Martin-Breg Between Paganism and Christianity

8/8/2019 Martin-Breg Between Paganism and Christianity

1/22

Stud. ethnol. Croat., vol. 21, str. 79-99, Zagreb, 2009.

Juraj Belaj: Martin-Breg izmeu poganstva i kranstva

79

JURAJ BELAJ

Institut za arheologiju10000 Zagreb, Budakova 1d

UDK 398.3(497.5 Martin-Breg):299.18(=16)

Izvorni znanstveni radOriginal scientic paperPrihvaeno: 15. 6. 2009.

MARTIN-BREG IZMEU POGANSTVA I KRANSTVA

U dugoselskome je kraju utvren jo jedan "trokutno" koncipiranpretkranski sveti prostor, Martin-Breg Veleevec Trebovec, u

kojemu je prigodom pokrtavanja sveti Martin zasjeo na Perunovo

mjesto. Istodobno panju na sebe skree jo jedan zanimljiv odnos

meu toponimima, odnos sv. Martin sv. Brcko. U radu se razmatra

mogunost da je taj odnos preslojio dio jo jednoga, manjega

poganskoga svetog trokuta, s Bojakovinom kao treom tokom.

Uoeno je da se ove tri toke poklapaju s tri lokacije za moguu

ubikaciju templarskoga domusa, za ijim se ostacima traga u

arheolokim istraivanjima crkve sv. Martina na Martin-Bregu.

Kljune rijei: Slaveni, mitologija, pokrtavanje, viteki redovi

Lokalitet Martin-Breg arheoloki istraujem od 2002. godine.

Dosadanji su arheoloki rezultati djelomice ve objavljeni (Belaj J. 2006a,2006b, 2007a, 2007b), a za ovu prigodu neke od njih sagledat u u svjetlurekonstrukcije mitskih krajolika.

Martin-Breg je naziv breuljka u selu Prozorje, oko 3 km sjeverno odDugoga Sela, na kojemu se nalaze ruevni ostaci crkve sv. Martina. Prosjenanadmorska visina lokaliteta je oko 204 metra, to ga ini stotinjak metaraviim od okolnih ravnica. Bila je to upna crkva ovoga kraja sve do pred kraj

19. stoljea, kada je zbog veih oteenja nastalih u potresu godine 1880.,ali i zbog praktinih razloga, sjedite upe preseljeno u novoizgraenu crkvuu Dugom Selu koje se tada poelo naglo iriti.


2/22



80

Crkva sv. Martina prvi se puta kao graevina spominje 1334.

godine, u prvom sauvanom popisu upa u katedralnom arhiakonatuzagrebake biskupije to ga je sastavio arhiakon Ivan Goriki (ecclesiabeatissimi Martini in possessione cruciferorum,"crkva blaenoga Martinau posjedu krinika").

S imenom svetoga Martina susreemo se jo ranije, ve od prve poznateisprave o ovome kraju, od povelje kralja Andrije II. iz 1209. godine kojomovaj potvruje darovnice templarima. Tu je rije o Terram sancti Martini,Zemlji svetoga Martina. Iz imena posjeda u trenutku darivanja vidljivo je

da se naZemlji svetoga Martina ve bila nalazila crkva posveena tomesvecu i prije nego to su templari dobili ovaj posjed. Je li ta crkva bila namjestu dananjih ostataka na Martin-Bregu?

Da se radi o velikom posjedu, vidi se iz spomenute isprave u kojojsu opisane i graniceZemlje svetoga Martina. Ukratko se moe rei kakose ovaj posjed pruao niz rijeku Zelinu od Donje Zeline na sjeveru do uapotoka rnca u Zelinu na jugu ili moda ak sve do Save kod sela Oborovoi Prevlaka. Zapadna mu je granica ila niz padine istone Medvednicedo potoka Kaine, uz sesvetske zemlje do rnca i dalje tim potokom najug. Istona je granica bila rijeka Zelina u donjem toku, do Lupoglava, azatim rijeka Lonja prema sjeveru, s time da je templarima pripadao i dioistono od Lonje, sve negdje do sela Prilesje. Bio je to jedan od brojnihtemplarskih posjeda nadarbina koje su templari dobivali namjenskimdonacijama pojedinih vlastelina irom Europe (Pernoud 2005:99). Naime,osim provincija u Svetoj zemlji, red je stjecao i na Zapadu sve vieposjeda te ih organizirao u provincije. Unutar svake provincije postojalasu templarska sjedita koja su nazivali domus (kua). Pojedinim sjeditem,kuom, upravljao jepreceptor. Podruje koje je pripadalo kui nazivali supreceptorat(Dobroni 2002:13).

Templari su na podruju Zemlje sv. Martina, preceptorata, imalidomus sv. Martina negdje kraj dananjega Dugog Sela, iji se preceptorposljednji puta spominje godine 1311. Godinu dana kasnije, 1312., ukidase templarski red. Proces njegova ukidanja tekao je u Hrvatskoj polako

i nita se dramatino nije dogodilo (Kreli 1770/1994:102; Dobroni1984a:5253). Nakon ukinua reda, njihovi su posjedi, pa tako i ovaj, preliu ruke drugoga vitekog reda, ivanovaca. Nije nam tono poznato do kada


3/22



81

je postojala ivanovaka provincija u Ugarskoj i Hrvatskoj.1 ini se da su

vitezovi ivanovci iz Hrvatske odlazili postupno, preputajui upravu nadimovinom uglednim svjetovnim upraviteljima.

Povijesni radovi o Martin-Bregu relativno su skromni. Poneto je utkanou velike radove o povijesti vitekih redova u nas. Prvi temeljiti rad o povijestivitekih redova na tlu Hrvatske objavio je u dva dijela Ivan KukuljeviSakcinski pod naslovomPriorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv.Ivana u Hrvatskoj (1886a, 1886b). Iako je teite toga preglednog rada nasamoj Vrani kao najznaajnijem lokalitetu vitekih redova na tlu Hrvatske,

on donosi i podatke o prostoru svetomartinskoga preceptorata. Samo rijetkonije navodio izvore za podatke kojima se sluio. Tijekom gotovo stotinugodina pojavilo se dosta usputnih biljeaka o vitekim redovima u Hrvatskoj,no novi vaniji pomak uinila je tek Lelja Dobroni, osobito svojim dvjemaknjigama Viteki redovi, templari i ivanovci u Hrvatskoj (1984a) iPosjedii sjedita templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj (1984b). Svojespoznaje objedinila je kasnije u knjizi Templari i ivanovci u Hrvatskoj(2002).Za svetomartinski posjed vaan je i njezin rad Posjedi srednjovjekovnih

vitekih redova u okolici Zagreba, objavljen u Gunjainu zborniku (Dobroni1980). U navedenim radovima o povijesti vitekih redova posvetila je panju,dakako, i velikome svetomartinskom preceptoratu. No njime su se pojediniistraivai bavili i odvojeno od drugih posjeda templara i ivanovaca.

