of 129 /129
MALI POJMOVNIK STARE POVIJESTI SPOMENICI 1. Anabaza- Ksenofontovo izvješće o «pohodu 10 000» Grč. anabaza= uspinjanje Ksenofont je bio rodom iz Atene, Sokratov učenik, no zbog podupiranja Sparte bio je prognan. Bio je plodan pisac povijesnih, filozofskih i političkih djela. 401. pr. Kr. Kir Mlađi, namjesnik u M. Aziji je krenuo protiv svoga brata Artakserksa II. Mnemona, perzijskog cara, da ga zbaci s prijestolja. U svojoj je vojsci imao i 13000 grčkih plaćenika. U bitci kod Kumakse je Kir poginuo, te je većina njegove vojske prešla na Artakserksovu stranu. Grčki dio vojske je bio prevaren, vođe su im poubijane, te oni biraju nove vođe (među njima je i Ksenofont) i kreću prema Grčkoj. Ksenofont je vojnike poveo na petomjesečni marš dug 2414 km do grč. kolonije Trapezusa na C. M, otkuda se u grupicama prebacuju u Grčku. Ksenofont je cijeli taj događaj opširno opisao, dajući toj stvari preveliko značenje. Iskustvo ovih grč. vojnika će poslije biti na korist Aleksandru jer su oni ipak upoznali prodiranje u Perzijsko carstvo. Ostala djela: Helenika i Kriopedia. U Arijanovoj Anabazi opisuje se vojna ekspedicija Aleksandra Velikog na Istok. 1. Castel sant Angelo – Anđeoska tvrđava – Hadrijanov mauzolej u Rimu Građevina cilindričnog oblika na kvadratnom podnožju. Započeo ju je 135. car Hadrijan, a završio 139. Antonin Pio.

Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Text of Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Page 1: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

MALI POJMOVNIK STARE POVIJESTI

SPOMENICI 

1. Anabaza- Ksenofontovo izvješće o «pohodu 10 000»

Grč. anabaza= uspinjanje

Ksenofont je bio rodom iz Atene, Sokratov učenik, no zbog podupiranja Sparte bio je prognan. Bio je plodan pisac povijesnih, filozofskih i političkih djela.

401. pr. Kr. Kir Mlađi, namjesnik u M. Aziji je krenuo protiv svoga brata Artakserksa II. Mnemona, perzijskog cara, da ga zbaci s prijestolja. U svojoj je vojsci imao i 13000 grčkih plaćenika. U bitci kod Kumakse je Kir poginuo, te je većina njegove vojske prešla na Artakserksovu stranu. Grčki dio vojske je bio prevaren, vođe su im poubijane, te oni biraju nove vođe (među njima je i Ksenofont) i kreću prema Grčkoj. Ksenofont je vojnike poveo na petomjesečni marš dug 2414 km do grč. kolonije Trapezusa na C. M, otkuda se u grupicama prebacuju u Grčku. Ksenofont je cijeli taj događaj opširno opisao, dajući toj stvari preveliko značenje. Iskustvo ovih grč. vojnika će poslije biti na korist Aleksandru jer su oni ipak upoznali prodiranje u Perzijsko carstvo.

Ostala djela: Helenika i Kriopedia.

U Arijanovoj Anabazi opisuje se vojna ekspedicija Aleksandra Velikog na Istok.

 

1. Castel sant Angelo – Anđeoska tvrđava – Hadrijanov mauzolej u Rimu

Građevina cilindričnog oblika na kvadratnom podnožju. Započeo ju je 135. car Hadrijan, a završio 139. Antonin Pio.

Nekoć se na njoj uzdizao golemi carev kip, a danas kip arhanđela Mihaela.

U njoj je sahranjen pepeo cara Hadrijana i njegove žene Sabine te drugi carevi sve do Karakale.

923. je mauzolej pretvoren u tvrđavu, više je puta pregrađivan i nadograđivan, a u radovima su sudjelovali čak Michelangelo i Bramante. Danas služi kao muzej,  s Vatikanom je spojena dugim hodnikom.

 

1. Disk iz Festa – ploča s koncentričnim nizom znakova iz palače u Festu na Kreti, vjerojatno najstarije kretsko pismo

Page 2: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Disk od pečene gline na kojemu su s obje strane utisnuti tekstovi. Redovi tekstova idu spiralno od kraja prema središtu. Pismo, koje se naziva linearno A, je do danas ostalo nepročitano jer nije poznato kojim je jezikom pisano. Od tog su pisma Grci nakon osvajanja Krete formirali svoje najstarije pismo koje se naziva linearno B.

 

1. Diskobol – Mironov «Bacač diska»

Bacač diska kod Grka i Rimljana, tj. bacač ploče u Homerovo vrijeme od kamena ili željeza, a u kasnije doba od bronce ili olova. Ona se bacala za vježbu i kod igara za natjecanje – bacanje diska jedno je od disciplina petoboja (skok u dalj, bacanje koplja, bacanje diska, rvanje, trčanje).

Ploča je bila djelomično ukrašena gravurama, kako se vidi na sačuvanim primjerima i na prikazima s vaza.

Najpoznatiji prikaz diskobola je onaj grčkog kipara Mirona iz Eleutere, koji je djelovao u 5. st. pr. Kr. Njegov je diskobol najstariji uspjeli pokušaj da se odstupi od kiparske konvencionalnosti (frontaliteta) i da se načini skulptura u pokretu- izvrsno je uspio realizirati moment najveće fizičke napetosti i mentalne koncentracije diskobola prije izbacivanje diska. Kratak zastoj između snažnog uzmaha, koji ruku s diskom dovodi u najviši položaj i zamaha kojim će ga naglo ispustiti i baciti u daljinu. Umjetnik smatra taj trenutak najkarakterističnijim u složenoj radnji bacanja diska. Sačuvane su nam samo brončane rimske kopije.

 

1. Dorifor – Polikletov «Kopljonoša»

Brončani kip koji prikazuje snažno i skladno modeliran lik nagog mladića. U antičkoj grčkoj skulpturi ta je statua kanon idealnih proporcija muškoga tijela. Težina tijela je na desnoj nozi, a lijeva je u iskoraku. Opuštena desna ruka odgovara lijevoj nozi koja također miruje, lijeva ruka je dignuta, glava lagano okrenuta udesno. Tako raspoređena težina i uravnotežene kretnje određuju stav koji u sebi sjedinjuje mirovanje i pokret, a naziva se kontrapost. Sačuvane su nam samo brojne mramorne kopije. Poliklet Stariji poznat je po kipovima atleta, Herinom kipu (hrizelefantina= zlato + slonovača) te po amazonki. 

 

 

6.      Erehtejon – Erehtejev hram – svetište na atenskoj Akropoli u kojem se štovalo više kultova

Hram od panteli?kog mramora na atenskoj Akropoli. Najljepši primjer ati?ko – jonskog arhitektonskog stila.

Gra?en je izme?u 420. i 408. pr. Kr. (za vrijeme Peloponeškog rata), a arhitekti su bili Filoklo i Arhiloh. To je posljednji veliki hram gra?en na Akropoli.

Glavni ulaz u svetište (jonski prostil) tvori sjeverni trijem s 4 stupa na fronti i 2 na bo?nim stranama, sa

Page 3: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

žrtvenikom u sredini i znamenjem Posejdonova trozuba.

Iz trijema se ulazilo (kroz  vrata s lijepo profiliranim dovratnikom) u zapadno predvorje s više žrtvenika sagra?eno iznad cisterne.

Gornji dio njegove zapadne fasade je raš?lanjen nizom polukolumna.

Predvorje je imalo, uz ulazna, još troja vrata:

- zapadna su vodila u otvoreni Pandrosejon (svetište Kekropove k?eri Pandrose) sa svetom maslinom, (njena sestra Aglaura štovala se u pe?ini na obronku Akropole)

- južna u tzv. trijem kora ?iji je trijem nosilo 6 karijatida

- isto?na u Posejdonovu celu s izvorom slane vode i svetom zmijom, personifikacijom boga Erehteja koji je kasnije poistovje?en s Posejdonom. Erehteja je, prema predaji, Atena pronašla kao dijete i predala ga na odgoj Kekropovim k?erima Pandrosi i Aglauri.

Isto?ni dio Erehteja zaprema cela Atene Polias, pred kojom je trijem sa 6 stupova.

Ornamentalna dekoracija arhitektonskih detalja je vrlo bogata, a od figuralne dekoracije, osim karijatida, sa?uvani su fragmenti friza s figurama u reljefu. U vrijeme Bizanta služio je kao crkva, a u vrijeme Turaka kao harem.

 

7.      Etemenanki – «Kula babilonska» - Mardukov zigurat u Babilonu

Iskapanja njem. arheologa R. Koldeweya 1913. otkrila su dimenzije tog zigurata: 91 x 91 m. Imao je 7 terasastih katova te je vjerojatno bio visok 91 m. Na najgornjem katu bio je hram za «svetu» svadbu boga Marduka i vrhovne sve?enice. Ne zna se to?no vrijeme gradnje, a kombinacija je starog sumerskog na?ina gradnje s asirskim hramom – tornjem. Babilonski zigurat spominju doma?i izvori i Herodot. Prema Biblijskoj pri?i toranj su gradili potomci Noe u želji da dostignu nebo. Rasr?en, Jahve je naveo graditelje da progovore razli?itim jezicima, te se tako oni više nisu mogli dogovarati i završiti kulu. Izraz «kula Babilonska» u prenesenom smislu zna?i pomutnju, nered, zbrku.

 

8.      Farska psefizma – natpis iz Starog Grada na Hvaru

Natpis o poslanstvu što su ga Farani, uz podršku Rima, odlu?ili uputiti u staru metropolu, na egejski otok Par (u sastavu Ciklada) mole?i za pomo? jer je Far bio u teškoj situaciji.

Parani su na otok stigli još 385./4., a sirakuški tiranin Dionizije im je pomogao da osnuju koloniju na mjestu današnjeg Starigrada. Iste godine kad se Pharos (Far) utemeljio, doma?i Iliri, stanovnici otoka Hvara, pozvali su u pomo? svoje sunarodnjake s kopna da im pomognu istjerati koloniste. Oko 10000 Ilira je došlo u pomo? oto?anima. Isejci (sa Isse) su poslali odred trijera, pozvani od Farana u pomo?. Lako su razbili flotu ilirskih brodica. Po gr?kim povjesni?arima je u prvoj poznatoj bitki izme?u Ilira i gr?. kolonista poginulo 5000 Ilira, a 2000 su bile zarobljene.

Page 4: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

9.      Fasti consulares et triumphales

Kronološki popis dodan kalendaru, a sastavljen na osnovu bilježaka sve?enika.

Fasti ili zapisi konzula (eponimnih viših ?inovnika u Rimu) odnosno vojskovo?a koji su slavili triumf u Rimu. Bili su izloženi kao javni natpisi. Otkopani su na republikanskom forumu. Nazivaju se još i «fasti Capitolini» ili Kapitolski fasti po imenu muzeja u Rimu u kojem se sada nalaze (Museo Capitolino), a kamo ih je 1546. smjestio Michelangelo.

Prvi put ih je objavio Gnej Flavije 304. pr. Kr., a kasnije ih je August sakupio i odredio da se uklešu u mramorne plo?e na zidu službenog boravišta pontifexa maximusa (vrhovnog sve?enika), tj. regiji. Natpis je na 4 plo?e s popisom svih konzula od po?etka republike i evidencijom njihovih trijumfa. Regija je izgorjela, a s njom i natpis te ga zajedno s regijom obnovio August. Neki fragmenti do danas nisu na?eni.

Od davnine je u Rimu pontifex maximus objavljivao gra?anima na po?etku godine «faste» daju?i na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su prazni?ni (dies nefasti). Ti su se fasti razvili u službene anale, ljetopise, jer su se kalendaru dodavale bilješke u tom smislu,

Prije 2. st. pr. Kr. pontifex maximus je izlagao na zidu svoje rezidencije plo?u s imenima magistrata i važnim bilješkama. Krajem 2. st. pontifex je objavio sve takve sa?uvane plo?e u publikaciji koja je dobila ime «annales maximi». Iz tih dokumenata potje?u «fasti».

 

a)      Fasti consulares – «Konzularni fasti»

popis konzula izložen kao javni natpis u Rimu

 

b)     Fasti triumphales – «Triumfalni fasti»

popis vojskovo?a koji su slavili triumf s podatkom nad kime su odnijeli pobjedu, izložen kao javni natpis u Rimu

 

10.  Gavijarijeva vrata – vrata grada Akrolisa

Akrolis je bio akropola grada Lisa. Lis se sastoji od gornjeg grada koji služi za trgovinu. Gornji i donji grad su za vrijeme Rimljana bili ujedinjeni u jedno naselje. Dobivaju i gra?ansko pravo. Pokraj vrata, u utvrdi u naselju, nalazio se natpis kojeg je na?inio rimski gra?anin Gavijari. (tamo je na?eno i njegovo tijelo)

 

Page 5: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

11.  Ištarina vrata – sve?ani ulaz na «sveti put» u zidinama Babilona – gradska vrata

Ištar je bila feni?ko-sirijska božica neba i zemlje, plodnosti, materinstva, erotike, rata i mira. Bila je glavno zapadnosemitsko božanstvo. Kult joj se s feni?kim kolonijama proširio po cijelom Mediteranu. Štovana je zajedno s Baalom i prinošene su joj i ljudske žrtve. Ištarina vrata, kao dio Baalovog hrama sagradio je Nabukodonozor II. oko 575. pr. Kr.. vrata su bila trostruko ukrašena s 575 reljefa koji prikazuju lavove kao Ištarine simbole, zmajeve mušušu kao Mardukove i bikove kao Adadove simbole. Likovi su bijele i svjetlosme?e boje na plavoj podlozi. Grad je bio opasan dvostrukim zidom s 8 velikih vrata od kojih su svaka bila posve?ena jednom bogu. (Ištarina su sjeverna).Vrata su obnovljena i dio su zbirke u Staatliche Museen u Berlinu. 

12.  Kairos – reljef gr?. boga sretnog trenutka, na?en u Trogiru; tako?er gr?ki bog sretnog trenutka

Kod starih Grka bog sretnog trenutka ili zgodne prilike koja je za pojedinca sudbonosna ili koju ?ovjek mora znati iskoristiti. Vjerovali su da kraj svakog ?ovjeka samo jedan put u životu protr?i Kairos. Tada treba biti brz i uhvatit ga za njegov dugi ?uperak na ?elu. Propusti li se ta prilika, smatralo se da je ?ovjek propustio sre?u.

Personificiran je kao nag dje?ak na kugli, s krilima na le?ima ili na nogama, s nožem i vagom u ruci; ?elav, samo s ?uperkom kose na ?elu.

Sa?uvano je vrlo malo spomenika s njegovim likom, a isti?e se reljef iz Trogira ra?en u 1. st. prema Lizipovom originalu. ?uva se u samostanu Sv. Nikole. U anti?koj se literaturi izri?ito spominje Polikletov i Lizipov kip Kairosa.

 

13.  Kamen iz Rossete – dvojezi?ni i tropismeni natpis temeljem kojeg je J. F. Champollion odgonetnuo hijeroglifsko pismo

Kamen je prona?en na uš?u Nila u gradu Rosseti (ara. Rashid) za vrijeme Napoleonova pohoda na Egipat.

Napoleon je poveo sa sobom veliku skupinu znanstvenika da istraže tu, Europljanima nepoznatu, zemlju.

Champollion je 1822. pomo?u Kamena iz Rossete, zahvaljuju?i rije?ima Ptolomej i Kleopatra, dešifrirao hijeroglife.

U kamen je urezana objava egipatskog sve?enika o proslavi krunidbe faraona Ptolomeja V. Objava je napisana na staroegipatskim hijeroglifima, demotskom pismu (tadašnjem egipatskom pismu), ta na gr?kom.

Po?inje se razvijati egiptologija ?iji je Champollion za?etnik.

Hijeroglifi su kombinacija slikovnog i fonetskog pisma pri ?emu pojedini znakovi predo?avaju pojam, drugi slog, a neki samo jedan glas.

Page 6: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

14.  Laokoontova grupa – kiparsko djelo trojice helenisti?kih majstora s otoka Roda, prikazuje pogibiju trojanskog sve?enika Laokoonta i njegovih sinova

Laokoont – trojanski sve?enik ?udesno pogubljen kako ne bi razotkrio gr?ku varku s drvenim konjem

Prema gr?. mitu Apolonov sve?enik u Troji. Kada su Grci ostavili pred Trojom, kao navodni zavjetni dar za boginju Atenu, velikog drvenog konja koji je u utrobi krio neke od gr?. junaka, Laokoont je savjetovao Trojancima da ne uvedu toga konja u grad, jer se u njemu krije kakva varka. Dok se Laokoont spremao da obavi žrtvu iz mora su izronile dvije ogromne zmije koje su zadavile Laokoonta i njegova dva sina. Trojanci su smatrali da je to znak da trebaju ignorirati Laokoontov savjet te su uveli konja u grad. 

Taj je dramatski prizor prikazan u drugom pjevanju Vergilijeve «Eneide» i u ?uvenoj mramornoj skulpturi, tzv. Laokoontova grupa koja se danas ?uva u Vatikanskom muzeju. Prona?ena je u ruševinama na Eskvilinu u Rimu. Plinije st. spominje da je kip neko? stajao u Titovoj pala?i. Originalno helenisti?ko djelo vjerojatno je stajalo u Pergamu, a doneseno je u Rim kad je Atal oporu?no svoje kraljevstvo ostavio rimskom narodu. Skulpturu su sredinom 1. st. pr. Kr. na?inila tri rodska kipara: Hegezandar, Polidor i Atenodor Izražene su skupine miši?a, nemir na licu pri ?emu emocije izbijaju na površinu.

15.  Lapis niger – «Crni kamen» - posve?eni prostor poplo?an crnim mramorom u podnožju Komicija uz Forum Romanum

Najstariji natpis grada Rima, iz 6. st. pr. Kr., uklesan na ?etvrtastom kamenom stupu koji se nalazi ispod plo?e od crnog mramora. Nalazi se nadaleko od slavoluka Septimija Severa. Pod plo?om se, po vjerovanju starih Rimljana, nalazio Romulov grob. Pored ostalog je i zabilježeno: Duenos med effeced. (Duenos je napravio.), a stil pisanja je bustrofedon – kako ore vol.

 16.  Lavlja vrata – utvr?ena vrata ukrašena lavljim motivima na ulazima u prapovijesne tvr?ave, npr. u Mikeni na Peloponezu i Bogazkoyu u Maloj Aziji

Mikenska lavlja vrata potje?u iz ranog 13. st. pr. Kr. dva kamena su pokrivena plo?om na kojoj je stup, a sa strane se nalaze 2 lava (tj. lavice). Širina prolaza je 3 m, a i visina lavljeg reljefa je 3 m. Reljef ispunjava oblik trokuta, a lavice se prednjim nogama uspravljaju na stup koji je dolje širi, a predstavlja stup života. Stup je možda nosio žrtvenik. Glave lavica nedostaju. To je prvi monumentalni reljef Gr?ke u prvi primjer timpana. Iz njega se razvio ukras zabata gr?. hramova.

Vrata u Hatuši (Bogazkoyu) potje?u iz oko 1800. pr. Kr. to je najstarija kraljevska rezidencija. Zidovi utvrde su bili debeli oko 8 m. Lavovi na ulazima imali su umetnute o?i i uspravno su sjedili.

 

17.  Lumbardska psefizma – natpis o utemeljenju isejske naseobine na otoku Kor?uli

Lumbarda je selo na isto?noj strani Kor?ule u kojoj je dokazana naseljenost od 6 s. Pr. Kr. prema anti?

Page 7: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

kim autorima i numizmati?kom materijalu tu je bila utemeljena jedni Knidska kolonija u 6. st., ali ne zna se gdje se to?no nalazila.

Psefizma (odluka) se sastoji od nekoliko ulomaka gr?kog natpisa, a radi se o ure?enju zemljišnih odnosa izme?u stanovnika novoosnovane kolonije, tj. sklapanju ugovora izme?u isejaca i vlasnika zemljišta. Imovinski odnosi gr?kih naseljenika na Kor?uli se reguliraju, a daje se i popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo i više od 200. Na natpisu je sa?uvano 158 što potpunih, što fragmentiranih imena. Osim dorskih, spominje se i mnogo imena ilirskog podrijetla. Najstariji je sa?uvani pisani spomenik iz naših krajeva, a prona?ena je 1877. g.

Tekst je podijeljen u tri stupca iznad kojih je stupac kontinuiranog teksta. Spominje se i gradnja gradskih zidina kojima nije na?en trag.

 

18.  Mauzolej – raskošna spomen-grobnica karijskog kralja Mauzola u Halikarnasu

mauzolej – spomen-grobnica oblikovana kao zasebna zgrada, monumentalnog karaktera

Mauzol je vladao kraljevstvom Karije, djelom Perzijskog Carstva od 377. do 353. g. pr. Kr.

U to vrijeme u?inio je Halikarnas jednim od velikih gradova na Egejskom moru. Izgradnja Mauzoleja, jednog od 7 svjetskih ?uda, djelo je gr?kog arhitekta Piteja i Satira, a dekoraciju su izveli Leohar, Skopas, Brijaksid i Timotej. Nakon Mauzolove smrti radove je nadgledala njegova supruga Artemizija. Prema Pliniju klesari su i nakon Artemizijine smrti odlu?ili dovršiti posao. Grobna komora okružena jonskim stupovima dizala se iznad visokog ?etverokutnog podnožja. Stupovi su nosili krov u obliku stepeni?aste piramide, a na vrhu je bila kvadriga s figurama Mauzola i njegove žene. Cijeli Mauzolej bio je ukrašen frizom Amazonomahije, kipovima Mauzolove obitelji i drugih stvarnih ljudi, bitkom Grka i neprijatelja s Istoka u stvarnoj veli?ini.

Mauzolej je trajao dulje od svih ostalih ?uda starog svijeta osim Keopsove piramide. Oštetio ga je potres, a kona?no su ga razorili križari 1522. g. materijal su upotrijebili za gradnju tvr?ave za obranu od Turaka. Dijelovi se ?uvaju u British Museumu u Londonu, a dijelovi u muzeju u Bodrumu kako se danas naziva Halikarnas.

U širem zna?enju mauzolejem se  naziva svaka grobnica monumentalnog karaktera (Mausoleum Hadriani, Mausoleum Augusti u Rimu, Mauzolej Galle Placidije u Ravenni, Lenjinov mauzolej u Moskvi itd.)

 

19.  Megarska psefizma – odluka atenske skupštine o gospodarskoj blokadi Megare, jedan od triju povoda Peloponeskog rata

Korint i Megara su bili konkurenti Ateni u trgovini, i Atena se htjela riješiti konkurencije. Megara je imala važan strateški položaj jer je dijelila Peloponez od srednje Gr?ke. Atenska skupština donijela je odluku da se Megari zatvore sve luke u atenskom posjedu, kao i atensko tržište, kao odgovor na izlazak Megare iz ati?kog pomorskog saveza. Godine 432. ?lanovi Peloponeskog saveza su, na zahtjev Megare i Korinta, odlu?ili Atenjanima objaviti rat.

Page 8: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

20.  Minerva Medica – «Minerva iscjeliteljica», jedno tuma?enje kipa iz Varaždinskih toplica

Minerva je bila rimska božica mudrosti, zaštitnica umjetnosti i obrta. Njezin su kult Rimljani preuzeli od Etruš?ana i osobito je štovali kao zaštitnicu grada. Njezin se kult rano izjedna?io s kultom gr?ke Atene. Minerva Medica je boginja ljekarica, a najpoznatiji njezin prikaz se nalazi u Varaždinskim toplicama. U anti?ko doba Aqae Isae su bile termalno kupalište na podru?ju ilirskog plemena Iasa. Tamo se nalazi veliko nalazište.

 

21.  Monumentum Ancyranum – «Ancirski spomenik» - natpis o Augustovom životu i djelima iz Ankare;

      Res gestae divi Augusti – «Djela božanskog Augusta»

Rimski epigrafski spomenik koji sadržava povijest vladanja cara Augusta koju je on sam napisao (Res gestae divi Augusti; Indeks rerum a se gestarum)

Tekst je bio uklesan na dva stupa ispred careva mauzoleja u Rimu. Originalni natpis nije prona?en. Najbolje sa?uvani prijepis je prona?en 1555. g. u  Ankari na hramu posve?enom Augustu i Romi (Augusteum). Bio je urezan na mjedenim plo?ama na zidu predvorja hrama u latinskoj verziji, a na vanjskom zidu hrama u gr?koj verziji. Drugi mu je naziv prema po?etnim rije?ima «Djela božanskog Augusta». Sa?uvale su se kopije na natpisima i u drugim dijelovima Male Azije: u Apoloniji pizidijskoj (gr?. tekst) i u Antiohihi pizidijskoj (lat. tekst). Djelo je pisano odmjerenim i jednostavnim stilom.

Car August podupirao je u duhu vlastite propagande i u dugu obnove rimske veli?ine i književne stvaraoce, osobito Vergilija i Horacija. I sam se okušao u pisanju, ali su nam njegova manja djela izgubljena. Za povijest rim. književnosti nam je važan njegov autobiografski spis, u kome je on opisao svoja politi?ka i vojna djela. Osim što je bio prikazan u Rimu, bio je i prepisivan po mnogim gradovima Rimskog carstva. U njemu on opravdava svoja djela i idealizira udar koji je donio rimskoj državi novi oblik vlasti – principat. U tom njegovom manifestu stoje i njegove želje za budu?nost Rima, kao npr.: obnoviti «mores maiorum», dobre obi?aje predaka, moral starih Rimljana i staru ?estitu obitelj.

22.  Muzej – «Hram muza» - izvorni naziv kompleksa Aleksandrijske knjižnice

Naziv za ustanovu u kojoj se ?uvaju, prou?avaju i izlažu, kronološki ili tematski, zbirke starina i umjetnina, prirodopisnih, tehni?kih i sli?nih predmeta.

Kompleks aleksandrijske knjižnice je ime dobio po Muzama, k?erima Zeusa i Mnemozine. Ina ih 9 i bile su zaštitnice umjetnosti i znanosti: Talija, Uranija, Melpomena, Polihimnija, Terpsihora, Erata, Kaliopa, Euterpa i Klio.

Aleksandrijski muzej utemeljio je egipatski vladar gr?kog podrijetla Ptolomej I Soter. 308. pr. Kr., a proširio ju je njegov sin Ptolomej II. To je bio hram, kultna institucija i prvi svjetski sveu?ilišni centar u kojemu su radili mnogi znanstvenici i umjetnici: Euklid i Heron Aleksandrijski, Ptolomej i Arhimed,

Page 9: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Aristofan, Aristrah Samotraški. U helenisti?ko je doba simbolizirala vrhunsko znanje, znanstvena dostignu?a i slobodu mišljenja. Bila je središte helenisti?ke kulture i najvažnija biblioteka anti?kog svijeta. U njoj su cvjetali književnost, filologija i egzaktne znanosti, najviše matematika, geometrija, fizika i astronomija. U sklopu muzeja nalazila se i biblioteka sa 700 000 svezaka. Dio se nalazio u kraljevskoj pala?i, a dio i u Serapeumu. Skupina od 70 rabina upravo je tu prevela Stari zavjet s hebrejskog na gr?ki. Tu je i Euklid postavio temelje geometrije, Arhimed formulirao principe fizike, Eratosten izra?unao opseg zemlje, Kalimah napisao svoje brojne knjige itd.

Knjižnica je izgorjela 47. pr. Kr. kada je na nju prešla vatra kojom je Cezar zapalio egipatsku flotu bore?i se u Aleksandrijskom ratu na strani Kleopatre. Hram Serapeum su uništili krš?ani 319. g. najslavniju knjižnicu svih vremena dokraj?ili su Arapi koji su 642. g. punih 6 mjeseci svoje parne kupelji grijali vatrom zapaljenom od knjižnih svezaka.

23.  Olimpeijon – hram Zeusa olimpijskog u Ateni

Za tiranije Pizistrata i njegovih sinova (druga pol. VI. st. pr. Kr.) po?inje se sa izgradnjom Olympeiona – tada su udareni temelji ovog veli?anstvenog Zeusovog hrama u kojem se nalazio i ?uveni Fidijin kip Zeusa, smatran jednim od sedam svjetskih ?uda. Po?evši od Augusta, rimski carevi pokazuju interes za Atenu, te kona?no 129. car Hadrijan završava izgradnju hrama. Nalazi se izme?u stadiona i Akropole. Taj je hram postao novi centar grada («Hadrijanov grad»), koji je sa starim dijelom grada bio povezan tzv. Hadrijanovim vratima. Imao je 104 korintska stupa, od kojih se o?uvalo samo 14. 

24.  Panteon – hram svih bogova u Rimu

panteon – hram svih bogova; naziv za skup božanstava u jednoj politeisti?koj religiji

gr?. pantheion = hram svih bogova

1. prvotno anti?ki naziv za hram posve?en svim bogovima. Panteon u Rimu je ?uveni i do danas najbolje sa?uvani arhitektonski spomenik iz anti?kog Rima. Kružnog je tlocrta (promjer i visina su 43,3 m), s dogra?enim trijemom na 16 raskošnih korintskih stupova. Na donji, nišama raš?lanjeni cilindri?ni dio, nadovezuje se kasetirana kupola, u ?ijem je tjemenu kružni otvor promjera 9 m koji omogu?uje ulaz danjeg svjetla. Zidne su plohe raš?lanjene s a 7 niša (polukružnih i ?etverokutnih); svaka ima po 2 kanelirana stupa od raznobojnog mramora. U nišama su prvobitno stajali likovi anti?kih božanstava te Augusta i Agripe, a danas su u njima smješteni grobovi Rafaela, kralja Vittoria Emanuela II, Umberta I.

Prvotni Panteon podigao je Marko Agripa 27. pr. Kr., a obnovio ga je car Hadrijan.

Po?etkom 7. st. pretvoren je u crkvu S. Maria ad Martyes ?emu duguje svoj opstanak. Od tada do danas doživio je mnoge manje adaptacije i restauracije.

2. U kasnijem zna?enju, gra?evina posve?ena kultu i mauzolej velikih ljudi. Takvu funkciju ima Pantheon u Parizu, jadan od najzna?ajnijih spomenika klasicizma, ?ija je fasada ra?ena po uzoru na anti?ki hram. U njoj su, pored ostalih, sahranjeni Berthelot, Braille, Hugo, Rousseau, Voltaire, Zola.

3. U povijesti religija, naziv za skup božanstava u jednoj politeisti?koj religiji

Page 10: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

25.  Parski reskript – natpis iz Starog Grada na Hvaru gdje je uklesan odgovor na Farsku psefizmu

 26.  Partenon – «Djevi?in hram» - glavni Atenin hram na atenskoj Akropoli

To je najljepši spomenik Akropole koje je gra?en u klasi?nom dorskom stilu sa 8 stupova na pro?eljima i 17 sa svake uzdužne strane. Hram Atene Partenos (Atene Djevice) je gra?en na starijim temeljima, vjerojatno izme?u 447. i 438. pr. Kr., a gradili su ga Iktin i Kalikrat u obliku dorskog periptera. Sagra?en je  u Periklovo doba, nakon što su Perzijanci uništili stare hramove na Akropoli.

U gornjem dijelu je iz penteli?kog mramora, a stoji na postamentu od 3 stube. Plasti?na dekoracija hrama sastoji se od 92 metope (pojedina?ne plo?e s reljefom) na kojima su prikazane scene iz kentauromahije, amazonomahije, gigantomahije i drugih zbivanja i borbi koje su se odvijale pod zaštitom božice Atene. Friz (kontinuirani reljef) iz unutrašnjeg dijela hrama, dug 160 m, prikazuje Panateneje, sve?anosti u ?ast Atene. Zabati su bili ukrašeni scenama iz života zaštitnice grada – ro?enje Atene iz Zeusove glave, njeno natjecanje s Posejdonom. Sve su te skulpture djelo Fidije i njegovih suradnika te su vrhunac starohelenske klasi?ne umjetnosti. U unutrašnjosti hrama je stajala monumentalna hrizelefantinska statua Atene, visoka 9 m, djelo Fidije. Na bazi kipa prikaz je ro?enja Pandore. Kip je opisan kod gr?kog autora Pausanisa iz 2. st. n. e.

