MS MUSA AZIM ATIOLOVOGIMNAZIJA-JEZIKO IZBORNO PODRUJEKOLSKA GODINA: 2014./2015.

PISMENI MATURSKI RAD IZ BOSANSKOG JEZIKATEMA: USMENA BONJAKA LIRSKA PJESMA- SEVDALINKA

MENTOR: Mirsada Mei, prof. KANDIDAT: Maida Durakovi

Olovo, maj 2015. godine

Sevdah nije samo rije to je imaginarni ambijent ljepote, u ijem nepreglednom prostranstvu due koje osjeaju, pronalaze zrna radosti i formirajui mozaik ine sebi ivotom lijepim.U sevdalinkama su nai prvi drhtaji uzneseni ulima, prvi dodiri i prva sabjeranja u mraku kad je ovjek sam sebi dovoljan, jer nije sam u sevdahu je.

1. UVOD

2. I Nastanak i karakter usmene knjievnostiUsmena knjievnost predstavlja najstariji oblik knjievnoumjetnikog rada.Na razliitim prostorima razvijali su se razliiti rodovi usmene knjievnosti. Osnovna podjela usmene knjievnosti na rodove i vrste moe izgledati ovako:Poezija:lirska pjesma - sevdalinke, obredne, dodolske, kraljike...; epska pjesma: - epovi i krajinice; epsko-lirska pjesma: - balade i romanse.Proza:bajke, pripovijetke, prie, legende, predaje: - predaje o graevinama, grobljima, turbetima; predaje o evlijama i kerameti-sahibijama; predaje o znaajnim historijskim dogaajima; predaje o znaajnim historijskim linostima...

Pisana ili umjetnika knjievnostUmjetnika knjievnost, kao i usmena, ima tri osnovne grane: poeziju, prozu i dramu.PoezijaPoezija je vrsta knjievnosti u kojoj se tekst pie u stihovima.Poezija obino sadri nizstilskih figuraukljuujui rimu, metaforu, poreenje, gradaciju, hiperbolu, itd.Mogue je da je poezija najstarija vrsta knjievnost. Rani primjeri suSumerski"EpoGilgameu" (1700 p.n.e.), djelovi Biblije, i radoviHomera.U razliitim nacijama nalazimo raliite vrste poezije.U grkoj poeziji stihovi se rijetko rimuju, dok je u Italijanskoj i Francuskoj poeziji suprotan sluaj.Generalno gledajui, u britanskoj i njemakoj poeziji rima je podjednako i prisutna i odsutna.Neke jezike karakterie prirodan afinitet za due stihove, dok je kod drugih izraena tendencija ka kraim stihovima. Neke od ovih karakteristika su uvjetovane razlikama u leksici i gramatici samih jezika. Na primjer, neki jezici imaju vei fond rijei koje se rimuju, ili vie sinonima od drugih. Poezija je takoer ukomponovana u neke vrste drame, poput opere.ProzaProza je vrsta knjievnosti koja ne slijedi predodreen nain pisanja.Proza jednostavno kae neto bez pokuaja da uljepa tj.koristi stilske figure. Proza naravno moe biti lijepa, ali ne zbog naina na koji je pisana nego zbog onoga to je reeno.Romani pripadaju prozi.Roman je zapravo samo dua pria napisana u proznom stilu. Jedan od prvih primjera romona u Evropi je "Don Kihot". Puno ranije, na Bliskom Istoku se pojavljuju "Prie iz hiljadu i jedne noi", ili ak ranije, u Aziji, nastaje pria "Tri Kraljevstva". Danas se prozu nalazimo u razliitim oblicima. Filozofski, historijski i novinarski radovi, su takoer primjeri proznog stila.

1. II Ope karakteristike bonjake usmene knjievnosti

Bonjaka usmena knjievnost zabiljeena je u raznolikim i razuenim oblicima, u rasponu odnajkraih(poslovica, zagonetka, pitalica i sl.) donajduih(epovi i od preko dvanaest hiljada stihova). Kao cjelina, bonjaka usmena knjievnost se moe dalje dijeliti na onu koja jeoblikovana stihom, na jednoj, te onuu prozi, na drugoj strani. Prvu skupinu djela oblikovanih stihom ine razliite vrstelirske pjesme, drugubaladeiromanse, a treu bonjakaepika. Bonjaka usmena knjievnost u prozi moe se podijeliti na: prie o ivotinjama, bajke, novelistike, aljive i druge prie sa izrazitim crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike u kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.Lirska pjesmaMeu lirskim vrstama bonjake usmene knjievnosti posebno se izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka(prema turcizmusevdah -ljubav, ljubavna enja, zanos), nastala u sredinama veih i manjih gradskih sredina oblikovanih pod istonjakim utjecajem, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast. U sevdalinci je dolo do plodotvornog spoja istonjakih elemenata sa zateenom slavenskom tradicijom. U muzikom pogledu je to vidljivo u proimanju starobosanskog poravnog napjeva sa raliitim melizmima i tzv. prekomjernom sekundom. Najranija vijest o sevdalinci vezana je za drugu polovicu XVI st., ali je ova pjesma vjerovatno nastala jo ranije. Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bonjakih pjesnika novijeg doba (Baagi, ati, iki, Humo i dr.).Okolnosti pod kojima je nastala najpoznatija bonjaka lirska pjesma -sevdalinka, ostvarile su se tokom prvih stoljea osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima. Plodonosno tlo za njenu pojavu nudila je atmosfera razuenog drutvenog ivota, koja je karakterisala bosanske gradove u procvatu sa njihovim bazarima, trgovima, arijskim ugoajem, u vremenu koje je jedan savremeni historiar, govorei o naem glavnom gradu Sarajevu u esnaestom stoljeu, nazvao "zlatnim dobom". Najranija do sada poznata vijest o ovoj bonjakoj lirskoj pjesmi, kako u predgovoru svojeAntologije bonjake usmene lirike(Sarajevo, 1997, 5-8), istie Munib Maglajli potjee iz XVI stoljea, a vezana je za povijest o nesretnoj ljubavi izmedu Bonjaka Adila iz Klisa i Splianke Marije iz porodice Vorni iz Splita. Mada nije sauvana u posve izvornom obliku, ljubavna pjesma kojom se zaljubljeni mladi, obraajui se dragoj, oglasio na splitskom pazaru - na temelju ljetopievih zapisa i uz pomo prepjeva hrvatskog pjesnika Luke Botia - sa dosta pouzdanosti moe se zakljuiti da pripada usmenoj tradiciji ije su lirske tvorevine do konca proteklog stoljea naovamo oznaavane terminom sevdalinka.O tradiciji pjevanja sevdalinke u prolosti Bosne imamo svjedoanstvo i uLjetopisuMula Mustafe Baeskije koji o tome kae: "U 1194 (1780/81) godini je jedna skupina mladih kadija-efendija: Hadimusi (Hacimusazade) Abdulah-efendioka, Alikadii (Alikadizadeler), muftijin zet Kurevija (Kurevizade), emerli (emerlizade), Pinji (Pino-ogli), Abdurahman i Salihaga, Lutfulah uri (Kurkizade), Muteveli (Mutevelizade), Sulejman Ablagija, Ismail Handi, Dukatar, Fazlagi, Cigi i drugi - njih sedamnaest na broju, prireivalo po dogovoru dva puta sedmino sohbet-halve, na kojima su prisustvovali i ehaja mehkeme, mulini sinovi, Isabeg i jo nekoliko njihovih poznanika i prijatelja. Ukratko, tu bi se postavilo po sedam sofri, na kojima je bilo po dvadeset do trideset sahana raznih jela, sviralo bi se uz naj, pjevale bi se sevdalinke i zametale razne ale, a za sve ovo troilo po 40-50 groa".Nastala u bliskoj vezi sa nainom ivota u odreenim gradskim sredinama osmanskog doba Bosne pa sve do u dvadeseto stoljee, sevdalinka je u brojnim primjerima zapamtila imena niza linosti, najee djevojaka i mladia zbog svoje ljepote, rairivi glas o tome u formi lokalne hronike u podruja daleko izvan sredine u kojoj je prvobitno nastala.Bujanje gradskog ivota i sohbetska druenja koja je, kako je to ivopisno u svomeLjetopisuprikazao Baeskija pratila pjesma i muzika, s druge strane su omeavali precizno utvreni kanoni socijalnog ponaanja. To je dovodilo do specifinih formi ljubavnog komuniciranja koje su uvjetovale izvjesna ogranienja u susretanju zaljubljenih esto prisiljenih da se koriste uslugama posrednika posebno za prenoenje poruka i ugovoranja mjesta i vremena susreta. To u ostalom nije bilo strano ni protagonistima epske pjesme. Usredsreivanje na ljubavna iekivanja, te sloeni odnosi nametnuti drutvenom zbiljom, u kojoj eni svi putevi nisu bili ba otvoreni, stvaralo je vie nego pogodno tle za bujanje lirike prepune enje, oekivanja i pritajenih nadanja. Ova pjesma je zapamtila atmosferu aikovanja ispunjenu zapamenjima o istaknutim djevojkama i momcima kojima se ime za njihovu gizdavost i ljepotu sauvalo u razdoblju znatno duljem i na prostoru znatno irem nego to se to moglo oekivatni zbog epizodinosti uloge u sredinama iz kojih su potjecali.Brojne su, dakle, sevdalinke sa lokalnim obiljejima u kojima su opjevane glasovite ljepotice i mladii u koloritu bosanskih mahala i ivopisnosti kasaba i gradova. Od sokaka Atmejdana preko Talihana, Varoi, Bistrika, Vratnika, Trebevia, Latinluka, Moria-hana, do prostranstva Denetia avlije, te bujnosti Bakarevia bae, trepere i danas melodije pjesama, podsjeajui na davno zapretene dogaaje i ljudske sudbine. Sevdalinka je opjevala Banju Luku, Mostar... Svi znamo za Gornju Tuzlu, kako ju je opasala guja i pod kojom se zeleni meraja, Livno sa dvorima Firdus-kapetana, Travnik zapaljen okom djevojakim, Gradiku na Savi sa njenim pehlivanima, Viegrad sa nezaboravnom uprijom, Gradaac sa oaloenom hanumom Husein-kapetana Gradaevia, itd. Najvei broj lirskih narodnih pjesama izraava odreena osjeanja i raspoloenja, prikazuje saeto kakav dogaaj, neke se javljaju u formi dijaloga. Moda se definiranju sevdalinke, odnosno njenom poetsko-lirskom odreenju, najvie pribliio knjievni kritiar Muhsin Rizvi:

