Magnetizam sunčevih prekretnica, Michel Onfray

8/8/2019 Magnetizam sunevih prekretnica, Michel Onfray

1/25

Michel Onfray

185

Magnetizam sunevih prekretnica *

...Onanist, prdizvek i ljudo`der kada sam potom poslao rukopisonoga to e postati moja prva knjiga, on je kao naslov i Diogen ljudo`der . Uvijek sam volio filozofa iz Sinope uostalom, on ppredmet druge moje knjige a osobito njegove filozofske vrline. U knsam ulazio gromoglasnom re~enicom koja se svidi mome izdava~u:onanist, prdizvek i ljudo`der itd.... Ona je najavljivala boju: od tijela ovdje uzgrednofilozofa stvarao sam predmet svoje osobite sklonosti. Podjednako, na~nastanim na epikurovskoj materijalisti~kog teritoriji, u anti~kom smislu

Diogenovo ljudoderstvo me je zanimalo kao trezvenjak Rousseaupomaman za suhomesnatim proizvodima, Kant alkoholi~ar i drugi... i ne znajui mislioci o svome vienju svijeta priznaju vie jedui negobimne rasprave. Za stolom se ne skrivaju i odaju se, a na papiru se preri pretvaraju. Slavei ljudoderstvo Diogen kazuje sve: nadmonost prikulturom, nunost podivljanja, scenografiju miljenja, izvjeta~enost koostale filozofske poalice.

Provincijski mladi jo neupuen u obi~aje pariske provincije, ja nis

da autor ima neko pravo na svoju knjigu. Lavovski ugovori stavljaju stranu onih koji ve imaju sva prava, a piscu ostavljaju nekolike mrviceza kasnije pronalaenje puta ka jaslama. Izdava~ je posao obavio u svovjerovatno uz svijeu svoga komercijalnog upravnika, gospodara bo bopravu u svakoj izdava~koj kui koja dri do sebe.

* Ponovno smo po~astvovani ekskluzivnim pravom da objavimo fragmente iz autorove n Magnetizam sunevih prekretnica, Hedonistiki dnevnik V,koja e se kod francuskog izdava~a pojaviti

krajem godine, a vjerujemo i kao prvo izadnje posebne edicije Zenikih sveski pod nazivom Missing Link , na~emu najiskrenije zahvaljujemo Michelu Onfrayu.


2/25


3/25

Zenike sveske

187

temi ostadoh na dijeti dixit Fourier da izbjegnem trajne nesporazumMijenjao sam nesporazume za neke druge, jer imam obi~aj dodati da je unagomilanih nesporazuma na njegov ra~un.

A Diogena uvijek smatram najuzvienijim likom anti~ke Gr~ke, mnod Platona, na ~iji ra~un je govorio da filozof nikada nikoga nije doveo i nije pravi filozof. Njegov zaboravljeni lik ne prestaje me, iz dana u dsve do cesta u Qubecu, gdje sam jednoga dana razgovarao s prijatelMontrala doao sam tamo da odrim predavanja o... cinizmu u savrumjetnosti. U kolima mi re~e da se dao u potragu, da mi pri~ini zadovoonim Lonceom Paquetom, kojem dugujemo divnu antologiju svega toDiogenu i njegovima. Kona~no ga je potjerao iz jednog kvebe~kog samkoji se povukao kao dominikanac. Putevi cinizma su doista neprohodni..

Utvrditi srebrene oksimore.Oksimor , ~udna rije~, ~udan zvuk. Gotovo dse ~ujeocci-mort (ubijen-mrtav), to, u ovom slu~aju odreuje pleonazaredundanciju... Littr je ne poznaje. Neobi~na zaboravnost, jer datumimenice 1765. omoguava njezinu prisutnost u bibliji staroga pozitivista. Potraimo, pogledajmo u njegovom rje~niku: nita.Oksiopija(oxiopie),da, za ozna~avanje vida otrijeg nego obi~no, ili pakoksiofrenija(oxiophreni) za~ulo mirisa osjetljivije nego obi~no. Ali oksimora nema. ^udnovato, obizmeu kojih bi se ta rije~ logi~no morala pojaviti nisu sasvim tue posRheims: ako se neprimjetno pree od jednog ~ula ka drugom, od nosa od mirisa ka vidu, obje spomenute rije~i dosta dobro izraavaju ono to dobrog fotografa: onaj koji vidi vie i bolje, dalje, iznad ne~ijeg organa.

Vratimo se dakleoksimoru.Izri~em ovu hipotezu, i to e biti moja teza: poBettine Reims, kada se sva doba izmijeaju, sve teme sakupe, svi albumijedan na drugi, dosta se dobro saimaju pod radnim znakom te stilske fiu sadraj ta~no odrediti. Kobne ene u sivozelenim hotelima, Hristosgrge~, izvjeta~ene nagosti, sisavci ispunjeni slamom, zastarjeli postmKinezi, razvikane filmske zvijezde kao utvaranja mimo volje, taj svijedobro sakuplja pod oksimorskim na~elom.Oksimor , dakle. Precizirajmo:helenisti vie voleoksimoron. Ali dotjerajmo izvjeta~enost do kraja pizgovorimo:oxymoronne(sa suglasnikom nna kraju), a neoxymoron(s nosnimsamoglasnikom o na kraju) kada kada ma~ka prede... Naziv se slae oxu,


4/25

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

188

otar, tanan, duhovit i moros, najprije mlitav, trom, zatim glup, blesast, tupoglud. ^udne li sprege! Utoliko vie to, dokaz dobre volje i znak profesavjesti, taj par funkcionira kao oksimor, jer ujedinjuje dva na prvi a priori nespojiva naziva zato to se njhova zna~enja ~ine protivrje~nimse tim srazom proizveo nov smisaoni utisak. Neo~ekivani spoj proishozna~enje. Primjeri: blago nasilje, zagluujua tiina, mra~no sunce, ~vrVee aljiv~ine bi napisale: otrouman andarm, poten politi~ar, hrabar vidovit intelektualac, nepodmitljiv novinar. Ili jo: jasan i jednostavan fil

Oxumrosse, kao pridjev, u Atini upotrebljavao za ozna~avanje netananog i duhovitog, naravno, ali predstavljenog pod prividom glunerazumljivosti. Pod prividom rije~ je veoma vana. Jer o toj stilskoj figurrije~ kao o strategijskom i takti~kom modalitetu, polemologijskom orpretpostavlja lukavstvo, varku, hitrinu. Na na~in podrugljivca ili gr~ktvorac oksimora ima za cilj retori~ki u~inak, eli postii verbalni sraz otkrivanja ontoloke istine cilja. Pod prividom protivrje~nosti krije smisao i otkriva mehanikom tog spajanja ozna~itelja koji su lani neprpravi prijatelji. Dijalekti~arska vjetina...

Ova tehnika najvieg stupnja retori~ke vjetine sli~na je zapletu mVelikoga stoljea. U stvari, aforizam pretpostavlja pirotehniku razdovedenu do stupnja bijelog usijanja. Otuda snaga prave rije~i, genemudre izreke koja skuplja sadraj duge, mu~ne i dosadne rasprave u usikratke re~enice, izbruene kao dijamant. La Rochefoucauldova ivost Bourdaloue-ove tromosti i sporosti.

Kao srodnik ironije oksimor se nikada ne nae veoma daleko od glpristojnosti o~ajanja. Taj u~inak dolazi brzo, on voli brzinu munje i gskuplja ono to je obi~no rasuto, taloi, u hemijskom zna~enju rije~iina~e, neodreeno lebdei, pada poput pahulja. Ta pojmovna himernova zna~enja, otvara put ishodima koji izmi~u razboritom i mudrujuDaleko od apodikti~nog govora, pribjegavanje oksimoru svjedo~i o pjesni~koj upotrebi uma.

