MEĐUNARODNI ODNOSI

1.POVIJESNI RAZVOJ MO-a

-termin međunarodni (inter-nationes)-1. puta 1780.-Jeremy Bentham

Stara Grčka-DECENTRALIZIRAN državni sustav, gradovi POLISI (Atena, Sparta, Teba htjele hegemoniju)-ulogu balansera između polisa i hegemona imao je Korint-situaciju je smirio tek Alexandar Makedonski

Rimsko Carstvo-CENTRALIZIRAN sustav, PAX ROMANA(nastaje u 1. st. pr. Kr. kad je srušena Rimska republika)= novi sustav koji se temelji na vojnoj aktivnosti i stvaranju djelotvorne imperijalne vlast-razdvajanje carstva na Zapadno i Istočno 395. (Rim i Konstantinopolis)-pad Zapadnog Rim. carstva 476.

Eu Srednji vijek- ratovi i nestabilnost, feudalna vlast (vladar ovisi o plemstvu) i slobodni gradovi-velika uloga crkve i pape-decentralizacija, uz pokušaje stvaranja hegemonije (by Karlo Veliki)-njime je objedinjena crkvena i svjetovna vlast-cjelina se naziva Res Publica Christiana-MPO obilježavaju vojna sila i religija

Westfalski sistem MO-a-1648.(nakon 30-god. rata) je potpisan Westfalski mir, a to je POČETAK SUVREMENIH međ. odnosa-temelji se na 2 ugovora o miru; Francuska i Švicarska su teritorijalno ojačale, Nizozemska, Švicarska i njemačke kneževine su priznate kao suverene države-odvaja se crkvena od svjetovne vlasti, slabi carska moć-jedini akteri međunarodnih odnosa su suvremene države-svima su zajamčena prava unutar i izvan svojih granica-Crkva gubi autoritet, a jedinu moć ima kongres velikih sila (dogovor država)-između Francuske i Njemačke nastaje ravnoteža, a VB je neutralna-jedan od glavnih principa postaje nacionalna suverenost

Francuska revolucija -u Napoleonovo vrijeme (1804-1812) na vrhu je samo Francuska → kao protuteža nastaje alijansa Rusije, Pruske, Austrije i VB- nakon Napoleonova poraza 1814= BEČKI KONGRES nastaje koncert velikih sila koji će zajednički odlučivati-dogovor o stvaranju Belgije 1831.

I. svjetski rat-1783. stvorene su SAD-1. put i prekooceanske zemlje (SAD i kolonije) sudjeluju u europskom sukobu-1918= Versailles- VB, FR, It, SAD stvaraju novi poredak, kasnije pozivaju i Japan-Wilson (14 točaka)-smjernice za nove odnose koji su trebali zamijeniti Westfalski sistem-najvažnije je razbijanje carstava (narod je postavljen kao osnovni čimbenik legitimnosti države) i stvaranje Lige naroda-europske sile su suzdržane u prihvaćanju, čak SAD odbija ratifikaciju

Stanje nakon II. Svjetskog rata-u ratu su sudjelovale 72 od 78 država-Churchill je htio da VB djeluje samo u vlastitom interesu.-Roosevelt htio jako savezništvo kako se sukob ne bi ponovio, UN im je trebao osigurati ulogu međunarodnog policajca-Staljin prisvaja nove teritorije, a istodobno traži prijatelje u Europi, traži «prijateljske režime»-SSSR je iz rata izašla kao 2. najsnažnija sila, a širina teritorija omogućuje joj snažan utjecaj na svjetska zbivanja-Europa = komunizam se širi kao antifašistički pokret

1

-SAD = najjača sila-VB i Fr su oslabljene ratom-Nj, Jpn, It = bez kapitala i mogućnosti samostalnog oporavka

Ujedinjeni Narodi 24.10.1945, San Francisco= POVELJA OUN-a → glavne zadaće su očuvanje mira i sigurnosti, društvenog poretka i prava čovjeka, dobrosusjedskih odnosa, briga za gosp. I društv. napredak djelovanjem međunarodnim organizacija-osnovni cilj organizacije je bio da veliki saveznici ostanu jedinstveni i poslije rata-GLAVNA TIJELA OUN-a:Opća skupština, Vijeće Sigurnosti (najveća ovlaštenja, glavne su velike sile-5 stalnih članica, 10 nestalnih), Sekretarijat-zbog problema primjenom veta, odbijanjem glasovanja...(SSSR) i nemogućnosti djelovanja, pokušavaju riješiti pitanja izvan Vij. Sig.-prva akcija u Koreji 1950.-kad je donesena rezolucija Ujedinjeni za mir

Hladni Rat-sve snage su bile okupljene oko 2 centra moći-kao povijesna kategorija to je stanje odnosa dvaju suprotnih drštv.-pol. i ekon. sistema nakon 2. svj. rata kad su nastale promjene u strukturi međ. zajednice-i SAD i SSSR imali su drugačije koncepcije o MPO i svojoj ulozi u njima, a najveća zapreka bila je ova druga silapax americana ≠ pax sovietica-2 modela u kojima se 2 sistema ipak nisu izravno sukobili a mogli su-nikad se nisu izravno sukobile, a posredno u Koreji, Vijetnamu, Kubi i Afganistanu-za SAD je najvažnije da se kontrolira vanjska politika saveznika i da se preko NATO-a razvija euroatlantska suradnja-za SSSR je bitno da se odnosi u Ist. bloku podrede vojnim sredstvima(zato jer je ekonomija slaba)-Z.Eu povezuje se sa SAD preko Zajednice za ugljen i čelik(koja je prerasla u EEZ,pa u EU)

-1975.= konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji → popuštanje napetosti obje strane su se uvjerile kako u eventualnom ratu ne bi bilo pobjednika, jer su jednako jaki, pa stabiliziraju odnose

-NOVI SVJETSKI POREDAK i GLOBALIZACIJA postaju nove oznake razvoja svijeta uz koje se spominju- integracija, demokratizacija i globalizacija

2. PRISTUPI PROUČAVANJU MO-a

1. POVIJESNI PRISTUP MEĐUNARODNIM ODNOSIMA-težište je na promatranju diplomatske povijesti-tvrdi se da su današnji međ. odnosi uvjetovani događajima i gledanjima naslijeđenim iz prošlosti i da se današnji projiciraju u budućnost-korisna je jer može otkriti neke važne zakonitosti do kojih je dolazilo na polju MPO-a, no nemoguće je ovaj pristup koristiti za shvaćanje sadašnjih i budućih događaja na međunarodnom planu, jer se svakodnevno događaju promjene u odnosima država.

2. SISTEMATSKI PRISTUPPolazi od pretpostavke da u MO postoje neke pravilnosti (postojanje čvrstih veza, regularnost kontakata i stanovit poredak) koje se pojavljuju u različitim fazama međun. kontaktiranja Postoje 3 pokušaja predočavanja MO:

a) BALANS SILE = najtrajniji sistem od stvaranja moderne države, nastao u doba postojanja različitih država od kojih je svaka nastojala ostvariti svoje ciljeve čak i silom-tvrde da se ništa bitno nije izmijenilo od drevnih vremena do danas i da je sila ostala glavni pokretač međunarodne politike

2

-omogućuje neprekidno održavanje ujednačenih suparnika na istoj razini-pozitivno je što onemogućava veće međun. sukobe, i omogućuje postojanje malih država-tipičan za 19.st, danas ne zbog globalizacije i međun. suradnje-svi koji su narušili balans, propali su (Hitler, Napoleon) -pristaše tvrde da povijest upućuje na to da su svekrizne situacije riješene brzo i jednostavno čim su sile udružene tj. izgrađen je balans sile

b) BIPOLARNOST-glavnu ulogu imaju 2 kontrolna centra, tj. 2 najveće sile -polazi od pretpostavke da je unatoč postojanju niza država u međunarodnoj zajednici velik broj njih na raznim planovima u dobrim vezama s nosiocima bipolarne politike-u hladnom ratu SAD i SSSR gotovo i ne komuniciraju-SAD je ekonomski jači,pa SSSR forsira ideologiju i vojnu silu,no vojske su podjednako jake

c) UNIVERZALNOST =traži uporište u povijesti-Pax Romana je tvorila univerzalan sistem odnosa podčinjenosti i povezanosti svih dijelova Rim. Carstva-Univerzalisti su tražili da se povezivanjem država (u Ligu Naroda) omogući svjetski mir-danas su države jako različite, pa takav poredak ne bi bio moguć, niti bi bio uspješan

3. NORMATIVNI PRISTUPI=tvrde da je u MO uvijek postojao stanovit broj standarda, pravila i normi međun. ponašanja

IDEALISTI= najviše u SAD-u; W. Wilson-liberalni idealizam-zagovaranje uloge prava i efikasne međunarodne organizacije-stvari su dobre ili loše, pravedne ili nepravedne, moralne ili amoralne. Bore se za svačija prava, treba ojačati međun. tijela, kulturu, izmijeniti svijet, pa makar i silom!

