158

Mark TwainKraljevi i prosjakPripovijest za mlade ljude svih uzrasta

Svojim dobro odgojenim i milim kerima Susie i Clari Clemens ovu knjigu s ljubavlju posveuje njihov otac.Milosreblagoslov je dvostruk;blagoslovljen je tko ga da i tko ga primi;najmonije je u najmonijeg, vladaruustolienu bolje prilii od krune.Mletaki trgovac[footnoteRef:2]* [2: * William Shakespeare: Mletaki trgovac, IV, 1, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1981., preveo Mate Maras nap. prev.]

Zapisat u ovu pripovijest onako kako ju je meni ispriao netko tko ju je uo od svojeg oca, njegov ju je otac pak bio uo od svojeg oca, a ovaj od svojega i tako redom, sve dalje u prolost, tokom tri stotine i vie godina, prenosila se ona od oca na sina te se tako sauvala od zaborava. Moda je u pitanju stvarna zgoda, a moda samo pria, predaja. Moda se desila, a moda i nije: no, mogla se dogoditi. Moda su u stara vremena u nju vjerovali mudri i ueni ljudi, a moda ju je volio i u nju bio uvjeren samo neuk i priprost svijet.

Prvo poglavljeKraljevievo i prosjakovo roenjeU drevnome gradu Londonu, jednoga jesenjeg dana u drugoj etvrtini esnaestog stoljea, u siromanoj se obitelji po imenu Canty rodio djeak kojega roditelji nisu eljeli. Istoga se dana u bogatoj obitelji Tudor rodilo jo jedno englesko dijete koje su roditelji itekako eljeli. I cijela ga je Engleska eljela. Engleska je toliko eznula za njim, toliko mu se nadala i za nj se molila Bogu da je sada, kada je djeak zaista doao na svijet, narod gotovo pomahnitao od radosti. Ljudi koji su se jedva poznavali, grlili su se, ljubili i plakali. Bio je to opi praznik: i plemenitai i prost puk, i bogati i siromani, svi su svetkovali, plesali i pjevali, a to im je veselje i u glavu udaralo. Trajalo je to danima i noima. Danju je bilo krasno vidjeti kako sa svakoga balkona i krova u Londonu lepraju zastave, a ulicama prolaze sjajne povorke. Nou je pak bilo isto toliko krasno gledati kako na svakom uglu gore golemi kresovi, a oko njih se zabavljaju gomile veseljaka. U cijeloj se Engleskoj ni o emu drugome nije govorilo doli o novoroenetu Edwardu Tudoru, kraljeviu od Walesa, koji leae uvijen u svilu i kadifu, ne primjeujui sav taj mete i ne znajui da nad njim bdiju i dvore ga plemeniti velikai i otmjene gospe a nije puno za to ni hajao. O drugome se novoroenetu, Tomu Cantyju, uvijenom u sirotinjske dronjke, nigdje nije govorilo osim u bijednoj obitelji za koju je njegovo roenje znailo samo muku i jad.

Drugo poglavljeTomovo djetinjstvoPreskoimo sada nekoliko godina.London je postojao ve tisuu i pol godina i bio je velik grad barem za ono vrijeme. Brojio je stotinu tisua stanovnika, a neki misle i dvaput vie od toga. Ulice mu bijahu veoma uske, krivudave i prljave, posebno u kraju gdje je ivio Tom Canty, a to je bilo nedaleko od Londonskog mosta. Kue bijahu drvene, gornji im je kat strao iznad prizemlja, a drugi se kat nadvijao nad prvim. to su kue bile vie, utoliko su bile i ire. Kostur im bijae od jakih ukrtenih greda, a izmeu njih vrsta graa, premazana bukom. Same su grede bile obojene u crveno, plavo ili crno, ve prema vlasnikovu ukusu, pa su se kue zbog toga doimale veoma slikovito. Prozori bijahu maleni, s ostakljenim etvrtastim okancima, a otvarali su se prema ulici, okreui se na arkama poput vrata.Kua u kojoj je stanovao Tomov otac nalazila se pored malene smrdljive rupe koju su nazivali Smetlitem, na kraju Kobasije ulice. Bila je to ruevna i klimava kuica, no prepuna strahovito siromanih obitelji. Cantyjeva je druina obitavala u jednoj prostoriji na treem katu. Mati i otac imali su u jednom kutu nekakav leaj, no Tom, njegova baka i dvije sestre, Bet i Nan, nisu bili toliko skueni cijeli im je pod bio na raspolaganju i mogli su spavati gdje god odaberu. Bilo je tu ostataka jednoga ili dvaju pokrivaa, pa ak i nekoliko pregrti stare i prljave slame, ali se to teko moglo nazvati posteljama jer nije imalo stalnog mjesta. Ujutro bi sve to nogama zgurali na jednu zajedniku gomilu, a uveer bi iz nje svatko izvukao onoliko koliko mu je bilo potrebno.Bet i Nan bijahu petnaestogodinje blizanke. Bile su to dobrodune i prljave djevojke, odjevene u dronjke i potpuno neobrazovane. Mati je bila nalik na njih, no otac i baka bijahu pravi zlodusi. Opijali bi se kad god bi mogli, a potom bi se potukli jedno s drugim ili s ma kim tko bi im se naao na putu. Vjeito su psovali i kleli, bili pijani ili trijezni. John Canty bijae kradljivac, a mati mu je bila prosjakinja. I djecu su nauili prosjaenju, ali im nije uspjelo od njih nainiti lopove. Meu groznom ruljom koja je stanovala u njihovoj zgradi, no ne mijeajui se s njom, naao se i neki dobri stari sveenik kojega je kralj bio ostavio bez kue i kuita udijelivi mu mirovinu od nekoliko novia, pa je znao okupiti djecu oko sebe i potajice ih uiti estitosti. Toma je otac Andrew nauio i neto malo latinskoga, a isto tako i itati i pisati. Rado bi tome bio poduio i djevojice, ali su se one plaile da e im se prijateljice zbog toga izrugivati, jer im se nee svidjeti njihova smijena naobraenost.Smetlite je bilo isto takvo osinje gnijezdo kao i Cantyjeva kua. Tu se redovito svake noi, i to sve do zore, pijanevalo, galamilo i svaalo, a razbijene su glave bile isto tako uobiajena pojava kao i glad. Pa ipak, mali Tom nije bio nesretan. Imao je i on tekih trenutaka, no toga nije bio ni svjestan. I drugi su djeaci sa Smetlita imali takvih trenutaka pa je pretpostavljao da je to u redu te da tako treba i biti. Kada bi se uveer vratio kui praznih ruku, znao je da e ga najprije otac ispsovati i prebiti, a kada on zavri, morat e sve to iznova podnijeti i od grozne bake, pa i gore od toga. Nou e mu se prikrasti izgladnjela mati s kakvim bijednim ostatkom ili komadiem suhoga kruha to ga je za nj uspjela sauvati odrekavi se jela, i pored toga to ju je mu esto znao uhvatiti u takvu izdajstvu pa bi je onda poteno premlatio.Ne, Tomov je ivot bio prilino dobar, naroito ljeti. Prosjaio je tek koliko mu je bilo potrebno da preivi jer su zakoni protiv prosjaenja bili strogi, a kazne teke, pa je dobar dio vremena provodio sluajui oca Andrewa i njegove zanosne bajke i prie o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, zaaranim zamcima te velianstvenim kraljevima i knezovima. Glava mu se sve vie punila svim tim udesima te je mnogu no proveo leei u mraku na ono malo bodljikave slame, umoran, gladan i obamro od batina pa je davao maha mati i ubrzo zaboravljavao sve bolove i muke predoavajui sebi zanosne slike o bajnom ivotu kakva razmaenog kraljevia u nekom kraljevskom dvorcu. S vremenom ga i danju i nou stade opsjedati jedna jedina elja: da vlastitim oima vidi pravoga kraljevia. Jednom je neto o tome natuknuo nekolicini prijatelja sa Smetlita, ali mu se oni narugae i tako ga nemilosrdno ismijae da je poslije toga odluio taj san zadrati samo za sebe.esto je itao sveenikove stare knjige i molio ga da mu ih protumai i objasni. Malo-pomalo pod utjecajem se sanjarenja i itanja znatno promijenio. Ljudi iz njegovih snova bijahu tako otmjeni da on stade jadikovati to je dronjav i prljav elei i sam biti ist i bolje odjeven. I dalje se igrao u blatu i uivao u tome, ba kao i ranije, ali umjesto da se brka po Temzi samo iz zabave, sada poe otkrivati da je to dobro i zato to se tako moe oprati i oistiti.Tom bi uvijek pronaao togod zanimljivo kraj svibanjskog drveta u Cheapsideu i na sajmitima, a od vremena do vremena zajedno bi s ostalim stanovnicima Londona imao prilike vidjeti kakvu vojnu smotru kada bi kakva glasovita nesretnika kopnenim ili vodenim putem odvodili u zatoenitvo u Tower. Jednoga ljetnog dana vidio je na Smithfieldu kako na lomai spaljuju sirotu Annu Askew i trojicu mukaraca i uo nekakva biveg biskupa kako im dri propovijed koja ga nije zanimala. Doista, Tomov je ivot, sve u svemu, bio raznolik i prilino zabavan.Malo-pomalo knjige i snovi o kneevskom ivotu poee tako snano djelovati na Toma da je i nesvjesno poeo izigravati kraljevia. govor i ponaanje postadoe mu silno sveani i velikaki, na ope udivljenje i zabavu njegovih drugova. No, iz dana je u dan rastao i Tomov utjecaj na tu mlaariju pa s vremenom svi poee na njega gledati sa zauenim strahopotovanjem, kao na kakvo vie bie. Toliko je toga znao! Znao je uiniti i kazati tako predivne stvari! A usto je bio tako dubokouman i mudar! O svemu to bi Tom rekao ili uinio djeaci su pripovijedali svojim roditeljima pa su i oni poeli raspravljati o Tomu Cantyju i smatrati ga neobino darovitim i izuzetnim stvorenjem. Potpuno odrasli ljudi iznosili su preda nj svoje nedoumice i pitali ga za savjet te bi se esto iznenadili nad dovitljivou i mudrou njegovih rjeenja. Postao je junak u oima svih koji su ga poznavali, osim u oima svoje obitelji jedino ona nije u njemu vidjela nita posebno.Uskoro Tom potajno osnova vlastiti kraljevski dvor! Kraljevi bijae on, a najblii mu prijatelji postadoe uvari, komornici, konjuari, dvorani i dvoranke te lanovi kraljevske obitelji. Svakoga su dana lanoga kraljevia doekivali sa sloenim izrazima potovanja koje je Tom bio preuzeo iz svojega romantinog tiva, svakoga se dana u kraljevskom vijeu raspravljalo o dravnim poslovima tobonjega kraljevstva, a njegovo je tobonje visoanstvo izdavalo zapovijedi izmiljenoj vojsci, mornarici i potkraljevima.Poslije toga bi onako dronjav otiao i isprosio koji novi, pojeo bijedni komadi suhoga kruha, otrpio uobiajene batine i psovke, a potom se ispruio na pregrti prljave slame i vraao se pustim snovima o vlastitoj veliini.elja da barem jednom vidi pravoga kraljevia, od krvi i mesa, rasla je u njemu iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, sve dok nije upila u sebe sve ostale elje i postala jedina strast njegova ivota.Jednoga sijeanjskog dana, dok je, kao i obino, prosjaei obilazio gradom, satima je maloduno lutao gore-dolje, bosonog i promrzao, ulicama oko Mincing Lanea i Little East Cheapa, zagledajui u izloge peenjarnica i eznui za groznim svinjskim patetama i drugim smrtonosnim izmiljotinama to su ondje bile izloene za njega su to bile poslastice namijenjene anelima, to jest, barem su to bile sudei po mirisu jer se njemu nikada nije posreilo da se koje od njih doepa i pojede je. Sipila je ledena kia, a nebo se bijae natmurilo: bio je to sjetan dan. Uveer se Tom vrati kui tako mokar, umoran i gladan da se zbog njegova kukavna stanja ak i otac i baka saalie nad njim dakako, na svoj nain, pa ga samo na brzu ruku iukae i odmah poslae u postelju. Zbog bola i gladi, kao i psovki i tunjave to su se odnekuda razlijegale po kui, dugo nije mogao usnuti, ali ga najzad misli ponijee u daleke, udesne zemlje pa utonu u san okruen kneeviima koji bijahu ureeni zlatom i dragim kamenjem i koji stanovahu u prostranim dvorcima, a sluge se ponizno klanjale pred njima ili hitale da izvre njihove zapovijedi. Potom je, kao i obino, sanjao da je i sam kraljevi.Cijelu je no ivio u sjaju svojega kraljevskog poloaja: kretao se meu velikaima i otmjenim gospama, obasjan svjetlou, udiui miomirise, opijajui se predivnom glazbom i odgovarajui na ponizne naklone blistava mnotva to se razmicalo da ga propusti te bi se ovome nasmijeio, a onome kneevski kimnuo glavom.Kada se ujutro probudio i ugledao sav jad oko sebe, outje se kao i obino nakon ovakva sna sve to ga okruivae, uini mu se jo tisuu puta odvratnijim. Potom ga shrvae gorina, tuga i suze.

