8 petak, 17. siječnja 2014.

Jezik našhrvatskiPiše: Domagoj Vidović

Tu ne more niko

ništa, tu nemoš

ništa čak ni ti

Uključim neki dan dalekovidnicu i čujem kako su

turcizmi veoma česti u regionu, ponajviše u BiH, ali da

ih u Hrvatskoj više gotovo i nema

Strateški dokumenti za korištenje EU fondova

Svebor se spremao porinuti čun u ranu zoru kad se ljeti čuju samo šturci, a zimi tek udarci vala. U glavi mu se rojahu čudna imena koja izgovaraše Kalojanis: Helije, Demetra, Hekata… Zvučala su mu poput imena udaljenih otoka za koje

je čuo upravo od njega: Jakljan, Olipa, Proizd… U pesti stiskaše kameju. Pa iako nije bio siguran komu pripada (jer nije vjerovao u snove iako je jednoć sanjao Perzefonu i slušao Grkove priče), ćutio je da njezina ljepota nije samo u onome što očima vidi, nego i u nečemu izvanzemaljskom i izvanvremenskom. (Nije li ljudima dano da ljepotu prepoznaju čak i ako ne znaju u čemu se sastoji?) Sjede u čun, zavesla i otisne se na pučinu ne bi li se što dalje otisnuo od ljudi (jer nije vjerovao ljudima). I kad bje negdje na pola puta prema Osobjoj vali, pogled upre prema nebu (iako ni bozima više nije vjerovao, ali se nadao da će ih potkupiti kako bi mu pomogli u potrazi za Kosjenkom) i baci kameju u more. S Lovorikovca to zamijeti Posejdon i zapovjedi ribama i zvijeri-ma morskim da se razmaknu ne bi li kameja došla do brazde koja vodijaše do hadskih stuba. Priprijeti Haronu da će ploviti Pirifl egetonom, rijekom ključajuće krvi, ako kameju spremi u špag. Perzefona je na dnu stuba očekivala povratak Hada. Iznenada začu zveket kadli je u potiljak zgodi nekakav kamenčić. Podigne ga i ugleda Tomrisov poklon. Iako je odavna ostala bez nade, lice joj se razvuče u osmijeh. Negdje u smjeru Pločenjaka ribao je Kalojanis i gledao Svebora kako baca kameju te se pitao otkud Svebor u grčkoj priči. Ili je to sve bilo od Grkova vina s Crnoga otoka?

I kako pisac ovih redaka ima dvije književne kritičarke u kući i jednu takvu (ne)poznanicu među kojima jedna tvrdi da se trendovska hrvatska književnost svodi na stvarnosnu prozu jer mnogi hrvatski pisac mladac drži da je sve što mu se u životu dogodilo književnost, svoje likove premješta iz današnjega vremena i prostora iako stvarnosnoga uvijek ima. Samo ne uvijek ondje gdje ga drugi vide, a i vlastitu stvarnost često toliko presloji da je ni sam više ne razaznaje. A u vlastit su pogled na hrvatsku jezičnu stvarnost često odveć uvjereni sami govornici, a katkad i jezični stručnjaci. Uključim neki dan dalekovidnicu i čujem kako su turcizmi veoma česti u regionu, ponajviše u BiH, ali da ih u Hrvatskoj više gotovo i nema. Truća tako „stručnjak“ da u Hrvatskoj nitko više ne govori jok i nigdje se ne čuje riječ komšija. Bit će da je malo nagluh jer niječnicu jok i sam često upotrebljavam, a nemali mi se broj metkovskih susjeda međusobno komšija. Šćepo se pak Šćepuljica Šešelj često hvali kako je kr-šćanskoga adeta. Obojica živimo u Hrvatskoj, u njoj smo (pače u Dalmaciji u kojoj se i otočani i primorci pozdravljaju s Evala) rođeni, a kad govorimo na našu (doduše, on iče, a ja đečem i pogdjekad čakam), pogotovo nakon koje čaše vina eto ti mašala turcizama! Naši se pak standardolozi stalno pozivaju na uporabnu normu, ali se to na koncu uglavnom svede na jezik medija. Posve su uobičajene tvrdnje kako nema više aorista, kako malo tko razlikuje naglaske, jedini su dijalektizmi ciferšlus i lancun, a već je poštapalicom postalo retoričko pitanje Ma tko još tako govori? Ako im se ne ide na terenska istraživanja, preporučujem im za početak Regionalni dnevnik čisto da se uvje-re kako Hrvatska nije samo ono što se vidi sa zvonika zagrebačke katedrale. S druge je strane jednomu dijelu dijalektologa na Ivšićevim djelima vrijeme stalo da se odmori malo te se čude štokavizaciji splitskoga govora ili učvršćivanju labrnje u Dubrovniku, pojavama starim barem sedamdesetak godina. Njima pak preporučujem više terena, a manje uredskoga naricanja zbog toga što standard naleže na dijalekte hrvatske. Kako sam i u znanosti rastrojena osoba (bavim se onomastikom, dijalektologijom i nagla-soslovljem), mogu navesti Kaštel Gomilicu (ili sijaset, da ostanemo u motu) primjera koji ruše uvriježena mnijenja svake od navedenih jezikoslovnih grana, ali iznosim tek jedan. Jedan od češćih upita koji mi kolege dobivaju jest kako se sklanjaju dvosložna osobna imena kao što su Bruno, Dino, Lino, Pino i Rino. Posljednjih se petnaestak godina uglavnom preporučuje sklanjanje Bruno – Brune, Dino – Dine bez obzira na to kako se navedena osobna imena naglašuju, a kad tkogod iz južnih krajeva prigovori da mu se to baš i ne mili, odmah ga proglase lokalpatriotom. Doduše, moram se i sam opepeliti jer sam tvrdio da nikad u životu nisam čuo da netko sklanja Pino – Pine, a pet dana nakon što sam to izustio, prepadoh se Pine u rodnome gradu. To što su barem osobna imena Lino, Pino i Rino donedavna bila zabilježena isključivo u primorskim krajevima, standardologe nije previše brinulo pa se nisu ni pitali kako se navedena imena ondje sklanjaju ili koji im je naglasak. Uzmimo za primjer osobno ime Dino koje se u južnim krajevima naglašava uglavnom dugosilazno (dakle, onako kako čujete u Splitu, da sad ne pišemo naglasak i prelamače ne smutimo) te je genitiv Dina, a u sjevernijim krajevima uglavnom dugouzlazno (dakle, kao u BiH) te genitiv glasi Dine. Za one koji tvrde da nitko ne čuje naglaske tek podatak da Dalmatinci imaju najmanje dva (a najčešće četiri), a Hercegbosanci četiri (ponegdje i pet naglasaka). Razliku pak između govora Dine Merlina i Dina Rađe, čula bi i moja pokojna baka Anđa koja je često odlazila na čišćenje ušiju na Mlinište.

