RUJAN - LISTOPAD 2012.BROJ 4

BREVIJAR ZA SVAKOGA NA MORU 51 LUKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

SKITAJ, NE SKIJAJ!SKITAJ, NE SKIJAJ!

DIVOTADIVOTADO BOLADO BOLA

LUKOBRAN ZA NOVUMAKARSKU

MALI VELIKIMALI VELIKIDRVENIKDRVENIK

2

Makarsko primorje je pravi hit ovoga ljeta, a Baška Voda maršira na čelu. Na svakoga stanovnika tog malog

mjesta u sezoni je dolazilo po pet turista. Ma gdje su svi stali? Uglavnom su se zbili u privatnom smješta-ju jer je to, normalno, jeftinije od hotela. No, zanimljivo, u privatnom su smještaju najtra-ženije bile skupe kuće s bazenima pa i dalje od mora. Poigrajmo se malo brojkama. U srcu sezone u cijeloj je Splitsko-dal-matinskoj županiji na dan bilo oko sto tisuća gostiju. Od toga preko polovice otpada na Makarsku rivijeru. Od tih pedeset tisuća cije-la petina – više od deset tisuća – gostovala je u Baškoj Vodi (koja inače zimi broji oko dvije tisuće stanovnika). Idemo dalje s matemati-kom: od tih 50 tisuća turista, u hotelima ih se smjestilo 12 tisuća, u kampovima 2400, a u privatnom smještaju čak 34 tisuće. Dobro, dosta matematike. Spomenimo još samo da odmah uz prvakinju Bašku Vodu ide prva pratilja na turističkom pobjedničkom posto-lju – sama Makarska. I sam Napoleon – koji se trudio izgraditi ceste na putu prema kulturi starim Makarani-ma, koji su mu, usput, podigli spomenik, na radost gostima Francuzima – bio bi ponosan da je ovoga ljeta mogao prošetati makarskim ulicama, trgovima i, nadasve, lijepom rivom, kao negdje na Azurnoj obali. Što izabrati? Ljetni karneval i sveopće ludilo veselja, kon-certe svake vrste, Festival klapa uz mandoli-ne i gitare (sad već tradicionalan, osmi), neku od brojnih ribarskih večeri s natjecanjem u potezanju konopa, hodanju po lojavoj gre-di do pršuta… Ili tiho uplovljavanje između Osejave i Svetoga Petra, u nježan zagrljaj pi-

MAKARSKA AZURNA OBALAMAKARSKA AZURtome, doduše bučne (zbog decibela svako malo kažnjene) majke Makarske. Mnogi su, pričaju nam, odabrali Makarsku zbog „morskog alpinizma“. Nije lako, kažu, pronaći mjesto uz more, pa još s kilometar-skim šljunčanim plažama i hladovinom od borova, a odmah iznad njega golemu plani-nu s pogledom na to more i te plaže i preko njih do svih srednjodalmatinskih otoka pa čak i do Italije. A na toj planini Biokovu mami park prirode s bujnom vegetacijom i uspo-nom na sam daleki vrh od 1762 metra do Svetoga Jure. Kad uz to još možete posjetiti

i mala brdska sela iz kojih su se poslije razvili veliki turistički centri, premješteni doslovno niza strminu na more – Gornju Podgoru, Gor-nje Tučepe, Gornje Igrane – pa cijeli niz go-stionica s ražnjima, nije loše. Lako se poslije vratiti brodici u luci, ušuškati se u kabini i do-čekati lijeno zoru, ispod zvijezda, do novog isplovljavanja i ribe na jelovniku za sutradan. Uf, kakva uživancija! Šteta da ljeto ne traje cijelu godinu. Baš nitko nije otišao razočaran. I dogo-dine ćemo u Makarsku, makar nakratko, reći će vam svi na odlasku.

PORT NEWS HIT

Makarska riva, uvijek živa

Krstaški makarski porat

Piše Elizabeta Sonjara Garber

3

Makarani: Branko Rogli

BRAVO, ĆIĆO! Branko Ćićo Roglić možda već i de-setljećima održava glas uspješnog pri-vatnika, poslovnog čovjeka, biznisme-na, zatim i bogataša. A oduvijek je bio poseban jer je počeo još u Jugoslaviji, prisiljen tražiti kao privatnik svoju egzi-stenciju. Odlikuje se upornim nastoja-njem da ne bude suhoparni sakupljač novaca. Voli život, sve ga zanima, pa se bavi lijepim stvarima, kao vinima, knji-gama, parfemima, jedrilicama…

Kad smo kod toga – uvijek prepozna prave ljude od zanata s nešto umjetnič-kog u sebi. Pa njegovu jedriličarsku po-sadu vodi Zlatan Filip Zoričić. U mlado-sti je Ćićo igrao nogomet u Hajduku. A 1971. godina i Hrvatsko proljeće bili su njegova prekretnica. Nedavno se pisalo kako je svom idolu Miki Tripalu dao ob-noviti rodnu kuću u spomen.

Znao je biti i blizu novina. Neke je čak i pokretao. Ali u njegovoj ljubavi prema lijepom a ne samo profi tnom, znao se i razočarati. Tako nešto dogodilo mu se i u ljubavi prema košarci, prema splitskim „žutima“ s Gripa. Na kraju su se razo-čarali zajedno i Ćićo i prijatelj mu Rato Tvrdić.

Ćićo ipak ne odustaje, ne posustaje. Najnoviji dokaz da je vječni poklonik dobre nade jest to što se prihvatio po-dupiranja Makarske Kronike, kultnog lista lokalne provenijencije i globalne snage kako ga je pokrenuo Anđelko Erceg, a na njegovoj misiji ustrajala nje-gova supruga Maja Erceg. Bravo Ćićo. I eno ga na našoj slici, zasluženo uživa u rodnoj Makarskoj sa svojom suprugom Vjekom.

MAKARSKA AZURNA OBALAURNA OBALAMUZEJ ŠKOLJAKA

Makarski Malakološki muzej čuven je daleko izvan grada i Dalmacije. Na tisuće školjaka čeka da ih razgledate. I ne samo njih. Tu je i Herbar biokovskog područja. Vrijedi da se zaviri. Muzej je od 1963. godine otvoren za javnost u prostorijama franjevačkog sa-mostana iz 16. Stoljeća. Inače, osnovao ga je prvi koji je počeo skupljati školjke dr. fra Jure Radić.

Trgovi Makarske s kulisama Biokova

Vjeka i Ćićo, makarski brend

Uske kale ispod Biokova

4

Svi podupiru ideju Tominoga sina Gorana Bebića Patka da Tonči Bakica oživi Leuta da se ne rastoči ka barilo

Originali Srednje Dalmacije su naravno i ljudi. Što bi rekao Toma Bebić – a ne samo ljudožderi! Ali on je pjevao

o originalima tipa tovar, magarac, sivac. Pa o mjesecu (evo su nikidan i njegovu lipost razotkrili). Onda o leutu. A objavio je dok je radio u Slobodnoj Dalmaciji i intervju s va-gonom (koji je počeo s Tominim: „Šjor Vagon, kako ste?“). Duša Srednje Dalmacije su njegovi origi-nali, pa čak i ljudi, rekao bi jedan od takvih – Toma Bebić. Ova priča je porinuta davno kad je kantautor Toma Bebić kupio neki sta-ri rastočeni brod ali nikako da ga popravi te će ga prodati mladome pjesniku iz Komiže Senku Karuzi. Toma je stalno spuštao cijenu prodaje, a Karuza stalno dizao cijenu kupnje. Obojica su radili u korist svoje štete. A što bi drugo pjesnici. Tomin je leut do-živio elegiju „Leute moj“, koja se vrti i danas, i među mladima, a prodani leut ostao je u Komiži kod Senka Karuze još jedan debeli

raspadajući mandat. Tomin sin Goran Bebić Patak odlučio je da se leut ipak ne smije ra-stočiti ka barilo, kako mu otac pjeva. Dogovo-rio se sa Senkom da leut vrate u Split. Na taj događaj u Komižu su stigli fotograf Zoran Krpetić, Tomin prijatelj, te Tonči Baki-ca, kalafat poznat po replici falkuše. Patku je palo na pamet da jedino Bakica može Tomi-nome Leutu udahnuti život. Šta ti je sudbina. A baš se Bakica nekoliko desetljeća prije ljutio na Tomu jer je oronuli leut smetao pred vrati-ma malog škvera u Uvali Baluni. Danas Bakica obnavlja Tominog Leuta po želji sina Gorana Bebića Patka. Za projekt se zagrijao i Patkov prijatelj Jurica Farac, lju-bitelj lijepih čuda. A izgleda i gradonačelnik Trogira Damir Rilje koji kaže da je spreman poduprijeti ideju. Osim SDP-a (gradonačelnik Rilje), uz Tomu je i HDZ (njegov veliki prijatelj Jerolim Ostojić, svojevremeno HDZ-ov gra-donačelnik Trogira – šale se Tomini sljedbe-nici u Trogiru koji se sjećaju da je ljeta i ljeta provodio u tom osobitom gradu. Pamti se ta slika, idu Toma i Anđa, pa još troje dice, Tatja-na, Varja i najmanji – Patak. Leute, Leute…