Radi postizanja svojih ciljeva ova stilska figura zahtijeva inscenaciju.kreu kao glumci na pozornici. Otuda potreba za vjeta~kim koje se p


5/25

Zenike sveske

189

suprotstavljajui se prirodi. Bettina Rheims nikada ne fotografira prirtakvu, nikada ne uhvati pejza, osim ako je gradski, samo kad bi i to bildrvea, potoka i rijeka, oblaka ili planina, nema mora, kopna, voa ilinema ivih ivotinja. Njezin svijet, nikada vergilijevski, pretpostavlja negradova, hotelskih soba, ni~ije zemlje, industrijskih parloga, garaa, fotstudija i ostalih dokaza ~ovjekova postojanja.

U zatvorene i svijetle sobe ona postavlja svojucameru obscuru. Ureuje,premjeta, rasporeuje; na pozornicu postavlja boje i predmete, stvari tkanine i pletivo; scenografira svjetla, treperenje boja; uljem podmazuublaava boju lica; pudra, minka i premazuje; smijeta; obla~i, svla~i, ratijela savija kao povijen drak svjetiljki; odbacuje prirodu; proslavlja kuliskop~ava prekida~ i najzad u~vruje svoj protivprirodni oksimor...

Spretnost u umijeu upuuje na zanat, na tehniku, na prvu defiumjetnika: zanatlija. Sli~an bogu, barem demiurgu koji organizira prikazbogojavljenja, umjetnik minulih stoljea oponaa prirodu, majmunieSjetimo se Zeuksa, znakovitog gr~kog slikara koji tako dobro prikazunaslikano na zidu da se ptice prevare pa ga kljucaju. Umijee kao protivsvakako, ali kao parodija, patvorenje, simuliranje. Smatrati sebe Bogom

Kao Zeuksova u~enica, Bettina Rheims gradi varke: Hrista koji nijeenu koja nije ena, smrt koja nije smrt, ozna~ujui na papiru Hristasmrt... Kako uspijeva u tom ~udu? Upravo oksimorskom ~arolijom: Hs priborom- raspeem, trnovitim vijencima, bi~evanjem, ranama itd. njegovim svojstvima osim jednog: on nije ~ovjek. Otuda ovi oksimor Hirstos ènsko;ili jo Hristos Crnac; ili pak: Hristos neobino odjeven; tovie: Hristos melez. Toliko oksimorskih varijacija samo u liku raspetog na krstu. Na mjestu: mrtve ivotinje fotografirane i prikazane kao ive, ìvi mrtvaci, ìvi le{evi . Ovdje: zelenkaste ljepotice ene koje kao da je uhvatio Baudelairpreodjeven u fotografa. Tamo: Kinezi u zastarjelom novom dobu, okovani upostmodernosti punoj starinskih tragova, zato~enici svojevjene sada{njosti ,ali koji stavljaju sutranji datum.

DjeloINRIse jako pro~ulo. Iz loih pobuda. Pobuda za koje bi Nietrekao da strano zaudaraju na moralin. Miris moralina se na Zapadu mijea


6/25


190

mirisom svete vodice ustajale u zraku ukvarenom tamjanom. Jer Vrlinskhrianski fundamentalisti, gospe zatitinice, upnici kolovani u Svetou Chardonetu, a i njihova pastva nekada su bacili prokletstvo na ovaj umjetni~ki posao prisvajajui hrianski podvig, kapital koji u veliknadmauje Hristove privrenike.

Izmeu pustoenja hirurkog bloka u kojem se vre dobrovoljni trudnoe i potpaljivanja kina u kojem se prikazuje Posljednje Hristovo isku{enje,ti branioci ljubavi spram blinjega, pratanja uvreda i evaneoskerazbjenjuju se jer Bettina Rheims obrauje estetski ono to oni zapljedino u korist svoje koterije: gotovo dvije hiljade godina istorijske iko i ne nuno svete, religijske ili posveene. ^itanje Biblijekao istorijske knjige zaodrasle, a ne kao knjige pri~a za djecu, eto njezina neoprostivog grijeha, drskosti, podmukle samodopadljivosti.

[ta zna~i INRI? To je akronim od Iesus Nasarenus Rex Iudaeorum, drugimrije~ima: Isus Nazare}anin kralj judejski . Svako je nekoga dana u nekoj crkvvidio ta ~etiri slova pri~vrena pri vrhu krsta, po volji Poncija Pilata. titulus objanjava prolazniku razlog raspea: Zamislite, taj ~ovjek, ~ovjek~ovjek, sebe smatra kraljem judejskim! Eto razloga njegova prisustva ovvama! Ecce homo evo ~ovjeka!

Prikazivanje raspea proizvelo je milione slika na platnu za vie ogodina predstavljanja ove mitoloke hronike. Ali sve te slike predstavljjednu. Slaui jednu na drugu, briui njihove razlike mjesta, doba, upostupke itd. dobiva severa icona, jedna (druga) Veronika: robot-portretNaime: ~ovjek evropskog tipa kako kau u policijskim stanicama, od trgodina, duge i svijetle kose izmeu plave i kestenajste koji nosi zbradu, prsa osloboenih svakog dlakavog sistema, muskulature skropredavanja iz anatomije na ~asovima crtanja. Tijelo antitijela: tijelo utjePut putenog ~ovjeka bez puti poto je rije~ o sinu Boijem pretvorenom da bi spasio sve ljude.

Ostavimo po strani nevjerovatnosti ~ovjeka raspetog na napravi uslova T enormne visine, jer je svakako prije bila rije~ o krstu svetogupravo dovoljno visokom da se izbjegne dodir nogu sa zemljom; zabor


7/25

Zenike sveske

191

iz navedenog razloga taj znameniti Isus ne bi nikada morao podnijeti mu~enja, ve mu~enje kamenovanjem; preutimo anatomsku nemogklinova u dlanovima ruku, teina bi ih potrgala klin se prije vezivaozabijao izmeu bice i lakatne kosti; ne razmatrajmo ni pitanje njegovvjerovatnog historijskog nepostojanja, jer Isus je bio samo kristalmilenaristi~ke i apokalipti~ke histerije onoga doba u imenu koje je tim silama kruilo kao fiksir. Izbjegavajmo pri~e i zapamtimo taj govor o rase o njemu moe rei?

Sloimo se dakle oko utjelovljenja, tehni~kog podviga, ipak. Ali tijelu? Vjerovatno u onome, ozna~enom, pojedinca kojem Mesija hoobrati. To e rei u vjerovatno zamotanom tjelu hrana i godine... ~ovjeka smee, kudrave kose, preplanula lica, niskog rasta i dosta dlavjerovatno tupastog, a ne gr~kog nosa. Recimo, po dananjim kanonimElie Semoun nego Brad Pitt...

[ta dokazuje taj otisak Hirsta kao skandinavskog junaka koji trijumfsveukupnou planete? Da ljudi Boga stvaraju po svojoj oplemenjenoj, slici, a ne obratno. Da utjelovljenje uzalud izgleda izvanvremensko, ono ndeterminizam mjesta na kojem se ispoljava. Da rastjelovljena put iako utjda tijelo kao antitijelo, da nebesko ovdje i sada sa~injavaju previe smjele da bi jedan ljudski mozak te himere zamislio prema njihovim pravim razmI da je tu rije~ o dokazu ~udnog postojanja te hrianske pri~e.

Kada se Bettina Rheims do~epa tog pravila igre, ona potuje kodove: Sse utjelovljuje da bi stradao i ivio kao ljudi, upoznao Muku i, na krstsvoju smrt kao iskupljenje ~itavog ~ovje~anstva iskvarenog od zastrpraroditeljskog grijeha? Dobro, hajde da vidimo ta daje utjelovljenjsada, INRI hic et nunc. Slijedi dakle taj prijedlog mnotva prizora koji pSvetog pisma od Blagovijesti do Uzaaa.