REALISTI = sila je nezamjenjiva, svijet je nesavršen, a MO su zapravo borba za silu-Machiavelli-«Il Principe»-primjer realističkog djelovanja u kojem se zbog državnih ciljeva odbacuju etičke ili religijske norme-Nicholas Spykman- Hans Morgenthau-glavni predstavnik-sa svojih 6 načela u djelu «Politics among nations» je postavio temelj realističkoj teoriji-6 načela:

Politika podliježe općim zakonima u ljudskoj prirodi; ne postoji istina već samo različita mišljenja

Koncept interesa je definiran terminima sile-politika se postavlja kao sfera autonomna od ostalih

Realisti ne shvaćaju interes kao stalnu kategoriju → vrsta interesa, kao i sila, ovise o političkom i kulturnom kontekstu

Realisti su svjesni moralnog značenja političke akcije, no dok pojedinac ima moralno pravo da se žrtvuje za ostvarenje moral.načela, država to ne može, jer nema razum

Realizam odbija identificirati moralne aspiracije pojedine sredine sa moralnim zakonima koji vladaju svemirom → sve nacije trebaju se promatrati kao političke jedinice koje ostvaruju svoje interese definirane silom, a tek onda možemo ispravno suditi o njima i njihovim akcijama

Morgenthau se zauzima za održanje vlastite političke sfere realista, kao što svoju sferu imaju pravnici, politolozi...

4. POLITOLOŠKI PRISTUPI-nemoguće je u okviru jedne discipline stvoriti cjelovit pristup međunarodnim odnosima, pa se kombiniraju različite akademske discipline i tehnike

a) BIHEJVIORALNA ANALIZA = promatra ponašanje od manjih grupa do djelovanja ukupnog međun. sustava. U središtu su promatranja međunarodnih odnosa načini na koje pojedinci i skupine

3

vide i doživljavaju glavne subjekte i faktore međ. odnosa-vlastite države, druge države, međ. organizacije...

b) TEORIJA IGRE (game theory) = jedna od novih tehnika analiza ponašanja u konfliktnoj situaciji-osnovni elementi se mogu pronaći u društvenim igrama. U svakom djelovanju kojemu je svrha pregovaranje postoji element igre.-posebno se upotrebljava u procesu donošenja odluka, diplomaciji.. -svrha je stvaranje što boljih vlastitih političkih poteza koji se mogu suprotstaviti suprotnoj strani

Igre s nultim rezultatom – interesi aktera su nepomirljivi (šah, rat..)-pobjeda jedne znači poraz druge strane

Igre s nenultim rezultatom – interesi aktera nisu potpuno suprotni (normalni ljudski odnosi, MO)-postoje područja kompromisa ustupaka i suradnje

Teorija igre ne može reći KAKO nastaju konfliktne situacije, koje snage u njima djeluju i kako ih riješiti-A. Rapoport-ističe da sve igre imaju brojne zajedničke odlike

c) ANALIZA SISTEMA-polazi od pretpostavke da je unatoč bogatstvu međunarodnih odnosa i njihovoj raznolikosti moguće stvoriti stanovit sistem i na osnovi njegova ponašanja promatrati međ. odnoseSistem je skup jedinica koje se ponašaju na određeni način, a s pomoću označenih granica mogu se izdvojiti iz okoline koja ih okružuje→tako se promatra međun. sistem ili njegovi podsistemi-takvo je promatranje postavljeno isključivo kao teorijski model

d) DONOŠENJE POLITIČKIH ODLUKASnyder međun. aktivnosti država definira kao skup odluka donesenih od pojedinih jedinki, a da se države ponašaju kao akteri u pojedinoj situaciji. Posebno se težište stavlja na vezu koja postoji između organizacije, procedure i osoba koje sudjeluju u procesu donošenja odluka.Proučavaju se akteri i utjecaj vanjskih sila na njih, no u (državnom) aparatu česte su promjene, pa ponekad nije jasno tko uistinu donosi odluke-H. Nicholson-negira značenje formuliranja vanjskopolitičkih ciljeva-cjelokupna vanjska politika se odvije pod utjecajem pukog slijeda događaja «teorija lančanih okolnosti»

5. EKLEKTIČKI PRISTUP MO=zasniva se na činjenici kako ni jedan od ova 4 sistema ne može racionalno objasniti zbivanja na međun. planu. Svaki od tih sistema ima stanovitu vrijednost i u svakom je sadržan dio vrijednih materijala koji će omogućiti kompleksnije istraživanje.Što istraživanje «svjetske politike» mora osvijetliti (by Stanley Hoffman ) :

Politička struktura svijeta u danoj situaciji Snage koje djeluju u pojedinim dijelovima strukture i mogu utjecati na izmjenu Odnos unutrašnje i vanjske politike →rezultanta sva 3 elementa se može nazvati MEĐUNARODNI ODNOSI

PREDMET ZNANOSTI O MO-dugo se vode rasprave o tome što bi trebao biti predmet međ. odnosa i o granicama takva ponašanja (Hoffman, Dunn, Vital, Duroselle, Ledermann, Schwarzenberger, Bierzanek...)= vezan je uz istraživanje i proučavanje odnosa između država u političkom, ekonomskom, vojnom i ideološkom, kulturnom i pravnom aspektu, no potrebno je analizirati i sve ostale subjekte – međun. organizacije, grupe, pokrete, nacije i ljude koji također djeluju na sadržaj međunarodnih odnosa.Predmet znanosti o MO su međudržavni odnosi, odnosi između različitih subjekata MO-a, istraživanje faktora koji utječu na ponašanje međun. subjekata i traženje osnovnih zakonitosti djelovanja i ponašanja u međun. političkom sistemu.

3. T EORIJSKI OKVIRI MODERNOG PROMATRANJA MO

Vrijednost teorije:

4

1. Spoznajno teorija daje odgovor na pitanje kako izgledaju postojeći odnosi, i služi kao vodič u orijentaciji stvarnosti2. Normativno odgovara na pitanje kakvi bi MO trebali biti, u usporedbi sa stvarnim stanjem.3. Teorija može djelovati i kao politički instrument koji želi promijeniti MO

TEORIJA je skup prijedloga i koncepata koji nastoje objasniti određene fenomene definirajući odnos između koncepata, a OSNOVNI CILJ je predviđanje budućih fenomena3 su generalne teorije ili teorijske perspektive koje dominiraju u modernim radovima o međ. odnosima:

Liberalizam i neoliberalni institucionizam,

realizam i neorealizam,

radikalne teorije+ konstruktivizam(zadnjih godina)

LIBERALIZAM I NEOLIBERALNE INSTITUCIJE-Temelji liberalizma su u prosvjetiteljstvu, kod Wilsona, Montesqiueua, Lockea, Kanta, A. Smitha, Rosseaua,J. S. Milla, Richarda..-Vjeruju da će Liga Naroda eliminirati rat, pa početkom 2. svj.rata liberalizam nestaje iz MO-Ponovni procvat je u NEOLIBERALIZMU (R. Keohane, J. Nye), koji se temelji na tvrdnji da među državama postoje mnoge veze kojima ne dominira sila, a ona je čak i neprimjenjiva kao instrument realizacije politike. Sve su važniji ekonomski i pravni instrumenti. Suradnja je neophodna a država nije jedini akter (tu su i međun. udruge, nevladine i transnacionalne organizacije). Iz toga nastaje i PLURALIZAM ( osim države, u MO sudjeluju i druge organizacije).-Predstavnici su Fukuyama i Mueller

REALIZAM I NEOREALIZAMOsnovna ideja realizma je da su pojedinci organizirani u države i da svaka država na maksimalan način želi ostvariti svoje nacionalne interese definirane u sili.Glavna preokupacija države je očuvanje njezine nesigurnosti koja proizlazi iz anarhičnog nesavršenstva sustava→očuvanje ravnoteže snaga i zastrašivanje su osnovne poluge koje mogu sačuvati međ. sustav i isključiti prijetnju.Predstavnici su Tukidid (prvi postavio elemente realizma), sv. Augustin (veza između ljudske zlobe, egoizma i rata), Machiavelli, Hans Morgenthau (uobličio načela realističke škole), George Keenan (tvorac politike suzdržavanja-containmenta), Henry Kissinger NEOREALISTI su prihvatili osnovne ideje realizma uz male korekcije.-Kenet Waltz uz državu uvodi i ostale čimbenike, a sila nije više isključivo vojnog oblika.-Barry Buzan piše o formiranju «zrele anarhije» u suvremenom svijetu koja je podložna reguliranju- Robert Gilpin promatra 2400 god. ljudske povijesti i unosi dinamizam kao osnovnu paradigmu oko koje analizira povijesne cikluserazličite pristupe povezuje inzistiranje na tvrdnji da postoji unitarna država kao glavni akter, i međunarodni anarhični sustav u kojem te države djeluju

RADIKALIZAM-različitim školama zajedničko je shvaćanje o vrijednosti ekonomije u MO-u tome se naslanjaju na MarxaImperijalizam je za radikale hijerarhični međun. sistem koji pruža prilike jednima na štetu drugih. Gube na značenju raspadom socijalizma.-Wallerstein-povezuje povijest s usponom kapitalizma, sve se temelji na ekonomskim odnosimaOstali predstavnici kažu da se čitava svjetska povijest temelji na značenju proizvodnog procesa-pozivaju se na Lenjina-i danas radikalizam neki nazivaju teorijom ekonomskog determinizma