Tree poglavljeTomov susret s kraljeviemTom ustade gladan, a i od kue ode gladan, no misli mu bijahu zabavljene maglovitim sjajem zaostalim od nonih snova. Lutao je amo-tamo po gradu, jedva i primjeujui kuda ide ili to se oko njega zbiva. Ljudi su ga gurali, a neki i grubo grdili, ali djeaka, onako obuzeta mislima, sve to kao da je mimoilazilo. Uskoro se naao u Temple Baru: nikada jo ne bijae u ovom smjeru stigao tako daleko od kue. Zastade i zamisli se na trenutak, a potom opet zapade u matanje i izae izvan londonskih zidina. Strand u to doba vie nije bio seoski put, ve se diio da je ulica, premda je to bila malo presmiona tvrdnja. Naime, iako mu se s jedne strane pruao prilino zbijen niz kua, na drugoj se tek tu i tamo dizala pokoja velika zgrada mahom dvorci bogatih plemenitaa, a iza njih se sve do rijeke pruali prostrani i krasni vrtovi vrtovi na ijem se mjestu danas sumorno uzdiu jutra i jutra zbijenih kua od opeke i kamena.Tom ubrzo stie u selo Charing gdje otpoinu kraj krasnoga kria to ga ondje bijae podigao neki oaloeni kralj iz davnih vremena, a potom dokono krenu niz mirnu, ugodnu cestu to se mimo velebnoga kardinalskog dvorca sputala do daleko veeg i velianstvenijeg dvorca Westminstera. Radosno i zaueno Tom se zablenu u nepreglednu gomilu zidina, u prostrana krila zgrade, u namrgoene tvrave i tornjie, u golem kameni ulaz zatvoren pozlaenim reetkama i s veliajnim nizom divovskih granitnih lavova te u ostale znake i znamenja engleskoga kraljevskog dostojanstva. Hoe li mu se napokon ostvariti ono za ime svim srcem udi? Ovo pred njim doista je kraljevska palaa. Ne bi li se onda mogao nadati i da e vidjeti kakva kraljevia kraljevia od krvi i mesa, samo ako nebesa tako ushtjednu.Sa svake je strane pozlaenih vrata stajao po jedan ivi kip, to e rei uspravan, dostojanstven i nepomian straar, od glave do pete odjeven u sjajan elini oklop. Na pristojnoj udaljenosti stajahu brojni seljaci i ljudi iz grada vrebajui priliku da makar na as bace pogled na nekog lana kraljevske obitelji. Blistave koije u kojima su se vozila blistava gospoda, u pratnji isto tako blistave posluge, pristizale su i odlazile kroz nekoliko drugih velebnih ulaza nanizanih du kraljevske ograde.Jadni se mali Tom, sav u dronjcima, primae te se stade polagano i plaljivo provlaiti pored straara, dok mu je srce udaralo, a nada sve vie rasla, kadli najednom kroz zlatne reetke ugleda neto zbog ega umalo ne vrisnu od radosti. S one se strane ograde nalazio ljubak djeak, lica opaljena suncem i preplanula od stalnih igara i vjebi na istom zraku, a ruho mu bijae nainjeno od same svile i kadife te se blistalo od dragulja: o boku mu malen ma i bode, oba ukraena draguljima, na nogama krasne izmice s crvenom petom, a na glavi draesna zatvorenocrvena kapa s koje se viju pera privrena velikim svjetlucavim dragim kamenom. U blizini pak stoje neka dostojanstvena gospoda nedvojbeno, njegove sluge. Oh, to je kraljevi, pravi i ivi kraljevi nema u to ni trunke sumnje. Molitva siromakova srca najzad bijae usliana.Od uzbuenja se Tomu ubrza dah i postade isprekidan, a oi mu se rairile od uda i ushienja. Sve druge misli u njegovoj glavi uzmakoe pred jednom jedinom eljom: da se potpuno priblii kraljeviu i dobro ga se i do mile volje nagleda. Prije negoli je i shvatio to radi, a ve je priljubio lice uz reetke na ulaznim vratima. U iduem ga trenutku jedan od vojnika grubo epa i zavitla u radoznalu gomilu seoskih klipana i londonskih besposliara. Vojnik mu dobaci: Pazi to radi, mali prosjae!Svjetina se stade rugati i smijati, ali kraljevi, sav crven u licu i gnjevno sijevajui oima, priskoi vratima i uzviknu: Kako se usuuje ovako postupati s tim sirotim djeakom! Kako se usuuje tako postupati i s najbjednijim podanikom mojega kraljevskog oca! Otvori vrata i pusti ga unutra!Trebalo je vidjeti kako prevrtljiva svjetina na to bre-bolje skida kape. Trebalo ju je uti kako s odobravanjem klie i uzvikuje: ivio kraljevi od Walesa!Vojnici privukoe helebarde preda se u znak pozdrava, otvorie vrata pa ponovno pozdravie dok je mali Kraljevi Bijede, sav u dronjcima to su leprali oko njega, prolazio mimo njih da bi pruio ruku Kraljeviu Neizmjerna Obilja.Edward Tudor ree Tomu: Izgleda umoran i gladan: mora da teko ivi. Hajde sa mnom!Pola tuceta pratilaca poletje prema njemu, tko zna s kojom namjerom: valjda zato da ih rastavi. No, on ih zaustavi odmahnuvi rukom ba kao pravi kraljevi te se oni na mjestu ukoie kao kakvi kipovi. Edward povede Toma u dvorac, u jednu raskonu odaju za koju mu ree da je njegova radna soba. Naredi da se donese zakuska kakvu Tom nikada prije nije vidio, osim to je u knjigama o tome itao. Kneevski obzirno i paljivo, kraljevi naredi slugama da se udalje kako neuglednoga gosta ne bi smetali njihovi ispitivaki pogledi, a potom sjede pored Toma te ga, dok je jeo, stade o kojeemu zapitkivati. Kako se zove, djeae? Tom Canty, molit u lijepo, gospodaru. udna li imena![footnoteRef:3] A gdje stanuje? [3: Canty kao opa imenica znai veseljak nap. prev.]

U gradu, na priliku, gospodaru. Na Smetlitu, odmah kraj Kobasijeg prolaza. Smetlite! Ovo je ime jo udnije. Ima li roditelje? Imam, gospodaru, a i baku do koje mi nije ba previe stalo, oprosti mi Boe ako je grijeh ovo to sam rekao i jo dvije sestre blizanke, Nan i Bet. Sve mi se ini da baka ne postupa s tobom ba najnjenije. Ni bilo s kim drugim, ako je tako po volji vaoj svjetlosti. Zla je srca i cijelog ivota samo zlo ini. Zlostavlja li te? Tu i tamo joj ruka na as i otpoine, ali samo kada zaspi ili se opije na mrtvo ime, a kada opet doe k sebi, sve nadoknadi i poteno me istue.Srdba sijevnu u kraljevievu oku i on uzviknu: Kako? Tue te? Oh, pa da, na priliku, gospodaru. Tue te, a ti si tako njean i malen! uj me: prije no to se smrkne, bit e ona na putu u Tower. Moj otac, kralj Vi, gospodaru, ne zamjerite mi, zaboravljate da je ona niska roda. Tower je samo za velikae. Doista, u pravu si. Nisam na to mislio. Razmislit u o kazni za nju. Je li otac dobar prema tebi? Nimalo bolji od bake, gospodaru. Bit e da su svi oevi isti. Ni moj ba nije med i eer. Ruka mu je teka kao malj, ali mene tedi: mada moram priznati da me ba uvijek ne tedi njegov jezik. Kakva je majka prema tebi? Dobra, gospodaru, nikada mi nikakva jada ni boli nije zadala. A i Nan i Bet u tome nalikuju na nju. Koliko im je godina? Petnaest, molit u lijepo, gospodaru. Lady Elizabethi, mojoj sestri, etrnaest je godina, a lady Jane Grey, moja roakinja, moje je dobi, a usto je mila i ljupka. No, lady Mary, moja druga sestra, uvijek se mrgodi uj, zabranjuju li tvoje sestre svojim slukinjama da se smijee jer e im inae porok iskvariti duu? Slukinjama? Oh, zar ti, gospodaru, misli da one imaju slukinje?Kraljevi za trenutak promatrae siromaka pa upita: A zato ih, molim te, ne bi imale? Tko im uveer pomae da se svuku? Tko ih odijeva kada ustanu? Nitko, gospodaru. Zar misli da one skidaju haljinu i spavaju bez nje kao ivotinje? Haljinu! Zar imaju samo jednu haljinu? Ah, presvijetli moj gospodaru, a to bi radile s vie haljina? Ta* svaka od njih ima samo jedno tijelo. Kakva neobina i nevjerojatna misao! Oprosti, nisam ti se mislio rugati. Tvoje e Nan i Bet dobiti dovoljno ruha i posluge, i to uskoro. Moj e se rizniar za to pobrinuti. Ne, ne zahvaljuj mi, nije to nita. Lijepo govori: glatko i s nekom lakoom. Ima li kakvu naobrazbu? Ni sam ne znam, gospodaru. Dobri sveenik po imenu otac Andrew dobrovoljno me pouavao iz svojih knjiga. Zna li latinski? Vrlo slabo, bojim se, gospodaru. Ui ga, djeae: teak je samo u poetku. Grki je tei, ali mislim da za lady Elizabethu i moju roakinju nije teak nijedan jezik, pa ni ova dva. Da samo uje kako te gospoice njime vladaju! Priaj mi sada o svom Smetlitu. Je li ti lijepo tamo? Uistinu, jest, na priliku, gospodaru, osim kad sam gladan. Ima tamo lutkarskih predstava, pa majmuna o, kako su to smijena stvorenja. I tako divno odjevena! Ima i komada u kojima oni to u njima igraju, toliko viu i toliko se tuku dok svi ne poginu. Tako ih je lijepo gledati, a ne stoji vie od novia mada ni do novia nije lako doi, ako je po volji vaoj svjetlosti. Priaj dalje. Pa, mi, djeaci sa Smetlita, ponekad se izmeu sebe tuemo motkama, kao to to ine egrti.Kraljeviu bljesnue oi pa e na to: E, to bih i ja volio. Priaj dalje. Utrkujemo se, gospodaru, da vidimo tko je najbri. I to bih volio. Nastavi. Ljeti, gospodaru, gacamo i plivamo po kanalima i u rijeci, i svatko od nas zagnjuri onoga tko mu se prvi nae pod rukom, i prskamo se vodom, i ronimo, i viemo, i padamo u vodu i Dao bih oevo kraljevstvo da mogu jedanput u tome uivati! Produi, molim te. Pleemo i pjevamo oko Svibanjskog drveta u Cheapsideu. Igramo se u pijesku i zatrpavamo jedni druge, a esto pravimo i kolae od blata oh, blato je sjajna stvar, takve divote nema nigdje na svijetu! Uistinu se valjamo u njemu, gospodaru, ne zamjerite mi na izrazu, vaa svjetlosti. Oh, molim te, nemoj dalje, to je prekrasno! Kad bih se samo mogao odjenuti u ruho kao to je tvoje pa se izuti i jedanput se uvaliti u blato, samo jedanput, a da mi nitko to ne zamjera i ne brani, ini mi se da bih se i krune odrekao! A kad bih se ja, mili gospodaru, jednom mogao odjenuti u haljine kao to su tvoje samo jedanput Oho, to bi ti volio? Neka onda bude tako. Svuci svoje dronjke i navuci ovu sjajnu odjeu, djeae! Ova e srea biti kratka vijeka, ali je to nee nimalo umanjiti. Uivat emo dok moemo, a prije nego netko naie i pone nam dodijavati, ponovno emo se preodjenuti.Ve nekoliko asaka potom, mali se kraljevi od Walesa okiti Tomovim lepravim ritama, a mali se kraljevi od Siromatva ukrasi sjajnim kraljevskim perjem. Onda obojica stadoe pred veliko ogledalo, jedan kraj drugoga, i gle uda: kao da se nikakva promjena nije desila! Njih se dvojica zgledae, potom pogledae u zrcalo, pa opet jedan u drugoga. Napokon e zbunjeni kraljevi: to kae na ovo? Ah, presvijetli moj gospodaru, ne traite da vam na to odgovorim. Ne prilii nekome od moga roda da izusti takvu tvrdnju. Onda u je ja izustiti. Kosa ti je ista kao i moja, iste su ti i oi, glas i dranje, isto tijelo i stas, isto lice i lik kao i u mene. Da krenemo goli po svijetu, nema toga tko bi mogao pogoditi tko si od nas dvojice ti, a tko je kraljevi od Walesa. A sada, kad sam odjeven kao ti maloas, zacijelo u moi mnogo bolje shvatiti kako je tebi bilo kada te onaj neotesani vojnik ekaj malo, nije li ti to modrica na ruci? Da, ali to je sitnica, a vaa svjetlost zna da je onaj siroti straar Tiho! To je bilo sramno i okrutno! uzviknu mali kraljevi i udari bosom nogom o pod. Kad bi kralj ne mii se ni koraka odavde dok se ne vratim! Zapovijedam ti!Odmah zatim zgrabi sa stola neki predmet od dravne vanosti i skloni ga, a onda, usplamtjela lica i sjajnih oiju, izletje kroz vrata i proletje dvorcem tako da su se dronjci za njim vijorili. Stigavi do velikih ulaznih vrata, smjesta pograbi reetke i pokua ih zatresti viui: Otvaraj! Otvaraj vrata!Vojnik koji je bio onako grubo postupio s Tomom, namah poslua, a kada kraljevi jurnu kroz dveri, gotovo se guei od kraljevskog bijesa, vojnik mu prilijepi tako zvunu zaunicu da se kraljevi otkotura na cestu. Ovo ti je, izrode prosjaki dodade vojnik za ono to si me udesio kod njegova visoanstva!Svjetina se grohotom nasmija. Kraljevi se nekako izvue iz blata i bijesno jurnu na straara viui: Ja sam kraljevi od Walesa i moja je osoba sveta, a ti e visjeti zbog toga to si digao ruku na mene!Vojnik privue helebardu k sebi u znak pozdrava i podrugljivo ree: Pozdravljam vae milostivo visoanstvo.A onda opet ljutito viknu: isti se odavde, smee blesavo!Na to se podrugljiva svjetina okupi oko jadnoga kraljevia i stade ga tjerati niz cestu viui i dobacujui za njim: S puta njegovu kraljevskom visoanstvu! Mjesta za kraljevia od Walesa!

