Lovran - Općina prijatelj djece Zadnja ura za spas maruna Pripreme

LOVR

ANSK

I LIS

T G

lasilo

Opć

ine

Lovr

an

Iz

dava

č: O

pćin

a Lo

vran

Ul.

m. T

ita 4

1, 5

1415

Lov

ran

Godi

na: X

trav

anj 2

015.

ISSN

184

5 -

9609 Broj 37

Lovran - Općina prijatelj djece

Zadnja ura za spas maruna

Pripreme za glavnuturističku sezonu

Kuća lovranskega guca

NOv mUzejSkI prOSTOr

4dNd OpaTIja - OGraNak LOvraN

aNTe bISTre , predSjedNIk UdrUGe LOvraNSkI marUN

mIrISNI LUNGO reLaX

68

2

2 LOVRANSKI LIST 3LOVRANSKI LIST

Lovran uskoro postaje bogatiji za jedan novi muzejski i galerijski pro-stor pod nazivom »kuća lovranske-ga guca«, u samom središtu mjesta,

tik do Turističke zajednice Općine Lovran. za očuvanje i njegovanje kulturno-po-

vijesnog naslijeđa Lovrana otvaranje ovog prostora od posebnog je značaja. Svečano otvorenje 9. svibnja bit će završni čin jedne priče, koju je davne 2007. godine započeo Silvano raffaelli. već tada vidjelo se da je to dugogodišnji projekt, a prepoznala ga je i podržala lovranska Udruga u kulturi »Naš Lovran- Lovrana nostra« - sekcija Lovranska lantina, koja se i inače bavi zaštitom tradicijske brodogradnje u Lovranu.

*Kako su tekli radovi i što je sve tre-balo učiniti?

- Lovran je oduvijek bio orijentiran pre-ma moru pa su brojni njegovi mještani po-sjedovali drvene brodice raznih veličina koje se kao obiteljsko blago generacijski prenosilo s koljena na koljeno. Ljepota drvene barke nije smanjena pojavom plastičnih barki, a da-nas su one još i vrednije - priča nam Silvano raffaelli, začetnik ideje da se lovranski guc povijesno sačuva.

- Ime lovranskog brodograditelja Nina Gasparinica sredinom prošlog stoljeća posta-lo je posebno znano i cijenjeno, osobito od kada su iz njegove male radionice u Lovranu

počele izlaziti drvene barke posebno obli-kovane i s prepoznatljivim izgledom pod nazivom lovranski guc. Upravo taj tip drvene brodice godinama je na moru plijenio zna-tiželju brojnih zaljubljenika u more i barke. Godinama se njihov broj smanjivao pa je da-nas postojala realna opasnost da s morske pučine nestane i posljednji primjerak naše tradicijske brodogradnje. krenuli smo u po-tragu gdje se takav guc još nalazi. Našli smo ga u mošćeničkoj dragi. bio je to guc kojeg je Nino Gasparinic izradio za sebe. po smr-ti oca naslijedio ga je njegov sin bruno, koji je guc prodao posljednjem vlasniku brodice Stanku Šepiću u mošćeničku dragu. Guc je tada nosio registarsku oznaku md70, a izvor-na oznaka bila je Op 279. Guc je dužine 4,95 m i širine 1,88 m.

STOTINU KVADRATA NA DVIJE ETAŽE

U dogovoru s Općinom Lovran plovilo se otkupilo 2009. godine. Tako se guc trajno vratio u Lovran. Od tada je barka čekala "bo-lje dane" kako bi se popravila i restaurirala, što je uspješno i obavljeno. U 2013. godini osigurao se prostor za budući dom lovran-skom gucu nakon što je taj prostor postao vlasništvo lovranske općine i dostupan da se počne s njegovim uređenjem. kako je pro-jekt postao realnost, u njega se uključuje i ministarstvo turizma rH te projekt sufinan-

cira sa 100.000 kuna koje su bile posebno značajne za početak većih radova. U kasnijoj fazi projekt je dobio pomoć i Općine Lovran od 45.000 kuna, Turističke zajednice Općine Lovran od 5.000 kuna, a i Udruga "Naš Lovran - Lovrana nostra" izdvojila je 6.000 kuna. Tako su počeli opsežni radovi na uređe-nju oko stotinu kvadratnih metara prostora na dvije etaže.

pokretač i voditelj ovog lijepog projekta Silvano raffaelli osobno se založio da pri-kupi cjelokupnu povijesnu građu vezanu uz lovranski guc, od toga kako se ovo plovilo gradi, prikaz materijala i alata koji se koristi u njegovoj gradnji do sastavljanja životopisa najznačajnijih lovranskih brodograditelja. po uzoru na slične poznate muzeje ovog tipa u svijetu osmišljeno je i unutarnje opremanje muzeja i njegov izgled s brojnim fotografija-ma, crtežima, skicama i opisom najvažnijih dijelova barke.

početne i najvažnije građevinske radove u početku su u ovom prostoru obavili radni-ci poduzeća "megra" medveja. Tom prilikom izdubljen je pod sa simulacijom brodskog dna u koje je kasnije položen guc na drveno postolje koje je izgradilo građevno poduzeće "bonsai" Lovran. zahtjevnu električnu insta-laciju, pored samog raffaellia, obavio je elek-tro obrt "vukelić" iz kastva, a ličenje zidova soboslikarski obrt "barković" iz Svete jelene. posebno delikatno bilo je ostakljivanje ležišta

guca što je obavila tvrtka "arte fakt" iz rijeke vlasnika adnana Đelma. zidove muzeja krase imitacije starih brodskih lampi od bakra koje je izradio kao donaciju Luka joka iz Lovrana, a ribar iz Sv. jelene mate barković muzeju je donirao stari brodograditeljski alat. Lovranac Lucijan brubnjak donirao je osobno izrađe-ne dvije makete lovranskog guca. Stolarske radove obavili su radnici lovranskog podu-zeća "Stolar", dok je pomoć u prijenosu i transportiranju guca u više navrata obavi-la firma "Lovranka" d.o.o. vlasnika zvonka piglića. Opremanje guca s raznom metalnom galanterijom ostvareno je zaslugom darka martinčića iz Lovrana dok su povremenim uskakanjem u uređenje muzejskog prostora najviše pomogli Stanko Iskra, albano Tonon, Željko Orešković, viktor eugen randi, Serđo Lipovšek i Franko Gržin iz Lovranske drage.

NEUMORNI SILVANO RAFFAELLIpotrebne nacrte i dijelove teksta iz struč-

ne literature na temu guca donirali su riječani antun paravić i Lucijan keber. budući posjeti-telji muzeja imat će priliku vidjeti na dva zidna postavljenja LCd ekrana simulirani 3d prikaz gradnje lovranskog guca sa svim dijelovima koji se ugrađuju tijekom izrade plovila, što je za ovu muzejsku postavu pripremio marin Lazarin iz riječke tvrtke "ad aperio".

prostor muzeja krasit će i posebno izra-đeni panoi koje je tehnički pripremila i izra-

dila lovranska tvrtka "Ip studio" vlasnika Ivana požarića. Na ovim panoima na četiri svjetska jezika bit će opisani svi dijelovi guca, a osob-nim fotografijama i životopisom predstavljena četiri najpoznatija lovranska brodograditelja i to Nino i njegov sin bruno vicenzo Gasparinic, Ivan kalčić i Gianfranco Sirotnjak. Svojim poti-cajem, sugestijama, osobnim angažmanom te administrativnim radnjama velik doprinos dali su načelnik Općine Lovran i njegov zamjenik, alan Sanković i branislav petković, zatim direk-tor Tz Općine Lovran vojko brubnjak i njego-va djelatnica Nataša Cibić poznić.

prostor kuće lovranskog guca u svom će sastavu, osim muzejskog dijela, imati i nešto manji galerijski prostor na katu, koji je namije-njen za tematske izložbe i povremeno stručna predavanja. za svečano otvorenje kao autor za ovu prigodu izložbu fotografija postavio je mladen Šćerba iz raba, a prikazuju nastup hr-vatskih brodica na svjetskoj smotri pomorstva 2012. godine u brestu - Francuska.

Na kraju iznošenja svih ovih značajnih i detaljnih podataka vezanih uz ovaj projekt njen idejni tvorac i neumorni volonter Silvano raffaelli svima se zahvalio na uloženom trudu i zalaganju s nadom da će ovaj muzejsko-ga-lerijski prostor ubuduće biti mjesto brojnih posjeta ljubitelja brodogradnje, ali i pokretač niza aktivnosti, predavanja i stručnih radioni-ca koje će mlade zainteresirati za tradicijska plovila i način brodogradnje ovakvih brodica.

Kuća lovranskega guca

Svečanost otvaranja Kuće lo-vranskog guca bit će 9. svibnja, a prethodit će joj Znanstveni skup koji će se održati u Galeriji Laurus, na temu lovranskoga guca. Svoje stručno izlaganje iznijet će dr.sc.Tea Perinčić, ravnateljica Pomorskog i povije-snog muzeja Hrvatskog primor-ja iz Rijeke, prof.dr.sc. Robert Mohović s Pomorskog fakulteta u Rijeci i Lucijan Keber, pomor-ski kapetan i poznati brodoma-ketar iz Rijeke.

Piše: Radovan Trinajstić

NOv mUzejSkI prOSTOr

5LOVRANSKI LIST4 LOVRANSKI LIST

HOTEL EXCELSIOR NOV OD TEMELJA DO KROVALovranski hotel "excelsior" ovog je proljeća osvanuo u

novom ruhu. potpuno preuređen dočekao je svoje tradici-onalne, ali i nove goste, i već sada u prvim danima proljeća bilježi vrlo lijepu popunjenost. U lovranski četverozvjezda-ni hotel u ovom jesensko-zimskom ciklusu Liburnia riviera Hoteli uložili su značajna sredstva. Uređeno je apsolutno sve, od krova do fasade, soba, wellness prostora. Hotel je dobio dvije nove kongresne sale, nekoliko smještajnih jedinica više nego dosad, a jedino u što se nije investiralo je "bijou bar", prostor u prizemlju objekta.

LOVRAN DOBIVA MIRISNI LUNGO RELAXkada je već o turizmu riječ, vrlo zanimljiv projekt se

upravo ostvaruje u Lovranu. Suvremeni način života sa so-bom nosi puno jurnjave, brige i stresa, a premalo vremena za razbibrigu i opuštanje. prevagom jurnjave, brige i stresa u našem organizmu dolazi do neravnoteže, koja se najče-šće očituje kao blaži psihički poremećaj, a kasnije (ovisno o duljini i intezitu disbalansa) kao teži psihički, ali i somatski poremećaji. Osim raznih oblika anksioznih poremećaja i fo-bija, često se susrećemo sa sindromom kroničnog umora, opsesivno – kompulzivnim poremećajem te raznim soma-toformnim poremećajima. pozitivan utjecaj kretanja (šetnja ili trčanje) na zdravlje srca odavno su poznati, međutim uz kretanje potrebno je stvoriti i uvijete za smanjivanje stresa u organizmu. Iz navedenih razloga u Općini Lovran došli su na ideju da klimatske pogodnosti podneblja ugrade u novi turistički sadržaj - "Lungo relax". riječ je o posebno dizajni-ranim ležećim klupama koje će biti postavljene na nekoliko lokacija na lovranskom lungomaru, a sa kojih će se pružati prekrasna vizura na kvarnerski zaljev i otoke, ponuditi spe-cifičan miris aromatskog ljekovitog bilja koja ima terapeutska svojstva na ljudski organizam i dopustiti organizmu da se na taj način relaksira i odmori. Točnije na šest lokacija koje će biti pretvorene u mini relax zone bit će postavljene navede-ne klupe, posađeno prikladno mirisno bilje.

NOVO ISKUSTVO ŠETNJE - Godišnje Općina Lovran ostvari 304.000 noćenja

(2013. godine broj registriranih turista u Općini Lovran bio je 73.396) koji sigurno u svom boravku na području Općine Lovran i Grada Opatije barem jednom posjete i prošetaju še-talištem Franza josefa I, od Lovrana prema voloskom. Upravo kako bi oplemenili taj prostor, ali i doživjeli iskustvo šetnje na sasvim novi način, uživajući u ljepoti krajolika, laganom pred-večernjem povjetarcu, čitanju knjige ili jednostavnim izležava-njem na suncu uživajući pritom u jedinstvenom mirisu koje bi mu jedna od šest lokacija pružila, upustili smo se u realizaciju ovog projekta - poručili su iz lovranske općine.

Svaka od šest lokacija bila bi opremljena parom ''ležećih klupa'', i imala bi kao motiv jedan od mirisa za koji bi na info ploči (info ploča sadrži ime lokacije, opis i pozitivno svojstvo mirisa na organizam uz prijevod na tri strana jezika, te kartu s prikazom drugih lokacija) posjetitelj mogao saznati u kojem mirisu treba uživati i koje su njegove pozitivne implikacije na ljudski organizam. Tajne uspjeha aromaterapijama odnosno terapijama mirisa je u tome što je centar za mirise u moz-gu povezan s dijelom koji regulira ponašanje i raspoloženje. mirisi koji nas okružuju ne utječu samo na raspoloženje, već i na radnu sposobnost.

OSJETLJIVO ČULO MIRISAzahvaljujući velikom broju reseptora, čulo mirisa je vr-

lo osjetljivo, čak 10.000 puta više nego čulo okusa. Njegova funkcija nije samo uočavanje mirisa, već može utjecati na na-še fizičko i mentalno zdravlje. postavljene info ploče vizualno će podržavati dizajn klupa i izgled obalnog šetališta, a bit će višejezične. Lokacije s klupama nosit će mirise soli, mažurana, lavande, jasmina, ružmarina i ruže.

- Suvremeni način života sa sobom nosi puno jurnjave, brige i stresa, a premalo vremena za razbibrigu i opuštanje. Svima onima koji svoj idealni odmor žele provesti opušta-jući se uz blagodati sunca i mora Opatijske rivijere, u šetnji jednim od najstarijih uređenih obalnih šetališta na jugoistoku europe, ''Lungo relax'' mogao bi predstavljati uz ljekovito svojstvo aromatičnih mirisa i udobnu klupu pozitivno isku-svo u očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja, te omogućiti lakši povratak u radnu svakodnevnicu - zaključio je načelnik Općine Lovran alan Sanković.

Inače, Općina Lovran je za realizaciju projekta Lungo relax od Ministarstva turizma dobila 100.000 ku-na, a ukupna mu je vrijed-nost 206.000 kuna. Tako će Lovran uz Lungo fitness koji je također nedavno zaživio, uskoro imati i Lungo relax - dva hvale vrijedna projekta.

Piše: Marina Kirigin

Pripreme za glavnu turističku sezonu u Lovranu


Trebalo je napraviti puno toga u Lovranu ne bi li postao ponosni vlasnik titule Općina - prijatelj djece naš razgovor započela je

tajnica društva „Naša djeca“ Opatija Sanja Škorić. Čitava priča oko dobivanja ovog ui-stinu prestižnog naziva trajala je 13 godina, s time da se intenzivnije na tome počelo radi-ti 2008. godine. Nakon što se zadovoljilo 10 programskih područja (od izrade godišnjih planova i programa za ostvarivanje akcije, preko zdravlja, odgoja i obrazovanje djece do njihova slobodnog vremena i podrške i pomoći roditeljima u skrbi i odgoju djece), o čemu smo već pisali u jednom od naših prethodnih brojeva Lovran je i službeno u studenome 2014. postao prijatelj djece. veliku ulogu napravilo je društvo „Naša djeca“ Opatija - ogranak Lovran, u suradnji s Općinom, ustanovama posvećenima radu s djecom i nekolicinom lovranskih udruga, pritom osluškujući lovransku djecu i njihove roditelje.

IZVRSNA SURADNJA I NIZ AKTIVNOSTI

Ogranak dNd-a u Lovranu započeo je s radom krajem 1991. godine, dolaskom prvih malih prognanika u lovranske hotele miramare, park i Splendid. Tada su aktivne bi-le jasna majić, boška Hladnik i njezina majka beba Hladnik, maja bećar i Sanja Škorić.

Nekoliko je generacija lovranske djece odraslo provodeći svoje slobodno

vrijeme na različitim aktivnostima koje društvo nudi. danas dNd

Opatija-ogranak Lovran djeci nudi uistinu mnogo aktivnosti, a za male Lovrance otvorena su i vrata opatijskih prostorija, što oni već znaju i rado do-laze. Na žalost, prostorija koju dNd ima u lovran-skom društvenom domu neadekvatna je i vrlo mala,

ali dNd-ovci se snalaze na druge načine. U prostoru galerije Laurus ponedjeljkom djeca mogu pohađati pričaonicu koju vodi odgajateljica biljana Šuša. U Lovranu djeluje i dječji forum (za djecu od 9 do 14 godina) čije su voditeljice anja Turkalj i Sanja Škorić. Lovranski forumaši sudjelovali su na velikim međunarodnim susretima djece u belgiji, Cipru i prošle godine u Švicarskoj gdje su digli svoj glas protiv siromaštva. Lovranke Irena petković i antonia Škorić bile su članovi mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu, a karlo Škorić aktivan je član u vijeću za djecu rH, koje je savjetodavno tijelo vlade rH. Nadalje, u prostorijama u Opatiji za dje-cu Lovrana osigurana je i besplatna pomoć u učenju koju svakodnevno koristi 20-ak malih Lovranaca, a voditeljica je mag. kulturologije Sanja monar. Osigurani su besplatni tretma-ni kod logopeda i profesora rehabilitatora te sudjelovanje u radionici kolibrići za djecu s teškoćama u razvoju, također u opatijskim prostorijama. U dogovoru sa školskom psi-hologinjom mogući su i besplatni tretmani kod psihologa namijenjeni i djeci i roditelji-ma, a roditelji mogu potražiti i savjetodavnu pomoć u odgoju djece. Novac za navede-no osiguran je proračunom Općine Lovran i primorsko-goranske županije. dNd Opatija-ogranak Lovran od 2010. redovi-to sudjeluje onoliko i onako kako može i u uređivanju lovranske pedijatrijske ambulante. prošle godine oformljen je kutić slikovnica sa stolićima i stolcima, oslikani su zidovi, do svibnja uredit će se kutić igračaka za naše najmlađe… Sanja Škorić iznimno je zadovolj-na suradnjom koju ostvaruje s lovranskom osnovnom školom, dječjim vrtićem i domom za nezbrinutu djecu te posebno pohvaljuje našeg načelnika alana Sankovića koji poka-zuje i veliki interes za djecu Lovrana, za po-boljšanje uvjeta i kvalitete njihova života. To je izuzetno važno jer ako nema podrške i konkretnih radnji onih koji su na vlasti teško bi se bilo što mogli realizirati.

UREĐENJE IGRALIŠTATijekom godine zahvaljujući dNd-u

Opatija-ogranku Lovran naša djeca sudje-luju u dječjem tjednu, na različitim dječjim javnim skupovima, mićoj marunadi, druže se s djedom mrazom/božićnjakom (kako vam drago). Organizira se Lovranski dječji dan, provode se edukativne radionice o dječjim pravima, obilježavaju se svi značaj-ni datumi za život djece, organiziraju se humanitarne pomoći, djeca slabijeg imo-vinskog stanja dobivaju školski pribor i igračke… puno se toga u Lovranu događa u što je dNd izravno uključen ili je, što je najčešći slučaj, (su)organizator i teško bi bilo zamisliti odrastanje novih generacija Lovranaca bez njegova postojanja. Sjetimo se samo zapuštenih dječjih igrališta na ziperi i u zahejima, koja bi možda i danas još izgledala tako da se lovranski dNd s grupom roditelja nije angažirao za njihovo uređenje 2008. i 2009. godine. Uređeno je nedavno i dječje igralište pored učio-nice produženog boravka u školi s fitness spravama za male, ali i za velike. Traže se i financijska sredstva za dodatno obnavlja-nje i uređenje igrališta u zahejima, a ono na ziperi iznova je uređeno prošle godine. Nije nam cilj samo postaviti sprave, već i održavanje i poboljšavanje postojećeg sta-nja, rekla je Škorić.