"Po svom poetskom karakteru sevdalinke imaju u sebi poneto od bitnosti balade, njenu zamraenu tragiku bolnog osjeanja koje je ostavio neki povod ili dogaaj. Razlika je u tome to sevdalinka nema radnje u njenom izrazitom razvoju i dinaminom toku, nego samo u podsvijesti dogaaj-zgodu, u njegovoj punoj saetosti i prostranosti, vie kao povod i rezime, iz koga se izvija ono bitno - ljubavni uzdah, kao sudbonosni lirsko - erotiki ishod. Ili ona pokazuje samo preivljavanje dogaajnog ishoda, bitnog fragmenta dogaaja, onog koji nosi puni emocionalni, lirski potencijal i rezultira vapajem, jaukom enje i ljubavnog bola. Zato je sevdalinka, u stvari lirski monolog ene, koji na emocionalno-subjektivnom planu prati podtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranom toku i nakon njega, monolog njenog vlastitog osjeanja kao rezonanse i kao komentara ljubavi i ivota."Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bonjakih pjesnika dvadesetog stoljea. Meu njima, njome su bili posebno inspirisani Safvet-beg Baagi, Musa azim ati, Osman iki, Hamza Humo, ali i Ahmed Muradbegovi, Hamid Dizdar i Selver Pai.Dokumentarnu osnovu za izuavanje bonjake lirske poetske tradicije danas ukljuujui njene tekstoloke i muzikoloke aspekte, a posebno sevdalinke kao njene najreprezentativnije vrste ine rijetka izdanja, ili samo tekstova pjesama ili izdanje tekstova uz njihove notne zapise. Takav primjer predstavlja danas ve veoma rijetka zbirka naslovljenaSevdalinke: Izbor iz bosansko-hercegovake narodne. Znaajnu usmeno-knjievnu grau, u kojoj je dominantno prisutna lirska pjesma, dugi niz godina sakupljao je Alija Nametak i dio toga objavio u knjiziOd beike do motike: Narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegovakih muslimana.U novije vrijeme Muhamed ero je pripremio i izdao knjigu pod naslovomSevdah Bonjaka, 430 sevdalinki sa notnim zapisima.Inae kao forma meuljudske komunikacije izrazitih umjetnikih kvaliteta, danas je sevdalinka skoro potpuno potisnuta sa javne scene. U programima mas-medija na radiju i televiziji praktino je ignorirana i dovedena do pred zatvorena vrata. Pri tome je agresivno sve vie potiskuje neto to se popularno imenuje kao novokomponovana odnosno turbo-folk muzika iji su socijalni kontekst, i geneza nastanka potpuno razliiti od okolnosti i sredine u kojima se raala i ivjela sevdalinka. Tu se, zapravo, radi o potpuno razliitim muzikim oblicima, iji se estetski dometi teko mogu dovesti u istu ravan. Istina, u posljednje vrijeme ima znakova oivljenog interesa da se sevdalinka kao popularna umjetnika forma predstavi u novome ruhu, a osloncem na njenu tradicionalnu osnovu uz koritenje tehnikih mogunosti koje danas pruaju elektronski muziki mediji.

