M E N O R AGlasilo Židovske općine Osijek

Broj 3, Osijek, svibanj 2008./ijar 5768.

Izdavač: Židovska općina Osijek,Radićeva ulica 13, 31000 Osijek Tel/fax: 031 211 407E-mail :zidovska-opcina-osijek@inet.hr

Glavna i odgovorna urednica: Nada Valentić-Endt, prof.,

Menora, Glasilo Židovske općine Osijek

Urednički savjet: Nives Beissmann, prof. dr sc. Darko Fischer, Drago Kohn, Damir Lajoš, dipl.oecc. Tehnički urednik i priprema: prof. dr .sc. Darko Fischer, Lektor: Nada Valentić-Endt, prof.Za izdavača: Damir Lajoš, dipl. oecc.Tisak: Studio HS Internet d.o.o., Osijek

3

SADRŽAJ

Riječ glavne urednice, Nada Valentić-Endt, prof. .............................................................................................................. 4Riječ predsjednika Židovske općine Osijek, Damir Lajoš, dipl.oec. .................................................................................. 5

NEKA SJEČANJA ŽIVEMoj život je kao roman-lijep i tužan(3), Jolan Strapač,rođ. Scahapringer ......................................................................... 5Ti se ne možeš sjećati, Nada Valentić-Endt, prof. ............................................................................................................... 6Sjećanje na Pirovac, Biljana Papo Majnik .......................................................................................................................... 7

O NAŠIM AKTIVNOSTIMADogađanja u Židovskoj općini od 1.studenoga 2007. godine, Drago Kohn ....................................................................... 8Ženska sekcija, Gordana Čer Krnjaić ................................................................................................................................. 9

S NAŠIH PUTOVANJASholet u Novom Sadu, Andrea Planinšek,prof. ................................................................................................................... 9Posjet spomen-području Jasenovac,Saša Kabiljo ............................................................................................................. 10Zajedno u Izraelu, prof. dr. sc. Darko Fischer .................................................................................................................. 10

NAŠA MLADOST –NAŠA BUDUĆNOSTPurim u svijetu :Inga Desančić, Rebecca Beissmann, Lea Kasabašić, Ema Kramar ....................................................... 12Što sve treba biti na seder-tanjuru, Ian Beissmann ........................................................................................................... 13

IZ KULTUREIzložba Priča nad pričama-Marc Shagall, Nada Valentić-Endt, prof. ............................................................................... 13Knjige u izlogu:Zvi Jagendorf:Wolfy i njegovi ................................................................................................................ 14Kanner, Israel Zwi: Židovske priče ................................................................................................................................... 14

ZANIMLJIVE OSOBELav Mirski- uz 40-u obljetnicu smrti ................................................................................................................................ 14Steven Spielberg – dobitnik Legije časti........................................................................................................................... 14

BLAGDANIProslava Purima, Romna Pavlov ....................................................................................................................................... 15Pesah, Marija Čer .............................................................................................................................................................. 15Jom Haacmaut, Damir Lajoš, dipl.oec .............................................................................................................................. 16Tjedan pred Pesah, prof.dr.sc.Darko Fischer .................................................................................................................... 16Pred Pesah u Osijeku, ....................................................................................................................................................... 18Pesah u Izraelu, Tina Kohn-Dicastro,Izrael ...................................................................................................................... 18

IN MEMORIAMDr. Branko Paneth ............................................................................................................................................................. 19Ilana Spitzer rođ.Krašo ..................................................................................................................................................... 19Vlado Salzberger ............................................................................................................................................................... 19

VEDRE STRANICEMudre izreke Alberta Einsteina ........................................................................................................................................ 20Iz židovske kuhinje ........................................................................................................................................................... 20Šale o Židovima ................................................................................................................................................................ 22Premetaljke ....................................................................................................................................................................... 23

Slika na naslovnoj stranici: s Komemoracije u Đakovu

4

Štovani čitatelji, U razdoblju koje je iza nas bilo je mnogo događanja, manifestacija, druženja.O tome vam pišemo u

ovom broju kao podsjetnok za sve one koji su u njima sudjelovali i uživali kao i za one koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli nazočiti.Naročito smo ponosni na naše mlade i njihove aktivnosti.No, ni mi odrasli ne zaostajemo.Dapače, kao da nas na svakoj manifestaciji ima sve više!Tako neka naša druženja postaju već tradicija kao ona u Subotici ili Sholet u Novom Sadu, Sukot i pred Pesah kod nas u Osijeku.A ima li što ljepše od sretanja dragih prijatelja, druženja i veselih razgovora? Volimo putovati, ali i primati drage goste.Tako nas je prigodom susreta pred Pesah kod nas u Osijeku bilo oko 300-tinjak.Bilo je tu oko 50 gostiju iz Zagreba, gosti iz Sarajeva, Tuzle, Doboja, članovi jevrejskih općina iz Beograda, Subotice i Sombora s kojima se redovito sastajemo i, po prvi puta, gosti iz židovskih općinaVirovitice i Slavonskog Broda.Zar to

nije dovoljan dokaz da se rado družimo? Kao i u prošlim brojevima i ovoga vas puta pozivamo na suradnju u stvaranju naše Menore.Svaki je uradak dobro došao.

Svako sjećanje na lijepe ili teške trenutke treba spasiti od zaborava.Kaže se da lijepa sjećanja nikada ne blijede (na žalost ni ružna).Treba svjedočiti pa i o onim teškim vremenima kao što Steven Spielberg, poznati američki redatelj u pismu zahvale našoj članici g-điVeri Gregranović piše:

Da, tako će i vaša sjećanja, vaša svjedočenja omogućiti potomcima saznanje o povijesti i sudbini jednog naroda , a iz njih će učiti kako se strahote prošlosti ne bi nikada više ponovile.

Srdačno Vaša Nada Valentić-Endt, glavna urednica

5

Dragi čitatelji!

Komemoracije

Vrijeme je komemoracija. U Poljskoj je već obilježen Dan ustanka u Varšavskom getu i vijesti su nabrajale odličnike koji su na taj dan izrazili svoje poštovanje. Mi, Židovi ga nismo tada obilježili. Jom Hašoa mi obilježavamo 27. nisana što je ove godine 2. svibnja.

Održana je komemoracija u Jasenovcu. Mi, Židovi ju nismo tada obilježili. Datum se poklopio sa praznikom Pesah ,a na praznik se ne obilježava komemoracija i ne mole se molitve za mrtve. Otići ćemo u drugo vrijeme, odnosno, vjerojatno već jesmo do dana izlaženja ovog broja. Za malo više od mjesec dana , od dana kada nastaje ovaj uvodnik, idemo na komemoraciju u Đakovo. Mnogo je tužnih datuma. Previše? Možda. Kao što je i natuknuto, dio razloga leži i u različitim kalendarima, tako da do poklapanja ovih datuma dolazi tek svake četiri godine. Ipak, običnim se ljudima sigurno čini previše. Pa još kada ta obilježavanja dodatno pogode incidenti kao ove godine oko Bleiburga i Jasenovca čovjek ne može otvoriti novine, a da nema nekog članka preko pola stranice… Ali prije nego zaključimo da je previše, vratimo se onima kojima su sve te komemoracije namijenjene. Ljudima koji su na tim mjestima nepovratno izgubili obitelj, rodbinu, prijatelje, djetinjstvo… Njima komemoracija nije mjesto za prozivanje onih koji su “protiv”, mjesto za slikanje za dnevnik, mjesto intervjua, susreta s političkim prijateljima i protivnicima,

mjesto parade i promocije.To je samo mjesto koje je progutalo dio njih samih. Rješenje problema brojnih komemoracija ne možemo naći ukidanjem onih “manje važnih”. Možda možemo zamoliti političare da ipak ne dolaze na naše komemoracije. Tada ne bi došli ni novinari, a komemoracije bi bile vraćene onima kojima su i namijenjene.

Ali jedan od incidenata ipak moram spomenuti. Nije me zaboljelo kada sam čitao koliko je Bleiburg dobio više novaca, više pažnje crkvenih krugova, političara. Navikao sam. Tko nije došao u Jasenovac , prozvan je zbog nedolaska, a neki od njih najavljuju budući bojkot tih događanja. Ništa novo. Ali jedna me je izjava zaboljela. Jedan je dostojanstvenik važne institucije u Hrvatskoj izjavio kako su upravo oni radi pomirenja odavno tražili izjednačavanje svih žrtava jer žrtva je žrtva. Zamislimo recimo da trojica običnih ljudi ubije četvrtog. Jedan ga je ubio, drugi ga je držao, a treći je samo gledao i nije učinio ništa. Sva trojica su osuđeni jednako i po kratkom postupku na jednaku oštru kaznu. To je nepravedno, pogotovo za onoga koji je samo gledao. On je žrtva sustava. Da li ćemo svu četvoricu, odnosno njih trojicu s različitim stupnjevima krivice i onoga koji je stvarna, prava žrtva pokopati na isto mjesto i reći da su to sve jednake žrtve? Da li zbog greške sustava u isti koš stavljamo i onog jadnika koji je prvi stradao? Krajnji rezultat je samo izjednačavanje, ali ne žrtve i žrtve, već ubojica i žrtve.

Predsjednik ŽOODamir Lajoš

Moj život je kao roman - lijep i tužan (3)

NEKA SJEĆANJA ŽIVE

Mnogo je naših članova koji žive sa svojim sjećanjima iz teških dana prošlosti. Među njima je i gospođa Jolan Strapač čija ćemo sjećanja, pretočena u životnu priču, objaviti u nekoliko nastavaka. Za neke je znano da je njena životna priča objavljena u knjizi broj 3 “Mi smo preživjeli”. Ovo je treći, završni dio njezine priče.