Za kraj malo o naslovu koji upozorava na jedan pravopisni previd. Je li nakon pri-jepora oko ne ću i neću došlo vrijeme da se sporimo oko ne moš i nemoš? Gdje je sad sveto pravopisno trojstvo, gdje je Matica hrvatska, gdje su sad institutski jazimlije? Vinka pak Grubišića molim da mi istraži koji se to Mostarac preselio iz Kanade u Au-straliju jer je u sedam godina u Kanadi na snješku mijenjao samo mrkvu.

HRVATSKA EUROZASTUPNICA O EU FONDOVIMA

Planiranje za EU sredstva programsko je i fi nanciraju se isključivo i samo do-bro postavljeni i defi nirani programi. Proces planiranja u nadležnosti je re-sornih ministarstava i koordiniran od strane Ministarstva regionalnog razvo-ja i fondova Europske unije.

P laniranje obuhvaća predlaganje i usvajanje strategija za pojedina područja te sukladno prioritetima

pojedinih područja predlaganje i pripre-mu projekata koji će se fi nancirati iz EU fondova. Na svim razinama programa defi niraju se ciljevi i indikatori mjerenja uspješnosti ostvarivanja ciljeva što se ka-snije u provedbi detaljno prati. Priprema operativnih programa u IPA-i znatno je jednostavniji proces od defi niranja stra-teških dokumenata za sedmogodišnju fi nancijsku perspektivu i korištenje EU fondova. Cilj predpristupnih programa pomoći je pripremiti državu kandidatki-nju za članstvo u EU i pomoći reforme ko-je se tijekom pregovora moraju dogoditi, dok fi nancijski i ekonomski učinci nisu u prvom planu jer je riječ o malim sredstvi-ma u odnosu na one koji se dodjeljuju iz Europskih fondova. Upravo zbog ograni-čenog obuhvata i malih iznosa, strateške dokumente za korištenje IPA sredstava bilo je jednostavnije pripremiti.

1. Strateški dokumenti za EU fondoveRepublika Hrvatska prve sedmogo-

dišnje strateške dokumente priprema za razdoblje 2014.-2020. godine. Zajednički strateški okvir defi nira koherentni investi-cijski okvir za ulaganja iz svih europskih strukturnih i investicijskih fondova Eu-ropski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond (CF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EARDF) i Europski po-morski i ribarski fond (EMFF), sve zajed-no ESI fondovi, sadrži prijedloge o tome kako se sredstva EU mogu učinkovitije koristiti za postizanje ciljeva strategije “Europa 2020” i defi nira prioritetna pod-ručja za ulaganja.

Uz Zajednički strateški okvir donosi se i Partnerski sporazum koji je krovni stra-teški dokument u kojem države članice obrazlažu svoju strategiju korištenja ESI fondova. Sadrži analizu razvojnih potre-ba u odnosu na tematske ciljeve i ključne aktivnosti defi nirane u Zajedničkom stra-teškom okviru i Nacionalnom programu reformi te defi nira na koji će se način po-stići usklađenost s tim ciljevima.

