MAGLIVOLUJAK ZELENGORA

Muhamed Gafi - dr. emsudin Deko

Sarajevo 2008

EdicijaPlanine Bosne i Hercegovine

MAGLIVOLUJAK ZELENGORA

Autori:Muhamed Gafi - dr. emsudin Deko

Recenzenti:Prof. dr Midhat UsupliProf. dr Ibrahim Buatlija

Izdava:Turistika zajednica Kantona Sarajevo

Za Izdavaa:dr. emsudin Deko

Dizajn:Hot Shop

Urednik fotografije:Zijah Gafi

Lektor:Fikreta Bavi-Gafi

tampa:Mller, Sarajevo

Slika na naslovnoj strani:Magli

PREDGOVOR

Najvii vrhovi planina, u svim civilizacijama predstavljali su i danas predstavljaju pojam koji se vee za kulturu, historiju, tradiciju, duhovna bogatstva ljudi i naroda, suverenost drava i, u posljednje vrijeme, najvii vrhovi planina su mjesta gdje ljudi dolaze iz mnotva svojih potreba, a posebno onih koje pruaju ljudima mogunost doivljaja lijepog, zdravog i, za duu i tijelo neophodnog i korisnog.

Magli, planina sa vrhom visokim 2386 m n/v, najvei je vrh Bosne i Hercegovine, planina koja dominira svim ostalim, brojnim, visokim, divljim i lijepim planinama nae domovine. Impresivna stjenovita piramida mami ljude eljnih istinskih uzbuenja na uspon i nudi bogatstvo spoznaja o njima samim, te o veliini, beskrajnosti, ali i krhkosti prirode i ovjeka.

Druga po visini planina u Bosni i Hercegovini je Volujak, sa vrhom Studenac, visokim 2296 m n/v. Ta planina, divlja, surova i lijepa u isto vrijeme, juni je susjed Maglia i predstavlja dio visokog gorja koji, sa planinom Bio, dijeli i spaja dvije zemlje: Bosnu i Crnu Goru.

Zelengora je planina, koju je rijeka Sutjeska odvojila od Maglia i Volujka, ali je ta planina, visoka 2014 m n/v, opisana kao

PREDGOVOR

PREDGOVOR

najljepa i najpitomija planina, sa predivnim krajolikom i nekoliko udesnih lednikih jezera.

Prauma Peruica, najvea u Evropi, tik ispod Maglia, po znaaju prevazilazi samo jednu knjigu, te e i ovu obogatiti svojom vrijednou, kao prirodnim draguljem.

Trnovako jezero, uz samu granicu, na teritoriji Crne Gore, komunikacijski povezano sa Bosnom, u neposrednoj blizini Maglia, takve je ljepote da svojom vrijednou prevazilazi granice drava, a u korist svih ljudi, koji ele da doive moguu sliku ljepota Raja, jo jedan je dragulj ovog podruja i razlog pisanja knjige.

Ovo podruje se znaajnim dijelom nalazi u Nacionalnom parku Sutjeska. Nacionalni park je dobio ime po rijeci, izuzetne ljepote, ali ni blizu ljepoti i monumentalnosti okolnih planina, jezera i praume. Istina je da je status zatienog podruja, do sada, bio dragocjen za ouvanje ovog prelijepog planinskog podruja Bosne i Hercegovine

To visoko gorje, do danas opisano i opjevano u mnogim historijskim, epskim, narodnim, intelektualnim, sportskim, kulturnim i politikim djelima ali ne i prikazano u svojoj, prirodnoj ljepoti i iskonskoj monumentalnosti, nije dovoljno priblieno ljudima da shvate kojim vrijednostima naa zemlja i civilizacija raspolae.

Zbog toga i nastaje ova knjiga kao divljenje prirodi, otvaranje jasnog pogleda ljudi prema visokom gorju i upozorenje dravi da se i ovo blago na dohvat ruke sauva u korist svih.

Pogled sa Magli}a na Trnova~ko jezero, Vlasulju.

Trnova~ki Durmitor i Volujak

0

Na vrhu Magli}a

GEOPOLOAJ

GEOPOLOAJ

Planine: Magli visok 2386 m, Volujak 2296 m, i Zelengora, 2014 m, nalaze se u Evropi, na Balkanskom poluotoku, u Bosni i Hercegovini.To su visoke planine gorja Dinarida koje se proteu ispod

slovenakih Alpa, sjeveroistonim rubom Jadranskog mora, sve do Prokletija i duboko ulaze u Balkansko poluostrvo.

Jugoistono od Sarajeva, oko 100 kilometara, nalaze se gradovi Gorade, Foa i Gacko, smjeteni u doline rijeka koje izviru ispod tih planina i koji su geografski, kulturno i klimatski usko vezani za najvie gorje Bosne i Hercegovine. Ove planina su udaljene od Jadranskog mora, grada Dubrovnika, na sjever, oko 150 kilometara. Foa, na sjeveru, 30 je kilometara daleko i Gacko, juno od ovih planina takoer 30 kilometara daleko. Vrh Maglia nalazi se na samoj granici sa Crnom Gorom.

Planina Magli se nalazi izmeu rijeka: Pive, na istoku, Drine na sjeveru i Sutjeske na zapadu. Na jugu se naslanja na planine Bio i Volujak. Na istoku planina se sputa u dolinu Mratinje, gdje se nalazi velika brana na rijeci Pivi. Idui ka sjeveru, stjenoviti vrhovi Vueva i vosoravan Hadia ravan, zadravaju znaajnu nadmorsku visinu i predstavljaju pravo bogatstvo crnogorine

MAGLI]

VOLUJAK

ZELENGORA

GEOPOLOAJ

ume. Neto nie je Drago sedlo i u samom podnoju vrha je najvea evropska prauma Peruica.

Juno od vrha Maglia smjeteno je ledniko, Trnovako jezero, iznimne ljepote. Planina Volujak se nalazi juno od Maglia, na izvoritu rijeke Sutjeske. Junim grebenom se naslanja na planinski prevoj emerno, na istoku pada prema Trnovakom jezeru, a na sjeveru sputa se u praumu Peruicu. Na zapadu je dubok kanjon rijeke Sutjeske.

Planina Zelengora, zatvara trougao visokog gorja Bosne i Hercegovine. Odvojena je kanjonom rijeke Sutjeske i dolinom Tjentita. Na zapadnom poboju planine izvire jedna od najljepih rijeka ovog podneblja Neretva, a na visoravnima se nalaze brojna lednika jezera.

Sve tri planine se nalaze u krugu od 20 kilometara, te kao susjedne imaju gotovo zajedniku ishodinu taku. To je dolina Tjentita, poznatog historijskog mjesta iz Drugog svjetskog rata, na kojem je njemaka vojska, u jednoj ofanzivi, bezuspjeno nastojala unititi partizane. Sada je tu centar Nacionalnog parka Sutjeska.

Nacionalni park, ustanovljen 1962. godine obuhvata dijelove planina Maglia, Volujaka, Zelengore, praumu Peruicu i ire podruje rijeke Sutjeske.

Tjentitem prolazi asfaltni put Sarajevo Dubrovnik.Sa Tjentita vodi makadamski put prema Vuevu i nakon 20

kilometara dolazimo do Lokve derneite, odakle vodi najkrai put na Magli.

Istim tim putem moemo doi do sedla Prijevor, tik ispod vrha Maglia, odakle je najblii pristup na Studenac, vrh Volujaka.

Na Zelengoru ima vie slinih pristupa: sa sedla emerno makadamskom cestom ili sa Tjentita direktno.

Trnova~ko jezero sa isto~nih padina Volujaka

MAGLI

Najvisoija planina Bosne i Hercegovine, sa vrhom visokim 2386 m, predstavlja izazov u svakom smislu.

Sjeverna stijena Magli}a u julu

Planinari, lovci, izviai, skijai, ljubitelji prirode, studenti, sportisti rijeju svi oni koji ele vidjeti najvei vrh jedne zemlje, testirati svoje sposobnosti biranjem razliitih puteva, potaknuti svoje sportske i umjetnike sposobnosti, suoiti se sa svojim slabostima i nadjaati ih, svi oni ele doi pod velianstvenu piramidu Maglia i doivjeti trenutak intenzivnog osjeaja.

Stranci su spremni platiti vodia ili se upustiti u avanturu zimskog uspona na ovaj vrh jer znaju vrijednost naih visokih planina.

Magli prua realnu mogunost intenzivnog doivljaja neposrednog susreta sa prirodom u svoj njenoj ljepoti i divljini. Od dip safarija umskim putevima, etnjama umama i alpskim panjacima, asovima biologije, geografije i, zato ne i filozofije u prirodi, planinarskim usponima, alpinistikim poduhvatima, turnim, visokogorskim skijanjem do branja ljekovitog bilja, gljiva, druenja sa stoarima.

Obronci Maglia, sputajui se u dolinu Sutjeske ili Pive, nude mjesta lijepih, sadrajnih i intenzivnih mogunosti turizma.

Obronci planine stvorili su reljef prekrasnih pejzaa. Divokoze gospodare napristupanim podrujima, do kojih moe samo pogled doprijeti. Sedlo Prijevor, do kojeg se moe doi vozilom, na velikoj nadmorskoj visini, zanimljivo i za filmove, koji su snimani i snimaju se i danas, i za izletnike, za lovce, ljude eljnih spektakularnih vidika.

Obronci Vueva, prostranstva Hadia Ravni, Stubice, Carev do, skrivaju mjesta na kojim se turisti, nakon sat dva pjeaenja, mogu osjeati kao robinzoni.

Prauma Peruica moe znaajno pojaati takve doivljaje.Usponima na Magli pripremali su se i jo uvijek se pripremaju

alpinisti za uspone od naih planina do Himalaja.Magli je jedna ozbiljna planina, na kojoj hiljade ljudi mogu

obnoviti svoju energiju, duu uiniti sretnom, svaki posjetilac za sebe pronai dio netaknute prirode, a da se gotovo i ne susretnu u tom nepreglednom prostranstvu.

MAGLI

Polja bosanskog ljiljana na putu sa Trnova~kog jezera prema Magli}u

0

Karta Magli}a

Put nA vrh Od LOkvE dErnEItA 0 m n/v

Ovaj put je u kategoriji osiguranih planinarskih puteva via feratta i predstavlja najblii i najpopularniji uspon na vrh. Dobro je markiran, te prua znaajnu sigurnost u orijentaciji. U ljetnim uslovima uspon ovim putem trai dobru tehniku penjanja u planinama, dobro planinarsko iskustvo, pouzdano vostvo i znaajnu panju. Zimi, uspon ovim putem je teak, u podruju sajle opasan zbog lavina i zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.

Potreban je vodi ili veliko planinarsko i visokogorsko iskustvo.

Sa Tjentita, za jedan sat vonje (17 km) makadamskim putem stie se do Lokve derneita, 1500 m n/v. Sa tog mjesta vodi najpopularniji i najposjeeniji markirani planinarski put za vrh Maglia.