Drugog smo dana raspoređene na prisilni rad. Bilo je vrijeme žetve pa su me rasporedili na rad u polje. Do tada nikada nisam radila u polju niti sam držala lopatu. Na svu sreću dali su mi u zadatak vezanje snopova žita. Tada sam bila mlada i naivna pa sam mislila da to i nije najgore što mi se dogodilo i prihvatila činjenicu da to tako mora biti. Moj vječni optimizam! Majka je bila određena za rad u kuhinji, a sestra u vrtu. Spavali smo u baraci, sestra dolje, a ja na katu s majkom.

U 8 sati i 30 minuta gasilo se svjetlo, zaključavala se baraka do jutra. Dežurni časnik- čuvar je prije toga obilazio baraku da se uvjeri da svi spavamo. I danas vidim tog časnika, zapravo samo gornji dio kape, kako prolazi kroz baraku, a ja iz svoje perspektive vidim samo vrh kape. Često sam žmirila

iz straha kako bi izgledalo da spavam, a u stvari, gledala sam kroz trepavice da li će se što dogoditi.

Grupa mladih koje smo nazivali ‘Leteća ekipa’ odlazila je svakog dana po zadatku na mjesta koja su im odredili. Bila su to plato- kola s jednim konjem. Oni su morali nositi stvari logoraša koji su već bili zatočeni u zajednički magazin. Išlo se i u logor koji je bio u gradu zvan Dom staraca gdje su bili smješteni svi starci. To je bio jedan bivši magazin. Jednom sam se i ja uspjela s ‘Letećom ekipom’ prokrijumčariti u logor staraca. Bilo je jadno gledati kako leže onako stari i bolesni na dekama po zemlji i stepenicama. Taj dan sam posljednji put vidjela svoje - omamu, otatu i ujaka - žive. Neki starci su se već jedva kretali. Pomogli smo im oprati se i smjestiti, ako se to uopće može tako nazvati. Pri povratku sam bila jako zaplašena jer su uvijek prebrojavali da vide jesu li svi došli natrag. Nisam znala kako ću ući u logor. Kako su kočijaša prvo pustili u logor zbog konja, on je potjerao kola i ja sam iz kola iskočila tamo gdje su se djeca igrala i činila sam se kao čuvarica djece. Ne znam što bi se dogodilo da su me uhvatili.

Da nije bilo moje najbolje prijateljice Nede Lukac, čiji je

6

otac bio utjecajni visoki časnik, ne znam kako bi se završila moja životna priča. Zahvaljujući njima puštene smo iz logora 07.08.1941.g. Ubrzo nakon toga počeli su transporti iz logora za Njemačku. Saznala sam da je otac moje Nede spasio još dvije židovske obitelji.

Po povratku iz logora trebao je ponovo početi život, naći posao, a ako nisi arijevac, nitko te se nije usudio zaposliti. Iako sam bila dijete poznatih osječkih roditelja, obilazila sam sve državne i privatne tvrtke, ali me se nitko nije usudio primiti.

Ipak sam na kraju imala sreću da me gospodin Ferdinand Speiser-mlađi, kojem me je preporučila gospođa Vinski prije nego je s obitelji pobjegla u Italiju, primio. Gospodinu Speiseru nije bilo bitno tko je tko, nego kako radi i da li želi raditi.

Kad sam započela radom, velika prednost mi je bila znanje njemačkog jezika. Radila sam s gospodinom Furmanom koji je bio glavni knjigovođa. Isti taj gospodin Furman je radio kao knjigovođa kad je moj pokojni otac bio direktor Tvornice kože.

Prvi dan po povratku iz logora upoznala sam susjeda, vrlo dragog mladića, kojemu nikako nije išlo u glavu zašto su nas odveli u logor. Stanovao je preko puta nas pa je i vidio kako su nas odvodili. Veselio se mom povratku, zaljubili smo se i to je bio moj budući suprug s kojim sam provela 56 godina sretnog braka. Rodila sam sina i kćer koji su oboje završili fakultet, zasnovali obitelj pa sad imam troje unučadi Martinu, Brunu i Neru i dvije praunuke Emu i Doru.

Žao mi je svih mojih suputnika iz tenjskog logora koji nisu imali sreću da prežive. Bila je to krasna, vrsna mlada generacija kojoj je život uništen na samom početku. Uvijek se pitam zbog čega, zbog kojih suludih ideja? Uz uspomenu na te nemile događaje želim da se to više nikada ne ponovi.

Na početku sam rekla da sam optimist i romantičar, voljela sam čitati poeziju. Naišla sam na jednu lijepu pjesmu koju je napisala Vjera Korski, a ta mi je pjesma uvijek u životu davala snage i nade u bolje sutra. Ona je glasila:

Nikada do sada nisam znala kako je neizmjerno teško smijati se dok ti u kutovima očiju blistaju suzdržane suze. Nikada do sada nisam znala kako je neizmjerno voditi beznačajne razgovore u obliku ljubaznih riječi dok ti se duša kida i lomi pod težinom pitanja na koja nema odgovora. Do tad je u mojoj duši vladalo sunce obasjano laganim maglicama sanja, a u duši nosila sam svo bogatstvo osjećaja i mladenačke obijesti. Vjerovala sam u život, vjerovala u ljude, a sada, sad je sve obratno. Kome da se tužim na kukavnost ljudi u borbi za svoje ideale i svetinje, kome da pričam o egoizmu onih koji su jezikom tako pošteni? I zato, baš zato moram da se smijem dok mi u kutovima očiju vire suzdržane suze!

Autorica ovog teksta je Jolan Strapač rođ. Schapringer, od oca dr. ing. Sigismunda i majke Ane rođ. Paunz. Rođena je u Osijeku 12.04.1926.g. i dugogodišnja aktivna članica ŽO Osijek.

Ti se ne možeš sjećatiCijeli me život prati jedna priča za koju sam sigurna da

sam u njoj bila i ja svjesni sudionik,a kako sam tada bila vrlo malena djevojčica, govorili su mi da se ja toga ne mogu sjećati.

Priča glasi: moja je majka Berta, rođ. Rosenthal nakon jedne posjete svome ocu, koji se nalazio među ostalim Židovima zatvoren u prizemlju današnjeg Filozofskog fakulteta u Osijeku, sa sobom izvela dvogodišnju djevojčicu.Nju joj je u ruke, doslovce, ugurala njena poznanica, djevojčičina majka, uz riječi: “Bettice, spasi mi dijete!” Radilo se to o Ružici Šidlof, koja je zajedno sa svojim mužem, kasnije otpremljena u Auschwitz.

Majka je, ne razmišljajići o mogućim posljedicama, (budući i sama Židovka u miješanom braku), dovela malu Ljerku k nama kući.Iako sam ja tada bila sasvim malena, točno se sjećam one psihoze koja je vladala u kući zbog straha od mogućeg otkrića nestanka djevojčice.

Moj otac je htio da se dijete što prije preda njezinoj obitelji radi straha za nas- dvoje djece, majku pa i njega.Ipak, dosta je dugo potrajalo dok su se stvorili uvjeti da ju preuzme njezin ujak, dr. Dragutin Grűnwald koji je bio jedno vrijeme u pritvoru. Po pisanju Tome Šalića u knjizi Židovi u Vinkovcima i okolici, ujak je djevojčicu otpremio u Zagreb gdje ju je primio g-din Vlado Spitzer i preko Beča otpremio u Palestinu.

Nakon njenog odlaska o toj se temi u našoj kući pričalo samo šaptom – strah je još vladao i možda je baš to razlog da se taj dio života duboko usjekao u moje sjećanje.

Isto tako su me uvjeravali da sam bila premalena, a da bih

se mogla sjećati događaja kada su iz naše kuće ustaše odvele moga djeta Filipa Rosenthala.

A ja se sjećam te noći kada su o stara drvena vrata, koja su povezivala našu staru i novu kuću u Ružinoj ulici odjekivali tupi udarci.Djed je otišao, ne vrativši se nikada više i sve do 18.svibnja ove godine, kada sam pri komemoraciji u Jasenovcu na 1453. stranici Poimeničnog popisa žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941. – 1945., našla njegovo ime, nisam znala gdje je skončao.

A sjećam se i (iako sam bila premalena)tihih razgovora moje majke i nekih nepoznatih ljudi u čudnim “odijelima” ispred našeg podruma kojima je davala neke paketiće i kutijice iz kojih su ispali zavoji i vata. Poslije sam saznala da je moja majka nabavljala ljekove i sanitetski materijal za naše u šumi.

Eto, i kada odrasli misle da djeca ne razumiju i ne vide što se oko njih događa, ipak se štošta usiječe u njihovo pamćenje.

I za kraj: priča o Ljerki, (danas Lei Behar) se nastavlja.Živi u Israelu u Kibbutzu Nachshonu s mužem Avramom, troje djece i šestero unučadi.Nakon mnogo godina stupili smo u kontakt. Ona govori samo hebrejski pa kontaktiramo preko njezinog muža koji u jednom pismu kaže da moju majku doživljavaju kao anđela koji je spasio Leu i zahvaljujući njezinom herojskom djelu on danas ima sretnu i veliku obitelj.

Nada Valentić-Endt

7

P I RO V A C

Postoji nešto što čovjek nikad ne zaboravlja, što nosi u sebi, što ne blijedi, što je uvijek prisutno, što se pamti za sva vremena. Jedno od takvih stvari u mom životu je pomisao na Pirovac. Mjestašce na Jadranu, smješteno u maloj uvali Vrilo, za mnoge ne naročito atraktivno, u meni budi sjećanja na najljepša ljetovanja sredinom sedamdesetih godina.

Obzirom da sam živjela u Osijeku gdje u ono doba nije bilo puno članova Židovske općine moje dobi, odlazak u Pirovac bio je nepresušan izvor vezan za život i aktivnosti židovske omladine. Upoznala sam mnoge drage prijatelje; s nekima i danas kontaktiram, a rado se sjećam i onih koji više nisu među nama.