Stalno nešto radimo, planiramo, orga-niziramo. U studenom prošle godine imali smo izložbu o dječjim pravima i radionice na istu temu, a sada pripremamo veliku izložbu u galeriji Laurus „Otkrijmo zajedno dječja prava“ kada će biti izloženo 200-tinjak ra-dova djece s područja Liburnije, a pridružila su nam se svojim radovima i djeca židovske osnovne škole iz zagreba. različitim preda-vanjima i radionicama nastojimo senzibilizi-rati djecu, ali i odrasle za djecu s teškoćama u razvoju i njihovu integraciju u zajednicu. Također, dodala je Sanja, veliku pažnju usmjeravamo i na problem nasilja među

djecom, koje je u sve većoj mjeri prisutno. I u tom smislu organiziramo različita preda-vanja i radionice te tiskamo prigodne mate-rijale. O tome moramo govoriti, djecu treba educirati, nasilje ne smijemo „gurati pod tepih“. Upravo zato priključili smo se obi-lježavanju dana ružičastih majica u kojem su 25. veljače sudjelovali svi učenici lovranske osnovne škole.

DAN RUŽIČASTIH MAJICAdan ružičastih majica, poznatiji kao

pink Shir t day, program je prevenci-je vršnjačkog nasilja, a obilježava se za-dnje srijede u mjesecu veljači. Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj kanadskoj ško-li. Inicijativom školskih kolega na kon-struktivan i inteligentan način riješeno je sustavno zlostavljanje dječaka, koji je u školu dolazio u ružičastoj majici u znak podrške svojoj teško bolesnoj majci. ružičaste majice, koje su iz solidarnosti nosili i njegovi školski kolege, postale su prepoznatljiv simbol inicijative, i kasnije, međunarodno prepoznate obljetnice.

društvo “Naša djeca“ Opatija- ogranak Lovran, Odjel prevencije policijske uprave primorsko-goranske-pp Opatija, Općina Lovran i lovranska osnovna škola udružili su se i obilježili dan ružičastih majica. Nositelj cjelokupnog programa i začetnik ideje u Hrvatskoj je Centar za edukaciju i preven-ciju nasilja. djeca dječjih foruma Opatije i Lovrana i policijski službenik za prevenci-ju krunoslav vukalović, kontakt policajac marijan kordiš i članovi dNd-a Opatija- ogranak Lovran pozvali su odrasle i djecu da odjenu ružičastu majicu i na taj način budu podrška djeci - žrtvama vršnjačkog nasilja i organizacijama koje razvijaju programe pre-vencije nasilja. Lovranski su osnovnoškolci na kartonskim ružičastim majicama pisali svoje poruke protiv nasilja te su ih objesili na štrik ispred škole.

Lovran - Općina prijatelj djece

Piše: Kristina Staničić

dNd OpaTIja - OGraNak LOvraN

Uoči dolaska Komisije na te-ren, provedena je anketa slučaj-nim odabirom učenika od 4. do 8. razreda. Upravo mišljenje djece i njihovi stavovi o mjestu u kojem žive nosi najveću težinu u ocjeni Komisije, otkrila nam je Sanja. Na osnovu ankete, 90% djece smatra Lovran mjestom u kojem sigurno i lijepo žive. Više od 90% djece nije konzumiralo alkohol i cigarete, a čak 100% izjavilo je da žive u sretnim obiteljima. Iako u Lovranu ne postoji Dječje vijeće, više od 70% ispitanika zna što je to Dječje vijeće, upoznati su s Konvencijom o pravima djeteta te su im poznati različiti oblici participacije djece u zajednici.

Sanja Škorić

Naziv Općina Lovran prijatelj djece najviše je javno društveno priznanje svima koji su zaslužni za ostvarivanje prava i potre-ba djece priznatih u Konvenciji UN-a o pravima djeteta, za po-stignutu uzornu skrb u svim po-dručjima života djece, za osmi-šljeno ostvarivanje aktivnosti djece i za djecu, za učinke koji unapređuju i uljepšavaju život djece. Njime se Lovran obvezuje postignute rezultate održavati na istoj razini i opsegom i kakvo-ćom te kontinuirano raditi na kvaliteti života djece i mladih u svim segmentima života zajedni-ce. Dolazak ocjenjivačke komisije i ocjenjivanje Lovrana financirala je Primorsko-goranska županija. Naša sugovornica koristi priliku zahvaliti Županiji, ali, prije sve-ga svim lovranskim udrugama i ustanovama koje su doprinijele ovoj Akciji, lovranskom načelni-ku Alanu Sankoviću i njegovom zamjeniku Branislavu Petkoviću, župniku Matiji Rašpici te djelat-nicima Policijske postaje Opatija koji su se aktivno uključili kako bi Lovran dobio pozitivnu ocjenu Komisije.

Prema procjenama u hrvatskim je školama svako četvrto dijete svakodnevno izloženo barem jednom obliku nasilja. Treba, naime, uvijek imati na umu da se pod nasiljem ne podrazumijeva samo ono fizičko, već i ver-balno, psihičko, nasilje putem interneta tzv. cyberbulling itd.


Subota je. Okupani suncen gremo va breg. Z levega va desni zavitak i se brže po lepoj ceste nazgorun.

Nad nami Visoče. Nekada mesto za mirno živjenje, danaska selo prez živjenja. Judi su svojni šli za lagjen živjenjen pa su se spustili va Kali, va Medveju, va Lovran, v Opatiju i Reku... Nekeh su puti al jubav otpejali jako dugo, vaje preko mora.

Na staroj staze do Visoča ni više škalini dela-neh po korake od tovara.

Dvajsetak moderneh i potle nekoliko metar asfalta zarašćen put. Z obeh stran maše stara šparužina s ke špijaju mlade šparugi. Jušto za 15. Šparugadu va Lovrane kade će Srđana Jeftić parićat velu fritaju od tisuću jaj, a šparug koliko rabi. Za to vreme si lovranski restorani i konobi parićevat te najboje delicije pa bi najboje bilo tu šetemanu doma ne kuhat. Va Konobe “Kali” već sada zmišjaju neki noviteti aš ponujat ravijoli sa šparugami al ravijoli z maruni va toće od šparug pul njih je sakidajni obed. Dela se i salata prele-vena z octon od smokav, palačinki napunjene z Marunelun i slože fetice smokvenjaka. Gosti su kuntenti, a Zorica i Krste zmišjaju novi riceti.

Ov put nismo šli h njin, nego h njihemu si-nu. Po jenu drugačiju štoriju. Dočekal nas je Ante

Bistre. I kafe nan je skuhal. I podaril jenu štoriju za ku te neki pomislet da njoj sada ni vreme. A je! Jušto je sada vreme za nju, magari je to štorija od maruni i to od oneh nekadajneh praveh lovran-skeh za keh su užali reć: “Marun je othranil pol Lovranšćini, drugu polovicu othranile su črešnje!”

Vela istina, pomalo i pozabjena. Promenilo se vreme i živjenje, promenil se mod od dela, judi su počeli se više othajat va grad za zasluškom pa se zatirala kampanja, a šuma zarašćevala va škrebut i graju. Marunova debla stareja od tristo do petsto i više let prestalo se redit, odsekat suhe grani i dive mladice zirasle s korena, prestalo se cepit i pobirat maruni ki rastu visoko pod breg. Jenak nemar nagrizal je i maruni i kostanji.

A onda su se pojavile dve jenako opasne nevoji - rak na kore marunovoj i marunova osa šiškarica.

GASTRO FESTIVALIstina j’ da čovek pošne neš cenit komać kada

to zgubi. Tako je prišla zadnja ura da se neš stori za

spas maruni i da ih se celo leto sponova štima, a ne samo za Marunadu, magar je ona još 2010. leta va Engleskoj proglašena za Gastro festival.

Z jene strani nas štimaju i zdižu va nebesa, z

druge strani maruni umiraju. Ča storit da se obnove maruni i zapušćene

marunove šumi? Kako probudit voju va čoveke da vidi ča se dogaja z njigovemi maruni? Ča sto-rit da marunova šuma sponova postane maru-nov voćnjak, ča j’ odvavek i bil? I magari su se ju-di posensega obrnuli turizmu i delu va grade, žiri kot ča su marun, črešnje, smokvi i uliki su dar od Boga. Oni va oveh krajeh rastu “sami od sebe”. To znači da njin treba lih malo čovečjega pota.

Pet je let pasalo ča ta pitanja rivaju judi od struki i judi od jubavi skroz Udrugu lovranski marun.

Ki su ti judi? I ča oteju storit? Sporad teh smo pitanj šli va Konobu “Kali” pogovorit se s presed-nikon te udrugi i tako z prve ruki doznat i čut ča j’ na stvare?

* Kada je osnovana Udruga lovranski ma-run i zašto?

- Udruga je na dobrovoljnoj osnovi osno-vana 2010. godine. Cilj nam je bio vratiti čovje-ku ponos na ono od čega su nekad živjeli naši stari, ali ne samo kroz manifestaciju marunade nego doista i u stvarnosti pokazati da se od ma-runa, kao i od trešanja, smokava i maslina, mo-že lijepo živjeti. a marunade su pokazale da je

Zadnja ura za spas maruna Piše: Cvjetana Miletić

ANTE BISTRE, predSjedNIk UdrUGe LOvraNSkI marUN

maruna na Lovranštini sve manje, da se gube velike količine neubranih plodova do kojih je nemoguće doći zbog zaraslih staza, neobrađe-nih površina na čijim su rubovima nekada naši preci zasadili ili marun ili smokvu...

dva-tri stabla maruna mogla su prehraniti cijelu obitelj i zato su se nekada maruni redili a površine oko maruna kosile, čistile, grabljale... Ni jedan se plod nije bacio. Oni najljepši i najdeblji bili su za prodaju, oni lošiji za kućnu upotrebu, čak su se i lošćaci, nerazvijeni plodovi, sušili i ko-ristili za potpalu na ognjištu. Upotrebljavalo se i suho lišće, i suhe grane, i suhe žajice. Sve je bilo od koristi. mnogo sam toga znao iz priča mojih starih s visoča, a mnogo sam toga naučio i tijekom studija na poljoprivrednom fakultetu u poreču. No, rekao bih, važnije od svega bilo je to što sam tako upoznao izuzetne stručnja-ke, kojima je rad predstavljao radost i koji su se, između ostalog, posvetili i tome da najprije istraže bolesti maruna, a potom nađu načine njihova liječenja. maruni su bolesni! Ta me činje-nica danima proganjala. a onda sam za mišljenje upitao najveće i najbolje proizvođače maruna na Lovranšćini. I za čas smo se složili. Nevio basan iz dobreća i adriano Gržević iz Lovrana podržali su moje mišljenje i složili se da bi jedna

takva udruga mogla biti spas za lovranski marun. U pomoć smo pozvali dr.sc. Željka prgometa i dr.sc. Ibrahima mujića, a onda pomoć potražili i u primorsko-goranskoj županiji. Objeručke nas je podržao mladen brajan. On nas je povezao sa Centrom za brdsko-planinsku poljoprivredu naše županije i krenula je priča o očuvanju lo-vranskog maruna. Najteže je bilo dobiti podrš-ku u svojoj sredini...

POJAVILA SE NAPAST* U početku to bijaše samo bolest raka kore?

- da. Najprije se pojavila bolest. ali bolest se prvo morala istražiti da bi joj se našlo lijeka.

vidjeli smo da se zaraženi stari maruni suše, a mlada stabla umiru odmah. Cijepljenje bole-snih stabala nije moguće jer i cijepljene mladice ubrzo obole i osuše se. jedino rješenje je da se u akciju spašavanja uključe svi vlasnici maruna istovremeno, da se obavi sanitarna sječa i da se spriječi daljnje širenje bolesti. područje na kojem rastu pitomi kesteni i maruni veoma je široko. Ovo naše počinje negdje iznad mošćeničke drage i širi se sve do padina Učke,a maruna ima i po kastafštini i sve do Grobnika. do mno-gih je stabala već sada nemoguće i doći. No, jednako tako teško je i ujediniti ljude. mnogi i ne znaju koji je marun njihov, a koji susjedov.

* Onda se pojavila i druga napast - osa šiškarica?

- bolje je reći marunova osa šiškarica, jer ima i drugih sorti osica šiškarica, na pri-mjer hrastova osa šiškarica. Ova marunova je iz južne koreje, a došla je s nekim mate-rijalom prvo u ameriku, od tamo u europu i evo je kod nas... Nje se nikad više nećemo u potpunosti riješiti, ali joj se može “doskočiti” i to tako da joj se oduzme primat i da po-stane nametnik koji će imati svog prirodnog neprijatelja. Tu je važnu ulogu odigrala dr.sc. dinka matošević iz Hrvatskog šumarskog instituta u jastrebarskom, koja je u surad-nji s ministarstvom poljoprivrede republike Hrvatske istraživala i dokazala da je prirodni neprijatelj marunove ose šiškarice osica zvana Torimus Sinensis. Naime, ova se osica hrani ličinkama ose šiškarice i time smanjuje njeno razmnožavanje. važno je znati da čim se na marunu pojave prvi pupovi osa na njih pola-

že svoja jajašca iz kojih se legu ličinke i stva-raju šiške. ako se baš u to vrijeme otvaranja pupova u prirodu pusti osica-ubojica, a to je Torimus Sinensis, koji se hrani ličinkama, sma-njuje se broj odraslih osa šiškarica. Tako će se postići prirodna ravnoteža u prirodi. da ne bude zabune - zauvijek ćemo imati i jednu i drugu vrstu osica, ali će one biti u ravnoteži i neće predstavljati problem. kako maruni pu-paju oko Sv. jurja, vrijeme je za prvo puštanje osica u prirodu i smanjivanje ove pošasti na našim marunima...

STABLA SE ČUVAJU U ROVINJU* Što još trebaju znati vlasnici maruna?

- Na stručnjacima je bilo da otkriju kako spriječiti odumiranje maruna na Lovranšćini. To je bio dugotrajan posao, a trajati će još deset-ljećima, ali... uspjet će, a to ovisi o nama samima. Stručnjaci su promatrali sve sorte maruna i otkrili da je sorta bouchede betizac jedina ot-porna na rak kore. To je jedna francuska selek-cija maruna cijepljena na japanskoj podlozi koja daje krupne plodove i njih je stotinjak zasađeno na području Lignja, dobreća i Učke. zasadili su ih Franjo bašan, milovan Žiganto i adriano Gržević. Ta stabla moraju rasti petnaestak godi-na a tada će se na njih presaditi cijep domaće sorte maruna i tako spasiti da ovaj naš domaći lovranski marun posve ne odumre. da ne bu-de zabune, pedeset stabala zdravog lovranskog maruna čuva se u rasadniku u rovinju, a koja će poslužiti za uzimanje zdravih cjepova. U sljede-ćih petnaestak godina treba obavljati redovitu sanitarnu sječu na starim bolesnim stablima kako bi se riješili bolesti i pripremiti teren za sadnju novih zdravih maruna, cijepljenih i otpor-nih na bolest.

* Udruga ima velike zasluge, ali i još veće zadatke pred sobom?

- Sada je malo lakše raditi jer imamo po-dršku i u općini i u Županiji. Organiziramo pre-davanja za vlasnike maruna i stručne radionice. veseli nas što se u Lignju i dobreću u naše radionice uključilo i nekoliko mladih koji su zainteresirani za uzgoj maruna. mnogi danas i ne znaju kako se i kada cijepi marun. Nekada se marun klatio na očišćen teren da se ni je-dan plod ne zagubi u visokoj travi. Istina je da se marun tretirao kao voćka, a ne šuma i to

Sunce na Kvarnere zlatne iskri palii modri se more, i modre se vali... (Gervais)


Opet su neš na mane hitili. zarušilo je othićeno neš ča njin ne treba! Onput su malo stali i mučali. a ja san naslišala ča to sada delaju...

Čujen kako maste okol mane i beštimaju zgrebeni od rubidi de-bele kako grani.

Hode okolo, neš vuču pa naslišan za ugonit koliko ih je? Niš ne vidin. preveć je tega vreme nahitalo na me. Gnjilo lišće, oplel me bršjan, sega je okol mane. ali...

Neš se dogaja... poboga ši...Najprej su zivukli se grani nahitane na me. Čujen kako muški glas govori: “Ča me siliš to delat, to drevo ni za

oganj, samo trošiš mojo vreme, ceneje je kupit već raspijeno drevo za goret nego ovo nagnjilo zivučevat... Ovo će bit zgubjen dan... ma neka ti bude! ki bi s tobun prišal na kraj?!”

Onda san čula kako seče rubidi da mu sitne grani ne bodu oče. prišal je i sused. malo j’ stal, malo gledal pa rekal: “rabilo bi i ov

žukvar na vreme pobrat i imet ga za oni dani ki te prit opozime. viš, ov žukvar je pobegal jako vajer. rabila bi stubica za opseć ga.”

vaje se našla i stubica. I štorija:“ma, judi, ča vi tu delate? Te su lešine pune dobre črne zemji i ne-

kada su bile lozun zasajene. ma je bilo i dobrega grozja i dobrega vina... a tu van je negde i ona...”

“ka?” čujen ženski glas.“Šternica...”Nasmela san se. Tiho da čuju kako san kuntenta. potle čuda, čuda let našli su me.

Našal me je, tu na lešine zmed jazvine i Tamnic. Tu san odvavek stala, bila vredna i delava, onda san zapušćena trpela i mučala. Ona ženska je zavapila: “judi! judi, to je naša baština!”

a ja san potiho molila: “ma, kakova baština! Ča ne vidite da me treba očistit. Onput će se na mojoj škuljice za prijem vodi z neba opet ogledat i oblak i sunce, a po noće zvezdi i mesec. Nisan vela al san puna vodi do vrha. dugo ni niki škropil lozi, nisan oplahnula težakove ruki, va mane nisu topili vidrijol i va mehe ni moja voda šetala zmed redi trsi...

a vi i ne znate moju štoriju. kako da van ju poveden? Storil me barba od čoveka ki sada seče žukvar. puno je let pasalo,

barba je partil i si neki drugi su partili, a ja san ostala pozabjena i ne-rabjena. dobro da su me ti neki prišlići sada tu našli i prepoznali. ma, kako me samo ona ženska nazvala?! baština! ja da san baština! pravo za reć, zovite me kako ćete, samo me sada više ne zapustite i ne pozabi-te! Gledajte me, pazite me i bit ću tu samo za vas. To je moj svet! Sad znate da san tu! vodi san puna, oslobojena bršjana, graji i škrebuta, više ni trsi ni grozja, ma su nasajene mlade črešnji pa se veselin ča ću gledat kako rastu. Srce mi je opet puno radosti! Samo me ne zapustite!”

Nada mrak (Ćukova) pobjednica je natjecanja u najbolje spečenoj domaćoj vazmenoj pogači što je u organizaciji Udruge “Ognjišće”

održano u Lignju, na mali Uskrs. drugo je mje-sto pripalo romani dobrec, a treće Tatjani kukurin-brubnjak. Ukusne domaće pogače na natjecanje je donijelo 26 domaćica, a njihovu kvalitetu je ocjenjivao žiri u sastavu Lučana Lipovšek, Neda rubinić i vanda kružić.

Sve sudionice su na poklon dobile lon-čanicu cvijeća koju je donirao rasadnik »Longo«, dok je nagrade najboljima donirao opatijski »radnik«. Iz Udruge »Ognjišće« su se zahvalili svim donatorima i svim vrijednim domaćicama.

Također, proslijedili su nam i recept za pravu domaću vazmenu pogaču koju vrijedi probati.

potrebno je imati 1 kilogram brašna za dizana tijesta, 20 dkg masnoće (pola maslaca - pola masti), 20 dkg šećera, 5-6 žutanjaka, 1 vanilin šećer, malo soli, 2-3 dkg kvasca, 2 dcl mlijeka, te grožđice, naribanu koricu limuna i naranče, te malo ruma.

priprema: digne se kvasac s malo mlijeka, šećera i brašna kao za običan kruh. U posudi miješati brašno, šećer, jaja i sve ostale sastoj-ke, dodati kvasac i umijesiti mekano tijesto, te ga staviti na toplo da se digne. Nakon to-ga premijesiti i napraviti pogačice, staviti na masni papir u pleh i zarezati ih. premazati ih tučenim bjelanjkom i peći na 180 stupnjeva 30 do 40 minuta.

proljeće je u Lovran stiglo i u znaku Festivala šparuga koje se i dalje nude u gotovo svim lo-vranskim ugostiteljskim i hotelskim objektima, a tradicionalnu »velu fritaju« pripremljenu od 1.000 jaja i 30 kilograma samoniklih, divljih špa-ruga, ove je godine pripremala finalistica hrvat-skoga masterchefa Srđana jevtić.

treba ponovno postići. Nama su u radu, ma-kar je volonterski, poticaj dali stručnjaci dr.sc. Željko prgomet i dr.sc. Ibrahim mujić, zatim u Županiji mladen brajan, zlatko komadina, dalibor Šoštarić i ostali iz Centra za brdsko planinsku poljoprivredu, a najbolji promotor nam je edi kišić s radio rijeke. vjetar u leđa su nam i naš načelnik alan Sanković i njegov zamjenik branislav petković. Svi su oni prepo-znali naš rad i podržali brand lovranskog ma-runa, a podršku imamo i od partnerstva LaG. To je Lokalna akcijska Grupa, koja djeluje na području cijele naše republike, koja promovi-ra programe od zajedničkog interesa. S njima dobro surađujemo, osobito kada treba razmi-jeniti savjete, sadnice, stručne radove... Tiskane su i dvije stručne knjige koje govore o uzgoju maruna za one koji žele znati više...

