Upload
martina-zoric
View
261
Download
6
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Matematičke osnove opće fizike
Citation preview
Matematiµcke osnove opce �zike
ii
Sadrµzaj
1 SKALARI I VEKTORI 11.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2 REALNE FUNKCIJE 152.1 Polinomske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.1.1 Polinomska funkcija nultog stupnja - funkcija konstanta . 152.1.2 Polinomska funkcija prvog stupnja - linearna funkcija . . 162.1.3 Funkcija polinoma drugog stupnja - kvadratna funkcija . 182.1.4 Funkcija obrnute proporcionalnosti . . . . . . . . . . . . . 22
2.2 Eksponencijalna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232.3 Logaritamska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252.4 Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272.5 Hiperboliµcne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322.6 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3 GRANIµCNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST 37
4 DERIVACIJE FUNKCIJA 394.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
5 NEODREÐENI INTEGRAL 435.1 Osnovni integralni izrazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445.2 Primjeri: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
5.2.1 Oblik integrala ukljuµcuje korijenske i kvadratiµcne izraze . 505.2.2 Trigonometrijski oblik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535.2.3 Inverzni trigonometrijski oblik . . . . . . . . . . . . . . . 545.2.4 Ekponencijalni i logaritamski oblik . . . . . . . . . . . . . 545.2.5 Hiperboliµcni oblik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5.3 Primjeri: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
6 VEKTORSKE DERIVACIJE 596.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
iii
iv SADRµZAJ
7 DIFERENCIJALNI OPERATORI POLJA 677.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
8 VEKTORSKE INTEGRACIJE 738.1 Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
9 DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE 779.1 Diferencijalne jednadµzbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . . 779.2 Diferencijalne jednadµzbe drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . 86
10 RAZVOJ FUNKCIJE U RED 9310.1 Taylorov i Maclaurinov red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
A The First Appendix 101
Afterword 103
Preface
markbothmainmattermarkboth
v
vi PREFACE
Poglavlje 1
SKALARI I VEKTORI
1.1 Primjeri
Primjer 1 Odredite koje su skalarne, a koje vektorske �zikalne veliµcine?
a) teµzina b) speci�µcna toplina c) gustoca d) volumen e) brzinaf) sila g) udaljenost h) energija i) moment sile j) snaga
Rje�enje:
a) vektor b) skalar c) skalar d) skalar e) vektorf) vektor g) skalar h) skalar i) vektor j) skalar
Primjer 2 Dana su tri vektora �!a ;�!b i �!c . Koji uvjet trebaju ispuniti da se odnjh moµze formirati trokut?
Rje�enje:Da bi formirali trokut vektori �!a ;�!b i �!c moraju zadovoljavati uvjet da je
njihov vektorski zbroj jednak nuli, odnosno ta tri vektora moraju saµcinjavatitrokut (slika 1.8.)
�!a +�!b +�!c = 0
Primjer 3 Koji uvjet moraju ispunjavati vektori �!a i �!b , da bude �!a +�!b nor-malno na �!a ��!b ?
Odgovor:Buduci da je skalarni produkt dva okomita vektora jednak nuli, dovoljno je
da bude zadovoljen slijedeci uvjet��!a +�!b � � ��!a ��!b � = 0Mnoµzenjem dobivamo:
�!a � �!a +�!b � �!a ��!a � �!b ��!b � �!b = 0
1
2 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
kako je zbog osobine komutativnosti skalarnog produkta vektora
�!a � �!b = �!b � �!a =) �!a � �!a ��!b � �!b = 0
Skalarni umnoµzak vektora sa samim sobom jednak je kvadratu intezitetavektora pa vrijedi
�!a � �!a = a2; �!b � �!b = b2
odakle dobivamo traµzeni uvjeta2 = b2
Primjer 4 Objasnite kada je skalarni produkt c = �!a � �!b maksimalan, a kadaminimalan?
Odgovor:Po de�niciji skalarnog umno�ka
c = �!a � �!b = an � b = a � bn
vrijedi
cmax = a � (bn)maxcmin = a � (bn)min
Iz slike 1.9. vidimo da je (bn)max = b za � = 0� i (bn)min = 0 za � = 90
�.Problem se moµze rije�iti i preko trigonometrijskih funkcija. Skalarni um-
noµzak je tadac = �!a � �!b = a � b � cos�
gdje je �� kut izme�u vektora �!a i �!b .Buduci da je
0 � cos� � 1
za vrijednosti kuta 0� � � � 90� to je
cmax = a � b � cos 0 = a � b, cmin = a � b � cos 90 = 0
Primjer 5 Koji uvjet mora biti zadovoljen da intezitet vektorskog produkta �!c =�!a ��!b bude minimalan, a koji da bude maksimalan?
Odgovor:Na osnovu de�nicije 1.1.16 intezitet vektorskog produkta dvaju vektora
�!c = �!a ��!b jednak je
c =����!a ��!b ��� = a � ha = b � hb
1.1. PRIMJERI 3
odakle vrijedicmax = a � (ha)max = a � b
jer je (ha)max = b za kut � = 90� i
cmin = a � (ha)min = 0
gdje je (ha)min = 0 za kut � = 0�.
Problem se moµze rije�iti i preko trigonometrijskih funkcija
c =����!a ��!b ��� = a � b � sin�
gdje je0 � sin� � 1
za 0� � � � 90�. Odavde slijedi
cmax = a � b � sin 90 = a � bcmin = a � b � sin 0 = 0
Primjer 6 Kakav me�usobni poloµzaj moraju zauzimati vektori �!a i�!b da bi bro-
jna vrijednost skalarnog produkta tih vektora bila jednaka intezitetu vektorskogprodukta tih vektora?
Odgovor:Traµzeni uvjet je
c = �!a � �!b =����!a ��!b ���
Prema de�niciji skalarnog i vektorskog produkta slijedi
�!a � �!b = a � b � cos�����!a ��!b ��� = a � b � sin�
traµzeni uvjet daje
a � b � cos� = a � b � sin�sin� = cos� =
p1� sin2 �
odakle sre�ivanjem izraza dobivamo
sin2 � = 1� sin2 �2 sin2 � = 1
sin2 � =1
2
sin� =
p2
2=) � = 45�
Primjer 7 Pokaµzite da vrijedi jednakost����!a ��!b 1��� = ����!a ��!b 2��� = ����!a ��!b 3���
za vektore prikazane na slici 1.11..
Odgovor:
4 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
Na osnovu de�nicije vektorskog produkta dva vektora, intezitet rezul-tantnog vektora odgovara povr�ini paralelograma kojeg µcine vektori. Takovrijedi ����!a ��!b 1��� = a � b1 = P1����!a ��!b 2��� = a � h2 = P2����!a ��!b 3��� = a � h3 = P3
Na osnovu slike 1.11. vidimo da je b1 = h2 = h3 pa slijedi P1 = P2 = P3odnosno ����!a ��!b 1��� = ����!a ��!b 2��� = ����!a ��!b 3���Primjer 8 Zadani su vektori �!a = 3
�!i � 2�!j + �!k , �!b = 2
�!i � 4�!j � 3�!k ,
�!c = �!i + 2�!j + 2�!k , prona�ite intezitete vektora:
a) j�!c j,
b)����!a +�!b +�!c ���,
c)���2�!a � 3�!b � 5�!c ���.Rje�enje:
a) Koristeci relaciju (??) intezitet vektora je
j�!c j =�����!i + 2�!j + 2�!k ��� =q(1)2 + (2)2 + (2)2 = p9 = 3
b) Prvo zbrojimo vektore, a zatim njihovom zbroju izraµcunamo intezitet
�!a +�!b +�!c =�3�!i � 2�!j +�!k
�+�2�!i � 4�!j � 3�!k
�+��!i + 2
�!j + 2
�!k�
= 6�!i � 4�!j����!a +�!b +�!c ��� = ���6�!i � 4�!j ��� =q(6)2 + (�4)2 = 2p13
c) Pomnoµzimo vektore skalarom i zbrojimo ih, a onda mu izraµcunamo intezitet
2�!a � 3�!b � 5�!c = 2�3�!i � 2�!j +�!k
�� 3
�2�!i � 4�!j � 3�!k
��5��!i + 2
�!j + 2
�!k�
= �5�!i � 2�!j +�!k���2�!a � 3�!b � 5�!c ��� = ����5�!i � 2�!j +�!k ��� =q(�5)2 + (�2)2 + (1)2 = p30
1.1. PRIMJERI 5
Primjer 9 Zadani su vektori �!a = 2�!i � �!
j +�!k ,
�!b =
�!i + 3
�!j � 2
�!k ,
�!c = �2�!i + �!j � 3�!k , i �!d = 3�!i + 2
�!j + 5
�!k , prona�ite skalare a, b i c
tako da vrijedi:�!d = a � �!a + b � �!b + c � �!c te izrazite vektor �!d preko vektora
�!a ; �!b i �!c ?
Rje�enje:Koristeci zadane vektore dobivamo
�!d = a�!a + b�!b + c�!c
3�!i + 2
�!j + 5
�!k = a
�2�!i ��!j +�!k
�+ b
��!i + 3
�!j � 2�!k
�+c��2�!i +�!j � 3�!k
�= 2a
�!i � a�!j + a�!k + b�!i + 3b�!j � 2b�!k � 2c�!i + c�!j � 3c�!k
3�!i + 2
�!j + 5
�!k = (2a+ b� 2c)�!i + (�a+ 3b+ c)�!j + (a� 2b� 3c)�!k
Dva vektora su jednaka ako su im jednake sve komponente, tj. mora vrijediti:
(2a+ b� 2c) = 3
(�a+ 3b+ c) = 2
(a� 2b� 3c) = 5
Ovo je sustav od tri jednadµzbe, tri nepoznate veliµcine. Rje�enje sustava je
a = �2; b = 1; c = �3
pa je traµzena kombinacija�!d = �2�!a +�!b +�3�!c .
Primjer 10 Prona�ite jediniµcni vektor u smjeru rezultante dvaju vektora�!a = 2�!i + 4�!j � 5�!k i
�!b =
�!i + 2
�!j + 3
�!k .
Rje�enje:Rezultanta dvaju vektora je zbroj tih vektora
�!R = �!a +�!b�!R = 2
�!i + 4
�!j � 5�!k +�!i + 2�!j + 3�!k
�!R = 3
�!i + 6
�!j � 2�!k
intezitet rezultante je����!R ��� = ���3�!i + 6�!j � 2�!k ��� =q(3)2 + (6)2 + (�2)2 = 7Na osnovu def. 1.1.11 vrijedi
�!R 0 =
�!R����!R ��� pa je
�!R 0 =
3�!i + 6
�!j � 2�!k7
=3
7
�!i +
6
7
�!j � 2
7
�!k
6 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
Da bismo se uvjerili u toµcnost rezultata izraµcunajmo intezitet vektoru�!R 0 :����!R 0
��� =s�
3
7
�2+
�6
7
�2+
��27
�2= 1
Primjer 11 Odredite kutove koje vektor �!r = x�!i + y
�!j + z
�!k zatvara sa
pozitivnim smjerovima koordinatnih osi i pokaµzite da vrijedi jednakost kosinusakuteva cos2 �+ cos2 � + cos2 = 1.
Rje�enje:Koristeci de�niciju skalarnog produkta vektora �!r sa jediniµcnim vektorima
koordinatnih osi dobivamo�!r � �!i =
�x�!i + y
�!j + z
�!k�� �!i = x
�!r � �!j =�x�!i + y
�!j + z
�!k�� �!j = y
�!r � �!k =�x�!i + y
�!j + z
�!k�� �!k = z
pa vrijedi�!a � �!b = j�!a j
����!b ��� cos�]�!a ;�!b �odnosno
cos�]�!a ;�!b
�=
�!a � �!bj�!a j
����!b ���pa su kutovi
cos�]�!r ;�!i
�= cos� =
�!r � �!ij�!r j
����!i ��� = x
r � 1 =x
r
cos�]�!r ;�!j
�= cos� =
�!r � �!jj�!r j
����!j ��� = y
r � 1 =y
r
cos�]�!r ;�!k
�= cos =
�!r � �!kj�!r j
����!k ��� = z
r � 1 =z
r
gdje je intezitet vektora �!r jednak
j�!r j =px2 + y2 + z2
pa slijedi
cos2 �+ cos2 � + cos2 =�xr
�2+�yr
�2+�zr
�2=x2 + y2 + z2
r2=r2
r2
cos2 �+ cos2 � + cos2 = 1
Primjer 12 Odredite vektor��!PQ kojemu je poµcetna toµcka P (x1; y1; z1) i
krajnja toµcka Q (x2; y2; z2), a zatim mu izraµcunajte iznos.
Rje�enje:
1.1. PRIMJERI 7
Vektor poloµzaja toµcki P i Q su:
�!r P = x1�!i + y1
�!j + z1
�!k
�!r Q = x2�!i + y2
�!j + z2
�!k
Mora vrijediti�!r P +
��!PQ = �!r Q
odnosno ��!PQ = �!r Q ��!r P
pa je vektor��!PQ jednak
��!PQ =
�x2�!i + y2
�!j + z2
�!k���x1�!i + y1
�!j + z1
�!k�
= (x2 � x1)�!i + (y2 � y1)
�!j + (z2 � z1)
�!k
odnosno njegov intezitet�����!PQ��� =q(x2 � x1)2 + (y2 � y1)2 + (z2 � z1)2�to je zapravo udaljenost izme�u toµcaka P i Q:
Primjer 13 Neka su �!a i�!b nekolinearni vektori. Prona�ite vrijednosti x; y
tako da vrijedi 3�!A = 2
�!B , ako je
�!A = (x+ 4y)�!a + (2x+ y + 1)
�!b i
�!B = (y � 2x+ 2)�!a + (2x� 3y � 1)�!b .
Rje�enje:Koristeci zadani uvjet i vrijednosti vektora imamo
3�!A = 2
�!B
3h(x+ 4y)�!a + (2x+ y + 1)�!b
i= 2
h(y � 2x+ 2)�!a + (2x� 3y � 1)�!b
i3x�!a + 12y�!a + 6x�!b + 3y�!b + 3�!b = 2y�!a � 4x�!a + 4�!a + 4x�!b � 6y�!b � 2�!b
0 = (7x+ 10y � 4)�!a + (2x+ 9y + 5)�!b
dakle, mora vrijediti sustav jednadµzbi
(7x+ 10y � 4) = 0
(2x+ 9y + 5) = 0
µcije rje�enje je x = 2; y = �1:
Primjer 14 Prona�ite vrijednost kuta izme�u vektora �!a = 2�!i + 2
�!j � �!k i
vektora�!b = 6
�!i � 3�!j + 2�!k .
8 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
Rje�enje:Koristeci de�niciju skalarnog produkta vektora i inteziteta vektora (de�nicija
1.1.12) vrijedi �!a � �!b = ab cos�, i jaj =p�!a � �!a pa je
a =
q(2)
2+ (2)
2+ (�1)2 = 3
b =
q(6)
2+ (�3)2 + (2)2 = 7
�!a � �!b = (2) (6) + (2) (�3) + (�1) (2) = 12� 6� 2 = 4
odakle slijedi
cos� =�!a � �!ba � b =
4
3 � 7 =4
21
� = arccos4
21= 1; 3791
Primjer 15 Zadani su vektori �!a i�!b . Odredite vrijednost parametra � tako
da vektori �!a = 2�!i + ��!j +�!k i�!b = 4
�!i � 2�!j � 2�!k budu okomiti.
Rje�enje:Da bi dva vektora bila okomita jedan na drugi mora biti zadovoljen uvjet
�!a � �!b = ab cos� = 0 jer je cos� = cos �2 = 0. Dakle,
�!a � �!b =�2�!i + �
�!j +
�!k���4�!i � 2�!j � 2�!k
�= (2) (4) + (�) (�2) + (1) (�2)= 8� 2�� 2 = 6� 2� = 0 ! � = 3
Primjer 16 Odredite jediniµcni vektor okomit na ravninu koja je razapeta vek-torima �!a = 2�!i � 6�!j � 3�!k i
�!b = 4
�!i + 3
�!j ��!k .
Rje�enje:Zadatak moµzemo rije�iti na dva naµcina. Prvi naµcin je da napravimo vektorski
produkt vektora koji razapinju ravninu. Na taj naµcin dobivamo novi vektor�!c = �!a ��!b koji je okomit na te vektore, a time i na ravninu koju razapinju.
�!c = �!a ��!b =
�������!i
�!j
�!k
2 �6 �34 3 �1
������= 5
�3�!i � 2�!j + 6�!k
�pa je jedniniµcni vektor jednak
�!c 0 =�!cj�!c j =
5�3�!i � 2�!j + 6�!k
����5�3�!i � 2�!j + 6�!k ���� = 3
7
�!i � 2
7
�!j +
6
7
�!k
1.1. PRIMJERI 9
Drugi naµcin: pretpostavimo da je vektor �!c = cx�!i + cy
�!j + cz
�!k okomit na
zadanu ravninu. Kako je okomit na ravninu, mora biti okomit i na vektore �!a i�!b koji pripadaju toj ravnini. Dakle, mora vrijediti:
�!a � �!c = 2cx � 6cy � 3cz = 0 ili 2cx � 6cy = 3cz�!b � �!c = 4cx + 3cy � cz = 0 ili 4cx + 3cy = cz
Rje�avanjem prethodnih jednadµzbi imamo parametarsko rje�enje, gdje je czuzet za parametar
cx =1
2cz; cy = �
1
3cz
Onda je vektor �!c jednak
�!c = cx�!i + cy
�!j + cz
�!k = �!c = 1
2cz�!i � 1
3cz�!j + cz
�!k
= cz
�1
2
�!i � 1
3
�!j +
�!k
�odnosno jediniµcni vektor u tom smjeru je
�!c 0 =�!cc=
cz
�12
�!i � 1
3
�!j +
�!k�
�rc2z
h�12
�2+�� 13
�2+ (1)
2i
= �cz
�12
�!i � 1
3
�!j +
�!k�
cz
q14 +
19 + 1
= �
�12
�!i � 1
3
�!j +
�!k�
76
= ��3
7
�!i � 2
7
�!j +
6
7
�!k
�Primjer 17 Ako je �!a = 2
�!i � 3�!j � �!k i
�!b =
�!i + 4
�!j � 2�!k , prona�ite
vrijednosti slijedecih vektora:
a) �!a ��!b i
b)��!a +�!b �� ��!a ��!b �.Rje�enje:a) Koristeci de�niciju vektorskog produkta 1.1.16 imamo
�!a ��!b =
�������!i
�!j
�!k
ax ay azbx by bz
������ =�������!i
�!j
�!k
2 �3 �11 4 �2
������=
���� �3 �14 �2
�����!i � ���� 2 �11 �2
�����!j + ���� 2 �31 4
�����!k= 10
�!i + 3
�!j + 11
�!k
10 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
b) Prvo prona�imo��!a +�!b � =�2�!i � 3�!j ��!k
�+��!i + 4
�!j � 2�!k
�= 3
�!i +
�!j � 3�!k��!a ��!b � =
�2�!i � 3�!j ��!k
����!i + 4
�!j � 2�!k
�=�!i � 7�!j +�!k ;
a zatim vektorski pomnoµzimo
��!a +�!b �� ��!a ��!b � =
�������!i
�!j
�!k
3 1 �31 �7 1
������=
���� 1 �3�7 1
�����!i � ���� 3 �31 1
�����!j + ���� 3 11 �7
�����!k= �20�!i � 6�!j � 22�!k
Primjer 18 Pokaµzite da su vektori �!a = ��!i +3�!j +2�!k ;�!b = 2
�!i �3�!j �4�!k
i �!c = �3�!i + 12�!j + 6�!k komplanarni i rastavite vektor �!c po vektorima �!a i�!b :
Rje�enje:Tri vektora su komplanarna ako postoji njihova me�usobna zavisnost, tj.
jedan od vektora moµzemo prikazati kao linearnu kombinaciju preostala dva (tivektori leµze u istoj ravnini). �to znaµci da njihov mje�oviti produkt mora bitijednak nuli.��!a ��!b � � �!c = 0
��!a ��!b � � �!c =
������ax ay azbx by bzcx cy cz
������ =�������1 3 22 �3 �4�3 12 6
������ = 0Prikaµzimo sada vektor �!c kao linearnu kombinaciju vektora �!a i
�!b .
