Click here to load reader

Makroekonomija Ispitna Pitanja (2. Kolokvij)

  • View
    132

  • Download
    12

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Makroekonomija 1

Text of Makroekonomija Ispitna Pitanja (2. Kolokvij)

  • MAKROEKONOMIJA 1.Ispitna pitanja i odgovori

    56. Razliiti pristupi ekonomskoj stabilizaciji- U odreivanju pojma ekonomske stabilizacije ima razliitih pristupa. esto se stabilizacija

    jednostavno poistovjeuje s poveanom tednjom, porastom proizvodnosti rada, smanjenjeminvesticija ili ope potronje i sl. S druge strane, razliitost pristupa ogleda se i u tome to jedan dio ekonomista uzima tzv. stagnacionistiki pristup problemu stabilizacije (traei rjeenja za sadanje aktualne gospodarske probleme), dok drugi rabi dinamiki pristup (traei rjeenje za uravnoteeni rast na dugi rok). Ekonomska stabilizacija ne moe se jednostrano poistovjeivati s promjenama u nekoj od navedenih kategorija, iako one u odreenim gospodarskim situacijama mogu dati pozitivne rezultate, posebno u vezi sa suzbijanjem inflacije. Tako poveanje tednje, odnosno smanjenje potronje, suzbija inflaciju potranje kad u gospodarstvu postoji potpuna zaposlenost. Kad postoji nezaposlenost, ono uvjetuje jo veu nezaposlenost, smanjujui tednju i investicije i nacionalni dohodak. Ujednaeni rast plaa i proizvodnosti rada vodi suzbijanju inflacije trokova, ali u situaciji nezaposlenosti rast proizvodnosti rada uvoenjem nove tehnologije poveava tu nezaposlenost. Stagnacionistiki pristup moe biti prihvatljiv samo za rjeenje pojedinog ''gorueg'' problema na kratki rok. Meutim, neprihvatljiv je kao rjeenje gospodarske ravnotee na nain da se gospodarstvo dovede u stanje ravnotee te da se takva razina proizvodnje i zaposlenosti odrava (keynesijanski pristup). Stabilizacija se ne moe i ne smije oslanjati na statika rjeenja, ve dinamikim pristupom traiti dugoronu ravnoteu gospodarstva, nastojei maksimizirati gospodarski rast, uz punu zaposlenost i stabilne cijene. Ekonomska stabilizacija oznauje djelovanje usmjereno na postizanje ope gospodarske ravnotee uz punu zaposlenost, bez inflacije. To podrazumijeva uspostavu dinamike ravnotee, odnosno maksimizaciju gospodarskog rasta i zaposlenosti, uz stabilne cijene.

    57. Klasian pristup problematici voenja ekonomske politike stabilizacije- Prema klasinom pristupu, ukupni nacionalni output koji se nudi pri danim cijenama,

    kapacitetima, trokovima i drugim uvjetima jednak je potencijalnom, tj. moguem u stanju pune zaposlenosti. Polazi se od toga da se na tritu radne snage po definiciji postie potpuna zaposlenost, da se plae i cijene brzo prilagoavaju promjenama u agregatnoj potranji (koja se sastoji od C, I, G i X), te da je kamatna stopa rezultat jednakosti tednje i investicija. U kratkom roku agregatna se ponuda razlikuje od potencijalnog oputputa zbog neelastinih elemenata trokova. Poduzea u kratkom roku reagiraju na viu potranju, poveavajui proizvodnju i cijene. Meutim, kako u dugom roku zbog viih cijena rastu trokovi, na poveanu potranju reagira se cijenama a ne veim outputom koji je jednak potencijalnom AS=Ye. Klasini pristup smatra da je kratki rok vrlo kratak, stoga se moe uzeti da je krivulja AS uvijek okomita. Iz klasinog pristupa proilaze dva zakljuka; prvo, nema gubitaka zbog neiskoritenih resursa jer oni koji ele raditi mogu nai posao, a output je uvijek jednak potencijalnom, odnosno moguem outputu ili outputu pune zaposlenosti. Drugo, makroekonomska politika ne moe utjecati na razinu nezaposlenosti i outputa, dok monetarna i fiskalna politika, djelovanjem na pomak krivulje agregatne potranje, mogu utjecati samo na razinu cijena, odnosno na stopu inflacije. Prema klasinom pristupu u usporedbi s fiskalnom politikom, monetarna politika ima jai i predvidljiviji uinak na agregatnu potranju. Otud je glavna ekonomska obveza drave stabilizirati koliinu novaca itako stabilizirati agregatnu potranju. Na veini drugih podruja najbolja politika je laissez faire.