CERTIFIKAT ZA LOVRANSKI MARUN* Što je to zaštitni znak maruna?

- Sa Županijom je potpisan jedan pose-ban ugovor i izrađen Certifikat za lovranski marun kako bi se zaštitilo tržište od nekvali-tetnog uvoza. U suradnji s Općinom Lovran i Turističkom zajednicom Općine Lovran sva-kom proizvođaču dodijelit će se zaštitni znak i logo koje je izradila Udruga lovranski marun i njime će vlasnik moći dokazati da prodaje autohtoni proizvod. To podiže svijest vlasni-ka maruna, a istovremeno im je i poticaj da obnavljaju svoje marunove voćnjake. U izra-di je i internet stranica, a Općina Lovran s parkom prirode Učka surađuje na otvaranju dviju marunovih staza i postavljanju prigodnih poučnih ploča. prva staza bit će od Lignja do

padina Učke, a druga od Lovranske drage do Slapa.

* U centru Lovrana zasadili ste tri nova stabla maruna?

- jesmo. prvo u samom centru Lovrana na mjestu gdje je nekada davno rasla lado-nja, potom divlji kesten koga je srušila bura, a sada tu raste marun, kome sam potiho u srcu dao ime Noelle, što znači ponov-no rođenje kristovo. Neka bude znakovito! druga dva su mi jednako draga iako još nemaju imena.* Ante, vire li iz te ljubavi za marune i neki djedovi korijeni?

- da, svakako. Ipak je moj djed vladislav jedriško rođen na visoču. Oženio se za moju nonu u Sunger, gdje je rođena moja majka.

djed je ovu zemlju na kojoj sada živimo po-klonio svojoj kćeri, mojoj majci, i doista mogu reći da je ovo moja djedovina. To su ti kori-jeni koji se protežu jednako na visoče među marune i dolje na kali sve do mora. prema priči ovdje su ljudi “kalali vodu i zdolun ju va medveju nosili”. I veoma sam ponosan na tu priču. Ipak sam ja hrvatski domoljub jednako zaljubljen i u kali i u medveju, kamo su ljudi nosili marune i spremali ih “med veja da va vlage uzore, a onda ih s grabjicami znimali i kako dubenac prodavali”.

MARUN, ULIKI, SMOKVI I VINOI dokle Ante spašava maruni, mama Zorica

od njih parićuje delicije, a tata Krste zmišja nov mod smokvenjaka. Oba se doma vrnjaju z me-dajami keh dobivaju na samjeh. Nan se uha

ćapala i jena posensega drugačija štorija.Rimjani su va četrten al peten veke prej

Krista držali kontrolu na puteh od Trsta do Trsata, a se njihe vojski su pasevale skroz Lovran. Glavna hrana njin je bila marun, uliki, smokvi i vino pa je vojska kuda j’ pasevala tuda j’ i taj žir sadila. Zaš su sadili baš te sorti žira, bili smo kurijoži?

Ule od uliki se ne kvari kako god da ga solda-ti sobun nose. Smokvi su dobre friške i suhe, pune su cukara i daju forcu. Marun najbrže zasiti čove-ka, a kako je vodi vavek falilo, grozje se j’ nama-stilo i vino storilo. Pilo se za žej, čuvalo kot hrana, koristilo i kot medičina. Kako je Lovran bil uskočka luka, ž njega se trgovalo. Va Lovrane se kupjevalo i prodavalo. To bi van potvrdil i Petar Kružić da j’ živ. Zato ne čudi ča i stare listine govore da se marun z barkun pejal v Reku, a z brodi se do Dubrovnika. Već je onputa lovranski marun bil brand!

Čuli su me... Piše: Rita Linšak

Piše: Aleksandra Kućel - Ilić

ŠTOrIja O jeNOj ŠTerNICe va kampaNje Izbor najbolje spečene domaće vazmene pogače


R azvrstavanje otpada uskoro postaje stvarnostkomunalac d.o.o. jurdani provodi postepeni prelazak na novi sustav gospodarenja otpadom u kojem će se otpad u doma-ćinstvima razdvajati u dvije (u početnom vremenu prilagođa-

vanja tri) komponente – koristan i nekoristan otpad, a uz to će se u prvo vrijeme posebno izdvajati i otpadno ambalažno staklo.

U tijeku je razrada i provedba pilot projekta na urbanom i ruralnom području Općine matulji u kojem prikupljamo informacije i stječemo isku-stva na terenu, prilagođavamo način i dinamiku prikupljanja potrebama i prilikama. Nakon završetka pilot projekta, slijedi etapno uspostava novog sustava na cijelom području na kojem vršimo uslugu zbrinjavanja otpada.

Sve postojeće promjene u skladu su sa novodonesenim planom gos-podarenja otpadom Općine Lovran za razdoblje 2014-2019.

Osim nabavke novih, manjih posuda za kućanstva, komunalac se opre-ma i vozilima, prilagođenim za odvojeno prikupljanje otpada korisnih i ne-korisnih komponenti. Tako je nabavljeno, novo, dvokomorno vozilo. Ono, u isto vrijeme, u odvojene komore, skuplja dvije vrste otpada i time znatno smanjuje troškove prikupljanja. Nabavka kanti i vozila vrši se uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u najvećoj mogućoj mjeri.

Svi korisnici će pravovremeno dobiti upute o daljnjem postupanju.

KOMPOSTERI U LOVRANUOpćina Lovran je nabavila 22 posude za kompostiranje za zainte-

resirane stanovnike sa svog područja. kompostere je korisnicima uručio radnik komunalca d.o.o., a prema dobivenom redoslijedu preuzimanja koji su nam proslijedili djelatnici Općine.

Što je kompostiranje?kompostiranje je najstariji i najprirodniji način obrade otpada. Organski

otpaci “pretvaraju” se u visoko vrijedno gnojivo. dodavanjem komposta se, osim opskrbe hranjivima, tlu poboljšava struktura, sposobnost obrade i vodeno-zračni kapacitet. povećava se sadržaj humusa i potiče rad flore i faune tla.

Nastali kompost je najbolje gnojivo za svaki vrt, a svaka osoba može ga spraviti sama, ako slijedi dane upute.

KAKO NAPRAVITI KVALITETAN KOMPOST?kompost je uredno složena hrpa organskog materijala koja prolazi

kroz proces razgradnje na jednostavne spojeve, pod nadzorom čovjeka. prvi sloj složimo od grubo usitnjenih grančica, kako bi se osigurao

protok zraka pri dnu kompostne hrpe. Nakon toga materijal slažemo u slojevima debljine oko 20 cm, a svaki sloj posipamo tankim slojem starog komposta ili gnoja. moguće je završiti i slojem prirodnog mineralnog gnoji-va. vlažnost materijala mora biti od 50-60%, tako da je ponekad potrebno i zaliti kompostnu hrpu, ako vlažnost padne ispod 50%. kad je hrpa slože-na do željene visine treba je pokriti sa slamom, sjenom ili paprati.

U kompostnu hrpu preporučamo dodavanje ljekovitih biljaka. za to su posebno pogodni: Kopriva - ima mnogo dobrih svojstava. zemlja do-bivena od koprivinog komposta naročito je pogodna za uzgoj nježnih i osjetljivih kultura, te za uzgoj ruža i jagoda. kopriva je riznica željeza, dušika, raznih minerala i mikroelemenata. Stolisnik - pomaže okolnom bilju da

stekne otpornost prema bolestima i pojačava nji-hov miris i okus. Također, obogaćuje zemlju ba-krom, a lišće stolisnika ubrzava razgradnju kom-posta. Kamilica - poma-že u sprječavanju plijesni na sadnicama i obogaćuje tlo kalcijem. Maslačak - opskrbljuje biljke ba-krom.Tako dobiveni humus vrijedno je gnojivo jer potiče tlo da ozdravi, a biljkama daje mnoge hranjive komponente koje su važne za njihov rast.

ŠTO SE DOGAĐA UNUTAR kOMpOSTNE HRpE?već za dva dana temperatura se podigne na 45-50o C, a u narednih

5-10 dana dostiže vrhunac od 60-65o C, te dovodi do uništavanja patoge-nih organizama i sjemena većine korova. kasnije temperatura hrpe pada i pojavljuju se drugi mikroorganizmi čijim djelovanjem započinje razgradnja celuloznih i drvenastih materijala. Nakon dva mjeseca počinje pretvorba preostalih tvari u stabilne i složene humusne spojeve. U tome sudjeluju ra-zni sitni organizmi (stonoge, mravi, pauci, kišne gliste…). Sam ovaj proces traje nekoliko mjeseci, a nakon toga kompost poprima tamnosmeđu boju. kišnih glista i drugih organizama sve je manje i pojavljuje se karakterističan miris “šumske zemlje”.

procesi u kompostu traju 6 - 12 mjeseci. Tako dobivenim humusom možemo gnojiti vrt, voćnjak, vinograd, travnjake i saditi cvijeće u cvjetne posude.

RECIkLAŽNO DVORIŠTE U LOVRANUzakonom o održivom gospodarenju otpadom propisano je da svaka

jedinica lokalne samouprave sa više od 1.500 stanovnika, pa tako i Općina Lovran, moraju izgraditi svoje reciklažno dvorište, na svom području.

reciklažno dvorište je mjesto gdje će stanovnici Općine Lovran moći donijeti komponente iz otpada koji se u miješani komunalni otpad ne smiju odlagati. Npr. baterije, jestiva ulja, prazne metalne doze pod tlakom, prazna ambalaža od deterdženata, domestosa, elektroničkih uređaja i sl.

reciklažno dvorište bit će ograđeno zaštitnom ogradom, a kako se ne bi neovlašteno moglo odložiti otpad. U radno vrijeme korisnicima će u razvrstavanju otpada pomagati i jedan radnik.

Nakon predaje isti će se otpad dalje prosljeđivati na reciklažu / upo-rabu tvrtkama koje se bave skupljanjem otpada.

za tu namjenu Općina Lovran je osigurala teren uz Cestu za Lovransku dragu, površine nešto manje od 700 m2 te je izradila svu pro-jektnu dokumentaciju na osnovu koje je i ishodila sve potrebne dozvole. budući da je izvedbeni projekt gotov, uskoro započinje postupak javne na-bave za izgradnju, a početak same gradnje očekuje se do kraja ove godine.

zbog smanjenja troškova za izgradnju i prikupljanje potrebne doku-mentacije Općina se obratila Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učin-kovitost koji je raspisao natječaj za sufinanciranje izrade projektne doku-mentacije. Na taj način je Općina dobila mogućnost da se s minimalnim troškovima krene u realizaciju ovog projekta.

Vodovod uskoro do svake lovranske kuće

ervINO mrak O radOvIma Na pOdrUČjU OpĆINe LOvraN

Piše: Aleksandra Kućel - Ilić

Komunalac se oprema za uvođenje novog sustava

Velikim se koracima »grabi« naprijed i pokušava riješiti vodoopskrbnu priču za područje cijele Općine Lovran.Izvođenje radova na izgradnji vodoopskrbe visoke zone Lovrana IV faza upravo je u tijeku, a direktor komunalca Ervino Mrak iznosi nam osnovne podatke i to da je:• izvođač radova: GP Krk d.d. Krk• stručni nadzor nad radovima: DE-KOM d.o.o. Delnice• ugovorena duljina trase radova: 7000 m• ugovorena vrijednost radova: 8.900.000,00 Kn + PDV• do sada izvedeno: cca 5800 m• do sada izvedeno 76 novih vodovodnih kućnih priključaka• trenutačno se priprema početak izvođenja radova na dionici duljine cca 300 m ispod ceste za Lovransku dragu, te na dionici duljine cca 100 m ispod škole u Tuliševici, predviđa se izrada cca 10 tak novih kućnih priključaka za 30 tak stanovnika• do sada je ukupno na području visoke zone Lovrana izgrađeno cca 23 km vodoopskrbnih cjevovoda te cca 430 vodovodnih kućnih priključaka - pojašnjava mrak.

kada je riječ o izvođenju radova na izgradnji sanitarne kanalizacije i vodoopskrbe naselja Školarevo - Oprić – konjsko, dodaje:• radovi se izvode na području Općine Lovran i Grada Opatija• izvođač radova: GP Krk d.d. Krk• stručni nadzor nad radovima: DE-KOM d.o.o. Delnice• ugovorena duljina trase radova: 8000 m vodoopskrbe i odvodnje• ugovorena vrijednost radova: 19.500.000 Kn + PDV• do sada izvedeno cca 7650 m vodoopskrbnih cjevovoda i cca 5800 m kolektora sanitarne odvodnje• do sada izvedeno 276 vodovodnih i 208 kanalizacijskih kućnih priključaka

kako pojašnjava direktor komunalca, vrijednosti za Školarovo su ukupne za Grad Opatiju i Općinu LOvran, a omjer je cca 60 posto Opatija, a 40 posto Lovran.

Tu je dakako i izvođenje radova na izgradnji sanitarne i oborinske kanalizacije naselja Rezine:• izvođač radova: GP Krk d.d. Krk• stručni nadzor nad radovima: DE-KOM d.o.o. Delnice• u 2014 i 2015 godini izvedeno cca 250 m kolektora sanitarne odvodnje i cca 200 m kolektora oborinske odvodnje • vrijednost izvedenih radova cca 700.000 Kn + PDV


“Sasvim (ne)obične stvari” u oku kamere Sanje Buterin

Nakon prošlogodišnjeg obilježavanja desetogodišnjeg jubileja bratimljenja između Općine Lovran i XvII. Okruga Grada budimpešte, upsješna suradnja na-stavlja se i u ovoj godini. S entuzijazmom i vjerom da

je umjetnost čaroban most koji nas zbližava i spaja, »sezona« je otvorena u budimpešti zadnjeg vikenda u ožujku, u prekrasnom zdanju erdős renée Ház kada se je 28. ožujka 2015. u 18 sati okupilo više od stotinjak uzvanika kako bi nazočili svečanosti - fotografiji u čast. bila je to večer umjetničke fotografije mlade lo-vranske autorice Sanje buterin koja se je u pobratimljenom XvII. Okrugu Grada budimpešte predstavila kolekcijom od pedeset crno-bijelih fotografija efektnog naziva “Sasvim (ne)obične stvari”. Logikom stvari i pojedinačne fotografije iz kolekcije nose isto tako sasvim (ne)obično ali (i) efektno ime. No, samo ime fotografije nikako nije nedovoljno za opis ljepote i draži motiva koje je Sanja izložila ovom prigodom. Izreka “Slika govori više od tisuću riječi” definitivno je našla potvrdu i u ovom slučaju, a imena Sanjinih fotografija tek donekle sugeriraju o kakvim se “moćnim” motivi-ma i scenama radi i kakvu poruku mogu odaslati. Tako se dobro raspoložena publika divila Lovranu u snijegu, vrlo “sugestivnoj” fo-tografiji kojoj bi pristajalo i “romantično” ime “ San zimske noći”. Uzdisalo se pred lovranskim lungomarom, “ukipljeno” su se pro-matrali motivi mora, plaža, kupača, šešira, “valiža”, maslina, stolica... pažnju su plijenili i nevjerojatni ulični motivi u velikim gradovima, našla se tu i galerija likova iz raznih miljea, a sve uhvaćeno okom Sanjinog fotoaparata na mnogim putovanjima po svijetu, najviše po zemljama mediterana.

FOTOGRAFIJA KAO MAGIJASanja buterin rođena je u makedoniji, u Skopju 01. svibnja

1984. godine, no sudbina je htjela da je udajom došla živjeti u Lovran. Svog supruga dražena “snimila” je 2004. godine u rijeci, a po završetku studija na pravnom fakultetu u Skopju, nakon pet go-dina provednih na relaciji Skopje-Lovran, 2009. godine i doselila u Lovran. za Lovran, u kojem je pronašla svoj novi (ne drugi) dom, Sanja će reći da je bajkovit, čudesan, nezamjenjiv. po prirodi vedra, komunikativna, energična i brza, Sanja s ushićenjem pripovijeda o fotografiji koja joj nije profesija, niti hobi, već njen način razmišlja-nja i izražavanja. Njene fotografije su pogled na sasvim (ne)obične stvari svijeta oko sebe, a ljubav prema fotografiji nosi još iz djetinj-stva „kada je otkrila magiju mogućnosti zamrzavanja trenutaka“.

Sanja buterin učesnica je na 70-tak skupnih međunarodnih izložbi u raznim gradovima svijeta te dobitnica brojnih nagrada i priznanja za fotografsku umjetnost, među kojima su i zlatna, bron-čana i srebrna medalja. Sudjelovala je i na FIap-ovom biennalu crno-bijele fotografije u Slovačkoj i Španjolskoj te na međuna-rodnim danima fotografije u plovdivu u bugarskoj. Ove godine učesnica je na foto festivalima u americi, Italiji i Francuskoj. U vrlo jakoj konkurenciji počašćena je izborom da se uz 100 drugih au-tora iz čitavog svijeta predstavi u americi na temu ulične fotogra-fije, dok će u Italiji sudjelovati na projektu Icon Italy posvećenom analognoj fotografiji.

ŠEST SAMOSTALNIH IZLOŽBI NA „kONTU“U 2012. godini “krenule” su prve tri Sanjine samostalne izlož-

be pod nazivom ”Ulične priče”, a njima se predstavila u galerija-ma u Sisku, Sofiji (bugarska ) i Skopju (makedonija). U 2013. godini ista izložba “preselila” je u grčki Tinos.

Svoju mladu sugrađanku, vrsnu umjetnicu fotografije Sanju buterin, poželjela je upoznati i lovranska publika pa joj je svoja vrata otvorila i lovranska galerija “Laurus”. bilo je to u jesen 2014. godine, kada se je u galeriji “Laurus” predstavila petom sa-

mostalnom izložbom ”Sasvim (ne)obične stvari”. Izložba je bila postavljena u terminu od 18. rujna do 09. listopada 2014., a za odabir najboljih Sanjinih fotografija za “specijalno” lovransko izda-nje izložbe selektor je bio vrsni poznavalac fotografske umjetnosti Ivica Nikolac, dobitnik brojnih nagrada za fotografsku djelatnost, selektor i član žirija brojnih nacionalnih i međunarodnih izlož-bi, član HdLU te u četiri mandata predsjednik Hrvatskog foto saveza. za Sanjinu fotografsku “magiju” Ivica Nikolac je između ostaloga rekao: “Sanja buterin, jedna je od onih fotografkinja koje svojim radovima nisu podlegle univerzalnoj bezličnosti i želji da se pod svaku cijenu svide publici. Njene fotografije, premda idu tra-gom klišeiziranih motiva, otkrivaju sasvim (ne)obične stvari koje čine onaj mali, ali značajan korak autorske osobnosti. Odabirući crno-bijelu fotografiju kao sredstvo naracije, Sanja nudi nostalgič-no-zanimljivu priču. U njoj svaki poljubac na vratima teatra izgleda kao pravi poljubac, svaka sjena oblikuje nestvaran odraz, naizgled nevažni uporabni predmeti ili igračke žive zasebni život. Svi ele-menti koji čine likovnost i nose kompoziciju, leže u mirnom skladu, kao da ih je upravo na to mjesto smjestila neka nadnaravna sila, a ljudi u njenim fotografijama djeluju kao statisti grandiozne ali ipak jednostavne scene Fellinijevih filmova.”