 

27.  Periegeza – Periegesis – «vo?enje uokolo», «Opis putovanja» - dio naslova više gr?kih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor Pseudo Skimnova Periegeza i Periegeza Dionizija Periegeta

Gr?. periegesis = vo?enje uokolo. Starogr?ki naziv za opis zemalja i gradova s njihovim znamenitostima, poput modernih «vodi?a». Ta se književna vrsta kod Grka razvila vrlo rano. Pisci takvih opisa se nazivaju periegeti, a takvim se imenom nazivala i osoba koja je u ant. Gr?koj strancima pokazivala i tuma?ila znamenitosti nekoga mjesta, svetišta, kraja. Dionizije Perieget je gr?. pisac iz 2. st. Nadimak  Perieget je dobio po tome što je napisao «Opis zemlje» u 1187 heksametara. To se djelo dugo upotrebljavalo kao školski udžbenik. Sa?uvana je Pauzanijina Periegeza Helade iz 2. st. Ona je plod radova Polemona Perijegeta, Menodota, Demohora, Filohora i dr. koji su prepisivali natpise, popisivali zbirke i opisivali spomenike.

 

28.  Peripl, Periplus – «oplovba» «Opis plovidbe oko…» - dio naslova više gr?kih zemljopisnih djela; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor je Pseudo Skilakov Peripl

Gr?. peripluos od peri + pleo = plovim.

U anti?kog geografiji naziv za plovidbu uz obalu neke zemlje i za sam opis te plovidbe. Takvi su opisi poznati ve? kod Feni?ana.

Pod imenom Pseudo Skilak nam je poznat anonimni gr?ki geograf iz 4. st. pr. Kr., pisac djela Kružna plovidba. U tom djelu on opisuje obale Sredozemnog mora, me?u ostalim i isto?nu obalu Jadrana – od Istre do Epira. Nekada se to djelo pripisivalo Skilaksu iz Karijanide.

Page 11: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

29.  Res gestae divi Augusti – vidi 21

 

30.  Serapej – gr?. Serapeion, lat. Serapeum – Serapisova svetišta u Aleksandriji i Memfisu

            serapej – Serapisovo svetište

Naziv za hram boga Serapisa, koji je bio vladar podzemlja. U starom je Egiptu bilo ?etrdesetak njegovih hramova. Naj?uveniji su oni u Aleksandriji (gr?. graditelj Parmenid s kultnim likom kipara Brijaksida; biblioteka s nekoliko tisu?a svezaka; razrušen potkraj 4. st.) i Serapej u Memfisu (s nekropolom mumificiranih svetih bikova)

Serapis je egipatsko – helenisti?ko božanstvo ?iji se kult razvio u Egiptu na po?etku vladavine Ptolomejevi?a. Vladar podzemlja ?esto identificiran s Apisom. Serapis je ujedno i bog sunca, neba, agrikulture i magije. Njegov se kult proširio po ?itavom Rimskom carstvu i njegovih je hramova bilo posvuda. Naj?uveniji je bio onaj u Rimu, na Martovom polju.

 

31.  Stela Izraela – natpisna plo?a iz posmrtnog hrama faraona Merenptaha u Tebi – me?u zemljama i narodima što ih je faraon pobijedio naveden je i Izrael; prvi pisani spomen imena Izraela

Na?ena je 1896. u posmrtnom hramu faraona Merenptaha (19. din.) u Tebi. Merenptah je preuzeo vlast nakon smrti svog oca Ramzesa II. Za svog vladanja morao je voditi nekoliko manjih ratova, a izme?u ostalog, poduzeo je i vojni pohod na Palestinu. Ime je dobila jer se u njoj prvi puta spominje ime Izrael. Da bi sagradio svoj posmrtni hram srušio je hram Amenofisa III. i njegov gra?evni materijal upotrijebio za gradnju.

 

32.  Tabula Peutingeriana – Peutingerova karta – rimska cestovna karta

Srednjovjekovna (11./12. st.) kopija anti?ke rimske cestovne karte koja vjerojatno originalno potje?e iz 3. st. Prona?ena je u Benediktinskom samostanu Tegeinesse u Bavarskoj. Na uskoj i duga?koj pergamentskoj traci podijeljenoj u 11 (prvobitno u 12) listova shematski je prikazano podru?je od Irske do Kine. Nedostaje list na kojem su se nalazile Hispanija i Britanija. Na karti su ucrtane ceste i gradovi, postaje i naselja te su prikazane i udaljenosti izme?u njih u rimskim miljama.

Izra?ena je u bojama, a arhitektonski objekti simboliziraju naselja. Otkrio ju je humanist Konrad Pickel – Celtic, a nazvana je po Konradu Peutingeru, koji se njome prvi bavio. Unato? greškama i deformiranoj projekciji ostaje jedan od najzna?ajnijih izvora za poznavanje anti?ke geografije. Danas se ?uva u Narodnoj biblioteci u Be?u.

 

33.  Tabulae Iguvinae, Iguvijske plo?ice – plo?ice s umbardskim obrednim tekstom iz današnjeg

Page 12: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Gubbija u Italiji

Od umbrijskih natpisa najpoznatiji su «iguvinijski» na 7 bron?anih plo?a na?eni 1444. u umbrijskom mjestu Gubbio (Iguvium). To su «Tabulae Iguvinae» (današnji naziv), s vjerskim tekstom napisanim u prili?no kasno doba (oko 3. st. pr. Kr.). One su najvažniji epigrafski spomenik starog umbrijskog jezika i pisma vrlo sli?nog etruš?anskom. Sadržavaju razne ritualno-religiozne propise i statue neke sve?eni?ke bratovštine.

 

34.  Teogonija – Heziodov spjev

teogonija – postanak i podrijetlo bogova obi?no vezana s kozmogonijom, tj. postankom svijeta i svemira

Prikaz teogonije obi?no spojen s kozmogonijom, izlaganjem o postanku svijeta. Sa?uvana je Teogonija (spjev: Ep o postanku bogova) gr?. pjesnika Hezioda iz 7. st. pr. Kr. To je mitološki ep od 1022 heksametra u kojem se prikazuje postanak bogova i ujedno se velik broj gr?kih božanstava svrstava u neki sistem (bogovi neba, bogovi mora, bogovi zemlje i podzemlja). U uvodu Heziod govori kako su ga u pjesništvo uputile Muze kad je kao dje?ak pasao ovce u Helikonu. Ep se završava rodoslovljem mitskih junaka. Nastao je kao pjesni?ka sinteza mnogobrojnih gr?kih i negr?kih mitova koji su važan izvor za poznavanje gr?. religije. Taj je ep utjecao na kasniju religiozno-filozofsku tradiciju u gr?. svijetu.

Osim toga djela, Heziod je napisao i «Poslove i dane» u kojima donosu pohvalu radu, neke moralne pouke, savjete za gospodarstvo i na kraju radni kalendar. Tu je i mit o Pandori, prvoj ženi, koja je uzrokom mnogih nevolja te nit o pet svjetskih doba: od zlatnog do željeznog u kojem se pesimisti?ki prikazuje kako se ljudi sve više izopa?uju.

 

NALAZIŠTA 

1. Aenona, kl. Ajnona, trad. Enona – Nin

Naseljen još od neolitika (nekropola iz željeznog doba).

U ant. doba je municipij rimske Liburnije. Utvr?en, mostovima spojen s kopnom i cestom povezan sa Zadrom. Do danas su sa?uvani ostaci amfiteatra, foruma i Dijaninog hrama. Prona?ene su plastike rimskih imperatora. U rimskoj su nekropoli prona?ene, izme?u ostalog: raskošne pektorale, bron?ani ma?evi sa spiralnim završetkom na gornjem djelom drške, bron?ani privjesci u obliku stiliziranog ratnika, srebrna plo?ica s prikazom dviju ženskih glava. Prona?en je zavjetni natpis posve?en liburnskoj božici Anzotici koji se nalazi u Arheološkom muzeju u Zadru.

Aenona je razrušena za vrijeme seobe naroda. U ranom srednjem vijeku je obnovljen te postaje središte župe i cijelo hrvatskih biskupa. Tu se nalazi i starohrvatska crkvica Sv. Križa i šesterostrana krstionica sa spomenom kneza Višeslava.

Page 13: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

2. Akhetaton – «Atonovo obzorje»; prijestolnica Amenofisa IV. (Ehnaton); danas          nalazište Tell – el – Amarna (arapski naziv nalazišta Akhetaton)

Lokalitet kos Asyuta na srednjem Nilu. Danas je to nalazište Tell – el – Amarna po kojem se jedno ?itavo razdoblje eg. povijesti naziva razdoblje Amarne. Tu se nalazio staroegipatski grad Akhetatona kojeg je u ?ast boga Atona izgradio Amenofis IV. (1364. – 1347. pr. Kr.). Osobito je važan nalaz sa oko 300 glinenih plo?ica (amarnski dokumenti) ispisanih klinastim pismom na babilonskom jeziku koji sadrži diplomatsku korespondenciju Amenofisa III. i IV. S azijskim vladarima. Arheološka iskapanja su otkrila izvanredno bogat materijal – ostaci blokova stambenih zgrada, hramova, pala?e, kiparske radionice (kipara Thutmesa u kojoj je otkrivena poprsje Nefertiti).

Amenofis je utemeljio monoteisti?ku vjeru boga Atona, sun?evog diska te je i svoje ime promijenio u Ehnaton, tj. Onaj koji je odan Atonu. Prijestolnicu je iz Tebe prenio u novi grad Akhetaton. Promijenio se i umjetni?ki kodeks: faraon se daje prikazivati u intimnim obiteljskim prizorima, a prisutan je i naturalisti?ki stil. Grad je gra?en po faraonovim uputama: široke ulice radi otvorenosti prema suncu, zgrade uklopljene u vegetaciju (grad-vrt), neobi?no raskošne pala?e. Grad je napušten nedugo nakon smrti vladara i prepušten propadanju.

 

3. Albona – Labin (Istra i Dalmacija)

Izvorno prethistorijska liburnska gradina, pa rimska Albona. U rim. doba bila je municipij. Po Konstantinu Porfirogenetu stara hrvatska država dopirala je do Labina. Spominje ga Plinije, Ptolomej i dr. Otkriveni su brojni nadgrobni spomenici i zavjetni žrtvenici od kojih je jedan posve?en doma?oj božici Sontoli. U ranom srednjem vijeku jedan je od prvih pohrva?enih gradova. Kasnije pod vlaš?u Venecije, Austrije po kratkotrajno i Francuske i naposljetku Italije. 1921. su rudari zbog nasilja Talijana digli ustanak i proglasili tzv. Labinsku republiku. 1943. je Labin, kao i cijela Istra, vra?en Hrvatskoj.

 

            4. Amantija – ilirski grad u porje?ju rijeke Aoja u Albaniji

- po?inje kovati svoj novac u 3. st. pr. Kr.

 

 

 

 

 

Page 14: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

5. Ancyra; kl. Ankira, tr. Ancira, anti?ko ime današnje Ankare u Turskoj gdje je prona?en Monummentum Ancyranum

Po tradiciji ga je osnovao kralj Mida u 7. st. pr. Kr. Stolje?ima je bio glavni grad Frigije, a od 25. pr. Kr. rimske Galatije. U rimsko doba doživljava procvat. Iz tog je vremena poznati Augusteum koji su Gala?ani podigli u ?ast Augusta, a u njemu se nalazi Monumentum Amcyranum

 

6. Apollonija, Apolonija – korintska kolonija na ilirskom podru?ju, danas Pojani   u Albaniji

Osnovali su ju Korkyra i Korint 588. pr. Kr. Danas su to veli?anstvene ruševine kod manastira u Pojani u južnoj Albaniji. To je bio grad u zemlji Ilira koji se nalazio na tra?koj obali Ponta. Od njega je po?injala Via Egnatia (trgova?ki put od Dyrrachiuma i Apollonije od Soluna). Rasadište gr?ke kulture i tehnologije na ilirskom podru?ju. Jedno kra?e vrijeme bila je pod makedonskom vlaš?u – bio ju je osvojio Aleksandrov nasljednik Kasandar dok je vodio rat protiv kralja Glaukijasa. Od 229. pr. Kr. je pod posebnom zaštitom Rima – dobiva povlastice. Pod kraj republikanskog vremena važan trgova?ki i kulturni centar gdje August stje?e svoje obrazovanje. Poznata kovnica novca.

Sa?uvani su ostaci gradskih zidina s kulama, teatar, odeon, jedan mali hram i portik u jonskom stilu iz helenisti?kog vremena.

 

7. Argyruntum, Argirunt – Starigrad Paklenica

Nedaleko od Starigrada se, u antici, nalazilo naselje Argyruntum koje spominju Plinije Stariji, Ptolomej, Ravenat i dr. Za cara Tiberija stje?e municipalnu autonomiju; grade se utvrde. Po?eci naselja zasigurno sežu u prapovijesno doba, a i njegovo ime je predrimskog podrijetla. Od anti?kih naselja istražena je samo nekropola – otkopan je vrijedan i bogat kulturni inventar. Stakleno i kerami?ko posu?e, primjerci nakita i sitna bron?ana plastika. Nalazi se datiraju u vrijeme ranijeg carstva (I. i II. st.), a ?uvaju se u Arheološkom muzeju u Zadru.

 

            8. Arupijum, Arupij – Prozor kod Oto?ca

Podno brda Vitla se nalaze ostaci utvr?enog naselja – gradine ilirskih Japoda (vjerojatno stari Arupium koji se spominje u anti?kim izvorima). Japodsku je utvrdu 35. g. osvojio Oktavijan. Tu su se križale ceste koje su vodile iz Siscije i Senije za Iader.

1888. g. je prona?ena nekropola sa bogatim grobnim prilozima. Prona?eni su i brojni ostaci rimskih naselja, arhitektonski fragmenti, ulomci mozaika, grobovi, nadgrobni spomenici, sarkofazi, are, keramika, dva mitreja s reljefima koji prikazuju žrtvovanje bika itd.

 

9. Asserija, Aserija – Podgra?e kod Benkovca

Page 15: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Rimski grad Aserija podignut je na mjestu starog naselja Liburna. Oko gradine su bili podignuti još i snažniji bedemi, a unutar njih, umjesto skromnih ilirskih ku?a, sagra?ene su monumentalne javne gra?evine. Sa?uvani ostaci gradskih zidina, foruma, trjemova i slavoluka cara Trajana, koji je podignut 113. g. Brojni kameni spomenici i drugi arheološki nalazi s podru?ja Aserije ?uvaju se u Arheološkom muzeju u Zadru.

 

10. Byllis – ilirski grad, današnji lokalitet Hekal u Albaniji

Vrlo se brzo razvija tijekom 4. st. pr. Kr. Centar je plemena Bilini. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-gr?kih gradova u današnjoj Albaniji me?u kojima je i Byllis.

146. g. pr. Kr. postao je rimski grad u rangu kolonije. Nalazi se na obali Jadranskog mora. Grad se nalazio na 30 ha zemlje i bio okružen zidinama sa sedmero ulaza. Tijekom 3. st. pr. Kr. ekonomski je toliko oja?ao da je bila sagra?ena agora, teatar sa 9000 sjedala, stadion i gimnazij.

11. Bogazkoy – nalazište hetitske prijestolnice Hatušaš u Turskoj

Bila je vjerojatno najstarija rezidencija hetitskih vladara kroz 14. i 13. st. Iskapanja su vršena 1907.-1912. i 1931.-1939. u pe?inama sa skulpturama i u ruševinama Hatuše.

Zna?ajan je nalaz arhiva s velikim brojem glinenih plo?ica koje sadrže tekstove na hetitskom jeziku. Unutar kompleksa grada se isti?u posebni urbanisti?ki sklopovi: tvr?ava, donji i gornji grad. ?itav sistem zgrada je utvr?en zidinama poja?anim kulama. Ispod glavne «kraljevske kule» vodi 70 m dug tunel, koji je služio kao komunikacija s unutrašnjoš?u grada za vrijeme ratnih operacija. U tvr?avnom su sistemu posebno istaknuti arhitektonski detalji ulaznih vrata i portala – vrata «kraljevske kule» su flankirana velikim figurama sfinga, kraljevska vrata s velikim ljudskim likovima, lavlja vrata s figurama lavova. To su megaliti?ki spomenici kod kojih lukove formiraju golemi kameni blokovi. Velika pala?a unutar zidina prikazuje u tlocrtu ?etverokutno otvoreno dvorište oko kojeg se grupiraju ?etverokutne prostorije. Bilo je 5 hramova, a najve?i je bio posve?en bogu oluje u dvorištu, nasuprot ulazu, nalazi se trijem s pilonima. Uz fragment sfinge, isti?e se i protom lava s lavljih vrata preuzet iz inventara sumersko-akadske umjetnosti.

 

12. Deir – el – Bahri; dio doline kraljeva kod Tebe u Egiptu

Egipatski lokalitet na lijevoj obali Nila nasuprot Karnaku, u blizini Tebe, kojeg je istraživao francuski arheolog Gaston Maspero. Zna?ajno nalazište s velikim hramom, posve?enim bogu Amonu. Dala ga je izgraditi kraljica Hatšepsut, supruga Tutmosisa II. Taj hram je jedan od najmonumentalnijih arhitektonskih spomenika starog Egipta. Oslanja se na kameni masiv brijega. Iz doline Nila se uzlazi do njega stepenastim terasama i rampama. Put hramu vodi kroz aleju sfinga, a pred njegovim su ulazom s pilonima vjerojatno stajala dva obeliska. Terase imaju sprijeda trjemove s poligonalnim stupovima, koji anticipiraju anti?ke protodorske kolumne. Obojeni bareljefi u trjemovima hrama prikazuju kralji?inu ekspediciju u zemlju Punt, ro?enje Hatšepsut i dr. S desne strane središnje terase vodio je put u podzemne odaje, a iz centra se uspinjao na gornju terasu, tako?er okruženu trjemovima i kolonadama. Odavde se prilazilo, dugim hodnikom, u svetište, uklesano u živu stijenu.

Page 16: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Gradnju je vodio Senenmut, graditelj hramova u Karnaku i Luksoru. U kompleksu zgrada se nalazi i Anubisovo svetište te velika grobnica Mantuhotepa I. U osovini hrama iza brijega, u Dolini kraljeva, nalazi se kralji?ina grobnica izdubljena u kamenu. Tu se nalazi i tajni hodnik s nekoliko mumija faraona Nove države.

 

13. Dimale – ilirski grad; uporište Demetrija Hvarskog, današnji lokalitet na brežuljku Krotina zapadno od Berata u Albaniji

Ima etimološke veze s rije?ju MAL što zna?i BRDO. Današnji lokalitet na brdu Krotina gdje je arheolog-arhitekt Burhan Dautaj otkrio nekoliko kerami?kih fragmenata – me?u kojima su i kerami?ki ulomci iz helenisti?kog doba s natpisom DIMALLITAN. Otkri?em tih ulomaka je lociran ilirski grad Dimallum u današnjem mjestu Krotine blizu Berata u Albaniji. Otkriveno je i kameno poprsje Ilirke obu?ene u narodnu nošnju (ogrta? s kapulja?om) koje potje?e iz 3. ili 2. st. pr. Kr.

 

14. Dodona – anti?ko Zeusovo proro?ište u Epiru u blizini današnje Janjine u sjeverozapadnoj Gr?koj

Kao kultno mjesto postoji ve? u predhelensko doba, prije naseljavanja Grka. Zajedno s Zeusom se štovala i Diona. Sve?enici su predskazivali budu?nost po šuštanju liš?a svetog hrasta, tj.po zvucima kimbala obješenih o njegove grane ili po žuborenju potoka. Pitanja i odgovori su se pisali na bron?ane i mjedene plo?ice uz koje je prona?en i znatan broj epigrafskih spomenika. Od stare Dodone je sa?uvana akropola s masivnim zidinama. Izvan akropole se nalazi teatar i samo svetište gdje su bili hramovi Zeusa, Afrodite i dr

 

15. Dyrrachium – Epidamnus, Dirahij – korintsko-korkirska kolonija na ilirskom podru?ju

danas Durres u Albaniji, hrv.Dra?, drugo anti?ko ime Epidamnus, Epidamno

Osnovana 627. pr. Kr. pod nazivom Epidamnus, a Rimljani su je preimenovali u Dyrrachium. Jedno je vrijeme bio pod ilirskom upravom. Pretrpio je nekoliko lakših potresa. Tu su na?ena dva nadgrobna spomenika s ilirskim imenima. Uz grad se pružala cesta Via Egnatia.

430. pr. Kr. grad je po?eo kovati svoj novac koji je bio vrlo popularan kod Ilira. Nakon što su Rimljani osvojili Makedoniju pretvorili su ju u svoju provinciju. 146. pr. Kr. Dirahij je postao rimski grad u rangu kolonije. Apijan je zabilježio pri?u po kojoj je grad Epidamnos osnovao barbarski, tj. ilirski vladar istog imena. Dirah (Dyrrhachios), sin njegove sestre, osnovao je lu?ki dio tog grada, pa su ga u tom djelu grada štovali kao heroja. Heraklo je slu?ajno ubio Dirahova sina Jonija i pošto je obavio pogrebne sve?anosti, bacio je njegovo tijelo u more koje je prozvano Jonskim, a u ?ast pokojnika u gradu je podigao kenotaf. Jednako kao i Dirah, Jonije je u gradu Epidamnosu štovan kao heroizirani pokojnih

 

16. File – nilski otok s Izidinim svetištem (eg. Pi-lak, kop. Pi-lakh, ara. Bilak, gr?. Pfilae

Page 17: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Otok na Nilu kod Asuana. Zbog Asuanske brane poplavljen je od 11.- 6. mj. pa su stoga gra?evine preseljene na povišeno podru?je. Na otoku se nalazi Izidin hram; Hadrijanova vrata sa zna?ajnim reljefima koji se odnose na kult boga Ozirisa. Isto?no od Izidinog hrama je mali hram kojeg su izgradili Ptolomej II. Filopator i Ptolomej III. Euerget posve?en Hator-Afroditi. Tu je i Kiosk, najljepša gra?evina na otoku koje je gra?ena u doba cara Trajana no ostala je nedovršena. Primala je procesije koje su išle u Izidin hram.

 

17. Finik – Phoenice, klas. Fojnike, trad. Fenice. – glavni grad Epira, danas selo Fink u Albaniji

Glavni grad Epira nalazi se u njegovom sjevernom dijelu. Danas je selo u južnoj Albaniji, u blizini grada Sarande. Nekada je bio strateški važan grad. U nazivu grada se odražava vrlo vjerojatna prisutnost Feni?ana u južnoj Iliriji. To je bio prvi grad kojeg je Teuta zaposjednula dok je prodirala prema Gr?koj. Iliri su ga zauzeli bez borbe, jer su se prethodno nagodili s posadom od 800 keltskih pla?enika. Ta je ilirska vojska ostala opkoljena u gradu jer je na njih krenula vojska epirskih gradova. Uz pomo? Skerdilaide se ilirska vojska uspjela probiti iz grada i razbiti opsadu. Tu je 205. pr. Kr. potpisan mirovni ugovor izme?u Filipa V. Makedonskog i Rimljana.

 

            18. Girsu – grad u Mezopotamiji, danas Tello

Godinama se smatralo da je Girsu bio Lagaš, ali on je u biti bio mogu?e religijsko središte, a ne i glavni grad države Lagaš. Grad Lagaš nalazio se južnije od Girsua.

Prona?eni su brojni ostaci iz Ranodinasti?kog razdoblja, iz doba dinastije Akada i iz III. dinastije Ura. Gudea je tu za sebe izgradio hram Eninnu. Gradska je božica bila Ningirsu.

 

 

19. Hissarlik – nalazište Schliemannove Troje

                 hissarlik - pala?a

Brežuljak na kojem je 1870. Schliemann po?eo kopati Troju. Nalazi se 6 km udaljen od Dardanela, prema kopnu. Na tom je mjestu dosad iskopano 9 slojeva Troje, koji se dijele na nekoliko podslojeva i svjedo?e o bojevima, osvajanjima, uništenjima i obnovama grada. Uzrok stalnih ratnih zbivanja leži u strateški važnom položaju tog mjesta. Troja je vladala starim putem naroda kojim je išla razmjena dobara od maloazijske obale prema gr?. kopnu i otocima, ali i prema Balkanu i unutrašnjosti Anatolije

 

20. Hortus Metrodori, «Metrodorov vrt» - položaj nekropole uz cestu na zapadnom izlazu iz Salone

Page 18: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

To je najve?e i najbogatije pogansko groblje u kojem se ukopavalo od kasne republike do ranoga carstva. Salona je imala niz nekropola: najpoznatija i najprostranija se nalazila uz cestu koja je vodila u Tragurij («in horto Metrodori»).

Nekadašnje figuralne stele ili bogato ornamentirani cippusi i grobne are kasnije su bile zamijenjene bogatim dekoriranim i figuro-narativnim sarkofazima od kojih oni najljepši nisu prona?eni u ovoj nekropoli iako su tu nesumnjivo bili (Hipolit i Fedra, lov na kalidonskog vepra, Kenrauromahija i dr.)

Arhitektura nekropole koja se sastoji od neobi?no velikih i masivnih blokova navodi mnoge na pomisao da su to ostaci davnih irskih ili gr?kih fortifikacija.

 

            21. Ilij, Troja – stari grad u Troadi u Maloj Aziji na mjestu današnjeg Hissarlika

Prema gr?koj legendi Troja je prozvana prema svom utemeljitelju Trosu, unuku heroja Dardana. Drugo ime, Ilij, izvedeno je iz imena Trosova sina Ila. Za vladavine jednoga od Trosovih potomaka, kralja Prijama, buknuo je rat izme?u Troje i gr?kih gradova pod vodstvom mikenskog kralja Agamemnona. Rat je nakon desetogodišnje opsade završen razaranjem Troje. Tom doga?aju i doga?ajima koje su nakon njega slijedili posve?en je niz gr?kih epskih pjesama me?u kojima su i Ilijada i Odiseja. Na bazi opisa bitaka i topografskih podataka u tim epovima Nijemac Heinrich Schliemann je uspio prona?i staru Troju. Sva iskapanja koja su se izvodila i nakon Schliemanna dokazala su da je Troja bila naseljena od bron?anog  pa do rimskog doba i u njenom se razvoju može odrediti 9 glavnih razvojnih slojeva.

 

            22. Kalhu – Nimrud; lokalitet na uš?u velikoga Zapa u Tigris, Irak

Ruševine asirskoga grada i tvr?ave Kalaha (Kalhua), kojeg je utemeljio Salmanasar I. oko 1270. pr. Kr. Grad je razrušen oko 612. pr. Kr. od Medijaca. Otkrivani su ostaci 6 kraljevskih pala?a zatim hramova, fortifikacijskih objekata i zigurata te biblioteke. Bila je privremena rezidencija asirskih kraljeva, a ponovno ju je izgradio Asurnarsipal II u 19. st po Kr. Pored arhitekturne plastike na?en je niz figura i reljefa ra?enih u slonova?i, djelomi?no feni?kog podrijetla.

 

            23. Klos – lokalitet u Albniji, vjerojatno mjesto ilirskog grada Nikeje

Danas se tamo nalaze ostaci snažnih zidina ilirskog utvr?enog naselja, koje upu?uju na razvijen urbanizirani život. Klos se nalazi blizu današnje Vlore u Albaniji. Postoji mogu?nost da se to naselje nazivalo Byllis

 

          

 

Page 19: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

 

24. Kompolje – japodsko nalazište kod Oto?ca u Lici

Gradina u selu se redovito identificira s japodskom utvrdom Avendo; naseljeno od bron?anog doba. Do sada je otkopano 475 grobova s bogatim prilozima od bronce, jantara, stakla i željeza kao i nešto keramike. Prona?ene su i posebne karakteristi?ne kape, ve?inom u ženskim grobovima. Takve kape prona?ene su i u nekim drugim japodskim nekropolama. Kolutasta su oblika, napravljene od tkanine ili kože, ukrašene velikim brojem bron?anih gumbi, a rje?e masivnim tondiranim torkvesima.

Otkriven je i jedan primjerak dijadema u nekropoli no, pošto dijademi nisu karakteristi?ni za japodsko podru?je, vjerojatno taj dijadem potje?e od susjednih Liburna. Naro?ito zna?ajni nalazi pripadaju vremenu kulture s urnama. Nekoliko nalaza sitne plastike od jantara svjedoci su po prvi put utvr?enih utjecaja arhajske gr?ke i etrurske kulture na tlu Japoda.

 

            25. Korsabad – Dur Šarukin; mjesto u Iraku sjeverno od Mosula

U anti?ko doba Dur Šurukin (grad Sargona II. koji je osnovao oko 700. pr. Kr.) Sargonova je rezidencija i glavni grad Asirije potkraj 8. st. pr. Kr. otkriveni su ostaci grada s bedemima, kulama i vratima. Plan grada je gotovo pravilni ?etverokut, a unutar zidina leži oko 300 ha. Planirani grad imao je pravokutnu uli?nu mrežu koja je samo djelomi?no istražena, kao i struktura pojedinih stambenih dijelova. Najve?u pažnju istraživa?a zaokupili su ostaci veli?anstvenih citadela. Unutar zidinama opasanog prostora citadele se nalazio kompleks mnogobrojnih administrativnih zgrada i stambenih zgrada dvorjanina. Pala?a je bila bogato skulpturalno dekorirana (krilati lamasu bikovi, reljefi koji prikazuju Sargonove vojne pohode). Gradski zid ima sedmora vrata. Ovaj veli?anstveni ansambl kraljevske pala?e i hrama sa ziguratom i administrativnim zgradama po svom arhitektonskom i urbanisti?kom obliku svojevrsna je slika mezopotamske civilizacija; glavni pristup, upravni trakt, kraljeve odaje, ženske odaje, zigurat s hramom, gospodarski trakt.

 

26. Lis (Lissos) – ilirski grad, hrv. Lješ, danas Lezhe u Albaniji

Prapovijesno ilirsko gradinsko naselje na podru?ju Albanije. Stupnjem razvoja ve? u prvim fazama željeznog doba (12-10. st. pr. Kr.) nadmašuje gradine na jadransko-dinarskom prostoru. Kasnije pokazuje karakteristike visokorazvijenog urbanizma, analogne onima gr?kih polisa. Monumentalna tehnika kiklopskih zidina, akropole.

Ugovorom izme?u Teute i Rimljana, nakon Prvog ilirskog rata, Lissos je postao najdonja granica do koje su smjele ploviti ilirske la?e. 213. pr. Kr. potpao je pod vlast makedonskog kralja Filipa V. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-gr?kih gradova, a na novcu iz Lissosa su, me?u ostalim, prikazani okrugli ilirski štitovi, karakteristi?ni ilirski šljemovi i ilirski brodovi. Provincija Dalmacija grani?ila je s Makedonijom blizu Lissosa.

 

Page 20: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

27. Martovo polje – ravan uz Tiber, izvan zidina Rima gdje se obavljala smotra Rimljana pod oružjem

Podru?je izvan zidina Rima, sjeverozapadno od Kapitolija uz rijeku Tiber. Na njemu su se u vrijeme republike održavale skupštine sazivane po centurijama (comitia centuriata – gra?ani pod oružjem).

Potkraj republike i u carsko doba tu su podignuti mnogi javni spomenici: Panteon, Domicijanov stadion, Augustov mauzolej, Pompejev portik i teatar, Agripine i Neronove terme, Belonin hram…

 

 

 

 

28. Medinet Habu – položaj južno od Tebe na lijevoj obali Nila gdje se po predaji ukazao Amon; mjesto posmrtnog hrama Ramsesa III.

Ostaci staroegipatskih gra?evina koje obuhva?aju: mali peripterni hram XVIII. Dinastije, grobni hram saitskog doba, ostatke pala?e Amenofisa III. itd., a cijeli je kompleks okružen visokim zidom s velikim vratima i isturenim tornjevima. Tu se nalazi hram od pješ?enjaka posve?ena bogu Amonu i golema pala?a s prijestolnom dvoranom, haremskim ku?ama…

Isti?e se monumentalni grobni hram Ramsesa III., bogato dekoriran reljefima iz života faraona (Ramses u lovu na lavove)

 

29. Mesopotamos – Nekromanteion; Nekromantej – Proro?ište mrtvih na rijeci Aherontu u Tesprotiji, danas lokalitet Mesopotamos u Gr?koj

 

30. Mogorjelo – kasnoanti?ka utvr?ena pala?a kod ?apljine

Lokalitet kod ?apljine u Hercegovini s ostacima o?uvane ruševine velikog rimskog utvr?enog objekta, vjerojatno villa rustica, s prijelaza 3. na 4. st.

