoe pozvati ako je takva nemogunost posljedica njenog krenja obaveze iz ugovora ili bilo kojedruge meunarodne obaveze preuzete prema svakoj drugoj stranci ugovora.

2. Bitna promjena okolnosti Radi se o promjeni okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanjaugovora, a stranke tu promjenu nisu predvidjele. Prema Bekoj konvenciji, na takvu promjenuokolnosti se ne moe pozivati kao na uzrok prestanka ugovora, osim u 2 sluaja:

a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova za sklapanje ugovora;b) ako uinak te promjene predstavlja korjenitu promjenu dometa obaveza koje prema ugovoru jo

treba izvriti.

Uz navedeno, Beka konvencija iskljuuje primjenu tog propisa u 2 sluaja i to:

a) ako se ugovorom ustanovljava granica;b) ako je bitna promjena okolnosti nastupila kao posljedica krenja neke obaveze od strane stranke

koja se poziva na tu promjenu.

3. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa izmeustranaka ugovora utie na ugovorni odnos izmeu tih stranaka samo u sluaju da je postojanjediplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora. U ostalim sluajevimaprekid ne utie na ugovorni odnos.

4. Oruani sukob izmeu stranaka ugovora Ovo pitanje niije rijeeno Bekom konvencijom iz1969. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja oruanog sukoba okonalo bilo kojuvrstu ugovora. U sluaju izbijanja sukoba zasigurno postaju primjenjivi ugovori koji se obzirom nanjihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenjivima u vrijeme tih sukoba (enevske i hakekonvencije o zatiti rtava rata i kulturnih dobara).

Izbijanje oruanog sukoba samo po sebi ne okonava niti suspenduje primjenu ugovora izmeuuesnice sukoba i treih drava. Isto se odnosi i na ugovore-ustave meunarodnih organizacija usluaju sukoba izmeu bilo kojih njegovih stranaka.

U pogledu ostalih ugovornih odnosa vano je pitanje da li je Vijee sigurnosti UN donijelo nekuobavezujuu rezoluciju koja se odnosi na taj sukob i da li je rezolucijom oznaila agresora ili ne. Akonema nikakve rezolucije, pretpostavlja se da svaka od stranaka moe (ali ne mora) suspendirati

primjenu svakog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoba. Ako je Vijee sigurnosti donijeloneku obavezujuu rezoluciju, u izvrenju te rezolucije svaka drava moe otkazati ili suspendirati


19/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


primjenu ugovora koji je inkompatibilan sa sadrajem rezolucije. Iz ovog prava iskljuena je drava-agresor, koja je kao takva oznaena rezolucijom.

5. Novi ius cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava, svaki ugovorkoji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje njegova dalja primjena. Prestanak ugovora po ovojosnovi ne ide na tetu steenih prava nastalih izvrenjem ugovora prije njegovog prestanka, osim akozadravanje tih prava nije samo po sebi suprotno novoj imperativnoj normi.

21.KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKAKrenje ugovora povlai meunarodnu odgovornost kao i svaki drugi meunarodno protivpravni in. Poopem meunarodnom pravu, postoji tzv.rezidualno pravo svake drave koja pretrpi tetu da protivkriteljice preduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj nain natjera da naknadi priinjenu tetu inastavi izvravati svoje ugovorne obaveze. Ne postoje pravila postupka za izvrenje prava na represalije.Pravo na represalije je Bekom konvencijom ogranieno i ne primjenjuje se na odredbe ugovora o zatitiljudskih prava. Dakle, njegovim ostvarenjem se ne mogu pogaati prava pojedinaca, koji najee nisukrivi za krenje ugovornih obaveza njihove drave. Ovo pravilo je ius cogens.

Bitna povreda dvostranogugovora od jedne stranke ovlauje drugu stranku da se pozove na tu povredukao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene.

Bitna povreda viestranogugovora ovlauje ostale stranke da jednoglasnim sporazumom suspendirajuprimjenu ugovora u cjelini ili djelomino, ili da ga dokinu, i to:- u odnosima prema dravi koja je povrijedila ugovor ili- izmeu svih stranaka.Osim toga, stranka koja je posebno oteena povredom mnogostranog ugovora moe se na tu povredupozvati kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u odnosima izmeu nje i drave koja je povrijedilaugovor. Ova suspenzija se moe odnositi na cio ugovor ili njegov dio. Dakle, radi se o jednostranoj akciji,

ali drava koja je preduzima mora potivati pravila postupka.