Dobro markirani put ide na jug i prolazi mjeovitom, preteno bukovom umom. Jagode, maline, borovnice i drugo sezonsko umsko voe nalazie se pokraj puta, tokom prvog sata hoda. Uspon je postepen, ali konstantan. Ubrzo put izlazi iz visoke ume i dovodi nas do podruja klekovine, koja intenzivno iri ugodan miris etinara. Iz klekovine put izlazi na alpske

MAGLI

sAtA hODA

usPOnI nA MAGLI

.

panjake, ljeti prepune raznobojnog cvijea, odakle se ukazuje vrh Maglia.

Prvi utisak moe obeshrabriti posjetioca, jer sjeverna stijena Maglia izgleda gotovo vertikalna. Ali, u njoj se nalazi planinarski put sa osiguranom, fiksiranom sajlom. Takve puteve u Dolomitima nazivaju via feratta

Ovaj planinarski put su markirali i uredili, prije rata, lanovi Planinarskog drutva PTT Prijatelj prirode, pa se i zove Potanski put.

Nakon alpskih panjaka put se penje prema prvom stjenovitom skoku. Visok je desetak metara i iz daljine izgleda kao teak detalj za planinara.

Upravo na tom mjestu se praktino vidi razlika izmeu planinarstva i alpinizma. Planinari se penju na planine planinarskim putevima, povremeno se pridravaju rukama i cijelo vrijeme gaze punim stopalom. To im daje znaajnu stabilnost i sigurnost. Alpinisti prilaze stijeni planinarskim putevima i onda se penju uz stijenu, prema vrhu, tako da se samo dijelom stopala oslanjaju na izboine u stijeni i obavezno

MAGLI

Vidikovac na Drago sedlu

Sa puta od Lokve derne~ita na vrh Magli}a

se dre rukama za stijenu. Upravo na ovom mjestu planinarski put postaje toliko strm da je potrebno pridravati se rukama, a samo dijelom ona cipele oslanjati se na izboine u stijeni. Rukohvati i nogostupi su, ipak, dovoljno veliki da se, uz malu panju, moe vrlo sigurno ispenjati na ravniji dio, maleno sedlo iznad te stijene.

Na ovom mjestu, pored toga, postavljena je i elina sajla za koju se moete pridravati i koja vam olakava penjanje.

Put dalje vodi na jug po eksponiranom poboju sjeveroistone stijene Maglia. Gotovo da cijelim tim putem duine nekoliko stotina metara, visine oko 200 metara, koji u gornjem dijelu okree prema zapadu, moete gaziti itavim stopalom, osim na jednom mjestu, na kojem je takoer postavljena sajla, na kojem imate velike nogostupe i izraene rukohvate, koji omoguuju sigurno penjanje.

Vana je panja, koncentracija i, naravno, odsustvo izraene aerofobije.

U gornjem dijelu puta preovlauju strmi alpski panjaci sa dobrom planinarskom markacijom i utabanim stopama planinarskog puta. Svakim metrom uspona vidici se ire i predstavljaju nagrade u nizu za uloeni trud.

Izlaskom na greben, lijevo, na jugoistoku je Crna Gora, a desno, na sjeverozapadu je Bosna i Hercegovina. Preena je i glavnina puta i tad ste visoko, oko 2300 m n/v. Desno, nekoliko stotina metara dalje je izraena piramida vrha Maglia. Put ide dalje na sjeverozapad grebenom do pod vrnu piramidu Maglia.

Iz daljine uspon na vrh izgleda mnogo tee nego to jeste, tako da mnoge posjetioce obeshrabri. Posljednjih sto metara piramide vrha, postaje toliko eksponiran da, gotovo, uplai posjetioce. Prilazni put nudi takvu perspektivu konanog uspona da se on ini mnogo strmijim i teim nego to stvarno jeste.

to je ovjek blii vrhu, njegove mogunosti su manje, snaga se gubi, moral opada, sigurnost u svoje sposobnosti nestaje; planina ga upozorava, plai, tjera na uzmak... to ste blii vrhu trenutak istine je stvarniji.

MAGLI

Posljednji metri uspona na vrh Magli}a

Na vrhu Magli}a, 87 profesora i studenata sarajevskog Fakulteta za sport, jula 2004.

0

Uistinu, gotovo na svakom mjestu uspona grebenom na vrh, moete stati itavim stopalom i rukom se pridrati za stijenu, tek ravnotee radi, tako da je i svaka pomisao na odustajanje od daljnjeg uspona pod samim vrhom Maglia prava teta i veoma kriva procjena.

Napokon, ovo je uspon na najvei vrh jedne zemlje i prihvatljiva je i posljednja tekoa uspinjanja.

Odkrinuli ste vrata i samo treba da uete u svijet ljepote.Planinarski put ivicom grebena dovodi nas do vrne piramide,

malo skree ulijevo i dolazi do malog usjeka, visokog desetak metara, uz koji je mogue penjati se koristei odline nogostupe i rukohvate. (O pravilima alpinistike tehnike penjanja ukratko u opisu uspona na Magli preko Prijevora.) Tim putem izlazimo na stjenovit greben, znaajno poloeniji od usjeka. Penjanje ve postaje lake, uspon blai, i nakon pedesetak metara ukazuje se vrh Maglia.

Na vrhu se nalazi mali plato, na kojem moe stati gotovo stotinu ljudi. Na platou jarbol sa zastavom, kutija sa knjigom posjetilaca i, u dnu, kamena ploa sa tekstom posveena partizanima i reljefni Titov portret.

Sa vrha se prua spektakularan pogled na planine: Jahorinu na sjeveru, Treskavicu, Zelengoru na zapadu, Lebrnik, Volujak na jugu i Vlasulju, Bio, Durmitor i Ljubinju na istoku, u Crnoj Gori, a za lijepa vremena pogled see do gorja Prokletija u Albaniji. Poseban doivljaj je pogled na Trnovako jezero, ispod Volujaka, iznimne ljepote.

Povratak: Istim putem nazad za 2 sata.Najljepi put u dolinu je povratak preko crnogorskog Maglia,

visoijeg samo dva metra, a koji se nalazi nekoliko stotina metara jugoistono od bosanskog vrha Maglia, te, dobro markiranim planinarskim putem preko Carevog dola, na kojem ima izvor, do Trnovakog jezera, za 3 sata. S njega markirani put vodi na Prijevor, te nazad do Lokve derneita za 3 sata, ili u dolinu Suhe za isto vrijeme.

MAGLI

Pogled sa vrha Magli}a na Volujak, lijevo i Zelengoru, desno

Put nA vrh Od trnOvAkOG JEzErA m n/v

Ovaj dugaki, ali prelijepi put zahtijeva prilaz jezeru koji se moe izvriti vozilom, makadamskim putem oko 20 km, sa Tjentita preko Drago sedla, desnim odvojkom puta ispod Mrkalj klada na jug do sedla Prijevor, 1680 m n/v, ispod zapadne stijene Maglia. Sa Prijevora do Trnovakog jezera je dobar sat hoda.

Drugi prilaz jezeru je iz Suhe, mjesta 5 km juno od Tjentita, magistralnim putem prema Dubrovniku. U Suhoj je poetkom prolog stoljea tokom 10 godina, za vrijeme Austrougarske monarhije bila smjetena meteoroloka stanica. Iz Suhe, prema Magliu vodi makadamski, umski put, kojim se moe, terenskim vozilom bar 6 km doi blie jezeru, do prelaza preko Sukog potoka, na visinu od oko 1000 m n/v. Sa tog mjesta do jezera ima 2 sata hoda.

Put, u ljetnim uslovima, od Trnovakog jezera do vrha Maglia je tipian planinarski put, dobro markiran, bez nekih posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu tekou. Uspon zimi zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.

MAGLI

U pozadini je vrh Magli}a, a markirani put transverzale

Sutjeska vodi preko Carevog dola na Trnova~ko jezero

sAtA hODA

.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlino poznavanje topografije

Sa jezera markirani put kree sa june obale, ispod vrha Trzivka, na istok, a potom na sjevero-istok, uz padine arene lastve. U poetku je to put kroz bukovu, potom jelovu i borovu umu, a onda izlazi na alpske panjake, ljeti obrasle raznobojnim cvijeem, meu kojim se istie bosanski ljiljan (Lilium bosniacum). Kako se visoije penjete tako su pogledi na jezero i okolne vrhove Volujaka, Vlasulje, Trnovakog Durmitora sve ljepi i ljepi. Bar dva sata je potrebno za uspon na visoravan, i cijelo vrijeme je pod vama jezero, a tik na izlazu sa arene lastve pogled na jezero postaje spektakularan.

Na visoravni se dosee Carev do na visini od preko 2200 m n/v i nakon toga slijedi nagrada u otvaranju vidika na sve strane. Na bosanskoj strani, zapadno i juno, u svoj svojoj ljepoti ukazuje se susjedna Zelengora i Volujak, a dolina Tjentita,

Finalni dio uspona sa Prijevora, zapadnom stijenom na vrh Magli}a. U pozadini Trnova~ko

jezero, vrhovi Bio~a, Vlasulja i Volujak

okruena vrhovima najviih bosanskih planina, svojom dubinom i poloajem preuzima dominaciju centra Nacionalnog parka Sutjeska.

Jugoistono, na crnogorskoj strani, vrhovi planine Bio, na dohvatu ruke, udesnih oblika, i u daljini vrhovi Durmitora upotpunjuju ljepotu pejsaa.

Put dalje vodi na sjever, gotovo ivicom platoa, preko alpskih panjaka, u vrijeme ljeta prekrivenih raznobojnim cvijeem, stadima i stoarima iz susjedne Crne Gore.

Sa istoka prikljuuje nam se markirani planinarski put za vrh sa Hadia ravni, ili iz Crne Gore, iz Mratinja, a preko Stubica postaje zajedniki za navedene pristupe.

Uspon postaje sve blai a vidici sve ljepi i ljepi. Nakon prelaska preko crnogorskog vrha Maglia, koji je dva metra visoiji od bosanskog, idemo grebenom, ivicom sjeverne stijene Maglia odakle se prikljuuje markirani planinarski put sa Lokve derneita. Taj put vodi na vrh.

Povratak: Istim putem nazad za 3 sata, ili drugim, prije opisanim putevima.

MAGLI

Trnova~ko jezero

PUt NA VRh OD sEDLA PRiJEVOR0 m n/v

Ovaj je najblii, najkrai ali i tehniki najtei put na vrh Maglia. Prije rata je bio u kategoriji osiguranih planinarskih puteva via feratta i predstavljao najatraktivniji uspon na vrh. Naalost, trenutno je sajla oteena na vie mjesta, pa se taj uspon moe svrstati u kategoriju lakih alpinistikih uspona. Ljeti zahtijeva osnovno poznavanje alpinistike tehnike penjanja i osiguravanja u planinama, dobro planinarsko iskustvo, pouzdano vostvo i znaajnu panju. Zimi, spada u red najteih planinarskih pristupa na vrhove BiH i zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.