Dakle, Isus se utjelovljuje. Dobro. Kao ~ovjek. Slaem se. Jo bobijelac. Zato kao mukarac, a ne kao ena? I bijelac prije nego kao crna~ovjek ute rase, Evroazijat? Je li glupo upitati se zar utjelovljenje nije mi crnkinju? [ta postaje univerzalno zna~enje toga znaka ako se ve golimu ikonografiji, polovina ~ovje~anstva ene tu ne nalaze dok ni vie


8/25


192

drugih ljudskih nebijelih bia tu nemaju ta da trae? Eto ~udnovatog unidobra, veoma lokalnog zakona za ~ovje~anstvo!

Za ikoni~no, plasti~no, esteti~no ozna~avanje istine istinitosti? mog utjelovljenja, Bettina Rheims se kladi na univerzalno, istinito. Ona djednog Hrista crnca, drugog meleza, treeg enu, jednog neobi~no odAfrikanca sadreadlocks, kako bi u viezna~nosti likova uhvatila jendozna~poruke: postati ~ovjek zna~i obuhvatiti sve to sa~injava ~ovjekovu ljdakle enskost, crnatvo, meletvo, drugost u svim njegovim oblicima.

Ali hriani imaju nevolje s ljubavlju spram blinjega ako im taj nijedvije kapi vode. Kad on nije oni. Kad im se ne daje narcisoidna mogunosami sebe od izgovorom da ljube Boga. Meutim, izazov utjelovljenja ona to: nadii bijelog zapadnog mujaka evropskog tipa. Orue tog nadiloksimorik kojeg scenografira Bettina Rheims. Kako?

Ostvarajui srazove u vremenu, u prostoru i u geografiji u korist jedinog novog vremena, jedne jedine teritorije: vremena fotografskog tprisutnosti slike. Ni judejsko-samarijska pustinja, ni Vatikanska crkva, vese nalazi ivi savremenik fotografije, u svome uobi~ajenom prostoru,u dnevne prnje, o~eljan na na~in odreenog vremena, eto dokaza izvhrianske opklade! Ako Hristova istina postoji, ona je ovdje i sada.

Kako neki hriani mogu proi mimo te estetske, teoloke, filozegzistencijalne, ontoloke poruke koja je za njih predstavljala dobru prilako ne vole ono to kau da vole, oni nee ono to kau da hoe. Ljuba~ovje~anstvu ih poti~e manje nego ljubav prema krhkom vlastitom idTvrde da ljube svog blinjeg? Ustvari, na osnovu punomoi oboavaju blinji, onaj pravi, to je drugi, veliki Drugi. Onaj to mi nije nalik. Bolje koji otkriva da je obrnuto od onoga to sam ja.

Otuda prijepis u pojedinostima hrianskog epa, s minucioznou oslona tekstove koje s ta~nou ~ita, tuma~i i pripovijeda njezin sau~esnikBramly. I to u onoj ~uvenoj oksimorskoj logici: Pohoenje Marijinou vrtlarskomstakleniku; Blagovijest scenografirana s ljuljakom, biciklom i Djevicopatikama; Roenje Hristovosa zidom u pozadini obloenim novinama; Klanjanje


9/25

Zenike sveske

193

pastira u garai s kamionom;Sveta obitelj na kanapeu pod svjetlom lampe snonog ormaria; Djetinjstvo Isusovona ni~ijoj zemlji; Ivan Krstitelj kako u ulici sazidovima iaranim grafitima odlu~uje da se povu~e u pustinju; Josips beretkom,kravatom i prugastim odijelom; Herod kako na ~elu nosi ginekoloku svjetiljk Prvi uenici na elektrificiranoj eljezni~koj pruzi; Isus i Apostoli na naputenomkolodvoru; Posljednja veeras Mesijom u teniskama; Raspe}e,na ni~ijoj zemlji,nekom industrijskom parlogu i ispremjetano...

Svaki put dekor govori onome koji umije ~itati i razumijevati: novini dobra vijest; kamion i putovanje sveta tri kralja; eljezni~ka pruga iljudi, dakle ideja; indstrijski parlog kao znakovito mjesto savremenubogih i siromanih; eljezni~ka infrastruktura kao kobni pratilac krjeenja i kanjavanja nevinih; i tolike druge prilike za mjerenje da seosnovi ne mijenja, samo se oblik preobraava. Otuda, kao nova prilika vza Reformaciju nagovjetaj trajnosti i valjanosti hrianskog govora postmoderna vremena.

Od stajalita do stajalita ponovo se otkriva gramatika hrianskih preljiljan, golub, lubanja i dijete, sprave za Muku ljestve, klinovi itd..vijenac, krst... isto kao kod svih umjetnika koji, ve vie od jednog mobrauju ovu temu. Bettina Rheims se smjeta u dugu historiju umjetnoplemenjuju, dakle tuma~e, tu neobi~nu mitologiju, potujui je, slaveisvega ne ocrnjujui je. Ona daruje ivot toj religiji koja veoma ~esto uiveto moda onoga to se kod nje nije moglo tolerirati.

ivotinjase ~ini najegzistencijalnijim od radova Bettine Rheims. Mjekojem ona iskazuje moda maksimum onoga to se moe shvatiti od njento ga podvla~i, to ga podrava, to se od njega o~ekuje. Trezveno, ui bijelom, u potpunoj ekonomi~nosti reije koja prekida s hromatskomili s preobiljem predmeta iz drugih albuma, sve se usredsreuje na temesteti~ka obrada se pokazuje svedenom na minimum. A priori , trezveno izre~enetrezvene stvari. Sadraj i forma u potpunoj simbiozi. Mo koncentracije.

Na prvi pogled, taj rad prikazuje ivotinje, obi~no u krupnom plaportrete. Psi i ma~ke, majmuni i vuk, golub i sova, slon mladunac i malenkakadu i gavran, foka i pijetao. Samo ivotinja na neutralnim pozadinam


10/25


194

tradicionalnog zvjerinjaka, niz mirnih foto nadzornika pred ukrcavanjearku. Namjera? Uveli~ati njihovu prisutnost na snimku, dakle njihovu ppred gledaocem, dakle pred svijetom.

[arena ma~ka nas gleda; pas, opruen svom duinom, kao da igra anela, pomalo u stilu komedijanta; sova iri krila; ~impanza okregunalo, ozlojeen; kakadu isto tako, ne bez izlaganja svoga lijepog bijemeu kojim i perjanice na svojoj kacigi; mandril prijeti, otvorene ~eljustio~njaka, gotovo se ~uje njegova dreka; divlji vepar, iako sa strane, glsjajnim, ivim, lukavim okom; golub nas mjeri od glave do pete, sigurai zapovjedni~ki, kao soko; medvjed stoji licem u lice, pomalo sjetan, sapom na srcu, kao neki predsjednik Sjedinjenih Ameri~kih Drava sksvojom dravnom himnom; slon~e istura surlu kao periskop; zec odajda priprema uzvratni udarac; dvobojni pas slua glas svoga gospodarapudlica, lijepo za~eljana, izvrsno pokrivene glave, uglaene dlake, vjkao njezina gospodarica, upire o~i u objektiv. Da, ali eto, nasmijane, pironi~ne, izvjeta~ene, naduvene, nastrljive, sjetne, zaigrane, paljive, nte ivotinje to ilustruju spektar ljudskih osjeanja mrtve su i ispunjene s

Kako se to primijeuje? Koja pojedinost dokazuje da je lano ivo zaiDa je prividno ivo stvorenje jednostavno le? Sitna pojedinost: sumnjna krznu, izblijedjela koa, krljav i izmoden izgled, prorijeena dlaneurednim zubima. Ne znam ta, gotovo nita to otkriva neprimijetni oko kojeg se oblikuje informacija to otada mijenja pogled.