Već nakon prvog mog odlaska u odmaralište zavoljela sam čika Šandora i teta Danicu, onaj predivni mol, sandoline, prave prijatelje iz svih gradova bivše države.

Uzbuđenje pred svaki odlazak u Pirovac, tuga pri svakom završetku ljetovanja i nada da ću opet iduće godine doći na isto mjesto, držali su me tih godina. Učili smo tradicionalne plesove i pjesme, organizirali razna natjecanja i maskembalove, rađale su se i poneke ljubavi., učili smo po koju hebrejsku riječ, dolazili su nam gosti iz Izraela, uvijek je bilo veselo i puno neke pozitivne energije.

Ujutro nas je budila glasna glazba i pratilo nas je budno oko naših vaspitača (odgajatelja) koji su nam s puno ljubavi i volje uljepšali boravak u Pirovcu. Kasnije sam i sama bila odgajatelj i znam da je to za mene bila velika čast i odgovornost. Rado smo u grupama odlazili u centar Pirovca i hodali po vrelom autoputu do našeg odmarališta.

Nakon toga dolaze godine kada sam postala majka i kada je moj neodlazak u Pirovac na neko vijeme bio opravdan, a onda rat. Nakon kriznih 90-tih čula sam da se ponovo organizira ljetovanje u Pirovcu i odlučila sam ponovo otići, ali dočekalo me je neugodno iznenađenje; odmaralište za koje me toliko toga vezalo bilo je sve osim onoga što sam,

bar djelomično, željela vidjeti. Osim opustošenih zgrada i nekoliko razbijenih sandolina ništa me nije podsjećalo na onaj moj Pirovac. Odmaralište je u to doba vodio neki gospodin Poldi iz Sarajeva, za kojeg nikad ranije nisam ni čula, a sva obilježja koja pokazuju da su tu nekada dolazila židovska djeca i mladež bila su zaključana u dubini nekih starih ormara što dalje od naših očiju. Na upit što se dogodilo s onim starim Pirovcem, rečeno je da svi mi koji smo tu nekada dolazili žalimo za danima kada smo bili mladi, a da je sve ustvari isto. Svi mi uistinu žalimo za nekim danima, ali ja taj Pirovac tada nisam doživjela niti kao izblijedjelu kopiju onog predratnog.

Kroz mozak su mi prostrujale sve one pozitivne struje, svi oni dragi ljudi, Miroslav Grinvald koji je sve činio sve da u odmaralištu bude kako treba i osjetila sam u tom trenutku neku srdžbu pomiješanu s tugom zbog tada viđenog. Narednih godina mislila sam na Pirovac, ali nisam imala niti volje niti snage da tamo ponovo odem., no u dubini duše nadala sam se da će se nešto promijeniti i da će ponovo zapuhati pozitivni vjetrovi.

Kako zadnjih godina s obitelji ljetujem na Murteru, odlučila sam prije dvije godine ponovo ući na ona poznata vrata i mojoj sreći nije bilo kraja. Dočekala nas je nasmiješena Duška koja živi u odmaralištu tijekom cijele godine i pokazala nam je svoj ukusno uređen mali stan, kao i simpatičnog vučjaka koji je čuva i javlja da ima posjetitelje. Zavirila sam u svaki kutak, pogled iz velike trpezarije širio se na cijelu uvalu, mol je ponovo izgledao isto, sandoline su u funkciji, sve je puno dječjih crteža i radova. Ispijajući kavu s Duškom saznala sam da se ovdje polako, ali sigurno vraća život, da je prošle godine bilo i malih i velikih iz svih krajeva bivše države. U tom trenutku sam shvatila da sam prije desetak godina bila u pravu kada sam se nadala da će se nešto promijeniti, da odmaralište može ponovo biti slično onom od ranije, da nije stvar u tome što sam ja starija, nego da je sve ipak ovisilo o želji i volji da to bude ponovno mjesto na koje se rado dolazi i ponovno vraća svake godine. Prošle godine opet sam posjetila Dušku, ponovno sama prošetala onim poznatim stepenicama, udahnula onaj miris i na trenutak imala osjećaj da nikad nisam prestala dolaziti na to mjesto. Sigurna sam da ću svog sina, čim još malo naraste, poslati u odmaralište da se druži s djecom, da uživa i da se i on danas - sutra sjeća ljetovanja u Pirovcu kao ja.

Ako ste nekad bili u Pirovcu - otiđite opet, a ako niste, sada je prilika jer odmaralište ponovo čvrsto stoji na svojim temeljima.

Biljana Papo Majnik

8

O NAŠIM AKTIVNOSTIMA

Događanja u Židovskoj općini od 1.studenoga 2007. godine

2.studenoga održan je plesni maraton u Novom Sadu. Prisustvovala je .naša plesna grupa s voditeljicom Nives Beissmann.

8.studenoga održan je seminar za djecu u Somboru.

Sudjelovala je i naša voditeljica Nives Beissmann sa djecom.

16.-17. .studenoga u Subotici je održana konferencija

malih židovskih i jevrejskih općina .Sudjelovali su i gosti iz Rumunjske,Mađarske, Hrvatske i Srbije.Prisustvovao je i tajnik Općine Dragutin Kohn.

23.-25. studenog održana je konferencija Limmud Keshet-u Beogradu -sudjelovala je Nivess Beissmann.

9.prosinca upriličena je na “Galiji” proslava praznika

Hanuka s programom i ručkom.Djeca nedjeljne škole i plesne grupe izvela su predstavu,plesala i svirala na instrumentima.Poslije ručka nas je zabavljao Saša Kabiljo pjevajući i svirajući na gitari.

3.veljače 2008. bio je Izlet u Novi

Sad na tradicionalni “ŠOLET”. 1.ožujka 2008. gost naše Općine je

bila predsjednica jevrejske općine Niš Jasna Čirić koja je održala predavanje o grobljima ex-Jugoslavije.

12.ožujaka 2008. održana je

Izborna godišnja skupština Općine.Nakon toga upriličena je mala zakuska za članove.

23.ožujka 2008.u prostorijama Općine proslavljen je veseli praznik Purim uz plesnu grupu “Haverim šel Izrael”. Gost večeri bio je Dr.Eydara Drora -član grupe Soul Train iz Izraela koji je nastupio s pjesmama i glazbom Izraela.

13 .travnja 2008.godine

tradicionalni pred -Pesach s gostima održan je u ZOO hotelu.Nastupila je naša plesna grupa “Haverim šel Izrael”.

Nastupila je i plesna grupa iz Novoga Sada “Maajan”.Nakon programa bio je organiziran ručak..

2. svibnja 2008.godine bio je Dan Holokausta i

polagani su vijenci na spomenik “Majka I dijete”, ispred Židovske općine Osijek.Vijence su položili gradonačelnik g. Matković,a ispred Županije osječko-baranjske g.Posavec i g.Forgić. Nakon toga odlazi se na Tenjsku cestu gdje je bio stacionarni logor i polažu se svijeće i kamenčići na spomenik.Jedini sudionik toga vremena i rada na logoru, gđa.Strapač Jolan-Beba ispričala je svoja sjećanja za medije.

18.svibnja 2008.g.imali smo kolektivan posjet spomen-

području Jasenovac gdje smo položili vijenac na centralnom spomeniku”Cvijet”.Nakon toga je slijedio odlazak na zajednički ručak u “Antin stan” u Ivankovu.

Drago Kohn

9

O radu ženske sekcije Židovske općine Osijek

Ženska sekcija pri Židovskoj općini Osijek ponovo djeluje od ožujka 2007. godine i ima tridesetak članica.

Svake prve srijede u mjesecu žene iz Ženske sekcije sastaju se u prostorijama ŽO te se dogovaraju o svom radu i o proslavama nadolazećih praznika.

Prva svečanost u ožujku bila je proslava Purima i tada je Ženska sekcija prpremila osjveženje uz kolače i sokove.

Druga svečanost u ožujku prošle godine je druženje pred Pesah i tada su žene iz Ženske sekcije pripremile kolače za goste koji su stigli iz Subotice, Sombora, Novog Sada, Zrenjanina, Beograda, Sarajeva, Zagreba i za naše

članove.U lipnju 2007. godine došli su gosti iz Beograda,

Zagreba, Sarajeva, Novog Sada povodom komemoracije na groblju u Đakovu. Tom prigodom održan je i zajednički ručak, a Ženska sekcija je pripremila kolače za tu prigodu.

U rujnu 2007. godine Sukot je obilježen u Tikvešu uz goste iz Zrenjanina , Beograda, Subotice, Sombora, Novog Sada i uz naše članove. Ženska sekcija je i za ovu prigodu prpremila kolače.

Gordana Čer - Krnjaić

S NAŠIH PUTOVANJA

SHOLET u Novom Sadu

Židovska općina Osijek u nedjelju 3.ožujka 2008. sudjelovala je na tradicionalnom Sholetu u Novom Sadu. U 7h ispred zgrade Židovske općine krenuo je autobus u kojem su bili članovi Općine i njihovi prijatelji. Nakon dvosatne vožnje i usputnog stajanja, kada su nam se pridružili članovi koji žive izvan Osijeka, stigli smo na odredište, prostor novosadskog Velesajma gdje se održavao susret. U ogromnoj dvorani okupili su se članovi Židovskih općina iz Srbije, Bosne i Hercegovine, i Hrvatske. Nakon srdačne dobrodošlice i uvodnog govora domaćina – predsjednice Židovske općine Novi Sad, slijedio je blagoslov rabina, zatim splet tradicionalnih izraelskih plesova koji su izvele mlade članice ŽO – Novi Sad. Predstavili su se gosti pristigli s različitih strana, ispred Židovske Općine – Osijek, prisutne

u dvorani pozdravio je tajnik, gosp. Drago Kohn. Gosti i domaćini sjedili su pomiješani za različitim stolovima tako su imali priliku bolje se međusobno upoznati. Svi smo uživali u izvrsno pripremljenom sholetu i dobrom društvu. Bila je to još jedna prilika upoznati članove drugih Općina s područja bivše države, ali i susresti draga i poznata lica. Nakon ugodnog druženja bilo je teško rastati se s dragim domaćinima. Još jedanput izražena je želja kako ovakva druženja trebaju biti učestalija. Zadovoljni u srcu i (želudcu!) uputili smo se k Osijeku. Meni osobno, kao prijatelju Židovske općine Osijek, bila je čast sudjelovati u ovako lijepom druženju.