Uz ovaj se krovni programski dokument donose i operativni programi. Operativni programi programski su dokumenti ko-jima se prema pojedinim sektorskim po-dručjima određuju mjere ključne za ostva-rivanje prioriteta utvrđenih u Partnerskom sporazumu te način njihove provedbe.

Republika Hrvatska je 18. listopada predala Europskoj komisiji nacrt Par-tnerskog sporazuma za razdoblje 2014.-2020. i već početkom studenog dobila odgovor u kojem se ukazuje na značaj-ne dorade koje je potrebno napraviti jer predani dokument nema čak niti osnovne elemente strateškog dokumenta: ciljevi i prioriteti nisu jasno defi nirani, polazna osnova nije obrazložena ni opisana, po-kazatelji mjerenja ispunjavanja ciljeva nisu dobro utvrđeni. Zajednički strateški okvir i Nacionalni program reformi još nisu pripremljeni i nacrti nisu predstav-ljeni javnosti.

2. Uvođenje strateškog i višegodišnjeg proračunskog okvira na nacionalnoj razini

Zbog ovog strateškog i višegodišnjeg pristupa u europskom proračunu za sve države članice bilo je važno unaprijediti proces planiranja uvođenjem strateškog i višegodišnjeg proračunskog okvira. To je ono za što su donošenjem Zakona o pro-računu iz 2008. kod nas napravljeni prvi koraci:

• Uvedena je obveza strateškog planira-nja i izrade trogodišnje strategije vladinih programa kako bi strateški prioriteti i ci-ljevi vladine politike izravno utjecali na alokaciju sredstava unutar proračuna,

• Višegodišnja dimenzija proračuna osi-gurana je odredbom koja defi nira da Hr-vatski sabor, odnosno predstavničko tijelo (na lokalnoj razini), donosi proračun za jednu proračunsku godinu ali i projekciju za sljedeće dvije godine.

Zakonom o regionalnom razvoju de-fi nirano je da su planski dokumenti po-litike regionalnog razvoja Strategija re-gionalnog razvoja Republike Hrvatske i županijske razvojne strategije, odnosno strategija razvoja Grada Zagreba te da se donose sukladno razdoblju trajanja Strate-gije Vladinih programa.

Strategijom regionalnog razvoja de-taljnije bi se trebali utvrđivati ciljevi i prioriteti regionalnog razvoja Republike Hrvatske i način njihova postizanja te in-stitucionalni i planski okvir politike regi-onalnog razvoja.

Ciljevi i prioriteti defi nirani u Strategiji regionalnog razvoja trebali bi biti podlo-ga pri izradi Strategije Vladinih programa. Županijske razvojne strategije trebale bi biti usklađene i proizlaziti iz Strategije re-gionalnog razvoja i obratno. Županijska razvojna strategija, prema Zakonu o regio-nalnom razvoju, dokument je jedinice po-dručne (regionalne) samouprave u kojem se određuju ciljevi i prioriteti razvoja te je-dinice područne (regionalne) samouprave.

Plan razvojnih programa koji jedinice lokalne i područne (regionalne) samo-uprave imaju obvezu donijeti sukladno Zakonu o proračunu mora biti u suglasju sa županijskom razvojnom strategijom. Sadržaj županijskih razvojnih strategija, metodologija izrade i vrednovanje defi ni-rani su Pravilnikom o obveznom sadržaju, metodologiji izrade i načinu vrednovanja županijskih razvojnih strategija. Županije prilikom donošenja razvojnih strategija trebaju surađivati s gradovima i općina-ma na svom području, a u skladu s nače-lom partnerstva i s ostalim zainteresiranim stranama poput civilnog društva, podu-zetnika, socijalnih partnera, znanstvenih

Nastavak na str. 10

mr. sc. Ivana Maletić

10 petak, 17. siječnja 2014.

I slijepcu bi moralo biti ja-

sno odakle tolika količina

nesreće u Republici Hrvat-

skoj

Kako to shvatiti? Čudnovata je zemlja Republika Hrvatska. Smještena u srednjoj Europi i

na Sredozemlju, prostire se na 56.542 km² kopna i 31.067 km² teritorijal-nog mora. Ima, u blagu podneblju, oko 3.000.000 ha obradiva poljoprivrednog zemljišta i morsku obalnu crtu du-gu 4.398 km. Obiluje slatkom vodom. Udomljuje svega 4.284.889 stanovnika – kao oveći grad. Prekrasno! Ali ta ze-mlja ne može prehraniti svoje stanovniš-tvo?! Ne može zaposliti sve svoje radno sposobne ljude?! Službeni broj nezapo-slenih ubrzano raste. Ovih je dana pre-mašio 370.000. Kako to? Odakle tolika količina nesreće?