KONSTRUKTIVIZAM-nema jedinstvene kategorije koje bi povezivele različite prevce konstruktivizmaPolazi od uvjerenja da je svijet neka vrsta društvene konstrukcije, da se stalno mijenja, a ljudi su nositelji promjena.-ne proučava se samo vojna, politička i ekonomska sila kao kod ostalih teorija

5

-Snaga ideje, kulture i jezika je značajna-priznaju da sila postoji u svakoj transakciji između aktera, a njihov cilj je pronaći izvore te sile-A. Wendt-jedan od glavnih predstavnika-suverenost je utemeljena na skupu pravila

4. FAKTORI MEĐUNAR. ODNOSA= pojave koje utječu na dinamiku MO-a, kao i na položaj pojedine države u međun. zajednici-često se poistovjećuju sa subjektima međ. pol. odnosa-no ovi djeluju svjesno i svojim radnjama mogu mijenjati međ. odnose-ovisno o oblicima njihova očitovanja, mogu biti:

subjektivni (socijalni elementi, nacionalizam) objektivni (tehnologija, stanovništvo, ekonomika)

-ovisno o njihovom dinamizmu, odnosno stabilnosti, mogu biti –npr. geografski-teže je izmjenjiv, a nacionalizam ili tehnologija brže se razvijaju

Geografski faktor-po nekim mišljenjima jedan je od središnjih faktora jer je geografija «majka povijesti»-značajan, ali nedovoljan za potpuno objašnjenje-geopolitički pristupi danas su izgubili na značenju, prije su bili aktualnijiRatzel (NJ)– 'Politische Geografie' -19. st. = objasnio povezanost geografije i politike; klima utječe na temperament, sjevernjaci su uspješniji u ratovanju-površina teritorija neposredno utječe i na političke horizonteHaushofer(NJ) – Lebensraum-država je važna sama po sebi, a sila joj je najvažniji atributMackinder (VB)-posebnu važnost pridaje moru, kaže da su pomorska sila i prirodna bogatstva pomogle VB da uspije; ''tko vlada istokom Eu, upravlja srcem svijeta; tko vlada srcem svijeta, upravlja svjetskim otokom; tko vlada svjetskim otokom, upravlja svijetom!''Wheeler, Huntington (SAD) –ekspanzija velikih naroda ovisi o klimiSpykman (SAD) predstavlja novi međunarodni poredak-geopolitički pristup nije jedini koji određuje vanjsku politiku pojedine države-tu su i veličina teritorija, granice, broj stanovnika, raspored sirovina... «Tko kontrolira rubne dijelove, kontrolira Euroaziju, tko kontrolira Euroaziju-kontrolirat će svijet»Mahan (SAD) –pomorska sila je glavni čimbenik, ne geografski prostor; more je najbolji komunikacijski put

Prirodni izvori=svi korisni materijali i procesi koji se nalaze u prirodi, a ljudi su kadri svojom se tehnologijom njima koristiti-sve se više razmišlja o tome da bi mogli presušiti-sami po sebi nisu pokazatelji stvarnog mjesta države u međunarodnim odnosima

Demografski faktor-na osnovu nekih aspekata njihova manifestiranja pokušavaju se sagledati položaj i mjesto zemlje i odrediti njezine mogućnosti daljnjeg djelovanjaNerazvijene zemlje sa puno stanovništva su veliki rizik za stabilnost. Problem nije samo broj stanovnika, već i sistem proizvodnje i raspodjele

Ekonomski faktor-jedan od najvažnijih faktora međ. odnosa no često se netočno prikazuje-on je čimbenik koji određuje osnovno kretanje razvoja međ. odnosa-iz ekonomske baze najčešće dolaze sve ostale krize političkog i društvenog karakteraPotrebno je prevladavanje jaza koji dijeli razvijene zemlje od nerazvijenih

Pravni faktor-uloga prava je u porastuMeđunarodni propisi se negiraju jer nema dovoljno jakih autoriteta, nema onog najvišeg zakonodavca,, niti djelotvornih sankcija. Ipak, međunarodno pravo je poseban dio prava i obvezuje u odnosima suverenih država.

6

Pravi propisi se dijele na: pravila koja reguliraju pitanja široke suradnje država za koje su manje-više zainteresirane sve

države (promet, pošta, diplomatska prava..) složenija pitanja koja se tiču nastupa pojedine države na međunarodnom planu

Schwarzenberger kaže da je ključ za razumijevanje nekog pravnog sistema u strukturi njegove društvene pozadine. Po tome se glavna uloga prava svodi na održavanje sile.

Tehnološki faktor-Ogleda se u dinamičnom razvoju znanosti i tehniketo je jedna od glavnih značajki suvremenog razvoja svijeta.-Razvoj tehnološkog faktora i njegovi refleksi mogu se vidjeti u 4 oblika koji ujedno tvore i osnovne značajke:

tehnološki faktor je KUMULATIVAN (postoji kontinuitet pronalazaka). Postoji posebna akcelerativnost – znanost i tehnologija razvijaju se brže nego pojedinci i

nacije (J. Huxley pokušao je čak izračunati to matematičkom formulom) Tehnološki razvoj je neizbježan-ima pozitivne i negativne strane Razvoj tehnologije je difuzan – znanje se brzo širi iz zemlje pronalaska

-u zadnja 3 stoljeća bitno je utjecao na promjenu taktike međunarodnih odnosaTehnološki faktor je važan za MO, posebno na vojnom i prometnom polju. Razvoj tehnologije je pokazatelj nacionalne strategije razvoja → novonastalim državama najvažnija je tehnološka neovisnost. Tehnološki kriteriji uzimaju se danas kao vrlo važni pokazatelji nacionalnog prestiža pojedine države i njenog statusa u međ. odnosima

Vojni faktorshvaćen je kao mogućnost upotrebe vojnog potencijala-nekad je rat bio dopušteno sredstvo rješavanja međ. sporova (ius bellum) - danas se sukobi nastoje rješavati mirno. Unatoč tome i u današnjem svijetu vojna sila ima veliku važnost za svaku državuDržave se dijele na:

- one koje imaju značajne količine nuklearnog oružja (SAD, Rusija)-one koje imaju stanovite količine (Franc., V.B., Kina, Indija, Pakistan...)-one koje bi ga uskoro mogle imati

-one koje iz nekih razloga nemaju u planu izgradnju nuklearnog potencijalaVojne doktrine SAD (u vrijeme hladnog rata):

Doktrina nuklearnog zastrašivanja (SAD je vršio pritisak na SSSR dok i ovi nisu razvili nukl. bombe)

Doktrina ravnoteže straha (obje zemlje imaju nukl. oružje)-SAD prijeti doktrinom masovne odmazde

Doktrina ograničenih nukl. ratova (ograničena upotreba nukl. oružja je OK)-Kissinger Doktrina eskalacije (u Vijetn. ratu – pojačani vojni pritisak prisilit će Vijetnamce na

povlačenje)

Nacionalni faktor-teško ga je odrediti zbog raznih elemenata koji se vežu uz pripadnost pojedinaca pojedinom narodu-osjećaj nacionalne pripadnosti i veza s nacijom su važne.-u nekimm analizama ističe se da je najstalniji i najčvršći pokazatelj jedne nacije zajednički jezik i da se on može istodobno služiti kao trajan indikator postojanja ili nepostojanja nacije (J. Frankel)-do sada je nac. faktor služio za razne pokrete (Hitler..)Tu spadaju i RELIGIJSKI faktor (osobito izražen u povijesti), faktor TERORIZMA (noviji fenomen u međ. odnosima koji se ne može jednoznačno definirati i ocijeniti), EKOLOŠKI faktor (ekološki problemi postaju univerzalni problemi)

5. SUBJEKTI MEĐUNAR. POLITIČKIH ODNOSA -prevladava mišljenje prema kojem su to glavni nosioci zbivanja na međun. planu koji se ne moraju poklapati sa subjektima međunar. javnog prava (države, međ. organizacije, ustanici i čovjek pojedinac)-djeluju voljno i svjesno, i svojim postupcima mijenjaju međ. odnose-nosioci su određenih djelatnosti i zbivanja karakterističnih za sadržaj međun. odnosa.

7

-ubjekt-svaki nosilac neke aktivnosti koji utječe na MO, pozitivno ili negativno-krug subjekata međ. odnosa vrlo je širok.

5.1 Države-prije su bile glavni nosioci svih akcija na međun. poljuOsnovni elementi koje mora posjedovati svaka državna zajednica:

a) stanovništvo (bitan je broj, sastav, stupanj povezanosti..)b) teritorij (prije se država cijenila po veličini teritorija)-ima ogromnih (Rusija- oko 17 mil. km²) i minijaturnih (Malta-316 km²)c) vlada (postojanje organizirane vlasti obilježava svaku suvremenu državu)d) karakteristike suverenosti (postoje unutarnje i one koje se tičumeđun. odnosa)

-nemoguće je postojanje pune suvremenosti, jer onda ne bi postojali MO 5.2 Međunarodne organizacijezajednica više država osnovana međunarodnim ugovorom koja ima vlastite organe a služi postizanju zajedničkih odreženih ciljeva (Andrassy)Sve ih je više jer:

-države nisu samodovoljne u ekonomskom, kult, društv ni političkom životu-razvoj tehnologije učinio je nemogućim postojanje utvrda-razvoj komunizma potaknuo je stvaranje blokovskih organizacija-danas prevladava suradnja (koja je zbog međun. organizacija jača), a ne konflikti

-dijele se na vladine i nevladine organizacije

a) međunarodne vladine organizacije=članice su države koje djeluju preko službenih predstavnika-uspostavljaju normalne međunar. odnose u komuniciranju a ne pojavljuju se kao naddržavna ili supranacionalna središta. U stanovitim situacijama mogu postati relevantni činioci međunarodnih odnosa.-postoje:

Univerzalne ( UN i njegove podorganizacije) Regionalne (Organizacija američkih/afričkih.. država, Sjevernoatlantski savez..)