Otkrio ih je i arheološka istraživanja vršio Patsch. 1899. i 1903. Prona?eno je dosta gospodarskog oru?a i rimskog novca. Izvan zidina je postojala nekropola. ?ini se da je na tom mjestu ve? u 1. st. postojalo nekoliko objekata ve?eg poljoprivrednog imanja koji su u požaru uništeni po?etkom 3. st. Na prijelazu iz 3. u 4. st. tu je sagra?ena velika vila ?etverokutne osnove. Njeni su uglovi bili zašti?eni kulama; tri su ulaza imala s obje strane tako?er po jednu kulu. Sjeverni dio vile je služio za poljoprivrednu proizvodnju i za stanovanje radnika. U tu je svrhu bila adaptirana i «villa fructuaria» iz 1. st. te uklopljena u sistem gra?evina iz 4. st. U južnom dijelu tog kompleksa nalazila se velika pala?a s nizom prostorija, povezanih otvorenim trijemom. Bila je ukrašena korintskim stupovima, mozaicima, zidnim slikama i mramornim inkrustracijama. Zgrade su propale oko 4000. g., možda u najezdi Zapadnih

Page 21: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Gota. Potkraj 5. st. su tu sagra?ene dvije bazilike. Ruševine su konzervirane.

 

31. Monetium, Monetij, Monecij – utvr?eno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje

Na lokalitetu Sokolac ima nalaza iz bron?anog doba (pinceta). U nedalekom Humcu je terasa s predrimskim, ilirskim (japodskim) opkopima. Utvr?eno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje. Oktavijan je zauzeo 34. pr. Kr., prije napada na glavni grad Japoda – Metulum. Smatra se ta je u rimsko doba tu bio Monetium (crjepovi sa žigom SOLONAS).

 

32. Mrtvilo – položaj groblja anti?ke Isse

jugozapadno od gradskih bedema se nalazila isejska nekropola. U ostacima grobova su na?eni razli?iti predmeti me?u kojima se posebno isti?e keramika.

 

33. Naqsh – I – Rustam – dolina s grobnicama perzijskih vladara

Lokalitet blizu anti?ke perzijske prijestolnice Perzepolisa, u Iranu. Tu su na strmoj stijeni isklesane grobne komore Darija I., Kserksa I., Artakserksa I, i Darija II., s reljefima iz ahamedinskog doba (Darije I. s dvorjanicima i predstavnicima naroda) i iz vremena Sasaniela (triumf cara Sapura I. nad carem Valerijanom). Darijevi natpisi sadržavaju genealogiju agamenidskih vladara. Ispred Artakserksove grobnice stoji kvadratna zgrada na ?ijim su stijenama uklesani trojezi?ni natpisi (partski, srednjoperzijski i gr?ki)

 

          

 

 

 

34. Naukratis, Naukratija, Naukracija – gr?ka kolonija na nilskoj delti

Anti?ki gr?ki grad što su ga sredinom VII. st. osnovali Mile?ani u Egiptu na uš?u Nila. Grad je (prema Herodotu) dao podi?i faraon Amasis. U toku nekoliko stolje?a važan je trgova?ki centar s vrlo razvijenom proizvodnjom keramike. Iskapanja od 1884. pa nadalje otkrila su niz hramova (Afrodite, Apolona i drugih božanstava), mnogo keramike iz raznih gr?kih gradova, natpisa i drugog zapadno od rukavca Rashid (Rosseta). Kao trgova?ki emporij doživljava nov?ani uspon za vladavine faraona Amasisa II. ima razvijenu kerami?ku industriju i kuje vlastiti novac. U rimsko vrijeme bio je autonoman.

Page 22: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

35. Nedinium, Nedin – Nadin

Selo isto?no do Zadra, ilirsko gradinsko naselje kao i Asseria (Podgra?e), Varvarija (Bribir) i dr. U rano rimsko doba njegovi su stanovnici dobili rimsko gra?ansko pravo. Gradski su temelji gra?eni od megalitskih blokova pod helenisti?kim utjecajem, vjerojatno iz I. st. pr. Kr. prona?en je votivni kameni spomenik posve?en lokalnom božanstvu Larti, njoj je u ?ast bio podignut i portikat. U srednjem vijeku naselje je bilo obnovljeno, a anti?ke su utvrde popravljane u vrijeme Turaka.

 

            36. Nesactium, Nesaktij, Nazakcij – Viza?e kod Pule

Arheološki lokalitet oko 12 km sjeverozapadno od Pule. U željezno doba politi?ko, plemensko i vjersko središte ilirskih Histra. 177. se pred zidinama grada vodi odlu?uju?a bitka izme?u Rimljana i Histra u kojoj pogiba kralj Histra Epulon. Nakon pada Nesactiuma pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi. Arheološka istraživanja vodila su se, s prekidima, od 1900 – 1934. otkrila su gradske zidine, obilan materijal iz prapovijesnog i rimskog doba. Iz vremena ilirske samostalnosti potje?e nekropola s bogatim prilozima i ostaci naselja. Arheološkim je istraživanjima otkriveno da su se najviše uzgajale ovce i koze. Od posebne važnosti su ulomci kamenih arhitektonskih detalja ukrašenih meandrom i spiralom, jedinstvene u ilirskoj umjetnosti. Pretpostavlja se da svi ti fragmenti potje?u iz jednog prapovijesnog svetišta. Pod snažnim utjecajem gr?ko-etrurskog svijeta i susjednih Veneta te drugih ilira, razvija se u Istri zna?ajna umjetni?ka aktivnost koja je u Nesactiumu ostvarila najmonumentalnije spomenike što su na ilirskom tlu ponikli u toku prapovijesti. Rije? je o nizu kamenih kipova gotove prirodne veli?ine koji prikazuju doma?a božanstva. Najmonumentalnija je, a ujedno i najzanimljivija, figura gole žene s djetetom u naru?ju, uklesana u visokom reljefu na ?elu velikog kamenog bloka. Vrlo vjerojatno predstavlja kip doma?e boginje plodnosti. Iz rimskog vremena o?uvali su se ostaci ku?a i drugih gra?evina (terme,  gradske zidine)

 

37. Olimp – planina na granici Tesalije i Makedonije

Planinski masiv u Tesaliji, najviša planina u Gr?koj (2918 m). Gotovo je uvijek obavijena oblacima. Na tako se visoku planinu, u doba drevne Gr?ke, nitko nije usudio popeti pa je bila idealno mjesto za smještanje zlatne pala?e bogova. U gr?koj mitologiji to je obitavalište bogova (12 najviših i njihove pratnje). Jedini koji se nikad ne uspinje na Olimp je Had sa svojom ženom Perzefonom i božicom Hekatom. Bogovi na Olimpu žive u raskošnim pala?ama koje im je na?inio Hefest. Tamo provode dane u razonodi, uživaju?i nektar i ambroziju.

 

          

 

 

Page 23: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

 

38. Olimpija – mjesto u Elidi na Peloponezu gdje su se održavale Olimpijske igre

Starogr?ko svetište (altis) u Elidi na Peloponezu, posve?eno kultu Zeusa i Here. Svake ?etvrte godine tu su se održavale panhelenske Olimpijske igre u ?ast Zeusa. To nije bio naseljen grad ve? svetište. Istraženo je u iskapanjima 1875. – 1881. Najranije kamene gra?evine potje?u iz 6. st. pr. Kr. Centralni je dio svetišta zidom ogra?eni prostor unutar kojeg se nalazi hram Zeusa, dorski peripter. U hramu se nalazila Fidijina hrizelefantinska statua Zausa u natprirodnoj veli?ini. Skulpture na zabatima hrama prikazuju borbe Lapida i kentaura i pripreme za utrku kola pred Zeusom i reljefi Heraklovih djela. Nedaleko od hrama je stajala statua krilate Nike, djelo Peonija. Sjeverno od hrama je peterostrana gra?evina, grob heroja Pelopa i dorski hram Here (Heraion), jedan od najstarijih gr?kih hramova. U njemu je stajao Praksitelov kip Hermes. Zapadno od Heraiona su ostaci okrugle jonske gra?evine – Filippeion koju je u 4. st. pr. Kr. sagradio Filip II., u njoj su se nalazile statue Aleksandra Velikog i njegovih predaka, rad kipara Leohara. Tu su još piritanje, ostaci egzedre koju je gradio Herodot Ati?ki, niz riznica pojedinih gr?kih gradova, hram Reje i dr. Pred terasom na kojoj su riznice nalazi se omanji dorski hram, dok se na isto?noj strani Olimpije nalazi gra?evina iz vremena helenizma, tzv. trijem jeke i omanja pravokutna zgrada nepoznate namjene. Izvan altisa se nalazi niz gra?evina iz helenisti?kog i rimskog doba: stadion, hipodrom. Buleuterij, palestra, gimnazij, gostinjac Leonidaion, trjemovi, terme, Neronova pala?a i dr.

Tu su se natjecatelji natjecali za najve?i trofej Olimpijskih igara, maslinovu gran?icu koje se otkidala sa svetog stabla. Svetište je napušteno i razrušeno 393. po nalogu cara Teodozija II. koji je time želio kona?nu pobjedu krš?anstva nad poganskim kultom antike.

Danas se u Olimpiji, pomo?u le?e, pali Olimpijsko svjetlo koje se, prije Olimpijskih igara, nosi po gradovima svijeta.

 

39. Palmira – grad-država na sjeveru Sirijske pustinje, vrhunac u 3. st. pod Odenatusom

Palmira je gr?ki i latinski naziv grada, a na natpisima iz 1100. pr. Kr. je prona?en naziv Tadmar, a u Bibliji se naziva Tadmor. Prema tradiciji osnovao ju je Solomon, kralj Izraela.

Oaza s ruševinama anti?kog grada u Sirijskoj pustinji na padinama brežuljaka koji zatvaraju ravnicu oko Damaska. Nalazište bojnih aramejskih i gr?kih natpisa. Za vladavine Zenobije centar je mo?ne Palmirske države. Palmiru su zauzeli Rimljani 273. za cara Hadrijana i dali joj ime Hadrijanopolis, grad je zadržao autonomiju. Palmirski knez Odenat, priznavaju?i rimsko vrhovništvo, postavlja jake temelje palmirskoj državi osvajanjima u Mezopotamiji. Grad, srušen za Aurelijana, koji je time uništio palmirsku državu, djelomi?no je restaurirao Diklecijan, a nakon njega Justinijan I. Središte grada je peripter posve?en Baalu s trodijelnom celom longitudinalne forme i asimetri?nim peribolom. U arh. istraživanjima na?eno je oko 200 natpisa. Mali hram na sjeveru grada je dio arhitektonskog kompleksa posve?enog Baalu Šamimu. O postojanju drugih hramova saznajemo samo iz epigrafskih izvora. Hramovi su, unato? gr?ko-rimskoj osnovnoj koncepciji, zadržali orijentalna obilježja.

Otkriveno je i kazalište, te privatne ku?e s peristilima. U nekropolama s karakteristi?nim grobnicama u

Page 24: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

obliku kvadratnog tornja, na?ene su skulpture koje prikazuju gra?ane grada; njihovi bogati kostimi su ukrašeni nakitom partskog tipa. Svi ti nalazi pokazuju da je umjetnost Palmire izraz sirijsko-anatolskih i helenisti?ko-rimskih utjecaja.

634. su ju osvojili muslimanski Arapi, a 1089. ju je uništio potres.

 

          

 

 

 

 

40. Petra – prijestolnica Nabatejskog kraljevstva, biblijski Sela

Središte zra?enja nebatejske kulture i rezidencija nebatejskih kraljeva koji su vladali od po?etka 2. st. pr. Kr. pa do 105., kad je formirana rimska provincija Arabia Pertaea. U 3. st. gubi dotadašnje zna?enje zbog otvaranja novog trgova?kog puta (Perzijski zaljev – Palmira) i postupno je napuštena. Danas su to samo ruševine kraj Wadi Muse (Jordan). Karavanskom trgovinom su brzo uzdigla do golemog bogatstva, a bila je i važan trgova?ki centar.

Ona leži u dolini me?u golim stijenama, na jugu Idumenske pustinje. Pristup skrovitom gradu ?ini dva km dug, uzak klanac. Grad se sastoji od hramova, stambenih ku?a, spremišta i ostalih zgrada koje su najve?im djelom usje?ene u stijeni. Tu se nalazi i hram poznat kao Blago faraona.  Petra nije tipi?na za nebatejsku kulturu jer su veze s Rimom bile pre?vrste: kombinacija helenisti?ko-rimskih i orijentalnih elemenata, pe?inski grobovi, hipogeji s monumentalnim fasadama, hramovi, odeon, teatar, gimnazij i dr.

 

41. Prirovo – poluoto?i? pred lukom anti?ke Isse, danas franjeva?ki samostan podignut na kazalištu iz rimskog doba

Taj rimski teatar je vjerojatno gra?en na temeljima gr?kog, a u 16. st. tu je podignut franjeva?ki samostan. U moru pored poluotoka se nalaze ostaci gr?ke luke. Na poluoto?i?u, pored mjesta gdje se nalazilo kazalište, bile su cisterne s podom od bijelog mozaika.

 

            42. Privilica – vrelo kod Biha?a, japodsko svetište

Na izvoru rje?ice Privilice kod Biha?a je prona?eno svetište japodskog božanstva Bindus (Neptun). Prona?eno je nekoliko zavjetnih ara od kojih je jednu podigao T. Loantius, «praepositus et principes Japodum». Princepsi su u rimsko vrijeme bili glavari manje društveno-politi?ke zajednice. Oni su

Page 25: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

izme?u sebe birali plemenskog prvaka – praepositusa. Princepsi su bili na ?elu bratstava, te su time bili ?lanovi plemenskog vije?a. Na ?elu vije?a bio je praepositus.

 

            43. Ras – Shamra; Ugarit

Mjesto u Siriji, sjeverno od Latakije. U starom vijeku grad Ugarit. Iskapanja je od 1929. vršila francuska arheološka misija. Najstariji sloj pripada neoliti?kom periodu (6. tis. Pr. Kr.), a najmla?i je iz 1200. pr. Kr, kada su grad uništili «narodi s mora». Najprije je bio pod doma?im vladarima, a u 14. st. pr. Kr. njime vladaju Hetiti. To je bilo istaknuto trgova?ko središte isto?nog Sredozemlja. Otkriveni su ostaci grada s brojnim ku?ama, poplo?anim ulicama, citadelom, hramovima i dr. Zanimljiva je kraljevska pala?a s brojnim prostorijama prona?enim oko centralnog dvorišta, podsje?a na pala?u u Knossosu. U njoj je otkriven i bogat arhiv glinenih plo?ica ispisanih jednom vrstom klinastog pisma – ugaritskim klinastim pismom. Ugaritsko klinasto pismo spada me?u najstarija alfabetska pisma, dešifrirano je. Stele, arhitektura, predmeti umjetni?kog obrta i ostali objekti ugaritske umjetnosti pokazuju razli?ite utjecaje, egipatske, babilonske, hetitske i u prvom redu kretsko-mikenske.

 

44. Sard – grad u M. Aziji; prijestolnica Lidije, kasnije perzijskog satrapa

Važna postaja na Darijevom Kraljevskom putu koji je iznosio 2700 km; od Efeza do Suze. Godine 218. pr. Kr. grad je razorio Antioh III., vladar Sirije. Obnovljen je u 3. st. pr. Kr. te dolazi pod rimsku vlast. Sa?uvani su ostaci Artemidina hrama, stadiona, teatra… Na tom su podru?ju otkriveni ostaci iz neoliti?kog doba i nekropole iz lidijskog doba.

 

 

 

 

 

45. Savarija, Savarija – Szombathely

Danas grad u zapadnoj Madžarskoj. Stara keltska naseobina Savarija. Pod istim imenom osniva 48. car Klaudije grad koji postaje središte provincije Pannonia Superior. Nalazi predmeta iz rimskog doba se ?uvaju u gradskom muzeju. Car Dioklecijan dijeli 294. cijelu Pannoniu na 4 podru?ja, a Savaria postaje središte Prve (Gornje) Pannonie. Na brdu Kalvaria su ostaci amfiteatra. Sa?uvan je rimski podni mozaik iz 4. st. pr. Kr. Oko 445. Atila ruši grad.

 

46. Scar(a)bantija, Skarabantija, Skarabancija – Sopron, nj. Odenburg

Page 26: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Grad u današnjoj Madžarskoj, blizu austrijske granice, pripojen plebiscitom 1921.

Tamo su prona?eni ostaci rane halštatske kulture. Stara keltska naseobina. U rimsko doba vojna naseobina. Jedini je nalaz rimskog foruma na zapadnom dijelu provincije Panonije. Na južnoj strani foruma su ostaci zidina i sustava grijanja gradske vije?nice. Forum se koristio od sredine 4. st. Spominje ju Plinije u svome djelu «Naturalis Historiae».

 

            47. Scardona, Skardona – Skradin na Krki

U anti?ko doba isprva gl. Grad Liburnije zatim rimski municipij i sjedište konventa. Prvi podaci koji spominju ovaj grad su iz 33. pr. Kr. u vrijeme namjesnika rimske provincije Augusta koji je ovdje stolovao.

27. pr. Kr. je Dalmacija podijeljena u tri konventa (sudišta) od kojih je jedno bilo ovdje, a ostala dva su bila u Naroni i Saloni. Jedna je od najvažnijih rimskih luka te važno prometno ?vorište. Oko 615. su ju porušili Slaveni i Avari, a Hrvati ju ponovo podižu.

Od 530. se spominje kao sjedište biskupije. Kroz stolje?a grad je nekoliko puta razaran. Na lokalitetu Biskupija se nalaze ulomci anti?kih mramornih reljefa.

 

48. Scodra, Skodra – Skadar

Na obali Skadarskog jezera, Albanija. Isprva naseljen tra?kim plemenima. Od sredine 3. st. pr. Kr. prijestolnica ilirskih kraljeva i utvr?eno uporište Ilira Labeata. Tamo se kovao i novac. Kralj Gencije ga je morao predati Rimljanima. Pod Rimljanima dobio je gra?anska prava, te je za Dioklecijana postao glavni grad provincije Praevalis. Od rimskih vremena središta je episkopije. U Skadru, stolje?ima važnom strateškom, privrednom i politi?kom centru moralo je biti mnogo umjetni?kih spomenika, no oni su malo poznati. Dosadašnja ispitivanja su se odnosila na gra?evinske ostatke.

 

49. Selca – e – Posthme; Donje Selce, lokalitet u Albaniji s grobnicama uklesanim u stijenu

Otkriveno je da se tu ve? krajem 5. st. pr. Kr. razvio napredan urbaniziran život. Nakon pada pod rimsku vlast sve se više poprimaju karakteristike helenisti?kih gradova. Prona?ena je ukrašena plo?ica iz helenisti?kog doba na kojoj je prikazana borba Ilira i Makedonaca – dokaz izgleda ilirskih štitova. Na?ena je i pojasna plo?a iz 3. st. pr. Kr. te ilirski grob izdubljen u stijeni i ukrašen jonskim stupovima.

 

            50. Sopianae, Sopijane – Pe?uh

Grad u Baranji u južnoj Madžarskoj. Prvobitno keltsko naselje. Nastanjen i u rimsko doba. Jedna od ?etiri prijestolnice Panonije Valerije, nazvane po Dioklecijanovoj k?eri Valeriji, za njegove vladavine. Uz jugoisto?ni zvonik crkve se nalazi hipogej – podzemna gra?evina od opeke s ba?vastim svodom iz

Page 27: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

4. st. sa zidnim slikama iz toga doba.

 

          

 

 

51. Stridon – rodno mjesto Sv. Jeronima

Sveti Jeronim (340. – 419./420.), jedan je od naju?enijih ljudi svojega vremena, svetac, crkveni pisac, prevoditelj Starog Zavjeta s hebrejskog i Novog Zavjeta s gr?kog na latinski. Taj je prijevod poznat pod nazivom Vulgata i danas je u uporabi u katoli?koj crkvi.

Ro?en je, kako sam navodi u jednom svojem radu, u mjestu Stridonu, na granici provincije Dalmacije i Pannonije. Obrazovao se u Rimu. Povukao se 375. kao pustinjak, a 378. je zare?en za sve?enika u Siriji. 382. se vratio u Rim kao tajnik pape Damasa. Otišao je u Palestinu 385. i u Betlehemu osnovao samostan. U svojim spisima ?esto spominje svoje podrijetlo, a donosi i rijetke, ali vrlo vrijedne podatke o svojim sunarodnjacima. To?an položaj Stridona još nije utvr?en.

 

52. otok Terra – u Egejskom moru, današnji oblik dobio je eksplozijom vulkana, nalazište naseobine minojske kulture, danas Santorini

Oko 1500. pr. Kr. vulkanska erupcija uništila je naselja, a plimni val poplavio je otok. Uništena je pomorska flota te je time došlo do posrednog kraja minojskog doba. Evans i njegovi suradnici smještali su Atlantidu na Terru. Pojavile su se teorije kako je pad minojske civilizacije opisan u legendi o Atlantidi, jer je cijelo carstvo nestalo u kratkom roku.

 

53. Varvaria, Varvarverija – Bribir kraj Šibenika          

Bogato nalazište (od prapovijesti do Srednjeg vijeka). Na bribirskoj glavici iskopani su ostaci bedema i skulpturalni arhitektonski dijelovi rimskog grada Varvarie. Do dolaska Rimljana to je utvr?ena liburnska gra?evina. Kada ju osvajaju Rimljani (1. st. pr. Kr.) dobiva nove zidine i status municipija. Isti?u se impozantne gradske zidine, zgrade za stanovanje opremljene cisternama za opskrbu grada vodom. Nalazi rimskog mauzoleja sa sarkofazima govore o visokoj razini stvaralaštva. Na rimskim je ruševinama nastao srednjovjekovni grad. Neki istraživa?i identificiraju današnji Bribir s anti?kim naseljem Arauzona.

 

54. Viza?e – vidi 37

 

Page 28: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

55. Ugarit – vidi 44

 

56. Yazilikaja – hetitsko svetište u stjenovitom klancu

svetište u kojem su isklesane na skupinama stijena slike karakteristi?ne za razdoblje velike hetitske države. Reljefi na zidovima idu u rad najistaknutijih spomenika hetitske umjetnosti.

U stijeni su dvije prirodne komore. U ve?oj, zapadnoj komori, na jednoj je strani prikazana povorka muških božanstava, a na drugoj strani povorke ženskih božanstava. Središnja scena prikazuje hetitske glavne bogove i to boga oluje, boga neba, i gospodaricu hetitske države, žensku glavnu božicu. U ikonografskom inventaru je javlja motiv dvoglavog orla koji ?e se ?esto primjenjivati kao heraldi?ki motiv. Mnogo plastike, kao i reljefa s likovima bogova, ljudi i životinja iz vremena Hatušilija III.; 13. st. pr. Kr.; isti?u se vitkim formama i naglašavanjem pokreta tendenciju udaljavanju od shematiziranih i nepokretnih figura babilonske koncepcije i približavanja egipatskim uzorima.

 

 POJMOVI

 

1. ab Urbe condita – «od osnutka grada» (rimska ili Varonova Era)

Varonova era – rimski na?in ra?unanja vremena «od osnutka Grada»

Kratica a. u. c. ozna?ava datiranje godina po rimskom kalendaru koje po?inje sa godinom 753. pr. Kr. kada je, prema predaji, Romul utemeljio Rim.

«Ab Urbe condita» je najvažnije djelo rimskog histori?ara Tita Livija, dano u analiti?kom obliku. Raspodijeljeno je u 142 knjige: od dolaska Eneje u Italiju pa do smrti vojskovo?e Druza 9. pr. Kr. Ve?ina toga djela je izgubljena, ali iz sa?uvanih dijelova saznajemo njegovu nekriti?nost i neobjektivnost. Djelo je puno izmišljenih govora.

Gr?ki i rimski pisci datiraju osnivanje Rima po Olimpijadama. U kasnije anti?ko doba prihva?ena je i danas je konvencionalno uzima «3. godina 6. olimpijade» ili 753. pr. Kr., datum koji je zabilježio Varon – «aera Varoniana». Varonov je datum u skladu i s Livijevim, a približno i s onim u Kapitolinijskim fastima (752. pr. Kr.)

 

2. agri decumantes – polja pod desetinom – zemljište podložno podavanju, posebno u pozadini djela limesa izme?u Rajne i Dunava

Domicijan je osvojio podru?je na liniji Rajna – Dunav i spojio rajnsko ratište s dunavskim. Decimirana polja. Ljudi koji su ovdje bili naseljeni su bili grani?ari koji su štitili limes od proboja barbara.

Page 29: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

            3. Aheront – rijeka u gr?kom podzemnom svijetu; rijeka u Epiru

U gr?koj mitologiji jedna od ?etiri rijeke u Hadu preko koje starac Haron prevozi duše pokojnika. Prvi se put spominje kod Homera. ?esto ozna?ava ?itav podzemni svijet. Tako se zvala i jedna rijeka u Epiru. Zna?enje imena ove rijeke je BEZ DNA ili BOLNA (Acheron).

 

4. akropola – «gornji grad» - utvrda na uzvisini, unutar ili pokraj gradske naseobine

Gr?ki akropolis = gornji grad.

U predhelensko doba takva se utvrda gradila po Gr?koj i M. Aziji (Mikena, Titint, Atena i dr.) na bregovima. Unutar debelih kamenih bedema (kiklopskih zidina) se nalazila pala?a vladara, hram lokalnog božanstva i razli?ite obrambene gra?evine. U vrijeme ratnih opasnosti akropola je služila i kao sklonište (refugium) okolnom stanovništvu. S razvitkom proizvodnje i napretkom vojne vještine akropola gubi svoju prvotnu važnost, jer se neposredno oko nje stvara novo naselje, centar obrta i trgovine. Za vrijeme gr?ke robovlasni?ke demokracije akropola služi i u reprezentativne i u kultne svrhe.

 

            5. Amblem – simboli?ki znak, obilježje

U prvotnom smislu, reljefni ukras, na npr. trbuhu vaze od kovine ili pe?ene gline. Lik koji služi kao oznaka ne?ijeg dostojanstva, simbol neke ideje, organizacije, pokreta itd. Amblemi s heraldi?kim zna?enjem se pojavljuju od Srednjeg vijeka na štitovima, vazama, zastavama, upotrebnim i ukrasnim predmetima. Amblem je danas obi?no oznaka za alegorijski ili simboli?ki atribut.

 

            6. amulet – predmet koji se nosi s apotropejskom namjenom

Predmet kojemu praznovjerni ljudi pripisuju ?arobnu mo? (štiti od demona, uroka, bolesti i nesre?e) i stalno ga nose sa sobom, obi?no oko vrata. To može biti svaki rje?i predmet (životinjski zubi, neke vrste drve?a, drago i poludrago kamenje, plemeniti metali i dr.). Upotreba amajlija je raširena kod primitivnih naroda, ali se javlja i u civiliziranim narodima, ?esto u vezi s religijom (medaljoni, križi?i itd.)

 

            7. anabaza – uspon

Naslov dvaju anti?kih historijskih djela. U jednom Ksenofont opisuje Kirovu vojnu protiv Artakserksa i povratak 10000 Grka, koji su bili pla?enici u Kirovoj vojsci.

Page 30: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

U drugom djelu Arijan prikazuje vojnu ekspediciju Aleksandra Velikog na Istok. U stilu i jeziku Arijanu je uzor Ksenofont.

 

8. anaksiride – hla?e, dio isto?nja?ke (perzijske, skitske) muške nošnje, za razliku od gr?ke; posebno u Atisovoj ikonografiji

Atis je bio, po gr?koj pri?i, mladi sve?enik Reje Kibele, frigijske Velike Majke bogova. Ona mu je, zbog nevjere, oduzela razum. Njemu se u ?ast slavila velika proljetna svetkovina.

 

9. analisti – povjesni?ari koji opisuju doga?aje kronološkim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesni?ari)

Prete?e historiografa u anti?kom Rimu. Prikazivali su rimsku povijest po uzoru na stare rimske anale od mitskih po?etaka pa do svojih dana. Stariji analisti do po?etka 1. st. pr. Kr. (Kvint Fabije Piktor, Lucije Cincije Aliment i dr.) su pisali ve?inom gr?ki, a mla?i (Kvint Klaudije Kvadriginije, Valerije Ancijant, Kvint Elije Tuberon i dr.) latinski. Fabije Piktor je svojom knjigom Ljetopisi udario temelje rimskoj analistici. Analisti su pisali ve?inom nekriti?ki i suhoparno.

 

            10. ankh – egipatski simbol života

Staroegipatski nh.

Križ života, križ s ru?kom (lat. crux ansanta), lik koji je u starom Egiptu bio simbol života i kraljevske ?asti. Smatralo se da, kad faraoni umru, dolaze pred Ozirisa, gospodara mrtvih, te da od njega dobiju ankh kao simbol obnovljenog života.

 

11. apadana – kompleks perzijske carske pala?e, posebno dvorana za sve?ana službena primanja

Tip staroperzijske carske pala?e. Jezgra joj je kvadratna prijestolna dvorana hipostilnog tipa (redovi stupova što na sebi nose strop), a sa strane ju zatvaraju prigradnje u obliku tornjeva. Glavni su primjeri ove vrste gra?evina su ahemenidske pala?e u Suzi i Perzepolisu. Ovaj na?in konstrukcije upotrebljavao se ve? u egipatskim hramovima. Prototip takve pala?e javlja se na podru?ju hetitske arhitekture. Tip apadane se proširio na istok (indijski budisti?ki hramovi u pe?inama), a vjerojatno i u Etiopiju (crkveno graditeljstvo).

 

12. apotropejski – koji odvra?a (pogibelj); pridjev kojim se ozna?avaju predmeti, slike, znakovi koji štite od opasnosti, uroka, povrede…

To su magi?ni predmeti (amuleti, talismani, amajlije) koji ?ovjeka štite od zlih duhova, bolesti, uroka,

Page 31: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

nesre?a, prirodnih katastrofa i sl., a ?esto su umjetni?ki izra?eni. Naj?eš?e su u obliku demona, ljudskog i životinjskog lika ili djela živog bi?a (oko). Apotropeji su i razli?iti obredi inicijacije i plesovi za zastrašivanje.

 

            13. ara – žrtvenik, oltar

Mjesto, žrtvenik na kojemu se prinosi žrtva božanstvu. Shva?a se kao sveti znak božanske prisutnosti, kao mjesto gdje se o?ituju bogovi, kao božansko prijestolje gdje bog prima žrtvene darove. Kao žrtvenik, mogao je poslužiti prirodni kamen ili stijena. Kasnije ga ?ovjek gradi od nabijene zemlje, obra?enog kamena, opeke i dr. poznati je žrtvenik Ara pacis Augustae u Rimu. Glavni žrtvenik koje su se prinosile žrtve paljenice nalazio se obi?no ispred ulaza u hram i nazivao se altare.

14. aretalogija – pripovijest o djelima božanstava

U kasnije doba gr?ko-rimske literatura pri?a u pohvalu nekog božanstva. Pri?a o ?udesnim djelima, uobi?ajena religiozna pri?a u kojoj se iznose izvanredne ?udesne stvari i juna?ka djela nekog božanstva ili poluboga.

 

            15. atef – osobita Ozirisova kruna

Sastavljena je od bijele krune Gornjeg Egipta i crvenog perja. Kruna predstavlja znamenje kraljevskog dostojanstva i božanstva

 

16. atribut – pridjevak; dio opreme, predmet ili bi?e pridjeljeno božanstvu, svecu ili dostojanstveniku kao njegov znak ili znak njegovog položaja

lat. attributum = pridano, podijeljeno, pripisano

U op?enitom zna?enju, svojstvo, odlika, zna?ajka. U ant. mitologiji Zeusovi su atributi orao i munja, Posejdonov je atribut trozub, Hermesovi atributi su kaducej, krilati šešir i obu?a, Eskulapov zmija, Afroditin delfin itd.

I u krš?anskoj ikonografiji imaju likovi apostola i svetaca svoje atribute koji su se trajno održali u slikarstvu, plastici i grafici sa sakralnim temama.

Atribut treba razlikovati od simbola i alegorija; on je u pravilu predmet vezan uz lik, dok simbol ili alegorija zamjenjuju, tj. personificiraju neki pojam.

 

            17. augustej, augusteum – svetište rimskog carskog kulta

          

Page 32: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

18. autoktoni, autohtoni – samonikao, starosjedila?ki, prastanovni?ki

gr?. autohtonija – iz same zemlje potekao (autos = sam, isti; hton = zemlja, tlo)

Samoniklost, iskonska pripadnost zemlji, starosjedilaštvo. Pojam autohtonosti ima mitsko podrijetlo: neki su stari narodi vjerovali da su stvoreni od zemlje na kojoj žive: npr. Egip?ani su vjerovali da su izašli iz mulja Nila. Kod Grka izraz autohton (lat. terrigene) zna?i iskonskog pripadnika nekog kraja, starosjedioca, prastanovnika. Pridjev autohton danas zna?i: samonikao, izvoran, narodski, nastao bez stranog utjecaja, proizašao i vezan uz razvoj iz daleke prošlosti. Suprotno od alohton.