Odgovor bi se mogao općenito sažeti u dvije-tri riječi, no bit će razumljiviji ako ga podupre nekoliko visokih poje-dinosti. Nije naime sve tako crno kako se čini. Društvenu bijedu na dnu kom-penzira izobilje na vrhu. Eto, Republika Hrvatska ima tri predsjednika – bivšega Stjepana Mesića, sadašnjega Ivu Josi-povića i notornoga Milorada Pupovca! – No, ni tu – reći će tkogod – nema bla-goslova. Predsjednici su odveć govor-ljivi. Katkad se i posvade. Udare jedan na drugoga tako žestoko te se učini da će glave padati.

Kamo sreće da je tako! No to su samo ezoterične kazališne igre. Čim svane novi dan, jasno se vidi da su predsjed-nici dubinski i te kako složni. Štoviše – monolitni! Kada su ljetos Milanovićeva Vlada i njezina saborska većina iz zasje-de zaskočile i teško ozlijedile Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvari-ma s državama članicama Europske uni-je, nijedan od trojice predsjednika nije ni kvrknuo, a kamoli kriknuo! Zašto?

Razbojstvo je, čini se, bilo planirano na najvišemu mjestu. Nemam dokaza, ali nezgodni su indiciji. Pupovac je svojim zastupničkim glasom u Saboru taj (zlo)čin legitimirao. Josipović ga je svojim promptnim potpisom u Ure-du predsjednika Republike legalizirao. Mesić ga je, zabavljen o sebi, prešutio. No, teško se, s obzirom na njegov nauk o antifašizmu, može pretpostaviti da bi

počasni predsjednik Saveza antifašistič-kih boraca i antifašista Republike Hrvat-ske u tomu ostao izvan igre.

Što tako čvrsto povezuje te ljude? Neki tvrde: dubinske veze sa Srbima i Srbijom. Drugi vele: pupkovina Komu-nističke partije. Treći: Udba. – To su – odmahuju mudrijaši malo širih vidika – anakronične gluposti. Tko bi se od tih ljudi bez oslonca u inozemstvu drznuo braniti najgnusnije zločine jugoslaven-ske tajne političke policije?

Ništa od toga nije posve uvjerljivo. Ali u svemu tomu ima ponešto što se ne da previdjeti. Milanovićev ćirilični teror poduprli su Washington i srpski patrijarh Irinej, koji nam je jedinstvenu domovinu lijepo raskomadao čestitav-ši Božić „braći i sestrama u Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Lici, na Kordunu i u Baniji“. Vrlo je vjerojatno i da je Mi-lanovićev aforizam o ozbiljnoj državi i „ptičjem rezervatu“ nadahnut u Londo-nu. Nešto je naime slično o Josipu Per-koviću, kao baba iz bolesti, rekla Stella Rimington, bivša glavna ravnateljica britanskoga MI5. Ona nikada ne bi dru-goj državi izručila visokoga dužnosnika službe državne sigurnosti. To, veli, oz-biljne države ne rade.

Gospođu je Rimington lako razumjeti. Ona govori kao neslužbena glasnogo-vornica Foreign offi cea. Ali kako shvati-ti Milanovićevu grčevitu obranu zločina nad Hrvatima koji su se u inozemstvu demokratskim sredstvima borili za sa-mostalnost i suverenost Republike Hr-vatske? Ta je obrana ljetos ustala protiv pravne stečevine Europske unije, a ovih je dana boljševički eskalirala u nasrtaj na sudbenu vlast Republike Hrvatske. To je, da parafraziram Slavka Goldste-ina, 1945. – godina koja se vraća. A tri predsjednika Republike Hrvatske, koji su inače svakom loncu poklopac, o tomu složno šute. U skladu s britanskom za-misli o Zapadnomu Balkanu i u dosluhu s Drugim memorandumom SANU.

I slijepcu bi dakle moralo biti jasno odakle tolika količina nesreće u Repu-blici Hrvatskoj. Ona će biti još veća ako za predsjednika Republike opet izabe-remo Ivu Josipovića ili koga drugoga tko će drugarski dijeliti vlast s ovom trojicom.

Benjamin TOLIĆ

DRUGARSKA HRVATSKA

Tri predsjednika

institucija i slično. Koncept koji Zakon o regionalnom razvoju pokušava uvesti, osobito vezano uz povezivanje strateških ciljeva i prioriteta na lokalnoj i regional-noj razini s nacionalnim ciljevima i prio-ritetima, još nije zaživio u praksi.

Stanje u defi niranju strateških dokume-nata i njihovom međusobnom povezivanju tijekom 2012. i 2013. znatno se pogoršalo umjesto da je došlo do intenzivnog rada, povezivanja i unaprjeđenja s obzirom da je riječ i o podlogama neophodnim za uspješno korištenje EU fondova. U prilog tome govori i činjenica da se nije radilo na novoj Strategiji regionalnog razvo-ja iako strategija donesena za razdoblje 2011.-2013. nije uzimala u obzir nove mogućnosti fi nanciranja iz EU fondova. Trogodišnja Strategija vladinih programa redovito se donosi te je Vlada usvojila strategiju za razdoblje 2014.- 13 2016. ali nove i s Vladinom strategijom usklađene Strategije regionalnog razvoja nema.