ZAHVALA DOMAĆINIMA I kako to obično biva, dobar glas daleko se čuje pa se je o

Sanjinoj fascinantnoj izložbi o (ne)običnim stvarima čulo i do rákosmenta - pobratimljenog XvII. Okruga Grada budimpešte, gdje je nakon organizacijskih dogovora i priprema u okviru me-đunarodne suradnje Općine Lovran ovog ožujka „preselio“ taj isti postav fotografija. Svečano otvorenje izložbe Sanje buterin bio je i povod za put u budimpeštu lovranske delegacije koju su, uz umjetnicu, činili edvard primožić i autorica teksta kao članica Odbora za međunarodnu suradnju Općine Lovran. Član delega-cije bio je i nezamjenjivi prevoditelj Ágoston Gergely koji je zaslu-žan za svu opsežnu korespondenciju koja je u ovakvim prilikama nužna kao i za izvanredno gostoprimstvo koje nam naši prijatelji iz budimpešte pruže. zahvaljujući velikom uloženom trudu i su-sretljivosti domaćina – dogradonačelnika Fohzs Tivadara i njego-vog suradnika za međunarodnu suradnju kelemen Sándora kao i direktora galerijskog prostora erdős renée Ház Ádáma Ferenca i njegovog tima, postavljanje izložbe proteklo je radno u ugod-noj atmosferi, a otvorenje izložbe bilo je svečano i vrlo dobro posjećeno. Uz hrvatsko-mađarski mix okusa i glazbe uzvanici su s velikim zanimanjem razgledali izložbu koja ostaje otvorena do 19. travnja 2015. Otvorenju izložbe nazočio je i predstavnik iz veleposlanstva rH u mađarskoj berislav Živković kao i predstav-nica iz Hrvatske turističke zajednice u budimpešti mira Horváth. Člana lovranske delegacije edvarda primožića pripala je čast, ali i „odgovornost“ da „zamrzne“ trenutke s otvaranja šeste samostal-ne izložbe Sanje buterin.

Svojom neposrednošću i osmijehom autorica Sanja buterin plijenila je pažnju uzvanika, a u svom je govoru istaknula da je izlo-žena kolekcija fotografija, nastalih u digitalnoj i analognoj tehnici u posljednjih pet - šest godina na različitim mjestima u svijetu, rezul-tat njenog istraživački nemirnog duha. Fotografije imaju poveznicu koja je sadržana i u samom naslovu izložbe – sasvim (ne)obične stvari. poželjela je publici da uživaju u razgledavanju izložbe isto kao što je i ona uživala dok su fotografije nastajale.

Nastanivši se u Lovranu i smatrajući se 100% Lovrankom, Sanja buterin svoju je ”umjetničku ponudu” dodatno obogatila atraktivnim kadrovima u kojima je uhvaćena svakodnevnica što djeluje obično svakome, osim oku umjetnika. a Sanjino je oko definitivno umjetničko.

Piše: Silvana Stiglić

IzLOŽba FOTOGraFIja kOd pObraTIma U bUdImpeŠTI


Lovran ima prvu elektro punionicu

na Kvarneru Piše: Radovan Trinajstić


Krajem kolovoza 2014. godine Lovran je dobio novu punionicu za elektroauto-mobile, prvu takve vrste na kvarneru. Nakon zagreba, vukovara i Labina,

Lovran je četvrti grad u Hrvatskoj koji pruža mo-gućnost vlasnicima hibridnih i elektro automobila da svoje limene ljubimce “natankaju” s potrebnom električnom energijom. Usluga punjenja za sada je besplatna, što je posebnost u ovom trenutku.

Na Trgu slobode, tik do Turističke zajednice Općine Lovran, u samom središtvu mjesta nalazi se nova punionica koja pruža ovu vrste usluge tijekom cijelog dana.

postavljanje elektro punionice podržala je Općina Lovran, koja je i osigurala potrebna financij-ska sredstva za pripremne građevinske radove i pri-ključak na elektro mrežu, a potrebnu podršku pro-jektu dala je i Turistička zajednica Općine Lovran. Sam uređaj osigurala je i instalirala lovranska tvrtka za prometnu signalizaciju “Futura trade” d.o.o. u su-radnji s riječkom tvrtkom kognita.

Lovranska punionica u koju je ugrađen punjač evC - 101 -16/3 kvalitetna je i u potpunosti za-dovoljava standarde europske unije jer su utikači i utičnice standardizirane prema modelu “mennekes” typa 2, što vlasnicima elektro vozila pojednostavlju-je ovu vrstu usluge. vlasnika elektro vozila za sada u Hrvatskoj je malo, ali u evropi i svijetu ima ih sve više, a ova punionica pruža svima koji na kvarner dolaze s takvim vozilima mogućnost sigurnog na-pajanja električnom energijom. vrijeme punjenja se kreće od 3 do 4 sata, ovisno o želji vlasnika vozila pa je odabir Lovrana kao turističke destinacije dobar potez, naročito što turizam danas sve više vrednuje ekološki osviještene sredine, ali i traži ekološki oču-vanu destinaciju.

Svaka novost u mjestu izaziva određenu pažnju, ali ima i propusta.

Iako je mjesto na Trgu slobode označeno po-sebnom prometnom signalizacijom i kao takvo osi-gurano samo za određene korisnike, u proteklom se razdoblju vidjelo da neki vlasnici vozila zanema-ruje sve ove oznake i parkiraju upravo na mjestu koje je određeno za elektro vozila.

razumljivo je da se vozači moraju naviknuti na svaku novinu, ali zato upozoravamo nesavjesne vo-zače da se nadležne službe pripremaju obaviti uvid i sankcionirati svakog vozača koji ne poštuje oznake i time onemogući pristup elektro vozilima.

Lovran osigurao nova parkirna mjesta

Parkiranje je sve veći problem u svim našim turističkim mjestima. Tako ni Lovran nije izuzetak. Iako je izgrađeno nekoliko većih i ma-

njih parkirališta, još uvijek se osjeća potreba za novim parkirnim mjestima i u gradu i u bližoj okolici.

Općina Lovran raznim građevinskim za-hvatima nastoji ublažiti ovaj problem o čemu smo razgovarali s branislavom petkovićem, zamjenikom načelnika.

- Okolni prostor buduće sportske dvora-ne već godinama postaje sve pristupačniji za parkiranje vozila. To naročito dolazi do izra-žaja za vrijeme održavanja većih manifestacija u Lovranu pa se - kao privremeno rješenje - odlučilo proširiti ovaj prostor i urediti ga kao parkiralište. prostor je tamponiran kame-nim materijalom čime se dobila mogućnost parkiranja za oko 160 vozila. zbog sigurnosti prostor će biti osvijetljen javnom rasvjetom. Stoga sada apeliramo na vlasnike vozila da koriste ovaj prostor jer se od njega za par minuta hoda može spustiti u samo središte mjesta. To će do punog izražaja doći već prili-kom skorih javnih manifestacija.

Osim toga, u prošloj su godini zapo-

četi a u ovoj dovršeni radovi na uređenju zapuštenog zemljišta u predjelu peharovo. raskrčivanjem šikare te kasnijim nasipava-njem i tamponiranjem ovog zemljišta dobio se koristan prostor na kojem će moći par-kirati oko 60 vozila. Sličnim radovima moglo bi se na nižoj razini - jer postoji još jedna neiskorištena općinska čestica - izgraditi za ovu namjenu dodatno parkiralište pa bi se tako sve zajedno tu moglo parkirati i do sto-tinu vozila. Sve ove radove obavili su radnici poduzeća “Stubica” d.o.o. Lovran uz pomoć troje probacista (osuđenici na radu za opće dobro). korisnost učinjenih radova doći će do punog izražaja već ovoga ljeta, budući da se ovaj parkirni prostor nalazi u neposrednoj blizini kupališta i okretišta gradskog autobusa, a time i većeg broja posjetilaca.

Neasfaltirana javna površina namijenjena za parkiranje vozila u manjoj mjeri dobila se i na području rezina gdje se prilikom izgradnje javne kanalizacijske mreže raščistila zemljišna čestica, također u vlasništvu Općine Lovran. Na tom prostoru moći će ubuduće parkirati oko 25 vozila.

U sklopu radova na asfaltiranju središnje gradske prometnice u Lovranu, u neposred-

noj blizini mjesne pošte, učinjeno je ugibalište za 3 vozila. Ovime će se omogućiti lakši i pri-stupačniji odlazak u poštu i ljekarnu. vrijeme korištenja ovog prostora ograničeno je na 15 minuta. Stoga apeliramo na sve buduće korisnike da ne zloupotrebe ovaj prostor. U početku će biti pojačani nadzor policije, a ka-snije će se instalirati posebni električni uređaji za nadzor.

Usporedo s ovim radovima bit će riješen i dugogodišnji problem autobusne stanice gradskog autobusa u smjeru medveje. Naime, uklanjanjem 5 dotrajalih stabala divljeg keste-na za koje je još 2010. godine dato rješenje nadležnih službi da se uklone, omogućeno je da se na tom prostoru izgradi propisano ugibalište za autobus. Time će se nesmetano odvijati promet ovim dijelom prometnice, a putnicima će biti sigurniji ulazak i izlazak iz vozila. prostor će se građevinski urediti i oplemeniti s novim zamjenskim stablima koja će se tu zasaditi.

Ovim sveobuhvatnim radovima u Lovranu riješit će se dio prometnih proble-ma s kojima se građani Lovrana godinama susreću i to svakodnevno, a posebno tijekom ljetne turističke sezone.

P

pUNIONICa za eLekTrOaUTOmObILe I NOvOST za NeSavjeSNe vOzaČe


Mediteranski hrast, kako još zovu hrast crniku pra-ti vrlo cijenjeni naslov najvažnijeg stabla mediterana. zimzeleno drvo poznato još iz doba antike oduvijek je bilo sinonim za stabilnost, postojanost i čvrstinu pa

i ne čudi njegova upotreba u najrazličitije svrhe. Od drvne građe za izgradnju brodova i ogrjevnog drva do hrane za ljude i „blago” njegova je prisutnost u ljudskom životu bila nezamjenjiva. U tom smislu i ne čudi previše činjenica da je, kao i druge vrste hrastova, uvijek bio pred-metom obožavanja ali i posvećenja vrhovnim božanstvima. U obliku vijenca predstavljao je posebno priznanje te bio darivan zaslužnim voj-skovođama za vrijeme rimske republike. međutim, možda njegovo naj-interesantnije veličanje zasigurno je stih dubrovačkog pjesnika mavre vetranovića koji ga, zamislite, stavlja i ispred našeg kestena riječima: «a žalud, ki rode česvina i hrasti, kostanje nadhodi ljepotom i slasti» (pr.a. „a žir, koji rode crnika i hrastovi, svojom ljepotom i ukusom, nadilaze čak i kesten.”)!

VANJSKI IZGLEDHrast crnika, česmina ili česvina (lat. Quercus ilex L.) zimzele-

no je stablo iz roda hrastova (porodica Fagaceae) i najtipičnija vrsta mediteranske šumske vegetacije. može narasti preko 20 metara u visi-nu, ima tvrde kožaste listove koji su s gornje strane tamno zeleni dok su s donje strane bijeli, mekani i pustenasti. Ovakva je specifična građa lista karkateristična za mediteranske vrste. Od drugih hrastova razliku-je se i oblikom lista pa za razliku od prepoznatljivog izgleda lista ostalih vrsta hrastova, list crnike je jajolikog ili duguljastog oblika s cjelovitim rubom dužine od 3 - 7 cm. kora je, pogotovo kod mlađeg debla siva, a drvo teško i tvrdo. plod je kao i kod drugih hrastova žir koji može biti dugačak od 1-3 cm te se više njih može nalaziti na zajedničkoj stapci. kapica žira (ili botaničkim rječnikom “kupula”) svjetlosmeđa je i pustenasta te čvrsto prileže uz plod.

STANIŠTE I EKOLOGIJAHrast crnika temeljna je autohtona šumska vrsta “pravog” medi-

teranskog (eumediteranskog) područja Hrvatske koja obuhvaćaju naj-toplija područja jadranske obale i otoka. Specifične prilagodbe listova kao što su mala površina lista, kožasta kutikula koja prekriva lice lista te sitne dlačice na naličju lista imaju za cilj sprečavanje gubitka vode u čestim sušnim razdobljima koja su tipična za mediteran. vrste s tako specifičnim prilagodbama na sušne uvjete mediterana nazivamo još i sklerofilne vrste, što na grčkom u doslovnom prijevodu znači “tvrdo-lisne” (“skleros” - tvrdo, “phyllon” - list). Osim toga, crnika je dobro prilagođena i blizini mora (dobro podnosi posolicu u zraku kao i jake

vjetrove), a u mlađoj dobi posebno dobro podnosi i rast u zasjeni za razliku od starijih stabala koja ipak trebaju puno svjetla.

Crnika raste na dubljim tlima, najčešće mediteranskim crvenica-ma, ali i drugim tipovima tla. zajedno sa drugim vrstama kao što su crni jasen (Fraxinus ornus L.), zelenika (phillyrea latifolia L.), smrdljika (pistacia terebinthus L.), mirta (myrtus communis L.) i dr. tvori razli-čite mediteranske šumske zajednice. međutim, posljedice stoljetnoga utjecaja čovjeka ostavile su traga tako da se danas prave šume crnike rijetko pronalaze i na jadranu su očuvane na vrlo malim površinama i tek nekoliko lokaliteta. Najljepše sastojine tako pronalazimo na rabu (šuma dundo), mljetu i brijunima dok je ostatak šuma crnike uglav-nom degradiran i preveden u različite degradacijske stadije kao što su makija, garig ili kamenjara.

RASPROSTRANJENOSTHrast crnika može se pronaći u uskom obalnom pojasu Hrvatskog

primorja od južne i jugozapadne obale Istre, preko južnih dijelova sje-verno dalmatinskih otoka Cresa, Lošinja, raba i paga i dalje kopnom od zadra do samog juga Hrvatske uključujući sve dalmatinske otoke. U ostatku mediteranskog područja evrope pronalazimo ga ponajviše u Španjolskoj gdje obitavaju najveće populacije. Osim u Španjolskoj pronalazimo ga i u mediteranskom području svih ostalih zemalja mediterana (Francuska, Italija, Hrvatska, Crna Gora, albanija, Grčka i Turska) otoka (baleari, Sicilija, korzika i Sardinija) te na sjeveru afrike u maroku.

Na području Učke crnika je relativno rijetka vrsta s obzirom da se u Istri nalazi na sjevernoj granici prirodnog rasta i pronalazimo je uglavnom na strmim vapnenačkim stijenama vele drage, Šušnjevice, kožljaka i u podnožja Sisola. Na ovim lokalitetima hrast crnika svjedok je jednog drugačijeg razdoblja zemljine prošlosti i današnji lokaliteti predstavljaju tek malobrojna reliktna staništa (refugiji) u kojima je crni-ka nekad obitavala (kraj prošlog ledenog razdoblja) i u koja se povukla pred hladnoćom.

ZANIMLJIVOSTI - drvo crnike tvrdo je i čvrsto i na cijeni je još od antičkih vremena

kada se koristilo za izradu alata, kola, potpornja i bačava, a u svojem djelu “poslovi i dani” starogrčki pjesnik Hesiod posebno ga ističe kao drvo koje se koristilo u izradi vrlo postojanog pluga za oranje

- ogrjevno drvo crnike sa otoka Oliba bilo je nekada vrlo cijenjeno te su za njen transport krajem 19. stoljeća imali 12 većih brodova

- prema pučkoj predaji otok Žirje dobio je ime po žirovima sa stabala hrasta crnike

Korištena literatura: Alegro, A. (2000): Vegetacija hrvatske. Interna skripta, Botanički zavod PMF-a, Zagreb. Faričić, J. i Magaš, D. (2004): Suvremeni socio-ge-ografski problemi malih hrvatskih otoka - Primjer otoka Žirja. Geoadria (1331-2294) 9 (2004), 2; 125-158 Magaš, D. i Faričić, J. (2002): Problemi suvremene socio-geografske preobrazbe otoka Oliba. Geoadria (1331-2294) 7 (2002), 2; 35-62

Korištene web stranice: www.botanical-online.com/english/holmoak.htmhr.wikipedia.org/wiki/Hrast_crnikaistra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2902wikinfo.org/w/Hrvatski/index.php/Jadranski_hrastovi#Quercus_ilex_.28crnika.29istrapedia.hr/hrv/1060/sume/istra-a-z/www.bioteka.hr/modules/zemlja/index.php/zemlja.%C4%8Clanci.45/Nau%C4%8Di-razlikovati-naj%C4%8De%C5%A1%C4%87e-vrste-hrastova-u-Hrvatskoj.html

Korištene fotografije: www.projectnoah.org/spottings/9118201www.naturamediterraneo.com/Public/data7/accipiter%20gentilis/leccio%20Quercus%20ilex.jpg_200882893411_leccio%20Quercus%20ilex.jpgwww.provincia.trieste.it/opencms/export/sites/provincia-trieste/it/attivita-servizi/pianificazione-territoriale-progetti-europei/landa-carsica/imma-gini_specie_carso/QUERCUS-ILEX--leccio.jpghttp://www.gobice.com/pic_drevje/quercus_ilex_-_crnicevje_01.jpg

Mediteranski hrast

ŽIvOTINjSkI I bILjNI SvIjeT UČke I ĆIĆarIje

Piše: dr.sc. Marin Grgurev


Pilot koji je postao rendžer

EGON VASILIĆ – ravNaTeLj parka prIrOde UČka

Piše: Sonja Španjol

* Gospodine Vasiliću možete li nam se ukratko predstaviti?

– rođen sam u Opatiji 18. ožujka 1958., sretno oženjen i ponosan otac jednog sina. S obitelji živim u Lignju, mirnom i gostoljubivom mjestašcu iznad Lovrana. Osnovnu školu za-vršio sam u Lovranu, zrakoplovnu gimnaziju u mostaru, zrakoplovnu vojnu akademiju u zadru i puli, i na kraju Fakultet društvenih nauka u Ljubljani gdje sam stekao zvanje diplomiranog politologa. prvo zaposlenje do-bio sam 1979. u Uredu za obranu Opatija gdje sam radio godinu dana, zatim odlazim u Centar za obavješćivanje Opatija i tamo ra-dim osam godina. potom se vraćam u Ured za obranu Opatija do 1994. Tada se počinjem baviti ribarstvom sve do 2001. g. kada poči-njem raditi u parku prirode Učka.

* Što je to rendžer? Koliko rendžera ra-di u Parku prirode Učka i koliki prostor nadziru?

– prema novom zakonu to je čuvar pri-rode, osoba koja na terenu provodi sve aktiv-nosti zaštite prirode, preventivne, edukativne, ali i one represivne – može kazniti prekršitelje na licu mjesta ili podnijeti prijavu nadležnim

tijelima. Trenutačno imamo četvoricu zapo-slenih rendžera koji nadziru 160 kvadratnih kilometara.

ŽIVOTINJE NISU OpASNE* Od kada je Učka Park prirode i što to znači?

– 1999. g. bilo je proglašenje, a sama ustanova osnovana je 2001. g. park prirode je zaštićeno područje od državnog značenja, prostrano prirodno ili dijelom kultivirano po-dručje kopna ili mora, velike bioraznolikosti ili georaznolikosti s vrijednim ekološkim obilježji-ma, naglašenim krajobraznim ili kulturno – po-vijesnim vrijednostima.

* Koliko dugo radite u Parku prirode Učka?

– Od 2001. g. najprije kao rendžer do 2012., a kao ravnatelj od tada do danas, znači ukupno oko 14 godina.

* Jeste li ikada sanjali da ćete biti rendžer?– Nisam to sanjao, to je bio sticaj okolno-

sti. Nitko nije mogao predvidjeti da će Učka postati zaštićeno područje. zahvalni smo svi-ma koji su svojim samoprijegornim radom i

zalaganjem doprinjeli tome da se Učka očuva i proglasi parkom prirode. ja sam ustvari želio postati pilot i zajedno s pticama letjeti nebe-skim plavetnilom. Taj mi se san djelomično i ostvario jer sam nakon sedmogodišnjeg ško-lovanja za pilota aktivno letio pune tri godine. Nažalost taj sam poziv morao napustiti zbog zdravstvenih razloga.

* Koje su dobre, a koje loše strane ren-džerskog posla?

– dobro je što čovjek živi i radi u prirodi i s prirodom, a loše što se povremeno naiđe na ljude koji ne razumiju potrebu poštivanja prirodnih zakona i očuvanja prirodnog okoliša.

* O kojim vrstama životinja brinete na Učki? Ima li opasnih po ljude?

– Ne treba brinuti o životinjama, nego im osigurati prirodne uvjete za život. ako naiđe-mo na bolesnu ili ranjenu životnju, nju naravno moramo zbrinuti. za to imamo posebna opo-ravilišta, privatna i državna.

Nijedna životinja nije opasna ukoliko čo-vjek ne ugrozi nju ili njeno leglo. Svaki posje-titelj pri odlasku u prirodu mora biti oprezan i poštivati pravila ponašanja propisana zako-

nom. Od većih životinja na Učki obitavaju sr-ne, jeleni, divlje svinje, medvjedi, a povremeno dolaze i vukovi.