Andrea Planinšek, prof.

10

Nedjelja, 18.05.2008. U 08:00 h okupila se grupa od tridesetak članova ŽIDOVSKE OPĆINE OSIJEK ispred matične zgrade, odakle je autobusom u ugodnoj vožnji krenula k Jasenovcu. Oko 11:00 h stiglo se u memorijalni centar gdje su se prisutni prvo okrijepili kavom i vodom, a potom s mirom i pietetom , uz stručno vodstvo mladog kustosa pošlo u obilazak spomen-područja i muzeja. Uz sjetnu pratnju kišnih kapi uputili smo se ka kamenom cvijetu, simbolu patnje nevino pogubljenih ljudi. Tuga i bolno sjećanje ispunili su prisutne. Nakon polaganja vijenca, cvijeća i zapaljenih svijeća, krenulo se dalje.

Uputili smo se do slijedećeg, puno ugodnijeg odredišta: Ivankovo-Antin stan. Oaza čistoće, spokoja, zelenila, blagih sunčevih zraka.... Domaćin, vlasnik prekrasnog privatnog EKO - gazdinstva, uz neprestani poslovno-srdaćni osmjeh, dočekao nas je s ukusnim ekološkim delicijama. Bilo je tu rakije od voća za dobrodošlicu i ukusno predjelo. Tamburaši iz Mikanovaca, pratili su nas u stopu i pridonijeli opuštenom ugađaju.

U zlatnim zrakama sunca, u predivno uređenom exterijeru, krenula je i konačnoa gozba, slavlje za nepce skoro svih prisutnih. Naravno, hrane i pića je bilo u izobilju i autor ovih redaka, inače vegeterijanac, došao je itekako na svoje!

Uz zvukove slavonskih nota koje su lepršale iz starih žičanih instrumenata, prebirane spretnim prstima mladih svirača, mnogi su šetali bogatim imanjem, udisali mirise proljeća, mazili gorde konje.

Posjet spomen - području Jasenovac

Uživanje je trajalo do 18:00 h kada je slijedio povratak. Ispratili su nas gazda i muzičari, čak i po koji pas mašući repom. Naš je autobus prašnjavim seoskim putem lagano klizio k asfaltnoj cesti. U 18:40 h našli smo se na početnoj točki-ispred zgrade Židovske općine Osijek!

Saša Kabiljo

Pod gornjim nazivom održana je u mjesecu studenom prošle godine konferencija Židova koji su kao djeca preživjeli Holokaust (engleski Holocoust Child Survivors). Ovo udruženje, koje već godinama postoji, kod nas je malo poznato, iako je ovo bila već 19. godišnja konferencija koja se svake godine održava u nekoj drugoj državi i u nekom drugom gradu. Posebnost ove zadnje konferencije bila je u tome što je održana u Izraelu, u Jeruzalemu, državi i gradu od posebnog značaja za svakog Židova, bio on osoba koja je preživjela Holokaust ili osoba koja je imala tu sreću da je to vrijeme provela u nekom mirnom dijelu tada ratom zahvaćene planete. Na konferenciji su sudjelovali i mlađi ljudi, potomci onih koji su preživjeli Holokaust, ono što se naziva druga i treća generacija preživjelih kao i članovi obitelji takvih osoba.

Upravo činjenica da je mjesto održavanja bilo Jeruzalem, motiviralo me da ja, a sa mnom je bila i moja žene, koja nije

Zajedno u Izraelu 2007.

“survivor”, budemo prisutni na ovoj konferenciji. U Izrael. u svakom slučaju, treba otići barem jednom u tri godine! To bi trebalo ubaciti u popis “micvot”, ugodnih obveza koje svaki Židov dijaspore treba obaviti. Očekivao sam da ću tamo susresti svoje vršnjake koji su imali toliko sreće kao i ja da preživimo one strašne godine, za nas od 1941. do 1945.,ali za mnoge iz Njemačke, Poljske Austrije još i duži razmak odnosno od 1939. do 1945.

Ljudi moje generacije, rođeni oko 1940. , koju godinu stariji ili koju godinu mlađi, bilu su glavnina učesnika. Onih znatno starijih nije bilo mnogo, jer su to već ljudi u poodmaklim godinama s manje želje i sposobnosti za dalekim putovanjem i boravkom od nekoliko dana izvan vlastitog doma.

Posebno sam se obradovao kada sam među brojnim sudionicima susreo i neke stare poznanike koje dugo nisam vidio. Bili su to Jovan i Dina Rajs koji sada žive

11

u Stokholmu , a nekada smo zajedno ljetovali u Rovinju. No tek ovoga puta smo ustanovili da smo za vrijeme Holokausta imali slične sudbine. I Dina i ja smo 1944. i 1945. bili u Budimpešti i istim konvojem (teretnim vlakom) vraćali se Jugoslaviju. Obnovili smo naša sjećanja na put koji je od Budimpešte do Novog Sada trajao oko tjedan dana (!), a ustanovili smo da imamo vrlo slična sjećanja iz toga razdoblja. Okupilo se tu još poznanika i prijatelja s kojima sam se češće susretao, a koji sada žive u Izraelu kao Vojko Šterk, Mirjam Steiner, Helga Milhofer. Nama odavde i njima već davnim useljenicima bilo je zanimljivo razmijeniti mišljenja i ispričati novosti od posljednjeg susreta.

Okupio se impozantan broj sudionika, prema zvaničnom popisu oko 800. Pretežno su gosti došli iz Amerike, Kanade, Australije, Francuske i Engleske, iz zemalja gdje standard dovoljno visok, da si pojedinci i obitelji mogu priuštiti gotovo svake godine jedno putovanje u daleku zemlju. Iz “siromašne Europe”, istočnog dijela našeg kontinenta, gdje ne samo da gotovo više nema Židova, nego su i njihove platežne mogućnosti daleko manje, bili su uglavno samo “službeni predstavnici”, po jedna ili dvije osobe kojima je organizator donekle pokrio troškove boravaka. Tako su Hrvatsku zastupali Melita Švob i Jakov Atijas iz Zagreba, a po dva predstavnika imale su i ostale “tranzicijske” zemlje kao Srbija, Mađarska, Poljska, Slovačka, Češka itd. Veliki broj učesnika bio je, naravno, iz samog Izraela.

Anahnu po! Bio to je motiv i uzrečica skupa. “Anahnu po” na hebrejskom znači “Mi smo tu”. Tu smo u Izraelu, zemlji koju su stoljećima priželjkivali naši predci, priželjkivali milijuni stradalih u logorima smrti za vrijeme Holokausta, tu smo unatoč svemu tome, tu smo da sjetimo onih koji nisu imali sreće da ovo dožive i tu smo da pomognemo

vedrijoj budućnosti naših potomaka. Cijeli program odvijao se u Renaisance hotelu u novom

dijelu Jeruzalema u ogromnoj zgradi s mnogo katova, dvorana i sala. Program je za tri dana, koliko je trajala konferencija ,bio više nego obilan. Obavijesti, predavanja i prikazi počeli su gotovo već za doručkom, nastavljali se u toku prijepodneva, održavali u vrijeme ručka, nastavljali se poslije podne i tokom večere i završavali u kasnim satima s manje ili više formalnim sastancima. Bilo je tu općih predavanja i izlaganja u velikoj dvorani za sve učesnike. Predavači su bili od vrlo poznatih ličnosti izraelskog i židovskog javnog života do manje poznatih osoba. Dug bi bio popis samo poznatijih ličnosti, no ne mogu da ne spomenem ime Israel Meir Lau , sada glavni rabin Tel Aviva, do nedavno glavni rabin Izraela, koji je kao dijete slijedom neobičnih i teških okolnosti uspio preživjeti i pobjeći iz Buchenwalda. O njegovoj sudbini snimani su i filmovi i pisani romani, no svaki ponovni njegov nastup posebno je nadahnut.

Pored općih predavanja, filmova i predstava, postojale su radionice, po više njih s raznim temama i u isto vrijeme pa smo mogli izabrati temu prema onome što nas zanima i u čemu možemo dati svoj doprinos.

Jedan dan bio je posvećen posjeti muzeju Jad Vašem. Osim obilaska postave muzeja, svečana i potresna bila je ceremonija polaganja vijenaca u velikoj memorijalnoj dvorani. U zamračenom okruženju uz svjetla sedam svijeća s menore, uz izraelsku himnu i dječji zbor i uz molitve, ponovno smo se podsjetili da smo mi tu “Anahnu po”, ali milijuni to nisu doživjeli.

Darko Fischer

12

NAŠA MLADOST - NAŠA BUDUĆNOST

Purim u svijetu

Purim u Jemenu

Djeca od raznih materijala naprave Hamana u prirodnoj veličini. Lutku Hamana obuku u šarenu odjeću i stave mu smiješne detalje, tako da mu se mogu rugati. Zatim Hamana postave na drvenog konja. Djeca ga zatim vode ulicama i viču: „Evo što ćemo učiniti podlom Hamanu.“

Inga Desančić

Purim u Afganistanu

Djeca crtaju Hamana na papiru, izrežu ga i bace ga na pod. Pri čitanju Megile djeca gaze po tim napravljenim „Hamanima“ i prave buku svaki put kada se čuje Hamanovo ime. Kada čitanje završi, odrasli dižu tepih i djeca skaču po podu gdje je nekada bio tepih za slučaj da je Haman još ondje.