etvrto poglavljePoinju kraljevieve nevoljePoto ga je satima progonila i muila, rulja se napokon okani maloga kraljevia i prepusti ga samome sebi. Dok je jo bio u stanju da bjesni na gomilu, da joj kraljevski prijeti i kraljevski izdaje zapovijedi kojima su se njegovi muitelji s uitkom cerekali, bio im je vrlo zabavan, no, kada je od umora najzad zautio, prestadoe se zanimati za nj i potraie novu razonodu. Kraljevi se sada ogleda oko sebe, ali ne mogae razabrati gdje se nalazi. Znao je jedino da se nalazi negdje usred Londona. Krenu besciljno dalje pa se kue uskoro prorijedie, a prolaznika bivae sve manje. Opra raskrvavljene noge u potoku koji je tekao onuda kuda danas prolazi ulica Farringdon, otpoinu nekoliko trenutaka, a potom nastavi put te domalo izbi na otvoren prostor s nekoliko rijetkih kua i velebnom crkvom. Crkvu smjesta prepoznade. Svuda oko nje bijahu skele i rojevi radnika jer se zgrada iz temelja popravljala. Kraljevi se najednom osokoli povjerovavi da se njegove patnje primiu kraju. Ovo je, ree sam sebi, biva franjevaka crkva koju je moj otac oduzeo redovnicima i pretvorio je u sklonite za siromanu i naputenu djecu pa se sada naziva Kristovom crkvom. Zacijelo e im biti drago da uine uslugu sinu onoga koji je prema njima bio tako velikoduan i to tim prije to je taj sin i sam jadan i naputen kao i ma koji nevoljnik koji bi se ovamo sklonio ili e se ikada sklonitiUbrzo se nae usred skupine djeaka koji trahu, skakahu, igrahu se loptom, preskakivahu jedan drugoga i zabavljahu se na sve mogue naine, a sve to uz poprilinu galamu. Svi bijahu jednako odjeveni, i to onako kako su se u to vrijeme nosile sluge i egrti to e rei da je svaki na vrh glave imao plitku crnu kapu veliku kao tanjuri pa zbog svojih oskudnih razmjera nije bila prikladno pokrivalo za glavu, a nije sluila ni kao ukras. Ispod nje im do sredine ela padala kosa bez razdjeljka, a uokrug bila pravilno podrezana. Oko vrata su nosili sveeniku vrpcu, a na sebi modar tijesan haljetak to im dopirae do koljena, pa i ispod njih. Uz to su ili i nabrani rukavi, irok crveni pojas, svijetloute arape koje su se vezivale iznad koljena i niske cipele sa irokim kopama od kovine. Bijae to prilino runo odijelo.Djeaci prekinue igru i okupie se oko kraljevia, a on im se obrati s priroenom dostojanstvenou: Dobri mladii, recite svojem upravitelju da Edward, kraljevi od Walesa, eli razgovarati s njime.Na te se njegove rijei podie velika graja, a jedan neotesanac pridometnu: Ma nemoj, a ti si, prosjae, valjda izaslanik njegove milosti?Kraljevi porumenje od gnjeva i ruka mu spremno poletje prema bedru, no ondje nije bilo niega. Uslijedi salva smijeha, jedan od djeaka ree: Vidi ovo! Uobrazio je sebi da ima ma moda to i jest pravi kraljevi?Ova dosjetka izazva jo vie smijeha. Jadni se Edward ponosno uspravi i ree: Ja i jesam kraljevi, a vama koji ivite od dobrote mojega oca ne prilii da me ovako doekujete.Ovo izazva ope veselje, kako se moglo prosuditi po smijehu. Momak koji bijae prvi progovorio, dreknu na svoje drugove: O, vi, svinje, robovi, pitomci kraljevskoga oca njegove milosti, kako se to ponaate? Na koljena, svi na koljena i poklonite se njegovoj kneevskoj pojavi i kraljevskim prnjama!S veselim povicima svi kao jedan popadae na koljena i uzee se podrugljivo klanjati svojoj rtvi. Kraljevi prezirno nogom udari najblieg djeaka i srdito kaza: Evo ti za sada ovo, dok ne stigne sutranji dan i dok ne dadnem podii vjeala za tebe.E, ovo vie nije bilo zabavno ala bijae prevrila mjeru. Smijeh u hipu zamuknu i zamijeni ga bijes. Tuce njih povika: Pograbite ga! U pojilo za konje s njim, u pojilo za konje! Gdje su psi? Drga, Lave! Drga. Koljau!I tada se zbi neto to Engleska do tada nije vidjela kako posveenu osobu nasljednika prijestolja divljakim bubocima obasipaju ruke prostih puana i rastru nahuckani psi.Kada se stade bliiti no, kraljevi se nae u nekom udaljenom dijelu grada gusto naikanom kuama. Tijelo mu bijae puno modrica, ruke mu krvarile, a dronjci bili potpuno umrljani blatom. Tumarao je tako bez cilja, sve se manje snalazei, a od umora i malaksalosti jedva je vukao noge. Bio je odustao od ma kakvih pitanja jer mu ona nisu donosila nikakva obavjetenja ve samo porugu. Stalno je u sebi mrmljao: Smetlite, tako se zove to mjesto. Kad bih ga samo uspio pronai nai prije no to me snaga potpuno izda i prije no to klonem, bio bih spaen njegovi e me odvesti u dvorac i posvjedoiti da nisam njihov, ve da sam pravi kraljevi pa u opet biti ono to sam i bio. Kadto bi mu se misli vratile na neotesance iz Kristova sirotita i njihovo ponaanje prema njemu pa bi rekao: Kad postanem kralj, pobrinut u se da ne dobivaju samo hranu i krov nad glavom, ve i znanje iz knjiga, jer pun eludac malo vrijedi ako su nam um i srce prazni. Potrudit u se da ovo dobro upamtim kako ne bih zaboravio dananju pouku i moji podanici zbog toga trpjeli jer znanje oplemenjuje srce i ui nas blagosti i milosru.Stadoe se paliti treptava svjetla, a poe i kiiti, podie se vjetar i na zemlju se spusti studena i olujna no. Kraljevi bez kue i kuita, nasljednik engleskog prijestolja bez krova nad glavom iao je dalje, sve dublje zalazei u splet prljavih uliica gdje su se u ljudskim konicama rojile neimatina i bijeda.Odjednom ga neka krupna, pijana protuha epa za vrat i i viknu: I opet do kasna ostaje vani, a kui ne nosi ni novia, kladim se! Ako je tako, ne zvao se ja John Canty ne prebijem li ti sve kosti u tom goljavom tijelu.Kraljevi se nekako izvue iz njegova stiska, nesvjesno otre oskvrnuto rame pa eljno upita: Jesi li ti zbilja njegov otac? Dao dobri Bog da je tako jer e ti onda poi po njega, a mene vratiti kui! Njegov otac? Ne znam to pod time misli, ali znam da sam ja tvoj otac, u to e se ubrzo imati prilike Oh, ne ali se, ne poigravaj se sa mnom, ne gubi vrijeme! Iscrpljen sam, izranjen, ne mogu vie. Povedi me kralju, mojem ocu, i on e te nagraditi bogatije no to bi i u snu mogao zamisliti. Vjeruj mi, ovjee, vjeruj mi! Ne laem ti, govorim ti istu istinu! Prui mi ruku i spasi me! Ja sam doista kraljevi od Walesa!ovjek je preneraeno zurio u djeaka, a zatim kimnu glavom i promrmlja: Lud je da lui ne moe biti! a onda ga ponovno epa za vrat pa dodade uz promukao cerek i psovke: Bio ti lud ili ne, bakica Canty i ja ve emo ti namjestiti kosti, ne bio ja ono to jesam!S tim rijeima odvue za sobom izbezumljenog kraljevia koji mu se nastojae oduprijeti te nestade s njim u dvoritu pred nekom kuom, a razdragana i buna gomila ljudskog oloa poe za njima.

