Logistika i Spedicija (1)

LOGISTIKA, ŠPEDICIJA I TRANSPORT

* Zabilješke sa predavanja *

Logistika i špedicija

2

Uvod

Logistika, Špedicija i Transport predstavlja zabilješke studenata IV godine, sa predavanja iz

predmeta Špedicija i transport. Osnovu materijala je posmatranje sinteze principa savremenog logističkog

poslovanja u svijetu. Predavanja su zasnovana na osnovu FIATA programa obrazovanja i rada savremenih

špedicija. Zabilješke imaju za cilj da ukažu privrednim subjektima, kako pravnim tako i fizičkim licima da ovladaju

pravilima i principima „Logistike” kao nove naučne menadžment discipline. Međusobne veze materijalnih,

energetskih i informacionih tokova podliježu principima intenzivne koordinacije i integracije svih sistema i procesa

preko kojih se prostorno, vremenski i kvalitativno transformišu robni tokovi u procesu reprodukcije.

Predavanja nastoje da sintezom dugogodišnjeg naučnog rada na afirmaciji Logistike kao multidisciplinarne

nauke, špedicije i transporta, kao generatora oporavka privrednih sistema bazira na primjeni logističkih principa

objedine kroz istu.

Predavanja su opredjeljena da kratko obrazlažu sveobuhvatna i jednovremena dejstva svih

relevantnih činjenica: materijalnih, energetskih i informacionih tokova a sa ciljem njihove optimilizacije.

Dakle, cjelovito će se posmatrati tokovi na putu od izvora sirovina do krajnjeg potrošača finalnih

proizvoda. Nosilac integrativne funkcije u fizičkom smislu je logistička jedinica koja prolazi kroz sisteme bez ili sa

neznatnim izmjenama. Težnja je stvaranje idealne logističke jedinice koja bi zadovoljila sljedeću jednakost:

JEDINICA PAKOVANJA =

JEDINICA SKLADIŠTENJA =

JEDINICA PRETOVARA =

JEDINICA TRANSPORTA =

LOGISTIČKA JEDINICA.

Slika U.1 Logistička jedinica

Cilj zabilješki sa predavanja je da edukacijom doprinese stvaranju novih kompetencija profila

stručnjaka logistike-špedicije i transporta osposobljenog da projektuje i upravlja logističkim sistemima i

procesima.


3

Logistika se nalazi u presjeku različitih stručnih disciplina te se ona predstavlja kao

multidisciplinarna oblast. Svaki napredak i razvoj u bilo kojoj od tih oblasti se reflektuje na razvoj

logistike, a njen razvoj impulsivno, povratno djeluje na razvoj ostalih disciplina, što u zatvorenom

iterativnom krugu predstavlja činilac sveukupnog privrednog razvoja. Osnovni zadatak međunarodnog

špeditera je da svog nalogodavca oslobodi cjelokupne brige oko otpreme ili dopreme robe, kao i svih

poslova u vezi sa tim. Logistika i Špedicije kod nas je nemjerljiv jer se na jednom mjestu mogu naći

razrađene teme međunarodne asocijacije FIATA, stoga smo ubijeđeni da će ova materija biti povod

pisanja knjig tipa udžbenika.

Za pripremu predavanja korištena je odgovarajuća literatura a prije svega knjiga ...................


4

1. LOGISTIKA I ŠPEDICIJA

1.1 DEFINICIJA LOGISTIKE I NJENA GENEZA

U vojnoj terminologiji, logistika se pojavljuje u davna vremena, a njena geneza se vezuje za francusku reč loger što u prevodu znači plasiranje, snabdjevanje, smještanje. Prvi put u naučnom referatu o vojnoj strategiji, logistiku kao pojam, koristi francuski general Baron de Jomini (1779 - 1896). U drugom svjetskom ratu, u angloameričkom jeziku logistika se upotrebljava kao pojam planiranja i upravljanja procesima dostave i snabdjevanja vojnih trupa. Početkom sedamdesjetih godina, termin logistika ulazi u naučnu i praktičnu primjenu svih disciplina koje se bave problemima kretanja materijala, ljudi, energije i informacija. Razlika između vojne i privredne logistike se ogleda prvenstveno u cilju: vojna logistika – strateški, politički cilj privredna logistika – ekonomski, privredni cilj

AUTOR/IZVOR DEFINICIJA LOGISTIKE

PFOHL [80] Logistika obuhvata sve aktivnosti preko kojih se odvija prostorna i vremenska transformacija robe, njene količine i strukture. Ove transformacije čine logističku determinantu cjelokupnog protoka robe koji je planiran, upravljan, realizovan i kontrolisan. Sve aktivnosti treba međusobno uskladiti da bi se obezbjedio efikasan protok robe od mjesta otpreme do mjesta prijema.

PERIŠIĆ [[[[74]]]] Logistika čini sistem aktivnosti koje omogućavaju oblikovanje, projektovanje, usmjeravanje, vođenje i regulisanja protoka robe (materijala i proizvoda), energije i informacija unutar i između sistema. Sa aspekta kretanja robe logistika se može definisati kao skup svih delatnosti kroz koje se u određenom sistemu vrši oblikovanje, projektovanje, upravljanje i kontrola postupka na području manipulisanja, skladištenja i transporta robe.

COUNCIL LOGISTICS MANAGEMENT (CLM) američko društvo za logistiku

Logistika je termin koji opisuje procese planiranja, izvršenja i kontrole efikasnosti tokova i zaliha sirovina, poluproizvoda u procesu proizvodnje, gotovih proizvoda i povezanost informacija od mjesta izvora do tačke potrošnje,sve u cilju prilagođavanja zahtjevima kupaca, klijenata. Ove aktivnosti mogu obuhvatati i servisiranje, opsluživanje kupaca, prognozu tražnje, distribuciju informacija i komunikacijske veze, upravljanje zalihama, manipulacije sa robom, planiranje redoslijeda realizacije procesa, snabdjevanje dijelovima i servisnu podršku, izbor lokacije fabrika, skladišta i opreme, pakovanje, vraćanje robe na doradu, transport i smještanje otpadaka, saobraćaj i transport, skladištenje i zalihe. Zbir parcijalnih optimuma ne mora da znači konačni optimum.

Evropska asocijacija za logistiku

Logistika je organizacija za planiranje, kontrolu i realizaciju robnih tokova od mjesta nastanka do mjesta prodaje preko proizvodnje i distribucije do krajnjeg korisnika sa ciljem zadovoljenja zahtjeva tržišta uz minimalne troškove i minimalne investicije.

Različita tumačenja pojma logistika


5

1.2 PRAVCI RAZVOJA LOGISTIKE U EVROPI

Na bazi dosadašnjeg trenda razvoja osnove evropske transportne politike se mogu naznačiti kroz slijedeće:

formiranje evropske koncepcije razvoja transportne i saobraćajne infrastrukture

integrisanje transporta i stvaranje neprekidnih logističkih lanaca transporta i proizvodnje

promovisanje evropske politike standarda i kvaliteta

zaštita čovjekove okoline

apliciranje i identifikacija društvenih i ekonomskih kriterija kod izbora investicija u saobraćajnu infrastrukturu

Svjetski trendovi u transportnoj politici Evrope, a sa stanovišta uloge i mjesta željezničkog saobraćaja

identifikujemo kroz tržišnu orijentaciju, decentralizaciju i privatizaciju. Cilj ekonomike saobraćaja u ovom vidu se

ogleda u odvajanju troškova željezničke infrastrukture od ostalih troškova eksploatacije.

Prevoz stvari odvija se različitim sredstvima - drumskog, željezničkog, pomorskog, riječnog, vazdučnog i

cjevovodnog saobraćaja. Budućnost Evrope i fundament transportne politike ogleda se u ubrzanom razvoju

kombinovanog transporta odnosno razvijanju Logistike kao nosioca svih transportnih tokova sadašnje i buduće

organizacije transportnih procesa u Evropi i svijetu.

Kombinovani transport će činiti osnove koncepcije transevropskih strateških koridora pod parolom . "Danas

utovaramo sutra isporučujemo" na srednjim relacijama i "danas utovar prekosutra istovar isporuke" na

dugim relacijama.

Savremene tendencije u racionalizaciji, distribuciji materijalnih dobara i optimizaciji saobraćajnog sistema

kreću se u pravcu formiranja i razvoja robnotransportnih centara- logistički centara.(Robni hoteli sa pet zvjezdica)

Osnovne karakteristike i svrha logističkih centara je objedinjavanje svih bitnih logističkih djelatnosti uz

preuzimanje niza transportno distributivnih i drugih usluga dislociranih na područje grada, a uz visok stepen

usluga realizacije osnovnih djelatnosti kao što su :

obavljanje djelatnosti dolaznog i odlaznog daljinskog lokalnog transporta robe i tovarnih jedinica integralnog

transporta

vršenje pretovara robe u unutrašnjem i međunarodnom saobraćaju na području daljinskog tako i na području

lokalnog saobraćaja

sabirni i distributivni centri robe

prateće i uslužne djelatnosti ( informaciono-upravljački sistemi, berza tereta i dr.)

Na osnovu projektnih rješenja potvrđenih u praksi značaj logističkih centara se ogleda i u slijedećem pogledu:

ostvarenje uspješne i produktivne kooperacije u transportu i čvršćeg povezivanja svih učesnika u logističkom

lancu kako u makro tako i mikro distribuciji

rasterećenje mreže drumskih saobraćajnica unutar grada preseljavanjem transportnih organizacija u

logističke centre


6

poboljšavanje distribucije gradskog i šireg snabdjevanja robom ne samo na industrijskom i komercijalnom

području, već i na području potrošnje, uvoza i izvoza itd.

smanjenje zagađenosti i buke u stambenim i drugim područjima grada, smanjenjem noćnog parkiranja

teretnog drumskog saobraćaja u stambenim područjima grada.

LOGISTIČKI CENTAR AUSTRIJSKE TRGOVAČKE KOMPANIJE “BILLA”

3

n

2SUPERMARKET 1

KASA

3

n

2DOBAVLJA^ 1

RC – BILLA

SKLADI[ TE

L O G I S T I ^ K I C E N T A R

TRANSPORT

TRANSPORT

OPTIMIZACIJATRANSPORTA

ZALIHE

PAKOVANJE I UTOVAR USKLADU SA ZAHTEVIMA

ISPORUKE

stanje zaliha u priru~nim

skladitima supermarketa

KARAKTERISTIKE LOGISTIČKOG CENTRA:

- opslužuje 1200 filijala - jednovremeno opsluživanje 96 zahtijeva filijala - dnevni kapacitet isporuke 250.000 paketnih jedinica - oko 6000 artikala - visokoregalsko skladište, dužine 90 m, visine 32 m - kapacitet skladišta 22500 paletnih mesta - skladište opslužuje 10 visokoregalskih slagača, kapaciteta 5000 paleta dnevno - u centar dnevno ulazi 3000 paleta (200 – 400 vozila) - godišnji promet centra je oko 4 milijarde $ - investicije u centar su bile 100 miliona $, a ostvaruje uštede od 10 miliona $ godi


7

1.3 OPĆENITO O ŠPEDITERSKOJ DJELATNOSTI

Začeci špedicije datiraju još od 13.vijeka iz doba prosperiteta Venecije. Tadašnji mletački trgovci sa alpskim i

prekoalpskim zemljama koristili posrednike koji su se brinuli za siguran prevoz robe koja je u Veneciju dolazila

morem.

Bitno je da na početku uočimo razliku između vozara i špeditera. Naime, vozar je pravna (ili fizičko) lice koje

prevozi robu ( željeznica, autotransportno preduzeće, avio-prevoznik i drugi) dok špediter organizira transport

robe raznim (tuđim) prevoznim sredstvima od prodavca do kupca.

Riječ špediter odnosno špedicija je latinskog porijekla i dolazi od riječi expedire. što se može prevesti kao

odriješiti, urediti, dok se u praktičnoj primjeni prevodi sa odaslati, otpremiti.

Osim pojma špediter, u špediterskoj djelatnosti susrećemo i pojmove međušpediter, kao i podšpediter.

Međušpediter je pravno ili fizičko lice na koje je špediter prenio djelimično izvršenje špediterskog posla. Za rad

međušpeditera, špediter neodgovara, ali odgovara za njegov izbor. Podšpediter je osoba na kuju je (glavni)

špediter prenio u cjelini izvršenje špediterskog posla. Za rad podšpeditera odgovara špediter, osim ako ga

izabrao sam komitent.

Špedicije se mogu podijeliti na više načina i to:

Prema teritorijalnom djelokrugu rada

Prema osnovnom obilježju psolovanja.

Prema teritorijalnom djrelokrugu rada špedicije možemo podijeliti na unutrašnju i međunarodnu. Unutrašnja

preuzima poslove koji ne prelaze državnu granicu zemlje u kojoj je sjedište špedicije. Međunarodna špedicija

organizira prevoz robe u uvozu, izvozu i tranzitu, a obično se dijeli na kontinentalnu, pomorsku i graničnu.

(riječ latinskog porijekla)

expedire Poslati otpremiti Odrediti, urediti

ŠPEDITER

(OTPREMNIK)


8

Prema osnovnom obilježju poslovanja špeditere možemo podijeliti na zbirnu (zbirni promet), sajamske,

željezničke, avionske, kao i špedicije koje su specijalizirane za određene vrste robe ( npr.drvo, nafta, žitarice

i dr.)

Zadatak: Projektovati rješenje

1.4 Uspostava sistema kvaliteta i špeditersko poslovanje Otvaranje jednog špediterskog poduzeća je prije svega jedna vrsta intimne priče između čovjeka i jedne ideje: - čovjek prije svega mora posjedovati sve untrašnje kvalitete i adekvatnu kompetenciju koji će odgovarati

njegoj ideji/projektu, - ideja odnosno projekat nema nikakvog smisla ako nije u suglasnošću s idejom konstantnog napredovanja i

poboljšavanja rezultata koji će pridonijeti razvoju i trajanju. Poduzeće mora biti u komparaciji s jednim živim bićem. On, kao i to biće, mogu nestati, ako ne uspiju da se adaptiraju novim okolnostima jednog okoliša u konstantnom napretku: - konkurencija je postala nemilosrdna i međunarodna, - zahtjevi klijenta su sve veći i veći te se razlikuju jedno od drugog, - tehnologija je u neprestanom razvoju, - sve složeniji servisi više ne dozvoljavaju improvizaciju i neodređenost u poslovanju. Već postojeća zasićenost tržišta dovodi do velikih bitki između poduzeća za zauzimanje većih dijelova tržišta. Ta konkurentnost dovodi do rata među cijenama koji imaju uticaj na njihovu rentabilnost. Da bi poduzeće moglo opstati, treba se povećati dijelovi tržišta robe koji su donose najviše prihoda. Te da bi izvukao korist u konkurenciji naspam drugih poduzeća, mora se stvoriti strategija koja ce moći steći slijedeće tri dimenzije u poslovanju: - potpuno upravljanje za sve potrebe klijenta, - optimalna produktivnost, - te smatrati poduzeće u njegovoj suštini: raditi s kvalitetom. STRATEŠKI CILJ JE ZADOVOLJITI KLIJENTA Klijent mora biti prva briga koji mora biti predmet svih pažnji: on mora biti saslušan, shvaćen, da bi ga se moglo što bolje poslužiti, te naravno, za najbolju cijenu.


9

Klijent razmatra kvalitetu ponude, pa samim tim cjelokupnih servisa poduzeća. Jedinu stvar koju klijent vidi je kvalitet ponude ili dojam koju ima o njoj. On ne podnosi havarije i nesavršenost. On mora imati povjerenja u kapacitet njegovih opskrbljivača koji su mu sposobni konstantno raditi kvalitetne usluge. Poslovno poduzeće je to koje se adaptira klijentu i njegovim potrebama, mimo svih mogućih promjena koje mogu nastupiti u raznim okolišima. Kvalitet je jedan proces koji počinje s poznavanjem potrebe klijenta i koji se prilagođava njegovom potražnjom. Znači, kvalitet se može definisati kao suglasnost proizvoda i servisa s potrebama klijenta, vanjskih ili unutrašnjih za koje su se obavezali unutrašnji ili vanjski opskrbljivači.


10

Ako je kvalitet neophodan za svaku odluku klijenta, on je takođe neophodan za opstanak poduzeća. Rukovodeće lice ima vrlo važnu ulogu i njegov stepen osobnog zalaganja je uvjerljiv dokaz njegovog poslovanja. Ali kvalitet je takođe stvar svih zaposlenih lica u poduzeću. Oni takođe ne smiju zaboraviti klijenta. Istina je da je to osoblje radi više o unutrašnjoj logici poduzeća, gdje se može zaboraviti važnost klijenta. Direktor poduzeća mora znati mobilizirati svo svoje osoblje i dati klijentu vanjske znake kompetitivnog preduzeća, zahvaljujući: - kvalitetom ponuđenih servisa, - kapacitet inovacije, te komunikacije i adaptacije, - komercijalnu dinamičnost, - rokovi optimalne reakcije, - privlačne cijene. Rukovodeće lice mora orijentirati svoje poduzeće prema jednoj ne samo kvantitativnoj odnosno količinskoj koncepciji (potpuna kontrola nad prihodima, da bi se smanjila dodatna vrijednost) ali takođe i kvalitativnoj gdje će se ponuda preduzeća stavljati u konstantnu adaptaciju (prema ukusu klijenata). On mora takođe orijentirati svoje napore da bi se dovelo do većeg porasta njegovog ponude, stvoriti neku vrstu „gnijezda“ konzumacije i ostvariti servise koje klijenti očekuju. On takođe se mora usmjeriti svoju strategiju na omogućenje brzog reagovanja naspram svih zahtijeva od strane klijenta. Totalna reaktivnost ponude naspram potražnje od strane klijenta ne može biti dobijena bez nepotpune pouzdanosti na svim stepenima kvalitetnog lanca. Za svaku promjenu na tržištu mora postojati istovrsna adaptacija u svim granama poduzeća. Rukovodeće lice mora imati neku vrstu tablice gdje će se pratiti razvoj kvaliteta i naročito njegova dva bitna elementa: - reaktivnost odnosno totalna suglasnost ponude naspram svih prisila tržišta (rok reakcije gledajući ga

odvojeno od efektivne realizacije servisa), - pouzdanost: istovrsna ponuda servisa klijentu i smanjiti na taj način moguće njegovo nezadovoljstvo. Poboljšanje rezultata može se jedino dobiti kvalitativnom analizom svih razloga nefunkcionisanja da bi se mogli pripremiti planovi koji će popraviti nezadovoljavajuću situaciju. I pitanja se tada ponovo ponavljaju: - Što mi znamo o kvalitetnom načinu rada? - Što se još može dodati toj djelatnosti da bi mogla biti ponuđena na prodaju te doprinijeti stvaranju marže? - Koliko možemo razumno uložiti novca na veći period, i koliko će nas koštati taj projekat? - Kako ostati u fazi s tržištem?


11

Obrazloženje jednom takvom pristupu je često potreban zbog zapažanja havarija, reklamacija od strane klijenta, koje mogu biti dosta neformalne, ali koji pokazuju realnost nezadovoljstva. Gledaju se svi funkcionalni elementi poduzeća, kojima će se razmatrati njegova dinamičnost i moguću mobilizaciju ka pristupu kvalitetnom sistemu. Za jedno preduzeće, pristup prije svega počinje od gledanja: - njegovog/njegovih postojećih zanimanja, - područje njegove kompetencije, - njegove slabosti i jače tačke, - prijetnje dobrom poslovanju na jednom određenom tržištu, - mogućnosti koje mogu biti iskorištene. Nakon zbroja svih elemenata, gleda se želja za jednom boljom organizacijom aktivnosti poduzeća te se odlučuje za pristup kvalitetnosti. Postavljaju se tada dva pitanja: dokle i kako sve to postići? Dokle? - ograničiti se na uslove formuliranih od strane klijenta, usmeno ili pismeno? - razviti temeljni sektor kvaliteta? - razmatrati certifikaciju? Kako postići? - raditi sa unutrašnjim sredstvima odnosno imati dovoljno budžeta i vremena da bi se stručno osposobilo jedna

ili više lica unutar poduzeća? - obratiti se profesionalnim asocijacijama, savjetnicima ili već postojećim edukativnim centrima? - prvenstveno se obratiti jednom savjetniku, koji je već korišten za neke druge djelatnosti u poduzeću? Ako je prvenstveni cilj certifikacija, onda se treba prije svega pitati da li je to doista potrebno i na koja iščekivanja ona može odgovoriti: pravna, potrebe klijenta, prolazno-modni efekat, mobilizacija oko jednog projekta. Postavljaju se druga pitanja: - mogu li se dobiti nova radna snaga te materijalna potrebna za ostvarenje projekta? - koja organizacija će napraviti certifikaciju poduzeća? - Nakon certifikacije, kako se razmatra čuvanje stvorene dinamike poduzeća te dobijeni certifikat? Preduzeće će zatim preuzeti sve mjere za vođenje sektora kvalitete prema višebrojnim mogućim scenarijima: - po zanimanju, - po klijentima - po pravnim mjerilima, - po uvjetima nalogodavca, - po normim standardima svojih klijenata.


12

Sva ta kombinacija parova zanimanje/klijenti, te zanimanja/uvjeti zajedno s elementom organizacije poduzeća te načinom rada će odlučiti na koji način treba pristupiti sektoru kvalitete, čije jače tačke su slijedeće:

- temeljno razmatranje djelatnosti i definicija svakog od servisa, što dosta liči lagano iako se može pokazati dosta delikatan zadatak,

- pismeno staviti sve što je odlučeno, - paralelno s radom razmišljanja i traženja najbolje solucije, važno je istovremeno da se

pojednostave, organizuju ili reorganizuju sve razmatrane djelatnosti poduzeća.

Ako ovaj zadnji zadatak nije tačno i temeljito urađen, poduzeće ima rizik da potroši velika sredstva za stavljanje na normu svog poduzeća, i to na već postojeći sistem koji neće pomoći ni u ničemu na poboljšanju njegovom funkcioniranju i efikasnosti. Ovaj posao može biti urađen s vanjskim ili internim specijalistima poduzeća. Kad se započne razmatranje pristupu sektora kvaliteta, poduzeće bi trebalo sve da učini da stavi na mjesto neka kazala, te kontrolne elemente koji će mjeriti njihovu efikasnost, nedostatke ili probleme. Time poduzeće daje sredstva za mjerilo razvoja kvaliteta ali isto tako i cijena ne-kvaliteta. Rukovodstvo poduzeća se mora pismeno obavezati za svoju izabranu strategiju pri pristupu kvaliteti. Jedan od odgovornih lica je izabran da se bavi tim pitanjem djelimično ili punim radnim vremenom. Istovremeno, mora postojati sredstvo za mobilisanje, formaciju i edukaciju osoblja koji će prirediti slijedeća dokumenta: - knjižicu za kvalitetno osiguranje, - postupci odnosno procedure, - upute za rad ili operativni sistem. Gledajući s formalne strane, stil sastavljanja mora biti približan ISO 9000 bilo da se teži certifikaciji ili ne. Za to je potrebno imati odgovarajuće stručno osoblje. Sve radnje koje su bile opisane u ovom poglavlju moraju biti poštovane te slijeđene kao objašnjeno. Interna revizija (internal audit) će provjeriti vjeroistinost. Sve utvrđene havarije će biti kažnjene i sankcionirane. Sve ostalo zavisi od odluke da se ide dalje ili ne ka certifikaciji. Jedno špeditersko poduzeće se može odlučiti da se inspiriše jednim od modela normi ISO 9000 bez krajnjeg cilja da dobije certifikat. Istovremeno tražeći poboljšanje funkcionisanja te poboljšanje organizacije poduzeća, to jednostavno olakšava rad jer nije potrebna nikakva obavezna formalnost. Ništa ne sprječava poduzeće da zatraži oficijalno certifikat nakon nekog vremena tokom kojeg će se poduzeće uhodati u poštivanju procedura i drugih operativnih sistema. Obrnuti pristup bi značio napustiti potražnju certifikacije nakon njezinog dobivanja, što bi bilo štetno za poduzeće, jer: - kad se jednom dobije certifikat, ide u korist poduzeću da redovno poboljša svoje funkcionisanje, - vanjska slika poduzeća će biti oštećena u javnosti. Bilo koji da je izbor, poduzeće mora paziti da ne pretjera u želji za pristup kvaliteti s prevelikim formalizmom da nebi otežao način funkcionisanja poduzeća te dovesti do znatnog osporavanja svoje vanjske aktivnosti. Ukratko, pristup sektoru kvalitete se sadrži u: - staviti klijenta u centar svojih preokupacija i staviti poduzeće u situaciju da odgovori na sve njegove

potrebe, s najboljom efikasnošću i po najmanjem trošku, - mobilizovati čitavo poduzeće u potrazi zajedničkih ciljeva, - fondamentalni orijentir koji pomaže poduzeću da se suprostavi sa uspjehom svoj konkurenciji te

ojačati svoj položaj na tržištu,


13

- poboljšati svoj svakodnevni kvalitetni sistem te njegov menadžement, tražeći sva moguća razloge

za njegovo nefunkcionisanje te traženja odgovarajućeg rješenja, - povećati ekonomske rezultate poduzeća.

Zadatak: Projektovati rješenje

1.5 OSNOVNI ALGORITAM RADA U ŠPEDITERSKOM POSLOVANJU Ovaj modul ima cilj da pomogne: - budućem špediteru u shvaćanju različitih etapa u obradi informacija u špediterskom poslovanju koji

se nalaze u jednom dosijeu zvanom „tranzitnim“ (profesionalni termin) - budućem kandidatu na ispitu za dobivanje diplome o špediterskom kapacitetu, te da nauči sve o

metodama za dobro polaganje kontrolnog testa. U jednom špediterskom poduzeću, eksploatacija je u srži komercijalnih, tehničkih i finansijskih uloga. „Proizvod je proizveden“ u svakom momentu. Poduzeće živi prije svega od veličine povjerenja njegovih klijenata; osiguranje o tehničkom kapacitetu je jedan od glavnih osnova poslovanja. Rukovodilac poduzeća je u prvoj liniji da se odbrani ovaj dragocijen kapital. Nasuprot što se događa u ostalim privrednim granama, od njega se traži da ima dovoljno znanja da riješi sve tehničke probleme. Od početka njegovog poslovanja, poduzeće mora posvetiti dosta pažnje i potražnji vrhunske kvalitete u njihovim uslugama. S time, samo ponašanje rukovodioca je najbolji primjer osoblju. On tako mora dokazati svoj kapacitet u obradi administrativnih i komercijalnih operacija tokom eksploatacije poduzeća. Jedan posao se može dobiti samo zahvaljujući posjeti jednog klijenta, pozivom na javni natječaj ili povremenom konsultacijom. Ponuđena metoda cilja većinu slučajeva koji se dogode: pojava novog klijenta, potreba za jasno naznačeni prijevoz, itd. Vrlo često, jedan novi posao može prisiliti špeditera da napravi plan transporta po mjeri. Komercijalna politika jednog poduzeća i njegova eksploatacija moraju se odvijati u što većoj suradnji; izvršilac radova mora često potvrditi prihvat potražnje, zbog konkretnih uslova rada koji se često


14

mijenjaju. Vrlo često se potražnja klijenta odnosi direktno na izvršioca radova. Zbog toga se treba razlikovati vrlo jasno svačija uloga tokom otpreme robe. Plan ovog modula će biti kao slijedeće: Potražnja: analiza klijenta i njegova potreba - Analiza mogućnosti realizacije osmišljene operacije:

o razmatranje, o pregovaranje i njegovo postavljanje, o formalizacija klijentove ponude, potpis ugovora

Realizacija: eksploatacija dosijea (Otprema ili izvoz/Nabavka ili uvoz) 1.6. ANALIZA KLIJENTOVE POTRAŽNJE Postavljanje univerzalnih Kiplingovih pitanja: Ko? – Šta? – Gdje? – Kada? – Kako ? Ko (je potražitelj usluge)? - Koji sektor aktivnosti (industrijski, poljoprivredni, komercijalni, itd.), - Status (industrijalac, trgovac, trgovac na veliko, trgovac na malo, itd.), - Pravni status poduzeća (filijala, dioničarsko društvo, privatnik, itd), - Veličina poduzeća (veličina kapitala, broj zaposlenog osoblja, broj ukupnih filijala ili zastupnika, itd), - Finansijska struktura poduzeća, - Platežna sposobnost poduzeća, - Povijesno stvaranje poduzeća, - Način rada poduzeća, - Ustrojna shema, rukovodioci poduzeća, - Sugovornici poduzeća: trgovac, tehničko osoblje, finansijski stručnjak, itd, - Klijent poduzeća (u slučaju izvoza) ili njegov dobavljač (u slučaju izvoza). Šta? - Vrsta robe, - Specifičnosti: opasna roba, kvarljiva, tekuća, robe za koju trebaju specijalne dozvole, - Vrijednost robe, - Skladištenje i ambalaža, - Veličina pošiljke (težina i volumen). Gdje? - Mjesto ukrcavanja, dopreme, sugovornici, - Razlike između prodavača/kupca/nalogodavca, - Pristup odredišnom mjestu, - Carinski prijelazi. Kada


15

- Datum i vrijeme davanja robe na raspolaganje, - Željeni/zahtijevani datum i vrijeme za dopremu, - Predviđeno vrijeme za ukrcavanje/iskrcavanje, - Horarij, - Frekvencija, dolazak na vrijeme. Kako? - Incoterms, geografska razdaljina robe za otpremu, - Alati za skladištenje na određenom mjestu, - Uslovi nametnuti vozilima, - Otprema dokumenata, - Potrebne vize za tranzit/ulazak u jednu zemlju, - Otprema za dokazanu naknadu, bankarsku potvrdu o plaćanju, itd., - Dobijene informacije (od strane koga?), - Dati informacije (kome?), - Prelazak kroz carinarnicu: određena prelazišna mjesta, nametnuti sugovornici, promet dokumenata,

čekanje na carinarnici, - Obavezan prijelaz preko (na primjer luka po dokumentnom akreditivu). 1.7. STUDIJE PROVEDIVOSTI Razmatranje se odnosi na slijedeće tačke Kako postići slijedeće ciljeve: - Zadovoljstvo klijenta (ustrajna privrženost), - Zadovoljstvo dobavljača (ustrajna privrženost), - Rentabilnost. Traganje i analiza svih prisutnih sredstava, te selekcija adaptiranih potražnji Taj izbor se tiče slijedećeg: - Vrsta glavnog prijevoznog sredstva (na primjer, zračni, pomorski, u zavisnosti od vremenskog roka

za otpremu), - Vrsta transporta između proizvođača do mjesta otpremišta te do mjesta dopremišta i krajnjeg

kupca, - Grupisanje pošiljki, - Vrsta broda, aviona itd. te poželjnog putnog smjera, - Mogućnosti brze otpreme (kapacitet, frekvencija) – prilagođavanje putnom smjeru, - Vrsta vozila i oprema, - Operacije istovara/utovara, - Dodatne operacije: ambalaža, osiguranje, posredničko skladištenje, administrativne vize, - Operacije na carinarnici (koje, gdje), - Operacije koje treba učiniti dopisnik, - Obavezan posjed informacije i dokumenta, - Informacije i dokumenti za dostavu za dobro i brzo odvijanje otpreme robe.