Potreban je vodi, ili osnovno alpinistiko i visokogorsko iskustvo.

Sa Tjentita, za jedan sat vonje (20 km) makadamskim putem, preko Drago sedla i desnim odvojkom, ispod Mrkalj klada, stie se do Prijevora, 1680 m n/v. Sedlo se nalazi ispod zapadne stijene Maglia, iznad praume Peruice i sa njega puca lijep pogled na Zelengoru, Volujak, Vlasulju, Trnovaki Durmitor i Bio. Na sedlu su alpski panjaci, katuni, lovaka osmatranica i ujedno kraj makadamske ceste koja je vodila do Suhe jezerine, jer je posljednjih 3 km zasuto.

Sa sedla se dobro vidi vrh i zapadna stijena Maglia. U toj stijeni ima nekoliko alpinistikih uspona srednje teine (UIAA

MAGLI

sAtA hODA

.

ljestvica teine III i IV stepena teine). Kroz centralni dio te stijene prolazi osigurani planinarski put. Put su alpinisti Planinarskog saveza BiH prije gotovo trideset godina osigurali elinom sajlom i klinovima, ali su ga vrijeme i lavine znaajno otetile. Ovaj put je vrlo eksponiran i po mjeri je alpinista, iskusnih vodia i visokogoraca. Zahtijeva temeljita planinarska znanja, dobre ivce, odlinu ravnoteu, dobru procjenu sposobnosti pojedinca i grupe, odlinu opremu, a nudi spektakularne vidike, adrenalin, susrete sa divokozama, orlovima i izvrstan planinarsko sportski uspjeh uspona na najvei vrh Bosne i Hercegovine.

Markirani put ide otro uzbrdo, alpskim panjacima i kratkim dijelovima bukove i klekove ume prema podnoju zapadne stijene Maglia.

Uspon je otar i konstantan. Put nas za jedan sat dobrog hoda dovodi do pod stijenu i u podruje iznad 2000 metara. Paljivo slijedei planinarsku markaciju nai emo ulaz puta u stijenu, a koji se generalno nalazi pedesetak metara desno od uoljive jaruge. Sajla poinje na tom mjestu i vodi nas do pod sami vrh.

Veinom je to penjanje ravno laganom alpinistikom usponu u kojem povremeno imate stabilan i irok nogostup tako da veinu puta moete stajati itavom cipelom. Put je strm, pa je esto potrebno pridravati se rukama za izboine u stijeni koristiti rukohvate, koji e vam omoguiti laki i sigurniji uspon.

Na ovom putu planinari moraju primjenjivati osnovna pravila alpinistike tehnike penjanja, nositi osnovnu opremu i uvaavati sigurnosne standarde:

a) Princip tri oslonca znai da je svakog trenutka planinar u kontaktu sa stijenom sa objema rukama i jednom nogom ili dvije noge i jednom rukom. Sa drugom rukom ili nogom trai i koristi uporite za dalje napredovanje.

b) Provjera oslonca zahtijeva izbor i provjeru oslonaca i izbjegavanje kruljivih dijelova stijene. Rukom e se provjeriti da li je dobar oslonac ili ne. Paljivim pogledom moe se prepoznati labilan stjenoviti nogostup i izbjei ga.

c) Upozoriti druge na pad kamena.d) Obavezno nositi kacigu, prusiku od 5 m i jedan karabiner.

MAGLI

0

Prijevor, sedlo ispod Magli}a

Kaciga e planinara znaajno zatititi od padajueg kamenja, prusika sa karabinerom e posluiti da se stalno bude osigurano na sajli. Paljivim penjanjem sigurno e se napredovati i obaranje kamenja smanjie se na minimum.

Put krivuda stijenom koristei maksimum dobrih polica, i olakava penjanje kao da je uklesan u stijenu. Na mjestima je sajla pokidana djelovanjem lavina, pa se mora opreznost maksimalno poveati. Pri vrhu uspon e nas dovesti do malog, ali vertikalnog skoka, koji se lahko moe savladati uz neznatno pridravanje za sajlu.

Nakon toga put postaje laganiji, poloeniji i ubrzo iza nas ostaje zapadna stijena, a pred nama se ukazuje vrh Maglia.

Tad je potrebna maksimalna panja, jer nekritiko ponaanje planinara pod vrhom moe biti opasno.

Vidici sa vrha na Trnovako jezero, oblinje planine i crnogorske planine samo su dio nagrade nakon uspona.

Povratak: Istim putem za 2 sata, ali, silazak niz stijenu je tei nego uspon! Zbog toga je potrebna maksimalna panja. Autori preporuuju povratak preko Trnovakog jezera za 4 sata do Prijevora.

MAGLI

Zapadna stijena Magli}a u martu. Pogled sa Prijevora

Trnova~ko jezero u novembru

trnOvAkO JEzErO

Modro zeleno ledniko jezero, na visini od 1517 metara samo je djeli krajolika Maglia i Volujaka, ali svojom ljepotom znaajno doprinosi spektakularnom pogledu, zadivljujuem pejzau, divljini i pitomini visokih gora i nesporno je planinski dragulj u niski bisera prirodnih ljepota ovoga kraja.

Srcolikog je oblika, veliine 700 sa 400 metara, duboko 9 metara, ljeti za kupanje, vode ugodne temperature, punog pastrmke kapitalnih primjeraka, dovoljno daleko od puteva da sauva svoju prirodnu ljepotu, a dovoljno blizu, istinskim ljubiteljima netaknute prirode, da uivaju u njegovim vrijednostima.

Svi putevi vode iz Bosne, a jezero se nalazi u Crnoj Gori. Pristup je sa Prijevora, za 1 sat hoda ili iz Suhe za 3 sata hoda.

Ova divlja i prelijepa podruja, iako se nalaze u pograninoj zoni, ba kao i najvei vrh Evrope Mont Blanc, izmeu Francuske i Italije, ili najvei vrh svijeta Mount Everest, na granici Kine i Nepala, mudrou vladara susjednih drava, pristupana su svim ljudima, te nikakvih graninih formalnosti nema.

Pored jezera se moe kampovati i uspostaviti bazu za: ribolov, branje umskog bilja, posebno jagodiastog voa i gljiva te izlete na Magli, Volujak, Bio, Vlasulju, Trnovaki Durmitor, Trzivku, sve vrhove preko 2000 metara. Sa jezera alpinisti mogu vrlo brzo stii i do podnoja mnogih stijena razliitih stepena teine.

Paraglajderi mogu letjeti sa okolnih vrhova i sigurno slijetati na livade pored jezera.

Lovci mogu, uz dozvolu Nacionalnog parka Sutjeska, krstariti irokim podrujem, bogatim mnogim kapitalnim divljim ivotinjama.

Mir i tiina, ukoliko to ele posjetioci, gotovo su savreni.

MAGLI

Suha jezerina, na putu prema Trnova~kom jezeru

Turno skijanje sa vrha Volujaka prema Trnova~kom jezeru. U pozadini vrhovi Bio~a i Trnova~kog Durmitora u Crnoj Gori

0

PrAuMA PEruIcAPrauma Peruica, najvea u Evropi, u posljednjih pedeset godina ostaje posljednje utoite nedirnute prirode ovog podneblja.Na relativno malom podruju, zbog specifinih geolokih i klimatskih uslova, susreemo se sa izuzetno bogatom florom i faunom: Jedinstvena po svojoj ljepoti, zakonom je zatiena kao prirodni rezervat za naune i obrazovne svrhe.

PrAuMA PEruIcA

Dugaka je 6 a iroka 3 kilometra. Zauzima povrinu od 1.390 hektara. Nalazi se ispod vrha Maglia, gdje izlazi njena najvisoija taka, 2386 m, pored planine Volujak, Drago sedla, a sputa se gotovo do rijeke Sutjeske, na 612 m n/v.

Sticajem niza okolnosti Peruica je opstala kao prauma.Poslovni ljudi drvosjeke provinijencije uzdiu gledajui

toliku umetinu i takvu kvalitetnu grau, a ne smijui ui mainama i posjei je. S druge strane naunici u njoj vide jednu od posljednjih evropskih prauma, dragocjenu za nauku, te ne daju ni da se gleda, a kamoli da se hoda po njoj.

Danas, Peruica, kao posljednja evropska prauma, svojom divljinom, ljepotom, raznolikou i bogatstvom flore i faune, svojom posebnou privlai ljubitelje prirode i predstavlja potencijalno turistiko bogatstvo Bosne i Hercegovine.

Sa puta kroz Peru}icu, prema vodopaadu Skakavac

Karta Peru}ice

Od Tjentita asfaltnim i makadamskim putem, 14 km do Drago sedla. Sa prostranog platoa vodi vidljiva staza dugaka 200 m, na vidikovac, koji je nezaobilazan u ovom podruju i sa kojeg se prua spektakularan pogled na Peruicu i okolne planine Volujak i Zelengoru. U centralnom dijelu pogleda na praumu nalazi se vodopad Skakavac, visok blizu sto metara, niz koji pada voda potoka PeruIce. Na samom vidikovcu i pod nogama, u dubini praume, vide se ogromna stabla bora i jele, koji upotpunjuju prekrasni pejsa.

Markirani, pjeaki put za Peruicu poinje sa Drago sedla, tik pored spomenika partizanskog komandanta Nurije Pozderca. Tim putem se prolazi gornji rub praume, a za smjelije, iskusnije i ljude eljne istinskog doivljaja divljine Peruice, u opisu puta, ponudiemo i izazov nemarkiranog pristupa vrhu vodopada.

Put kroz Peruicu, u raznim periodima godine, nudi razliite, ali truda vrijedne doivljaje. Zimi, osim uspona zaleenim slapom, ne preporuujemo prolazak.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili dobro planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje topografije.

Nepunih sto metara iznad Drago sedla, pored makadamskog puta prema Vuevu, pored spomenika Nuriji

PrAuMA PEruIcA

Put krOz PEruIcu

- sAti hODA

drAGO sEdLO m n/v - tUNJEMiR

m n/v - sUhA m n/v

Vodopad Skakavac iz pti~ije perspektive

Pozdercu, poinje obiljeeni pjeaki, planinarski put kroz Peruicu.

Put je obiljeen planinarskom markacijom i predstavlja solidan putokaz za paljiva putnika. Odmah se uoavaju odlike praume: visoka drvee i do 50 metara, debela i vie od jednog metra, dinovska paprat, repuh, gusto rastinje, koje predstavlja vidnu prepreku kretanju kroz Peruicu, ali daje eljeni i neponovljivi pejsa.

Vano je upozoriti neiskusnog putnika na skrivene opasnosti kojih ima u svakoj umi, pa i u praumi, a o kojim piemo na kraju knjige.