Vrste bonjake usmene knjievnosti a) epika b) lirikaBonjaka usmena knjievnost zabiljeena je u raznolikim i razuenim oblicima, u rasponu od najkraih (poslovica, zagonetka, pitalica i sl.) do najduih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova). Kao cjelina, bonjaka usmena knjievnost se moe dalje dijeliti na onu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj strani.Prvu skupinu djela oblikovanih stihom ine razliite vrste lirske pjesme, drugu balade i romanse, a treu bonjaka epika. Bonjaka usmena knjievnost u prozi moe se podijeliti na: prie o ivotinjama, bajke, novelistike, aljive i druge prie sa izrazitim crtama fabuliranja, na jednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike u kojima fabula nije razvijena (npr. poslovica i vic), na drugoj strani.Epska pjesmaNajstariji poznati sloj bonjake epike vezan je za prostor srednje Bosne, na kojem izrasta njezin sredinji junak, erzelez Alija. U oblikovanju epskog erzeleza znaajno uestvuje historijski Gurz Ilyas, o kojem upeatljivo svjedoi njegov savremenik, turski hroniar Ibn Kemal. Epski erzelez ulazi tako, jo za ivota svoga historijskog prednika, na "velika vrata" u bonjaku usmenu epiku. Epski ivotopis ovog junaka bogatiji je od svih drugih bonjakih junaka, on se susree i nadmee sa najveim brojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija, o njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom oruju, biljezima koji svjedoe o njegovim epskim podvizima i slino kazuju brojne predaje. On je jedini bonjaki epski junak - u stoljetnom snu, skriven u peini u planini - iji se spasilaki dolazak oekuje u odsudnom asu za ivot njegova naroda.Pjesnici bonjake epike su oblikovali - kao suprotnost klasinom epskom junaku samosvojni lik poznat kao Budalina Tale (Od Oraca Tale, Ibrahim Tale), ijem je izrastanju doprinio historijski Tale Lianin, buntovni Krajinik koji je poginuo kod Banje Luke 1637. godine. Nastanak lika Budaline Tale s razlogom je doveden u vezu sa auem svatovskog veselja, iji je izgled dao usmenom pjesniku osnovu za graenje junaka iz kojeg je progovorio ovjek iz naroda sa obje noge na zemlji, koji je suprotstavljen uobiajenom sjaju klasinog epskog junaka: "...Nema Tale kadifli akira, nego ohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih jeerma, nego urak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavu kapa zrdalija ili finofes, ve kapa od jazavca ili kao to na jednom mjestu vele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junakih elenaka, nego trista praporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlaene ipke, da mu sablja ne okai plea. Ne stee se mukademom pasom, ve liinom, a nema ni okovanih pala, nego nosi avlenu batinu, u kojoj je do pet stotina i hiljada klinaca..." (N.Tordinac) Tale umije to drugi ne umiju; Tale moe to drugi ne mogu; Tale smije to drugi ne smiju. I nita nee biti neoekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije" (R.Duri), jer svi - i na "turskoj" i na "kaurskoj" strani - znadu da je Tale jedan i jedinstven. Neponovljiv.Nepodmitljiv i nepotkupljiv.Smijean i straan istovremeno. Nehajan prema sebi i svome i nesebian do samozaborava. Istinski plemi milosra koji sve dijeli i sebi ne ostavlja nita.Najvei bekrija bonjake usmene epike. eret do urnebesa i pogubno istinoljubiv u isti as. Ali nadasve, Tale je neumorni veseljak i aljivdija - "au nae narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac, tj.pokreta i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajinikog etovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlastiti raun. Junak "bajatijeh lea" (R. Duri), koji moe ponijeti i podnijeti to drugi ne mogu, to je uzrok njegovog dubokog urastanja u tlo pukog kazivanja.Liko i zapadnobosansko krajite takoer je pjesniki zaviaj mlaeg razvijenog sloja bonjake epike, iji su naizrasliji junaci Mustaj-beg Liki i braa Hrnjice, prije svega Mujo i Halil. Neosporni zapovjednik bonjakog krajinikog etovanja, Mustaj-beg Liki je u svom epskom liku objedinio osobine i saeo ugled i vojniku slavu nekoliko bihakih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremena Mustaj-bega Hasumovia iz druge polovice XVII stoljea (. Buturovi). U oblikovanju epskog Muje Hrnjice vaan udio je po svemu sudei dao neki Mustafa Turalovi, koji se spominje u carskom fermanu upuenom Mehmed-pai Vui, povodom burnih dogaaja u Krajini 1637.meu estericom Krajinika ije je glave sultan traio, povjerovavi da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog sunja prisvojili etrdeset hiljada groa. Meutim, naspram oskudnog ivotopisa historijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji, u usmenoj predaji, raskona epska biografija ovog junaka, opjevanog u velikom broju krajinikih pjesama.Sauvane su predaje o Hrnjiinu porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junatva, neranjivosti olovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugi znameniti epski junaci, Mujo ima udesnog, nepobjedivog konja, iji se tragovi, zajedno s tragovima njegova koplja, pokazuju s koljena na koljeno, zna se za njegovu kulu u Kladui, njegov bunar, njegov grob u Petrovoj gori i slino, sve to u znaku njegovih opjevanih pothvata, u kojima je esto u drutvu svoje brae i drugih krajikih epskih junaka. Legendarno je premono odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma je prekrilila zbilju, epski je junak ponijevi sjeanje na historijsku linost u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika proivio svoj "novi ivot", bujna predaja, a ne tura povijest roji asocijacije kada se spomene njegovo ime. Visok stupanj samosvojnosti bonjake epike, kao vane etape u razvoju ukupne balkanske epike, utvrdio je niz glasovitih istraivaa u stoljetnom slijedu, od F. Kraussa i L. Marjanovia, preko M. Murka, G. Gesemanna, M. Parrya, M. Brauna, A. Schmausa, do A. B. Lorda i . Buturovi, koja ustanovljava da su znaajke bonjake epike u "njenom viestoljetnom trajanju, u njenoj samoniklosti, samosvojnosti, utemeljenosti na povijesnim zbivanjima te u njenom izraavanju u vie tipova i oblika, to je uvjetovalo mogunost njene podjele (pjesme o junacima Krajine, krajinicima, unurske pjesme, pjesme crnogorsko-hercegovakog tipa)." Ista autorica je, na tragu istraivanja koja joj prethode, iznijela miljenje da je duina vrijednosna osobenost kojom se bonjaka epika izdvaja na balkanskom prostoru, da je primanje islama bitno utjecalo na oblikovne tokove ovog pjesnitva, na njegovo bolje uvanje starobalkanskih tradicijskih obiljeja, da je uee Bonjaka u drutvenom ivotu velike Osmanske carevine njegove sadraje uinilo raznovrsnijim, posebno one vojnike, od znaaja za epiku, to je doprinijelo "ratnikom obiljeju najstarijih slojeva usmene epike Bonjaka" i konanom prevladavanju "tipa krajinike epike, tj. epike etovanja, mejdana, okraja".injenica da je najvei broj bonjakih epskih pjesama zabiljeen u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada su se "Bonjaci nali u bespuu i sigurno znali da nemaju zajedniki put sa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bonjake epike i bitno djelovala na njen daljni razvoj. Zahvaljujui injenici o bujnom ivotu bonjake epike u vrijeme kada je u drugim nacionalnim knjievnostima na balkanskom prostoru i ire bila sasvim na izmaku, bilo je mogue da istraivai potrae u radu sa pjevaima iz Novopazarskog sandaka, "ivim Homerima", odgovor na "homersko pitanje". Tako je tridesetih godina ovoga stoljea tenakon zavretka Drugog svjetskog rata na podruju Novopazarskog sandaka i drugdje zabiljeena obimna epska graa koja je posluila A.B.Lordu za razradu "teorije formule" o ivotu epike u danas ve svjetski znamenitoj knjizi The Singer of Tales (Pjeva pria). Saimanje rezultata obimnih i dugotrajnih istraivanja pokazuje da bonjaka epika na balkanskom prostoru predstavlja "sloenu i slojevitu epsku cjelinu" (.Buturovi).