Piše Mario Garber

TOMINA FALKUŠAORIGINALI SREDNJE DALMACIJE

Patak, Senko i Bakica

Senkov leut, bivši Tomin

Motiv iz Rogača

Bakica sadašnji i Patkov sadašnji leut,

bivši Senkov, još više bivši Tomin

5

Rastanci na kraju ljeta, ima li šta tužnije? Ima, ima… Zato doživite to više kao sastanak, susret ljeta i jeseni. I doviđe-

nja dogodine! Prirodna mijena svega. S jese-ni, zime i proljeća do novog ljeta. Welcome 2013.! Ljeto i nije ništa ljepše nego to, taj re-fren koji se stalno vraća. Otok, mjesto, nebo, more, uvala, sunce i konoba, netko vaš, uspo-mena kojoj je – prezimiti – upravo potreba. Vaš list Lučki vjesnik/Port News, vaš vodič od vale do vale, od veza do veza, u nizu sen-zacija iz pedesetak luka Srednje Dalmacije, Splitsko-dalmatinske županije, otkrića kultu-re, povijesti, običaja, vina i osobitih jela, i nje-mu je stađun za prezimit. Ovog ljeta prvi put «isplovili» smo s idejom da vas nesmetano i neprimjetno pratimo na vašem gostovanju koje ćete van svake sumnje ponoviti. Welcome 2013. u osvit novog ljeta. Ako ste spremili svoj primjerak onda ćete sigurno moći usporediti šta ima novog za ljeto 2013. Ovog ljeta Brač je doživio pravu opsadu tu-rista već za Uskrs, Hvar nikad ne izostane sa svojim tradicijama, i ovog ljeta Vis je ponov-no hit, a evo i najnoviji je bum – Šolta. Makarska i Trogir sa svojim ljetima, kul-turama i zabavama, osvajaju nove prostore u zanimanju turističkog svijeta, a dogodine ide se sve bliže prema novih 110 vezova u makarskoj luci koja više neće biti ucrtana na svim kartama kao nesigurna luka, Stari Grad se sprema za ugošćavanje kruzera, Bol se od lučice pretvara u luku koja će prihvaćat elitu svijeta… Welcome 2013.!

WELCOME 2013 !Maslinica

Trogirski vezovi

Pogled s Biokova

6

Kako se skitat po moru, možda je najbo-lje pitat nas, i našu Betalinu, najsporiji brod na Jadranu. Pa vam tako ništa

ne može uteć. Iako Betalina zna šta je GPS, ehosonder i drugo, sve saznaje sama isku-stvenom metodom. Sva sreća da joj nije još palo na pamet zaronit, bacit oko i po dnu. Ali, čemu ova oldfashion priča? Pogledajte se i vidjet ćete čemu… Upra-vo ste protutnjali morem kraj nas kao da nas nema. Konačno smo se jedan put pokuša-li «premazat svim mastima» za suhu kožu, kad… …udari s boka turbo «mareta», komple-tan sadržaj izleti iz kutije i zalijepi se kao pla-stična mina metar dalje uz stijenku kokpita! Nema bolje reklame za tu kremu! Ostala je

kompaktna tamo kao zavarena. Toliko jak bio je udar vala marete. Zavarili biste! Da ste vi, koji ste brži i od vremena, imali vremena to uhvatit u trenu. Ali vi ne shvaćate u čemu je stvar. Kako se skitat, kako uživat, kako uplovit pa isplovit, isplovit pa uplovit, kako guštat more. Nego odete ljeti «na more» i onda ga prelijećete kao na skijama, brzinom da ga i ne dodiru-jete. I mislite da je to ta «nedirnuta priroda». Zaboga, ne tako doslovno! Nije more za trčat, nego za plivat. I na olim-pijadi je plivanje u usporedbi s trčanjem je-dan očaravajući «slow motion». A vi tutnjaste pokraj nas poput Jadrolinijinog katamarana i preskočiste cijelo Jadransko more. Još ste to i platili. Debelo. A «profi t» nikad tanji. Urazu-

UPLOVITI SE MORA

Tekst i fotoElizabeta i

Mario Garber

Nije more za trčat, nego za plivat. I na olimpijadi je plivanjtutnjaste pokraj nas poput Jadrolinijinog katamarana i presk

nikad tanji. Urazumite se! Ako već nist

KAKO UPLOVIT PA ISPLOVIT, ISPLOVIT PA UPLOVIT, KAKO GUŠTAT MORE

KABAL

Punta Kabal. Otok Hvar. E, ali gdje? Na ulazu u hvarski Stari Grad, u utrci s viš-kom Issom za status najstarijega grada u Hrvatskoj. Jer sve počinje s Grcima. Ništa bez Odiseje. I zova Penelope. U iskrenju plusa i minusa. Našim brodom treba vam, ponekad, ako je puno mora, čak i pet sati od Splita do Paiza. A za «puno mora» Betalini je dovoljno malo vitra za suncem, skoro bonaca, redovna jutarnja pojava. Zato takvi brodići isplovljavaju na đite prije sunca. A kad se preko kana-la od Splitskih vrata i lanterne Ražanj do-hvatite kopna na punti Kabel bliže Paizu, možete računat da ste stigli. Tu bi mogli pod klifom Kabala na kančanicu izvadit lipog pauka ili dva za marendu. A onda produžite niz valu Staroga Grada sve do Tihe u bonacu, stižete za čas.

ŠOLTA Hit ljeta je otok za koji stanovnici Splita imaju drevnu rugalicu «dopala te Šolta». A ono skroz drukčije! Šolta je upravo iz-bor a ne osuda. Na južnoj obali izloženoj pravalovima s beskrajne pučine gdje se s obzora naziru obrisi otoka Visa, listate valu za valom, tihu, duboku, stravičnu, suru, plitku, pitomu, golemu, majčinski zaštitnu, prijeteću i svaku drugu, kako vam šta padne na pamet. Tri su utočišta za surgat sidro, Nečujam i Rogač na sje-veru i Maslinica na zapadu s otočićima pred sobom i najnovijom marinom u sebi, hitom ljeta 2012.

MAKARSKA

Rivijera Makarske s gradićima stisnutim uz more ispod vrletnoga Biokova (Bre-la, Baška Voda, Baško Polje, Promajna, Krvavica, Bratuš, Tučepi, Podgora, itd. do Igrana i Drvenika, može i Zaostroga ili Graca) dogodine će doživjeti pravi «toplotni udar» na turističkom planu. Prema projektu Lučke uprave Županije splitsko-dalmatinske, metropola Rivi-jere Makarska dobit će lukobran koji će defi nitivno zaštititi luku od gotovo svih vjetrova i omogućiti pristanište za još stotinjak brodova, jahti i jedrilica.

SKITAJ, NE SKIJAJ!SKITAJ,

Zaglav

7

mite se! Ako već niste romantik, onda budite barem racionalni. Nema smisla potrošit toliko «time is mo-ney», znači i jedno i drugo, i vrijeme i novac, a niti se ne osvrnut na Betalinu zaostalu u vremenu Slamnigovih stihova «Barbara bje-še bijela boka, Barbara bješe čvrsta, široka, ko mlada krčmarica između stolova» itd, itd. Dakle, da ne duljimo, smanjite gas, ne prestižite vrijeme jer nemate kamo brže od vremena stići! Pitajte se kako skitati! A ne kako skijati po moru. Da ne biste preskočili milijardu kapi kojima se rasipate bjesomuč-no po krmi, u pjeni svoje statusne brazde (koju zapravo, sorry, nemate), uplovite u neki od «okvirića» ponuđenih uz ovaj slow moti-on a ne snow motion report of Port News.

je u usporedbi s trčanjem jedan očaravajući «slow motion». A vi kočiste cijelo Jadransko more. Još ste to i platili. Debelo. A «profi t» te romantik, onda budite barem racionalni

SKITAJ, NE SKIJAJ!NE SKIJAJ!

Šolta, brazda u tišini uvale Zaglav

Hvar, Stari Grad, punta Kabal na izlazu iz zaljeva

88

Bol je davno isplazio svoj jezik žala, obja-vio Zlatni rat cijelome svijetu, global-nome turizmu, planetarnom auditoriju!