Put polazi izohipsom 1280 m i polahko se sputa do niza malih potoka, koji e se kasnije uliti u potok Peruice. Visoke i guste kronje raznovrsnotg drvea gotovo da zatvaraju nebo pa je na nekim mjestima praume duboka hladovina i izraena sjena. Pojedina stabla istiu se svojom debljinom i visinom. Neobino visoke su i jele i smre, i borovi i bukve, i crna i bijela joha, i hrast, grab... Ponegdje put zatvara palo, istruhlo drvo i takav nain zivota ume daje posebnu atmosferu praumi.

Nepunih stotinjak metara put se sputa na prelasku preko Prijevorskog potoka. Na tom mjestu markirani put se poinje blago uspinjati prolazei gornjom ivicom praume. Za one koji ele ui u dubinu praume, doivjeti kontrolisanu avanturu i vidjeti vodopade Skakavca, put se odvaja desno, niz potok, u smijeru sjeverozapada.

Orijentisati se moemo samo busolom i smijerom toka potoka. Prauma je toliko gusta da se nebo ne vidi, ali upornom istraivau ipak omoguuje kretanje. Desna obala potoka e nam, nakon nepunog kilometra, omoguiti jednostavan prilaz stijeni sa koje padaju vodopadi.

Ustvari, vodopad Skakavac ima dva vodopada. Prvi je na poetku stijene i do njega se paljivim penjanjem, slijedei desnu obalu potoka, prijeei jednu strmu padinu nekoliko metara iznad, moe doi. Sa tog mjesta vidimo prvi, mali vodopad, visok desetak metara.

Da bismo izbliza vidjeli veliki vodopad moramo se vratiti dvadesetak metara i popeti uz strmu desnu ivicu potoka. Ve

PrAuMA PEruIcA

nakon pedesetak metara penjanja ukazuje nam se lijep vidik, ali je potrebno popeti se jo sto metara, do velikih borova, ispod kojih emo vidjeti vodopad iz ptiije perspektive. Na tom mjestu je potrebna velika koncentracija i panja da bi se sigurno mogao napraviti snimak vodopada.

Povratak na markirani put vodi drugom stranom potoka, u pravcu juga, uzbrdo, za pola sata laganog hoda.

Markirani pjeaki put, prolazei gornjim obodom ume, brzo e nas dovesti do sedla Tunjemir na visini gotovo istoj sa koje smo i krenuli i raskra puteva prema Prijevoru, uzbrdo i Suhoj, nizbrdo. Na Prijevor se moemo popeti za manje od dva sata, a u Suhu sii za manje od sata. Desno e se povremeno ukazivati stijene Tunjemira a lijevo, preko doline Suhe planina Volujak. Put se zavrava nepun kilometar od kanjona Sutjeske i tu silazimo na makadamski put koji iz Suhe ide prema Trnovakom jezeru.

Povratak: preko Suhe i kanjona Sutjeske na Tjentite, 5 km.

PrAuMA PEruIcA

Za orijentaciju ostaju samo karta i kompas

0

Druga po visini planina u Bosni i Hercegovini je Volujak, sa vrhom Studenac, visokim 2296 m n/v. Ta planina, divlja, surova i lijepa u isto vrijeme, juni je susjed Maglia i predstavlja dio visokog gorja koji, sa planinom Bio, dijeli i spaja dvije zemlje: Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

VOLUJAK

Greben, visok preko 2000 metara strmo se die iz kanjona Sutjeske, i iz doline Suhe, prua se zapadno, nasuprot Maglia prema lancu planina i vrhova Crne Gore. To je planina koja ima veliko prostranstvo pod umom, alpske panjake, strme stijene. Njena privlanost je u njenoj nedirnutoj divljini. Mnogi dijelovi planine, zbog tekog i dalekog pristupa sauvali su istinsku ljepotu. Obronci planine, koji se strmo sputaju u Sutjesku pruaju mogunost opstanka divljih ivotinja. Planina je bogata ljekovitim biljem, jagodiastim voem, gljivama.

Na junim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim panjacima obnavljaju se poruene i grade nove stoarske kolibe, katuni u kojima ljeti ive stoari. Njihova stada uljepavaju pejsae planine, a noenje u katunima kod gostoljubivih gortaka je poseban doivljaj.

VOLUJAK

Na sedlu, ispod vrha Studenac, na Volujaku

Stijene nude izazove alpinistima, iroka prostranstva planine visokogorcima, alpske livade ljeti planinskim biciklistima, vidikovce, zimi turna skijanja, uspone na snijene vrhove.

Na jugoistoku je planina Vlasulja, iji je vrh Volujak, visok 2336 m, tako da imamo osim planine i vrh Volujak.

Dugo vremena je ova planina bila izolovana zimi i uspon na njene vrhove predstavljao je istinski izazov visokogorcima.

Jedan jednodnevni, dobro organizovani i osmiljeni izlet na Volujak, pripremljen i voen profesorima geografije, biologije i sporta, moe pruiti uenicima srednjih kola doivljaj i znanje vrijedno stotina kolskih teoretskih asova.

Volujak je planina koju e, po intenzivnim doivljajima, upamtiti svaki posjetilac.

VOLUJAK

Pogled sa Volujaka na Magli}

UsPONi NA VOLUJAK

Put nA vrh Od trnOvAkOG JEzErA m n/v

Ovaj put zahtijeva prilaz jezeru koji je opisan u odjeljku o Magliu, sa Prijevora za dobar sat hoda, ili iz Suhe, za 3 sata hoda.

Put, u ljetnim uslovima, od Trnovakog jezera do vrha Volujaka je visokogorski planinski put, koji slijedi stoarske staze, bez nekih posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu tekou. Uspon zimi, zbog udaljenosti Trnovakog jezera i padina izloenim lavinama zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlino poznavanje topografije.

Sa jezera put kree na zapad prema Rudinskim kolibama, stoarskim katunima, pa se nakon 500 metara odvaja desno, prema Klekovom komu. To je put alpskim panjacima, a kasnije ulazi u klekovinu, rastinje zakrljalog bora, koju u isto vrijeme uljepava pejsa i postaje ozbiljna prepreka ako skrenete s puta. Iza lea pojavljuje se panorama jezera uokvirena vrhovima

VOLUJAK

sAtA hODA

.

Karta Volujaka

Trzivke, Trnovakog Durmitora, Maglia. Put se nalazi na grebenu Otrikovac, desnoj ivici cirka a lijevo od stijena i ume koja se protee prema Suhoj jezerini. to ga paljivije budete slijedili, tim prije e mogunost lutanja kroz kleku biti manja.

Sa svakim korakom pogled prema Magliu i vrhovima Bioa postaje sve uzbudljiviji, a kad se dovoljno visoko popenjete ugledaete i vrhove Durmitora na istoku. Tad ste blizu vrha. Lijevo ostaje sedlo a ispred vas vrh Studenac, visok 2296 m.

Na jugu se ukazuje markantna piramida Kuka, barijera Lebrnika, prevoj emerno, a na sjeverozapadu ljepotica Zelengora. Magli je na istoku, a vrhovi Bioa, piramida Vita, Vlasulja, sa sjevernom stijenom i Durmitorom u daljini ine panoramu spektakularnom.

Sa vrha se moe prijeiti Volujak do vrha Badnjine 2243 m na sjever ili prema Vlasulji 2336 m, na jug, u Crnoj Gori. Tim panoramskim putem dugo se boravi na velikoj nadmorskoj visini, tik iznad Trnovakog jezera, sa predivnim pogledima na okolne vrhove.

Povratak: Istim putem nazad, na jezero za 1 sat, ili na emerno za 3 sata.

Mogu je silazak u dolinu starim, markiranim planinarskim putem. Taj put nudi visokogorski, topografski i orijentacioni izazov, a kao nagrada su lijepe panorame, divlji krajolici planine eksponirane staze izmeu litica i intenzivan doivljaj.

To je silazak samo za posebne ljude, spremne na kontrolisanu avanturu.

Sa vrha Volujaka, koji je na nekim kartama oznaen kao V. Otrikovac, 2296 m put ide u smijeru sjeverozapada, preteno grebenom na vrh Badanj 2243 m. Sa njega treba nai prolaz, na sjever a potom na istok prema Tiholjici 1680 m, pored nekadanjeg planinarskog doma, ispod vrha Stolac 1985 m, a onda paljivo slijediti stoarsku stazu prema Jelovoj stazi i preko Vratnica, zaobii stijene sa istone strane, a nakon toga spustiti se u dolinu Suhe, za 3 sata.

Ovaj put prolazi izmeu velikih stijena te zahtijeva veliko visokogorsko iskustvo, kartu, busolu, dobro vrijeme ili vodia.

VOLUJAK

Na vrhu Volujaka, u pozadini Gacko

Put nA vrh Od PrEvOJA EMErnO m n/v

emerno je planinski prevoj, visok 1293 metra, na magistralnom putu Sarajevo Dubrovnik, izmeu gradova Foe i Gacka. Sa njega se odvaja makadamski put ispod planine Lebrnik, 1985 m, prema vrhu Kuk, 1860 m. Tim makadamskim putem se moe, terenskim vozilom, znatno pribliiti Volujaku i skratiti vrijeme uspona na vrh.

Ovaj put prolazi kroz izvorite rijeke Sutjeske, koje u svim godinjim dobima nudi lijepe razglede, a u rano proljee, na skijakoj turi, vidici su drugaiji i pejza je nestvarno lijep.

Na usponu nema teih detalja, ali je zbog duine i preplitanja mnogih stoarskih puteva, neophodna stalna orijentacija.U uslovima dobre vidljivosti, ve sa emerna vidi se cilj, vrh Volujaka.

Ovaj prilaz je dobar za zimski uspon, turnim skijama, jer smo ve na startu visoko, a konfiguracija terena omoguava lagano uspinjanje, a nakon uspona brz spust na Trnovako jezero i preko Suhe jezerine u dolinu Suhe. Mora se voditi rauna o lavinskim podrujima, nakon novog snijega, na poboju Vlasulje, kuda ide zadnja polovina puta, pa uspon zimi zahtijeva znanje iskusnog visokogorca.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlino poznavanje topografije.

Na prevoju smo znatno visoko i put nas vodi na istok, kroz zaseoke, preko livada, kroz listopadnu umu, pored izvora, ispod sjeverne stijene Lebrnika prema markantnoj piramidi vrha Kuk. Najljepi su mjeseci juni i juli, jer je put okruen raznobojnim planinskim cvijeem, obilnim izvorima, a dani su dugaki i topli. Uspon je veom blag i postepen, pa u prva dva sata preemo

VOLUJAK

sAti hODA

.

pola puta, ali se popnemo tek dvjesto metara, do Vracan poljane, ispod Kuka. Na tom putu prolazi se pored nekoliko izvora, te je snabdijevanje vodom olakano.

Put dalje nastavlja otro uzbrdo, na sjever, pobojem Vlasulje. Vidljiv je iz daljine i jedan je od vanijih stoarskih puteva na Volujaku. Lijevo od nas prema sjeverozapadu pada dolina nastala od voda koje ine rijeku Sutjesku.