Lirska pjesmaMeu lirskim vrstama bonjake usmene knjievnosti posebno se izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka (prema turcizmusevdah- ljubav, ljubavna enja, zanos), nastala u sredinama veih i manjih gradskih sredina oblikovanih pod istonjakim utjecajem, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast. U sevdalinci je dolo do plodotvornog spoja istonjakih elemenata sa zateenom slavenskom tradicijom. U muzikom pogledu je to vidljivo u proimanju starobosanskog poravnog napjeva sa raliitim melizmima i tzv. prekomjernom sekundom. Najei oblici stiha u sevdalinci su epski (nesimetrini) deseterac, simetrini i nesimetrini osmerac, jedanaesterac, trinaesterac te lirski (simetrini) deseterac, obino u rasponu od 5 do 15 stihova.Melostrofu, tj.oblik pjevane strofe, odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Pjevana je u razliitim prilikama, bez muzike pratnje ili uz pratnju saza te u novije doba harmonike. Sevdalinka je na upeatljiv nain izrazila osjeanje ljubavne radosti, snovite enje ili treperavog iekivanja susreta sa voljenim biem, ali i ponor beznaa i ljubavnog oajanja te osjeanje bezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvraene ljubavi, vjerolomstva i iznevjerenog oekivanja. Posebnu odliku sevdalinke ine lokalna obiljeja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim odreene pojedince, djevojke i mladie koji su ljepotom, dranjem ili ueem u zgodama oko aikovanja privlaili panju usmenih lokalnih pjesnika. Uavi jednom u pjesmu, ove su linosti zapoinjale svoj "novi ivot", u zamrenom toku koji je najee teko pratiti: junaci opjevanih zbivanja potiskivani su novim zgodama, koje su imale svoje vedre ili tune sudionike. Najranija vijest o sevdalinci vezana je za drugu polovicu XVI st., ali je ova pjesma vjerovatno nastala jo ranije. Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bonjakih pjesnika novijeg doba (Baagi, ati, iki, Humo i dr.).Od ostalih lirskih vrsta zavrjeuju panju pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i aljive. Pjesme uz rad pjevane su uz etvu ita, uz rad oko kukuruza, duhana, vinove loze, maslina. ule su se na zajednikim poslovima (mobama) kada je trebalo plodove ljeta pripremiti za jesen i zimu. Svadbene pjesme pratile su razliite dijelove svadbenih obiaja, u skladu sa islamskim ivotnim naelima i praksom (uz kretanje svatova, uz traenje nevjeste, uz krnanje mlade, uz svoenje mladenaca i sl.). Raznovrsnu skupinu bonjakih lirskih pjesama ine uspavanke. Pjevane nad djetetom u beici, izraavale su materinsku elju za sprjeavanjem uroka i posvemanjim zatiavanjem eda. Na raznovrsnost uspavanki ukazuju ve i razliiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac, simetrini i nesimetrini osmerac, epski deseterac. aljive pjesme spadaju meu one lirske vrste koje su slabije biljeene i openito manje prouavane.Znatnu rasprostranjenost u bonjakoj sredini imale su pjesme u kojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladi u silnoj elji da se to prije nae u blizini drage.Vedrim humorom odlikuju se neke aljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradno prikazivanje supruga. Jedan broj aljivih pjesama zasnovan je na "dogaanju nemogueg". Zbivanje u nekim aljivim pjesmama slikovito je preneseno u ivotinjski svijet.aljivim pjesmama pripadaju takoer one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja i zabave.Zapravo su ove pjesme dio igre i za njihovo potpunije razumijevanje neophodan je opis koji objanjava tok igre i mjesto pjesme u njenom toku.