�!c = m�!a + n�!b�3�!i + 12�!j + 6�!k = m
���!i + 3�!j + 2�!k
�+ n
�2�!i � 3�!j � 4�!k
��3�!i + 12�!j + 6�!k = (�m+ 2n)�!i + (3m� 3n)�!j + (2m� 4n)�!k
odakle slijedi sustav od tri jednadµzbe sa dvije nepoznanice
(�m+ 2n) = �3(3m� 3n) = 12
(2m� 4n) = 6
Rje�enje tog sustava je jedinstveno i glasi:
m = 5
n = 1
pa vektor �!c moµzemo napisati kao kombinaciju �!c = 5�!a +�!b .
1.1. PRIMJERI 11
Primjer 19 Konstruirajte piramidu kojoj su vrhovi O (0; 0; 0) ; A (5; 2; 0) ; B (2; 5; 0)i C (1; 2; 4) te izraµcunajte njen volumen, povr�inu strane ABC i visinu piramidespu�tenu na tu stranu.
Rje�enje:Piramida je odre�ena vektorima
�!OA;
��!OB i
��!OC, koji su jednaki
�!OA = 5
�!i + 2
�!j
��!OB = 2
�!i + 5
�!j
��!OC =
�!i + 2
�!j + 4
�!k
i de�niraju paralelopiped volumena
V =��!OA���!OB
�� ��!OC =
������5 2 02 5 01 2 4
������= 5 �
���� 5 02 4
����� 2 � ���� 2 01 4
����+ 0 � ���� 2 51 2
����= 5 � 20� 2 � 8 = 84
volumen piramide jednak je VP = 16 � V = 14 kubnih jedinica. Da bismo
izraµcunali povr�inu stranice ABC trebamo pronaci vektore��!AB i
�!AC. Oni su
��!AB = �3�!i + 3�!j�!AC = �4�!i + 4�!k
Apsolutna vrijednost vektorskog umno�ka jednaka je dvostrukoj povr�initraµzenog trokuta pa je povr�ina trokuta jednaka bazi piramide B
��!AB ��!AC =
�������!i
�!j
�!k
�3 3 0�4 0 4
������ = 12�!i + 12�!j + 12�!k�����!AB ��!AC��� = 12p3
pa je traµzena povr�ina
P (�ABC) =1
2
�����!AB ��!AC��� = 1
212p3 = 6
p3
Volumen piramide je dan izrazom
VP =B � h3
odakle je visina piramide jednaka
h =3 � VPB
=3 � VP
P (�ABC)=3 � 146p3=7
3
p3
Rje�enje:
12 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
1.2 Zadaci
Problem 20 Rije�ite izraz�2�!i ��!j
�� �!j +
��!j � 2�!k
�� �!k +
��!i � 2�!k
�2.
Rezultat: 2.
Problem 21 Na materijalnu toµcku djeluju tri sile u horizontalnoj ravnini: F1 =2N prema sjeveru, F2 = 2:8N prema jugoistoku i F3 = 1:5N prema zapadu.Izraµcunajte rezultantu tih sila gra�µcki i raµcunski.
Rezultat:�!F =
�2:47
�!i � 1:97�!j
�N.
Problem 22 Prona�ite iznos rezultante µcetiriju komplanarnih sila koje djelujuu toµcki O, ako svaka sila ima iznos od 10N, a kut izme�u dviju susjednih silaiznosi 45�.
Rezultat: R = 10p4 + 2
p2N = 26: 131N.
Problem 23 Zadane su sile�!F 1 =
�10�!i + 10
�!j�N,�!F 2 =
��10�!j
�N,�!F 3 =�
�4�!i�N i
�!F 4 =
��10�!i � 5�!j
�N. Odredite iznos i smjer rezultantne sile.
Rezultat:�!R =
��4�!i � 5�!j
�N; R = 6:4N; � = 231:3�.
Problem 24 Odredite kut izme�u vektora �!a =�3�!i + 2
�!j +
�!k�i vektora
�!b =
��!i � 5�!j + 2�!k
�.
Rezultat: � = 104:1�.
Problem 25 Izrazite kut � me�u vektorima �!a i �!a 0 pomocu kutova koje tivektori zatvaraju s koordinatnim osima x; y i z:
Rezultat: cos � = cos� cos�0 + cos� cos�0 + cos cos 0.
Problem 26 Zadani su vektori �!a i�!b . Prona�ite kut izme�u vektora
�!a = 2�!m + 4�!n i�!b = �!m � �!n , ako su �!m i �!n jediniµcni vektori koji me�u-
sobno zatvaraju kut od 120�.
Rezultat: 120�.
Problem 27 Konstruirajte paralelogram razapet vektorima �!a = 2�!j +�!k , �!b =�!i + 2
�!k te izraµcunajte njegovu povr�inu i visinu.
Rezultat: P =p21, h =
p4:2.
Problem 28 Rije�ite se zagrada i pojednostavite izraze:
1.2. ZADACI 13
1.�!i �
��!j +
�!k���!j �
��!i +
�!k�+�!k �
��!i +
�!j +
�!k�;
2.��!a +�!b +�!c ���!c + ��!a +�!b +�!c ���!b + ��!b ��!c ���!a ;
3.�2�!a +�!b
�� (�!c ��!a ) +
��!b +�!c
����!a +�!b �;
4. 2�!i ���!j ��!k
�+ 3�!j ���!i ��!k
�+ 4�!k ���!i ��!j
�;
Rezultat: 1. 2��!k ��!i
�, 2. 2�!a ��!c , 3. �!a ��!c , 4. 3.
Problem 29 Odredite povr�inu paralelograma razapetog vektorima�!a = �!m + 2�!n i
�!b = 2�!m + �!n , gdje su �!m i �!n jediniµcni vektori koji me�u-
sobno zatvaraju kut od 30�.
Rezultat: 1:5.
Problem 30 Konstruirajte paralelopiped razapet vektorima �!a = �!i +4�!j , �!b =�3�!j +�!k i �!c = 2�!j +5�!k te izraµcunajte njegov volumen. Hoce li sustav vektora(baza)
��!a ;�!b ;�!c � biti lijevi ili desni?Rezultat: (V = 17, lijevi).
Problem 31 Zadana su tri vektora �!a = �!i +�!j +�!k , �!b = �2�!i + 3�!j + 2�!ki �!c = �!i + 4�!j � 5�!k . Izraµcunajte �!a �
��!b ��!c
�i��!a ��!b ���!c :
Rezultat: �!a ���!b ��!c
�= �3�!i � 12�!j + 15�!k ;
��!a ��!b ���!c = 0.Problem 32 Pokaµzite da su vektori �!a =
�!i +
�!j + 4
�!k ,
�!b =
�!i � 2�!j i
�!c = 3�!i �3�!j +4�!k komplanarni vektori i prona�ite njihovu me�usobnu linearnuovisnost.
Rezultat: �!c = �!a + 2�!b .
14 POGLAVLJE 1. SKALARI I VEKTORI
Poglavlje 2
REALNE FUNKCIJE
2.1 Polinomske funkcije
2.1.1 Polinomska funkcija nultog stupnja - funkcija kon-stanta
Graf funkcije je pravac koji je paralelan s x�osi i ima vrijednost konstante, tj.presjeca y�os u toµcki koja ima vrijednost zadane konstante.
Primjer 33 Nacrtajmo graf funkcije y = 3
5 4 3 2 1 0 1 2 3 4 5
2.5
3.0
3.5
4.0
x
y
Primjer 34 Prikaµzimo nekoliko funkcija konstanti u jednom koordinatnom sus-tavu
15
16 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
2.1.2 Polinomska funkcija prvog stupnja - linearna funkcija
Graf funkcije je pravac y = ax + b. Nula je funkcije u toµcki x = � ba , tj. u toj
toµcki pravac presjeca os x, a vrijednost se naziva odsjeµcak na x�osi. Odsjeµcakna y�osi jednak je b i pravac u toj toµcki presjeca y�os. Kut pravca � u odnosuna pozitivni smjer osi x, odre�ujemo iz uvjeta tan� = a =) � = arctan a. Uovisnosti o vrijednosti konstante a funkcija je rastuca ako je a > 0, a ako jea < 0 funkcija je padajuca.
Primjer 35 Nacrtajmo graf funkcije y = xU ovom primjeru je a = 1, pa jekut pravca s pozitivnom smjeru osi x jednak � = arctan 1 = �
4 = 45�. Kako je
b = 0 odsjeµcak na x i y�osi jednak je nuli, tj. pravac prolazi kroz ishodi�te (�tobi dobili i uvr�tavanjem vrjednosti x = 0).
2.1. POLINOMSKE FUNKCIJE 17
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
Primjer 36 Nacrtajmo graf funkcije y = 2x+ 3
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
3
2
1
1
2
3
4
5
6
7
x
y
Odsjeµcak na x-osi je x = � ba = � 3
2 = �1:5, a na y-osi je y = b = 3. Nagibpravca s pozitivnim dijelom x-osi jednak je � = arctan 2 = 63: 432�. Funkcija jerastuca jer je a > 0.
18 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
Primjer 37 Nacrtajmo u jednom koordinatnom sustavu sljedece funkcije:
y1 = f1 (x) = 5x
y2 = f2 (x) = 2x
y3 = f3 (x) = x
y4 = f4 (x) = 0:1x
y5 = f5 (x) = �3x
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
2.1.3 Funkcija polinoma drugog stupnja - kvadratna funkcija
Kvadratna funkcija ima oblik y = ax2+bx+c. Graf funkcije presjeca x-os (nulefunkcije) u rje�enjima kvadratne jednadµzbe ax2+bx+c = 0. Rje�enja kvadratnejednadµzbe su:
x1;2 =�b�
pD
2a(2.1)
gdje je D�diskriminanta kvadratne jednadµzbe
D = b2 � 4ac (2.2)
2.1. POLINOMSKE FUNKCIJE 19
U ovisnosti o vrijednosti D imamo sljedece mogucnosti:
1. Diskiminanta je pozitivna D > 0
x1 =�b+
pD
2a(2.3)
x2 =�b�
pD
2a(2.4)
imamo dva razliµcita realna rje�enja. To gra�µcki znaµci da ce graf funkcijepresjecati os x u dvije razliµcite toµcke.
2. Diskriminanta je jednaka nuli D = 0
x1 = x2 =�b2a
(2.5)
imamo jedno dvostruko realno rje�enje. To gra�µcki znaµci da ce graf funkcijepresjecati os x u samo jednoj toµcki (samo ce dodirivati os x),
3. Diskriminanta je negativna D < 0
x1 =�b+
pD
2a(2.6)
x2 =�b�
pD
2a(2.7)
imamo dva razliµcita kompleksna rje�enja (drugi korijen negativnog broja).To gra�µcki znaµci da nema presjeka grafa funkcije sa x-osi (jer su rje�enjakompleksna, nisu realna).
Otvor kvadratne funkcije ovisi o vrijednosti a�konstante. Ako je a > 0funkcija je konkavna (udubljena) i ima otvor prema pozitivnom dijelu y-osi(prema gore), ako je a < 0 funkcija je konveksna (ispupµcena) i ima otvor premanegativnom dijelu y-osi (prema dolje). �to je iznos konstante a veci, to jefunkcija (s obzirom na otvor) suµzenija. Pogledajmo to na nekoliko primjera:
Primjer 38 Nacrtajmo graf funkcija y = x2 i y = x2 + 5
20 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
5 4 3 2 1 0 1 2 3 4 5
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
x
y
Uoµcimo da su obje funkcije konkavne (otvorene prema gore) i da je pomi-canjem grafa funkcije y1 = x2 prema gore za 5 dobije graf funkcije y2 = x2 + 5.
Primjer 39 �to bi se dobilo kad bi umjesto dodavanja konstante funkciji ydodali konstantu promjenjivoj x? Pogledajmo funkcije y1 = x2 i y2 = (x+ 5)
2:
10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 0 1 2 3 4 5
5
10
15
20
x
y
Kao �to vidimo dodavanjem broja 5 argumentu (promjenjivoj, varijabli) graffunkcije pomjeramo za 5 ulijevo. Ako bi argumentu dodali negativan broj dobilibi pomjeranje grafa funkcije u desno.
2.1. POLINOMSKE FUNKCIJE 21
Primjer 40 Nacrtajmo gra�kone sljedecih funkcija:
1. y1 = 3x2 + 12x+ 15 = 3 (x+ 2)2+ 3
2. y2 = 2x2 � 4x+ 2 = 2 (x� 1)2
3. y3 = x2 � 6x+ 8 = (x� 3)2 � 1
4. y4 = �2x2 � 8x� 6 = �2 (x+ 2)2 + 2
5. y5 = �3x2
6. y6 = �x2 + 2x� 4 = � (x� 1)2 � 3
7 6 5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7
7
6
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
6
7
x
y
Primjer 41 Nacrtajmo kvadratne funkcije u ovisnosti o ptomjenjivoj veliµcinikonstante a. Uporedimo sljedece grafove, �to uoµcavamo?
1. y1 = 5x2
22 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
2. y2 = 2x2
3. y3 = 0:5x2
4. y4 = 0:1x2
5. y5 = �x2
6. y6 = �10x2
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
2.1.4 Funkcija obrnute proporcionalnosti
Funkcija obrnute proporcionalnosti ima opceniti oblik y = ax . U ovisnosti o
konstanti a imamo sljedece: Ako je a > 0, graf funkcije je padajuci i nalazi seu prvom i trecem kvadrantu, ako je a < 0, graf funkcije je rastuci i nalazi se udrugom i µcetvrtom kvadrantu.
Primjer 42 Nacrtajmo grafove sljedecih funkcija:
1. y1 = 1x
2. y2 = 2x
2.2. EKSPONENCIJALNA FUNKCIJA 23
3. y3 = 0:1x
4. y4 = � 5x
1x
7 6 5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7
7
6
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
6
7
x
y
2.2 Eksponencijalna funkcija
Eksponencijalna funkcija opisana jednadµzbom y = aebx, ima sljedeca svojstva uovisnosti o konstantama a i b:
1. Ako je a > 0 graf funkcije se nalazi iznad x�osi, y�os presjeca u vrijed-nosti konstante a, tj. prolazi kroz toµcku (0; a) i rastuca je za b > 0, apadajuca za b < 0.
2. Ako je a < 0 funkcija je uvijek ispod x�osi, y�os presjeca u toµcki (0; a) ipadajuca je za b > 0, a rastca za b < 0.
Primjer 43 Nacrtajmo grafove nekoliko eksponencijalnih funkcija u ovisnostio konstanti a.
1. y1 = ex
24 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
2. y2 = 2ex
3. y3 = 5ex
4. y4 = �3ex
7 6 5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7
7
6
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
6
7
x
y
Primjer 44 Nacrtajmo nekoliko eksponencijalnih funkcija u ovisnosti o vrijed-nosti konstante b.
1. y1 = ex
2. y2 = e2x
3. y3 = e5x
4. y4 = e�x
5. y5 = e�3x
2.3. LOGARITAMSKA FUNKCIJA 25
5 4 3 2 1 0 1 2 3 4 5
1
2
3
4
5
x
y
y1
y2y3
y4 y5
2.3 Logaritamska funkcija
Primjer 45 Nacrtajte grafove funkcija y1 (x) = log x i y2 (x) = 3 log x.
Rje�enje:
Funkcije nisu de�nirane za negativne vrijednosti argumenta x. Neke karak-teristiµcne toµcke funkcija su:
x 0:01 0:1 1 10 100y1 �2 �1 0 1 2y2 �6 �3 0 3 6
Grafovi funkcija su
26 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
12
10
8
6
4
2
0
2
4
x
y
3log10log10
Primjer 46 Nacrtajte grafove funkcija y1 (x) = log8 x i y2 (x) = log2 x.
Rje�enje:
Funkcije nisu de�nirane za negativne vrijednosti argumenta x. Neke karak-teristiµcne toµcke funkcija su:
x 18
14
12 1 2 4 8
y1 �1 � 23 � 1
3 0 13
23 1
y2 �3 �2 �1 0 1 2 3
Grafovi funkcija su
2.4. TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE 27
1 2 3 4 5 6 7 8 9
3
2
1
0
1
2
3
x
y
2.4 Trigonometrijske funkcije
Primjer 47 Nacrtajte grafove funkcija y1 (x) = sinx i y2 (x) = sin (2x)
Rje�enje:
Nacrtajmo nekoliko karakteristiµcnih toµcaka funkcija
x �� � 3�4 ��
2 ��4 0 �
8�4
3�8
�2
5�8
3�4
7�8 �
sinx 0 �p22 �1 �
p22 0 0:38
p22 0:92 1 0:92
p22 0:38 0
sin (2x) 0 1 0 �1 0p22 1
p22 0 �
p22 �1 �
p22 0
graf funkcija izgleda
28 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
1.0
0.5
0.5
1.0
x
y
Primjer 48 Nacrtajte grafove funkcija y1 (x) = sinx i y2 (x) = 2 sinx
Rje�enje:Graf funkcije y2 = 2 sinx ce biti pojaµcana samo u amplitudi u odnosu na
graf funkcije y1 = sinx.
3 2 1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2
1
1
2
x
y
Primjer 49 Nacrtajte grafove funkcija y1 (x) = sinx, y2 (x) = sin�x� �
4
�i
y3 (x) = 0:5 + 2 sin�x+ �
3
�Rje�enje:
2.4. TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE 29
Graf funkcije y2 (x) = sin�x� �
4
�je pomjeren u �
4 u desno u odnosu na graffunkcije sinx, dok je graf funkcije y3 (x) = 0:5 + 2 sin
�x+ �
3
�pomjeren prema
gore za 0.5 i u lijevo za vrijednost �3 , a amlituda joj je dvostruko veca.