Naporno penjanje olakae sve ljepi i ljepi vidici. Put prolazi kroz Klekov do, i nakon dva sata moemo dosei Marculov do, prostranu zaravan na visini od 2100 metara. Put nastavlja prema sedlu na kojem je izvor, po kojem je i najvei vrh Volujaka dobio ime. Sa sedla na sjever i na vrh Studenac, 2.296 m. Na vrhu je uruena kamena piramida koja oznaava granicu.

Povratak: Istim putem nazad, na emerno za 3 sata ili na Trnovako jezero za 1 sat.

Ispod Kuka, na putu ^emerno - Volujak

0

Sjeverna stijena Lebrnika

Proljetno turno skijanje

PUt NA VRh PREKO sELA iZGORi 0 m n/v

Selo Izgor je najblia, ali i najnia ishodina taka za uspon na najvei vrh Volujaka.

U selu ive gortaci, neki i tokom cijele zime, pa je mogue konaenje, kupovina hrane, i ostavljanje vozila, a posebno koritenje usluge mjetana vodia ili vozaa, koji e vam, po elji prebaciti auto do Suhe, ili emerna, ako se odluite za drugi put u silasku.

Ovaj put je povoljan jer nudi, u sluaju potrebe, brz i lagan silazak.

Grab je mjesto udaljeno 10 km od Tjentita, gdje magistralni put Sarajevo - Dubrovnik prelazi na lijevu obalu Sutjeske i poinje se penjati prema emernom. Od Graba vodi makadamski put desnom obalom Sutjeske do sela Izgor 850 m, ispod zapadnih padina Volujaka. Iznad sela umski put vodi prema Volujaku, visoko, gotovo do 1400 m n/v. Terenskim vozilom mogue je tako veoma blizu doi do najveeg vrha Volujaka. Od kraja puta za dva sata se moe doi do Studenca 2296 m.

Povratak: Mogue je vratiti se u dolinu, sa vrha Studenac nakon prijeenja grebena do Badnja 2243 m, na Kuzmanske kolibe 1450 m, selo Slavigora 974 m, most na Vrataru 746 m, u kanjonu Sutjeske ili u selo Izgor istim ili do sada opisanim putevima: 3 - 4 sata.

VOLUJAK

sAti hODA

.

ZELENGORA

Kao da je rijeka Sutjeska odsjekla dio gorja najviih bosanskohercegovakih planina: stjenovitog Maglia i divljeg Volujaka, pa onu pitomu, njenu i djeviansku ljepotu ostavila Zelengori.Lijepa je po livadama, umama, alpskim panjacima, ljeti okiena cvijeem raznovrsnog planinskog bilja: encijana, zvonaca, arnike, anisa (salepa), margarite, mauhice, emerike, kadulje, pelina, a uvijek dominantne zelene boje koja dade autentino ime ovoj planini.

Put sa sedla sputa se pored Jugovog jezera na Orlova~ko.

Lijevo je Kalelija a u pozadini Todor

Karta Zelengore

cEntrALnA ZELENGORA

Lijepa je po lednikim jezerima, gorskim oima: Orlovako jezero, Crno, Bijelo, tirinsko, Kotlaniko jezero, jezero Donje bare i Gornje Bare.

Lijepom je ini i Jugovo jezero, udesno djelo ljudskih ruku. Bogata je brojnim izvorima bistre, pitke i hladne vode,

potocima, ukraena divljinom kanjona Hravke, vrhovima, panoramskim grebenima, stadima divokoza, stadima ovaca i katunima - tradicionalnim ljetnim stoarskim naseljima.

Posebna je i po tome to vode, koje teku sa Zelengore slijevaju se, rijekama Neretvom, Sutjeskom i Drinom prema dva mora - Jadranskom i Crnom.

Prostranstvo uma, alpskih livada i visoravni, neznatno udaljeni od puteva, sauvali su ambijent netaknute prirode.

Najvei vrh Brego, 2014 m n/v nalazi se u centralnom dijelu planine, iako neugledan prua lijep pogled na vrhove Zelengore i okolne planine. Pristup na taj vrh podrazumijeva hodanje kroz atraktivne krajolike planine, penjanje na sedla i grebenje, prolazak pored jezera, i zbog toga je uspon vrijedan truda.

Ukratko, ovjek e, dolazei na Zelengoru, moi obogatiti svoj duh i oplemeniti duu.

Greben Tovarnice.

ZELENGORA

Smjeteno je u sredini planine. Jezero je dugo 330 metara, iroko 75 a duboko 5 metara. Ima oblik polumjeseca, bistre vode, bogato je ribom, a tokom ljeta pogodno je za kupanje. Temperature vode variraju u odnosu od mjesta gdje voda dotie pa do mjesta gdje ponire i do 5 C.

Okolne ume su pune divljai, a nepregledni panjaci, tokom ljetnih mjeseci, prepuni ljekovitog bilja.

Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.Blizu jezera je izgraena nova lovaka koliba visokog

standarda, u kojoj se moe ugodno boraviti.Tu se nalaze i katuni bosanskih gortaka sa stadima ovaca,

kravama i konjima. Podruje Orlovakog jezera nudi mogunost boravka ljudi u ovom podruju planine. Pored ribolova, lova, branja gljiva, umskog jagodiastog voa, ljekovitog bilja, nudi boravak na svjeem zraku, na velikoj nadmorskoj visini, sportske pripreme, kolu u prirodi, likovne i fotografske kolonije, pjeaenja, planinarenja, turna skijanja zimi, alpinistike uspone, kampovanje. To je centar Zelengore. Sa njega se, jednodnevnim turama, moe obii velik i lijep dio planine.

OrLOvAkO JEzErO m n/v

ZELENGORA

0

Ovaj put vodi na vrh Zelengore i prolazi jednim od najljepih dijelova planine. U poetku su to panjaci, stada ovaca, gortaci, mnotvo izvora, gljive, jagode, maline, borovnice, stoarska staza ili markirani planinarski put, potom, kad se podignemo visoko i dosegnemo vrh, pogledi na susjedne planine. Put sa vrha Bregoa do Orlovca je spektakularna grebenska tura sa prekrasnim vidicima.

Zimi je ovo tura koja e u budunosti, svojom atraktivnosti, privlaiti iskusne visokogorce eljne djevianskih planinskih predjela i spremnih na viednevne skijake ture sa bivacima u snijegu.

U ljetnim uslovima put je visokogorska planinska staza, koja slijedi markaciju i stoarske staze, bez nekih posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu tekou. Uspon zimi, zbog udaljenosti Orlovakog jezera i grebena izloenih lavinama zahtijeva znanje iskusnog visokogorca.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje topografije.

Od jezera na jug staza slijedi stoarski put i konstantno se penje na greben Bregoa, a potom na istok dosee vrh. Sa vrha nastavlja grebenom, na sjever, preko Kozijih strana 2013 m, Orlovae 1959 m, do Orlovca 1962 km.

Povratak: Sa vrha Orlovac sputanje na jezero za 1 sat hoda.

VisOKOGORsKA PLANiNsKA tURA

sAti hODA

ZELENGORA

. OrLOvAkO JEzErO m n/v - BrEGO 0 m n/v OrLOvAc m n/v

Brego~, najve}i vrh Zelengore. Pogled sa sedla

Ova planinska tura vodi na dva izuzetna jezera smjetena u zapadnom dijelu Zelengore i prolazi najljepe dijelove planine. Sa jezera se postepeno prelazi od pitomog dijela planine prema autentinim, skrivenim, nedirnutim predjelima zelengorske visoravni. Ako je vodi iskusni lovac moi e saputnicima pokazati tragove ivotinja ili omoguiti susrete s njima. ivotinje koje su stanovnici gradova vidjeli u zoolokom vrtu, gortaci susreu u planini. Nema niti jedan razlog da se na Zelengori ne vidi divokoza, srna, lisica, zec, ptice u evaru jezera, jastreb, orao. Ako je posjetilac spreman na to i ako to eli, na ovom putu e ih moi vidjeti.

Ako je vodi iskusni planinar, visokogorac, gosti e upoznati planinu onako kako im je vodi bude predstavljao. Ako se posjetioci odlue da sami idu prema cilju vidjee onoliko koliko budu eljeli.

U svakom sluaju bie na dobitku, jer najloiji dan u prirodi bolji je od najboljeg dana ispred televizora.

Put u ljetnim uslovima, je visokogorski planinski put, koji

VisOKOGORsKA PLANiNsKA tURA

sAti hODA

ZELENGORA

Alpski panjaci Zelengore. U pozadini Todor

. OrLOvAkO JEzErO m n/v tIrInskO JEzErO m n/v

kOtLAnIkO JEzErO m n/v

slijedi markaciju i stoarske staze, bez nekih posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu tekou.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje topografije.

Put ide od Orlovakog jezera, pored katuna, penje se stoarskom stazom na zapad, ispod vrha Kalelija 1977 m, za kojeg kau da nudi najljepi pogled na Zelengori. To su pogledi na vrh Todor 1949 m, i jezera na obje strane grebena. Nastavljajui put na zapad dolazimo do podruja tirina i istoimenog jezera 1677 m. Sa tog jezera put skree prema jugozapadu i nakon 4 km spustit e se u Kotlaniko jezero 1514 m.

Povratak: Sa Kotlanikog jezera na sedlo Borovno brdo i na Orlovako jezero za 2 sata hoda.

Sedlo je najviso~ija ta~ka sa koje se moe krenuti i na Brego~ i na Kotlani~ko i tirinsko jezero

JUGOVO JEZERO 0 m n/v

U blizini Orlovakog jezera nalazi se Jugovo jezero. Ono nije ledniko, nego je vjetako. Dugako je 250 a iroko oko 100 metara. Plijeni svojom ljepotom a posebno kao udesno djelo ljudskih ruku. Njega je u prolom vijeku napravio Jusuf Jugo. Bio je lovouvar u Nacionalnom parku tokom 40 godina i njegova ideja da pregradi jedan potok rezultirala je nastankom ovog krasnog jezera. U jezeru ima pastrmke, jer se svake godine ubacuje mla kalifornijske pastrmke. Kao i za ostala jezera, i za ovo je potrebna dozvola, koja se moe kupiti u Nacionalnom parku i na samom jezeru. Jezero je okrueno vrhovima Kalelija i Stog i svojim poloajem znatno uljepava krajolike Zelengore.

ZELENGORA

tIrInskO JEzErO m n/v

Najvee jezero na Zelengori, dugo je oko 600, iroko oko 300 metara, a duboko 4,5 metara. Nalazi se zapadno od vrhova Todor 1949 m, i Osredak 1828 m. Bogato je jezerskom zlatovicom, i evarskim pticama. Ribolov je zabranjen u periodu od 30. novembra do 1. juna. Riba se moe hvatati samo jednim tapom, sa najvie tri udice, i to na vjetaki mamac. Maksimalan broj ulovljenih riba je 5 komada u jednom danu.