Novi međunar. odnosi su toliko narasli da zbog svoje kompleksnosti zahtijevaju nove institucije koje će moći-unaprijediti suradnju, pomoći u rješavanju međun. konflikata, osigurati ili pomoći u nacionalnoj sigurnosti i obrani.

b) međunarodne nevladine organizacijeU pravilu države nisu aktivni i organizirani članovi. Pojedinac je rijetko kad član, težište je na djelovanju nacionalnih grupa ili udruženja.to su npr. organizacije koje okupljaju političke stranke ( socijaldemokrati Europe), humanitarne organizacije (Crveni križ), profesionalne organizacije ( savez esperantista/ politologa..)

5.3 Međunarodne privredne organizacijePodrazumijevaju svaku tvrtku, korporaciju ili sličnu ekonomsku organizaciju koje imaju međunarodni karakter po sastavu kapitala, upravljačkim tijelima ili rasprostranjenosti.-uglavnom su u vezi sa vladom u čijoj zemlji imaju najviše kapitala-prve velike kompanije bile su engleske i nizozemske u Indiji-danas postoji oko 4500 multinacionalnih kompanija. Njih 1% drži skoro pola vrijednosti kapitala.

5.4 Različiti pokreti-iako u njima ne sudjeluje država, snaga im je katkad vrlo velika-sindikati, svjetska cionistička org (nastala 1897.-borili se za stvaranje židovske države)-u doba hladnog rata niz organizacija raspada se na 2 dijela pa se mogu nazivati i političkim pokretima-nemaju svi izrazito politička obilježja

5.5 Crkva-u prošlosti imala je značajne mogućnosti djelovanja-danas ima manji utjecaj, iako je Vatikan jak i kao politički autoritet

8

-različite crkve imaju različite utjecaje. Najveći ima Katolička crkva sa više od 960 mil. katolika

5.6 Nacije-dolaze do izražaja u borbi za ostvarenje državnosti (kada su se kolonije borile za oslobođenje)-mogu djelovati kao subjekti međ. odnosa i kad ne postoji adekvatna državna organizacija

5.7 Grupe ljudi-u pojedinim državama imaju velik utjecaj-vežu se uz djelovanje nekih rukovodstava (npr. sindikata), ili vojne elite, CIA(nekoliko puta je djelovala samostalno u situacijama koje su mogle imati vitalno značenje za održavanje svjetskog mira)

5.8 Čovjek pojedinac-postoje različita mišljenja o njegovoj ulozi u međunar. odnosima-državi se ne smije pripisivati volje, razum, emocije, a čovjeku mogu-utjecaj pojedinca vidi se npr. kada je državni vođa bolestan, i takav vodi državu. Odluke su mu često upitne = POLITIČKA PATOLOGIJA-proučava pojedince u politici-njem. prof. Krekeler ističe 2 elementa koji su utjecali na ponašanje vođe i njemačkog naroda u doba nacizma-psihologija tla i duhovna epidemija-dva su krajnja mišljenja-1.čovjek je ovca koja ide naprijed, 2. čitava povijest čovječanstva je biografija velikih ljudi

6. MEĐUNARODNA ZAJEDNICA -termin se vrlo različito shvaćaNije doslovno zajednica, jer se sastoji od poprilično individualnih članova. (svaka zajednica podrazumijeva stanovit stupanj lojalnosti svojih segmenata)-zbog golemih razlika među državama i visogog stupnja nepovjerenja teško je govoriti o povezanoj međunar. zajednici pa se često upotrebljava termin međunarodno društvo-skup različitih grupa u kojem dominira individualnost članova, a kohezijske su veze slabe. -Mathisen govori o SVJETSKOJ ZAJEDNICI i DRUŠTVU, jer je svijet tako povezan da događaj na jednom dijelu planete utječe na neku suprotnu točku..

MEĐUNARODNI SISTEM-skup određenih varijabli koje imaju svoja pravila o ponašanju država i specifične karakteristike (termin je u novijoj uporabi). Međun. odnosi bi po zagovornicima ovog određenja trebali imati input, output, feedback i interakcije.-Kaplan kaže da je međ. sistem integrirana cjelina sa različitim stupnjevima kohezije. -velik je interes teoretičara za kategoriju međun. sistema-svaki daje svoju definiciju (Northedge, Modelski, McClelland, Rosenau...)

Po pravnom pristupu međunarodna zajednica je socijalni fenomen koji čini nužnu sredinu međun. odnosa, a gdje vrijede pravila međun. javnog prava (ono nastaje i primjenjuje se u toj sredini).

Elementi koji čine osnovne spone veza unutar međun. zajednice i koji omogućavaju njeno održavanje i razvoj:

Prostrano svjetsko tržište sa dinamikom rasta Međun. podjela rada (kooperacija i specijalizacija proizvodnje) Moderna tehnologija sa svojom akcelerativnosti rasta Razvoj nuklearnog ratnog oružja

-nedjeljivost mira u današnjim uvjetima međ. razvoja je jedna od bitnih odlika povezanosti država i naroda

STRUKTURA MEĐUNARODNE ZAJEDNICENa položaj država u međunarodnoj zajednici utječu:

1. prirodni i poluprirodni faktori (klima, stanovništvo, veličina teritorija..), 2. društveno-ekonomski i tehnički razvoj (ekonomski razvoj, društveno-pol. uređenje, privredna stabilnost...)3. međunarodni odnosi.

9

MJESTO DRŽAVA U STRUKTURI MEĐUN. ZAJEDNICES obzirom na mjesto u strukturi međ. zajednice države se obično dijele na velike i na male (u tripartitnoj podjeli postoje i srednje-one koje imaju interese koji prelaze nacionalne granice, ali nisu u mogućnosti provesti neku svjetsku politiku-tu su nekad ubrajane Švedska, Indija, Brazil, Australija i Jugoslavija).

1. VELIKE su one sa svjetskim interesima. U I. i II. Svjetskom ratu bilo je više velikih, zatim dvije (SAD, SSSR), a danas samo jedna (SAD) → UNIPOLARIZAM (Pax Americana). Tako sada centralna vlast (tj. SAD) određuje pravila, rješava sporove, određuje ostalim akterima stupanj njihove nezavisne akcije. U međunar. političkom životu ta ideja ne nailazi na odobravanje-druge zemlje nisu spremne prihvatiti ideju o unipolarnom svijetu.Brzezinski-SAD su prva, jedina i posljednja svjetska država («Velika šahovska ploča»)U VIŠEPOLARNOM svijetu (Evgenij Primakov)nitko ne bi imao prevlast. Svi bi težili da se ne pojavi netko tko bi mogao prevladati. Moguće bi bile suprotnosti među akterima, no ne bi se smjelo ići u krajnost.

2. MALE države-u međun. odnosima više označavaju objekte nego subjekte. Ne mogu mijenjati sliku međun. odnosa.Postoje 3 kategorije MALIH država s obzirom na njihov položaj i vanjskopolitičke aktivnosti:

a) države integrirane u okviru vojno-političkih blokovab) Stalno neutralne države ( ne mogu stupiti ni u kakve saveze-Švicarska i Austrija) i neutralističke (jednostrana je želja za neutralnošću. U ideološkom smislu nisu potpuno neutralne-Švedska i Finska)c) Nesvrstane države (nekada termin neangažirane-ne žele se svrstavati u blokove, što ne znači nisu bile angažirane u borbi za mir i demokratizaciju-2003.g. 114 zemalja)

-KONCENTRACIJA SILE-proces u kojem se nastoje okupiti sve snage-prati ju i DEKONCENTRACIJA (veće mogućnosti nastaju za djelovanje širega kruga država)-često se koriste i termini integracija i dezintegracija-oba procesa su u uzajamnoj povezanosti i ovisnosti. Krajem hladnoga rata povećava se dekoncentracija.7. DJELATNOSTI DRŽAVA U MEĐUNARODNIM ODNOSIMA

7. 1. AKTIVNOST DRŽAVA

Uvjeti djelovanja-prirodni uvjeti-ukupnost koja je rezultat djelovanja klime, geografskog položaja i prirodnih bogatstava-najvažnije su one promjene koje nastaju pod utjecajem čovjeka i njegova djelovanja-vrijednost im je ograničena utjecajem tehnološkog razvoja i stupnja tehničke kultureNpr. SAD je nekada odvažno djelovao zbog neranjivosti svoga teritorija (sve do otkrića dalekometnih raketa).