Svaka publika ostaje bez riječi, bez daha, us-hićena, ustobočena, zadivljena do – Bola. Bol je pravi hrvatski turistički oskarovac. Svako malo dobije neko svjetsko priznanje. Američ-ki Los Angeles Times ga je svojedobno častio priznanjem kao jednu od 40 najljepših desti-nacija na svijetu. Ta spektakularna, nikad ista plaža oblutaka koji je oblikuju rukom valova i vjetra, odasla-la je Bol u orbitu Svijeta. A kako razotkriti u čemu je šarm, ako se radi o tipičnom malom mediteranskom mjestu stisnutih kamenih kuća ispod klisura na strmoj i nepristupačnoj južnoj obali otoka Brača, gdje se krov Jadra-na, najviši vrh s Bolskom krunom i Vidovom gorom na 778 metara iznad mora, spušta go-tovo okomito serpentinama između nizbrdo prosutih vinograda. I sve to za tisuću i pol mještana, Boljana koje ljeti preplavi turistič-ka opsada.

IZUZETNA CIJENA Najstariji proroci bolskih turističkih per-spektiva uočavali su sudbinu te mrvice u oku svijeta tvrdeći da takvoj ljepoti nema mjesta u obaranju barijera i rekorda po broju noće-nja, nego u podizanju kvalitete turističke po-

BOL ZA BIRANOG GOSTA GRADI LUKOBRAN SA 180 NOVIH VEZOVA

Ta spektakularna, nikad ista plaža oblutaka koji je oblikuju rukom valova i vjetra, odaslala je Bol u orbitu Svijeta. Bol, iako malo dalmatinsko misto, izgradnjom novih vezova i lukobrana otvara

širom vrata

nude. Danas svatko razumije kad gradona-čelnik Bola Tihomir Marinković kaže da će Bol uskoro biti privilegija samo onih turista koji mogu platiti tu visoku cijenu izuzetnoga. – Bol će ljeta 2014. biti nešto sasvim dru-go. Malo misto s hotelskom, ugostiteljskom i nautičarskom ponudom kao da se radi o ipak puno većem gradiću. Proširenje postojeće luke i dogradnja luke za potrebe nautičkog turizma predstavljaju zahvat koji će Bol lansi-rati na dosad ipak još neosvojenu scenu turi-stičke ponude. Ostvarit će se konačno uvjeti za širenje turističkih pretenzija Bola u smjeru kvalitete a ne kvantitete. Županijska lučka uprava, glavni pokretač i investitor razvoja luka u Splitsko-dalmatin-skoj županiji, inicijator je projekta izgradnje bolske luke koja bi ponudom i uvjetima bila primjerenija postojećem stanju na turistič-kom merkatu. Jer cijeli svijet bi rado u Bol. Ali kako ako se ni mala brodica nekog nepred-viđenog namjernika s pučine nema gdje ve-zati? Bol je mjesto koje upravo i osvaja tim ča-rima prisnosti i topline najstisnutijega mista na svitu, pritisnutog s jedne strane morem, a s druge obrušavajućim padinama Brača kao planine, najvišeg otoka na cijelome Jadranu. Međutim, desetljećima se već čeka da netko pokrene to pitanje, zašto gradić u njedrima svijeta nema niti odgovarajući lukobran.

PROJEKTI ŽUPANIJSKE LUČKE UPRAVE

DIVOTA DO BOLADIVOTA D

Pogled prema Jelsi i Vrboskoj na Hvaru

99

Piše Mario Garber

– Konačno smo sigurni da dolaze bolja vremena. Plan izgradnje, dogradnje i prošire-nja luke Bola razvit će se u tri etape – kaže gradonačelnik Tihomir Marinković. – U pr-vom je planu luka za nautičarski turizam, ali nova marina mora bit otvorena za javni promet, dakle neće to bit marina s već po-dijeljenim vezovima. Izgradnjom glavnog lukobrana koji će zaštititi bolsku luku dobit ćemo 180 vezova na lukobranu, a dosad se u biti nije mogao vezati gotovo nitko.

180 VEZOVA Međutim, gradonačelnik Marinković je objektivan: – Nema smisla hvaliti se nerealno. Ako uspijemo u idućoj godini dovršiti priču s pa-pirima i projektima, za 2014. bismo mogli biti spremni dočekati tih novih 180 vezova. Ne smijemo zakasniti. Evo, tu je već kraj 2012., a nema sreće za naš projekt 2014. ako ne za-

počnemo s poslom već dogodine. Bitna je

sezona.

Osim glavnog lukobrana uz pomoć ko-

jeg će obični mandrač prerasti u sigurnu

luku, Bol će u ostatku luke dobiti niz novih

pogodnosti. Od Inine benzinske crpke usred

porta lukobranom se cijela priča nastavlja još

30 metara dalje tako da će luka biti zaštićena

od svih vjetrova, naročito opasnih maeštrala,

zapadnjaka i tramuntane.

Od Ine šetnicom na zapad mjesta u dužini

od 25 metara Bol će se proširiti s nizom novih

vezova za mini-kruzere i izletničke brodove.

– To je ta priča o kvaliteti, kaže gradona-

čelnik Marinković. – Ne trebaju nama gole-

mi kruzeri jer gdje bismo s tolikim svijetom.

Nama «igraju» mini-kruzeri sa 30 do 50 osoba

koji kruže rutama od tjedan dana. Bit će to

dobrostojeća klijentela, a istodobno ćemo

rasteretiti luku koja je uistinu pretrpana.

EKSKLUZIVNI STATUS Novi iskorak za Bol koji već godinama

čeka da se uvjetima približi objektivnoj želji

gosta. Bit će to Bol za bogate i za jahte, bro-

dove, jedrilice, koji traže gdje će se opustiti,

ne birajući cijenu.

– Naravno da takva investicija očekuje

i veće ekonomske efekte. Zasad funkcionira-

mo u ponudi na bazi kafi ća, diskača koji rade

do kasno u noć, restorana za širu populaciju.

Trenutno se ostvaruju uistinu dobri rezultati,

a tako je već godinama, ali sad se primičemo

krupnom koraku naviše, zapravo povijesnoj

prekretnici jer Bol neće više biti dostupan

svakome. Bol je birana destinacija. Birat će ga

i gosti sami. Bol mora doseći ekskluzivni sta-

tus. Zapravo je to Bol već desetljećima.

Projekt je zbilja kompleksan i zasad se

radi o 80-tak milijuna kuna investicije no još

ne postoji izvedbeni projekt. Raspisat će se

natječaj, a Bol će i na tom planu odigrati ulo-

gu rijetko viđene prigode i turističke atrakci-

je uopće.

DIVOTA DO BOLADO BOLA

Dvoboj na suncu Zlatnoga rata

Bol, gradonačelnik Tihomir Marinković

(Snimio Joško Egekher)

Zlatni rat

10

Ne čeka samo Makarska taj povije-sni lukobran za svoju luku nego i svi njezini partneri. A tko su? Tko nisu…

Sumartin, u biti luka gradića Selca na otoku Braču, na njegovoj jugoistočnoj punti, mogla bi prerasti u pravi pandan Supetru koji je kao jedan od kvartova Splita, može se reći, s ob-zirom na «polifonu» povezanost sa Splitom. Sumartin može izrasti u izuzetno frekven-tnu luku koja ne veže samo otok Brač s juž-nim krajevima Dalmacije niže od Splita, nego i u mega-Sumartin kamo se plovi da bi se brže stiglo u Bol. I to ne samo iz Makarske rivijere i s dalmatinskog juga, nego i sa hrvat-skog sjevera, zapravo iz cijele Europe.