Rebecca Beissmann

Purim u Tunisu

Svake godine u vrijeme Purima djeca u Tunisu izrađuju figure Hamana. Manja djeca za izradu koriste papir, a ona

malo starija plastelin, glinamol ili tkaninu. Sve se obitelji okupe u školskom dvorištu gdje se zapali vatra. Djeca bacaju svoje „Hamane“ u vatru. Kasnije se sol posipa po vatri, a djeca uzimaju štapove i udaraju po vatri uzvikujući: „Dugo živio Mordehaj, proklet bio Haman, blagoslovljena bila Estera.“

Lea Kasabašić

Purim u Rusiji

Kako je u Rusiji za Purim najčešće još dosta hladno i obično još ima snijega, običaj je da se izradi snježni Haman. Oguli se dinja pa se kora stavi Hamanu oko vrata kao ogrlica. Naprave mu oči od ugljena, za nos stave mrkvu, usta naprave od cikle, a na glavu mu stave pokidanu tavu. Naprave mu debele noge da može stajati. Navečer, kada Purim završava, poslažu se drva oko Hamana i to se zapali, a ljudi okolo čekaju dok se Haman ne otopi.

Ema Kramar

13

Na seder tanjuru se nalazi: haroset ( smjesa od jabuka, oraha, cimeta, meda i crvenog vina), peršinov list (treba pobuditi radoznalost djece), gorko bilje ( npr. hren, koje jedemo jer su Egipćani zagorčavali život Izraelcima u ropstvu), meso s kosti (važno je da bude od noge, npr.pileći batak- podsjeća nas na izbavljenje iz ropstva), kuhano jaje (koje je spomen na blagdansku žrtvu) i zelena salata. U sredini bi trebala biti tri komada macesa koji simboliziraju 3 staleža u izraelskom narodu.

Ian Beissmann

Što sve treba biti na seder-tanjuru?

IZ KULTURE

IZLOŽBA: MARC CHAGALL:Priča nad pričama13. 12. 2007.-16. 03. 2008.

Hrvatska je javnost prvi puta imala priliku na jednome mjestu, u Klovičevim dvorima u Zagrebu, vidjeti oko 250 djela umjetnika svjetskoga glasa Marca Chagalla.Da je izložba bila pun pogodak, govori i podatak da ju je vidjelo nekoliko desetina tisuća posjetitelja.Autor izložbe je svjetski priznati poznavatelj Chagalla Jean Michael Foray.Izložba je postavljena tematski, a ne kronološki kako bi se što bolje prikazao umjetnikov rad.Počinje autobiografskim i autoportretnim blokom. Druga velika tema su klaunovi, cirkus i akrobati.Zatim slijedi tema parova kao motiv njegovih prvih susreta sa suprugom Bellom

Rosenfeld. U završnom dijelu izložbe mogli su se vidjeti uradci sakralne tematike. Marc Chagall izvornim imenom Mojša Zaharavič Šagalau rodio se 1887. u Bjelorusiji kao najstarije od devetoro djece u židovskoj obitelji i doživio 98 godina.Studirao je u Sankt Peterburgu, a stvarao umjetnička djela u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji i SAD-u.Najveći dio života proveo je u Parizu.U svojoj knjizi Moj život naglašava da je umjetnost prije svega stanje duše . To se vidi u njegovim čarobnim koloritnim djelima za koje kritičari kažu da su čista poezija, a čime se i mi laici i njegovi obožavatelji slažemo.Njegova su platna puna čuda,, bogatstava i čarolija, puna mašte i ljubavi, iako proizlaze iz svakodnevice. Vrlo je polemičan Chagallov odnos prema vjeri kao Židova koji je u trajnoj dilemi s “prikazivanjem” uz poseban pristup kršćanskoj ikonografiji.Neobičan je i njegov odnos prema jeziku i književnosti.On je slikar pripovjedač koji slikajući pripovijeda o biblijskim temama, ljubavnim i cirkuskim prizorima, prizorima iz seoskog života,rodnom Vitebsku ili vedro fantazira. Često kombinira teme i tehnike, tako kombinira kolaž(ilustracije La Fontaineovih basni), gvaš, tuš te grafikama ilustrira Bibliju. Neizostavno treba naglasiti čarobnu šarolikost boja koje neodoljivo privlače uvijek nove poklonike njegove umjetnosti.

Posjet ovoj izložbi bio je svakako nezaboravan doživljaj svakom posjetitelju.

Nada Valentić-Endt

14

Predlažemo:

ZVI JAGENDORF-Wolfy i njegovi, Fraktura, 2007.

Roman Wolfy i njegovi pripovijeda o životu židovskih izbjeglica u Engleskoj.S mnogo humora govori o životu i odrastanju dječaka, koji se s obitelji, bježeći pred nacizmom, doseljava u London. Obitelj je opisana kao galerija likova, od oca, neprilagođenog novom načinu života, smrtno bolesne majke, snalažljive tetke, melanholičnog tetka i bratića koji je pun smicalica.Iako potječu iz tradicionalne obitelji koja dolazi iz Beča, život u suvremenom Londonu sve ih mijenja. RomanWolfy i njegovi govori o nacizmu, holokaustu, ali i stapanju dva svijeta kao i odrastanju.Prikazane su i političke prilike i život u egzilu, a sve je protkano izvrsnim i duhovitim stilom. Ovaj je roman 2001. ušao u izbor za nagradu Booker, a slijedeće godine dobi o nagradu Wingate.

KNJIGE U IZLOGU

KANNER,ISRAEL ZWI-Židovske priče, Zagreb, Naklada Zoro, 2007. Preveo s njemačkog Željko Ivanković

To su priče iz rane faze židovske povijesti od oko 5800 godina.Tematski i motivski obuhvaća vrijeme biblijske povijesti od Stvaranja do velikog egzodusa Židova nakon rušenjaDrugog hrama.Tih, više od 120 priča podijeljeno je u šest cjelina. .

N.V.E.

ZANIMLJIVE OSOBEL A V M I R S K I

Uz četrdesetu obljetnicu smrti

Lav Mirski rođen je u židovskoj obitelji u Zagrebu 21.06.1893. godine.Bio je violončelist, dirigent, skladatelj i zborovođa koji je ostavio traga u umjetničkom radu u svim sredinama u kojim je djelovao.Kao dirigent, ravnatelj Opere i

intendant HNK u Osijeku jedna je od najznačajnijih ličnosti kazališnog života prošloga stoljeća.

Studij violončela završio je 1913. na Konzervatoriju HGZ u Zagrebu, a potom djeluje u Beču, Rijeci i Zagrebu.Jedan je od utemeljitelja Muzičke škole u Osijeku i njen ravnatelj od1926.-1941.Godine 1924. osnovao je i vodio Osječku filharmoniju.Bio je dirigent HNK u Osijeku od 1924.-1941. , a od 1947.-1956.godine ravnatelj Opere te intendant HNK od 1956.-1961.

Za 2. svjetskog rata interniran je u Italiji gdje u logoru vodi pjevački zbor i dirigira simfonijskim koncertima za savezničku armiju u Bariju.

Od 1944.-1947. bio je dirigent Opere i Palestinskog simfonijskog orkestra u Tel Avivu i Jeruzalemu.

Od 1947. godine opet je u Osijeku i kao operni i simfonijski dirigent značajno doprinosi napretku glazbenog života.Vodio je pjevačko društvo Kuhač s kojim je izvodio oratorijska djela.

Umro je u Osijeku 29. 04. 1968. Bio je zaslužni građanin grada Osijeka .Po njemu je jedan osječki trg prozvan Trgom Lava Mirskog.

Povodom 100.obljetnice osječkog HNK, 40. obljetnice smrti i 115. godišnjice njegova rođenja ,na groblju Sv. Ane uređeno je posljednje počivalište velikog umjetnika koji je volio i svojim umjetničkim darom obogatio Osijek.

(Prema tekstu Lj.Stanojevića)

N.V.E.

Spielberg dobio Legiju častiAmerički redatelj i producent Steven

Spielberg dobio je francusko odličje Legiju časti za životno djelo. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy predao je Spielbergu to najviše francusko odličje.Spielberg je odličje dobio i za svoj

društveni angažman, između ostaloga za podsjećanje na Holokaust kao i za njegovo zauzimanje za sudansko krizno područje Darfur.Spielberg je nedavno u Cannesu predstavio svoj pustolovni film “Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje”.

15

BLAGDANI

Proslava Purima

Ove godine proslava Purima održana je 23.ožujka 2008.Kao i do sada održana je u prostorijama Židovske općine Osijek.

Kako je to veseli praznik,trebalo se pobrinuti za dobro raspoloženje!Pa naravno,takve prigode ne mogu proći bez plesne grupe pod vodstvom naše drage učiteljice Nives Beissmann.Njihova razigrana plesna točka ponovo nas je oduševila, za što su bili nagrađeni velikim pljeskom, ali i još ponekom „sitnicom“.Naime,ŽO je odlučila članove plesne grupe darivati jednodnevnim izletom u bližu okolicu Osijeka po njihovom izboru.Dakle,zadovoljstvo je bilo obostrano!

Ali , to nije sve!Ove godine naš gost iz Izraela bio je dr. Dror Eydar iz

grupe Soul Train koji nas je zabavio pjesmom i glazbom .No, nije to bilo uobičajeno sviranje i pjevanje jer nas je prije svake izvedbe upoznao sa poviješću i značenjem svake pjesme pa se tako uz zabavu moglo nešto i naučiti.Svi su bili jako zadovoljni njegovom izvedbom i svima je bio jako simpatičan gost.

Bilo je to, za oči i uši , jedno ugodno nedjeljno poslijepodne , ali i za nepca jer smo uz ugodnu glazbu mogli kušati i razne vrste slastica , kolača i sokova za koje su zaslužne članice Ženske sekcije ŽO.

Šalom!

Romana Pavlov

PESAHVečer kojom počinje ovaj blagdan osobito je svečana.