3 2 1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
1
1
2
x
y
Primjer 50 Nacrtajte grafove funkcija y1 (x) = cosx i y2 (x) = cos (2x)
Rje�enje:
Nacrtajmo nekoliko karakteristiµcnih toµcaka funkcija
x �� � 3�4 ��
2 ��4 0 �
8�4
3�8
�2
5�8
3�4
7�8 �
cosx �1 �p22 0 �
p22 1 0:92
p22 0:38 0 �0:38 �
p22 �0:92 �1
cos (2x) 1 0 �1 �1 1p22 0 �
p22 �1 �
p22 0
p22 1
graf funkcija izgleda
30 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
1.0
0.5
0.5
1.0
x
y
Primjer 51 Nacrtajte graf sljedece funkcije y (x) = sinx+ sin 2x.
Rje�enje:
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
1.61.41.21.00.80.60.40.2
0.20.40.60.81.01.21.41.6
x
y
Primjer 52 Nacrtajte graf funkcije y (x) = tanx.
Rje�enje:Odredimo karakteristiµcne toµcke funkcije u osnovnom periodu x 2
���2 ;
�2
�.
x ��2 � 3�
8 ��4 ��
8 0 �8
�4
3�8
�2
tanx �1 �p2� 1 �1 1�
p2 0
p2� 1 1
p2 + 1 +1
2.4. TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE 31
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
Primjer 53 Nacrtajte graf funkcije y (x) = cotx.
Rje�enje:Odredimo karakteristiµcne toµcke funkcije u osnovnom periodu x 2 [0; �].x 0 �
8�4
3�8
�2
5�8
3�4
7�8 �
cotx +1p2 + 1 1
p2� 1 0 1�
p2 �1 �
p2� 1 �1
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5 6
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
Primjer 54 Nacrtajmo graf funkcije y (x) = 2 sin 2x+ cos 4x
Rje�enje:Osnovni period funkcije je x 2 [0; �].
32 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
3
2
1
1
2
x
y
2.5 Hiperboliµcne funkcije
Osnovne funkcije poznate kao sinus, kosinus, tangens i kotangens hiperbiloµcni,kao i funkcije sekans i kosekan hiperboliµcni su funkcije koje su kombinacije ek-sponencijalih funkcija ex i e�x. One imaju istu vezu sa hiperbolom kao �toje imaju trigonometrijske funkcije sa kruµznicom. Iz tog razloga ih nazivamohiperboliµcne funkcije.
sinhx =ex � e�x
2cschx =
1
sinhx=
2
ex � e�x
coshx =ex + e�x
2sechx =
1
coshx=
2
ex + e�x
tanhx =sinhx
coshx=e2x � 1e2x + 1
cothx =coshx
sinhx=e2x + 1
e2x � 1
Primjer 55 Nacrtajmo graf eksponencijalnih funkcija ex i e�x, a zatim i graffunkcije y (x) = sinhx.
Rje�enje:
Graf eksponencijalne funkcije ex je uvijek pozitivan i rastuci dok je graffunkcija e�x uvijek pozitivan i padajuci.
2.5. HIPERBOLI µCNE FUNKCIJE 33
8 6 4 2 2 4 6 8
60
40
20
20
40
60
80
100
120
140
x
y
Graf funkcije sinh (x)
Primjer 56 Nacrtajmo graf funkcija y1 (x) = coshx, y2 (x) = tanhx i y3 (x) =cothx.
Rje�enje:Grafovi funkcije coshx je paran i nenegativan.
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
20
10
10
20
30
40
50
60
70
x
y
coshx
Graf funkcije coshx
34 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
Graf funkcije tanhx je neparan
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
1.0
0.5
0.5
1.0
x
y
Graf funkcije tanhx
Graf funcije cothx.
5 4 3 2 1 1 2 3 4 5
5
4
3
2
1
1
2
3
4
5
x
y
Graf funkcije cothx
2.6. PRIMJERI 35
2.6 Primjeri
Konstruirajte grafove linearnih funkcija (pravci)
1. y = kx, gdje je k = �3;�1; 0; 1; 2
2. y = x+ b, gdje je b = �5;�1; 0; 3; 7
3. y = 2x+ 3
4. y = 3x� 4
5. y = �2x� 2
6. y = �3x+ 1
Konstruirajte grafove funkcija polinoma drugog stupnja (parabole)
1. y = ax2, gdje je a = �3;�2; 0; 1; 2
2. y = x2 + c, gdje je c = �5;�2; 0; 2; 4
3. y = (x� x0)2, gdje je x0 = �2;�1; 1; 2
4. y = y0 + (x+ 1)2, gdje je y0 = �5;�2; 0; 3; 8
5. y = 3x2 + 5x+ 6
6. y = �x2 + x+ 1
7. y = �2x2 � 3x� 4
Konstruirajte grafove polinomskih funkcija
1. y = x3
2. y = (x� 1)3
3. y = x3 � 3x2 + 5x
4. y = 2x4 � 4x2
Konstruirajte grafove razlomljenih linearnih funkcija (hiperbole)
1. y = 1x
2. y = 1x+1
3. y = 32�x
4. y = 2x + 3
5. y = 2x+33x�2
36 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE
Konstruirajte grafove razlomljenih funkcija
1. y = 1x2
2. y = 1(x�2)2
3. y = 2(x�2)2 + 1
4. y = 10x2+1
5. y = x+ 1x
6. y = 1x3
7. y = x2
x+1
8. y = 2xx2+1 (Newtonova serpentina)
9. y = x2 + 1x (Newtonov trozubac)
Konstruirajte grafove iracionalnih funkcija
1. y =px
2. y = 3px
3. y = 3px2 (Neilova parabola)
4. y = �xpx (semikubna parabola)
5. y = � 35
p25� x2 (elipsa)
6. y = 1p1�x2
Konstruirajte grafove trigonometrijskih funkcija
1. y = sinx
2. y = 2 cosx
3. y = 2 sin 2x
4. y = 3 cos 2x+ 2
5. y = tanx
6. y = 2 sin (3x� �)� 1
7. y = sin2 x
8. y = sin2 3x+ 1
9. y = sinx+ cosx
10. y =psinx
Konstruirajte grafove eksponencijalnih i logaritamskih funkcija
1. y = ex
Poglavlje 3
GRANIµCNAVRIJEDNOST INEPREKIDNOST
37
38 POGLAVLJE 3. GRANI µCNA VRIJEDNOST I NEPREKIDNOST
Poglavlje 4
DERIVACIJE FUNKCIJA
Da bi do�li do pojma derivacije, kao jedne matematiµcke operacije, najjednos-tavnije je poci od grafa funkcije y = f(x) koji je prikazan na na�oj slici.Za bilo koji x (nezavisna varijabla) funkcija y (zavisna varijabla) poprima
svoju odre�enu vrijednost, koja se dobije uvr�tavanjem x u zadanu funkcijuf (x). Povecamo li taj odabrani x (a moµze biti odabran bilo koji u podruµcjude�nicije) za neku vrijednost �x (koji moµze biti i negativan) stigli smo u toµckux +�x. Uvrstimo li novodobivenu vrijednost x +�x u zadanu funkciju dobitcemo f (x+�x), �to odgovara ordinati funkcije u x+�x. Sada se moµze vidjetida se funkcija y promjenila za �y, kada se x promjenio za �x. Oµcito je iz slike:
�y = f (x+�x)� f (x) (4.1)
Taj �y se naziva prirast funkcije, a �x prirast argumenta. Srednji prirastfunkcije u intervalu od x do x+�x, dobijemo ako prirast funkcije �y podjelimos prirastom argumenta �x.
�y
�x=f (x+�x)� f (x)
�x(4.2)
Geometrijsko znaµcenje tog srednjeg prirasta je prema slici, koe�cijent smjerasekante (sjeµcnice), tj. k = tan� = �y
�x . Zanima nas posebno, srednji prirastfunkcije �y
�x kada se �x smanjuje tako da postaje sve manji i manji te se prib-liµzava samoj nuli. Tu proceduru moµzemo ovako kratko zapisati:
lim�x!0
�y
�x
(µcitamo: limes ili graniµcna vrijednost, kada delta iks teµzi prema nuli od�y�x ). Limes latinski znaµci granica. Takva graniµcna vrijednost srednjeg priraslafunkcije predstavlja koe�cijent smjera tangente (zbog toga �to �x postaje nulasekanta prelazi u tangentu!) funkcije u odre�enoj toµcki x. Taj izraz je nazvanderivacija funkcije y, koja se oznaµcava:
dy
dx= y0 = lim
�x!0
f (x+�x)� f (x)�x
(4.3)
39
40 POGLAVLJE 4. DERIVACIJE FUNKCIJA
Derivacija funkcije y0 = f 0 (x), raµcuna se po ovom posljednjem izrazu. Uzmimona primjer funkciju:
y = 3x2 + 3
y0 = lim�x!0
h3 (x+�x)
2+ 3i��3x2 + 3
��x
= lim�x!0
6x�x+�x2
�x= lim
�x!0(6x+ 3�x)
= 6x+ 3 � 0 = 6x
Na ovom primjeru vidi se naµcin na koji se do�e, prema de�niciji, do derivacijeneke funkcije. Ovakva procedura nije praktiµcna, pa se to ne izvodi svaki put,nego se ta procedura izvede opcenito za svaku vrstu funkcija i na taj se naµcindobiju pravila za deriviranje.Navedimo neka koja ce nam najµce�ce trebati:Funkcija Izvod funkcije Funkcija Izvod funkcijey = c y0 = 0 y = arccosx y0 = � 1p
1�x2y = xn y0 = nxn�1 y = arctanx y0 = 1
1+x2
y = sinx y0 = cosx y = arccotx y0 = � 11+x2
y = cosx y0 = � sinx y = arcsecx y0 = 1xpx2�1
y = tanx y0 = 1cos2 x = sec
2 x y = arccscx y0 = � 1xpx2�1
y = cotx y0 = � 1sin2 x
= � csc2 x y = sinhx y0 = coshxy = ex y0 = ex y = coshx y0 = sinhxy = ax y0 = ax ln a y = tanhx y0 = 1
cosh2 x
y = lnx y0 = 1x y = cothx y0 = � 1
sinh2 x
y = loga x y0 = 1x ln a y = Ar sinhx y0 = 1p
1+x2
y = secx y0 = sin xcos2 x = tanx secx y = Ar coshx y0 = 1p
x2�1y = cscx y0 = � cos x
sin2 x= � cotx cscx y = Ar tanhx y0 = 1
1�x2y = arcsinx y0 = 1p
1�x2 y = Ar cothx y0 = 1x2�1
Zatim pravila za deriviranje:zbroja i razlike y (x) = u (x)� v (x) y0 (x) = u0 (x)� v0 (x)produkta y (x) = u (x) � v (x) y0 (x) = u0 (x) v (x) + u (x) v0 (x)
kvocijenta y (x) = u(x)v(x) y0 (x) = u0(x)�v(x)�u(x)�v0(x)
u(x)2
sloµzene funkcije y (x) = f [g (x)] y0 (x) = f 0 [g (x)] � g0 (x)
4.1 Primjeri
Da bi se dobro uvjeµzbala pravila deriviranja bilo bi potrebno uraditi niz primjeraza svako pravilo i kombinacije, ovdje moµzemo dati samo nekoliko primjera, aostale primjere vjeµzbajte iz matematiµcke literature:�
x3�0= 3 � x3�1 = 3x2
4.1. PRIMJERI 41
�5x4�0= 5 �
�x4�0= 5 � 4x4�1 = 20x3
d
dx
�7x3 � 12x2 + 5x� 3
�= 21x2 � 24x+ 5
d
dx
�Ae3x
�= A � d
dx
�e3x�= A � e3x � d
dx(3x) = 3Ae3x
d
dt
�3t2et�3
�= 3
�d
dt
�t2�� et�3 + t2 d
dt
�et�3
��= 3
�2t � et�3 + t2et�3 � d
dt(t� 3)
�= 3tet�3 (t+ 2)
d
dx
p5x =
p5d
dx
�x12
�=p5 � 12x12�1 =
p5
2x�
12 =
p5
2
1px
d
dx3px =
d
dx
�x13
�=1
3x13�1 =
1
3x�
23 =
1
3 � 3px2
d
dx5p3x3 + 5x+ 3 =
d
dx
�3x3 + 5x+ 3
� 15 =
1
5
�3x3 + 5x+ 3
� 15�1 � d
dx
�3x3 + 5x+ 3
�=
1
5
�3x3 + 5x+ 3
�� 45 ��9x2 + 5
�=
�9x2 + 5
�5p3x3 + 5x+ 3
3x3 + 5x+ 3
d
dT
2�
sT
g
!=2�pg
d
dT
pT =
2�pg
d
dTT
12 =
2�pg
1
2T
12�1 =
�pgT
d
dtcos (2t� 7) =
d
dtcos (2t� 7) = [� sin (2t� 7)] � d
dt(2t� 7)
= �2 sin (2t� 7)
d
dx
�x2 lnx
�= x+ 2x lnx
d
dx
�7e5x cos 3x sin 2x
�=7
2e5x (5 (cos 5x)� 5 (sinx)� (cosx) + 5 (sin 5x))
d
dx
�x+ 2
x� 3
�= � 5
(x� 3)2
d
dx
�x2 + 5x+ 2
x� 1
�=
1
x� 1 (2x+ 5) +1
(x� 1)2��5x� x2 � 2
�d
dx
�x2 � 3x+ 2x2 � 1 lnx
�= � 1
x (x+ 1)2
�x� 3x lnx� x2 + 2
�d
dx(log5 3x) =
1
3x ln 5� (3x)0 = 1
x ln 5
42 POGLAVLJE 4. DERIVACIJE FUNKCIJA
d
dx
�x3 ln 3x
�= x2 (3 ln 3 + 3 lnx+ 1)
d
dx
�x5 log4 3x
�=
d
dx
�x5�� log4 3x+ x5 �
d
dx(log4 3x)
= 5x4 log4 3x+ x5 � 1
(3x) ln 4� ddx(3x)
=x4
ln 22�5 � ln 22 � log4 3x+ 1
�=
x4
2 ln 2(10 ln 2 log4 3x+ 1)
d
dx(sinh 3x) = 3 cosh 3x
d
dx(tanhx) = 1� tanh2 x
d
dx
�tanh 5x2
�= �10x
�tanh2 5x2 � 1
�d
dx(cothx) = 1� coth2 x
d
dx
�3 coth2
�3x2��
=��36x
�coth 3x2
� �coth2 3x2 � 1
��
Poglavlje 5
NEODREÐENIINTEGRAL
Integralni raµcun, kao i derivacije, spada u podruµcje in�nitezimalnog raµcuna(raµcun s beskonaµcno malim veliµcinama), koji je prvo bio uveden od Newtonaza potrebe mehanike, da bi Leibnitz dao njegovu strogu matematiµcku formu-laciju i uveo simboliku kojom se i danas sluµzimo. Prije nego se upoznamo soperacijom integracije, neophodno je poznavanje operacije diferenciranja. Difer-encijal zadane funkcije y = f(x) dobije se deriviranjem te funkcije i mnoµzenjems diferencijalom od argumenta:
dy = f 0 (x) dx (5.1)
Diferencijal funkcije dy moµzemo zorno shvatili kao promjenu funkcije, kadase varijabla x promjeni za beskonaµcno malu vrijednost dx (znaµci dy i dx bi odgo-varali veliµcinama �y i �x, uvedenu kod naslova derivacija, kada se �x smanjujetako da teµzi prema nuli). Integral, tj. operacija integracije, je suprotna operacijaod diferenciranja do na aditivnu konstantu. To znaµci ako neku funkciju najprijediferenciramo pa dobiveno integriramo (ili obrnuti slijed operacija) PONOVODOBIVAMO tu istu funkciju. Operaciju integracije pi�emo na slijedeci naµcin:Z
f (x) dx = F (x) + konst: (5.2)
(µcit. integral od ef od iks de iks jednako...). Funkcija f(x) je podintegralnafunkcija, dx je diferencijal varijable po kojoj se integrira (ako funkcija pod inte-gralom ovisi o vi�e parametara onda se po diferencijalu prepoznaje ona po kojojse integrira, to mora uvijek pisati, jer izraz pod znakom integrala mora pred-stavljati diferencijal neke funkcije). Funkcija F (x) se naziva primitivna funkcija,i ona je povezana s podintegralnom funkcijom f(x) na sljedeci naµcin:
F 0 (x) = f (x) (5.3)
43
44 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
Znaµci ono �to se dobije integracijom, kada se derivira mora dali onu funkcijukoja pi�e pod integralom. S ovim u vezi je i gore napisana konstanta, jer kad seona derivira dobije se nula, pa je gore navedem uvjet diferenciranjem zadovoljenbez obzira kolika je ta konstanta zbog µcega ju niti ne moµzemo odrediti, tj. onaje neodre�ena, zbog toga se u matematici takav integral naziva neodre�eni in-tegral. U �zici se ta neodre�ena konstanta odredi iz tzv. rubnih uvjeta, koji suunaprijed poznati iz �ziµckog procesa, a to se svodi na to da se u dobiveni rezul-tat uvrsti vrijednost argumenta (najµce�ce nula ili beskonaµcno) za koji znamorezultat i iz dobivene jednadµzbe odredi se nepoznanta konstanta. Praktiµcno seintegrali funkcija odre�uju na osnovu pravila za integraciju koja se tabeliraju(vidi npr. logaritamske tablice posljednja stranica) u tzv. osnovne integrale, paje cijeli posao u tome da se µzeljeni integral svede na neki od osnovnih. Me�u-tim to nije uvijek moguce jednostavno uµcinili (kao �to je to uvijek moguce kodderiviranja), ali mi se necemo takvim sluµcajevima baviti.Strategija rje�avanja integrala
1. Pojednostaviti podintegralnu funkciju ako je moguce.
2. Pogledati moguce supstitucije (zamjene).
3. Klasi�cirati integral po njegovom obliku.
(a) Trigonometrijski.
(b) Racionalni.
(c) Parcijalna integracija.
(d) Korijeski.
4. Potraµziti ponovno pomocu prethodnih koraka ako nismo dobili rezultat.
(a) Zamjena.
(b) Parcijalna integracija.
(c) Manipulacija podintegralnom funkcijom.
(d) Pronaci vezu problema s prethodnim problemima.
(e) Koristiti nekoliko metoda.