Županije isto tako nisu potaknute da što prije pripreme nove strategije za raz-doblje 2014.-2016. već im je dopisom Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova dalo naputak da postojeće strate-gije pripremljene za razdoblje 2011.-2013. samo dodatno produže do 2014. Navede-no pokazuje kako se potpuno pogrešno pristupa izradi strateških dokumenata jer su dokumenti poput Zajedničkog refe-rentnog okvira, Partnerskog sporazuma i Operativnih programa trebali proizaći iz županijskih strategija, Strategije regio-nalnog razvoja i Strategije vladinih pro-grama. Partnerski pristup u definiranju ciljeva i prioriteta znači zajednički rad na dokumentima kroz vertikalno povezivanje na način da se strategije razvoja općina, gradova i županije povežu u zajedničku županijsku razvojnu strategiju. Županijske razvojne strategije trebalo bi harmonizi-rati i povezati u regionalne (na NUTS II razini – statistička regija1) razvojne stra-tegije a njih naravno uskladiti i povezati sa nacionalnim strateškim dokumentima – Strategija vladinih programa, Partnerski sporazum, Nacionalni program reformi. Uz ovo vertikalno povezivanje dokume-nata, partnerski pristup traži i horizontalno povezivanje na način da se u defi niranje strateških dokumenata na svim razinama uključe svi segmenti društva: poduzetni-ci, neprofi tne organizacije, znanstvenici, mladi, socijalni partneri. Za strateške je dokumente važno da se svi segmenti druš-tva u njima mogu prepoznati jer su upravo oni nositelji projekata kojima će se ciljevi iz strateških dokumenata realizirati. Tek tako pripremljeni, dobro iskomunicirani i međusobno povezani strateški dokumenti mogu biti ostvarivi u praksi. Zbog nave-denog Europska komisija upozorava da je jedna od najvećih slabosti sustava za kori-

štenje EU fondova u Republici Hrvatskoj nedostatak partnerskih konzultacija. Nije bit u tome da se javnost pozove na prezen-tiranje prioriteta koje je netko unaprijed posložio već da se zajedničkim radom i razgovorima utvrde ciljevi i prioriteti koje većina osjeća kao svoje.

Samo se na taj način može osigurati održivost provedbe svih strateških doku-menata (nacionalnih – Vladina strategija, regionalnih – županijske razvojne strate-gije i strategija regionalnog razvoja, EU – Zajednički strateški okvir, Partnerski spo-razum, operativni programi) s obzirom da se svi prioriteti fi nanciraju kombinacijom izvora – državni proračun, lokalni prora-čuni, EU fondovi.

3. Strateški planovi općina, gradova i županija

Izmjenama i dopunama Zakona o pro-računu iz 2012. godine (NN, br. 136/12) mijenja se sadržaj plana razvojnih progra-ma. Plan razvojnih programa izmijenjen je tako da mora sadržavati ciljeve i prioritete razvoja jedinice lokalne i područne (regi-onalne) samouprave koji su povezani s programskom i organizacijskom klasifi ka-cijom proračuna. Sam plan razvojnih pro-grama sada predstavlja strateško-planski dokument stvarajući dobru pretpostavku za povezivanje svih strateških dokumena-ta jedinice sa proračunskim planiranjem.

Nažalost, Ministarstvo fi nancija zajed-no s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova europske unije još uvijek (rok je bio travanj 2013.) nije donijelo meto-dološki okvir – pravilnik kojim se propi-suje sadržaj i metodologija izrade plana razvojnih programa te sustav praćenja njihove provedbe.

Planovi razvojnih programa važni su u kontekstu priprema jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za korištenje sredstava iz fondova Europske unije zato što programi i projekti koji se planiraju fi nancirati iz navedenih fondova moraju imati vezu sa strateškim ciljevima i prioritetima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave a koji opet mo-raju biti u suglasju s nacionalnim strateš-kim ciljevima i prioritetima. Plan razvojnih programa trebao bi se pre-ma Zakonu o proračunu sastojati od:

1) ciljeva razvoja,2) mjera,3) veze s programskom klasifi kacijom,4) veze s fi nancijskim planom,5) pokazatelja rezultata i6) veze s organizacijskom klasifi kaci-

jom.Jedinica lokalne i područne (regional-

ne) samouprave – općina, grad, županija utvrđuje ciljeve razvoja te mjere pomoću

Nastavak sa str. 8, autor: mr. sc. Ivana Maletić, strateški dokumenti za korištenje EU fondova