* Kakva je flora Učke i kako je štitite?– zbog svog zemljopisnog položaja –

planina neposredno do mora – Učka je ne-obično bogata biljnim vrstama. Šetnjom od morske obale do vrha Učke čovjek prođe nekoliko klimatskih i vegetacijskih zona, od mediteranskih do alpskih. prirodi rijetko treba intervencija čovjeka, ali ponekad je ona nužno zlo. Travnjaci su nam trenutno najugroženiji, jer ih je čovjek prestao koristiti kao pašnjake pa ih polako preuzima šuma. kako je to najveći rezervat bioraznolikosti, želimo to spriječiti i sačuvati najvrednije travnjake.

* Smije li se na Učki brati gljive, šparuge i ljekovito bilje?

– Uz dozvolu da, ali poštivajući odgovara-juću proceduru i regulative kako ne bi došlo do ugrožavanja tih vrsta i njihovih staništa.

* Ima li zlonamjernog ljudskog uništava-nja prirode?

– Ne kao pravilo. povremeno ima pojedi-

naca, koji više iz neznanja nego namjerno, čine štetu zaštićenim vrstama. edukacijom i savjeti-ma nastojimo to spriječiti.

ŠUME SU NAŠA pLUĆA* Što je sa sječom šume?

– za sječu šume postoje propisana pravila i programi gospodarenja kako ne bi došlo do devastacije šumskog pokrova. državnim šu-mama upravljaju Hrvatske šume, a privatnim njihovi vlasnici u skladu sa zakonom. do sada sa time nismo imali loših iskustava.

* Opće je poznata činjenica da je na Učki bilo vrlo malo požara,vjerojatno za-hvaljujući i rendžerskim ophodnjama. Je li to točno?

– Točno je. prije desetak godina imali smo jedan veliki, ali zadnjih godina požara je sve manje, zahvaljujući vrlo dobroj suradnji vatro-gasaca, šumara, rendžera i svih koji posjećuju Učku. Ljudi pomalo postaju svjesni što znače šume za čisti zrak, shvaćaju da su one naša plu-ća neophodna za život.

* Radite li i s mladima?– jako puno, jer rad s djecom je naša pri-

oritetna aktivnost. kroz našu Školu u prirodi prođe oko 2000 djece godišnje. Tako naši naj-mlađi kroz igru i druženje upoznaju biljke i ži-votinje svoga kraja, mogu ih vidjeti i dotaknuti, što je za njih nezaboravan doživljaj.

* Koje se sve manifestacije organiziraju kako bi se ljudi upoznali s Parkom priro-de i poslom rendžera?

– kroz edukativna predavanja, izložbe i izlete, obilježavamo sve datume vezane uz zaštitu prirode: dan šuma, dan voda, dan planina, dan planete zemlje itd. Najposjećeniji nam je svakako Učkarski sajam gdje lokalni proizvođači (medari, vinari, maslinari, ovčari i razni obrtnici) predstavljaju svoje proizvode. među najmlađim posjetiteljima omiljena je božićna bajka koja se odigrava svake zime na vrhu Učke, kada nas posjećuje dragi gost sa dalekog Sjevera, djed mraz.

* Osim što volite šumu, biljke i životinje, u Vašem srcu ima mjesta i za ljubav pre-ma moru i ribolovu. Kako to uspijevate uskladiti?

– Teško, ali kad god stignem odem na barku, polako panulam i zaboravim sve brige i probleme. za mene je to opuštajući oporavak i poseban užitak.

* Imate li neki trofejni ulov?– Svaki je ulov na neki način trofej, teško

je izdvojiti samo jedan, ali palamida od 5 kg zadala mi je najviše muke, no na kraju je ipak završila kao riblji specijalitet.

* Profesionalno ste se bavili ribolovom no jeste li se kada natjecali?

– rijetko, ali sam zato često barkariol na natjecanjima koje organizira naše društvo.To volim i veselim se zajedno s natjecateljima nji-hovom ulovu i uspjehu.

* Dulje vrijeme ste član kluba, a zadnje 2 godine ste i član Izvršnog odbora ŠRD-a “Zubatac”. Kako Vam se sviđa rad u klu-bu?

– jako smo aktivni i naši članovi postižu vrhunske rezultate na službenim i prigodnim natjecanjima. Osobito mi se sviđa rad s dje-com u školi ribolova, koja je jedna od najsta-rijih u regiji.

LEpTIRI ME OČARAVAJU* Zbog zahtjevnog i odgovornog posla vjerojatno nemate puno slobodnog vre-mena. Da li se uz ribariju uspijete baviti nekim hobijem?

– Obožavam fotografiju, ali nažalost za nju imam sve manje vremena. Imam mnoš-tvo albuma u kojima je osnovni motiv pri-roda i njene zanimljivosti, ali prvo i osobito mjesto u mojim fografijama zauzimaju leptiri. jednostavno me očaravaju, predivni su.

* Što biste poručili mladima?– da se više kreću i borave na svježem

zraku, da pokušaju u prirodi, na moru ili u pla-nini naći sadržaje za zabavu i kreativnost. Iako se danas život ne može zamisliti bez kompju-tora, neka odvoje vrijeme i za druženje i zaba-vu s vršnjacima na otvorenom.

* Vaš životni moto i planovi za budućnost?– pokušavam živjeti poštujući sve ljude

i sva živa bića. prije svakog postupka dobro razmislim kako ne bih učinio nešto što nikako ne bih želio da meni netko učini, da nikoga ne povrijedim. Želio bih da se ostvare projekti koje planiramo u parku prirode, npr. izgradnja Centra za posjetitelje na poklonu (vrijednog 3,5 milijuna eura) priprema projekta za zaštitu travnjaka, nabavka autobusa za transport po-sjetitelja unutar parka... privatno bih želio imati malo više vremena za svoju obitelj i hobije, fotografiju i ribičiju.

* Stigli smo do kraja razgovora. Vaša za-vršna riječ...

– Smatram da su pitanja bila iscrpna i sve-obuhvatna, hvala! Želio bih još samo kratko napomenuti da naši turistički djelatnici nedo-voljno koriste potencijal parka prirode Učka i da bi u svoje programe trebali uvrstiti nje-gove vrijednosti kao što su: etnološka zbirka, planinarenje i biciklizam te mjesta za rekrea-tivne sportove, penjališta, poletišta za zmajeve, sportski tereni...

Šetajući lovranskim mulom i uživajući u proljetnom suncu pogled mi se zaustavlja na zelenim obroncima Učke te tajnovite, u isto vrijeme tako divlje i tako pi-tome planine. pitam se tko o njoj brine i štiti je, ima li

ona svoje anđele čuvare? Odlučim potražiti odgovor, naravno na licu mjesta. Odlazim u društveni dom Liganj i susrećem ljubaznog domaćina, ravnatelja parka prirode Učka.


Domar lovranske Osnovne škole viktora Cara emina već dugi niz godina je klaudio kalokira. Ovih dana - on s pono-som ističe - da je ponovno, kao rijetko koji mještanin našeg grada bio spasilac jedne velike i za naše prilike neobične

ptice. Naime, već treći put pronašao je i zbrinuo povrijeđenu pticu gra-bljivicu. rijetkost je u današnje vrijeme da takva ptica uopće doleti u na-seljeno mjesto pa je tim vrednija i za svaku pohvalu akcija ovog spasitelja.

bilo je to dovoljno ne samo za malu novinsku vijest, nego i prilika za pogovor s čovjekom koga očito vole neobične ptice.

evo što nam je izjavio klaudio kalokira dok je u rukama nježno držao poveliku pticu grabljivicu i pokazivao gdje ju je i kako našao:

- prilikom redovitog obilaska školskog dvorišta s tajnicom škole gospođom maricom Hrvatin tog petka 27. ožujka oko 9 sati nemalo sam se iznenadio kad mi je gospođa tajnica iznenada rekla: “evo opet tvog prijatelja!”

Nisam mislio da će to biti ove vrste prijatelj, ali ona mi je rukom pokazivala na travnjak ispod obližnje staklene stijene naše školske zgra-de. Tamo se nešto micalo i pokušavalo podignuti. prišao sam bliže i opet se susreo s ranjenom pticom koja je još bila u šoku, nemoćna da stane na noge i poleti.

prema ranijem iskustvu uhvatio sam je rukom i nježno pogladio po tijelu da se malo smiri jer je očito bila veoma uplašena. Na prvi pogled zaklju-čio sam da je to opet kobac. a s kobcem sam već imao slično iskustvo, samo što je ovaj bio puno veći od onog kojeg sam na sličan način pronašao na Staru godinu 2014. Inače, i ovaj je ko-bac stradao skoro na istom mje-stu, nedaleko od onog prijašnjeg i sve mi se čini na sličan način...

* Što ste učinili s pticom?- kobca sam odnio svojoj kući i udomio ga u poveću “gajbu” koju

sam još uvijek imao od onog prijašnjeg kobca. Ova ptica grabljivica većih je dimenzija pa je i snažnija. To se odmah vidjelo, a osjetio sam to i prilikom njegovog smještaja u privremeni prostor moje krletke. zdravstveno stanje ptice je zadovoljavajuće, a to znači da će se brzo oporaviti i ubrzo biti spremna za povratak u prirodu. za sada, kobac je u fazi smirivanja i redovnog hranjenja s mesnim obrocima piletine, što će mu ubrzo vratiti potrebnu snagu koja će mu omogućiti da nastavi svoj život u prirodi.

* Jeste li koga obavijestili o svom neobičnom “pronalasku i ulovu”?

- da, to se mora učiniti. Odmah sam obavijestio djelatnike parka prirode Učka i nadam se da će njihovi stručni djelatnici na adekvatan način obraditi, prstenovati i pustiti pticu u prirodu kamo i pripada... mene samo jako veseli da sam je baš ja spasio i privremeno udomio dok ojača jer njoj je na taj način ne samo spašen nego i produljen život. Ova zaštićena vrsta ptica to i zaslužuje.

Želja je lovranskog čuvara i sretnog nalaznika ptica, saznali smo, da se ne ponovi situacija kao s prijašnjim kobcem kada je gotovo na-kon dva mjeseca udomiteljstva bio primoran pustiti kobca u prirodu a da prethodno ova zaštićena ptica grabljivica nije bila stručno obrađena od nadležnih službi.

Nakon ovog trećeg i sretnog spašavanja ptica grabljivica klaudio kalokira postaje sve više poznat kao spasitelj neopreznih ptica. Staklene površine školske zgrade ovim pticama postaju opasna prepreka u nji-hovom svakodnevnom letu. zanimljivo je da je i 2010. godine na sličan način gotovo na istom mjestu spašena i velika sova ušara. Također, za-nimljivo je i to da je prošlogodišnji kobac i nakon puštanja u prirodu još dugo dolazio u dvorište klaudia kalokire gdje ga je uvijek čekao fini obrok pilećeg mesa.

I sada neka netko kaže da divlje ptice ne pamte svog dobroči-nitelja.

Spašeni kobac i sretni spasitelj

NeObIČNa prIČa O prIjaTeLjSTvU ČOvjeka I vrHUNSkOG LeTaČa



Već treću godinu za redom Udruga "Ognjišće" Lovran uspješno organizira program pod nazivom "kampanja s voćkama, povrćem i cvijećem" u prostoru društvenog doma Liganj i njegovom vanjskom dijelu.

U večernjim satima 6. ožujka održana su predavanja na temu sadnje i uzgoja voća, vinove loze i maslina. mladen brajan je na vrlo jednostavan i praktičan način pojasnio način sadnje i rezidbu voćki, a o zaštiti maruna od raka kore i ose šiškarice govorio je robert Slezak, viši stručni savjetnik i tehnolog tvrtke "bio-budućnost" d.o.o. zagreb. O preventivnoj zaštiti od napada brojnih nametnika i bolesti na vinovoj lozi i grožđu govorila je patricia rumac, bacc.ing.agr. vinarstva iz poljana. Ova zanimljiva, edukativna i nadasve korisna predavanja za-ključena su brojnim upitima prisutnih koji su imali potrebu za stručnim savjetima i pomoći u svom bavljenju obiteljskom poljoprivredom. Na kraju je priznati maslinar Liburnijskog kraja bogomil Franković iz medveje iznio neka svoja iskustva i zapažanja do kojih je došao tijekom svog 40 godišnjeg bavljenja uzgojem maslina i proizvdnjom maslinovog ulja.

Sljedećeg vikenda na prostoru ispred društvenog doma održan je i sajam sadnica cvijeća, povrća i voćaka te ukrasnog bilja, među kojima su najveću pozornost plijenile kamelije. Na sajmu su svoje sadnice izložili rasadnik "Longo" iz rovinja i cvjetarna za uzgoj i prodaju cvijeća "maćuhica" iz Opatije. posjetioci sajma mogli su razgledati i izložene razne vrste moto-kultivatora i strojeva za rad u poljoprivredi te motorne sjekače drva koje je za ovu prigodu predstavila sjemenarna "Fatur" iz poljana.

- Ovaj sajam je za svaku pohvalu. Ima svoju posebnost i razlikuje se od svih drugih. vidi se da tu ljudi vole raditi na zemlji i njenom obradom ostvariti neku dobit za sebe i svoju obitelj. posjetitelji sajma su zbog toga tražili od nas određene sugestije, savjete i uputstva, što je veoma pohvalno. Stekao se dojam da imaju povjerenja u nas. Nadam se da ćemo još dosta puta doći na sajam u Liganj - rekla nam je Nevija Longo, vlasnica prvog rasadnika u Istri "Longo" rovinj, koja se već 30 godina bavi uzgojem cvijeća i sezonskog povrća priznate kvalitete.

S posebnim zanimanjem posjetitelji sajma razgledali su i izložene krletke za ptice pjevice koje uzgaja alen palmić iz Lovrana, među kojima se nalazio i aktualni svjetski prvak "gardelin" češljugar.

Sajam u Lignju zaredao pohvale

UdrUGa OGNjIŠĆe

U večernjim satima prostor doma bilo je mjesto održavanja završnog pikado turnira C lige Pikado saveza Primorsko-goranske županije, a koje je organizirao Caffe bar “Rapido” Lovran. Na turniru je nastupilo 16 najboljih ekipa naše županije. U napetoj i neizvjesnoj završnici svi ljubitelji pikado igre mogli su uživati, a na kraju završnog turnira četiri prvoplasirane pikado ekipe direktno su se plasirale u viši rang natjecanja B lige.

To su ostvarile ekipe: 1. Formula 1 - Podhum; 2. Desperados iz Rijeke; 3. Williams - Rijeka i 4. Gim Krimeja s tajnicom - Rijeka i s pravom nastupa na državnom prvenstvu. Petoplasirana ekipa s ovog turnira, ekipa “DM 2” iz Matulja stekla je samo pravo nastupa na državnom natjecanju.

KVAL I T E T N O I Z DRAVO

M

I K O R I Z A


S veti juraj, svetac mučenik, kristov vojnik († 23. Iv. 303.) zaštitnik je Lovrana. Njemu je posvećena župna crkva u Lovranu u kojoj su i čuvene freske s prikazima njegova mučeništva. proljeće, odno-sno travanj mjesec u kojemu se slavi jurjeva, prilika je da se svake

godine prisjetimo toga značajnoga duhovnoga i kulturnoga blaga kakvo su nam namrli naši stari. već smo na stranicama ovoga Lista u nekoliko navrata pisali o posebnome značenju svetoga jurja pa i kao zaštitnika neke župe. To, što je upravo sv. juraj zaštitnik Lovrana i Lovranšćine nije slučajno. valja nam shvatiti i prihvatiti to sveto zaštitništvo kao osobit dar i milost.

U konkretnome smislu, freske u župnoj crkvi u Lovranu vrhunski su doseg i to u sakralnome, povijesnoumjetničkome i glagoljaškome smislu. prije svega, Lovran je jedan od rijetkih gradova u široj regiji koji se može podičiti srednjovjekovnim freskoslikarijama. O njima su znanstveno i struč-no pisali mnogi autori. Tako znamo da su freske nastale između 1470. i 1479., a slikao ih je Šareni majstor te slikari iz radionice vincenta iz kastva.

U duhovnome smislu, Sveti juraj slovi za jednoga od najmoćnijega zaštitnika, djelotvornoga liječnika, a sve to na podlozi njegova mučeništva koje se tradicionalno prikazuje u jedanaest prizora. U lovranskoj župnoj crkvi sv. jurja mučenika, kao što navodi dr. sc. jasna Gržinić u svojoj studiji “riječ i slika unutar ciklusa mučeništva sv. jurja u župnoj crkvi svetoga jurja u Lovranu”, prikazano je osam prikaza toga jurjeva martirija, koje je pod-nio kao obraćeni ugledni rimski vojnik:1. sv. Juraj se izjašnjava kao kršćanin2. scena čupanja mesa3. razapinjanje na kotač4. rezanje na komade5. stavljanje u bačvu obloženu čavlima6. uranjanje u kotao s rastopljenim olovom7. vjerojatno vezivanje konjima za noge8. posljednje propalo polje vjerojatno prikazuje smrt svetog Jurja.

Štoviše, to je osobito mučeništvo svjedočenja za Gospodina, temelj i okvir osobitim milostima. Sv. juraj je, a tome smo već pisali, zaštitnik onih župa koje su bogate zelenilom, ljekovitim biljem, domaćim životinjama koje pasu travu. Tako, branko Fučić, a koji je i prvi upozorio na lovranske freske, u svojoj knjizi vincent iz kastva ističe kako je sveti juraj, pravi vitez. On je mo-ćan, okretan, lijep, drag i uvijek spreman i hitar kako bi pomogao svakomu u nevolji. Štoviše, za puk koji je teško živio, sveti juraj je velik i neizmjerno važan proljetni svetac, iz narodnoga vjerovanja asimiliran slavenski pretkršćanski zeleni juraj, koji štiti stoku, usjeve, trave, šumu i svekoliko zelenilo. Ta se oso-bina sveca, kako navodi marija agnezija pantelić, povezuje i s etimologijom grčkoga imena γεωργός – zemljodjelac, ratar, koju pak mnogi povezuju s vinogradarom u evanđelju koje se od 8. st. čitalo u četvrtak nakon pepelnice

u postajnoj bazilici njegova imena u rimu (S. Georgius in velabro), gdje su još za bizantske vladavine čitali tu evanđeosku perikopu na grčkom i na latin-skom jeziku. Tako nas ime ovoga našega patrona podsjeća na dugu povijest Lovrana i utjecaj bizanta. kult je sveca bio raširen na Istoku i na zapadu, naročito nakon križarskih ratova. po svom zvanju (vojnik) zaštitnik je vojnika, vitezova, svojim istočnim podrijetlom (kapadocija) patron je pomorskih gra-dova koji su bili trgovačkim mrežama povezani s Istokom (Genova, venecija, a zašto ne spomenuti i Lovran) i pomoraca.

ZA JURJEVU »OŽIVLJAVA« ZEMLJA No, sv. juraj je zaštitnik i u gotovo svim zdravstvenim situacijama.

Tako, detaljno pojašnjava ante Škrobonja u svojoj knjizi Sveti od zdravlja: Ilustrirani leksikon svetaca zaštitnika, sveti juraj zaštitnik je u bolestima po život opasnima, s visokom vrućicom, s jakim grčenjima i psihičkim stanjima u puku poistovjećivanima s padavicom. Svetoga jurja zazivaju i u epidemi-jama kužnih bolesti te u pogibeljima na vodi.

Nadalje, oko 23. travnja – kada slavimo jurjevu, „oživljava“ zemlja, a u to se vrijeme počinju pojavljivati zmije, pa je tako sveti juraj zaštitnik i od njihova ugriza. kao jednom od četrnaest svetih pomoćnika, ističe Škrobonja, dodatno mu je dodijeljena i zaštita od bolesti domaće stoke, a posebno konja i ratnog konjaništva.

koliko današnji čovjek živeći u stresnoj i užurbanoj svakodnevici čuva drev-nu i tradicijsku povezanost sa blagodarnom zaštitom toga moćnoga sveca?

valja nam pročitati, za početak, znanstveni članak „medicinski elementi u župnoj crkvi sv. jurja u Lovranu“ u kojem autori Igor eterović i robert doričić upućuju na bogate i znakovite povijesnomedicinske elemente sa-držane u lovranskim freskama.

Nakon toga, otići nam je u župnu crkvu sv. jurja u Lovranu, sjesti ondje u tišini, promatrati izvanredne freske, i meditirati. prije svega, biti svjestan njihove iznimnosti.