Beka konvencija u l.60 st.3 definie bitnu povredu nekog ugovora: Bitnu povredu ugovora ini: (a)odbacivanje ugovora koje nije predvieno Konvencijom; ili (b) povreda odredbe bitne za ostvarenje

predmeta ili svrhe ugovora.

22.SUKCESIJA DRAVA U POGLEDU MEUNARODNIH UGOVORASukcesija je stanje nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju postojea pravilameunarodnog prava. Dravu prethodnicu zamjenjuje jedna ili vie drava sljednica. Pravilo pozitivnogmeunarodnog prava je da sukcesija drava kao takva ne utie na granicu ustanovljenu ugovorom, naugovorne obaveze i prava koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime.

Ako identitet drave prethodnice sukcesijom nije doveden u pitanje, ili je openito priznat kontinuitetneke nove drave (npr.SSSR-Rusija), takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svihmeunarodnih organizacija. Svi postojei ugovori primjenjuju se u njenim novim granicama. Tek ako jeneki prijanji ugovor bio vezan iskljuivo za podruje na kome je nastala nova drava sljednica ili je topodruje ta drava izgubila cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora.

Osim navedenih sluajeva, sve ostale drave sljednice nastale iz teritorijalnih promjena draveprethodnice smatraju se novim dravama. Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu meunarodnihugovora iz 1978.godine za te drave propisuje slijedea pravila:

a) Kad su u pitanju mnogostrane otvorene konvencije,po Bekoj konvenciji iz 1978, dravlje sljednicemogu depozitaru notificirati sukcesiju konvencija po vlastitom izboru (ovo se primarno odnosi nakonvencije iji je lan bila drava prethodnica).


20/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) Kod viestranih zatvorenih konvencija, ako tekst konvencije predvia postupak pristupanja, dravesljednice se moraju podvri tom postupku. U nedostatku tih propisa, one moraju o svom pristupupregovarati sa svim postojeim strankama tih konvencija.

c) Kod dvostranih ugovora je nastala obiajna praksa da se ti ugovori privremeno primjenjuju izmeunovih drava sljednica i treih drava, sve dok one ne postignu sporazum o daljoj sudbini tih ugovora.

- Jednostrani akt kao izvor meunarodnog prava23.ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATAJednostrani akti se mogu podijeliti na one koji se ne mogu smatrati izvorom meunarodnog prava vesamo vrstom pravnih poslova, te na one koji se mogu smatrati izvorom meunarodnog prava. U prvuskupinu spadaju notifikacija, priznanje i protest.

Notifikacija nije posebna vrsta pravnog akta, ve samo oblik izraavanja volje neke drave. Radi se oformalnom pismenom saoptenju drugoj dravi neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Druga drava moeosporiti sadraj notifikacije i ako zahtjev koji je u njoj izraen nema pravne osnove, notifikacija e ostatibez uinka. Budui da nema jedinstven cilj ili sadraj, ve moe sadravati razliita oitovanja,notifikacijja se ne moe smatrati izvorom meunarodnog prava.

Priznanje i protestsu reakcije na akte ili ponaanje neke druge drave, te se zbog toga ne mogu smatratisamostalnim jednostranim aktima, a jo manje jednostranim aktima kao izvorom meunarodnog prava.U drugu grupu jednostranih akata, tj.onih koji se mogu smatrati izvorom meunarodnog prava, spadaju:

a) Obeanje, tj.akt kojim neka drava (ili drugi subjekat meunarodnog prava) preuzima novemeunarodne obaveze. Da bi obeanje po meunarodnom pravu imalo uinka, ono mora biti dato odnadlenog organa, tj.onoga koji svojim oitovanjem moe obavezati svoju dravu (ef drave ilivlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo i sl). Ono takoer mora biti izraeno na jasan i odreennain sa namjerom da se drava obavee u skladu sa datim iskazom. Moe se oitovati u pisanom, ali

i u usmenom obliku. Dato obeanje se moe naknadno i opozvati, ali injenica da je opozvano nemoe ii na tetu bilo kojeg prava, obaveze ili pravnog poloaja ostalih subjekata, nastalih izvrenjemobeanja prije njegovog prestanka.