Jo je poetkom prologa stoljea Emilij Laszowski objavio lanakPovjestna crtica o Bojakovini2 (1901), a za vrijeme Drugoga svjetskog rataobjavljena je i njegova natuknica Bojakovina u Hrvatskoj enciklopediji(1942). Rad Rudolfa Horvata Crkva sv. Martina u Prozorju, 1209 1900.

(1931) bio je jo temeljitiji. U njemu su djelomice prepriane kanonskevizitacije i upna spomenica. Ipak, za pravilnu interpretaciju graevinskihostataka na Martin-Bregu trebalo je jo priekati. Crkvu je arhitektonskinajtemeljitije ispitao, analizirao i opisao Zorislav Horvat u Vijestimakonzervatora i muzealaca Hrvatske (1972). Godine 1981. cijeli je broj

1 O problematici odlaska ivanovaca iz Hrvatske v. u Belaj J. 2007a:164166.

2 Danas je Bojakovina naselje istono od Dugog Sela, a u historiograji je esto taj nazivkoriten kao sinonim za preceptorat sv. Martina, npr.:Zatiem darova im bogati posjed Sv.Martina kod Zagreba i Zeline (pod Bojaci nazvan Bojakovina)(Kukuljevi 1886:16).


4/22



82

asopisaKaj bio posveen dugoselskome podruju. U njemu se nalaze i za

nau temu zanimljivi radovi Anele Horvat i Josipa Adameka. Adamek seusredotoio osobito na gospodarski i drutveni razvoj Bojakovine i okoliceod dolaska templara do sredine 19. stoljea (Adamek 1981). A. Horvatdonosi pregled i valorizira spomenike kulture tadanje opine Dugo Selo(Horvat, A. 1981), pri emu veliku panju poklanja i materijalnim ostacimavitekih redova u ovome kraju. Iste je godine izdana i knjiica Josipa ButurcaBojakovina Brckovljani 1209 1980. Iz povijesti upe, uprave i gospotije

(1981) u kojoj i on opirnije obrauje ovu temu, a poseban je naglasak stavio

na povijest upe sv. Brikcija (Brcka).Kako je ve navedeno, od 2002. godine vodim (u ime Instituta za

arheologiju) arheoloka istraivanja crkve sv. Martina na Martin-Bregu.Osnovni zadatak istraivanja, kao i kod nekih prethodnih istraivaa,proizlazi iz nedovoljno preciznih poznatih povijesnih podataka: provjeriti jeli se crkva posveena sv. Martinu doista ve i u templarsko vrijeme nalazilana Martin-Bregu, a zatim utvrditi, ako je mogue, je li se uz crkvu nalaziloi lokalno sjedite templara (domus, kua) te usput dokumentirati i struno

obraditi materijalne tragove toga vremena.Ne bi li se pronali odgovori na ova pitanja, u dosadanjim arheolokim

kampanjama intenzivnije su istraivani svetite crkve sv. Martina i njezinaokolica te pojedini kutovi broda, kao i prostor juno te sjeverno od njega.Otkriveni su tragovi vie faza gradnje i dogradnje crkve. Pronaeni su ostacidviju sakristija (starije, june i mlae, sjeverne) te dviju bonih kapelicakoje se spominju u dokumentima, Sv. triju kraljeva (june) i sv. Barbare(sjeverne). Unutar sjevernih dogradnji (sakristije i kapelice) uoene su ipojedine starije strukture. Uslijed brojnih potresa, pretpostavljenih ratnihrazaranja, ali i klizanja terena, zidovi su na mnogim mjestima popucali pasu temelji bili ojaavani dodatnim, vrim temeljenjem.

Utvreno je kako danas vidljiva crkvena graevina, ija je jezgra nastalatijekom druge polovice 15. stoljea u kasnogotikome stilu, lei na starijim,takoer gotikim temeljima crkve, s potpornjima oko poligonalnog svetita,koju su vjerojatno gradili ivanovci, ali i da ti temelji, barem jednim dijelom

(konkretno je rije o temeljima poligonalnog svetita s potpornjacima) leena jo starijim temeljima najvjerojatnije romanike, polukrune apside.Debljina toga otkrivenoga romanikog temelja, koja u njegovu sjevernom


5/22



83

segmentu iznosi vie od dva metra, ide u prilog pretpostavci kako je ovdje

bila rije o svojevrsnoj crkvi tvravi, a njegova datacija smjeta ju utemplarsko vrijeme.

Iako su otkriveni i neki drugi zidovi graeni opekama formatatipinog za 13. stoljee sjeverno od svetita (a koje su mogle biti isekundarno uporabljene), za sada se ini da, osim ostataka (eventualno)templarske crkve, nismo pronali ili barem nismo prepoznali i ostatketemplarskoga domusa.

Budui da istraivanja jo nisu zavrena, zakljuci ne mogu biti

"konani". Na primjer, netom nakon znanstvenoga skupa u Pagu, otkrivenje uz temelje neke starije prostorije pronaene unutar sjeverne bone kapele,sloj crvene zapeene zemlje, veim dijelom razmrvljene, koja je leala natankom sloju ugljena. U tom je sloju gorenja, uz puno avala (da li od drvenekonstrukcije krova?), pronaeno i mnotvo ulomaka keramikih, neglaziranihkalja. Rije je o vrlo ranim oblicima penjaka, kakvi se i inae javljaju uovim krajevima u 14. i 15. stoljeu (Mai 2002:14-16, 20-22). Preciznijee ih se moi datirati nakon podrobnije analize.

Ovi su penjaci kao nalaz izuzetno zanimljivi upravo zbog mjestapronalaska: uza samu crkvu sv. Martina, u nekoj prostoriji prizidanoj uzcrkveni brod, na mjestu na kojem e mnogo kasnije biti sagraena bonakapelica sv. Barbare. Naime, s nalazom nam stie i pitanje: koja se to prostorijagrijala? Crkva nije. Je li to bio upni ured/dvor (upa se spominje ve od1334.) ili je to ipak bio ivanovaki domus?