Znaajno udaljeno od putnih komunikacija jezero nudi potpuni mir i gotovo savrenu tiinu. Prelijepi krajolici oko njega i izvori nude mogunost kampovanja.

Vrhovi iznad jezera omoguuju etnju i planinarenje. Nezaobilazan je vrh Kalelija 1977 m. visok, udaljen nepun sat od jezera, sa kojeg puca spektakularan pogled na najljepi i najuzbudljiviji dio Zelengore.

Ljudske intervencije na jezeru i pored njega nema. Autori oekuju u skoroj budunosti, kad e, u bjekstvu ljudi od gradske vreve, prebrzog ivota i otuenja ovjeka od prirode, znatno poveava broj posjetilaca i prieljkuju da ovo jezero i alpski panjaci oko njega, bude mjesto intenzivnog doivljaja arolije planine Zelengore.

ZELENGORA

tirinsko jezero

0

kOtLAnIkO JEzErO m n/v

Kotlaniko jezero je najdublje jezero na Zelengori. I ono je zbog nepristupanosti netaknuto ljudskom rukom. U prelijepom krajoliku jedno je od najljepih lednikih jezera Bosne i Hercegovine. Najblii pristup je nepuna 2 sata hoda sa sedla Borovna brda, nadomak Jugina jezera. Put za jezero poinje na 1700 m, sa samog sedla, pored izvora, na zapad, tik ispod karakteristine stijene, poput zuba visoke 5 metara. Taj put je bio nekada markiran planinarskom markacijom, pa se tim znacima, povremeno moe pomoi u orijentaciji.

Jezero je okrueno visokim vrhovima Zelengore i smjeteno u cirk nastao lednikim djelovanjem u vrijeme ledenog doba. Bogato je ribom, jezerskom zlatovicom a u jezeru ivi dragocjena vrsta endemine ivotinje, vodozemca, tritona. Dugako je 400 metara, iroko 200 a duboko 10 metara.

I na ovom jezeru vai zabrana ribolova u periodu 30. novembra do 1. juna. Ribolov je dozvoljen jednim tapom, sa tri udice, vjetakim mamcem. Najmanja dozvoljena duina ulovljene ribe je 30 centimetara, a najvea dozvoljena koliina ulovljene ribe je tri komada u toku jednog dana.

Jezero napajaju izvori a voda otie u jedan ponor, za kojeg kau da izvire u podnoju planine i napaja Neretvu.

Jezero e pruiti doivljaj bliskosti sa prirodom samo onim koji to budu intenzivno eljeli.

ZELENGORA

Kotlani~ko jezero

tOvArnIcA JuGOIstOnI MAsIv zELEnGOrE

Tovarnica bi mogla biti zasebna planina dostojna potovanja i najizbirljivijih ljubitelja prirode. Greben Tovarnice, sa Ugljeinim vrhom 1859 m, Ardovom 1723 m, vidikovcem na Planinici 1620 m, Siljevica 1722 m. a posebno sa jezerima Donje i Gornje Bare, predstavlja nezaobilazni dio Zelengore.

Ovo je podruje tik iznad kanjona Sutjeske, gdje je nekad jedna cjelina visoravni, tanije visokogorskog grebena presjeena rijekom i odvojena od Volujaka. Juna i jugozapadna strana Tovarnice zove se Jabuke stijene i one se strmo sputaju u korito rijeke Jabunice. Na strmim i veoma eksponiranim padinama smjenjuju se toila, uzdignuta rebra obrasla umom i police obrasle gustom i sonom travom. To je podruje dostupno samo divokozama, pa su divojarci i stada divokoza jedini gospodari ovog podruja. Ovdje ne moe doi ni vuk ni medvjed. Stjenovite litice visoke gotovo hiljadu metara ogradile su prirodni ambijent divokozama i orlovima.

Priroda je uspostavila ravnoteu. Iznad su visokogorski grebeni koji omoguuju obilje hrane za ostalu divlja, kojom je Zelengora bogata.

Do ovog dijela planine automobilom je najlake doi makadamskim putem sa Tjentita. Tanije, iz pravca Foe, na ulasku na Tjentite, desno, nakon mosta preko rijeke Hravke. Asfaltni put nas vodi pored memorijalnog spomenika legendarnom partizanskom komandantu Savi Kovaeviu, poginulom na Sutjesci u estokoj bitci sa njemakom vojskom, a prema mjestu ranjavanja partizanskog voe Josipa Broza Tita. Put za jezero se odvaja na estom kilometru, desno i malo prije prelaza preko Hravke na lijevo. Nakon etrnaest kilometara makadamski put dolazi do jezera Donje Bare

ZELENGORA

Gornje Bare i Ugljein vrh

Tovarnica i greben Ardov

JEZERO DONJE BARE 0 m n/v

Jezero je smjeteno ispod vrha Ardov 1723 m. Dugako je 250, iroko 120 a duboko 4,5 metara. Prije rata se pored jezera nalazila vila u kojoj je odsjedao Tito. Samo rijetki su mogli u njoj boraviti. U posljednjem ratu vila je unitena. ali je pored nje napravljena druga, mala, lijepa lovaka kua, kojom gazduje Nacionalni park i u kojoj se moe boraviti. U jezero se ubacuje kalifornijska pastrmka.Voda je ista i bistra. Pune ga izvori koji izviru na zapadnoj obali. Dno mu ima tamnoplavu boju. Oko jezera su livade i ume, krajolik alpskih panjaka, prekrivenih sonom planinskom travom, iaran klekovinom i drugim vrstama bora, a unie bukovinom. Stada srna i divokoza, paljivom posmatrau ukazae se nakon upornog i tihog ekanja.

Ovo je mjesto vrlo prikladno za aktivan odmor i sa njega se moe obii lijep dio Zelengore.

ZELENGORA

00

Jezero Donje Bare

0

0

JEZERO DONJE BARE 0 m n/v JEZERO GORNJE BARE 0 m n/v

uGLJEIn vrh m n/vtOvArnIcA 0 m n/v

PLAnInIcA 0 m n/v

Ova planinska tura vodi na drugo jezero u ovom podruju i prolazi lijepim dijelovima planine. Sa jezera put ide nazad istim makadamom kojim smo i doli i nakon pola sata hoda odvaja se prema zapadu. Izlazi iz ume i alpskim panjacima vodi nas do jezera Gornje Bare. Ako je ovaj uspon otpoeo u rano jutro, onda e nagrada biti, ne samo bliski susreti sa umskim ivotinjama, nego i fascinantni pejsai,u jutarnjem suncu, istonih padina Tovarnice, a potom i jutarnja panorama Zelengore. Uspon na Ugljein vrh je tipino visokogorski i brzo nas podsjea na nivo kondicije, elju za intenzivnijim kretanjem, ubrzani puls, bri rad srca, ali i namjeru da to prije stignemo na vrh i da nam se pogled prostre po vrhovima Zelengore, Maglia i Volujaka.

Greben dalje vodi, na jugoistok, prema prevoju Tovarnice na Planinicu, sa koje je ljepe, pored vrha Ardov, u smijeru sjevera, za sat spustiti se na polaznu taku, nego istim putem, nazad, vraati se.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje topografije.

ZELENGORA

VisOKOGORsKA PLANiNsKA tURA

sAti hODA

.

0

Gornje Bare i greben Ardov

0

tREBOVA PLANiNA

Ovo je dio Zelengore sa vrhovima Planik 1796 m, Velika Kouta 1872 m, Treskavac 1803 m, stoarskim naseljima Luki katun, Vrbnike kolibe, visoravni Ljubin grob a posebno Bijelim i Crnim jezerom.

Moda je ovo najpitomiji dio planine. Nepregledna bjelogorina uma prati put uz rijeku Hravku. Vrh Treskavac istie visoke stjene, krije kanjon rijeke i, gotovo da predstavlja planinu za sebe. Pejsa praume mijenja se u alpske panjake ponekad nestvarnih oblika. Na sjevernim strana pojavljuje se crnogorina uma, koja nas dovodi do jezera, a iznad njih je greben vrhova Orlovac, Kozije stijene i Brego.

Prilaz automobilom je istim putem iz Tjentita, duine 22 km, ali se nakon desetak kilometara odvaja na desno, prelazi preko mosta rijeke Hravke i nastavlja njenim tokom, u smijeru zapada, sve do Dobrog dola, gdje rijeka i izvire. Lo makadamski put izlazi iz ume i nastavlja livadama, na sjever, prema Ljubinom grobu i nakon toga na istok, do Lukog katuna.

Pjeice je mogu prilaz sa Tjentita, iz Popovog Mosta, kroz selo Kruevo do Lukog katuna, za 3 sata hoda.

Na tom mjestu je voda, nekoliko novosagraenih stoarskih koliba gortaka sa Tjentita, pored kojih se moe kampovati, a u koje e putnika pozvati ljubazni domaini, i odlina baza za obilazak jezera. U periodu ljeta stoari sa stadima ovaca obilato koriste panjake jer su jos iz vremena Austrougarske sudskim putem izborili prava na ispau.

Ljubitelji prirode se mijeaju sa njima berui gljive, umsko voe, ljekovito bilje ili samo dolazei da se odmore. Posebno u toku kolskog raspusta u katune dolaze djeca i pomau roditeljima, djedovima, nanama, ispunjavaju planinu vedrinom i radou i ue ivotne lekcije. Izlasci i zalasci sunca su posebni, jer se pogled prua preko Maglia do crnogorskih planina, pa je ovo mjesto koje treba posjetiti svako ko eli izbliza vidjeti djeviansku, nevjestinsku ljepotu Zelengore.

ZELENGORA

0

Bijelo (Zeleno) jezero

0

Trebova planina. Mjesto molitve naih predaka. Pogled sa Lu~kog katuna na Magli}, vrhove Bio~a i Volujaka

0

0

LukI kAtun 0 m n/v LJUBiN GROB 0 m n/v

BiJELO JEZERO 0 m n/vcrnO JEzErO 0 m n/v

Ovaj put prolazi lijepim predjelima planine, logino vee znaajne kote i vodi putnika do Bijelog i Crnog jezera. Sa ovog puta moe se dosei centralni greben Zelengore, najvei vrh Brego i sii na Orlovako jeero. Ova tura moe biti poetak, ali i kraj putovanja po planini, aklimatizacija na visinu, trening za tee uspone, ili duga, napokon, dua etnja po nestvarno ljupkim predjelima.

Sa Lukog katuna alpskim livadama, na zapad za jedan sat se dolazi do spomenika na Ljubinom grobu. Ljeti, taj put je prekriven tepisima planinskog cvijea, umskog jagodiastog voa, na njemu nalaze ljekovito bilje i gljive oni koji to znaju a paljivim posmatranjem otkrivaju se, ispod busenja trave maskirana gnijezda ptica rijeju put bujnog planinskog ivota. ovjek ga moe upoznati, uivati u njemu ili ga naruiti. Na zapadu horizont zatvara centralni greben planine, na lijevo Kozje strane 2013 m iza kojih je Brego, a na desno je Orlovac 1962 m, iza kojeg je Orlovako jezero.