  • 58. Kejnzijanski pristup problematici voenja ekonomske politike stabilizacije- Keynesijanska revolucija postavila je dva koncepta. Prvo, koncept agregatne potranje

    polazio je od potronje i investicija i drugo, Keynes je dokazao da plae i cijene nisu elastine pa krivulja agregatne ponude nije okomita kao u klasinoj ralambi, nego je vodoravna ili pozitivnog nagiba. Prema tome, output e se poveavati kad se poveava agregatna potranja sve dok postoje neiskoriteni resursi, odnosno kad se smanjuje agregatna potranja, smanjuje se i output uz viu nezaposlenost. Nacionalni se dohodak raspodjeljuje na potronju i tednju, odnosno Y=C+S, C=Y-S, S=Y-C. Agregatna potranja sastoji se od rashoda na potronju i rashoda na investicije osnosno Y=C+I, C=Y-I, I=Y-C. Iz toga se dobiva da je S=I, to znai da tednja i investicije odreuju nacionalni dohodak i moraju biti jednake, jer je ravnoteni nacionalni dohodak rezultat jednakosti agregatne ponude i agregatne potranje. Presjek krivulja tednje i investicija odreuje ravnotenu razinu nacionalnog dohotka (Yr), koji se moe postii pri nepotpunoj zaposlenosti stvarajuideflacijski raspon, ali i iznad pune zaposlenosti, stvarajui inflacijski raspon. Zaposlenost ovisi o efektivnoj potranji ije su determinante sklonost potronji i pobude za investiranje. Ako se pretpostavi konstantna sklonost potronji, zaposlenost varira u istom pravcu kao i investicije, pa se moe rei da stupanj zasposlenosti ovisi uglavnom o investicijama, odnosno da investicije, dohodak i zaposlenost imaju tendenciju istosmjernoga kretanja. To znai da drava moe, npr. Smanjujui kamatne stope, djelovati na poveanje investicija te dohotka i zaposlenosti. Efektivna potranja postaje elementom kojim se moe utjecati na razinu proizvodnje i zaposlenosti. Drava moe djelovati na efektivnu potranju razliitim instrumentima makroekonomske politike stabilizacije; tako npr. utjee na njezino smanjenje (poveanom kamatnom stopom, smanjenjem javnih rashoda ili poveanjem poreza) kad gospodarstvu prijeti inflacija potranje na razini pune zaposlenosti, ili pak na njezino poveanje (smanjenjem kamatnih stopa, poveanjem javnih rashoda). Politika stabilizacije ukejnzijanskom pristupu poiva na rigidnoj fiskalnoj i labavoj monetarnoj politici. Drava ima veliku ulogu i u rjeavanju drugih domaih ekonomskih problema a ne samo u upravljanju agregatnom potranjom.