Motivi djelovanjavanjske funkcije koje se postavljaju kao glavni ciljevi vanjskopolitičkog angažmana To je očuvanje nacionalnih sigurnosti, tendencija ekspanzije, stavovi pojedinih naroda..

Odnosi ciljeva i sredstava u ponašanju državaDa bi se ciljevi vanjske politike ostvarili, ne smiju doći u raskorak sa mogućnostima pojedine države. -cilj svakog složenog djelovanja se ostvaruje s pomoću brojnih radnih ciljeva-u današnjem svijetu glavni i najviši cilj je OPSTANAK države, a do njega se dolazi ispunjavanjem brojnih malih ciljeva.

Nacionalni interesi su stalne crte vanjske politike pojedine zemlje (npr. očuvanje mira, realizacija nacionalne sigurnosti, napredak...)-Charles Beard-prvi autor koji je 1934. izvršio sustavnu analizu nacionalnih interesaU SAD vojna industrija lobira za ratna djelovanja jer im to donosi profit.

To su dakle:

10

vojni interesi Politički interesi (ovise o trenutnoj vlasti, a ne o narodu) Životni interesi države (ako se radi o opstanku, svaka država je spremna na borbu, bez obzira

na snagu protivnika)-to je prije svega zaštita i očuvanje nacionalnog teritorija

Uloga sile u djelovanju države-kapitalizam je postavio silu u središte svog razvoja i daljnjeg djelovanja-jedno dugo razdoblje u MO bilo je zasnovano na politici sile. Postoji različita upotreba pojmova force (sila) i power (moć)-Burke kaže da narod može upotrebljavati svoju moć (POWER) prije nego upotrijebi silu (FORCE). Sila je samo jedna od aplikacija moći.-nekad se izjednačava moć države sa sredstvima za realizaciju tih interesaAko moć države i njena politika nisu uravnoteženi mogu nastupiti razne situacije:

Država mora ostvariti privid postojanja sklada moć/politika-tj. mora fingirati postojanje veće sile nego što je ima (kao Njemačka u okupaciji Rajnske oblasti 1936.)

Mora promijeniti politiku i ograničiti obaveze kako bi na drugom području efikasnije štitila svoje interese (SAD je pustila socijalističke države i Aziju kako bi se pojačala u Zapadnoj Europi i Lat. Americi)

Mora pojačati moć (angažiranjem unutarnjih sredstava za jačanje materijalne podloge) ili ući u savez koji će joj omogućiti realizaciju ciljeva

SILA DRŽAVE-ukupnost svih snaga koje stoje na raspolaganju vladajućoj klasi za ostvarenje njezinih ciljeva-sila nije sinonim za ciljeve

Ograničenje sile Zapadni teoretičari ističu 2 grupe faktora koji u vanjskopolitičkom odlučivanju utječu na eliminaciju upotrebe sile:

a) subjektivne zapreke (vladajuća elita smatra da bi sila poremetila stanje)b) faktor potencijalnih sposobnosti protivnika (ako su jaki-odustaje se)

Danas je moguće naći niz elemenata za ograničavanje upotrebe sile: Odnos želja i stvarnih mogućnosti djelovanja Dobivanje unutrašnje potpore za akcije upotrebe sile Međunarodni pravni propisi koji postavljaju normative ponašanja Procjena učinka na druge države-mora se računati s reakcijama drugih država

Jedno od glavnih načela u primjeni sile je točan izbor mjesta i sredstva u trenutku koji najbolje odgovara zamišljenim političkim ciljevima.

7. 2. NACIONALNA SIGURNOST DRŽAVA

-sigurnost svake države je relativna i ne može postojati sigurnost kao apsolutna kategorija-5 mogućnosti u kojima pojedina država može tražiti realizaciju nacionalne sigurnosti:

1. vlastite snage bez uključivanja u vojno-političke saveze2. alijanse koje se postavljaju protiv uzajamnog neprijatelja3. sistem kolektivne sigurnosti u kojem su države uzajamno obvezne čuvati mir i sigurnost4. djelovanje u okviru širega svjetskog imperija (npr. Rimsko Carstvo)-teži se realizaciji apsolutne sigurnosti5. svjetska federacija sa svjetskom vladom-trebala bi automatski riješiti pitanja sigurnosti svih članica

NACIONALNA SIGURNOST = odsutnost bilo kakva straha od napada, ugrožavanja interesa ili prijetnje od druge države ili drugih država. Stanje pune smirenosti-to je stanje subjektivne prirode. Sigurnost podrazumijeva fizički opstanak države i njenog stanovništva, zajedno s osnovnim atributima neovisnosti i stalnim materijalnim prosperitetom.

11

MEĐUNARODNA SIGURNOST= svi članovi međunarodne zajednice kao cjeline se osjećaju sigurno, a odnosi ili mehanizmi među njima im jamče praktičnu sigurnost.

SISTEM MEĐUNARODNE SIGURNOSTI podrazumijeva određenu metodu djelovanja, načine postupanja i skup sredstava što bi ih države poduzimale u svojim međusobnim odnosima za ostvarenje najtrajnijeg osjećaja sigurnosti.

-koncepcije po kojima bi bilo moguće ostvariti sisteme međunarodne sigurnosti:a) Ravnoteža snaga ( može biti slučajno stvorena ili svjesno provedena)-u praksi označuje prihvaćanje sistema ravnoteže snaga kao sistema sigurnosti koji pruža optimalne mogućnosti djelovanja-traži mogućnosti za realizaciju sigurnosti u odnosu uravnoteženih snaga državaOmogućuje slobodu izbora saveznika-nije apstraktna kategorija-funkcionirala je u 18., 19., i 20. st

b) Sistem kolektivne sigurnosti (nastaje kada sila svih miroljubivih država preteže nad snagom potencijalnog agresora)Partneri moraju prihvatiti opće principe djelovanja i konkretne obveze:

Načelo ograničavanja/eliminacije upotrebe oružane sile Načelo mirnoga rješavanja svih sporova Obaveza udruživanja protiv bilo koje države koja bi narušila sistem, pa i članice (tako se

potencijalnom agresoru unaprijed daje do znanja da je slabiji)-mir i sigurnost tretiraju se zajedno-zajednički cilj je sigurnost svih država-nikada nije realiziran u skladu s teorijskim pretpostavkama, iako su mnoge pretpostavke bile upotrijebljene

c) Koncepcija svjetske naddržavne vlasti-samo je na teorijskoj razini, za nju se bore federalisti-stvaranje svjetske vlade postavlja se kao glavni preduvjet-isključuje se mogućnost državnog djelovanja-Za funkcioniranje bi bila potrebna velika, organizirana sila koja bi pojmu države oduzela moć (valjda kao federacija u Star Trek)

-Karl Deutsch kaže da je međ. suradnja najbolji put ka integraciji (SAD-Kan; VB-Irska..)Njegov koncept je razvojem raznih institucija (NATO, EU...) dobio na značenju.-Barry Buzan kaže da je sigurnost ljudskog kolektiviteta zahvaćena na vojnom, političkom, gospodarskom, društvenom i ekološkom polju. Tih 5 faktora su međusobno povezani i izravno uvjetovani.

7. 3. SAVEZI DRŽAVA

-u modernom razdoblju glavni kriteriji pripadnosti određenom savezu je vezan uz odgovarajuće društveno-političko i ekonomsko uređenje-savezi-povezivanje zemalja sa zadaćom ostvarenja političkih ciljeva. -dogovor o povezivanju s namjerom da se ojača obrana ili pripremi napadTrajnost i homogenost saveza ovise o stupnju polit, ekonom, vojnog i ideološkog jedinstva čl.

PROBLEMI:-kada nacionalni interesi prevladavaju nad interesima saveza (Fr je istupila iz NATO-a, ali samo jer je bila dovoljno snažna; slabije zemlje se ne bi usudile)-lider saveza ostvaruje svoje interese, i tako šteti saveznicima (SAD u Vijetnamu)-član koristi zajedničke snage za vl. interese (Portugal za svoje kolonije)

Klasifikacija saveza PREMA CILJU-nemaju veliku važnost nakon 2. svj. rata

Ofenzivni-sklapaju se prije izbijanja neprijateljstva (Antikominterna-nastala prije rata)

12

Defenzivni (obrambeni)-jedan saveznik obećava pomoć Miješani

PREMA BROJU ČLANICA Bilateralni (2)-2 države potpisuju dvostrani ugovor (SAD-Španj., NR Kina-SSSR) Kolektivni-veći broj sudionika

PREMA TERITORIJALNOM KRITERIJU Direktni (Varšavski ugovor)-članice u neposrednom teritorijalnom dodiru Indirektni (NATO)-članovi nisu susjedi

PREMA SNAZI Ravnopravni-odnosi u strukturi su otprilike na istoj razini Neravnopravni-svi oni u kojima ne nastupaju države s istom moći (zapravo svi)

PREMA NAMJERI-uglavnom napušten sistem Vojni Politički

PREMA VIJEKU TRAJANJA Privremeni-fiksiran rok trajanja Stalni-nije nevedeno na koliko godina

PREMA INTERNOM UREĐENJU Imaju stalna tijela-razrađena struktura Nemaju stalna tijela-periodični sastanci

PREMA VRSTI SAVEZNIKA Stalni-i prije su surađivali (nap. VB. i SAD), imaju sličnosti i zajedničke interese iz prošlosti Privremeni-trenutni savezi za rješavanje kriznih situacija (npr. Antifašistička koalicija)

GLAVNI VOJNO-POLITIČKI SAVEZI:

-Bruxelleski pakt, 1948.=VB, Fr, Benelux, početak je naoružavanja zapadnoeur. snaga, na 50 god., protiv njemačke agresije

-NATO, 04.04.1949.-najznačajniji instrument vojno-političkog djelovanja i središnja poluga djelovanja zapadnih država-glavni ciljevi-odbijanje agresije i pružanje pomoći članicama.-glavno tijelo je VIJEĆE (sa 25 komiteta + tajništvo-gl. tajnik-Jaap de Hoop Scheffer, sjedište u Bruxellesu). Ima i VOJNI KOMITET (vojni štab+gl. komandanti)

-RIO-pakt, 1947. = međun. ugovor o uzajamnoj pomoći

-ANZUS, 1951. = Australija, NZ, SAD-vojna organizacija država Pacifika, na neodređeno vrijeme

-SEATO-pakt= države JI Azije (Filipini, Pakistan, Tajland), Pacifika (Austrajila, N. Zeland, SAD) i kolonizatori (V. B. i Francuska). Prestaje postojati 1977.