16

Pregovaranje i postavljanje proračunatih sredstava Studiji o provedivosti se radi prije svakog izbora dobavljača za svaki od traženih usluga u jednom transportnom planu otpreme. Svaki od izbora je rezultat predgovora za kupnju usluge. Sugovornici su: pomorska i zračna poduzeća, cestni prijevoznici, mogući dopisnici ili izvođači usluga, osim transportnih. Kriteriji za izbor su suglasni s uvjetima koji su već objašnjeni u modulu D1. Formalizacija klijentove ponude Radi o globalnom ili detaljnom proračunu, koji se radi naspram navike klijenta i njegovog načina rada. Cilj je prvenstveno da se dobije potpis ugovora. Faze su slijedeće: - Priprema svih razloga za priložen proračun, - Prinos kotacije ili proračuna, - Potrebna priprema za moguće pregovaranje, - Prihvaćanje: potpisivanje ugovora o špediciji. 1.8. IZVRŠENJE USLUGE PO NALOGU KLIJENTA Davanje uputa - Koje? - Kome? - Za kada? - S kojom preciznošću? - S kojim dokumentima? Slijeđenje - Koje operacije? - Kod koga? - Za kada? - Putem kojeg sredstva? Nabaviti dokumente - Koje? - Od koga? - Kada? - Na koji način? - Provjeriti pravovaljani rok. Predati dokumente - Koje? (zavisi od sugovornika) - Kome? - Kada? - Na koji način?


17

- Provjeriti pravovaljani rok prije njihovih predavanja. Dobiti informacije Dati informacije - Koje? Npr. prvobitna uzbuna - Kome? - Za kada? - Na koji način? Naplata Isplata računa dobavljačima. Praćenje isplaćivanja.


18

1.9 ULOGA I ZADACI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

Osnovni zadatak međunarodnog špeditera je da svog nalogodavca oslobodi cjelokupne brige oko otpreme ili

dopreme robe, kao i svih poslova u vezi sa tim.

Osnovni špediterski poslovi i zadaci su:

FIATA je međunarodni savez špediterskih udruženja (Federation des Associations de Transitaires et

Assimiles) sjedište saveza je u Bernu, a sekretarijat je u Beču. Osnovni zadatak FIATA je unapređenje

špeditersku djeltnost u međunarodnim razmjerima tj. Da se bavi problemima pravne, ekonomske i tehničke

ZADACI: Davanje strucnih savjeta i učešće u pregovorima pri zaključivanju ugovora o međunarodnoj kupoprodaji (transport, osiguranje, carinjenje)

Izbor najpovoljnijih transportnih sredstava, prijevoznih puteva i klauzula koje treba primjeniti u me|unarodnoj kupoprodaji

Organizacija zbirnog prometa JIT tehnologije Zaklju~ivanje ugovora o prijevozu, utovaru, istovaru, pretovaru, skladitenju, sortiranju, pakovanju, osiguranju robe

Carinsko posredovanje Izdavanje pediterskih potvrda i ostalih FIATA dokumenata ispostavljanje ili pribavljanje transportnih i drugih isprava i kontrola obra~una transportnih i drugih trokova

Preduzimanje mjera za obeteenje u slu~aju gubitka, oteenja ili zakanjenja isporuke robe

Pribavljanje transportnih dozvola i ostalih dokumenata Organizovanje praenje tereta i Unutranja pedicija ostalo


19

Zadaci : - kontakt sa postojeim i potencijalnim komitentima o organizaciji dopreme, prihvata i dostave uvoznih poiljaka - osiguranje robe u transportu prema dispoziciji - carinsko posredovanje i dr.

Organizacija (unutranjost) : - sektor, slu`ba, odjeljenje, filijala -poslovnica idr

FUNKCIJA UVOZA U

ME\UNARODNOJ [PEDICIJI

TEHNOLOŠKI POSTUPAK:

1. POZICIONIRANJE 2. DISPONIRANJE 3. OSIGURANJE 4. AVIZIRANJE I PRIJEM

ROBE 5. CARINJENJE 6. OTPREMA KOMITENTU 7. FAKTURISANJE

UVOZNA DISPOZICIJA

prirode koji se odnose na međunarodnu špediciju. Unutar FIATA postoje različite stalne komisije i potkomisije,

kao npr. željeznički promet, pomorski, cestovni idr.

1.10 POSLOVI UVOZA

Poslovi uvoznog dijela međunarodne špedicije mogli bi se, uglavnom, svesti u slijedeće radnje:

Pozicioniranje

Disponiranje

Osiguranje

Aviziranje i prihvat robe

Istovar/iskrcaj robe

Carinjenje

Otprema komitentu

Fakturisanje

Zadatak se sastoji da osim kontakata s postojećim potencijalnim komitentima, u organizaciji i dopremi,

prihvatu i dostavi uvoznih pošiljaka komitentima ili ponjihovom nalogu –krajnjim korisnicima.


20

UVOZNA DISPOZICIJA: Nalog špediteru da izvrši određeni posao tampana je na posebnom formularu od strane peditera i dostavljena uvoznicima moè biti data pismeno i usmeno prihvatanjem dispozicije pediter je zaklju~io ugovor o pediterskom poslu dispozicija moè biti odgovor na pediterevu ponudu

UVOZNA DISPOZICIJA

1.Podaci o robi 2. Podaci o uslovima i na~inu dopreme 3. Podaci o osiguranju 4. Ostali podaci

Prilozi: Prijava o zaključenju posla Faktura Razna uvjerenja Izvod iz kupoprodajnog ugovora

- [pediter: - evidentira prijem dispozicije - pa`ljivo prou~ava - po potrebi traì od uvoznika

neophodna objanjenja - upozorava na nedostatke

potrebnih isprava - potvr|uje prijem dispozicije - otvara pozicionu mapu i u nju

stavlja UCD i ostala dokumenta

Pozicioniranje –- svaka primljena dispozicija se registruje i dodjeljuje se broj pozicije pod kojim se vodi

cjelokupna prepiska u vezi sa izvršenjem posla.

Dispozicija predstvalja nalog špediteru da izvrši jedan određeni posao, on se izdaje na posebnom

obrascu-formularu. Dispozicija se može dati i usmeno, telefonom ili telefaxom. Dispozicija mora

sadržavati podatake o robi (njena svojstva, pakiranje i sl.) Ovi podaci se mogu razvrstati u slijedeće

grupe: podaci o robi, podaci o uslovima i načinu dopreme, podaci o osiguranju i osatli podaci.

Disponiranje – nakon dobijene dispozicije i dokumenata pozicijske mape. Instradaciju robe možemo

izvršiti u dva smjera i to ako je komitent izričito naveo način i prevozni put ili je ostavio špediteru da u

skladu sa kupoprodajnim ugovorom izvrši istu. U skladu sa postoješim tarifama odabira se optimalni

prevoz, nakon toga se vrši tzv. opoziv robe. Opoziv predstavlja instrukciju inostranom liferantu (

dobavljaču) kako, kada i na koji način da otpremi prodanu robu. Opoziv se piše u više kopija, od kojih

se obavezno dostavljaju dobavljaču, špediteru u zemlji dobavljača, komitentu idr.

Osiguranje – postupak koji sprovodi špediter u skladu sa sporazumima, osiguravanje pošiljke protiv

uobičajeni i zatraženih rizika.

Doprema robe – vrši se u skladu sa odredbama kupoprodajnog ugovora., odnosno na temelju datih

instrukcija u dispoziciji nalogodavca.


21

Aviziranje i prihvat robe - proces obavještavanje komitenta o trenutnom stanju i poziciji robe. (npr. O

prispjeću pošiljke na odredište, uputnoj stanici, tranzitnom carinjenju, ležarina, kolska danguba isl.) O

Prispjeću pošiljke i drugim stanjima špediter obavještava komitenta tzv formulacijom obavještenja

(vizom) ili formularom.

Carinjenje - špediter u kratkom vremenskom roku priprema svu potrebnu dokumentaciju potrebnu za

carinjenje robe. Zbog kratkoće vremena vrlo je bitno da špediter na osnovu prethodnih obavijesti od

strane pošiljaoca o otpremi poišiljke pripremi dokumentaciju za proces carinjenja. Kao mjesto carinjenja

prihvata se ono koje je naznačeno tj propisao pošiljaoc u prevoznoj ispravi, naravno ako tamo postoji

carisnska ispostava, odnosno ako je prema propisima carinjenje takve robe tamo dozvoljeno. Uvozno

carinjenje obavlja se na temelju uvozne carinske deklaracije. Uz deklaraciju se treba priložiti faktura,

prevozne isprave, troškovi prevoza, specifikacije i dr. Budući da se carinjenje sastoji iz podnošenja

deklaracije, pregleda dokumentacije, pregleda robe i proračuna i naplate carinskih pristojbi. Kroz čitav

proces aktivnu saradnju ima špediter.

Otpremanje robe komitentu ( korisniku)

Još za vrijeme postupka carinjenja, špediter treba da izvrši sve potrebne predradnje u smislu dispozicije

uvoznika kako bi na najbrži način odmah po vcarinjenju mogao robu otpremiti i kako to uvoznik traži.Roba se

podiže kod vozara ili u carinskom skladištu odnosno stovarištu na temelju duplikata ovjerene carinskse

deklaracije i iskupljene carinske isprave.

U špediterske poslove spada i distribucija robe po nalogu komitenta. Ako je roba ocarinjena u carinskom

skladištu, odnosno stovarištu, špediter može prema dispoziciji nalogodavca izvršiti distribuciju, i to tek nakon

prijema potvrđene deklaracije. Prilikom distribucije moguće je da je potrebno izvršiti još neke druge radnje

(prepakiranje, signiranje i dr.)

Zbirni promet – pod zbirnim prometom podrazumjeva se skupljanje pojedinačnih komadnih (manjih)

pošiljaka od jednog ili više pošiljaoca iz jednog grada ili zemlje, u nekom prikladnom mjestu (RTC,

saobraćajnom ili drugom centru).

Fakturisanje – za sve usluge koje smo učinili za komitenta potrebno je fakturisati. Pri fakturisanju

obračunavamo sve troškove i špediterska zarada po tarifi.


22

1.11 POSLOVI IZVOZA

Poslovi izvoza špedicije sadrže slijedeće radnje:

Pozicioniranje

Ugovaranje prevoznih sredstav otpreme

robe

Ispostavljanje prevoznih isprava

Utovar/ukrcaj

Carinjenje

Osiguranje

Aviziranje

fakturisanje

Razvoj kooperacije u logistici u industrijskom sektoru

2. Logistička koncepcija * projektovanje sistema *

2.1 ORGANIZACIONI KONCEPT LOGISTIKE

ASPEKTI ORGANIZACIJE LOGISTIČKIH SISTEMA

INTERORGANIZACIONI LOGISTIČKI

SISTEMI

B INTRAORGANIZACIONI LOGISTIČKI

SISTEMI

A

INTERORGANIZACIONI ASPEKT U TRANSPORTNIM LANCIMA B

PO[ ILJALAC OTPREMNI [ PEDITER

TRANSPORTER PRIJEMNI [ PEDITER PRIMALAC

Drumski @elezni~ki Vazdu ni

Rije~ni Pomorski

MTO


23

1. SVAKA ORGANIZACIONA FORMA PRVENSTVENO TREBA DA SAVLADA PROBLEME U OKVIRU TRI GRUPE

KONFLIKTI IZMEĐU ORGANIZACIONIH CJELINA KONFLIKTI UNUTAR OGRANIZACIONIH CJELINA TELEMATSKI PROBLEMI

2. SVAKI SISTEM MORA IMATI SVOJU ORGANIZACIONU FORMU

2.2 ORGANIZACIJA I FUNKCIJE LOGISTIKE U PREDUZEĆIMA

Postoje tri oblika organizacije logistike u preduzećima:

Centralizovana logistička koncepcija (manja preduzeća), Decentralizovana logistička koncepcija (veća preduzeća različitih tokova i proizvoda) i Kombinovana centralizovano decentralizovana logistička koncepcija

RUKOVODSTVO PREDUZEĆA

FINANSIJSKA SLUŽBA KADROVSKA SLUŽBA OPŠTA I PRAVNA SLUŽBA

LOGISTIČKA SLUŽBA

PROIZVODNJA A PROIZVODNJA B PROIZVODNJA C

PROIZVODNJA

MARKETING

PLASMAN

PROIZVODNJA

MARKETING

PLASMAN

PROIZVODNJA

MARKETING

PLASMAN

CENTRALIZOVANA LOGISTI^KA

KONCEPCIJA

RUKOVODSTVO PREDUZE] A

FINANSIJSKA SLU@BA

PERSONALNA SLU@BA

PRAVNA SLU@BA


PROIZVODNJA

MARKETING

LOGISTIKA

PROIZVODNJA

MARKETING

PROIZVODNJA

MARKETING

DECENTRALIZOVANA LOGISTI^KA

KONCEPCIJA

PLASMAN

LOGISTIKA

PLASMAN

LOGISTIKA

PLASMAN


24

RUKOVODSTVO

PREDUZE] A

FINANSIJSKA SLU@BA

KADROVSKA SLU@BA

OP[ TA I PRAVNA SLU@BA

LOGISTI^KA SLU@BA


PROIZVODNJA

MARKETING

PROIZVODNJA

MARKETING

PROIZVODNJA

MARKETING

KOMBINOVANA CENTRALIZOVANA –

DECENTRALIZOVANA LOGISTI^KA

KONCEPCIJA

LOGISTIKA

PLASMAN

LOGISTIKA

PLASMAN

LOGISTIKA

PLASMAN

Logistika ima:

1. upravljačku funkciju: prjektovanje logističkog sistema, koordinacija logističkih aktivnosti na nivou preduzeća, organizacija prevoza svih vidova transporta, ugovaranje nabavke i isporuke robe, kontrola i optimizacija zaliha, centralno upravljanje logističkim podsistemima, razvoj tehnoke i tehnologije i organizacije logističke usluge, planiranje potrebne proizvodnje i mogućnost plasmana, poslovi tarifa, privremeni uvoz LEASING opreme i sl, LAYOUT na makro nivou

2. izvršnu funkciju: industrijska logistika, prevoz, skladištenje, održavanje, rezervni delovi

Primer jedne Nemačke naftne kompanije VEBA – logistika je izvučena na najviši nivo. Oni imaju logistiku nabavke, logistiku industrijskog kompleksa, logistiku distribucije i plasmana (Logistics Controlling – sistem za praćenje informacija o svim logističkim procesima, sistem podrške poslovanja preduzeća).


25

2.3 LOGISTIČKI PRINCIPI

Međusobne veze materijalnih, energetskih i informacionih tokova podliježu principima intenzivne koordinacije i integracije svih sistema i procesa preko kojih se prostorno, vremenski i kvalitativno transformišu robni tokovi u procesu reprodukcije. Intenzivan razvoj privrednih sistema bazira se na primjeni logističkih principa: 1. PRINCIP: sveobuhvatna i jednovremena optimizacija svih karika materijalnih, energetskih i informacionih tokova. Cjelovito posmatranje tokova na putu od izvora sirovina do krajnjeg potrošača finalnih proizvoda. 2. PRINCIP: izjednačavanje nivoa tehnologije logistike i proizvodnje. 3. PRINCIP: uvođenje integruma u logistički lanac. Nosilac integrativne funkcije u fizičkom smislu je logistička jedinica koja prolazi kroz sisteme bez ili sa neznatnim izmenama. Težnja je stvaranje idealne logističke jedinice koja bi zadovoljila sljedeću jednakost: JEDINICA PAKOVANJA= JEDINICA SKLADIŠTENJA= JEDINICA PRETOVARA = JEDINICA TRANSPORTA = LOGISTIČKA JEDINICA. 4. PRINCIP:vremenska sinhronazacija u cilju bržeg protoka materijala i uz eliminaciju svih zastoja i zaliha na cjelokupnom putu transformacije robe u procesu reprodukcije. 5. PRINCIP: povezivanje informacionih, robnih i energetskih tokova. 6. PRINCIP: multidisciplinarni pristup optimizaciji logističkih lanaca sa ciljem dostave prave robe, u pravoj količini, na pravo mesto u pravo vrijeme. 7. PRINCIP: primena savremenih komunikacionih sredstava i informatičke tehnologije koja se integriše u jedinstven sistem i obezbeđuje povezivanje svih učesnika u logističkom lancu. 8. PRINCIP: edukacija i stvaranje novog profila stručnjaka, inženjera logistike osposobljenog da projektuje i upravlja logističkim sistemima i procesima. Logistika se nalazi u presjeku različitih stručnih disciplina kao multidisciplinarna oblast. Svaki napredak i razvoj u bilo kojoj od tih oblasti se reflektuje na razvoj logistike, a njen razvoj impulsivno, povratno djeluje na razvoj ostalih disciplina, što u zatvorenom iterativnom krugu predstavlja činilac sveukupnog privrednog razvoja. Logistika je dobila epitet naučnog faktora razvoja tržišne privrede ekonomski najmoćnijih zemalja u svetu.

LOGISTIKA

TEHNIKA SISTEMA

TRANSPORTNA TEHNOLOGIJA

EKONOMIJA PREDUZE] A

KOMUNIKACIONA TEHNIKA

TEHNIKA TRANSPORTNE

OPREME INFORMATIKA

MARKETING

PROIZVODNA TEHNOLOGIJA

Međuzavisnost logistike i stručnih disciplina


26

DEKOMPOZICIJA LOGISTIČKIH SISTEMA SA VREMENSKOG ASPEKTA

ZADACI UPRAVLJANJA I REALIZACIJE

LOGISTI^KIH PROCESA I SISTEMA

ZADACI ANALIZE,PLANIRANJA I

PROJEKTOVANJALOGISTI^KIH PROCESA

I SISTEMA

ZADACI OBRAÛNA IANALIZE IZVR[ ENJA

LOGISTI^KIH USLUGA

ZADACI KONTROLE,NADGLEDANJA IZVR[ ENJA

LOGISTI^KIH PROCESA

LOGISTIKA

VREMENSKA KOMPONENTA

Vremenski aspekt logističkih sistema

2.4 Sistem fizičke distribucije

2.4.1 SERVIS KLIJENATA

Devedesetih godina kompanije (proizvođači – trgovci) su se u funkciji osvajanja konkurentnosti na tržištu orjentisali na ispunjenje vrlo kompleksnih želja klijenata (klijent je kralj – ima novac i donosi odluku o kupovini tog proizvoda). Preduzeća su postavila cilj da budu stalno u kontaktu sa klijentima i da se stalno prilagođavaju promenama i njihovim željama jer od toga jasno imaju koristi. Cilj je formirati skup stalnih klijenata i pridobiti nove klijente kroz koncept brzih promena i ispunjenja želja klijenata. Ispunjenje zahtijeva klijenata se razlikuje u odnosu na tri oblasti zahtijeva:

1. Osnovni zahtjevi koji se obavezno moraju ispuniti, u protivnom slijedi nezadovoljstvo klijenta 2. Prateći zahtjevi koje klijent očekuje i vrlo će biti zadovoljan ako se ispune, a oni nisu precizirani u

ponudama mnogih ponuđivača. Ovi zahtjevi se razlikuju od branše do branše; 3. Posebni zahtjevi koje klijent ne očekuje ali ako se realizuju onda se ostvari veoma pozitivan utisak.

U vremenu kad ima mnogo sličnih proizvoda, mogućnost diferencijacije i konkurentnost je moguće ostvariti na polju LOGISTIČKE USLUGE.


27

A1

A2

PROIZVO\ A^ IISPORU^ IOCI

PROIZVODA A1

Ak

Ak

Akkonkurencija na

trìtu

Ak

KUPAC, KLIJENT

ima svoje èlje:

1. PRAVA ROBA (vrsta, koli~ina)2. PRAVOG KVALITETA (ispravna)3. U PRAVO VREME4. NA PRAVO MESTO (u stanu)

PROIZVOD

PROIZVOD+

ISPORUKA

ISPORUKA

SERVIS ISPORUKE

KOMPONENTE:

1. VREME ISPORUKE2. STANJE ISPORUKE3. POUZDANOST ISPORUKE4. FLEKSIBILNOST ISPORUKE

ILI

Pošiljalac i primalac mogu biti sva pravna i fizička lica. Mogu biti i ista ili različita institucija (npr. deo trgovine, deo industrije….) Pošiljke mogu biti male (mali paket) i velike (do nekoliko hiljada tona). Mogu biti homogene i nehomogene. Pošiljka može biti: jedna ili više isporuka, pošiljka tačno određena u vremenu, pojedinačna i zbirna (za više korisnika), zavisna i nezavisna, pošiljalac i primalac u realizaciji (organizaciji) isporuke učestvuju zajedno, a i neko treći može tro da uradi.

2.4.2 USLUGA SNABDJEVANJA I SERVIS ISPORUKE

Logistička usluga je rezultat LOGISTIČKOG SISTEMA i ona se ugrađuje u robu koju je potrebno isporučiti klijentu, a on to očekuje. Servis isporuke je usluga koju INDUSTRIJSKA i TRGOVAČKA preduzeća nude kroz prodaju robe. KOMPONENTE SERVISA:

1. VRIJEME ISPORUKE 2. KVALITET ISPORUKE 3. OBUHVATNOST ISPORUKE 4. FLEKSIBILNOST


28

KLIJENT

REGIONALNI PRODAJNI BIRO ISPORU^ IOCA

CENTRALNA OBRADA

SKLADI[TE ZA ISPORUKU

TRANSPORTNO SREDSTVO

KLIJENT

UTOVAR

ISTOVAR

vreme kumulanta u danima

1

1

1

1/2

2

2

1

1/2

1/2

1/2

1

2

3

3

6

10

4

6 1/2

9

8 1/2

PRIHVAT PORUD`BINE

OBRADA PORUD`BINE

OBJEDINJAVANJE I PAKOVANJE

PRETOVAR I TRANSPORT

USKLADI[ TENJE ROBE KOD KLIJENTA

Vrijeme isporuke

1. VRIJEME ISPORUKE – je proizvod logističkog sistema (Lieferzeit). 2. POUZDANOST ISPORUKE – pouzdanost strukture i vremena isporuke (Lieferzuxeulassigkeit).

Zavisi od dva faktora: a. pouzdanosti radnih procesa i b. spremnosti za isporuku (Lieferbereitsalaft) – da li iz jednog ili više skladišta, iz centralnog

skladišta 3. KVALITET ISPORUKE – stanje isporuke (Lieferungs beschaffeukeit).

Zavisi od dva faktora: a. tačnosti isporuke – oblik i količina, gubici i b. stanja, kvaliteta isporuke – oštećenja, pakovanje

4. FLEKSIBILNOST ISPORUKE – liefrflexibilitat. Zavisi od tri faktora:

a. modaliteta porudžbenice – veličina, količina,….. b. modaliteta isporuke – oblik pakovanja,… c. informisanosti klijenta – o mogućnostima isporuke, ….


29

UKUPNIPROMET

TRO[ KOVI

DOBIT

93% 95% 100%

KVALITET LOGISTIČKE USLUGE

AUTORI

KRITERIJUMI

EVROPSKA PREDUZEĆA

NEMAČKA PREDUZEĆA

USA PREDUZEĆA

Gerhands 1994

Polzin 1996

Pfohl/Kleer

1986

Aberle/Engel 1993

Pfohl/Eengel/

Fruharf 1996

NJildemann

1997

Stock/Lalonde 1997

Gubson/Sink/Mundu 1993

Transportna sigurnost 1 - 6 1 2 7 6 5

Garancija termina 2 1 1 2 1 1 1 1

Trajanje transporta 9 2 2 3 - 3 3 1

Cena transporta 4 - 3 4 - - 2 2

Učestalost transporta - - 5 5 - - 5 -

Ograničenja, zastoji i ponašanje pri naknadnim zahtjevima

3 - 8 - - - - 4

Pokrivenost područja i mreže 6 5 4 8 - - 4 -

Rangiranje kvaliteta transportne usluge


30

Karakteristike kvaliteta logističke usluge:

1. Utisak o saradniku 2. Utisak o tehničkom stanju sistema 3. Lokacija i oprema poslovnog prostora 4. Redovnost održavanja 5. Orjentacija na očuvanje okoline 6. Različitost pretovarnih mogućnosti 7. Ekološki aspekt infrastrukturnih priključaka 8. Implementacija postupaka za sigurnost kvaliteta 9. Sertifikat sistema za upravljanje kvalitetom 10. Ubedljivost saradnika prodavaoca usluge 11. Odgovornost saradnika 12. Kompetencija saradnika 13. Kompetencija radnika u organizaciji procesa 14. Garancija ponude 15. Raznovrsnost mogućnosti komuniciranja 16. Modaliteti pojedinih porudžbina i isporuka 17. Širina i dubina ponuđene usluge 18. Pokrivenost površine i povezanost sa mrežom u

nacionalnom prostoru

19. Pokrivenost površine i povezanost sa mrežom u Evropi

20. Imidž i reference davaoca usluge 21. Brzina prevazilaženja problema 22. Iskustvo u struci davaoca usluge 23. Brza reakcija na promene želja klijenta 24. Aktuelnost i primenjivost informacija 25. Praćenje pošiljke 26. Obrada reklamacija 27. Logistički procesi koji štite životno okruženje 28. Brzo informisanje u slučaju odlaganja isporuke 29. Fleksibilnost u vremenu prihvatanja ili isporučivanja

robe 30. Raspoloživost reprezenta u slučaju potrebe 31. Transportna pouzdanost pri isporuci 32. Poštovanje termina 33. Isporučivost u potrebnom obliku i količini 34. Kratko vrijeme isporuke 35. Cena isporuke

SERVIS ISPORUKE

VRIJEME ISPORUKE

prenosa

porud`bine obrade

porud`bine otpreme transporta lokacije

skladita

KVALITET ISPORUKE

dostave

- pakovanja - pretovara - transporta

oblika i veli~ine - obrade

porud`bine

FLEKSIBILNOST ISPORUKE

realizacije

poru~ivanja pakovanja transporta

OBUHVATNOST ISPORUKE

upravljanja

zalihama

VRIJEME ISPORUKE: Vrijeme od momenta definisanja isporuke do momenta ulaska robe u skladište KVALITET ISPORUKE: Ispunjenje zahtijeva klijenta i obuhvatnost jedinice poručivanja u željenom

stanju isporučene robe FLEKSIBILNOST ISPORUKE: Učestalost, modaliteti isporuke koje definiše i koji odgovaraju klijentu

OBUHVATNOST ISPORUKE: Raspoloživost robe koju klijent zahtijeva u prihvatljivom vremenu isporuke


31

2.5 KOOPERACIJA

MJERE KOJE SE PREDUZIMAJU DA BI SE KOORDINIRANO DJELOVALO NA TRŽIŠTU:

ekonomske (investicije, tarifska politika…) pravne (dozvole, propisi, oslobađanje od poreza…) tehničke (razvoj brzih pruga, telekom. tehnike…) tehnološke (primena novih tehnologija transporta…) organizacione (postojanje raznih organizacija…)

NIVOI KOORDINACIJE:

• globalni svetski nivo • međunarodni nivo • na nivou teritorija • na nivou udruženja • na nivou preduzeća

KOORDINACIJA MOŽE BITI I NA:

• strateškom nivou (npr: razvoj sistema integralnog transporta je u nekim zemljama bio predmet strateške koordinacije - konkretno kontenerizacija)

• operativnom nivou (izbor optimalnog transportnog lanca, izbor optimalnog prevozioca, make-or-buy

strtegija, cyti logistic…) Kooperacija je definisana obimom i brojem logističkih aktivnosti u lancu koje su predmet zajedničkog rada, od poručivanja, pakovanja, skladištenja, držanja zaliha, loko transporta, daljinskog transporta, do sortiranja, komisioniranja i svih informacionih i kontrolnih aktivnosti. RAZLOZI NASTANKA KOOPERACIJE:

kompleksnost transportnih zadataka u transportnom lancu, zahtjevi za većim kvalitetom, specijalizacija rada ekonomski ciljevi za jeftinijim transportom prostorna disperzija sistema

UČESNICI U KOOPERACIJI:

• korisnici transportnih usluga • nosioci prevozno-transportnih usluga • nosioci skladišno-manipulativno-pretovarnih usluga • špedicija

KOOPERACIJA MOŽE BITI:

• prosta (svaki učesnik obavlja sve operacije da bi realizovao transportnu uslugu) • složena (svi učesnici su specijalizovani, više njih učestvuje u davanju kompleksne usluge)

FORME KOOPERACIJE:

• horizontalna (sabiranje transportnih zahtijeva u vremenu i prostoru) • vertikalna (kooperacija između transportnih preduzeća i korisnika, špeditera i korisnika…) • dijagonalna (zajednički rad između različitih saobraćajnih tehnika i tehnologija na različitim područjima,

prvenstveno se odnosi na transportne lance u tehnologijama integralnog transporta - hucke pack, prevoz izmenljivih transportnih sudova, sedlaste prikolice, pokretne sutostrade…)


32

OBLICI KOOPERACIJE: • ekonomski • tehnološki • tehnički • organizacioni • informacioni

NIVOI KOOPERACIJE: planiranje, realizacija, kontrola PODRUČJA KOOPERACIJE: lokalni i daljinski ransport, skladištenje, zalihe, pretovar i dr.

RTCRTC PR5

PR1

PO3

PO2

PO1

daljinskitransport

loko distributivnitransport

loko sabirnitransport

skladitenjezalihe

sortiranjepretovar

skladitenjezalihe

sortiranjepretovar

poru~ivanje

trgovina

KONCEPCIJA KOOPERACIJE

PODRUČJE KOOPERACIJE U LOGISTIČKOM LANCU

poruči-vanje

loko sabirni transp.

skladi-štenje

zalihe dalji--nski transp.

skladi-štenje

zalihe komisi-oni- ranje

loko distrib transp.

kooperanti partneri

struktura i broj • proizvođači po-pošiljaoci pr-primaoci

• trgovina • špedicija transportno preduzeće

• RTC

po pr trgov šped

po/3

šped

po/3

šped

RTC

po

šped

po/3

šped trans

pr/5 trgov

pr/5 trgov

pr/5 trgov

trans

pr/5

šped trans

nivo kooperacije

• planiranje • realizacija • kontrola

real kontr

real

real

kontr

plan real kontr

real

plan

kontr

real

plan real

oblici kooperacije

• tehnološki • organizacioni • ekonomski • informacioni

tehn org

info

tehn org

tehn

info

tehn org

info

tehn org eko info

org eko info

tehn

tehn org

Primer moguće kooperacije u logističkom lancu


33

2.5.1 EFEKTI KOOPERACIJE

1. smanjenje nepotrebno dupliranih logističkih sistema (veći broj skladišta u logističkom lancu od

proizvodnje do potrošnje), 2. smanjenje zaliha u procesima distribucije, 3. koncentracija u tokovima omogućava savremenih tehnologija, 4. ubrzava se protok materijala kroz procese distribucije, 5. bolje korišćenje kapaciteta logističkih sistema, 6. smanjuje se vezani kapital u logističkim sistemima i zalihe i povećava se masa kapitala za ulaganje u

profitne sisteme, 7. povećava se kvalitet usluge koji je preduslov savremene strategije proizvodnje orjentisane ka tzv.

“vučenim tokovima”, 8. povećava se fleksibilnost logističkog sistema koja je sve značajnija i prisutnija na tržištu proizvoda i

usluga, 9. smanjenje logističkih troškova u distribuciji robe i povećanje kvaliteta isporuke

povećavaju konkurentsku moć industrijskih preduzeća na nacionalnom i međunarodnom nivou.

31%

13%

16%

31%

48%

20%

36%

sada budunost

0% preduzea koja su analizirana

50% 10% 20% 30% 40%

16%

LOGISTIKA DISTRIBUCIJE

LOGISTIKA NABAVKE

LOGISTIKA POVRATNIH MATERIJALA I AMBALA@E

PROIZVODNA LOGISTIKA


34

2.5.2 LOGISTIČKI LANCI

Logistički lanac je uređeni niz logističkih aktivnosti poručivanja, pakovanja, transporta, pretovara, skladištenja, formiranja tovarnih jedinica, sortiranja, kontrole, ukrupnjavanja, izrade prateće dokumentacije, itd. Redoslijed i broj aktivnosti u lancu LA=(LA1,LA2,...,LAi...,LAn ) su pod jakim dejstvom promenljivosti atributa koji ih

opisuju.