Vie se ne vidi isto: ivotinjska ponaanja su dvaput bila ukruena, usjedanput od taksidermista, drugi put od fotografa. Fotografiranje kao pslamom... Zaustavljanje vremena slamom i eljeznim oklopima ii srevrpcom ista borba. Postupanje na sli~an na~in da bi se proizveozaustavljenog vremena izmeu dva ivotna trenutka. Hvatanje trena, nepto lei u sreditu svakog pokreta kao to u srcu muzike boravi tiina. Igsmru, to je uvijek usiljeno trajanje, to malo guenje to liava ivotnog

Nekolike fotografije odaju tajnu sveukupnog posla: fotografije majmuoiljaka od podbratka do grudne kosti, od desnog pazuha do lijevog, ili paiste ivotinje i ono otvoreno pa ponovo zatvoreno, svjedok je rad hirurk


11/25

Zenike sveske

195

^emu ti fotografski negativi upravo tu, usred te Nojeve arke isto tako oks jer one koji su ve mrtvi ne ukrcavaju da bi preivjeli. A zatim onaj vuetiketiran kao u mrtva~nici svaki dobri hrianin. Tu se dobro vidi i boljebar se napokon razumije.

Taj posao ide daleko, veoma daleko. Jer on izdaje proglas fotogravizira umjetnik dijeli istu namjeru kao taksidermist koji odvraa smrt unastojei da je zaustavi dajui leinom privid ivog bia. Umirujua lato smiruje egzistencijalne strepnje: vrijeme vie ne proti~e, entropija obavlja svoj posao, ~ovjek vie ne stari kada je mrtav ili pri~vren u traproti~e na fotografiji koja prolazi kroz vrijeme. U tihom miru zaustavljenveselje, svakako, dostie vrhunac, ali po cijenu lai, prevare, podvale s H koji, na svaki na~in, prodire svoju djecu...

Ekstrapolirajmo: a da Bettina Rheims ovdje daje klju~ svoje tajnese ta ena koja fotografira planetarne filmske zvijezde, VIPovce, slavprinceze i glumce, manekenke i zvijezde, pjeva~e i komedijante, brine iispunjene slamom, naturalizirane majmune, taksidermizirane pacove, akto Marabu operu{an s licamora bezuslovno biti gledan izdaleka sa slubenfotografskim snimkom predsjednika Republike Jacquesa Chiraca ispoona takoe stavlja svoj potpis, ali ne u istoj knjizi... Jedno omoguavshvati drugo, jedni omoguavaju da se shvate drugi.

Govorimo jasno, poimo dalje: ta je dakle zajedni~ko ~uvenoj mai Poniju otkrivenom s lica? Marabuu i predsjedniku? Svi blistaju na povrstvaraju privid, zavode spoljanou, formom. Oni su bia zadrugog, nikad biau sebi ili za sebe. Njihova istinitost se zaustavlja na epidermu, pod kojim nalazi nita osim mehanike lai: filmska zvijezda i svinja su ispunjeneuplje, pune praznine, dre se uspravno zahvaljujui prevari oklopa, bez vidjela stvarnost oronule koe, jedva malo zanimljivije od zmijskog svla

Otmjeno drutvo trguje samo prividima kao to o~erupana i raskuivotinja raspolae, da bi se prodala, jo samo neistinom onoga to jenajpovrnije. Potraite duu naturaliziranog orangutana, ona ne postoji nnego dua onih bia svedenih na funkciju javne ikone. Pod filmskom znita; pod Predsjednikom praznina; pod prvakom, vjetar. Postojanost prop


12/25


196

sebi pridaje formu ne~ega vanog. Istina? Duhovita rije~ u toj stvari? zavriti kao onaj vuk to lei na boku s ceduljom i natpisom oko ape, s dna~r~kane rije~i da bi le koji emo uskoro biti izbjegao pogrean sm post mortem. Jer, s obzirom na vje~nost, datum naeg nestanka je dananji dan

Treba li prema tome smjerati napolje na tetu unutra? Htjeti o~arati oplaajui visoku cijenu: odricanje od neke due? Ne treba li prije zamukarce i ene koji prinose rtvu toj religiji imida i ive jedino rapogleda, ne brinui se za izgradnju sebe radi proizvoenja svoje unutarntvrave metafora se nalazi u MislimaMarka Aurelija. Ti zamkovi od papira, tvrave od pijeska zaklanjaju od propuha kroz pukotine na prozorima iPosjeivanje due tog malog svijeta umiljenih osoba nalik je na pputovanje pokraj najrunijeg i najnieg. Memento mori : Ti si ta svinja ako ti brigezadaje samo tvoja spoljanjost.

U drutvu svojih svinja i svojih pacova Bettina Rheims izgeda ~vrsnudi varijaciju o viestoljetnoj vrstiTa{tine.I nudi stvarnu pouku iz filozofijespoljanjost je privid, vrijedi samo unutranjost; prekomjernost poostvaruje se na tetu dubine; ivot se ne svodi na privid ivota; tui pogistinitost moga bia; odavati utisak da ste ivi nije dovoljno da se dokaeve mrtvi pa i za ivota. Nakon takve pouke ko god poznaje osmijehRheims pogaa ta se u njemu moe kriti.

Bettina Rheims je mnogo fotografirala tijela ena. Bezimenih, nepali i veoma poznatih, suvie poznatih. Kako uhvatiti jo neto od kako magazine i dnevnike toliko kadriranog tijela? Jer tolike ukradene sekundese nau oduzete od ontolokog kapitala dodijeljenog pri roenju. Posa~injava trajanja koja ispunjavaju izvanvremenska vremena. A ti paketkvare duu, upropauju je, katkad je toliko dotjeruju da ona nestane. Zaispred ovog poglavlja napisao zelenkasta ljepota? Zato zelenkasta? Taj naziv patiod ~udne shizofrenije. Protivrje~no dvostruko zna~enje stvara od togana~in oksimoran naziv. Jer glauque (zelenkast) poti~e iz gr~kog ssjajan zatim iz latinskog zelen ili blijedoplav ili siv. Kod Homera boima modrozelene o~i, takorei zelenkaste: boje Sredozemnog mora.


13/25

Zenike sveske

197

Kako prema tome objasniti da ta rije~ koja karakterizira jednu od nstvari na svijetu boju valova kojima plovi Uliks u naim nihilvremenima po~ev od 1985., pie Alain Rey zna~i ono to pobuuje nosjeanje, nelagodnost zbog mutnog izgleda? Zelenkasta okolina odravna turobnoj, zlokobnoj, odvratnoj okolini. Preobraaj helenskog zelepostmoderno zelenkasto...

Novo zna~enje luta po predjelima naeg doba koje se kree izmeutrashaiki~a, to e rei modaliteta transhistorijskog baroka svih prijelomnih v[ta je zelenkasto na fotografijama Bettine Rheims? Subjekti, objekti, rarezultat? Privid? Sadraj ili forma? Fotografski snimak ili onaj koji Bettina Rheims moe u isto vrijeme preuzetitrashi ki~, barok i rokoko, manirizami zelenkastu boju: njezin bujni svijet dio je onih koji se prepoznaju.

Gramatika zelenkastih predmeta: predena ~arapa krasna noga omsvilom, ali s oznakom; donje rublje kao poderana mrea za kosu tijelo crnim pletivom na kojem se nalazi rupa poput rane; boje i mlije~ne mrljena puti kapi sperme; usta zamazana crvenim umakom krv kanibala, sirovog mesa, ljudodera; minke rastopljene u znoju ili suzama mmodrica, sjeanja na nasilje i udarce. Svaki put neki incident, epifanijdogaaja koji zastranjuje, silazi s trasiranog puta onoga to se o~ekuje. Nu erotizmu, nezgode erotizma...