-Bagdadski pakt, 1955. Turska i Irak; poslije i Iran, Pakistan, V. B. i SAD; Izlaskom Iraka postaje CENTO, a 1979. napušta ga i Iran

-VARŠAVSKI PAKT, 1955.- odgovor na ulazak SR Njemačke u NATO-prvi je instrument vojno-političke suradnje socijalističkih država. Postavljen je protiv bilo kojeg agresora koji bi napao jednu članicu. Ima jednostavnu organizacijsku strukturu. Prestaje postojati 1992.

13

-EU = sve čvršći, pa i vojni savez. Nije savez u klasičnom smislu. 1986. usvojen je Jedinstveni europski akt kojim je ustanovljena politička suradnja koja je trebala biti početak zajedničke vanjske politike. Ugovorom iz Maastrichta uspostavljena su 3 stupa na kojima počiva EU: 1. europska zajednica, 2. zajednička vanjska i unutarnja politika (CFSP), i 3. pravosuđe i unutarnji poslovi

Kada se savez sklapa, članice se moraju dogovoriti o: situaciji KADA će stupiti u akciju vremenu trajanja saveza stvaranju infrastrukturne alijanse na teritoriju članova

Situacija kada mehanizam alijanse stupa u pokret (casus foederis) može se odrediti na nekoliko načina:

može se prostorno fiksirati (odrediti teritorij djelovanja) određenje agresora (općenito, protiv svih ili konkretno) specijalno određenje agresora (npr. antikomunisti) odrediti pojam agresije (obično se traži postojanje: stvarnog napada, ne prijetnje, da nije

izolirani incident i da dolazi izvana)

-glavni vojno-politički savezi sklapaju se najčešće na 20 godina-bilateralni ugovori o savezu gase se otkazom jednog saveznika, a kod multirateralnih pojedini saveznik ga može napustiti8. NAČINI I SREDSTVA OPĆENJA U MEĐ. ODNOSIMA

-načini i sredstva općenja su svi oni instrumenti koji se primjenjuju u odnosima između subjekata koji postoje i djeluju na međunar. planu

8. 1. DIPLOMACIJA-najstariji oblik općenja-nemoguće je zamisliti bilo koju fazu međ. odnosa u kojoj nije bilo diplomatske aktivnosti-ako je vanjska politika program akcije koji država ostvaruje na međunar. planu, diplomacija je metoda uz čiju se pomoć ta politika u praksi i ostvaruje-podraumijeva se u smislu vanjske politike, u smislu vođenja međunarodnih pregovora i mirnog rješavanja međun. sukoba, kao i u smislu vještine vođenja vanjskih poslova od pojedinih državnika-Diplomacija prestaje kada se počnu upotrebljavati druga sredstva (sila).-osim nje, danas postoje i drugi oblici međunarodnog komuniciranja, npr. međunarodna suradnja stranaka, pokreta i organizacija, koja ima vrlo važno mjesto u političkom životuFletham kaže da je to komuniciranje misli i ideja između vlada država, a može biti posredno (veleposlanici, diplomati) ili neposredno (vladari).

DIPLOMACIJA= društvena djelatnost s odgovarajućom organizacijom kojoj je glavna namjera predstavljanje države u međun. odnosima i rad na ostvarivanju vanjsko-političkih ciljeva države mirnim sredstvima.

Razlike između moderne i klasične diplomacije-podjela nastaje između 2 svjetska rata-klasična je 'romantična vještina intriga i spletki', moderna je 'biznis komuniciranja između vlada'-kadrovi su brojniji i profesionalizirani-kadrovi su široko obrazovani (polit, ekonom, vojna pitanja, znanost, tehnika, poljoprivreda..), nekad su bili dvorjani koji su trebali ostvariti ciljeve ne birajući sredstva

-Klasična diplomacija služila je za ostvarivanje političkih i međunarodnopravnih okvira, za nesmetanu privredu, izvoz/uvoz...Postojala je odvojenost između ekonomskih i političkih ciljeva i ekonomskih i političkih funkcija-moderna diplomacija služi za ostvarenje ekonomskih ciljeva (politika se samo nadovezuje) i nema više podvojenosti. Trgovinska razmjena je sredstvo za ostvarenje i vanjskopolitičkih ciljeva.Vojna diplomacija danas nije više ceremonijalna, već se stvara prava mreža saveza..

14

Osnovni zadaci diplomacije:a) ZAŠTITA= zaštita interesa vlastite zemlje (državnih ili privatnih)b) REPREZENTACIJA=diplomatski predstavnik pojavljuje se kao politički zastupnik svoje zemlje i ovlašten je za vođenje razgovora, bilateralnih kontakata, praćenje političkih kretanja u toj zemlji...c) PROMATRANJE i OBAVJEŠTAVANJE=, oni su «oči i uši» svoje vlade u određenoj zemlji, diplomati opažaju događaje vani i obavještavaju matičnu zemlju d) PREGOVARANJE = neprekidno pregovaranje je njihovo najveće umijeće i sposobnost, od sportskih do političkih pitanja. Postoje različite metode pregovaranja.

8. 2. MEĐUN. JAVNO MIŠLJENJE I PROPAGANDA

Javno mišljenje zadire u društvenu svijest, ovisi o društv-polit i ekonomskim odnosima. Može biti pozitivno ili negativno, ovisno o stavovima koji prevladavaju u određenoj sredini.Svaka država nastoji formirati javno mišljenje u skladu sa političkim ciljevima i interesima koje vladajuća klasa želi ostvariti.

PROPAGANDA= organizirana akcija koja teži dobrovoljnom prihvaćanju nekih političkih ideja i stavova, ili mijenjanja političkog ponašanja. Bavi se poslovima pripremanja i modeliranja javnog mišljenja.Neki ističu da se koristila još u staroj Grčkoj, no Crkva je uvela prvu organiziranu propagandu Isusovačkog reda (propaganda fide).Međunarodna propaganda = masovni mediji, poštanske markice, svemirski letovi, sport..

8. 3. EKONOMSKI INSTRUMENTI VANJSKE POLITIKE

= svaka mogućnost, institucija ili politika, koja se primjenjuje radi postizanja VP ciljeva i ima posredna ili neposredna vanskopolitička obilježja. -mogu biti usmjereni na postizanje različitih ciljeva.Ciljevi mogu biti:-posve ekonomskog karaktera (uvoz sirovina, izvoz gotovih proizvoda..)-izrazito politički (razvojem trgovinskih veza treba širiti politički utjecaj)-vojnog karaktera-osiguravaju se vojni interesi u odnosima velike zemlje sa manjom

-U ekonomske instrumente spadaju:trgovina-uvijek je bila potrebna i iskorištavala se u razne svrhe-ima istaknuto mjesto u međ. odnosima i svaka je država jača ako ima veće i otvorenije mogućnosti razvijanja trgovine-usmjeravanje trgovine nije samo instrument ekonomskog djelovanja nego i sastavni dio političke penetracije-trgovina se može usmjeriti bilateralno ili u okviru veće skupine zemalja (np. Commonwealth)-GATT-opći sporazum o carinama i trgovini-tzv. «Kennedyeva runda»-trebala je smanjiti carine 50% ali nije uspjela

instrumenti i tehnika inozemne tehničke pomoći-u doba hladnog rata inozemna tehnička pomoć bila je važna za spriječavanje pristupa država drugom bloku (Marshallov plan)-pružanje pomoći može se podijeliti u: pomoć radi investiranja, tehničku pomoć (razvoj obrazovanja....-institucija «korpus znanja») i programe za stabilizaciju. Moguće su i kombinacije.

sredstva ekonomskog ratovanja-od davnina se njima nastojala spriječiti protivnička strana u razvoju. To je uporaba svih sredstava koja mogu oslabiti protivnika, bez obzira je li rat ili ne. To je pomorska blokada, kontrola brodova, visoke carine, importne kvote, bojkot robe, embargo na sirovine, odbijanje davanja kredita...