Peto poglavljeTom kao plemiOstavi sam u kraljevievoj sobi, Tom Canty dobro iskoristi priliku to mu se bijae pruila. Pred velikim se zrcalom okretao as na jednu, as na drugu stranu, divei se vlastitoj otmjenosti. Zatim uze etati gore-dolje oponaajui kraljevievo uznosito dranje i stalno se pritom promatrajui u ogledalu. Nakon toga izvue iz korica krasan ma pa se nakloni poljubivi sjeivo i poloivi ga na grudi, ba onako kako je bio vidio da postupa neki plemeniti vitez pozdravljajui zapovjednika Towera u asu dok je, prije pet-est tjedana, u njegove ruke predavao lordove Norfolka i Surreya da ih zatoi. Tom se igrao bodeom optoenim draguljima to mu je visio o bedru, razgledao skupocjene i probrane ukrase u sobi, iskuao redom svaku pojedinu raskonu stolicu i razmiljao o tome kako bi se ponosio da drutvo sa Smetlita moe samo proviriti ovamo i vidjeti ga u svem ovom sjaju. Pitao se hoe li mu drugovi vjerovati kada im po povratku kui ispria ovu udesnu bajku ili e odmahnuti glavom i rei da su mu pretjerane matarije naposljetku pomutile pamet.Kada je prolo pola sata, najednom mu pade na um da se kraljevi ve dugo ne vraa pa se poe osjeati usamljenim. Uskoro poe oslukivati nadajui se njegovu povratku i prestade se igrati lijepim predmetima oko sebe: obuzee ga nelagoda, nemir i utuenost. Pretpostavimo da tkogod naie i zatekne ga u kraljevievu odijelu, a kraljevia ne bude tu da to objasni. Moda e ga odmah objesiti, a tek se poslije raspitivati o njegovu sluaju? uo je on ve da su velikai prijeki u sitnicama. Strah je u njemu sve jae rastao pa drui tiho otvori vrata to su vodila u predsoblje, odluivi pobjei i potraiti kraljevia te od njega izmoliti zatitu i izbavljenje. No, estorica sjajnih slugu i dva mlada paa visoka roda, svi napirlitani poput leptira, skoe na noge i do zemlje se poklone pred njim. On brzo ustuknu i zatvori vrata. Oh, kako mi se samo rugaju! pomisli Tom. Sad e otii i sve dojaviti. Oh, zato sam doao ovamo da izgubim glavu?Ispunjen neiskazivim strahom, ushoda se po sobi oslukujui i trzajui se na najmanji um. Doskora se vrata otvorie i pa sav u svili najavi: Lady Jane Grey.Vrata se zatvore, a neka se ljupka djevojica, bogato odjevena, uputi prema njemu. No, najednom zastade i upita pretunim glasom: Oh, to je to s tobom, moj gospodaru?Tomu se gotovo presijee dah, ali ipak, premda tekom mukom, nekako uspje promucati: Ah, smiluj mi se! Nisam ja nikakav gospodar, ve siroti Tom Canty s londonskog Smetlita. Molim te, odvedi me do kraljevia, a on e biti toliko dobar pa e mi vratiti moje dronjke i pustiti me da zdrav i itav odem odavde. Oh, smiluj mi se i spasi me!I pade na koljena te je, pruajui ruke prema njoj, stade preklinjati koliko jezikom, toliko i oima. Djevojica kao da se skamenila od uasa pa povika: Oh, gospodaru moj, ti na koljenima? I to preda mnom!Sva prestravljena, ona pobjee, a Toma svlada oaj te on klonu na tlo i proapta: Nema mi spasa, nema nikakve nade. Sad e doi po mene da me odvedu.Dok je on tako leao na tlu obamro od straha, strana se vijest irila dvorcem. Od sluge do sluge, od plemenitih velikaa do otmjenih gospi, niz duge hodnike, od kata do kata, od dvorane do dvorane iao je apat jer se tako neto uvijek prenosilo aptom: Kraljevi je poludio, kraljevi je poludio! Uskoro se u svakoj dvorani, na svakom mramornom trijemu stadoe okupljati blistava gospoda i gospe, ali i manje vani dvorani, ozbiljno se doaptavajui izmeu sebe, a svakome se od njih na licu ocrtavao uas. Ne proe dugo, a jedan blistavi dvorski slubenik stade obilaziti ove skupine sveano objavljujui: U ime kraljevo! Pod prijetnjom smrtne kazne, neka nitko ne obraa pozornost na ove lane i besmislene glasine niti o njima raspravlja ili ih dalje iri. U ime kraljevo!apat namah prestade kao da su prisutni najednom onijemjeli.Ubrzo hodnicima prostruja amor: Kraljevi! Gledajte, kraljevi dolazi!Jadni je Tom polagano prolazio mimo dvorana koji mu se duboko klanjahu, pokuavajui se i sam nakloniti te smjerno promatrajui udnu okolinu zbunjenim i tunim pogledom. Dvojica visokih plemia koraahu uz njega, pridravajui ga svaki s jedne strane i tako mu pomaui u hodu, a za njim su ili dvorski lijenici i nekoliko slugu.Ubrzo se Tom obre u jednoj raskonoj odaji negdje u dvorcu i u kako se za njim zatvaraju vrata. Njegovi pratioci stajahu oko njega.Pred njim, malo podalje, leae na poivaljci krupan, tust ovjek, iroka i mesnata lica i mrana izgleda. Golema mu glava bila sva sijeda, a isto tako i brada koja mu, kao kakav okvir obrubljivae lice. Ruho mu bijae od skupocjene tkanine, no staro i mjestimice pohabano, a jedna mu noga, oteena i omotana zavojima, poivala na jastuku. Zavlada tajac i sve se glave ponizno pognue pred glavom ovoga ovjeka. Taj bolesnik mrka lica bijae strani Henrik VIII. On sada progovori, a lice mu odmah postade blago: to je to, lorde Edvarde, moj kraljeviu? Zar si doista odluio tu tunu alu prirediti meni, svojemu dobrom kralju i ocu koji te ljubi i njeno pazi?Jadni je Tom sasluao, koliko mu je to doputalo njegovo smueno stanje, poetak ovoga govora, no kada mu do uha doprijee rijei meni, svojemu dobrom kralju, lice mu problijedje i on se namah srui na koljena kao da ga je hitac pogodio. Podigavi ruke uvis, zavapi: Ti si kralj? Onda mi nema spasa!Ovaj uzvik kao da oamuti kralja. Pogled mu stade izgubljeno lutati od lica do lica, a potom se zbunjeno zaustavi na djeaku koji kleae pred njim. Zatim progovori glasom punim duboka razoaranja: Jao, vjerovao sam da glasine ne odgovaraju istini, no plaim se da nije tako. Uzdahnu tekim uzdahom pa ree blago: Doi k svojemu ocu, dijete moje, tebi nije dobro.Tomu pomogoe da ustane pa on polako i drui prie engleskom velianstvu. Kralj obuhvati rukama njegovo prestravljeno lice pa se ozbiljno i s ljubavlju zagleda u nj, kao da trai neki povoljan znak o tome da se djeaku vraa razum, a potom pritisnu sinovljevu kovrastu glavu sebi na grudi i njeno je potapa. Zatim upita: Zar ne poznaje svojeg oca, dijete moje? Ne kidaj mi staro srce. Reci da me poznaje. Pa ti me poznaje, je li? Da, ti si moj uzvieni gospodar i kralj, Bog neka te uva! Tako je, tako jesve je u redusmiri se, ne dri tako. Nema ovdje nikoga tko bi ti naudio. Ovdje te svi vole. Sada ti je bolje: bio je to samo ruan san, je li tako? I opet zna tko si, je li tako? Nee vie govoriti da nisi kraljevi, kao to su mi rekli da si maloas uinio? Preklinjem te da mi premilostivo povjeruje, najuzvieniji moj gospodaru, ali govorio sam samo istinu. Ja sam najneznatniji od tvojih podanika, roen sam u bijedi, a ovamo su me doveli tek zao udes i nesretan sluaj te me se teko za to moe kriviti. Premlad sam da umrem, a ti me jednom jedinom rijeju moe spasiti. Oh, izreci tu rije, gospodaru! Da umre? Ne govori tako, mili kraljeviu. Umiri svoje izmueno srce ti nee umrijeti!Tom pade na koljena i veselo uskliknu: Neka te Bog nagradi za tvoju dobrotu, kralju moj, i neka te dugo poivi na sreu tvoje zemlje! Zatim, skoivi na noge, okrenu radosno lice prema dvojici plemia koji ga bijahu dopratili i uzviknu: uli ste? Ja neu umrijeti: kralj je tako rekao! Nitko se i ne pomae: samo se svi ozbiljno i s potovanjem poklonie, no nitko nita ne ree. Tom na tren zastade, malo zbunjen, a potom se bojaljivo okrenu prema kralju i upita ga: Mogu li sada otii? Otii? Svakako, ako to eli. No, zato jo malo ne ostane sa mnom? Kamo bi elio poi?Tom obori oi i ponizno odgovori: Zacijelo te nisam dobro razumio. Shvatio sam da sam slobodan pa sam se mislio vratiti u straaru gdje sam se rodio i odrastao u neimatini, ali gdje mi ive majka i sestre pa je to i moj dom. Na ovaj sjaj i rasko nisam navikao oh, molim vas, gospodaru, pustite me da odem!Kralj je neko vrijeme zamiljeno utio, a lice mu odavae sve veu patnju i jad. Zatim e s neto nade u glasu: Moda mu se um pomutio samo u ovom pogledu, a u svakom je drugom sasvim zdrav. Dao Bog da je tako! Iskuat emo ga.Potom zapita Toma neto na latinskom, a Tom mu, premda nesigurno, odgovori na istom jeziku. Kralj nije skrivao ushita, a i plemii i lijenici pokazae jednako zadovoljstvo. Kralj ree: Ovo ba ne odgovara njegovu obrazovanju i sposobnostima, ali pokazuje da mu je um samo obolio, a nije potpuno poremeen. to vi na to kaete, gospodine?Lijenik kojemu se kralj obratio, duboko se nakloni i odvrati: To to ste rekli, velianstvo, potpuno se slae s mojim uvjerenjem!Kralj, oevidno zadovoljan ovim ohrabrenjem koje je dolazilo od takva vrsna strunjaka, raspoloeno dodade: Pripazite sad svi: nastavit emo s iskuavanjem.Postavi Tomu pitanje na francuskome. Tom je trenutak utio, zbunjen zbog tolikih pogleda to se upirahu u njega, a onda plaljivo ree: S vaim oprotenjem, velianstvo, ja pojma nemam o tom jeziku.Kralj nauznak pade na leaj. Prisutni pritrae da mu pomognu, no on ih odbi i ree: Ostavite me, to je samo neznatna slabost. Podignite me! Tako, sad je dobro.Prii blie, dijete moje, hajde, stavi, sirotu smuenu glavicu na oeve grudi i smiri se. Ubrzo e ti biti dobro: ovo je samo prolazna sanjarija. Ne boj se, uskoro e ozdraviti. Onda se obrati ostalima: blagosti nestade i iz oiju mu stadoe sijevati opake munje. Dobro me ujte! Mojem se sinu pomutio um, ali to nee dugo potrajati. Uzrok je tomu prekomjerno uenje i predug boravak u zatvorenom prostoru. Zato dosta knjiga i uitelja! Zabavljajte ga igrama i neka to vie boravi na zraku kako bi mu se zdravlje povratilo. Jo se vie uspravi pa odluno nastavi: Lud je, ali on je moj sin i nasljednik engleskog prijestolja. Bio on lud ili ne bio, ipak e biti kralj! A ujte i ovo i prenesite to drugima: tko god govori o ovoj njegovoj boljetici, radi protiv mira i sigurnosti u ovom kraljevstvu pa e zavriti na vjealima! Dajte mi piti sav gorim: ova mi je nesrea iscrpla svu snagu Tako, odmaknite pehar Pridrite me. Tako, dobro je. Lud, kaete? Pa da je i sto puta lud, ipak je kraljevi od Walesa i ja u, kao kralj, to potvrditi. Jo e danas po starome obiaju i na dolian nain biti ustolien u kraljevskoj asti. Odmah izdajte zapovijed u tom smislu, lorde Hertforde.Jedan od plemia kleknu pokraj kraljeva leaja i ree: Njegovo velianstvo zna da je nasljedni veliki maral Engleske zatoen u Toweru zbog veleizdaje: Ne prilii da jedan veleizdajnik uti! Ne vrijeaj mi ui tim mrskim imenom? Zar e taj ovjek vjeno ivjeti? Zar se ustolienje nee obaviti zato to u ovom kraljevstvu nema marala na kojem ne lei ljaga zbog veleizdaje i koji bi kraljevia uveo u njegovo dostojanstvo? Ne, slave mi Boje! Prenesi Parlamentu da od njega oekujem Norfolkovu smrtnu osudu prije nego sunce ponovno grane, inae e mi to skupo platiti.Lord Hertford ree: Kraljeva je volja zakon pa ustade i vrati se na mjesto gdje je ranije stajao.Gnjev polagano ieznu sa starakog kraljeva lica i on prozbori: Poljubi me, kraljeviu. Hajde ega se boji? Zar ja nisam tvoj dragi otac? Ti si dobar prema meni nedostojnome, o moni i milostivi gospodaru: to zasigurno znam. Ali alizadaje mi bol pomisao na to da on mora umrijeti i Ah, ovo ve nalikuje na tebe! Vidim da ti je srce isto kao i prije premda ti se um pomutio, jer si uvijek bio meka srca. No, taj se vojvoda isprijeio izmeu tebe i poasti koje ti pripadaju: postavit u na njegovo mjesto drugoga koji niim nee okaljati tu uzvienu dunost. Umiri se, kraljeviu, ne mui time svoju jadnu glavu. Ali zar nee upravo zbog mene tako brzo otii s ovoga svijeta, gospodaru? Ta*, da nije mene, koliko bi samo dulje ivio? Ne misli na njega, kraljeviu: nije toga vrijedan. Poljubi me jo jednom pa se vrati svojim igrama i zabavama. Ova me bolest iscrpljuje: umoran sam i htio bih otpoinuti. Poi sad s ujakom Hertfordom i svojim pratiocima pa opet doi kad mi se tijelo malo odmori.Tako Tom ode od njega, no bijae mu teko pri dui jer je ova posljednja reenica kraljeva zadala smrtni udarac nadi koju je potajno gajio da e ga sada pustiti na slobodu. I opet zau amor i priguene povike: Kraljevi! Kraljevi dolazi!Malodunost mu je sve vie rasla to je due koraao izmeu sjajnih redova duboko pognutih dvorana: uviao je da je uistinu zarobljenik i da e moda zauvijek ostati zatvoren u ovoj zlatnoj krletki kao naputeni i usamljeni kraljevi, osim ako se Bog u svojoj dobroti ne smiluje na nj i ne izbavi ga odavde.A na koju god bi se stranu okrenuo, posvuda mu se priviahu odrubljena glava i poznato lice velikoga vojvode od Norfolka kako lebde pred njim u zraku, a njegove ga oi prijekorno promatraju.Kako su ugodni bili njegovi negdanji snovi, a kako je ova stvarnost turobna!