OPTIMIZAM MARKA OŽIĆA BEBEKA

Kad se autocestom Makarska sasvim po-veže sa Splitom, Šibenikom, Zadrom i Zagre-bom, ili s Dubrovnikom južno, pa i s granicom prema Crnoj Gori, tada će uz ajmo reć splitski

Izgradnja lukobrana u Makarskoj zaš t e luku od ve ine opasnih vjetrova

LUKOBRAN ZA NOVU MAKARSKULUKOBRAN ZA NMakarska je godinama ubilježena na pomorskim kartama kao izrazito nesigurna i opasna luka. Izgradnjom lukobrana u dužini od 217 metara nautičari će pohrliti prema Makarskoj i ubrzo će

ona postati potpuno drukčiji grad

Supetar i Sumartin postati vrlo tražena luka. O tome je u Lučkom vjesniku govorio i načel-nik Selaca Ivica Škrpaca, objašnjavajući da sumartinska luka nije ta koja je zbog vjetra zatvorena, kako se pogrešno stječe dojam, nego je zatvorena Makarska. Naravno da bi čovjek pomislio drukčije. Međutim, upravo je Makarska jedna od naj-slabije zaštićenih luka. Ona je tako zabilježe-na i na pomorskim kartama. Zato je nautičari izbjegavaju, pogotovo ako nisu profesionalci premazani svim iskustvima. Pa ipak, i ovog ljeta Makarska je uvijek prekrcana, i izletnič-kim brodovima i gliserima, jedrilicama. No, zna se da bi bila još krcatija. Međutim, lebićada, garbinada kako je zovu, ti zapadni ljetni vjetrovi, ili svakodnev-ni ili po neveri, znaju izazvati velike proble-me jer je luka Makarske potpuno za taj vjetar nezaštićena. Izgradnjom lukobrana potpuno će se ostvariti uvjeti za sigurnost u toj luci po svim meteorološkim prilikama i vjetrovima. Županijska lučka uprava pod vodstvom rav-

natelja Domagoja Maroevića pokrenula je niz projekata, inicijativa i ulaganja, a među njima je projekt velikog lukobrana sa 110 ve-zova krupni zahvat. – U Makarskoj se o lukobranu govori najmanje 30 godina. Ista stvar kao i s dvora-nom o kojoj se govorilo što bi se reklo kroz vjekove, pa se bavilo premještanjem projek-ta ovamo i onamo, a nikako da se konačno dobije tu toliko potrebnu dvoranu – asocira duhovito gradonačelnik Makarske Marko Ožić Bebek. Radi se o tome da je lukobran za Makar-sku vječno najvažnije pitanje i naravno da se onda oko takvih stvari lome mišljenja, a do-datni problem je isto vječan – kako pronaći sredstva. Lukobran Makarskoj daje potpuno novi status u svijetu nautičara i pomoraca, dakle i na planu turizma. To su i bili argumen-ti Lučke uprave Splitsko-dalmatinske župani-je da ulaže u projekt potpune zaštite luke i dogradnje njezinih kapaciteta sa 110 novih vezova.

ELITA JAHTI I JEDRILICA Kad osvane ta Makarska nestat će onih okorjelih nepovjerljivih nautičara. Vez u Ma-karskoj je veza sa svijetom na sve strane i u svim smislovima, za turizam, stanovništvo, egzistenciju i gospodarstvo ne samo Makar-ske nego svih koji će joj još više gravitirati. – Dovoljan je taj krupni obrat – kaže gra-donačelnik Marko Ožić Bebek. – Nema nas više na kartama označenih s opasnošću nesi-gurne luke. Istočni dio luke je izrazito izložen vjetru i valovima od čega bježi svaki nautičar. Za nas, kao turistički orijentiran grad, to je ve-liki hendikep. Sve veće jahte i izletnički bro-dovi osjećat će se sigurniji u Makarskoj. Kad pogledate da Makarska živi od ugostiteljstva, onda nam mora biti jasno da slijedi sasvim nova epoha u povijesti ovoga grada. Dosad smo bili orijentirani u ugostiteljskoj ponudi na kafi će i diskače, uglavnom na otvorenom

Piše Andrija Križančić

11

LUKOBRAN ZA NOVU MAKARSKUNOVU MAKARSKUPROJEKT TVRTKE NEMICO

Autor projekta lukobrana u Makarskoj je projektant Neno Mikulandra, splitski arhitekt s tvrtkom NEMICO i kooperanti-ma. – Makarska je odlučila graditi luko-bran prije tri godine, a stvari su krenule ozbiljnije naprijed otkako je cijeli projekt sa svim raspoloživim snagama, kako bi se to reklo, poduprla Lučka uprava Split-sko-dalmatinske županije. To je dobro jer, vidjet će svi, s novim lukobranom Makarska će bit jedan sasvim drukčiji, novi grad. Lukobran se proteže po projektu na istočnoj strani luke Makarska. Naime, ta luka s izgledom potpuno zatvorene uva-le, zapravo je potpuno otvorena prema jugu u širokom spektru, a najveći dio luke izložen je i za to područje jakoj tra-muntani, buri, maestralima, uglavnom velikim valovima. – S novim lukobranom luka će biti potpuno zaštićena – kaže Mikulandra. – Važno je reći da će to biti velika vijest za nautičare, ali našli smo rješenje tako da neće bit oštećeni ni korisnici komunal-nih vezova, kako u gradskoj luci tako i u lučici društva «Arbun». Lukobran mora biti prava atrakcija sa 217 metara dužine, a na jednom dijelu skreće prema rivi u dužini od 80 meta-ra. Po cijeloj dužini bit će 110 vezova za veće jedrilice i jahte, a s vanjske strane lukobrana predviđena je i plaža s nekoli-ko platoa za sunčanje. Arhitekt Mikulan-dra ističe i važnost činjenice da će novi lukobran izazvati pravi bum za Makarsku u ekonomskoj opravdanosti i koraku na-prijed u turističkoj ponudi. – Pazili smo da projekt vodi računa o koridoru uplovljavanja i isplovljavanja od trajekta do svih vrsta brodova koji dolaze u Makarsku – kaže Mikulandra. – Bit će to i estetski dobitak za Makarsku. Predviđeno je popločavanje kamenim pločama debelima 10 cm, te ukupnim dekorom šetnice.

za veća okupljanja jer Makarska ljeti naraste u pravu metropolu turizma. Izgradnjom lukobrana smatra se da će Makarsku zapljusnuti val turista nautičarski nastrojenih, a elitna fl ota jahti i jedrilica u makarskoj luci jamstvo je boljeg posjeta ma-karskih restorana. – Makarska će doživjeti pravi bum jer će se svi ugostitelji prilagoditi novoj klijenteli s ekskluzivnim restoranima. Bit će to u eko-nomskom smislu golemi korak naprijed za Makarsku. A evo, i mi građani mogli bismo ljeti mirnije živjeti, s malo manje buke a više profi ta, da se našalim usput – kaže gradona-čelnik Ožić Bebek. Današnja Makarska odoka ne može pro-dati više od sto kila jastoga, nema takvih turista, ali izgradnjom lukobrana porast će i kvaliteta i kvantiteta makarskog turizma. – Međutim, nemojmo letjeti previsoko – kaže Ožić Bebek. – Proći će još vremena da se sve sredi i konačno dogodi. Sigurno nije moguće očekivati početak izgradnje prije kraja iduće godine, što znači da bi u najbo-ljem slučaju novu Makarsku mogli doživjeti u ljeto 2014. U ovom trenutku još nismo stigli ni do izvedbenog projekta. Lučka uprava Žu-panije nam je velika potpora, ali ukupni za-hvat znat će se tek nakon završetka natječaja za izvođača.

Evo kako će izgledati Makarska kad dobije novi lukobran

12

Rogač dobiva novu luku. Može li se tako

reći? Prema ugovoru s Općinom Šolta

i u dogovoru s Lučkom upravom Split-

sko-dalmatinske županije, Prostor-Split d.o.o.

izrađuje Idejni projekt uređenja dijela Obale

svete Terezije u Rogaču na Šolti. Obuhvat

površine koja će se urediti iznosi oko 1000

metara četvornih.

Na bitnom dijelu u luci Rogač, gdje danas

stalno prijeti prometno usko grlo, projektom

se predviđa širenje obalne linije. Rogač tu

dobiva i kolno-pješačku dvosmjernu pro-

metnicu uz more za pristup do trajektnog

pristaništa. Sa postojećih jedva četiri metra

proširit će se na dva prometna kraka ukupne

širine 5,5 metara s dodatnim pješačkim ploč-

nikom uz more, širine dva metra. Pješaci će

od kolne prometnice biti zaštićeni posebno

oblikovanim kamenim niskim ogradnim ele-

mentima.

Na mjestu gdje se sastaju tako proširena

Na bitnom dijelu u luci Rogač, gdje danas stalno prijeti prom

dvosmjernu prometnicu uz more za pristup do trajektnog pristani

dodatnim pješačkim pločnikom uz more, širine dva metra. Pješaci

Arhitekt Edo Šegvi , autor idejnog projekta ure enja dijela Obale svete Terezije u Roga u na Šol

obala i istočni mul, posta vit će se štandarac,

jarbol za zastavu na širokom kamenom po-

stamentu i kružnom kamenom stupu.