Nakon službe u sinagogi obitelji se okupljaju za stolom i tada zapravo počinje pravi obred - pashalni »seder«. Pashalna večera ima svoj točno određeni tijek pa se u tu svrhu koriste i knjižice s opisom kako ta večera mora teći. Opis pashalne večere naziva se Haggada šel Pesah. U našim je krajevima osobito poznata stara »Sarajevska Haggada«.

Jedan od zanimljivijih trenutaka Pashalne večere svakako je onaj kada najmlađi član obitelji postavlja pitanja: »Po čemu je ova noć drugačija od svih ostalih noći?«

Na to otac obitelji odgovara: »Bili smo robovi faraonovi u Egiptu, ali Gospodin naš Bog izveo nas je odande snažnom rukom i ispruženom mišicom. I da Sveti, blagoslovljen budi, nije izveo naše očeve iz Egipta, i mi bismo i naša djeca i djeca naše djece još uvijek bili robovi faraonovi u Egiptu...«

Večera se nastavlja do kasno u noć. Na Veliki četvrtak se spominjemo Isusove posljednje večere koja je također bila Pashalna večera, proslava Pesaha. Puno je toga prešlo u ono što mi danas nazivamo misom.

Seder je večernji obrok koji se odvija na večer Pesaha, u kojem se Židovi prisjećaju oslobođenja iz egipatskog ropstva. Seder znači red, a na njemu se, osim posebnog redoslijeda uzimanja simbolične hrane i pića, ispunjava i jedna važna zapovijed - ona o pričanju priče o Izlasku (Sh’mot / Izlazak 13:8).

Hagada: u njoj se nalaze sve molitve, priče i pjesme povezane s Izlaskom a sadržaj su sedera.

Tanjur za Seder: na njemu se nalaze:- pečena janjeća kost = simbolizira hramsku žrtvu- jaje = simbolizira žalost za Hramom- maror (gorko bilje; npr. hren) = simbolizira gorčinu

ropstva- haroset (mješavina jabuka, grožđica, badema i sl, datula.

začina i vina; svaka tradicija ima svoj haroset - Jemenićani, Talijani, Poljaci...) = simbolizira građevinski materijal kojim su Izraelci gradili u Egiptu

- karpas (peršin, celer ili neko drugo zeleno bilje) = simbolizira zelenilo proljeća.

Na stolu su još 3 komada beskvasnog kruha; 2 kao 2 hale za shabat (simbol 2 porcije mane za šabat) i 3. koja je lechem oni (ropska porcija, koju su Izraelci svakodnevno nosili na rad) i 4 čaše vina po osobi te 5. za proroka Elijahua. Četiri čaše simboliziraju 4 načina na koje je Bog spasio Izraelce iz egipatskog ropstva, a 5. je posljedica jedne talmudske rasprave treba li zapravo biti četiri ili pet čaša; kako se vjeruje da će Elijahu, kada dođe, riješiti i sve talmudske nesuglasice, ta se čaša zove Elijahuova čaša; inače, za vrijeme sedera, u određenom se trenutku otvaraju vrata za Elijahua, a u sklopu nade u dolazak Mesije.

Seder se sastoji od 14 dijelova unutar kojih se uči lekcija o tome kako je Bog spasio židovski narod od ropstva. Nakon toga se srednja maca lomi na dva dijela te se jedan dio (afikoman) odvaja da bi se jeo kao zadnje jelo prije blagoslova nakon jela (kako bi okus mace slobode mogao ostati u ustima).

Nakon toga se karpas umoči u slanu vodu i pojede, a najmlađe dijete postavlja četiri pitanja - ma nishtana ha layla ha ze / u čemu/zašto je ova noć razlicita od drugih? (zapravo, na hebrejskom originalu u pitanju je izjava, ne pitanje). Nakon toga slijedi pričanje priče o Izlasku (ili čitanje iz Hagade).

Slijedi blagoslov nad macot i nakon toga se jede maror s haroset, te jaje umočeno u slanu vodu (simbolizira ropske suze). Slijedi konkretna hrana, afikoman (maca-desert), treća čaša vina te blagoslov nakon jela.

Nakon blagoslova slijedi Halel (Psalmi 113-118) koji se recitiraju/pjevaju uz 4. čašu vina.

Marija Čer- Krnjaić

16

Ove godine, 8. svibnja (5. ijar) obilježava se Jom Haacmaut, ili Dan neovisnosti za Izrael. Na taj je dan Ben Gurion u Tel Avivu proglasio deklaraciju o neovisnosti davne 1948. godine. U ŽOO do danas nismo obilježavali ovaj praznik, ali ove se godine radi o iznimnom slučaju. Od 1948. do danas prošlo je 60 godina. Ne radi se ovdje o vjerskom prazniku, ali nema načina da se dočara koliko ovaj praznik znači za Židove. Raseljeni iz zemlje Kanaan Židovi nikada nisu prihvatili to izgnanstvo. Vječiti stranci u tuđim zemljama, vjekovni prognanici, nikada se nisu asimilirali, nikada skrasili. Do godine u Jeruzalemu je izjava utkana u društveni i vjerski život Židova. I tako godinama, desetljećima, stoljećima, tisućljećima… I tada je, tog petog ijara ispunjena najstarija želja u povijesti svijeta. Nijedan narod nikada nije svoju samostalnost i slobodu čekao toliko dugo. Rijetko da koji narod i postoji toliko dugo. Jom Haacmaut je toliko više od običnog dana državnosti.

Jom Haacmaut

Prisutnost Židova u zemlji Izrael datira od prije oko 3.400 godina. Palestina nastaje kao termin tek 70. godine, za vrijeme Rimske okupacije. Slijedile su brojne druge okupacije. Svejedno, usprkos raseljavanju, 1890. godine Židovi su i dalje najbrojniji narod na tom području. Cionistički pokret službeno nastaje ubrzo, 1897. godine i traje do okončanja posljednje Britanske okupacije 1945. i do uspostave države Izrael. Od 1945. do 1948. traje ustanak za oslobođenje od Britanske okupacije ali, na žalost tu ne prestaju sukobi. Mnogo gori sukob nastaje poslije toga. Izrael napadaju ujedinjene snage Egipta, Sirije, Transjordana (današnji Jordan), Libanona, Iraka, Saudijske Arabije, Jemena, Palestinske Armije svetog rata i Arapske oslobodilačke armije koja se sastojala od različitih arapskih dragovoljaca. Kako ne bi narušila odnose s arapskim zemljama, Britanija se povukla znatno ranije od propisane odredbe UN-a. Osim toga, sve do povlačenja zadržala je sve odrasle muškarce Židove sposobne za borbu na Cipru. Ovu su situaciju bezuspješno pokušali iskoristiti arapski susjedi, ali se ispunjenje najstarije želje na svijetu nije moglo zaustaviti. Sukob ,tada započet ,nikada nije zaustavljen. Traje i danas, a kraj se još uvijek ne nazire. Danas se u novinskim člancima u Hrvatskoj Izrael spominje u relativno negativnom kontekstu. Povijest sukoba se izgubila i zaboravilo se tko je bio napadnut ,a tko je napadač, zaboravilo se tko su “starosjedioci”, a tko “došljaci”. Osvajače su zamijenili teroristi ,a vojnike bombaši samoubojice. Ali ne može se ubiti najstariju želju na svijetu.

Damir Lajoš

U općem nastojanju što češćeg okupljanja članova židovskih općina iz susjednih gradova i zemalja, nastojanje Židovske općine Osijek da se takav susret održi tjedan dana pred Pesah i da na taj susret dođe što više naših prijatelja,susret je započeo skromno pred pet godina u Vukovaru ,a danas je već tradicija. Nakon tri susreta u Vukovaru, u zadnje tri godine, zbog sve više gostiju, susret se održava u Osijeku.

Ove godine okupio se rekordni broj gostiju ,a broj zastupljenih općina bio je također najveći do sada. Iz Hrvatske su uz brojne članove iz Zagreba (preko 50) bili po prvi puta na ovakvom okupljanju naši prijatelji iz Virovitice i Slavonskog Broda. Iz Bosne i Hercegovine gosti su došli iz Sarajeva, Tuzle i Doboja. Ne treba posebno spominjati naše prijatelje iz Subotice, Sombora, Novog Sada, Zrenjanina i Beograda s kojima trajno razmjenjujemo posjete. Bilo preko 300 gostiju i naših članova.

Tjedan pred Pesah

Da bi naši gosti što bolje doživjeli atmosferu Osijeka, grada na Dravi, Židovska općina Osijek predvidjela je okupljanje gostiju koji pristižu autobusima na desnoj obali Drave ,a zatim vožnju kompom do suprotne obale, kratak program i dugi ručak (fiš paprikaš, zna se) u novo --otvorenom hotelu Zoo te posjet zoološkom vrtu (hranjenje životinja hranom koja nije košer je zabranjeno). Odlična ideja bit će jednako dobro ostvarena, znali su organizatori, ako nas na taj dan, nedjelju 13. travnja posluži i lijepo vrijeme. Preko svojih dobrih veza na nebu organizatori su na vrijeme naručili vedar, sunčan i topao dan.

Lijepo vrijeme naravno nije izostalo.

Imao sam tu neobičnu priliku, da sam jednu grupu gostiju “dočekao” još na njihovom polaznom mjestu. Kako sam prethodnih dana bio u Zagrebu i namjeravao se vratiti

17

na vrijeme u Osijek da uživam u pred – pesah fiš- paprikašu, iskoristio sam priliku i povezao se sa Zagrepčanima i njihovim autobusom za Osijek. To me doduše “skupo” stajalo jer sam morao pojedinačno odgovarati na mnoga pitanja. “Kakav je program? “, bilo je najčešće pitanje, a moj odgovor: “Najprije do parkirališta uz Dravu, zatim malo pješice, pa kompom preko rijeke, u restoran “Zoo” na priredbu i u posjet zoološkom vrtu.