Nastavak na str. 11

Hrvoje Golubić; Kamačnik

petak, 17. siječnja 2014. 11

Hrvatski gospodarski barometar

Pesimizam nije dobar, ma-

knimo se od politike i okre-

nimo mladima i zapošljava-

nju. Najveći problem u ze-

mlji je nezaposlenost, a EU

je krenula u bitku za radna

mjesta

Blagostanje i sreća ne padaju tek ta-ko s neba i ono izrasta iz teškog ra-da, pa je važno da se svakodnevno

borimo za napredak. Sveopći pesimizam koji nas razara uništava vjeru u budućnost, jer nam ništa ne pokazuje da bi ova godi-na mogla biti bolja od prošle. Ideje nisu problem, ali vladi nedostaje odlučnosti da se realiziraju ideje koje su nazočne u narodu. Još se postavljaju pitanja „čemu Hrvatska“, što postavlja javno Aleksandar Stanković, šireći tako pesimizam, umjesto optimizma i radosti da nam je ona jedina Domovina i radost življenja. Odgovorio mu je u Hrvatskom tjedniku akademik Slobodan Novak i zamjerio mu da u ime svojih liberalnih, komunističkih, interna-cionalnih svjetonazora ne treba „ičiju do-movinu, niti ičiju sudbinsku povezanost s rodnim tlom dovoditi u pitanje“. Hrvatska je Hrvatima i mnogim nehrvatima jedina politička domovina, a ne bratski savez. Domovina svih ljudi koji u njoj žive, bez obzira na politička uvjerenja.

Mladi žele raditiProblem broj jedan je nezaposlenost, po-najprije mladih. Procjene za ovu godinu nisu optimistične, niti postoje naznake da se taj najveći problem zemlje pokušava ri-ješiti. EU je krenula u bitku za radna mje-sta, posebno kako zaposliti mlade, jer ni tamo nije dobra situacija. U Hrvatskoj je gotovo 380 tisuća nezaposlenih i sve teže se živi. Država je pokradena, ljudi su ra-zočarani, sve siromašniji i preostaje nam u ovoj godini borba za preživljavanje. Daj, Bože, da ne budem u pravu i da sve bude drukčije. Izbori su za novog predsjednika države, a od Josipovićeve pravednosti ne-ma ni traga, osim ispraznih riječi. Mladi bježe trbuhom za kruhom, a ne usude se ni sanjati o stvaranju sretnih obitelji. Deset-ljeće letargije govori o izgubljenim nara-štajima, koji ne znaju što znači raditi i biti koristan sebi i društvu u kojem žive. Mladi su nam važnijii od Perkovića i bilo kakve ideologije, jer oni su naša budućnost. Dok se bavimo takvim glupostima mladi svoj jad i nezaposlenost ubijaju u alkoholu i razmišljanju u koju državu ići i tražiti kruh. Zar ima ljepše zemlje od Hrvatske?! Gotovo četvrtina mladih od 15 do 29 go-dina se opija, a svako deveto dijete živi u obitelji u kojoj nitko ne radi. Udio mladih u stanovništvu Hrvatske se smanjuje, pa je je taj udio 2001. bio 20,3%, a 2011. se spustio na 18,6% ili na 794.900. Mladi su nezadovoljni a države traže bolje obrazo-vanje, koristan rad i potporu države. Naši su fakulteti neadekvatni vremenu, neprila-gođeni okolišu i nisu pragmatični. Mladi su siromašni i devet od njih deset nije dobi-lo nikakvu potporu od države i odustaju od školovanja. Ostali su bez nade i ne vjeruju ni crkvi, ni državi. Europa je puna nemira mladih i traže rješenje kako ih zaposliti, pa su krenuli u bitku za radna mjesta. Mi to u našim projekcijama ne vidimo, jer i dalje se očekuje pad BDP-a od 1%, a bitno je raditi na reformama koje će oporaviti inve-sticijsku klimu. Nova radna mjesta mogu biti kao rezultat ulaganja, a da bi do toga došlo mora se vratiti vjerodostojnost eko-

nomske politike, vratiti povjerenje u insti-tucije i omogućiti poduzetnicima zaradu. Investicije se moraju poticati, smanjiti po-reznu presiju i parafi skalne namete, staviti poticaje za mala i srednja poduzeća.