LAi+1

LAi

LA3

LA2

LA1

a2

a6a4

a5

a3

n3

n2

n1a1

LOGISTI^ KE AKTIVNOSTIENTITETI

• LA1 - PORU^ IVANE• LA2 - PAKOVANJE• LA3 - KONTROLA• LA4 - PRETOVAR• LA5 - TRANSPORT• LA6 - SKLADI[ TENJE• LA7 - SORTIRANJE• itd.

A T R I B U T I

• a1 - PROSTOR• a2 - VREME• a3 - KOLI^ INA• a4 - TRO[ KOVI• a5 - NIVO TEHNOLOGIJE• a6 - LOGISTI^ KA JEDINICA• a7 - NOSILAC REALIZACIJE• itd.

TOKOVI MATERIJALA

TOKOVI LJUDI

TOKOVI INFORMACIJA

TOKOVI ENERGIJE

PROMENJIVOST

• broj elemenata• struktura niza• atributi elemenata u nizu

URE\ ENI NIZ SAPROMENJIVIM BROJEM I

STRUKTUROM ELEMENATA

ME\ UZAVISNOST, UZASTOPNOST, PARALELNOST

Obilježjeaktivnosti logističkog lanca


35

dani

~asominuti godinmese~asovi sekun

d

vrem

karike logisti~kog lanca

real time informacije porud`bine

transport komisioniranskladitenje

real time informacija

kontrola pretovar

pretovar pakovanje

transport skladitenje minuti sekun

d minuti

Obilježjevremenske strukture aktivnosti u logističkom lancu

proizvodnjfinansije skladištenvozni park

PROIZVOĐAČ

META SISTEM

LOGISTIČKI LANAC

POTROŠAČ TRGOVINA ROBNO TRANSPORTNI

CENTAR

INTERES CILJ

INTERES CILJ

INTERES CILJ

INTERES CILJ

ŠPEDITERSKO TRANSPORTNO

PREDUZEĆE

što više robe za

prevoz u jednoj

poiljci

cilj to manje

zalihe KONFLIKT CILJEVA U LANCU B – izme|u institucionalnih celina

KONFLIKT CILJEVA U LANCU A – izme|u funkcionalnih celina

MIKRO LOGISTIČKI

SISTEM

OPTIMIZACIJA LANCA WIN - WIN

LOGISTIČKI LANAC JE MOST KOJI SPAJA MIKRO - META - MAKRO SISTEME SA TEŽNJOM URAVNOTEŽENJA KONFLIKTA CILJEVA UČESNIKA U LANCU

META LOGISTIČKI

SISTEM

MAKRO LOGISTIČKI

SISTEM

Optimizacija logističkog lanca u prostoru konfliktnih ciljeva


36

LANAC KAO

OTVOREN

AH1 AH2 AH3 AH4 AH5 AH6 AH7 AH8

ASPEKT HOMOGENOG SABIRANJA LANACA U VREMENU I PROSTORU

LANAC KAO

ZATVOREN

POTPUNA AUTONOMIJA

DJELIMIČNA AUTONOMIJA

Sabiranje homogenih zahtijeva u logističkim lancima

A1 A2 LOGISTIČKI

SISTEM A

UBRZANJE PROTOKA

LANCA

LOGISTIČKI LANAC

ISKORIŠĆENJE KAPACITETA

SISTEMA

B

Informatika Tehnika Tehnologija Organizacija Upravljanje

A1 A1 A2 A

B B4 B2 B1 KOMPLEKSNOST

SVEOBUHVATNOST JEDNOVREMENA OPTIMIZACIJA

SISTEMA I LANCA

B1

B2

Prostor jednovremene optimizacije logističkog sistema i lanca


37

2.5.3 LOGISTIKA TRGOVINE

Ovo je oblast logistike distribucije. Logistika distribucije i plasmana proizvoda ima zadatak da organizuje takav sistem distribucije koji će maksimalno uskladiti ponudu i potražnju proizvoda i usluga između proizvodnje, trgovine i krajnjeg korisnika. KANALI I LANCI DISTRIBUCIJE Pod kanalima distribucije podrazumevamo skup elemenata koji karakterišu prostor, vrijeme, količinu, kapacitet, troškove, tehnologiju, organizaciju i informatiku. Kanali distribucije se mogu podeliti na:

direktne (od proizvođača do potrošača) i indirektne (proizvođač - trgovina na veliko – potrošač;

proizvođač - trgovina na veliko – trgovina na malo – potrošač; proizvođač - predradnik – trgovina na veliko, malo i potrošač)

PROIZVO\ A^ POTRO[ A^

TRGOVINA NA VELIKO

TRGOVINA NA MALO

Između trgovine na veliko i trgovine na malo postoje razlike:

količina, broj artikala, logistička jedinica, frekvencija…..

TRGOVINA NA VELIKO

TRGOVINA NA MALO

vea koli~ina, manji asortiman, vee logisti~ke

jedinice, manja frekvencija

manja koli~ina, ve i asortiman, manje logisti~ke

jedinice, veća frekvencija

U trgovini na malo i u trgovini na veliko se javljaju transformacije u pojavnim oblicima roba pri čemu je kod trgovine na malo prisutno i raspakivanje i potom sabiranje jediničnih pakovanja. Frekvencija zahtijeva značajno odstupa prema vrsti artikla i zadaci koji se postavljaju pred logistiku imaju obilježje velike heterogenosti po više parametara. Ove tokove roba prati paralelni tok informacija, a teži se da tokovi informacija prethode tokovima materijala (elektronska trgovina).


38

2.5.4 LOGISTIKA PROIZVODNJE

LOGISTIKAPROIZVODNJE

LOGISTIKANABAVKE

LOGISTIKADISTRIBUCIJE

PROIZVODNIPROCESI

Prema fazama toka materijala proizvodna logistika se nalazi između logistike nabavke i logistike distribucije. Proizvodna logistika obuhvata sve aktivnosti koje su u vezi sa snabdjevanjem proizvodnog procesa, ulaza materijala, dijelova i dr., a sa druge strane izlaz gotovog proizvoda koji je spreman za dalju upotrebu. U okviru proizvodnog procesa osnovni cilj je realizacija kvalitativnih promena na proizvodu sa ciljem da se dobiju željeni proizvodi (izlazi). Proizvodni procesi se realizuju u okviru proizvodnog sistema.

PROIZVODNI SISTEM:

elementi, podsistemi, veze, procesi

sredstva za proizvodnju, mesto za rad, tehnologija, radna snaga …..

ULAZ IZLAZ

sirovine, polufabrikati, gotovi proizvodi, energija, informacije, ….

gotovi proizvodi, otpadni materijal, kart, energija, informacije

Predmet rada u okviru proizvodnog procesa mijenja svoje kvalitativne i kvantitativne karakteristike prema definisanoj tehnologiji pri čemu svaka od ovih promena pred logistiku postavlja nove zadatke. Proizvodni procesi i logističke aktivnosti su tijesno povezani, au nekim slučajevima i nerazdvojni. Ovo usko povezivanje je naglašeno i onda kada je područje zadataka logistike proizvodnje kroz tok materijala (ne obuhvata samo skladištenje, transport i manipulaciju već i obradu proizvoda). U procesima proizvodnje sreće se izuzetno širok spektar pojavnih oblika materijala koji je višestruko veći od onih koji se javljaju u spoljnom transportu. U cilju sistematizacije sreću se različite kategorije proizvodnih procesa. KRITERIJUMI:

1. karakteristične vrste tehnoloških procesa u proizvodnji (proizvodnja energije, prerada i obrada materijala, montaža…),

2. prema oblicima veza tehnoloških procesa u okviru proizvodnje, 3. prema tipovima proizvodnje (obim) – masovna, serijska (za poznatog i nepoznatog kupca) i pojedinačna, 4. prema nivou automatizacije


39

U proizvodnim sistemima zadatak logistike je:

1. iskorišćenje proizvodnih kapaciteta, s jedne strane i 2. obezbeđenje robe za logistiku distribucije, s druge strane.

Logistika proizvodnje za sam proces proizvodnje priprema materijale neophodne za proizvodni proces i mora da obavi eksternu pripremu od isporučioca do preduzeća (veza sa logistikom nabavke). Jaka veza logističkih i proizvodnih procesa nameće sistemski pristup pri rešavanju konkretnih zadataka pri čemu je cilj optimalno rešenje.

t

Q

Q/2

Priprema resursa

Godišnja isporuka od Q komada može se ostvariti za kratko vrijeme ili u etapama. Sa aspekta pripreme za proizvodnju bolje je za kratko vrijeme proizvesti ukupnu količinu. Sa aspekta zaliza bolje je proizvodnju ostvariti u etapama (manje zalihe). Ova dva aspekta su u koliziji. Postoje i drugi aspekti i problemi na savrenenom tržištu:

asortiman proizvoda se često mijenja količine jedne vrste proizvoda se smanjuju sve veća udaljenost mesta proizvodnje i mesta potrošnje međunarodna podela rada

Nove tendencije u procesu proizvodnje koje su nastale sve oštrijom konkurencijom na tržištu dovele su do napuštanja tzv. “guranog sistema” i prelazak na “vučeni” proces realizacije proizvodnje. Ovakvi oblizi proizvodnje nalaze se u okruženju tehnološkog progresa:

a) novi materijali, b) novi postupci.

SISTEMI RESURSI

RM1 RM2

RM3

RMn

radna maina


40

Materijali od prvog radnog mesta prema tehnologiji osnovne proizvodnje trpe kvalitativne ili kvantitativne promene. Cilj je da se željeni izlaz ostvari sa što manje ulaganja, ali i sa što manjim troškovima pri funkcionisanju proizvodnje. Proizvodni procesi se organizuju na više načina. Organizacioni pristupi imaju drugačije zahtijeve za proizvodnim resursima, ali i različit uticaj na logističke aktivnosti, a time i na troškove. U ovom domenu sreću se tri karakteristična tipa organizacije proizvodnje:

1. RADIONIČKA PROIZVODNJA, 2. PROTOČNA PROIZVODNJA, 3. PROIZVODNJA SA RADNIM CENTRIMA

RADIONIČKA PROIZVODNJA

Karakteristika radioničke proizvodnje je raspored radnih mesta prema srodnosti vrste operacija koje se obavljaju (ta radna mesta su prostorno objedinjena u jednu jedinicu – radionicu).

Ekstremna fleksibilnost

Za svaki zadatak – proizvodni nalog, predmet obrade se transportuje do proizvodne radionice prema redoslijedu operacija predviđenih tehnologijom. Ovo dovodi do velikog broja transportnih procesa, do ukrštanja tokova materijala, povratnih kretanja (kao na slici). Uslijed raznolikosti vremena trajanja operacija tipično je međuskladištenje predmeta rada. Pored nesinhronizovanosti vremena operacija prisutne su i teškoće u realizaciji transportnih aktivnosti sa proizvodnim procesima (ovo dovodi do neophodnosti čekanja bilo transportnog sredstva bilo čekanje na transportno sredstvo). Pogodnosti radionice: objedinjavanje u jednu prostornu celinu, lakša kontrola, isti nivo obrazovanja radnika…

R1 – BUĐENJE R2 – GLODANJE R3 – BRU[ENJE

R4 – VARENJE R5 – STRUGOVI R6 ČIŠĆENJE

P1

P2

P3


41

2.5.5 PROTOČNA PROIZVODNJA

Ovu proizvodnju karakteriše raspored radnih mesta prema redoslijedu operacija. Po pravilu se primenjuje kod serijske proizvodnje gde su operacije na predmetima rada tehnološki iste ili slične.

kvar

RM1 RM2 RM3 RM4

Tokovi materijala su kontinualni, kapacitet radnih mesta je usaglašen i mesta su velike proizvodnosti. Puferi su mala skladišta između radnih mesta i imaju dvostruku ulogu: prijem željene količine materijala i da “hrani” deo linije sa druge strane.

RADNI CENTRI

Između radioničke i protočne proizvodnje primenjuje se rad u tzv. radnim centrima (grupna proizvodnja). Kod ovog tipa proizvodnje jedinice se prostorno grupišu, ali sa različitim funkcijama unutar grupe.

RM – radna mesta razli~itih vrsta ~ime omoguavaju kompletnu obradu na odre| enom skupu proizvoda

Pogodnost ovog tipa proizvodnje je znatno skraćivanje transportnih puteva, manji broj ukrštanja i dr. Kod ovog tipa orgaizacije je karakteristično da radnici iz osnovne proizvodnje realizuju transport, manipulaciju i druge logističke aktivnosti u okviru proizvodnog “ostrva”. 2.5.6 JIT (JUST IN TIME) Tvorac ove strategije je Taii chi Ohno (Taihi Oho). JIT je sveobuhvatni pristup rješavanja problema čiji je cilj povećanje kvaliteta i poboljšanje vremenske komponente u području nabavke, proizvodnje i distribucije. Osnovni cilj je da se eliminišu svi gubici u logističkom lancu pri čemu se pod gubicima podrazumevaju aktivnosti koje ne dodaju vrednost proizvodu. Teži se minimizaciji svih troškova.


42

Kroz ovakav pristup JIT teži izbjegavanju proizvodnje i isporuke proizvoda sve do momenta kada se on ne traži. U odnosu na klasične proizvodne strategije JIT daje slijedeće efekte:

1. skraćenje vremena trajanja proizvodnog procesa 80-90%, 2. smanjenje zaliha: - sirovina i poluproizvoda 35-75%,

zaliha u proizvodnji 30-90%, gotovih proizvoda 50-90%,

3. skraćenje vremena pripreme proizvodnje za 75-90%, 4. povećanje kvaliteta i dr.

Sve ovo zahtijeva posebne resurse, tehnologiju, filozofiju i posebno psihologiju ljudi. JIT U OBLASTI PROIZVODNJE Pravi materijal mora biti u pravo vrijeme na pravo mesto; Mijenja se odnos sa dobavljačem (čvrsto povezivanje) i smanjuje se broj dobavljača; Apsolutni kvalitet je jedan od postulata JIT-a; Svestrana osposobljenost radnika Primer u automobilskoj industriji – Daimler Chrysler u Cirihu. U okviru JIT principa postoje tri varijante isporuke:

1. snandardna JIT isporuka (dopremanje dijelova u fabriku). Svakodnevno proizvođač prosleđuje trebovanje i daje se nalog davaocu logističke usluge. Na nivou tačnosti 1čas snabdevač dostavlja na pretovarni front tražene materijale. Davaoc logističke usluge to preuzima i obaveštava proizvođača.

2. doprema na mesto korišćenja (bukvalno se deo po deo doprema do radnog mesta). Snabdevač je odgovoran za sinhronizovan redoslijed isporuke sa proizvodnjom.

3. isporuka preko integrisanog logističkog centra. Od strane proizvođača se daje nalog davaocu logističke usluge da potrebne delove isporuči na montažnu liniju.

MAKE OR BUY strategija

Ford je želeo da ima apsolutnu kontrolu nad čitavim sistemom. To je bilo ranije, ali sada je mnogo teže – postavlja se pitanje da li da proizvedemo sve od šrafa do matične ploče ili da nešto proizvodimo, a nešto kupujemo. Sa domena skladištenja pitamo se da li da imamo svoja skladišta ili da ih iznajmimo. 2.5.7 DEKOMPOZICIJA LOGISTIČKIH SISTEMA SA FUNKCIONALNOG ASPEKTA Funkcionalno razgraničenje logistike se zasniva na različitim fazama materijalnih tokova jednog preduzeća i na različitim funkcijama sistema preko kojih se realizuju ti materijalni tokovi. Funkcionalno razgraničavanje logistike industrijskog preduzeća zasnovano na različitim fazama materijalnih tokova od tržišta sirovina i poluproizvoda, preko industrijskih pogona do tržišta gotovih proizvoda, odnosno krajnjih korisnika je u funkciji četri osnovne faze tokova . I faza - LOGISTIKA NABAVKE obuhvata tokove sirovina, polufabrikata, pomoćnih i pogonskih materijala, rezervnih dijelova za mašine i opremu koja se koristi u preduzeću, itd. II faza - LOGISTIKA PROIZVODNJE obuhvata sve materijalne tokove koji prolaze proces proizvodnje i završavaju se u skladištima gotovih proizvoda ili poluproizvoda kao konačnog produkta posmatranog preduzeća.


43

III faza - LOGISTIKA DISTRIBUCIJE obuhvata tokove finalnih proizvoda preduzeća od skladišta finalnih proizvoda do skladišta za isporuku na tržište ili do krajnjih korisnika. IV faza - LOGISTIKA SNABDJEVANJA se bavi protokom otpadnih materijala, povratnim tokovima za reciklažu, praznom ambalažom, razmenjivim transportnim sudovima, povratnim tokovima neispravnih proizvoda, itd. Funkcionalne celine LOGISTIKE NABAVKE, PROIZVODNJE, DISTRIBUCIJE, SNABDJEVANJA čine

LOGISTIKU PREDUZEĆA u industrijskoj djelatnosti.

IV FAZA

• sirovine • poluproizvodi • potro ni mat. • pogonski mat. • rezervni dijelovi

• gotovi proizv. • poluproizvodi • rezervni dijelovi

proizvodni proces

LOGISTIKA PREDUZE] A LOGISTIKA

PROIZVODNJE LOGISTIKA DISTRIBUCIJE

LOGISTIKA NABAVKE

LOGISTIKA SNABDJEVANJA

• roba sa reklamacijom • prazna ambala` a • prazne logisi~ke

jedinice

• rezikla` a • otpadni materijal • prazne tovarne jedinice

III FAZA I FAZA II FAZA

Osnovne faze logističkih tokova


44

Funkcionalno razgraničenje logističkog sistema

SISTEM

LOGISTI^KI

4

3

1

5

SISTEM PAKOVANJA

funkcije: • logisti~ka funkcija zatite • manipulisanja • transporta • skladitenja • pretovara • informisanja • itd.

SISTEM ZALIHA

funkcije: • funkcija zatite i sigurnosti • izjedna~avanja ponude i tra`nje • vremenskog terminiranja isporuke • supstitucije • itd.

SKLADI[NI SISTEM

funkcije: • vremensko izjedna~avanje • prostorno izjedna~avanje • ~uvanje robe • sortiranje • komisioniranje • priprema robe za transport • itd.

TRANSPORTNI SISTEM

funkcije: • prostorno premoavanje • sabiranje zahteva • distribucija • izbor vida i tehnologije • organizacija • planiranje tura • itd.

SISTEM REALIZACIJE PORUD@BINE

funkcije: • planiranje • realizacija • kontrola • prikupljanje • obrada • distribucija • itd

2


45

VOJNA LOGISTIKA

LOGISTIKA KLINI^ KIH CENTARA

LOGISTIKA PREDUZE] A USLU@NIH DJELATNOSTI

LOGISTIKA TRGOVA^ KIH PREDUZE] A

LOGISTIKA INDUSTRIJSKIH

OSNOVNA DJELATNOST NIJE LOGISTI^ KA

USLUGA

[ PEDITERSKA PREDUZE] A I AGENCIJE

TRANSPORTNA PREDUZE]A

OSNOVNA DJELATNOST LOGISTI^ KA USLUGA

LOGISTI^ KI CENTRI

LOGISTIKA PREDUZE] A I SISTEMA U FUNKCIJI

OSNOVNE DJELATNOSTI

• @elezni~ki transport • Drumski transport • Re~no-pomorski transport • Avio transport • PTT saobra aj i transport • Integralni transport • Cevni transport

• Robno transportni centri • Robno distributivni centri • Robni terminali ` elezni~kog,

vodnog, drumskog i avio saobra aja

• Lu~ki kompleski • Terminali integralnog transporta

• Unutra nja pedicija • Medjunarodna pedicija • Lu~ka pedicija • itd

Društveno privredni aspekt dekompozicije logističkih sistema


46

2.6 PRIMJENA INFORMATIKE U ŠPEDICIJI

Da bi špedicije mogle uspješno i racionalno poslovati u sadašnjim i budućim okvirima, neophodno je da što prije

projektiraju svoje informacijske sisteme. Naravno da ti špediterski sistemi moraju biti kompatibilni sa

informacijskim sistemima njihovih poslovnih partnera u zemlji i inostranstvu, jer bez toga informacijiski sistem

špediterske kuće ne daje optimalne efekte.

Nekad je u špediterskim krugovima preovladalo mišljenje da je špediteru za uspješno poslovanje potrebno samo

glava i olovka. To djelimično vrijedi i danas, ali u posljednje dvije decenije došlo je do prave transportne

revolucije, paletizacije i kontejnerizacija koje su osvojile svijet. Elektronika je prodrla u sve pore živote, stanovnika

naše planete, pa naravno nije stala pred kapijom transporta. Kratko rečeno, više nije dovoljna samo glava i

olovka da bi se mogao obavljati špediterski posao, već je špediter da bi održao korak sa vremenom prisiljen da u

svoje poslovanje, osim već ranbije uvedenih uredskih i drugih pomagala, uvede i elektroniku.

Kao što je slučaj i kod dugih informacijski sistema, i špediterski informacijski sistem mora imati tri toka

informacija i to;

Prvi tok je ulazna informacija, to jest obavještenja o špediterovim komitetnitam (stvarnim i potencijalnim

korisnicima njegovih usluga) i o ostalim sudionicima iz okruženja (saobraćajne, uslužne i proizvodne

organizacije) u kojem špediterska organizacija obavlja svoju aktivost.

Drugi tok je interno kolanje informacija unutar jedinica špeditirske organizacaije.

Treći tok je izlaz informacija, tj obavještenja koja špediterska organizacija šalje svojim komitentima,

korespondetima i drugim sudionicima u sistemu međunarodne špedicije.

Razvoj tehnologije sredstava za obradu podataka (računara) uglavnom postaju sve moćniji i moćniji, a

njihova cijena u odnosu na tržište sve jeftinija. Ova prednost omogućava da se uz minimalna nočvčana

ulaganja sobzirom na količinu informacija koje možemo imati u veoma kratkim vremenskim intervalima

ostavqa slobodu kreiranja veoma moćnih baza podataka i informacionog sistema špedicije u cjelini.

Pored toga današnje čudo civilizacije koje se zove Internet omogućava nam da budemo u neprekidnoj vezi sa

savremenim telekomunikacionim centrima a samim tim i sa drugim evropskim lgističkim centrima, berzama

tereta, prestižnim kompanijama u svijetu i naravno našm potencijalnim klijentima.

Sama metodologija razvoja informacionih sistema zahtjeva da se precizno definiše šta se pod pojmom

informacionog sistema podrazumjeva, koje su njegove funkcije i kakav je njegov položaj u sistemu u kome

djeluje.

Elektronska obrada podataka (EOP) omogućava pojednostavljenje obrade potrebnih formulara idr. Za potrebe

špedicije razvili su se razni softveri koji u današnjem vremenu imaju za cilj da olakšaju obradu podataka, te da ih

pohranjuju u bazu podataka i olakšaju odnosno ubrzaju komunikaciju na različitim mjestima. Naime, kao što je


47

poznato špediterski formulari su različitih oblika i veličine, no uz primjenu EOP putem softvera, te današnji

stepen i nivo razvijenih sistema, ovo predstavlja jednostavne radnje evidentiranja i popunjavanja formulara.

Programi koji prate špediterske poslove su modularnog tipa i obuhvataju kako od tarifa tako do željezničke

stanice, šifre mjesta, informacije o komitentima isl. Otvaranjem naloga i pozicije postiže se jedinstvensonost u

otpremi bez obzira o kojoj je vrsti transporta radi idr. Svaki nalog se izvršava odmah po primitku. Fakturisanje

slijedi kod izlaznog unutrašnjeg i međunarodnog posla odmah nakon izvršavanja naloga, kod uvoznog posla

odmah nakon dobijanja carinskih terećenja, koje carinarnica dnevno ubacuje u sistem. Kad govorimo o

skladištenju i toj karici procesa, dovoljno je da naznačimo da su softveri današnjice u mogućnosti da prate

kompletno skladišno polslovanje, od palete u svim jedinicama do cjelokupnog skladišnog sistema. Pomoću tog

sistem moguće je uskladiti usaglašavanje svih različitih informacija.

Informacijski sistemi danas mogu da uspostave aktivnu ponudu i potražnju roba, prevoznih sredstava na tržištu i

sl.

2.6.1 METODOLOGIJA IZRADE INFORMACIONOG SISTEMA

Sama metodologija razvoja informacionih sistema zahtjeva da se precizno definiše šta se pod pojmom

informacionog sistema podrazumjeva, koje su njegove funkcije i kakav je njegov položaj u sistemu u kome

djeluje.

Obilježja savremenog poslovanja mogu se predstaviti krozslijedeće karakteristike:

izražena konkurencija

odnos kvaliteta i kvantiteta

jednostavni pristup

cijena koštanja

skraćenje potrebnog vremena (narudžba-isporuka)

ekološke norme

Ono što je po mišljenju mnogih stručnjaka obilježilo 20 vijeka je tehnologija lokalnih računarskih mreža (Local

Area Network) omogućujući im na taj način razmjenu podataka, aplikacija i niza drugih servisa. Za razliku od

mreža sa žičnim vezama u kojim se svi korisnici nalaze na fiksnim pozicijama, u bežičnim lokalnim mrežama

(Wireles WLAN) veze se ostvaruju elektromagnetnim talasima u slobodnom prostoru i to iz opsega radio

frekvencija.

Osnovni razlog je taj što veliki broj mobilnih korisnika želi da ima pristup mreži nezavisno od svoje

lokacije.

Cilj je napraviti integrisani terminal u kome procesiranjem podataka i komunikacije imaju istu važnost i

dizajnirani se tako da odgovaraju jednom drugom po svim perfomansama i da u potpunosti mogu da ispune

postavljeni zahtjev.


48

Primjena računara umnogome olakšava proces akumulacije podataka i posebno proces konsolidacije. Prijedlog

se zasniva dobrim dijelom na primjenu savremene tehnologije Interneta, ali istovremeno insistira se na izradi

specijalizovanih štampanih publikacija (časopisi, bilteni, izvještaji isl) primjenom računara jer je to još uvijek

najefikasniji i najpouzdaniji način razmjene informacija sa okolinom.

Ciljna funkcija informacionnog sistema u prvoj fazi :

podaci iz okruženja

selekcija izvora informacija

potencijalni korisnici

evaluacija informacija

restruktuiranje podataka

povratna sprega sa korisnicima

difuzija ili diseminacija informacije.

Realizacija ovih funkcija predstavlja složen i dugoročan posao. Potrebno je formirati više ekipa saradnika,

stručnjaka za različite oblasti.

Informacioni sistemi zasnivaju se na primjeni računara. Tip sistema je obiman i zahtjeva veliki stručni rad

na pripremi i analizi podataka dok tehnička baza služi samo za tehnički dio unosa ažuriranja podataka i njihovog

pronalaženja, odnosno izradu publikacija i drugih vidova prezentacije.

3. PAKOVANJE I OZNAČAVANJE ROBE

3.1 Pakovanje robe

Transportni odjel treba ponekad prilikom izvršenja primljenih naloga osigurati potrebnu transportnu ambalažu i

zapakirati pojedine komade. Za izvršenje takvih poslova transportni odjel treba da raspolaže stručnim pakerima, a

veće špedicije imaju i posebne radionice sa potrebnim strojevima za izradu sanduka, kutija i drugih vrsta

transportne ambalaže.

Prema odredamaba pozitivnih akata, komitent je dužan brinuti se da mu roba bude pakirana po običajima i prema

uvjetima prevoženja u onoj grani saobraćaja kojom se njegova pošiljka prevozi. Špediter ne preuzima nikakvu

odgovornost za posljedice koji bi nastale usljed neurednog, nedovoljnog i lošeg pakiranja. U hitnim slučajevima

špediter je dužan, prema svojim mogućnostima popraviti oštećenu ambalažu na komitentov trošak i odgovornost.

3.1.2Obilježavanje pošiljaka –

Osim pakovanja, sa stanovišta vozara, u dužnost pošiljaoca ili njegovog špeditera spada, u pravilu, i

obilježavanje (signiranje) pojedinih komada pošiljke. To će biti potrebno samo kod pojedinačnih pošiljaka koje se

ne predaju na prevoz u kompletnim partijama. Obilježavanje neće biti, dakle , potrebno kod vagonskih pošiljaka,


49

kod pošiljaka koje zauzmu kompletan brod, kamion, šlep ili avion. Svrha obilježavanja je da se u svako doba

može prilikom prevoza ustanoviti koja roba pripada kojoj prevoznoj isparavi i kojoj je odredište, a u slučaju da

dođe do razdvajanja prevozne isprave i robe, da se može ustanoviti odredište i primalac, osim toga neka

obilježavanja služe i kao opomena da se sa robom pravilno rukuje za vrijeme prevoženja, utovara, pretovara i

istovara,a neka upozoravaju na opasnost koja prijeti od robe (eksploziv, zapaljivo i slično) . Ako pojedine komade

treba uvijek smiještati u isom položaju, onda se to označava obično listicom koja ima dvije strelice koje pokazuju

položaj kako treba koleto da stoji. Takve oznake mogu se utisnuti već prilikom izrade ambalaže.

Na komade sa robom koja je osjetljiva na vlagu ili na sunce treba staviti natpise čuvati od vlage,

odnosno čuvati od sunca, a osim tog treba na komadestaviti listicu sa oznakom otvorenog crvenog kišobrana.

Komade koje se lako lome treba snabdjeti sa listicom staklena čaša sa vratom i natpisom ne prevrtati lako

lomljivo. Oznake mora pošiljalac staviti na komade na tako trajan i postojan način da se bez nasilnog skidanja

nemogu ukloniti. Ako priroda robe i način pakovanja to ne dopuštaju ( npr kod robe u vrećama, korpama i sl),

obilježavanje treba izvršiti na listicama, tablicma ili privjescima od čvrstog i izdržljivog materijala. ( Limene ili

drvene tablice ili tablice od čvrstog kartona), ili na platnu koje mora biti sigurno pričvršćeno (zašiveno) za

komade. Pošiljalac je dužan da skine stare oznake i adrese od prijašnih prevoza ili ih tako poništiti da ne dođe do

zabune prilikom rukovanja robom za vrijeme prevoženje.

Obilježavanje se vrši postojanim bojama, utiskivanjem ili lijepljenjem natpisa na papiru, kao i pomoću

već spomenutih privjesaka. Pri prevoženju komada u otvorenim vagonima treba voditi računa o tome da usljed

vremenskih prilika ( kiša, snijeg) adresa ne postane nečitljiva.

3.2 SPECIJALNI POSLOVI ŠPEDITERA

Pod specijalnim špediterskim poslovima mogu se , između ostalog smatrati i slijedeći poslovi :

Kontrola kavlitete i kvantitete robe Uzimanje uzoraka Praćenje transporta Doleđivanje Izdavanje garantnih pisama Zastupanje u slučaju generalne havarije Naplata robe Lizing

Kontrola kvalitete i kvantitete robe Posao kupoprodaje robe temelji se na odredbama ugovora o kupoprodaji koji, između ostalog, redovito sadrži i odredbe o kvaliteti i kvantiteti robe, kao i ko će i na koji način će to utvrditi. Taj posao rade prvenstveno posebna preduzeća. Preduzeća za kontrolu kvalitete i kvantite robe, no tim se poslovima može baviti i špedicija, naravno pod uslovom da je tu djelatnost registrovalo.

Pod kontrolom kvalitete robe podrazumjeva se Ugovorna kvaliteta robe, takva koja se obavlja na temelju

ugovora zainteresovane stranke ( komitenta) sa jedne strane, i špediterke ili kontrolne organizacije sa


50

druge strane sve sa ciljem da se utvrdi da li kvaliteta i druga svojstva robe odgovaraju uslovima

kupoprodajnog ugovora.