8. 4. VOJNI INSTRUMENTI U MO

-Calusewitz-rat je nastavak politike drugim sredstvima

15

-nakon 2. svjetskog rata uloga sile se smanjuje. Promjene nakon rata odražavaju se na društveno-ekonomskom i vojno-tehnološkom području-ciljevi koje vojna sila treba štititi i ostvariti su različiti, pa se vojna sila pojavljuje kao:

-obrambeno sredstvo ostavljeno da štiti teritorij i nacionalnu sigurnost države-sredstvo zastrašivanja koje će protivnika odvratiti od napada-instrument koji protivnika mora natjerati da odustane od napada i potraži mirna rješenja-element nacionalnog prestiža države na međunar. planu-organizirana sila u rukama vlade koja treba održati red na unutarnjem planu i pomoći ostvarenju proklamirane politike-organizirana sila za vođenje ratnih operacija

-postoji više teorija o mjestu rata u međunar. odnosima i o tome kako dolazi do ratova:Demografska teorija= osnovni uzrok ratova vidi u suprotnostima između prirodnog prirasta i mogućnosti osiguranja normalnih životnih uvjeta. Takav razvoj može voditi ratu. -Platon-država će biti prisiljena proširivati teritorij da nahrani stanovnike- T.R. Malthus-zagovornik kontrole priraštaja stanovnikaBiološka teorija= čovjek u svojim djelatnostima podliježe biološkim pravima (ne vodi se razumom)-Ciceron-ljudske strasti su nezasitne i tad se razvijaju mržnja, svađe, pobune i ratovi-Russel..-oni shvaćaju ratove kao stalno prisutnu kategorijuLegalistička teorija = kažu da je rat posljednje rješenje u pokušaju realizacije prava (ultima ratio regum)Zasniva se na snazi države i njezine vojne sile.

OGRANIČENI I TOTALNI RATOVI-većina ratova je ograničena, malo koji je do sada bio totalni (pohodi Asiraca, Rimljani u Kartagi, Mauri...)-kasniji ratovi imaju uglavnom ograničene ciljeve jer se borbe vode za tržišta, sirovine, komunikacijske putove, prestiž, ideologiju-zagovornici teorije ograničenih ratova u svojim scenarijima upozoravaju:

-superdržave su poduzele mjere za izbjegavanje totalnog nuklearnog rata-u mnogim područjima postoje brojni neriješeni problemi lokalnog karaktera-u konfliktnim situacijama se može očekivati stvarna upotreba «taktičkog oružja»

-s obzirom da je sve manje velikih ratova, ograničeni ratovi bi bili vezani za one zemlje koje svoje probleme ne mogu drugačije rješavati.

GRAĐANSKI RAT rat između različitih strana unutar države, a cilj mu je kontrola teritorija ili stvaranje nove vlasti-klasifikacija ih dijeli u 3 vrste:a) rat kojim se želi svrgnuti vladavina kolonizatorab) rat kojim se dio zajednice nastoji odvojiti od države i stvoriti zasebnu cjelinuc) rat koji nastaje kao rezultat želje za ujedinjenjem s drugim dijelom svoga naroda

TERORIZAM-metoda kojom određene grupe (koje imaju politička/filozofska/religijska uvjerenja) djeluju kako bi destabilizirale određenu zemlju/regiju i promovirali svoja uvjerenja.-neki tvrde da postoji još iz 7. st. i s njim se vezuju muslimanski asasini-postoji preko 100 definicija terorizma-u svakom obliku terorizam unosi horizontalan i vertikalan strah-načini suvremenog terorističkog djelovanja su: otmice aviona, taoci, bombardiranje, ubijanje, masovna ubojstva-to nije oblik gerilskog ratovanja

9. TIPOVI MEĐUN. ODNOSA

= oblici i sadržaji međunarodnih odnosa i djelovanja, toliko karakteristični da stvaraju stanovite crte zajedništva

16

-stara Grčka može se uzeti kao početni tip međunarodnog sistema (odnosi između država-gradova)

-3 su karakteristična tipa koji su dovoljno homogeni da su po nosiocima akcije, ciljevima i sredstvima ispunjavaju kriterije koji se traže za postojanje jednog sistema:

-klasičan tip (zasnovan na ravnoteži snaga)-od Westfalskog mira do 1917.-bipolarizam (u vrijeme hladnog rata)-koegzistencija (odnos država s drugačijim društv-ekonomskim uređenjem)

9. 1. RAVNOTEŽA SNAGA-mnogo je značenja termina: situacija u odnosima između država, oznaka politike ili cilja kojem se teži, simbol za tzv. realističku politiku, tip međudržavnih odnosa...-Osnovne pretpostavke:

-postojanje većeg broja samostalnih država koje međusobno stupaju u različite odnose-nepostojanje velikog centra moći -države će silu upotrijebiti kao krajnje sredstvo za ostvarivanje ciljeva-sila se jedino može neutralizirati silom

-Pomoću uporabe vlastite sile (ili u savezu) postiže se takvo stanje gdje niti jednoj državi (ili skupini država) ne smije biti dopušteno da postane toliko snažna da bi ugrozila sigurnost ostalih država.

-Problemi ravnoteže snaga:a) ona je ustvari vrlo nestabilno stanje b) teško je utvrditi kada se postigla ravnoteža snagac) procjena stanja je vrlo subjektivnad) ravnoteža polazi od nejednakosti država, jer je u praksi pretežno vrijedila za velike države

-Modeli pokretačkih snaga klasičnog sistema: Automatizam = svaka država želi biti što jača, pa neprestano mijenja svoje pozicije, a to

dovodi do ravnoteže snaga Države balanseri = smišljenom politikom, prebacujući odnose s jedne na drugu stranu

održavaju ravnotežu (uglavnom je to VB), ne sudjeluju aktivno na jednoj strani ravnoteže snaga

-Specifične tehnike funkcioniranja ravnoteže snaga izgrađene u tijeku dugogodišnjeg djelovanja se ogledaju u:

a) naporima za stjecanje saveznika-bio je zadatak velikih silab) intervencijama u unutrašnje poslove drugih država (ako bi te promjene mogle utjecati na poremećaj ravnoteže)c) u stvaranju tampon-država i njihovoj neutralizaciji na područjima gdje su se sukobljavali interesi velikih sila ( Afganistan = između britanskog lava i ruskog medvjeda)d) u kompenzacijama (1871. BiH dodijeljene A-U kao kompenzacija)

-čitav sistem bio je u osnovi nedemokratski na štetu malih država, polazio je od neravnopravnosti država članica

9. 2. HLADNI RAT KAO IZRAZ BIPOLARNIH MEĐ. ODNOSANakon 1. svj. rata corndon sanitaire (stvoren oko SSSR-a) trebao je spriječiti izlazak socijalističke države na međunarodnu scenu, a njemačka se zahvaćena valom nacizma spremala za osvajački pohod-u takvim uvjetima nije bilo moguće realizirati ni kolektivnu sigurnost ni ravnotežu snaganakon 2. svj. rata dolazi do kratkotrajnog savezništva pa do postojanja dviju polarnih struktura.

Osnovne karakteristike bipolarnog sistema:-vojna i diplomatska sila okupljene su oko 2 središta koja čine lidere saveza-oni vode ostale države članice koje moraju prihvatiti takvu politiku-interakcija se odvija uglavnom između 2 lidera, te lidera i njegovih saveznika-središnja pitanja odnose se na ideološke vrijednosti i njihovu raspodjelu u svijetu

17

-hladni rat-1947-1956-postoje razna određenja pojma= stanje otvorena neprijateljstva, stalne bipolarne rivalizacije i borbe između država suprotnih društveno-političkih i ekonomskih sistema, u kojemu je Zapad pokušao zaustaviti promjene nastale nakon 2. svjetskog rata koje su trebale voditi mijenjanju postojećeg stanja i jačanju socijalizma.

Karakteristike hladnog rata:1. već je na početku imao svoju globalnu dinamiku i globalne konzekvencije (potencijalni rat ne bi bio ograničen samo na Europu) 2. Zapad je bio protiv socijalističkih zemalja, ali i svih narodnooslobodilačkih pokreta (koji su mogli ići ka neovisnosti ili ka socijalizmu)3. u Europi je glavni sukob bio u Njemačkoj i oko Njemačke (obje strane su bile zainteresirane) 4. formirao se novi odnos snaga između 2 sistema

-dosljednost blokovski nevezanih zemalja i novi tehnološki čimbenici (izjednačenje snage) pridonijeli su razbijanju bipolarnih odnosa

9. 3. MIROLJUBIVA AKTIVNA KOEGZISTENCIJA-korijen koegzistencije pojavljuje se u odnosima kršćanskih država i Islama nakon križarskih ratova, i u načelu 'cuius regio, eius regio' afirmiranog u Westfalskom miru-koegzistencija se prvi put pojavila kao mogućnost u Lenjinovo vrijeme, kad se postavilo pitanje usporednog postojanja kapitalizma i socijalizma. On je mislio da socijalistička država ne bi došla u dodir sa kapitalizmom tek ako bi pobjegla na Mjesec, pa je zato bio za suradnju. No prvi pravi primjer koegzistencije dale su Indija i Kina 1954. po pitanju Tibeta-sporazum Panča-Šila-postavile su osnovni okvir mogućeg razvijanja odnosa zemalja s drukčijim uređenjima.