b) Odreknue, tj.akt kojim drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo proizilazi iz pravasvake suverene drave da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima i pravno zatieniminteresima. Za odreknue nije propisana posebna forma, te se ono moe oitovati pismeno, usmeno ilikonkludentnim radnjama. U praksi se afirmiralo pravilo da se odreknue neke drave od njenih pravane pretpostavlja. Ako je odreknue oitovano na izriit nain i bez uvjeta, te ako je stiglo do adresata,ono se ne moe naknadno opozvati. Ako postoji sumnja o namjeri odreknua, treba ga tumaiti uprilog drave koja ga je navodno oitovala.

c) Jednostrani akti kojima drava stie nova prava i to: okupacijom niijeg podruja, sticanjempodruja putem zastare i historijskim naslovom, te neki jednostrani akti predvieni pravom mora.Najvaniji uvjeti da bi odreena drava jednostrano stekla neko pravo je da je takav nain sticanjanovih prava predvien opim meunarodnim pravom koje je na snazi u trenutku oitovanja tenamjere, te da se steeno pravo neprekidno uiva u granicama tog prava. Ako su ti uvjeti ispunjeni, zatakav akt po pravilu nije potrebno ovlatenje ili pristanak bilo kojeg drugog subjekta. Glavni primjerijednostranih akata su:

- Okupacija niijeg podruja. Efektivno i vidljivo zaposjedanje nekog podruja koje u trenutkuzaposjedanja ne pripada ni jednoj drugoj dravi je uvjet za legitimno sticanje. Danas gotovo da inema takvih podruja na Zemlji.

- Zastara i historijska prava. Neka drava moe ak i bez valjanog pravnog osnova stei izvjesna prava.Uvjet za to je da na miroljubiv nain u duem periodu izvrava vlast na nekom podruju ili dijeluotvorenog mora, a da pritom ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave.


21/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- Jednostrano sticanje prava priobalne drave prema pravu mora. Ope meunarodno pravo moraovlauje priobalne drave da, u skladu sa meunarodnim pravom, jednostranim aktima stiusuverenost, suverena prava ili jurisdikciju nad nekim dijelovima mora u produetku svoje obale.

III DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA

24.DRAVA KAO SUBJEKAT MEUNARODNOG PRAVANastanak drave. Starija nauka razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originarni i derivativni.Originarno drava nastaje na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnojvlasti, tj. na niijem podruju (terra nullius). Svi ostali naini nastanka nove drave su derivativni. Usvim takvim sluajevima postoji jedna ili vie drava prethodnica i jedna ili vie drava sljednica, anastanak nove drave povlai pitanja sukcesije drava.

Nova drava moe nastati na osnovu pravnog akta unutranje ili meunarodne prirode. To moe biti:

a) Unutranji akt drave prethodnice, kao npr.Indian Independence Act, usvojen u Britanskomparlamentu, kojim su nezavisnost stekli Indija i Pakistan.

b) Ugovor izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakog pokreta;c) Meunarodni ugovor (npr. ustanovljavanje Kraljevine Albanije odlukom Londonske konferencije

nakon 1.Balkanskog rata 1912).

d) Odlukama politikih organa UN (rezolucijom od 29.11.1947.g odlueno je da se u Palestini stvorejedna idovska i jedna arapska drava)

Meunarodno pravo postavlja izvjesne kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka zajednica zaistatransformirala u novu dravu. Na osnovu Povelje UN, ti uvjeti su: mora postojati drava, mora bitimiroljubiva, prihvatiti obaveze iz Povelje, biti sposobna da te obaveze izvrava, te mora biti voljna da toini.

U odgovoru na pitanje da li se u sluaju SFRJ radilo o secesiji ili raspadu federacije, Badinterovakomisija u svom Miljenju br.1 od 29.11.1991.godine navodi da se drava openito definira kaozajednicakoja se sastoji od teritorije i stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj vlasti koja takvu dravuini suverenom. Dakle, bitni elementi ove definicije su:

a) dravna teritorija (podruje). Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni organi vre svojenadlenosti Podrujem drave odreene su granice njene vlasti.

b) Stanovnitvo. Drava je istovremeno i zajednica ljudi na njenom podruju. Ne moe biti drave bezstalno naseljenih stanovnika.

c) Organizirana politika vlast (suverenost). Suverenost se u meunarodnom pravu definira kaovrhovna vlast drave na njenom podruju, koja iskljuuje vlast drugih drava i nije podvrgnutanikavoj vioj vlasti. U odnosu na inostranstvo, suverenost se ispoljava kao nezavisnost.

Nestanak drave. Drava prestaje postojati nestankom nekog od 3 elementa koji je ine dravom.Posljedica nestanka neke drave je da se cjelokupno njeno podruje sa stanovnitvom inkorporira u jednuili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje postojati.