Djelatnost kontrole kvalitete definaisana je kroz slijedeće poslove: Kontrola kvalietete robe Kontrola količine robe Kontrola pakovanja robe Kontrola opreme robe Kontrola i nadzor ukrcaja, iskrcaja i pretovara, transporta i slaganjarobe u prevozno sredstvo Kontrola skladišnog prostora ili načina uskladištenja robe Kontrola transportnih sredstava Laboratorijsko ispitivanje Uzorkovanje Vršenje expertize Preuzimanje i predaja robe Ostali slični poslovi

O izvršenoj kontroli robe i ostalih usluga, osim zastupanja i jamstva, kontrolna organizacija, dakle i špediter

ako to on radi, dužan izdati odgovarajuću pismenu ispravu koja se općenito naziva certifikat.

Kontrolu kvantitete (ugovorene količine) robe mogu također vršiti kontrolne organizacije, dakle iste one koje

obavljaju i kontrolu kvalitete robe. Načela i postupak su istovjetni, a o utvrđenoj kvantiteti kontrolna organizacija,

odnosno špediter, izdaju također odgovarajuću potvrdu. U praksi kontrola kvantitete se ređe traži od strane

kontrolnih organizacija, već se najčešće Ugovorom predvidi kao tačno ona količina koju utvrdi vozač na primjer

željeznice i drugo. Redovito se radi o utvrđivanju težine, broja komada ili kubature i slično u momentu predaje na

prevoz koju na zahtjev prodavaoca odnosno njegova špeditera utvrđuje vozar. Isprava o izvršenom ugovorenom

načinu kontrole kvantiteta, bilo ona izdana u vidu certifikata kontrolne organizacije ili zvaničnim utvrđivanjem

količine od strane vozara, predstavlja jednu od isprava kojima se uvjetuje naplata iz dokumentarnog akreditiva.

4. OSNOVNI ŠPEDITERSKI DOKUMENTI (FIATA DOKUMENTI)

FIATA dokumenti imaju značj međunarodnih isprava i službeno su priznati od strane Međunarodne trgovinske

komore za upotrebui to FCR i FCT ako su izričito navedeni u kreditivu, a FBI, ako se u akreditivu ne zahtjeva

izričito neki drugi dokumenti za kombinirani transport.

FCR – špediterska potvrda- zvanični naziv za ovaj dokumenta je engleska riječ Forwarding Agentrs Certifient of

Recelpt, što bi se moglo prevesti i kaoprijemna potvrda, no uobičajeni je naziv „špediterska potvrda.

FCR isprava se najčešće ispostavlja u slučaju prodaje robe uz klauzulu EXW, a prodavalac želi imati dokaz o

ispunjenju svoje obveze na temelju potvrde špeditera da je ovaj primio odnosnu robu. Ako se radi o kupoprodaji

uz dokumentarni akreditiv, prodavalac će moći uz predočenje ispostavljenje isprave FCR naplatiti u ugovorenoj


51

banci kupoprodajnu cijenu za isporučenu robu.Nakon što je FCR isprava predana kupcu, prodavalac više ne

može raspolagati sa robom koja se odnosi na tu ispravu.

Formular FCR je zelene boje, a sastoji se od originala i četiri kopije.

Skladišna potvrda FWR – službeni naziv na engleskom jeziku za ovu špeditersku ispravu je FIATA

WAREHOUSE RECEPT, formular je narandžaste boje, nije prenosiv, osim ako na njemu ne stoji ustisnuta

oznaka negotiable. FWR je dokument skladišna potvrda koja se upotrebljava kao standardni dokument u

nacionalnim okvirima i služi špediteru u njegovom skladišnom poslovanju. Iako FWR dokument nije tzv.

Skladišnica, on može biti upotrebljen u mnogim skladišnim slučajevima, budući da je razlika između klasične

skaldišnice i FWR isprave u pravom smislu vrlo mala.Naime, FWR se detaljno utvrđuju prava izdavaoca isprave,

prenos prava vlasništva kao i aktivna legitimacija za izručenje robe uz predočenje skladišnice.

Pomorska teretnica Teretnica (eng. Bill of Landing, njem. Konosament) je isprava kojom brodar potvrđuje prijem robe za prijevoz u količini navedenoj u teretnice i i obećava da će tu robu na odredištu predati zakonitom imatelju isprave o onakvom stanju u kakvom ju je primio. Prema tome, teretnica može imati trostruko značenje: - potvrđuje samo postojanje ugovora o prijevozu i njegove uvjete, - služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden, - utvrđuje pravni odnos prema primatelju tereta tj. obavezu da teret označen u teretnici bude izručen

legitimnom vlasniku teretnice. Ako teretnica ne sadrži obrazloženje opaske u odnosu na vrstu, broj, količinu, težinu i stanje tereta, takva se teretnica naziva „čista teretnica“. Prijenos prava iz teretnice zavisi od načina kako je određen primatelj u teretnici odnosno kako glasi teretnica s obzirom na primatelja.

4.1 PROMETNOPRAVNI IZVORI PRI PRIMJENI MULTIMODALNIH TRANSPORTNIH ISPRAVA Najvažniji elementi za optimalno funkcioniranje međunarodnoga multimodalnog transporta jeste: - primjena multilateralnih prometnopravnih izvora, - primjena jedinstvene isprave (dokumenta) u multimodalnom transportu robe, - izbor operatora multimodalnoga transporta, - optimalno funkcioniranje sustava robnih i logističkih centara, kontejnerskih i drugih terminala, - optimalno funkcioniranje integralnoga informacijskog sustava u multimodalnom transportu, - primjena jedinstvenih tarifa u multimodalnom transportu. Najvažniji multilateralni prometnopravni izvori su: - Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem (1978) odnosno Hambuška pravila su

stupile na snagu 1. februara/veljače 1992 godine, nakon ratificiranja od strane dvadeset ugovornih članica.

- Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom transportu robe koja je usvojena konsenzusom 24 maja/svibnja 1980 i koju su dosad ratificirali samo sedam članica, a da bi stupila na snagu potrebno je da je ratificira trideset ugovornih članica.


52

UNCTAD (skr. United Nations Conference on Trade Development) odnosno Konferencija UN za trgovinu i razvoj, Ženeva, ICC (skr. International Chamber of Commerce) odnosno Međunarodna trgovisnka komora, Paris te FIATA (skr. Federation Internationale des Associtions des Transitaires et Associations) odnosno Međunarodni savez špediterskih udruženja, Zürich i ostale međunarodne organizacije ulažu znatne napore u izradi jedinstvene isprave o prijevozu robe u kombiniranom odnosno multimodalnom transportu. U međunarodnom multimodalnom i kombiniranom transportu koriste se različite prijevozne isprave. Gotovo svaka od takvih isprava je više puta mijenjana i nadopunjavana sukladno zahtjevima modernizacije i stupnju razvoja pojedinih grana prometa, odnosno stupnju suvremenih tehnologija transporta (naročito kontejnerizacije), ali i zahtjevima određenih međunarodnih organizacija i konvencija. Svaki dokument o prijevozu stvari, kao posljedica sklopljenih ugovora o multimodalnom i kominiranom transportu, ima svoje specifične pravnoekonomske implikacije, a što se koncizno elaborira za samo nekoliko najvažnijih isprava: - FBL FIATA – teretnica za multimodalni transport odnosno „Negotiable FIATA Multimodal

transport bill of Lading“. FIATA ima autorsko pravo na FBL, koje je u skladu s Pravilnikom UNCTAD/ICC za međunarodne transportne dokumente koji je prihvatio Izvršni odbor ICC u Parizu 11. juna/lipnja 1991 godine. FIATA je izdala i Upustvo o upotrebi FIATA-teretnice za multimodalni transport iz 1992 godine koje je integralni dio Licenčnog ugovora koji sklapaju Međunarodni savez špediterskih udruženja (FIATA) i nacionalna špediterska udruženja. Ta isprava pojednostavljeno i konciozno elaborira najvažnija pitanja špeditera kao operatora multimodalnog prijevoza na temelju Standardnih uvjeta FIATA teretnice multimodalnog prijevoza, tiskanih na poleđini. U prijevozu robe morem (na ili pod palubom) kao i unutarnjoj plovidbi, primjenjivat će se Haška pravila sadržana u Međunarodnoj konvenciji o izjedničavanju nekih pravila o teretnici (potpisanoj u Brukselu 25. avgusta/kolovoza 1924 godine) i Haško-Visbijska pravila sadržana u Briselskom protokolu (potpisanom 23. februara/veljače 1968 godine) u svim zemljama koje su ih ratificirale umjesto pravila standardnih uvjeta FBL.

- FWB FIATA – teretni list za multimodalni transport odnosno „Non-negotiable FIATA Multimodal transport Waybill“ koji je FIATA izdala 1997 godine, a radi se o neutrživom tj. nenegocijabilnom dokumentu, koji je po sadržaju i namjeni veoma sličan FIATA-teretnici za multimodalni transport, s time što FWB nije negocijabilan dokumenat, odnosno nije vrijednosni dokument.

- MULTIDOC – teretnica za multimodalni transport odnosno „Multimodal Transport Bill of Lading“

je, kao i klasične teretnice tj prijevozne isprave u pomorskom prometu, vrijednosni papir, prenosiva i negocijabilna. Isprava ima 25 klauzula, a najvažnije su: primjena teretnice, zastara o isporuci pošiljke, sudbenost i primjena prava, odgovornost operatora multimodalnog transporta, ograničenje odgovornosti operatora, prijevoz opasne robe, vozarina i troškovi, založno pravo itd.

- MULTIWAYBILL – brodski teretni list za multimodalni transport odnosno „Multimodal Transport

Waybill“ koji je zapravo brodski teretni list za multimodalni transport, koji je govtov identičan MULTIDOC-u, ali nije vrijednosni papir, te negocibilan i ne može se indosamentom prenositi.

- COMBICONBILL – teretnica ua kombinirani transport odnosno „Negotaible Combined Transport

Bill of Lading) koji je isprava vrijednosni papir, prenosiva indosamentom i negicijabilna, a prilagođena zahtjevima suvremenoga kombiniranog transporta. Na poleđini ima Standardne uvjete s 24 klauzule.


53

COMBICONWAYBILL – brodski teretni list za kombinirani transport odnosno „Combined Transport

Sea Waybill“ koji je pomorski ili brodski teretni list za kombinirani transport, koji

5. SKLADIŠTE

Skladišni objekti pojavljuju se još u dalekoj prošlosti, praktično od onog trenutkakada je čovjek dostigao stepen razvoja u kom je mogao da tokom ljeta uzgaji ili pribavi dovoljno hrane da obezbjedi isharnu u zimskom periodu. Pod skladišnim objektima podrazumjevaju se sve otvorene, natkrivene ili zatvorene površine namjenjene čuvanju robe.

Skladišni objekt, otuda, ne mora nužno podrazumjevati postojanje bilo kakvog objekta visokogradnje – zgrade, već može označavati i otvoren prostor, tehnološki organiziran na način tokom nekog vremenskog perioda omogući čuvanje određene vrste robe.

Kategoriziranje skladišnih objekata moguće je sprovesti u odnosu na veliki broj različitih obilježja, pa je otuda teško govoriti o postojanju univerzalnog ili općevažećeg pristupa kojim je moguće obuhvatiti baš sve tipove, namjene i vrste tehničko-konstruktivnih rješenja, Naime, u principu je kategiriziranje skladišnih objekata moguće sprovesti u odnosu na veliki broj obilježja i to:

1. Prema stepenu izloženosti sadržaja objekata prema spoljnjem uticaju Otvorena skladišta Zatvorena skladišta Natkrivena skladišta

2. Prema položaju skladišnog objekta u odnosu na nivo tla razlikujemo Nadzemna skladišta Skladišta zasuta zemljom Poluukopana skladišta Podzemna skladišta Podvodna skladišta

3. Prema geometrijskom obliku građevinskog objekta – zgrade

Objekti u obliku ravnih geometrijskih figura Objekti sferičnog oblika Objekti cilindričnog oblika Objekti u obliku kalote

4. Prema konstruktivnom rješenju i vrsti materijala

Sa betonskom nosećom konstrukcijom Sa čeličnom nosećom konstrukcijom Sa čelično betonskom nosećom konstrukcijom Vazdušne hale Hale sa lakom metalnom konstrukcijom Zidani skladišni objekti Objekti drvene konstrukcije Spratni skladišni objekti

5. U odnosu na vrstu robe koja se skladišti

Za čuvanje komadne robe Za čuvanje rasute robe Za čuvanje tečnosti i gasova


54

6. Prema uslovima skladištenja Nekondicionirani skladišni objekti Kondicionirani skladišni objekti

7. Prema kapacitetu:

objekti velikog kapaciteta objekti srednjeg kapaciteta objekti malog kapaciteta

8. Prema visini: Objekti male visine Objekti srednje visine Objekti velike visine

5.1 AUTOMATIZACIJA UPRAVLJANJA PROCESIMA U SKLADIŠTU

Stepen unifikacije postupaka za upravljanje pojedinim procesima i stepenima obuhvatnosti procesa

unificiranim postupcima. Stepen unifikacije postupaka upravljanja i stepen obuhvatnosti procesa mora biti

obuhvaćen tehnološkom koncepcijom i mora biti ugrađen u postupke dimenzionisanje. Međutim moguće je

nezavisno od svega iznijetog razmatrati oblike i efekte upravljanja u slučajevima kada procesima upravlja sam

čovjek, čovjek uz pomoć nekog automata i sam automat.

Praksa je pokazala da upravljanje od strane čovjeka rezultira velikim brojem dokumenata, povećanim

potrebnim brojem sredstava i radne snage, ne racionalnim korišćenjem kapaciteta resursa i uočljivim

nedostacima u informacionom sistemu, što se svakako može svrstati u negativnosti, ali ima i određene prednosti

koje se prije svega ogledaju u izrazito velikoj fleksibilnosti. Bilo koji stepen automatizacije dovodi do smanjenja

nabrojanih negativnosti ali isto tako smanjuje i fleksibilnost.

Vjerovatno iz ovih razloga u praksi susrećemo sisteme za upravljanje kod kojih su funkcije podijeljene

između čovjeka i automata, pri čemu čovjeku ostaje ona funkcija koja je povezana sa većom neodređenošću i

širim spektrom mogućih akcija.

Kako automatizovani sistemi dobijaju sve širu ulogu u upravljanju skladišnim procesima od interesaje

sagledati njihovu strukturu i njihove osnovne elemente. Može se reći da su osnovni elementi bilo kog

automatizovanog sistema:

banke podataka

sredstva za obradu i prikupljanje podataka

programi za rad sredstava.

BANKA PODATAKA

Nema nekakvih krutih pravila o podjeli banaka podataka, jedino pravilo je da treba omogućiti čuvanje svih

relevantnih podataka i to na način koji omogućava njihovo korišćenje, korigovanje i unošenje.


55

Prvu grupu podataka sačinjavaju podaci koji omogućavaju komuniciranje skladišta sa okruženjem, a odnose se

na sve značajne karakteristike pošiljaoca i primaoca materijala. U drugu grupu bi se mogli svrstati podaci o

načinu popunjavanja i iadavanja materijala kao i o njegovom stanju pri čemu se oni uglavnom popunjavaju i

izdavanja materijalnofinansijskog poslovanja skladišta. Sljedeća grupa se odnosi na informacije o lokaciji

materijala u skaldištu i eventualno potrebnim operacijama na materijalu u toku čuvanja.

SREDSTVA I OPREMA ZAOBRADU I PRIKUPLJANJE PODATAKA

Sredstva i oprema za prikupljanje i obradu podataka se mogu svrstati u tri osnovne grupe. Prvu sačinjavaju

računari čija je osnovna funskcija da omoguće svrsishodnu obradu podataka sa osnovnim ciljem da se dobiju

adekvatne upravljačke instrukcije ili informacije koje će poslužiti kao osnova za davanje konkretnih upravljačkih

instrukcija. Računari se mogu posmatrati sa više aspekata kao što su kapacitet, brzina rada, veličina, potrebni

uslovi za rad, oblici pristupa, mogućnosti povezivanja sa perifernim uređajima.

U drugu grupu sredstava se mogu svrstati kontrolni uređaji. Njihova osnovna funkcija je praćenje parametara

karakterističnih za odvijanje pojedinih procesa u skaldištu. To su na primjer, vage termometri, uređaji za

induktivno vođenje sredstava.

Treću grupu sačinjavaju sredstva za prikupljanje podataka. Tu spadaju različiti oblici terminala i oprema za

automatsku identifikaciju. Terminali omoguĆavaju komunikaciju između čovjeka i banke podataka uz

posredovanje računara i pripadajućih programa, ili direktno između čovjeka i računara. U zavisnosti od mjesta

primjene definiše se i njihova konfiguracija, ali u osnovi imaju monitor ili displej za prenošenje informacija čovjeku

i tastaturu sa alfanumeričkim ili funkcijskim tasterima za unošenje podataka od strane čovjeka. Oprema za

automatsku identifikaciju eliminiše čovjeka iz procesa neposrednog unošenja podataka.

Danas se u zavisnosti od potencijalnog mjesta primjene, koristi više sistema za automatsku identifikaciju od kojih

su najznačajniji: sistemi zasnovani na primjeni linijskog koda, sistemi zasnovani na vizuelnom prepoznavanju

karaktera, sistemi zasnovani na korišćenju magnetnih zapisa, sistem identifikacije uz korišćenje signala iz oblasti

radio ili zvučnog frekventnog opsega i sistem identifikacije na principu prepoznavanja glasa.

Definisanje lokacije skladišta predstavlja jedan od ključnih problema koji se pojavljuju pri otpimizacijama

logističkih sistema. S obzirom na njegovu kompleksnost i veliki broj funkcija koje skladišta mogu imati u

logističkim sistemima, pristup rješavanju problema može biti veoma različit.

O izboru algoritma za rješavanje lokacijskih problema skladišta može se govoriti samo u slučaju da je distributivni

sistem opisan nekim od klasičnih modela. Pri opisivanju sistema simulacionim modelom, primjenjuje se i

odgovarajući algoritam za rješavanje problema, što se, u krajnjem slučaju odnosi i na ekspertne sistema.


56

5.2 METODOLOGIJA ZA ODREĐIVANJE LOKACIJE JEDNOG SKLADIŠTA

U realnim distributivnim sistemima često se pojavljuju zahtjevi za određivanje lokacije skladišta poznat i iznosi 1.

Uobičajeno je da se pri rješavanju problema distributivnog sistema predstavi mrežom gdje čvorovi

predstavljaju korisnike, a grane potencijalne veze između korisnika. Svakom čvoru pridružuju se karakteristika

koja govori o ukupno potrebnoj količini robe koju je korisniku potrebno dopremiti u nekom dužem vremenskom

intervalu, a grani podatak koji opisuje neku od karakteristika relevantnih za odvijanje prevoznog procesa. Ovaj

podatak mora odgovarati željenom obliku funkcije cilja, pa tako, ukoliko se želi kao kriterijum optimizacije koristiti

minimizacija troškova, grani se pridružuje jedinični trošak prevoza robe. Ukoliko je kriterijum optimizacije

minimizacia ukupnog transportnog rada, grani će se pridružiti rastojanje između dva korisnika. Podrazumjeva se

da su potencijalne lokacije skladišta mjesta gdje se nalaze korisnici. Prezentiraće se tri algoritma koji mogu biti

korišćeni za rješavanje ovako postavljenog problema.

1. PRVI ALGORITAM (Goroškov A.F – matematički metod minimizacije transportnih troškova u zavisnosti

od razmještaja prerade robe) pogodan je za primjenu u uslovima kada je broj korisnika u distributivnom

sistemu relativno mali i kada za proračune nije moguće koristiti računar.

Korak 1. proračun ukupnih zahtjeva za robom na mreži

Q= ∑ =

n

iQi

1

Qi -količina robe koju je potrebno dopremiti do korisnika (i)

n- ukupni broj čvorova na mreži

Korak 2. Poređenje zahtjeva za robom u svakom čvorova sa ukupnim zahtjevima na mreži.

Ukoliko su zahtjevi u nekom od čvorova veći ili jednaki od polovine zahtjeva na mreži, odnosno

ukoliko je ispunjeno 2

QQi ≥ skladište se locira na tom čvoru

Korak 3. Proračun stepena svih čvorova na mreži iδ . Stepen svakog čvora jednak je broju

grana koje ulaze u čvor ili iz njega izlaze.

Korak 4. Eliminisanjem visećih čvorova. Pod visećim čvorovima podrazumjeva se čvor koji

samo jednom granom povezan sa ostalim čvorovima , odnosno onaj čvor koji ima stepen 1.

1−=

+=

bb

QaQbQb

δδ

Korak 5. Identičan koraku 2. Ukoliko je uslov ispunjen, lokacija skaldišta je pronađena, a u

protivnom se prelazi na korak 6.


57

Korak 6. Za sve grane proračunava se karakteristika ijΘ uz korišćenje izraza:

( )( )( )221

−−+=Θ jiQjQilij

ij δδ

lij - rastojanje između korisnika i i j.

Karakteristika grane može biti veća ili jednaka nuli. Ukoliko je karakteristika grane jednaka nuli,

znači da neki od čvorova koje ona spaja ima stepen 2, odnosno da je jedan od čvorova povezan

samo sa dvije grane. Odavder proizilazi da će i druga grana, koja polazi iz čvora sa stepenom 2,

imati karakteristiku jednaku 0.

Sve grane čija je karakteristika veća od 0 proglašavaju s eprostim lancem. Grane čija je

karakteristika jednaka 0 međusobno se spajaju preko čvorova sa stepenom 2 tako da zajedno čine

prosti lanac. Svaki prosti lanac polazi i završava se u čvoru čiji je stepen veći od 2.

Korak7. Ispituje se mogućnost rasjecanjaprostih lanaca. Rasjecanje nije dozvoljeno u dva

slučaja:

o Ukoliko je zbir zahtjeva unutrašnjih čvorova prostog lanca (Onih čvorova u lancu koji

imaju stepen 2) veći ili jednak polovini ukupnih zahtjeva za robom na mreži.

o Ukoliko prosti lanac predstvlja most, Pod mostom se podrazumjeva onaj prosti lanac

koji spada dvije grupe čvorova tako da je prelazak iz jedne u drugu grupu moguć

samo preko njega.

Korak 8. Obavlja se rasjecanje prostog lanca sa najmanjom karakteristikom.

( )( )( )221

−−++=Ω jiQQjQIlij

ij δδ

Korak 9. Ukoliko postoji viseći čvor realizuje se njegovo eliminisanje kao u koraku 4.

Korak 10 Identičan je koraku 2. Ukoliko je uslov ispunjen, lokacija skaldišta je pronađena, a u

protivnom se prelazi na korak 6.

Korak 11. Ukoliko svi preostali povezani čvorovi imaju stepen 2, mjesto koncentracije se

jednostavno nalazi tražećI minimalnu vrijednost sume proizvode zahtjeva u svakom od čvorova

i rastojanja do skaldišta, pri čemu se skladište locira na svako od potencijalnih mjesta . U

protivnom prelazi se na korak 6.

U postupku tehnološkog projektovanja jednog skladišta polazni korak predstavlja

utvrđivanje njgovog mjesta i njegove uloge u logističkom sistemu. To mjesto i ta uloga


58

najpovoljnije se mogu utvrditi i saopštiti, naravno uz odrđene neophodne dopune, preko

tabele koja je prezentirana:

DRUGI ALGORITAM

Algoritam se sastoji u osnovi iz dva dijela. Postupak se može opisati kroz osam osnovnih koraka.

Korak 1. Formira se matrica polaznih rastojanja između pojedinih čvorova mreže 0

IJL .

Za čvorove koji nisu direktno povezani polazno rastojanje je beskonačno,

Korak 2. Formira se matrica koja govori o čvorovima prethodnicima 0

IJP na putu

između čvora i i čvora j. Element matrice ij ukazuje na čvor koji prethodi čvoru j na putu do

čvora i. Član matrice ij ima vrijednost i ako postoji direktna veza između čvora j. U ostalim

slučajevima čvor prethodnik ne postoji.

Korak 3. Ispituje se da li čvor k (k=1,...,n), ukoliko se uključi u put između dva čvora,

prethodno definisan put skraćuje. Ovo se realizuje tako što se za svaki čvor k pravi nova

matrica rastojanja. Elementi matrice dobijaju se na osnovu izraza:

+=

== 11

,mink

ik

k

kj

k

ij

K

IJLLLL

Korak 4. Paralelno se prave i matrice čvorova prethodnika. Promjene u matrici čvorova

prethodnika se realizuju na osnovu izraza:

Korak 5. ako je k=n, odnonso ako su ispitana poboljšanja koja unose svi čvorovi, prelazi se

na korak 6, u protivnom vraća se na korak 3.

Korak 6. svaki element kolone matrice rastojanja množi se zahtjevima za robom

generisanim u čvoru i.

Korak 7. Sabiraju se svi elementi svih redova matrice dobijene u koraku 6. kao rezultat

sabiranja dobija se vrijednost funkcije cilja koja bi se ostvarila da se skaldište nalazi na

lokaciji koja odgovara tekućem redu matrice.

Korak 8. red sa minimalnim zbirom ukazuje na čvor u koga treba postaviti skladište.

Nakon ispitivanja mogućnosti poboljšanja za sve čvorove, pristupa se definisanju uupnog transportnog rada koji

u ovom slučaju opisuje funkciju cilja, pri čmu se skladište locira varijantno od svakih od postojećih čvorova.


59

TREĆI ALGORITAM

Kako je već istaknuto, ovaj algoritam za definisanje lokacije skladišta podrazumjeva da je lokacija korisnika

definisana njihovim povezivanjem za koordinatnim sistem. U ovim okolnostima ukupni transportni rad, ili neki

drugi kriteriji optimizacije se može proračunati, pod uslovom da je skaldište smješteno na lokaciji sa koordinatama

x i y, korišćenjem sljedeće funkcije:

( ) ( )2

1

2

,YYiXXiQiL

n

iYX

−−=∑=

I pored toga što to nije uobičajeno, mjesta na kojima se nalaze korisnici mogu se dobiti i na osnovu njihovog

međusobnog rastojanja. U ovom slučaju se jedan od korisnika postavlja u koordinatni početak dok se koordinate

ostalih korisnika pronalaze jednostavnim primjenjivanjem, zakonitosti ravanske trigonometrije.

UTVRĐIVANJE MJESTA I ULOGE SKLADIŠTA U LOGISTIČKOM SISTEMU

U postupku tehnološkog projktiranja jednog skladišta polazni korak predstavlja utvrđivanje njegovog mjesta i

njegove uloge u logističkom sistemu

Koraci za utvrđivanje mjesta i uloge skladišta u logističkom sistemu:

Analiza zadataka koje skladište treba da izvrši

Identifikacija kvantifikacije tehnoloških zahtjeva koji ne zavise od tehnološke koncepcije

Racionalizacija tehnoloških zahtjeva

Generisanje tehnoloških koncepcija

Identifikacija i prilagođavanje tehnoloških zahtjeva tehnološke koncepciji

Kvantifikacija tehnoloških zahtjeva u okviru tehnološke koncepcije

Dimenzionisanje tehnoloških elemenata

Utvrđivanje podloga za ostale projektante koji učestvuju u projektovanju skladišta

Formiranje varijantnih tehnoloških rješenja

Vrednovanje varijantnih tehnoloških rješenja

Izbor rješenja

Idejni tehnološki projekat

Izbor isporučioca projekta

Izbor isporučioca opreme

Glavni tehnološki projekat


60

5.4 OPASNOST I MJERE ZAŠTITE OD POŽARA I EKSPLOZIJE

Preventivna zaštita figuriše kao najznačajniji dio zaštite od požara i eksplozije i predstavlja kompleks tehničko-tehnoloških i organizacionih mjera za isključivanje mogućnosti nastanka požara ili eksplozije.

U okviru toga moguće je izdvojiti:

Mjere zaštite od požara preduzete pri projektiranju i izgradnji skladišta i

Mjere za zaštitu od požara i eksplozija, koje se ostvaruju u toku funkcionisanja tehnološkog procesa.

Ispitivanjem je ustanovljeno da se kao osnovni mogu izdvojiti sljedeći uzroci požara i eksplozija:

Nepoštivanje osnovnih elementarnih uslova zaštite od požara

Nenormalnosti u vođenju tehnoloških procesa

Nepreduzimanje svih mjera i neadekvatna tehnološka priprema

Neobušenost ljudi

Neispravnost električnih uređaja i instalacija

Neispravnost sistema za zagrijavanje ili provjetravanje

Samozapaljivost

Neriješena pitanja eliminacije statičkog elektriciteta

Atmosferska pražnjenja.

U suštini, mjere za zaštitu od požara i eksplozija, kada je riječ o tehnološkom procesu, moguće je svrstati u

dvije grupe: organizacione i tehnološko-tehničke mjere zaštite.

Organizacione mjere:

Dobro poznavanje i ispunjavanje pravila zaštite od požara i eksplozije pri izvođenju tehnološkog

procesa

Sprovođenje obuke iz oblasti zaštite od požara i eksplozije i provjera znanja za svako radno mjesto

Obuka radnika

Ustanovljavanje evidencije i plana remonata , čišćenje i dr.

Redovna kontrola i provjera zaštitnih i kontrolno-mjernih uređaja,

Utvrđivanje puteva evakuacija ljudstva

Utvrđivanje postupaka za alarmiranje i uzbunjivanje.

Donošenje pravilnaika za zaštitu od požara

Tehnološke mjere zaštite od požara obuhvataju :

Poznavanje fizičko-hemijskih svojstava koje karakterišu materije sa aspekta njihove zapaljivosti i

eksplozivnosti

Poznavanje količina požarno i eksplozivno opasnih matreija u procesu

Zamjena opasnih tehnoloških operacija manje opasnim.

Utvrđivanje mogućih pravaca razvoja eventualnog požara


61

Sprečavanje mogućnosti nastanka eksplozivnih smješa itd.

Tehničke mjere zaštite od požara obuhvataju:

Utvrđivanje i označavanje mogućih konstruktivnih, montažnih i eksploatacionih nedostatakana

aparatima, uređajima i opremi koji mogu dovesti do stvaranja izvora paljenja u toku rada.

Analizu potreba za kontrolno-mjernom i regulacionom opremom i

Obezbjeđenje opreme i prolaze specijalnim vatrozaštitnim vratima i vatropregradama itd.

I pored najefikasnijih mjera zaštite, razumljivo je da se latentna opasnost od pojave požara ne može isključIti.

Stoga se, pored akcije u pravcu sprovođenja preventivne zaštite sa ciljemda se broj požara svede na razumnu

mjeru, ,moraju sprovoditi i aktivnosti u cilju smanjenja šteta koje pri požaru nastaju. Uređaji za otkrivanje ,

alarmiranje i dojavu požara je stalno prisutan i može znatno doprinijeti smanjenju vremnskog intervala potrebnog

da se o nastalom požaru obavijesti vatrogasna jedinica. Rad ovih uređaja bazira se u osnovi na principe kontrole

sredine zaštićenog objekta pomoću pretvarača neelektrične veličine u električne.

Danas se u upotrebi nalazi više sistema za otkrivanje i dojavu požara, koji se svi, mogu svrstati u sljedeĆe

kategorije

Poluatomatske

Automatske

Udvojene sistemi.

5.5 PRINCIPI USKLADIŠTENJA

Što se tiče uskladišetnja robe, naravno da najprije dolazi u obzir uskladištenje u skaldištu komitenta, ukoliko

takvim raspolaže i ukoliko je to moguće sobzirom na carinske prostore.

Ako za to dobije nalog, špediter će uskladištiti robu prvenstveno u svoje skladište, a ako takvog nema ili

uskladištenje u njegovom skladištu nije moguće iz bilo kojih razloga, špediter će uskladištiti robu prvenstveno u

javna skladišta, ako takva postoje, a inače u skladištat rećih osoba.