3. Sevdalinka- usmena lirska pjesma

Okolnosti pod kojima je nastala ljubavna pjesma poznata pod nazivom sev-dalinka ostvarile su se prodorom istonjake islamske kulture na Slavenski Jug, prodorom iju je trajnost omoguio onaj dio stanovnitva srednjovjekovne Bos-ne koji je prihvatio islam. Svakoliki ivot bosanskohercegovakih gradskih sre-dina, nastalih po osmanskim osvajanjima na Balkanu, doveo je do stvaranja sevdalinke. Postavi vanom graninom pokrajinom velikog Osmanskog Car-stva, Bosna je batinila raznolike oblike istonjake kulture ivljenja, to je postalo osobito vidljivo u nainu podizanja gradova, koji su - u skladu sa istonjakim kultom vode i zelenila - poeli nicati na pitomijim i za ivot ugodnijim prostorima, za razliku od srednjovjekovnih utvrenih gradina to su, u svrhu lake odbrane, zidani na nepristupanim i teko osvojivim mjestima. Ljepota i ivopisnost bosanskih i hercegovakih gradova - o emu su ostavili brojna svjedoanstva putopisci koji su u osmanskom razdoblju proli ovim krajevima - obznanjeni su bili i samim imenima nekih od njih: dananje Sarajevo, srednjovjekovna Vrhbosna, rano je prozvano 'bijelo' i 'cvjetno', zasluivi naziv Saraj-Bosna, tj. 'dvorac Bosne', a ljepota mu je usporeivana sa ljepotom Jedrena i Carigrada; ivopisni je Prusac dobio ime Akhisar, tj. 'bijeli, utvreni grad' itd. Potaknut islamskim vjerskim propisima, u bosanskim je gradovima razvijen kult ive vode pa su obilno graeni vodovodi i esme, bunari i adrvani, odnosno podizani hamami. Bogatije kue imale su vlastite esme, a kroz avlije su tekle vode, inei ovaj ambijent izuzetno privlanim za boravak i ivljenje. Naglaenu ljubav za ivu vodu pratila je naklonost za zelenilo openito, za cvijee osobito, to brojne sevdalinke ubjedljivo posvjedouju simbolikom cvijea u bogatoj lepezi znaenja.Strogaizdvojenost ene, koju je zahtijevao islam-ski moral, odrazila se u muslimanskoj gradskoj sredini i na kulturu stanovanja, koja se dijelom prenijela na cjelokupno gradsko stanovnitvo: imunije kue imale su odvojene muke i enske odaje ili ak zasebne zgrade, selamluke i haremluke te muke i enske avlije, ograene visokim zidovima ili tarabama, s ciljem da se enska lica zatite od pogleda izvan, ali takoer i da se sakriju, u posve uskom sloju stanovnis'tva, u djevojakoj dobi, i od vlastitih roaka, odraslijih mukaraca. Umjerenija izdvojenost djevojaka, provoena u veem dijelu gradskog stanovnitva, vodila je stvaranju posebnog oblika ljubavnog susreta-nja, aikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrenim pravilima ljubavnih oitovanja, prema kojima su se prilino odreeno znali mjesto, vrijeme i okolnosti pod kojima su se slobodno smjeli sastajati mladii i djevojke: najee petkom, poslije podne, ali i drugim danima i u drugo doba dana, na gustim drvenim reetkama, muepicinza prekrivenom prozoru isturenom na sokak. U dane odreene za aikovanje momci su u grupicama etali sokakom a djevojke su se nalazile na aik-penderu ili su virile kroz otkrinuta avlijska vrata. Jedan od oblika sporazumijevanja u ovom nainu ljubavnog upoznavanja bila je pjesma, sevdalinka, kojom se sa unutranje strane muebaka, odnosno batenskog ili avlijskog zida i taraba (enski glas) varalo na izazov pjesmom sa druge strane (muki glas). Za mukarca svi su putovi bili slobodni i otvoreni: on je silazio u ariju, poslom ili u traenju razonode, slobodno uivao u miru kafane ili u ivosti i arenilu hana, mehane. Odlazio u trgovinu do Dubrovnika, Venecije, Soluna ili ak do Stambola i susretao putnike koji su iz dalekih krajeva dolazili. Iao na vojnu i jo dalje nego to su ga vodili njegovi trgovaki interesi - svuda gdje je za sultana trebalo ratovati - se otiskivao na dalek i neizvjesan put svetog hodoaa u Meku i Medinu. Izetan je bio poloaj mukarca iz vrha musli-man.ske drutvene piramide, iji je ivot, izmeu dvije vojne, bio sasvim okrenut uivanjima, a glavni su mu sadraji bili lov, teferii i razni sastanci sa gozbama, gdje je posebno njegovana sevdalinka, pjesma kojom se moglo dati oduka i ushienju ivotom, i enji ljubavnoj, istonjaki intoniranom osjeanju ali za mladou, odnosno boli zbog minule ili neuzvraene ljubavi. Sigurno su ve tada postojali profesionalni pjevai sevdalinke, kao to su jo tridesetih godina ovog stoljea postojali poluprofesionalni pjevai junake pjesme, koji su svoje zatitnike nalazili meu potomcima bosanskohercegovakih feudalaca. Obiaj dranja profesionalnih pjevaa sauvali su vrlo dugo bosanski feudalci, kao to su sauvali i obiaj lova sa sokolom, ije prizore nalazimo uklesane na stecima. Lov sa posebno obuenim sokolom, koji je u Evropi odavno iezao, zajedno sa feudalnim drutvima, u Bosni se, u muslimanskom begovskom sloju, zadrao sve do tridesetih godina XX. stoljea. I kao to je ovaj drutveni sloj batinio neke oblike kulture ivljenja prenesene iz bosanskog srednjovjekovnog razdoblja, tako se i sevdalinka nastavila na oblike stiha i lirske modele koji su postojali u usmenoj tradiciji stanovnitva Bosne i prije prihvatanja islama. U metrikom u pogledu vrlo raznovrsna sevdalinka se pojavljuje ak u est metrikih varijanti - prenijela je u nae doba rijetke oblike stiha: trinaesterac Uzeh ugum i matrafu, pooh na vodu, jedanaesterac - Ja kakva je ulbegova kaduna, simetrini, lirski deseterac - Djevojka vie s visoka brda, i nesimetrini 'rjei' osmerac - Ja svu no leah ne zaspah, dok se najuestaliji stihovi nae narodne pjesme i u sevdalinci najee susreu: simetrini osmerac - Put putuje Latif-aga, i nesimetrini 'epski deseterac - Poetala Hana Pehlivana. Malobrojne pjesme zapamtile su trenutak prodora tekovina istonjake islamske kulture u bosansku srednjovjekovnu usmenu tradiciju, u kojoj su jo postojali jasni tragovi paganstva.U nekim nekim sevdalinkama mogue je razaznati srednjovjekovni oblik zbivanja ili otkriti ostatke vjerovanja u mitoloke sile. Stolaka pjesma Poljem se vija Hajdar delija sadri tipino srednjovjekovne sim-bole konjanika, perjanice i utvrenog grada, a uvena sevdalinka Dvije su se vode zavadile uva tragove vjerovanja u vodena boanstva. Osim brojinih sevdalinki sa lokalnim obiljejima, koje pjevaju o glasovitim pojedincima i ljubavnim zbivanjima u sredinama veih i manjih bosanskoherce-oji su se govakih gradova i kasaba, osnovom ove lirske vrste moe se smatrati i manji skrivene broj ljubavnih pjesama koje odlikuje naglaena ulnost i posebno ljubavno lica na osjeanje, obiljeeno turcizmom sevdah (ljubav, ljubavna enja, ljubavni zanos), u, gustu prema kojemu je ova ppjesma zapravo i dobila svoje ime. Za razliku od sev-ii-n prili- dalinki sa lokalnim obiljejima, koje su spjevane u treem licu, ove pjesme su lirski monolozi, momaki ili djevojaki, sa osjeanjem bezizlaza zbog neostva-rene ili neuzvraene ljubavi, nevjerstva, samoe i ekanja, ili su to usklici polet-neoeki- nog osjeanja ljubavne radosti pred ljepotom drage ili drugog, odnosno drhtaji okoline i slatkog iekivanja susreta sa ljubljenim biem. Ove sevdalinke upeatljivo su u sevda- izrazile ponor beznaa i ljubavnog oajanja, ali i vilovito ljubavno ushienje i vjerno i razdraganost ivotnu do koje ostvarenje ljubavi dovodi, pa neke od njih izrastaju derima, u velianstvene pohvale ljubavi i ljepoti ene. predme- Sevdalinke koje su u svojoj osnovi lirski monolozLintimnije su prirode od - i esto sevdalinki sa lokalnim obiljejima. IVIomaki lirski monolozi _pjeyani su pod penderom drage u nonoj tiini i osami, ili na posebnim mukim skupovima uz govakih aicu, akamlucima, koji su zapoinjali u sumrak na ardacima, u baama, na iz obalama rijeka ili openito na mjestima odakle se oku pruao ugodan vidik. U tom ugoaju nastale su sevdalinke koje su zbog svog raspusnijeg tona nazivane bekrijskim akumlukim pjesmama. Djevojaki lirski monolozi pjevani su u ravnog i i strmini samotnoj izdvojenosti, na djevojakim sastancima uz eref, tkalaki stan ili uz neki drugi oblik runoga rada. Na veim, otvorenijim i ivljim porodinim skupovima, kao to su svadbe slavlja povodom povratka sa hadiluka sa irijskom vojne, sigurno su, uz opertito vedro intonirane sevdalinke, pjevane one sa sisanstvu lokalnim obiljejima, jer su svojom vedrom i zanimIjivom tematikom i zazivanjem sasvim odreenih pojedinaca bile mnogo privlanije od lirskih ispovjednih monologa. a obale, a U dugom viestoljetnom ivotu, u razliitim slojevima gradskog stanov-ioj skuje nitva, stvarana je i pjevana sevdalinka na djevojakim i momakim sastancima, ;ovu da- u kolu, na sijelima, na svadbama i drugim porodinim skupovima; u avliji, na bai, u kuli, na ardaku, u kunim odajama; na teferiu, u putu, na akamlucima, u hanu, idui kroz mahalu, jaui na konju, u banji i hamamu, na meraji, u zelenu lovu, na gradskim tvravama, u zatoenitvu, na vojnim pohodima, pod tuim mislei nebom. Bez pratnje ili uz pratnju raznih vrsta tambure, ianog instrumenta istonjakog porijekla, od kojih se melodijskom razuenou i raznovrsnou muzikih karakteristika osobito odlikovao saz, vrsta povee tambure kod koje je broj ica varirao, a penjao se nekad i do broja dvanaest. Vjetina kucanja uz saz koje je njegovano i neovisno od pratnje pjevanju, razvijala se kod darovitih pojedinaca do stupnja umjetnosti. Saz je sa austrougarskom okupacijom postepeno potiskivan harmonikom, koja nije bila primjerena nainu pjevanja sevdalinke, utjeui snagom svoga tona na izmjenu naina pjevanja. Zamjena saza instrumentom kojeg je donijelo novo doba vodila je opadanju pjevakog umijea, jer je ,proglasna pratnja harmonike dovodila pjevaa ili pjevaicu u nezavidan poloaj. Pratnja sevdalinke sazom, kojom se u izvoenju vrsnih sazlija postizavalo skladno preplitanje instrumentahog tona sa pjevajuim glasom, harmonikom nikad nije bila dostignuta, iz ega je proisteklo postupno, ali neminovno suavanje mo-gunosti tanahnog melodijskog nijansiranja u pjevanju sevdalinke. Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih anrova nae usmene knjievnosti i nae narodne umjetnosti openito mogla je nastati kada su istonjaki oblici ivljenja bili potpunije prihvaeni u ovom dijelu stanovnitva Bosne koje je primilo islam, kada su se oblikovale specifine gradske sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno izgradile gradske etvrti, mahale, u kojima su kue, prema mogunostima domaina, imale potrebne prostore: ogra-denu avliju sa kapidikom, bau sa ardakom, aik-pender i drugo - dakle, kada se ivot poeo odvijati u onom ambijentu koji ini dobro poznatu pozadinu zbivanja u sevdalinci. To se moglo zbiti pedesetak godina nakon pada Bosne pod osmansku vlast, tj. poetkom XVI. stoljea, a kako se u nainu ivota nita bitno nije mijenjalo sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, moe se smatrati da zlatno doba ivota sevdalinke traje do ovog datuma. Sevdalinka se tada jo uvijek ne gasi, ali se naruava cjelovitost ivotne podloge iz koje se ova pjesma raala, jer prodorom zapadnjake kulture ivljenja poinju iezavati neki od oblika ivota iz kojihje ona nicala, pa se gube i okolnosti u kojima se mogu nesmetano dalje obnavljati. Slijedeim graninim datumom moe se smatrati godina zavretka prvog svjetskog rata (1918.), koja je oznaila nove odnose i korjenite drutvene promjene, poslije ega je nepovratno nestalo oblika ivljenja u kojima se mogu stvarati sevdalinke. Ona je nakon toga prenoena bez mogunosti da bude znaajnije obnavljana. Sevdalinka koja je u meuvremenu snano odjeknula u pisanoj knjievnosti ovog tla: i u stihu, i u prozi, i u dramskim oblicima - napravila je zatim, posredstvom djelovanja tek osnovanih radio-stanica, velik pohod po itavoj Jugoslaviji, a tekstovi su joj bezobzirno mijenjani u kafanskim izvoenjima i gramoforskim snimcima, to traje do naih dana. Njena velika popularnost izazvala je pojavu komponovane pjesme po uzoru na sevdalinku, posve sum-njive vrijednosti, koja se u najnovije vrijeme zastraujuom snagom iri, stihijnim djelovanjem diskografskih kua i organiziranjem posebnih festivala, obilato prodrijevi i u radio i televizijske programe. Napor da se iz vjerodostojnih zapisa i snimaka sistematski i znalaki oivi i zatiti sevdalinka zavrijedio bi punu panju jer se radi o pjesmi koja, i kao muzika tvorevina i kao jezina umjetnina, predstavlja vrhunsku tekovinu nae kulturne batina.