Zanimljiv je podatak to ga donosi Pl Engel, maarski povjesniarkoji se bavio posjedima ivanovaca u hrvatsko-ugarskome kraljevstvu, dasu sredinom 15. stoljea ivanovaki domus zamjenjivali katelom (Engel2001:295296). Upuuje li spomenuti sloj gorenja na takvo eventualnonaputanje ivanovakoga domusa na Martin-Bregu? Je li se ivanovaka kuadoista nalazila tu gore, prislonjena uz crkvu? Je li ve i u templarsko dobadomus bio na istom tom mjestu, ali su mu tragovi uniteni viestoljetnimukopavanjem, prisutnim na ovom lokalitetu?

Titular crkve sv. Martina na Martin-Bregu upuivao je na ovaj lokalitet

kao najvjerojatnije mjesto na kojemu treba traiti ostatke templarske crkveposveene sv. Martinu. Iz povijesnih izvora znamo da se naZemlji svetogaMartinanalaziodomus sv. Martinau posjedu templara, a nakon njih ivanovaca.


6/22



84

Moemo pretpostaviti da je na neki nain bio i utvren. Naalost, izvori ne

preciziraju toan poloaj domusa pa nam tek predstoji, kako e se vidjeti izovoga rada, pokuaj njegove ubikacije. Veina ga je istraivaa smjetalaupravo uz ovu crkvu.

Premda sigurni tragovi templarskog domusa na lokalitetu nisu uoeni,neki drugi nalazi ipak ukazuju na vanost ovoga lokaliteta i u templarsko,ali i u jo starija vremena. To su na prvome mjestu ve spomenuti temeljinajvjerojatnije jo romanike apside. Mogu spomenuti i ulomke prapovijesnekeramike, primjerak kasnoantikoga novca bakrenjak Konstantina II. jo kao

cezara kovanoga vjerojatno izmeu 330. i 337. godine, zatim sve brojnijeulomke S-kariica nakita esta u grobovima oko crkava u 12. i 13. stoljeu,ali i u jo starijim grobovima na redove. Treba se dakako prisjetiti i da se naovoj zemlji,Zemlji svetoga Martina, ve i prije dolaska templara nalazila crkvaposveena sv. Martinu. A tu je i sam izuzetan poloaj ove crkve, koji opravdanonamee pretpostavku dugoga kontinuiteta zaposjednutosti lokaliteta. Ovase pretpostavka, kako emo vidjeti, potvrdila otkriem poganske prostornestrukture (strukture u smislu rasporeda, a ne graevine).

Nerijetko se govori kako je sv. Martin bio jedan od "aktivnijih" svetacapri pokrtavanju Slavena. Zastupljenost njegovoga kulta tumai se prvenstvenoulogom koju su u tom procesu imali franaki misionari, kao i injenica da jeMartin sam podrijetlom iz Panonije. irenje kulta sv. Martina doivjelo jeprocvat u zemljama sredinje Europe tijekom 10. stoljea. Intenzivno su gaastili benediktinci koji su jo u 10. stoljeu u zapadnoj Ugarskoj sagradiliistaknuti samostan Pannonhalma. Stoga bi se moglo oekivati da je on jedanod svetaca koji su "zasjedali" na mjesta ranijih slavenskih boanstava jer je

logino pretpostaviti da je pokrtavateljima "osvajanje" takvih strateki vanihmjesta morao biti primarni zadatak. Ne udi da mi se tijekom spomenutiharheolokih istraivanja poelo nametati pitanje na ije je to mjesto ovdjemogao "zasjesti" "na" sv. Martin.

Kad govorimo o preslojavanju starijih boanstava novim svecima, umislima imamo naputke pape Grgura I. Velikoga, vidljive iz njegova pismaiz godine 601. opatu Mellitu u Britaniju, u kojem alje poruku biskupuAugustinu od Canterburyja o postupanju s poganima:

hramove idola [misli se: poganskih bogova] kod toga naroda netreba unititi, nego treba unititi idole u njima, blagosloviti vodu i


7/22



85

njome pokropiti reene hramove, podii oltare i postaviti relikvije.

Jer, ako su hramovi dobro izgraeni, oni e po naravi stvari promijenititovanje vragova u slubu istinitoga Boga; da bi narod, vidjevi danjihovi hramovi nisu razrueni, uklonio zablude iz svojih srdaca te,

prepoznajui i tujui istinitoga Boga, njemu se s vremenom, premanavici, utjecao. I jer su se navikli za rtve demonima klati mnogagoveda, potrebno je to promijeniti u bilo kakvu sveanost, kao to jedan posveenja ili roendan svetih muenika ije su relikvije ovdjesmjetene, neka si naprave kolibu od granja drvea kraj tih crkava kojesu preureene iz hramova i neka zduno proslave gozbenu sveanost te

odsada ne rtvuju ivotinje avlu, nego neka na slavu Boju u svojojgladi ivotinje kolju i Darovatelju svega za sitost svoju hvalu daju

Takvi su se postupci primjenjivali po cijeloj poganskoj Europi pavalja prema analogiji zakljuiti da je slino moglo biti i u naim krajevima.Dakako da je postupak irenja kranskoga nauka trajao kroz vie pokoljenja.Moda su, prema tome, i viteki redovi, osobito u poetku, sudjelovali utom procesu. Primijeeno je da su brojne utvrde vitekih redova u Pribaltiku

graene upravo na poganskim svetim mjestima (Pluskowski 2008). I drugdjesu, uz prvu i osnovnu zadau zadau zatite kranskih hodoasnika uSvetoj zemlji viteki redovi s vremenom svoje snage usmjeravali i naborbu protiv nekrana (kako na Levantu, tako i na drugim podrujima gdjesu se vodile borbe protiv "nevjernika", na primjer na Iberskome poluotoku,a moda su i u naim krajevima bili angairani protiv krstjana).

Budui da ve moemo rei kako znamo da mitski interpretirani

krajobrazi kod junih Slavena sadre u pravilu najmanje tri toke od kojihje jedna povezana s nebesnikom Perunom, druga s njegovim protivnikomVelesom, a trea s Perunovom enom Moko (Belaj, V. 2007:422424), i ako

pretpostavimo da je na dananjem Martin-Bregu postojala jedna takva svetatoka, onda je ona morala pripadati Perunu koji je gore, na gori, na suhome.

Njegov je pak suparnik trebao biti negdje dolje uz vodu, i to po mogunostis druge strane vode koja je simbolizirala granicu izmeu Perunova svijeta(svijeta ivih) i Velesova svijeta (svijeta mrtvih). I doista, s Martin-Brega se

po lijepu vremenu daleko na jugu,s druge strane rijeke Save, nazire crkva sv.Petra u Veleevcu (ime Veleevec neosporno dolazi od Veles). U Veleevcu sujo u 20. stoljeu na Sveta tri kralja k crkvi dovodili konje iz cijele okolice.