Smještaju robe u skladištima treba posvetiti naročitu pažnju i uvijek imati u vidu da se roba ne samo uskaldištava

već da će do nje trebati i doći prilikom iskladištenja.

Budući da špediterska skladišta obično imaju sa jedne strane pristup za cestovna vozila, a sa druge strane

željeznički kolosjek za utovar-istovar vagona pa robu treba odmah smjestiti da će se uz najmanje poteškoća moći

iznijeti iz skladišta i utovariti u prevozno sredstvo.

Raspored robe u skladištu mora biti takav da omogućava primjenu skladištne mehanizacije, tj kretanje viljuškara

sa i bez paleta, kretanje skladišnih radnika sa praznim i natovarenim kolicima i dovoljan pregled uskaldištene


62

robe. Glavni prolazi moraju biti široki barem dva do tri metra, a sporedni mogu biti uži, npr 1-1,5 m, sve zavisno

od mehanizacije koja se upotrebljava.

Prilikom uskaldištenja treba voditi računa da li za robu kojoj je potrebno je prozračivanje ima dovoljno

ventilacije, a ako je ona manjkava, treba pravovremeno preduzeti potrebne mjere da ne bi došlo do kvarenja. Isto

tako treba voditi računa i o optimslnoj temperature i vlažnosti vazduha u skaldištu te po potrebi montirati potrebne

uređaje za grijanje, ne samo radi zaštite skladištene robe već i radi zaštite radnika koji su u skladištu zaposleni.

Treba se striktno pridržavati svih propisa o higijensko-tehničkoj zaštiti pri radu i u skladištima.

Poseban nadzor nad uskladištenom robom špediter vrši samo po izričitom nalogu komitenta, ili ako je

takav nadzor potreban zbog prirode robe.

Pod posebnim uslovima uskaldištavat će se slijedeća roba:

Explozivni, samozapaljivi i lakozapaljivi predmeti

Roba koja može štetiti utjecati na drugu uskladištenu robu

Lakopokvarljiva roba koja je podložna brzoj propasti i trulenju

Radioaktivne materije

Volumenozna roba i druga opasna roba

U pogledu odgovornosti za uskladištenu robu, špediter odgovara zapropast ili oštećenje robe uskladištene u

njegovom skaldištu, ako sa robom nije postupao pažljivo kako to čini uredan skladištar. štetu na robi ili ambalaži

do koje je došlo njegovom krivnjom špediter je dužan otkloniti, a ako to ne bi bilo moguće dužan je nadoknaditi

pričinjenu štetu. Ako bi do štete došlo zbog toga što roba nije uopće upakirana ili nije dovoljno upakirana špediter

ne odgovara za takvu štetu. Isto tako špediter ne odgovara za štetu koja bi nastala uslijed uskladištenja na

otvorenom skladištu, ako je takav način uskaldištenja uobičajen za tu vrstu robe ili je takvo uskaldištenje uslijedilo

po komitentovom nalogu ili njegovom krivnjom.

Budući da špediter ne odgovara za štetu prouzrokovanu višom silom, kao ni za štetu prouzrokovanu

prirodom robe ( curenje, rđa isl,), potrebno je preporučiti komitentima da izdaju nalog da se njihova uskaldištena

roba osigura. Naime, robu koja je uskaldištena u vlastitom skaldištu ili u skaldištima trećih osoba isključujući javna

skladišta špediter osigurava samo po izričitovom nalogu. Komitetnt može izdti opšti nalog za osiguranje za vse

svoje pošiljke ili pojedinačni nalog za svaku pošiljku. Ako nalog ne sadrži pobliže podatke, špediter osigurava

uskladištenu robu samo protiv požara i poplave.

Skladišnica – to je vrednosna isprava koju izdaju javna skladišta za robu koju su primili na uskaldištenje.

Sastoji se iz dva dijela i to priznanice i založnice (varanta). Priznanica služi kao dokaz o vlasništu, a založnica u

svrhu podizanju zajma.Skladišnica se može indosamentom prenijeti na drugu osobu, a uskladištena roba se

vraća uz povrat oba dijela.


63

6. POMORSKI TRANSPORT

6.1 OPĆE ZNANJE O POMORSKOM PRIJEVOZU

Razmjena dobara u svijetu vrši se i pomorskim transportom. Skoro tri četvrtine svjetske trgovine obavlja se morem.

Ugovor o prijevozu robe je sporazum između brodovlasnika i osobe koja raspolaže teretom sklopljen radi njenog prijevoza u određenom pravcu zove se prijevozni ugovor ili charter party. On je osnova za vršenje prijevoza na moru. Za zaključivanje ugovora o prijevozu robe morem potrebni su povjerilac i vlasnik tereta. Ugovor mogu zaključiti za cijeli brod, u kjem slučaju govorimo o punom (poptunom) charteru ili samo za dio broda ili određeni prostor broda, u kojem slučaju govorimo o djelimičnom charteru Ugovor se može zaključiti na vrijeme (time charter), na vrijeme ali bez posade, za jedno ili više putovanja (Vozage charter).

Bez obzira o kojem se tipu ugovora radi, svaka strana može tražiti i pisani dokaz o sklopljenom ugovoru, a to je charter, koji predstavlja pisanu formu orevoznog ugovora i regulira odnose brodara i naručitelja prijevoza.

Za ugovarnje pomorskih prevoza za određene relacije i vrste tereta standardne forme prevoznih ugovor, koje uglavnom razrađuju Datle and International Martime Conference (poznata pod kraticom BIMCO) u Kopenhagenu.

6.1.1. OBILJEŽJA PROMETNE POLITIKE ZA POMORSKI PROMET Osim zajedničkih obilježja prometne politike Europske unije, potrebno je precizirati specifična obilježja pomorskog prometa. Europska unija je trgovačka sila, ali i svjetska pomorska sila. 1972. godine u Parizu je razmatrana pomorska politika Zajednice. Postignut je koncenzus o vođenju liberalne pomorske politike, umjesto protekcionizma. Trgovačka flota se stavlja u funkciju vanjske trgovine Unije. Svi brodovi država članica Unije imaju jednak tretman unutar Unije, ali i na trećim tržištima. Oni posluju na nčelima liberalne pomorske politike, kao i lojalne konkurencije na svjetskom pomorskom tržištu. Takva pomorska politika je u funkciji svih korisnika pomorskih usluga Unije kao i zemalja u razvoju. U okviru pomorske politike Unija aktivno djeluje u radu brojnih međunarodnih organizacija: - BIMCO (Baltička i međunarodna pomorska konferencija, organizacija brodara i pomorskih agenata). - IMCO (Međunarodna pomorska pomorska konzultativna organizacija UN) - IMO (Međunarodna pomorska organizacija agencija i agencija UN) - UNCAD (Konferencija UN za trgovinu i razvoj) - ILO (Međunarodna organizacija rada) - FONASBA (Savez nacionalnih udruženja pomorskih brokera i agenata) 6.1.2 VRSTE POMORSKOG TRANSPORTA Temeljne ili osnovne vrste pomorskog transporta su

1. Pomorski linijski transport ili linijsko brodarstvo. Najvažnije specifičnosti pomorskog linijskog transporta predstavljaju:

- U luci ukrcaja linijski brod ne nudi cjelokupni brodski kapacitet nego, skoro u pravilu samo određeni dio tog kapaciteta.

- U luci ukrcaja, najčešće se više više krcaja od strane više krcatelja. To jednko vrijedi i za iskrcaje.

- Linijski brod redovno povezuje više luka ukrcaja i više luka iskrcaja.


64

- Na određenom linijskom pravcu, linijski brod povezuje određene luke ukrcaja i iskrcaja po plovidbenom redu koji je unaprijed objavljen, pa je samim tim poznat i korisnicima prijevoza i treba ga se pridržavati.

- Linijski brodar načešće održava određeni linijski plovidbeni pravac. - Linijsko putovanje broda se redovno planira i obračunava u polaznom i povratnom smjeru. - U linijskom transportu je svojstvena stalnost i stabilnost, pa su linijski brodovi manje fleksibilni u

prilagođavanju promjenama potražnje na tržištu u odnosu sa slobodno brodarstvo. - Odnosi ponude i potrađnje brodskog prostora nemaju izrazito jak uticaj na visinu vozarinskih

stavova. U linijskom transportu se svaki prijevoz ne ugovara posebno, nego je određen tarifama.

- U linijskom transportu pomorski agenti sklapaju ugovore o prijevozu pojedinih stvari. U prijevozu generalnog tereta praktikuje se postupak bukiranja, odnosno predugovaranje određenog brodskog tereta kod linijskih brodova. Taj dokument obavezuje ugovorne strane na izvršavanje tačaka iz ugovora. Nakon ukrcaja pojedinih stvari izdaje se teretnica ili brodski teretni list.

- U linijskom transportu vrijede linijski uvjeti prijevoza što znači da troškove ukrcaja i iskrcaja tereta snosi sam brodar.

- Standardni tereti linijskog transporta su uglavnom poluproizvodi ili gotovi proizvodi pakovani u vrećama, kutijama, sanducima... Ti tereti se obično nazivaju linijski ili generalni tereti.

- Predmeti prometa u linijskom transportu nisu samo stvari, roba, teret, nego su to i putnici. Tako linijski transport može biti teretno brodastvo i putničko brodarstvo.

- Linijski brodovi se razlikuju u odnosu na brodove slobodne i kontejnerske plovidbe. Sve linijske brodove možemo svrstati u 1. klasične linijske brodove 2. specijalizirane linijske brodove 3. savremene linijske brodove.

2. Pomorski slobodni transport ili slobodno brodarstvo Najvažnije posebnosti iskorištavanja morskih brodova u pomorskom slobodnom transportu su:

- U pomorskom slobodnom transportu se morski brodovi iskorištavaju u punom kapacitetu za jedno ili više putovanja, tj na određeno vrijeme.

- U pomorskom slobodnom transportu se prevoze tipični tereti kao što su masovni i suhi tereti. Tipični tereti u slobodnom transportu se svrstavaju u dvije skupine, a to su osnovni (željezna ruda, ugljen, žitarice, fosfati i boksit) i ostali tereti (rude koje ne sadrže željezo, magnanova ruda, pjeskoviti minerali, sirovi šećer, staro željezo, ljevano željezo, gips, koks, sol, sumpor, cement, pirit, čelik, drvo i gnojiva)

- U slobodnom transportu je uobičajena primjena f.i.o. uvjeta: 1. FIO ukrcavanje i iskrcavanje bez troškova po brodar 2. FIO AND FRE STOWED - bez troškova ukrcavanja, iskrcavanja, slaganja i ravnanja 3. FIO CHARTER - ugovor bez troškova ukrcaja i iskrcaja 4. FIOS - ukrcavanje, iskrcavanje i slaganje tereta bez troškova po brodara 5. FIOT – ukrcavanje, iskrcavanje i poravnavanje tereta bez troškova po brodara

- Kvantitativni odnosi ponude i potražnje brodskog prostora na pomorskom tržištu imaju jači uticaj na visinu vozarine u pomorskom slobodnom transportu nego u linijskom i tankerskom brodarstvu.

- Brodovi slobodnog transporta se razlikuju od brodova u linijskom i tankerskom transportu po brojnim konstrukcijskim i eksploatacijskim osobinama. Možemo ih svrstati u tri skupine 1. klasične trampere 2. liberti brodove 3. savremene brodove za prijevoz rude

3. Pomorski tankerski transport ili tankersko brodarstvo


65

Pomorski tankerski transport je posebna vrsta pomorskog transporta koja se izučava pedesetak godina za razliku od prethodna dva koja se izučavaju već oko dvije stotine godina. Iako ima neke sličnosti sa prva dva, postoje i određene razlike u sve tri vrste transporta.

- Tankeri se iskorištavaju u punom kapacitetu za jedno ili više putovanja tj na određeno vrijeme. Razlika je u tome što su plovidbeni pravci u prijevozu nafte određeni između zemalja proizvođača i zemljama potrošača. Luke ukrcaja sirove nafte su poznata ishodišta, jer se nova nalazišta ne nalaze često, što nije slučaj sa rafinerijama nafte. Tankerski transport je najčešće jednosmjeran, tako da tankeri u obrnutom smjeru redovno plove bez tereta.

- Potražnja brodskog prostora na tankerskom tržištu se izvodi iz potražnje samo jednog tereta – nafte.

- Zbog povezanosti sa prerađivačima nafte, specifično je ačunanje i prikazivanje vozarinskih indeksa.

- Tankerskim transportom se prevozi samo ograničen broj vrsta tereta (sirova nafta, nsftni proizvodi i tekuđi plin)

- Specifični tereti su nametnuli potrebu izgradnje i iskorištavanja specijalnih tipova tankerskog transporta – brodovi za prevoz sirove nafte, naftnih proizvoda i brodovi za prevoz tekućeg plina.

- Brodovi u izgradnji moraju zadovoljiti rigorozne standarde radi preventivne zaštite, a članovi posade moraju posjedovati brojne licence.

6.3. VRSTE BRODOVA U POMORSKOM TRANSPORTU Svaki brod mora imati državnu pripadnost čime stiče dužnost vijoriti zastavu trgovačke mornarice. To nije samo odraz vanjske pripadnosti broda, već ukazuje na čvrstu vezu između broda i države čiju zastavu brod vije. Takođe svaki brod mora imati oznake za svoju identifikaciju, kao što je ime broda, luka odnosno pristaništa upisa, pozivni znak prema propisima međunarodnom radioprometu (posjed radiotelegrafskog ili radiotelefonskog uređaja). Brodovi za prijevoz robe se razlikuju po vrsti robe za čiji prijevoz su namijenjeni. Tako postoje: - brodovi za prijevoz tekućina (tankeri), - brodovi za prijevoz rasutog tereta (bulk-carrieri), - brodovi za prijevoz generalnog tereta, brodovi hladnjače (frigo-ship, refrigerate vessel), - brodovi za prijevoz plina (LPG-brodovi), - brodovi za prijevoz kontejnera, itd. Pod pojmom tonaže broda podrazumijeva se veličina broda (zapremnina, nosivost) izraženu u tonama. Budući da postoje brojne tehničke, tehnoločke, organizacijske, tehnološke, ekonomske i pravne posebnosti proizvodnje prometnih usluga u pomorskom saobraćaju, potrebno je obrazložiti

1. Tehnologiju pomorskog teretnog saobraćaja

Tehnologija pomorskog teretnog saobraćaja podrazumijeva sklop interdisciplinovanih, multidisciplinovanih, prometno tehničkih, ekonomskih, organizacijskih i drugih znanja, vještina i sposobnosti tehnologa prometa i menadžera. Ova grupa ljudi primjenom brojnih postupaka i procesa uz upotrebu pomorske infrasktrukture i suprastrukture koji prizvode prometne usluge.


66

Univerzalni model pomorskog teretnog prometa čine tri podtehnologije:

1. tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u pomorskom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

1. Priprema sredstava za rad 2. Priprema procesa prijevoza 3. Priprema organizacije prijevoza 4. Priprema provedbe prijevoza 2. tehnologija provedbe prijevoza

Sve postupke i radnje provedbe prijevoza obuhvaćaju postavljanje pravila, preuzimanje, ukrcaj, slaganje tereta, zaštitu tereta, kontrolu plovila i posade i ispostavljanje prijevoznih i drugih isprava.

3. tehnologija završavanja prijevoza Završavanje prijevoznog procesa je u stvari pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona istovremeno sadrži i pripremne i završne pripremne postupke prijevoza. 2. Tehnologija pomorkog putničkog saobraćaja

Tehnologija pomorskog putničkog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciplinarnih tehničkih, organizacijskih, i ostalih znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera koji primjenom složenih i odgovornih poslova, postupaka i procesa proizvode prometne usluge. Sama tehnologija pomorskog prometnog saobraćaja utemeljuje se na osnovnim načelima, a to su tačnost, udobnost, brzina, učestalost, redovnost, učinkovitost, ekonomičnost idr. Univerzalni model tehnologije putničkog pomorskog saobraćaja čine tri podgrupe:

1. tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u pomorskom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

5. Priprema sredstava za rad 6. Priprema procesa prijevoza 7. Priprema organizacije prijevoza 8. Priprema provedbe prijevoza

2. tehnologija provedbe prijevoza

U tri najznačajnije faze mogu se svrstati svi važniji postupci i radnje koje podrazumijevaju provedbu prijevoza, a to su: - prva faza provedbe prijevoza, koja obuhvatapostavljanje plovila uz obalu, kontrolu putničkih karata, ulaz i smještaj putnika, kontrolu sposobnosti plovila i posade, carinsku kontrolu putnika i prtljaga - druga faza provedbe prijevoza podrazumijeva sam prijevoz putnika, prtljaga, automobila, poštanskih pošiljaka od polazne do odredišne tačke. - treća faza provedbe prijevoza podrazumijeva završnu fazu postupka prijevoza putnika. U ovoj fazi plovilo dolazi u odredišnu luku. Nakon pristajanja uz obalu, obavljaju se carinske i druge kontrole putnika, prtljaga i automobila. Slijedi izlazak putnika, iskrcaj prtljaga, poštanskih pošiljaka i automobila.

3. tehnologija završavanja prijevoza


67

Završavanje prijevoznog procesa putnika u pomorskom saobraćaju je u stvari pretpriprema novog ciklusa prijevoza putnika. Na završetku puta, potrebno je kontrolisati plovilo i posadu da bi se izvršila priprema za slijedeći prijevoz.

GLAVNE MJERE BRODA Četiri glavne mjere broda (ship tonnages) su: - istisnina ili deplasman punog ili praznog broda. Za istisninu praznog broda (eng. light displacement) tj.

težina potpuno izgrađenog i opremljenog broda s ugrađenim glavnim i pomoćmim strojevima te rezervnim dijelovima na brodu, ali bez tereta, putnika i posade. Za istisninu punog broda (eng. load displacement) tj. težina broda koji je toliko nakrcan da gazi na ljetnoj teretnoj liniji.

- Nosivost (eng. deadweight) je razlika težine punog i praznog broda odnosno težina tereta pod kojim broj

uroni od lake do neke druge vodene linije i mjeri se težinskim tonama. Istisnina i nosivost se na europskom kontinentu mjere u metričkim tonama od 1000 kg. U engleskoj i na Zapadu često se upotrebljava i engleska ili druga tona (long ton) od 2240 eng. funti ili 1 016 kg. U Americi se upotrebljava kratka tona od 2000 funti ili 907 kg.

- zapremnina ili registarska tonaža je baždarena zapremnina broda koja može biti bruto-registarska tonaža (brt.) tj. baždarena zapremnina ukupnog zatvorenog brodskog prostora koja služi za kalkulaciju cijene gradnje broda, kupoprodajne i zakupne cijene brodova, dokiranje brodova, naplata troškove broda te neto-registarska tonaža tj. zapremnina onog dijela tog prostora koji se može koristiti za prijevoz tereta i putnika. Jedinica zapremnine je registarska tona koja iznosi 100 kubnih eng. stopa ili 2,83 m³ (1m³=0,353 rt).

- kapacitet je mjera koja označuje raspoloživi prostor za teret ili kapacitet skladišta, a izražava se u kubičnim

metrima ili stopama. Za kapacitet odnosno za veličinu broda je karakterističan tzv. prostor po tonu nosivosti tj. prostor koji bi trebala zauzeti jedna tona tereta da bi se istodobno iskoristila nosivost i zapremnina broda. Kaže se tada da je brod nakrcan „full and down“. U novije vrijeme, pojavila se nova jedinica mjere za veličinu kontejnerskih brodova. To je tzv. TEU jedinica (skr. twenty foot equivalent unit). Ova jedinica označava koliko se kontejnera veličine 20 stopa može smjestiti u jedan brod. U odnosu na klasične mjere, jedan puni kontejnerski brod tzv. full containership od 2 000 TEU, imao bi npr. cca 40 000 brt. 6.4. VRSTE UGOVORA Ugovorni odnosi koji nastaju pri prijevozu stvari morem, uređeni su na međunarodnom planu Konvencijom o izjednačenju nekih pravila o teretnici koja je donijeta u Breuxellesu 25 avgusta/kolovoza 1924 godine. Konvencija s izmjenama sadrži tzv. Haška pravila o teretnici koja su donijeta na konferenciji International Law Association u Haagu 1921 godine a stupila je na snagu 1931 godine. Ta konvencija je izmjenjena Protokolom o izmjeni konvencije od 23 februara/veljače 1968 godine (Protokol poznat pod nazivom Visbyjska pravila) te Protokolom iz 1979 godine koji se zove SDR Protokol, jer uvodi obračunsku jedinicu posebnih prava vučenja kako ih definira Međunarodni monetarni fond. Te 31 marta/ožujka 1978 godine usvaja se Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem koja ima naziv „Hamburška pravila“.


68

Ugovor o prijevozu stvari morem kao i svaki ugovor o pomorskom plovidbenom poslovanju, dvostrani je pravni akt, stoga se u njemu pojavljuju razne osobe. Glavni nositelj posla su brodar i nalogodavac. Osim njih, pojavljuje se i krcatelj te konačno primatelj. Ugovori o iskorištavanju brodova dijele se u dvije osnovne vrste: ugovor o plovidbenom poslu

- ugovor o prijevozu stvari morem, - ugovor o prijevozu putnika, - ugovor o teglanju odnosno potiskivanju morem, - ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove

ugovore o zakupu broda (eng. „Bare boat chater“ ili „Demise chater“) predstavlja specifičnu vrstu iskorištavanja broda gdje brodovlasnik tj, nositelj prava raspolaganja brodom, gubi svojstvo brodara. Plovidbeni se pothvat kod te vrste ugovora obavlja u ime i za račun zakupca, te je on brodar i nositelj pomorskog pothvata. Ugovor o prijevozu stvari To je ugovor gdje se brodar obavezuje da će otpremiti robu brodom iz jednog mjesta u drugo, a nalogodavac da će platiti vozarinu. Ako je ugovoreno da će brod prevesti potpun teret (a full and complete cargo) ili da će se nalogodavcu dati brod u svrhu prijevoza, tada se o tom poslu sklapa brodarski ugovor („Charter party“). Brodarski ugovor Ovaj ugovor se sklapa u slobodnoj plovidbi za prijevoz tereta morem cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom. On se takođe može odnositi na cijeli brod, njegov razmjerni dio (pola broda, četvrtine broda, itd.) ili se može odnositi na određeni brodarski prostor (pojedino skladište). Ovakvi ugovori se mogu zaključiti za jedno ili više određenih putovanja (voyage charter) ili na određeno vrijeme (time charter). Brodar može skupljati koleta razne robe i zaključuje čitav niz pojedinačnih ugovora o prijevozu robe, što zahtijeva uvođenje posebnih brodova na određene morske puteve i održavanje stalne veze između luka po stalnom redu vožnje. Za takvu vrstu prijevoza stvoreni su posebni uvjeti tzv. „liner terms“ koje su brodari stvori u poseban tip ugovora o prijevozu stvari morem tj. pomorski prijevoznički ugovor (eng. contract of carriage, njem. Stückgutfrachtvertrag). Ugovor se zaključuje na tiskanom obrascu ili zaključnici (Cargo booking note) koja sadrži osnovne elemente ugovora: ime brodara, eventuelno i broda, ima nalogodavca, vrstu i količinu robe, luku ukrcaja i iskrcaja, stojnice, eventualno i prekostojnice i despach, visinu prijevoza i potpis stranaka odnosno njihovih punomoćnika. S obzirom na način plaćanja vozarina, razlikuje se: - brodarski ugovori na vrijeme (eng. time charter, njem. Zeitcharter). On se sklapa kad nalogodavac ima veće

količine tereta koje želi prevesti jednim brodom u više uzastopnih putovanja. - brodarski ugovori na putovanje (eng. voyage charter, njem. Reisecharter). Tim se ugovorom obavezuje

brodar da će nalogodavcu prevesti robu cijelim brodom, dijelom broda ili određenim brodskim prostorom iz jednog mjesta u drugo uz plaćanje ugovorene vozarine.

Podbrodarski ugovori (subcharter) gdje nalogodavac ugovori s trećom osobom prijevoz stvari pa umjesto svoje robe ukrca robu treće osobe na osnovi posebnog ugovora s tom trećom osobom. Naime, nalogodavac, kada nema dovoljno vlastitog tereta da popuni ugovoreni brod ili njegov dio pa na taj način želi smanjiti gubitak. Prijevoznički ugovor Prijevozničkim ugovorom (eng. Contract of carriage, njem. Stückgutfrachtvertrag) brodar se obavezuje da će prevesti pojedine stvari iz jedne luke u drugu. Težište ovog ugovora je izvršenje otpreme robe. Kojim će se brodom roba prevesti, postaje sporedno pitanje.


69

Da bi se osigurao prijevoz u određeno vrijeme, nalogodavac ili krcatelj sastavlja s brodarom tzv. zaključenicu (eng. cargo booking note) koja sadrži podatke o strankama, robi, vozarini i datum ukrcaja robe te naznaku da se prijevoz robe obavlja pod linijskim uvjetima. Pomorska teretnica Teretnica (eng. Bill of Landing, njem. Konosament) je isprava kojom brodar potvrđuje prijem robe za prijevoz u količini navedenoj u teretnice i i obećava da će tu robu na odredištu predati zakonitom imatelju isprave o onakvom stanju u kakvom ju je primio. Prema tome, teretnica može imati trostruko značenje: - potvrđuje samo postojanje ugovora o prijevozu i njegove uvjete, - služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden, - utvrđuje pravni odnos prema primatelju tereta tj. obavezu da teret označen u teretnici bude izručen

legitimnom vlasniku teretnice. Ako teretnica ne sadrži obrazloženje opaske u odnosu na vrstu, broj, količinu, težinu i stanje tereta, takva se teretnica naziva „čista teretnica“. Prijenos prava iz teretnice zavisi od načina kako je određen primatelj u teretnici odnosno kako glasi teretnica s obzirom na primatelja. 6.5.2. Brodarski ugovor Ovaj ugovor se sklapa u slobodnoj plovidbi za prijevoz tereta morem cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili određenim brodskim prostorom. On se takođe može odnositi na cijeli brod, njegov razmjerni dio (pola broda, četvrtine broda, itd.) ili se može odnositi na određeni brodarski prostor (pojedino skladište). Ovakvi ugovori se mogu zaključiti za jedno ili više određenih putovanja (voyage charter) ili na određeno vrijeme (time charter). Brodar može skupljati koleta razne robe i zaključuje čitav niz pojedinačnih ugovora o prijevozu robe, što zahtijeva uvođenje posebnih brodova na određene morske puteve i održavanje stalne veze između luka po stalnom redu vožnje. Za takvu vrstu prijevoza stvoreni su posebni uvjeti tzv. „liner terms“ koje su brodari stvori u poseban tip ugovora o prijevozu stvari morem tj. pomorski prijevoznički ugovor (eng. contract of carriage, njem. Stückgutfrachtvertrag). Ugovor se zaključuje na tiskanom obrascu ili zaključnici (Cargo booking note) koja sadrži osnovne elemente ugovora: ime brodara, eventuelno i broda, ima nalogodavca, vrstu i količinu robe, luku ukrcaja i iskrcaja, stojnice, eventualno i prekostojnice i despach, visinu prijevoza i potpis stranaka odnosno njihovih punomoćnika. S obzirom na način plaćanja vozarina, razlikuje se: - brodarski ugovori na vrijeme (eng. time charter, njem. Zeitcharter). On se sklapa kad nalogodavac ima veće

količine tereta koje želi prevesti jednim brodom u više uzastopnih putovanja. - brodarski ugovori na putovanje (eng. voyage charter, njem. Reisecharter). Tim se ugovorom obavezuje

brodar da će nalogodavcu prevesti robu cijelim brodom, dijelom broda ili određenim brodskim prostorom iz jednog mjesta u drugo uz plaćanje ugovorene vozarine.

Podbrodarski ugovori (subcharter) gdje nalogodavac ugovori s trećom osobom prijevoz stvari pa umjesto svoje robe ukrca robu treće osobe na osnovi posebnog ugovora s tom trećom osobom. Naime, nalogodavac, kada nema dovoljno vlastitog tereta da popuni ugovoreni brod ili njegov dio pa na taj način želi smanjiti gubitak. Prijevoznički ugovor Prijevozničkim ugovorom (eng. Contract of carriage, njem. Stückgutfrachtvertrag) brodar se obavezuje da će prevesti pojedine stvari iz jedne luke u drugu. Težište ovog ugovora je izvršenje otpreme robe. Kojim će se brodom roba prevesti, postaje sporedno pitanje. Da bi se osigurao prijevoz u određeno vrijeme, nalogodavac ili krcatelj sastavlja s brodarom tzv. zaključenicu (eng. cargo booking note) koja sadrži podatke o strankama, robi, vozarini i datum ukrcaja robe te naznaku da se prijevoz robe obavlja pod linijskim uvjetima. 7.3.4. Pomorska teretnica


70

Teretnica (eng. Bill of Landing, njem. Konosament) je isprava kojom brodar potvrđuje prijem robe za prijevoz u količini navedenoj u teretnice i i obećava da će tu robu na odredištu predati zakonitom imatelju isprave o onakvom stanju u kakvom ju je primio. Prema tome, teretnica može imati trostruko značenje: - potvrđuje samo postojanje ugovora o prijevozu i njegove uvjete, - služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden, - utvrđuje pravni odnos prema primatelju tereta tj. obavezu da teret označen u teretnici bude izručen

legitimnom vlasniku teretnice. Ako teretnica ne sadrži obrazloženje opaske u odnosu na vrstu, broj, količinu, težinu i stanje tereta, takva se teretnica naziva „čista teretnica“. Prijenos prava iz teretnice zavisi od načina kako je određen primatelj u teretnici odnosno kako glasi teretnica s obzirom na primatelja. PROMETNOPRAVNI IZVORI PRI PRIMJENI MULTIMODALNIH TRANSPORTNIH ISPRAVA Najvažniji elementi za optimalno funkcioniranje međunarodnoga multimodalnog transporta jeste: - primjena multilateralnih prometnopravnih izvora, - primjena jedinstvene isprave (dokumenta) u multimodalnom transportu robe, - izbor operatora multimodalnoga transporta, - optimalno funkcioniranje sustava robnih i logističkih centara, kontejnerskih i drugih terminala, - optimalno funkcioniranje integralnoga informacijskog sustava u multimodalnom transportu, - primjena jedinstvenih tarifa u multimodalnom transportu. Najvažniji multilateralni prometnopravni izvori su: - Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem (1978) odnosno Hambuška pravila su stupile na

snagu 1. februara/veljače 1992 godine, nakon ratificiranja od strane dvadeset ugovornih članica. - Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom transportu robe koja je usvojena

konsenzusom 24 maja/svibnja 1980 i koju su dosad ratificirali samo sedam članica, a da bi stupila na snagu potrebno je da je ratificira trideset ugovornih članica.