4. Analiza dviju ljubavnih sevdalinki

Skuena strogim zakonima patrijarhalnog morala, ena je bila u neravno-pravnom poloaju u odnosu na mukarca, i bila je potpuno vezana uz kuu i djecu. Sa nastupom djevojatva pokrivena feredom, vrstom enskog pokrivaa od crne ili modre ohe, i naroito strogo skrivena do trenutka udaje, ena je u imunijim slojevima muslimanskog gradskog stanovnitva bila sasvim odvojena od mukarca pa se o ljepoti zazivanih ponekad znalo samo prema predaji koja je svoj poetak imala u svjedoenju neke druge djevojke ili ene. O ljepoti opjevane tek se slutilo, a nemogunost da bude viena inila je skivenu ljepotu jo primamljivijim predmetom pjesnikove mate. Ali su gizdavost ili ljepota opjevanih mogle biti dostupne pogledu nepoznatih pjesnika, koji su im izricali pohvalu, u sluajevima ako je djevojka potjecala iz drutvenog sloja koji nije obavezivao na krajnje strogo skrivanje enskih lica ili ako je opjevana ljepotica bila porijeklom iz hrianske ili kranske sredine, u kojima se enska lica nisu morala skrivati od mukih pogleda. Mnogo je lake objasniti nastanak sevdalinki iji su junaci momci koji su se mukom ljepotom ili dranjem izdvajali meu svojim vrnjacima. Sve skrivene od mukih pogleda, djevojke i ene bile su u prilici da osmotre muka lica na sokaku ili almejdanu, osobito u dane aikovanja, ili gledajui kroz peu, gustu koprenu kojom su ene iz muslimanske sredine pokrivale lice u rijetkim prilikama kada su naputale kuu. Zbivanja oko aikovanja: ljubavne veze koje su bivale prekinute neoekivanim rastancima, udajama i enidbama koje su izazivale iznenaenje okoline i doivljavale komentar u pjesmi, tj. bivale pjesmom zabiljeene, esto su u sevda-linci zapamena zajedno sa imenima protagonista, ponekad hroniarski vjerno i podrobno. Zgode nastale na sokacima i esmama, kapidicima i aik-penderima, ili iznenaujui zapleti i raspleti u ljubavnim zbivanjima, postajale su predmetom pjesama - koje su ujedno bile i dio usmene lokalne hronike - i esto doivljavale razne promjene tokom usmenog prenoenja.

- 1 -

29

Stupanj poetizacije zbilje razliit je od pjesme do pjesme. U procesu usmenog prenoenja ovaj faktor sigurno je imao znaajnog utjecaja: pjesme sa viim stupnjem poetizacije zbilje bile su privlanije za usmeno prenoenje, a o duljini vijeka pamenja pjesama odluivala je i priroda opjevane zgode. Jednostavniji sadraji imali su sigurno dulji vijek i vee mogunosti za rasprostiranje od "zapleta" koji su traili upuenost u pozadinu opjevanog zbivanja. Rasprostranjena shema u skupini pjesama o ljubavnim zgodama nadmetanje momaka oko djevojke i njezin izbor nalazi se u nekoliko varijatni, redom zabiljeenih u sarajevskoj sredini. U drugoj Bejtievoj pjesmi oko Hrasniine Ate "bore se" Svrzo Meho i Sokolovi Salko, iji je povijesni identitet utvren. Konano najskladnije je uobliena varijanta:

udno gonde kroz Bezistan proe, to je gonde Hrasniina Ata, Za glavom joj zadjevena lala. Kupuje je Mai Husein-aga, pa on daje hiljadu dukata. Namee se iga Salih-aga, i on daje paru carevicu. Progovara Hrasniina Ata: "Srce, duo, iga Salih-aga, u mog babe dosta ima blaga, samo nema pare carevice!

U varijanti iz zbirke Sukejne ige dolo je do udnog, ali u narodnoj pjesmi estog, povezivanja osoba koje su ivjele u razliitim vremenima. Hrasniina Ata pjesmom je dovedena u vezu sa Mai Husein-agom i igom Salih-agom, koji su momkovali itavih pola stoljea ranije. Jednom opjevane linosti u kasnijem usmenom prenoenju pjesama dovoene su u razliite odnose, u kojima se gubila stvarna veza sa prvobitnim okolnostima ili zbivanjima koja su bila povod nastanku odreene pjesme. Akteri u ljubavmm zbivanjima bosanskohercegovakih gradskih sredina, glasoviti momci i djevojke, uavi jednom u pjesmu, zapoinjali su svoj "novi ivot." U svim istraivanim primjerima radi se o vrlo jednostavnim sadrajima: ljubavna zgoda zaokruena i poentirana posve je tipizirana pjesma u segmentima analiza.

Nain na koji je funkcionirala sevdalinka lokalnog karaktera o ljubavnim zbivanjima u odreenoj sredini vidljiv je na primjeru vrlo poznate pjesme Otkako je Banja Luka postala. U najrasprostranjenijem obliku ona se sastoji iz est stihova, koji se u grafikom iskazivanju mogu podijeliti na dva dijela: prvi je hroniarsko utvrivanje injenice o izuzetnoj ljepoti opjevane udovice, a drugi sadri "zaplet" i poentu u iznenaujuem izboru: bogata udovica neobi-ne ljepote, koju prosi sarajevski kadija, izabire banjalukog bekriju. Na temelju biljeenja jedne nove varijante i usmene predaje kazivaice. mogue je pratiti jedno razdoblje u ivotu ove pjesme u banjalukoj sredini. To je, dodue, tek jedna od mnogobrojnih kombinacija sa ovim lirskim mode-lom o ijoj starosti svjedoi prilino rijedak jedanaesteraki stih ali se iz ovog primjera dadu izvui vane premise za utvrivanje naina funkcionira-nja ove vrste sevdalinke:

Otkako je Banja Luka postala, nije lipa udovica ostala, neg' to ona Dervi-bega nevista. Zaprosi je sarajevski kadija; ona nee sarajevskog kadiju, ona hoe banjalukog bekriju!

Iz komentara kazivaa saznajemo da se "Dervi-bega nevista" inae posve stvarna linost banjaluke sredine nije nikako udavala nakon to je postala udovica, te da su oni koji su pjesmu prenosili posjedovali jasnu svijest o nepodudaranju zbiljske injenice (iz koje slijedi da se "Dervi-bega nevista" nije nikako udavala nakon to je obudovjela) sa "novom zbiljom" pjesme (koja kae da je ona htjela banjalukog bekriju). Za ulazak u pjesmu bili su dovoljni izuzetna ljepota, gizdavost ili gospodstvo apostrofirane osobe, uz injenicu da je ona zaista ostala udovica. Rasprostranjeni pak motiv iznenaujueg izbora bogate udovice neobine ljepote, iako ne odgovara zbilji, prenoen je dalje kao naslijeeni dio sheme, nastao kao posljedica tenje za dinaminou zbivanja i zaokruenja i poentiranja cjeline jezine umjetnine. Ova shema i shema openito prenoena je tokom vremena sa linosti na linost, u procesu u kojem je sjeanje na jedne blijedilo ili prestajalo biti zanimljivo, potisnuto novim zbivanjima, koja su imala svoje vedre ili tune junake.