esto poglavljeTom dobiva uputeToma odvedoe u glavnu odaju u nizu sveanih dvorana i ondje posjedoe to se njemu ne svidje jer je oko njega stajalo vie starijih ljudi, kao i ljudi visoka roda. Zamoli ih da sjednu, no oni se samo naklonie ili neto promrmljae u znak zahvalnosti i ostadoe stajati. Ve je htio ponoviti svoju molbu, kadli mu ujak, grof od Hertforda, apnu na uho: Molim te, ne navaljuj, gospodaru. Ne dolikuje im da sjede u tvojoj prisutnosti.Uto najavie lorda St. Johna koji se pokloni pred Tomom i ree: Dolazim po kraljevu nalogu, povodom stvari koja zahtijeva potpunu tajnost. Je li vaem visoanstvu po volji otpustiti sve prisutne, osim gospodina grofa od Hertforda?Primijetivi da Tom oito ne zna kako e to uiniti, Hertford mu doapnu da dadne znak rukom i ne zamara se govorenjem, osim ako to ba ne eli. Kada se gospoda iz pratnje povukoe, lord St. John ree: Njegovo velianstvo nareuje da, iz razumljivih i vanih dravnih razloga, milostivi kraljevi prikriva svoju bolest na sve naine koji su njegovoj moi, sve dok ona ne proe i kraljevi ne ozdravi. To znai da ni pred kime nee poricati da je pravi kraljevi i nasljednik engleske krune, uvat e svoje kneevsko dostojanstvo te e bez rijei ili znaka negodovanja primati izraze potovanja i pokornosti koji mu po pravu i drevnim obiajima pripadaju. Prestat e pred bilo kime govoriti o svojem niskom rodu i podrijetlu jer je tu rije tek o nezdravim tlapnjama i pretjeranim matarijama to ih je kod njega izazvala bolest. Usrdno e se uznastojati ponovno sjetiti svih onih lica koja je ranije poznavao a ako mu se desi da ih se ne sjeti, sauvat e mir i nikakvim izrazom uenja ili kojim drugim znakom nee odati da ih je zaboravio. U javnim prigodama, kad god doe u zabunu zbog onoga to treba uiniti ili zbog onoga to treba rei, nee znatieljnicima dopustiti da na njemu primijete nemir, ve e u takvu sluaju zatraiti savjet od lorda Herforda ili od moje malenkosti jer je nas dvojicu kralj odredio da budemo u kraljevievoj slubi i njegovoj blizini, sve dok se ova zapovijed ne opozove. Tako odreuje njegovo velianstvo, pozdravlja vau kraljevsku visost i moli Boga da vas u svojemu milosru brzo izlijei te vas sada i ubudue dri pod svojim svetim okriljem.Naklonivi se, lord St. John stade u stranu, a Tom, mirei se sa sudbinom, odvrati: Kralj je tako naredio, a s njegovim se zapovijedima nije aliti ili ih, ma koliko ovjeka inae uljale, spretnim izgovorima po svojoj volji preinaavati. Kraljeva e volja biti izvrena.Na to e lord Hertford: U pogledu naloga njegova velianstva koji se tie knjiga i slinih ozbiljnih pitanja, moda e vaem visoanstvu biti po volji da vrijeme prekrati kakvom lakom razbibrigom kako ne biste na gozbu otili premoreni i tako nakodili svojemu zdravlju.Upitan i iznenaen izraz pojavi se na Tomovu licu, a za njim uslijedi i rumenilo kada djeak opazi kako se pogled lorda St. Johna s tugom sputa na nj. Njegovo mu lordstvo kaza: Pamenje te jo uvijek izdaje pa si se stoga iznenadio no, neka te to ne uznemiruje jer nee dugo potrajati i tvoja e bolest minuti pa e ozdraviti. Lord od Hertforda govorio je o gozbi koju prireuje grad, a kojoj bi trebala prisustvovati i vaa visost, kako je to njegovo velianstvo obealo jo prije dva mjeseca. Sjea li se sada? ao mi je, ali moram priznati da sam to posve smetnuo s uma ree Tom nesigurnim glasom i ponovno pocrvenje.U taj as najavie dolazak lady Elizabethe i lady Jane Grey. Oba se lorda znaajno zgledae i Hertford brzim koracima prie vratima. Dok su djevojice prolazile pored njega, on im doapnu: Molim vas, gospoice, pretvarajte se da ne primjeujete njegovo raspoloenje i ne pokazujte iznenaenje kada ga pamenje izda bit e vam teko kada primijetite kako zapinje pri svakoj sitnici.U meuvremenu je lord St. John govorio Tomu na uho: Molim te, gospodaru, ljubazno imaj na umu kraljevu elju. Sjeti se svega ega se moe sjetiti pretvaraj se da se sjea svega ostalog. Ne dopusti da primijete koliko si se promijenio jer zna koliko si prirastao srcu svojim starim drugaricama u igri i koliko bi ih to raalostilo. eli li, gospodaru, da ja i tvoj ujak ostanemo?Tom mahnu rukom u znak pristanka i neto promrmlja jer je ve bio pomalo poeo uiti, a u svojem je prostodunom srcu bio odluio da se, to bolje moe, podvrgava kraljevoj zapovijedi.Unato svem oprezu, razgovor izmeu ove mladei nije ba cijelo vrijeme tekao posve glatko. Tomu je, istini za volju, vie puta malo nedostajalo da se slomi i prizna kako nije dorastao ovako uzvienoj ulozi, no spasila bi ga obazrivost kraljevne Elizabethe ili bi pak budni lordovi ubacili, prividno sasvim sluajno, poneku rije koja je imala podjednako sretan uinak. Odjednom se mala lady Jane okrenu k Tomu i zbuni ga ovakvim pitanjem: Jesi li se danas, gospodaru, ve poklonio njezinom velianstvu kraljici?Tom je u oaju oklijevao i ve se spremao neto nasumce izmucati, kadli lord St. Joh uze rije te odgovori umjesto njega s dostojanstvenom lakoom dvoranina svikla na to da se susree sa kakljivim prigodama i spremno ih doekuje: Svakako, gospo, i kraljica ga je silno utjeila u pogledu zdravlja njegova velianstva, nije li tako, vae visoanstvo?Tom proguna neto u znak odobravanja, no osjeae da bi tu mogao naii na sklisko tlo. Neto kasnije bi spomenuto kako Tom za sada vie nee uiti, na to njezino malo gospodstvo uskliknu: To je teta, to je takva teta! Tako si sjajno napredovao. No, samo strpljivo ekaj svoj as, nee to dugo trajati. I ti e biti obdaren znanjem poput svojega oca, a usta e ti, dobri moj kraljeviu, govoriti isto toliko mnogo raznih jezika kao i njegova. Poput mojega oca! uzviknu Tom na trenutak se zaboravivi. Pa on i vlastiti jezik govori tako da ga razumiju jedino svinje koje se po svinjcima valjaju u blatu, a to se tie bilo kakva znanjaPodie oi i susretne se s pogledom lorda St. Johna punim ozbiljne opomene.Zastade, pocrvenje, a potom nastavi tihim i tunim glasom: Ah, opet me spopada bolest i duh mi bludi. Nisam mislio vrijeati njegovu kraljevsku milost. Znamo mi to, gospodaru ree kraljevna Elizabeth, s potovanjem, ali njeno uzimajui bratovu ruku u svoje neka te to ne uznemiruje. Nisi ti zato kriv, ve tvoja boljetica. Ti si divna tjeiteljica, mila gospoice odvrati Tom i srce me goni da ti na tome zahvalim, ako smijem biti toliko smion.Drugom pak prilikom brzopleta mala lady Janedobaci Tomu neki jednostavan izraz na grkom. Hitro oko kraljevne Elizabethe primijeti, meutim, po vedroj bezizraajnosti rtvina ela da je strijela promaila cilj pa stoga u Tomovo ime smireno uzvrati zvunom paljbom grkih rijei, a potom naglo svrnu razgovor na druge stvari.Sve u svemu, vrijeme im protee ugodno, moglo bi se ak rei bez zapinjanja. Spoticanja i zapletanja bijae sve manje pa se Tom sve vie oputao, videi kako se svi s ljubavlju trude da mu pomognu i da mu sve pogreke progledaju kroz prste. Kada saznade i to da e ga gospoice te veeri pratiti na gozbu koju prireuje gradonaelnik, srce mu poskoi od olakanja i zadovoljstva jer je znao da usred mnotva nepoznatih lica nee biti bez prijatelja, premda bi se jedva sat vremena ranije naprosto uasnuo na pomisao da e njih dvije poi s njim.Tomova su dva anela uvara, dvojica lordova, manje uivala u ovom razgovoru od ostalih sudionika. Osjeali su se kao kormilari koji golemu lau vode kroz opasan tjesnac: bijahu neprestano na oprezu, otkrivajui da ovaj posao nipoto nije djeja igra. Zbog toga naposljetku, kada se posjet mladih gospoica ve bliio kraju i bio najavljen dolazak lorda Guilforda Dudleya zakljuie da e dananja kunja za sada biti dovoljna za njihova tienika, kao i to da ni sami vie nisu kadri okrenuti brod i ponovno poi na ovo tjeskobno putovanje. S toga s mnogo potovanja savjetovae Tomu da se ispria, to on s radou prihvati, premda lagana sjenka razoaranja proe licem lady Jane kada je ula da se mladome dostojanstveniku uskrauje prijem.Nastade tajac, neka tiina puna iekivanja koju Tom nije uspijevao razumjeti. Pogleda u lorda od Hertforda, a on mu dade znak no Tom ni to ne shvati. Dovitljiva Elizabeth priskoi mu u pomo, ljupko i snalaljivo kao i uvijek. Pokloni se i upita: Brate moj, doputa li nam tvoja kraljevska milost da se udaljimo?Tom uzvrati: Vaim u gospodstvima svakako ispuniti to god poele, samo ako to od mene zatraite, ali bih vam radije ispunio bilo to drugo to se nalazi u mojoj skromnoj moi negoli vam dopustio da me liite svjetlosti i blagoslova svojega drutva. elim vam laku no i Bog neka je s vama! Tu se nasmijei u sebi i pomisli: Nisam se u svojem itanju uzalud kretao meu kraljeviima pa mi se jezik svikao na poneku sitnu doskoicu iz njihova kitnjastog i otmjenog govora!Kada uzviene gospoice odoe, Tom se umorno okrenu svojim uvarima i kaza: Bi li vaim lordstvima bilo po volji da mi dopuste povui se u kakav kutak i malo otpoinuti?Lord od Hertforda odgovori: Kako god vae visoanstvo izvoli: vae je da zapovijedate, a nae da se pokoravamo. Zbilja je prijeko potrebno da se odmori jer e uskoro morati krenuti u grad.On povue zvonce i pojavi se pa kojemu naredie da pozove sir Williama Herberta. Ovaj gospodin smjesta stie i povede Toma u neku odaju u unutranjosti dvorca. Tomu je ondje prvo bilo da posegne za aom vode, ali je sluga odjeven u svilu i kadifu dohvati prije njega, kleknu na jedno koljeno i prinese mu je na zlatnom pladnju.Umorni zatoenik tada sjede i htjede skinuti izmice, oima plaljivo traei dozvolu za to, no drugi nametljivac, isto tako u svili i kadifi, kleknu preda nj i obavi to umjesto njega. Jo dva-tri puta pokua sam neto uiniti, no netko bi ga svaki put u tome preduhitrio pa napokon odustade i s uzdahom se pomiri sa sudbinom mrmljajui: Vrag neka me nosi, udim se to i ne diu umjesto mene! S papuama na nogama i umotan u raskoan kuni ogrta, najzad lee da se odmori, ali ne i da spava jer mu glava bijae prepuna misli, a soba prepuna ljudi. Misli nije mogao odagnati pa one ostadoe, a nije znao ni kako da otpravi ljude pa i oni ostadoe, na njegovu veliku alost ba kao i na njihovu.Nakon Tomova odlaska njegovi plemeniti uvari ostadoe sami. Neko su vrijeme razmiljali esto odmahujui glavom i hodajui gore-dolje po sobi, a potom ree lord St. John: Govorei po dui, kako se tebi ovo ini? Po dui govorei, mislim ovako. Kralju se blii kraj, moj je neak lud i kao luak e se uspeti na prijestolje, a kao takav e i ostati na njemu. Neka Bog uva Englesku jer e joj to biti potrebno! Uistinu, zbilja nam se to sprema. No ne gaji li ti neke sumnje o tome da o tome daGovornik se pokoleba, a onda se prekide. Oevidno je osjetio da se nalazi na skliskom tlu. Lord od Hertforda stade pred njega, bistrim, otvorenim pogledom zagleda mu se u lice i ree: Govori nitko te ne moe uti osim mene. Sumnje o emu? Mrsko mi je izrei ono to mi je na umu, a ti si, gospodine, i u krvnom srodstvu s njim. No, zar ti se ne ini, a preklinjem te da mi oprosti ako grijeim, da su mu se dranje i ponaanje mogli u ludilu toliko izmijeniti? Dranje i ponaanje jo su mu uvijek kraljevski, ali se po ovoj ili onoj neprimjetnoj sitnici razlikuju od nekadanjih njegovih navada. Ne izgleda li ti udno da mu se uslijed ludila iz sjeanja izbrisalo i oblije vlastitog oca, kao i dvorski obiaji i poasti koje mu po pravu pripadaju, te da se jo uvijek umije sluiti latinskim, a ne zna ni rei grkog i francuskog jezika? Ne srdi se, gospodine, nego mi oslobodi um od ove napasti i primi za to moju najdublju zahvalnost. Proganja me i to to kae da nije kraljevi pa uti, gospodine, ti zbori kao izdajnik. Zar si smetnuo s uma kraljeve zapovijedi? Ne zaboravi da sam i ja sudionik u tvom zloinu, ve i samo zato to te sluam.St. John problijedje i uurbano ree: Pogrijeio sam, priznajem. Ne izdaj me, udijeli mi velikoduno tu milost, a ja o ovome neu vie ni misliti ni govoriti. Budi blag prema meni, gospodine, inae sam propao. Ne brini, gospodine. No, ne grijei vie, ni ovdje ni pred drugima, pa e biti kao da nisi nita rekao. Ne smije gajiti nikakvih sumnji. On je sin moje sestre ta* jo iz kolijevke pamtim njegov glas, lice i oblije. Ludilo moe izazvati sve te udne i proturjene pojave koje ti kod njega zamjeuje, pa jo i gore od toga. Zar se ne sjea kako je stari baron Marley u ludilu zaboravio crte vlastitog lica koje je ezdeset godina poznavao i drao da ono pripada nekom drugom? ak nas je tovie uvjeravao i u to da je sin Marije Magdalene i da mu je glava nainjena od panjolskog stakla pa nikome, ako emo kazati cijelu istinu, nije doputao da ga dodirne iz straha da je neka nepaljiva ruka ne bi kakvim nesretnim sluajem razbila. Odagnaj svaku sumnju, dobri moj gospodine. Ovo je pravi kraljevi i ja ga dobro poznajem, a uskoro e nam biti i kralj: korisnije e ti biti da to dri na umu i o tome misli negoli o drugim stvarima.Jo malo porazgovarae, a tokom je tog razgovora lord St. John, vie puta ponovivi kako je sada potpuno uvren u svojoj vjeri i da ga sada nikakve sumnje vie nee salijetati, nastojao zatakati svoju maloprijanju pogreku to je bolje mogao. Potom lord od Hertforda otpusti svojega pomonika i sjede da sam uva strau. Ubrzo duboko utonu u misli. No, to je due mislio, postajao je i sve nemirniji pa se doskora ushoda po sobi mrmljajui: Ma, kojeta, on je sigurno kraljevi! Ta* nee netko valjda tvrditi da dvojica djeaka, razliita po krvi i rodu, mogu tako udesno nalikovati jedan na drugoga! Pa ak da je i tako, bilo bi jo vee udo kad bi njih ta dvojica nekim sluajem zamijenila mjesta. Ne, to je ludo, ludo, ludo!Malo zatim dodade: Da je varalica i da sebe naziva kraljeviem, to bi jo i bilo prirodno, bilo bi shvatljivo. No, je li ikada bilo varalice kojeg kraljeviem nazivaju i kralj, i dvor, i svi oko njega, a on porie svoje dostojanstvo i odbija svako velianje? Ne! Tako mi due svetoga Swithina, ne! Ovo je pravi pravcati kraljevi, samo je poludio!