8/22



86

Bili su sveano okieni, a u grivu su im upleli votane svijee. Posloili su se

u procesiju i tako se vozili i jahali iz Veleevca u Orle, pa triput oko kapele sv.Bartola. Na koncu je sveenik blagoslovio konje (Pilar 1931:6566). Ranijese taj obiaj izvodio na Bartolovo (24. kolovoza), kako je to opisao Augustenoa u Vijencu godine 1885. u pripovijesti Mladi gospodin:

Na Bartolovo u ranu jesen velika se tu slavi od starine slava, kakvenigdje ni u Hrvatskoj, ni irom cijeloga bojega svijeta nikad vidjetine e. [] Tri puta obilaze kola oko crkve, tri puta zavjetuju Posavcisv. Bartolu svoje konje (enoa 1983:5255).

Dakle, Veleevec se najednom raskrinkao kao mjesto tovanja Velesa,praslavenskoga boga drugoga svijeta, ali i stoke kojoj tamo nudi sone panjake.

Potraimo sada prema ve poznatoj formuli (Pleterski 1996) treutoku poganskoga svetog trokuta na topografskoj karti: spojimo Martin-Bregi Veleevec, odredimo kut od 23 stupnja te izraunamo duinu koja se prema

prvoj odnosi kao 1:2 (to je ovdje 12.586 prema 17.800 m). Pronai emoje u selu Trebovcu (slika 1), samo 36 metara dalje od jedinog krianja u selu

(odvojka za zaselak Matkere). U Trebovcu, koji se u povijesnim dokumentimaspominje ve godine 1311., oito je izvorno bilo mjesto rtvovanja velikojMajci (naime, *trba na praslavenskom znairtva pa bi Trebovec znailo

rtvite). Tako smo na jo jednom prostoru egzaktnim nainom uspjeli utvrdititri toke (od kojih je jedna Martin-Breg) poganskoga svetog trokuta, odnosnomoda smo locirali jo jednu ranu slavensku upravnu upu. Na temelju ovogavelikog trokuta sada moemo zakljuiti da je u procesu pokrtavanja sv.Martin zasjeo na Perunovo mjesto.

Zanimljiva je s time u vezi jedna nepotpisana biljeka3 iz 1931. godinekoja govori o okupljanju vjernika na Martin-Bregu na Vidovo, 15. lipnja:

Na 15. lipnja slavi se u nas svetkovina Sv. Vida, ba na onaj dan kadje dan najdulji, kad se ve u najraniju zoru vidi sa Prozorja na svestrane. Pa okolni sviet zove ljude sa sviju strana na proslavu svetogaVida, zove ljude, da vide, kad se najjasnije vidjeti moe, zove ih kstaroj crkvi na Prozorju

3 INDOK-odjel kulturne batine Uprave za kulturni razvitak i kulturnu politiku Ministarstvakulture Republike Hrvatske.


9/22



87

Ovdje je zgodno primijetiti kako je pisac ove biljeke smatrao da ljetnisolsticij pada na dan sv. Vida, onako kako je to bilo 350 godina ranije, prijekalendarske reforme pape Grgura XIII., to je vrlo vjerojatno znak da je unarodu jo bila sauvana predaja da Vidovo ima najdulji dan.

No nama je zanimljivije da se sveti Vid, ovdje, na "Perunovom"Martin-Bregu spominje jo u 20. stoljeu. Sveti je Vid nazoan u kranskipreoblikovanim "svetim trokutima" iz poganskih vremena, bilo kao neposredniPerunov supstitut (na Pagu gdje imamo kapelu sv. Vida te u Graiu gdje

se nalazi upna crkva sv. Vida) ili se, pak, nalazi na pobonoj oltarnoj slici ucrkvi posveenoj nekom drugom svecu (na primjer, oltar sv. Vida u crkvi sv.Ivana nad Lepoglavom ili u crkvi sv. Duha nad Ivancem). tovie, i u "naoj"

Slika 1: Karta velikog martinbrekog trokuta (izradio J. Belaj) /

Figure 1: Map of larger Martin-Breg triangle (author J. Belaj)


10/22



88

crkvi sv. Martina na Prozorju stajao je neko oltar sv. Vida, to doznajemo

iz kanonske vizitacije iz 1746. godine (prema Horvat, R. 1931:301).Tragajui za drugim toponimima koji bi se mogli dovesti u vezu sa

slavenskim mitom o ustrojstvu svijeta, stalno mi je panju privlaio jedandrugi, potpuno kranskodobni odnos: odnos Sv. Martin Sv. Brcko.Naime, na oblinjem breuljku, neto istonije i na slino dominantnomepoloaju nalazi se (jo barem iz vremena romanike) crkva koja je posveenasv. Brcku, odnosno Brikciju (Brictius iz Toursa). Obje su crkve pripadaleistom vitekom redu (bile su obje na Zemlji svetoga Martina), a jedno su

vrijeme imale i istoga upnika. Zanimalo me zato je ba sv. Brcko odabranza titulara susjedne crkve? I to ne samo ovdje, ve i pod Kalnikom gdjese crkve posveene ovim dvama svecima javljaju u dokumentima od 14.stoljea (crkva sv. Martina nalazi se na Igriu, pretkranskom kultnommjestu!) te jugozapadno od Krievaca gdje se u neposrednom susjedstvunalaze selaBrckovina (Gornja i Donja, i potokDunajec4) i Sveti Martin.Ti primjeri potvruju da su ova dva sveca namjerno postavljena u prostorjedan blizu drugoga.

Postoji, dodue, jo i kapela svetoga Brikcija uBriancima u Istri, uijoj blizini nisam uoio nikakav martinski toponim (a najblie crkve sv.Martina su u Kanfanaru, Vodnjanu, Vrsaru, Sv. Lovreu Pazenatikom,Tinjanu, Lindaru, to je sve dosta daleko). No budui da je u pitanju Istra,valja napomenuti da su u Sloveniji, ali ponegdje i u Hrvatskoj, svetogaBrikcija iz Toursa kojega znamo iz susjedstva Martin-Brega esto mijealis istoimenim blaenikom danskoga podrijetla iz 9. stoljea, iji su kult iz

Koruke irili hodoasnici.Ovaj sveti Brikcij/Brcko iz Toursa kojega tuju u nabrojanim crkvamasjeverne Hrvatske naslijedio je pak krajem 4. stoljea sv. Martina na biskupskojstolici u Toursu. Danas je on u nas rijedak svetac, no rano je uao u kalendarzagrebake biskupije. Njegov je blagdan (samo dva dana nakon Martinja)upisan ve u najraniji popis svetakih blagdana zagrebake biskupije iz 11.stoljea to ga je u Zagreb donio prvi zagrebaki biskup Duh oko 1094.