No, valja ih sačuvati. Obnoviti. polako blijede i zub vremena čini svoje. vjerujemo da će nadležni učiniti sve da tu posebnu baštinu koju smo dobili na dar od naših predaka, ozbiljno i temeljito sačuvamo i za buduće naraštaje od kojih smo je samo posudili.

Nadalje, to veliko bogatstvo valja aktivno i znalački približiti posjeti-teljima. Upravo, dok smo pisali ovaj tekst, saznali smo kako, na području Lovranu susjedne buzeštine, aktivno djeluje jedna turistička agencija koja na specifičan način gostima iz čitavoga svijeta prezentira bogato nasljeđe freskoslikarstva i glagoljice. voditeljica i autorica cijeloga, veoma pomno osmišljenoga programa, jest zdenka majcan koja je vlasnica agencije. Tako se turistima ondje nudi edukacija u freskoslikarskoj radionici (u suradnji s umjetnikom Harijem vidovićem), zatim vođenje glagoljaškim putevima s kostimiranim jurjem Žakanom kojemu, kako znamo, kao

istarskome glagoljaškome svećeniku iz druge polovice 15. i prve polovi-ce 16. stoljeća, dugujemo obavijest o tiskanju prve hrvatske knjige (misal na glagoljici iz 1483.). riječ je o programima kulturnih itinerara koji u našoj zemlji tek polako ulaze na mala vrata, a buzetski primjer je prvi i jedini u području njegovanja freskoslikarstva i glagoljice. Turisti u pratnji kostimiranoga vodiča obilaze crkvice, gdje dobivaju uvid o freskama, što su one u povijesti predstavljale i kako izgledaju. potom odlaze u atelje gdje u opuštenoj atmosferi uz srednjovjekovnu atmosferu i svjetlost svi-jeće, izrađuju freske s vlastitim potpisom na glagoljici. Fresku koju izrade, turisti mogu ponijeti kući kao originalni suvenir. Na radionici može sudje-lovati odjednom do 10 osoba, a program se može izvoditi tijekom cijele godine. Štoviše, 2010. program je dobio nagradu “zlatna koza ‒ Capra d`oro” koju dodjeljuje Istarska turistička zajednica za izniman uspjeh u marketinškim aktivnostima. prepoznalo ga je i ministarstvo turizma te su mu odobrena sredstva za marketinške aktivnosti i promociju. Cijeli projekt nagrađen je i prvom nagradom u kategoriji kulturni turizam - interaktivni turistički programi, na natječaju kojeg je objavila udruga “burza suvenira“.

TRADICIJA GLAGOLJAŠTVANišta nije prepušteno slučaju. Tako je kostim žakna jurja oblikovan u

suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku iz zagreba. veoma je važ-no i to da je program namijenjen i školskim ekskurzijama koje vrlo često pohode roč i Hum. djeci se na zanimljiv i pristupačan način prezentira glagoljska ostavština.

eto, dakle, kako se bogato nasljeđe freskoslikarstva i glagoljske kulture može na vrhunski način prezentirati i u suvremenome trenutku. dapače, riječ je o posebno osmišljenim ciljanim programima upućenim zahtjev-nijim turistima koji ne žele masovni turizam, koji žele osamu, meditaciju, i zbog toga dolaze uglavnom iz amerike, australije, kanade i vrlo udaljenih destinacija.

mlada žena, sposobna i koja cijeni svoj zavičaj i njegovu bogatu baštinu. pametnome dosta.

možemo li štogod naučiti iz toga primjera, hoćemo li se uključiti u takve iznimne projekte koji su osmislili ljudi kao što je zdenka majcan? je li moguće, a tvrdimo već neko vrijeme, da itekako jest, da se Lovran umreži u takve projekte i da i u Lovranu i na Lovranšćini zaživi na vrhunski način sve ono što se može ponuditi kvalitetnome gostu?!?

O tome da se glagoljska baština ozbiljno promatra u turističkome smislu, govori i znanstveni članak „Glagoljica kao tema knjige – kulturnoga suvenira“ koji su, dajući studiozno sve aspekte te složene teme, napisale jasna Horvat s ekonomskoga fakulteta u Osijeku i Nives Tomašević sa Sveučilišta u zadru. U tome tekstu autorice ističu:

Glagoljičko pismo, ali i svi spomenici glagoljičke pismenosti, neprije-porno su kulturno dobro hrvatske baštine. prihvati li se pretpostavka kako je broj godišnjih (turističkih) posjetitelja dovoljan za organiziranu, osmišlje-nu aktivnost, za očekivati je kako bi se u turističkoj ponudi svakako valjala očekivati glagoljica, prije svega u formi knjige suvenira.

međutim, turisti koji posjećuju republiku Hrvatsku nemaju prigodu kupiti prijevod prilagođenog, popularno pisanog teksta koji bi tradici-ju glagoljaštva, a time i hrvatske kulture, širio i nakon njihova odlaska iz republike Hrvatske, kao izabrane turističke destinacije.

Štoviše, kako bi se umanjila stereotipizacija te istaknula autentičnost kulturnog prostora, kulturna turistička ponuda podrazumijeva upozna-vanje inozemnih posjetitelja s kulturom izabrane destinacije. valja stoga, zaključuju autorice, omogućiti dostupnost i kupnju takvih suvenira i drugih programa temeljenima na autentičnoj kulturi konkretnoga prostora i to na turistički frekventnim mjestima. Tako se bi se omogućilo kreiranje per-cepcije identiteta kulturnog prostora te upoznavanje velikog broja turista s našim baštinskim pismom, ali i ostalim elementima kulture koji su usko vezani uz glagoljicu.

BLAGO GLAGOLJAŠKE BAŠTINEUza sve navedeno, ističemo i jedan izniman međunarodni projekt.

Želimo da prezentacija izvanrednoga lovranskoga blaga glagoljske bašti-ne i freskoslikarstva koju su oblikovali u tome međunarodnome projektu, nazvanome revitas (o čemu smo izvijestili nadležne u Lovranu) bude du-bokim i snažnim podsjetnikom, usuđujemo se reći ‒ opomenom o tome što imamo i što nam je činiti. Ta se predivna prezentacija može pogledati na mrežnim stranicama projekta http://revitas.org/hr/turisticki-itinerari/freske/plomin-brsec-lovran,16/sv-juraj,51.html. I dok gledamo predivne prizore lovranskih fresaka, i slušamo pomno odabranu glazbu u toj pre-zentaciji, čitamo i tekst:

U župnoj crkvi sv. jurja nalaze se freske koje možemo pripisati dvjema radionicama, onoj vincenta iz kastva i onoj Šarenog majstora. zvjezdasto-rebrasti svod ugrađen je u jednostavno četvrtasto svetište. polja svoda ispunjena su muzicirajućim anđelima. S unutarnje strane trijumfalnog luka na posljednjem sudu prokleti odlaze u usta Levijatana. područje je ispunje-no prorocima jišajevog stabla. mučeništvu sv. jurja, titulara crkve, posvećeni su prikazi na desnoj strani svetišta. Gotički naturalizam precizno prikazuje scene mučenja u kojima su svečevo tijelo kidali kotačem s čavlima, kuhali ga u kotlu i razdirali ga češljalicama za vunu. No juraj je u središnjem polju svoda bio prikazan i na uobičajeni način, kao vitez na konju koji pobjeđuje zmaja spašavajući djevicu. Nažalost, ovo je rijetka scena koja nije sačuvana u cijelosti, već se prepoznaje tek po svojem gornjem dijelu u kojem djevi-ca stoji pred zidinama grada. Na sjevernom zidu prezbiterija naslikana je tema popularna u srednjoeuropskoj umjetnosti poznata pod njemačkim imenom kreuzigung mit Gedränge. raspeti krist među dva razbojnika izvitoperena na svojim križevima upravo je izdahnuo. Oko njega gomila vojnika na konjima među kojima satnik Longinus prstom pokazuje prema umirućem. Skupina s tri marije i Ivanom pridržava bogorodicu koja se onesvješćuje od bola, magdalena raspuštene kose plače grleći podnožje križa, a vojnici karikaturalno ružnih fizionomija kockaju za kristove haljine. Tekstovi evanđelja ispisani su u svicima koji ispunjavaju sve slobodne povr-šine pozadine, koji kao oblačići u stripu iznose riječi prisutnih aktera. Ova je slika jedan od desetak najljepših srednjovjekovnih prikaza u Istri, a njezini likovi se mogu usporediti s onima beramskoga plesa mrtvaca.

U ozračju tih izvanrednih prizora svake se godine spomendan sv. jurja mučenika svečano slavi u lovranskoj župnoj crkvi. I to, kao posebnost u Lovranu i Lovranšćini, 24. travnja. Svečanu koncelebriranu misu koju, uz lovranskoga župnika, vode i svećenici iz susjednih župa, predvodi, kao što je to već niz godina dobar, i za Lovrance iznimno važan običaj, sam nadbiskup i metropolit riječke nadbiskupije, monsinjor dr. Ivan devčić. Toj svečanosti nazoče u velikome broju Lovranci, ali i čelnici Općine. Na toj svečanosti, i samo na taj dan, župni zbor Sv. juraj pjeva himan Svetac Gospodnji u slavu mučeništva sv. jurja:Svetac Gospodnji štono ga slave pobožno narodi širom svega svijeta, na dan današnji pun je sreće stek’o dvore nebeske.Zato s pravom zbor mu u čast pjeva,sjajne pobjede vijence savija mu,da nas molbama svojim milostivim pomaže vazda.Slava, čast i moć Bogu trojedinom,što sa prijestolja rajskog blistajući,slavno upravlja silnim stvorovima čitavog svijeta.Uz te himničke zazive, s oltara se moli za blagoslov i zaštitu moćnoga sveca, svetoga Jurja, a po Gospodinovoj milosti.

a zatim se pjeva i poseban molbeni zaziv slavnome svecu:Sveti Juraj, naš zaštitniče, moli za nas,moli za nas Gospodina.Pa neka nas i ove godine prati zagovor moćnoga zaštitnika Sv. Jurja, našega lovranskega patrona.

Sveti Juraj, naš zaštitniče, moli za nas!

SveTI jUraj, zaŠTITNIk LOvraNa I LOvraNŠĆINe

Piše: Vjekoslava Jurdana


K atedra Čakavskog sabora Lovran pripremila je četvrti znanstveni skup, koji čini temelj građe za četvrti zbornik Lovranšćine. Ove godine skup se održava pod naslo-vom “Od blagdana do sagdana” a održan je 18. travnja u

Hotelu Lovran.U sklopu svih svečanosti i ostalih događanja vezanih uz obilježava-

nje dana Općine Lovran i u čast Sv. jurja, zaštitnika mjesta, travanjski je skup u Hotelu Lovran zanimljivim predavanjima obilježilo petnaest znanstvenih djelatnika, istaknutih stručnjaka kojima je cilj istraživanje po-vijesne i kulturne tradicije, vrijedne ostavštine u kojoj se otkrivaju tragovi vrednovanja nekadašnjeg načina življenja kao i vrijedne ostavštine prošlih generacija koja nam je tako često pred očima a mnogima nevidljiva.

posebno veseli što se dio predavanja ne odnosi samo na uži dio grada, nego i na šire područje Lovranštine. Tako Frane babić nastavlja svoje istraživanje toponimije, ovog puta “mikrotoponimije Lovranske drage”, a Grga Frangeš u svom radu “Od mula do vojaka” daje pri-kaz – antropogeografskog pogleda na Lovranštinu. No, Grga Frangeš i branko Đaković pripremili su i “konzervatorsku studiju naselja Lovranska draga” koja bi trebala najviše zanimati upravo stanovnike tog mjesta koje sve učestalije posjećuju domaći i strani gosti, a mjesto se dijelom nalazi i u sastavu parka prirode Učka.

POGLED U PROŠLOSTpogled u prošlost kroz “Teštamente lovranskog notarijata te pogled

u svakodnevicu Lovranštine u drugoj polovini 18. stoljeća” pripremili su robert doričić i Ivana eterović, istražujući lovranske oporuke pisane ta-lijanskim jezikom. Tema istraživanja roberta Žigulića je “Stanovništvo za-padnog dijela lovranske gradske jezgre u XIX. stoljeću” i taj dio istraživanja s onim iz prethodnog skupa čini zanimljivu i jedinstvenu cjelinu u kojoj će biti prikazana rodoslovlja svih stanovnika lovranskog Starog grada.

O arhitekturi Lovranštine nekad, sad i ubuduće pod naslovom “prostor u vremenu / vrijeme u prostoru” govorila je Ivana Šarić Žic. vjekoslava jurdana i roberto Žigulić bave se pitanjima “družba sv.

Ćirila i metoda za Istru i njezina škola u Lignju”. Škola u Lignju, nažalost, više ne postoji, ali je ipak svečano obilježena stota obljetnica od njene izgradnje.

zanimljiv rad predstavila je i barbara riman pod nazivom “Lovran i Lovranšćina u slovenskim novinama krajem 19. i početkom 20. sto-ljeća”. Isto razdoblje 19. stoljeća zanima i alexandera Hoyta. Iako je tema sasvim drukčija i glasi “Spinčićeva obiteljska pisma kao prozor u liburnijsku svakodnevnicu 19. stoljeća” mnogima će u Lovranu bi-ti bliska i zanimljiva, osobito onima koji se često susreću s imenom vjekoslava Spinčića.

kad je već riječ o svakodnevnim pitanjima ne može se izostaviti ni pitanje umjetnosti, djece, zdravlja...

TURIZAM JE LOVRANSKA STVARNOSTTako Ines Cvitković kalanjoš istražuje “dječje pjesme josipa kaplana

nastale u Lovranu u razdoblju od 1962. do 1996. godine”, a manon Giron, kojoj je školstvo i inače bliska tema, ovog će puta govoriti o “zabavištu družbe sv. Ćirila i metoda u Lovranu” (kronika). manje po-znata ali jednako zanimljiva bila je i tema višnje jovanović “Škrljevska bolest u Lovranu”.

Lovran i Lovranština sve su zanimljivije turističke destinacije, koje mnogo toga nude i domaćim i stranim gostima. Na to su na sku-pu ukazale čak četiri predavačice. zvijezdana klobučar Filčić temom “zastupljenost etnoelemenata u turističkoj ponudi Lovrana”, ana montan i elena rudan pripremile su “ prilog očuvanju i valorizaciji lovranskog guca u turističkoj ponudi Lovrana”. mirjana margetić svoje istraživanje “Čuvari baštine – Udruga Ognjišće” temelji na sačuvanim etnografskim i donedavno uporabnim predmetima, koje su vrijedni članovi Udruge Ognjišće godi-nama prikupljali i izložili ih kao etnografsku zbirku u Lignju. Skup su financijski pomogli Općina Lovran, Tz Općine Lovran, park prirode Učka i Stubica d.o.o.

Znanstveni skup “Od blagdana

do sagdana”

Jučer sam išla u poštu. Srela sam josipa koji mi je polako vukući noge dolazio ususret. On je uvijek nasmi-jan pa su naši susreti kratki a razgo-

vori veseli, zrače pozitivom i puni su životne mudrosti... Iznenadilo me njegovo zabrinuto lice pa sam pitala što mu se dogodilo? a on mi odgovorio: „dogodila se starost. Sutra moram na pregled u bolnicu, a ne znam kako ću jer nisam sposoban ići autobusom.” pitala sam ga da li zna da u Lovranu ima taxi, a on me iznenađeno pogledao. Izvadila sam iz novčanika vizitku i pružila mu je. Njegove su oči zasjale, uzeo je vizitku i zahvalno mi sti-snuo ruku. To mi je dalo ideju za ovaj razgo-vor s lovranskim taksistom jer mnogi možda ne znaju da odnedavna imamo i taksi službu.

Lovranski taksist je miroslav dobrnjac, a zovu ga samo miro taksist.

dočekao me s širokim osmjehom i čvr-stim stiskom ruke, sjeli smo u kavanu i priča je krenula…

kONCESIJA OD LISTOpADA 2014.* Miro, što mislite da bi građani – vaše mušterije - trebali znati o vama?

- rođen sam 12. 09. 1958. godine u biH. Nisam još ni pokušavao stati na noge kad su me roditelji doveli u rijeku, na zamet. Tu sam rastao, išao u vrtić, a kasnije i u Osnovnu školu Ivan Ćiković beli. poslije sam završio Industrijsku školu na krnjevu te stekao zvanje profesionalnog vozača motornih vozila. vrlo mlad sam u rijeci počeo voziti taxi i to sam radio deset godina. zatim sam kupio kamion i sljedećih 10 godina bavio sam se transpor-

tom raznih roba po cijeloj evropi. potom sam otvorio firmu za izradu i montažu aluminijske i plastične stolarije. Firma još uvijek radi, ali kriza je smanjila obim posla pa sam odlučio ponovno voziti taxi. Od 1. listopada 2014. imam koncesiju i vozim taxi u vašem gradu.

* Kakav je vaš obiteljski status ?- vrlo mlad sam zapazio zgodnu djevoj-

ku zdenku. Sretali smo se, gledali, mjerkali, upoznali i zaljubili. kupio sam teren za kuću u rukavcu, odveo zdenku na teren i rekao joj: „evo, draga, ovdje ćemo izgraditi kuću i živjeti dugo i sretno!“ Želio san da moja dje-vojka zna da sam ozbiljan mladić s ozbilnim namjerama!

priča mi miro smijući se. Nasmijala sam se i ja. eee, to ti je mladost! a onda je miro nastavio svoju životnu priču: “Što sam joj obećao to se i ostvarilo. kuću smo izgradili, živimo u njoj, imamo kćer i sina. Oni su već odrasli ljudi. Obadvoje rade, sin se oženio te se nadam da ću uskoro postati djed i tome se unaprijed veselim. zdenka i ja se još uvi-jek volimo, zadovoljni smo, dakle živjet ćemo dugo i sretno.

* Kako je organiziran rad taxija ?- Taxi vozi 24 h dnevno, ali na poziv.

momentalno nema dovoljno posla da bih sje-dio i čekao dolazak ili poziv mušterije. broj na koji treba zvati je 098 / 215 - 213, dogovorimo se i vjerujem da će mušterije biti zadovoljne. Cijena je 30 kn do 5 km, svaki sljedeći km je 7 kn, noćna vožnja je 20% skuplja, čekanje je 50 kn po satu. vozim po potrebi po cijeloj evropi.

VRLO ZANIMLJIV POSAO* Ispričajte nam kakav je vaš posao ?

- posao taxi vozača je zanimljiv. Imate mogućnosti upoznati mnogo ljudi koji vam u duljim vožnjama ispričaju svoje priče. To su priče o njihovoj boli, sreći, ljubavi i ci-jelom životu. Često imate priliku nekome pomoći, biti human, i tada to čovjeka vese-li. S druge strane postoje razne opasnosti na koje možete naići. ja sam sretan čovjek jer nikada nisam naišao na neki teško rješiv problem. jednom sam u rijeci vozio sredo-vječnog muškarca od kantride do Urinja. počeo mi je pričati kako je ulovio ženu u nevjeri… Stigli smo u Urinj, platio je i za-tražio broj moga mobitela kako bi mi ispri-čao sve o svojoj nevjernoj ženi. vozio sam ga sljedeća tri dana i nikad više. Tako vam ponekad ispadne da smo nekima i psiho-loška pomoć.

* Kako ste zadovoljni dosadašnjim ra-dom u Lovranu ?

- ja sam veoma realan čovjek, svjestan toga da građani nemaju naviku korištenja taxija, a i kriza je sve nas osiromašila. Svjestan sam i toga da su ovo zimski mjeseci, ali vje-rujem da će u sezoni biti mnogo bolje. evo, ovo pitanje mi ponovo postavite kada navrši godina dana koncesije, tada ću više znati i sa zadovoljstvom podijeliti svoje utiske s vama i s građanima Lovrana.

pozdravili smo se i zahvalili jedno dru-gom na razgovoru. bio je to ugodan pogovor i s veseljem ću mu mahnuti kada ga vidim na cesti u njegovom taxiju.

Miro taksist na poziv vozi gdje god treba

Piše: Silvana Milotić

Piše: Cvjetana Miletić

LOvraN je dObIO TaXI SLUŽbUUz daN OpĆINe I prOSLavU OpĆINSkOG zaŠTITNIka Sv. jUrja


P roljeće je po livadama rasprostrlo svoje najljepše slike.

mirišu ljubičice uz put, po kome srećom još uvijek ne pro-

lazi mnogo vozila, pa se neometano širi nji-hov opojni miris. Sa strane se žute cvjetovi rascvalog drijena i ljuljaju rese stare lijeske. jedino se hrast i jasen još uvijek premišljaju bi li otvorili svoje zelene pupove. Gledam tu proljetnu ljepotu i žurim, a korak mi je sve sporiji da oči više uživaju, na sami rub naselja zaheji, gdje me čeka gospodin miro Gržinić. a on ne samo da je gospodin, već je i do-bar poznavalac svog posla, jedan od rijetkih inovatora koji je još uvijek zaljubljen u svoju struku i stalno izmišlja nove strojeve i alatke, dok njegovi vršnjaci besposleno sjede ispred televizora.

a kad se otvore vrata priči, poteče slap riječi...