Na taj odgovor slijedila je bujica dodatnih pitanja. Pitanja i odgovori glasili su po prilici ovako:

P: Hoćemo li morati mnogo hodati ?O: Ne, samo nekoliko koraka, a ako je nekome to teško,

moći će doći do restorana direktno autobusom.P: Jesmo li tamo već bili ?O: Ne, lani ste bili doduše na drugoj, lijevoj obali Drave,

kamo idemo i danas, ali danas ne idemo na “Kopiku” već u novi hotel “Zoo”.

P: Što je to “kompa” ?O: To je skela, ekološko prijevozno sredstvo koje troši

nepotrošivu tj. obnovljivu energiju rijeke Drave.P: Da li je prijevoz skelom opasan, što ako puše bura?O: Nema bure u Osijeku i na Dravi. Možda se malo

došulja košava, istočni vjetar, ako je puste preko srpske granice. Vožnja kompom je kratka, ali vrlo ugodna. (Ovdje sam naravno prešutio ono što svi stariji Osječani znaju. To je nesreća koja se pred oko 40 godina dogodila za 1. svibnja kada je je veliki broj izletnika potjeran iznenadnim nevremenom nahrlio na kompu i kada je došlo je do njenog prevrtanja i utapanja nekih putnika).

P: Što ako pada kiša?O: Ne može padati kiša, naručili smo lijepo vrijeme.P: Od čega se pravi fiš -paprikaš (to me u povjerenju

pitao rabin Prelević)O: (također strogo povjerljiv). Svinjska mast i prasetina

jedan su sastojak, a zatim razne ribe, luk i paprika.P: (Opet rabin). Stavlja li se som u to jelo, ta riba nije

košer.O: Ne znam, svaki kuhar u Osijeku ima svoj recept,

kuhanje fiš- paprikaša je nešto kao autorsko djelo. Svatko ima svoj način: kako treba rezati luk, koliko glava šarana, repova štuke, koliko šarana i smuđeva. To je obično tajna svakog autora - kuhara. Nadam se da će ipak jelo biti potpuno košer.

P: (moje rabinu, također povjerljivo) Zašto som nije košer?

O: (rabin autoritativno i sa zgražanjem nad mojim neznanjem) Zato jer som ima brkove!

O: (moj odgovor na rabinov odgovor) Naravno, to mi je poznato, zato lavovi, tigrovi i mačke nisu košer, niti sam ih ikad jeo.

Da provjerim poznavanje zemljopisa, postavio sam našim gostima, dok smo prolazili pokraj Čepina, nagradno pitanje: Kako se u osječkom dijalektu naziva selo Čepin

? “Štopldorf” zajednički je povikalo nekoliko glasova iz zadnjeg dijela autobusa. Odgovor je došao od onih Zagrepčana koji su bivši Osječani.

Po želji većine putnika najprije smo se malo provezli po Osijeku pa su gosti vidjeli Županijsku ulicu, mjesto gdje je u dugom dvorištu, opisanom u romanu “Tragovi prošlosti” stanovala Vilma Vukelić (rođena Miskolcy), ulicu u kojoj je nekad bilo mnogo židovskih dućana, a na broju 13 je bila sinagoga. Zatim smo se, suprotno najavljenom planu puta, zaustavili pred općinom, jer su neki od gostiju imali ugovorene susrete s prijateljima i rođacima i obilazak groblja. Istovremeno su stigli i naši gosti iz Subotice, Novog Sada i Beograda, svi smo autobusima stigli do predviđenog parkirališta. Vrijeme je bilo lijepo, kompa je neprestano vozila. Prijelaz preko vode, Pesah na osječki način (pass over, Passsover, Pesah, prijelaz preko vode) prošao je sigurno kao da nas je Mojsije vodio.

Dalji događaji odvijali su se već prema uhodanom načinu. Mnogo pozdrava i razgovora sa starim prijateljima uz kavu na sunčanoj terasi restorana bio je uvod u stvarni program. Davanje izjava za medije postao je sastavni dio ovakvih susreta. Iduće subote mogli smo na HTV-u u programu “Prizma” vidjeti video zapis našeg susreta. U restoranu koji je jedva primio nas i sve naše goste, ukupno nas je bilo preko 300, najprije su održani pozdravni govori. Gosti su, naravno, bili zadovoljni što su opet, po šesti put, na ovakvom susretu, te da ovakvi susreti u Osijeku, Novom Sadu i Subotici postaju tradicija od koje se ne odstupa.

Nakon nastupa plesnih grupa iz Novog Sada i Osijeka, goste je na gitari i pjevanjem zabavljao Saša Kabiljo, odnedavno privremeno , a uskoro možda i stalno, stanovnik Osijeka.

U skladu s tradicijom Pesaha, razišli smo se u poslijepodnevnim satima s pozdravom “Iduće godine opet u Osijeku”.

Darko Fischer

18

Jevreji sa prostora bivše Jugoslavije su se odazvali u velikom broju na poziv Židovske općine Osijek,na tradicionalnu proslavu pred Pesah u Osijeku koja je održana 13. aprila i koja prethodi velikom prazniku jevrejskog naroda Pesah. Ovaj praznik se slavi u spomen spasenja Jevreja iz egipatskog ropstva.

Pozivu su se odazvale: iz Srbije, Jevrejske opštine Subotica, Novi Sad, Zrenjanin, Sombor, Beograd i Zemun; iz Bosne i Hercegovine Jevrejske opštine Sarajevo, Tuzla, Zenica i Doboj; iz Hrvatske Židovske općine Zagreb i Virovitica i organizator proslave Židovska općina Osijek. Proslavu praznika su sa svijim prisustvom uveličali i rabin iz Zagreba i presednik Saveza jevrejskih opština Srbije, gospodin Aleksandar Nećak.

Ovogodišnja proslava je održana u novootvorenom objektu koji se nalazi u okviru prelepog ambijenta kompleksa

Zajednička proslava pred Pesah u Osijeku

ZOO vrta Osijek, na obali reke Drave. Prigodna svečanost je završena pojedinačnim i zajedničkim nastupom plesnih grupa iz Jevrejske opštine Novi Sad i Židovske općine Osijek.

Veliki trud domaćina, Židovske općinr Osijek, na organizaciji proslave praznika nagrađen je sa,do sada, najvećim broju gostiju i najzastupljenijim učešćem jevrejskih opština s teritorije bivših jugoslovenskih prostora.

Gosti iz Jevrejske opštine Subotica se zahvaljuju na srdačnom prijemu sa nadom da će takvih susreta biti mnogo više u skoroj budućnosti.

Dušan ZvekićJevrejska opština Subotica

Praznik Pesah je dočekan u polju s tradicionalnom ceremonijom, a navečer su se otvorila vrata blagovaonice gdje je većina ljudi, od najmlađih do najstarijih, proslavila praznik uz čitanje Hagade, dijelom povezane uz kibuc, uz priredbu, pjesmu i ples. Djeca su u vrtićima učila o Pesahu, slušali su zanimljive priče, pravili maces, te se obukli kao stari Izraelci sa štapom (makel) i maramom na glavi (kafija) i “izašli” iz Egipta.

Mi smo Pesah proslavili u krugu obitelji u Haifi, kod moje sestrice Tamare, isto “stare” Osječanke. Stol je bio

PESAH u kibbutzu EN HASHOFET

bogato postavljen hranom, što izraelskom, što hrvatskom, u sredini s tanjurom za Pesah. Čitali smo Hagadu (kraću verziju – dok nismo ogladnjeli). Djeca su isto sudjelovala, nestrpljivo čekajući da dođe dio kad se sakrije Afikoman I još nestrpljivije dio kad ga se ide tražiti. Naravno da je pronalazak bio nagrađen poklonima. Igralo se, pjevalo, pričalo naravno jelo i pilo do kasno u noć.

ZIV,SHIRA I TINA KOHN-DI CASTRO

19

Dr. Branko Paneth, Ilana Spitzer rođ. Krašo, Vlado Salzberger

IN MEMORIAM

U prosincu prošle godine u 71. godini života iznenada je umro naš član dr. Branko Paneth. Rođen je u Osijeku u obitelji poznatih osječkih optičara koji su desetljećima imali svoju radnju u Kapucinskoj ulici. Branko se nakon završene gimnazije u Osijeku odlučio za studij medicine u Zagrebu. Po završenom studiju zapošljava se u osječkoj Općoj bolnici i specijalizira ginekologiju. Stekao je glas požrtvovanog i savjesnog liječnika. Početkom 70-ih godina odlazi u Njemačku gdje provodi preostali dio svoje uspješne radne karijere. Vezu s rodnim gradom nije prekidao i posebno se istakao za vrijeme Domovinskog rata kada je organizirao dopremu lijekova za osječku bolnicu. Odlaskom u mirovinu namjeravao se vratiti u Osijek, ali ga je zla kob smrti u tome preduhitrila. Iza sebe ostavio je tugujuću suprugu Zrinku i kćer Mirjam.

U Nataniji, Izrael; umrla je u 99- toj godini Ilana Spitzer rođ.Krašo.Bila je jedna od najstarijh koja je s obitelji i ostalim članovima Židovske općine Osijek 1948. uselila u Izrael.Ta je grupa osnovala mošav, selo Kidron koji uskoro postaje značajan po proizvodnji voća i povrća.Jedno je vrijeme s obitelji živjela u Nahariju, a zatim u Nataniji.Za njom žale kćeri Mirjam Onel i Lea Alon s unucima, praunucima i mnogi prijatelji.