4 Praslavenski mitski topos:Dunaj je tekua voda koja dijeli i spaja svijet mrtvih od svijetaivih.


11/22



89

godine (Kniewald 1941). No je li ta povezanost dvaju svetaca u Toursu

dovoljan razlog za takvu njihovu nerazdvojnost "na terenu"?Vidjeli smo da je sv. Martin bio oito namjerno izabran da preslojiPeruna. Ako je crkva sv. Brcka priblino jednako stara, onda treba pomiljatina to da je i Brcko moda trebao zamijeniti neki lik iz poganske starinekako bi ga u procesu kristijanizacije istisnuo. Namee se pitanje: koga je tomogao preslojti sv. Brcko?

ivotopis sv. Brcka mogao je i sam za sebe biti vrlo iskoristiv tijekompokrtavanja. Naime, u mladosti je bio prepun mana i njegov ivot kao da

poruuje kako za svetost nikad nije kasno te da i po prirodi teki karakteri(to bi moglo osobito vrijediti za dojueranje pogane) mogu, uz Bojumilost i rad na samome sebi, postii kransko savrenstvo. Usprkos tome,pa i usprkos njegovoj povezanosti sa sv. Martinom, ini se kao da "tu imajo neega"! Njihov odnos uitelj uenikpretpostavlja odnosstariji mlai te podsjea pomalo i na odnos otac sin. I to sin za kojega bi, uprvome dijelu njegova ivota, takoer moglo vrijediti ono: "mlad pa lud!",isto to vrijedi za Perunova sina Jarila. A Brckova veza s "onime odozdo"

iitava se i iz optubi da je opsjednut sotonom!Izgleda da kod odabira sv. Brcka za titulara nisu presudnu ulogu

odigrali ni sveev ivotopis, ni znaajke promatrane izvan kontekstanjegova odnosa prema sv. Martinu. Moda zato i nemamo crkve posveenesv. Brikciju a da se u blizini ne nalazi ona posveena sv. Martinu. Drugimrijeima, kao da se u sluaju sv. Brcka u manjoj mjeri preslojavalo odreenopogansko boanstvo, koliko su franaki misionari, i dalje postupajui u duhuuputa pape Grgura Velikoga, eljeli preslojiti neki odnos koji je postojaoizmeu poganskih boanstava, izmeu kako mi se to sada ini Perunai njegova sina Jarila.

Nadalje, moe se pomisliti da bi moda i ove dvije, tako oigledno"svete toke" mogle biti dio jo jednoga trokuta, manjega, koji je moda iovdje postojao pored velikoga. Budui da su mali trokuti imali gospodarskufunkciju (Belaj, V. 2007:348), Martinov izbor za zatitnika kljune toke, kojaje bila zajednika obim trokutima, postao je jo razumljiviji. Naime, on jo i

dan-danas ponegdje ima ulogu podsjetnika na obveze tijekom gospodarskegodine, a Martinje oznaava kraj gospodarske godine te poetak zimskograzdoblja i mirovanja.


12/22



90

Mali trokuti razlikuju se od velikih u meuodnosu relevantnih stranica

koji nikada ne iznosi 1:2 (1:1,412) nego ili 1:1,2 ili 1:1,6, a prema njima suuvijek zrcalno okrenuti. Spojio sam na karti linijom Martin-Breg i Brckovljanei pogledao to e se dogoditi ako konstruiram kut od 23 stupnja s vrhom naMartin-Bregu (slika 2). Budui da se pokazalo da su stranice malih trokutau pravilu u odnosu 1:1,2 ili 1:1,6, izraunao sam te udaljenosti te ih oznaio

Slika 2: Karta malog martinbrekog trokuta (izradio J. Belaj) /

Figure 2: Map of smaller Martin-Breg triangle (author J. Belaj)

na ovoj drugoj liniji. Iznenadio sam se kada je jedna od moguih toaka palana zapadnu obalu rijeke Zeline koja tee to je naravno bitno naglasiti izmeu Martina i Brcka. Ba kao to bi trea toka pretpostavljenog trokutaupravo trebala i biti uz neku vodu. To se mjesto naziva Bojakovina, a takose neko nazivalo i ire podruje.

Tu sad to treba priznati imamo problem: nemamo (barem za sada)niti traga nekom enskom boanstvu na ovome prostoru. Jedino znamo da

je postojala kapela Blaene Djevice Marije u Brckovljanima, ali graena tek1743. kao mauzolej, koja je 1860-ih zamijenjena novijom (Buturac 1981:65).Nije mi poznato je li tu ranije postojao nekakav sakralni objekt.


13/22



91

NazivBojakovina esto se povezuje s templarima koje su navodno

zvaliBojaci jer su se u poetku sami nazivali "Siromani vitezovi Kristovi"(Kukuljevi 1886a:16, Buturac 1981:5, Adamek 1981:107). Tome u priloggovore i toponimi slinih imena na posjedima koji su neko doista pripadalitemplarima. Tako: Boakovica ili Bojakovika rudina kraj Belovara nasjeveru istoga ovog svetomartinskog preceptorata,Boakovica iliBojakovina

luka vranskih templara kod Pakotana,Bogievci Gornji i Donji sela uljenikome kraju kod Okuana gdje su templari takoer imali svoje zemlje,teBoakovo, toponim uz najvjerojatnije templarske Rosalnice kod Metlike.

Ove su paralele dosta uvjerljiv argument gornjoj tezi, tek bi se kodBogievaca moglo prije pomisliti na podrijetlo od osobnog imena. No slinetoponime nalazimo i drugdje, gdje templara nije bilo (ili barem o tome nita neznamo). To su, primjerice, toponimBojakovo koji se nalazi i u Hrvatskomezagorju u blizini Kostela, pa lokalitet Bojakovina u blizini Topuskoga,Bojaka glavica uzvisina kraj Krupe pod Velebitom, izvorBojaku Dilj-gori iznad Broda pod rudinom Crkvite, kupaliteBojaku Hercegovini, naTrebiatu ispod Ljubukoga. Da toponimBojako/Bojakovina ne mora biti

nuno povezan s nazivom "bojaci" za templare, jasno je jer dolazi na krajukrajeva iz istoga korijena kao "bog", "boji", ba kao i toponimiBoani iBoana odnosnoBoava, koji se na Pagu javljaju uz jedan sigurno utvrentrokut, te potokBoevac kod bive benediktinske opatijeBela sive Grab uzveliki trokut na zapadnom Papuku.