Isto je tako zelenkast izvjestan broj srazova koji podsjeaju na neknadrealisti~ke pirove izmeu ivae maine i stola za disekciju: neka emesarski no, a iza nje se moe vidjeti pokolj s perjem razbacanim po peilimu; redovnica nagih prsa to ispadaju iz grudnjaka od latexa, a iz kcrveno mlijeko; neka krasna ena dri u ruci nevjerovatnu kokoiju nodruga s brija~em i krvlju, uostalom s osmijehom. Ti srazovi proizvode ou~inak: obi~no se perad ne kolje u otmjenom stanu; redovnica se ne ne~uvenim znakovima; naga ena rijetko pokazuje prethistorijske kokoljuture, rana od brija~a vie izaziva bolan izraz lica nego osmijeh itd... Zi neka mjesta: recikliranje ~uvenog stola za disekciju prijatelja Andreradi ~ulnog hvatanja u kotac; frizerski salon u malom duanu desetskruenom u svom dekoru; izlog mesnice zasien krvlju; bezbrojne kusa svojim namjetajem: bideom za pranje, WV koljkom, metlicom, istroenim


14/25


198

podom od plo~ica; prljavi i masni hodnici s okorjelom prljavtinom, olfarbom ili poderanim papirima s natpisima jednim preko drugih; zapsumnjivi hoteli, prolazne sobe koje su vjerovatno skrivale osamljeni~ke iuitke, naslonja~i od rasporenog skaja to pokazuju svoju utrobu od uteprljav madrac na samome podu; zahrao eljezni krevet; seoska kuhinjkao da su ljudi i ivotinje dugo ivjeli zajedno itd.

A i raskona zelenkasta boja: jer otmjeni, vrhunski hoteli, mjesta zalaze VIP osobe rigaju istu bijedu, samo pozlaenu, od maramoraste tljokica, s tekim zastorima, pretrpanim tapetima, moketama u koje zalavanih li~nosti. Na zidu, reprodukcije starih slika s pozlaenim okvirimpozoritu, ~ovjek vjeruje da je druga~iji nego to jeste, bovarizuje se punza nudu. Uvijek samoobmanjivanje...

Rasko ~esto skriva egzistencijalnu bijedu. Oni vjeruju da su jedinnezaobilazni,vulgum pecusse osvre pri njihovu prolasku, njihova kupovmo je svjedok, oni sumnogo jer imajumnogo, ali to zaboravljaju: to su svinjispunjene slamom ili naturalizirani majmuni. Zahodski namjetaj opametlice i bidei uvijek uspostavljaju ontoloku jednakost. Prazniti sanitarnom ~voru za sve, pa iako su svi otmjeno drutvo, ipak ostaju b Rafael je nalik na sklopiv cilindar, jedna la vie.

Zelenkasti opet i opet: obojena kosa, plava vlasulja ili narandasti najlnoja moda ispunjenog toga dana; spavaica s rubovima od bijelogdaleka djevi~anstva; lak za nokte ukraen zlatnim zrncima estetika zaviih razreda osnovne kole; zidovi prekriveni zebrinom koom, zidneizblijedjele ljivove boje u ~ekaonici ljekara s dalekom Hipokratovom mrtva~ki lijes u stilu Louisa Vuittona, snobovska glavna stvar sve~ano~uvenim mrtva~kim pokrovom modne kue Dior koji je opjevao Boris V

Tijelo tih ena se, dakle, ~esto i u velikom broju nalazi u toj zelesredini. Ali oplemenjenoj. Kako? Oksimorskom igrom minkanja i, u vlukavtine. Ki~erski ukras je kutija za nakit. ene Bettine Rheims utjenstvenost koju je zaljubljeno pripovijedao Baudelaire. One su bodlerjest? Krasne i neodoljive, boanstvene i draesne, prirodne i glupe, zageroti~ne, nesnosne i nepristupa~ne, lijepe ivotinje i opasne grabljivice,


15/25

Zenike sveske

199

boanstva i utjelovljenja praroditeljskog grijeha dixit pjesnik.

Baudelaire voli ono to, kod ena, omoguava osujeivanje prkorijenitosti njihove hormonske sudbine. U eni on oboava enu, a nni suprugu. Dakle, on veli~a erotsku snagu naspram rasplodne snage. [eto ta, naspram neograni~ene prirodnosti, ozna~ava najvii stupanj kuzelenkastoj kutiji blista dakle dragi kamen isklesan do savrenstva: razrazmetljiva, oplemenjena enstvenost.

Pred fetiom uzmi~e priroda; fetiizam izraava kulturu. Kod ivhitrog majmuna, razdraenog jarca nema erotizma. Za uzvrat, specifi~n homo sapiensa,umjetni predmeti omoguavaju isklesavanje libida da bi se odstvorilo umjetni~ko djelo. ^arape i podvezice, ~ipke i koa, krzna i rukavza kosu i vizoni, crna svila i donje rublje od latexa, steznici i potpetipoput igala, crne nao~ari i til, piercing i tetovae, ru za usnice i puderlukavtinama beskorisnim za majku, neprili~nim za suprugu, enstvenbaciti svijet na koljena. Od tada je malo vaan zelenkasti dekor jer trijumto je najuzvienije.

A zatim, u novije vrijeme Kina sa [angajem. Francuska i pariska mastranica budui okrenuta, i to veoma sretno, ta od Kine od sada osfrancuskoj kolektivnoj svijesti? U vrijeme kada se bivi maoisti udvaraju koje bi nekada slali u logore za prevaspitavanje, kada jedan od njih, ponapisao da je predsjednik Mao najvei ivi pjesnik, danas svoja djela pred papine noge, zatim poziva na veliki revolucionarni plan jedne lEvrope, moe li se i zamisliti neopsjenarski govor o Kini?

Kina je tema za Bettinu Rheims, jer ta zemlja geografski utjelovljuje postmoderna Kina, ta to zaista moe zna~iti za tu vie puta hiljadugodicivilizaciju ~iji su drevni kodovi postojani, i pored evolucija i revoluduhovni kontinent se igra dijalektikom i ne oklijevajui rjeava najraprotivrje~ja. On raspruje protuslovlje kakvo je tenk na Trgu Nebeskog m

Danas je Kina komunisti~ka i kapitalisti~ka, maoisti~ka i liberalnjednoj ruci ~ita Kapital,dok druga dri telefonsku slualicu s mikrofonomvezi sa berzama planetarnog trita. Kako se moe stvoriti taj izrod marksistike


16/25


200

desnice? Kina je u zatvoru, panopti~ka i istovremeno putem svojih trgovfinansijskih operacija otvorena prema svijetu. Marksizam lenjinizam usvome boljevi~kom i vojnom obliku: Kinezi izmiljaju smeecrvenu bo

U tome izrodu ive zajedno najmanje tri ~vrsto vezana, zajedno proirekoje Bettina Rheims obuhvata na istim slikama: drevna, tradicionalna, sKina; maoisti~ka Kina; postmoderna Kina. Mah-jong, srp i ~eki, ra~unTao, Partija, televizija. Ili jo: Konfucije, Mao, Bill Gates. Prvi svijet: spipi, tradicionalnom instrumentu; taoisti~ko pogrebno odavanje pote; s opijumom; Pekinka opera; stare ~etvrti u toku neprekidnog i prograruenja; tradicija akrobata i plesa~ica, iva predstava za narod; ratni~ke oboavanje duhova; dakle, mah-jong. Drugi svijet: Veliki Kormilar i njenjegovi slubeni fotografi; crveni gardisti; komunisti~ka obiljeja ponavnego to je potrebno za gaenje ei; partijske sve~anosti; ene vojnici; kuhinje; gimnasti~ke priredbe u organizaciji komiteta gradske ~etvrti; aispunjenih o~ekivanja; zadovoljni sobom, odbojni zamajci faisti~ke mTrei svijet: miss Kine; filmska producentica; televizijska voditeljica glumac, ta neizbjena istinsko-lana planetarna vrijednost; pjeva~ica estetiarka koja proizvodi jednodnevne kraljice; praznik Halloween; par farmerice/patike; hirurki zavod i njegove scijentisti~ke sitnice; modna revija; arhurbanizam meunarodnog stila.