I za tren smo na račišćen bregu kraj buzeta gdje je počela jedna zanimljiva životna priča.

- Tu sam rođen 1932. godine i tu sam završio školu. pet godina talijanske i jednu go-dinu hrvatske škole. Tako je bilo onda. I sada se rado sjećam moje učiteljice jovanke. bila je rodom iz Čabra. kasnije se udala za domaćeg momka po prezimenu mikolašić. U selu je za vrijeme mog djetinjstva živjelo mnogo ljudi i bilo nas je mnogo djece. Nono josip, koga su zvali zvanić, bio je najpismeniji u selu pa je na račišćen bregu sagradio crkvu i naučio se držati mise kao pravi svećenik. Tako se Crkva sv. josipa i pavla smatrala i seoskom i obi-teljskom crkvom. Nona ana je čuvala kuću, zemlju i petero djece. Najmlađe dijete je bio moj otac anton. za svoju družicu odabrao je mariju božić i imali su jedanaestero djece. ja sam bio tek osmi, ali još nas je sedam živih. Najstariji je brat Celestin. On ima 94 godine i živi u mošćeničkoj dragi, a ostali su u Italiji, kopru, Švedskoj i u Istri...

Ni ja nisam išao tražiti ženu dalje od susjednog komuna. S mojom albinom nisam

postavio rekord po broju djece jer nam se rodila samo kćerka jasna, udana kinkela. Ona i Franjo imaju kćerku anu.

Tako se neće nastaviti loza malih Gržinića, ali će iza 'nonota mirota' ostati mnogo vri-jednih inovacija. ali ni put do inovacija nije bio posut ružama. bilo je svakako. I teško i mukotrpno probijati se kroz život. Stjecati i dokazivati se. Sada sve to izgleda bajkovito. ali kada miro sa sjećanja skine čarobni veo ostaje nesvakidašnja priča...

IZ RIJEKE U GÖTTEBORG - Imao sam 14 godina kad su me poslali

Franu Tadejčiću va ročko polje da izučim ko-vački zanat. Spavao sam u jaslama s kozom i kokošima, a za zajutrak dobio "ćikaricu retke-ga kafa i komad palente. Ni on bil loš čovik samo on je puno pio i pušio, a dela je bilo za cel dan. bil san lačan i se slabiji... potli šest meseci potuži sam se mom vršnjaku Đinu prodanu i on mi je reka da u reki ima strica ki je dozna da u 3. maju trebali mlade radnike i one koji se žele školovati. a ja san uvik mislio nešto naučiti." moji mi u svemu tome nisu ni-šta pomogli. Tako sam ja sam došao u rijeku. Na željezničkoj stanici pitao sam za put do brodogradilišta, pošao do uprave, prijavio se, ispunio papire i tu noć prespavao na želje-zničkoj stanici. već drugog dana sam primljen na posao. Tada je u Trećem maju bila vojna industrijsko-tehnička škola koja je trajala šest godina i u kojoj su nam predavali stručnjaci iz Udina i monfalcona. Tu sam završio zanat, ka-snije stekao i vkv. za imati bolju plaću prija-vio sam se za rad na oplatama. bilo je teže ali i isplativije. Trebao sam napraviti samo jedan tečaj od dvadeset sati za zavarivača i pošao sam na brod. malo po malo napredovao sam u poslu i postao čak šef ekipi od desetak ljudi.

No, ono nešto u meni stalno je tražilo neko napredovanje, a ne samo stalni po-sao do penzije. pa kad mi se pružila prilika otišao sam u najmodernije brodogradilište eriksberg u Götteborgu i ostao raditi sljede-

ćih deset godina. Tu su se izgrađivali najveći brodovi na svijetu, tu sam stalno učio i stalno napredovao, nikad nisam učinio ni jednu po-grešku u poslu, a radio sam i vani na oplati i u radionici, imao svoje ljude i stručnjake, poma-gao, radio, savjetovao, izmišljao... prošao sam i dodatnu obuku rada na posebnom stroju i tu sam upoznao našeg vrlog novinara edija prodana koji je gore studirao a u brodogra-dilištu radio za džeparac. U Švedskoj sam i ja dobio priliku doškolovati se kroz četiri godi-ne pa sam kroz to vrijeme svaki dan dobio drugačiji zadatak da izradim neki predmet na tom modernom stroju. Tako sam naučio sve što se moglo naučiti.

POVRATAK U DOMOVINUa zašto je, zanimalo nas, uslijedio povra-

tak kad je u Švedskoj boravila cijela obitelj, kad je zarada bila dobra da se kod nas o njoj moglo samo sanjati, kad se moglo uživati u blagodatima lagodnijeg života...

- eeee... u čovjeku uvijek tinja ona po-tajna nada o povratku u domovinu, ona no-stalgija... ali i želja da se i doma nešto dobro učini. Tako sam i ja od dobre zarade počeo kupovati strojeve i alate kojih kod nas još nije bilo i u mislima otvarati svoju radionicu. kad sam kupio sve što sam želio, iznajmio sam kamion i prikolicu, i zamolio švedskog šofe-ra da nas vozi do mihotića gdje sam otvorio tokariju. zatim sam za obitelj izgradio kuću u Ičićima, a 1981. godine kupio ovaj teren u Lovranu i tu najprije otvorio obrt, a potom i firmu pneumatikametal d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, ali radimo i servisiranje. Sada sam

u mirovini a posao nastavljaju moja kćerka jasna kao direktorica i njezin suprug Franjo, izvrstan stručnjak metalske struke...

ponosan na svoj rad vodi me u razgle-davanje radionice u kojoj - nema čega nema - jer ima svega, od minijaturnih strojeva koji stanu na dlan ruke do onih koje diže dizali-ca od sedam tona koju je sam projektirao i izradio.

pokazuje mi koordinatni stol za bušilicu, brusilicu koja ima 80.000 okretaja u minuti, piketin koji ima 4.500 udaraca po minuti... vodi me sve dalje od stola do stola gdje u kutijama, kao u apoteci leže složeni cilindri, ventili i klipi za visokotlačne pumpe, aparati za izradu imbusa i drugih oblika po potrebi. alatki ima kao u priči, svi su složeni po stolo-vima i obješeni po zidovima, a za mnoge ne znam ni kako se zovu ni čemu služe.

PRIZNANJA I DIPLOMEali strpljivost je osobina koja se rijetko

nađe među vrsnim i stručnim majstorima pa mi gospodin miro polako objašnjava:

- Ovo su kutne brusilice za rad s četkom, brusnom pločom i fiber diskom, ovisno o na-mjeni u jednoručnoj ili dvoručnoj izvedbi sa i bez zaštitnika u tri veličine. U tri veličine su i ove kutne brusilice, pa ove male brusilice za fine radove i pneumatski igličasti pištolji, a ovo je jedan inovatorski proizvod naziva čelični kalup... mnogo je toga što se na ovim strojevima može izraditi, a većina je toga izra-đena kao zračni alat. radi čisto, ne troši struju ni druga goriva, čuva okoliš i pomaže u radu, najviše u brodogradnji i nautici, ali pomaže i u

radu raznim njihovim kooperantima. S više raznih inovacija bio sam i na dva sajma ino-vatora u rijeci, oba puta dobio sam priznanja i diplomu. Sada sam napravio ovaj aparat za navoje s nareznicom kakav u svijetu još ne postoji. da li ću s njim poći na neki sajam ili ne, pokazat će vrijeme...

držim u rukama taj aparat. premećem ga s dlana na dlan i čudim se malim dodatnim dijelovima s različitim rupicama izrađenim ta-ko precizno i tako čisto da bi čovjek pomislio kako se radi o ukrasnom predmetu, a on će jednog dana - ako ga inovator stavi stručnja-cima na raspolaganje - u brodogradnji činiti čuda...

I opet se čudim tim čudesnim muškim rukama koje su u stanju tako nježno milovati čelik i s toliko mu strpljenja tepati da on u njegovim rukama postaje tako podatan, da se dijelovi sljubljuju na vlas točno... Na kraju valja priznati da će mirova inovacija, koja na-ma neukima sliči na manju skupturu, jednog dana imati moć kojom će moći promijeniti i svijet - na bolje!

Mirove inovacije žele promijeniti svijet

razGOvOr: MIRO GRŽINIĆ, OSNIvaČ TvrTke pNeUmaTIkameTaL

Piše: Cvjetana Miletić


Petar Ležaja ima „višestruku osob-nost“, stoga nije neobično da ga mnogi ljudi znaju iz nekog od niza različitih „izdanja“. Gosti restorana

„Sidro“ u mošćeničkoj dragi poznaju ga kao kuhara koji im je pripremio izvrstan riblji spe-cijalitet, posjetitelji Liburnia Film Festivala znaju ga kao jednog od članova organizacijskog tima koji je dugo godina uključen u ovaj sve značajniji festival dokumentarnog filma, Lovranci i Opatijci rođeni u drugoj polovici sedamdesetih ili po-četkom osamdesetih pamte ga kao pankera čija je glava bila ukrašena „šarenom irokezom“. U međuvremenu se profesionalizirao u „nekim drugim vodama“, završio pravni fakultet i kasnije poslijediplomski studij europskih integracija, ra-dio u odvjetništvu i bio zaposlen na Sveučilištu u zagrebu, da bi ga ipak ovaj kraj, gastronomi-ja i glazba „prizvali natrag“. Sada je zaposlen u rijeci na jednom europskom projektu, i dalje daje svoj doprinos u obiteljskom restoranu, ali prošle godine sve ga se češće moglo sresti i u pubovima, klubovima i lokalima gdje je kao vokal johnnie Walker banda izvodio domaće i strane rock hitove.

- ja sam se dugo mučio s time kako da sam sebe definiram, jer sam imao tu ideju da bih nakon završetka pravnog fakulteta trebao sjesti u ured, raditi od 8 do 16 sati i fokusirati se samo na jednu stvar. a onda je vrlo oslo-bađajuća bila misao da svi moji interesi mo-raju moći stalno egzistirati i preklapati se, da ih moram stalno podupirati i raditi na njima. pravo mi je struka, ugostiteljstvo je nešto što radim od malih nogu jer je obitelj u tom poslu, a glazba je nešto čime se bavim, što je jedan vrlo važan hobi kojim se bavim u više žanrova i više varijanti. I sve to nekako traje zajedno...

OHRABRENJE ZA MLADE* Glazba je nešto čemu si se vratio na-kon dugo vremena?

- moj početak je kroz glazbenu školu i klavir, to je moj prvi instrument. Tijekom srednje škole tu su bili punk bendovi među kojima je najzani-mljiviji vjerojatno bio „7 nedvojbenih“ u kojem sam svirao klavijature, a nakon dugo vremena što sam radio u pravnoj struci, imao sam želju da se uz to vratim pozornici i nastupanju. Tako je nastala vrlo dobra suradnja u johnnie Walker bandu, koja je sada na određenom „čekanju“ jer sam imao problem s glasnicama i morao sam malo pauzirati. radi se o tome da su gaže vrlo dugotrajne, glas je uvijek drugačije postavljen kad pjevaš tuđu pjesmu, što je daleko napornije nego da pjevaš vlastiti autorski rad.

* Krenuo si onda u jedan novi projekt, u kojem ćeš vokale prepustiti nekome drugome?

- da, ideja je početi nastupati kao duo, ja bih svirao klavir dok bi drugo mjesto bilo

namijenjeno jednom ženskom vokalu. mjesto vokala još nije potvrđeno, pa ovim putem ohrabrujem mlade talente da se jave.. Shvatio sam da je najbolji način za unapređivanje vla-stitog glazbenog znanja i umijeća čim češće nastupanje, jer je taj imperativ pozornice taj koji te tjera da radiš na sebi, da se usavršavaš, da se više gradiš. jer znaš da moraš stati pred publiku i to odsvirati kako treba.

* S obzirom na glazbene instrumente uključene u tu priču, radit će se o ne-kim „mirnijim“ glazbenim žanrovima od punka i rocka?

- To bi trebao biti nekakav pop-jazz pri-zvuk, nešto melodiozno, zanimljivo... Ništa pretenciozno.

* Prema tom zvuku krenuo si iz punka, drži li te još uvijek taj „pankerski đir“?

- U principu da, jer je to nešto što je dio mog karaktera. U jednom trenutku iz punka izađeš u muzičkom smislu jer se gradiš kao muzičar pa shvatiš da ta primarna energija i agresija nije jedini sastojak glazbe.

PUNKERI NA FAKULTETU* Anarhična crta punka i bunt protiv autoriteta koji je izgradio ovaj glazbeni pravac djeluje oprečan poanti prava – redu, disciplini, tradiciji...

- U načelu to može tako djelovati. Ono što je mene najviše zaintrigiralo kod prava je struktura sustava poput države. punk je po-kret koji je anarhizam koristio kao svoju „re-klamnu poruku“, nešto površno i ne do kraja izraženo. mene je to zaintrigiralo još u srednjoj školi i kasnije na fakultetu, jer se kroz sociologi-ju, filozofiju ili osnove prava puno toga moglo naučiti i o tome. S odrastanjem mladenački bunt dobije neke realnije okvire pa ćeš često sresti da su punkeri profesori na fakultetu ili aktivisti civilnog društva, budući da su nastavili primjenjivati te ideje koje su u načelu humani-stičke ili univerzalno ljudske u svom daljnjem profesionalnom radu. Naravno, bez namjere da ruše državu. Tako ni pravo nije suprotno punku, odnosno moguće je biti pravnik i ostati vjeran tim pankerskim idealima.

* Kako se u sve to uklapa – ugostitelj-stvo? Nije to jednostavan posao...

- pa, mogu reći da nije. Nedavno sam pročitao u novinama da je posao kuhara jedan od najstresnijih, i mogu to potvrditi. kuhati u a la carte restoranu, što sam radio više godina, poprilično je naporno i zahtijeva iznimnu koncentraciju – zamisli kako izgleda kad odjednom dođe grupa od 50 ljudi, svat-ko želi jesti nešto drugo, a ti se moraš snaći u hrpi namirnica, sastojaka i načina pripre-me... ali, kuhanje je i veliki gušt. Gastronomija

me oduvijek privlačila zbog tog obiteljskog posla, i mi u obitelji ni-smo nikad razgovarali o nogometu ili drugim stvarima o kojima ljudi razgovaraju, nego se uvijek govorilo o ugo-stiteljstvu, receptima, tome tko je što gdje jeo... još je moj djed 1965. godine otvorio restoran „mili“ u voloskom, a kad je djed otišao u mirovinu, roditelji su prešli u resto-ran Sidro prije otprilike četvrt stoljeća, i to je jedan interes koji ne jenjava. pitao me je nedavno netko nakon večere koju sam na-pravio kako sam naučio kuhati. ali, to nije ne-što što se nauči odjednom, na nekom tečaju. Svaki obrok koji napraviš je jedna vježba. Isto tako kad sjedneš za klavir, učiš i napreduješ. a kad to radiš dvadeset godina, onda možda sve to znaš nešto bolje od prosjeka...

* I kulinarstvo i glazba prvo kreće od neke imitacije prema vlastitoj kreaciji. U tom smislu, imaš li ambicije stvarati au-torsku glazbu?

- ja imam nekih klavirskih šansona, skladbi za klavir i glas, otprilike pedesetak. ali jednostav-no nisam imao veliku želju niti ambiciju, vidjevši dosege hrvatskog tržišta, to negdje objaviti. jer sve to zahtijeva vrijeme i energiju, i nije se do-godila prava kombinacija prilike i mogućnosti. da nađem pravu ekipu, volio bih to jednom snimiti, ali zasad nemam vremena kad to izvodi-ti i baviti se karijerom autorskog glazbenika. jer to je posao, kao osam sati u uredu...

NA VRATIMA JADRANA SVE POSTAJE JASNO* Odrastao si u Lovranu?

- Ne, odrastao sam u voloskom, a u Lovran smo se preselili kad sam bio u sred-njoj školi, kako bi bili bliže poslu. a inače sam rođen u zagrebu, jer je tamo velik dio mami-ne obitelji. Shodno tome, jedno vrijeme sam i živio i radio u zagrebu, ali nakon par godina zagreba kada dođeš na vrata jadrana i vidiš Opatiju i Lovran – sve ti je jasno, ne treba se previše govoriti... zato sam se i vratio kući.

* Lovran je ispunjen glazbenicima, stje-če se dojam da se radi o jednoj prilično poticajnoj i krativnoj sredini. Je li takav dojam pogrešan?

- ja bih se s time složio. Treba uzeti u obzir da je tu jedno vrijeme djelovala glazbena aka-demija pa ima i određeni broj ljudi koji nisu „originalno“ iz Lovrana, nego su tu došli živjeti, a druga stvar je i puhački orkestar koji od ma-lih nogu ljude odgaja i usmjerava prema glazbi.

SUSreT: peTar LeŽaja, ČOvjek S

mOrem zaNImaNja I TaLeNaTa

Piše: Davor Žic

Imperativ pozornice tjera me na usavršavanje


U tijeku priprema za ovogodiš-nji karneval u Lovranu, pokrenuta je zanimljiva inicijativa da se pri-stupi prikupljanju starih fotografi-ja koje prikazuju razna karnevalska događanja u prošlosti na području Lovrana i okolice. Ovaj hvale vrije-dan projekt podržan je i od strane Općine Lovran te je u javnosti na-javljen prilikom otvaranja ovogo-dišnje karnevalse izložbe u Galeriji Laurus. Prikupljene bi se fotografije iz postojeće arhive i onih iz privat-nih obiteljskih albuma najprije po-stavile kao skupna izložba sljedeće godine, a potom bi se od njih izradi-la prigodna fotomonografija koju bi se tiskalo tijekom 2016. godine. Cilj ovog projekta je da se postojeći fond fotografija sačuva kao vrijedna po-vijesna građa koja prikazuje deset-ljećima dugu tradiciju obilježavanja karnevala na području Lovranštine. Karneval Lovrana svojevrsna je kulturološka i povijesna osobnost Liburnijskog kraja koja zavređu-je da se i na ovaj način predstavi i svoju vrijednost i ljepotu ponudi kao zanimljiv turistički proizvod. Lovranski je karneval za vrijeme svog dugog trajanja stekao poseban ugled, postigao priznatu i prepo-znatljivu kvalitetu te zaslužuje da ga se još više valorizira.

Kako je akcija prikupljanja sta-rih fotografija maškara već krenu-la, inicijatori projekta i ovim pu-tem umoljavaju sve ljubitelje maš-kara da se jave sa svojim fotogra-fijama ili da novčanom donacijom olakšaju tiskanje fotomonografije.

Kontakt za stare fotografije je Radovan Trinajstić na broj 091 / 537 - 3433, a novčani se prilozi mogu donirati na Pusno društvo Toronjera Lovran na račun broj HR 422402006150003675 sa nazna-kom “za fotomonografiju”.

Organizatori akcije se obavezu-ju da će svi koji sudjeluju u priku-pljanju fotografija ili novčanih pri-loga za tiskanje ove edicije biti na popisu vrijednih donatora. Svima unaprijed hvala.

Ovogodišnje kratko karnevalsko razdoblje počelo je po tradiciji na antonju 17. siječ-nja. U prisustvu brojnih ljubitelja maškara na Trgu slobode članovi pusnog društva “Toronjera” pripremili su zajednički program grupe Žejanskih zvončara, lovranske karnevalske grupe “In bambo veritas” i lovranskog puhačkog orkestra. Načelnik

Općine alan Sanković simbolično je predao ključ grada pusnoj načelnici dolores Žeko i peto godišnje doba počelo je podizanjem pusne zastave i maskote ovogodišnjeg pusta, krivca za sve paćuharije i ludorije maškara. Uz zvonjavu zvončara i poznatu himnu Toronjera svi su počašćeni fritulama i kuhanim vinom, a glazbena grupa “bonaca” uveseljavala je prisutne još dugo u noć. Iste večeri u Galeriji Laurus otvorena je izložba fotografija “pusne užanci” koje su izložili jerko Gudac i eduard primožić. Uz njih su članovi udruge “In bambo veritas” svojim fotografijama obilježili i 20 godina svog postojanja. Izložbu je organizirala zajednica Talijana Lovran i poduzeće “Stubica” d.o.o. Lovran.

karnevalska događanja nastavljena su 7. veljače četrnaestom “zubijadom”, ribolovom pod maskama na lovranskom mulu, koju organizira Šrd “zubatac”. Istog dana u jutarnjim satima u restoranu “kvarner” održana je tradicionalna dječja maskirana zabava u čemu su pomo-gli Općina Lovran i robert klarić, vlasnik restorana. za dobro raspoloženje malih maškarica pobrinula se glazbena grupa “Lungo mare”, a program su obogatile i mlade pjevačice riječke Udruge “ri star”. male maškare su nagrađene lijepim i vrijednim igračkama. U večernjim satima u istom prostoru održan je jedini maškarani ples za odrasle. Opet su za dobro raspoloženje bili tu glazbenici “Lungo mare”, a pusni judi Toronjere nagradili su najljepše maske. Slična zabava za najmlađe održana je i u društvenom domu Liganj.