U slijedeih pola sata pejza se mijenja i alpske livade zamjenjuju borovi, klekovina, guste ume. Put ide u pravcu sjeverozapada i sputa se u cirk Bijelog jezera

Bijelo jezero je smjeteno tik ispod Orlovca, u podnoju

VisOKOGORsKA PLANiNsKA tURA

sAtA

ZELENGORA

.

0

Ste}ci na Lu~kom katunu. u pozadini je greben Orlovac Brego~

0

njegovih istonih padina, na nadmorskoj visini od 1450 m. Dugako je oko 90, iroko 70 metara a duboko 2,5 metara. U njemu nema ribe. Zovu ga jo i Zeleno jezero zbog njegove boje vode.

Na junoj strani jezera, tik na obali je markantna stijena dovoljno visoka da se na njoj mogu napraviti zanimljive fotografije, ili vjebati alpinistiku tehniku.

Na obali jezera raste planinska menta.Nepunih pola sata dalje, na sjeveru, gotovo sakriveno u

umi je Crno jezero. Put izmeu ova dva jezera, onim koji znaju prepoznati planinsku floru i faunu, gotovo je put kroz alpsku botaniku batu. dovoljno je paljivo koraati, gledati, oslukivati. Nagrada sama dolazi.

Crno jezero je smjeteno na 1450 m, dugako je 170 m, iroko 80 a duboko 3 m. Puno je potone pastrmke i povoljno za flyfishing. Jezerom gazduje Nacionalni park Sutjeska.

Pored oba jezera se moe kampovati.Na putu nema nikakvih objektivnih prepreka, tako da njim

mogu ii svi koji ele, ali e im drutvo vodia olakati orijentaciju, ako nisu iskusni planinari, lovci, ili ljubitelji prirode sa dobrim znanjem topografije i odgovarajuom kartom.

Povratak do Lukih koliba je istim putem nazad za nepuna 2 sata.Ili uspon sa Bijelog jezera, u pravcu zapada, na sedlo, 1800 m,

centralnog grebena, juno od Orlovca i preko njega na Orlovako jezero, za dobrih 2 sata.

Ili uspon u pravcu juga, pored vrha Orlovaa 1959 m, preko Kozjih strana na Brego, za 3 sata, a nakon toga iznad Dobrog dola prema Ljubinom grobu i do Lukog katuna za 2 sata. To je jednodnevna tura sa ranim ljetnim polaskom, koja nudi obilje nagrada, za onog koji to bude arko elio.

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje topografije i, naravno, dobru vremensku prognozu.

Bijelo (Zeleno) jezero

ZELENGORA

Crno jezero

nAcIOnALnI PArk sutJEskA

Nacionalni park Sutjeska obuhvata ire podruje doline Tjentita, rijeke Sutjeske, dijelove planina Maglia, Volujaka i Zelengore i posebno praumu Peruicu. Nacionalni park je ustanovljen 1962. godine. Ukupna povrina Parka iznosi 17.250 ha, od ega je vie od pola pokriveno umama, a ostali dio ine panjaci, alpske livade i goleti iznad gornje granice uma. Lednika jezera, prauma, lijepi i divlji vrhovi okolnih planina predstavljaju osnovnu vrijednost ovog nacionalnog parka i ogromni turistiki potencijal. Pored toga, Nacionalni park gazduje i bogatim lovitem, koje trostruko premauje veliinu nacionalnog parka. Bogatstvom flore i faune predstavlja rijetkost u Evropi i to je jedan od razloga prijema u lanstvo EUROPARKOVA.

Nacionalni park raspolae sa 300 leajeva u hotelu Mladost i Omladinskom centru na Tjentitu. U planinskim kuicama na Orlovakom jezeru, Donjim Barama i Bogunovcu ima 12 leajeva. Tjentite ima i savremeni sportsko-rekreativni centar sa stadionom za fudbal, terenima za male sportove i veliki otvoreni bazen, povrine oko 16 hiljada kvadratnih metara.

Bogato potrebnim sadrajim i infrastrukturom, na Tjentitu se svake godine organizuje jedno kolo dravnog takmienja u triatlonu.

Renderi i vodii nacionalnog parka znaajno doprinose ouvanju autohtonosti ovog podruja i doprinose visokom nivou zatite najviih bosanskohercegovakih planina. Oni su zapravo i najbolji vodii po ovim planinama, i ne samo da garantuju potpuni doivljaj divlje ljepote ovog arobnog krajolika, nego i maksimalnu sigurnost posjetilaca.

Tjentite. Spomenik poginulim partizanima u drugom svjetskom ratu, na Sutjesci

sUtJEsKA

OBuA: planinarske cipele. Klasine planinarske cipele, visoke, sa vibron onom. Takve su potrebne da nogu zatite od otrog stijenja, skoni zglob od povrede i da omogui penjanje po eksponiranim dijelovima planine.I da budu optimalno lagane.Vojnike cipele mogu zamijeniti planinarske. Vano je da su komotne i da su toliko visoke da tite skoni zglob.Patike su veoma lagane, udobne, ali ne tite od vlage, niti od povreda skonog zgloba. Oprezno u njima.

OdJEA: duge pantalone, goretex vjetrovka, vunena kapa kaket, majica, koulja, termo prsluk ili jakna. Rezervna odjea je neophodna: sportske gaice, majica, lagana trenerka, arape.Odjea treba da bude lagana, komotna, otporna na habanje, da proputa znoj, zadrava vjetar i kiu, da titi od hladnoe; da se teko kvasi, a lako sui.To su materijali goretex i polartec

ruksAk: od nepropusnog materijala, oko 60 l zapremine.

OPREMA

Boravak u prirodi, posebno usponi na najvie bosanskohercegovake planine; iz naunih, sportskih, estetskih, ribolovakih, lovakih i u irokoj lepezi drugih, moguih razloga, zahtijeva prikladnu obuu, odjeu, rijeju opremu, bez koje ne treba ni pomiljati na sigurni i udobni boravak u prirodi.

OPREMA

OPrEMA zA kuhAnJE: plinski primus, sa rezervnom bocom, upalja i ibica, aluminijska erpa, dvije plastine olje, kaike dosta za dvije osobe, tokom vie dana boravka u planini.

BOcA zA vOdu: od laganih metala, termos ili obina. Bez hrane se moe, ali bez vode ne moe se preivjeti u prirodi. Minimum 2 litra tenosti dnevno, a kod veih napora duplo vie.Lagane, plastine boce pakovane vode ili sokova mogu zamijeniti namjenske, pod uslovom da se ne sjeda na ruksak.

sIGurnOsnA OPrEMA: busola i karta, noi, mini komplet prve pomoi, mobitel; tanko alpinistiko ue, prusika 5 mm debljine i 5 m duine i karabiner, prica za isisavanje mjesta ujeda insekata ili zmije.Mobitel treba biti sa punom baterijom, da se, u sluaju potrebe, sa mjesta gdje ima signala, moe pozvati pomo.Prusiku i karabiner treba da ima svaki pojedinac, za samopomo, pomo partneru, itd.prica za isisavanje radi na principu vakuuma, te znaajno moe pomoi u prvoj pomoi kod ujeda zmije. Hitnom intervencijom moe se isisati znaajna koliina zmijskog otrova iz rane i tako smanjiti komplikacije.

OPREMA

siGURNOsNE MJERE

siGURNOsNE MJERE

Svako putovanje nudi, osim lijepih i korisnih doivljaja i iskustava, i mogunosti neprijatnih, pa i opasnih situacija.Gorski spasavaoci dijele te opasnosti na objektivne i subjektivne:

Alpinisti znaju prepoznati opasnosti u planini, jer posjeduju znanje, sposobnost visoke koncentracije i kvalitetnu opremu.

0

siGURNOsNE MJERE

NEVRiJEME Nevrijeme moe ugroziti ovjeka u planini ako je propustio priliku, u pripremi izleta ili ture, da konsultuje meteoroloku prognozu, ako se u izboru opreme nije pripremio za vanredne prilike, ili ako ne postupa po proceduri, koja se ui na teajevima izviaa, planinara, lovaca...Posebno su opasna ljetna, poslijepodnevna, nevremena, pogotovo ako su tad ljudi na vrhu ili u njegovoj zoni, zbog gromova, jakog vjetra i ledene kie.Radi toga na ture treba ii rano. Prilikom uspona na najvei vrh Evrope Mont Blanc, na vrh se kree rano ujutro, jo po mraku.

UJED ZMiJE U prirodi ima zmija jer je to njihovo prirodno stanite. Ujed otrovne zmije, koje ive u naim krajevima, a za koje kau da imaju samo 1/3 otrova potrebnog za smrtni ishod, moe izazvati opasne posljedice, ali ga treba preduprijediti.Divljina prirode je mjesto gdje ta stvorenja ive. Ljudi, koji prolaze tim podrujem trebaju da budu oprezni, pogotovo na nepreglednim mjestima gusti, i sl. Trebaju oprezno nastupati, da bi dali zmiji vremena da se povue.Zbog toga su planinarske cipele i duge pantalone vrlo korisne kao preventiva. A vakuumska prica moe biti korisna ako se nesrea dogodi.

!OBJEKtiVNE OPAsNOsti sU ONE KOJE NAstAJU KAO DJELO PrIrOdE, nA kOJE OvJEk nEMA utIcAJA, A u POdruJu nAvIIh BIh PLAnInA nABrOJAEMO nAJvJErOvAtnIJE:

PADSvakako da se moe pasti sluajno, ali ako se ne pazi dovoljno, ako se ne preduzmu sve mjere sigurnosti, pogotovo na eksponiranim mjestima, onda pad moe biti katastrofalan.Zbog toga su znanja alpinizma vrlo korisna.

IscrPLJEnOstSticajem raznih okolnosti moe se, u svakoj fizikoj aktivnosti upasti u fazu malaksalosti. Ali, u planini, pogotovo u nevremenu to moe biti veoma opasno. Zbog toga to su stalno prisutne iznenadne situacije koje trae trenutni maksimum fizikog naprezanja, ovjek mora uvijek imati rezervu snage. Radi toga dnevne ture ne trebaju da traju predugo. Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne etape i prepoznavanjem znakova organizma, moe se izbjei iscrpljenost.

siGURNOsNE MJERE

suBJEktIvnE OPAsnOstI su OnE kOJE, nEPrOMILJEnIM dJELOvAnJEM, IzAzOvE sAM OvJEk, sEBI ILI druGIMA:

!

iz recenzije

prof. dr ibrahima Buatlije

Na 126 stranica teksta, u 10 poglavlja, sa 5 karata te 54 fotografije reprezentativno i impresivno prikazan je krovni ortografski dio Bosne i Hercegovine.