5.1 Osnovni integralni izrazi
1.R
ddx [f (x)] dx = f (x)+ c - integral derivacije funkcije f jednak je funkciji
f do na aditivnu konstantu,
2.R[f (x)� g (x)] dx =
Rf (x) dx �
Rg (x) dx - (Integral zbroja (razlike)
funkcija jednak je zbroju (razlici) integrala tih funkcija),
3.Ra � f (x) dx = a �
Rf (x) dx+ c, gdje su a i C proizvoljne konstante,
5.1. OSNOVNI INTEGRALNI IZRAZI 45
4.Zun du =
1
n+ 1un+1 + c, n 6= �1
5.Z
du
u= ln juj+ c
6.Zau du =
au
ln a+ c
7.Zeu du = eu + c
8.Z
sinu du = � cosu+ c
9.Z
cosu du = sinu+ c
10.Z
tanu du = � ln jcosuj+ c = ln jsecuj+ c
11.Z
cotu du = ln jsinuj+ c
12.Z
secu du = ln jsecu+ tanuj+ c
13.Z
cscu du = ln jcscu� cotuj+ c
14.Z
sec2 u du = tanu+ c
15.Z
csc2 u du = � cotu+ c
16.Z
secu tanu du = secu+ c
17.Z
cscu cotu du = � cscu+ c
18.Z
dupa2 � u2
= arcsinu
a+ c
19.Z
du
a2 + u2=1
aarctan
u
a+ c
20.Z
du
upu2 � a2
=1
aarcsec
u
a+ c
21.Z
du
u2 � a2 =1
2aln
����u� au+ a
����+ c
46 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
22.Z
du
a2 � u2 =1
2aln
����u+ au� a
����+ c23.
Zdupa2 + u2
= ln�u+
pa2 + u2
�+ c
24.Z
dupu2 � a2
= ln��u+pu2 � a2��+ c
25.Z p
a2 � u2 du = u
2
pa2 � u2 + a
2
2arcsin
u
a+ c
26.Z p
a2 + u2 du =u
2
pa2 + u2 +
a2
2ln�u+
pa2 + u2
�+ c
27.Z p
u2 � a2 du = u
2
pu2 � a2 � a
2
2ln��u+pu2 � a2��+ c
5.2 Primjeri:
Integrali koji se rje�avaju izrazima 1-4
1.Rx6dx = 1
7x7 + c
2.Rdxx3 =
Rx�3dx = � 1
2x2 + c
3.R
4pxdx =
Rx14 dx = x
14+1
14+1
+ c = 45x
54 + c
4.R
dx3px2=Rx�
23 dx = x�
23+1
� 23+1
+ c = 3 � 3px+ c
5.R �3x3 � 7x2 + 5x� 1
�dx = 3
Rx3dx�7
Rx2dx+5
R5xdx�
Rdx = 3
4x4�
73x
3 + 52x
2 � x+ c
6.R(2x� 1)
pxdx =
R(2x� 1)x 1
2 dx = 2Rx32 dx�
Rx12 dx = 4
5x52 � 2
3x32 +c
7.R(5u+ 2)
2du =
R �25u2 + 20u+ 4
�du = 25
3 u3 + 10u2 + 4u+ c
8.R2x4+7x3�5x2+8x�4
x3 dx =R �2x+ 7� 5
x +8x2 �
4x3
�dx = x2+7x�5 lnx�
8x +
2x2
9. Izraµcunajte integrale pomocu smjene varijabli�x3 + 2 = u; 3x2dx = du; x2dx = 1
3du
a)R �x3 + 2
�x2dx =
Ru � 13du =
13
Rudu = 1
6u2 + c = 1
6
�x3 + 2
�2+ c =
16x
3�x3 + 4
�+ c
b)R5�x3 + 2
� 13 x2dx =
R5u
13 � 13du =
53
Ru13 du = 5
4u43+c = 5
4
�x3 + 2
� 43+
c
c)R
10x2
x3+2dx =R 10� 13du
u = 103
Rduu = 10
3 lnu+ c =103 ln
�x3 + 2
�+ c
5.2. PRIMJERI: 47
d)R
x2dx7px3+2 =
R 13du7pu= 1
3
Ru�
17 du = 1
3 �76u
67 + c = 7
18
�x3 + 2
� 67 + c
10. Izraµcunajte integral pomocu smjene varijabli�1� 2x2 = u; �4xdx = du; xdx = � 1
4duR
3xp1� 2x2dx = 3
R p1� 2x2xdx = 3
R pu ��� 14du
�= � 4
3
Ru12 du =
� 43 �
u3232
+ c = � 12
�1� 2x2
� 32 + c = c� 1
2
�1� 2x2
� 32 � 8
9u32
11.R
x+3
(x2+6x)13dx =
R 12du
u13= 1
2
Ru�
13 du = 3
4u23 + c = 3
4
�x2 + 6x
� 23 + c
gdje je integral rije�en pomocu smjene varijabli�x2 + 6x = u; (2x+ 6) dx = du; (x+ 3) dx = 1
2du
12.R
3p1� x2xdx =
R �1� x2
� 13 xdx =
Ru13 ��� 12du
�= � 1
2
Ru13 du = � 3
8u43+
c = � 38
�1� x2
� 43 + c
gdje je integral rije�en pomocu smjene varijabli�1� x2 = u; �2xdx = du; xdx = � 1
2du
13.R p
x2 � 2x4dx =R �x2 � 2x4
� 12 dx =
R �1� 2x2
� 12 xdx =
Ru12
�� 14du
�=
� 14
Ru12 du = � 1
6u32 + c = � 1
6
�1� 2x2
� 32 + c
14.R (1+x)2p
xdx =
R1+2x+x2
x12
dx =R �x�
12 + 2x
12 + x
32
�dx = 2
px + 4
3x32 +
25x
52 + c
15.Rx2+2x(x+1)2
dx =Rx2+2x+1�1x2+2x+1 dx =
R �1� 1
(x+1)2
�dx = x + 1
x+1 + c0 =
x2+x+1x+1 + c0 = x2
x+1 + 1 + c0 = x2
x+1 + c
gdje je integral rije�en pomocu smjene varijabli�1� 2x2 = u; �4xdx = du; xdx = � 1
4du
Integrali koji se rje�avaju izrazima 5-7
16.Rdxx = ln jxj+ c
17.R
dxx+2 =
R d(x+2)x+2 = ln jx+ 2j+ c
18.R
dx2x�3 =
R 12du
u = 12
Rduu = 1
2 lnu+ c =12 ln j2x� 3j+ c
pomocu smjene varijabli�2x� 3 = u; 2dx = du; dx = 1
2du
19.R
xdxx2+5 =
R 12 �2xdxx2+5 = 1
2
R d(x2+5)x2+5 = 1
2 ln��x2 + 5��+ c = ln�cpjx2 + 5j�
20.R
x2dx1�5x3 =
R (� 115 )�(�15x
2)dx1�5x3 = � 1
15
R d(1�5x3)1�5x3 = � 1
15 ln��1� 5x3�� + c =
ln c15pj1�5x3j
21.Rx+2x+1dx =
R �1 + 1
x+1
�dx = x+ ln jx+ 1j+ c
22.Re�xdx = �e�x + c
48 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
23.Ra2xdx =
Rau�12du
�= 1
2
Raudu = 1
2au
ln a + c =12a2x
ln a + c
pomocu smjene varijabli�2x = u; 2dx = du; dx = 1
2du
24.Re3x+5dx =
Reu�13du
�= 1
3
Reudu = 1
3eu + c = 1
3e3x+5 + c
pomocu smjene varijabli�3x+ 5 = u; 3dx = du; dx = 1
3du
25.Re1x dxx2 = �
Re1x
�� 1x2 dx
�= �
Reudu = �eu + c = �e 1x + c
pomocu smjene varijabli�1x = u; �
1x2 dx = du
26.
R(ex + 5)
4exdx =
Ru4du = 1
5u5 + c = 1
5 (ex + 5)
5+ c
pomocu smjene varijabli fex + 5 = u; exdx = dug
27.R
dxex+3 =
Re�xdx
e�x(ex+3) = �R �e�xdx1+3e�x = �
Rdu1+3u = �
R 13 �3du1+3u = �
13 ln
�u+ 1
3
�+
c = � 13 ln
�e�x + 1
3
�+ c = � 1
3 ln�3e�x+1
3
�+ c = � 1
3 ln�3+ex
3ex
�+ c =
� 13 ln (3 + e
x)� 13 ln 3e
x + c = 13x�
13 ln (e
x + 3) + c
pomocu smjene varijabli fe�x = u; �e�xdx = dugIntegrali koji se rje�avaju izrazima 8-17
28.Rsin x2dx =
Rsinu (2du) = 2
Rsinudu = �2 cosu+ c = �2 cos x2 + c
pomocu smjene varijabli�x2 = u;
12dx = du; dx = 2du
29.
Rcos 3xdx = 1
3 sin 3x+ c
30.Rsin2 x cosxdx =
Ru2du = u3
3 + c =13 sin
3 u+ c = 14 sinx�
112 sin 3x
pomocu smjene varijabli fsinx = u; cosxdx = dug
31.Rtanxdx =
Rsin xcos xdx =
R �duu = � ln juj+c = � ln jcosxj+c = ln
�� 1cos x
��+c = ln jsecxj+ cpomocu smjene varijabli fcosx = u; � sinxdx = du; sinxdx = �dug
32.Rtan 2xdx = 1
2
Rtan 2x � (2dx) = � 1
2 ln jcos 2xj+ c =12 ln jsec 2xj+ c
33.Rx cotx2dx =
Rcotx2 (xdx) =
Rcotu
�12du
�= 1
2
Rcotudu = 1
2
Rcosusinu du =
12
Rdtt =
12 ln jtj+ c =
12 ln
��sinx2��+ cpomocu smjene varijabli
�x2 = u; 2xdx = du; xdx = 1
2du i sinu = t; cosudu = dt
34.Rsecxdx = 1
2 ln (2 sinx+ 2)�12 ln (2� 2 sinx) + c =
12 ln
1+sin x1�sin x + c
Integrali koji se rje�avaju izrazima 18-20
35.R
dxp1�x2 = arcsinx+ c
36.R
dx1+x2 = arctanx+ c
5.2. PRIMJERI: 49
37.R
dxp4�x2 =
Rdx
2q1�( x2 )
2=R
dup1�u2 = arcsinu+ c = arcsin
x2 + c
pomocu smjene varijabli�x2 = u;
dx2 = du
38.
Rdx9+x2 =
Rdx
9h1+( x3 )
2i = 1
3
R 13dx
1+( x3 )2 = 1
3
Rdu1+u2 = 1
3 arctanu + c =
13 arctan
x3 + c
pomocu smjene varijabli�x3 = u;
dx3 = du
39.
Rdxp
25�16x2 =R
dx
5
q1� 16x2
25
= 14
R4dx
5q1�( 4x5 )
2= 1
4
Rdup1�u2 =
14 arcsinu +
c = 14 arcsin
45x+ c
pomocu smjene varijabli�4x5 = u;
4dx5 = du
Integrali koji se rje�avaju izrazima 21-24
40.R
dxx2�1 =
R12
�1
x�1 �1
x+1
�dx = 1
2
hR1
x�1dx�R
1x+1dx
i= 1
2 [ln jx� 1j � ln jx+ 1j]+
c = 12 ln
���x�1x+1
���+ c41.
Rdx1�x2 =
12 ln jx+ 1j �
12 ln jx� 1j+ c =
12 ln
���x+1x�1
���+ c42.
Rdx
4x2�9 =14
Rdx
x2� 94
= 14
R13
�1
x� 32
� 1x+ 3
2
�dx = 1
12 ln���x� 3
2
x+ 32
���+ c43.
Rdx
9�36x2 =136 ln
�x+ 1
2
�� 1
36 ln�x� 1
2
�+ c = 1
36 ln���x+ 1
2
x� 12
���+ cIntegrali koji se rje�avaju izrazima 25-27
44. Z p1� x2dx =
Z p1� sin2 u cosudu =
Zcos2 udu
=
Z1
2(1 + cos 2u) du =
1
2
�Zdu+
Zcos 2udu
�=
1
2
�u+
1
2sin 2u
�+ c =
1
2(u+ sinu cosu) + c
=1
2
�u+ sinu
p1� sin2 u
�+ c
=1
2arcsinx+
1
2sin (arcsinx)
q1� sin2 (arcsinx) + c
=1
2arcsinx+
1
2xp1� x2 + c
pomocu smjene varijabli fx = sinu; dx = cosudu; u = arcsinxg
45.R p
x2 + 1dx = 12 ln
�x+
px2 + 1
�+ 1
2xpx2 + 1 + c
46.R p
4x2 � 4x+ 5dx = 12
R q(2x� 1)2 + 4 � 2dx = 2x�1
4
p4x2 � 4x+ 5 +
ln�2x� 1 +
p4x2 � 4x+ 5
�+ c
50 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
5.2.1 Oblik integrala ukljuµcuje korijenske i kvadratiµcneizraze
Oblik ukljuµcujepa2 + u2, a > 0
1.Zu2pa2 + u2 du =
u
8(a2 + 2u2)
pa2 + u2 � a
4
8ln�u+
pa2 + u2
�+ C
2.Z p
a2 + u2
udu =
pa2 + u2 � a ln
�����a+pa2 + u2
u
�����+ C3.Z p
a2 + u2
u2du = �
pa2 + u2
u+ ln
�u+
pa2 + u2
�+ C
4.Z
u2 dupa2 + u2
=u
2
pa2 + u2 � a
2
2ln�u+
pa2 + u2
�+ C
5.Z
du
upa2 + u2
= �1aln
�����pa2 + u2 + a
u
�����+ C6.Z
du
u2pa2 + u2
= �pa2 + u2
a2u+ C
7.Z
du
(a2 + u2)3=2=
u
a2pa2 + u2
+ C
Oblik integrala ukljuµcujepa2 � u2, a > 0
1.Zu2pa2 � u2 du = u
8(2u2 � a2)
pa2 � u2 + a
4
8sin�1
u
a+ C
2.Z p
a2 � u2u
du =pa2 � u2 � a ln
�����a+pa2 � u2u
�����+ C3.Z p
a2 � u2u2
du = � 1u
pa2 � u2 � sin�1 u
a+ C
4.Z
u2 dupa2 � u2
= �u2
pa2 � u2 + a
2
2sin�1
u
a+ C
5.Z
du
upa2 � u2
= �1aln
�����a+pa2 � u2u
�����+ C6.Z
du
u2pa2 � u2
= � 1
a2u
pa2 � u2 + C
7.Z �
a2 � u2�3=2
du = �u8(2u2 � 5a2)
pa2 � u2 + 3a
4
8sin�1
u
a+ C
5.2. PRIMJERI: 51
8.Z
du
(a2 � u2)3=2=
u
a2pa2 � u2
+ C
Oblik integrala ukljuµcujepu2 � a2, a > 0
1.Zu2pu2 � a2 du = u
8
�2u2 � a2
� pu2 � a2 � a
4
8ln��u+pu2 � a2��+ C
2.Z p
u2 � a2u
du =pu2 � a2 � a cos�1 au + C
3.Z p
u2 � a2u2
du = �pu2 � a2u
+ ln��u+pu2 � a2��+ C
4.Z
u2 dupu2 � a2
=u
2
pu2 � a2 + a
2
2ln��u+pu2 � a2��+ C
5.Z
du
u2pu2 � a2
=
pu2 � a2a2u
+ C
6.Z
du
(u2 � a2)3=2= � u
a2pu2 � a2
+ C
Oblik ukljuµcujep2au� u2
1.Z p
2au� u2 du = u� a2
p2au� u2 + a
2
2cos�1
�a� ua
�+ C
2.Zup2au� u2 du = 2u2 � au� 3a2
6
p2au� u2+ a
3
2cos�1
�a� ua
�+C
3.Z p
2au� u2u
du =p2au� u2 + a cos�1
�a� ua
�+ C
4.Z p
2au� u2u2
du = �2p2au� u2u
� cos�1�a� ua
�+ C
5.Z
dup2au� u2
= cos�1�a� ua
�+ C
6.Z
u dup2au� u2
= �p2au� u2 + a cos�1
�a� ua
�+ C
7.Z
u2 dup2au� u2
= � (u+ 3a)2
p2au� u2 + 3a
2
2cos�1
�a� ua
�+ C
8.Z
du
up2au� u2
= �p2au� u2au
+ C
52 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
Oblik ukljuµcuje a + bu
1.Z
u du
a+ bu=1
b2(a+ bu� a ln ja+ buj) + C
2.Z
u2 du
a+ bu=
1
2b3�(a+ bu)2 � 4a(a+ bu) + 2a2 ln ja+ buj
�+ C
3.Z
du
u(a+ bu)=1
aln
���� u
a+ bu
����+ C4.Z
du
u2(a+ bu)= � 1
au+b
a2ln
����a+ buu����+ C
5.Z
u du
(a+ bu)2=
a
b2(a+ bu)+1
b2ln ja+ buj+ C
6.Z
du
u(a+ bu)2=
1
a(a+ bu)� 1
a2ln
����a+ buu����+ C
7.Z
u2 du
(a+ bu)2=1
b3
�a+ bu� a2
a+ bu� 2a ln ja+ buj
�+ C
8.Zupa+ bu du =
2
15b2(3bu� 2a)(a+ bu)3=2 + C
9.Z
u dupa+ bu
=2
3b2(bu� 2a)
pa+ bu+ C
10.Z
u2 dupa+ bu
=2
15b3�8a2 + 3b2u2 � 4abu
� pa+ bu+ C
11.Z
du
upa+ bu
=
8>><>>:1paln
����pa+ bu�papa+ bu+
pa
����+ C, if a > 0
2p�a
tan�1ra+ bu
�a + C, if a < 0
12.Z p
a+ bu
udu = 2
pa+ bu+ a
Zdu
upa+ bu
13.Z p
a+ bu
u2du = �
pa+ bu
u+b
2
Zdu
upa+ bu
14.Zunpa+ bu du =
2
b(2n+ 3)
�un(a+ bu)3=2 � na
Zun�1
pa+ bu du
�
15.Z
un dupa+ bu
=2un
pa+ bu
b(2n+ 1)� 2na
b(2n+ 1)
Zun�1 dupa+ bu
16.Z
du
unpa+ bu
= �pa+ bu
a(n� 1)un�1 �b(2n� 3)2a(n� 1)
Zdu
un�1pa+ bu
5.2. PRIMJERI: 53
5.2.2 Trigonometrijski oblik
1.Z
sin2 u du = 12u�
14 sin 2u+ C
2.Z
cos2 u du = 12u+
14 sin 2u+ C
3.Z
tan2 u du = tanu� u+ C
4.Z
cot2 u du = � cotu� u+ C
5.Z
sin3 u du = � 13 (2 + sin
2 u) cosu+ C
6.Z
cos3 u du = 13 (2 + cos
2 u) sinu+ C
7.Z
tan3 u du = 12 tan
2 u+ ln jcosuj+ C
8.Z
cot3 u du = � 12 cot
2 u� ln jsinuj+ C
9.Z
sec3 u du = 12 secu tanu+
12 ln jsecu+ tanuj+ C
10.Z
csc3 u du = � 12 cscu cotu+
12 ln jcscu� cotuj+ C
11.Z
sinn u du = � 1nsinn�1 u cosu+
n� 1n
Zsinn�2 u du
12.Z
cosn u du =1
ncosn�1 u sinu+
n� 1n
Zcosn�2 u du
13.Z
tann u du =1
n� 1 tann�1 u�
Ztann�2 u du
14.Z
cotn u du =�1n� 1 cot
n�1 u�Z
cotn�2 u du
15.Z
secn u du =1
n� 1 tanu secn�2 u+
n� 2n� 1
Zsecn�2 u du
16.Z
cscn u du =�1n� 1 cotu csc
n�2 u+n� 2n� 1
Zcscn�2 u du
17.Z
sin au sin bu du =sin(a� b)u2(a� b) � sin(a+ b)u
2(a+ b)+ C
54 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
18.Z
cos au cos bu du =sin(a� b)u2(a� b) +
sin(a+ b)u
2(a+ b)+ C
19.Z
sin au cos bu du = �cos(a� b)u2(a� b) � cos(a+ b)u
2(a+ b)+ C
20.Zu sinu du = sinu� u cosu+ C
Zu cosu du = cosu+ u sinu+ C
21.Zun sinu du = �un cosu+ n
Zun�1 cosu du
22.Zun cosu du = un sinu� n
Zun�1 sinu du
5.2.3 Inverzni trigonometrijski oblik
1.Z
sin�1 u du = u sin�1 u+p1� u2 + C