UNCTAD (skr. United Nations Conference on Trade Development) odnosno Konferencija UN za trgovinu i razvoj, Ženeva, ICC (skr. International Chamber of Commerce) odnosno Međunarodna trgovisnka komora, Paris te FIATA (skr. Federation Internationale des Associtions des Transitaires et Associations) odnosno Međunarodni savez špediterskih udruženja, Zürich i ostale međunarodne organizacije ulažu znatne napore u izradi jedinstvene isprave o prijevozu robe u kombiniranom odnosno multimodalnom transportu. U međunarodnom multimodalnom i kombiniranom transportu koriste se različite prijevozne isprave. Gotovo svaka od takvih isprava je više puta mijenjana i nadopunjavana sukladno zahtjevima modernizacije i stupnju razvoja pojedinih grana prometa, odnosno stupnju suvremenih tehnologija transporta (naročito kontejnerizacije), ali i zahtjevima određenih međunarodnih organizacija i konvencija. Svaki dokument o prijevozu stvari, kao posljedica sklopljenih ugovora o multimodalnom i kominiranom transportu, ima svoje specifične pravnoekonomske implikacije, a što se koncizno elaborira za samo nekoliko najvažnijih isprava: - FBL FIATA – teretnica za multimodalni transport odnosno „Negotiable FIATA Multimodal transport bill of

Lading“. FIATA ima autorsko pravo na FBL, koje je u skladu s Pravilnikom UNCTAD/ICC za međunarodne transportne dokumente koji je prihvatio Izvršni odbor ICC u Parizu 11. juna/lipnja 1991 godine. FIATA je izdala i Upustvo o upotrebi FIATA-teretnice za multimodalni transport iz 1992 godine koje je integralni dio Licenčnog ugovora koji sklapaju Međunarodni savez špediterskih udruženja (FIATA) i nacionalna špediterska udruženja. Ta isprava pojednostavljeno i konciozno elaborira najvažnija pitanja špeditera kao operatora multimodalnog prijevoza na temelju Standardnih uvjeta FIATA teretnice multimodalnog prijevoza, tiskanih na poleđini.


71

U prijevozu robe morem (na ili pod palubom) kao i unutarnjoj plovidbi, primjenjivat će se Haška pravila sadržana u Međunarodnoj konvenciji o izjedničavanju nekih pravila o teretnici (potpisanoj u Brukselu 25. avgusta/kolovoza 1924 godine) i Haško-Visbijska pravila sadržana u Briselskom protokolu (potpisanom 23. februara/veljače 1968 godine) u svim zemljama koje su ih ratificirale umjesto pravila standardnih uvjeta FBL.

- FWB FIATA – teretni list za multimodalni transport odnosno „Non-negotiable FIATA Multimodal transport Waybill“ koji je FIATA izdala 1997 godine, a radi se o neutrživom tj. nenegocijabilnom dokumentu, koji je po sadržaju i namjeni veoma sličan FIATA-teretnici za multimodalni transport, s time što FWB nije negocijabilan dokumenat, odnosno nije vrijednosni dokument.

- MULTIDOC – teretnica za multimodalni transport odnosno „Multimodal Transport Bill of Lading“ je, kao i

klasične teretnice tj prijevozne isprave u pomorskom prometu, vrijednosni papir, prenosiva i negocijabilna. Isprava ima 25 klauzula, a najvažnije su: primjena teretnice, zastara o isporuci pošiljke, sudbenost i primjena prava, odgovornost operatora multimodalnog transporta, ograničenje odgovornosti operatora, prijevoz opasne robe, vozarina i troškovi, založno pravo itd.

- MULTIWAYBILL – brodski teretni list za multimodalni transport odnosno „Multimodal Transport Waybill“

koji je zapravo brodski teretni list za multimodalni transport, koji je govtov identičan MULTIDOC-u, ali nije vrijednosni papir, te negocibilan i ne može se indosamentom prenositi.

- COMBICONBILL – teretnica ua kombinirani transport odnosno „Negotaible Combined Transport Bill of

Lading) koji je isprava vrijednosni papir, prenosiva indosamentom i negicijabilna, a prilagođena zahtjevima suvremenoga kombiniranog transporta. Na poleđini ima Standardne uvjete s 24 klauzule.

- COMBICONWAYBILL – brodski teretni list za kombinirani transport odnosno „Combined Transport Sea

Waybill“ koji je pomorski ili brodski teretni list za kombinirani transport, koji nije vrijednosni papir i ne može se prenositi indosamentom.

POMORSKI PROMET

NA DOMAĆEM I MEĐUNARODNOM PLANU

Docnja Kvar ili gubitak

Francuski zakon, na snazi od 18.06.1966 godine

kao i Briselska konvencija ne zabranjuje klauzule o isključenju i ograničenju odgovornosti.

Prema članu 3-2 Briselske konvencije na snazi od 1924 god. i prema članu 38 francuskog dekreta od 31.12.1966 godine, prijevoznik ima obavezu sve poduzeti za dobru otrpemu robe.

Prema članu 5. Hamburške konvencije, prijevoznik

je odgovoran za štetu koja je nastala gubitkom ili štetom robe kao i za docnju ako je šteta nanijeta tokom njegovog posjedovanja, jedino ako ne dokaže da su osobe pod njegovim nadzorom poduzele sve mjere koje su potrebne da ne nastane ta šteta.

Nema pravnog ograničenja. Prijevoz se može ograničiti od odgovornosti na određenu sumu, ali pod duplim uvjetom:

da je nalogodavac prihvatio to ograničenje pri potpisa ugovora;

da ona nije bila beznačajna naspram

vrijednosti otplate naknade.


72

GEOGRAFIJA POMORSKOG TRANSPORTA Morski brodovi ovisno o veličini, konstrukciji,uređajima i opremi te drugim tehnički propisanim uvjetim, mogu ploviti u područjima jedne od ovih kategorija plovidbe:

1. neograničena plovidba Neograničena plovidba podrazumijeva plovidbu svim morima i vodama koje su pristupačne sa mora. 2. Velika obalna plovidba Veliku obalnu plovidbu podrazumijevamo plovidbu vodama koje su pristupačne sa mora a koja se nalaze u vodenom lancu koje okružuje zemlju. 3. Mala obalna plovidba Mala obalna plovidba je međunarodna plovidba Jadranskim morem i dijelom Jonskog mora, i to onim dijelom koje je pristupačno sa mora. 4. Obalna plovidba Jadranskim morem Obalnu plovidbu Jadranskim morem smatramo međunarodnu plovidbu Jadranskim morem i vodama pristupačnim sa mora. 5. Nacionalna plovidba Nacionalna plovidba podrazumijeva plovidbu unutarnjim morskim vodama i teritorijalnim morem naše zemlje kao i vodama koje su pristupačne sa mora. 6. Nacionalna obalna plovidba

Nacionalna obalna plovidba predstavlja plovidbu unutarnjim morskim vodama jedne zemlje i vodama koje su pristupačne sa mora. 7. Nacionalna priobalna plovidba

Nacionalna priobalna plovidba predstavlja plovidbu zaštićenu podrućjima unutarnjih morskih voda i voda koje su pristupačne sa mora. 8. Lokalna plovidba

Lokalnu plovidbu predstavljaju plovidbe lukama, zaljevima, ušćima rijeka i jezera. Posebnim zakonom treba da je uređen način obavljanja javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu, razvrstavanje linija, utvrđivanje i objavljivanje redova plovidbe kao i njenih cijena. Javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu je prijevoz putnika, tereta i vozila morskim brodovima u unutarnjim i teritorijalnom moru, koji se obavlja na unaprijed utvrđenim linijama prema javno objavljenim uvjetima reda plovidbe i cjenovnika. Povremeni prijevoz putnika, tereta i vozila u obalnom pomorskom prometu (izleti i turističke vožnje) ne smatra se javnim prijevozom u linijskom obalnom pomorskom prometu.


73

Prema značenju i po pravcu linije na kojima se obavlje prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu, razvrstavaju se na državne linije i lokalne linije. Pomorsko brodarstvo posluje prema vrijedećim nacionalnim i međunarodnim pravnim aktima. Tako pomorski transport može biti 1. javni 2. za vlastite potrebe 3. nacionalni i međunarodni 4. teretni 5. putnički

7. KONTEJNERSKI TRANSPORT

Lizing aranžmani

Špediteri mogu za račun i po nalogu svojih komitenata unamljivati kontejnere za pojedine transporte, pri čemu će u prvom redu nastojati da unajme odgovarajući kontejner vlasništva neke domaće komapnije ako je to moguće, ako nema takvih mogućnosti, ili nije ekonosmki opravdano, no u nađoj državi trenutno nema kompanije koja raspolaže sa takvim servisom.

Kada je u pitanju svjetska razmjera, postoje leasing komapnije, brodari i druge komapnije koje iznamljuju kontejnere, podaci govore da je oko 51% vlasništva svih kontejnera u posjedu leasing kompanije, brodari drže oko 45%, dok na sve ostale otpada 4%. Deset najvećih svjetskih leasing kontejnera komapnija posjeduje oko 75% TEU kontejnera, a tri najveće leasing kontejner komapnije u svijetu su: CTI, Sea Containers i Transamerica. Pojava je da iako komitent ima svoje vlastite kontejnere , ipak unajmljuje kontejnere posredstvom leasing kontejner komapnije, jedan razlog je svakako domitantan pri odlučivanju, a to je povratak kontejnera praznog.

Špediteri moraju voditi račune o potražnji odnosno ponudi kontejnerskog parka na kojema namjerava zakupiti kontejner, tako i na području na koje namjerava vratiti prazan kontejner. Isto tako, potrebno je voditi raćuna i o toku trajanja ugovora o zakupu, jer što je rok dulji, cijena zakupa je relativno niža.

Špediteri najčešće zaključuju dvije vrste ugovora o leasing kontejnera i to: Master Lease Agreement i Lease Agreement. U prvom slučaju špediteri zaključuju generalni ugovor o zakupu kontejnera, u kojem su predviđeni svi bitni uvjeti pod kojima će se kontejneri zakupljivati kad za to nastupi potreba. Prilikom primopredaje ispostavlja se samo potvrda MADR (Master Agreement Delivery Reccipt) u kojoj se utvrđuje broj i vrsta kontejnera, mjesto i datum poćetka zakupa, rok zakupa i mjesto i vrijeme vraćanja kontejnera, a svi ostali uvjeti utvrđeni su u generalnom ugovoru.

U drugom slučaju (Short Form) utvrđene su samo najbitnije odredbe iz generalnog ugovora. Takav oblik se upotrebljava kad prethodno nije sklopljen generalni ugovor ( Master Lease Agreement).


74

7.2 VRSTE I KLASIFIKACIJA NAJKORIŠTENIJIH KONTEJNERA

Postoji niz definicija o tome šta je kontejner i koja je njegova osnovna namjena. Sa teoretsko-praktičnog aspekta potrebno je usvojiti bliže razgraničenje kontejnera i kontejnerizacije kao tehnologije koja se u odnosu na klsični transport omogućava sagledavanje izmjenjenog procesa transporta.

Kriterijumi razgraničenja predstavljaju tehnički elementi sa jedne i funkcionalno-tehnološke karakteristike sa druge strane.

Korišćenjem praktičnih zahtjeva koncipiran je kontejner standardnih oblika i dimenzija, kakv se danas uglavnom primjenjuje. Funkcija kontejnera je u integrisanom sistemu proizvodnje: transport-raspodjela-ili proizvodnja-transport-proizvodnja.

Prema definiciji međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) kontejner :

a) ima trajne osobine i prema tome dovoljno je čvrst da se može ponovo upotrijebiti b) konstruisan je tako da olakšava transport robe, bez oštećenja tovara, primjenom jednog ili više

transportnih sredstava, c) opremljen je elementima koji omogućavaju lako manipulisanje, naročito kada se vrši pretovar sa jednog

na drugo transportno sredstvo, d) konstruisan je tako da omogućava lako punjenje i pražnjenje, e) ima unutrašnju zapreminu od najmanje 1m3.

Izraz kontejner za transport robe ne obuhvata ni prevozno sredstvo niti uobičajeno ambalažu.

Podjela kontejnera:

Kontejneri se dijele na razne vrste, zavisno od stanovništa sa koga se posmatraju.

Kontejneri se mogu podijeliti prema:

1. namjeni 2. vrsti robe koja se u njma prevozi 3. nosivosti 4. vrsti materijala od koga su izgrađeni 5. vrsti konstrukcije 6. mjestu korišćenja 7. načinu prijevoza 8. vrsti uređaja kojima su opremljeni u cilju obezbjeđivanja uslova za prijevoz određenih vrsta robe 9. podobnostima i mogućnostima pretovara i sl.

Definicija kontejnera

Prema definiciji međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) kontejner

f) ima trajne osobine i prema tome dovoljno je čvrst da se može ponovo upotrijebiti g) konstruisan je tako da olakšava transport robe, bez oštećenja tovara, primjenom jednog ili više

transportnih sredstava, h) opremljen je elementima koji omogućavaju lako manipulisanje, naročito kada se vrši pretovar sa jednog

na drugo transportno sredstvo, i) konstruisan je tako da omogućava lako punjenje i pražnjenje, j) ima unutrašnju zapreminu od najmanje 1m3.


75

Izraz kontejner za transport robe ne obuhvata ni prevozno sredstvo niti uobičajeno ambalažu.

Podjela kontejnera:

Kontejneri se dijele na razne vrste, zavisno od stanovništa sa koga se posmatraju. Oni se mogu podijeliti prema:

1. namjeni 2. vrsti robe koja se u njma prevozi 3. nosivosti 4. vrsti materijala od koga su izgrađeni 5. vrsti konstrukcije 6. mjestu korišćenja 7. načinu prijevoza 8. vrsti uređaja sa kojima su opremljeni u cilju obezbjeđenja uslova za prevoz određenih vrsta roba 9. podobnostima i moućnostima pretovara i sl.

Širina i visina za sve kategorije je jednaka i iznosi 2.435 mm (8X8 stopa), dok se dužine razlikuju od 5,10,20,30,40 stopa. Kod statističkih preračunavanja u kontejneskom prometu i utvrđivanju kapaciteta terminala i brodova uzima se kao ekvivalent jedinica TEU kontejner od 20 stopa.

Prema namjeni razlikujemo osnovne dvije grupe i to univerzalni i specijalni kontejneri. Specijalni kontejneri namjenjeni su za prevoz jedne ili nekoliko istovrsnih roba za koje se moraju obezbjediti posebni uslovi za transport robe.

Prema vrstama i karakteristika robe postoje kontejneri za komadnu, rasutu i za prevoz tečnosti.

Prema nosivosti razlikujemo :

o mali kontejneri do 3m3 o srednji 3-10 m3 o veliki preko 10 m3

Prema vrsti materijala od kojih su izgrađeni kontejneri mogu biti: drveni, metalni, gumeni, plastiči, od raznih legura i dr.

U pogledu konstruktivnih karakteristika postoje klasični, rasklapajući sa drvenim i metalnim oblogam, samoistoivarajuči isl.

Prema mjestu korišćenja kontejneri se dijele na kontejnere koji se upotrebljavaju samo za prevoz u jednoj zemlji i u prevozima između zemalja, pa i između kontinenata.

Prema načinu prevoženja kontejneri se mogu podijeliti na one koji se upotrebljavaju u direktnim i kombinovanim prevozima. Kombinovana prevoženja se odvijaju između različitih grana transporta kao što su:

o drumsko-željeznički o željezničko-vodni o drumsko-vazdušni.

Različiti tipovi kontejnera svrstani su u grupe prema slijedećim principima: vrsti saobraćaja, vrsti tereta i fizičkim karakteristikama kontejnera.

Univerzalni i specijalni kontejneri imaju više podgrupa: Kontejneri za opću upotrebu.


76

Kontejneri za posebnu namjenu:

o zatvoreni kontejneri sa provjetravanjem o otvoreni kontejneri o kontejneri-platforme sa otvorenim bočnim stranama, cjelokupnom nadogradnjom o sa nepotpunom nadogradnjom

Kontejneri za posebne terete:

o Kontejneri sa termičkim karakteristikama o Kontejneri-cisterne za tečnost i gasove o Kontejneri za suvi rasuti teret o Kontejner sa specijalnom namjenom.

U pomorskom transportu mali kontejneri se ne koriste, osim u kontinetnalnom saobraćaju sa Engleskom, Švedskom, Norveškom i Finskom. Srednjim kontejnerima smatraju se kontejneri korisne zapremine od 3 do 10 m3 i sa dužinom manjom od 6 m. Pod pojmom velikih kontejnera podrazumjevaju se kontejneri sa korisnom zapreminom većom od 10m3 i većom spoljašnjom dužinom od 6 m. Veliki kontejner se često naziva i transkontejner.

Danas se najčešće primjenjuju tri vrste transkontejnera i to 20, 30 i 40 stopa dužine i od 8 stopa čirine i visine prema ISO standardizaciji. Pored ovih osnovnih vrsta kontejnera, u primjeni se nalaze, naročito u SAD, transkontejneri dužine 35 stopa. Transkontejner u koji se utovaraju proizvodi pošiljaoca predstavljaju specifičnu transportnu jedinicu koja obezbjeđuje slijedeće efekte u racionalizaciji transporta:

o Omogućava ukidanje skupe ambalaže o Omogućava skraćivanje vremena potrebnog za utovar, istovar i pretovar u pomorskim lukama i time

zadržavanja brodova u lukama, o Obezbjeđuje znatne uštede u vremenu kod carinjenja roba koja se prevozi u transkontejnerima, o Obezbjeđuje uslove realizacije kombinovanih prijevoza sredstvima pomorskog i kopnenog saobraćaja.

Danas se koriste standardizovani ISO kontejneri čiji oblik, dužina i zapremina odgovara jednom dijelu skladišta broda, idr.

Spoljne dimenzije i ukupne težina kontejnera serije 1 ISO:

Vrsta kontejnera

Dužina Širina Visina Težina

tona stopa metar stopa metar stopa metar

Od 40 stopa 40 12,192 8 2,438 8 2,438 30 Od 30 stopa 30 9,125 8 2,438 8 2,438 25 Od 20 stopa 20 6,058 8 2,438 8 2,438 20 Od 10 stopa 10 2,991 8 2,438 8 2,438 10

Prednost primjene srednjih kontejnera u tehnologiji kopneno-pomorskog transporta su:

o prilagođeni su savremenim potrebama i zahtjevima za manipulisanj, punjenja, pražnjenja i transporta;


77

7.3 PROCEDURA UTOVARA

Tehnologija kopneno-pomorskog transporta kontejnera pojavila se šezdesetih godina prošlog vijeka, i to u realizaciji otpreme generalnog tereta iz SAD, prvo preko Atlantika za Evropu, a nešto kasnije i na ostalim pomorskim linijama koje su povezivale ekonomski najjače regione svijeta.

Prodor kontejnera na pomorsko transportno tržište zahtijevalo je i odgovarajuću flotu za njihov prijevoz. Razvijeno je više tipova brodova prilagođenih ili specijalizovanih za prijevoz kontejnera. Brodovi nosivosti od 500 do 5000 TEU.

U pomorskom prometu ukrcaj-iskrcaj robe u i iz broda obavljaju posebna lučka preduzeća koja raspolažu s izvježbanom stručnom radnom snagom. Međutim, ove poslove mogu obavljati i špediterske kuće. Temeljno pravilo kod slaganja robe u brodska skladišta sastoji se u tome da tešku robu treba slagati na dno broda, a laganu prema vrhu. Nadalje, tešku robu treba slagati u sredini, a laku prema stranama brodu. Naravno, ova pravila ne dolaze u obzir pri ukrcaju jednolične robe kojom se popunjavaju cijeli brodski prostor.

Jedinica kontejner se može formirati od različitih vrsta tereta:

o komadni o pakovani o bezambalažni o tečni o gomilasti i dr.

Jedinica tereta u univerzalnom kontejneru najčešće se formira se od komadni tereta pakovanih, nepakovanih, pravilnog ili nepravilnog oblika. Veličina kontejnera se bira u zavisnosti od veličine pošiljke.

Kod razmještaja različitih tereta u kontejnere najteži tereti se stavljaju najniže. Slaganje treba da bude gusto, a kod praznina stavljaju se podmetači kako ne bi došlo do pomjeranja tereta. Radi povećanja brzine punjenja kontejnera koriste se odgovarajuća mehanizovana sredstva kao što su viljuškari i sl. Efikasnost primjene se povećava sa korištenjem ukrupnjenih jedinica paletama. Kod slaganja paletnih paketa treba nastojati da se što više iskoristi površina poda kod pojedinih tipova slaganja. Npr. Kod 20 stopnih ili TEU kontejnera sa paletama 1200x800 postiže se iskorišćenje do 87% poda.

Uporedo sa razvojem transportnih sredstava namijenjenih prijevozu kontejnera usavršavala su se i specijalizovana sredstva za njihov utovar, istovar, odnosno pretovar. Operacije pretovara pri prijevozu robe u kontejnerima najčešće se obavljaju u kontejnerskim terminalima. Terminali su opremljeni specijalnim standardizovanom mehanizacijom, čija je osnovna karakteristika velika proizvodnost i efikasnost rada.

U realizaciji pretovarnog podsistema u terminalu prisutne su dvije kategorije:

o tehnologija horizontalnog pretovara i o tehnologija vertikalnog pretovara.

Ako se radi o robi koja je ocarinjena ili će se cariniti u odnosnom prevoznom sredstvom - kontejneru, roba se tovari u prisustvu i pod nadzorom carinskom organa.


78

7.4 PUTNI LISTOVI I PRATEĆA DOKUMENTACIJA

Jedan od važnijih osnovnih poslova međunarodnih špeditera jeste pribavljanje ili ispostavljanje prijevoznih dokumenata. Pojedine prijevozne isprave ( tovarni list) špediter ISPOSTAVLJA, dok druge prevozne isprave (teretnica u pomorskom prijevozu) PRIBAVLJA.

Lučka špedicija

Lučki špediteri organizuju prevz robe pomorskim prevoznim sredstvima, osiguranjem brodskog prostora, prihvatom robe koja je stigla morem i njenom daljnjom otpremom.

S obzirom da je većina luka i lučkih špeditera na obalama mora mnogi s pravom ovu špediciju nazivaju pomorska špedicija.

Kada roba, brodom prispije u luku iskrcaja, ovlašteni špediter izvršava mnogobrojne zadatke, između ostalog i slijedeće:

o prima izvještaj o prispjeću broda i o pripravnosti za predju tereta (pismo spremnosti letter of readiness) o da preuzme teret o da provjeri svojstva i količinu robe i da eventualno uočene nedostatke još dok se roba nalazi uz bok

broda ispostavi pismeni prigovor o da provjeri voženje i ispravnost vremenske tablice i po potrebi interveniše.

Vremenska tablica

Vremenska tablica (Time sheet) je zapravo pregled rada broda i utrošenog vremena za ukrcaj/iskrcaj sve u cilju utvrđivanja da li se rad obavio unutar stojnica ili nakon njihovih isteka. Takav pregled služi za obračun prekostojnica ili dispeča, a potpisuje ga krcatelj, odnosno primalac i predstavnik broda.

Pismo spremnosti

Da bi se mogao početi ukrcaj na brod ili iskrcaj sa broda, zapovjednik broda je dužan izravno ili putem agenta broda dati pismeno obavijest krcatelju odnosno primaocu robe da je brod spreman za prihvat, odnosno za predaju tereta. Takvo pismo, agent predaje lućkom špediteru koji organizira taj transport uz navod datuma i vremena.

Ako je roba dopremljena brodom unutrašnje plovidbe, špediter će pregledati robu i uprisutvu agenta riječne plovidbe i u sporazumu s njim utvditi štetu, odnosno manjak, o čemu se sastavlja zapisnik.

U pomorskom saobraćaju vrijeme za koje je potrebno izvršiti ukrcaj ili iskrcaj tereta naziva se stojnicama (lay days), a računa se prema odredbama ugovora. Nakon isticanja stojnica, nastupaju prekostojnica.

Prevozna isprava u po morskom saobraćaju naziva se teretnica ili konosman. Teretnica je isprava kojom brodar potvrđuje da je preuzeo na prijevoz određenu pošiljku u prividno dobrom stanju, obilježenu znakovima raspoznavanja.

Njome se brodar obavezuje da će pošiljku prevesti do odredišta naznačenog na teretnici, da će je zaštiti od oštećenja ili gubitka teda će je predati na odredištu u stanju u kojem ju je primio.

Teretnica bez primjedbe na stanje sadržane robe i ambalaže, naziva se čista teretnica, dok se sa primjedbom naziva nečista teretnica.


79

Špediter nije u obavezi da provjerava ispravnost dokumenata koji prate pošiljku ako za takve nije dobio nalog svog komitenta. Međutim i pored toga o svim uočenim nedostacima špediter će blagovremeno izvjestiti komitenta.

/.6 GEOGRAFIJA KONTEJNERSKOG SAOBRAĆAJA

Riječni promet Prednost vodnog prometa je što se transport velikih količina kabaste, masivne robe može izvršiti po relativno niskim cijenama na duže relacije, ekološka prihvatljivost, sigurnost i ekonomičnost sa aspekta pogonske snage. Ograničenje su raspoloživi lučni kapacitete i troškovi daljeg transporta robe do krajnjeg odredišta. Ukupna dužina riječnih tokova u AC 10 u 1999. iznosila je 8.960 km, što je manje za 20,26% manje u odnosu na stanje iz 1990. Slovenija i Latvija 82 nemaju unutarnjih vodnih tokova, za razliku od Poljske (3.813 km), Rumunije (1.779 km) i Mađarske (1.373 km) čije je učešće u ukupnoj dužini mreže 77,73% (Strelow, H., 2002, str.2-6). Unutarnji vodeni tokovi SEE su uglavnom vezani za rijeku Dunav koja je u proteklom periodu predstavljala ključnu riječnu arteriju. Države zapadne Evrope i države SEE imaju dugogodišnju tradiciju u transportu proizvoda od čelika, rafinerija ulja, cementara te petrohemijske industrije i sl. korištenjem riječnog prometa jer se troškovi kreću od 1/3 do 1/5 od troškova željeznica ili drumskog prometa. Izgradnjom kanala Rajna–Majna– Dunav značaj rijeke Dunav je naglo porastao, jer je time uspostavljena veza između Crnog mora (Konstanta), preko Rumunije, Bugarske, Srbije, Mađarske, Austrije, Njemačke i Sjevernog mora (Roterdam). Najveći korisnici ovog transportnog moda su Rumunija (36%), DZ SCG (18%), Ukrajina (17%) i Austrija (15%). Raspad bivše SFRJ i sankcije nametnute tadašnjoj SR Jugoslaviji ostavile su velike posljedice na promet Dunavom. Shodno nastalim štetama, direktnim i indirektnim, postoji veliki pritisak od strane evropskih poslovnih krugova za re-otvaranjem Dunava za promet83. Najugroženije su, svakako velike kompanije iz Istočne Evrope čija se poslovna aktivnost svodila na prevoz robe i putnika Dunavom od Centralne Evrope do Crnog mora. Pomorski promet U AC ima ukupno 19 glavnih pomorskih luka, od čega najviše u Poljskoj (5), Bugarskoj (4) te Estoniji i Latviji (po 3). Luke Ventspils, Konstanta i Talin učestvuju sa 52,54% u ukupno transportovanoj količini robe unutarnjim vodnim tokovima najvećih deset luka u 1999. (176,8 mio t) (Strelow, H., 2002, str.2-6). Države SEE imaju izlaz na Jadransko more preko luka Rijeka, Zadar, Split i Ploče u Hrvatskoj, Bar u DZ SCG i Dures u Albaniji. Izlazi na Crno more su luke Burgas i Varna u Bugarskoj i Konstanta u Rumuniji. Neke od ovih luka predstavljaju i krajnje tačke PETrC. Njihov značaj se ogleda u transportu kabaste i ostale masivne robe, iako se postepeno razvija i kontejnerski transport. Van ovog regiona, luka Tesaloniki u Grčkoj je od izuzetnog značaja za Makedoniju i Kosovo. Rumunija i Hrvatska imaju najveći komercijalni pomorski promet u regionu - 40 mio t, a iza njih je Bugarska sa 20 mio t (Transport and Energy Infrastructure in South Eastern Europe, 2001, str.7-8.) 82 Od 1995. 83 Međunarodna organizacija odgovorna za plovidbu Dunavom (Danube Commission) je januara 2000. usvojila projekat pod nazivom “Čišćenje plovnog dijela rijeke Dunav” koji predviđa uklanjanje ruševina i neupotijebljenog oružanog materijala. Luka sa najvećim kapacitetom je Konstanta koja, pored postojećih 40 miliona tona prometa, ima izgrađene dodatne kapacitete za skladištenje 250 miliona tona robe. Perspektive za potpuno iskorištavanje kapaciteta su otvaranje rijeke Dunav za plovidbu, razvoj zona slobodne trgovine i aktivnosti u okolini luke, korištenju novih ruta za izvoz ulja iz novoosnovanih Kaspijskih zemalja te traženje zaobilaznice do Bosfora. Pored Konstante, bitno je pomenuti i sljedeće luke: Varna (5,5 miliona tona), Nesebar (mala luka uglavnom za trajekte) i Mangalia (mala luka koja je u fazi razvoja). Na Jadranskom moru, najzančajnije luke su Trst (Italija), Kopar (Slovenija) i Rijeka (Hrvatska). Luka Rijeka ima izuzetan položaj, ali zbog lošeg menadžmenta i niskog stepena održavanja promet je uglavnom orijentisan na Kopar i Trst. Postoji još nekoliko luka na obali Jadranskog mora, ali zbog polu-planinskog reljefa duž obale, drumske i željezničke veze sa njima su prilično loše. To su luke: Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik u Hrvatskoj, Kotor i Bar u Crnoj Gori i Dures u Albaniji. Jedino luka Ploče ima značajnije kapacitete za kargo transport.


80

8 ZRAČNI TRANSPORT Pod robnim zračnim prometom podrazumijevamo prijevoz robe, pošte i hitnih pošiljki zrakom, tokom redovnih i vandrednih vožnji, i to zrakoplovima namijenjenim samo za prijevoz putnika, dok se roba prijevozi u teretnom prostoru ili se po potrebi pretvaraju u zrakoplove za prijevoz robe, zrakoplovima za mješoviti prijevoz kod kojih je uz teretni prostor za prijevoz robe namijenjen i dio putničke kabine te zrakoplovima namijenjen isključivo za prijevoz robe. U UE je došlo do velikog porasta značenja integralnog transporta tj. kombiniranog prijevoza robe. Zrakoplovne kompanije obavljaju većinu svog robnog zračnog prometa unutar Europe kamionima, dok se u prekooceanskom prometu radi o kombiniranom prijevozu kamionima i zrakoplovom. Roba se uglavnom dovozi kamionima iz različitih dijelova Europe do određenih sabirnih mjesta, obično u velikim gradovima-središtima, gdje se vrši cjelokupna konsolidacija svih prispjelih pošiljki i dalji raspored na odgovarajuće prekooceanske letove. Potražnja je velika za ovu vrstu transporta, naročito nakon povećanja volumena te težine pošiljki s pojavom novih modela aviona, kao Boeing 767 tout cargo, te model MD 11 od McDonell Douglasa ili ruski model Anatova AN-22 zvan „Antej“ te Airbusa s modelima Beluga ili budućeg A380. Najveća promjena na tržištu robnog zračnog prometa u zadnjih 20-ak godina je bila pojava zrakoplovnih kompanija specijaliziranih za prijevoz hitnih pošiljki (np. Federal Express 1971. godine) te koncepcije „door-to-door“ odnosno „od vrata do vrata“, koja je redifinirala tradicionalno robno tržište i segment hitnih pošiljki kojem je bila važnija brzina, pouzdanost i praktičnost ponuđene usluge od njezine cijene. Za zračne špeditere, osim dobijanja potvrde o profesionalnom transportnom kapacitetu, mora također posjedovati dozvolu od strane IATA (International Air Transport Association) odnosno Međunarodne organizacije za zračni promet. Nakon toga, zračnom špediteru će tek biti odobreno da izda, u ime neke zračne kompanije, zračni tovarni list. Da bi se dobila ta dozvola, potrebno je imati solidno poznavanje materije zračnog špediterstva (nakon dobijanja diplome kod IATA-e, naročito za gradivo koje se tiče pravih propisa za robu po rezoluciji 805 koji uslovljava prisustvo 2 osobe po zračnoj agenciji, koji će moći pregledati robu). Zrakoplovna kompanija, prijevoznik, je prvi sugovornik špeditera, jer je ona ta koja će pregovarati cijenu prijevoza robe, u ovisnusti od njezinog volumena te težine, ali isto tako poštujući vremenski rok uslovljen od strane njegovog nalogodavca. Špediter će organizovati otpremu robe s odabranom zračnom kompanijom, odabirući najbolje i najbrže puteve. On će toj zračnoj kompaniji prijaviti sve potrebne informacije za otpremu robe, kao i broj zračnog tovarnog lista, zračni robni ugovor, kao i broj leta. Istovremeno, zračna kompanija odnosno prijevoznik će javiti špediteru da je roba dobro i na vrijeme stigla u aerodromsko skladište, te da će ili ne, moći biti otpremljena prema dogovorenom letu. U ovom lancu postoji jedan stvarni partenariat između špeditera, zrakoplovnog kompanijskog agenta te avionskih kompanija, kao i ostalih učesnika među kojima skladištera te istovarača i utovarača robe, koji najčešće rade za handling kompanije (nº2). Sve ove radnje su neophodne da bi se zagarantovala sigurnost dobro otpremljene robe, ali isto tako da bi se kontrolisala uvezena ili izvezena roba pri utovaru te kasnije pri istovaru. Nakon objavljanja ULD servisa (Unit load devices) odnosno krcavanje ili iskrcavanje robe s aerodromskih paleta te kontrole dimenzija i težine, tako spremljena roba je direktno smještena u avione ili u «špedicione» kamione koji su adaptirani ovoj vrsti transportnog prijevoza. Skladišno preduzeće (nº3), koje isključivo radi na aerodromima, može biti ili handling kompanija, ili avionska kompanija, ili tranziter ili pak, javno skladište.