Sve veći poreziVećina europskih država odustaje od punje-nja proračuna povećavanjem poreza, a mi to i dalje radimo. Imamo najveći PDV od 25% (osim Madžarske - 27%), za sada ga dižu osim nas, samo Francuska (sa 19,6 na 20 %), Cipar sa 18 na 19%, a sada smo digli i međustopu sa 10 na 13% i to za osnovne namirnice. Vlada se stalno koleba treba li ulagati u javne investicije ili privatna inici-jativa treba biti nositelj razvoja. Javne inve-sticije nigdje nisu bile nositelj razvoja i op-ćeg prosperiteta. Vlada i poduzetnici mora-ju sjesti za stol, bez svađa i prepucavanja, dogovoriti sve javne radove, preuzeti dio zaposlenika iz državnih službi i krenuti na posao. Ne trebamo se zavaravati, živimo u urušenoj ekonomiji, a porezi se mogu ubirati samo dok tvrtke rade. Državnim se fi nancijama ne upravlja dobro, bez obzira na hvalospjeve ministrima u javnosti. Lako se zaduživati, ali to netko treba vratiti. Mi-nistar Linić se, kao potpredsjednik Vlade, zadužen za gospodarstvo od 2000.-2003. zadužio za 15 mlrd eura, a sada to netko vraća, da bi stalno prigovarao kako su za-tekli lošu situaciju. Vlada gubi kontrolu na troškovima, prihodi padaju, a to ne će proći nezapaženo ni u EU. Sad smo se za dva tjedna zadužili 4 mlrd kuna, da bi preživjeli i postali veliki stručnjaci za zaduživanje. Naši stručnjaci i političari ne znaju bolje, svejedno o kojoj se stranci radi, jer mnogi od njih nisu u životu ništa korisno napravi-li, a olako su dobili istaknute dužnosti. Oni moraju shvatiti da nisu vješti da bi mogli obraniti svoje ministarske fotelje i pomoći ovome narodu. Novca ima, samo ga treba pametno uložiti i imati razrađen sustav povlačenja novca iz EU fondova. Oni ga nude, a mi ga ne znamo uzeti. Političari se svugdje petljaju, umjesto da kao u Sloveniji i Poljskoj to odradi struka, pametno ulo-že i zaposle ljude. Nama ne treba parola „kruha i igara“, nego rješavanje stvarnih problema, socijalnih slučajeva, deblokada neiskorištenih nekretnina i računa za 300 tisuća građana. Kasnimo za izradbu Stra-teških dokumenata za preuzimanje gotovo 12 mlrd eura iz EU fondova. Mi smo u de-fi citu, čeka nas proračunska konsolidacija, smanjenje proračunskog defi cita, a na unu-tarnjem planu oživljavanje gospodarstva, razvoj industrije i agrara. Sve u funkciji zapošljavanja! Uzmite samo što se događa u agraru.

Agrar bez programaSamo za Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014.-2020. trebali smo dobiti dvije milijarde eura ili 322 milijuna go-dišnje za razvoj hrvatske poljoprivrede i ruralni razvoj. Nažalost kao ni kod drugih programa nismo spremni i kasni se sa izra-dom Strateških dokumenata. Posebnost to-ga programa je bila novost u tome što ima paket za poticanje mladih poljoprivred-nika. Sve kod nas kasni i ni zašto nismo spremni, a natječaj će biti tek krajem 2014. Ostajemo dvije godine bez dobivanja sred-stava i spašavanja agrara. Mi smo samo u posljednju godinu dana ostali bez nekoli-ko tisuća farmi, a manje smo prozveli 100 milijuna litara mlijeka. Postali smo najve-ći uvoznik mlijeka u Europi, umjesto da mlijekom opskrbljujemo pola Europe. To je politika nesposobnog i drskog ministra.

Mijo JUKIĆ

Kako smanjiti nezaposlenost

Zastupnica HDZ-a u Europskom parlamentu Dubravka Šuica pri-mila je pozitivan odgovor po-

vjerenika za proširenje Europske unije Štefana Fulea, na pitanje hoće li Europ-ska komisija pomoći i dati potporu za osnivanje TV kanala na hrvatskom jezi-ku u Bosni i Hercegovini.

Zastupnica je pitanje postavila još u listopadu, a glasilo je: „Kada i kako će Europska komisija pomoći ostvariti Hrvatima u BiH jezičnu ravnopravnost te osigurati TV kanal na hrvatskom je-ziku“?

U odgovoru Štefana Fülea ističe se da je Komisija stavila poseban naglasak na provedbu presude u predmetu “Sejdić - Finci” te da je upoznata s time da je u siječnju 2013. Vijeću ministara Bosne i Hercegovine podnesen nacrt zakona radi pokretanja programa na hrvatskom jezi-ku, ali nije postignut dogovor te nacrt nije predan Parlamentu.

U odgovoru se također naglašava da

mjerodavna tijela u BiH trebaju postići konsenzus po tom pitanju. U zaključku odgovora stoji: “Komisija smatra da je poboljšanje javnog emitiranja radiotele-vizijskih usluga neophodno i u interesu svih državljana Bosne i Hercegovine te svih etničkih skupina”.

Šuica je naglasila sadašnji neravnopra-van položaj Hrvata u BiH, te da će HDZ-ovi europarlamentarci nastaviti voditi brigu o pitanjima Hrvata u BiH, kroz koje će se isto tako moći pratiti stabilnost i razvoj te države. U Bosni i Hercego-vini i manjine imaju pravo na televiziju na vlastitom jeziku pa zašto ju onda ne bi mogao imati jedan od konstitutivnih naroda?