2.Z
cos�1 u du = u cos�1 u�p1� u2 + C
3.Z
tan�1 u du = u tan�1 u� 12 ln(1 + u
2) + C
4.Zu sin�1 u du =
2u2 � 14
sin�1 u+up1� u24
+ C
5.Zu cos�1 u du =
2u2 � 14
cos�1 u� up1� u24
+ C
6.Zu tan�1 u du =
u2 + 1
2tan�1 u� u
2+ C
7.Zun sin�1 u du =
1
n+ 1
�un+1 sin�1 u�
Zun+1 dup1� u2
�, n 6= �1
8.Zun cos�1 u du =
1
n+ 1
�un+1 cos�1 u+
Zun+1 dup1� u2
�, n 6= �1
9.Zun tan�1 u du =
1
n+ 1
�un+1 tan�1 u�
Zun+1 du
1 + u2
�, n 6= �1
5.2.4 Ekponencijalni i logaritamski oblik
1.Zueau du =
1
a2(au� 1)eau + C
2.Zuneau du =
1
auneau � n
a
Zun�1eau du
5.2. PRIMJERI: 55
3.Zeau sin bu du =
eau
a2 + b2(a sin bu� b cos bu) + C
4.Zeau cos bu du =
eau
a2 + b2(a cos bu+ b sin bu) + C
5.Z
lnu du = u lnu� u+ C
6.Zun lnu du =
un+1
(n+ 1)2[(n+ 1) lnu� 1] + C
7.Z
1
u lnudu = ln jlnuj+ C
5.2.5 Hiperboliµcni oblik
1.Z
sinhu du = coshu+ C
2.Z
coshu du = sinhu+ C
3.Z
tanhu du = ln coshu+ C
4.Z
cothu du = ln jsinhuj+ C
5.Z
sechu du = tan�1 jsinhuj+ C
6.Z
cschu du = ln��tan 1
2u��+ C
7.Z
sech2 u du = tanhu+ C
8.Z
csch2 u du = � cothu+ C
9.Z
sechu tanhu du = � sechu+ C
10.Z
cschu cothu du = � cschu+ C
56 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
5.3 Primjeri:
Integrali polinomskih funkcija:Zx2dx =
x3
3+ c
Z �2
3x5 +
1
5x3 � x+ 6
�dx =
Z2
3x5dx+
Z1
5x3dx�
Zxdx+
Z6dx
=2
3
Zx5dx+
1
5
Zx3dx�
Zxdx+ 6
Zdx
=2
3� x
6
6+1
5� x
4
4� x
2
2+ 6 � x+ c
=1
9x6 +
1
20x4 � 1
2x2 + 6x+ cZ �
x37 +
3px2�dx =
Z �x37 + x
23
�dx =
3
5x53 +
7
10x107 + c
Integrali trigonometrijskih funkcija:Zsinxdx = � cosx+ c
Zsin 5x dx =
Zsin t �
�1
5dt
�=1
5(� cos t) + c = �1
5cos 5x+ c
uz smjenu varijabli
0@ 5x = t5dx = dtdx = 1
5dt
1AZtanxdx =
Zsinx
cosxdx =
Z �dtt= � ln t+ c = � ln (cosx) + c
uz smjenu varijabli
0@ cosx = t� sinxdx = dtsinxdx = �dt
1AZcotxdx =
Zcosxdx
sinx=
Zdt
t= ln t+ c = ln (sinx) + c
uz smjenu varijabli�
sinx = tcosxdx = dt
�;
Zsinhxdx =
1
2
Z �ex � e�x
�dx =
1
2
�Zexdx�
Ze�xdx
�=
1
2
�ex �
��e�x
�+ c�=ex + e�x
2+ c = coshx+ c
5.3. PRIMJERI: 57
jer je�sinhx = ex�e�x
2
�;
Zcoshxdx =
Zex
2dx+
Ze�x
2dx
=ex � e�x
2+ c = sinhx+ c
jer je�coshx = ex+e�x
2
�;
Ztanhxdx =
Ze2x � 1e2x + 1
dx =
Z(t� 2)t
dt
2 (t� 1) = ln t�1
2ln (t� 1) + c
= ln�e2x + 1
�� 12ln�e2x�= ln
�e2x + 1
�� 12� 2 ln ex = ln
�e2x + 1
�� x+ c
jer je�tanhx = e2x�1
e2x+1
�, i uz smjenu varijabli
0@ e2x + 1 = t; e2x � 1 = t� 22e2xdx = dt
dx = dt2e2x =
dt2(t�1)
1A;Zcothxdx =
Ze2x + 1
e2x � 1dx =Z(t+ 2)
t
dt
2 (t+ 1)= ln t�1
2ln (t� 1)+c = ln
�e2x � 1
��x+c
jer je�cothx = e2x+1
e2x�1
�, i uz smjenu varijabli
0@ e2x � 1 = t; e2x + 1 = t+ 22e2xdx = dt
dx = dt2e2x =
dt2(t�1)
1A;Zexdx = ex + c
Zlnxdx = x lnx� x = x (lnx� 1) + c
Zloga xdx =
x
ln alnx� x
ln a=
x
ln a(lnx� 1) + c
Tu smo naveli pravila koja su nama neophodna. Sada navedimo nekolikoprimjera:
1.R3x5dx = 3
5+1x5+1 + c = 1
2x6 + c
2.R �7 + 2x� 4x2
�dx =
R7dx+ 2
Rxdx4
Rx2dx = 7x+ x2 � 4
3x3 + c
3.Rx+5x�1dx =
Rx�1+6x�1 dx =
R �1 + 6
x�1
�dx =
Rdx + 6
R1
x�1dx = x +
6 ln (x� 1) + c
4.R p
x2+1x dx =
px2 + 1� arctanh 1p
x2+1+ c
5.R3 cos (5x) dx = 3
Rcos t � 15dt =
35
Rcos tdt = 3
5 sin t+ c =35 sin 5x+ c
58 POGLAVLJE 5. NEODREÐENI INTEGRAL
Ovakav integral ne moµzemo direktno po pravilu rije�iti nego treba uvestizamjenu 5x = t, zatim to diferenciramo
(5x)0dx = t0dt
5dx = dt
dx =1
5dt
sa tim zamjenama se vratimo u zadani integral, te u posljednjem koraku sevratimo na poµcetnu varijablu.
1.R2 cos (2x) e3x+2dx = 6
13 (cos 2x) e3x+2+ 4
13 (sin 2x) e3x+2 = 2
13e3x+2 (3 cos 2x+ 2 sin 2x)+
c
2.Rln x�1x+2dx = x ln
x�1x+2 � 2 ln (x+ 2)� ln (x� 1) + c
Osim neodre�enog integrala postoji i odre�eni integral, koji se de�nira:
aZb
f (x) dx = F (x)a
jb
= F (a)� F (b) (5.4)
Odre�eni integral ima granice. Integracija se provodi kao za neodre�eniintegral i na kraju se uvrste oznaµcene granice u primitivnu funkciju. Odre�eniintegral predstavlja povr�inu ispod grafa funkcije, kako je to prikazano na slici:
Poglavlje 6
VEKTORSKEDERIVACIJE
Neka je �!r (u) vektorska funkcija koja ovisi samo o jednoj varijabli u. De�niramoderivaciju vektorske funkcije kao
d�!r (u)du
= lim�u!0
�!r (u+�u)��!r (u)�u
ako taj limes postoji. Tako�er funkcija d�!r (u)du ovisi o jednoj promjenjivoj u.
Ako vektorsku funkciju�!r (u) prikaµzemo preko skalarnih funkcija x (u) ; y (u)i z (u)
�!r (u) = x (u)�!i + y (u)�!j + z (u)�!k
tada jed�!r (u)du
=dx (u)
du
�!i +
dy (u)
du
�!j +
dz (u)
du
�!k
Neka je promjenjiva veliµcina u = t tada
d�!r (t)dt
=dx (t)
dt
�!i +
dy (t)
dt
�!j +
dz (t)
dt
�!k = �!v (t)
predstavlja vektorsku funkciju brzine, pri µcemu krajnja toµcka vektora poloµzaja(vektorske funkcije �!r (t)) opisuje krivulju gibanja. Analogno, de�niramo vek-torsku funkciju �!a (t) kao
�!a (t) = d�!v (t)dt
=d2�!r (t)dt2
=d2x (t)
dt2�!i +
d2y (t)
dt2�!j +
d2z (t)
dt2�!k
koja opisuje funkciju akceleracije (ubrzanja) duµz krivulje.Diferencijalna geometrija ukljuµcuje prouµcavanje prostornih krivulja i povr�ina.
Ako je C krivulja u prostoru de�nirana kao funkcija �!r (u), tada je d�!r (u)du vek-
tor u smjeru tangentnom na krivulju C. Ako skalar u uzmemo za duljina luka
59
60 POGLAVLJE 6. VEKTORSKE DERIVACIJE
krivulje C mjerena od neke �ksne toµcke na toj krivulji, tada je d�!rds jediniµcni
vektor tangentan na krivulju C i oznaµcavamo ga s�!T . Promjena jediniµcnog
vektora�!T u odnosu na s je mjera zakrivljenosti krivulje C i zadana je preko
d�!Tds . Smjer vektora
d�!Tds u proizvoljnoj toµcki na krivulji C je okomita na krivulju
u toj toµcki. Ako je�!N jediniµcni vektor okomit na krivulju C u toj toµcki tada je
d�!T
ds= �
�!N
gdje je � zakrivljenost krivulje C u toj toµcki. Veliµcina � = 1� se naziva radijus
zakrivljenosti krivulje u toj toµcki.
Jediniµcni vektro�!B okomit na ravninu koja sadrµzi vektore
�!T i
�!N i za koji
vrijedi�!B =
�!T � �!N nazivamo binormalni jediniµcni vektor na krivulju.
Vektore�!T ;�!N;�!B de�nirane desnom bazom nazivamo trobridom u toµcki.
Skup odnosa koji ukljuµcuje derivacije fundamentalnih vektora�!T ;�!N i
�!B
de�niramo preko Frenet-Serret formula zadanih
d�!T
ds= �
�!N
d�!N
ds= �
�!B � ��!T
d�!B
ds= ���!N
gdje je � torzija. Veliµcina � = 1� se naziva radijus torzije.
6.1 Primjeri
Primjer 57 Zadana je vektorska funkcija poloµzaja
�!r (t) = sin t�!i + cos t�!j + t�!k
prona�ite d�!r (t)dt ,
���d�!r (t)dt
���, d2�!r (t)dt2 ,���d2�!r (t)dt2
���.
6.1. PRIMJERI 61
z
x
00.5 0.5
2
1.0
4
1.0
y0.00.0
2
0.5
4
0.5
1.0 1.0
�!r (t) = sin t�!i + cos t�!j + t�!k
Rje�enje:
d�!r (t)dt
=d
dt(sin t)
�!i +
d
dt(cos t)
�!j +
d
dt(t)�!k = cos t
�!i � sin t�!j +�!k����d�!r (t)dt
���� =���cos t�!i � sin t�!j +�!k ��� =q(cos t)2 + (� sin t)2 + (1)2 = p2
d2�!r (t)dt2
=d
dt
�cos t
�!i � sin t�!j +�!k
�= � sin t�!i � cos t�!j����d2�!r (t)dt2
���� =���� sin t�!i � cos t�!j ��� =q(� sin t)2 + (� cos t)2 = 1
Primjer 58 µCestica se giba duµz krivulje µcije su parametarske jednadµzbe
x (t) = e�t
y (t) = 2 cos 3t
z (t) = 2 sin 3t
Odredite funkcije brzine i ubrzanja u proizvoljnom trenutku vremena. Odrediteiznos brzine i ubrzanja u trenutku t = 0.
Rje�enje:Vektor poloµzaja µcestice �!r (t) je
�!r (t) = x (t)�!i + y (t)
�!j + z (t)
�!k
= e�t�!i + 2 cos 3t
�!j + 2 sin 3t
�!k
62 POGLAVLJE 6. VEKTORSKE DERIVACIJE
odakle slijedi za funkcije brzine u ubrzanja
�!v (t) =d�!r (t)dt
=d
dt
�e�t��!i +
d
dt(2 cos 3t)
�!j +
d
dt(2 sin 3t)
�!k
= �e�t�!i � 6 sin 3t�!j + 6 cos 3t�!k�!a (t) =
d2�!r (t)dt2
=d
dt
��e�t
��!i � d
dt(6 sin 3t)
�!j +
d
dt(6 cos 3t)
�!k
= e�t�!i � 18 cos 3t�!j � 18 sin 3t�!k
U trenutku t = 0 vrijednosti funkcija bezine i ubrzanja su
�!v (0) = �e�0�!i � 6 sin 0�!j + 6 cos 0�!k = ��!i + 6�!k�!a (0) = e�0
�!i � 18 cos 0�!j � 18 sin 0�!k = �!i � 18�!j
iznos brzine i ubrzanja jednak je
v (0) =
q(�1)2 + 62 =
p37
a (0) =
q12 + (�18)2 =
p325
Primjer 59 µCestica se giba duµz krivulje koja je zadana parametarskim jed-nadµzbama
x (t) = 2t2
y (t) = t2 � 4tz (t) = 3t� 5
Prona�ite komponente brzine i ubrzanja u trenutku vremena t = 1 u smjeru�!s = �!i � 3�!j + 2�!k .
Rje�enje:Vektor poloµzaja µcestice zadan je funcijom
�!r (t) = x (t)�!i + y (t)
�!j + z (t)
�!k
=�2t2��!i +
�t2 � 4t
��!j + (3t� 5)�!k
Funkcije brzine i ubrzanja su
�!v (t) =d�!r (t)dt
=d
dt
�2t2��!i +
d
dt
�t2 � 4t
��!j +
d
dt(3t� 5)�!k
= 4t�!i + (2t� 4)�!j + 3�!k
�!a (t) =d2�!r (t)dt2
=d
dt(4t)
�!i +
d
dt(2t� 4)�!j + d
dt(3)�!k
= 4�!i + 2
�!j
6.1. PRIMJERI 63
pa u trenutku t = 1 imaju vrijednost
�!v (1) = (4 � 1)�!i + (2 � 1� 4)�!j + 3�!k = 4�!i � 2�!j + 3�!k�!a (1) = 4
�!i + 2
�!j
Jediniµcni vektor u smjeru vektora �!s = �!i � 3�!j + 2�!k jednak je
�!s 0 =�!ss=
�!i � 3�!j + 2�!kp
14
pa su komponente vektora brzine i ubrzanja u smjeru vektora �!s u trenutkut = 1 jednake
�!v s (1) = �!v (1) � �!s 0 =�4�!i � 2�!j + 3�!k
���!i � 3�!j + 2�!kp
14
=(4) � (1) + (�2) � (�3) + (3) � (2)p
14=
16p14=8p14
7
�!a s (1) = �!a (1) � �!s 0 =�4�!i + 2
�!j���!i � 3�!j + 2�!kp
14
=(4) � (1) + (2) � (�3) + (0) � (2)p
14=�2p14= �
p14
7
Primjer 60 Prona�ite jediniµcni tangentni vektor u proizvoljnoj toµcki krivulje
x (t) = t2 + 1
y (t) = 4t� 3z (t) = 2t2 � 6t
te u trenutku vremena t = 2.
Rje�enje:Tangentni vektor na krivulju u proizvoljnoj toµcki je
d�!rdt
=d
dt
�t2 + 1
��!i +
d
dt(4t� 3)�!j + d
dt
�2t2 � 6t
��!k
= (2t)�!i + 4
�!j + (4t� 6)�!k
µciji iznos je ����d�!rdt���� =q(2t)2 + (4)2 + (4t� 6)2
pa je jediniµcni tangentni vektor
�!T =
d�!rdt���d�!rdt ��� =
(2t)�!i + 4
�!j + (4t� 6)�!kq
(2t)2+ (4)
2+ (4t� 6)2
64 POGLAVLJE 6. VEKTORSKE DERIVACIJE
�to za t = 2 daje
�!T =
4�!i + 4
�!j + 2
�!kq
(4)2+ (4)
2+ (2)
2=2
3
�!i +
2
3
�!j +
1
3
�!k
Primjer 61 Iz de�nicije diferencijalnog elementa duljine (ds)2 = (dx)2+(dy)2+(dz)
2 prostorne krivulje pokaµzite da za jediniµcni tangentni vektor na krivulju Cu proizvoljnoj toµcki vrijedi
�!T = d�!r
ds .
Rje�enje:Vremenska promjena vektora poloµzaja i njezin iznos su
d�!rdt
=dx
dt
�!i +
dy
dt
�!j +
dz
dt
�!k����d�!rdt
���� =
s�dx
dt
�2+
�dy
dt
�2+
�dz
dt
�2=
s(dx)
2+ (dy)
2+ (dz)
2
(dt)2
=
s(ds)
2
(dt)2 =
ds
dt
pa je po de�niciji
�!T =
d�!rdt���d�!rdt ��� =
d�!rdtdsdt
=d�!rdt
� dtds=d�!rds
Primjer 62 µCestica se giba tako da joj je poloµzaj vektora zadan sa
�!r (t) = (cos!t)�!i + (sin!t)�!j
gdje je ! konstanta. Pokaµzite da je brzina µcestice �!v okomita na vektor poloµzaja�!r i da je akceleracija µcestice �!a usmjerena prema ishodi�tu i ima iznos propor-cionalan udaljenosti od ishodi�ta, te da je �!r ��!v = const:
Rje�enje:Brzina µcestice je
�!v = d�!rdt
= (�! sin!t)�!i + (! cos!t)�!j
tada je
�!r � �!v =h(cos!t)
�!i + (sin!t)
�!ji�h(�! sin!t)�!i + (! cos!t)�!j
i= (cos!t) (�! sin!t) + (sin!t) (! cos!t) = 0
pa su vektori �!r i �!v okomiti. Ubrzanje µcestice je
�!a =d�!vdt
=��!2 cos!t
��!i +
��!2 sin!t
��!j
= �!2h(cos!t)
�!i + (sin!t)
�!ji= �!2�!r
6.1. PRIMJERI 65
odakle akceleracija ima smjer suprotan poloµzaju vektora (tj. usmjerena je premaishodi�tu), a iznos joj je proporcionalan udaljenosti poloµzaja
j�!a j = !2 j�!r j
Izraµcunajmo vrijednost vektora �!r ��!v
�!r ��!v =
�������!i
�!j
�!k
cos!t sin!t 0�! sin!t ! cos!t 0
������ = (cos!t) (! cos!t)�!k � (�! sin!t) (sin!t)�!k= !