Uredit će se i prostor u dnu uvale gdje je

također uska prometnica koja prolazi uz sam

ogradni zid terena uz crkvu, a zbog pličine iz

mora danas raste trava. Ovaj dio će se urediti

proširenjem kolne prometnice te stvaranjem

posebne šetnice za pješake. Dno uvale ople-

menit će se lučnom žardinjerom s rogačima

NOVO RUHO ROGAČANOVO RUH

port news look

Šegvićeva vizija prekrasne luke i uvale Rogač

na otoku Šolta

1313

metno usko grlo, projektom se predviđa širenje obalne linije. Rogač tu dobiva i kolno-pješačku

išta. Sa postojećih jedva četiri metra proširit će se na dva prometna kraka ukupne širine 5,5 metara s

i će od kolne prometnice biti zaštićeni posebno oblikovanim kamenim niskim ogradnim elementima

što će prema moru formirati ugodni plato

s javnim klupama i pogledom na more. Na

tom platou postavit će se kamena fontana

pitke vode, oblikovana u formi nekadašnjih

bucala iz kojih se kantama vadilo vodu iz gu-

stirni.

Poboljšat će se i postojeće istezalište bro-

dova tako da bude olakšano izvlačenje bro-

dova. Uredit će se i južna linija uvale Rogač s

kamenim rubom rive. A riva će biti opremlje-

na za privez brodica, uključujući i ormariće s

priključkom jahti na vodu i struju.

Riva u tom dijelu bit će obložena kame-

nom odgovarajuće debljine i površinske

obrade. Poseban ugođaj i cjelinu nove rive

u Rogaču dat će oprema s novim modernim

kandelabrima javne rasvjete.

NOVO RUHO ROGAČAHO ROGAČA

14

Lako je vama bit Robinzon i navijat da na Veli i Mali Drvenik nikad ne dođe ni voda, ni struja, ni cesta, ni trajekt, ni

mobitel, internet, prašuma antena, semafo-ra, signala… A sve samo da biste se vi na par tjedana imali gdje odmoriti u zapuštenom ili plemenito nedirnutom kraju. Za vas je to čisti fl ert. S Velim ili Malim Drvenikom. A šta će on bidan preostalih je-senskih, zimskih i proljetnih dana, čekajući vas da mu budete nakratko svjedok kako je njegova, čuj «autohtona nedirnuta priroda» pravi raj na Zemlji bolji od interneta. Sigurno tako ne može bit i sutra, prekosu-tra… Svi Drvenici ovoga svijeta malo pomalo će ući u sustav. Nema nikakve dvojbe da će vrlo brzo baš Veli i Mali Drvenik postati jedna

OBALA IZAZOVAProjektom splitske tvrtke «Obala» izgradit e se u Trogiru posebno pristanište za otoke Drvenik veli i Drvenik mali

MALI VELIKI DProšla su vremena kad su oba Drvenika bili šansa za Robinzone, a

krenuti čak i kruzeri. Trajektno pristanište i luka Trogir-Soline prirodn

Piše Andrija Križančić

od najtraženijih destinacija za uplovljavanje na svemu i svačemu, od daske do feribota.

LUKA TROGIR-SOLINE Trajekti za Veli i Mali Drvenik još uvijek pri-padaju sorti onih manjih transportnih put-ničkih plovila koji svojim ukupnim imidžom održavaju tijesnu a naravno i romantičnu vezu s erom malih brodića «pjesnika» i vapo-ra čija oldtimerska vrijednost danas dobiva na težini s debelom nostalgijom u krmu. Na tom raskrižju epoha lako je progno-zirati da će jednoga dana prema Drvenicima hrliti i kruzeri. U ime toga nije svejedno gdje će u Trogiru pristati brod koji će vas odvesti ili vratiti s Drvenika. Izgradnjom nove mari-ne između Trogira i Segeta Donjeg drvenički trajekti ostali su bez veza pa su preseljeni na

početak trogirske rive gdje im naravno nije mjesto iz oba razloga: smetaju šetačima a da-leko su od prometnice. Tako se rodi projekt o trajektnom prista-ništu na novoj lokaciji Soline, zapadno od gradske jezgre i trogirske rive, a na samoj granici s općinom Seget. Splitska tvrtka «Obala», specijalizirana za pomorsko projek-tiranje pod vodstvom direktora, projektanta dipl.ing. Ivice Galassa, obuhvatila je temelji-to nužni projekt prema kojemu će se izgradi-ti trajektni pristan, odnosno luka otvorena za javni promet Trogir – Soline. Uz trajektno pristanište dužine dva puta po 55 metara projektom je predviđena izgrad-nja dijela luke na toj lokaciji s namjenom za komunalne vezove. Bit će to dovođenje u red postojećih improviziranih vezova za brodice.

Trajekt za Drvenike, vizija projektanta Ivice Galassa

151515

DRVENIKa vrlo je vjerojatno da će začas tamo na su potreba i stanovništvu i turistima

Naravno da svaki projekt uključuje i smisao sigurnosti u pristaništima i na vezovima u ukupnoj dužini od oko 300 metara. U sklopu projekta «Obale» i projektanta direktora Galassa na dužini obalne linije od 220 metara u planiranoj luci Trogir – Soline zamišljen je i plan organizacije prometa na kopnenom dijelu luke s pratećim sadržajima suprastrukture. Novoplanirani pristan odnosi se na trajek-te tipa «Hanibal Lucić» koji sada udovoljava-ju prometu s otocima Drvenik veli i Drvenik mali. Taj dio obale izložen je vjetrovima u rasponu od juga do maestrala pa se oprezno predvidjelo sve potrebno za siguran boravak trajekata i drugih plovila po svim meteoro-loškim uvjetima i svim stanjima mora.

TRAJEKTI I BRODICE U dijelu luke s komunalnim vezovima za-mijenit će se pet gatova za manje brodove i brodice. Uredit će se obala sa šetnicom, a ostali sadržaji prilagodit će se namjenski prema trajektnoj luci, ali i prema gatovima s komunalnim vezovima. To se posebno odno-si na parkirališta i na prilaz trajektu, ukrcaj i ostalo. A već su davno prošla vremena kad su brodske veze s Velim i Malim Drvenikom bile rijetka dragocjenost. Galassova «Obala» pra-ti život, i onda kad Stari Grad na Hvaru valja približiti vremenima spremnim za prihvat kruzera, ili kad stanovništvu prekrasnih drve-ničkih otoka od Trogira prema Vinišću valja omogućiti sigurnu vezu s kopnom.

Daljine Drvenika Malog

Ivica Galasso, projektant i direktor splitske

tvrtke Obala

Drvenik Veli

Drvenik Veli

Tipični prizori iz otočkog života – sad će vapor…

16

11. studenoga, Sve Mar nSumartin, Vranjic

Sumartin na Braču i Vranjic blizu Splita

slave svetoga Martina kao svojega za-

štitnika. Naravno, Martinje slave svi, i u

drugim mjestima, po običaju kušajući novo

vino, pa se Sumartinjani i Vranjičani i neće

osobito razlikovati. Samo će crkve biti punije.

Sveti Martin spada među omiljenije svece,

vjerojatno i zbog veselja koje obećava. On je

prvi svetac koji nije bio mučenik, život je pro-

veo kao „vojnik na silu, biskup po dužnosti i

monah po odabiru“ (4. stoljeće), a slavi ga se

kao zaštitnika vinara i vinogradara, Francu-

ske, vojnika i konjanika, izliječenih alkoholi-

čara, uzgajivača konja i gusaka.

14. studenoga, Sve IvanTrogir

Svetkovina zaštitnika glavni je događaj u Trogiru, a 14. studenoga je i Dan grada i Dan svetoga Ivana Trogirskoga. Uosta-

lom, da nije bilo svetoga Ivana, možda ne bi danas bilo ni Trogira – kada je hrvatsko-ugar-ski kralj Koloman 1105. htio razoriti Trogir, Ivan, biskup trogirski ga je uspio odvratiti od toga. Puno je legendi vezano uz trogirskoga sveca, koji je umro 1111. godine. Spomeni-mo samo kako je, hodajući po valovima, za oluje kod rta Planke (kraj Rogoznice) spasio i mornare i brodski teret, a kada je umro i kada su Mlečani njegovu ruku htjeli odnije-ti u Mletke, ruka je doletjela i spustila se na njegov grob. Kapela svetoga Ivana u trogirskoj katedrali svetoga Lovre, jedan od najljepših renesan-snih spomenika, nedavno je obnovljena pa se može vidjeti u punome sjaju. Svečevo je ti-jelo inače preneseno u kapelu 1681. godine.