I neki drugi toponimi kao da podravaju iznesenu smjelu pretpostavkuo postojanju manjeg trokuta kraj Martin-Brega. U rekonstruiranim sakralnimtekstovima drevnih Slavena bogovi su ivjeli u "dvorima", a pretpostavljenoj

treoj toki najblie je seloDvorie. U istom pravcu vodi nas i ime livadeBabeica blizuBanjega Sela koje moda potjee od toponima Babi gora(babina, babja), navedeno kao orijentir prigodom opisa granica godine1209.: " ad Babi gora ".Baba je, naime, jedan od dobro potvrenihepiteta vrhovne boice drevnih Slavena boice Moko.

Na temelju prikazane rekonstrukcije (zapravo jo uvijek samo"konstrukcije") moemo tek nagaati jesu li i crkva sv. Brcka i mjesto naobali stare Zeline doista bile poganske svete toke. Prava istraivanja tek

nam predstoje. Tvrditi jo ne moemo nita, ali ipak smijemo postaviti pitanjenije li trea sveta toka ostala u memoriji i nakon pokrtavanja te je kasnijeprenamijenjena u mjesto na kojem je izgraen prvi katel nazvanBojako.


14/22



92

I sad se opet vraamo na zadatak arheolokih istraivanja na Martin-

Bregu: utvrditi, ako je mogue, je li se uz crkvu nalazilo i lokalno sjeditetemplara (domus, kua). Ve sam naveo da jo uvijek nisu pronaeni ostacikoje bismo sa sigurnou mogli pripisati domusu odnosno kui vitekihredova. A postoji jedna tanka veza izmeu domusa (odnosno sjeditapreceptora) i poganskog trokuta. Naime, u sklopu svakoga domusa se, uzazgrade za boravak manje skupine vitezova redovnika i njihovih posluiteljai slugu te gospodarskih zgrada, u pravilu nalazila i kapela. Budui daviteki redovi u naim krajevima nisu niti izdaleka bili onako bogati kako

bi to puka mata htjela, moe se pretpostaviti da su se, barem u poetku,sluili objektima koje su ako ih je bilo dobili zajedno s posjedom. Tose, naravno, tie i sakralnih objekata. Pa, ako smijemo jo malo zamiljati,mogli bismo zamisliti kontinuitet svetoga mjesta u nizu: slavensko svetomjesto > franaka crkva > templarska crkva > ivanovaka crkva

Niz moemo promatrati i obratno. Ustanovimo li poziciju templarskogadomusa, moemo nagaati da se tamo i ranije nalazilo pogansko sveto

mjesto. Sjetimo se ponovno spomenute prakse teutonskih vitezova koji suu baltikim zemljama podizali svoje utvrde upravo na ranijim poganskimsvetim mjestima.

Pokuavajui ubicirati templarski domus, dosadanja su istraivanjasuzila izbor na tri toke, a to su upravo spomenute tri toke manjega trokuta!

Prva mogunost za ubikaciju domusa je crkva sv. Martina. To je prvenstveno zbog titulara crkve, ali i arheolokih nalaza ostatakatemelja starije crkve, spolija u zidovima (ogromnih kamenih blokova te

skupocjenog ploastog kamenog materijala, kao i ulomka oltarne menzeizraene od skupocjenog mramora). Osobito je znakovit nalaz vjerojatnotemplarske nadgrobne ploe, u koju je plitko uklesan tit i srednjovjekovnima. Oblik maa i koncepcija tita, kao i nain urezivanja u kamen, ukazujuda je ploa nastala najvjerojatnije na prijelazu iz 13. u 14. stoljee. Iakose motivi maa i tita esto javljaju na nadgrobnicima plemstva srednjegavijeka, najsliniji prikaz maa, i motivom i nainom klesanja, nalazimo na

templarskoj nadgrobnoj ploi u njihovu portugalskom sjeditu u Tomaru(Brighton 2006:224), to uvruje pretpostavku da se i na Martin-Breguradi o templarskoj ostavtini.


15/22



93

Druga je pretpostavka da se domus nalazio uz crkvu sv. Brcka u

Brckovljanima. Glavni su njezini argumenti zanimljivi kapiteli geometrijskihmotiva te, osobito, dva okrugla zaglavna kamena. Na njima su u niskom reljefuisklesani ljiljani, zrcalno postavljeni. Pojedini autori smatraju da je rije oheraldiki koncipiranome motivu koji podsjea na ivanovaki grb. VladimirGoss je pak dekorativno kamenje iz crkve sv. Brcka stavio u iri kontekst"templarske umjetnosti" u Europi, poglavito u Francuskoj (2006:5355).Prema njegovu miljenju i rozete su, a osobito ljiljani, nedvojbeno povezanis vitekim redovima, naroito s templarima, od kojih su te iste motive mogli

preuzeti i ivanovci. On, tovie, smatra da je svetite ove crkve najcjelovitijesauvan interijer neke viteke crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj, premda seslae da je ona morala doivjeti mnoge obnove te pretpostavlja da su crkvugradili ili obnavljali jo templari. Pomiljalo se ak i na mogunost da je ovobila prvotna crkva sv. Martina. Na alost, nikakva arheoloka istraivanjatog lokaliteta nisu vrena.

Tree mjesto na kojem se predlae ubikacija domusa je Bojakovina.Pojedini su povjesniari smatrali kako domus vitekih redova treba traiti

uz rijeku Zelinu, na mjestu gdje je kasnije sagraen katel Bojako, uz kojise ubrzo razvilo i naselje Bojakovina. No ni ovom katelu danas nematraga, a ne postoje ni predaje o mjestu gdje je neko mogao stajati ovajobjekt koji su Turci, zajedno s naseljem, unitili krajem 16. stoljea da biponovno bio obnovljen poetkom 17. st. Nepostojanje predaja moda jeposljedica temeljite smjene puanstva za vrijeme i nakon turskih provala,koja je izbrisala kontinuitet u kolektivnom sjeanju.

Tijekom 2002. godine rekognoscirao sam jedno nalazite u Bojakovini,

odnosno uz kanal rijeke Zeline. Prigodom sanacije korita uoeni su na obaliZeline gusto postavljeni piloti zailjene hrastove grede duine oko 2 m,a na pojedinim su mjestima pronaene i grede postavljene u vodoravnompoloaju. U prolu kanala mogao se uoiti tanji sloj crvenkastije zemlje sobiljem kasnosrednjovjekovne keramike (vjerojatno iz razdoblja oko 15. st.)i ponekom opekom. Uz desnu obalu se, u zaleu, prostire livada trokutastogoblika koja je za koji metar via od okolnog terena, no na njoj povrinskim pregledom nisu uoeni nikakvi nalazi. Nalazite je djelomino oteeno

produbljivanjem korita kanala, a djelomino je prekriveno manjim dodanimuzdunim nasipom.O namjeni hrastovih pilota i karakteru sloja s keramikommoglo bi se vie rei tek nakon sondanih iskopavanja.