�cos2 !t+ sin2 !t
��!k = ! � �!k
Fizikalno znaµcenje - gibanje u kojemu se µcestica giba po kruµznici sa konstant-nom brzinom !. Akceleracija je usmjerena prama sredi�tu kruµznice i predstavljacentripetalnu akceleraciju.
66 POGLAVLJE 6. VEKTORSKE DERIVACIJE
Poglavlje 7
DIFERENCIJALNIOPERATORI POLJA
De�nirajmo diferencijalni operator nabla r
r = @
@x
�!i +
@
@y
�!j +
@
@z
�!k .
Neka je f (x; y; z) skalarno polje kojemu sve parcijalne derivacije postoje. De�ni-ramo operator gradijenta grad f skalarnog polja kao
grad f = rf = @f
@x
�!i +
@f
@y
�!j +
@f
@z
�!k
Neka je�!F = P
�!i +Q
�!j +R
�!k vektorsko polje (vektorska funkcija) u kojemu sve
parcijalne derivacije od P , Q i R postoje. De�niramo operator rotacije rot�!F
(eng.curl�!F ) vektorskog polja
�!F kao
div�!F = r � �!F =@P
@x+@Q
@y+@R
@z
Teorem o divergenciji: Neka je�!F = P
�!i + Q
�!j + R
�!k vektorsko polje
(vektorska funkcija) u kojemu sve parcijalne derivacije od P , Q iR postoje. Tadavrijedi div
�!F = 0 onda i samo onda ako je
�!F rotacija drugog vektorskog polja
�!G (nazvanog vektorski potencijal od
�!F ), i vrijedi div rot
�!F = r�
�r��!F
�= 0:
Neka je�!F = P
�!i +Q
�!j +R
�!k vektorsko polje (vektorska funkcija) u kojemu
sve parcijalne derivacije od P , Q i R postoje. De�niramo operator rotacije rot�!F
(eng.curl�!F ) vektorskog polja
�!F kao
rot�!F =r��!F =
�@R
@y� @Q@z
��!i +
�@P
@z� @R@x
��!j +
�@Q
@x� @P@y
��!k
67
68 POGLAVLJE 7. DIFERENCIJALNI OPERATORI POLJA
Ova formula u simboliµckom prikazu ima oblik
rot�!F = r��!F =
�������!i
�!j
�!k
@@x
@@y
@@z
P Q R
������Neka je
�!F vektorsko polje de�nirano na trodimenzionalnom prostoru kojemu
su sve parcijalne derivacije neprekidne. Tada je rot�!F = 0 onda i samo onda ako
je vektorsko polje konzervativno. Vrijedi i obrat, vektorsko polje je konzrvativnoako vrijedi jednakost rot
�!F = 0.
Laplacian : Laplacian skalarnog polja f(x; y; z) je divergencija od rf ipi�emo
r2f = r � rf = div � (grad f) =�@
@x
�!i +
@
@y
�!j +
@
@z
�!k
���@f
@x
�!i +
@f
@y
�!j +
@f
@z
�!k
�=
@2f
@x2+@2f
@y2+@2f
@z2
Naziv ovog operatora doalzi od Laplaceove jednadµzbe
@2f
@x2+@2f
@y2+@2f
@z2= 0
7.1 Primjeri
Primjer 63 Ako je � (x; y; z) = 3x2y � y3z2, prona�ite r� ili grad� u toµcki(1;�2;�1).
Rje�enje:Gradijent skalarne funckije jednak je
r� =
�@
@x
�!i +
@
@y
�!j +
@
@z
�!k
��3x2y � y3z2
�=
@
@x
�3x2y � y3z2
��!i +
@
@y
�3x2y � y3z2
��!j +
@
@z
�3x2y � y3z2
��!k
= 6xy�!i +
�3x2 � 3y2z2
��!j � 2y3z�!k
�to u toµcki (1;�2;�1) ima vrijednost
r� (1;�2;�1) = 6 (1) (�2)�!i +h3 (1)
2 � 3 (�2)2 (�1)2i�!j � 2 (�2)3 (�1)�!k
= �12�!i �9�!j � 16�!k
Primjer 64 Prona�ite r� ako je: � = ln j�!r j i � = 1r .
7.1. PRIMJERI 69
Rje�enje:Po de�niciji vektora poloµzaja i njegova inteziteta
�!r = x�!i + y
�!j + z
�!k
j�!r j =px2 + y2 + z2
slijedi
ln j�!r j = lnpx2 + y2 + z2 =
1
2ln�x2 + y2 + z2
�Gradijent funkcije iznosi
r� = r�1
2ln�x2 + y2 + z2
��=1
2
�@
@x
�!i +
@
@y
�!j +
@
@z
�!k
�ln�x2 + y2 + z2
�=
1
2
�@
@xln�x2 + y2 + z2
��!i +
@
@yln�x2 + y2 + z2
��!j +
@
@zln�x2 + y2 + z2
��!k
�=
1
2
�2x
x2 + y2 + z2�!i +
2y
x2 + y2 + z2�!j +
2z
x2 + y2 + z2�!k
�=
x�!i + y
�!j + z
�!k
x2 + y2 + z2=�!rr2
Ako je funkcija
� =1
r=
1px2 + y2 + z2
=�x2 + y2 + z2
�� 12
tada je
r� =
�@
@x
�!i +
@
@y
�!j +
@
@z
�!k
�h�x2 + y2 + z2
�� 12
i=
@
@x
h�x2 + y2 + z2
�� 12
i�!i +
@
@y
h�x2 + y2 + z2
�� 12
i�!j +
@
@z
h�x2 + y2 + z2
�� 12
i�!k
= �12
�x2 + y2 + z2
�� 32
�2x�!i +2y
�!j +2z
�!k�
= � x�!i +y
�!j +z
�!k
(x2 + y2 + z2)32
= ��!rr3
Primjer 65 Pokaµzite da je r� vektor okomit na povr�inu � (x; y; z) = c gdjeje c = konst.
Rje�enje:Neka je �!r = x�!i + y�!j + z�!k vektor poloµzaja u toµcki P (x; y; z) na povr�ini.
Tada d�!r = dx�!i + dy�!j + dz�!k pripada tangentnoj ravnini na povr�inu u toµckiP. No,
d� =@�
@xdx+
@�
@ydy+
@�
@zdz = 0
70 POGLAVLJE 7. DIFERENCIJALNI OPERATORI POLJA
odnosno
d� = r� � d�!r =�@�
@x
�!i +
@�
@y
�!j +
@�
@z
�!k
���dx�!i + dy
�!j + dz
�!k�= 0
odakle slijedi da je vektor r� okomit na d�!r , a time i na povr�inu.Primjer 66 Prona�ite usmjerenu derivaciju od � = x2yz+4xz2 u toµcki (1;�2;�1)u smjeru vektora 2
�!i ��!j � 2�!k .
Rje�enje:Jediniµcni vektor u smjeru vektora 2
�!i ��!j � 2�!k je
�!a = 2�!i ��!j � 2�!kq
(2)2+ (�1)2 + (�2)2
=2
3
�!i � 1
3
�!j � 2
3
�!k
a gradijent od �
r� =
�@�
@x
�!i +
@�
@y
�!j +
@�
@z
�!k
�=
�@
@x
�x2yz + 4xz2
��!i +
@
@y
�x2yz + 4xz2
��!j +
@
@z
�x2yz + 4xz2
��!k
�=
�2xyz + 4z2
��!i +
�x2z��!j +
�x2y + 8xz
��!k
�to u toµcki (1;�2;�1) ima vrijednost
r� (1;�2;�1) = 8�!i ��!j �10�!kpa je usmjerena derivacija u toj toµcki
r� � �!a =�8�!i ��!j �10�!k
���2
3
�!i � 1
3
�!j � 2
3
�!k
�=37
3
kako je usmjerena derivacija pozitivna, to � raste u zadanom smjeru.
Primjer 67 Ako je�!A = xz3
�!i �2x2yz�!j +2yz4�!k , prona�ite r � �!A u toµcki
(1;�1; 1).Rje�enje:Rotacija vektorske funkcije je de�nirana kao
r��!A =
�@
@x
�!i +
@
@y
�!j +
@
@z
�!k
���xz3
�!i �2x2yz�!j +2yz4�!k
�
=
�������!i
�!j
�!k
@@x
@@y
@@z
xz3 �2x2yz 2yz4
������=
�@
@y
�2yz4
�� @
@z
��2x2yz
���!i +
�@
@z
�xz3�� @
@x
�2yz4
���!j
+
�@
@x
��2x2yz
�� @
@y
�xz3���!k
=�2z4 + 2x2y
��!i +3xz2
�!j �4xyz�!k
7.1. PRIMJERI 71
�to u toµcki (1;�1; 1) ima vrijednost
r��!A (1;�1; 1) =h2 (1)
4+ 2 (1)
2(�1)
i�!i +
h3 (1) (1)
2i�!j � [4 (1) (�1) (1)]�!k
= 3�!j + 4
�!k
Primjer 68 Ako je �!v = �!! � �!r , dokaµzite da vrijedi �!! = 12rot
�!v gdje je �!!konstantan vektor.
Rje�enje:
rot�!v = r��!v = r� (�!! ��!r ) = r�
�������!i
�!j
�!k
!1 !2 !3x y z
������= r�
h(!2z � !3y)
�!i + (!3x� !1z)
�!j + (!1y � !2x)
�!ki
=
�������!i
�!j
�!k
@@x
@@y
@@z
!2z � !3y !3x� !1z !1y � !2x
������= 2
�!1�!i + !2
�!j + !3
�!k�= 2�!!
odakle je �!! = 12rot
�!v
Primjer 69 Ako je
r � �!E = 0
r � �!H = 0
r��!E = �@�!H
@t
r��!H =@�!E
@t
pokaµzite da�!E i
�!H zadovoljavaju jednadµzbu
r2u = @2u
@t2
Rje�enje:Prona�imo dvostruku rotaciju elektriµcnog polja
�!E
r��r��!E
�= r�
�@�!H
@t
!= � @
@t
�r��!H
�= � @
@t
@�!E
@t
!= �@
2�!E@t2
No, r��r��!E
�= �r2�!E pa je
r2�!E =
�@2
@x2+@2
@y2+@2
@z2
��!E =
@2�!E
@t2
72 POGLAVLJE 7. DIFERENCIJALNI OPERATORI POLJA
Analogno
r��r��!H
�= r�
@�!E
@t
!=@
@t
�r��!E
�=@
@t
�@�!H
@t
!= �@
2�!H@t2
vrijedi i r��r��!H
�= �r2�!H pa i
r2�!H =
�@2
@x2+@2
@y2+@2
@z2
��!H =
@2�!H
@t2
zadane jednadµzbe su zapravo Maxwellove jednadµzbe elektromagnetske teorije,a jednadµzba �
@2
@x2+@2
@y2+@2
@z2
��!u = @2�!u
@t2
se naziva valnom jednadµzbom.
Poglavlje 8
VEKTORSKEINTEGRACIJE
8.1 Primjeri
Primjer 70 Akceleracija µcestice u proizvoljnom trenutku vremena je zadanaizrazom
�!a (t) = 12 cos 2t�!i � 8 sin 2t�!j + 16t�!k
Ako su u poµcetnom trenutku vremena brzina �!v i vektor poloµzaja �!r jednaki nuli,prona�ite vrijednosti tih veliµcina u proizvoljnom trenutku vremena.
Rje�enje:Integracijom akceleracije dobivamo
�!v (t) =
Z�!a (t) dt =
Z �12 cos 2t
�!i � 8 sin 2t�!j + 16t�!k
�dt
=
�Z12 cos 2tdt
��!i +
�Z�8 sin 2tdt
��!j +
�Z16tdt
��!k
= 6 sin 2t�!i + 4 cos 2t
�!j + 8t2
�!k +�!c 1
kako je �!v (0) = 0 slijedi
�!v (0) = (6 sin 0)�!i + (4 cos 0)
�!j +�!c 1 = 4
�!j +�!c 1 = 0
�!c 1 = �4�!j
pa je funkcija brzine jednaka
�!v (t) = 6 sin 2t�!i + (4 cos 2t� 4)�!j + 8t2�!k
73
74 POGLAVLJE 8. VEKTORSKE INTEGRACIJE
pa integracijom brzine slijedi
�!r (t) =
Z�!v (t) dt =
Z h6 sin 2t
�!i + (4 cos 2t� 4)�!j + 8t2�!k
idt
=
�Z6 sin 2tdt
��!i +
�Z(4 cos 2t� 4) dt
��!j +
�Z8t2dt
��!k
= �3 cos 2t�!i + (2 sin 2t� 4t)�!j + 83t3�!k +�!c 2
kako je u poµcetnom trenutku poloµzaj jednak 0, imamo
�!r (0) = (�3 cos 0)�!i + (2 sin 0� 4 � 0)�!j +�!c 2 = 0�!c 2 = 3
�!i
odakle za funkciju poloµzaja dobivamo
�!r (t) = (3� 3 cos 2t)�!i + (2 sin 2t� 4t)�!j +�8
3t3��!k
Primjer 71 Jednadµzba gibanja µcestice P mase m je zadana s
md2�!rdt2
= f (r)�!r 1
gdje je �!r vektor poloµzaja toµcke P mjereno od ishodi�ta, �!r 1 jediniµcni vektor usmjeru vektora �!r , a f (r) je funkcija udaljenosti toµcke P od ishodi�ta. Pokaµziteda je:
a) �!r � d�!rdt =
�!c , gdje je �!c konstantan vektor.
b) Interpretirajte �zikalne sluµcajeve f (r) < 0 i f (r) > 0
c) Interpretirajte rezultat geometrijski.
d) Objasnite koji rezultat odgovara gibanju planeta u na�em Sunµcevu sustavu.
Rje�enje:a) Pomnoµzimo obje strane zadane jednadµzbe s �!r �, tada je
m�!r � d2�!rdt2
= f (r)�!r ��!r 1 = 0
odakle je�!r � d
2�!rdt2
=d
dt
��!r � d
�!rdt
�= 0
pa integracijom dobivamo konstantni vektor
�!r � d�!rdt
= �!c
8.1. PRIMJERI 75
b) Ako je f (r) < 0 tada akceleracija µcestice ima smjer suprotan od jediniµcogvektora �!r 1, odnosno sila je usmjerena prema ishodi�tu i privlaµcna je. Ako jef (r) > 0 sila ima smjer od ishodi�ta prema µcestici i odbojna je. Sila koja jeusmjerena od neke �ksne toµcke O i iznos joj zavisi samo od udaljenosti r od Onaziva se centralna sila.c) Geometrijsko znaµcenje vektora�!r �d�!r
dt =�!c zapravo predstavlja dvostruku
vrijednost povr�ine koju vektor poloµzaja obri�e za vrijeme t. Zapravo de�nirase sektorska (plo�na brzina) kao
�!H =
1
2�!r � d
�!rdt
d) Planeti, kao i zemlja u Sunµcevu sustavu su privuµceni gravitacijskom silomSunca µciji iznos je jednak
�!F G = m
d2�!rdt2
= �GmMr2
�!r 1
gdje je r udaljenost izme�u objekata masa m i M .
76 POGLAVLJE 8. VEKTORSKE INTEGRACIJE
Poglavlje 9
DIFERENCIJALNEJEDNADµZBE
� Diferencijalna jednadµzba je jednadµzba koja u sebi sadrµzi nepoznatu funkcijuy (x) (ili funkcije) i neku njenu derivaciju. Opci oblik diferencijalne jed-nadµzbe je
any(n) + an�1y
(n�1) + an�2y(n�2) + � � �+ a1y0 + a0y = f (x)
� Red diferencijalne jednadµzbe je red najvi�eg stupnja derivacije koju ta jed-nadµzba sadrµzi. Diferencijalna jednadµzba n-tog reda sadrµzi najvi�u derivacijufunkcije y(n).
� Funkciju f nazivamo rje�enjem diferencijalne jednadµzbe ako zadovoljavajednakost kada to isto rje�enje uvrstimo u diferencijalnu jednadµzbu.
� Separativna diferencijalna jednadµzba prvog reda je ona jednadµzba kojumoµzemo napisati u obliku
dy
dx= g (x) f (y)
i nju rje�avamo metodom separacije (razdvajanja) varijabli.
� U mnogim diferencijalnim jednadµzbama mi moramo proaci partikularnorje�enje koje zadovoljava uvjet oblika y (x0) = y0. To se naziva poµcet-nim (rubnim) uvjetom. Problem pronalaµzenja rje�enja diferencijalne jed-nadµzbe koja zadovoljava poµcetne uvjete se naziva problemom poµcetnih(rubnih) vrijednosti.
9.1 Diferencijalne jednadµzbe prvog reda
Opce rje�enje diferencijalne jednadµzbe
y0 + y = 0
77
78 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
je y (x) = C � e�x jer ova funkcija uvr�tena u diferencijalnu jednadµzbu daje
y0 + y = 0
d
dx
�C � e�x
�+ C � e�x = 0
�C � e�x + C � e�x = 0
Opce rje�enje diferencijalne jednadµzbe
y0 � y = 0
je y (x) = Cex jer vrijedi
y0 � y = 0
d
dx(C � ex)� C � ex = 0
C � ex � C � ex = 0
Diferencijalne jednadµzbe oblika y0 + ay = 0 nazivaju se homogene diferen-cijalne jednadµzbe prvog reda. Diferencijalne jednadµzbe oblika y0 + ay = f (x)nazivaju se nehomogene diferencijalne jednadµzbe prvog reda.
Primjer 72 Ako se broj stanovnika na planeti Zemlji udvostruµcuje svakih 50godina, za koliko godina ce se godina utrostruµciti broj stanovnika, uz pretpostavkuda je porast proporcionalan trenutnom broju ljudi na Zemlji?