 

            19. avers – prednja strana spomenika, npr. novca, medaljona, stele, isprave

            19. a) revers – stražnja strana -//-

Termin u numizmatici, oznaka za lice ili glavu medalje ili novca (suprotna strana = nali?je, revers ili pismo).

Stariji novac ima na prednjoj strani figuru, a na stražnjoj negativ prednje figure ili otisak ?etvrtaste plo?ice na kojoj se kovao. Na medaljama sa na jednoj ili obje strane nalazi reljef s natpisom. Na aversu je obi?no portret, a na reversu alegorijski prikaz koji aludira na careve pothvate ili na politi?ke, vojne ili religiozne doga?aje.

 

            20. biga – dvopreg

Anti?ka dvoprežna (vuku ih dva konja) kola na dva kota?a za utrkivanje u anti?kom cirkusu. Kolima upravlja voza? – auriga, a na njima se vozi naoružan borac. Poznata su u starom vijeku – Egipat, Mezopotamija te naro?ito Gr?ka i Rim.

 

21. Bitka kod Arginuntskih otoka – atenska pobjeda u Peloponeskom ratu 406. pr. Kr.

Pomorska bitka u kojoj su Atenjani posljednji puta pobijedili Spartance u Peloponeskom ratu. Odvijala se blizu otoka Lezbosa. Uništenjem 70 spartanskih brodova su Atenjani ponovo uspostavili hegemoniju na moru. kako zapovjednici flote nisu mogli, zbog oluje, pokupiti i pokopati poginule, po povratku u Atenu stavljeni su pred sud eklezije. Svih osam stratega je osu?eno i pogubljeno, a me?u njima je bio i Periklov sin. Kasnije je eklezija promijenila odluku i kaznila tužitelje.

 

22. Bitka kod Himere – sirakuška pomorska pobjeda nad Kartažanima 480. pr. Kr.

Himera je gr?ka kolonija na sjeveru Sicilije, osnovana oko 650. pr. Kr. Mornarica sicilskih Grka pod

Page 33: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

zapovjedništvom sirakuškog tiranina Gelona je potukla kartašku mornaricu kod Himere, po predaji, istoga dana kad se odvijala bitka kod Salamine – 28.08.480. No, Kartažani su ipak osvojili i porušili grad.

 

            23. cemeterij – gorblje (posebno krš?ansko groblje)

Progonjeni su se krš?ani sakupljali od 1. st. u podzemnim grobnicama, gdje su vršili vjerske obrede. Najprije su ti cemeteriji pripadali bogatijim krš?anima. Od po?etka 3. st. ima sve više kolektivnih krš?anskih cemeterija koji se nazivaju po imenu pape. Takav je bio cemeterij pape Zeffina na Apijevoj cesti, kasnije nazvan imenom pape Kalista. Os 3. st. su se ukrašavale niše, kripte i kapelice cemeterija – katakomba slikama. Riba je simbolizirala Krista, ovca krš?anina, golubica duševni mir, sidro nadu, paun besmrtnost. Krist je prikazivan u obliku Orfeja. ?esto mu se davao lik «dobrog pastira» s ovcom (analogno gr?kom Krioforosu). U katakombama su ?este slike s prizorima iz Biblije. U ranokrš?anskom periodu su na?ena podzemna groblja unutar privatnih groblja, koja su kasnije bila vlasništvo bratstava vjernika. Sastojala su se od galerija. Galerija se dijelila na posebne prostorije, a svaka prostorija se sastojala od niza grobova. Ulaz u prostoriju je bio pravokutan, a mogao se zatvoriti kamenom plo?om koja je stajala vertikalo i mogla se nagurati na vrata.

 

            24. Colapis, Kolapij – rijeka Kupa

Rijeka u Hrvatskoj, koja je djelomi?no grani?na rijeka izme?u Hrvatske i Slavonije. Duga je 296 km, a porje?je joj je veliko 11500 km2. Izvire u Gorskom Kotaru iz Kupeškog jezera, a utje?e u Savu kod Siska. U gornjem i srednjem toku ima mnogo brzaca i slapova. Glavni pritoci zdesna su joj: Dobra, Korana, Glina, Petrinj?ica, a slijeva: ?abranka, Kup?ina i Odra. Plovna je za manja plovila. Na rijeci su podignute dvije hidroelektrane. Neko? je plovidba na Kupi sezala do Karlovca. Oko te rijeke su živjeli Kolapljani, ilirsko pleme.

 

            25. Colonia Iunonia – rimska kolonija na mjestu porušene Kartage

Kartaga je bila anti?ki grad i država na sjevernoj obali Afrike. Grad su osnovali Feni?ani iz Tira, vjerojatno potkraj 9. st. pr. Kr. Tokom vremena je postala najja?a pomorsko-trgova?ka sila na zapadnom Mediteranu. Imala je jaku flotu i pod njenom se vlaš?u nalazila ?itava afri?ka obala, Baleari, Pitiuzi, dijelovi Sicilije i Sardinije. Zbog trgova?ke konkurencije Kartaga je u više navrata ulazila u rat protiv trgova?kih kolonija na Siciliji. U 3. st. pr. Kr. ušla su u sukob sa Rimom i vodila s njim teške i dugotrajne ratove; Punske ratove. Nakon po?etnih uspjeha, Kartaga je u Tre?em punskom ratu 146. pr. Kr. potpuno sravnjena sa zemljom. Posebnom zakonom, koji je donio pu?ki tribun Rubrije, odlu?eno je da se osnuje kolonija Junonija bez obzira na prokletstvo koje je vezano uz taj kraj, a ba?eno je nakon poraza Kartage. Tamo se trebalo preseliti 6000 ljudi pri ?emu bi svatko dobio parcelu od 200 jugera. osnivanje na mjestu bivše Kartage bilo je u suprotnosti s politi?kom Rima jer nikada kolonije nisu osnivane izvan granica Italije. To su iskoristili optimati šire?i pri?e kako su vukovi srušili grani?no kamenje postavljeno u Junoniji. Kolonija je ipak osnovana na mjestu Kartage 44. pr. Kr. imenom Colonia Iulia Carthago. 29. pr. Kr. je proširena i postaje glavni grad Africae proconsularis. 439. su ju osvojili Vandali, 533. Bizant te je tada preimenovana u Colonia Justiniana Carthago, a 697. razaraju ju

Page 34: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Arapi. Danas je Kartaga grad u Tunisu.

 

26. damnatio memoriae – uništenje spomenika i natpisa i dokumenata o nepo?udnoj povijesnoj li?nosti

Po rimskom kaznenom pravu, pri smrtnoj osudi za veleizdajnike mogla se izricati i kao dodatna kazna damnatio memoriae. Tada je trebalo uništiti sve kopove podignute u ?ast osu?enom, izbrisati njegovo ime sa svih službenih natpisa, a ponekad i iz privatnih dokumenata. Nakon smrti cara Domicijana su senatori, koji su bili nezadovoljni njegovom vladavinom, naredili da se skinu svi njegovi kipovi s javnih mjesta i unište svi natpisi koji spominju njegovo ime.

 

            27. determinativ – odrednica

lat. determinare = ozna?iti, odrediti, ome?iti, bliže odre?enje nekog pojma

vidi 16. atribut

 

28. Disciplina Etrusca – Etruš?anska vještina; skup obrednih propisa i postupaka svojstvenih Etruš?anima, osobita pri ispitivanju božje volje u raznim oblicima proricanja

Dijeli se u tri djela: Libri Haruspicini – o proricanju iz utrobe žrtvovane životinje

                                Libri Fulgurales – o divinizaciji putem prosvjetljenja

        Libri Rituales – o vjerskih ritualima kao i o Etruš?anskom društvenom i      politi?kom životu

Taj je naziv dao Ciceron kultnim ?inima i doktrini sve?eni?kog staleža u Etruriji. Predstavlja posebnu religioznu tehniku ispitivanja božanske volje. Možda potje?e od Kaldejaca, upotrebljavali su ju Etruš?ani od kojih ju preuzimaju Rimljani. Kultne propise Etruš?ani su precizno utvrdili i provodili. Etrurskim vra?evima haruspicima je pripisivano umije?e odre?ivanja božanske volje prema utrobi žrtvovanih životinja. Oni su osobito istraživali jetru žrtvovanih životinja te prema njenom obliku ili deformaciji tuma?ili po pravilima. Postojali su modeli organa na kojima je na svakom djelu bilo upisano odgovaraju?e podru?je. Kolegij sve?enika augura ili auspicija odre?uju božansku volju promatranjem neba, prema udaru groma, upadljivim ponašanjem ptica i pomo?u drugih prirodnih pojava. Tako se navodno Remu, prije utemeljenja Rima kao auspicij pojavilo najprije 6, a nakon toga 12 jastrebova. Rije? templum ne nazna?uje prvobitno ništa drugo doli od augura štapom ograni?eni prostor promatranja na nebu i odgovaraju?e motrište na zemlji. Ti su ?ini i ta doktrina mnogo utjecali na razvoj rimske religije i vjerskih obreda. Rimljani su nekada slali svoju djecu da nau?e te etruš?anske propise i postupke. Na bojnom polju vojskovo?a kao predznak promatra kako zoblju svete kokoši. Nijedna se valjana žrtva ne može prinijeti bez promatranja utrobe s povoljnim ishodom. Bez auspicija, koje su povlastica najviših ?inovnika, konzula, ne može se izvršiti nijedan valjani državnopravni ?in. Omnia (predznaci) i prodigija(zli predznaci) ipak ne dolaze sami od sebe pa ih stoga sve?enstvo tuma?i prema politi?koj svrsishodnosti.

Page 35: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

            29. djed, ?e? – stup, prikaz Ozirisa

Ozirisa su op?enito prikazivali kao nepokretan lik koji sjedi ili stoji, a katkada i kao stup. Takav njegov prikaz kao stupa se naziva djed / ?e?, a najvjerojatnije je bio prikaz plodnosti i vegetacije. Oziris je i kod samih Egip?ana bio bog plodnosti i sunca. Žena mu je bila Izida. Simbol Ozirisa bio je i bik Apis.

 

30. Efebija – mladenaštvo, dob izme?u dje?aštva i zrelosti, u Ateni posebno razdoblje izme?u 18 i 20 godina.

 Dvogodišnji vojni?ki novicijat koji su prolazili efebi u Ateni i u mnogim drugim gradovima-državama. Atenski su mladi?i obavljali efebiju nakon završene više škole, oni se kao efebi (kadeti) izobražavaju za vojsku. Nakon efebije su mladi?i stjecali punoljetnost. Kasnije se efebija iz predvojni?kog odgoja pretvorila u studij lijepih vještina kojemu su pristupala bogataška djeca. To se dogodilo zato što je u helenisti?ko doba sve ve?e zna?enje dobila pla?eni?ka vojska, te vojni?ki segment u efebiji odlazi sve više u pozadinu u korist izobrazbe u filozofiji i književnosti. U 3. st. nestaje efebije kao ustanove.

Efeb (gr?. odrastao mladi?) je naziv za mladi?a od 18 godina, slobodnog podrijetla, atenskog državljanina. Poslije dokimasije (ispitivanja da li je zaista slobodnog podrijetla) uveli bi takvog mladi?a u vojni?ki popis njegove file. Efeb zna?i i lijep mladi?, uzor skladnosti i ljepote.

 

31. emporij – gr?ka naseobina – trgovište; pristanišno-trgova?ki prostor u anti?kim lu?kim gradovima

gr?. emporion = tržište, tovarište

lat. emporium = tržište

Oznaka za velika svjetska tržišta, velike uvozno-izvozne luke, odnosno prometne raskrsnice s velikim skladištima i jakom trgovinom. Pristanišno-trgova?ki prostor u anti?kim lu?kim gradovima.

 

            32. enkarp – ukrasni vijenac s vo?em

Vijenac je u arhitekturi vodoravna istaka u obliku glatkog ili profiliranog pojasa koji ja?e ili slabije strši izvan zida. U prvotnom zna?enju vijenac je završetak zgrade ispod krovne strehe i služi za zaštitu od kiše. Postepeno se taj naziv proširuje i na sli?ne istake koje dijele kat od kata ili se nalaze iznad podnožja zgrade, prozora ili vrata. Forme i odlike vijenca su uvjetovane klimom te svojstvima materijala, konstrukcije kao i stilom.

U egipatskoj arhitekturi vijenac je imao oblik naglašene užljebine ispod koje je podmetak; bio je prekriven nizom vertikalnih dekorativnih žljebova koji se završavaju listom.

U gr?kim klasi?nim redovima vijenac je najviši od triju horizontalnih dijelova trebeacije i stoji

Page 36: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

neposredno iznad friza. Može se podijeliti na podložni ili donji vijenac, gornji vijenac i žlijeb u sredini za odvod kišnice. Grci su u kasnijoj fazi upotrebljavali i vijenac koji leži direktno na arhitravu (Atenin hram, Piene).

Etrurski su vijenci sli?ni dorskima, ali su jednostavniji i grublji.

Rimljani su prihvatili gr?ke uzore i prilagodili ih svome ukusu: vijenac je kod njih snažniji, ali manje elegantan.

Najvažnija je inovacija primljena kod malih konzola (Koloseum, Panteon, Rim). U rimskoj arhitekturi javljaju se i vijenci od opeke.

 

            33. enkaustika – slikanje voskom na tvrdoj podlozi, naj?eš?e drvenoj plo?ici

Anti?ki tehnološki postupak slikanja pomo?u voska. Smrvljene boje se pomiješaju s ugrijanim i rastopljenim voskom i kod slikanja se u žitkom stanju nanose na drvenu plo?u ili zid koji ih djelomice upija. Kad o?vrsnu zadržavaju trajan sjaj, intenzivnost tonova i otpornost na vlagu. Ve? su Egip?ani i stari Grci upotrebljavali enkaustiku kao jedan od na?ina slikanja na zidu.

Preko helenisti?kog slikarstva prešla je u rimsko (Herkulanej i Pompeji). Zna?ajni primjeri enkaustike su portreti na plo?i s realisti?kim karakteristikama prona?eni na mumijama u El Fayumu u Egiptu nastali ve?inom u 2. st.

 

34. ensi – sum. upravitelj; vladarski naslov

Na sumerskom zna?i veliki ?ovjek. To je vladarski i sve?eni?ki naslov u Starom Sumeru. Ta nam je titula poznata uz titulu lugal koja ozna?ava kralja kao vjerskog i svjetovnog vladara kome pripada ?itava zemlja.

 

35. epikleza – pridjevak imenu božanstva, njegov dopunski naslov ili ime koje ga pobliže odre?uje

Pojam dolazi od gr?. epiklesis = zazivanje

U krš?anskoj liturgiji to zna?i zazivanje Boga preko Duha svetoga da se kruh i vino pretvore u Tijelo i Krv Kristovu. Primjer za epiklezu je Apolon delfijski, Venera roditeljica, Mars Ultor i sl.

 

36. euerget – dobrotvor, dobro?initelj; po?asni naziv zaslužnim strancima u gr?kim gradovima; pridjevak vladara iz loze Ptolomejevi?a

 

Page 37: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

37. fasti – kalendar i druge vrste kronoloških zapisa u Rimu, prema nazivu dies fasti za povoljne (od viših sila blagoslovljene) dane koji su se nazna?ivali u kalendaru

Vrhovni sve?enik (pontifex maximus) je u Rimu, u republikansko doba odjavljivao u pontifikalnom kalendaru ove kronološke zapise, daju?i na znanje koji su dani radni (dies fasti), a koji su praznici (dies nefasti). Na dies fasti su se izricale pravne presude i službeno se djelovalo. Popis je u po?etku bio dostupan samo patricijima, dok ga nije 305. pr. Kr. odjavio Gnej Flavije. Fasti su se razvili u anale jer su se samim kalendarima dodavale bilješke. Prema njemu je Ovidije spjevao djelo «Fasti» za prvih šest mjeseci godine.

 

            38. feston – ukrasni vijenac od cvije?a i liš?a

lat. festus = sve?an, prazni?ki. Ukras od isprepletenih grana s kitama cvije?a, liš?a, vo?a i vrpca.

Najprije ukras na javnim zgradama i stupovima za vrijeme sve?anosti (vješao se s jedne strane ulice na drugu te je tako poprimio oblik lanca), a kasnije je plasti?an dekorativan motiv u arhitekturi. Javlja se u Gr?koj u 3. st. pr. Kr. kao reljef na sarkofazima i žrtvenicima. Mnogo je primjenjivan u helenisti?ko vrijeme kao ukras na javnim zgradama. U prvo vrijeme festoni imaju na svakom kraju bukranij, a kasnije tragi?ne ili komi?ne  maske, svije?njake, amorete i sl., a ponekad su upleteni i muzi?ki instrumenti.

 

            39. filipike – žestoki govori protiv odre?ene osobe

Izraz je nastao po latinskom nazivu Philippicae za politi?ke govora koje je Demosten održao protiv Filipa Makedonskog i o obrani atenskih posjeda na sjeveru. Ta je tri govora održao od 351. pr. Kr. do 340. pr. Kr. u atenskoj narodnoj skupštini. Demosten, ?estiti anti?ki rodoljub i najve?i anti?ki govornik je vodio žestoku politi?ku borbu protiv Filipa i njegovih pristaša u Ateni. On je želio posti?i da se svi gr?ki gradovi udruže protiv Filipa i brane svoju slobodu, makar i u savezu s perzijskim carem koji je tada Grcima bio manje opasan od Filipa. Htio je da Atenjani sa?uvaju svoje posjede na sjevernom egejskom primorju (ugrožene od Filipa) i da se sa?uva demokracija koju su u gr?kim gradovima doma?i oligarsi htjeli srušiti Filipovom pomo?i. Da bi to postigao, Demosten je, pred atenskim narodom, govorio slavne «Filipike», «Olintske» i druge govore i poduzeo sve što je mogao, ali gr?ki su se gradovi prekasno udružili i u malom broju. Filip je bio ja?i.

Poznate su i Ciceronove filipike – 14 govora protiv Marka Antonija.

 

          

 

40. folij, folium – list, osobito u staroj rukopisnoj gra?i

lat. folium = list

Page 38: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

1. Tanki, glatki listovi koji se proizvode od metala (aluminija, kositra, bakra, srebra, zlata) ili od plasti?nih masa. Služe za ambalažu, zaštitu razli?itih materijala i sl.

2. Oznaka za listove (ne stranice) knjige i registra. Prva stranica folije je folia recto, a druga je folia verso. Folije su ozna?avane arapskim ili rimskim brojevima. U 16. stolje?u zamjenjuje se paginacijom.

3. Oznaka za papir formata 21 x 33 cm, odnosno 21 x 29 cm.

 

            41. gema – ukrasni kamen s urezanim prizorom, za prsten ili drugi nakit

Umjetni?ki obra?en poludragulj (rje?e drugi kamen) koji služi kao amulet, pe?atnjak i ukras. Može biti dekorirana figuralno ili ornamentalno, a katkad ima i natpis. Motivi na gemama su ra?eni udubljeno (intaljo) ili reljefno (kameja).

Jedna od najpoznatijih anti?kih kameja je «Gemma Augustea» koja slavi Augustove pobjede nad Panoncima i Delmatima 9. g., a izra?ena je 10. g.

Kamen je oniks s bijelim slojem iznad crnog podijeljen na dva djela.

Gornji dio: August sjedi na prijestolju s lituusom i žezlom pokraj božice Rome. Zdesna su tri figure; Eumena s vijencem od hrastova liš?a, bog mora i božica zemlje s rogom obilja. Lijevo su dva dje?aka; princ Gaj Cezar, a sasvim lijevo Tiberije s dugim žezlom izlazi iz kvadrige kojom upravlja Viktorija.

Donji dio: zarobljene neprijatelje vuku za kosu  i dižu na pobjedni?ki spomenik.

Prvi po?eci izrade gema sežu u 3. tis. pr. Kr. – pe?atni cilindri u Mezopotamiji.

Kasnije se šire iz Egipta (skarabeji) preko Krete u Gr?ku. U doba helenizma nailaze na široku primjenu. Geme su poznavali i Etruš?ani, a u Rimskom Carstvu su u svestranoj uporabi.

 

42. gorgonej – Gorgonina glava kao apotropejski ili ukrasni motiv; predmet na kojem je prikazana

Gorgone su bila, prema gr?kom mitu, tri krilate sestre: Stena, Eurijala i Meduza, k?eri Forkisa i Kete. Nazvane su Gorgronama prema ženi-aveti Gorgoni koju spominje Homer. Imale su zmije umjesto kose, a svojim su pogledom pretvarale svakoga u kamen. Meduzu, jedinu od njih smrtnu, ubio je Perzej. Njenu je glavu darovao Ateni koja ju je pri?vrstila na grudi. Umjetnici antike su nastojali Gorgonama dati što strašniji izraz, ali se Meduza ipak ?esto prikazivala kao lijepa žena sa zmijama na glavi. Gorgonej se prikazivao na oklopu ili štitu kipa božice Atene, a katkad i na oklopu rimskih careva. U arhajsko se doba javlja kao ornament na hramovima. Gorgonin je lik ?est kod Grka i Rimljana kao amulet na grobovima, nadgrobnim spomenicima, ku?ama i novcu. Prototip vjerojatno potje?e s istoka (Hetiti, Egipat)

Faze u ikonografskom razvoju gorgneiona:

Page 39: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

1. arhai?ki tip: 7.-5. st. pr. Kr. – kvadratna maska s prikazom ?udovišta velikih usta s ispruženim jezikom i zmijama na glavi

2. prijelazni tip: 450. – 300. pr. Kr. – demonska maska poprima ljudski lik

3. «lijepi tip»: uglavnom helenisti?ko doba – prikazuje ljudsko lice patni?kog izraza (Meduza Rondanini)

Motiv Meduze, napose u vezi s Perzejem javlja se u okviru mitoloških prikaza u tal. renesansnom kiparstvu i slikarstvu, a ?esto i u baroku i kasnije.

 

            43. gramatej, gramateus; gr?. pisar, tajnik; naslov dužnosnika u polisu Isi

Imao je važnu ulogu u Etolskom savezu; savezni sekretar koji je bio biran na godinu dana

 

            44. heka – faraonsko žezlo

 

45. hijerogramat – dostojanstvo i dužnost me?u Izidinim sve?enstvom u helenisti?ko doba

 

46. hipaspist – «konjanik – štitonoša»; teški konjanici u Gr?koj

U Makedoniji dio elitnog korpusa konjaništva kojima je jedno vrijeme za Aleksandra Velikog vo?a bio Seleuk I.

 

47. hrizelefantina – zlato i slonova kost; na?in gradnje kipova od skupe tvari na drvenoj konstrukciji

Tehnika izrade kipova reprezentativne namjene, naro?ito raširena u Gr?koj u 6. i 5. st. pr. Kr., a kasnije i u Rimu (ali u manjoj mjeri). Drvena jezgra kipa bila je obložena plo?icama od zlata (odje?a) i od bjelokosti (goli dijelovi tijela). Naj?uveniji anti?ki kipovi, ra?eni ovom tehnikom, su bili golemi Fidijini kipovi Zeusa u Olimpiji i Atene Partenos u Ateni. Nijedno djelo u ovoj tehnici nije sa?uvano, ali anti?ki izvori spominju velik broj hrizelefantinskih statua.

 

48. ikonografija – znanstvena disciplina, opisivanje, tuma?enje i prepoznavanje umjetnina i likova na njima prema njihovim stalnim oznakama.

-ikonografija pojedinog božanstva ili ljudskog lika – na?in kako se on standardno prikazuje

Page 40: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Pomo?na povijesna disciplina, a posebno u povijesti umjetnosti. Služi se deskriptivnom metodom, kojoj nije cilj donošenje estetskih sudova. Ona izdvaja iz umjetni?kog djela figurativne elemente koji se kod istog sadržaja ponavljaju, promatra ih izolirano i analisti?ki, u vezi s op?im razvojem umjetnosti, utvr?uju?i kulturno-povijesne faktore koji su utjecali na kompoziciju lika, na njegov izraz, gestikulaciju, na?in odijevanja, odnos prema drugim likovima i pozadini. Ona analizira figuralna likovna djela po atributima, simbolima, amblemima i sli?nim oznakama, tipi?nim kod prikazivanja i karakterizacije pojedinog lika na slici ili kipu. Ikonografija je prvotno bila grana krš?anske arheologije, a u novije vrijeme njezino podru?je je prošireno na ispitivanje djela iz drugih religija, na portrete, alegorije, prikaze iz povijesti i sl. prvobitno je termin ikonografija (iz 17. st.) obuhva?ao opisivanje i studiju spomenika portretne umjetnosti (u slikarstvu i grafici, na gemama, medaljama, novcu)

 

49. interpretatio Graeca, interpretatio Romana – prikazivanje autohtonog božanstva pod imenom ili izgledom srodnog gr?kog ili rimskog božanstva

Tako su neka božanstva, primjerice ilirska, bila izjedna?ena s odgovaraju?im gr?kih ili rimskim božanstvom. Najpoznatiji je onaj egipatske božice Izide s rimskom Lunom ili gr?kom Selenom, božicom Mjeseca

 

            50. imperium – vlast; podru?je vlasti

lat. imperium = zapovijed, vlast, država

1. U najširem smislu imperium u Rimu je ovlaštenje zapovijedanja, npr. oca nad sinom, gospodara nad robom

2. U pravno-politi?kom smislu to je najviša vojna i civilna vlast. Izvorno je u Rimu pripadala kraljevima, a u doba republike magistratima: konzulima, vojnim tribunima s konzularnom vlaš?u, pretorima, diktatorima. Od Augusta imperium zna?i i Rimsku državu (imperium Romanum)

3. U srednjem vijeku imperium ozna?ava svjetovnu vlast kralja nasuprot duhovnoj vlasti pape (sacerdotum)

4. Naziv za monarhisti?ku državu na ?elu koje stoji car – imperator

5. Naziv za pojedine kolonijalne države koje, pored metropole, obuhva?aju i dominione, kolonije, protektorate i sl. (Britanski ili Francuski imperium)

 

            51. interrex – me?ukralj

U anti?kom Rimu u vrijeme kraljevstva, za vrijeme interegnuma, senatori su redom vršili, svaki po pet dana, najvišu vlast (takav se senator nazivao interrex).

U vrijeme republike, ako iz bilo kojeg razloga niti jedan od dvojice konzula nije mogao obavljati svoju

Page 41: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

dužnost, konzulske bi poslove, do izbora novih konzula, redom vodio svaki senator.

 

52. ius agendi cum populo – pravo op?ena s narodom, jedno od prava pu?kih tribuna

oko 493. pr. Kr. su uvedeni, kao institut rimskog ustavnog prava, pu?ki tribuni (tribuni plebis). Rimski je puk imao pravo na svoje zastupnike u senatu, koji su branili njihova prava i imali pravo sastajati se s pukom.

Ius agendi cum populo / plebe – pravo raspravljanja s plebejcima; pravo sazivanja i vo?enja narodnih skupština

Ius auxilii – pravo pomaganja svojih plebejskih šti?enika; zaštita od svakog nasilja od strane patricija ili magistrata; iz ovog se razvilo pravo veta

Ius intercedendi – pravo prosvjedovanja i onemogu?ivanja da se izvrše sudske ili senatske odluke

Ius personis – pravo da liše slobode osobe koje su se opirale njihovim nalozima

Ius coercendi, Ius pensionis – pravo prisiljavanja, pozivanja na odgovornost, zatvaranja

U vršenju svojih funkcija bili su nepovredivi (sacrosancti). Tko bi ih povrijedio postao bi «sacer» - izvan zakona i zaslužio bio smrt.

Krajem republike imali su i ius agendi cum patrigus – pravo vo?enja senatskih sjednica

 

53. ius provocationis ad populum – pravo priziva na narod; sastavnica rimskog gra?anskog prava

Pravo svakog gra?anina da se pozove na narod ako mu postupak nekog magistrata ugrožava život ili imovinu pa da time tu mjeru stavi van snage – Lex Valeria.

Rimski vojnik osu?en na smrt imao je pravo priziva na narodnu skupštinu («provocatio ad populum»). Savezni?ki se vojnici nisu mogli koristiti tim zakonom; to je i bio jedan od razloga zbog kojih je došlo do izbijanja Savezni?kog rata (91- 88.)

 

            54. isej, gr?. isaion, lat. isaeum – Izidino svetište

Izida (eg. Sit ili Isit). Boginja starih Egip?ana, zaštitnica braka, medicine, zemljoradnje i plovidbe. Žena i sestra Ozirisova, Horusova majka. U likovnoj umjetnosti je redovito prikazivana kao žena koja doji dijete Horusa. Na glavi ?esto ima kravlje rogove sa sun?anim diskom. U helenisti?ko doba se njen kult širio i po gr?kom svijetu, a brzo je prešao i u Rim. Sa?uvan je Plutarhov religijsko-misti?ni spis «O Izidi i Ozirisu». Jedan od najpoznatijih iseja bio je na otoku File.

 

Page 42: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

55. izocelan – s jednakim prazninama, jednako udubljen, uvu?en; jednako položen

 

56. izodoman – jednakih mjera, dimenzija; osobito za visinu redova u kamenoj gradnji

 

57. kaducej – lat. glasni?ki štap, Merkurov atribut

                   karikrikej, kerikej – gr?. glasni?ki štap, Hermov atribut

U anti?koj ikonografiji, malen glasni?ki štap s dva krila, obavijen dvjema zmijama, atribut glasnika bogova Merkura (Herma), boga trgovine, prometa, putova, tatova. Simbol je mira (Rimljani su Kartažanima poslali kaducej i koplje da izaberu mir ili rat) i trgovine. Asklepijev (rimski bog medicine) štap se tako?er naziva kaducej pa je on i simbol medicine.

 

            58. kalathos – ures na glavi helenisti?kog božanstva

gr?. kalatos = košarica za vunu

U anti?koj Gr?koj pletena košarica u kojoj su prelje držale vunu. Prema Pliniju imala je oblik ljiljanove ?aške, a darivala se mladoj djevojci da joj služi ?itavog života. U nju su se stavljali plodovi i cvije?e pa je zbog toga u likovnoj umjetnosti ?est atribut Demetre. Gr?ka božanstva plodnosti nose ?esto pokrivala za glavu u obliku kalathosa. U helenizmu se, kao atribut plodnosti, širi i izvan granica Gr?ke.

          

59. karum – akadsko trgovište, tržnica; staroasirske naseobine izvan Asirije, posebno u Anatoliji

Asirci su u mnogim mjestima osnivali svoje faktorije (karum) koje su imale neku vrstu diplomatskog statusa.

 

            60. Ke, Que – asirski naziv za Kilikiju (Ciliciju)

Kilikija je bila anti?ka pokrajina ja jugoistoku Male Azije. U 2. tis. pr. Kr. zapadni je dio Kilikije propadao državi Arzawa. Kasnije je povremeno pod asirskom vlaš?u, a u 7. st. pr. Kr. samostalna je pod doma?im knezovima. Ulazi u sastav Perzijskog carstva, pa potpada pod državu Aleksandra Makedonskog, a nakon toga ulazi u državu Seleukida. U 2. st. pr. Kr. je bila jaki centar gusarstva, a od 103. pr. Kr. je rimska provincija. Sa?uvano je dosta ranokrš?anskih crkvenih spomenika. U srednjem vijeku je pod Bizantom. U razdoblju izme?u 1198. i 1375. samostalna je armenska kneževina, tj. kraljevina. Mongolu su ju u nekoliko navrata oplja?kali. U 15. st. dolazi pod tursku vlast.

 

Page 43: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

            61. kenotafij, cenotafij – prazan grob, grob za pokojnika ?ije je tijelo izgubljeno

Simboli?ki grobni humak ili nadgrobni spomenik, podignut u domovini pokojniku koji je umro u tu?ini, utopio se u moru ili poginuo u ratu, a tijelo mu nije na?eno. Obi?aj podizanja kenotafija je nastao kod Grka koji su vjerovali da pokojnik ne može na?i mira ako mu tijelo nije propisno pokopano. Kenotafiji su se podizali i u Rimu, te u svim kasnijim povijesnim razdobljima.

 

            62. khepri – eg. kotrljan, balegar, skarabej

Kornjaš iz porodice Scarabaediae, u egipatskoj mitologiji simbol sunca i besmrtnosti. Ve? veoma rano kao pe?ati u Egiptu služe male figurice skarabeja od metala, kamena, staklene paste ili terakote. Na gornjoj konveksnoj strani urezan je lik skarabeja, a na donjoj ravnoj ime božanstva, vladara ili vlasnika, figuralna scena ili ornamentalni motiv. Iz Egipta se uporaba skarabeja kao amuleta i pe?ata proširila u anti?ko doba po prednjoj Aziji, Cipru, Gr?koj i osobito Etruriji.