16/22



94

Postoje, dakle, neke indicije da se moda i ovdje negdje nalazilo

neko vano, moda neko i sveto mjesto. Usput, upravo ovdje je palaspomenuta konstruirana "trea toka"! Jedna predaja govori o tunelu kojinavodno povezuje relativno novu kuriju "Ljeara", nedaleko od dvoraDrakovievih u Bojakovini, s crkvama sv. Martina i sv. Brcka.5 Predajekoje spominju tunele odnosno podzemne hodnike prate veinu ruevina,javljaju se posvuda i ini se da pokazuju prilino vrstu strukturu. Mnoge suod tih predaja izmiljene, moda su donesene iz drugih krajeva i apliciranena domae objekte ili su bile dijelom kakve internacionalne mode. Ipak,

i na takve predaje treba obratiti panju esto su objekti u prostoru, kojeti tuneli iz predaje spajaju, zanimljivi. Ti su objekti, povijesne toke ukrajoliku, redovito puku interesantni zbog svoje starosti. I sami bismo estomogli pogoditi koji e biti spomenuti. No katkada nam predaje, zbog svojestarosti, mogu otkriti i neki poloaj za koji drukije ne bismo pretpostavilida bi mogao biti jedna od "kljunih toaka". Moda je u naem sluajuupravo navedena novija kurija jedna takva "toka". Za nas nije toliko vanoje li tunel postojao ili ne ve je zanimljiv upravo odnos izmeu tih triju

mjesta koja spomenuta predaja spominje!Na kraju bih jo skrenuo panju i na oblinji toponimKozinak, iakosam ne znam to bih s njime. On je jo godine 1942. potaknuo Jurja ukada ustvrdi kako je na Martin-Bregu prvotno bilo pogansko svetite Hrvata.Tomu moda svjedoi, veli on, stari naziv selaKozinak, jer i tu su starosvetite, kao obino, prozvali po 'Kozi', da ga porue. Na vrh brda stavili

su crkvicu sv. Martina, na spomen sveca, koji je sudjelovao kod krtenja

Hrvata (uk 1942:111). Objanjenje s "kozom" izgleda nategnuto. No valja

priznati da je doista u blizini raznih toponima, koji bi mogli predstavljatitragove slavenske poganske starine, primijeen nemali broj imena povezanihs kozom. Skrenuo bih panju naKozji hrbet, toponim koji se javlja nedalekood Kalnika, tonije kod Kalnikog Ljubelja.Kozji hrbetje i obronak Ivanicenad Ivancem,Kozji rbat,obronak umberka, teKozji herbet, obronak brijegai selo kod pitalia u Sloveniji. Namee se pitanje je li s Kozom smisleno

5 'Znam kako nai tajni podzemni prolaz od Martin Brega do Bojakovine', tvrdi StjepanBalog iz Lukaria stoji u lanku Templarski 'misterij'autora Nenada Haleua Malogobjavljenoga u zagrebakome "Vjesniku" od 10. sijenja 2006.


17/22



95

povezan i toponimKozelin/Kuzelin, dobro poznati arheoloki lokalitet na

istonoj Medvednici. Premda se o ulozi koze u praslavenskoj mitologijive dosta nagaalo, pravo znaenje jo nije utvreno. No nema sumnje daje imala neku vezu uz obredno kazivanje o plodnosti njiva. Sjajan primjerje zamjenjivostJuraj koza u paradigmatskoj proljetnoj obrednoj pjesmipoput nae jurjevske:

Pisan Vuzem proao, zelen Juraj doao,

Iza one gore, u to ravno polje.

Darujte ga, darujte,

Juru zelenoga!

Kuda Jura odi, tuda polje rodi.

Nije Jura svaki dan, ve u ljetu jedan dan (Huzjak 1957:7; istaknuoJ. B.).

koja ima jasnu paralelu u Bjeloruskoj:

Adzin Jrji ne ubirusie,

Ja p plu chadziu, yta radziu (Federowski 1958:678; istaknuoJ. B.).

i u drugoj bjeloruskoj, u kojoj za zamjenjuje sveti Nikola (proljetnisv. Nikola, ali ovdje enskog roda!):

, (Bessonov 1871:4; istaknuo J. B.).

dokje upoljskoj iz okoliceKrakovakoza ta kojahodaponjivi:

Gdzie koza chodi tam ytko rodzi,

Gdzie jej tropy powstaj kopy,

Gdze zwrci rogi wznos si stogy (Witkowski 1965:8; istaknuoJ. B.).

Na kraju ne elim rei da sam dokazao postojanje drugoga, manjegtrokuta. Veliki trokut mislim da je injenica, a to se malog tie, moda jerije samo o nekoliko podudarnosti. Iako mi se i dalje ini da je odnos Martin


18/22



96

Brcko prigodom pokrtavanja bio na neki nain vaniji od samoga svetog

Brcka, ipak, da bi se moglo tvrditi neto vie o njegovu znaenju, trebalo biistraiti taj odnos i na drugim poloajima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: naKalniku i kod Krievaca. Naalost, tamo jo nisam stigao izai na teren.

LITERATURA

ADAMEK, Josip. 1981. Povijest vlastelinstva Bojakovine i okolice.Kaj,god. XIII, br. IV:105134.

BELAJ, Juraj. 2006a. Interpretiranje novovjekovnih nalaza iz grobova crkveSv. Martina na Prozorju.Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,vol. 23:257294.

BELAJ, Juraj. 2006b. Saeti prikaz arheolokih istraivanja crkve Sv. Martinau Prozorju do 2005.Annales Instituti Archaeologici II:7984.

BELAJ, Juraj. 2007a. Templari i ivanovci na zemlji svetoga Martina. DugoSelo: Puko otvoreno uilite.

BELAJ, Juraj. 2007b. Arheoloka istraivanja crkve Sv. Martina u Prozorju2006. godine.Annales Instituti Archaeologici III:6065.

BELAJ, Vitomir. 2007.Hod kroz godinu. Zagreb: Golden marketing.

BESSONOV, P. 1871. a , c a ,

. Moskva.

BRIGHTON, Simon. 2006. In Search of the Knights Templar. A Guide tothe Sites in Britain. London: Weudenfeld & Nicolson.

BUTURAC, Josip. 1981.Bojakovina Brckovljani 12091980. Iz povijestiupe, uprave i gospotije. Brckovljani.

UK, Juraj. 1942.Zagrebaka upanija oko XIII. stoljea. Zagreb.