Podsjetimo da je usvajanje zakonskih akata koji bi omogućili formiranje ka-nala na hrvatskom jeziku zaustavljeno u Vijeću ministara zbog inicijative SDP-a BiH i Z. Lagumdžije, koji su pokazali svoji odnos prema Hrvatima, a nažalost imaju legitimitet predstavljati ih. (hs)

Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju imati kulturnu

i jezičnu ravnopravnost

ODGOVOR EUROPSKE KOMISIJE

kojih će se ti ciljevi ostvariti. Ciljevi ra-zvoja predstavljaju jasan smjer kretanja i djelovanja jedinice u dužem vremenskom razdoblju. Mjere obuhvaćaju niz specifi č-nih aktivnosti čija je provedba usmjerena postizanju određenog cilja razvoja a nji-hov redoslijed ukazuje na prioritete razvo-ja jedinice i prioritete pri alokaciji resursa u sljedećem trogodišnjem razdoblju. Na-kon utvrđivanja mjera aktivnosti se, odno-sno projekti iz fi nancijskog plana jedinice, ovisno o svom doprinosu, povezuju s jed-nom od 14 utvrđenih mjera. Na ovaj na-čin ciljevi razvoja jedinice refl ektiraju se u njenom proračunu. Budući da se ciljevi razvoja jedinice povezuju s aktivnostima/projektima iz njenog proračuna moguće je pratiti koliko sredstava se izdvaja za pro-vedbu pojedinog cilja. Međutim, kako bi se uopće moglo pratiti doprinose li uisti-nu aktivnosti/projekti i koliko ostvarenju mjere s kojom su povezani, utvrđuju se pokazatelji rezultata.

Pokazatelji rezultata utvrđuju se na ra-zini aktivnosti/projekta i moraju direktno mjeriti uspješnost provedbe te aktivnosti/projekta.

Kako bi se pratila uspješnost provedbe aktivnosti/ projekta za svaki od pokazate-lja rezultata utvrđuje se polazna i ciljane vrijednosti. Polazna vrijednost odnosi se na godinu u kojoj se izrađuje proračun i plan razvojnih programa dok se ciljane vrijednosti utvrđuju za to trogodišnje raz-doblje.

Sa svrhom povećanja odgovornosti pročelnika pojedinih organizacijskih je-dinica za zakonito, namjensko i svrhovito trošenje sredstava u planu razvojnih pro-grama svaka aktivnost/projekt povezuje se s organizacijskom jedinicom u čijoj je nadležnosti. Ciljevi i mjere koji se utvr-đuju planom razvojnih programa trebaju biti kontinuirani, sveobuhvatni i takvi da doprinose razvoju jedinice.

Iako se plan razvojnih programa donosi za trogodišnje razdoblje ciljevi, kao i mje-re, ukazuju na prioritete jedinice u dužem vremenskom razdoblju. Najčešće jednom utvrđeni ciljevi razvoja i mjere ostaju ne-promijenjeni duži niz godina iako su uvi-

jek moguće određene korekcije s obzirom na razvojnu politiku jedinice.

4. ZaključakStrateško planiranje i projekti ključ su

korištenja europskih sredstava i temelj poticanja razvoja.

Upravo je strateško planiranje s utvr-đivanjem ciljeva i indikatora mjerenja uspješnosti postizanja ciljeva jedno od najslabije razvijenih područja u Republici Hrvatskoj na nacionalnoj razini a osobito na razini jedinica lokalne i područne (re-gionalne) samouprave. Za korištenje eu-ropskih sredstava ključno je da strateški dokumenti poput Partnerskog sporazuma i operativnih programa proizlaze iz stra-tegija donesenih na razini države, po re-gijama, da su jasno defi nirani prioriteti s obrazloženjima, očekivani ciljevi te načini mjerenja uspješnosti postizanja postavlje-nih ciljeva. Bez na strategiji utemeljenih projekata i argumenata za njihovo provo-đenje temeljenih na rezultatima, EU neće prihvatiti predložene strateške dokumente i projekte te će sredstva fondova usmje-ravati na financiranje projekata kojima se primarno ispunjavaju europski ciljevi u RH poput ulaganja u prometnu infra-strukturu na europskim koridorima kroz RH, ulaganja u okolišnu infrastrukturu u skladu s direktivama… Zbog toga RH treba intenzivirati rad na strategijama za različita područja od prometa, zaštite oko-liša, energetike preko znanosti, školstva, predškolskog odgoja, zdravstva, socijal-ne skrbi do gospodarstva i poljoprivrede. Važno je odlučiti što se na kojem području želi razvijati i koji su glavni prioriteti po-jedinih područja. Pritom je važno fokusi-rati se na određen, ograničen broj realnih ciljeva a ne donositi poduže liste i popise želja koji ukazuju na to da nije jasno što želimo postići u sljedećem srednjoročnom i dugoročnom razdoblju na području odre-đene regije i nacionalno. Komunikaciju s lokalnom/ regionalnom razinom neophod-no je pokrenuti i intenzivirati te utvrditi zajedničke ciljeve i prioritete.

Izvor: Mjesečnik I’M, prosinac 2013.

Nastavak sa str. 10, autor: mr. sc. Ivana Maletić