Sedmo poglavljeTomov prvi kraljevski ruakNeto poslije jednoga sata poslijepodne Tom se prepusti sudbini i podnese mukotrpno oblaenje za ruak. Odjenue ga jednako lijepo kao to je i ranije bio odjeven, no sve na njemu bijae drugaije, promijenjeno, od nabranoga ovratnika do arapa. Potom ga veoma sveano odvedoe u prostranu i ukraenu odaju u kojoj stajae stol prostrt za jednu osobu. Namjetaj je u toj odaji bio od suha zlata i ureen rezbarijama zbog kojih je bio gotovo neprocjenjiv jer to bijae djelo Benvenutovo, a prostoriju dopola ispunjavahu posluitelji plemenita roda. Dvorski kapelan oita molitvu prije jela, a Tom se taman htjede naklopiti na ruak, jer je glad ve dugo bila sastavni dio njegove naravi, ali ga u tome prekide njegovo lordstvo grof od Berkleya koji mu oko vrata sveza ubrus uzvieni poloaj ubrusnika kraljevia od Walesa bijae, naime, nasljedan u obitelji ovoga plemia. Bijae tu i peharnik koji je ometao svaki Tomov pokuaj da sam sebi natoi vino. Naao se tu i kua u slubi njegova visoanstva kraljevia od Walesa, spreman da na izriiti mig kua svako sumnjivo jelo izlaui se opasnosti da se otruje. U ono je doba on sluio samo kao ukras i rijetko su ga pozivali da se prihvati svoje dunosti, no svojevremeno je, i to svega pred nekoliko narataja, taj poloaj bio poprilino pogibeljan pa za tim dostojanstvom nitko nije naroito udio. Zato u tu svrhu nisu upotrebljavali kakva psa ili olovara, ini se udnim, no takvi su svi postupci okrunjenih glava. I njegovo lordstvo gospodin dArcy, prvi komornik, bijae ondje, bogzna zato, ali je bio tu pa emo se time zadovoljiti. Bijae ondje i lord glavni podrumar koji stajae iza Tomove stolice nadgledajui sveani obred koji se odvijao pod zapovjednitvom lorda velikog upravitelja i lorda glavnog kuhara to stajahu u blizini. Osim ovih, Tom je imao jo tri stotine osamdeset i etiri sluge, ali oni, naravno, nisu svi bili u ovoj sobi nije ih tu bila ni etvrtina, a Tom o njihovu postojanju jo nije nita ni slutio.Sve su prisutne neto prije toga strogo pouili da ne zaborave kako je kraljevi privremeno siao s uma te da pripaze i ne pokazuju uenje zbog njegovih ludorija. Te su ludorije ubrzo imali prilike vidjeti vlastitim oima, no one u njima izazvae tek samilost i tugu, a ne veselost. Teka ih bol obuze kada voljenog kraljevia vidjee tako teko oboljela.Jadni je Tom uglavnom jeo prstima, ali se tome nitko ne podsmjehnu, nitko ak i ne pokaza da to primjeuje. Radoznalo je i s velikim zanimanjem razgledavao svoj ubrus jer je bio izraen od vrlo tanana i krasna platna, a potom prostoduno ree: Molim te, ukloni ovo da ga iz nepanje ne uprljam.Nasljedni ubrusnik, bez ijedne rijei ili zamjerke, smjerno mu odveza ubrus.Tom sa zanimanjem prouavae repu i loiku pa zapita to je to i da li se jede jer se ovo povre tek odnedavno bijae poelo uzgajati u Engleskoj umjesto da se kao rijetka poslastica uvozi iz Holandije. Na to mu pitanje odgovorie s dubokim potovanjem i bez ikakva znaka uenja. Kad je zavrio i sa slatkim jelima, napuni depove orasima, ali to naoko nitko ne primijeti niti se zbog toga zbuni. No, u narednome se trenutku sam Tom zbog toga zbuni i uznemiri jer je tokom itava objeda ovo bila jedina prilika u kojoj mu dopustie da neto uini vlastitim rukama pa je bio siguran da je uinio neto silno neprilino i nekneevski. U tom mu asu stadoe titrati i miii na nosu, a vrak se tog dijela tijela poe dizati i nabirati. Kako to nije prestajalo, Toma hvatae sve jai oaj. Moleivo pogleda najprije jednoga, pa drugoga, a onda redom i sve ostale visoke plemie oko sebe i suze mu navrijee na oi. Svi priskoie sa strahom na licu i uzee ga moliti da im kae kakva ga nevolja mui. Tom s istinskom ojaenou kaza: Preklinjem vas da mi oprostite, ali me strano svrbi nos. Kakav je obiaj i navada u ovako hitnom sluaju? Molim te, pouri, jer vie ne mogu dugo izdrati.Nitko se ne osmjehnu, ve se svi u bolnoj nedoumici stadoe uzajamno pogledati traei u velikom jadu savjet jedan od drugoga. Ali, gle, tu se naoe pred zidom, a u engleskoj im povijesti nita nije kazivalo kako da ovu prepreku prevladaju. Voditelj je ceremonija bio odsutan, a nitko se drugi nije osjeao sigurnim da se otisne na to nepoznato more ili se odvai na pokuaj da razrijei ovo ozbiljno pitanje. Na alost, nije postojao nikakav nasljedni ea. U meuvremenu se Tomove suze prelie preko svojih obala i potekoe mu niz obraze. Nos mu sve jae podrhtavao i vapio za sve hitnijim izbavljenjem pa naposljetku priroda provali branu uglaena ponaanja: Tom u sebi zamoli nebesa da mu oproste ako grijei pa se vlastoruno poea po nosu, na to svim dvoranima pade teak kamen sa srca.Po zavretku objeda Tomu pristupi jedan visoki plemi i prinese mu iroku zlatnu pliticu punu mirisne ruine vodice da njome oplahne usta i prste, a njegovo lordstvo nasljedni ubrusnik stajae pokraj njega pruajui mu ubrus. Tom se na trenutak-dva zapanjeno zapilji u pliticu, a onda je prinese usnama i sveano otpi iz nje. Zatim je vrati plemiu i ree: Ne, dragi gospodine, ne prija mi ba naroito: ima ugodan okus, ali je preslabo.Na ovu novu nastranost kraljevieva poremeenog uma svakoga od prisutnih zabolje srce, ali taj alosni prizor ni kod koga ne izazva veselost.Malo potom Tom poini jo jednu nesvjesnu pogreku ustavi od stola ba u asu kada je kapelan stao iza njegove stolice te se, podiui ruke i sklopljene oi prema nebu, spremio otpoeti molitvu poslije jela. I opet kao da nitko nije opazio da je kraljevi uinio ita neprilino.Na mladi prijatelj zatrai da ga odvedu u njegovu radnu sobu pa ga ondje ostavie nasamo da se zabavlja kako zna i umije. O kukama na zidu obloenom hrastovinom visjelo je nekoliko dijelova blistavoga elinog oklopa po kojem su predivni zlatni umeci odozgo do dolje tvorili izvanredno izvedene are. Ova je ratnika oprema pripadala pravome kraljeviu, a nedavno mu je bijae poklonila kraljica, gospa Parr. Tom stavi na se nazuvke, eljezne rukavice, kacigu s perjanicom i sve dijelove koje je mogao navui bez tue pomoi te se askom kolebao bi li pozvao koga da mu pomogne do kraja staviti oklop, ali se uto sjeti oraha koje je bio ponio s ruka i pomisli na radost koju e osjeati jedui ih, daleko od pogleda cijele one gomile i bez visokih nasljednih dostojanstvenika da ga salijeu neeljenim uslugama. I tako sve ove lijepe predmete vrati na mjesto te je uskoro krckao orahe i prvi se put, otkako ga je Bog zbog njegovih grijeha uinio kraljeviem, osjeao gotovo sasvim sretan. Kada mu vie ne ostade ni jedan orah, namjeri se u ormaru na nekoliko privlanih knjiga, meu njima i na jednu o uglaenom ponaanju na engleskom dvoru. To je bio zgoditak. Lee na raskonu poivaljku i sa zbiljskom se gorljivou dade na uenje. Tu emo ga za sada i ostaviti.

Osmo poglavljeNevolje s peatomOko pet se sati Henrik VIII prenu iz drijemea koji ga nije nimalo osvjeio i promrmlja kao za sebe: Munih li snova, munih li snova! Sudei po ovom znamenju, zadnji as samo to mi nije kucnuo, a to potvruje i moje slabo bilo. Odjednom mu u oku bljesnu opaka iskra i on promrsi: No, neu umrijeti prije no to on ode s ovoga svijeta.Kada sluge primijetie da je budan, netko ga od njih zapita to mu je po volji da uine s lordom kancelarom koji eka u predsoblju. Pustite ga, pustite ga ovamo! ivo povika kralj.Lord kancelar ue, kleknu kraj kraljeve poivaljke i ree: Izdao sam naredbu i lanovi se Doma lordova, u skladu s kraljevom zapovijedi, u sudakim haljama nalaze u skuptinskoj sudnici gdje su potvrdili smrtnu osudu vojvode od Norfolka i ponizno ekaju da uju to je vae velianstvo o tome dalje izvoljelo odluiti.Kraljevo lice sinu zluradom radou. Pridignite me! Osobno u, glavom i bradom, stupiti pred svoj Parlament i vlastitom rukom udariti peat na osudu kojom u se otarasitiGlas ga izdade i pepeljasto mu bljedilo otjera rumen s obraza pa ga sluge ponovno poloie na jastuke i hitro mu prinesoe sredstvo za jaanje. Malo potom kralj se tuno oglasi: Jao, koliko li sam eznuo za ovim slatkim asom! A on, eto, prekasno stie i liava me toliko uenog uitka. No, pouri se, pouri! Neka barem drugi obave tu sretnu dunost kad je ve meni to uskraeno. Za upotrebu dravnog peata ovlastit u povjerenstvo, a ti izaberi lordove koji e u nj ui i prihvatite se posla. Ta*, pouri! Prije nego sunce izae i ponovno zae, donesite mi i pokaite njegovu glavu. Bit e kako kralj zapovijeda. Bi li vaem velianstvu bilo po volji narediti da mi se sada preda peat kako bih mogao krenuti na posao? Peat? Pa tko uva peat nego ti? S oprotenjem vaega velianstva, ba vi ste ga od mene uzeli prije dva dana govorei da se ne smije vie nijednom upotrijebiti sve dok ga vaa kraljevska ruka ne udari na osudu vojvode od Norfolka. Pa da, uistinu je tako i bilo. Sad se sjeam ali kamo sam ga stavio? Silno sam slab Pamenje me ovih dana esto izdaje udno, udnoKralj zapade u neko nerazumljivo mrmljanje, od vremena do vremena slabano tresui sijedom glavom i uzaludno se pokuavajui prisjetiti to je uinio s peatom. Najzad se lord od Hertforda odvai pa kleknu i dade kralju sljedee objanjenje: Velianstvo, bit u toliko smion i podsjetiti vas da se nekolicina nas sjea kako ste dravni peat predali u ruke njegova visoanstva kraljevia od Walesa da ga uva do dana kada Istina, iva istina! prekide ga kralj. Idi po njega! Hajde: vrijeme leti!Lord Hertford pohita k Tomu, ali se domalo vrati, smuen i praznih ruku te ovako izvijesti kralja: Teko mi je, moj kralju i gospodaru, to ti donosim tako tune i nepovoljne vijesti, no volja je Boja da kraljevia jo uvijek mori ona njegova boljetica pa se ne moe prisjetiti da je od tebe primio peat. Zato sam pohitao da te obavijestim mislei da bismo samo gubili dragocjeno vrijeme, i to uzalud, kad bismo pokuali pretraiti dugi niz soba i odaja to pripadaju njegovu kraljevskom visoKraljevo stenjanje prekide velikaa u pola rijei. Poslije nekoliko asaka njegovo velianstvo ree s dubokom tugom u glasu: Ne muite vie to jadno dijete. Boja se ruka teko spustila na nj, a meni se srce cijepa od njenoga saaljenja prema njemu i od alosti to ne mogu njegovo breme preuzeti na svoja stara i brigama natovarena plea, u nadi da bi to njemu donijelo spokoj.Sklopi oi, neto promrmlja, a potom uutje. Doskora opet otvori oi i tupo se ogleda oko sebe, a onda mu se pogled zaustavi na lordu kancelaru koji je jo uvijek kleao. Namah mu lice planu od srdbe: to? Jo si ovdje? Slave mi Boje, ne pobrine li se za onoga izdajnika, sutra e ti se eir odmarati jer nee biti glave da je krasi!Kancelar drui odvrati: Smilujte mi se, zaklinjem vas, premilostivo velianstvo! Ta* ja ekam na dravni peat! ovjee, pa gdje ti je pamet? U mojoj e riznici nai mali peat koji sam ranije obiavao nositi u inozemstvo. Kad je ve veliki peat nestao, nee li i mali moi posluiti svrsi? Pa gdje ti je pamet? Gubi se! I pazi ne vraaj se ovamo bez njegove glave.Jadni kancelar nije ni asa asio da se izgubi iz opasne kraljeve blizine, a ni povjerenstvo nije tratilo vrijeme, ve je u kraljevo ime spremno potvrdilo odluku pokornog Parlamenta i odredilo da se sutradan odrubi glava prvome engleskom velikau, nesretnom vojvodi od Norfolka.