A zatim, ono to sve to povezuje, logika vje~nog povratka: tvoproizvodne trake, radni~ke spavaonice, seks, poredak, ti veliki idoli kopolitike bez izuzetka prinose rtve: proizvoditi bogatstva, upravljati pprivredom, organiziranjem rashoda kao ~istoga gubitka, pokoravati duCijena bitka i trajanja svake smrtne civilizacije. Konfucije nije mrtav...

Supostojanje ta tri svijeta, kineska popustljivost, opasna dijalekti~ka vnjihov lukavi duh tehnolokog kloniranja, sve to raa zamanu snagu. Etskrivene nesluene moi. Ameri~ko carstvo se moe pomoliti da potrajekomunizam, jer kada se jednom mumificira posljednji maoisti~ki apliberalizam e stvarno postati planetaran, i to bez upozorenja zapadnepred kojom se smije narod to, prije vie od 25 stoljea u Kini borbenih raa Sun Tsua, autora ~uvene Ratnike vje{tine i tu ~udan oksimor... ta prvarasprava ove vrste na svijetu ne brani totalni rat, surovo nasilje koje


17/25

Zenike sveske

201

kasnije teoretizira Clauzewitz, nego suptilnu vjetinu pokoravanja neprijatelja bez borbe. [angaj je knjiga fotografija koja nudi protivni~ke planove. Dakle, rasprava iz kineske polemologije. Bie potrebno da se o njoj ponovo pro

Slike za slijepe pola stoljea putovanja, prijateljstva, pisanja, slika, snprivienja, eto prijedloga Alaina Jouffroya u njegovoj zbirci pjesamaUvijek jedanas. Korice najavljuju 1947 1998; pjesme ta~no odreuju: decembar 1prvu, januar 1999. za posljednju: Da capo. Krasan je mig ovaj naslov za posljedndatum... Natpis kao uvertira jer valja govoriti rje~nikom muzike odzpotmuo i jasan zvuk koji dolazi s Istoka, zvuk gonga, na drugome mjeskao odjek: Dgen, pjesnik koji pie, misli, prireuje i zamilja kao filozako je rije~ o obratnom.

Antologija? Bolje recimo osvrt, jer jedino govor sinestezija i sugomoguava da se pomalo pristupi tome svijetu tijela i groma, vjetrovzvukova, svjetlosti i bljeskova. Taj osvrt slijepima nudi slike. Nadrealistnaravno, u etimolokom smislu: o stvarnom, s one strane stvarnog, nadga i u isto vrijeme odravajui. Ali i u smislu koji se zna, jer Andro~ito luta meu svim pjesmama, a ne samo onoj divnoj Predsoblje prirode, ukojoj Alain Jouffroy pripovijeda svoj prvi susret s rodoslovnim pjesnipokroviteljstvom Segalenova Huelgoata...

Dakle, slike za slijepe. Kako to? Ta zato? Zato to neke rije~i papu i zvide, neke re~enice odzvanjaju i bu~e, neki zvuci se ulaguju cjelina zavrava kao pitagorejske sfere, proizvodei ~udnu, obojenu muSkrjabinova simfonijska poema. Ni debisijevskog impresionizma, ni vebeminimalizma, ne, nego so~na i putena muzika koja voli svijet, dakle enuz tijela, tijela stvarnog, tijela snova, tijela dua, tijela rije~i itd...

Tehnike pisanja su tehnike glasova, ili pak rasponi glasova ili jo zvu~nputenost ica to se dodiruju po struni, primitivizam koa po kojima se udsvjetla limenih svirala to se stavljaju u usta, toliko toga zabiljeenog. Na kKaligramom, re~enicom to silazi s visine kao niz neku icu, ili unakrsnomna~elu; geometrijskim figurama, pravougaonikom, krugom, kvadratom; rznacima to sjeckaju vrijeme ili ga glade, isteu ga ili ga mrve, skraujuproduuju: ta~ke, crtice, zagrade, kosa crta; tamparskim vjetinama: d


18/25


202

ili tankim, velikim ili malim slovima, preokrenutim redom vizuelnim palindromima; prijelomima sloga: neispunjenim prostorom, proredom, ekszbijanja rije~i. Kaligrami i geometrijske figure, re~eni~ni znaci i zabavna vjetina, prijelomi sloga u okviru pjesme, ali i u okviru stranice: eto osnovngramatiku i sintaksu stavljene u slubu toga zvu~nog svijeta. Opsjene i rapostavljanje u perspektivu i spojevi, pokreti radi sastavljanja i dijalektikapridonosi kapanju ivog i ivotne snage u tekst. Rije~i doivljavaju strahoivljavaju kao tarantule, pjesma se mi~e kao esnko tijelo pod pjesnikovovrh stabla na normandijskom vjetru ili dua pri pogledu na satori.

Ritmovi i taktovi ponekad raaju sudare. Iz tih varnica velikom bizba~enih masiva nastaju slike. Njihove nestalne veze u vje~nom naproizvode barokne anamorfoze. Pjesma Alaina Jouffroya proizilazi izmuzika. Srazovi glagola i rije~i, jezika i metafora, slika i utisaka, uzbuemjesta i ljudi. Ovdje revolucionarna epika: Saint-Juste i Babeuf, Hbert Lebrun, David i Buonarroti; tamo, nadrealisti~ka epika: Andre Bretonali i Aragon i Cravan; drugdje, veliki ep: Rimbaud, Rimbaud svakakMichaux, Celan i Bernard Nol; drugdje sazvjee prijatelja: Sollers iLam i Pommereulle, Matta; ili pak komete koje same ostavljaju trag: GrGodard, Borer...

Kozmopolit rije~i i sika, pjesnikova mjesta potje~u iz ogromnogNew Yorka ili iz normandijske vlage Les Hauts Vents, iz Venecije i iz Topukotinama, iz uarenog Senegala i iz nekad ishlapjele Moskve, iz Irske zelenilom ili iz adenskog pakla, iz Kingstona i ostalih ~arobnih geografijamjesta, raznolike zemlje, sloene teritorije za samo jednu te istu duu kojte istom uglazbljenom snagom pripitomljuje svoje slike ovdje, tamo ili d

Proza je ovdje pjesni~ka; poezija se posveuje prozi. Ni etiketa, niSlobodna rije~. Aforizmi to sijeku kao ~elik, ali rasporeeni kao stotinu nekom ~udnom ormaru: otre, britke, ustre, kratke re~enice, ali ismnogobrojne kao dani u godini 365 izgnanstava na jezeru Corrib ili pak:lirske patnje, slike na nekoj izlobi, pavane, mandoline, tokovi i drugi koza vraanje govora tim slikama bez okvira s kojih je skinuto platno. Otreperavi zrak pjesme koja se ~ita za sebe ili se kazuje glasno: svjetlost rse za~inje onoga dana i sata kada se o~i kona~no sklope.


19/25

Zenike sveske

203

Govnarski smrad- (Pismo Jeanu Clairu nakon izlaska njegove knjiic De immundo) ... Slaem se s Vama oko kritike koju upuujete izmetnom, skatonihilizmu, mazohizmu, mrnji prema tijelu u savremenom stvaranju. Dasavremene umjetnosti odvratan, to Vam priznajem, s time se apsolutno slaVas ne slijedim kada ostavljate da se povjeruje kako taj dio vai za cjelinucjelina savremene umjetnosti biti svedena na to, stavljena na hrpu ili ogran

Ve od molbe za objavljivanje Vi govorite o savremenom djeumjetnosti i vrlo brzo u knjizi progovorite o gnusnom kao povlatenodananje umjetnosti. Od Vas svakako i u toj knjizi da, a ina~e? Vi to dobez opasnosti se ne bi mogla izdvojiti aka umjetnika, drugorazrednih, i pkao jedina, ili kao ona koja ukratko saima ono to dananju umjetnogovnima. Izvoditi pedofilsku strast u etimolokom smislu amblematsavremenu umjetnost polazei samo od radova Balthusa, Otta, Meyer-AmWilhelma von Gloedena ne bi bilo metodoloki prikladnije.