U Beogradu je 9. travnja u 87. godini života umro Vlado Salzberger Rođen je u Zagrebu, no djetinjstvo i prve godine rata dočekao je u Osijeku. Otišao je jedan od posljednjih svjedoka i aktivnih učesnika najtežih vremena za Židovsku općinu Osijek u godini 1941. Početkom ustaške vladavine u takozvanoj NDH, Židovskoj općini Osijek bilo je naređeno da se “brine” o premještanju osječkih Židova

u logor Tenja i o smještaju židovske djece i žena u logor u Đakovu. Ovaj nametnuti okrutni i nehumani postupak pokušali su izvesti članovi Židovske općine Osijek, tako da smanje patnje svojim sunarodnjaka ,iako je to bilo gotovo nemoguće. Vlado Salzberger i njegova žena Nada (rođena Grinvald) bili su među najupornijim i najhrabrijim članovima koji su pokušali raditi na dobrobit logoraša u Tenji i Đakovu. Vlado je bio član “Leteće ekipe”, grupe osječkih židovskih omladinaca, koji su, kako i ime grupe kaže, jurili s mjesta na mjesto ne bi li olakšali život logoraša. Pomagali su izgradnju naselja i baraka u Tenji, prihvaćali i smještali zatočenice u Đakovu, brinuli se da suzbiju epidemiju tifusa u logoru i organizirali dostavu hrane logorašicama Đakova. Zahvaljujući njihovom trudu iz logora Đakovo izbavljeno je nekoliko desetaka djece koje je smješteno kod nežidovskih ili polu – židovskih obitelji te su neki od njih preživjeli i danas su još na životu. Kada su 16. travnja 1942. upravu logora Đakovo nasilno preuzele ustaše, “Leteća ekipa” morala je obustaviti svoje djelovanje. Uvijek tih i povučen, Vlado Salzberger mnogo je svjedočio svojim kazivanjima i pisanjem o tadašnjim prilikama, iako od onih koje je najviše zadužio i spasio im život nije ni tražio ni primio odgovarajuću zahvalnost i priznanje. Vlado i Nada Salzberger spasili su se bijegom iz Osijeka u Našice, odakle su 1942. godine s lažnim dokumentima prebjegli u Mostar, a zatim na Brač i na Rab. Nakon pada Italije, Vlado i Nada se pridružuju Židovskom partizanskom bataljunu. Iz rata Vlado izlazi s činom časnika partizanske vojske. Nakon rata završava fakultet te radi na odgovornim poslovima u Lučanima i Beogradu.

P o s l j e d n j e m ispraćaju u Beogradu prisustvovali su mnogi njegovi prijatelji i potomci njegovih suboraca koji su ga sahranili uz visoke počasti.

Za njim su ostali supruga Nada, sinovi Fedor i Branko, unučad i praunučad.

Darko Fischer

20

MUDRE IZREKE ALBERTA EINSTEINA :

VESELE STRANICE

Um je poput padobrana. Funkcionira samo kada je otvoren.

Mašta je puno važnija od znanja. Znanje je

ograničeno. Mašta okružuje svijet!

Obrazovanje je ono što vam ostaje kad zaboravite sve što ste učili u školi.

Svaki glupan može stvari učiniti većima, složenijima i nasilnijima.Potrebna je trunka genijalnosti i puno hrabrosti za kretanje u

suprotnom smjeru.

Kada muškarac sjedi sat vremena sa zgodnom djevojkom, čini mu se kao minuta, ali neka minutu sjedne na vrući kamen, to će mu se

činiti i duže od sata. To je relativnost!

HAROSET

½ šalice (od 2,5 dl) sitno naribane jabuke¼ šalice nasjeckanih badema ili oraha

1 žličica cimetacrno vino za Pesah

cimetova korica – po željiJabuke naribati vrlo sitno. Primiješati orahe i cimet te dodati toliko vina da se dobije povezana smjesa. Po želji se može

dodati cimetova korica.

HREN

25 dag hrenova korijena1 repa

½ šalice (od 2,5 dl) jabučnog octa¼ šalice vode

¼ šalice šećera½ žličice soli

Ogulite hrenov korijen i sitno ga naribajte. Umiješajte druge sastojke i začinite po ukusu. Stavite u staklenku i dobro zatvorite, te čuvajte do posluživanja.

JELOVNIK ZA PESAH

(Izabrala Nada Valentić-Endt)

(Izabrala Gordana Čer Krnjaić)

21

OKRUGLICE OD MACESA

2 žlice pileće masti ili biljnog ulja, ali ne maslinova2 jajeta

½ šalice (od 2,5 dl) krupice od macesa1 žličica soli

2 žlice juhe ili vodeDobro izmiješati masnoću i jaja.Primiješati maces i sol. Kada se sve dobro poveže, umiješati juhu ili vodu. Poklopiti

zdjelu i staviti u hladnjak na najmanje 20 minuta.U velikom loncu pristaviti 3 l slane vode. Kada provrije, malo smanjiti temperaturu. Od pripremljene smjese oblikovati

okruglice, od ove količine dobit ćete ih osam.Stavite ih u provrelu vodu i kuhajte 30 – 40 minuta. Izvadite kuhane okruglice iz vode i spustite ih u već pripremljenu i

zagrijanu juhu. Neka se zajedno kuhaju još pet minuta prije posluživanja.

FARFEL KUGEL S GLJIVAMA

25 dag gljiva1 stapka celera – mesnata-bijela

1 srednje velika glavica luka3 žlice maslinova ulja

4 šalice ( od 2,5 dl) farfela(tarane) od maces brašna1 ½ žličica soli

2 bjelanca

Oljuštite i nasjeckajte luk. Očišćene gljive narežite. Celer nasjeckajte, pa sve zajedno pržite s uljem na srednjoj temperaturi da povrće omekša ( 10 – 15 minuta). Vodom zalite farfele od macesa da bubre nekoliko minuta. Neka se iscjede u cjediljci. Umiješajte u povrće, posolite i dodajte bjelanjke. Namastite kvadratni kalup stranica 24 cm, ulijte

smjesu, pokrijte i pecite 30 minuta u pećnici zagrijanoj na 175 stupnjeva C.

PILE S NARANČAMA ZA PESAH

1 jaje1 žličica vode

½ šalice ( od 2,5 dl) krupice od macesa¾ žličice soli

¼ žličice papra1 pile za pečenjeulje za prženje

1 1/3 šalice narančina soka12 suhih šljiva

1 naranča

Narežite pile. Jaje stucite sa žličicom vode. Krupicu od macesa posolite i popaprite. Komade piletine umočite u jaje pa uvaljajte u maces. Ispržite piletinu na malo ulja da dobije boju. Dodajte šljive i zalijte narančinim sokom. Poklopite

i kada provrije smanjite i pirjajte pola sata. Povremeno okrećite piletinu. Naranču dobro operite, narežite na tanke ploškice. Dodajte piletini i kuhajte još 10 minuta.

BROWNIES ZA PESAH ( američke čokoladne kocke)

10 dag čokolade za kuhanje¼ šalice ( od 2,5 dl) maslaca

2 jajeta1/8 žličice soli

2/3 šalice šećera½ šalice krupice od macesa za kolače

22

½ šalice sjeckanih orahamasnoća za lim

Čokoladu i maslac otopite u vodenoj kupelji. Posebno izmiješajte jaja s malo soli, zatim primiješajte šećer i dalje tucite. U gustu smjesu dodajte brašno, orahe, te smjesu čokolade i maslaca.

Ulijte u kvadratni kalup stranica 20 cm. Pecite 20 minuta u pećnici zagrijanoj na 165 stupnjeva C. Vruće narežite na kocke.

Posebno zadovoljstvo

Mala židovska općina u Istočnoj Europi bila je aškenaska sa svega nekoliko Sefarda. Rabin je bio Aškenaz. Kada je umrla jedna starija žena, njeni sefardski rođaci pitali su rabina može li je on kao aškenaski rabin sahraniti. Rabin je odgovorio: “Sahraniti Aškenaza je moja dužnost, sahraniti Sefarda mi je posebno zadovoljstvo!”.

Na veselje svih

Gospodin Diamant pozove svog prokuristu i kaže: “Kohn, firma idući tjedan slavi 50 godina uspješnog poslovanja. Moramo to s radnicama obilježiti. Potrudite se, smislite nešto, što će biti efektno, ne će biti skupo i svi će se veseliti!” Kohn prevrne očima, pogleda prema gore kao da od Boga traži pomoć i pogled mu padne na raskošni kristalni luster. “Gospodine Diamant”, reče Kohn, “kad biste se Vi objesili o ovaj luster, to ne bi bilo skupo, bilo bi efektno i svi bi se sigurno veselili!”

Nepotizam u raju

Protestantski pastor stigao je u raj i zatražio odgovarajući smještaj. Kako je sveti Petar bio zauzet, za smještaj se pobrinuo jedan niži službenik. Pastor je, iako nerado, prihvatio manju garsonijeru. Drugi dan pastor vidje katoličkog svećenika koji stanuje u velikom stanu i strašno se razljuti. Službenik mu objasni da u raju imaju ipak prednost oni koji su na zemlji teže živjeli kao katolički svećenik koji nije imao svoj pravi dom i obitelj jer je poštivao celibat. Pastor se donekle s tim složi i primiri no dan

Židovski vicevi(Izabrao D. Fischer)

23

kasnije vidje kako rabin živi u krasnoj vili s dvorištem i bazenom. Jako se razljuti i počne vikati na službenika. Službenik mu, sav uplašen , kaže: “Ne viči, smiri se, mogao bi nas čuti moj šef sveti Petar, a rabin je njegov rođak!”

Ispremiješaj riječi i otkrij rješenja:

1. POLUDNEVNI POST KOJI SE PROVODI PRED PURIM

PRENOSI TEST

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

2.KOLAČ KOJI SE TRADICIONALNO JEDE ZA PURIM

NOAH IMA VEŠ U ...

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

3. PURIMSKI IGROKAZ

PLUP, ŠIRIM!

_ _ _ _ _ _ _ _ _

PREMETALJKE(Pripremila Dejana Tavas)

Članovi ŽOO na Komemoraciji u Jasenovcu 2008.