81

8.1 ODNOS POJMOVA ZRAČNI PRIJEVOZ – ZRAČNI PROMET

Zračni prijevoz je privredna djelatnost prijevoza, prijenosa i premještanja robe i putnika svim vrstama

letjelica i zrakoplova. Zračni promet predstavlja širi pojam od zračnog prijevoza. Zračni promet obuhvaća prijevoz robe i putnika po određenim rutama, kao i sve operacije i komunikacije u zračnom prijevozu. Osim zračnog transporta, zračni promet obuhavća i razne vrste djelatnosti koje su u direktnoj vezi sa takvim prijevozom, kao što su poslovi u polaznim i dolaznim zrakoplovnim lukama i terminalima.

Zračni promet u širem smislu obuhvaća i djelatnosti pakovanja robe, utovara, istovara i slaganja robe i putnika u zračnom prijevozu. Posebno mjesto zauzima i osiguranje robe i putnika u zračnom prijevozu.

Za optimalno funkcionisanje zračnog prijevoza i prometa, važne su mnoge pretpostavke. Najvažnije predstavljaju

- visok stepen zračne infrastrukture - oragnizacija upravljanja - upotreba savremenih prijevoznih tehnologija (paletizacija, kontejnerizacija...) - tržišno poslovanje svih aktivnih sudionika u zračnom prijevozu - regulisanje pravno-ekonomskih odnosa - regulisanje obaveza, prava i odgovornosti sudinika u zračnom transportu - pravilno funkcionisanje informacionog sistema

(pravilno korištenje hardvera i softvera između aktivnih sudionika) - operativni i kreativni prometni menadžeri. Slijetanje Treba se obratiti nacionalnim ili internacionalnim kompanijama (OACI) koje učestvuju u regulisanju zračnog prometa pri slijetanju aviona, i koje pomažu pri navigaciji zrakoplova. Avion je tada u rukama osoblja iz kontrolnog tornja na aerodromu koji će dozvoliti kompaniji da sleti te mu naznačiti mjesto gdje se avion mora pozicionirati. Zatim intervenira osoblje sa zemlje koja pod nadležnošću «chef dĐescale» od kompanije (ako se radi o avionu od više od 100 putnika). Zatim dolazi do operacija provjere te kontrola aviona, tehnička kontrola itd. Prekrcavanje robe s aviona je pod nadležnošću aerodromskog osoblja ili čak radnicima špediterske kompanije. Nakon što je istovarena robe, ona je odvežena do lokala špediterske kompanije na aerodromu ili u prostore privedne komore, da bi tamo bila kontrolisana. Operacija «odpaletalizacija» robe se radi u skladištima i odrađena je od strane osoblja špediterske kompanije ili od strane «handling» kompanija ili nekih neovisnih kompanija. Poslije ocarinjenja robe (formalnosti učinjena od strane carinskih ovlaštenih tranzitera), ona je predata svim namijenjenim primateljima. Otprema robe Roba je predata avionskoj kompaniji ili «handling» kompaniji koja će obaviti sve potrebne preglede i kontrole: težina, volumen, količina, opasnost robe (obavezna prijava od strane krcatelja). Ovlašteni tranziter će učiniti sve odgovarajuće formalnosti koje su potrebne pri izvozu. Zatim, preduzeće istovara-utovara ili špediterska kompanija će «paletizirati» ovu robu poštivajući sve norme na avionu nakon odobrenja komadanta leta ili šefa kabine, te je utovariti. Slijedeća etapa se sastoji od zatvaranja pod kontrolom osoblja na zemlji, uz pomoć različitih javnih organizama (Meteorološki zavod, kontrolni toranj aerodroma, itd.) Dispozicije za sigurnosan zračno špediterski prijevoz robe U Francuskoj su na snazi dekreti 97-1315 od 29 decembra/prosinca 1997 te 2000-1026 od 31 jula/srpnja 2002 koje su namijenjene poštivanju sigurnosne špedicije u zračnom prometu.


82

Ti zakoni su napravljeni da bi omogućili sigurnosnu otpremu robe tijekom špediterskog transporta. Samo preduzeća koja su dobila specijalnu dozvolu su u mogućnosti se baviti špediterskim poslovanjem te imaju obligaciju poštovati neke od obaveza: špediterske agencije dobijaju dozvolu na rad na pet godina, nakon odobravanja Ministarstva za transport; te krcatelj robe mora biti jedno od preduzeća na glasu tj dovoljno poznat na špediterskom tržištu; skladišta moraju biti van zračne zone i koji takođe imaju specijalnu dozvolu; sam prijevoznik mora napraviti certifikat koji nabraja sve kontrolne operacije koje će učiniti prije preuzimanja robe za špediciju. Specifična pravila te moguća oslobađanja sigurnosnih procedura Radi se o poštanskim pošiljkama, za koje su špediteri oslobođeni fizičke kontrole, prema uputama Ministarstva za transport. Zračni tovarni list I za zračni tovarni list vrijedi sve ono što je već rečeno za željeznički i cestovni tovarni list. To je legitimacijski papir kojim je imenom navedeni primatelj ovlašten zahtijevati od prijevoznika predaju tereta u odredišnom aerodromu. Zračni tovarni list sadrži: a) polazište i odredište, b) ako se polazište nalazi na teritoriju jedne države, a predviđeno je usputno slijetanje na teritoriju druge

države, potrebno je unijeti u zračni tovarni list i naznaku jednog od tih slijetanja, c) ako prijevoz ima krajnje odredište ili jedno usputno slijetanje u jednoj zemlji koja nije istovjetna sa zemljom

polazišta, potrebno je navesti napomenu koja ukazuje pošiljateljima da se na prijevoz ima promijeniti konvencija u pogledu odgovornosti zračnog prijevoznika za slučaj gubitka ili oštećenja robe,

d) ime i adresu pošitelja, e) ime i adresu prvog prijevoznika, f) ime i adresu primatelja, g) vrstu robe, broj, način pakiranja, posebne oznake ili brojeve koleta, masu, količinu, zapremninu ili dimenzije

robe, h) vanjski izgled robe i pakiranja, i) cijenu prijevoza, ako je ugovorena, datum i mjesto plaćanja odnosno oznaku osobe koje treba platiti, j) ako je pošiljka poslana uz pouzeće, vrijednost robe i iznos troškova, k) visinu vrijednosti, l) broj primjeraka tovarnog lista, m) popis dokumenata koji prate robu, predanih prijevozniku uz zračni tovarni list, rok prijevoza i napomenu o

pravcu, ako je određen i, konačno, napomenu da će se odnosi iz prijevoza ravnati prema propisima odgovornosti po konvenciji.

Pošiljatelj je odgovoran prijevozniku i trećim osobama ta tačnost i dovoljnost podataka koji je ostavio u zračni tovarni list ili koje je prijevoznik za račun pošiljatelja stavio u zračni tovarni list. Kad prijevoznik dopunjuje ili izmjenjuje podatke u zračnom tovarnom listu, pošiljatelj odgovara za svaku štetu koja bi mogla bi mogla nastati prijevozniku ili trećim osobama zbog netačnosti ili nedovoljnosti podataka ili navoda. Ako je tekst u zračnom tovarnom listu križan, brisan ili izmijenjen, prijevoznik nije dužan primiti takav zračni tovarni list. Ako prijevoznik pristane ukrcati robu na avion bez izdavanja zračnog tovarnog lista ili ako tovarni list nema napomene koja ukazuje na usputna slijetanja u drugoj državi, tada prijevoznik nema pravo na ograničenje odgovornosti do određene svote tj. do iznosa od 17 jedinica specijalnog prava vučenja. Montrealski protokol br.4 predviđa da se umjesto zračnog tovarnog lista može, uz suglasnost pošiljatelja, izdati i neki drugi dokumenat o prijevozu. U tom slučaju vozar izdaje pošiljatelju, na njegov zahtjev, potvrdu o primanju robe s pomoću koje se može identificirati pošiljka.


83

Za tačnost podataka u zračnom tovarnom listu, u pogledu robe, odgovoran je pošiljatelj. On snosi svaku štetu koju pretrpi prijevoznik ili netko treći, ukoliko je šteta posljedica nepravilnih izjava i podataka. Zračnim tovarnim listom se dokazuje da je ugovor sklopljen i roba primijenjena na prijevoz. Podaci o masi, količini i pakiranju, smatraju se tačnima dok se ne dokaže protivno, kao i onda ako je prijevoznik provjerio u nazočnosti pošiljatelja i to potvrdio na zračnom tovarnom listu. Robni manifest (Cargo manifest) Osim zračnog tovarnog lista, pri prijevozu tereta upotrebljava se i robni manifest. Ovaj dokumenat sadrži popis cjelokupne robe koja se prevozi u jednom zrakoplovu. Robni manifest moraju imati zrakoplovi u međunarodnom transportu, pri slijetanju i uzlijetanju na aerodromu otvorene za međunarodni zračni promet. Kapiten aviona, koji dolazi iz inozemstva odnosno odlazi u inozemstvo mora podnijeti carinarnici manifest koji sadrži popis robe koja se prevozi avionom. Manifest mora sadržavati: podatke o avionu, aerodromu i državi u kojoj je avion registriran, mjesto utovara i istovara robe, broj prijevozne isprave i podatke o teretu koji prevozi. Pregled se sastoji od usporedbe podataka iz manifesta sa stvarnim stanjem robe po količini i oznakama koleta. Dokumenti o neuručenju, neredovitosti, oštećenju ili nestanku robe Ukoliko se ustanovi da avionska pošiljka nije prispjela, da je djelimično prispjela, da je prispjela bez dokumenata ili su dokumenti prispjeli bez robe i sl. U potrazi za robom se koristi međulinijska požurnica. Ako je roba oštećena ili nestala u tokom prevoza, avioprijevoznik ili njegov ovlašteni agent sastavljaju Izvještaj o nepravilnosti u prijevozu robe ili Izvještaj o oštećenju ili nestanku robe. Ako primatelj ne podigne robu u određenom roku ili je odbije primiti, ali i u svim drugim slučajevima koji sprječavaju redovno kretanje robe ili isporuku pošiljke, ispostavlja se Izvještaj o neuručenju ili o neredovitosti. Raspolaganje robom i carinski postupak Pošiljatelj ima pravo raspolagati robom za vrijeme dok se ona prevozi odnosno dok se nalazi kod zračnog prijevoznika. On može a) robu povući s uzletišta ili slijetališta b) zadržati je tokom puta kod jednog spuštanja na aerodrom, c) narediti da se roba u odredištu ili tokom puta preda nekom drugom, a ne primatelju označenom na zračnom

tovarnom listu, d) tražiti da se roba vrati na prolazni aerodrom, ako takvo raspolaganje robom ne nanosi štetu prijevozniku ili

drugim korisnicima. Pošiljatelj je dužan nadoknaditi prijevozniku troškove koji mu takvim raspolaganjem nastanu.

Pravo raspolaganja ostvaruje se uz predočenje primjeraka zračnog tovarnog lista koji ima pošiljatelj. Upute o raspolaganju robom moraju se dati pismeno ili u obliku koji odredi prijevoznik. Ako prijevoznik postupi po uputama pošiljatelja ili njegova agenta, bez prethodnog predočenja zračnog tovarnog lista, on odgovara za svaku štetu nositelju prava na raspolaganje robom, ali ima pravo regresa prema pošiljatelju. Pravo pošiljatelja na raspolaganje robom prestaje u trenutku kad primatelj zatraži da mu prijevoznik preda zračni tovarni list i robu, uz plaćanje troškova i ostalih iznosa navedenih u zračnom tovarnom listu. Ako je izdan prenosivi zračni tovarni list, robom može raspolagati samo ovlašteni vlasnik te isprave koji je izvršio obaveze što iz nje proizlaze. Ako primatelj odbije primiti pošiljku ili se ne pojavi radi njena preuzimanja, prijevoznik će postupiti po uputama pošiljatelja koja se nalaze napisana na poleđini zračnog tovarnog lista. Ako takvih uputa nema ili ako se ne može po njima postupiti, prijevoznik je dužan odmah izvijestiti pošiljatelja. Prijevoznik tada može: a) vratiti pošiljku na aerodrom polaska svojim avionom ili od nekog drugog prijevoznika, te čekati na upute

pošiljatelja 15 dana, a ako nakon toga ne primi upute, robu može prodati,


84

b) čekati na aerodromu odredišta upute pošiljatelja 30 dana, nakon čega može robu prodati. Ako se radi o kvarljivoj robi, prijevoznik može koristiti navedena prava i bez čekanja na upute ili istek rokova za bacanje i prodaju. Primatelj robe se može koristiti pravima koja potiču iz ugovora o prijevozu ako prijevoznik prizna da je roba izgubljena ili ako je proteklo 7 dana od dana kada je roba trebala prispjeti na mjesto odredišta. Treba istaknuti da je, prije predaje robe prijevozniku, pošiljatelj dužan u tovarnom listu priložiti sve dokumente koji su mu potrebni za carinske, upravne, sanitetske i ostale formalnosti te je odgovoran prijevozniku za svaku štetu koja bi mogla nastati zbog nedostatka, nepravilnosti ili nedovoljnosti isprava i obavijesti, osim u slučaju kad se za takve propuste okrivljuje prijevoznik. Carinski postupak u zračnom transportu obavlja se na aerodromima koji su otvoreni za međunarodni promet, te obuhvaća: carinski nadzor odnosno pregled aviona, posade, putnika, prtljaga i robe. Pregled se vrši na tzv. „carinskoj platformi“ tj. dijelu pristanišne platforme odnosno aerodroma koji je određen za međunarodni promet. Carinarnici se roba predaje na osnovu robnog manifesta i prijave o uvozu i provozu robe. Pregled se sastoji od usporedbe podataka u robnom manifestu sa stanjem robe po količini i oznakama koleta. 8.2. VRSTE ZRAKOPLOVA PREMA NAMJENI

Putnički zrakoplovi Teretni zrakoplovi Zrakoplovi opće namjene

Tipovi zrakoplova koji su u eksploataciji

1. zrakoplovi za prijevoz tereta prema broju motora - četveromotorni mlazni zrakoplovi - četveromotorni turboprop zrakoplovi - tromotorni mlazni - dvomotorni mlazni zrakoplovi - dvomotorni turboporp zrakoplovi 2. zrakoplovi za prijevoz tereta prema doletu - zrakoplovi velikog doleta - zrakoplovi srednjeg doleta - zrakoplovi srednje-kratkog doleta - zrakoplovi za prijevoz kratkog doleta

Teret se u zračnom prijevozu vrši zrakoplovima, helikopterima i zračnim brodovima. Veliki zrakoplovi za

prijevoz tereta imaju nosivost i do 100 tona, a vojni zrakoplovi i preko 100 tona. Dominantno mjesto u eksploataciji zrakoplova ima Boing 747, koji pri polijetanju ima ukupnu masu od 352

tone i više. Cijena ovakvog zrakoplova je oko 60.000.000 USD. To je velika letjelica sa četiri mlazna motora koja omogućavaju brzinu i do 980km/h. Mogu preletjeti 11.400 kilometara bez slijetanja, a imaju od 370 do 490 sjedala.

Proizvođači zrakoplova i zrakoplovnih kompanija rade na novim projektima, tzv. Mega zrakoplova, jumbo

zrakoplova i novog velikog zrakoplova. Takav zrakoplov bi imao kapacitet i do 800 – 1.000 putnika, bio bi dužine do 100 metara, a imao bi raspon krila do 95 metara. Raspolagao bi sa tri palube, jednom putničkom, a dvije za teret i prtljag.

Najveći pobornici ovih ideja su United Airlines, Singapore Airlines, China Airlines, British Airways, Japan

Airlines, Delta Airlines, te drugi proizvođači zrakoplova.


85

8.4 ZRAČNI TERETNI PROMET

Tehnologija zračnog teretnog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciolinarnih, prometnotehničkih, tehnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. umješnosti, znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera, koji primjenom raznih postupaka i procesa uz upotrebu prometne infrasktrukture i suprestrukture proizvode usluge u zračnom teretnom prometu. Univerzalni model zračnog teretnog prometa čine tri podtehnologije:

1. tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u zračnom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

2. Priprema sredstava za rad Ona obuhvaća temejitu i stručnu analizu tehničkih obilježja zrakoplova i drugih letjelica, kao i infrastrukture i supstrukture u zračnom prometu.

Priprema procesa prijevoza Ova priprema obuhvaća vozni red, pripremu tereta i zrakoplova za prijevoz, pripremu posade zrakoplova, isprava i dr.

Priprema organizacije prijevoza Ova priprema obuhvaća izbor prijevoznog puta ili rute, analizu uvjeta letenja, pripremu prijevoznih i drugih isprava i dr.

Priprema provedbe prijevoza Priprema provedbe prijevoza obuhvaća zaključivanje ugovora o pakovanju, vaganju i sortiranju tereta, njegovom pretovaru, osiguranju tereta, ugovornu kontrolu i poslove o carinskom postupku.

tehnologija provedbe prijevoza

Sve postupke i radnje provedbe zračnog teretnog prijevoza moguće je svrstati u tri faze

1. Prva faza provedbe prijevoza Ova faza obuhvaća postavljanje zrakoplova na utovarno mjesto, primopredaju tereta, utovar, slaganje, kontrolu sposobnosti zrakoplova i posade, privabljenje isprava i dr.

2. Druga faza provedbe prijevoza U ovoj fazi se prevozi teret od polazne do odredišne tačke i obavljaju brojni stručni poslovi u vezi sa zrakoplovom, teretom i posadom u toku leta i u tranzitnim zrakoplovnim lukama.

3. Treća faza provedbe prijevoza Ovo je završna faza probedbe tehnologije prijevoza. U ovoj fazi zrakoplov slijeće i dolazi na istovarno mjesto gdje se obavljaju svi špediterski poslovi u vezi sa teretom, posadom i vozilom.

tehnologija završavanja prijevoza Nakon tehnologije provedbe prijevoza, procesi zračnog teretnog prometa nisu završeni, oni se kontinuirano

nastavljaju i bez prestanka obrću. Završavanje prijevoznog procesa je u stvari pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona istovremeno sadrži i pripremne i završne pripremne postupke prijevoza.

Sve što je rečeno o tehnolozima prometa i prometnim menadžerima u ostalim vrstama prometa, važi i za zračni promet. Naime, svi kadrovi potrebni u zračnom teretnom prometu, moraju posjedovati mnogo više


86

kvalitetnih referensi nego kadrovi u drugim prometnim granama, posebno u tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim i drugim granama. ZRAČNI PUTNIČKI PROMET

Tehnologija zračnog putničkog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciolinarnih, prometnotehničkih, tehnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. umješnosti, znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera, koji primjenom raznih postupaka i procesa uz upotrebu prometne infrasktrukture i suprestrukture proizvode usluge u zračnom putničkom prometu.

Kao i svaka tehnologija druge grane putničkog prometa treba se temeljiti na slijedećim načelima –

sigurnost, tačnost, brzina, udobnost, redovnost, učestalost, djelotvornost, ekonomičnost itd. S obzirom da se radi o prijevozu putnika, posebna pažnja se treba posvetiti njihovoj sigurnosti i udobnosti, jer i najmanje greške mogu proizvesti nesagledive posljedice.

O mogućnostima nastanka rizika u zračnom putničkom prometu govore i činjenice o broju polijetanja i

slijetanja zrakoplova u nekim velikim zrakoplovnim lukama kao što su Frankfurt, Rim, Praiz, New York itd. Potpuni sklad i sigurnost u zračnom putničkom prometu čine sklad i jedinstvo izmađu tehnike, tehnologije, organizacije, ekonomije i prava, a u središtu svega se nalazi čovjek u više funkcija, kao putnik, pilot, menadžer, kontrolor leta itd. Univerzalni model zračnog putničkog prometa čine tri podtehnologije:

tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u zračnom putničkom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

Priprema sredstava za rad Ona obuhvaća temeljitu i stručnu analizu tehničkih obilježja zrakoplova i drugih letjelica, kao i infrastrukture i supstrukture u zračnom putničkom prometu. S obzirom da se radi o velikom broju putnika, porebno je još stručnije, temeljitije i odgovornije analizirati tehnička obilježja zrakoplova, infrastrukture i njihovih eksploatacijskih mogućnosti kao i preventivnog održavanja.

Priprema procesa prijevoza Ova priprema obuhvaća vozni red, plan pripreme i smještaja putnika, prtljaga i poštanskih pošiljaka za prijevoz, kao i zrakoplova, pripremu posade zrakoplova, isprava i dr

Priprema organizacije prijevoza Ova priprema obuhvaća izbor prijevoznog puta ili rute, analizu uvjeta letenja, odrediti vrijeme letenja , pripremu prijevoznih i drugih isprava i dr.

Priprema provedbe prijevoza Priprema provedbe prijevoza obuhvaća brojne pravne radnje kao što su zaključivanje ugovora o prijevozu putnika, prodaju karata za let, zaključivanje ugovora o prijevozu prtljaga i poštanskih pošijaka, osiguranje putnika i prtljaga, kontrolu putnika i prtljaga te poslove o carinskom postupku.


Sve postupke i radnje provedbe zračnog putničkog prijevoza moguće je svrstati u tri faze

4. Prva faza provedbe prijevoza


87

Ova faza obuhvaća postavljanje zrakoplova na pristanišnu platformu, prijem putnika, kontrolu putničkih karata, prijevoz putnika autobusima do zrakoplova, utovar i slaganje poštanskih pošiljaka, sortiranje, kontrolu putnika, utovar prtljaga, slaganje prtljaga, kontrolu sposobnosti zrakoplova i posade, carinsku kontrolu i dr.

5. Druga faza provedbe prijevoza U ovoj fazi se prevoze putnici, prtljag i poštanske pošiljke do odredišne zrakoplovne luke. Zatim se obavljeju sve radnje u vezi sa zrakoplovom, putnicima i prtljagom i poštanskim pošiljkama kao i sa posadom na tranzitnim zrakoplovoma.

6. Treća faza provedbe prijevoza Ovo je završna faza probedbe tehnologije zračnog putničkog prijevoza. U ovoj fazi zrakoplov slijeće u zrakoplovnu luku i dolazi na pristanišnu platformu. Zatim sliedi izlazak putnika iz zrakoplova i njihov prijevoz autobusima do putnilkog terminala, a istovremeno se obavlja istovar prtljaga, poštanskih pošiljaka iz zrakoplova. Naokn ovoga svega se obavljaju carinske kontrole putnika, prtljaga i poštanskih pošiljaka.

tehnologija završavanja prijevoza Nakon tehnologije provedbe prijevoza, procesi zračnog putničkog prometa nisu završeni, oni se kontinuirano

nastavljaju i bez prestanka obrću. Završavanje prijevoznog procesa je u stvari pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona istovremeno sadrži i pripremne i završne pripremne postupke prijevoza.

Sve što je rečeno o tehnolozima prometa i prometnim menadžerima u ostalim vrstama prometa, važi i za zračni putnički promet. Naime, svi kadrovi potrebni u zračnom putničkom prometu, moraju posjedovati mnogo više kvalitetnih referensi nego kadrovi u drugim prometnim granama, posebno u tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim i drugim granama.

Kvalitetnu i djelotvornu pripremu, provedbe i završavanje procesa pehnologije putničkog zračnog prometa mogu realizovati samo obrazovani i iskusni timovi tehnologa prometa i prometnih menadžera, jer brojni postupci i radnje u zračnom putničkom prometu po svojoj složenosti i zahtijevnosti moraju biti odrađeni na vrhunskom nivou stručnosti, vještina i znanja. 9. MEĐUNARODNI CESTOVNI PRIJEVOZ

Prometna djelatnost i kapaciteti imaju neizmjeran utjecaj na okoliš, društvo i ekonomiju. Gotovo 6 milijuna ljudi rade direktno za cestovni prijevoz u Europi. To su vozači, logističari, otpravnici, upravnici i tako dalje. Nadalje, još 3.5 miliona ljudi zarađuje u neposredno povezanim industrijama, kao što su proizvodnja kamiona, popravci, prodaja, lizing te osiguranje.

Međunarodni transport načelno uključuje korištenje prijevoznih karika (vidovi i modaliteti), a svaka karika odgovara prijenosu, skladištenju ili transportnoj operaciji u zemlji porijekla, u zemlji tranzita, ili u zemlji krajnjeg odredišta.

Raznolikost kultura, jezika i trgovačkih praksi na oba kraja trgovačkih transakcija stvara probleme u provedbi. Zato je važno sagledati pravila odgovornosti za uključene stranke u cilju postizanja sigurne i djelotvorne trgovačke razmjene.

Tri osnovna elementa u transportnoj industriji predstavljaju - transportni operateri – prijevoznici tereta - špediteri – posrednici koji pripremaju dokumentaciju za izvoz i uvoz - vlasnici vidova prijevoza– načini prijevoza, terminali, oprema itd.

Otprema tereta je veoma bitna za nesmetani tok međunarodne trgovine. Osoba koja osigurava da se

razmijenjena roba preveze od tačke porijekla do tačke odredišta treba da vodi računa da roba


88

- stigne na pravo mjesto - stigne u pravo vrijeme - da stigne u dobrom stanju i redu - I da stigne na cilj s najmanjim troškovima. Izvozni otpremači tereta imaju veoma bitne dvije uloga. Oni se brinu za - otpremu - izvoz pošiljke od mjesta proizvodnje do krajnjeg odredišta - i osiguravaju mjesta na cestovnim sredstvima prijevoznika. Međunarodni špediter treba - trgovački putnik robe - biti upoznat sa uvoznim pravilima i propisima u stranim zemljama, načinom slanja, vladinim izvoznim

propisima i ispravama u vezi spoljne trgovine - biti specijalista u međunarodnom dogovaranju slanja robe, bilo vodom, zrakom, kamionom ili vozom,

međunarodno ili unutar zemlje - trba biti osposobljen da traži potrebnu dokumentaciju za transakciju

Oblasti cestovnog prometa Cestovni promet nudi svojoj klijenteli ispersonaliziranu uslugu, prilagođenu njegovim zahtjevima po jednoj povoljnoj cijeni. To je jedino prijevozno sredstvo koje omogućuje da se izvrši prijevoz bez obaveznog pretovaranja robe (usluga „door to door“). Za transportnog operatora, njegova prilagodljivost je jedna od njegovih najvećih aduta: kad mu veličina robe omogućava korištenje kompletnog vozila (što nije np. slučaj za otpremu robe putem mora, zračnim ili riječnim transportom) s kojim ima kompletnu slobodu pri utovaranju, biranju puta, vrijeme vožnje itd. Cestovni promet ne primorava na velike tehničke uvjete ili savršenu organizaciju kao što je to obavezno za druge špedicione načine prijevoza. Cestovni špediter ima mnogo veći kapacitet i pružene su mu mnoge mogućnosti da bi mogao naći prilagođenu soluciju za svaku traženu uslugu. Najveći dio posla, špediter će ulagati u optimizaciji svoje usluge naspram svih mogućnosti koje postoje na tržištu cestovnog prometa. Otvoriti svoju sopstvenu firmu je uvijek privlačna ideja za mnoge prijevoznike, iako se uslovi za proboj na tržištu mnogo oštriji nego u prošlosti. Danas je mnogo lakše da se dobije finansijska pomoć za kupovinu vozila, nego za otvor preduzeća. Zadnjih godina, mnoga velike kompanije žele ostati kompetitivna na tržištu transportnih usluga i one gledaju da na sve načine prošire njihov utjecaj. S time se polako stvara dvojno tržište. Kooperacija je jedan od nastarijih načina poslovanja. Kao i u ostalim ekonomskim oblastima, kooperacija se razvila radi ekonomskih razloga: nestanak saobraćajnog opterećenja, prilagodljivost tržišnoj potrebi, itd. Ali kooperacija može isto tako da bude klopka mnogim malim preduzećima, koja postaju ekonomski ovisna od svojih nalogodavaca. Cijene usluga su vrlo povoljne, a komercijalna marža vrlo slaba. Osim toga, cestovni prijevoznici, koji inače imaju manji kapital, imaju produženi rok isplaćivanja (prosječno oko 72 dana u 1989. god. u Francuskoj). Istovremeno, cjelokupna oblast cestovnog transporta prihvaća činjenicu da je njihova djelatnost pod stalnom kontrolom različitih zakonika i propisa te mnogobrojna špediterska preduzeća stvaraju mreže da bi realizovali što veću produktivnost. Špediterski cestovni promet ulazi u logiku industrijske logike, gdje je kamion proizvođački alat koji treba optimizirati.


89

9.1 ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA SUKLADNO KONVENCIJI O UGOVORU ZA MEĐUNARODNI CESTOVNI PRIJEVOZ ROBE (CMR)

Konvencija o ugovoru za međunarodni cestovni prijevoz robe (CMR) primjenjuje se na svaki ugovor o

prijevozu robe cestom, kada se mjesto preuzimanja i mjesto odredišta nalaze u dvjema različitim državama. Kada se navedeni prijevoz obavlja sukladno Konvenciji, obavezno je sačinjavanje MEĐUNARODNOG TOVARNOG/TERETNOG LISTA.

Budući da su sve češće situacije kada valja s naručiocem prijevoza popuniti međunarodni tovarni/teretni list (CMR), mora se posebna pozornost posvetiti Konvenciji CMR, a naročito međunarodnom tovarnom/teretnom listu, koji čini dokazno sredstvo o sačinjenom ugovoru o prijevozu i prijemu robe po prijevozniku.

KONVENCIJA O UGOVORU ZA MEĐUNARODNI CESTOVNI PRIJEVOZ ROBE Konvencija CMR

(Convention relative au contrat de transport international de marchandises par route)

1. Ova Konvencija primjenjuje se na svaki ugovor za prijevoz robe cestom, na vozilima, uz naknadu, kad se mjesto preuzimanja i odredište, kako je to utvrđeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je barem jedna ugovorna država, bez obzira na sjedište i državljanstvo stranaka.

2. U smislu ove Konvencije, "vozilima" treba smatrati motorna vozila, kombinirana vozila, prikolice i poluprikolice,. Konvencije o cestovnom prometu, od 19.9. 1949.