 

63. klaft – egipatsko muško pokrivalo za glavu ?iji krajevi s obje strane lica trokutasto padaju na ramena

 

          

 

64. koinon, pl. koina, srednji rod – zajednica, što je zajedni?ko; savezi naroda, gradova

gr?. zajednica, savez gradova balkanske Gr?ke u Etolski ili ahejski savez ?ime su Grci pokušali obraniti gr?ku slobodu od najezde Rimljana. Ti su savezi odigrali ?asnu ulogu posljednjih branilaca gr?ke slobode, osobito Ahejski prilikom najezde Rimljana.

Etolci u Etolskom savezu su se u vrijeme makedonske hegemonije pokazali vrlo samostalnim i otpornim narodom iako su bili smatrani barbarskijima od ostalih Grka. Oko 280. pr. Kr. su osnovali vojnopoliti?ki savez (Koion ton Aitolon) sa središtem u gradu Thermosu. Svi su u?lanjeni etolski gradovi bili autonomni, a u obrambenom i napada?kom ratu su djelovali zajedni?ki. Na zajedni?kim su skupštinama birali zajedni?kog vojskovo?u i odlu?ivali o zajedni?kim poslovima. Katkada su im se pridruživali ostali Grci. Etolci su nastojali u svoj savez okupiti sve Grke oko Delfa koji su se nalazili u središtu država tog saveza, a i svi Grci su ih štovali. Etolski je savez ratovao s Keltima koji su se 279. pr. K. probili do Delfa. Ratovao je i s Makedoncima i nekim gr?kim grupama, te se udružio s Rimljanima protiv makedonskih Antigonida. Rimljani su raspustili savez 189. pr. Kr.

Ahajski su gradovi osnovali svoj savez sli?an Etolskom. Savez ahajskih gradova s vremenom je silno oja?ao, a u njega su stupili gradovi Argolide, dijela Arkadije, Elide, Mesenije, Korint, Sikiont, Megara i drugi gradovi. Korint je uskoro postao glavno središte saveza. Imali su zajedni?ku skupštinu, financije i vojskovo?u te su poduzimali vojne akcije.

Page 44: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

            65. Kokit – Rijeka jauka

gr?. kokytos = jadikovanje, jauk

U gr?koj mitologiji hladna rijeka u Hadu. Tekla je iz Stiksa i utjecala u Aheront. Po njenim obalama lutaju duše pokojnika koje su ostale nepokopane.

 

            66. ktoni?ki, htoni?ki – koji pripada zemlji, koji je u suradnji sa zemljom

 

            67. komiciji – narodne skupštine u Rimu

Dijele se na centurijatske, kurijatske i tributske komicije.

Centurijatske komicije (comitia centuriata) – skupštine ?itavog naroda podijeljenog na 193 centurije. Na njima su se birali viši magistrati (konzuli, pretori, cenzori), donosili zakoni (kasnije u tributskim komicijama) i sudilo u kriminalnim parnicama.

Kurijatske komicije (comitia curiata) – skupštine rimskih patricija svrstanih u 30 kurija, najstarije po osnutku, gotovo bezna?ajne u doba republike (pravo podjeljivanja imperija magistratima i sl.)

Tributske komicije (comitia tributa) – skupštine ?itavog naroda podijeljenog na tribuse, birale su niže i izvanredne magistrate i donosile zakone.

Postojale su i komicije koje su sazivali pojedini magistrati u poslovima svog djelokruga (comitia consulata, comitia pretoria).

U carsko doba tim je komicijama najprije oduzeta sudska, a zatim i zakonodavna vlast. Jedino im je ostalo formalno pravo da potvr?uju ?inovnike koje je senat izabrao.

 

            68. kora – djevojka; tip arhajskog ženskog lika u Gr?koj

            Kora – Djevojka; božica Perzefona

1. Drugo ime za božicu Perzefonu kojim su ju u Atici nazivali u Eleuzinskim misterijima

2. Tipiziran arhajski lik djevojke odjevene u hiton koji joj pada niz tijelo, u stoje?em stavu kakvih je mnogo iskopano na atenskoj Akropoli, nekoliko u Delfina, na Delu i drugdje.

Karijatide u arhitekturi su ime dobile po djevojkama iz lakedemonskog sela Kare koje su pri plesu nosile isti takav ukras na glavi kakav imaju i kore na Erehtejonu. O?i su im duguljaste, usta se smiješe

Page 45: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

(«arhajski osmjeh»). Kosa je stilizirana sa simetri?no postavljenim pletenicama. Kod kora vrijedi zakon frontaliteta koji kaže da je gornji dio simetri?an s obzirom na liniju nosa i prsa (nema bo?nog naginjanja). Odje?a ima bo?no stilizirane nabore. U ruci drže atribut (cvijet, ptica ili drugo). Muški pandan kore je kuros, ali se uvijek prikazuje nag.

 

            69. kornukopije; cornu copiae – rog obilja, atribut više božanstava

Rog napunjen plodovima, simbol obilja, plodnosti i sre?e. Prema gr?kom mitu taj rog potje?e od koze Amalteje koja je u djetinjstvu dojila Zeusa na Kreti. Nju je Zeus, u znak zahvalnosti, pretvorio u zvijež?e, a jedan njezin rog je darovao svojim ?uvaricama, nimfama Adrasteji i Idi.

Po drugom mitu Almateja je bila nimfa, gospodarica koze koja je dojila Zeusa.

Na anti?kim spomencima javlja se kao atribut onih bogova i božica za koje se smatralo da daju zemaljske blagodati. (Dioniz, Fortuna, Viktorija, Concordia, Pluton, Izida i dr.)

?est je motiv i kasnije, osobito u umjetnosti renesanse.

          

            70. krater – vrsta gr?ke posude, veliki vr? za miješanje pi?a

Vrsta anti?ke trbušaste posude ve?ih dimenzija sa širokim grlom i dvjema ru?kama koje su obi?no prelazile u volute. Obi?no je bio izra?en od pe?ene zemlje, a bilo ih je i od metala – bronce, srebra ili zlata. U krateru se miješalo vino s vodom i odatle pretakalo u manje posude u kojima se služilo kod stola. Služila je i kao votivni dar. Prvi se primjerci posuda sli?nog oblika pojavljuju kod Asiraca i Feni?ana. Anti?ki pisci spominju kratere od zlata i cizeliranog (pažljivo dotjeranog) srebra, kao i velike, bogato dekorirane vrtne i nadgrobne mramorne kratere. Obi?no stoji na tronošcu koji je katkad ukrašen.

 

Krater – vojskovo?a Aleksandra Velikog. 324. g. je poveo veterane Aleksandrove vojne na Istoku natrag u Makedoniju. Nakon Aleksandrove smrti 323. postao je, uz Antipatera, namjesnik u Makedoniji, Epiru i Gr?koj te je, zajedno s njim pobijedio Grke u Laminskom ratu kod Kranona 323. kratera je potukao i ubio u Kapadokiji 321. Aleksandrov vojskovo?a Eumen.

 

            71. kristogram – monogram Isusa Krista

Monogram je skra?enica, šifra, znak sastavljen od jednog, dvaju ili više povezanih ili isprepletenih slova koji ozna?uje ime, titulu, inicijale prezimena. Od 4. st. uvelike je raširen Kristov monogram sastavljen od dvaju po?etnih slova gr?kog imena Hristos (X i P), a katkad im se dodaju A i Omega).

Taj monogram, simbol Konstantinove pobjede, pojavljuje se do 10. st. na bojnim zastavama, epitafima, spomenicima, ali kasnije i na crkvenim predmetima i sl.

Page 46: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

U srednjem vijeku uobi?ajen je monogram na dekretima i poveljama svjetovnih i crkvenih vladara, ?esto umjesto vlastoru?nog potpisa.

 

            72. kuduru – akadski- «dar u zemlji» – spomenik s natpisom o darivanju zemlje

Kuduru je tipi?an primjer kasitskog graditeljstva, vidi se u Inaninom hramu u Uruku.

Kuduru je i grani?ni kamen s reljefima, izvješ?uje o vjerskim i pravnim shva?anjima.

 

            73. kuros – mladi?; tip arhajskog muškog lika u gr?koj umjetnosti

termin kojim se obilježava odre?eni tip statue mladi?a; pandan ženskom liku kore; u arhajskoj gr?koj plastici. Namjena takvih statua je votivna i funeralna. Kuros je uvijek nag. Njegov je stav gotovo kanonski, preuzet iz egipatskih statua, ali je pažnja obra?ena na individualnost. Fiksiran, lijeva je noga u iskoraku, ruke spuštene uz tijelo s lakim pregibom u laktu, kosa strogo stilizirana.

Najzna?ajniji primjerci: statue s Akrpole u Ateni, tzv. Apolon Tenejski, kipovi – kolosi iz druge polovice 7. st. sa Suniona.

 

            74. kvadriga – ?etveropreg

gr?. tetrippon

U anti?ko doba dvokolica s ?etiri usporedno upregnuta konja. Poznata je na Orijentu, kod Grka, Etruraca i Rimljana. najprije su to bojna kola s voza?em i jednim ratnikom, a kasnije trka?a kola na Olimpijskim igrama, a u Rimu kola triufatora. ?esto su prikazivana u djelima gr?kih i rimskih umjetnika, na novcu, gemama.

Prikazuje se i u kasnijim razdobljima, osobito u renesansi i klasicizmu u prizorima iz antike, a katkada i u simboli?kom zna?enju.

 

            75. lemb – ilirski brod

Kod Rimljana je lembus bio op?eniti naziv za manji brod ili ?amac. Ilirski lembos sa isto?ne obale Jadrana bio je ?amac oštra pramca i finih linija s najviše deset vesla?a. Dno mu je bilo ravno pa je stoga ?est bio u rijekama. Srednjovjekovni lembos Sredozemnog mora bio je trgova?ki brod na vesla sa 6 – 10 vesla?a na svakoj strani. Ima ponekad i jarbol s latinskim jedrom.

Iliri su poznavali nekoliko vrsta brodova pa je mogu?e da su Grci i Rimljani pod nazivom lembos podrazumijevali svaki ilirski brod bez obzira na veli?inu i oblik. O njima saznajemo od Polibija i Apijana koji su opisivali borbe Grka i Rimljana: prema Polibiju to je mali ratni brod u koji je stalo do

Page 47: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

50 vojnika.

 

76. limes – granica

lat. prvotno brazda ili me?a na polju, zatim staza ili cesta koja vodi poljem; najzad grani?ni nasip, utvr?ena granica

U rimsko carsko doba (po?evši od Tacita), utvr?ena je granica Rimskog Carstva – sistem fortifikacijskih objekata (zidovi, kasteli, nasipi, palisade) raspore?enih prema konfiguraciji tla i me?usobno povezanih vojni?kom cestom. Utvr?ene grani?ne linije su postojale u svim krajevima carstva gdje je trebalo osigurati granicu od upada neprijatelja.

1. britannicus – Hadrijanov zid

2. donjogermanski (rajnski) – podudara se s donjim tokom rijeke Rajne od mora do Virodbacha kraj Ardenacha; nastao je iz linije pripravnosti za cara Augusta

3. gornjogermanski (retijski) – bio mu je ?esto mijenjan položaj. Najpoznatiji i najbolje istražen. Dužina mu je bila 548 km, a gra?en je od oko 90. g. pa do 160. g.

Išao je pravcem: Rheinbrohl na Rajni – Zugmantel – Arnsburg – Stockstadt – Worth – Lorch

4. recijski – nadovezuje se na gornjogermanski i osigurava podru?je gornjeg Dunava. Lorch – Dambach – Ellingen – Eining na Dunavu

5. limes na srednjem i donjem Dunavu

6. arabicus – od Petre na jugu do Palmire na sjeveru; tu nema neprekinute, zatvorene granice jer se na tom podru?ju granice ?esto mijenjaju

7. numidicus – u Africi; flavijevski su carevi podigli duž najvažnijih karavanskih putova kastelima utvr?enu liniju limesa

8. limes u Engleskoj – postoje utvr?ene linije: najsjeverniju je utvrdio Antonin Pio, taj je nasip napušten 184. pod pritiskom Škotskih plemena. Južno od njega leži Hadrijanov nasip koji je probijen 283. g.

Sa?uvani su brojni ostaci i tragovi limesa (u našoj zemlji u Istri i duž Dunava), a sistem utvrda likovno je prikazan na stupovima careva Trajana i Marka Aurelija. Duž granice je vodila vojni?ka cesta na nasipu ispred kojeg je paralelno tekao rov. Nasip je ?esto bio zašti?en palisadama ili kamenim zidom. Na odre?enim razmacima tu su grani?nu liniju osiguravale kule (castella) i izvidni?ke postaje (propugnacula, specula). Unutar linije su se nalazili utvr?eni tabori iz kojih su jedinice polazile na limes.

Panonski limes spominje ve? i Tacit. Bila je to utvr?ena linija duž Dunava o kojoj izvori govore još u 6. st. Na baranjskom odsjeku limes se može pratiti na potezu Osijek – Belje – Vardarac – Lug – Grabovac i Zmajevac – Batia.

Page 48: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Od Osijeka na istok išao je linijom Dalj – Sotin – Ilok – Banoštor – Stari Slankamen – Surduk – Novi Banovci – Zemun.

Na dunavskom odsjeku isto?no od Beograda limes je ispitivan na potezu Ritopek – Orašje – Kostolac – Veliko Gradište – Donji Milanovac – Brza Palanka

 

77. lipsanoteka, spremnica za ostatke pokojnika; sinonim za mo?nik

Spremnica za relikvije, tj. ostatke tijela krš?anskih svetaca, blaženih, mu?enih i poštivanih preminulih ili za predmete koji su s njima bili u vezi. Maziva se mo?nik jer se u njemu ?uvaju mo?i svetaca. Postoje i drugi nazivi: reliquiarum, staurotheca, hierotheca, philacterium. Postoje i posebni nazivi za odre?ene vrste: arca, scinium, capsa, tabula, plenarium. ?uvaju se u crkvama ili crkvenim riznicama, a u privatnim bogomoljama i zgradama samo uz dopuštenje mjesnog ordinarija. Osobito se zna?enje pridaje relikvijarima s mo?ima mu?enika.

 

78. logografi – pisci pripovijesti; prva generacija gr?kih znanstvenika povjesni?ara, kronografa i zemljopisaca

1. Gr?ki prozaisti u Joniji iz 6. st. pr. Kr. U epskom stilu pisali su o genealogijama, legendama, osnivanju gradova i o putovanjima u strane zemlje. Smatraju se prete?ama historiografije. Pišu o onome što se pripovijeda, a to su obi?no lokalne legende, genealogije, pri?e o raznim mjestima i o osnutku gradova. Tekstovi su se djelomi?no recitirali, pa im je kao i epu glavna zada?a bila pobuditi u slušatelja osje?aj i umjetni?ki doživljaj. Gr?ki logografi: Hekatej iz Mileta koji je kriti?an prema tradiciji i piše kako se njemu ?ini istinito jer mu se Gr?ke predaje ?ine smiješnima i me?usobno proturje?nima, Helanik iz Mitilene za?etnik je gr?ke kronografije.

2. retori u Ateni koji su za pla?u i po narudžbi sastavljali sudbene govore

 

            79. lucerna – svjetiljka uljanica

Uljanica kao predmet koji sadrži sredstvo za rasvjetu, javlja se ve? u prapovijesti. Najstariji poznati oblik je izdubljena kamena plo?a sa fitiljem. Na taj se oblik nastavljaju glinene posudice u Mezopotamiji i u starom Egiptu, isprva niskog i kružnog oblika, a punile su se mineralnim ili biljnim uljem. Izrazit oblik uljanice javlja se u Kretsko-mikenskoj kulturi u obliku posudice s dva izdužena kljuna za fitilj koje podržavaju stupi?i. Ovakav su tip širili Feni?ani u Mediteranskim zemljama. U Gr?koj svjetiljka na ulje nadomještava baklju u ku?noj uporabi od 5. st. pr. Kr., a baklja se i dalje upotrebljava na sve?anostima. Rimljani se ve? u 4. st. pr. Kr. služe uljanicom u ku?noj upotrebi preuzevši je od gr?kih kolonista na jugu Italije. Iz Rima se uljanica proširila carstvom, preuzeli su ju i krš?ani iako su u kultu zadržali svije?e. Uljanica dobiva nešto druga?ije oblike, pokriva se, dobiva držak i otvore za ventilaciju, a fitilj se izdužuje. Izra?uje se naj?eš?e od gline i bronce, izuzetno od plemenitih metala i stakla. Takav se funkcionalni oblik zadržao, a samo je ukras (mitološki prizori) zamijenjen biblijskim motivima. Uljanice koje su služile za rasvjetu hramova i dvorana imale su više

Page 49: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

fitilja i ušice za vješanje o strop, a služile su i za javnu rasvjetu (Antiohija)

 

80. lugal – sum. veliki ?ovjek; kraljevski naslov

 

 

 

81. mastaba – tip egipatske grobnice za vrijeme I. i II. dinastije, kasnije samo plemi?ke grobnice

arap. Klupa

Po drevnom vjerovanju, golemo sjedište faraona. Naziv za staroegipatske grobnice izgra?ene od opeke ili klesana kamena u obliku niske ?etverostrane krnje piramide. U unutrašnjosti se nalaze prostorije s mumijama, kipovima pokojnika, kanopom itd. Zidovi su ukrašeni polikromnim reljefima. Mastabe su redovito grobnice visokih državnih dužnosnika, a podižu se u blizini faraonove grobnice. Najve?i dio poznatih mastaba potje?e iz IV. I V. Dinastije. Podzemne grobnice  s nadgradnjom u obliku mastaba postoje i iz III. dinastije. Veliko polje mastaba nalazi se uz Keopsovu piramidu.

 

82. menora – sedmerokraki svije?njak, dio opreme jeruzalemskog hrama, židovski vjerski i kultni simbol

Hebrejski svije?njak. Sedmerokraki svije?njak u središtu zavjetnog šatora. Naziv se upotrebljava i za svije?njake Salomonova hrama, kao i za osmerokraki svije?njak kojega Židovi upotrebljavaju za blagdana Hanuke. Na Titovu slavoluku u Rimu vide se obredni predmeti Židova, a me?u njima i menora. Kad su 70. god. Rimljani ugušili Židovski ustanak i razrušili jeruzalemski hram Tit je uzeo menoru iz hrama i prenio svije?njak u Rim. Danas se menora nalazi u grbu države Izrael.

 

            83. mitrej – svetište Mitrinog kulta

Svetište posve?eno kultu Mitre obi?no gra?eno djelomi?no ili potpuno pod zemljom. Mitri su naj?eš?e bili ure?enu u prirodnim ili umjetnim spiljama. Gra?eni su mitreji obi?no podzemne prostorije skromnih dimenzija, pravokutnog tlocrta u koje se silazi stepenicama. Strop je imao oblik ba?vastog svoda. Usred prostorije se nalazio bunar ili izvor, a nasuprot ulazu kip, reljef ili rje?e slika Mitre sa suncem i dr. U unutrašnjosti se, uz zid nalaze povišena mjesta za vjernike. U središnjem, nižem djelu, su se obi?no nalazile votivne are. Me?u najve?e poznate Mitreje spada mitrej u Karakilinim termama u Rimu. Postojao je velik broj mitreja u Panoniji, Germaniji i drugim pograni?nim provincijama gdje je mitraizam osobito bio raširen. Poznati su mitreji u kripti crkve S. Clemente u Rimu, u Londonu, Hedderheimu kod Frankfurta i dr. Najbolje sa?uvani mitreji kod nas nalaze se u Cavtatu, Sisku i dr.

 

Page 50: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Mitra je staro indoiransko božanstvo sunca i svjetlosti koje je prvi puta spominje u 14. st. pr. Kr. u jednom spomeniku iz Bogazkoya. U spisima zoroastrizma javlja se kao dobri duh, vladar svijeta koji je ljudima, preko bika, dao biljke i životinje da im služe. U hinduisti?kim Vedama je usko povezan s Varunom, božanstvom koje kažnjava krivce. Daje ljudima hrabrost i krepost, štiti pravednike, osigurava mir, zaštitnik je ugovora, saveza, prijateljstva. Kasnije se Mitra povezuje s babilonskim božanstvom sunca Šamašom, a nakon propasti Perzijske države postaje vrlo omiljeno božanstvo u Maloj Aziji. On je «nepobjedivi» pa zbog toga njegov kult brzo prihva?aju rimski legionari. Od 2. st. taj se kult širi po cijelom Rimskom Carstvu.

Mitrin kult ima mnogo formalnih dodirnih to?aka s krš?anstvom, a i eti?ki sadržaj mitraizma mu je blizak, tako da su štovatelji Mitre prili?no lako prešli na krš?ansku vjeru. (bratska ljubav, krštenje, upotreba svete vode, nedjelja kao božji dan, štovanje Mitrinog ro?endana, besmrtnost duše, posljednji sud, uskrsnu?e, krepostan život, a kao nagrada blaženi život na drugom svijetu). Razlike su u neprisustvovanju žena kod ceremonija i kompromisu s politeizmom.

 

 

 

 

84. nekropola – grad mrtvih – groblje (posebno: pogansko groblje)

gr?. nekro + polis = grad mrtvih

Arheološki termin kojim se ozna?uju groblja iz razdoblja prije pojave krš?anstva, a ponekad i krš?anska groblja. Oznaka za grobišta u starim kulturama, osobito ve?ih, bolje gra?enih i ukrašenih. Osobito su poznate nekropole iz okolica starih gradova. Jedno od najpoznatijih je etruš?anska nekropola u Cerveteriju. Ve?i i manji tumuli poredani su duž središnjeg puta, odnosno nagomilani jedan iza drugoga. Unutrašnjost tumula sastoji se od dviju ili više prostorija koje svojim izgledom imitiraju ku?e s ležajevima za mrtvace pored zida. H. Schliemann je u Mikeni otkrio unutar gradskih zidina nekropolu koja se nalazila nasuprot Atrejevoj riznici.

2. podzemna grobnica

 

            85. ojkist (ekist) – vo?a gr?kih naseljenika pri osnutku nove naseobine

Grci su se selili iz mati?ne zemlje u razna vremena i osnivali naseobine. Najviše je gr?kih naseobina bilo osnivano u 8., 7., i 6. st., a osnivale su se po cijelom Sredozemlju. Razlozi su bili mnogobrojni: bijeg pred osvaja?em, politi?ke borbe, želja za osvajanjem, savjet Delfijskog proro?išta, želja pojedinca za avanturizmom, prijestupi te prenapu?enost mati?nog grada-metropole. Klasi?ni postupak pri osnivanju gr?kih naseobina imao je mnogo formalnosti. Prvo su se birali ojkisti – vo?e puta. Obi?no je bio jedan ojkist, a katkada ih je moglo biti više. On je prvo trebao i?i po savjet o svemu u Delfijsko proro?ište. Ojkisti bi predvodili u zauzimanju zemljišta (borbom, kupnjom, sporazumom sa

Page 51: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

starosjediocima ili na drugi na?in), mjerenju i klasificiranju zemljišta. Dijelili bi zemlju – kleros i pritom dobivali njen najbolji dio. Najstariju literarnu predaju o osnivanju naseobina i o ojkistu nalazimo u Odiseji: Nausitoj je doveo Fea?ane na otok Sheriju, obzidao grad, podigao ku?e i hramove i doseljenicima dodijelio zemlju.

 

            86. ostrakizam – ?asno progonstvo atenskih gra?ana i glasovanje o njemu

gr?. ostrakismos

Vrsta narodnog suda u anti?koj Gr?koj – Ateni, Argosu, Megari i Miletu. Primjenjivao se protiv onih gra?ana koji su svojim odviše jakim utjecajem ugrozili demokraciju u polisu. Pravo glasa su imali svi gra?ani (potreban kvorum 6000). Oni su na ostrokonu (glineni crijep) ispisivali imena gra?ana koje su trebali biti prognani. Onaj na kojeg je pala ve?ina, najmanje 6000 glasova, morao je u roku od deset dana oti?i u progonstvo na 10 godina. Nije se smatrao ne?asnom osobom niti je gubio svoj imetak ili gra?anska prava, a mogao je biti i ponovno pozvan ku?i.

Ostrakizam se upotrebljavao u 5. st. pr. Kr. Pod njegov su udar pali, me?u ostalima, Aristid, Kimon, a mnoge su li?nosti u?vrstile svoj položaj u drugim gradovima (Temistoklo). Posljednja osoba koja je ostrakirana bio je Hiperbolus 417. pr. Kr. Sli?na se ustanova javlja u 5. st. pr. Kr. u Sirakuzi pod imenom petalizam jer se glasovalo na listu masline.

 

87. panegirija – gr?. sveop?e okupljanje, npr. na panhelenskim (svegr?kim) igrama

Gr?ki gradovi i druga njihova kulturna središta su imala svoje vjerske praznike. U Ateni su se svake godine slavile Panateneje, a svake ?etiri godine Velike Panateneje. Osim toga su se svake godine slavile Tezmoforije (praznik žena u ?ast Demetre) i Dionizije (Velike, Male ili Seoske, Lenejske i Antesterije). Spartanci i neki drugi Dorani su slavili Karneje, praznik Apolona Karnejskog. Neki su lokalni praznici postali plemenski, a drugi svegr?ki. Zeusov praznik u Olimpiji, Apolonov u Delfima i na otoku Delu, Posejdonov na Korintskom Istmu i Heraklov u Nemeji su bili svegr?ki praznici. Prigodom tih praznika Grci su sa svih strana dolazili na mjesto slavlja (panegyris = okupljanje svih), vršili kultne obrede i prire?ivali svakovrsna natjecanja. Svjetsku su slavu stekle Olimpijske igre.

          

88. panhelenske igre – svegr?ke igre

Igre koje su se održavale u staroj Heladi: Istmijske, Nemejske, Pitijske i Olimpijske. Bile su posve?ene bogovima u ?ijim su se svetištima održavale. Na njih su dolazili Grci iz svih plemena.

Olimpijske igre su se održavale svake ?etiri godine u Olimpiji i bile su posve?ene Zeusu. Zasjenile su sve ostale sli?ne priredbe. Prve zabilježene Olimpijske igre su se održale 01.07.776. pr. Kr. U tre?em stolje?u su Grci po?eli svoje vrijeme ra?unati prema olimpijadama- ?etverogodišnjem intervalu izme?u igara. Posljednje su održane 393. kad ih je rimski car Teodozije ukinuo. Na obroncima brežuljka Kronos se nalazilo gledalište za oko 50000 ljudi. Svi kandidati su se morali podvrgnuti prethodnom kriteriju u Elidi, gdje bi u gimnazijumu i u palestri vježbali za same igre. Žene nisu sudjelovale u

Page 52: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

igrama, ?ak ni kao gledaoci. Prije natjecanja svi natjecatelji i suci morali su položiti sve?anu zakletvu da ?e se boriti sve?ano i pošteno, odnosno da ?e biti pravedni u svojim sudovima. Igre su se održavale za prvog punog mjeseca ljetnog solsticija, a trajale su pet dana. Za trajanja igara je trajao sveti mir i sva su me?usobna ratovanja u helenskom svijetu bila obustavljena. Prvi je dan bio posve?en religijskim ceremonijama i ritualu, a drugog su dana zapo?injala natjecanja. Tr?anje je bilo osnova takmi?enja. Na 18. igrama je uveden petoboj: tr?anje, bacanje diska i koplja, skok u dalj i rvanje. Na 23. igrama je uvedeno šakanje, a kasnije pankration – neka vrsta šakanja i rvanja. Na 25. igrama se ve? održavaju natjecanja u trci ?etveroprega. Olimpijskim pobjednicima su se odavale najve?e po?asti, pjesnici su ih opjevali, a kipari sa?uvali njihov lik u mramoru.

Pitijske igre su starogr?ke igre, natjecanja i sve?anosti koje su se održavale u ?ast boga Apolona u Delfima od 568. pr. Kr. do kraja 4. st.

Istamske igre su starogr?ka natjecanja u atletici, trkama na kolima, konjskim trkama i muzici na Istmu kod Korinta. Održavane su svake druge godine u ?ast Posejdona, a prvi puta 589. pr. Kr.

Nemejske igre su se održavale u dolini u Nemeji u Argolidi svake tre?e godine u ?ast Zeusa. Obuhva?ale su panhelenska muzi?ka, gimnasti?ka i konjani?ka natjecanja. Tu se nalazilo Zeusovo svetište, stadion, hipodrom i kazalište. Na obližnjem je brdu Heraklo, prema mitu, ubio nemejskog lava.

 

            89. panoplija – potpuna oružana oprema gr?kog teškog pješaka

U anti?ko doba, naziv za potpuno naoružanje teško naoružanog pješaka. Hopliti su teško naoružane (pješa?ke) ?ete. Njihov novi na?in borbe koji po?iva na druk?ijem i težem naoružanju uvedeno je od 8. st. pr. Kr. Oružana oprema im se sastoji od koplja, ma?a, štita, metalne kacige, prsnog oklopa i nazuvaka. Obrambeni štit, koji je do sada visio na remenu oko vrata i ostavljao slobodne obje ruke, sada se nosi na lijevoj podlaktici na remenu pri?vrš?enom u središtu štita. Lijeva ruka uz to još drži kariku pri?vrš?enu na unutarnjem donjem rubu štita. Navalno oružje ?ine oko 9 stopa duga sulica koja se gura rukom za razliku od koplja koje se baca, i ma?. Jedini problem je bio teška formacija i oprema pa je bilo teško goniti neprijatelja. Nakon uvo?enja nove opreme i nove taktike Grci postaju najbolji ratnici na Sredozemlju i rado ih traže kao pla?enike u Libiji, Babiloniji i Egiptu.

 

            90. pektoral – prsni nakit

Križ, štit ili kakva relikvija što je visoki sve?enici nose oko vrata te im pada na grudi. Zna?ajni pektoral prona?en je u grobu Tutankamona; ptica-duša s raširenim krilima.

Pektoral se pojavljuje i kod Liburna.

91. pergamena – pisa?a podloga od osobito obra?ene životinjske kože

Pisa?i materijal koje se pravi od životinjskih koža bez dlaka, mo?ene, napete i zagla?ene plovu?cem i bijeljene kredom. Upotreba pergamenta za pisanje je poznata na Istoku (Egipat, Asirija) od 2. tis. pr. Kr. U prvim stolje?ima nove ere je postupno u gr?ko-rimskom svijetu potisnuo stari papirusni svitak. Sam naziv pergamena upu?uje na anti?ki grad Pergam u Maloj Aziji gdje se u 2. tis. ja?e proizvodio, a

Page 53: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

najja?a proizvodnja je bila u helenisti?ko doba. Mekani, gotovo bijeli pergament koji izvrsno upija gotovo svaku vrstu tinte služio je sve do kasnog srednjeg vijeka kao materijal za rukopise i slike kada ga je zamijenio papir. U 4. i 5. st. su u Konstantinopolu i Rimu se za vrednija rukopisna djela pergamena bojala žarko crvenom bojom. Od 7. st. su se na pergameni ponajviše pisale povelje i isprave. Nakon izuma tiska pergamena se zbog svoje trajnosti upotrebljavala za priru?na izdanja kao što su crkvene i školske igre. Pergamena je osim toga od davnina služila i za uvez knjiga, a upotreba odba?enih papira u tu svrhu sa?uvala je mnoge dragocjene starije fragmente i palimpsete. Pergamena se tako?er razapinjala na bubnjeve, tambure, timbale i sli?ne instrumente. Zbog skupog na?ina proizvodnje listovi su ?esto rabljeni i više puta, a raniji bi se tekst ostrugao. Takvi se više puta iskorišteni listovi nazivaju palimpsete, ?iji se prvotni tekst primjenom fizikalnih metoda može u?initi vidljivim (fotografiranje pod ultraljubi?astim svjetlom).

 

92. peripoli – gr?ki momci u pograni?nim ophodnjama, u Ateni dužnost mladi?a tijekom efebije

 

93. Piriflegeton – Plamena rijeka, u gr?kom mitu rijeka koja te?e u Hadu oko Tartara

gr?. pyr = vatra + flegetho = gorim; Pyriphlegethon = koja vatrom plamti

 

            94. polidinast – gr?. mo?nik, gospodar, vladar grada

 

95. proksen – gr?. doma?in stranca, službeni gostoprimac i zastupnik stranih državljana u vlastitome polisu, a zauzvrat je u posebnoj ?asti u polisu koji zastupa

proksenija = gostoljubivost, službena dužnost proksena

Gra?anin nekog gr?kog grada kojeg drugi grad imenuje da zastupa interese njegovih gra?ana u gradu u kojem živi; gostoprimstvo, pravna, politi?ka ili nov?ana pomo?. Zvanje proksena se dodjeljuje ukazom i predstavlja po?ast i dužnost

 

            96. protoma – poprsje

gr?. protoma = njuška, bista

Naziv za plasti?no ljudsko poprsje ili prednji dio životinjske figure u funkciji dekorativnog elementa u anti?kim likovnim i primijenjenim umjetnostima te u arhitekturi. Prikaz glave s vratom, te ve?eg ili manjeg dijela ramena. Donji dio je obi?no ravno odsje?en. ?esto se nalazi na kvadratnom ili okruglom postolju.