Kad sveci marširaju!Kad sveci m

ZA LUČKI VJESNIK

16

Sumartin

Trogir

Trg po trogirsku

Piše ElizabetaSonjara Garber

17

21. studenoga, Sve KlementMakarska

Sveti Klement zaštitnik je Makarske i nje-gov blagdan tradicionalno se i višed-nevno slavi pod Biokovom još od po-

četka 18. stoljeća. U crkvi sv. Marka na glav-nome gradskom trgu, čuvaju se kosti sveca mučenika, donesene iz rimskih katakomba 1725. godine. O mučeništvu svetoga Klementa ne zna se puno, ali se drži da je umro u progonstvu, na Krimu, 98. godine. Bio je četvrti papa, nakon Petra, Lina i Anakleta. Na dan sveca bit će živo u Makarskoj. Sre-ćom, glavni gradski trg sa crkvom svetoga Marka dovoljno je prostran da primi i Maka-rane i goste.

6. prosinca, Sve NikolaKomiža, Krilo Jesenice

Ako nekog sveca ne treba posebno predstavljati, to je sveti Nikola. Poseb-no se štuje u Komiži na Visu, dakako,

kao Mikula. Dan zaštitnika ujedno je i Dan općine. I danas u Komiži vrijedi višestoljetna tradicija spaljivanja brodice ispred crkve sve-toga Nikole – za spas svih brodova i mornara na svijetu. Sveti Nikola zaštitnik je pomoraca i putni-ka, djece, siročadi, siromaha, trgovaca, ban-kara, sudaca, radnika, nevino osuđenih, pa čak i lopova. On je najpopularniji svetac svih vremena. Dovoljna su mu djeca cijeloga svi-jeta i običaj darivanja u čarapu. Po legendi, ostavljao je novac starcu za miraz kćerima i, da ga ne bi vidio, spustio je dar kroz dimnjak, a kako su kćeri na kaminu sušile čarape, upao je ravno unutra. Koliko je samo radosti izni-knulo iz tog čina! Osim u Komiži, osobito će svečano i ve-selo biti u Krilu Jesenice jer je sveti Nikola zaštitnik i tog mjesta. Nije slučajno: Komižani najstariji i najmoćniji ribari i pomorci i Krilja-ni puni malih brodara koje je nemoguće ne susresti ljeti u svakom malom mjestu na Ja-dranu.

Kad sveci marširaju!marširaju!

17

Makarska

Makarska

Komiža

Sv. Nikola

18

DALMACIJA NA TANJURU

Evo nas sad i na kopno. Kušali smo sve delicije po otocima pa je red na kraj lita iskrcat se na kraj. Tamo će sezona i duže

potrajat. A da ne govorim da ima lipih konobi koje funkcioniraju i usrid zime. Možda i nema ničeg boljeg od toga. Samo nismo još time šarmirali naše turiste. Da oni znaju kako mi lipo kužinajemo kad oni odu i uživamo u na-šim specijalitetima koje je koji put i riskantno ponudit gostu, ko zna kako bi reagirali. Kao da je malo onih koji su nekad znali pitat zašto nismo oprali crne riži…

VEZ UZ STOL Krenimo od „Frenkija“. Dakle, stigli smo u Seget Donji. Lipo malo ribarsko stisnuto misto čim izađete iz Trogira prema hotelu Medena, prema Vranjici, Marini itd… Šta ima, minut-dva za spustit se sa ceste u Seget Donji. Lokal „Frenki“ smjestio se u samoj vali. Ako ste s brodom, možete ga vezat za nogu od stola u restoranu. A ručat možete dok sje-dite u moru. Konoba je prekrasna. Gazda ima bazen sa fi ltriranom morskom vodom, jedan je za ja-stoge specijalno, a drugi za školjke i u njemu obavezno drži četiri-pet vrsti. Sve je domaće. Vrtal iza konobe i kuće je velik, a more još veće s kojega svakodnevno ribari donose bi-rani ulov. Od pravih komada do mišane ribe s kojom možeš pripremit šta god zaželiš. Ne bojte se, neće pofalit ni škarpine ni šanpjera, ni brujeta ni lešade a, naravno, ni ribe za žar. Specijalitet konobe je juha od škampi s purom. Zanimljiva je za salatu do-maća rikula. Brujet mu je fantastičan, a spre-mljen je po starinsku, kako se radi poznata segetska popara. To je najstariji način pri-premanja brujeta kad je nedostajalo mnogih

sastojaka pa bi se kapula i krumpir s ribom ukrcao u teču s hladnom vodom i maslino-vim uljem te s još nekim sitnicama koje čine specijalnost. Popara se na drugim mjestima zove gregada. Gazda je izvrsni kuhar, završio je potreb-ne ugostiteljske škole u Kaštelima. Ime mu je Pere Čatlak. Zapamtit ćete ga, sto posto!

KRILO PA U BRDO Sad pogledajte ovu avanturu! Idete od Splita, koji preskačemo jer je tu sve poznato, do kraja urbano i u lučkom smislu nije pod Županijom – pa nastavljamo prema Omišu. Nitko nikad na tom putu nije preskočio Kri-lo Jesenice! Nemoguće, jer za oko ti moraju zapet barem ti stari jedrenjaci, trabakuli, sal-bunari… Luke starih brodova su prekrasne, jedna za drugom na tom potezu, a ono što preska-čete stalno jest jedan put u unutrašnjost koji kreće u Sumpetru nalijevo do crkve pa opet lijevo ili idete do Krila pa u mistu skrenete li-jevo u brdo. Od Splita vam treba dvadesetak minuta do odredišta, rijetko viđene konobe u brdima iznad Krila Jesenice. A od samog Krila dosta vam je pet minuti. Gori, uzbrdo, uletjet ćete u Krilo Jesenice, staro selo. To vam je konoba od onoga po-znatoga Gorana Albinija. Otvorio ju je tamo 1977. I dao joj ime Kamanjo. Ako nikad prije niste čuli za njega, onda se evo možete upo-znat s njim ovom prilikom. Riječ je o čoviku koji upravo piše ovu rubriku „Jesti se mora“ za Lučki vjesnik i za Port News. Ta konoba već dugo ne radi. Tamo živi moj sin Bartul Albini Kamanjo Junior. Normal-no da je potega na mene pa je vrsni kuhar, ali dao se u neku priču o zdravoj hrani i obra-

đuje goleme vrtle, sve živo ima, pome, papri-ke, kukumare, tikvice, kapulu, balancane… Idealno za otvorit konobu na neki otkačen način. Predložio sam mu da bude originalan i da pozove goste neka sami donesu što žele pripremit za jelo. Ideju smo razvili i dalje. Neka gosti i sami pripremaju za sebe jelo, kako njima odgo-vara. Iako bi im mogao peku pripremit i moj sin. Ali ta verzija da se nekamo zaputite sa svojom spizom i ambicijama da sami sebi ku-hate, pečete i drugo u izuzetnom ambijentu, čini mi se da bi mogla bit kao neki izazov. E ali vidite, čak ni tako još nije proradi-la ta drevna konoba. Stara je 200 godin’… Lipo bi bilo zamislit tamo i zjog za na balote. Međutim, moj sin je kao ugostitelj još uvijek okorjeli početnik. Nagovaram ga da jedno-stavno ponudi ljudima tu opciju i da naplati samo boravak, na primjer na deset ljudi ti-suću kuna. Konoba je zakon. Tu je uvijek ista temperatura. Ljeti, zimi. A najveći gušt je baš zimi. Jer se zapali pravi, veliki oganj. Gori su još i koze, pa ima i sira, mlika, janjaca. Naoko-lo ljekovito bilje.

OPAČAK POD BIOKOVOM Kad prođete Makarsku i trčite dalje prema jugu, prema Pelješcu, Dubrovniku, smanjite gas i promislite je li ovaj savjet vridi zlata. Skrenite lijevo ravno prema visinama Bioko-va. Tamo vas čeka Opačak. Radi se o konobi u Gornjim Tučepima na cesti za Vrgorac i Među-gorje. Sa prekrasne terase konobe „Opačak“, pruža se atraktivan pogled na Pelješac, Hvar, Brač i Split. Uz ugođaj tihe dalmatinske glaz-be kušat ćete zdravu hranu dalmatinske ku-hinje, uz degustaciju kvalitetnih vina i rakija.

GORAN ALBINI KAMANJO, KULINARSKI EKSPERT, KOJI JE KUHAO ZA HRVATSKE PREDSJEDNIKE I PREMIJERE

PIVAC KOPUN, KOZLE, JANJETINA!