25.TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVAUenje o temeljnim pravima i dunostima drava poelo se iriti nakon I svjetskog rata. Da bi postiglasvoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju prerasti u pravila opeg meunarodnogprava. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i dunosti drava postala pravilima pozitivnogmeunarodnog prava jeste Povelja UN iz 1945.godine. Generalna skuptina OUN je 24.10.1970.godine

konsenzusom (bez glasanja) usvojila Deklaraciju o naelima meunarodnog prava u prijateljskim


22/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odnosima i saradnji izmeu drava u skladu sa Poveljom UN. Ta Deklaracija je autentino tumaenjePovelje OUN. U njoj se izlae i razrauje 7 naela:1. naelo zabrane sile;2. naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova;3. naelo neintervencije;4. dunost drava da meusobno sarauju u skladu sa Poveljom;5. naelo ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda;6. naelo suverene jednakosti drava;7. naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri.Naelo zabrane sile. Povelja UN propisuje: lanovi se u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju odprijetnje silom ili upotrebe sile, koje su usmjerene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnostibilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive sa ciljevima UN. Deklaracija iz 1970.godine na ovudefiniciju dodaje:Takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavljaju krenje meunarodnog prava i

Povelje UN i ne smiju se nikad upotrebljavati kao sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema.

Deklaracija iz 1970.godine navodi i slijedea pravila:

- Drave su dune da se uzdravaju od svake propagande u korist agresivnog rata. Takoer su dune dase uzdravaju od represalija koje ukljuuju upotrebu sile.

- Nikakvo sticanje teritorija koje je posljedica upotrebe sile ili prijetnje silom nee biti priznato kaozakonito.

- Svaka drava je duna da se suzdri od organiziranja ili poticanja na organiziranje dobrovoljakihsnaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihovog ubacivanja na podruje neke drugedrave.

- Svaka drava je duna da se suzdri od organiziranja, poticanja, pomaganja ili uea u graanskomratu ili teroristikim aktima u nekoj drugoj dravi i ne dozvoliti na svom podruju organiziranodjelovanje u svhu izvrenja tih radnji.

Dakle, svaka prijetnja oruanom silom ili upotreba oruane sile je zabranjena prema opemmeunarodnom pravu, uz izuzetak samoodbrane. Pri pribjegavanju legitimnoj samoodbrani iskljueni supreventivni rat protiv mogueg napada neke drave ili oruani napad u odgovoru na tzv.produenuagresiju, kad mjere samoodbrane nisu preduzete odmah i neposredno nakon oruanog napada suprotnestrane, ili kao odgovor samo na prijetnju silom prije nego to je oruani napad preduzet.

Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile kao to su npr. ekonomski i politiki pritisak, drava rtvaima pravo da uzvrati istom mjerom. To su tzv.nenasilne represalije koje se ne smiju sastojati u upotrebioruane sile.

Iz naprijed navedenog je vidljivo da ope meunarodno pravo imperativnom normom zabranjuje svakuprijetnju ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti i politike nezavisnosti bilo koje drave ime ope

meunarodno pravo ne garantira direktno svim dravama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a pogotovo nenjegove postojee granice. Zabranjuju se nasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za timpromjenama.

Nasuprot opem meunarodnom pravu, Deklaracija o naelima kojima se drave vode u svojimuzajamnim odnosima iz Helsinkog zavrnog akta iz 1975.godine navodi da drave uesnice smatrajunepovredivim sve svoje granice, kao i granice svih drava u Evropi Shodno tome, one e se suzdratiod svakog zahtjeva ili ina prisvajanja ili uzurpiranja dijela ili itavog podruja bilo koje draveuesnice. Ta obaveza znai da su se sve evropske drave lanice OSCE odrekle zahtjeva zapromjenama postojeih granica u Evropi. Granice se mogu mijenjati, u skladu sa meunarodnimpravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma. Na toj osnovi dolo je do pripajanja DDR SR Njemakoj.


23/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova. Ovo naelo dato je u Povelji, a Deklaracija iz1970.godine ne izlazi iz okvira Povelje, osim to obavezu mirnog rjeavanja sporova navodi kaouniverzalnu za sve drave.

Naelo neintervencije. Nedoputena intervencija moe se definisati kao diktatorsko (nasilno) mijeanjeneke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji spadaju u unutranju ili vanjskunadlenost neke drave, bez njenog pristanka.