 

Page 54: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

            97. princeps senatus – prvak senata

U starom Rimu tradicionalan naziv za najuglednijeg ?lana Senata, onog senatora ?ije je ime prvo na popisu senatora. Obi?no je to bio najstariji bivši cenzor patricijskog roda. Na senatskim je sjednicama prvi iznosio svoje mišljenje i glasao. Takvi prvaci senata, kao Fabije Maksim Konaktator, Scipion Stariji i drugi bili su nekada najutjecajnije politi?ke li?nosti republikanskog Rima. Titulu je posljednji nosio Valerije Flak 84. pr. Kr. Oktavijan je 27. g. kao cenzor isklju?io iz senata «nedostojne» te sastavio novi senat od 1000 ?lanova. Na ?elu mu je bio on kao princeps senatus – oživio je titulu, a njome se želio distancirati od kraljevske ili diktatorske vlasti koju su mu nudili i naglasiti da stare republikanske ustanove ostaju. Imenom princeps je od tada nazivao svoj položaj u državi. On i njegovi nasljednici su isticali da njihova vlast nije regnum ni dictatura, nego da oni vladaju in nomine principis.

1. 01. 27. g. je tradicionalni datum osnivanja principata i Rimskog carstva.

 

98. psefizma – odluka narodne skupštine sa zakonskom snagom, zakon, spomenik na kojem je takav zakon uklesan da bi se javno izložio

Po sadržaju epigrafi?ari dijele najranije gr?ke natpise na: javne, vjerske, po?asne, nadgrobne, privatne i druge. Javnim se nazivaju službeni državni natpisni akti, zakoni, ugovori, odluke (psephismata). Ti natpisi su mnogobrojni, ali upotrebljivi kao izvor za povijest kasnijih vremena. Mnogi su natpisi «in situ», na mjestu na kojem su sa?uvani. mnogo ih je i u zbirkama.

Zaklju?ak starogr?ke pu?ke skupštine, koji je vrijedio samo za pojedine slu?ajeve i pojedine    ljude, za razliku od nomosa koji je vrijedio za sve gra?ane. Jedna od najpoznatijih je Megarska psefizma koja je bila jedan od povoda Peloponeskog rata.

Jedan od takvih izvora, vrlo važan za naš povijesni prostor, je Lumbardska psefizma kojom se reguliraju imovinski odnosi na otoku Kor?uli.

 

            99. pšent (šenti) – potpuna faraonska kruna

Ta dvostruka kruna se sastoji od bijele krune Gornjeg Egipta i crvene krune Donjeg Egipta. Egipatski su bogovi vrlo ?esto prikazivani s tom krunom, posebno Horus s kojim su se faraoni poistovjetili.

 

            100. psihopomp – pratilac, sprovoditelj duša; epikleza Herma, Merkura

Hermo je gr?ki bog, zaštitnik putnika, pastira, lopova, trgovaca, glasnik olimpijskih bogova, sin Zeusa i Plejade Maje. Pandan u rimskoj mitologiji mu je bog Merkur. Oni su Psihopompi, oni koji prate duše pokojnika na drugi svijet i brinu se da one tamo sigurno stignu.

U arhajskoj gr?koj umjetnosti prikazuju Herma kao bradatog muškarca odjevenog u kratki hiton i himation, a kasnije se prikazuje kao mladi?. Atributi su mu: krilate cipele, putni šešir i kaducej

Page 55: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

(kerikeion). Naj?uveniji njegov prikaz je Preksitelov kip «Hermes s djetetom Dionizom» iz Olimpije.

 

            101. recto– sprijeda, na prednjoj strani

verso – straga, na pozadini

odre?enje teksta na listovima-folijima rukopisne gra?e

lat. verso = parna strana lista

lat. recto, od rectus = prav – prednja neparna desna strana lista u knjizi

- to su oznake za listove (folium), a ne za stranice. Prva strana folije je folio recto, a druga je folio verso. Folije su ozna?avane arapskih ili rimskim brojevima.

 

            102. rex  sacrorum – kralj obreda; sve?eni?ki naslov u Rimu

Nekada je kralj bio glavni sve?enik. Nakon ukidanja kraljevstva jedan je vjerski funkcionar imao naslov rex sacrorum (kao u Ateni bazilej), o?ito naslijedivši vjerske kompetencije koje je nekada imao kralj. Sve?enik s naslovom rex sacrorum bio je podvrgnut vrhovnom sve?eniku – pontifexu maximusu. Rimljani su po?eli štovati ?etiri boga, koji su od obreda koji su im bili posve?eni postajali osobnosti. To su bili Jan, Jupiter, Mars i Kvirin i božica Vesta. Svaki od ?etvorice bogova je imao osobnog sve?enika, a rex sacrorum, koji je bio nasljednik kralja, bio je zadužen za Jana.

 

          

103. satrap – upravitelj pokrajine Perzijskog carstva

Prema medijskom i staroperzijskom zaštitnik države. U staroj Perziji kraljev namjesnik, upravitelj velike provincije. Podru?je satrapovog vladanja naziva se satrapija. Institucija i naziv satrapa su postojali vjerojatno ve? u Medijskoj državi. U Perziji, za dinastije Ahmenida, do 330. pr. Kr. satrap je formalno priznavao kraljev suverenitet, ali je imao punu politi?ku, administrativnu i sudbenu vlast, kovao svoj novac, ubirao porez i davao odre?enu svotu kraljevskoj blagajni. U vrijeme Darija I. država je bila podijeljena na 20 satrapija koje su odgovarale nekadašnjim državama, a svaka se dalje dijelila na 6 satrapija. U razdoblju slabljenja centralne vlasti satrapska je vlast postala nasljedna. Osvojivši Perziju, Aleksandar Veliki zadržao je administrativnu podjelu na satrapije, negdje je ostavio stare satrapske dinastije na vlasti, a drugdje je postavio na vlast svoje privrženike, ali je vojsku i financije predao u ruke Makedonaca. Titula satrapa se zadržala stolje?ima, upravitelji u Armeniji su se tako nazivali u vrijeme rimske dominacije i u razdoblju Sasenida. Naziv je formalno ukinulo tek Justinijanovo zakonodavstvo.

U prenesenom zna?enju satrap zna?i OKRUTAN VLADAR (sinonimi despot i tiranin).

Page 56: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

104. senatus consultum ultimum – posljednja odluka senata; prelazak na posljednje stanje u Rimu

Ubojstvo liktora Antilija od strane Grakhovih pristalica pružilo je konzulu Liciju Opimiju, Grakhovom protivniku, povod za sazivanje senata. Senat bi konzulu dao posebne ovlasti u obliku tzv. consultum ultimum koje bi glasile neka konzuli zaštite državu. To je bio prvi slu?aj davanja ovakvih ovlasti.

 

105. sinkretisti?ki – nastao miješanjem, povezivanjem i stapanjem razli?itih sastavnica; osobni kultovi, vjerovanja, božanstva

Izraz koji je po prvi puta upotrijebio Plutarh za koaliciju Kre?ana koji su se sjedinili pred zajedni?kim neprijateljima. U povijesti religija, me?usobnim utjecajima nastalo spajanje razli?itih kultova i religioznih ideja, primanje obi?aja i obreda od drugih, potisnutih religija. Za ve?inu se religija može re?i da u svojim razvojnim fazama predstavljaju neki sinkretizam jer se prilago?avaju novim prilikama i idejama (sumersko-akadska religija). U užem smislu sinkretisti?kima se nazivaju religije helenisti?kog doba (od 2. do 4. st.) koje su nastale prodiranjem orijentalnih elemenata u gr?ku i rimsku religiju. U zajedni?koj borbi protiv monoteisti?kog krš?anstva i anti?ko se poganstvo htjelo ujediniti u obožavanju jednog božanstva (npr. Mitre, Kibele, Izide).

 

            106. Sinus Flanaticus – Kvarnerski zaljev

Najstariji poznati naziv Sinu Flanaticus potje?e iz anti?kog doba. Prema glavnome lu?kome centru Flanoni (Plomin) rimski su pisci i kartografi tako nazivali u prvom redu, dio Jadranskog mora izme?u Istre i Cresa. Taj se naziv ve? tada upotrebljavao u proširenom smislu, tj. za prostor od istarske do vinodolsko-velebitske obale. Kad je propala rimska Flanona, stari naziv je zamijenjen novim, Kvarner. U rimsko doba tu su bile luke Senia, Flanona i dr.

 

107. sisahtija (sejsehtheja) – stresanje tereta; Solonovo poništenje zakonskih odredbi o dužni?kom ropstvu u Ateni

Solon je tim zakonom oslobodio narod robovanja, onemogu?io zajmove uz tjelesne zaloge, ukinuo privatne i državne dugove. Plutarh citira Solonove stihove u kojima se spominje skidanje kamena s dužni?kih seoskih posjeda. Ukinuo je sa sisahtijom svaku hipoteku na zemlju dužnika, odstranio kamene stupove koji su zajmodavci bili postavili na njivama dužnika u znak zaduženja te oslobodio sve koji su zbog duga bili u zatvoru ili ropstvu.

            108. sistrum – egipatska udaraljka, glazbalo u obredima božice Izide.

Uz bubanj jedna od najstarijih i najraširenijih muzi?kih udaraljki, poznata svim narodima starog vijeka, prete?a triangla. Vrsta udaraljke srodna ?egrtaljki. Od 2600. pr. Kr. raširio se i po Mezopotamiji, a kasnije se javlja i u svim anti?kim kulturama Sredozemlja u nekoliko varijanti. Sastojao se od nekoliko zvonaca, metalnih koluta ili plo?ica pri?vrš?enih za metalni okvir. Kada se instrument zatrese oni

Page 57: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

zazvu?e. Glazbalo se koristilo u obredima božice Izide. Zadržao se do danas u armenskom bogoslužju i u primitivnim oblicima u Africi.

 

            109. stadij – gr?ka mjera za dužinu

Starogr?ka mjera za dužinu, lokalno je varirala (u Olimpiji je iznosila 192 m) izme?u 179 i 213 m. U helenisti?ko vrijeme bilo je i kra?ih stadia. Na anti?kim olimpijskim igrama organizirana su natjecanja u tr?anju na 1 stadij (dužina stadiona) ili više.

 

            110. stater – gr?ka jedinica težine zlatnog i srebrnog novca

Prvobitna mjera za težinu, kasnije nov?ana jedinica u razli?itim anti?kim metalisti?kim, zlatnim i srebrnim valutama. Vrijednost i težina su mu varirali prema vremenu i mjestu kad se kovao.

Perzijski zlatni stater (dereikos) težio je 8,385 g.

Eubejsko-ati?ki zlatni stater (didrahmon) težio je 8,7 g, a srebrni (tetradrahon) 17,4 g. Korintski srebrni stater (tridrahmon) 8,5 g.

 

111. stefanitsko natjecanje – natjecanje gdje pobjednik bude ovjen?an, dobiva vijenac; prvenstveno panhelenske igre

natjecanje je takmi?enje kandidata za dobivanje nagrade za ostvarenje kakvog književnog, umjetni?kog ili sportskog uspjeha.

 

            112. stela – spomenik u obliku uspravne plo?e

U anti?ko doba vertikalna kamena plo?a koja je služila u razli?ite svrhe: kao nadgrobni spomenik (stela funereria), grani?ni kamen, votivni spomenik (stela votiva) itd. Redovito ima natpis ili je ukrašena figuralnom ili geometrijskom dekoracijom. Stele s likom vladara postoje ve? u Mezopotamiji.

U Gr?koj se najstarije stele javljaju u Mikeni: nadgrobne plo?e ukrašene motivom spirale i prizorom iz lova.

 U klasi?noj gr?koj kulturi stela je najprije duguljastog oblika i u svom gornjem djelu ukrašena palmetom ili sfingom.

U 6. st. pr. Kr. na steli se javlja ljudski lik u niskom reljefu (Aristionova i Alksenorova stela). U to vrijeme se u Sparti razvija poseban tip stele: niska plo?a s prikazom pokojnika koji sjedi. U 5. i 4. st. pr. Kr. u Ateni umjetnost na stelama postiže vrhunac: stele su skoro kvadrati?na oblika, mnoge dobivaju oblik edikule, a na njima su u visokom reljefu prikazani pokojnici. Iz tog su razdoblja poznate

Page 58: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

stele Hegese, stela Deksileja i niz drugih, posebno s atenskog groblja Dipilon.

U Italiji se prve stele javljaju ve? u eneolitiku, a posebno su brojne one iz etrurskog perioda. Zanimljivi primjerci sa zaobljenim gornjim djelom od 5. do 4. st. pr. Kr. potje?u iz Felesine (Bologna).

U rimsko doba stela kao nadgrobni spomenik ulazi u op?u upotrebu, posebno u podru?jima uz Rajnu i Dunav, kao i u južnim provincijama carstva. Vrlo su ?este i u našim krajevima.

          

 

 

 

113. Stiga, Styks – rijeka u gr?kom podzemnom svijetu

Najznamenitija rijeka koja je tekla oko cijelog Hada. Preko nje Haron prevozi duše napla?uju?i vozarinu – pokojniku se stavlja nov?i? u usta. Ime Styks zna?i mržnja, a u nju su se bogovi zaklinjali. Takvu zakletvu nije mogu?e prekršiti, jer bi ih to stajalo božanske mo?i. Po mitu njome je tekla blatna i ledena voda. Personificirana Styks je k?i Oceana i Tetije, najuzvišenija me?u svojim sestrama. Njezina se hladna voda smatrala smrtonosnom, a njome je, prema legendi, bio otrovan Aleksandar Makedonski.

 

            114. sufet – feni?ki dužnosnik, sudac

Kanaanski šofet = sudac

U starim feni?kim gradovima i kolonijama dvojica, ponekad trojica, najviših dužnosnika koji su u svojim rukama držali vrhovnu izvršnu i sudsku, a ponekad i vojnu vlast. U Kartagi, u kojoj je vladala oligarhija, na ?elu države bila su dva sufeta koje je birala pu?ka skupština, a po ?ijim je imenima nazivana godina.

 

            115. šakanaku – upravitelj, naslov vladara u gradu-državi Mari

Najpoznatiji nositelj ove titule je kralj Zimrilim.

 

116. tel – ara. Tell; brežuljak nastao nizanjem naseobina na istome položaju tijekom više tisu?lje?a

U arheologiji zemljani brežuljak nastao nakupljanjem otpadaka i uvijek novim gradnjama na istom mjestu kroz stolje?a. Na takvim mjestima vidljivi su slojevi i izmjenjivanje pojedinih tipova materijalnih kultura. Npr. Troja, Tell-el-Amarna.

Page 59: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

            117. taerodok, tearodok – gr?. službeni doma?in teora

 

118. teor – gr?. sve?ani poslanik u sakralne svrhe, ?lan državnog hodo?aš?a ili izaslanstva koje poziva na panhelenske igre

 

119. teorija – gr?. službeno sve?ano izaslanstvo u sakralne svrhe; tako?er i «pogled, gledanje»

Sistem znanja ili shva?anja o nekoj pojavi ili skupini pojava, zasnovan na uo?avanju njihove bitne zakonomjernosti; nau?no, uop?eno objašnjenje, interpretacija odre?enog iskustva iz jednog principa; svaka nau?na hipoteza, ako se potvrdi novim empirijskim ?injenicama postaje teorija.

 

            120. tholos – gra?evina okruglog tlocrta

U anti?koj arhitekturi naziv za gra?evine kružnog tlocrta. Najstariji poznati tholosi se javljaju u Mikenskoj kulturi (riznica Minijaca u Orhomenu, Atrejeva i druge riznice u Mikeni), u Etrurskoj kulturi, u prapovijesnoj kulturi Sardinije i u mnogim drugim prapovijesnim kulturama. U klasi?no helenisti?ko vrijeme u Gr?koj tholos se u funkciji hrama ili heroona javlja relativno rijetko (u Delfima, Epidauru, Olimpiji, Samotraki), jednako kao i u rimskoj arhitekturi. (hram Rome i Auguste u Ateni, Vestin hram i Panteon u Rimu)

 

          

 

 

 

 

 

121. Tit(i)us, klas. Tit, Titij, trad. Tit, Ticij – rijeka Krka

Krka je rijeka u Dalmaciji, izvire 3,5 km sjeveroisto?no od Knina. Te?e Kistanskom zaravni i kod Šibenika utje?e u more. Duljina toka iznosi 75,2 km. Pored pritoka Krki?a koji rijeka prima neposredno nakon izvora, u Krku utje?e  potok Kosov?ica, a u blizina Knina i Orašnica. Kod Knina Krka mijenja smjer i te?e od SI prema JZ. 1898. prva hidroelektrana na Krki kod Skradinskog buka, a podignuto ih je oko 4. Skradinski buk ima turisti?ko zna?enje. Izme?u Krke i Neretve se nalazi Duvanjsko polje sa

Page 60: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

središtem u utvrdi Delminija, glavnoj utvrdi ilirskog plemena Delmata, danas selo Bor?ani. Rimljani su tu utvrdu razorili 155. pr. Kr.

 

122. transhumacija – selila?ki na?in života sto?arskih naroda; stoka se prema godišnjem dobu napasa na nizinama ili planinskim obroncima, a prati je ?itava zajednica

Uzgoj doma?ih životinja po?inje u mla?e kameno doba. Prapovijesni ?ovjek je pripitomio nekoliko vrsta životinja (ovca, koza, govedo, konj..). Od njih je dobivao razne proizvode, a kasnije se koristio i njihovom radnom snagom. Uzgoj stoke je bila prva privredna djelatnost koje se provodila najprije na nomadski na?in. Nomadi su pojedinci ili skupine ljudi koje nemaju stalno boravište, ve? se stalno sele od mjesta do mjesta, a mogu biti i lovci, sakuplja?i plodova, korijenja ili sitnih životinja i sto?ari. Nomadi sto?ari su najbrojniji, a održali su se do danas u stepskim i pustinjskim oblastima (Arabija, stepski krajevi Azije), a donedavno ih je bilo i na Balkanskom poluotoku. Oni uzgajaju stoku prilago?enu odre?enom podru?ju. Žive isklju?ivo od sto?arstva. U novije doba u nomada sto?ara ima tragova rodovskog ure?enja i feudalnih odnosa. Gotovo sav posao oko stoke obavljaju muškarci. Žene održavaju sklonište, pripremaju hranu i brinu se za odgoj djece.

 

123. transliteracija – preslovljavanje; prijenos rije?i ili teksta iz jednog znakovnog sustava u drugi pri ?emu je svaki pojedini izvorni znak prikazan posebnim znakom

Prijepis slovima druge abecede.

Prenošenje pisanog teksta iz jednog alfabeta u drugi. Ako se oba alfabeta podudaraju transliteracije se vrši slovo po slovo bez obzira na izgovor. Gdje to nije mogu?e, jer u alfabetu koje se prenosi nema odgovaraju?eg slova, originalno se slovo zamjenjuje s onim koje ozna?uje glas najbliži izvorniku. Od transliteracije treba razlikovati transkripciju, tj. unošenje izgovora osobitim, u tu svrhu sastavljenim sustavom znakova.

 

            124. tumul – grobni humak

U prapovijesnoj terminologiji naziv za ve?i ili manji humak od zemlje ili nasuta kamenja pod kojim se nalazi jedan ili više grobova. Mrtvac je pokopan izravno na površini zemlje, u iskopanoj raki ili sagra?enoj grobnoj komori. Kod zemljanih tumula obodnica je ?esto obložena kamenjem. Tumula ima na nordijskom podru?ju ve? u neolitiku; potkraj neolitika i u bron?ano doba obi?aj podizanja tumula je proširen na golemom podru?ju do južne Rusije. Za srednjoeuropsko bron?ano doba tumul je karakteristi?an oblik groba. U mla?e željezno doba tumuli postepeno nestaju, ali se gdjekad javljaju i u doba seobe naroda; na nordijskom su se podru?ju održali sve do vikinških vremena.

 

125. ureus – kobra, znak mo?i i apotropejski znak na krunama bogova i faraona

Sveta egipatska kobra. U likovnoj umjetnosti Egipta, figura božanstava faraona nose ureus na ?elu,

Page 61: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

odnosno na dijademu ili kruni, kao apotropej i simbol vrhovne vlasti. Ureus je i simbol sun?ane mo?i.

 

          

126. Zigurat – stepenasta gra?evina u Mezopotamiji, s hramom na vrhu

Naziv za naro?iti tip sakralne gra?evine na podru?ju drevne Mezopotamije. To je hram na niskoj, nepravilnoj umjetnoj terasi. Iz te jednostavno konstrukcije mezopotamskog prapovijesnog doba postupno su se u I. i II. st. pr. Kr. razvili zigurati s više terasa koji imaju tlocrt pravokutnika ili kvadrata. Na najvišoj se terasi nalazio hram. Broj terasa je varirao, npr. zigurat u Babilonu koji spominje Herodot imao je 7 terasa koje su me?usobno bile povezane trokrakim stubištem. Na podru?ju Babilonije svaki je grad imao jedan ili više zigurata. Kasnije se obi?aj gra?enja zigurata proširio na Asiriju i Elam. Najbolje sa?uvane ruševine zigurata su one iz Ura. Zigurat je posve?en Nanni, a gradili su ga Ur-Nammu i njegov sin Šulgi oko 2000. pr. Kr. Najve?e ruševine su iz srednjeelamskog doba (13. st. pr. Kr.), a nalaze se u Choga Zambilu. Drugi se nalaze u Ašuru, Minrudu, Kalhuu, Ninivi, Kujundžiku i Dur-Šarukinu te Khorsabadu iz novoasirskog doba (8. i 7. st. pr. Kr.), te u Borsippi i Babilonu iz vremena novobabilonske države ( 7. i 6. st. pr. Kr.).

 

          

 ZNANSTVENICI

 

1.Geza Alfody

Madžarski arheolog i povjesni?ar starog vijeka, profesor u Heidelbergu.

Prou?avao rimsku arheologiju i historiju, napose provinciju Dalmaciju. Autor je monografije o stanovništvu rimske provincije Dalmacije i o osobnim imenima u toj provinciji temeljem epigrafskih izvora.

 

2. Šime Batovi? (r. 1927.) – hrvatski arheolog, prapovijesni?ar, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru i profesor arheologije na FF-u u Zadru. Osobiti radovi su o prapovijesti liburnskog, delmatskog i histarskog podru?ja

Studirao arheologiju u Zadru. Predavao je na katedrama za prapovijesnu arheologiju i muzeologiju. Vršio iskapanja na nizu prapovijesnih nalazišta u sjevernoj Dalmaciji (Smil?i?, Nin, Radovin). Objavljuje radove s podru?ja prapovijesne arheologije (osobito neolitika i željeznog doba) u vezi s nalazištima u Dalmaciji i primorju: «Neolitsko nalazište u Smil?i?u», «Iz ranog željeznog doba Liburnije», «Razvoj istraživanja prapovijesti u Dalmaciji», «Stariji neolit u Dalmaciji».

Page 62: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

            3. Paul – Emile Botta (1802. – 1870.) – francuski arheolog, istraživao Korsabad

Sin Carla Botta, tal. povjesni?ara i politi?ara. Kao konzul u Mosulu prvi je po?eo sa arheološkim iskapanjima koja su kasnije dovela do otkri?a stare Ninive (1842.) 1843. je vršio iskapanja u Khorsabadu. Objavio je: «Ninivski spomenici», «Spisi, natpisi otkriveni u Korsabadu».

 

4. Josip Brunšmid (1858. – 1929.) – hrvatski arheolog, prvi profesor arheologije na Sveu?ilištu u Zagrebu, epigrafi?ar, numizmati?ar

Studirao povijest, zemljopis i polazio arheološko-epigrafski seminar na Be?kom univerzitetu. Ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu kojeg je i sistematski upotpunjavao. Osobitu pažnju posvetio je numizmati?koj zbirci koja je postala jedna ud najure?enijih i najbogatijih u Europi. Profesor klasi?ne arheologije na Zagreba?kom sveu?ilištu. Ravnatelj Strossmayerove galerije. Predsjednik povjerenstva za ?uvanje spomenika. Prvi je od naših znanstvenika istraživao spomenike panonskih Slavena u ranom srednjem vijeku (groblje u Bijelom Brdu). Svoje je radove uglavnom objavio u Vjesniku Hrvatskog Arheološkog društva koji je jedno vrijeme i ure?ivao. Obra?ivao je doma?u arheološku gra?u od prapovijesti do visokog srednjeg vijeka. Objavio je mnogobrojna djela: «Natpisi i novci gr?kih gradova u Dalmaciji», «Arheološke zbirke iz Dalmacije i Panonije»…

 

5. don Frane Buli? (1846. – 1934.) – hrvatski arheolog, klasi?ni filolog, epigrafi?ar, istraživa? ranokrš?anskih i starohrvatskih starina, dugogodišnji urednik «Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku»

Studirao bogosloviju, a kasnije i klasi?nu filologiju i arheologiju u Be?u. Kao srednjoškolski profesor, a poslije i ravnatelj gimnazije, isticao se nacionalnim stavom, pa su ga austrijske vlasti 1896. umirovile. Nakon toga se, kao ravnatelj Arheološkog muzeja i konzervator, posvetio arheologiji. Rezultate svojih istraživanja objavljivao je u «Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku». Svjetski ugled stekao je nakon uspješnih iskapanja starokrš?anskih bazilika i groblja u Solinu. Istraživao je i starohrvatske spomenike.  Ve? 1888. izdao je prvu stru?nu publikaciju o starohrvatskim spomenicima: «Hrvatski spomenici u kninskoj okolici». 1894. osnovao je u Splitu društvo «Biha?» za istraživanje hrv. Spomenika iz ranog srednjeg vijeka. Istraživao je i Rižinice pod Klisom sa zadužbinom kneza Trpimira, Majdan kraj Solina, Biha?e kraj Trogira, a na Otoku u Solinu pronašao je i pro?itao fragmentirani natpis kraljice Jelene iz 976. koji spominje dva hrv. Kralja: Mihajla Krešimira i Stjepana Držislava. Posebne zasluge stekao je za o?uvanje anti?kih spomenika Dalmacije, prvenstveno Dioklecijanove pala?e o kojoj je, zajedno s Lj. Karamanom, napisao posebnu studiju. Kao priznanje za velike znanstvene zasluge 1921. je dobio po?asni doktorat Sveu?ilišta u Zagrebu.

 

            6. Pierre Cabanés

Francuski arheolog i povjesni?ar starog vijeka. Profesor stare povijesti na sveu?ilištima u Clermont-Ferrandu i Sorbonne IV u Parizu. Napisao je monografije o Epiru i Ilirima. Organizirao tri znanstvena skupa o južnoj Iliriji i Epiru.

Page 63: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

7. Nenad Cambi (r. 1937.) – hrv. Arheolog, profesor arheologije na FF-u u Zadru. Radovi iz klasi?ne, provincijalne i ranokrš?anske arheologije i povijesti umjetnosti.

Ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu. Od 1976. honorarni, a od 1982. stalni profesor klasi?ne i ranokrš?anske arheologije na FF-u u Zadru. Predavao je na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu i Zadru. Kratko vrijeme je predavao i na fakultetima u Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Njema?koj. Predsjednik je Književnog kruga u Splitu. Bavi se problemima anti?ke i ranokrš?anske umjetnosti, posebno arhitekture. Istraživao je u Saloni, Naroni, Issi, Zmijavcima…Jedan je i od pionira podvodne arheologije. Njegova najnovija knjiga «Antika» bavi se povijesti anti?ke umjetnosti u Hrvatskoj. Želi osnovati studij povijesti u Splitu. Nedavno je proglašen akademikom.

 

8. Jean Francois Champollion (1790 – 1832.) – francuski orijentalist, dešifrirao hijeroglife

Utemeljitelj egiptologije. U liceju u Grenobleu, pored klasi?nih i semitskih jezika, prou?avao je i koptski, pretpostavljaju?i da se pomo?u njega može rekonstruirati stari egipatski jezik. Profesor povijesti na sveu?ilištu u Grenobleu. 1822. na temelju kamena iz Rossete sa demotskim, gr?kim pismom i hijeroglifima, dešifrirao hijeroglife. Utemeljio egipatsku zbirku u muzeju u Louvreu. ?lan francusko-toskanske nau?ne ekspedicije u Egipat. 1830. postaje ?lanom Francuske akademije. 1831. prvi profesor egiptologije na College de France. Objavio ve?i broj rasprava o jeziku starih Egip?ana, geografiji i povijesti Egipta.

 

9. Howard Carter (1873. – 1939.) – engleski egiptolog, otkriva? Tutankamonovog groba

U?enik W.M. Flinders Petriea i od 1892. njegov asistent kod iskapanja u Tell-el-Amarni. Izvršio brojna iskapanja u Egiptu. Otkrio je niz kraljevskih grobova: Mentuhotepa, Amenofisa I.,Tutmosisa IV, kraljice Hatšepsut… Njegovo najve?e otkri?e je Tutankamonova grobnica, koju je otkrio 1922. zajedno s lordom Carnarvonom. To je bilo jedno od dotada najve?ih otkri?a u povijesti Egipta. Ta je grobnica, za razliku od ostalih faraonskih grobnica, bila gotovo netaknuta od plja?kaša, te je zbog toga njeno zna?enje za istraživanje materijalne kulture Egipta iz 14. st. pr. Kr. golemo. Uklesana je u stijeni. Iz hodnika se ulazi u predsoblje, a iz njega u dvoranu sa sarkofagom, oslikanu zidnim slikama ?ija je tematika vezana uz posmrtni kult. Uz tu se dvoranu nalaze dvije prostorije za grobne priloge. Faraonova je mumija bila oki?ena bogatim nakitom i imala je zlatnu masku na licu. Pored nakita, u grobnici je prona?en golem broj drugih vrijednih nalaza (alabasterne posude, plastika, ležaljke, stolice, škrinje, itd.) Carter je sudjelovao u arheološkim ?asopisima, a objavio je : «Grobnica Thotmesa IV.» i «Grobnica Tutankamona».

 

          

 

Page 64: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

10. Slobodan ?a?e (r. 1946.)

Hrvatski arheolog i povjesni?ar, profesor stare povijesti na FF-u u Zadru. Radovi su mu osobito o prapovijesti i staroj povijesti Liburnije, te o gr?koj kolonizaciji na Jadranu i referentnim anti?kim literarnim izvorima.

 

11. sir Arthur Evans (1851. – 1941.) – engleski arheolog, istraživa? Knosa, putopisac

Ravnatelj Ashmoleam Museuma u Oxfordu. Vršio arheološka istraživanja na Balkanu i iskapanja na Siciliji i južnoj Italiji. Od 1900. kopao na Knososu na Kreti, gdje je otkrio bogate ostatke minojske kulture. Otkriveni ostaci bogate kulture pobudili su uvjerenja da je na Knososu prona?ena Minojeva pala?a, njegova otkri?a osvijetlila su prapovijesno doba egejskog podru?ja i pružila materijal za odre?ivanje kronologije egejske kulture. 1878. je uspio iz tadašnje Austro-Ugarske prokrijum?ariti mramornu glavu carice Livije, Augustove supruge, te ju je odnio u Oxford. Tu je glavu «otkupio» od jednog seljaka iz Vida kod Metkovi?a, nekadašnje Narone. Taj je kip iz prve polovice 1. st. Ostatak tijela carice Livije danas je nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu. Glava i tijelo su ponovno spojeni, ali samo na 6 god. koliko ?e trajati posudba glave splitskom muzeju.

 

12. Numa Denis Fustel de Coulanges (1830. – 1889.) – francuski povjesni?ar, istraživa? antike, najzna?ajnije djelo mu je «Anti?ka država»

Profesor na sveu?ilištu u Strassbourgu. Od 1878. drži katedru povijesti srednjeg vijeka na Sorbonni. Izvršio je znatan utjecaj na razvitak historijske nauke u Francuskoj. Najzna?ajnije mu je djelo «Anti?ki grad». Ostala djela: «Povijest politi?kih institucija anti?ke Francuske», «Invazija Germana i svršetak carstva», «Porijeklo feudalnog sistema»…

 

13. Georg Friedrich Grotefend (1775. – 1853.) – njema?ki paleograf i filolog, omogu?io da se odgonetne klinasto pismo

Napisao je dva djela o klinastom pismu. Bio je i jedan od prvih istraživa?a staroitali?kih jezika: umbrijskog i oskijskog. Njegov široki interes je obuhvatio i mnoga druga podru?ja: latinsku gramatiku, njema?ku akcentologiju, povijesti i geografiju antike, itd.