Analiza dviju sevdalinki o gradovima

Gradovi koji su bili vana trgovita, sa ustanovljenim sajmovima u odreno doba godine, koji su u nekim sluajevima istovremeno predstavljali narodno-vjerske svetkovine, sa vrlo arolikim sastavom prisutnih, i hanovi na raskrsnicama putova, gdje su se susretali putnici, namjernici iz raznih krajeva, bili su mjesta na kojima se ostvarivala vandredno iva razmjena razliitih oblika usmene knjievnosti. Pjevalo su uz aicu ili bez nje, u putu ili u hanu, nakon napornog putovanja ili uspjeno obavljenog trgovakog posla; prialo se s ciljem da se skrati zimska no ili prekrati vrijeme u dugu putu ili u zavijenom hanu, u nemogunosti da se krene dalje zametenim drumovima ili preu nabujale vode, koje su odnosile uprije. I ne samo to. Sevdalinka je zapamtila ivopisnost bosansko-hercegovakih gradova i kasaba i opjevala njihove znamenite dijelove. Pjesme porijeklom iz Sarajeva pronijele su Bosnom glas o aikovanju, teferiima i kafanama na Bend-bai, Babia bai i Ilidi, o plemenitosti vode Moanice, o irini ravnog i zelenog Atmejdana, o privlanom arenilu Baarije, o duini Varoi i strmini Bistrika, o ljepoti baa na Bjelavama i Vratniku, o vidicima sa Trebevia, o sarajevskim esmama i uprijama, o ivosti i bogatstvu Cemalue, o bekrijskom raju Latinluka, Moria hana i Talihana, o izobilju bezistana, o prostranstvu Denetia avlije i bujnosti Bakarevia bae.I tako redom. Sevdalinka je opjevala Banju Luku i njene ravnine, banjoluke teferie i plahoviti Vrbas, koji je imao snage da izvali i ponese jablan sa obale, a mata je pjesnikova stvorila sliku kujundije, od kojeg djevojka trai da joj skuje dragoga iz snova. Mostar, njegovu smaragdnu Neretvu i Karaozbegovu miju sa grjenim mujezinima, koji zaboravljaju na Boga, opinjeni ljepotom; prostranstvo mahale Cernice i irinu obeharalih ul-bai sa ahin Mevlom ljepojkom, koja odvlai panju mujezinima na munari. Tuzlu, njenu zelenu meraju sa derimdijom Mujom, i ugumdiju Alju, koji kuca ugum, mislei na onu koja e sa Jale vodu u njemu nositi. Livno, sa dvorima Firdus-kapetana gizdavom Hanom Pehlivana. Travnik, zapaljen okom djevojakim, i livadu pokraj Lave sa lijepom sekom Atlagia. Gradiku na Savi sa njenim pehlivanima, iju igru na tenefu, meu ostalim, zadrana duha promatraju unuke Ceri-kapetana i 'prelijepa' Boria Begzada. I dalje, sevdalinkom su opjevani: Maglaj, Doboj, Prijedor, Gradaac, Teanj, Prusac, Jajce, Jezero.

Haki-beg iz pjesme je poznati Haki-beg Reufbegovi iz Bosanske Gradike, porijeklom Prijedoranin; umro u Golniku, u Sloveniji poetkom II svjetskog rata. Haki-beg je bio tako bogat da je mogao "na svom konju, svojom zemljom, od Gradike do pod Banja Luku". Imao je svoje trkae konje Groma i Munju sa kojima je uestovao na konjskim trkama u Beu i Budimu. Naalost, od tolikoga bogatstva i slave ostao je samo trag u ovoj lijepoj narodnoj pjesmi koju je izvrsno tumaio rahmetli Zaim Imamovi.

U Gradici, na obali Save,Poredani svileni hastali.Tu sjedae bee Haki-bee,I sa njime momci Gradicani.Pitali ga momci Gradicani:"ta je tebi bee, Haki-bee,Pa ne pije vina rumenoga,I ne gleda druga ni jednoga?""Prod'te me se momci Gradicani,Jer ne znate koliki su jadi:B'jela mi je izgorjela kula,I u kuli milovanje moje,A i mene da Bog da ne bilo!

Sevdalinka"POETALA HANA PEHLIVANAzanimljiva je iz vie razloga. To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obiljeje ostalo u drugom planu, iako spominjanje kapetanske porodice Firdusa upuuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobinom imenu junakinje, jednakom u gotovo svim sauvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili ena, uvena u livanjskoj sredini zbog svoje kienosti. Hana Pehlivana je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskohercegovakog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome to je ostvarena kao niz pitanja, ime je postignuta vrlo plastina slika i gradai ena u njezinoj elementarnoj situaciji, u zelji da se svidi. Pa tako je Livno, sa dvorima Firdus-kapetana gizdavom Hanom Pehlivana opisano i doarano tekstom sevdalinke.

Poetala Hana Pehlivana,Ispred dvora Firdus-kapetana.Za njom ide Kumrija robinja."Kumrijice, po Bogu sestrice,je l' mi kratka pea i fereda?Vide l' mi se damfezli dimije?Vide l' mi se noge do ljanaka?Gleda li me Firdus-kapetane,Gleda li me i begenie l' me?

6. Jezik sevdalinke

Kao svojevrsnisaetak ljubavnog romana ili baladeskne ljubavne dramesevdalinka je esto graena na elementima dramskog teksta (dijalog, monolog), jasno (gramatiki) odijeljenim od ostalih dijelova lirske strukture dajui izravnu rije momku ili djevojci, ili i jednom i drugom. Tako je npr. u sevdalinkiRazbolje se Zarka na majinom krilu.U prvoj iz101 sevdalinkeM. Maglajlia, u sevdalinkiPoljem se vije Hajdar delija(godine 1909. u Stocu ju je zabiljeio muzikolog, slikar i putopisac Ludvik Kuba), u njenom uvodnom dijelu (kao u dramskoj didaskaliji) imenovani su junaci (Hajdar delija, Ajka). Naznaen je i pripadajui im prostor: jedan je vanjski (momaki), a drugi (djevojaki) na granici dvaju prostora (Hajdar:po polju ravnom, na konju vranom; Ajka:sa gradskih vrata). U zateenom vremenskom segmentu Hajdar sevije, a Ajka gagleda. Tako smo uvedeni u priu: znamo ko, znamo gdje, znamo i ta. I tu onda poinje dijalog, neposredni kontakt Hajdara i Ajke razgovorom:- Hajdar delija, i perje tvojeTvoje me perje po gradu penje!- Ajko djevojko, i kose tvoje,Tvoje me kose po polju nose!Razgovor zapoinje djevojka, pa je u njenom posjedu prva direktna rije. Ajkina otvaraka pozicija viestruko je superiorna: osim to zapodjene razgovor na temu koju je sama otvorila i na neki nain tako nametnula, hrabro aktualizirala, djevojka se obraa nakienomHajdaru (vokativom vlastitog imena proziva i poziva momka, i jo pohvalnom karakterizacijom:delija). Djevojka sublimira (tropima) svoju snanu emociju naklonosti, ushienosti, nadahnua, elje, ljubavi (Hajdar delija, i perje tvoje / tvoje me perje po gradu penje).Posve je pratei dvostrukim paralelizmima (time su naglaeniji) u narednim dvama stihovima svojega odgovora, prozvani Hajdar uzvraa (odgovara) djevojci vlastitom emocijom zanesenosti i ljubavi (Ajko djevojko, i kose tvoje / tvoje me kose po polju nose!) Cijela je sevdalinka stala u samo 7 stihova! Rjeitost, vjetina i ljepota govora i Ajku i Hajdara ini elokventnim umjetnicima rijei u ovoj lirskoj minijaturi.Ali, njihov je dijalog ipak tek privid: prostorno odvojeni, oni su toliko (fiziki) udaljeni da i ne mogu voditi razgovar (a drugih medija nemaju na raspolaganju), pa iako je ovdje formalno rije o dijalogu, oni, svaki za sebe, govore samo svoju vlastitu emociju, svoju elju, sebe (moda potaknutu vienjem drugog, pri emu oni vid daje legitimitet postojanju drage/dragog, tj. legitimitet postojanju snane emocije dopadanja, svianja, zanosa, ushienosti to ih tako lijepo pokriva izraz:ljubav me mori). U tome i jeste bitna odlikalirskog dijaloga, a efekat postupka izravnog obraanja i uzimanja rijei (govorenja sebe) jeste pojaanje neposrednosti emocije. Zato u sevdalinkama icvjet iz rose progovara, bolan Mujo argiji govori,a djevojkaalkatmeru(vrsta karanfila) iliarnoj gori, ul Fatima razgovara s mednom rosom.ul Fatima po ul-bai etai s mednom se rosom razgovara:- Medna roso, gdje si zimovala?- U djevojke, pod bijelim grlomGdje se niu biser i erdani.Na slian nain funkcioniraju i lirski monolozi. Naime, nastala u bonjakoj kasablijskoj sredini negdje u feudalno doba i stvarana u nekoliko narednih stoljea (Rizvi 1994), sevdalinka je esto bila jedino rastereenje, olakanje dui, ispovijed pa je monolog esto zapravo ispovijed, jecaj, ljubavni uzdah ili krik, egzaltacija ili vapaj, oduak i izlaz u strogim propisima patrijarhalnog ivota:Ah, moj dilbere, kud se eeto i mene ne povede?Il me vodi, il me prodajIl mom srcu derman podaj.Odvedi me u arijuPa me prodaj bazardanu.Uzmi za me oku zlataPa pozlati dvoru vrata