MEĐUNARODNA pOVORkAdesetljećima sve kvalitetnija i poznatija međunarodna karnevalska povorka s velikim se

iščekivanjem održala 8. veljače, a užitak nije pokvarilo ni hladno vrijeme ni jaka bura. maškare i ljubitelji maskiranih povorki okupirali su svaki metar prostora. Lovran je bio prepun publike... još jednom je potvrđeno da je ova manifestacija specifična i da spada u sam vrh sličnih parada u Hrvatskoj. Tijekom četiri sata od Hotela excelsior do mula prošle su 42 karnevalske grupe s

oko 1.600 odraslih i 900 maskirane djece, a pozdravljalo ih je nekoliko tisuća prisutne publike. povorku su predvodili organizatori “Toronjere”, zatim veća grupa mladih harmonikaša, te

najmlađi iz dječjih vrtića Lovran, Opatija, Ičići i mošćenička draga, zatim brojni osnovci iz lovran-ske i opatijske osnovne škole, štićenici lovranskog dječjeg doma “Ivana brlić mažuranić” te prvi puta u povorci su bile i mažoretkinje iz Nedelišća. Svih je uveseljavao puhački orkestar Lovran. Ljepotu povorke uljepšale su i grupe zvončara iz Žejana, muna, zameta, Halubajski zvončari, zvončari vlahov breg-korensko te gosti iz Slovenije - veseli kurenti iz ptuja.

Sudionike povorke i publiku u središtu Lovrana pozdravio je načelnik Općine alan Sanković i meštar karnevala radovan Trinajstić. kao ovogodišnja novost maškare je kod Hotela “Lovran” predstavljala zvijezdana klobučar Filčić, a u središtu mjesta to su - na sebi svojstven način - činili poznati voditeljski par Irena Grdinić i mario Lipovšek battifiaca.

Sve su grupe nastojale predstaviti se zanimljivim kreacijama i koreografijama pa se o mnogi-ma još danima pričalo. U povorci je sudjelovalo i 20 alegorijskih vozila. Iz matulja su stigle grupe “zijat, sost, tancat i pit” i “vavek parićani”, iz Opatije “Lumber klub”, “promenada” i “Opatijske 90-60-90” te “zmešani” iz voloskog. bile su tu i karnevalske grupe iz Studene, mučića, marinića, viškova, zameta, veprinca, poljana i rukavca, dok je grobnički kraj bio zastupljen grupama iz pašca i grada Grobnika. Istarsko područje predstavljale su grupe iz Čepića, roča, kožljaka, Šušnjevice i koromačna, a riječke “viva ri”, “Stare gedore” i “Lako ćemo”. Lovransku tradiciju predstavile su grupe iz dobreća, Lovranske drage, mladi i ambiciozni “pešekani”, “Lovranski šparići” te sve po-znatiji “In bambo veritas”. Iz susjedne Slovenije došla je grupa iz Ilirske bistrice pod nazivom “Šjme”.

SARDELICE I VINOSve su grupe na lovranskom mulu poslužene friganim sardelicama i dobrom kapljicom vina,

a djeca krafnama i sokom, što je odradila »Toronjera«. Na završetku karnevala, prije službenog paljenja pusta, ovogodišnji je pust tijekom noći netragom nestao. Nasilno je skinut sa stabla gdje je cijelo vrijeme karnevala visio kao maskota. pravi pusni judi bili su zgroženi ovim činom, pa su pustu zapalili i svijeću, a nedobronamjernog počinitelja javno osudili. Članovi “Toronjere” izradili su novog pusta koji je na pepelnicu zapaljen na lovranskom mulu.

Maškare prizvale proljeće Piše: Radovan Trinajstić

Načelnik Općine Lovran Alan Sanković

Poziv za prikupljanje karnevalskih fotografija

LOVRANSKI LIST 35LOVRANSKI LIST

OpĆINA LOVRANCentrala tel. 291-045Načelnik: Alan Sanković tel. [email protected]

Predsjednica Općinskog vijeća Općine Lovran Nataša Miljakpitanja i prijedlozi mogu se postaviti i na e-mail: [email protected]

Pročelnica: Jelena Markić tel. 291-045 Odjel za financijevoditeljica Odsjeka:Jadranka Ognjenović tel. 292-880

računovodstveni referent: Dolores Stanger tel. 291-045

računovodstveni referent:jasna Konić tel. 291-045

KOMUnalni SUSTaVvoditeljica: Tamara Mittel tel. 291-045Samostalni referent: Hermes Negrić tel. 291-045komunalni referent: Branka Radić tel. 291-045komunalni redar : Milan Škorić tel. 291-045

dRUŠTVene djelaTnOSTivoditeljica: Velinka Sušanj tel. 291-045Tajnica: Azela Mandžo tel. 291-045e-mail: [email protected] vrijemeponedjeljak, srijeda, četvrtak 08,00 - 16,00utorak 08,00 - 17,00petak 08,00 - 15,00dnevni odmor 11,30 - 12,00prijem stranaka svaki radni dan 08,30 - 11,30utorak 13,00 - 17,00

MATIČNI URED LOVRANmatičarka: Zdenka Zorica tel. 291-101primanje stranaka:ponedjeljak– petak 08,30 - 11,00 11,30 - 14,00dnevni odmor 11,00 -11,30

mjesni odbor Lovran - bahovapredsjednik Robert Popeskić tel. 291 - 682

mjesni odbor Lovran - rezinepredsjednik Miroslav Petković tel. 291 - 623

mjesni odbor Lovranšćinapredsjednik Arsen Brumnjak tel. 292 - 512

mjesni odbor medvejapredsjednica Tatjana Pančelat tel. 292 - 385

STUBica d.o.o. lOVRan tel. 291 - 475za komunalnu djelatnost, pružanje usluga i razvoje-mail: [email protected] radno vrijeme uprave: od ponedjeljka do petka 7,00 - 15,00

DOM ZDRAVLJA OPATIJA AMBULANTA LOVRAN

dr. med. Ivone Obradović, dr. opće medicine tel. 291 - 208radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - popodneutorak - četvrtak - petak - ujutro

dr. med. Marin Tripar, dr. opće medicine tel. 292 - 080radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak - ujutro; utorak - četvrtak - popodne

dr. med. Dragana Marković, dr. opće medicine tel. 294 - 027radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak - ujutro; utorak - četvrtak - popodne

dr. Suzana Surijan, spec. pedijatar tel. 291 - 042radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - popodneutorak - četvrtak - petak - ujutro

STOMATOLOŠKE ORDINACIJE

dr. stom. Jasna Potočki - Vidaković tel. 293 - 770rad s pacijentima: ponedjeljak - srijeda - petak 7,30 - 12,30utorak 14,00 - 19,00četvrtak 14,00 - 19,30svaka druga subota u mjesecu radna

dr. dent. Dimitrije Ilijević tel. 293 - 770rad s pacijentima: ponedjeljak - srijeda - petak 14,00 - 19,00utorak - četvrtak 7,00 - 12,30 VETERINARSkA SLUŽBA

Veterinarska ambulanta Opatija (Volosko) tel. 701 - 280radno vrijeme svaki dan od 0 - 24,00

Veterinarska ambulanta “RiVet” Rijeka (Kantrida) ex “Vau-Vau” tel. 561 - 451 i 561 - 452radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,30 - 12,00 i 17,00 - 20,00subota 8,00 - 13,00

Komunalno društvo “Komunalac” d.o.o. Jušići tel. 505 -201

Uprava groblja Opatija tel. 505 - 100od ponedjeljka do petka 7,00 - 15,00subotom dežurstvo 7.00 - 15,00preuzimanje pokojnika poslije 15,00 sati na tel. 505 - 100 Turistička zajednica Općine Lovran turistički ured tel. 291 - 740radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 14,30subota 9,00 - 13,00

Liburnijsko društvo za dobrobit životinja “Lunjo i Maza” Lovran mob. 091/763 - 8892radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 9,00 - 14,00 i 18,00 - 21,00subota 9,00 - 14,00

Policijska postaja Opatija tel. 710 - 111

Dobrovoljno vatrogasno društvo Lovran tel. 291 - 048zapovjednik Nenad Gašparinić mob. 091/545 - 8219Javna vatrogasna postrojba Opatija tel. 271 - 800

Hrvatska elektroprivreda Rijeka - Pogon Opatijaobračun računa tel. 204 - 692tehničar za priključak tel. 204 - 669radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - petak 7,30 - 11,30utorak - četvrtak 11,30 - 14,30

Pošta Lovran tel. 525 - 883radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 7,00 - 20,00subota 7,00 - 14,00

Tržnica Lovran tel. 293 - 769radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 6,00 - 13,00subota i nedjelja 6,00 - 11,00

Ljekarna Lovran tel. 291 - 051radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 7,00 - 20,00subota 7,30 - 15,00

Noćna dežurna ljekarna “Centar” Rijeka, riva 18 tel. 213 - 101

Mjenjačnica “Lagos” Lovran tel. 293 - 144 i 293 - 530radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 15,00subota 8,00 - 13,00

Croatia osiguranje d.d. Lovran na tržnici tel. 212 - 015radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 16,00subota 8,00 - 12,00

Osiguravajuće društvo “Alianz” Lovran tel. 293 - 281radno vrijeme: od ponedjeljka do petka 8,00 - 16,00

Župni ured Lovran tel. 291 - 611 velečasni Matija Rašpica

Javni bilježnik Lovran Radmila Mandić tel. 293 - 426radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - četvrtak - petak od 8,00 - 16,00utorak 12,00 - 19,00

Benzinska postaja Lovran mob. 091/4971 - 155radno vrijeme: od ponedjeljka do subote od 6,00 - 20,00nedjeljom i blagdanom od 6,00 - 13,00

Javna ustanova Park prirode “Učka” Liganj tel. 293 - 751

Osnovna škola Viktora Cara Emina tel. 291 - 133

Dječji vrtić Lovran tel. 291 - 134

Gradski Crveni križ Opatija tel. 712 - 577

Dimnjačar - Krešimir Kovačić, obrt za dimnjačarske usluge mob. 095/582 - 7590

Taksist Miroslav Dobrnjac mob. 098/215 - 213

erste&Steiermärkische bank d.d., poslovnica lovran, M. Tita 41, radno vrijeme: ponedjeljak - srijeda - četvrtak - petak - ujutro od 8,00 do 15,00; utorak - popodne od 12,00 do 19,00 tel. 072-376-690, info besplatni broj 0800-78-90

Izbor korisnih adresa i telefonskih brojeva

Glasilo Općine LovranGodina X – izlazi povremeno

34

Svojevremeno je u jednom od broje-va cijenjenog Lovranskog lista izašao članak o jedriličarskom klubu "Istra" Lovran. za svaku je pohvalu članak,

osobito za nas starije članove toga društva. Navedeno je osnivanje kluba s ondašnjim ruko-vodstvom, a o jedriličarima su dati samo noviji podaci. To me je ponukalo da kažem i koju riječ o prvim jedriličarima koji su u to vrijeme nosili klub i imali značajne uspjehe na regatama kao i u okupljanju mladih. pa da ih se ne zaboravi!

Nastojat ću nabrojiti neka imena po mom sjećanju pa bih molio onoga tko uoči nedostatke da se to javi i objavi u nekom od idućih brojeva ovog glasila, naprosto zato jer su svi oni - spome-nuti ili zaboravljeni - jednako važni za postojanje i razvitak ovog kluba.

među prvim jedriličarima bili su bruno Gašparinić, bruno marčenić, Livio pavlović, josip baruška, bruno abram, karmino milovac, mario Sirotnjak, Sepa, mario Cetina, Frane kalokira, bruno konstanza, Guerino marcel, dario Sirotnjak, augusto Sušanj, josip marčenić, mario Tonon, armando bressan...

NIZALI SU SE USPJESINizali su se uspjesi lovranskih jedriličara na

regatama u okružju i šire. Najznačajniji uspjeh je prvo mjesto jedrilice šljuka na državnom prvenstvu održanom u mošćeničkoj dragi, u organizaciji "Galeba" iz rijeke i jedriličarskog kluba iz mošćeničke drage. prvaci su bili bruno Gašparinić i augusto Sušanj na šljuki koju je izra-dio bruno Gašparinić. Osmo mjesto zauzeo je bruno marčenić i Livio pavlović.

bili smo sudionici i međunarodne regate u zoni b Slobodnog teritorija Trsta (STT) u kopru uz sudjelovanje jedriličara iz Italije, Slovenije, STT i tada jugoslavije, odnosno Hrvatske.

dvije epizode pamtim sa te regate:Na jednoj jedrilici bili smo Livio pavlović i

ja. kako smo dobro startali, zalijepili smo se za jedrilicu Tartaruga, aktualnog prvaka europe iz Trsta. ponavljali smo njegove manovre. kako je vidio da ga u stopu pratimo rekao nam je da odustanemo jer inače će nas odvesti do Trsta. I

naravno, odustali smo, ali smo poslije imali kvar na kormilu i škoti.

druga epizoda dogodila se na večer. bili smo smješteni u ankaranu. kako smo

uvijek bili veseli i pjevali smo uz pratnju augusta na klaviru. Između ostalog zapjevali smo pjesmu vola Colomba. No, vidi vraga! Ubrzo su se stvo-rila dva milicionara (u zoni b STT je bila jugosla-venska milicija) i zatražili su da pođemo s njima u stanicu milicije. Normalno, tamo je bilo pranje mozga kako je to revizionistička kancona koja je zabranjena. No kako su nam dozvolili da zo-vemo organizatora slučaj je ubrzo riješen i mi smo se vratili u lokal ali nismo više pjevali vola Colomba.

JADRANSKA JOLASjećam se još jednog zgodnog događaja. bili

smo pozvani u Crikvenicu na Crikveničku rega-tu. Išla je ekipa u sastavu Livio, pepe, karmino, Guerino, Sepa, konstanza i ja. Išli smo bordi-žajuć do rijeke gdje su nas prema dogovoru Trećemajci uzeli u teganj. Na regati smo osvojili prva tri mjesta: Livio 1. ; karmino 2.; pepe 3. po završetku kako su bili razočarani i ljuti Trećemajci su nam javili da ne ostaju na večeri pa smo mo-rali i mi ići da bi nas uzeli u teganj. kad smo došli pred mololongo ostavili su nas na milost i ne-milost noći. Tako smo tek ujutro jedan po jedan doplovljavali u Lovran.

još moram napomenuti da je Lovran imao jednu izuzetnu jedrilicu jadransku jolu u koju je znalo stati po 10 mularije. U jugoslaviji su bile samo tri: u Splitu, Ičićima i Lovranu.

1950. godine Lovranka, kako se zvala ta jedrilica, učestvovala je na jadranskoj regati od kopra do Ulcinja. kormilar je bio mario Cetina, a posada maro abram i Frane kalokira. Te je go-dine bila zadnja jer je jaka bura kod makarske potopila nekoliko brodica.

još jedna zanimljivost: prve korake u jedrilici započeo je i poznati jedriličar Simo Nikolić bato.

ako sam pomogao malo u povijesti kluba bit ću jako zadovoljan. eventualne ispravke i na-dopune bilo bi dobro iznijeti u jednom od slje-dećih brojeva lista.

FRANE I MATETrefili su se nakon nekega vremena na ceste i naveselili se ča se vide.“Ćo, kako si ča? Ča delevaš?” spićuje Frane mateta.a ov će: “ma ča da ti rečen, moj Frane? jadan san na seh i na sakega!”“a za ča?” pita kurijožo Frane.“da za ča?! za ča pitaš? vidiš onu lepu kuću na brege? Ši? eeee za nju san ti ja let i let hodil po sudeh dokle ju nisan dobil...”“pak zač onda ne bivaš va njoj?” spićuje Frane.“zato aš sada va njoj biva moj albokat!”

PUSTza vreme pusneh dan se j’ veselo i ludo. pogovaraju se Franina i jurina. Onako maškarani kombrjaju okolo, vrte se po tance kade sako malo neka nekega pošlata i ćapa. Odjedanput će zagledan va jenu šesnu maškaru jurina: “ja, ja, moj Franina, pravo govoriš da ga opuste saka ima, va korizme ka tr ka, a o vazme vragu ta!”

PETEHmuš i žena gledaju va kopunere kako peteh vraga i ča vrši s kokošami.Gleda žena zabjeno pa će odjedanput:“viš, viš, kako j’ on vredan! Smiron skače. a tiiii?”muš ju nekako potreso pogleda pak će:“jaaa, ma on ne skače smiron na jednu!”

JENA ŽENSkAmuš i žena šeću okol mora, a pred njini se neki dva mladi stišću i bušuju.Odjedanput će žena potiho mužu:“vidiš kako j’ to lepo! Ča ne biš i ti tako mogal?”“aj bin,” će muš, “ma ja ju ne poznan!”

Piše: Bruno Abram

Piše: Milica Tuševljak

jedrILIČarSkI kLUb "ISTra" LOvraN

O prvim lovranskim jedriličarima riječ, dvije...

Nove lovranske paćuharije

Izdavač: Općina LovranUlica m. Tita 41, 51415 LOvraN

Za izdavača: alan Sanković

Naklada: 2000 primjeraka, ISSN 1845-9609

Glavna urednica: aleksandra kućel – Ilić

Uređivački savjet: Cvjetana miletić (predsjednica), marija janjetić – aničić, ranka janjetić, edvard primožić, kristina Staničić, Silvana Stiglić, radovan Trinajstić

Fotografije: david kurti

Grafička priprema: Saša jeletić

Design i tisak: buldog d.o.o.43. istarske divizije 1/8, LOvraNTel: 051/292-266, www.buldog.hr

LOVRANSKI LIST

plać

eni o

glas

ww

w.O

pati

ja-i

mm

obil

ien.

com

Ako kupujete ili prodajete nekretninu slobodno nam se obratite

Od 1. 5. u vašem susjedstvu!

AGENCIJA ZA NEKRETNINEREAL ESTATE AGENCY

+385 (0)91 433 1199

43. istarske divizije 1/8, Lovran

[email protected]

POSEBNA PONUDA

svaka pizza ili neko drugo glavno jelo donosi Vam 1 BODLako!

Skupljajte

bodove!

Kako do pizze za 1 kn?

10 bodova zamijenite za pizzu do 45,00 kn 14 bodova za pizzu do 55,00 kn, 18 bodova za pizzu do 65,00 kn. 11,

90kn

0,50L

CRNOG PIVATOMISLAV

OSVJEŽAVAJUĆEŽUJE

40%

60%

OzUjSKOrEzANO

PivOmAt

vrijedi uz konzumaciju hrane u lokalu

50,00kn

2,00L

60,00kn

2,00L

DELfiNO StUDENti

Vrijedi za max. 2 osobe uz predočenje x-ice, ne vrijedi za pizze na akciji

SVAKI UTORAK

50%POPUStANA SvE PizzE

Vrijedi za gotovinsko plaćanje Jela na popustu su označena*

10%POPUSTA NA SVA GLAVNA JELA

ClubClub

www.delfino.hr293 293

Dobar tek!

NOVO U

LOVRANU!

www.buldog.hr

VIZITKE PLAKATI LETCI KATALOZI CJENICI JELOVNICI INTERNET STRANICE ROKOVNICI UPALJAČI KEMIJSKEMAJICE TISAK VELIKIH FORMATA POSLOVNI KALENDARI

Posebna Ponuda

za ugostitelje i iznajMljiVaCe

091 293 2931

info: [email protected]

i još mnogo toga na

loVran

DESIgN TISAK MARKETINg IT

Documents

Lovran - Općina prijatelj djece Zadnja ura za spas maruna Pripreme