PIVAC KOPUN, KOZLE

Gastro-expert Port Newsa kušao je jelo za naše čitatelje i goste po cijeloj Srednjoj Dalmaciji i kao gastro-skipper vodi vas po dalmatinskim konobama

Seget Donji

1919

Uz konobu posluje i vinarija, jedina regi-strirana vinarija uz obalu na vinskim cestama srednje Dalmacije. Može se izabrat pet vrsta kvalitetnog vina proizvedenog od autohto-nih dalmatinskih sorti grožđa. Konoba „Opa-čak“ nudi tradicionalna jela: pršut, sir, meso sa roštilja, riba sa roštilja, peka po narudžbi, kruh ispod peke. Tri godine zaredom u ljet-nom turističkom vodiču konoba „Opačak“ je svrstana među 30 najboljih konoba na Jadra-nu. Opačak je vrsni ugostitelj. Organizirani su izleti autobusima do njegove konobe. A glavni specijalitet su pivci. Ne znam di ih on nađe toliko, ali uvik ih ima, nikad nije zaka-zao. U pet uri ujutro on će vam spremit pivca ako vam padne na pamet. A može i u ponoć. Uvik je od volje, marljiv, spreman, u akciji.

KOPUNI ZA OKLADU Pivce radi na mali milijun načina, a meni se najviše svidija na ražnju obložen pancetom. To su pivci kopuni, najbolji na svitu. Jedan put je prijatelju i meni spremija pivca od pet kili. I, nećete virovat, ljudi, sve smo izili. A nu-dit će vam on i pivca lešo. Pa njegov sir, pršut. Nikad ništa mu nije teško. Ispod onih planina Biokova naravno da uvik ima bure. Onda va-ljda i pršuta. Gazda Opačak, zapravo Vjeko Opačak, pojam je čovika optimiste: – Šta ima koristi od plakanja. Je, grubo je, teška su vrimena, ali ko radi, naći će se i za njega. Odakle mi toliki pivci? A nekad sam i

PIVAC KOPUN, KOZLE, JANJETINA!E, JANJETINA!

ja gojio kopune. Sad to rade drugi i od toga žive. A ja nabavim. I moj princip je da gostu moram ponudit takvog pivca il kozletinu, ja-njetinu, u koju se ja slobodno s gostom mogu kladit. Znači, kladit da je prvoklasna. Ako je tako, bit će u tebe gostiju, budi siguran!

Piše: Goran Albini Kamanjo

Jastozi i Kamanjo

Klasika kacjole

Čekajući konobu u starome selu

Krila Jesenice

20

U POVODU JEDINSTVENE KNJIGE O PALAGRUŽI, AUTORA DR. BRANKA KIRIGINA (2)

Palagruža je Diomedov otok. Diomedovo lutanje nije poznato u detaAfrodite, lutao i našim morem. Pomnije proučavanje spisa i nalazi po

Palagruži, a ne na talijanskim

Za podlistak Lučkog vjesnika ispričao Branko Kirigin, autor knjigePalagruža – Diomedov otok, ugledni splitski arheolog

„Ca je Palagruz

Znatno prije izgradnje svjetionika živjelo se na Palagruži. Pokazuju to arheološki nalazi iz doba starih Grka i Rimljana, da

i ne spominjemo prethistorijskog čovjeka. Između ostaloga i čaša iz 520. g. pr. n. e. s urezanim grafi tima imena Diomeda i slikom nagoga i bradatoga boga kako sjedi. To je prvi materijalni dokaz o štovanju boga Diomeda na Jadranu. Palagruža je, naglašava dr. Kirigin, Diomedov otok. Diomedovo lutanje nije poznato u detalje kao Odisejevo, ali se zna da je, gonjen osvetom Afrodite, lutao i našim morem. Umro je u dubokoj starosti, po jednoj od priča ubili su ga naši ilirski preci – domoroci. Pomnije proučavanje spisa i nalazi potvrđuju da je Diomed poginuo i da je pokopan na Palagruži, a ne na talijanskim Tremitima, gdje mu je na otoku San Nicola obilježen i grob.

UTRKE FALKUŠA ZA RIBANJE Diomedovo svetište na Palagruži nastalo je stotinu godina prije nego su stanovnici egejskog otoka Parosa utemeljili Faros, današnji Stari Grad na Hvaru. Usput, za ilustraciju, u to doba od Gargana do Palagruže jedrilo se šest sati. Kao što je od Komiže do Palagruže trebalo šest sati. Ako nije bilo vjetra, Komižani bi veslali i petnaest. Komiški ribari znali su godišnje posoliti između 56 i 112 tona ribe. Da bi svaki ribar imao jednaku startnu poziciju, organizirali su svojevrsnu regatu. Na početku svakog mraka, koji traje 22 dana, poredali bi se ribari u gajetama ispred Kaštela na komiškoj rivi i startali na pucanj topa s Kaštela ujutro u sedam sati. Tko bi brže preplovio tih 40 milja do Palagruže, hvatao je bolju poštu. Ljeti za srdele, zimi za jastoge. Tako je bilo sve do 1936. godine.

Da bi mogli loviti na pučini, Komižani su od obične gajete napravili falkušu, brodicu savršenih svojstava za lov na otvorenome moru. Kad bi se nakupilo lovine, brodu bi dodali falke kako bi mu povećali visinu, a time i nosivost. Znalo bi se okupiti oko Palagruže i stotinu družina. Među njima nikad nije bilo svađa, dapače, samo su pomagali jedni drugima, vladao je visoki moralni kodeks. Nije uzalud vladala uzrečica: „Ca je Palagruza dola tu je i vazela”. Rekordan ulov jedne gajete bio je onaj vlasnika Jovanina Marinkovića Dere koji je 1909. ulovio i posolio 40 tona srdela. U 16. st. 1000 srdela prodavalo se za 1 dukat ili za jedan cekin, dakle da je Dero tada živio, zaradio bi 800 dukata, a ako je 60 dukata bilo cjelogodišnji prihod plemićke obitelji u Veneciji, lako je zamisliti kako je mogao biti bogataš. No nije. Na palagruškoj su se ribi bogatili plemići i vlast, nikad ribari.

FELJTON PORT NEWS

21

lje kao Odisejevo, ali se zna da je, gonjen osvetom otvrđuju da je Diomed poginuo i da je pokopan na

Tremitima

za dola tu je i vazela”

HODIL JE KALAT GAĆE Zanimljivo, tako mali otok (i Vela je

mala, a o Maloj Palagruži da i ne pričamo), a

tako puno toponima! Na Veloj 80, na Maloj

40, a na Galijuli (najjužnijoj točki Jadrana)

10. Svako mjesto moralo je dobiti svoje ime

jer u doba kad nije bilo ni kompasa ni GPS-

ova, kako drukčije opisati točnu poštu? Pa

ako je sama Palagruža nastala od grčke riječi

pelagos (pučina), za pličinu Pupak nije teško

pogoditi, za Cuf također, a tu su i Mondefust,

Pulentino, Konfi n, Salamandrija…

Pol Forane su dobili ime po tome što su

na tom mjestu poginuli hvarski ribari koji

su taman sjeli ručati kad se na njih, valjda u

potresu, srušila cijela litica. Svi su poginuli

osim dječaka koji je na Salamandriju otišao

po vodu. Tada su Hvarani predali Palagružu

Komižanima. Nedaleko od Pol Forane, na Pol

Klobuk odronila se stijena i usmrtila “Centota

Mardešića Foku kal je hodil kalat gaće”. Pol

kriz je križ od stijene, postavljen za nesretnog

Višanina kojega je jugo bacilo u more i nikad

nije pronađen. Doista, na Palagruži nitko nije

umro prirodnom smrću. Poginulih je bilo

mnogo, kao i olupina potonulih brodova u

moru.

Papa Aleksandar III. (onaj što je postavio

kamen-temeljac za pariški Notre Dame)

s velikom pratnjom i fl otom od 13 galija

plovio je prema Veneciji od Viestea, gradića

na vrhu Gargana i 9. ožujka 1177. doplovio

do Palagruže. Zbog lošeg vremena, neki

su se brodovi morali vratiti (čak s teretom

bijelih konja spremnih za žrtvu Diomedu), a

ostali su zapeli na Palagruži. Za uspomenu

su ostavili nazive mjesta na Maloj Palagruži:

Popina njiva, Popin brig i Pol popino.

PUTOKAZ, NACIONALNI PARK Život na Jadranu počeo je s Grcima. Od Krfa do Adrije je 480 milja, a Palagruža je oduvijek stajala na pola puta kao čvrst putokaz moreplovcima, istraživačima i gusarima. S nje se vide obje strane Jadrana, na njoj i danas obitava 220 raznih vrsta biljaka, a u njezinu moru 321 vrsta algi. Svakako je zaslužila da postane nacionalni park i da se na njoj utemelji međunarodni znanstveno-istraživački centar Lanterna znanosti o Sredozemlju. Želimo joj to zajedno s dr. Brankom Kiriginom.