Unutranja nadlenost drave moe se definisati kao pravo njenog stanovnitva da slobodno izabere irazvija svoj politiki, drutveni, ekonomski i kulturni sistem, bez mijeanja spolja. Vanjska nadlenostdrave se oituje u njenom pravu da bude ili ne bude lan meunarodnih organizacija, bude ili ne budestranka u ugovoru, kao i njeno pravo na neutralnost.

Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ako je slobodnom voljom prihvatila nekuugovornu obavezu i njome pristala na neke oblike nadzora nad njenim izvrenjem. Npr.ulanjenjem u EU,drave prenose znaajne nadlenosti na zajednike organe. Razvoj opeg meunarodnog prava je takoersuzio iskljuivu nadlenost drava u nekim oblastima, to se posebno odnosi na osnovna ljudska prava islobode.

Ne smatraju se nedoputenima mjere kolektivne intervencije koje Vijee sigurnosti UN naloi u skladu saPoglavljem VII Povelje. Kolektivne mjere koje neka druga organizacija preduzme bez prethodnogodobrenja Vijea sigurnosti su pravno nedoputene.

Pod naelom neintervencije u uem smislupodrazumijevaju se druge pravno nedoputene mjere jedneili vie drava (npr.mjere ekonomskog, propagandnog ili slinog pritiska), posebno kad se preduzimaju sanamjerom da se iznudi neki postupak drave protiv koje su mjere poduzete. Na takve mjere njihova rtvase moe suprotstaviti nenasilnim mjerama represalija.

Za razliku od ostalih prava i dunosti koja su ovdje opisana, naelo neintervencije kao takvo nijepredvieno u l.2 Povelje UN.

Dunost drava da meusobno sarauju u skladu sa Poveljom UN. Ove dunosti se ustvari odnose nasaradnju izmeu svih drava svijeta radi podsticanja meusobnog povjerenja i jaanja meunarodnogmira i sigurnosti. Njihov znaaj je primarno politiki. Tim dunostima se suprotstavlja pravo svakedrave da sama odluuje hoe li priznati ili ne neku drugu dravu ili vladu, da li e uspostavitidiplomatske odnose i stupiti u odreene ugovorne odnose.

Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda. Svi meunarodni instrumenti koji se odnose na naeloravnopravnosti i samoodreenja pod pojmom narod podrazumijevaju narod u teritorijalnom, a ne uetnikom smislu. Dakle, uivaoci tog naela su svi stanovnici jednog podruja, bez obzira na to da li topodruje ve ini dravu, da li je dio neke drave ili je u nesamoupravnom poloaju u odnosu na drugudravu.

Najvjerodostojniji instrument kojim se ureuje i razrauje ovo naelo je Deklaracija iz 1970. Udeklaraciji se moe uoiti razlika izmeu unutranjeg i vanjskog samoodreenja naroda. Na unutranjesamoodreenje odnosi se navod Deklaracije prema kome svi narodi imaju pravo da slobodno, bezmijeanja izvana odrede svoj politiki status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i

svaka drava je duna potovati to pravo u skladu sa odredbama Povelje. Ovo pravo odnosi se na svegraane neke teritorijalne cjeline, koja moda jo i nije stekla nezavisnost.

Prema Deklaraciji, nain primjene prava naroda na samoodreenje je stvaranje suverene i nezavisnedrave, slobodno udruivanje ili ujedinjenje sa nekom nezavisnom dravom ili prihvatanje slobodnomodlukom naroda bilo kojeg drugog politikog statusa.

Deklaracija u 2 zadnja stava nastoji uskladiti naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda sa naelomteritorijalne cjelovitosti i politike nezavisnosti postojeih drava. Tako se u predzadnjem stavu navodi da


24/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


nita u prethodnim stavovima ne treba tumaiti kao da ovlauje ili podstie bilo kakvu akciju koja zacilj ima razbijanje ili ugroavanje, potpuno ili djelomino, teritorijalne cjelovitosti ili politikog jedinstva

suverenih i nezavisnih drava koje se ponaaju u skladu sa naprijed proglaenim naelom jednakih pravai samoodreenja naroda i koje imaju vladu koja predstavlja cjelokupni narod tog podruja, bez razlikeu pogledu rase, vjere ili boje.

Posljednji stav Deklaracije izriito nalae svim dravama potivanje cjelovitosti svih drugih postojeih

drava, pa i ostalih teritorijalnih cjelina, i to ak i na utrb uivanja prava na samoodreenje njihovihstanovnika: Svaka drava se mora uzdravati od bilo kakve akcije koja za cilj ima djelomino ili potpunorazbijanje nacionalnog jedinstva i teritorijalne cjelovitosti neke druge drave ili zemlje.