 

            14. Viktor Hoffiller (1877. – 1954.) – hrvatski arheolog, istaknuti epigrafi?ar

Sveu?ilišni profesor i ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu. Objavio je niz radova iz podru?ja prapovijesti, klasi?ne arheologije i povijesti umjetnosti. Bio je urednik «Vjesnika Hrvatskog arheološkog društva». Priredio je i dva sveska «Corpus vasorum antiquorum» (prapovijesna keramika iz Dalja, Sarvaša, Velike Gorice i Vu?edola). Sa B. Sariom je izdao «Antike Inschriften aus

Page 65: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Jugoslavien».

 

            15. Bedrich Hrozny (1879. – 1952.) – ?eški jezikoslovac, tuma? hetitskog jezika

?eški arheolog i orijentalist. Sveu?ilišni profesor u Pragu i Be?u. Asirolog i hetitolog. Vodio je iskapanja u Kul-Tepe u Maloj Aziji. Riješio je zagonetku hetitskog jezika protuma?ivši zna?enje plo?ica iz Bogazkoya, pisanih hijeroglifima i babilonskih klinastim pismom. Prvi je ustanovio indoeuropski karakter hetitskog jezika. Napisao je brojna djela o Hetitima i njihovom jeziku.

 

 

 

 

16. fra Luka Jeli? (1863. – 1922.) – hrv. povjesni?ar i arheolog. Istraživa? spomenika Zadra, Biograda, Nina

U Rimu studira teologiju i krš?ansku arheologiju koju u?i u Be?u. Profesor kanonskog prava i crkvene povijesti na Zadarskoj bogosloviji, a ujedno se bavi arheološkim istraživanjima i vrši dužnost konzervatora za Dalmaciju. S Franom Buli?em je 1892. osnovao starinarsko društvo «Biha?». Pisao je rasprave iz podru?ja povijesti, umjetnosti i arheologije. Istraživao je i arheološke spomenike na prostoru Zadra, Biograda i Nina.

 

            17. Robert Koldewey (1855. – 1925.) – njema?ki arheolog, istraživa? Babilona

Bio je i arhitekt i sveu?ilišni profesor i kustos Staatliche Museen u Berlinu. Sudjelovao je pri iskapanju brojnih arheoloških lokaliteta u M. Aziji (Aos, Lesbos, Neandrija, Babilon i dr.). Prou?avao je  anti?ke gradove u južnoj Italiji i na Siciliji. Djela: «Najstariji stanovnici otoka Lezba», «Gr?ki hram na Siciliji i u Donjoj Italiji», «Hramovi u Babilonu i Borsippi»…

 

18. Austen Henry Layard (1817. – 1894.) – engleski pravnik i diplomat, arheolog-amater, proslavio se istraživanjem pala?e Asurnasirpala II. u Nimrudu

Bio je podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova i ministar javnih radova. Od 1845. vodio je iskapanja u Mezopotamiji. Iskopao je Ninivu – asirsku prijestolnicu, pronašao Asurbanipalovu biblioteku, gdje se nalazio i ep o Gilgamešu. Njegovo najvažnije djelo je «Natpisi na klinastom pismu sa asirskih spomenika», što zna?i po?etak sistematskog publiciranja spomenika pisanih klinastim pismom.

 

Page 66: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

19. Nives Majnari? – Pandži? (r. 1938.) – hrvatski arheolog i prapovjesni?ar, profesorica arheologije na FF-u u Zagrebu. Radovi o bron?anom i željeznom dobu u unutrašnjosti hrvatske

Studirala arheologiju u Zagrebu. Prou?ava željezno i bron?ano doba u kontinentalnoj Hrvatskoj. Vodila iskapanja bron?anih naselja: Igriš?e na Kalniku, Novigrad na Savi… Glavno djelo: «Keltsko-latenska kultura u Slavoniji i Srijemu».

 

20. Robert Matijaši? (r. 1957.) - hrvatski arheolog i povjesni?ar. Ravnatelj Arheološkog muzeja Istre u Puli. Sada profesor stare povijesti na FF-ima u Puli i Rijeci. Radovi iz anti?ke arheologije i iz stare povijesti Istre.

Studirao arheologiju i engleski jezik i književnost u Zagrebu. Bavi se anti?kom arheologijom Istre. Vodio iskapanja u Puli: anti?ka nekropola, javne zgrade uz Forum.

 

            21. Julijan Medini (1939. – 1990.) – hrvatski arheolog i profesor stare povijesti na

FF-u u Zadru. Radovi iz povijesti anti?kih religija i kultova u obalnoj i središnjoj Hrvatskoj

Studirao arheologiju na FF-u u Zadru. Bio je kustos Arheološkog muzeja u Zadru. Bavio se anti?kim religijama i kultovima. Napisao pedesetak znanstvenih radova i rasprava. Sudjelovao je u istraživanjima i konzervaciji anti?kog kompleksa u Mulinama, na Ugljanu, rimskog Foruma u Zadru, hrama i insula u Ninu.

 

 

 

 

 

 

22. Theodor Mommsen (1917. – 1903.) – njema?ki povjesni?ar, arheolog, anti?ar, nobelovac, autor nenadmašne povijesti Rimskog Carstva. Pokrenuo i sudjelovao u izdavanju brojnih izvora za staru povijest (CIL, MGH i dr.)

profesor na sveu?ilištu u Leipzigu, Zürichu, Wroclavu i Berlinu. Tajnik Berlinske akademije. Pokrenuo golemu ediciju «Corpus inscriptorum latinarum» u kojoj su uvrštavani svi natpisi na latinskom jeziku iz Rimskog Carstva. U svom glavnom djelu «Romische Geschichte» obra?uje povijest, arheologiju, epigrafiju, filologiju, pravo te život Rimljana u svim vidovima društvenog života. Za tu je knjigu 1902. dobio Nobelovu nagradu.

Page 67: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Povijest shva?a idealisti?ki – kao borbu dobra i zla, u kojoj ?e na kraju pobijediti dobro. Sudjelovao je u radu pruskog Parlamenta kao ?lan gra?anske ljevice. Odobravao je pruske imperijalisti?ke ratove protiv Danske i Austrije, a za rata protiv Francuske je tražio bombardiranje Pariza. S pangermanskih pozicija u poslanici Nijemcima u Austriji (1897.) bezo?no je napao Slavene.

 

23. Grga Novak (1888. – 1978.) – hrvatski povjesni?ar i arheolog, polihistor. Profesor stare povijesti na Odsjeku za povijest FF-a u Zagrebu. Predsjednik akademije. Bavio se politi?kom, kulturnom i ekonomskom poviješ?u Dalmacije od najstarijih vremena do 20. st.

Povijest, arheologiju i geografske znanosti je studirao u Zagrebu, Pragu i Be?u. Doktorirao je 1913.. Istraživao je Grap?evu spilju, Pokrivenik i Markovu spilju na Hvaru te Ra?u na Lastovu i td. ta njegova istraživanja su otkrila dotad nepoznatu neoliti?ku skupinu našeg jadranskog prostora. Posebice se bavio gr?kom kolonizacijom jadranskih otoka i obale. Obradio je sistematski mnoge dalmatinske gradova (Hvar, Vis, Split) i dalmatinsku povijest od najstarijih vremena do novijeg razdoblja, u vezi s tim studira i objavljuje izvorne materijale iz doma?ih i stranih arhiva.

 

24. Konrad Peutinger (1465. – 1547.) – pravnik, gradski dužnosnik i patricij u Augsburgu, ljubitelj starina. Zaslužan sa o?uvanje i znanstvenu prezentaciju Peutingerove karte

Njema?ki humanist, bavio se o?uvanjem njema?kih starina. Obavljao je politi?ke funkcije u službi Augsburga, Švapskog saveza i cara Maksimilijana I.. Objavio je, me?u ostalim, velik broj latinskih natpisa, izdao Jordanesovu povijest Gota i povijest Langobarda Pavla ?akona.

 

25. Henry Creswick Rawlinson (1810. – 1895.) – vojnik i orijentalist, dešifrirao, neovisno od  Grotefenda, klinasto pismo

Engleski diplomat i asirolog. Od 1927. u vojnoj službi u Indiji i Perziji, kasnije u politi?koj misiji i Bagdadu i poslanik u Teheranu. Precizno je kopirao ?uveni Darijev «Behistunski natpis» pro?itavši, neovisno od Grotefenda, staroperzijski i babilonski dio teksta. Utvrdio je višezna?nost velikog broja znakova u asirskom klinastom pismu. Zovu ga ocem asirologije.

 

26. Duje Rendi? – Mio?evi? (1916. – 1993.) – hrvatski arheolog, povjesni?ar klasi?ne i ranokrš?anske arheologije na FF-u u Zagrebu, ravnatelj Arheoloških muzeja u Zagrebu i Splitu, akademik HAZU. Radovi iz epigrafije, numizmatike te starovjekovne arheologije i povijesti hrvatskih zemalja

Diplomirao na FF-u u Zagrebu. Od 1963. predsjednik Arheološkog društva Jugoslavije. ?lan arheoloških instituta u Berlinu i Firenzi. Bavi se pretežno kulturnom baštinom Ilire i razdobljem gr?ke kolonizacije na isto?noj obali Jadrana. Znatan dio tih radova je posvetio anti?koj epigrafiji i numizmatici. Vršio je arheološka iskapanja u Solinu, Budvi, Danili i dr.

 

Page 68: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

27. Heinrich Schliemann (1822. – 1890.) – njema?ki samouki znanstvenik, otkriva? Troje, istraživa? Mikene

Do 1863. se bavio trgovinom te je tako stekao veliki imutak. Povukao se iz posla i posvetio arheološkim studijama. Proputovao je Siriju, Egipat i Gr?ku, a 1864. je poduzeo putovanje oko svijeta. Bio je talent za jezike kojih je govorio ili pisao 18. Prou?avaju?i Homera oduševio se za staru gr?ku povijest, pa je na vlastiti trošak pokušao prona?i ostatke anti?ke Troje kod brda Hissarlika u M. Aziji. Na akropoli stare Mikene je iskopao grobove mikenskih vladara, a u Tirintu je otkrio kraljevsku pala?u. Vršio je istraživanja na Itaci i Orhomenu. Iako je bio amater stekao je velike zasluge u prou?avanje prapovijesti Mediterana.

 

28. Aleksandar Stip?evi? (r. 1930.) – arheolog i bibliotekar, autor bibliografija ilirološke literature i literature o anti?kom razdoblju na hrvatskom povijesnom prostoru, autor monografija o Ilirima te djela iz povijesti knjige i bibliotekarstva

Upravitelj knjižnice HAZU, izvanredni profesor na FF-u u Zagrebu. Istražuje umjetnost, religiju i život starih Ilira te bibliografiju i povijest knjige i knjižnica. Diplomirao je 1954. na FF-u u Zagrebu. 4956. radi na Institutu za historijske nauke u Zadru, a od 4957. u Nacionalnoj i sveu?ilišnoj knjižnici u Zagrebu. Bavi se prapoviješ?u Dalmacije te umjetnoš?u i ekonomijom ranosrednjovjekovne povijesti.

 

29. Mate Sui? (r. 1915.) – hrv. klasi?ni filolog, arheolog i povjesni?ar. Ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru, profesor arheologije i stare povijesti na FF-u u Zagrebu. Akademik HAZU. Interdisciplinarni radovi iz stare povijesti hrvatskog povijesnog prostora i iz hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti

Diplomirao je klasi?nu filologiju, arheologiju i povijest u Zagrebu, a doktorirao je povijesne znanosti. Bio je profesor klasi?ne filologije u Zadru. Bavi se Liburnima, urbanizacijom Ilira i pitanjima rane povijesti Hrvata. Vodio je iskapanja u Mulinama na otoku Ugljanu, u Bitinu, Zadru. Djela: «Anti?ki grad na isto?nom Jadranu», «Zadar u starom vijeku»…

 

            30. Jaroslav Šašel (1924. – 1988.)

Slovenski arheolog i povjesni?ar starog vijeka. Niz radova iz stare povijesti jugoslavenskog prostora, korpus latinskih natpisa na?enih i objavljenih na podru?ju Prve i Druge Jugoslavije do 1970. g.

 

31. ?iro Truhelka (1865. – 1942.) – hrv. povjesni?ar, arheolog, etnograf, paleograf, numizmati?ar. Prvi kustos i ravnatelj Zemaljskog muzeja u Sarajevu

Povijest umjetnosti i arheologiju je diplomirao i doktorirao u Zagrebu. Kustos Strossmayerove galerije

Page 69: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

u Zagrebu. Iskapao ilirske grobove na Glasincu i nekim drugim lokalitetima. Pisao o prapovijesnim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o turskim ispravama, rimskom i srednjovjekovnom novcu, o bosan?ici. Bavio se i albanologijom. Bio je profesor na sveu?ilištu u Skopju. Neka važnija djela: «Kulturne prilike Bosne i Hercegovine u doba prehistori?ko», «Starokrš?anska arheologija», «Srednjovjekovni ste?ci Bosne i Hercegovine», «Sojenica u Donjoj Dolini»…

 

            32. Michael Ventris (1922. – 1956.)

Engleski arhitekt, zajedno s filologom Johnom Chadwickom odgonetnuo linearno B pismo. Dešifrirao je natpise iz Mikene, Knossosa i dr., pisane kretskim linearnim B pismom. S Chadwickom je objavio rezultate istraživanja koja utvr?uju da je kretsko-mikenski jezik arhai?ni oblik gr?kog jezika. Glavno djelo: «Documents of Mycenaen Greek».

 

          

33. John J. Wilkes

Engleski arheolog i povjesni?ar starog vijeka, profesor rimske povijesti na sveu?ilištu u Birminghamu te profesor gr?ke i rimske arheologije na Institutu za arheologiju University Collega u Londonu. Autor monografija o rimskoj provinciji Dalmaciji i o Ilirima.

 

34. sir Leonard Wolley (1880. – 1960.) – engleski arheolog, istraživa? Ura

1928. je po?eo kopati kraj Ura i pronašao kraljevske grobove gdje su bili i ostaci ljudskih žrtava koje su se prinosile pokojniku. Smatra se da ti nalazi potje?u iz 4. tis. pr. Kr. Dokazao je postojanje nesemitskog naroda koji je došao izme?u Eufrata i Tigrisa i nametnuo svoju vlast Semitima – Sumerani. U brežuljku El-Obeid je pronašao hram boginje majke Nin-Kursag. To je najstarija poznata gra?evina na svijetu. Dokazao je da se potopi u epu Gilgamešu i u Bibliji istovjetna povijesna ?injenica.

 

35. Marin Zaninovi? (r. 1930.) – hrv. arheolog, profesor klasi?ne, ranokrš?anske i provincijalne arheologije na FF-u u Zagrebu. Radovi iz navedenih podru?ja i radovi iz stare povijesti hrvatskog povijesnog prostora

Diplomirao i doktorirao arheologiju na FF-u u Zagrebu. Redoviti profesor anti?ke provincijalne i ranokrš?anske arheologije. ?lan suradnik HAZU-a. Istraživao je na Hvaru, Kor?uli, Pelješcu. Djela: «Ilirsko pleme Delmati», «Kninsko podru?je u antici», «Pharos od polisa do municipija», «Od Helena do Hrvata».

 

 

Page 70: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

OSOBE

 

1. Agidi i Euripontidi – spartanske kraljevske obitelji

Sparta je, od kad je prate povijesni dokumenti, uvijek imala dva kralja: jednog iz roda Agida, a drugog iz roda Euripontida. Vjerojatno su ta dva gensa imala velikih zasluga u osvajanju Lakonije. Kralja je naslje?ivao onaj sin koji se prvi rodio nakon o?eva dolaska na vlast. Spartanski kraljevi su imali kraljevski ugled, prva mjesta u svemu, najve?e zemljoposjede. Oni su bili vrhovni zapovjednici vojske i na bojnom polju su imali neograni?enu vlast, uz kontrolu efora. U doba mira imali su gotovo bezna?ajnu ulogu – bili su zaduženi za kult kao sve?enici dvaju Zeusovih hramova, rješavali su neka pravna pitanja i bili zaduženi za ure?ivanje putova. Oba su kralja zajedni?ki odlu?ivala, a nadzirali su ih efori.

 

            2. Adad – semitsko božanstvo

Babilonski Ramman. Sumerski i asirski bog groma, vjetra i nevremena, zao i dobar u isto vrijeme jer olujom ruši, a kišom napaja zemlju. Muž je boginje Šale. Likovno je ?esto prikazivan, osobito za Hamurabija.

 

            3. Aleuadi – vladarka loza u Larsi u Tesaliji

Potomci Aleue. Bili su na Kserksovoj strani u ratu s Perzijancima.

 

            4. Anubis – egipatsko božanstvo

Drugo ime mu je Anub. Egipatski je bog umrlih, pratitelj duša na putu u zagrobni život (psihopomp). Prikazivali su ga kao ?ovjeka s pasjom, tj. šakalovom glavom ili kao šakala na zidnim slikama, reljefima i punoj plastici. Prema legendi sin je i pomo?nik Ozirisa. Njegova je funkcija u vezi s pogrebom i brigom za mrtvo tijelo. Zaštitnik je grobišta i pokojnika. Grci ga identificiraju s Hermesom , a spajanjem njihovih imena nastao je Hermanubis koji se u rimsko carsko doba prikazuje s pasjom glavom, ali Hermovim atributima.

 

            5. Marko Vipsanije Agripa (60. – 12.) – Augustov vojskovo?a, suradnik i zet

Rimski vojskovo?a, jedan od najzna?ajnijih ljudi Augustovog vremena. Zapovijedao je Augustovom vojskom u ratovima s Lucijem Antonijem 41. pr. Kr., Sekstom Pompejem 36. pr. Kr i Markom Antonijem 32./31. pr. Kr. Upravljao je Galijom, pobijedio barbare u Kimerijskom Bosporu i vratio legijske orlove koje je Mitridad prethodno zarobio. 16. pr. Kr. je Židovima potvrdio njihove privilegije. Bio je konzul, cenzor i tribun. Gradio je putove u Galiji, obnovio rimske vodovode, sagradio Panteon u Rimu, zasnovao kartu svijeta koja je kasnije ra?ena prema njegovim podatcima (Orbis Pictus).

Page 71: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

6. Lucije Anicije Galo – pretor u Iliriku, dobio Tre?i ilirski rat primivši predaju od kralja Gencija

U vrijeme Tre?eg ilirskog rata, rimski vojskovo?a Lucije Ancije Galo je, na ?elu 30000, vojnika krenuo prema snažno utvr?enoj Skodri, glavnom gradu Ilirske države gdje se sklonio kralj Gencije. Gencije nije dugo izdržao opsadu rimskih legija pa se morao 168. pr. Kr. predati. Kralja je sa cijelom obitelji Lucije poslao u Italiju i to je bio kraj Ilirskog kraljevstva. 167. pr. Kr. Lucije je sazvao skupštinu ilirskih plemenskih glavara u Skodri i tu objavio «u ime senata i naroda rimskog» da su sva ona plemena i gradovi koji su prešli na stranu Rima prije pada Gencija slobodni i da ne trebaju pla?ati danak. To se odnosilo na plemena Taulanata, Pirusta, Daorsa te na stanovnike gradova Rhizona, Ocinijuma i Lissosa. Ilirsko je kraljevstvo bilo podijeljeno na tri djela pod izravnom rimskom vlaš?u.

 

          

7. Antigonovi?i / Antigonidi – vladarska loza dijadoha u Makedoniji

Potomci Antigona I. Jednookog, kralja Makedonije, jedan od dijadoha Aleksandra. Zapovjednik pješadije u vojsci Aleksandra Velikog. 333. pr. Kr. postao je satrap velike Frigije, Likije i Pamflije. Stvorio je svoju državu u Aziji od Helesponta do Eufrata kojom su prolazili najvažniji trgova?ki putovi iz Azije prema Sredozemnom moru. u Babilonu su 323. pr. Kr. najmo?niji Aleksandrovi vojskovo?e podijelili me?u sobom satrapije. Antigon je dobio Frigiju, Likiju i Panfliju, Lizimah Trakiju, Leonat Helespontsku Frigiju, Laomedon Siriju, a Ptolomej Egipat. Nakon raspodjele satrapija me?u vojskovo?ama je nastala borba za vlast. Antigon i Leonat su odbili podržati Eomena pri zauzimanju Kapadokije. Poslije pobjede nad vladarom Egipta, Ptolomejem I., u pomorskoj Bitci kod Salamije, Antigon se na Cipru 306. pr. Kr. proglasio kraljem. Poginuo je 301. u Bitci kod Ipsosa protiv udruženih dijadoha koji su zatim podijelili njegovu državu.

 

            8. Argejevi?i / Argeadi – makedonska vladarska loza

Vladarska loza od 7. st. pr. Kr. pa sve do 309. pr. Kr. Kralja je iz plemi?kog roda Argeada imenovalo plemi?ko vije?e, a vojna skupština potvr?ivala. Dinastija je od 5. st. u?vrstila položaj prema plemstvu. Smatrali su sami sebe Heraklovim potomcima – prema predaji su tri ?lana roda Heraklida krenula isto?no od svog rodnog mjesta. Naselili su se sjeverno od Tesalije, gdje je najmla?i od ove trojice bra?e – Peridika, osnovao kraljevstvo. Ovoj dinastiji pripadaju Filip Makedonski i njegov sina Aleksandar. Posljednji ?lan ove dinastije je bio sin Aleksandra Velikog, Aleksandar IV., kojeg je ovaj imao s Roksanom, a ro?en je nakon smrti svog oca.

 

            9. Atalovi?i / Ataltidi – vladarska loza dijadoha u Pergamu

Poznata su tri kralja koje su vladala u 3. i 2. st. pr. Kr. Vladali su cijelim podru?jem M. Azije, Pergamom. Dinastija je dobila ime po Atalu I. – Atalidi. Atal je bio prvi azijski kralj koji je shvatio

Page 72: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

korisnost sklapanja saveza s Rimom. Nakon mira u Apameji 188. pr. Kr. Pergamsko se kraljevstvo prostiralo sve do Taurosa. Stara gr?ka kolonija u Joniji, Efez, postala je najvažnija luka Pergamskog kraljevstva. Poseban je naglasak na tre?em kralju, koji je oporu?no ostavio državu Rimu 133. pr. Kr. nju je Rim formirao u novu provinciju Rimskog Carstva, tzv. Aziju – prvu rimsku provinciju na Azijskom kontinentu.

 

            10. Balej – ilirski kralj iz sredine 2. st. pr. Kr.

Bio je na ?elu jednog dijela Ilirskog kraljevstva, nakon što je ono 167. pr. Kr. podijeljeno na tri dijela. Pokušao je zadržati kakav-takav kontinuitet ilirske državnosti uz teške uvjete rimske okupacije. U po?etku je sjedište njegove države bio Rhizon (Boka Kotorska), a kasnije možda Pharos. Osniva? je prve ilirske dinastije. Bio je poslušan rimski podanik, a o njemu znamo po novcu kojeg je kovao te je tako bio jedini ilirski vladar koji je u to vrijeme kovao novac. Na novcu je prikazana boginja Dijana. Jedan dio emisije je kovan u Rhizonu, a drugi na Hvaru.

 

11. Bardilej, Bardil – ilirski kralj, protivnik Filipa II. Makedonskog u radu 359. pr. Kr.

Nasljednik makedonskog kralja Perdike, protivnik Filipa II Makedonskog. Filip II. je sakupio veliku vojsku i 359. pr. Kr. porazio ilirskog kralja Bardileja prisilivši ga da se povu?e s makedonskog teritorija. Tada je ustanovljena granica izme?u Ilirije i Makedonije na Ohridskom jezeru. Bardilej je pravi osniva? prve dinastije koja vlada Ilirskom državom, a ?inilo ju je 9 kraljeva.

 

          

 

12. Bind – japodsko božanstvo

Ilirsko božanstvo izvora i voda, posvjedo?eno kod Japoda koji su stanovali u dolini Une, kod Biha?a; najzna?ajnije njihovo božanstvo. Brojni natpisi iz Privilice kod Biha?a pokazuju da je bio identificiran s Neptunom. Ti žrtvenici su vjerojatno u vezi s nekim hramom Bindusa u Privilici. Votivna ara, otkrivena u svetištu božanstva Binda na izvoru Privilice kod Biha?a. Podigao ju je T. Lantius Rufus – «praepositus Iapodum», visine je 96, a širine 47 cm.

 

            13. Demosten

a)      Demosten – atenski vojskovo?a u Peloponeskom ratu

426. pr. Kr. opustošio Leukadu, neprestano ratovao s Etolcima. Sa?uvao Atenjanima peloponesko uporište Naupakt, pobijedio Abrakijce, zaposjeo Pil, uništio spartansku flotu u Beociji odakle se morao povu?i. 413. pr. Kr. poražen na Siciliji i zarobljen s vojskovo?om Nikijom. Prema jednoj verziji izvršio

Page 73: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

je samoubojstvo, a prema drugoj je , zajedno s Nikijom, smaknut.

 

b)     Demosten (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr) – atenski govornik, protivnik Filipa II. Makedonskog i državnik

Govorništvo u?io kod Izeja. Ve? u dvadesetoj godini dobio proces protiv skrbnika, koji su mu upropastili o?evinu. Poslije je bio u?itelj govorništva i odvjetnik (logograf), pa je pisao govore za svoje klijente. Istakao se i u politi?kim govorima (filipike). Za Aleksandra Velikog se nije isticao u politi?kom životu i uklonio se iz Atene. Kad je, nakon smrti Aleksandra, u Gr?koj buknuo ustanak, Demosten se ponovo angažirao protiv Makedonaca, koji su ga osudili na smrt nakon pobjede kod Kranona i zauze?a Atene. On je, me?utim, pobjegao na otok Kalauriju i tu popio otrov.

 

            14. dijakrij – žitelji ati?kog pobr?a Dijakrije; stranka u Pizistratovo doba

Nakon Solonova odlaska, u Ateni su se za vlast borile tri stranke: primoraca (na ?elu Megaklom, težili umjerenoj vladavini), ravni?ara (Likurg, željeli oligarhiju), br?ana (Pizistrat; siromašni br?ani iz ati?ke zagore koji su smatrali da im je Solon dao malo, pa su tražili podjelu zemlje). Dijakrije je Pizistrat iskoristio da bi došao na vlast i uveo tiranidu u Ateni.

 

            15. Publije Kornelije Dolabela – Augustov i Tiberijev legat u Iliriku

Rimski vojskovo?a, konzul i državnik. 47. pr. Kr., kao pu?ki tribun, obnovio je zakonski prijedlog o ukidanju dugova i oslobo?enju od strane zastupnika. Digao je ustanak u kojemu su sudjelovali plebejci i osu?enici, a ugušio ga je Marko Antonije. Istakao se u pokretu gušenja «lažnog Marija». Od 14. do 20. upravljao je Gornjim Ilirikom (Dalmacijom). Planskom izgradnjom putova povezao je glavni grad provincije, Salonu, s unutrašnjoš?u. O njegovoj vladavini govore natpisi prona?eni na našem tlu.

 

            16. Enkidu – junak iz mezopotamske religije i književnosti

Lik iz sumersko-babilonsko-asirskog epa Gilgameš. Gilgameša veže bezgrani?no prijateljstvo s ?udnovatim divom Enkiduom, koji mu pomaže u borbama s huvavima. Enkidu je odrastao me?u divljim životinjama. Kad pogine u boju, Gilgameša proganja misao o sudbini umrlih.

 

          

 

 

Page 74: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

 

 

17. Epulon – histarski kralj, ubio se pri padu Nezakcija

?im je sjeo na prijestolje zapo?eo se pripremati za borbu protiv Rimljana. Oni su 178. pr. Kr. poslali protiv njega svoju vojsku s konzulom A. Manlijem Vulzunom na ?elu. Epulon je poražen na sjeveru Istre pa se povukao u utvr?eni Nezakcij. Rimljani su skrenuli tok rje?ice koja je tekla podno grada te tako oduzeli opsjednutima pitku vodu. Histri su odlu?ili radije umrijeti nego predati grad neprijateljima. Ubijali su svoje žene i djecu te ih bacali mrtve niz gradske zidine. Epulon se sam ubio ma?em. Nakon pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi.

 

            18. Aulo Gabinije – Cezarov ?asnik, poražen od Delmata, izgubio bojne znakove

Rimski vojskovo?a, Pompejev pristaša. U južno Italiji je izgradio Gabinijevu cestu (Via Gabinia). Predložio je da se Pompeju da zapovjedništvo u ratu s gusarima. Bio je Pompejev legat u Aziji i Siriji, pu?ki tribun, pretor, konzul. 56. pr. Kr. je prognan iz rima jer je bio optužen da ga je potkupio egipatski kralj Ptolomej Aulet kojeg je doveo na prijestolje. 49. pr. Kr. je pozvan natrag u Rim i, po Cezarovu nalogu, poveo je vojsku u Ilirik kako bi pomogla Liburnima u borbi protiv Delmata. Njegova se vojska teško probijala kroz zemlju Japoda, a zatim i Delmata koji su ju do?ekali kod grada Synodiuma i gotovo uništili. Poražen od Delmata i izgubivši bojne znakove, morao se povu?i u Salonu gdje je uskoro i umro.

 

            19. Grabo – kraljevsko ime ili naslov kod Ilira

Grabos je ilirski kralj, koji dolazi na vlast nakon Bardylisa (359./358.). Godine 256. pr. Kr. je sklopljen, na inicijativu Atenjana, protu-makedonski savez izme?u Atenjana, Peonaca i Ilira. U ?ast toga saveza je podignuta mramorna stela u Ateni na kojoj se spominje i Grabos, ilirski vladar. Porazio ga je Filip II. i tako je obuzdana mo? Ilira u Makedoniji.

 

            20. Hariesis – «Horus, Izidin sin»

Ozirisovo božanstvo. Preuzeo je neke funkcije sun?anog Horusa. Izida ga je rodila i skrivala. Dijete je bilo slabašno, stalno žrtva spletaka Setha koji je na njega slao zmije i razne bolesti od kojih ga je spašavala Izida. Kao dijete – Harpokrat – dijete Horus. Prikaz: dojen?e koje Izida doji. Zakržljao od struka dolje možda zato što je za?et nakon o?eve smrti ili je ro?en prije vremena. Kao dijete se prikazuje kako siše palac no nosi kraljevsku krunu i ureus. Kasnije je poistovje?en s novoro?enim suncem i prikazan sa sun?evim kolutom i velikim perima. Rastao je kraj Buta, a Oziris je dolazio iz Carstva Sjena da ga podu?i vještini ratovanja. Horus je htio osvetiti oca i majku.

Page 75: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

            21. Harmakis – «Horus na horizontu» ili «Horus na obzorju»

Personificirao je sunce na izlasku i uvijek su ga personificirali s Kheprijem, simbolom uskrsnu?a i vje?nog života. Harmakis je bio spremište najve?eg znanja. Prikaz: ?ovjek sa sokolovom ili ovnovom glavom, no naj?uveniji njegov prikaz je sfinga kod Gizeha. Golemi lav s ljudskom glavom koji na glavi nosi kraljevski ukras i ureus. Nalazi se blizu Kefrenove piramide i to je njegovo lice. Sfinge su obi?no poistovje?ivali s faraonom i to u njegovom besmrtnom vidu.

 

          

 

 

 

 

 

 

22. Harmodije i Aristogiton – tiranoubojice

Atenjani, dva prijatelja koji su, zbog javne uvrede Harmodijeve sestre, ubili tiranina Hiparha u Ateni 514. prilikom panatenejskih igara. Htjeli su ubiti i Hiparhovog brata i suvladara Hipiju, ali im nije uspjelo. Hipija je ?etiri godine nakon atentata protjeran iz Atene. Kasnije su ova dvojica atentatora posebno štovana kao mu?enici jer se mislilo da ih je na atentat naveo politi?ki, a ne osobni razlog. Hermodije je ubijen na mjestu atentata, a Aristogiton je umro na mu?ilištu. Atenjani su ih štovali kao osloboditelje i tiranoubojica, a podigli su im i spomenik na Akropoli koji je oko 510. pr. Kr. na?inio Atenor. Kad ga je Kserkso otpremio u Suzu zamijenjen je drugim, djelom Kritije i Nesiota. Jedna kopija tog djela sa?uvana je u napuljskom muzeju. Obojicu su opjevali pjesnici, me?u kojima i Kalistrat.