NAJDULJI RAT Jedan od najduljih sukoba u ovim vodama stoljećima je trajao između ribara koji su lovili tradicionalnim mrežama vojgama (stajaćicama), a to su bili samostalni, te onih koji su lovili mrežama tratama (potegačama), a ti su lovili za vlastelu. Vlastela je podržavala trate jer su bile unosnije pa je lov vojgama bio zabranjen i to uz okrutne kazne. Ribarski sukobi, u kojima su padale i žrtve, potrajao je stoljećima. Napokon su završili 1808. Kada je austrijski generalni providur za Dalmaciju Vicko Dandolo omogućio Komižanima da nesmetano love vojgama srdele, ali samo oko Palagruže i Sveca (gdje se ionako nije moglo loviti potegačama).

22

FINCI I MORE

Finska je obala duga 46 tisuća kilome-

tara i uz nju je više od 73 tisuće otoka!

Tipičnu obalu čine stijene i morena (na-

neseni razdrobljeni kameni materijal što ga

ledenjaci talože u nižim predjelima). Pješča-

ne su plaže jako rijetke. Posjedovanje kuće

uz more ili uz jezero za Fince je od životne

važnosti. Imati saunu, brodicu ili jahtu, mje-

sto za roštiljanje i vodu (bilo kakva oblika) za

kupanje sve je što pravom Fincu treba. Tako

se mi odmaramo ljeti, ali i zimi. Osim toga,

to su mjesta gdje možemo naći malo osame

(kao što pronalazite osamu već time što živi-

te u Finskoj). Jasno, uz odmor obavezno ide

i ogovaranje susjeda s obližnjeg otočića, ali

i brzo zaboravljanje ljutnje. Čim skočiš gol u

mirnu vodu jezera, sve brige nestaju. Ostaje-

mo samo ja i moja vikendica na obali.

REPORT NEWS

Prva inozemna dopisnica Lu kog vjesnika piše iz Finske

LUČKI VJESNIKLUČKI VJESNIKU FINSKOJU FINSKOJ

Tekst i fotografi je:Oona Lydia Kristiina Polvi

LUČICA U HELSINKIJU

Jedrilice su snimljene u lučici Katajano-

kka u Helsinkiju, Finska, na kraju fi n-

skoga ljeta. Luka, smještena na istočnoj

strani Helsinkija, imala je svoje dobre i loše

dane. Nekad su se u njoj okupljali krijumča-

ri alkohola i prostitutke, a danas je jedna od

najljepših u glavnome gradu Finske. Odmah

uz nju smještene su školske tržnice, a služi i

kao privezište kruzera za Estoniju i Švedsku

kojima Fincima stiže (njima drago) piće, jef-

tinije nego doma. Jasno, plovidba je skuplja

od odlaska u dućan, ali kad se spoji ugodno s

korisnim, dobro dođe.

23

Sv. Mihovil sa svog brdskog prijevoja nad Komižom ustrajno čuva uvalu i motri na more ispod terasastog spusta, na tu

beskrajnu plavet koja se gubi u daljini, iza otočića što poput kakvih brodica prate viški brod-otok da ne odluta još dalje na pučinu. Kao da – pogledom se spuštajući niz terasa-ste obronke – pomaže njezinom zaštitniku sv. Nikoli. Dakako, po konfi guraciji ljevkaste lepeze, ne bez primisli na teatar, antičku dra-mu, Sofokla. Uvala je, nema što, mudra činje-nica. Sam Mihovil, ako niste znali, ranosred-njovjekovni je svetac, a njegova crkvica je na samom usjeku, kojim od davnina prolazi put što spaja Vis i Komižu, Komižu i Vis, dva velika naselja na otoku. Danas i Vis i Komiža imaju status grada, a crkvica, vlasnost benediktin-skog samostana na Biševu, po pisanim vreli-ma vuče tragove još iz 12. stoljeća. Put između ova dva naselja, u novije vrije-me oba sa statusom grada, sada je propisno asfaltiran i predstavlja najkraću kolnu vezu između ova dva otočka središta u pripada-jućim uvalama na sjeveru odnosno jugoza-padu otoka. Nekad je simbolika tog susreta dvaju gradova na brdskom sedlu bila na originalan način predstavljena na drvenom triptihu na oltaru te crkvice. Na njemu je, po zapisima s početka 17. stoljeća, sv. Mihovil bio smješten između svetaca zaštitnika viš-ke (sv. Juraj) i komiške uvale (sv. Mikula). No, drvo propalo, likovi zagubljeni, a simbolika ostala zauvijek. Kraj crkvice, kad „pukne“ pogled na komiš-ku uvalu, ne može se odoljeti a da se onim ta-ta-ta-taaa ne „citira“ svečani početak Beet-hovenove Pete. I srce se uvijek ispuni nekim ekstraushitom u pogledu na otoke Biševo, Svetac, Brusnik i – kad je „čisto vrijeme“ – Ja-

KOMIŠKI PORTAL

Piše Jakša Fiamengopjesnik, član i suradnik HAZU

Nekad je simbolika susreta dva otočka viška grada na brdskom sedlu bila originalno predstavljena drvenim triptihom na oltaru crkvice sv. Mihovila. Po zapisima s početka 17. stoljeća, sv. Mihovil je bio smješten između svetaca zaštitnika viške (sv. Juraj) i komiške uvale (sv. Mikula). Kad danas kraj crkvice „pukne“ pogled na komišku uvalu, ne može se odoljeti a da se onim ta-ta-ta-taaa ne „citira“ svečani početak Beethovenove Pete

buku, 96 m visoku vulkansku okaminu nalik na impozantnu peraju morskog psa ili kojeg daleko većeg morskog čudovišta. Sama uva-la otvara se poput divovske školjke, „rahle“ od stepenastih vinograda i gomila, a one su i ovdje najveći ruralni graditeljski svjedoci stoljetnih težačkih truda. Pisac ovih redaka prije koju godinu imao je čast na tom mjestu otvoriti vidikovac, počivalo s pogledom na uvalu. Zacijelo se i drugima na tom mjestu do-godi štogod veličajno: kao da tu svi najljepši zvuci, otkupljeni od sveopće buke vremena i okupljeni u tišini te školjke, u punoj sunče-voj svjetlosti zvone od nabujalih uspomena, vlastitih i tuđih, obvezno s ribarsko-težačkim predznakom i prizvukom povijesnog blažen-stva. Časni benediktinci, koji su kristijanizirali našu obalu a kojih na našim prostorima više i nema (izuzetak čini pašmanski vrh Čokovac s još uvijek „aktivnim“ samostanom – ostale su objekte uglavnom preuzeli franjevci i do-vršili misiju svojih predšasnika), nisu zacijelo u svojim graditeljskim pothvatima ni slutili koliko su dobra učinili krajoliku i ljudima u njemu. Crkvice, posvećene sv. Mihovilu, obično se

grade na ulazu u naselje, kao straža i pred-straža svega što se u njemu zbiva. Kao da s dužnim blagoslovom u nj propuštaju samo ono dobro i ljudsko. S druge strane, obično se na izlazu iz mjesta, na „izlazu u vječnost“ grade sakralni objekti posvećeni sv. Jerolimu, grobljanske kapele koje nas ispraćaju u za-grobnost. Usidreno u posvemašnjim signa-lima epifanije, sve ovdje ima svoj red, medi-teransko ravnovjesje, sporazumnu razmjenu ovozemnog i onostranog. U komiškoj uvali, koja je poput zagrljaja, kako je to znao reći Ranko Marinković, koji sada i sam počiva pod grobljanskim čempre-sima u uvali a nama prepušta da ga citiramo, nema kapele posvećene sv. Jeri, inače nebe-skom zaštitniku cijele Dalmacije. Njega kao da ovdje glavom, bradom, mitrom, štapom i zlatnim kuglama zastupa sv. Nikola, putnik i po moru i po kopnu i po raju. A taj raj kao da počinje već u uvali kao što je ova. Župna crkva sv. Nikole (iliti Mikule), smještena na brijegu, odmah iznad grobišta, u samim po-čecima, također je bila benediktinska opatija -– iz nje Svetac moćnom rukom blagoslivlja uvalu i sve koji po njoj plove pa i sami otoci u daljini.

Sveti Mihovil, Beethoven i Sofoklo Sveti Mihovil, Beethoven i Sofoklo

Za ovo nemamo riječiSenzacije srednje DalmacijeSenzacije srednje Dalmacije

Hvar u četiri dimenzije turizma, kupači, auti, brodi, vikendice

Sezona na jesenskoj nizbrdici,

katamaran na hvarskoj rivi

Rogač, konoba Pasarela

Veliki izazovi na hvarskoj rivi

24

Senzacije srednje Dalmacije

Vežite se, stiže zima, Križna luka, Hvar

I ljetu je kraj

Stomorska

Lijevo jastog, desno „roge“, Kalambera

u centru pažnje

25