Koegzistencija se može okarakterizirati kao:- tip međunarodne suradnje karakteristične za državu s različitim, pa i suprotnim,

uređenjem- aktivna suradnja na raznim područjima međusobnih veza, svrha je održavanje mira i

sigurnosti (posebno važno kod zemalja sa nuklearnim oružjem)- međunarodna suradnja u skladu s načelima Povelje UN-a- oblik međun. suradnje koji ne može biti shvaćen kao sredstvo za konzerviranje

postojećih oblika društv. uređenja, niti kao sredstvo kojemu je svrha da zaustavi daljnje procese društv. razvoja

Načela koegzistencije po 'Deklaraciji o načelima međunarodnog prava, o prijateljskim odnosima i suradnji država'-UN 1970.:

1. zabrana od prijetnje /uporabe sile protiv teritor. integriteta ili političke neovisnosti 2. mirno rješavanje međun. sporova3. zabrana intervencije, miješanja u unutr. poslove drugih država4. suverena jednakost države5. ravnopravnost i samoodređenje naroda6. savjesno ispunjavanje međun. obaveza po Povelji UN-a7. obaveza suradnje država u skladu s Poveljom UN-a

'Povelja novih europskih odnosa' proširuje Deklaraciju i dodaje još 3 važna načela: nepovredivost granica, teritorijalni integritet, poštivanje prava i sloboda. 1972.= 'Osnova uzajamnih odnosa između SSSR-a i SAD-a' → uvjerenje da za njih (s obzirom na nuklearnu snagu) nema drugog rješenja osim koegzistencije

-kritike koegistencije tvrde da ona ne rješava svjetki problem, već pitanja ostavlja otvorenim, tvrdi se da nije riječ o pravnoj nego o političkoj konstrukciji...

10. NOVI SVJETSKI POREDAK

18

-Izraz je nastao od Busha sr. (kako je akcija Iraka napravila velike promjene u svijetu)-sintagma je trebala označiti novo razdoblje međ. odnosa u kojem su se dogodile goleme promjene na svim stranam svijeta.Pod time je mislio na vladavinu prava, mirno rješavanje sporova, snažnu demokraciju i solidarnost protiv agresije, smanjivanje i kontrolu oružja, jačanje UN-a i pravedno tretiranje svih ljudi.

-4 vrste sustava nove svjetske sigurnosti na osnovi strukture glavnih sudionika:1. model novog poretka u kojem vodeću ulogu imaju UN-jačanje svjetske organizacije koja bi trebala biti voditelj središnje svjetske kooperativne akcije2. model pentagonalnog djelovanja (SAD, EU, Japan, Kina, Rusija)-Kissinger 70.'ih 3. model policentrizma, ali je vodeća snaga SAD-sad bi trebali djelovati zajednički unutar UN-a4. model novog svjetskog poretka, utemeljen na međuovisnosti država, koje bi ojačale UN i radikalno izmijenile ovlasti organizacije. Osnovna pretpostavka bila bi želja i potreba država da međusobno aktivno surađuju u rješavanju političkih pitanja, gospodarskom razvoju i zajedničkom pristupu globalnim pitanjima. Taj model bio bi univerzalan po sudionicima, snažniji po ovlastima svjetske organizacije i demokratski po načelima djelovanja.

ODRŽAVANJE MIRA I SIGURNOSTI U NOVOME SVJETSKOM PORETKU

1. Sigurnost u novim uvjetimaRaspad blokovskih odnosa uklonio je nuklearnu prijetnju. No nekadašnja prijetnja zamijenjena je novim opasnostima (etnički sukobi, radikalni nacionalizam, građanski ratovi)

Današnja sigurnost dobiva nove oznake: počiva na razvijenoj vojnoj sili (koja nije najvažnija, ali je bitna) bitna je unutrašnja stabilnost (države moraju paziti na demokratske temelje i ljudska prava) potreban je stalni razvoj gospodarstva, unaprjeđivanje kvalitete života, očuvanje okoliša

Zone stabilnosti postaju realnost MO-a. To su: Z. Europa, SAD & Kanada, Japan & J. Amerika, Australija & NZ (sve ukupno 15% pučanstva) → 85% st živi u zonama nemira!

2. UN i održavanje mira i sigurnostiZadaća mu je održavanje mira i međunar. sigurnosti mirnim sredstvima, a UN je spreman poduzimati 'kolektivne mjere radi sprečavanja i otklanjanja prijetnja miru i suzbijanju čina napada ili drugih narušavanja mira.' (čl. 1 Povelje). Mnogi mu stoga zamjeraju neučinkovitost i pasivnost.Iračko-iranski rat, povlačenje Rusa iz Afganistana, proglašenje neovisnosti Namibije, konkretno angažiranje u Lat. Americi podigle su rejting UN-u.

Mirovne aktivnosti UN-a dijele se u 2 faze:-u blokovski polariziranom svijetu bile su ograničene (veto, nesloga...)- od Gorbačova UN ojačava, nastaju stalne mirovne snage za djelovanje u pojedinim krizama

3. Mirovne snage kao izraz podijeljenih UN-aMirovne operacije nisu predviđene Poveljom UN-aDo 1978 (prva faza), pokrenuto je 13 akcija, većina uz proces dekolonizacije. Aktivnost UN-a je podlijegala trima načelima: pristanku strana, nepristupačnosti promatrača i neprimjenjivanju sile u većini. Članice koje se nisu slagale sa akcijom imale su pravo veta, ali su stopirale odlazak svojih snaga u akciju.

4. Novi dijapazon mirovnog djelovanja UN-a1978-1988 je druga faza. (tada je zavladala politika detanta)-faza predaha1989-1994 pokrenuta je 21 mirotvorna akcija (3. faza), angažirano više od 70 000 vojnika, 68 država.

Države postaju više međuovisne, sigurnost države dobiva na univerzalnosti. UN bi trebao biti središnje tijelo koje će raditi na očuvanju mira i sigurnosti.

19

1992. 'Agenda for Peace', by Boutros Boutros Ghali, iznio je optimizam o zadaću UN-a glede jačanja sigurnosti i mjestu što ga mirovne trebaju imati u tome sklopu.

Na početku su misije bile promatračke, pa onda su stvarale zaštićene zove, dopremale humanitarnu pomoć, demilitarizirale (Sarajevo)...

5. Pretpostavke mirotvornog angažiranja snaga UN-ajedna od glavnih pretpostavki bio je pristanak zaraćenih strana, no promjene u međ. odnosima donekle su izmijenile to.UNPROFOR su zaštitne snage UN-a, formirane rezolucijom 743 iz 1992.U Somaliji se nije tražio pristanak (jer su kršili 7. točku, opasnost međunarodnom miru i sigurnosti)

6. Kriteriji za djelovanje-do sad djelovalo se u 34 mirovne operacije -za održavanje mira u međun. zajednici Boutros drži važnim:

1. preventivnu diplomaciju (preventive diplomacy)-akcija strana koja će onemogućiti njihovo širenje kad oni izbiju

2. stvaranje mira (peace making)-smjera vraćanju stanja kako je bilo prije konflikta3. očuvanje mira (peace keeping)-za stvaranje uvjeta za sprečavanje međun. konflikta koji bi

mogao ugroziti međun. mir4. izgradnju mira (peace building)-skup aktivnosti kojima se nastoje zadržati međun. mir i

sigurnost s mjerama koje će osigurati i ojačati mir. Pri pokretanju nove operacije mora se paziti na: postojanje prijetnje međun. miru i sigurnosti, jesu li regionalna tijela spremna pomoći u održanju mira, postojanje prekida vatre, jasan politički cilj, točan mandat, razumno osiguranje sigurnosti UN osoblja.-Clintonova direktiva (Predsjednička direktivna odluka PDD 25) navodi da treba paziti prije ulaska u mirovne operacije:

- mogućnost unapređivanja američkih interesa i interesa međun. zajednice- sredstva za obavljanje misije- razmatranje posljedica neulaska u akciju- realistični kriterij za završetak operacije- pristanak strana u sporu i prekid vatre

7. Opcije i problemi za budućnost-UN treba računati na nove konflikte i opasnosti međunar. miru i sigurnosti:

-Treći svijet je u kaosu-područje bivšeg SSSR-a je zahuktalo-pitanje opstanka same Rusije (sve se više zemalja želi izdvojiti)-etnička težnja za samoodređenjem naroda je problem budućnosti -islam ima globalnu dimenziju-Balkan može postati područje nestabilnosti i kriza

8. Potreba novoga strategijskog promišljanja kriza i akcija-stalno praćenje kriznih područja trebalo bi biti rutina, no ne UN-a nego država članica Novi problem je financiranje operacija-1993. dug po mirovnim operacijama bio je 1 mlrd $.Neki misle da bi se trupe trebale bazirati na dobrovoljcima, neki kažu da bi operacije trebalo prepustiti JEDNOJ zemlji

9. UN i globalni terorizamNakon 11.9. UN se uključio u lov na teroriste, terorizam postaje globalan pa je akcija UN-a neophodna.UN su odmah reagirale rezolucijom 1373 o potrebi sprečavanja terorizma i stvaranjem Protuteorističkog komiteta.

20