Deveto poglavljeSveanost na rijeciU devet sati uveer cijelo je iroko proelje dvorca koje je bilo okrenuto prema rijeci bljetalo od svjetlosti, a sama rijeka, dokle god se okom moglo pogledati u smjeru grada, bijae toliko naikana unajmljenim brodicama i izletnikim amcima to se, svi mahom ureeni raznobojnim svjetiljkama, blago zibahu na valovima, da je nalikovala na blistav i beskrajan vrt prepun cvijea koje se povija na njenom ljetnom lahoru. Veliko kameno stepenite koje je, sputajui se prema vodi, bilo dovoljno prostrano da se na njemu smjesti cijela vojska kakve njemake kneevine, prualo je posebnu sliku, onako prepuno kraljevskih kopljanika u blistavo uglaanim oklopima i sjajno odjevenih slugu to su letjeli gore-dolje i amo-tamo, urei se da na vrijeme svre sve pripreme.Uto odjeknu zapovijed i u tili as sve ivo ieznu sa stepenica. U zraku se osjeae teina od napeta muka i iekivanja. Dokle god je pogled sezao, vidjelo se kako tisue ljudi u amcima ustaju na noge, zaklanjaju oi od bljetavila svjetiljaka i zublji i zure prema palai.Nekih etrdeset-pedeset sveano okienih laica primae se stepenicama. Bijahu bogato pozlaene, a majstorski izrezbareni pramci i krme visoko im se uzdizahu. Na nekima od njih vijorili se stjegovi i zastave, druge pak bijahu ureene tkaninama zlatom izvezenim i tapiserijama u koje bijahu utkani grbovi, tree opet bijahu iskiene svilenim zastavicama po ijim je rubovima bilo priiveno bezbroj srebrnih zvonia pa se, kad god bi ih lahor dodirnuo, iz njih na sve strane razlijevahu tanki zvuci vesele glazbe. etvrte su bile jo razmetljivije jer su pripadale plemiima u neposrednoj kraljevievoj slubi pa im bokovi bijahu ivopisno ukraeni titovima na kojima su se velianstveno koili pojedini grbovi i znamenje. Svaku je od ovih brodica vukao za sobom po jedan teglja. Pored veslaa, na tim su se tegljaima nalazili i brojni vojnici u sjajnim kacigama i prsnim oklopima te sviraka druina.Sada se na velikim ulaznim vratima pojavi kopljanika eta, kao prethodnica toliko iekivane povorke. Na njima bijahu crno-ute prugaste arape, barunaste kape postranino ukraene srebrnim ruama, prnjaci od grimizna i modra sukna na kojima sprijeda i straga bijahu zlatom izvezena po tri pera grb kraljeviev. Drci helebardi bijahu im presvueni zatvorenocrvenim barunom zakovanim pozlaenim avliima i ukraeni zlatnim kiankama. Svrstavajui se to na lijevu, a to na desnu stranu, razvie se u dva dugaka reda to se protezahu od ulaza u dvorac pa do ruba vode. Zatim kraljevieve sluge u zlatnim i zatvorenocrvenim odorama stadoe izmeu njih odmatati i rasprostirati nekakvu debelu prugastu tkaninu ili sag. Kad se to svri, odjeknu iznutra zov truba. S rijeke glazbenici uzvratie veselom svirkom, a dvojica vratara s bijelim palicama, polagano i sveano koraajui, pojavie se na ulazu. Za njima stupae slubenik koji je nosio ezlo grada Londona, a za njim jo jedan s gradskim maem. Potom naie vie starjeina gradske strae u punoj spremi i s oznakama ina na rukavu, a onda glasnik reda Podvezice u kratkom gornjem kaputiu bez rukava i s izvezenim grbom na prsima, pa nekoliko vitezova reda Kupalita, svaki s bijelom ipkom na rukavu, zatim njihovi titonoe, pa onda suci u grimiznim haljama i s kapama na glavi, a za njima visoki kancelar Engleske u grimiznoj halji to sprijeda bijae otvorena i obrubljena krznom srebrne vjeverice, nakon njega izaslanstvo gradskih vijenika u grimiznim kabanicama te napokon poglavari raznih gradskih cehova u sveanu ruhu. Sada istupie dvanaestorica francuskih velikaa u sjajnoj odjei koja se sastojae od bijeloga damastnog prsluka proarana zlatom, kratkih ogrtaa od zatvorenocrvena baruna podstavljena ljubiastim taftom i rumenih haut-de-chausses, pa krenue niz stepenice. Ti plemii pripadahu pratnji francuskoga poklisara, a za njima koraahu dvanaestorica vitezova iz pratnje panjolskog poklisara, svi u crnu barunu i bez ikakva uresa. Iza njih pak doe nekolicina visokih engleskih plemia sa svojom pratnjom.Iznutra se razlijee zvuk trube i na vratima se pojavi kraljeviev ujak, budui veliki vojvoda od Somerseta, u prsluku od crne svile izvezene zlatom i platu od zatvorenocrvena atlasa posutom zlatnim cvjetovima i obrubljenom srebrnastim vrpcama. Okrenu se, skide s glave kapu ukraenu perima, pokloni se savivi se u struku te stade koraati natrake, klanjajui se pri svakom koraku. Tada se zau dugaak jek truba, a za njim uzvik: S puta uzvienom i monom lordu Edwardu, kraljeviu od Walesa! Visoko gore na bedemima dvorca uz glasnu tutnjavu sunu uvis dugaak niz crvenih plamenih jezika: svjetina okupljena na rijeci udari u gromovito klicanje u znak pozdrava, a Tom Canty, uzrok i junak svega toga, izae pred njih i lagano sagnu svoju kneevsku glavu.Bio je prekrasno odjeven u prsluk nainjen od bijela atlasa s prsima od grimizne svile izvezene zlatom, posut dijamantima i obrubljen hermelinom. Preko toga je nosio ogrta od bijele svile protkane zlatom na kojemu bijahu izvezena tri pera te koji bijae podstavljen modrim atlasom, ukraen biserjem i draguljima te privren briljanstnom kopom. O vratu mu visjelo odlije Podvezice i jo nekoliko stranih kneevskih odlikovanja, a kad god bi svjetlost pala na nj, sjaj je njegova nakita uzvraao zasljepljujuim blijeskom. O, Tome Canty, ti koji si se rodio u tronoj kolibi i rastao po londonskim jarcima, navikao na dronjke, prljavtinu i bijedu, to kae na ovo?