Ako sa y oznaµcimo broj ljudi nakon t godina, a sa y0 broj ljudi na Zemlji unekom trenutku t0, tada je
dy
dt= ky
odnosno nakon separacije varijabli
dy
y= k dt
gdje je k� koe�cijent proporcionalnosti porasta. Integriranjem imamoZdy
y=
Zk dt) ln y = kt+ lnC
y (t) = Cekt
kako je poµcetni uvjet y (t = 0) = y0 imamo
y (t = 0 s) = Cek�0 s = C = y0
pa jey (t) = y0e
kt
9.1. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE PRVOG REDA 79
Ako je u t = 50 god broj udvostruµcen y (50) = 2y0 dobivamo za koe�cijentproporcionalnosti
y (50) = y0ek�50 = 2y0
odnosno
e50k = 2
k =1
50ln 2
Vrijeme t1 kada ce se broj stanovnika utrostruµciti dobivamo iz jednadµzbe
y (t1) = 3y0 = y0ekt1
3 = ekt1 = e50k�t150 =
�e50k
� t150 = 2
t150
primjenjujuci logaritam po bazi dva dobivamo
log2 3 = log2 2t150 =
t150
t1 = 50 log2 3 = 79: 248 god
Primjer 73 Koristeci Newtonov zakon zagrijavanja (hla�enja) - tijelo koje segiba kroz zrak hladi se proporcionalno razlici temperature tijela i zraka. Ako jetemperatura zraka jednaka Tz = 300K a tijelo se hladi od T1 = 370K do T2 =340K za t = 15 minuta, izraµcunajte kada ce temperatura tijela biti T = 310K.
Ako je temperatura tijela T u tremutku vremena t minuta, tada je
dT
dt= �k�T = �k (T � 300)
odnosno, separacijom varijabli
dT
T � 300 = �kdT
Izbor negativne vrijednosti konstante proporcionalnosti je proizvoljno (a onaznaµci �hla�enje�) i da smo je izabrali kao pozitivnu vrijednost, prilikom raµcunadobili bi negativnost. Integracijom dobivenog izraza u granicima od t = 0(T = 370K) i t = 15min (T = 340K) dobivamo
340Z370
dT
T � 300 = �k15Z0
dt
ln (T � 300) j 340370 = �kt j150
ln 40� ln 70 = �k (15� 0)
k = � 1
15ln40
70=1
15ln7
4= 0:03 730 8
80 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
Sada integriranjem do vremena t za (T = 310K) dobivamo
310Z370
dT
T � 300 = �ktZ0
dt
ln (T � 300) j 310370 = �kt jt0
ln 10� ln 70 = �k (t� 0)
t = �1kln10
70=1
kln 7
=1
0:03 730 8ln 7 = 52: 158 minuta
Primjer 74 Rje�imo jednadµzbu
y0 + 7y = 3x
Ovu jednadµzbu rje�imo tako �to cemo prvo pronaci rje�enje homogene difer-encijalne jednadµzbe
y0 + 7y = 0
µcije rje�enje iznosi y (x) = C � e�7x, a onda prona�emo partikularno rje�enjey (x) = 3
7x�349 , dok je opce rje�enje jednako zbroju ova dva
y (x) = C � e�7x + 37x� 3
49
Primjer 75 Toplinski tok kroz zid je zadan izrazom
q = �kAdTdx
gdje je k� vodljivost materijala, A povr�ina strane zida okomita na smjer toka,a T temperatura zida koja opada kako x raste. Prona�ite ukupnu toplinu kojaza 1 sat pro�e kroz povr�inu zida hladnjaka od 1m2, debljine 1:25m, koja imakoe�cijent toplinske vodljivosti k = 1:05. Tempertura unutra�nje povr�ine zidaje T1 = 268K, a vanjske povr�ine T2 = 348K.
Oznaµcimo sa x udaljenost toµcke od unutra�nje povr�ine zida prema vanjskojpovr�ini. Integracijom jednadµzbe
dT = � q
kAdx
9.1. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE PRVOG REDA 81
od x = 0; T2 = 348K do x = 1:25m; T1 = 268K dobivamo
268Z348
dT = � q
kA
1:25Z0
dx
(268K� 348K) = � q
1:05 JKm s � 1m2
� 1:25m
�80K = � q
1:05 JK s
� 1:25
q =80K � 1:05 J
K s
1:25= 67: 2
J
s
Ukupna toplina koja protekne za 1 sat jednaka je
Q = q � t = 67:2 Js� 3600 s = 2:42 � 105 J
Primjer 76 Tijelo mase m slobodno pada kroz sredstvo koje ima otpor propor-cionalan kvadratu brzine. Ako je graniµcna brzina vg = 50 ms prona�ite vrijed-nost brzine nakon dvije sekunde i vrijeme potrebno da tijelo dosegne brzinu odv = 30 ms .
ukupna sila koja djeluje na tijelo jednaka je
F = mg �Kv2 = ma = mdvdt
Uzimajuci da je g = 9:81 ms2 , moµzemo odabrati novu konstantu k tako da jed-nadµzba bude
dv
dt= g � K
mv2 = g
�1� K
mgv2�
dv
1� Kmgv
2=
dv
1� k2v2 = g dt
gdje je k2 = Kmg
hs2
m2
i. Integriranjem jednadµzbe dobivamo
Rdv
1�k2v2 = �12k
�ln 1
k (kv � 1)� ln1k (kv + 1)
�Z
dv
1� k2v2 =
Zg dt
� 1
2klnkv � 1kv + 1
= gt+ lnC
lnkv � 1kv + 1
= �2kgt+ lnC=e(�)
kv � 1kv + 1
= Ce�2kgt
82 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
Kako je rubni uvjet v (t = 0) = 0 ms , za konstantu C dobivamo
kv � 1kv + 1
= Ce�2kgt
�1 = Ce0 = C
pa jednakost prelazi ukv � 1kv + 1
= �e�2kgt
koristeci uvjet graniµcne brzine, t = 1 ! v = 50 ms ;�e�2kgt = 0
�dobivamo za
konstantu kk � 50� 1k � 50 + 1 = 0) k =
1
50
s
m
pa slijedi
v50 � 1v50 + 1
=v�5050v+5050
=v � 50v + 50
= �e�2kgt = �e�2�9:81� 150 t = �e�0:392 4�t
v � 50v + 50
= �e�0:392 4�t
U drugoj sekundi vremena dobivamo
v � 50v + 50
= �e�0:392 4�2 = �0:456 21
v � 50 = �0:456 21v � 22: 811
v =27: 189
1: 456 2= 18: 671
m
s
Tijelo ce doseci brzinu od v = 30 ms u trenutku
30� 5030 + 50
= �e�0:392 4�t
e�0:392 4�t =1
4= ln
�0:3924t = ln1
4
t =1
0:3924ln 4 = 3: 532 8 s
Primjer 77 Gravitacijsko privlaµcenje mase m na udaljenosti od r metara odsredi�ta Zemlje je proporcionalno masi Zemlje i obrnuto proporcionalno kvadratuudaljenosti. Odredite brzinu koju postigne tijelo mase m koje pada sa udaljenostiod 5R od sredi�ta Zemlje do zemljine povr�ine. Koju bi brzinu tijelo postiglo kadabi padalo od beskonaµcne udaljenosti. Sve druge sile zanemarite, a za polumjerZemlje uzeti R = 6500 km.
Gravitacijska sila je zadana izrazom
FG = �km
r2= m
dv
dt= m
dr
dt
dv
dr= mv
dv
dr
9.1. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE PRVOG REDA 83
odnosno separacijom varijabli
v dv = �kdrr2
gdje je k = gR2, pa integracijom od v = 0; r = 5R do v = v; r = R dobivamo
vZ0
vdv = �kRZ
5R
dr
r2
v2
2= k
�1
R� 1
5R
�=4k
5R
v =
r8k
5R=
r8gR2
5R=
r8gR
5
=
r8 � 9:81 ms2 � 6:5 � 106m
5= 10101
m
s
a integriranjem od beskonaµcnosti dobivamo
vZ0
vdv = �kRZ
1
dr
r2
v2
2= k
�1
R� 1
1
�=k
R
v =
r2k
R=
r2gR2
R=p2gR
=
r2 � 9:81 m
s2� 6:5 � 106m = 11293 m
s
Diferencijalna jednadµzba tipa y0 + f (x) y = g (x) naziva se linearna difer-encijalna jednadµzba µcija rje�enja su opcenito
y (x) = e�Rf(x)dx
�ZeRf(x)dx � g (x) dx+ C
�(9.1)
Pogledajmo to na primjeru y0 + 2xy = x2
y (x) = e�R2xdx
�ZeR2xdx � x2dx+ C
�= e�x
2
�Zex
2
� x2dx+ C�
= e�x2
�1
2xex
2
+ C
�=1
2x+ Ce�x
2
=x
2+ Ce�x
2
84 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
Provjerimo rje�enje:
y0 =d
dx
�x2+ Ce�x
2�=1
2� 2xCe�x
2
2xy = 2x ��x2+ Ce�x
2�= x2 + 2xCe�x
2
Primjer 78 Jedna od osnovnih jednadµzbi elektriµcnih krugova je
Ldi
dt+Ri = " (t)
gdje je L� induktivnost, R� otpor, i� jakost struje i "� elektromotorna sila.
a) Prona�ite izraz za struju ako je poµcetna struja i0 u trenutku t = 0 kada jeelektromotorna sila " (t) = "0.
b) Ako su L = 3H iR = 15, a elektromotorna sila ima sinusoidalnu zakonitostuz frekvenciju f = 60Hz, te amplitudu A = 120V. Odredite izraz zastruju uz poµcetne uvjete i = 0 u trenutku t = 0.
a) Integracijom izrazadi
dt+R
Li =
"0L
�to je linearna diferencijalna jednadµzba, µcija rje�enja su dana jednadµzbom(9.1)
i (t) = e�R
RL dt
�ZeR
RL dt � "0
Ldt+ C
�= e�
RL t
�"0L
ZeRL t � dt+ C
�= e�
RL t
�"0L� LReRL t + C
�="0R+ Ce�
RL t
jer jeReRL tdt = L
ReRL t. Koristeµci rubne uvjete i (0) = i0 imamo
i (0) = i0 ="0R+ Ce�
RL �0 =
"0R+ C ) C =
"0R� i0
pa jednadµzba dobiva oblik
i (t) ="0R+�"0R� i0
�e�
RL t =
"0R
�1� e�R
L t�+ i0e
�RL t
ako vrijeme teµzi 1 dobivamo uz (e�1 = 0)
i (1) = "0R(1� 0) + i0 � 0 =
"0R
�to je konstantna struja.
9.1. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE PRVOG REDA 85
b) Sada imamo jednadµzbu
3di
dt+ 15i = "0 sin!t = 120 sin (120� � t)
di
dt+ 5i = 40 sin (120� � t)
te integracijom izraza dobivamo
i (t) = e�R5dt
�ZeR5dt � 40 sin (120�t) dt+ C
�= e�5t
�40
Ze5t sin (120�t) dt+ C
�= e�5t � 40e
5t [sin (120�t)� 24� cos (120�t)]5 (576�2 + 1)
+ Ce�5t
=8 [sin (120�t)� 24� cos (120�t)]
576�2 + 1+ Ce�5t
jer je rje�enje integralaRe5t sin (120�t) dt = e5t[sin(120�t)�24� cos(120�t)]
5(576�2+1) .Koristeci rubne uvjete i (0) = 0 dobivamo
i (0) = 0 =8 [sin (120� � 0)� 24� cos (120� � 0)]
576�2 + 1+Ce�5�0 =
�192�576�2 + 1
+C
odavde je konstanta C
C =192�
576�2 + 1
pa je izraz za struju jednak
i (t) =8 [sin (120�t)� 24� cos (120�t)]
576�2 + 1+
192�
576�2 + 1e�5t
Primjer 79 Ako elektriµcni krug sadrµzi otpor i kondenzator u seriji, a " je elek-tromotorna sila, naboj kondenzatora q je zadan izrazom
Rdq
dt+q
C= " (t)
Ako je R = 10, kondenzator kapaciteta C = 0:1F i elektromotorna sila " (t) =10 sin (10�t) V, prona�ite
a) Naboj q, uz pretpostavku da je u poµcetnom trenutku t = 0 naboj na kon-denzatoru q = 0.
b) Koristeci izraz za jakost struje i = dqdt prona�ite jednadµzbu jakosti struje u
poµcetnom trenutku t = 0 s.
a) Integracijom jednadµzbe
10dq
dt+
q
0:1= 10 sin (10�t) V
dq
dt+ q = sin (10�t) V
86 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
dobivamo
q (t) = e�Rdt
�ZeRdt � sin (10�t) dt+ C
�= e�t
�Zet sin (10�t) dt+ C
�= e�t
�et � sin 10�t� 10� cos 10�t
100�2 + 1+ C
�=
sin 10�t� 10� cos 10�t100�2 + 1
+ Ce�t
te koristeci rubne uvjete
q (0) = 0 =sin (10� � 0)� 10� cos (10� � 0)
100�2 + 1+ Ce�1�0 =
�10�100�2 + 1
+ C
odakle je
C =10�
100�2 + 1
pa je izraz za naboj
q (t) =sin 10�t� 10� cos 10�t
100�2 + 1+
10�
100�2 + 1� e�t
=sin 10�t+ 10� (e�t � cos 10�t)
100�2 + 1
b) Kako je i (t) = dq(t)dt to je
i (t) =d
dt
�sin 10�t+ 10� (e�t � cos 10�t)
100�2 + 1
�=
10�
100�2 + 1��cos (10�t) + 10�
�sin (10�t)� e�t
��tada je i (0)
i (0) =10�
100�2 + 1��cos (10� � 0) + 10�
�sin (10� � 0)� e�0
��=
10�
100�2 + 1(1� 1) = 0
9.2 Diferencijalne jednadµzbe drugog reda
Homogena diferencijalna jednadµzba drogog reda ima oblik
y00+ y = 0
µcija rje�enja suy = A sinx+B cosx
9.2. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE DRUGOG REDA 87
gdje su A i B proizvoljne konstante. Partikularno rje�enje se dobiva tako �toodre�ujemo vrijednosti konstanti A i B. Pogledajmo rje�enja diferencijalnejednadµzbe tipa
y00 + ky = 0
Opce rje�enje je
y (x) = A�cos
pkx� i sin
pkx�+B
�cos
pkx+ i sin
pkx�
no, nas zanimaju samo realna rje�enja, koja su
y (x) = A sin�pkx�+B cos
�pkx�
iliy (x) = A sin
�pkx+ '
�pri µcemu se konstante A i ' odre�uju iz poµcetnih (rubnih) uvjeta.Opceniti tip diferencijalne jednadµzbe drugog reda sa konstantnim koe�cijen-
tima jey00 +Ay0 +By = D
µcije je egzaktno rje�enje
y (x) =D
B+ C 0e�x(
12A+
12
pA2�4B) + C 00ex(
12
pA2�4B� 1
2A)
Primjer 80 Matematiµcko njihalo, duljine l i mase m, obje�eno je u toµcku P igiba se u vertikalnoj ravnini koja sadrµzi toµcku P . Zanemarujuci sve sile izuzevgravitacijske prona�ite gibanje mase.
Proatrajuci sile koje djeluju na tijelo, imamo da samo tangencijalna kom-ponenta teµzine djeluje u tangencijalnom smjeru, dok u normalnom smjeru seponi�tavaju napetost niti i normalna komponenta teµzine. Ako odaberemo kut� koji zatvara nit sa vertialnom osi u toµcki P tada je jednadµzba gibanja, uztangencijalnu komponentu teµzine GT = �mg sin �
mat = m � l� = GT
md2s
dt2= ml
d2�
dt2= �mg sin �
odnosno
ld2�
dt2= �g sin �
ako se radi o malim kutevima moµzemo uraditi aproksomaciju sin � � �, padobivamo diferencijalnu jednadµzbu
d2�
dt2+g
l� = 0
88 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
µcija rje�enja su
� = C1 cos
rg
lt+ C2 sin
rg
lt
Ovo je primjer jednostavnog harmonijskog gibanja. Amplituda tog gibanja
A =pC21 + C
22 i period T = 2�
qlg .
Primjer 81 Elektriµcni krug se sastoji od zavojnice induktiviteta L = 0:1H,otpora R = 20 i kondenzatora kapaciteta C = 25�F. Prona�ite naboj q ijakost elektriµcne struje i u ovisnosti o vremenu ako su poµcetni uvjeti:
a) q = 0:05C; i = dqdt = 0A u trenutku t = 0 s,
b) q = 0:05C; i = dqdt = �0:2A u trenutku t = 0 s:
a) Diferencijalna jednadµzba LRC kruga, uz na�e podatke L = 0:1H, R =20, C = 25�F, " = 0 glasi
Ld2q
dt2+R
dq
dt+q
C= " (t)
0:1d2q
dt2+ 20
dq
dt+
q
25 � 10�6 = 0
d2q
dt2+ 200
dq
dt+ 400 000 q = 0
rje�enje ove diferencijalne jednadµzbe je ddte�100t �A cos 100p39t�B sin 100p39t� =
q (t) = e�100thA�cos 100
p39t��B
�sin 100
p39t�i
diferenciranjem ive jednadµzbe po vremenu dobivamo jakost struje
i (t) =dq (t)
dt=d
dte�100t
hA�cos 100
p39t��B
�sin 100
p39t�i
= �100e�100th�p
39B +A�cos 100
p39t+
�p39A�B
�sin 100
p39ti
Koristeci rubne uvjete dobivamo
q (0) = 0:05 = e�100�0hA�cos 100
p39 � 0
��B
�sin 100
p39 � 0
�i= A
i (0) = 0 = �100e�100�0h�p
39B +A�cos�100p39 � 0
�+�p39A�B
�sin�100p39 � 0
�i= �100
�p39B +A
��to daje
0 =p39B +A
B = � Ap39= �0:05p
39= �0:0080067
9.2. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE DRUGOG REDA 89
odnosno
q (t) = e�100t [0:05 cos (624: 5t) + 0:0080067 sin (624: 5t)]
i (t) = �32:026 � e�100t sin (624: 5t)
b) Koristeci rubne uvjete dobivamo
q (0) = 0:05 = e�100�0hA�cos 100
p39 � 0
��B
�sin 100
p39 � 0
�i= A
i (0) = �0:2 = �100e�100�0h�p
39B +A�cos�100p39 � 0
�+�p39A�B
�sin�100p39 � 0
�i= �100
�p39B +A
�odakle slijedi
A = 0:05
�0:2 = �100�p39B +A
�B =
1p39
�0:2
100�A
�=
1p39
�0:2
100� 0:05
�= �7: 686 2 � 10�3 = �0:0076862
pa je
q (t) = e�100t [0:05 cos (624: 5t)� 0:0076862 sin (624: 5t)]i (t) = �e�100t [31:9 94 sin (624: 5t) + 0:2 cos (624: 5t)]
Primjer 82 Strujni krug se sastoji od zavojnice induktiviteta L = 0:05H, ot-pora R = 20, kondenzatora kapaciteta C = 100�F i elektromotorne sile" = 100V. Prona�ite ovisnosti i (t) i q (t) uz poµcetne uvjete i = 0; q = 0 utrenutku t = 0 s.