Jednu knjigu sam Arheologija sada{njosti posvetio pokazivanju daje dananja umjetnost arhipelaka (jedna o~iglednost...) i da se ostrarhipelaga (ostrvo skatolokog na primjer) mogu voljeti i odbacivati,ipak ne mora rtvovati njegova sveukupnost. Svoenjem savremene na Boulezov neoserijalizam ili na neoklasicizam Philippea Hersantobjanjava bogatstvo, raznovrsnost i pluralizam dananjeg muzi~kog kononemoguava da se doista misli, to mi se ~ini tetnijim.

Uostalom, iz Vaeg teksta sam pribiljeio izvjestan broj ~injeni~nih pDopustite da Vas na njih upozorim. Vi kaete da dlake rastu nakon smrtije da nakon smrti vie nita ne raste! Osobina je smrti da zaustavlja svakproces. Privid da dlake rastu duguje se ~injenici da dehidriranje kao posmrti zatee kou pa ostavlja utisak da dlake i nokti i dalje rastu, da samo skupljanje tkiva oslobaa veu folikularnu duinu. Louis Vincensve to veoma dobro objanjava u knjizi Le{ .

Vi govoite o kuhinjskim otpacima u lionskim restoranima koje uunosi maina Wima Delvoyea. Ustvari, to nisu otpaci nego jela naruenanajboljim restoranim gradova na planeti, gdje je izloena Kloaka, ta maina zakloniranje prljavtine, kako je naziva sam umjetnik. O njoj se misli ta


20/25


204

(ona je, za mene, divan, estetski lijep i ioni~an spomenilk za razmiizazovima budueg faustovskog ~ovjeka), ali maina ne unosi otpatke uona otpatke proizvodi. I s onim to se na nesreu i ~esto smatra najbdananjoj civilizaciji: vrhunskom gastronomijom. Politi~ka dimenzija ntome izboru koji vri umjetnik. Isto kad kaete da djelo ne isputa..isputa! Dotle da je u SAD i samo kod njih! poznata je njihova higijstrast... djelo bilo izloeno tek nakon postavljanja ventilacije i usisiva~

O be~kom akcionizmu: Vi govorite o sakaenju: rane i samosakaU ~itavoj historiji toga pravca koji tako ~esto navodite da biste objasnteze, nije ih nikada bilo. Pretvaranja jeste. Teatralizacije krvlju, jeste. Aposjekotina brijaem ili razderotina kao kod Gine Pane na primjer. Schwartzkoglse tom igrom igrao vie nego ostali, svakako, ali njegova smrt bacanjem krnije posljedica samokopljenja, kao to se mnogo govorilo i pisalo, ve bsamoubila~kog ponaanja i nikako se ne prima kao estetski ~in. Uostbrkate Otta Muehla i Hermanna Nitscha: Muehl je boravio u zajedniczamku zgrade su, mislim, bile izgraene sedamdesetih godina. U jednomPrinzendorfu boravi Nitsch. Poznajem oba mjesta, u koja sam odlazio.

O silovanjima maloljetnica po~injenim u potaji u zamku (ah! Ssjena...): spolnost je u toj zajednici ne u zmaku bila slobodna... pripzavisilo je od slobodno sklopljenog ugovora s Muehlom. Roditelji djepetnaestogodinjih i esnaestogodinjih slobodno su doivljavali svoju s Muehlom. Djevojke su s njime imale spolne odnose pred o~ima i sa ~itave zajednice, uklju~ujui roditelje, koji su i sami bili Muehlovi parjesu za izgovor uzeli silovanje (austrijske vlasti su samo to ~ekale...) dali~ne probleme s Muehlom kad su se s njime najzad posvadili. Dodajemsam se s njim vie puta sreo, pa i u tamnici u Be~u, u zajednici u AusPortugalu gdje od sada ivi, da njegov samoivi, siloviti, okrutni tempersektaki vid te zajednice, da krajnja umna,duevna i intelektualna krhkos~lanova stvarno postavljaju probleme, ali da mi se silovanje ne ~ini kvalkako se o tome govorilo i kako vi to ponavljate.

Vi isto tako brkate Muehla i Nitscha o jednoj drugoj temi: u misnicu jei sudionike krvlju kropi Hermann Nitsch. Ne Muehl. I ovoga puta u svomIsto tako, Pozorite orgija i misterija Nitschova je stvar, a ne Muehlova..


21/25

Zenike sveske

205

S druge strane, kada piete izraz Giorgia Agambena o jednoj biopoliticbi se korisno preuzeti upravo ovdje i kada u napomeni upuujete na knji Homo sacer (1997.) Vi preuujete pravo porijeklo toga izraza: on potje~e iz duguje se Michelu Foucaultu koji je njegov izumitelj i kome je on te godinpredavanja na visokoj koli College de France Nastajanje biopolitike.

Istotako, uzgred, Beuys nije koristio ze~ije koe, ve ~itav ze~iji le

Ne bih Vas dirao u vezi s antisemitizmom nadrealizma... Tu opet onaj (neobranjivi) stav koji je zauzeo jedan od nadrealista ne predstavlnadrealizam.

Da zvarim, Vaa usporedba postupaka (bez vrijednosti, slaem seumjetnika koji scenografiraju dlake, vlasi, nokte, itd. s nacizmom opetprikazuje Va na~in postupanja. Vi mijeate i dio smatrate cjelinosavremene umjetnosti u cjelini stvarate, recimo tako, govnarsku umjetnoonda pomiljati na mirnu razmjenu s onima koji se kritikuju?

Pustiti da lebdi u zraku pomisao da savremena umjetnost, nacigovnarstvo odravaju vie nego blizak, gotovo bitan odnos, zna~i ometstvaran posao na ovome kontinentu dananje umjetnosti, koju Vi, bez obzira, bacate na smetljite historije. ^ini mi se da se u cjelini ne moni za ni protiv, a ne izloiti se opasnosti da se postupi grubo. Svakakkao nominalist, kao pristalica platonizma (Umjetnosti!), radije branitiizgleda odbranjivo i, od slu~aja do slu~aja, aliti ono to se ~ini bezvIz osrednjosti velikog dijela savremene umjetnosti ne treba izvoditi zo nitavnosti sveukupne savremene umjetnosti. Posao histori~filozofa, mislioca, ne sastoji se u nasjedanju bilo kultu (konzervativreakcionarnom) prolosti, bilo oboavanju savremenosti (budimo mu svemu bez razlike), ve u pribavljanju korisnih argumenata za obkriti~kog posla koji bi omoguio stvarno pravo na popisivanje kakzavrnula ija izvjesnom broju mutivoda koji zakr~uju sredinu.

Zadovolji se datim svijetom francuski univerzitet nikada ne uklju~uje u sprogram te~aj iz historiografije predmeta. Razumije se, rije~ je o tome razglase tajne proizvodnje jedne ugledne filozofije, bez neravnina, nam


22/25


206

inteligenciji eljnoj duhovne hrane. U sporednim univerzitetskim kukr~kaju se juhe kojima se bez prigovora hrani glavnina filozofskog krda

Meutim, dobro sa~injena historiografija pokazala bi opirno izidealisti~ke filozofije koja se propagira kao jedna jedina. U arhipelagu pmiljenja izrauju se dijagrami. Oni napokon stvaraju vjeta~ka jedinstvlinearna perspektiva hrianska strelica vremena koje proti~e i spsmisaonih cjelina priklju~enih na tu prvu crtu. U slu~aju vladajukartografija se stvara na ograni~enoj teritoriji i u odreenim vremenu, bcjelina opravdava ideoloke teze dotaknute na polazitu.