  • 59. Monetaristiki pristup problematici voenja ekonomske politike stabilizacije- Za razliku od keynesijanskog pristupa, monetaristiki pristup polazi od klasine

    kvantitativne jednadbe ramjene MV=PQ (gdje je M=koliina novca u optjecaju, V=brzina optjecaja novca, P=prosjena razina cijena, a Q=realni nacionalni proizvod), pa se rjeenje ekonomske stabilnosti nalazi u monetarnu reguliranju i slobodnu djelovanju trinih zakonitosti. To podrazumijeva vrstu monetarno-kreditnu politiku, te smanjenje dravne intervencije u gospodarstvu. Mnogi ekonomisti klasinog pristupa smatraju da je, gledajui kratkoroko, k relativno stabilno, odnosno konstantno jer je brzina optjecaja teko promjenljiva zbog nepromjenljivosti transakcija, a zbog pretpostavke pune zaposlenosti stvarni output jednak je moguem (k=V/Q). Ako je k konstantno (pa je k koeficijent), moe se zakljuiti da e se razina cijena kretati proporcionalno s ponudom novca, pa stabilna ponuda novca daje stabilne cijene, a brzi rast ponude novca potie visoku inflaciju. Monetaristi tvrde da se brzina optjecaja novca nee smanjiti, jer kako brzo ljudi upotrebljavaju novac ovisi o institucionalnoj strukturi trita novca i obiajima ljudi, a ni jedno ni drugo se ne mijenja kad se M povea. Brzina optjecaja novca vrlo je stabilna u duem razdoblju pa se ukupno troenje mora poveati u sluaju rasta koliine novca. OutputQ je stabilan jer koliina proizvedenih dobara prvenstveno ovisi o kapacitetima proizvodnje,djelotvornosti trita rada i drugim ''strukturalnim'' snagama. Strukturalne snage stvaraju prirodnu stopu nezaposlenosti koja je imuna na kratkorone intervencije ekonomske politike. Kad se ponuda novca povea proizvoai nee reagirati veom ponudom jer su dovoljno pametni pa znaju da poveano troenje izaziva rast i cijena i trokova. Poveanje cijena nema za posljedicu poveanje profitne inicijative i otud outputa. Poduzea nastavljajuproizvoditi pri prirodnoj stopi s viim cijenama i trokovima. Poveanje agregatne potronje ne utjee na razinu outputa. Output ostaje nepromijenjen. Monetaristi zakljuuju da promjene koliine novca u optjecaju utjeu samo na cijene. Monetaristi zagovaraju nesmetano funkcioniranje trita i djelovanje na novanu masu instrumentima monetarno-kreditne politike koji osiguravaju racionalno ekonomsko ponaanje i maksimalno iskoritenje resursa. Tako poveanje ponude novca, poveanjem stope ponude novca, dovodido znatno veeg poveanja efektivne potranje nego odgovarajue poveanje budetskog deficita. To upuuje na prednost monetarne pred fiskalnom politikom, pa monetarna politikapostaje glavnim sredstvom kojim drava stabilizacijski djeluje na gospodarstvo, regulirajui razinu potranje i gospodarskih aktivnosti. Gledajui stabilizacijski, monetarna politika moe biti vrlo uspjena u kratkom roku dok joj usporedo s duinom roka uspjenost opada, pa rjeenje problema nezaposlenosti i inflacije zahtjeva sloenije mjere s vie podruja. Monetaristi tvrde da promjene u dravnom troenju (G) i porezima (T) ne mijenjaju brzinu optjecaja novca (V), te da promjene u ponudi novca (M) moraju mijenjati ukupno troenje. Kao rezultat toga, fiskalna politika sama ne moe mijenjati ukupno troenje. Keynsijanci odbacuju taj pogled tvrdei da je V nepromjenjljivo.

  • 60. Pristup ekonomike ponude ekonomskoj politici stabilizacije- Pri kraju sedamdesetih godina, pojava nezaposlenosti i inflacije dovela je do kritikog

    odnosa prema keynesijanskom pristupu. Isticano je da keynsijansko poticanje potranje vodigospodarstvo samo u inflaciju, te da je potrebno poticati rast proizvodnje, ponajprije fiskalnom politikom i to smanjenjem poreza. Smanjenjem poreznih stopa potiu se investicije i vea proizvodnost, a porast ponude utjee na ope smanjenje cijena. Smanjenje poreznih stopa uspjenije je sredstvo za poveanje rasta nacionalnog proizvoda i suzbijanje inflacije nego, prema keynesijanskom p