Deseto poglavljeKraljevieve mukeJohna Cantyja bili smo ostavili gdje pravoga kraljevia vue na Smetlite, a u stopu ga prati buna i ushiena rulja. Naao se tu tek jedan jedini ovjek koji se usudio prozboriti rije u zarobljenikovu korist, ali za nj nitko nije mario, a jedva da ga je tko i uo od tolike galame. Kraljevi se uporno nastojao osloboditi i bjesnio je to ga John Canty ovako zlostavlja, sve dok ovaj ne izgubi i ono malo strpljenja to mu bijae preostalo pa u iznenadnoj jarosti zamahnu hrastovom toljagom iznad glave kraljevieve. Onaj jedini ovjek koji se bio zauzeo za momka priskoi da zadri nasilnikovu ruku te mu udarac pade na zapee. Canty riknu: ta s ti petlja? Evo ti onda!Batina zviznu posrednika po glavi: zau se stenjanje i nejasna se prilika srui na tlo, pred noge svjetini, a ve idueg trenutka ostade sama samcata leati u tami. Rulja je urila dalje, a ova joj zgoda nimalo ne pomuti dobro raspoloenje.Doskora se kraljevi nae u stanu Johna Cantyja, a za njima se dvojicom zalupie vrata spreavajui pristup nepozvanima. Pri slaboj svjetlosti lojanice utaknute u grli neke boce, jedva je uspijevao nazreti obrise ove odvratne jazbine i njezine stanovnike. Dvije prljave djevojke i jedna sredovjena ena bijahu se u jednom kutu uurile uza zid, poput ivotinja s kojima se okrutno postupa pa i sad oekuju istu sudbinu i strahuju od nje. Iz drugoga se kuta pak prikrade uvela vjetica razbaruene sijede kose i zlobnih oiju, pa se John Canty obrati njoj: Samo polako! Sad e vidjeti smijuriju. Ne kvari je dok se ne nauiva, a onda pusti ruci na volju Prii ovamo, mome. Hajde, ponovi onu svoju ludoriju ako je se jo sjea. Reci kako se zove. Tko si ti?Na ovu uvredu malome kraljeviu ponovno udari krv u obraze pa on odvrati uprijevi vrst i prezriv pogled u ovjekovo lice: Naprosto je neotesano da se netko poput tebe meni usuuje nareivati da govorim. Kaem ti, kao to sam ti ve jednom rekao, da sam ja Edward, kraljevi od Walesa, i nitko drugi.Na ovaj se odgovor vjetica toliko zabezeknu od iznenaenja da ostade na mjestu prikovana, a dah joj zastade u grlu. Glupavo je i zbunjeno zurila u kraljevia, a onome se razbojniku od njezina sina to toliko svidje da prasnu u grohotan smijeh. No, na majku Toma Cantyja i njegove sestre ovo ostavi sasvim drugaiji dojam. Strah od batina namah ieze pri pomisli na uas druge vrste. Tuna i prestravljena lica poletjee k njemu uzviknuvi: Oh, jadni Tome! Jadno dijete!Mati pade na koljena pred kraljeviem, poloi mu ruke na ramena i bolno mu se pogledom upi u lice dok joj suze navirahu na oi. Zatim progovori: Oh, jadno moje dijete! One su lude knjige napokon uinile svoje i pomutile ti um. Ah, zato si toliko buljio u njih, kad sam te toliko puta opominjala? Slomio si srce svojoj majci.Kraljevi joj se zagleda u lice i blago ree: Tvoj je sin zdrav i nije izgubio razum, dobra gospo. Umiri se i odvedi me u dvorac gdje se on sada nalazi i kralj, moj otac, odmah e ti ga vratiti. Kralj, tvoj otac! O, dijete! Povuci te rijei koje e tebe stajati ivota, a sve tvoje upropastiti! Preni se iz toga groznog sna! Prizovi natrag svoje jadno odlutalo pamenje! Pogledaj me! Zar ja nisam tvoja majka koja te rodila i koja te voli?Kraljevi odmahnu glavom i nevoljko ree: Samo Bog zna koliko mi je teko to tvojem srcu zadajem bol, ali je istina da ti nikada dosad nisam vidio lica.Na ovo ena klonu i ponovno sjede na pod pa, pokrivi lice rukama, stade jecati i naricati da se ovjeku srce cijepalo. Nastavimo s predstavom! povika Canty. Hajde, Nan! Hajde, Bet! Neodgojene djevojure! Zar ete stajati u prisutnosti kraljevievoj? Na koljena, prosjaka bagro, i poklonite se pred njim!On i ove rijei poprati vritavim smijehom. Djevojice se usudie bojaljivo zauzeti za brata, a Nan ree: Kad bi ga pustio da legne, oe, odmor i san izlijeili bi ga od ludila. Molim te, uini tako. Uini tako, oe prihvati i Bet. Umorniji je nego inae. Sutra e opet biti onaj stari pa e marljivo prositi i nee se vratiti kui praznih aka.Ova primjedba ohladi oevu veselost i skrenu mu misli na ozbiljne stvari. Ljutito se okrenu kraljeviu i ree: Sutra moramo vlasniku ove rupetine platiti dva penija. Dva penija, hej sav taj silan novac za polugodinju stanarinu, inae e nas izbaciti. Pokai to si danas zaradio dok si toboe prosio!Na to e kraljevi: Ne vrijeaj me prljavim triarijama. Ponavljam ti, ja sam kraljev sin.Canty ga irokim dlanom tako svojski lupi po ramenu da kraljevi zatetura i pade u naruje Cantyjevoj eni koja ga privi na grudi i vlastitim ga tijelom zatiti od cijele kie pljusaka i udaraca.Uplaene se djevojke opet zavukoe u kut, no baka pohita da pomogne sinu. Kraljevi se izvi iz naruja gospoe Canty i povika: Ne mora ti trpjeti umjesto mene, gospo. Neka se te svinje iskale samo na meni.Ove rijei razbjesnjee svinje do te mjere da se ni asa ne asei latie posla. Zajednikim silama isprebijae djeaka na mrtvo ime, a potom izdevetae i djevojke i njihovu majku zbog toga to su se bile saalile na rtvu. A sada ree Canty svi na spavanje. Ova me zabava izmuila.Ugasie svjetlo i svi legoe na poinak. im po hrkanju kuedomaina i njegove majke zakljuie da je to dvoje zaspalo, djevojice dopuzae do mjesta gdje je leao kraljevi i njeno ga pokrie slamom i dronjcima da mu ne bude hladno, a i njihova majka dopuza do njega pa ga stade milovati po kosi i plakati nad njim, apui mu neprekidno na uho drhtave rijei pune utjehe i saaljenja. Bila mu je sauvala i neto da prezalogaji, ali je djeak od bolova bio potpuno izgubio tek, pogotovo za crn i bezukusan komadi suhoga kruha. Njega dirnu to ga je onako hrabro i portvovno branila, kao i to to je suosjeala s njim, pa joj zahvali biranim i kneevskim rijeima i zamoli je da i sama poe spavati i pokua zaboraviti svoj jad. Dodade i to da njegov kraljevski otac nee dopustiti da njezina vjerna ljubaznost i odanost ostanu nenagraene. Ovaj novi napad njegova ludila iznova joj prostrijeli srce pa ga opet uze privijati na grudi, a onda se, oblivena suzama, vrati na svoj leaj.Dok je tako leala razmiljajui i tugujui, malo-pomalo joj se u glavu uvue misao da u ovom djeaku postoji neto neuhvatljivo to u Tomu Cantyju, bio on lud ili ne bio, nije primjeivala. Nije to mogla opisati, nije mogla tono kazati o emu je rije, a ipak je njezin otar materinski nagon to uoio i zapazio. A to ako ovaj djeak na kraju krajeva zbilja nije njezin sin? Ma, to su besmislice! Unato svoj alosti i nevoljama, gotovo se osmjehnu na ovu pomisao. Svejedno, nije se vie mogla otresti te misli koja ju je uporno opsjedala. Progonila ju je, muila i salijetala i nikako se nije dala otjerati ni zanemariti. Napokon shvati da nee imati mira sve dok ne smisli nain na koji e jasno i nedvosmisleno provjeriti je li ovaj momi njen sin ili ne te tako odagnati teke sumnje koje ju more. Da, to je oevidno bio pravi izlaz iz ove tekoe pa smjesta poe smiljati kako da tu provjeru izvede. No, to je bilo lake odluiti nego izvriti. Jedan za drugim, prevrtala je u glavi sve sigurne naine, ali ih je bila prisiljena sve odbaciti nijedan od njih ne bijae bezuvjetno siguran, bezuvjetno savren, a nesavren je dokaz nije mogao zadovoljiti. Oevidno je uzalud razbijala glavu i ve se inilo da e morati dii ruke od svojega nauma. No, ba dok joj je ta beznadna misao prolazila glavom, do uha joj dopre pravilno disanje djeakovo pa razabra da je zaspao. I dok je oslukivala, to odmjereno disanje prekide tih, zaplaen krik, kao to se to obino dogaa kad netko togod runo sanja. Ova je sluajnost u asu navede na zamisao bolju od svih provjera koje bijae smislila. Grozniavo, no bez buke dade se na posao pa ponovno upali svijeu mrmljajui u sebi: Da sam ga barem maloas vidjela, sada bih znala! Od onoga dana, kada mu je jo kao malome barut planuo u lice, nikada se ne bi naglo trgnuo iz sna ili iz misli, a da ne stavi ruku pred oi, ba kao to je onda uinio. I to ne kao drugi, s dlanom okrenutim prema licu, ve uvijek okreui dlan na vanjsku stranu stotinu sam puta to vidjela i nikada taj pokretn nije uinio nikako drugaije niti bi se desilo da ga ne uini. Da, uskoro u biti sigurna!U meuvremenu je ve bila dopuzala do usnulog djeaka zaklanjajui svijeu rukom. Oprezno se i brino nagnu nad njim, jedva diui i priguujui uzbuenje, a onda mu najednom naglo osvijetli lice i lupnu o pod zglobovima svinutih prstiju kraj samoga njegova uha. Mali spava irom otvori oi i preneraeno pogleda oko sebe ali rukama ne naini nikakav naroit pokret.Jadnu enu gotovo dotukoe iznenaenje i teki jad, ali zatomi uzbuenje i ponovno uspava djeaka, a zatim se odulja u svoj kut i s bolom u dui stade razmatrati porazni ishod svojega pokusa. Pokuavala je samu sebe uvjeriti da je Tomovo ludilo uzrok nestanka njegovih uobiajenih kretnji, ali joj to ne poe za rukom. Ne, ree, ruke mu nisu lude i ne bi se u tako kratko vrijeme mogle oduiti od tako stare navike. O, teak je ovo dan za mene!Unato svemu, nada je sada u njoj bila isto toliko uporna koliko je maloas bila uporna sumnja: nije se mogla pomiriti s rjeenjem na koje joj ukazivae maloprijanja provjera. Morat e ponovno pokuati ovaj neuspjeh mora da je bio samo puki sluaj. I tako po drugi put tre djeaka iz sna, a malo kasnije uini to jo jednom s istim ishodom kao i prilikom prve provjere te se potom odvue do svojeg leaja i zaspi s tugom u dui, govorei sama sebi: Ne mogu ga se samo tako odrei Oh, ne, ne mogu, ne mogu to mora da je moj sin!Budui da ga nesretna mati vie nije uznemiravala, a bolovi malo-pomalo toliko uminuli da su ga prestali muiti, od silnoga se umora kraljeviu oi sklopie u duboku i spokojnu snu. Prolazio je sat za satom, a on jo uvijek spavae mrtvim snom. Minu tako i nekih etiri do pet sati, a potom se kraljevi poe buditi iz obamrlosti. Uskoro promrmlja kroz polusan: Sir Williame!Pa asak kasnije: Hej, sir Williame Herberte! Doi brzo ovamo da uje najudniji san to sam ga ikada Sir Williame! Zar ne uje? Zamisli, sanjao sam sebe kao prosjaka i Hej, vi tamo! Straa! Sir Williame! Kako! Pa zar nigdje nema nijednog sluge? Ah! Bit e zlo ako to je s tobom? upita aptom netko kraj njega. Koga zove? Sir Williama Herberta. A tko si ti? Ja? Pa tko drugi do tvoja sestra Nen? Oh, Tome, zaboravila sam! Jo si uvijek lud jadnie, jo si lud. Da se barem nisam ni probudila kad te opet takva vidim! Ali, molim te, obuzdaj jezik, inae e nas otac sve namrtvo prebiti!Iznenaeni se kraljevi napola pridie, ali ga nateeni i ukoeni udovi grubo podsjetie na sve to se dogodilo pa s jaukom i uzdahom opet klonu na prljavu slamu: Jao, znai da nisam sanjao!U trenu se sav teki jad i nevolja koje san bijae otjerao opet sruie na nj i on shvati da vie nije kraljevi kojega svi na dvoru maze, a oi se cijeloga naroda s oboavanjem upiru u njega, ve siromah, izopenik odjeven u prnje, zatoen u jazbini u kakvoj samo divlje zvijeri mogu ivjeti i osuen na drutvo prosjaka i lopova.Premda utonuo u svoj jad, ipak zau buan smijeh i viku to dopirahu izvana, svega nekoliko kua dalje. U sljedeem trenutku netko nekoliko puta otro zalupa na vrata. John Canty prestade hrkati i upita: Tko to lupa? to hoe?Neki mu glas odgovori: Zna li koga si ono juer raspalio toljagom po glavi? Ne. Ne znam i nije me briga. Moda e uskoro pjevati drugu pjesmu. Misli li izvui ivu glavu, smjesta put pod noge. Onome je ovjeku dua ve u nosu. To je sveenik, otac Andrew! Boe blagi! povika Canty pa probudi svu svoju obitelj i promuklim glasom zapovjedi: Svi na noge i trk, jer ako ostanemo ovdje, propali smo!Nepunih pet minuta kasnije Cantyjevi ve bijahu na ulici hitajui koliko su ih noge nosile. John Canty drae kraljevia za zapee urno ga vukui kroz mrane ulice i tiho ga opominjui: Jezik za zube, luda budalo, i ne spominji kako se zovemo. Izabrat u neko drugo ime, i to brzo, da bih zavarao trag pred tim sudskim psima. Jezik za zube, kaem ti!Zatim zarea na ostale lanove obitelji: Ako se desi da se razdvojimo, neka svatko krene prema Londonskom mostu. Tko prvi stigne do posljednjeg trgovca platnom na mostu, neka ondje saeka na ostale, a onda emo zajedno kidnuti u Southwark.U tom trenutku cijela druba naglo izbi iz tame i nae se na svjetlu. I ne samo na svjetlu, ve i usred mnotva koje je, okupljeno na rijenoj obali, pjevalo, plesalo i vikalo. Dokle god je pogled sezao, uzvodno i nizvodno uz Temzu, pruao se cijeli niz kresova, Londonski most bijae sveano osvijetljen, a isto tako i most prema Southwarku, cijela je rijeka plamtjela od sjaja i blijeska raznobojne svjetlosti, a stalni prasak vatrometa ispunjavao nebo zamrenim spletom blistavih hitaca i gustom kiom svjetlucavih iskara koje no gotovo pretvarahu u dan: posvuda su se kretale skupine veseljaka i inilo se da je cijeli London na ulicama.Johnu Cantyju ote se bijesna psovka i on naredi ostalima da okrenu natrag, no za to bijae prekasno. Njega i njegove proguta ova uskomeana ljudska konica i u asu ih rastavi jedne od drugih, bez nade da e se opet sastati. Kraljevia pri tome ne smatramo jednim od njegovih. Canty ga je jo uvijek vrsto drao za ruku, a kraljeviu je srce brzo kucalo jer se ponadao da e sada moda uspjeti pobjei. Neki krupni skelar, koji se ve bio prilino nakresao, bijae miljenja da ga je Canty u svojim naporima da se probije kroz gomilu grubo odgurnuo pa mu spusti na rame svoju ruerdu i kaza: Hej, kamo tako urno, prijane? Kakav ti to prljavi posao truje duu dok poteni i pravi ljudi praznuju? Moji su poslovi moja briga i nimalo te se ne tiu osorno e Canty. Mii ruku s mene i pusti me da proem. E, kad si tako nakrivo nasaen, znaj da nee proi dok ne ispije jednu u zdravlje kraljevia od Walesa ree skelar odluno mu preprijeivi put. Daj onda vr, ali samo brzo, brzo!Uto im se pridruie i drugi veseljaci viui: Vr ljubavi, vr ljubavi! Neka ovaj kiseli brat ispije vr ljubavi, inae emo njime nahraniti ribe.I tako donesoe ogroman vr ljubavi. Uhvativi ga za jedno uho, a drugom rukom nainivi pokret kao da podie kraj kakva zamiljenog ubrusa, skelar, onako kako to propisuju drevni obiaji, ponudi vr Cantyju koji je, i opet prema starome obiaju, trebao jednom rukom uhvatiti vr za drugo uho, a drugom podii s njega poklopac. Zbog toga je, dakako, na tren morao pustiti kraljevievu ruku. Kraljevi pak nije gubio vrijeme, ve zaroni u umu nogu oko sebe i nestade. U narednom ga je asu bilo tee nai u ovom uzburkanom ivom moru nego kad bi ovjek traio izgubljeni srebrni novi u valovima Atlantskog oceana.Veoma ubrzo uvidje tu injenicu pa smjesta poe brinuti vlastitu brigu, ne mislei vie na Johna Cantyja. Ubrzo shvati jo neto. Naime, da umjesto njega u gradu slave lanoga kraljevia od Walesa. Nije mu bilo teko zakljuiti da je Tom Canty, onaj siromani djeak, mudro iskoristio neobinu priliku i domogao se prijestolja.Mogao je stoga uiniti samo jedno probiti se do vijenice, rei tko je i raskrinkati varalicu. Odlui, meutim, da e Tomu ostaviti dovoljno vremena da se pripremi za posljednji as, a onda e ga dati objesiti, izvaditi mu utrobu i raetvoriti ga, u skladu s postupkom to su ga u sluaju veleizdaje propisivali zakoni i obiaji onoga vremena.

Jedanaesto poglavljeU vijeniciKraljevska je laica, u pratnji ostaloga sjajnog brodovlja, sveano klizila niz Temzu probijajui se kroz umu osvijetljenih amaca. Zrak bijae ispunjen glazbom, du rijenih obala veselo plamsahu vatre, u daljini leae grad obasjan blagim rumenilom nebrojenih i nevidljivih kresova, a nad njime se u nebo dizalo mnogo vitkih tornjeva ureenih iskriavim svjetlima zbog ega su, onako udaljeni, nalikovali na koplja posuta draguljima i baena uvis. Brodovlje je na njegovu putu neprestano pozdravljalo promuklo i gromko klicanje s obale i neprekidno sijevanje i tutnjava topova.Za Toma Cantyja, napola utonula u svilene jastuke, ovi poklici i cijeli taj prizor bijahu udo ijoj se neizrecivoj veliajnosti nije prestajao diviti, dok kraljevni Elizabethi i lady Jane Grey, njegovim malim prijateljicama to su sjedjele uz njega, sve ovo nije nita znailo.Kada brodovlje stie do Downgatea, tegljai ga uz bistri Wallbrook (ije je korito ve dvije stotine godina skriveno od pogleda pod nepreglednim mnotvom zgrada) odvukoe do Bucklersburyja, prooe pored kua i ispod blistavo osvijetljenih mostova na kojima se tiskala vesela svjetina te se napokon zaustavie u luici u negdanjem sreditu grada Londona, na mjestu gdje se danas nalazi Barge Yard. Tom se iskrca pa zajedno sa svojom gizdavom pratnjom prijee preko Cheapsidea i kroz staru idovsku etvrt i ulicu Basinghall pjeice prevali kratak put do vijenice.Toma i male gospoice s dunim potovanjem doekae gradonaelnik i gradski oci, odjeveni u sveane grimizne halje i sa zlatnim lancima oko vrata, te ih odvedoe do bogato ureene sveane nebnice u vrhu velike dvorane, dok su pred njima ili glasnici izvikivanjem najavljujui njihov dolazak, a drugi slubenici nosili ezlo i gradski ma. Velikai i gospe odreeni za pratnju Tomu i njegovim malim prijateljicama zauzee mjesta iza njihovih naslonjaa.Za niim su stolom, u drutvu gradskih velikaa, sjedili dvorski velikodostojnici i ostali uzvanici plemenita roda, a obini se graani rasporedie oko mnogobrojnih stolova u glavnom dijelu dvorane. S uzviene osmatranice divovi Gog i Magog, drevni gradski zatitnici, promatrahu prizor ispod sebe oima koje su jo u doba ranijih narataja bile navikle na ovakve svetkovine. Zau se jeka roga i odjeknu najava, a kroz visoka se vrata na lijevome zidu pojavi debeli podrumar u pratnji svojih slugu koji su s nevjerojatnom dostojanstvenou nosili kraljevsku goveu peenku to se puila od vreline i samo ekala no.Nakon molitve prije jela Tom (kojega su tako bili uputili) ustade a s njim ustadoe i svi prisutni pa zajedno s kraljevnom Elizabethom otpi iz golema zlatnog vra ljubavi, onda vr pruie lady Jane, a potom se svi obredae. Tako zapoe gozba.Oko ponoi veselje bijae na vrhuncu. Tada zapoe jedna od onih slikovitih predstava koje su ljudi u davnini toliko voljeli. Opis se takve predstave moe i danas nai, pun staromodnih izraza, kod jednoga ljetopisca koji joj je prisustvovao:Nainie mjesta pa uoe neki barun i neki grof, po turskome obiaju odjeveni u duge vezene haljine u koje tu i tamo bijahu utkana zlatna zrnca. Kape im na glavama bijahu od zatvorenocrvena baruna i obavijene zlatnim turbanima, a o pojasu im visjele po dvije sablje, zvane krivoije, objeene o iroke zlatne pojaseve. Potom stigoe jo jedan barun i jo jedan grof u dugim haljinama od uta atlasa ispresijecana prugama od bijela atlasa, a u svakoj bijeloj pruzi opet pruga od zatvorenocrven