 

            23. Harueris – «Horus veliki», «Horus stariji»

Haroeris ili Harver – jedan od najranijih Horusovih oblika. Potje?e od sjedinjenja boga sokola s doma?im bogom Verom – onim koji je velik, bogom svjetla ?ije su o?i bile sunce i mjesec. Stariji je Hatorin sin, a katkada i muž, brat Ozirisa i Izide. Velika borba sa Setom koji mu je iskopao o?i prenesena je na Horusa koji jedno oko daje Oziridu. Bio je pokrovitelj slijepih, a prikazivan je kako u ruci drži oko.

 

Page 76: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

            24. Horakhti – «Horus horizonta», «Horus dvaju horizonata»

Oblik Horusa starijeg, štovan na zapadnoj Delti, u Behdetu. Njegov kult proširen je i na Gornji Egipat. Horakhti je bio oblik Horusa, prilago?en heliopolnom sustavu. Nije bio potpuno poistovje?en s Raom; bio mu je sin koji je uništio njegove neprijatelje, dok je Ra bio zemaljski bog. Horus se u borbi pretvorio u sun?ev kolut. Prikazi: krilati sun?ev kolut na vratima svetište ili sokol u borbenim prikazima kako leti iznad faraona, drži mlatilo kraljevskog dostojanstva i prsten vje?nosti.

 

            25. Imhotep – vezir i arhitekt faraona Djosera

Živio je oko 2600. pr. Kr. Bio je vezir, arhitekt i graditelj faraona Djosera. Nosio je titulu «glavnoga graditelja Gornjega i Donjega Egipta». Bio je i ?uveni pisac i lije?nik. Podigao je stepeni?astu piramidu u Saqqari – prvu gra?evinu potpuno od kamena. Napisao je niz djela iz podru?ja medicine, arhitekture i poezije. Navodno je jedan njegov spis, nakon nekog vremena, preveden na gr?ki. Diviniziran je i u 1. tis. pr. Kr. štovan kao Imuthes, bog lije?ništva. Preuzeo je mnoge atribute boga Thota i naslov «prvi poglavar Ibisa». Njegov grob je bio posebno mjesto hodo?aš?a, a njegovo svetište u Memphisu je nazvano Asklepion.

 

            26. Katon

a)      Marko Porcije Katon Stariji Cenzor (234. pr. Kr. – 149. pr. Kr.)

Rimski vojskovo?a, politi?ar i pisac iz Tuskula. Sudjelovao je u ratu protiv Hanibala. Kao konzul se oštro suprotstavljao pretjeranoj raskoši. Cenzorsku je službu 184. pr. Kr. obavljao jako strogo pa je prema tome i nazvan Censorus (Cenzor). Uporno je tražio da se Kartaga razori. Kažu da je svaki govor u senatu završavao rije?ima: «Ceterum conseo Chartaginam delendam esse.» Konzervativac, u opoziciji prema Scipionu Mla?em, koji je podupirao širenje gr?ke kulture. Glavno djelo «Origines» je obuhva?alo rimsku povijest od osnutka Rima i drugih italskih gradova pa do njegovog vremena. Istakao se i kao govornik. Napisao je enciklopediju korisnih znanja za svoga sina: «Praecepta ad filium». Od njegovog je književnog rada, osim u fragmentima, do danas sa?uvano jedino «De agri cultura», prvo sa?uvano rimsko prozno djelo.

 

 

 

b)     Marko Porcije Katon Mla?i Uti?ki (95. pr. Kr. – 46. pr. Kr.)

Rimski politi?ar. Zalagao se za smaknu?e Katilininih drugova. U gra?anskom je ratu uz Pompeja, a protiv Cezara. Nakon Pompejeva poraza 46. pr. Kr. kod Tapsa u Africi, ubio se u Utici i prema tome nazvan Uti?ki. Smatran je idealnim likom stoi?kog republikanca.

 

Page 77: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

            27. Kipselidi – loza tirana u Korintu

Potomci Kipsela, tiranina u Korintu koji je podigao mo? toga grada osnivanjem naseobina i proširivanjem trgovine. Gradio je sjajne gra?evine. Nakon tridesetogodišnje vladavine ostavio je vlast sinu Perijandru. Perijandar je, da bi pomogao manjim obrtnicima, zabranio dobavljanje robova. Tako bogatiji privrednik, koji se koristi robovskom snagom, nije mogao konkurirati slabijim obrtnicima.

 

            28. Kritija i Nesiot – kipari, izgradili grupu Tiranoubojice

Kritije i Nesiot su vjerojatno bili bra?a kipari. Djelovali su u prvoj pol. 5. st. pr. Kr. ?ini se da su, u prvom redu, bili majstori bron?ane plastike. Oko 477. pr. Kr. su za grad Atenu na?inili grupu Tiranoubojice koja, umjesto Antenorove starije grupe, nosi obilježja zakašnjele arhaike. Njima pripisuju i kip mladog efeba koji se ?uva u Ateni, u Muzeju Akropole. Na Akropoli je na?eno još pet baza s njihovim signaturama, me?u kojima je i baza statue hoplitodroma Epiharna.

 

            29. Sv. Kvirin – biskup Siscije, mu?enik

Bio je biskup u Sisciji od 284. pa do svoje smrti 303. g. Živio je u vrijeme posljednjih velikih progona krš?ana, koje je provodila rimska vlast, u vrijeme vladavine Dioklecijana i Maksimilijana. Dioklecijan je 303. g. izdao stroge zakone protiv krš?ana na temelju kojih je bio i uhi?en Sisa?ki biskup Kvirin. Iz Siscije ga šalju u Savariju da ga tamo osude na smrt. Utopljen je u rijeci Sibaris (danas Guns), koja te?e pokraj grada. Tom se prilikom zbilo ?udo: kad je ba?en u rijeku, dugo je ostao na površini i razgovarao s prisutnima. Kad je napokon potonuo, krš?ani su izvadili njegovo tijelo iz rijeke i pohranili ga u crkvi u Savariji. Zbog provale Huna, tijelo je preneseno u Rim, od kuda se prenosi u crkvu Sv. Marije Božje preko Tibera, gdje se i danas nalazi.

 

            30. Melkart – gradski bog Tira, u helenisti?ko doba izjedna?en s Heraklom

U feni?kom zna?enju «gospodar grada», plemenski bog Feni?ana, naro?ito zaštitnik Tira, prvotno možda bog plodnosti ili života i smrti, vjerojatno identificiran sa suncem. Štovan je u Kartagi, te drugim feni?kim gradovima. Dat mu je lik ratnika i pomorca. Grci su ga poistovjetili s Heraklom.

 

            31. Minos – kretski kralj

Vjerojatno povijesna li?nost – prvi kraj Krete (o njemu pišu Homer i Tukidid), koji je, ušavši u mit, postao sin Zeusa i Europe, muž Pasifaje. Prema tradiciji mudar zakonodavac i osniva? kretske mo?i i niza kretski gradova. Bio je i promicatelj kretske talasokracije, Knosos je bio njegova prijestolnica i središte njegove velike pomorske mo?i. Poslao je svoga sina Andrugelija da sudjeluje u igrama u Ateni gdje je i pobijedio, ali ga je od zavisti ubio Egeus, Atenski kralj. Minos je Atenjanima nametnuo danak; svakih devet godina morali su slati po sedam djevica i mladi?a, koji su bili hrana ?udovištu Minotauru.

Page 78: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Na Kreti mu je gr?ki umjetnik Dedal sagradio Labirint za Minotaura. Labirint se zvao pala?a sjekira – tako ga je zvao Evans jer su u njoj prikazane svete sjekire s dvostrukom oštricom – labris. One su bile simbol kraljevske vlasti. Tezej je uz pomo? Arijadne, jedne od Minosovih k?eri, ubio Minotaura. Minos je, progone?i Dedala, pronašao smrt na Siciliji. Grci su vjerovali da je Minos poslije smrti postao sudac u podzemnom svijetu uz Eaka i Radamanta.

            32. Mytilios; Mitil(ije) – ilirski kralj oko 270. pr. Kr.

U južnoj Iliriji – gr?ka kolonije Dyrrachion kuje novac koji vrlo brzo postaje popularan kod Ilira. Ilirizacijom tog grada pojavljuje se na novcu sve više ilirskih imena, pa se može govoriti o ilirsko-gr?kom novcu. U seriji novca koji se tamo kuje pojavljuje se i novac ilirskih vladara Monouniosa i njegova nasljednika Mytiliosa. O ovom posljednjem imamo vijesti iz 270. pr. Kr. Vjerojatno je sudjelovao u Ilirsko-epirskom ratu. Stolovao je u Dyrrachionu (Dirahiju).

 

33. Mološani – narod u starom Epiru iz kojeg je vladarska loza Epirskog kraljevstva

Najistaknutije anti?ko pleme u Epiru, ?iji su vladari isprva vladali podru?jem oko Zeusovog podru?ja u Dodoni, a kasnije ?itavim Epirom. Njihov je kralj Pir II. ratovao kao saveznik Tarenata protiv Rimljana u Italiji. Tijekom povijesti su ?esto povezivani s Makedonijom. Olimpija, majka Aleksandra Velikog je potjecala iz dinastije moloških kraljeva. Po?etkom 2. st. pr. Kr. došli su pod vlast Makedonaca, a 146. pr. Kr. pod vlast Rimljana. U anti?ko doba na glasu su bili mološki lova?ki psi.

 

34. Monounios; Monunije – ilirski kralj oko 280. pr. Kr.

Nasljednik Bardileja II., a njega naslje?uje Mitilije. Uz Mitilija, prvi u nizu ilirskih kraljeva koji je kovao novac s vlastitim imenom u Dirahiju gdje je i stolovao.

 

35. Nabatejci – narod koji je u helenisti?ko vrijeme kontrolirao trgova?ke putove izme?u Arabije i Sirije (oni koji svijetle)

Arapski narod naseljen u 6./7. st. pr. Kr. na podru?ju oko Sinajskog poluotoka i uz sjeveroisto?nu obalu Crvenog mora. Oko 400. pr. Kr. osnovali su državu s glavnim gradom Petrom koja se karavanskom trgovinom uzdigla do velikog bogatstva. Njihovo se podru?je ne ograni?ava samo na Petru ve? se širi duž Akadskog zaljeva kojim su Nabatejci gusarili. Kasnije Gaza postaje važnim lu?kim gradom za trgovinu s Egiptom. Nakon dugogodišnje borbe s arapskim kraljevima po?inju igrati vode?u ulogu. Održavaju tijesne veze s Palmirom do 2. st. pr. Kr., te su ostaju samostalan narod. Vladar Areta III. (1. st. pr. Kr) znatno je proširio teritorij države, ali je i dalje bio prisiljen pla?ati danak Rimljanima. Posljednji zna?ajni vladar ne Areta IV. (4. pr. Kr. – 40.), koji je u odnosu na Rimljane o?uvao gotovo potpunu samostalnost. Nabatejska se država održala do 104. g. kada su ju Rimljani pokorili i pretvorili u pokrajinu Arabiju. Jezik nabatejskih spomenika, jest aramejski. Religiozni kult su iskazivali na brdima i u spiljama «gospodaru neba» Dusaresu.

 

Page 79: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

36. paraliji – žitelji anti?kog priobalja Paralije, stranka u Pizistratovo doba

Stranka primoraca, na ?elu s Megaklom, Alkemenovim sinom, o kojima se govorilo da teže za umjerenom vladavinom. Nazvani su paraliji – po mjestu gdje su živjeli (Paralija je obalni dio Atike)

 

37. pedijeji – žitelji ravnice Pedion u Atici; stranka u Pizistratovo doba

Sitni trgovci, zanatlije i mornari. Bili su zainteresirani za razvoj atenske trgovine i pomorskih snaga. nazvani su stranka ravni?ara, koja je željela oligarhiju. Vodio ih je Likurg, a za njih su uglavnom bili eupatrifi koji su bili ošte?eni Solonovim reformama.

 

 

 

 

 

38. pentakosiomedimni – «koji ubiru 500 mjera»; prvi razred Atenjana u Solonovoj podjeli

U Solonovo doba gra?ani su se dijelili prema imetku i prihodima. Najbogatijima su se držali pentakosiomedimni, oni koji su imali godišnjih prihoda bar 500 medinma žita ili u istoj vrijednosti ulja i vina. Prema razredima su odre?ene i porezne i vojne obveze. Pentakosiomedimni su imali najve?a prava, ali i najve?e obveze.

          

39. Pines

a)      Pines – Agronov sin, ilirski kraljevi? u vrijeme Prvog ilirskog rata, kasnije kralj

Sin Agrona i njegove prve žene Triteute, a ma?eha mu je bila Teuta. Nakon što je pomogao vojno Makedoncima u ratu protiv Etolaca i izvojevao odli?nu pobjedu, Agron neposredno nakon bitke umire. Na prijestolje stupa maloljetni Pines, ali stvarnu je vlast vršila njegova ma?eha Teuta. Nakon što su pobijedili Ilire u Prvom ilirskom ratu 229./228. Rimljani su uže ardijejsko podru?je, koje nisu zadržali za sebe, prepustili maloljetnom Pinesu, a Teuta je morala abdicirati. Skrbnik Pinesa bio je Demetrije Farski, Teutin vojvoda. On se u vrijeme rata priklonio Rimljanima i predao im Korkiru, a od njih je na upravu dobio Far. Nakon Drugog ilirskog rata Rimljani su priznali prava maloljetnom Pinesu, ?iji je skrbnik nakon Demetrija postao Skerdilaida. Umro je u 15 godini života 217. pr. Kr.

 

b)     Pines – vladar Breuka u vrijeme Panonsko-delamatskog ustanka

Page 80: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

U Panonsko-delmatskom ustanku, koji je vo?en od 6. do 9. god., vrhovno zapovjedništvo pobunjenika imali su dva Batona i Pines. Jedan Baton i Pines vodili su Breuke koji su se najviše istakli. Tiberije je opkolio pobunjenike i onemogu?io im dovoz hrane. Pines je zahtijevao da se nastavi borba, ali vojskovo?a Baton je smatrao da Iliri ne mogu pobijediti snažnu rimsku vojsku. Panonski su borci kapitulirali 8. god., jer se Breu?ki Baton nagodio s Rimljanima, izdao Pinesa i uzrokovao razdor na sjeveru. Kralja Pinesu su predali Rimljanima.

 

40. Silvan – italsko božanstvo šuma i polja, interpretatio Romana za doma?e muško božanstvo na iliri?kom podru?ju

Silvan je bio italski bog šuma i pašnjaka, a njegov ilirski pandan bio je Vidasus. Redovit atribut Silvana je bila siringa – višecjevni instrument koji se pojavljuje ve? na statui iz Va?a iz 5. st. pr. Kr. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posve?eni tom rimskom bogu, pa na osnovi toga zaklju?ujemo da se ilirski Vidas, po svojim atributima poklapa sa Silvanom, a njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Dijani. U Delmatskom je podru?ju prona?eno mnogo spomenika posve?enih Silvanu, Dijani i njenim pratiljama nimfama: poznat je votivni reljef Silvana i Dijane iz Opa?i?a kod Glamo?a, zatim votivni reljef Silvana i nimfa iz  Založja kod Biha?a, te votivni reljef Silvana i nimfa iz Garduna kod Sinja.

 

            41. Skerdilaida

a)      Skerdilaida – ilirski kralj u vrijeme Demetrija Farskog

Godine 219. pr. Kr., po odlasku Demetrija Farskog, postao je skrbnik ilirskom kraljevi?u Pinesu kojemu je ujedno bio i stric. Naslijedio je kraljevi?a 217. pr. Kr. Spasio je opsjednutu ilirsku vojsku iz grada Foinike kano ih je Teuta prethodno poslala da zauzmu grad i dio Gr?ke. Dardanci su u to vrijeme po?eli prijetiti Ilirskoj državi pa se Skerdilaida morao vratiti iz Epira u Ilirik. Prije nego je otišao sklopio je s Epiranima sporazum koji ih je stavio u zavisan položaj prema Ilirskoj državi. Kad je postao kralj bio je vjeran vazal Rima i branio je rimske interese na Balkanu, osobito protiv Makedonaca. Iskoristivši neprilike Rimljana koje im je zadavao Hanibal, Filip V. Je napao Skerdilaidu i zauzeo dio ilirske obale.

 

 

b)     Skerdilaida – ilirski kraljevi?, Gencijin sin

Nakon Gencijevog poraza kod Skadra, rimski pretor Lucije Ancije odveo je Skerdilaidu i njegov brod u Rim kao osobit trofej.

 

            42. Šimun bar Kohba – «Šimun, sin zvijezde»

Page 81: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

Vo?a posljednjeg ustanka u  Judeji. Povod za ustanak je bio pokušaj da se na mjestu porušenog Jeruzalema podigne grad Elija Capitolina, a na mjestu Jeruzalemskog hrama trebao se podi?i hram Jupitera Kapitolijskog, pod ?ijim se imenom trebao održavati kult cara Hadrijana. Šimun se proglasio za mesiju. Ustanici su zauzeli Jeruzalem i pružili velik otpor. Nakon ustanka, Židovima je zabranjeno da žive na tom prostoru. Šimun, predvodnik ratni?ke stranke Zelota, zarobljen je 135. g. i odveden u Rim u trijumfalnoj povorci, gdje je i pogubljen.

 

            43. Telepinu

a)      Telepinu – hetitski bog vegetacije i plodnosti, sin boga oluje Tešuba

Spominje se u mitu ?ija je glavna tema njegov nestanak, te posljedice koje on izaziva. Bog je bio veoma ljut, te je otišao u stepu i zaspao. Zemlju prekriva magla, ovca odbacuje janje, krava tele, nastaje suša i glad. Bog oluje kre?e u potragu za sinom, no ne uspijeva ga na?i. Zatim božica Hanahanas šalje p?elu koja ga pronalazi. Tu se tekst prekida i nakon toga dolazi božica Kumruseta, koja ga lije?i. Tekst završava njegovim povratkom u ku?u i obnavljanjem blagostanja. Telepinu se brine za kralja i kraljicu, te im poklanja vje?ni život i snagu.

 

b)     Telepinu – hetitski kralj (1525. – 1500.)

Prije njega su vladali veliki nemiri, vojni porazi i slabe žetve. Njegov kralj prethodnik je bio ubijen. Nakon borbi za vlast on dolazi na prijestolje. Kako bi sprije?io intrige, dvorska ubojstva i spasio zemlju, proveo je reformu nasljednog prava. Slijedi daljnji razvoj tehnike, a kraljevski grad u Hatuši je utvrdio sa zidovima debelim 8 m, a na južnoj strani je bila Poterna (34 m dug podzemni hodnik). Kralj je ujedno i veliki sve?enik. Nakon njegove smrti obožavaju ga kao boga, a prikazuju mu i žrtve.

 

44. Tamuz, Dumuzi – mezopotamsko božanstvo vegetacije i žita, Inanin i Ištarin partner

Hebrejski Tamuz, sumerski Dumuzi. U asirsko-babilonskoj religiji bog biljnog svijeta i žita. Staro agrarno božanstvo personificirana sila životne snage koja se o?ituje u nadiranju proljetnih voda, bujanju vegetacije i klijanju žita, u rastu stada i obilju u vinogradima. U brojnim mitovima kralj Tamuz partner je božice Ištar koja zajedno s njim silazi u podzemlje. S njom su oplakivali Tumuzovu smrt u njegovu kultu.

 

            45. Tešub – hetitski bog oluje

Prepoznatljiv je po znaku munje, a naj?eš?e mu je prinošen bik koji ga simbolizira. Huritskog je podrijetla. Njegova žena, glavna božica Arina (Hepat ili Hebat) božica je sunca. Ima važnu ulogu u hetitskim mitovima i obredima, a bio mu je posve?en jesenji kult. U hetitskom panteonu Tešub je bog vremena i suprug božice Hepat pored koje se pojavljuje na samom vrhu izloženih bogova u Yazilikaji.

Page 82: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

U glavnom gradu, Hatuši, kralj je predvodio obrede boga oluje i božice sunca, nacionalnih bogova. Kralj je ujedno bio i veliki sve?enik, te izaslanik boga oluje. Vrlo važan atribut bila mu je dvostruka sjekira i smatra se da su taj kult Kre?ani iz Knossosa preuzeli upravo od Hetita.

 

          

 

46. Untaš, Napirišta – kralj Elama (1275. – 1240.)

U vrijeme Untaša i kraljice Napirasu srednjoelamska država (1500. – 1000.) je cvala. U svetoj ?etvrti grada Dur, Untaša je sagradio peterokatni zigurat, a nakon toga i pala?u. Na kipu kraljice Napirasu prona?en je tekst. Kip je bron?an, bez glave, ruke su u molitvi.

 

47. Ur-Namu – vladar Ura, utemeljitelj III. dinastije, jedan od najzna?ajnijih vladara sumerske obnove

Vladao je od 2111. pr. Kr. do 2046 ili 2094. Osniva? je dinastije grada Ura (2111. – 2003. pr. Kr.). Jedan je od najzna?ajnijih vladara sumerske obnove. U Babiloniji je osnovao državu stopljenog Sumera i Akada, a u naslovu mu je oznaka «brat Gilgameša» ili «sin kojeg je rodio Ninsun», te «kralj Sumera i Akada». Od njega potje?e vapnena?ka stela od 3 m koja prikazuje scene iz njegova života te kako mu bogovi poklanjaju kraljevsko dostojanstvo kao i ulomci najstarijeg kodeksa sumerskih zakona koji su utjecali na Hamurabijev zakonik. Od toga su sa?uvani samo fragmenti u kojima se o?ituje njegova briga za pravnu državu.

 

            48. Publije Vatinije – Cezarov legat u Iliriku, osvojitelj Delminija

Godine 59. pr. Kr. bio je pu?ki tribun i po njegovu je zakonu Cezar dobio na upravu Casalipinsku Galiju i Ilirik, s rokom od 5 god. i izvanredno širokim ovlastima te pravom da unova?i dvije legije. Kao Cezarov legat, deblokirao je 47. pr. Kr. Salonu koju su opsjedali Delmati, a u Bitci kod Tauride (Šipunj kod Dubrovnika) i Pompejevo brodovlje.

 

            49. Vercingentoriks – galski vo?a, Cezarov protivnik

Vo?a Gala u ustanku protiv Cezara 52. pr. Kr. Nakon pobjede Gala kod Gergovije (danas Clermont ) Cezar se s ustanicima oštro obra?unao – ubijeno je preko 40000 ljudi u gradu Avariku. Ustanak je postao sveop?i pa su Rimljani uz pomo? germanske konjice natjerali Vercigentoriksa da se povu?e u Alesiju. Tamo je, zbog nedostatka hrane, bio primoran na predaju. Zatim je odveden u Rim gdje je 46. pr. Kr. i pogubljen.

 

Page 83: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

            50. Verzo – delmatski vojvoda u borbama protiv Oktavijana kod Promone

Kad je Oktavijan, kao Cezarov baštinik, potpuno skršio republikance pokušao je 35. pr. Kr. uz Agripinu pomo? pokoriti buntovna ilirska plemena. Nakon što je pokorio Japode i panonsku Sisciju, Delmati su mu pružili snažan otpor kod grada Promone. Grad je, s 12000 ljudi, branio Verzo, Delmatski vojvoda. Ilirska su plemena pokorena nakon pružanja posljednjeg otpora u Sinodiju u tvr?avi Setoriji.

 

51. Vidas – autohtono božanstvo u podru?ju Kolapljana i Segeš?ana, interpretatio Romana Silvan

Ilirski bog šuma i pašnjaka, zaštitnik izvora. U Topuskom je otkriven žrtvenik posve?en Vidasu i Thani, a njima su posve?ene i ?etiri zavjetne are tako?er prona?ene u Topuskom. Atribut Vidasa je siringa.

 

            52. Zimrilim – vladar države Mari (1775. – 1761.)

Suvremenik kralja Hamurabija. Ostavio je izvanredno opsežan arhiv s tekstovima, pismima, pravnim i upravnim ispravama, sve na akadskom jeziku. Dvorski arhiv dokazuje da je Mari imao dobre politi?ke odnose i trgova?ke veze sa svim okolnim zemljama. Zimrilim je imao i dobru dojavnu službu. ?uvena je i njegova pala?a u kojoj je dosad otkopano 260 dvorišta i prostorija. Tu se prvi put može govoriti i o slikarskoj umjetnosti – freske.

 

 

 

   1. Aelia Capitolina – lat. Ajlija Kapitolina, trad. Elija Kapitolina; Jeruzalem, rang rimske kolonije 130. pos. Kr.

Jeruzalem je 63. pr. Kr. osvojio rimski vojskovo?a Pompej Veliki. 37. pr. Kr. Herod postaje kraljem Judeje. Tokom njegove vladavine koja je trajala do 4. pr. Kr. Herod je ponovo izgradio hram, utvrde i druge elemente u gradu. Nakon njegove vladavine postavljen je niz rimskih upravitelja. Od 26. do 36. vladao je Poncije Pilat koji je Isusa Krista osudio na smrt zbog izdaje. Židovi u Jeruzalemu su se pobunili protiv rastu?e rimske vlasti 66. Te je godine grad okupirao Tit, sin cara Vespazijana koji je razorio Hram, osim Zapadnog zida. Grad je pretrpio gotovo potpuno opustošenje za vrijeme pobune koju je od 132. do 135. vodio Simon bar Kohba, tijekom koje su Židovi prognani iz grada. Pod carem Hadrijanom grad je bio obnovljen kao poganski i ime mu je promijenjeno u Aelia Capitolina. Grad je o?uvao ime Jeruzalem, ali nije ponovo bio glavni grad sve do 1099. kad su ga osvojili Križari.

 

   1. agrimenzor –  lat. agrimensor, mjernik

Page 84: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

 

   1. akerami?ki neolitik – rano razdoblje neolitika, prije nego što se raširila proizvodnja i uporaba kerami?kih posuda, cca 8500 – 7000 g. pr. Kr. na isto?nom Sredozemlju

Neolitik, kao razdoblje u prapovijesti, dolazi nakon mezolitika i karakterizira ga domestifikacija životinja, po?eci agrarne djelatnosti, sjedila?ki na?in života, a time i nastajanje trajnih naselja kao što su sela i gradovi (Jerihon, Chatal Höyök itd.), poja?ana trgovina, te formiranje kultura kao i proizvodnja keramike. Akerami?ki neolitik je rano razdoblje u kojem postoje svi elementi klasi?nog neolitika samo što proizvodnja keramike nije masovna pojava, tj. nije raširena.

 

   1. Akitu sve?anost – akad., Sve?anost Nove Godine, u Uru (bog Nanar), Babilonu (Marduk) i drugim mezopotamskim gradovima za razli?ita božanstva

Najvažnija sve?anost koja se slavila za vrijeme proljetnog ekvinocija. Akitu sve?anost je dobila ime jer su se važni rituali odvijali u Akiti, Mardukovom svetištu izvan Babilona. Sve?anost je trajala 11 dana koji su uklju?ivali rituale o?iš?enja, žrtve, ……, a uklju?ivala je i živopisnu povorku. Vrhunac je vjerojatno bio sveti vjen?anje izme?u Marduka i njegove sve?enice u hramu na vrhu zigurata.

 

   1. akroterij – gr?., akrotérion; završni uzdignuti ukras na uglovima krova zgrade ili poklopca sarkofaga

 

   1. Alalak – Tell At?ana; lokalitet na granici današnje Turske i Sirije. Iskopavao ga je Woolley, nastanjen od ranog do kasnog bron?anog doba. Na?eni arhivi s petstotinjak plo?ica pisanih klinastim pismom, akadskim jezikom.

Iskopavan je 1940. te je omogu?io nove poglede na Hetitsku kulturu. …………..

 

   1. Alepo – grad u Siriji, središte kraljevstva Janhad u 2. tis. pr. Kr.

 

   1. amforisk – gr?. amforískos, mala amfora

 

   1. analisti – povjesni?ari koji opisuju doga?aje kronološkim redom, godinu za godinom (posebno prvi rimski povjesni?ari)

 

Page 85: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

   1. Lucije Ancije – pretor u Iliriku, dobio Tre?i ilirski rat primivši predaju kralja Gencija

 

 

 

   1. Anšan – Tall-i-Malyan, važan centar Elama

Elam je bio kraljevstvo u Aziji, sjeverno od Perzijskog zaljeva, a isto?no od Tigrisa. Glavni grad je bila Suza, danas grad u Iranu Shush. Ostali važni gradovi su bili Awan, Simah, Madaktu i Dur-Untaš. Tokom elamitske povijesti vladari su imali titulu kralja Anšana i Suze. Anšan se identificira s današnjim Tall-i-Malyanom (Tappeh Marjan) u jugozapadnom Iranu.

Elam se datira od 6. tis. pr Kr. Elamiti su govorili jezikom koji aglutinativnim? Jezikom koji nije u srodstvu s Sumerskim, Semitskim ili Indoeruopskim, ali su oko 3000 pr. Kr. prihvatili sistem pisanja susjednih Sumerana i razvili protoelamitsko pismo. Kasnije su pisali klinastim pismom. Grad Ur su razorili oko 2000. pr. Kr. te su imali velik utjecaj na vladare Babilonije, ali nakon dolaska Kasita doživjeli su politi?ki pad. U 12. st. bacaju Kasitsku dinastiju s prijestolje Babilonije te dolaze na vlast. Njihov je jezik u literarnoj i administrativnoj upotrebi. Ponovo dolaze na tron Babilonije u 8 st. pr. Kr., ali su pod stalnim napadajima od strane Asiraca, zatim Medije, te napokon ulaze u Perzijsko carstvo pod Kirom Velikim.

Elamitski je upotrebljavan do 10. st. u iranskoj pokrajini Khuzestanu.

 

   1. Apoksiomen – gr?. «Strugatelj»; Lizipov kip mladog atleta koji strigilom uklanja prljavštinu s tijela, mramorna kopija u Musei Vaticani, bron?ani na?en u podmorju kod Malog Lošinja, konzervira se u Zagrebu

 

   1. atrij – lat. atrium, središnja prostorija rimske ku?e, op?enito: predvorje

Rimske ku?e, domus, bile su okrenute u unutrašnjost. Sastojale su se od ulaznog hodnika (fauces), atrija koji je bio s otvorenim krovom i bazenom u koji se skupljala kišnica, spavaonicama (cubicua), radnim sobama (tablinum), kuhinjom (culina), blagovaonicom (triclinium) i vrtom (hortus). Sobe s uli?ne strane ponekad su se otvarale na ulicu i služile kao prodavaonice. U vrijeme kasne republike i ranog carstva u ku?u su pristizali i gr?ki utjecaji te su se u atrij postavljali gr?ki stupovi, a vrt je ?esto okruživan kolonadama (peristil).

 

   1. augur – etruš?anski i rimski sve?enik, stru?njak za proricanje po letu i ponašanju ptica

Tuma?ili su božju volju prema auspicijima (znakovima). Promatrali su let i ponašanje ptica, udar groma ili druge pojave te tako odre?ivali volju bogova. Na temelju leta i ponašanja ptica odre?ivali su i

Page 86: Mali Pojmovnik Stare Povijesti

templume, svete prostore božje prisutnosti i štovanja. Za pravilno iš?itavanje proro?anstava koristili su se i disciplinom Etruscom.

 

   1. Aulet – gr?. Auletés, Frulaš, pridjevak vladara iz dinastije Ptolemejevi?a

………

 

   1. avilum – akad. Ljudi, slij slobodnih ljudi iz Hamurabijeva zakonika

…………

 

   1. balzamarij – bo?ica za mirise

………….

 

   1. basilica gemina – dvojna bazilika

Anti?ke bazilike su korištene za sudske ili trgova?ke potrebe.

 

   1. bel – akad. belu; gospodar, vladar, vlasnik. Titula boga Marduka.

Bel je Kaldejska ina?ica Baala i neki smatraju da se poistovje?uje s tim bogom. Herodot je Bela poistovjetio s Zeusom i britanski orijentalist smatra da se razlikuje od sirijskog Baala. Kao Mardukova titula zna?ila je jednostavno Gospodar.

 

   1. bel biti  - akad. naslov gospodara plamena

 

   1. bit reduti – asir. ku?a naslje?ivanja, pala?a asirskog princa nasljednika

 

   1. bustrofedon – gr?.bus, govedo i stréfo, okre?em, «kako se volovi okre?u», na?in pisanja slijeva nadesno i natrag, poput kretanja volovske zaprege na oranici

Page 87: Mali Pojmovnik Stare Povijesti