Mjesto? Gr~ka. Vrijeme? Sedmo stoljee prije zajedni~ke ere. Prva scjelina? Presokratovci. Eto uobi~ajene genealogije. Helensko ~udo! Bs Olimpa... Filozofija se raa iz same sebe, bez prolosti, bez izvora, korijena: ona silazi se neba, na na~in boanstava koja pristaju progovoritbiima. Ona se ne bi umjela vinuti sa zemlje niti proizii iz imanentnogSuvie otrcano, nama dovoljno magi~ne misli...

U pojedinostima i da ograni~im analizu na anti~ko doba Grcinauguriraju tu disciplinu prije 600. g. p.n.e. A prije? Nita. [ta da se onknjigama egipatske mudrosti od 3000 godine prije roenja Hristova? AIndija? [ta s onim ~uvenim gimnosofistima, opim i rodnim nazivom kbogatstvo indijske misli pod siromatvom rije~i bez odreenog sadraja?

Kroz tu cjelinu prolazi jedan filozofski mesija: Platon. Prije njega? Nizna ta, bezobli~na masa, polje pod ruevinama, ni jedna misao koja zasse na njoj istinski zastane. Imena, komadi, pojmovne krhotine, filozofsbagatela. Da se izbjegne opirno izlaganje, izmilja se pojam presokratskkoristi da se u zasjenak odbaci sve to smeta idealisti~koj historiografiji. atomist? Parmenid metafizi~ar? Leukip materijalist? Heraklit dijalekstotine drugih? U istu vreu...

Moe li se upozoriti na to da se Demokrit, na primjer, smatra presokradok on misli i pie kao savremenik Sokratov ~ijim se dakle smatra preth a kojeg on nadivljuje za najmanje ~etrdeset godina! Na osnovu ~ega odrediti kao postsokratovac! Mora li se preutjeti ona anegdota, bitn


23/25

Zenike sveske

207

prenosi Diogen Laeranin, o Platonu koj eli da cjelokupna Demokritovau vatru? Dva pitagorejca (!) ga odvraaju vie iz cini~nih razloga mnemogunosti nego korporativnog morala. Platon, antimaterijalist; materanitplatonizam u pravom smislu rije~i.

Dodajmo da Platon, hrva~ i po obrazovanju pozorini autor vbiografije... misli kao ke~er a pie kao dramati~ar. [to pretpostavljastvorene po mjeri, a izgraene u malom (sofisti, na primjer) da bi se namoglo lake likovati, ili postavljene u veoma velikom formatu (Sokratraspolagalo glasnogovornikom koji se ja~e i bolje ~uje. Ali su historijProtagore, Gorgije ili Sokrata platonizirani, izobli~eni daleko od njihovekoju valja obnoviti. Jer sofisti pou~avaju pravom nominalisti~kom, relatsadraju dakle u potpunoj opreci s Platonom -, a Sokrat, to se njega tse likom mnogo bliim Diogenu i Aristipu nego platonovskom Eliseju.

Prekinimo s tim primjerom iz anti~ke filozofije. S nekoliko krupnih pokazuje da se vaar organizuje prema vlastitim interesima: omalovaitprelazi preko organizatorskog na~ela Platona zatim zanemariti, prezrepori~e, ometa ili zavodi osnovno u~enje. A ta najbolje izlae tekoi iMaterijalizam. Koji lik djeluje kao najbolji protivotrov Platonu? Demok

Otuda interesovanje za vladajuu historiografiju koju je zashrianstvo dolazei na vlast s Konstantinom da krene u rat i da pnemilosrdno kanjavanje protiv materijalisti~ke misli. Nita nije zabrani niski udarci, prije svega niski udarci. Epikur svjedo~i za ivota, a epvie stoljea nakon njega. Utemeljitelj Vrta? Jedna neotesana li~nost, rapohotljivi kradljivac, pijanac, prodrljivac. Njegovo u~enje? Opradivljatva tako ona ~uvena svinja. Idealist za dobru stvar umije zaprlRazaranje materijalizma, eto njegova najpostojanijeg ideala.

Jedna alternativna historiografija anti~kog doba sve bi to pokapojedinostima. Isto bi mogla postupiti s nastavkom pustolovina idealizma nakon platonizma, hrianstvo poslije ~ega, njema~ki idealizam. Nietzkrasno rekao: hrianstvo je platonizam za siromahe. ^emu bi se moglo njema~ki idealizam je, nekoliko stoljea kasnije, hrianstvo za siromane,


24/25


208

U te tri krupne misaone cjeline Platon, Hristos, Kant i kompamaterijalizam svaki put radi kao filozofska ratna maina: Demokrit i Leui Lukrecije protiv Platona i njegovih; ali i hriansko epikurejstvo LoreErazma, Montaignea protiv sholasti~ke patrologije i renesansnog neoplau~ena slobodoumnost jednog Gassendija protiv kartezijanskog idefrancuski materijalizam veli~anstveni La Mettrie, Helvetius, Diderot i D protiv zaboravljenih hrianskih branilaca antifilozofije.

Ta materijalisti~ka protivhistorija filozofije opire se njezinoj si institucionalnoj verziji. Njezino bogatstvo za~uuje, njezina komzapanjuje. No ta zemlja je zaputena: nema historije materijalisti~ke fnema enciklopedije o toj temi, nema ponovljenih izdanja, prijevoda, istrradova, nastave, nema bibliografija, nema knjga, ili tako malo: lagan uili tri imena, ali i pred njih, gotovo tiina...

Otuda zanimanje za onu knjigu Alberta Langea (1828 1875) Historija materijalizma i kritika njegova ugleda u na{e doba(1866.). Sli~an pothvat je,~ini mi se, bez presedana. On nije proizveo ni odjeka... Spomenik, dase izdie iz platonovske historiografije i iz dominantnog idealisti~kogu toj disciplini. Prvi dio nosi kao podnaslov Historija materijalizma ddrugi Historija materijalizma od Kanta. Uvodni svezak se odista prkao historija materijalizma od Demokrita i Leukipa do DHolbacha, preko klasi~nih Epikura i Lukrecija, Gassendija i Hobbesa, ne zaboravlzanemarenije i manje o~ekivane: Aristipa iz Kirene i neke sofiste, ali i paveroizam, Pomponazzija, dAutrecoura, Vallu, ili jo Priestleya ili Caba

Pet godina nakon to je stavio krajnju ta~ku na to jedino djelo bez pdrugo doba se autoru ~ini pomalo prevazienim. On je u pravu. Njegovo prirodnim naukama, antropologiji, fiziologiji, psihologiji, ali i eticiekonomiji i religiji trpe prevelike bliskosti s ulozima datog trenutka. Blizpo stoljea kasnije ta kritika ostaje. Znatan broj imena vie ne zna~i nitaosim stru~njacima za njema~ku epistemologiju u drugoj polovini 19. sto

Ali taj dio ipak zadrava stvaran interes: materijalist, ~iji je kateimperativ Zadovolji se datim svijetom krasna re~enica sa znatnim posljedicama ne moe misliti bez poznavanja minimuma onoga ~emu pou~ava u


25/25

Zenike sveske

Ekstrapolirajmo: jedan materijalisti~ki filozof danas ne moe misliti najmanjeg poznavanja neuronauke, molekularne biologije, kristalnuklearne fizike, teorije o ~esticama i drugih, prilike za kartografiju skakva ona jeste.

Lange se htio boriti protiv pri~a koje se pri~aju odraslima uvijek spda se prepuste ~arobnim mislima djece. Kao nasljednik Prosvjetiteljsje u pravu. Kao prethodnik nove Prosvijeenosti uvijek je u pravu. Ta Historija materijalizmanudi ratnu mainu protiv idealizma koji se uvijek drui s relibajkama i politi~kim mitovima. Ta djelomi~no zastarjela knjiga je daaktualna zato to je od neizmjerne koristi radi zatite od kunih isdominantne historiografije koja ustrajava ~ak ponovo podie glavu.

S francuskog preveo: Petar Stefanovi}

Documents

Magnetizam sunčevih prekretnica, Michel Onfray