Zato je, zakljuuje sjajni poznavalac ovih pjesama,sevdalinka, u stvari, lirski monolog ene, koji prati podtekstualno zbivanje u njegovu apstrahiranom toku i nakon njega, monolog njena vlastitog osjeanja kao rezonance i kao komentara ljubavi i ivotaI za sevdalinku ini se da vrijedi ono to je George Moline rekao za stilistiku:da je vila za koju su neki vjerovali da je umrla, dok su je drugi toliko grlili da je gubila svijest. Ipak, unato svemu sevdalinka se, vitalna, sauvala do danas. Iako je nastajala davno, u uvjetima dominantno patrijarhalnih obrazaca ponaanja kao rafinirana enska pjesma, ostala je dragocjena injenica bosanskoga jezika i bonjake kulture. I danas, kad reaktualiziramo njen znaaj, iznova otkrivamo ljepotu njenog jezika, jezika sevdalinke.

III ZAKLJUAK

Okolnosti pod kojima je nastala ljubavna pjesma poznata pod nazivom sevdalinka ostvarivale su se prodorom istonjake kulture sa islamskim peatom na jugoistok Balkana, proimanjem iju je trajnost omoguio onaj dio stanovnitva srednjevjekovne Bosne koji je prihvatio islam u godinama i decenijama nakon propasti Bosanskog kraljevstva i pada Bosne pod Osmansku vlast, te onaj dio gradskog stanovnitva koje nije prihvatilo novu vjeru, ali koje je postepeno usvajalo novi kulturni supstrat koji se tie naina ivota. Svekoliki ivot bosanskohercegovakih gradskih sredina, nastalih nakon osmanskih osvajanja na Balkanu, omoguio je raanje ova pjesme.Izdvojenost eniskih lanova porodice bila je izrazitija u viim graanskim slojeviam drutva. Osnosi u srednjim i niim slojevima graanskog stanovnitva, te na selu openito, vodili su ustanovljavanju posebnog oblika ljubavnog susretanja, aikovanja, postupnogl jubavnog upoznavanja, sa pouzdano utvrenim pravilima ljubavnih oitovanja, prema kojima se znalo mjesto, vrijeme i okolnosti pod kojima su se ponekad i uz budnu panju starijih ukuana sastajali mladii i djevojke.Ograniena strogim, obiajnim zakonima pratijahalnog morala sa islamskim predznakom, ena je u bonjakom drutvu bila u neravnopravnom poloaju u odnosu na mukarca i bila je u potpunosti vezana za kuu i djecu. Sa nastupom djevojatva u skadu sa islamskim propisima ona je bila pokrivena u kretanju izvan kue, ee razobojnim zarom (zavitkom od basme, tofa ili svile), rjee feredom (ogrtaem od crne ili modre ohe) i naroito strogo skrivana do trenutka udaje enska lica su u imunijim slojevima bonjakog gradskog stanovnitva bila u ivotnoj svakodnevnici odvojena od odraslih mukaraca, osim onih sa kojima su u bliskom srodstvu ili supruanskim odnosima, pa se o ljepoti pjesmom zazivanih ponekad zanlo samo prema predaji koja je svoj poetak imala u svjedoenju neke druge djevojke ili ene. O ljepoti opjevane se tek slutilo, a nemogunost da bude i viena inila je skrivenu ljepotu jo primamljivim izazovom za pjesnikovu matu.Sevdalinka jedan od najreprezentativnijih anrova bonjake pa i junoslavenske usmene knjievnosti i narodne umjetnosti openito mogla je nastati kada su oblici ivljenja zaokrueni pod islamskim uplivom bili potpunije prihvaeni, kada su se uobliile gradske sredine sa novim ustrojstvom, u znaku izmijenjenog naina ivota, kada su se na drugaiji nain izgradile gradske etvrti, mahale, u kojima su kue, prema mogunostima domaina, imale posebne prostore i objekte: ograenu avliju sa kapidikom, bau sa ardakom, aik-pender i drugo rijeju: kada se ivot poeo u potpunosti odvijati u onom okruenju koje ini dobro poznatu pozornicu zbivanja u sevdalinci. Taj se proces nije mogao zaokruiti prije poetka 16.stoljea, a kako se u nainu ivota nije nita bitno mijenjalo sve do Austrougarske okupacije moe se smatrati da zlatno doba sevdalinke traje do tog vremena.

S A D R A J

1. UVODI Nastanak i karakter usmene knjievnosti 3

2.II Ope karakteristike bonjake usmene knjievnosti 42.1. Vrste bonjake usmene knjievnosti a) epikab) lirika 73. Sevdalinka- usmena lirska pjesma 10a)nastanak (ope karakteristike)b) vrijeme i mjesto nastankac) tematika sevdalinked) ljubavne sevdalinkee) sevdalinke o gradovimaf) oblik stihag) metar i rima 4. Analiza dviju ljubavnih sevdalinki 145.Analiza dviju sevdalinki o gradovima 176. Jezik sevdalinke 20

III Zakljuak 22

LITERATURA 24

LITERATURA

http://www.bosnafolk.com/sehara/epske.php

http://www.bosnafolk.com/sehara/sevdah.php

http://behar.hr/sevdalinka-i-himzo-polovina/

http://avdo-nikocevic.com/sevdalinka/

Jahi, Devad, Bonjaki narod i njegov jezik, Ljijan, Sarajevo, 1999.Maglajli, Munib, 101 sevdalinka, BZK Preporod, Gradaac, 2010.Lovrenovi, Ivan, Za gradom jabuka, Sarajevo: Civitas, 2004.Pobri Omer, Sevdah nadahnut ivotom slobodom, Visoko 1996.Halilovi Senahid, Bosanskijezik, Sarajevo, 1991.Maglajli Munib i Buturovi enana, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici/ Usmena knjievnost, Sarajevo, 1998.Institut za jezik u Sarajevu, Simpozij o Bosanskom jeziku, Sarajevo 1999.Halilovi Senahid, Bosanski jezik, Sarajevo 1998.Dr. Muhsin Rizvi, Panorama bonjake knjievnostu, Sarajevo 1994.Fahrudin Rizvanbegovi, ITANKA I RAZRED GIMNAZIJE, Sarajevo, 1994.Munib Maglajli, Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Sarajevo, 1991.