Diferencijalna jednadµzba glasi
Ld2q
dt2+R
dq
dt+q
C= " (t)
0:05d2q
dt2+ 20
dq
dt+ 10 000q = 100
d2q
dt2+ 400
dq
dt+ 200 000q = 2000
rje�enje ove diferencijalne jednadµzbe je
q (t) = e�200t (A cos 400t+B sin 400t) + 0:01
pa diferenciranjem dobivamo struju
i (t) =dq (t)
dt=d
dt
�e�200t (A cos 400t+B sin 400t) + 0:01
�= 200e�200t [(2B �A) cos 400t� (2A+B) sin 400t]
90 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
Koristeci poµcetne uvjete dobivamo
q (t) = 0 = e�200�0 [A cos (400 � 0) +B sin (400 � 0)] + 0:01= A+ 0:01
i (t) = 0 = 200e�200�0 [(2B �A) cos (400 � 0)� (2A+B) sin (400 � 0)]= 200 (2B �A)
odakle imamo
A = �0:01
0 = 2B �A) B =A
2= �0:005
pa su funkcije naboja i struje
q (t) = e�200t [�0:01 cos 400t� 0:005 sin 400t] + 0:01i (t) = 200e�200t [0:025 sin 400t] = 5e�200t sin 400t
Primjer 83 Strujni krug se sastoji od zavojnice induktiviteta L = 0:05H, ot-pora R = 20, kondenzatora kapaciteta C = 100�F i elektromotorne sile" = 100V cos 200t. Prona�ite ovisnosti i (t) i q (t) uz poµcetne uvjete i = 0; q = 0u trenutku t = 0 s.
Sada je diferencijalna jednadµzba
Ld2q
dt2+R
dq
dt+q
C= " (t)
0:05d2q
dt2+ 20
dq
dt+ 10 000q = 100 cos 200t
d2q
dt2+ 400
dq
dt+ 200 000q = 2000 cos 200t
µcije rje�enje je
q (t) = e�200t (A cos 400t+B sin 400t) + 0:01 cos 200t+ 0:005 sin 200t
pa je struja
i (t) =dq (t)
dt= e�200t [(�200A+ 400B) cos 400t+ (�200B � 400A) sin 400t]+cos 200t�2 sin 200t
�to koristeci rubne uvjete i = 0; q = 0 u trenutku t = 0 s za konstante daje
q (0) = e�200�0 [A cos (400 � 0) +B sin (400 � 0)] + 0:01 cos (200 � 0) + 0:005 sin (200 � 0)= A+ 0:01 = 0
i (0) = e�200�0 [(�200A+ 400B) cos (400 � 0) + (�200B � 400A) sin (400 � 0)]+ cos (200 � 0)� 2 sin (200 � 0)
= �200A+ 400B + 1 = 0
9.2. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE DRUGOG REDA 91
A = �0:01B = �0:0075
pa su funkcije naboja i struje
q (t) = e�200t (�0:01 cos 400t� 0:0075 sin 400t) + 0:01 cos 200t+ 0:005 sin 200ti (t) = e�200t [� cos 400t+ 5:5 sin 400t] + cos 200t� 2 sin 200t
92 POGLAVLJE 9. DIFERENCIJALNE JEDNADµZBE
Poglavlje 10
RAZVOJ FUNKCIJE URED
Red potencija moµze biti generiran na razliµcite naµcine; na primjer,
1
1� x = 1 + x+ x2 + x3 + � � �+ xn + � � �
ili
1
1 + x2= 1� x2 + x4 � x6 + x8 + � � �+ (�1)2n x2n + � � �
Opci metod za pro�irenje funkcije u red potencija u x i u (x� a) zahtjevada funckija i njene derivacije svih redova moraju postojati u x i (x� a). Na tajnaµcin funkcije kao �to su 1
x , lnx i cotx ne mogu biti razvijene u red.
10.1 Taylorov i Maclaurinov red
Ako f ima red potencije prikazan (razvijen) u a, tada je
f (x) =1Xn=0
cn (x� a)n jx� aj < R
gdje su koe�cijenti u formuli zadani sa
cn =f (n) (a)
n!
Zamjenom koe�cijenata cn u redu potencija, dobivamo izraz za f , koji nazi-vamo Taylorov red funkcije f u a ( ili oko toµcke a):
f (x) =1Xn=0
f (n) (a)
n!(x� a)n = f (a)+f 0 (a)
1!(x� a)+f 00 (a)
2!(x� a)2+f 000 (a)
3!(x� a)3+:::
93
94 POGLAVLJE 10. RAZVOJ FUNKCIJE U RED
U posebnom sluµcaju kada je a = 0, dobiveni red nazivamo Maclaurinov red :
f (x) =1Xn=0
f (n) (0)
n!xn = f (0) +
f 0 (0)1!
x+f 00 (0)2!
x2 +f 000 (0)3!
x3 + :::
Funkcije koje mogu biti prikazane redom potencija oko toµcke a nazivamoanalitiµckim funkcijama u a. Analitiµcke funkcije su beskonaµcno diferencijabilneu toµcki a; odnosno da imaju derivacije svih redova u a. No, sve beskonaµcnodiferencijabilne funkcije nisu analitiµcke.Parcijalne sume u Taylorovom redu su dane sa
Tn (x) =nXi=0
f (i) (a)
i!(x� a)i = f (a)+f 0 (a)
1!(x� a)+f 00 (a)
2!(x� a)2+:::+f
(n) (a)
n!(x� a)n
Tn je polinom stupnja n kojeg nazvamo Taylorov polinom n-tog stupnja odfunkcije f u toµcki a.
Primjer 84 Odredimo razvoj funkcije e�2x u red po potencijama od x (a = 0)i odredimo interval konvergencije reda.
f (x) = e�2x f (0) = e�2�0 = 1f 0 (x) = �2e�2x f 0 (0) = �2e�2�0 = �2
f 00 (x) = (�2)2 e�2x f 00 (0) = (�2)2 e�2�0 = (�2)2
f 000 (x) = (�2)3 e�2x f 000 (0) = (�2)3 e�2�0 = (�2)3:::::::::::: ::::::::::::::
Tada je
e�2x =1Xn=0
f (n) (0)
n!(x)
n=f (0)
0!x0 +
f 0 (0)
1!x1 +
f 00 (0)
2!x2 +
f 000 (0)
3!x3 + � � �
= 1 +�21x+
(�2)2
2x2 +
(�2)3
6x3 + � � �+ (�1)n 2
n
n!xn + � � �
Kako je limes reda
limn!+1
����an+1an
���� = limn!+1
������ (�1)n+1 2n+1
(n+1)!xn+1
(�1)n 2n
n! xn
������= lim
n!+1
����(�1) 2n+1 � xn+1(n+ 1)!� n!
2n � xn
����= lim
n!+1
����2 � 2n � x � xn(n+ 1) � n! �n!
2n � xn
����= lim
n!+1
���� 2xn+ 1
���� = j2xj limn!+1
���� 1
n+ 1
���� = 0zakljuµcujemo da red konvergira za sve vrijednosti x.
10.1. TAYLOROV I MACLAURINOV RED 95
Primjer 85 Odredimo razvoj funkcije sinx u red po potencijama od x (a = 0)i odredimo interval konvergencije reda.
f (x) = sinx f (0) = sin 0 = 0f 0 (x) = cosx f 0 (0) = cos 0 = 1f 00 (x) = � sinx f 00 (0) = � sin 0 = 0f 000 (x) = � cosx f 000 (0) = � cos 0 = �1f (4) (x) = sinx f (4) (0) = sin 0 = 0
:::::::::::: ::::::::::::::
Tada je
sinx =
1Xn=0
f (n) (0)
n!(x)
n=f (0)
0!x0 +
f 0 (0)
1!x1 +
f 00 (0)
2!x2 +
f 000 (0)
3!x3 +
f (4) (0)
4!x4 + � � �
=0
1� 1 + 1
1x+
0
2!x2 +
�13!x3 +
0
4!x4 +
1
5!x5 + � � �
= x� x3
3!+x5
5!+�x
7
7!+x9
9!+ � � �+ (�1)n�1 x(2n�1)
(2n� 1)! + � � �
Kako je limes reda
limn!+1
����an+1an
���� = limn!+1
������ (�1)n+1 x(2n+1)
(2n+1)!
(�1)n�1 x(2n�1)(2n�1)!
������= lim
n!+1
����(�1)2 x(2n+1)
(2n+ 1)!� (2n� 1)!x2n�1
����= lim
n!+1
���� x2 � x2n�1(2n+ 1) � 2n � (2n� 1)! �
(2n� 1)!x2n�1
����= lim
n!+1
���� x2
(2n+ 1) � 2n
���� = ��x2�� limn!+1
���� 1
(2n+ 1) � 2n
���� = 0zakljuµcujemo da red konvergira za sve vrijednosti x.
Primjer 86 Odredimo razvoj funkcije ln (1 + x) u red po potencijama od x (a =0) i odredimo interval konvergencije reda.
f (x) = ln (1 + x) f (0) = ln (1 + 0) = 0f 0 (x) = 1
1+x f 0 (0) = 11+0 = 1
f 00 (x) = � 1(1+x)2
f 00 (0) = � 1(1+0)2
= �1 = �1!f 000 (x) = 2
(1+x)3f 000 (0) = 2
(1+0)3= 2 = 2!
f (4) (x) = � 6(1+x)4
f (4) (0) = � 6(1+0)4
= �6 = �3!:::::::::::: ::::::::::::::
96 POGLAVLJE 10. RAZVOJ FUNKCIJE U RED
Tada je
ln (1 + x) =1Xn=0
f (n) (0)
n!(x)
n=f (0)
0!x0 +
f 0 (0)
1!x1 +
f 00 (0)
2!x2 +
f 000 (0)
3!x3 +
f (4) (0)
4!x4 + � � �
=0
1� 1 + 1
1x+
�1!2!x2 +
2!
3!x3 +
�3!4!x4 +
4!
5!x5 + � � �
= x� 12x2 +
1
3x3 � 1
4x4 + � � �+ (�1)n�1 1
nxn + � � �
Kako je limes reda
limn!+1
����an+1an
���� = limn!+1
����� (�1)n 1(n+1)x
n+1
(�1)n�1 1nxn
�����= lim
n!+1
����(�1) xn+1n+ 1� nxn
����= lim
n!+1
����x � xnn+ 1� nxn
����= lim
n!+1
����x � n
n+ 1
���� = jxj � limn!+1
���� n
n+ 1
���� = xzakljuµcujemo da red konvergira za sve vrijednosti �1 < x � 1.
Primjer 87 Odredimo razvoj funkcije arctanx u red po potencijama od x (a =0) i odredimo interval konvergencije reda.
f (x) = arctanx f (0) = arctan 0 = 0f 0 (x) = 1
(1+x)2= 1� x2 + x4 � x6 + � � � f 0 (0) = 1� 0 + 0 + � � � = 1
f 00 (x) = �2x+ 4x3 � 6x5 + � � � f 00 (0) = 0f 000 (x) = �2 + 12x2 � 30x4 + � � � f 000 (0) = �2 = �2!f (4) (x) = 24x� 120x3 + � � � f (4) (0) = 0f (5) (x) = 24� 360x2 + � � � f (5) (0) = 24 = 4!
:::::::::::: ::::::::::::::
Tada je
ln (1 + x) =1Xn=0
f (n) (0)
n!(x)
n=f (0)
0!x0 +
f 0 (0)
1!x1 +
f 00 (0)
2!x2 +
f 000 (0)
3!x3 +
f (4) (0)
4!x4 + � � �
=0
1� 1 + 1
1x+
0
2!x2 +
�2!3!x3 +
0
4!x4 +
4!
5!x5 +
0
6!x6 +
�6!7!x7 � � �
= x� 13x3 +
1
5x5 � 1
7x7 + � � �+ (�1)n�1 1
2n� 1x2n�1 + � � �
10.1. TAYLOROV I MACLAURINOV RED 97
Kako je limes reda
limn!+1
����an+1an
���� = limn!+1
����� (�1)n 12n+1x
2n+1
(�1)n�1 12n�1x
2n�1
�����= lim
n!+1
����(�1) x2n+12n+ 1� 2n� 1x2n�1
����= lim
n!+1
����x2 � x2n�12n+ 1� 2n� 1x2n�1
����= lim
n!+1
����x2 � 2n� 12n+ 1
���� = ��x2�� � limn!+1
����2n� 12n+ 1
���� = x2zakljuµcujemo da red konvergira za sve vrijednosti �1 � x � 1.
Primjer 88 Odredimo razvoj funkcije ex2 u red po potencijama od x�2 (a = 2)
i odredimo interval konvergencije reda.
f (x) = ex2 f (2) = e
22 = e
f 0 (x) = 12e
x2 f 0 (2) = 1
2e22 = 1
2e
f 00 (x) = 14e
x2 f 00 (2) = 1
4e22 = 1
4e
f 000 (x) = 18e
x2 f 000 (2) = 1
8e22 = 1
8e
f (4) (x) = 116e
x2 f (4) (2) = 1
16e22 = 1
16e:::::::::::: ::::::::::::::
Tada je
ex2 =
1Xn=0
f (n) (2)
n!(x� 2)n = f (2)
0!(x� 2)0 + f
0 (2)
1!(x� 2)1 + f
00 (2)
2!(x� 2)2 +
+f 000 (2)
3!(x� 2)3 + f
(4) (2)
4!(x� 2)4 + � � �
=e
1� 1 +
12e
1(x� 2) +
14e
2!(x� 2)2 +
18e
3!(x� 2)3 +
116e
4!(x� 2)4 + � � �
= e
"1 +
1
2(x� 2) + 1
4
(x� 2)2
2!+1
8
(x� 2)3
3!+1
16
(x� 2)4
4!+ � � �+ 1
2n�1(x� 2)n�1
(n� 1)! + � � �#
98 POGLAVLJE 10. RAZVOJ FUNKCIJE U RED
Kako je limes reda
limn!+1
����an+1an
���� = limn!+1
������12n
(x�2)n(n)!
12n�1
(x�2)n�1(n�1)!
������= lim
n!+1
�����1(x� 2)n2n � (n)! �2n�1 � (n� 1)!(x� 2)n�1
�����= lim
n!+1
����� (x� 2) � (x� 2)n�12 � 2n�1 � n � (n� 1)! �2n�1 � (n� 1)!(x� 2)n�1
�����= lim
n!+1
���� (x� 2)2� 1n
���� = ����x� 22���� � lim
n!+1
���� 1n���� = 0
zakljuµcujemo da red konvergira za sve vrijednosti x.
Primjer 89 Odredimo razvoj funkcije lnx u red po potencijama od x� 2 (a =2).
f (x) = lnx f (2) = ln 2f 0 (x) = 1
x f 0 (2) = 12
f 00 (x) = � 1x2 f 00 (2) = � 1
22 = �14 = �
1!22
f 000 (x) = 2x3 f 000 (2) = 2
23 = �14 =
2!23
f (4) (x) = � 6x4 f (4) (2) = � 6
24 = �38 = �
3!24
:::::::::::: ::::::::::::::
Tada je
lnx =1Xn=0
f (n) (2)
n!(x� 2)n = f (2)
0!(x� 2)0 + f
0 (2)
1!(x� 2)1 + f
00 (2)
2!(x� 2)2 +
+f 000 (2)
3!(x� 2)3 + f
(4) (2)
4!(x� 2)4 + � � �
=ln 2
0!(x� 2)0 +
12
1!(x� 2)1 +
� 122
2!(x� 2)2 +
2!23
3!(x� 2)3 +
� 3!24
4!(x� 2)4 + � � �
= ln 2 + � � �+ (�1)n
(n+ 1) � 2n+1 (x� 2)n+1
+ � � �
Primjer 90 Odredimo razvoj funkcijep1 + sinx = sin x2 + cos
x2 u red po po-
tencijama od x (a = 0) i odredimo interval konvergencije reda.
sinx
2=1
2x� 1
23 � 3!x3 +
1
25 � 5!x5 � 1
27 � 7!x7 +
1
29 � 9!x9 + � � �
cosx
2= 2 �
�1
2� 1
23 � 2!x2 +
1
25 � 4!x4 � 1
27 � 6!x6 +
1
29 � 8!x8 + � � �
�= 1� 1
22 � 2!x2 +
1
24 � 4!x4 � 1
26 � 6!x6 +
1
28 � 8!x8 + � � �
10.1. TAYLOROV I MACLAURINOV RED 99
pa je
p1 + sinx = sin
x
2+ cos
x
2= 1+
x
2� 1
22 � 2!x2� 1
23 � 3!x3+
1
25 � 4!x4+
1
25 � 5!x5
za sve vrijednosti x.
Primjer 91 Odredimo razvoj funkcije sin 3x u red po potencijama od x i u redpo potencijama x� �
2 . Ispi�ite vrijednosti prvih 5 µclanova reda.
Razvoj funkcije u red po x
f (x) = sin 3x f (0) = 0f 0 (x) = 3 cos 3x f 0 (0) = 3f 00 (x) = �9 sin 3x f 00 (0) = 0f 000 (x) = �27 cos 3x f 000 (0) = �27f (4) (x) = 81 sin 3x f (4) (0) = 0
:::::::::::: ::::::::::::::
Tada je
sin 3x =
1Xn=0
f (n) (0)
n!xn =
f (0)
0!x0 +
f 0 (0)
1!x1 +
f 00 (0)
2!x2 +
f 000 (0)
3!x3 +
f (4) (0)
4!x4 + � � �
=0
0!x0 +
3
1!x1 +
0
2!x2 +
�333!x3 +
0
4!x4 + � � �+
=3
1!x1 +
�333!x3 + � � �+ (�1)
n � 32n+1(2n+ 1)!
(x)2n+1
+ � � �
sin 3x = 3x� 92x3 +
81
40x5 � 243
560x7 +
243
4480x9 +O
�x11�
Razvoj funkcije u red po�x� �
2
�f (x) = sin 3x f
��2
�= �1
f 0 (x) = 3 cos 3x f 0��2
�= 0
f 00 (x) = �9 sin 3x f 00��2
�= 9
f 000 (x) = �27 cos 3x f 000��2
�= 0
f (4) (x) = 81 sin 3x f (4)��2
�= �81
:::::::::::: ::::::::::::::
100 POGLAVLJE 10. RAZVOJ FUNKCIJE U RED
Tada je
sin 3x =1Xn=0
f (n)��2
�n!
�x� �
2
�n=f��2
�0!
�x� �
2
�0+f 0��2
�1!
�x� �
2
�1+f 00��2
�2!
�x� �
2
�2+
+f 000��2
�3!
�x� �
2
�3+f (4)
��2
�4!
�x� �
2
�4+ � � �
=�10!
�x� �
2
�0+0
1!
�x� �
2
�1+9
2!
�x� �
2
�2+0
3!
�x� �
2
�3+�814!
�x� �
2
�4+ � � �+
=�10!
�x� �
2
�0+9
2!
�x� �
2
�2+�814!
�x� �
2
�4+ � � �+ (�1)
n+1 � 32n(2n)!
�x� �
2
�2n+ � � �
sin 3x = = �1 + 92
�x� �
2
�2� 278
�x� �
2
�4+81
80
�x� �
2
�6� 729
4480
�x� �
2
�8+O
�x� 1
2�
�10!
Dodatak AmainmatterLATEXLATEXLATEX
Dodatak A
The First Appendix
101
102 DODATAK A. THE FIRST APPENDIX
Afterword
103