Ve u predgovoru autori ukazuju na svjetsko - historijski znaaj planina sa posebnim osvrtom na Magli 2386m n/v, najviu planinu u Bosni i Hercegovini, zatim navode Volujak 2296 m, istiui da sa planinom Bio dijeli i spaja dvije zemlje Bosnu i Crnu Goru, to e rei dravu BiH i dravu Crnu Goru.

Za Zelengoru planinu koju od Maglia i Volujaka razdvaja dolina klisura rijeke Sutjeske, autori s pravom kau da je najljepa i najpitomija planina sa predivnim krajolikom i edesnim lednikim jezerima.

Posebno autori istiu vrijednost i znaaj praume Peruice, jedine takve u Evropi.

Za Trnovako jezero, uz samu granica a na teritoriji Crne Gore, koja je komunikacijski povezano sa Bosnom, uporeuju sa ljepotama raja, a u korist svih ljudi, te autori navode da je i to razlog pisanja ove knjige.

Za nacionalni park Sutjeska se sa pravom navodi da je bio a i sada jeste dragocjen za ouvanje ovog prelijepog planinskog podruja. U predgovoru autori zakljuuju da je ova knjiga nastala kao divljenje prirodi i upozorenje dravi da se ovo blago na dohvatu ruke sauva u korist svih.

Detaljno i instruktivno uspon na Magli je opisan i objanjen.

rEcEnzIJE

Uz opis su date i vrijednosti visokogorja, te istaknuta razlika izmeu planinarstva i alpinizma.

U tekstu su date i instrukcije o sigurnom boravku u planini, ne samo tehnike, nego i psiholoke i moralne.

Precizno su data uputstva prilaza vrhu Maglia: put na vrh od Lokve derneita, od Trnovakog jezera i sa sedla Prijevor.

U poglavlju o Trnovakom jezeru, prema kojem svi putevi vode iz Bosne i Hercegovine, a jezero se nalazi u Crnoj Gori, autori sugestivno navode: ovo divlje i prelijepo podruje, ba kao i najvei vrh Evrope Mont Blanc izmeu Francuske i Italije, ili najvei vrh svijeta Mont Everest, na granici Kine i Nepala, mudrou vladara susjednih drava, pristupani su svim ljudima, te nikakvih graninih formalnosti nema. Poruka je oigledna.

U opisu praume Peruice autori istiu da drvosjee ne smiju u njnu ni gledati, ni po njoj hodati, a kamo li je eksploatisati. Putevi kroz Peruicu opisani su na pravcu: Drago sedlo Tun jemir Suha, koji traje 4 5 sati hoda. Opis trase je veoma detaljan i instruktivan, a prua posjetiocu neizbrisiv doivljaj.

Detaljno i instruktivno dat je uspon na Volujak: put na vrh od Trnovakog jezera, zatim od prevoja emerno, te iz sela Izgori. Putevi, skupa sa okolinom detaljno su opisani i pruaju kompleksu panoramu ove i za planinare specifine planine.

Deskripcija landafta Zelengore je veoma autentina i instruktivna. Posebno su opisani grebeni i hrbati te masivi i dubodoline, a zatim visoravni i planinska jezera: Orlovako, tirinsko, Kotlaniko, Jugino tehnogeno jezero, jezero Donje Bare, jezero Gornje Bare. Ovo je, do sada, najdetaljniji prikaz visokogorskih tura na Zelengori. Uz svaku turu su date i planinsko gorske vrijednosti kako fiziko - geografske tako i antropogeografske. Posebno je prikazana planina Trebava, te Bijelo i Crno jezero.

Kompleksno je prikazan i Nacionalni park Sutjeska, sa memorijalnim spomenikom iz narodno oslobodilake borbe.

Kao dodatak, ali izuzetno vaan, data su uputstva i upozorenja na one tekoe koje ekaju svakog planinara, alpinistu i planinskog turistu, a odnosi se na opremu i sigurnosne mjere.

rEcEnzIJE

rEcEnzIJE

Slaem se sa autorima da je najgori dan u prirodi bolji od najboljeg dana ispred televizora.

Nigdje, se ne moe, kako navode autori, obogatiti duh i oplemeniti dua, kao u planini.

Pozdravljam izdavanje ove knjige, i elim autorima uspjeh u nastavljanju objavljivanja ovakvih djela u ediciji PLANINE BOSNE I HERCEGOVINE.

Sarajevo, april 2008 Prof.drIbrahimBuatlija

iz recenzije prof. dr Midhat usupli

Knjiga MAGLI, VOLUJAK, ZELENGORA, u izdanju Turistike zajednice Federacije Bosne i Hercegovine, prva je iz edicije PLANINE BOSNE I HERCEGOVINE, koju su pripremili Mu-hamed Gafi i dr emsudin Deko. Autori, kao dobri poznavaoci i zaljubljenici u prirodne vrijednosti BiH, nakon knjige KANJON RAKITNICE, pripremili su svoj novi rad, sada o naim planinama. Autori su u ovom radu ne samo planinari, alpinisti ili obini turisti nego vie od toga oni su istraivai, a u dijelu fotografija i istinski umjetnici. Pred itaocima e se nai knjiga koja osvoja slikama krajolika planina Maglia, Volujaka i Zelengore i tekstom koji e ih prijemivim jezikom voditi u gotovo nestvaran svijet netaknute prirode ovog dijela BiH. Tekst je ispunjen ljubavlju prema prirodi i porukama o ljepotama znaajnim za razvoj tur-izma i mogunostima za nova istraivanja.

Autori su, ne sluajno, izabrali planine sa najviim vrhovima u BiH, kao da ele rei: pogledajmo se odozgo iz ptiije perspektive kako bismo bolje vidjeli kakve prirodne vrijednosti ima naa domovina. Gledali su autori sa vrhova ovih planina udesna prirodna zdanja, raznolike geomorfoloke oblike planina, glacijalna jezera u njihovim podnojima, susjedne planine, i brino vodili druge koji ele da vide i doive isti uitak. Jezik je tean, pjesniki dijelom, ali iznad svega vrlo je sugestivan. Sumnjam da e se italac koji proita ovu knjigu moi suprostaviti osobnoj elji da vidi ove planine. Vidjeti ove planine istinski jeste i kulturno, historijsko, tradicionalno i duhovno bogatstvo ljudi

rEcEnzIJE

kojim kao svojina pripadaju, kako to istiu autori. A zato to ne uiniti kada nam pomau oni koji su ovdje bili bezbroj puta. Zato ne doivjeti pogled sa najveeg vrha u BiH (Magli, 2386 m) ili slijedeeg po visini (Volujak, 2296 m), ili neto nie Zelengore (2015 m). Siguran sam, uinie to mnogi koji proitaju ovu knjigu. Imaju itaoci i obavezu koji autori prieljkuju: da se upozori drava da se ovo blago na dohvat ruke sauva u korist svih, kako se istie na kraju predgovora ove knjige.

Rad je podijeljen na poglavlja, koja, pored predgovora i opisa geopoloaja ovog podruja, opisuju planine i jezera, te naine kako do njih doi. Poglavlja prate topografske karte i prelijepe originalne fotografije koje je umjetniki uredio Zijah Gafi. Poglavlja su: Magli i putovi na vrh (od Lokve Derneita, od Trnovakog jezera, od sedla Prijevor); Trnovako jezero; Prauma Peruica i put kroz Peruicu; Volujak i putovi na vrh (od Trnovakog jezera, od prevoja emerno, preko sela Izgori); Zelengora i njena jezera (Orlovako - 1438 m, tirinsko - 1672 m, Kotlaniko - 1528 m i Jugovo - 1550 m), te dijelove Zelengore: planine Tovarnica i njena jezera Gornje i Donje Bare, te planina Trebova i njeno Bijelo i Crno jezero. Najzad je i poglavlje o Nacionalnom parku Sutjeska, tek toliko da se zna ko je najbolje upuen u ovo podruje. Knjiga zavrava uputama o opremi neophodnoj za putovanja i mjerama sigurnosti.

Interes za ovaj rad, pored istraivaa naeg prirodnog naslijea, planinara, lovaca, izviaa, skijaa, studenata, sportista i ljubitelja prirode uope, imae i obini ljudi koji poele da uivaju u ljepotama ovog podruja. Jer, najloiji dan u prirodi bolji je od najboljeg dana ispred televizora, poruuju autori ovog djela. Doi e vjerujem, mnogi, bar na Zelengoru da vide kako ovjek, Jusuf Jugo napravi udo u prirodi a da je ne povrijedi - da napravi jezero koje se po svojoj ljepoti ne razlikuje od ostalih glacijalnih jezera. Jezero nije ni veliko ni malo, ni gornje ni donje, ni bijelo ni crno. Zove se Jugino.

Na kraju knjige daju se savjeti o sigurnosnim mjerama nunim za uspjean kraj putovanja. Prijetnje koje neupueni mogu imati u planinama su brojne i autori ih dijele na objektivne

rEcEnzIJE

i subjektivne. Objektivne su one na koje posjetilac ne moe uticati jer su dio prirode (nevrijeme, ujed zmije i odron kamenja ljeti, odnosno lavine zimi). U subjektivne prijetnje autori ubrajaju one koje su posljedica nepromiljenog djelovanja zbog nedovoljnog iskustva i fizike spremnosti, zbog ega su mogui padovi i iscrpljenost. Zato autori sugeriraju svim posjetiocima planina da sauvaju rezervnu snagu za iznenadne situacije.

Rad obuhvata 126 stranica sa 54 zadivljujue fotografije, od kojih je ak 18 fotografija dvostraninog formata, koje su paljivo birane da itaocima doaraju bogatstvo diverziteta morfolokih oblika krajolika ovih planina. Tu je i pet kartografskih prikaza podruja koji e pomoi da se posjetioci snau pri posjeti pojedinim lokalitetima ovog podruja.

Interes za ovu knjigu mogu imati i umari, ihtiolozi, geografi, geomorfolozi, ornitolozi, karstolozi, etnografi i drugi naunici koji izuavaju diverzitet i pejzanu raznolikost.

Sa zadovoljstvom preporuujem tampanje ovog djela uvjeren da e afirmirati prirodne vrijednosti ovog dijela nae zemlje. Ovo djelo e sigurno pomoi kako odrivom razvoju turizma tako i znanosti, iji rezultati u ovom sluaju upravo slue za potrebe zatite prirodne batine BiH. Ovo je poruka koju autori ovog djela upuuju itaocima gotovo cjelinom njihovog rada.

Sarajevo, april 2008 Prof.drMidhatUsupli

rEcEnzIJE

S A D R A J

Predgovor.........................................................................................7

Geopoloaj......................................................................................11

Topografska karta podruja.......................................................12

Magli................................................................................................16

Trnovako jezero...........................................................................46

Prauma Peruica..........................................................................50

Volujak..............................................................................................60

Zelengora.........................................................................................74

Nacionalni park Sutjeska ...........................................................115

Oprema............................................................................................116

Mjere sigurnosti............................................................................118

Recenzija prof. dr . Ibrahima Butalije....................................122

Recenzija prof. dr . Midhata Uuplia....................................125

0