Naelo suverene jednakosti drava. Pravna jednakost drava proizilazi iz svojstva drave da je suverena ida je subjekat meunarodnog prava. Povelja UN navodi da se OUN temelji na naelu suverene jednakostisvih svojih lanova. Istovremeno, sama Povelja daleko odstupa od tog naela u pogledu prava 5 stalnihlanica Vijea sigurnosti. Deklaracija iz 1970. navodi da su sve drave ravnopravni lanovi meunarodnezajednice, bez obzira na razlike ekonomske, socijalne, politike i druge prirode.

Naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri. itavo meunarodno pravozasnovano je na naelu pacta sunt servanda, te na dunosti svih drava da se pridravaju pravila opegmeunarodnog prava.

26.SUKCESIJA DRAVASukcesija drava je stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama, na koje se primjenjuju svapravila meunarodnog prava. Postoji 6 glavnih tipova teritorijalnih promjena:

1. Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja postojeoj dravi slijednici.Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka postojee, niti do nastanka neke nove drave.

2. Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) Drava prethodnica u cjelosti postaje dijelom druge, vepostojee drave slijednice. Dakle, drava prethodnica prestaje postojati, a drava slijednica proirujesvoje podruje (npr.ukljuenje DDR u SR Njemaku 1990).

3. Ujedinjenje 2 ili vie drava prethodnica se ujedinjuju u novu dravu slijednicu i time gube svojudravnost. Dakle, nastaje jedna nova drava slijednica (npr.ujedinjenje AR Jemen i DNR Jemen uRepubliku Jemen 1990).

4. Odvajanje (secesija) Na dijelu ili dijelovima podruja drave prethodnice nastaju jedna ili vienovih drava slijednica. Dakle, drava prethodnica i dalje postoji ali na umanjenom podruju, aistovremeno nastaju 1 ili vie novih drava.

5. Raspad (disolucija) Drava prethodnica prestaje postojati, a na njenom podruju nastaju 2 ili vienovih drava slijednica (SFRJ). Dakle, za razliku od secesije, drava prethodnica pri raspadu prestaje

postojati, a sve drave slijednice su nove drave.6. Podjela (partition) Vie susjednih drava slijednica meusobno podijele podruje drave

prethodnice koja prestaje postojati. Takav tip promjena danas je teko zamisliv.

Godine 1983. usvojena je Beka konvencija o sukcesiji drava u pogledu dravne imovine, arhiva idugova, koja je pravniki daleko kvalitetnija od ranije spomenute Konvencije iz 1978. Meutim, da biKonvencija stupila na snagu potrebno je da najmanje 15 drava postane njenim strankama.

Temeljna pravila meunarodnog prava koja se tiu sukcesije drava su:

Dravljanstvo. Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima pravo na dravljanstvo.Novonastale drave slobodne su vlastitim zakonima ureivati pitanja svog dravljanstva, ali se ukupnomprimjenom tih zakona ne smiju stvarati apatridi. Da bi izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinanapitanja dravljanstva ureivati ugovorima.


25/89

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Penzije. Svaka osoba zadrava pravo na penziju koje je stekla u dravi prethodnici. Drave sljednicetrebaju sklopiti sporazume o isplati penzija,a do sklapanja takvih sporazuma svaka drava bi privremenotrebala isplaivati penzije svim osobama koje su stalno nastanjene na njenom podruju, ak i ako nesteknu njeno dravljanstvo.

Vlasnika prava.Naprijed navedeno vai i kad je u pitanju uivanje privatne imovine fizikih i pravnih

osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmeu drava slijednica.

Dravni arhivi. Iz definicije u l.20 Beke konvencije iz 1983.godine proizilazi da dravne arhive draveprethodnice ine dokumenti (ukljuujui filmske, elektronske i druge zapise) koje su dravni organiprethodnice izdavali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na dan sukcesije pripadali draviprethodnici. To znai da arhivi uih teritorijalnih cjelina, crkveni, privatni i drugi slini arhivi nisupredmet sukcesije.

Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije dijele se na 3 skupine:1. Dijelovi koji radi redovnog upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija moraju biti u dravama

slijednicama. Ovi dijelovi se moraju u kopijama predati svim tim dravama.2. Dijelovi koji se direktno odnose n

Documents

Medjunarodno Javno Pravo - Skripta