DOBRONI, Lelja. 1980. Posjedi srednjovjekovnih vitekih redova u okoliciZagreba. Gunjain zbornik, Zagreb, 189208.

DOBRONI, Lelja. 1984a. Viteki redovi. Templari i ivanovci u Hrvatskoj.Biblioteka Analecta Croatica Christiana, sv. XVIII., Zagreb: Kranskasadanjost.


19/22



97

DOBRONI, Lelja. 1984b. Posjedi i sjedita templara, ivanovaca i

sepulkralaca u Hrvatskoj.Rad JAZU, knjiga 406, Razred za likovneumjetnosti, knjiga XI., Zagreb.

DOBRONI, Lelja. 2002. Templari i ivanovci u Hrvatskoj. Zagreb: Domi svijet.

ENGEL, Pl. 2001. The Estates of the Hospitaller Priory of Vrana. U (Zs.Hunyadi i J. Laszlovszky, ur.): The Crusades and the Military Orders.Expanding the Frontiers of Medieval Latin Christianity, Budapest:CEU, 291302.

FEDEROWSKI, Michal. 1958.Lud Biaoruski 5: Piesni. Warszawa.

GOSS, Vladimir Peter. 2006. Military Orders between Sava and DravaRivers Sculpture.Radovi Instituta za povijest umjetnosti 30:5165.

HORVAT, Anela. 1981. Pregled spomenika kulture s podruja opine DugoSelo.Kaj, god. XIII., br. IV:63102.

HORVAT, Rudolf. 1931. Crkva sv. Martina u Prozorju, 12091900. Croatiasacra I:293308.

HORVAT, Zorislav. 1972. Crkva sv. Martina na Prozorju. Vijesti konzervatorai muzealaca Hrvatske, br. 3:311.

HUZJAK, Vinja. 1957. Zeleni Juraj (Publikacije Etnolokog seminaraFilozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 2). Zagreb.

KNIEWALD, Dragutin. 1941. Das Sanctorale des ltesten ungarischenSakramentars.Jahrbuch fr Liturgiewissenschaft. Mnster in Westfalen,112.

KRELI, Baltazar. 1770/1994. Historiarum chatedralis ecclesiaeZagrebiensis. Partis 1, Tom 1, Zagreb, reprint; 1994:Povijest stolnecrkve zagrebake. Zagreb: Institut za suvremenu povijest.

KUKULJEVI SAKCINSKI, Ivan. 1886a. Priorat vranski sa vitezi templarii hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj.Rad JAZU, knjiga LXXXI., Razredilologiko-historiki i losoko-juridiki, knjiga XIV:180, Zagreb.

KUKULJEVI SAKCINSKI, Ivan. 1886b. Priorat vranski sa vitezi templari

i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj.Rad JAZU, knjiga LXXXII:168,Razredi lologiko-historiki i losoko-juridiki, knjiga XV.,Zagreb.


20/22



98

LASZOWSKI, Emilij. 1901. Povjestna crtica o Bojakovini.Narodne novine ,

28. lipnja 1901., br. 147, Zagreb.LASZOWSKI, Emilij. 1942. Natuknica "Bojakovina". Hrvatska

enciklopedija, sv. III. Zagreb: Naklada hrvatskog izdavakogbibliografskog zavoda.

MAI, Boris. 2002.Kasnogotiki penjaci s Nove Vesi. Katalog izlobe,Muzej Grada Zagreba.

PERNOUD, Rgine. 2005. Templari. Prava istina o tajnovitom vitekom

redu. Split: Verbum.PILAR, Ivo. 1931. O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i

znaenju.Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, sv. 28:186.

PLETERSKI, Andrej. 1996. Strukture tridelne ideologije v prostoru priSlovanih.Zgodovinski asopis, 50:163185.

PLUSKOWSKI, Aleks. 2008.Introduction: How Much Religion is There inthe Archaeology of Holy War?European Association of Archaeologists

14th Annual Meeting, 1621 September, Valletta, MaltaENOA, August. 1983.Mladi gospodin. Zagreb: Globus. (Prvi puta objavljeno

u nastavcima u: Vijenac 1875/726.)

WITKOWSKI, Czesaw. 1965.Doroczne obrzdy i zwyczaje ludowe . Krakow

MARTIN-BREG BETWEEN PAGANISM AND CHRISTIANITY

SummaryIn the region around the town of Dugo Selo another pre-Christian

sacred space shaped like a triangle has been discovered: connecting MartinBreg Veleevec Trebovec. The similar mythical interpretative landscapesdiscovered so far have usually contained at least three distinct points. Onewas linked with the heavenly God Perun, the other with his opponent (Veles)and the third one with a female saint - substitute for Peruns wife Mokosh.

In the newly discovered case, St. Martin has, due to Christianization, takenup Peruns place, Veleevac ts well the diagram as the place of the worshipof Veles, Proto-Slavic god of the underworld and of cattle, grazing the rich


21/22



99

underworld pastures, while Trebovec has obviously been the original place

of sacrice to the Mother(namely, *trba in Proto-Slavic meanssacrice,and hence Trebovec could mean a place of sacrice). Hence, we mighthave discovered another Slavic parish structured around the large paganholy triangle.

Furthermore, there is another interesting relationship between toponymswhich has attracted our attention that between St. Martin and St. Brcko.

It seemed that the choice of St.Brcko as the church saint, was notprimarily inuenced neither by his life nor his character, observed outside

the context of his relationship towards St. Martin. Seemingly, the choice ofSt. Brcko was an attempt to overcome a relationship which existed betweenpagan gods, between as it looked Perun and his son Yarilo.

The article discusses the possibility that those loci St. Martin and St.Brcko with traces of churches build in the Romanesque period togetherwith an assumed position of the castleBojako on the river of Zelina as thethird locus, form yet another, smaller pagan sacred triangle.

It has been noted that all three points of this smaller sacred triangleare situated on the Land of St. Martin, which was a preceptorate of thetemplar knights and after them the followers of St. John. Moreover, theyare identical to the locations suggested for the possible ubication ofdomus(house, preceptorate headquarters) of knights, and archeological excavationshave been undertaken on the locus of the church of St. Martin on Martin-Breg, in search of its remains. From this we could conclude that the ordersof knights might have participated in the process of spreading Christianity,which denitely lasted over few generations, especially if we take into accountthe fact that the knights used to repossess the pagan holy loci on purpose.

Some other indications also support the assumption of the existenceof the smaller triangle next to Martin-Breg.

Key words: Slavs, mythology, Christianization, order of knights


22/22

Documents

Martin-Breg Between Paganism and Christianity