3. Ova Konvencija primjenjuje se i onda kada prijevoz, koji pripada u sklopu njezine primjene, obavljaju države, državne ustanove ili organizacije.

4. Ova Konvencija se ne primjenjuje: a) na prijevoze obavljene na temelju bilo koje međunarodne poštanske konvencije, b) na prijevoz mrtvih c) na prijevoz pokućstva.

5. Ugovorne strane suglasne su da ne mjenjaju bilo koju odredbu ove Konvencije specijalnim sporazumima između dviju ili više njih, osim kad je žele učiniti neprimjenjivom na njihov pogranični promet ili kad žele ovlastiti upotrebu tovarnih listova koji označavaju vlasništvo robe, u prijevoznim operacijama, isključivo na njihovu teritoriju.

1. Ako se vozilo s robom, u jednom djelu puta, prevozi morem, željeznicom,unutarnjim vodenim putovima ili u zraku, i, osim u slučaju kada su odredbe člana 14. primjenjive, kad se ne obavlja iskrcaj robe iz ovoga prijevoznog sredstva, ova Konvencija će se ipak primjenjivati na ukupni prijevozni put.

Međutim, ako se dokaže da gubitak, šteta ili kašnjenje u isporuci robe što se pojave tokom prijevoza drugim prijevoznim sredstvima nisu uzrokovani radom ili propustom prijevoznika cestom nego nekim događajem koji se mogao dogoditi jedino tokom i s razloga prijevoza robe drugim prijevoznim sredstvom, odgovornost prijevoznika cestom neće biti utvrđivana ovom Konvencijom nego na način kojim bi odgovornost prijevoznika drugim prijevoznim sredstvom bila utvrđena da je ugovor za prijevoz bio zaključen samo između pošiljaoca i prijevoznika drugim prijevoznim sredstvom, sukladno uvjetima propisanim zakonom o prijevozu robe tim drugim prijevoznim sredstvom. Ako, pak, takvi propisani uvjeti ne postoje, odgovornost prijevoznika cestom bit će utvrđena ovom Konvencijom.

2. Ako je prijevoznik cestom ujedno i prijevoznik drugim prijevoznim sredstvom, njegova odgovornost utvrđivat će se takođe , ali tako da on predstavlja dvije posebne osobe u svojstvu prijevoznika cestom i prijevoznika drugom prijevoznim sredstvom.

OSOBE ZA KOJE JE PRIJEVOZNIK ODGOVORAN

U smislu ove Konvencije prijevoznik je odgovoran za radnje i propuste svojih predstavnika i službenika i svih drugih osoba čijim se uslugama koristi za obavljanje prijevoza, kad ti predstavnici, službenici i druge osobe


90

nastupaju u njegovo ime kao da su takve radnje i propusti bili njegovi.

ZAKLJUČENJE I IZVRŠENJE UGOVORA O PRIJEVOZU

Ugovor o prijevozu bit će potvrđen tovarnim listom. Nepostojanje, neispravnost ili gubitak tovarnog lista neće utjecati na postojanje ni na valjanost ugovora o prijevozu koji ostaje podložan odredbama ove Konvencije.

1. Tovarni list bit će načinjen u tri izvorna primjerka, koje potpisuju pošiljalac i prijevoznik. Potpisi mogu biti otisnuti ili zamjenjeni pečatima pošiljaoca i prijevoznika ako to dopušta zakon zemlje u kojoj je tovarni list načinjen. Prvi primjerak bit će predat pošiljaocu, drugi prati robu, a treći zadržava prijevoznik.

2. Kad roba koja se prevozi mora biti ukrcana uĐ različita vozila, ili je različite vrste ili je podijeljena u različite skupine, pošiljalac ili prijevoznik imat će pravo zahtijevati poseban tovarni list za svako vozilo ili za svaku vrstu ili količinu robe.

1. TOVARNI TERETNI LIST mora sadržavati slijedeće podatke: a) datum i mjesto izdavanja, b) ime i adresu pošiljaoca, c) ime i adresu prijevoznika, d) mjesto i datum preuzimanja robe i mjesto određeno za dostavu, e) mjesto i adresu primaoca, f) uobičajeni opis vrste robe i način pakiranja, a za opasnu robu i opće priznati opis, g) broj paketa, njihove specijalne oznake i brojeve, h) bruto težinu robe ili drukčije izraženu količinu, i) troškove u vezi s prijevozom (troškove prijevoza, dodatne troškove, carinu i ostale troškove učinjene od zaključenja ugovora do dostave) , j) potrebne instrukcije za carinske i ostale formalnosti, k) izjavu da prijevoz podliježe odredbama ove Konvencije, bez obzira na bilo koje drukčije propise.

2. U slučajevima kad je to primjenjivo, tovarni list sadržat će i sljedeće podatke: a) oznaku da prekrcaj nije dopušten, b) troškove koje preuzima pošiljalac, c) iznos plaćanja u momentu dostave, d) deklaraciju o vrijednosti robe i iznos koji predstavlja specijalni interes u dostavi, e) pošiljaočeve upute prijevozniku glede osiguranja robe, f) ugovorni rok u kojemu se prijevoz mora obaviti, g) popis dokumenata predanih prijevozniku. 3. Stranke mogu navesti u tovarnom listu i ostale pojedinosti koje smatraju korisnim.

1. Pošiljalac odgovara za sve troškove, gubitak i štetu prijevoznika što nastanu zbog netačnih i neodgovarajućih: a) podataka označenih u stavu 1. b), d), e), f), g), h) i j) člana 6. b) podataka navedenih u stavu 2. člana 6, c) bilo kojih drugih podataka ili uputa koje je dao za izdavanje tovarnog lista, ili da bi se oni mogli unijeti u njega.

2. Ako, na zahtjev pošiljaoca, prijevoznik unese u tovarni list podatke iz stava 1. ovog člana, smatrat će se, osim ako se drukčije ne dokaže, da je to učinio u ime pošiljaoca.

ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA 1. Prijevoznik je odgovoran za potpun ili djelimičan gubitak robe i za njezino oštećenje koje nastane od

trenutka preuzimanja robe do dostave, kao i za bilo kakvo zakašnjenje u dostavi.

2. Prijevoznik je, pak, oslobođen odgovornosti ako su gubitak, šteta ili zakašnjenje uzrokovani pogrešnom radnjom ili nepažnjom potražitelja ili uputama potražitelja, koji ne rezultiraju iz pogreške ili nepažnje prijevoznika, iz prirodne pogreške robe ili iz okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći ili posljedica koje nije mogao spriječiti.


91

3. Prijevoznik neće biti oslobođen odgovornosti ako je za prijevoz koristio neispravno vozilo ili ako je

šteta nastala zbog pogrešne radnje ili nepažnje osobe od koje je eventualno unajmio vozilo ili zastupnika ili njegova službenika.

4. Pod uvjetima prijevoznik se oslobađa odgovornosti kad gubitak ili šteta nastanu zbog specijalnog rizika što proizlazi iz jedne ili više slijedećih okolnosti: a) upotreba otvorenih nepokrivenih vozila, ako je njihova upotreba izričito ugovorena i naznačena u tovarnom listu, b) nedostatak ili loše stanje ambalaže za robu koja je, po prirodi, podložna rasipu ili oštećenju ako nije spakirana ili uredno spakirana, c) rukovanje, ukrcaj, skladištenje ili iskrcaj robe što ih obavljaju pošiljalac, naslovnik ili osobe koje nastupaju u ime pošiljaoca ili naslovnika, d) priroda stanovite vrste koja je osobito izložena potpunom ili djelimičnom gubitku ili oštećenju, posebice zbog loma, hrđanja, truhljenja, sušenja, istjecanja, normalnog rasipa ili djelovanja moljaca ili crvi, e) nedostatnost ili nepotpunost oznaka ili brojeva na paketima, f) prijevoz stoke,

5. Naknada pak ne može premašiti: a) iznos što se plaća pri gubitku, ako je cijela pošiljka oštećena; b) iznos što se plaća pri djelimičnom gubitku, ako je samo jedan dio pošiljke oštećen.

ODGOVORNOST ZA PRIJEVOZ ROBE

Konvencija (sporazum) o međunarodnom cestovnom prijevozu robe (CMR) iz 1956. godine prepoznala je potrebu standardiziranja uvjeta koji se primjenjuju u ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom, naročito što se tiče isprava korištenih za takav prijevoz i odgovornosti prijevoznika.

Tovarni/teretni list je zakonska ugovorna isprava između pošiljaoca, cestovnog prijevoznika i primaoca,

koji standardizira uslove koji se primjenjuju ugovorom o međunarodnom cestovnom prijevozu, naročito isprave koje se koriste, i prijevozničku odgovornost s ciljem olakšavanja međunarodnog cestovnog prijevoza i međunarodne trgovine.

Da bi se koristio CMR list, najmanje jedna od zemalja uključena u međunarodni cestovni prijevoz (polaska ili odredišta) trebala bi biti ugovorna stranka CMR konvencije.(http://www.iru.orQ/TIR/Glossarv/16.E.html)

Ugovor o prijevozu potvrđen je sastavljanjem tovarnog/teretnog lista. Odsutnost, neregularnost ili gubitak tovarnog/teretnog lista ne utiče na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu koji ostaje podređen odredbama ove konvencije.

Odgovornost prijevoznika za posljedice koje nastaju gubitkom ili pogrešnim korištenjem isprava navedenih u tovarnom/teretnom listu i koji su u sastavni dio tovarnog/teretnog lista utvrđuje da plaćanje prijevoznika neće biti veće od plaćanja za slučaj gubitka robe.

Pošiljalac ima pravo raspolaganja robom, posebno tako da zamoli prijevoznika da zaustavi robu u

tranzitu, promjeni mjesto isporuke pošiljke ili da isporuči robu drugom primaocu koji nije naznačen u tovarnom/teretnom listu.

Da bi se ispunilo ovo pravo prva kopija tovarnog/teretnog lista mora biti sastavljena, jer su u njoj upisane nove upute prijevozniku kao i naknade za troškove (pokriće gubitka i oštećenja) koje nastaju tokom izvršenja takvih uputstava.


92

Nakon dolaska robe na mjesto određeno za isporuku, primalac ima pravo tražiti od prijevoznika drugu

kopiju tovarnog/teretnog lista i robu. Ukoliko se ustanovi gubitak robe ili ako roba nije stigla u dogovoreno vrijeme, primalac je ovlašten primijeniti, u vlastito ime protiv prijevoznika, sva prava koja nastaju iz ugovora o prijevozu.

U slučaju spora prijevoznik ne treba isporučiti robu ako primalac, koji koristi naprijed opisano stečeno pravo, nije omogućio sigurnu isporuku.

Ako zbog nekog razloga nije moguće ispoštovati odredbe koje su postavljene u tovarnom/teretnom listu prije nego što je roba došla na mjesto isporuke, prijevoznik bi trebao tražiti nove upute od osobe koja je ovlaštena za raspolaganje robom.

Međutim, ako su okolnosti takve da onemogućavaju prijevoz pod uvjetima koji su utvrđeni tovarnom/teretnim listom i ako prijevoznik nije u mogućnosti dobiti uputstva u razumnom vremenu od osobe koja je ovlaštena za raspolaganje robe, prijevoznik bi trebao pred uzeti korake koji su u interesu za osobu koja je ovlaštena raspolagati robom. Gdje okolnosti spriječavaju isporuku robe nakon njihovog dolaska na mjesto isporuke, prijevoznik bi trebao pitati pošiljaoca za uputstva. Ako primalac odbija robu pošiljalac je ovlašten raspolagati robom bez obaveze izdavanja kopije tovarnog/teretnog lista.

Čak i kad on odbije robu, primalac može tražiti isporuku tako dugo dok prijevoznik nije primio uputstva

od pošiljaoca.

CMR se bavi odgovornošću, dokazivanjem, izuzećem odgovornosti i ograničenjem odgovornosti. Svaka odredba u međunarodnom ugovoru o prijevozu koja nije u skladu s odredbama CMR-a je nevažeća. Kombinirani transport „cestovno-željeznički“ Jedan dio transportnog prijevoza robe putem cestovnih vozila je takođe prevezeno željeznicom za koja važe slijedeća pravila: - željeznički prijevoz je slobodno izabran, - prijevoz željeznicom unutar UE zahtjeva posjed komunitarne licence (vozila čija PTAC ili PTRA je veći od 6

tona) ili neke od licenci zemlje članice UE. Transportni dokument mora pomoći, pri završetku prijevoza, da jasno identificira upotrebu željeznice, naročito mjesto pretovara robe. Savjeti pri prijevozu opasnog tovara Od 1.01.2000, preduzeća koja prevoze opasnu robu cestovnim putem ili putem morskih te riječnih brodova kao i preduzeća specijalizovanih u pretovaru opasne robe, morat će imati od osoblja i sigurnosne savjetnike. Najvažnija uloga tog osoblja će biti da se nadgleda poštivanje zakona o transportu opasne robe, te savjetovati preduzeće u svim sličnim operacijama prijevoza kao i napraviti jednom godišnje izvještaj namijenjen upravi preduzeća i/ili jednoj od lokalnih administrativnih vlasti. Ti izvještaji moraće biti čuvani najmanje 5 godina i moraju uvijek biti na raspolaganju svim državnim vlastima. Savjetnik će takođe morati provjeriti korišteni materijal, ispitati sve metode sistema rada pri identifikaciji robe, kontrolisati formiranje radnika kao i njihovu spremnost na sve moguće rizike, provjeriti sve procedure rada te postojeće upute da bi se izbjegli kvarovi, te nadgledati izbor kooperanata i pomoćnika. Sigurnosni savjetnik može biti ili direktor preduzeća ili osoba imenovana od njegove strane. On mora posjedovati certifikat o profesionalnoj kvalifikaciji, čija trajnost je 5 godina, dodijeljena nakon položenog ispita.


93

Primjeri transportnih modelnih ugovora Opća pravila Radi se o člancima 8-II i 34 iz francuskom Zakoniku o unutarnjem transportu (LOTI) koji nabrojavaju neke tačke koje svi transportni ugovori moraju poštivati pri prijevozu robe ili pri iznajmljivanju vozila. Ti ugovori su prije svega privatni ugovori, čije dispozicije važe za ugovorne stranke odnosno između pošiljatelja i prijevoznika te nemaju nikakav efekat kod trećih lica koji je konačni primatelj stvari. . Ugovor o transportu na međunarodnom tržištu i tovarni list CMR konvencije Cestovni transportni operatori koji prijevoze robu uz naknadu na međunarodnim cestovnim putovanjima moraju se prilagoditi i djelovati u skladu sa CMR konvencijom odnosno Konvencija o Ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (Convention on the Contract for the International Carriage of Goods by Road) CMR konvencija je potpisana 19.05.1956 godine i stupila je na snagu 2.07.1961 godine i na snazi je u svim Europskim državama, ubrajajući i zemlje Maghreba (Maroko, Alžir, Tunis) te Kazakistana (vidjeti anex 8). CMR konvencija se primjenjuje za svaki ugovor pri svakom prijevozu, ali isto tako i za sve višebrojne lančane transportne ugovore. Primjenjuje se takođe za prijevoz robe bez pretovaranja, ili kod kombiniranog transporta robe gdje je prikolica jednim dijelom otpremljena željeznicom, morem ili putem kanala. Treba naznačiti da se CMR konvencija ne primjenjuje za priobalni prijevoz robe, gdje se samo primjenjuju domaći propisi i zakoni o toj vrsti ugovora. Istoimena konvencija se takođe ne primjenjuje specijalnim transportnim uslugama kao selidba, kurirske pošiljke ili pogrebne vožnje. Cilj CMR konvencije je odrediti odnose između nalogodavca/krcatelja i prijevoznika. Sklapanje transportnog ugovora Radi se o ugovoru koji je rezultat sporazuma stranaka kojim se obavezuju učesnici za izvršenje određenih obaveza: prijevoznik naspram svojih klijenata, koji od njih traže prijevoz, a nekad i smještaj otpremljene robe. PREGLED OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI PREMA RAZLIČITIM PRIJEVOZNIM SREDSTVIMA

CESTOVNI PROMET

NA DOMAĆEM PLANU


Naknada ograničena na cijenu prometne usluge. Uobičajeni uvjeti francuskog prava

NA MEĐUNARODNOM PLANU

Članovi 23 i 29 CMR-a : cijena otpreme, jedino ako se nije deklariralo s predviđenim kamatama u slučaju docnje, prijevare ili teške pogreške od strane prijevoznika

8,33 DTS1/kg (isplaćeni su također prijevozni troškovi, carina oi drugi izdaci dobijeni tokom prijevoza, ali bez uvrštavanja naknadne štete)

1 DTS : droits de tirage speciaux (= pravo na specijalan otisak/tiražu)


94

MEĐUNARODNI TRANSPORTNI TROŠKOVI

Međunarodni transportni troškovi mogu biti određeni kao neposredni i posredni troškovi, koji su popratni u prijevozu robe od tačke ukrcavanja do odredišta.

Definicija troška može biti zasnovana na parametrima: od luke do luke, od vrata do vrata, od luke do vrata ili od vrata do luke. Najveći dio takvih troškova čine troškovi prijevoza tereta, pri čemu troškovi unutarnjeg prijevoza tereta bivaju viši nego troškovi prijevoza morskim putem. Ostali troškovi puta uključuju neke ili sve od sljedećih troškova: Troškovi naplate rukovanja Troškovi skladištenja Troškovi osiguranja Troškovi dokumentacija Špediterski troškovi Troškovi nastali carinskim postupkom Bankarski troškovi Troškovi administracije Troškovi zaštite

Troškovi osiguranja nastaju ugovaranjem dodatnih sigurnosnih mjera u cilju izbjegavanja kašnjenja i gubitka zbog krađe robe u tranzitu:

Troškovi nastali u prelaženju granica, troškovi različitih ispitivanja sanitarnih i zdravstvenih inspekcija Dodatni troškovi zbog kašnjenja prekoračenjem normalnog tranzitnog vremena i kolebljivosti trgovaca Elementi monopola, porast troškova transportnog ulaganja te neformalno plaćanje Gubitak za propust u vraćanju kontejnera na vrijeme

CESTOVNA INFRASTRUKTURA

Infrastrukturu cestovnog prometa čine sve kategorije i vrste cesta i puteva zajedno sa mostovima, tunelima i pripadajučom signalozacijom i drugim uređajima koji su fiksirani za jedno mjesto i služe proizvodnji prometnih usluga kao i regulisanju cestovnog prometa. U infrastrukturu cestovnog prometa možemo ubrojati i zgrade koje služe za održavanje i servisiranje suprastrukture. Ceste su okosnica infrastukture cestovnog prometa a dijele se najčešće - prema značenju 1. magistralne, 2. regionalne i 3. lokalne - prema vrsti prometa za koji su namijenjene 1. ceste za isključivo motorni promet 2. ceste za mješoviti promet - prema namjeni i prometnom značenju 1. europske ceste za daleki promet 2. ceste za daleki promet 3. ceste za brzi promet 4. državne ceste 5. turističke ceste 6. ceste specijalne namjene 7. gradske ceste - prema veličini motornog prometa


95

1. cesta 1. razreda 2. cesta 2. razreda 3. cesta 3. razreda 4. cesta 4. razreda 5. cesta 5. razreda - prema računskoj brzini Prema računskoj brzini se dijele na autoceste i ceste pet razreda

CESTOVNA SUPRASTRUKTURA Cestovnu suprastrukturu čine sve vrste transportnih sredstava koja služe proizvodnji prometnih usluga u cestovnom prometu, regulisanju sigurnosti cestovnog prometa, te sve vrste pokretnih sredstava koja služe manipuliranju tereta u cestovnom prometu i sve vrste cestovnih vozila za prijevoz putnika. U cestovnu suprastrukturu se još ubrajaju i pokretni uređaji koji služe za održavanje i servisiranje prometne cetovne infrastrukture. Smatra se da u cijelom svijetu imablizu pet stotina miliona različitih prijevoznih sredstava uključujući i sredstva za pretovar. Cestovna vozila se ne mogu zamisliti bez mehanizacije

- lična cestovna dvokotačna i četverokotačna vozila - putnička cestovna javna vozila (autobusi)

1. autobusi za gradski promet 2. autobusi za prigradski promet 3. autobusi za međugradske prijevoze 4. autobusi za prijevoz turista

- teretna cestovna vozila sa pogonom (kamioni i tegljači) 1. kamioni 2. tegljači 3. prikolice 4. specijalna cestovna vozila 5. teretna vozila određene namjene 6. traktori za vuču manjih prikolica po cestama

- cestovna vozila bez pogona (prikolica i poluprikolice) - specijalna cestovna vozila.

CESTOVNI TERETNI PROMET

Tehnologija cestovnog teretnog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciolinarnih, prometnotehničkih, tehnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. umješnosti, znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera, koji primjenom raznih postupaka i procesa uz upotrebu prometne infrasktrukture i suprestrukture proizvode usluge u cestovnom teretnom prometu. Univerzalni model cestovnog teretnog prometa čine tri podtehnologije:

tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u cestovnom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

Priprema sredstava za rad Ona obuhvaća temeljitu i stručnu analizu tehničkih obilježja vozila, kao i infrastrukture i supstrukture u cestovnom prometu.

Priprema procesa prijevoza


96

Ova priprema obuhvaća plan prijevoza, pripremu tereta i mehanizacije za utovar tereta, i vozila za prijevoz, pripremu posade vozila, isprava i dr.

Priprema organizacije prijevoza Ova priprema obuhvaća izbor prijevoznog puta ili rute, analizu uvjeta vremenskih prilika i pogodnosti za cestovni prijevoz, pripremu prijevoznih i drugih isprava i dr.



Sve postupke i radnje provedbe cestovnog teretnog prijevoza moguće je svrstati u tri faze

7. Prva faza provedbe prijevoza Ova faza obuhvaća postavljanje vozila, primopredaju tereta, utovar, slaganje tereta, kontrolu sredstava za rad, pribavljanje prijevoznih i drugih isprava.

8. Druga faza provedbe prijevoza U ovoj fazi se prevozi teret od polazne do odredišne tačke i obavljaju brojni stručni poslovi u vezi sa prijevoznim sredstvom, teretom i posadom u toku prijevoza.

9. Treća faza provedbe prijevoza Ovo je završna faza probedbe tehnologije prijevoza. U ovoj fazi prijevozno sredstvo dolazi na svoje odredište gdje se istovaruje, pretovara teret i obavljaju mnogi špediterski poslovi i drugi poslovi u vezi sa teretom, vozilima i posadom.

tehnologija završavanja prijevoza Nakon tehnologije provedbe prijevoza, procesi cestovnog teretnog prometa nisu završeni, oni se

kontinuirano nastavljaju i bez prestanka obrću. Završavanje prijevoznog procesa je u stvari pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona istovremeno sadrži i pripremne i završne pripremne postupke prijevoza.

Sve što je rečeno o tehnolozima prometa i prometnim menadžerima u ostalim vrstama prometa, važi i za cestovni promet. Naime, svi kadrovi potrebni u cestovnom teretnom prometu, moraju posjedovati mnogo više kvalitetnih referensi nego kadrovi u drugim prometnim granama, posebno u tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim i drugim granama.

CESTOVNI PUTNIČKI PROMET

Tehnologija cestovnog putničkog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciolinarnih, prometnotehničkih, tehnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. umješnosti, znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera, koji primjenom raznih postupaka i procesa uz upotrebu prometne infrasktrukture i suprestrukture proizvode usluge u cestovnom putničkom prometu. Univerzalni model cestovnog putničkog prometa čine tri podtehnologije:

tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u cestovnom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

Priprema sredstava za rad Ona obuhvaća temeljitu i stručnu analizu tehničkih obilježja cestovnih vozila, kao i infrastrukture i supstrukture u cestovnom prometu.


97

Priprema procesa prijevoza Ova priprema obuhvaća plannika, pripremu putnika i pošiljki koji se prevoze, pripremu posade, isprava i dr.

Priprema organizacije prijevoza Ova priprema obuhvaća izbor prijevoznog puta ili rute, analizu uvjeta vremenskih prilika i pogodnosti za prijevoz, pripremu prijevoznih i drugih isprava i dr. Ovo je najvažnija priprema i od nje najviše zavisi uspjeh prijevoza putnika.

Priprema provedbe prijevoza Priprema provedbe prijevoza obuhvaća provjeru karata putnika koji se prevoze, ugovornu kontrolu i poslove o carinskom postupku.


Sve postupke i radnje provedbe cestovnog putničkog prijevoza moguće je svrstati u tri faze

10. Prva faza provedbe prijevoza Ova faza obuhvaća postavljanje vozila na polaznu stanicu, kontrolu putničkih karata, ulaz i smještaj putnika, kao i ostale kontrole putnika i prtljaga.

11. Druga faza provedbe prijevoza U ovoj fazi se prevoze putnici i prtljag od polazne do odredišne tačke i obavljaju brojni stručni poslovi u vezi sa vozilom, putnicima, prtljagom i posadom u toku prijevoza.

12. Treća faza provedbe prijevoza Ovo je završna faza probedbe tehnologije prijevoza. U ovoj fazi vozilo dolazi na svoje odredište gdje se istovaruje, izlaze putnici i iznosi se prtljag i obavljaju mnogi špediterski poslovi i drugi poslovi u vezi sa putnicima, prtljagom, vozilima i putnicima.

tehnologija završavanja prijevoza Nakon tehnologije provedbe prijevoza, procesi cestovnog putničkog prometa nisu završeni, oni se


Sve što je rečeno o tehnolozima prometa i prometnim menadžerima u ostalim vrstama prometa, važi i za cestovni promet. Naime, svi kadrovi potrebni u cestovnom teretnom prometu, moraju posjedovati mnogo više kvalitetnih referensi nego kadrovi u drugim prometnim granama, posebno u tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim i drugim granama.

10. OBLAST ŽELJEZNIČKOG TRANSPORTA

Iako željeznicu smatraju danas kao jednu od važnijih sredstava za prijevoz putnika, njezina važnost je značajna i u prijevozu robe. Svako kretanje željezničkog vozila na prugama, podijeljen u dionicama ili postajama, od određene stanice polaska do određene stanice dolaska, se naziva putovanje željeznicom.

Izrazi željeznički prijevoz i željeznički promet u stručnoj literaturi imaju različito značenje. Željeznički prijevoz predstavlja djelatnost premiještanja i prijenosa robe i putnika svim vrstama

željezničkih vozila i na svim vrstama željezničkih puteva, bez obzira na njihovu namjenu. Željeznički promet je širi pojam od željezničkog prijevoza. On obuhvaća prijevoz robe i putnika

željezničkim prijevoznim sredstvima po svim željezničkim putevima kao i operacije i komunkacije u željezničkom prijevozu. To zapravo znači da željeznički promet predstavlja skup djelatnosti koje su u direktnoj i indirektnoj vezi sa željezničkim prijevozom, kao što su npr. neke djelatnosti vezane sa kopnenim terminalima. Znači da bez operacija utovara, istovara, pretovara, pakovanja, sortiranja, određenih špediterskih usluga itd, željeznički promet ne bi funkcionisao. U promet, u širem smislu riječi mogu se uključiti i djelatnosti pakovanja robe, kontrole utovara


98

i istovara iz ili u željeznička vozila, osiguranje žželjezničkih vučnih i vućenih vozila, robe i putnika u željezničkom prijevozu.

Željeznička vozila su sva pokretna vozna sredstva isključivo tračnička, koja se kreću ili svojom vlastitom snagom (lokomotiva ili motorna vozila) ili koja vuku druga prijevozna sredstva (putnički vagoni, priključeni vagoni, službeni vagoni, teretni vagoni).

Osnovne pretpostavke za funkcionisanje željezničkog prometa predstavljaju visok stepen razvijenosti željezničke infrastrukture i željezničke supsrtrukture, dobra organizacija rada, upravljenje i rukovođenja, upotreba savremenih prevoznih tehnologija kao što su paletizacija i kontejnerizacija, tržišno poslovanje aktivnih sudionika u željezničkom prometu, regulisanje pravno ekonomskih odnosa, primjereno funkcionisanje integralnog prometnog informacijskog sistema (kompatibilnost hardvera i softvera, kao i kompatibilnost izmežu aktivnih sudionika).

Posebno značajno mjesto pripada operativnim i kreativnim prometnim menadžerima.

Učesnici Željeznički promet u svakoj državi članica Europske unije je danas važan dio tj. odrednica politike liberalizacije željezničkog prometa. Željeznica EU ima u sklopu jedinstvene prometne politike svoju autonomnost, a posluje po načelima tržišnog gospodarstva. Prema toj politici su definisane kompetencije države i željezničkih preduzeća. Tehničke osobine Među prednostima željeznice koje mogu zainteresovati špeditere su: - opterećenje po dužnom metru: 12; 15; 18,50 m (= 3 kontejnera od 20´) i 20 ili 25 m vagona. Sve zavisi od

distance otpremljenog tovara, - osovinsko opterećenje: 50 do 65 tona. Sve zavisi od distance otpremljenog tovara, - maksimalna brzina: mimo vlakova velike brzine koje povezuju putnike velikih metropola Zapadne Evrope,

postoji i komercijalna ponuda za prijevoz robe te mogućnost noćnog prijevoza, - manji troškovi pri mobilizaciji vozila, - spora doprema (mobilna rezerva), - mogućnost prijenosa kompletnog vagona. Naspram kamionske dostave, slabe tačke željeznice su slijedeće: - otežan pristup nekim stanicama: potreban dodatni pretovar tovara, - strogo poštovanje vremenskog roka, - korisne i gabaritne dimenzije - monopol transportnog operatora: danas na tržištu željeznička preduzeća drže monopol u svojoj oblasti,

primoravajući klijenta na prihvat svih uslova naročito ako dođe do nekih problema pri izvršenju ugovora (štrajkovi, tehnički kvar, itd.).

Međutim, nakon nekoliko godina zapostavljanja, željeznica se vraća na dnevni red kod mnogih špeditera. U mnogim zemljama Sjeverne Europe te u Švicarskoj postoji dugotrajna politika prijevoza tovara željeznicom, iako se sve zemlje članice smatraju naprednom u razvoju željezničkog prometa. Značaj željeznice je naročit kod novih članica EU, gdje je željeznički transport ponekad mnogo razvijeniji i sigurniji nego cestovni. U razvoju je doprinijela i otvaranje kanala La Mancha, ali isto tako i voluntaristička politika liberalizacije željeznice te postepeno ukidanje državnog monopola kao i primjena „zelene politike“ odnosno brizi o okolišu, razmatrajući gradnju „freeways“ željezničke koridore širom EU. Tehničke osobine određuju i eksploatacijske značajke teretnih vagona, koje opet određuju upotrebu pojedinih vagona pri prijevozu određenih vrsta tereta. Tehničke karakteristike teretnih vagona, neke od njih već nabrojane, su: - osovinsko opterećenje, - opterećenje po dužnom metru, - zapremnima, - visina od poda do krova,


99

- način utovara i istovara tereta, - način smještaja i pričvršćivanja tereta u vagonu, - maksimalna brzina. Međunarodna željeznička unija (skr. UIC – Union internationale des Chemins de fer ili Internationa Union of Railways) svrstava vagone na 12 osnovnih kategorija koje su izražene velikim latinskim slovim za svaku pojedinu seriju: E – otvoreni vagon, obični, s visokim stranicama, F – specijalni otvoreni vagon s visokim stranicama, G – obični zatvoreni vagon, H – specijalni zatvoreni vagon, I – zatvoreni vagon / hladnjača K – plato plitki dvoosovinski vagon, L – specijalni vagon za prijevoz automobila, R – obični četveroosovinski plato vagon, S – specijalni plato vagon, T – specijalni vagon s pokretnim krovom, U – specijalni zatvoreni vagon, Z – vagoni sa spremnikom (cisterne).

Na svakom željezničkom vagonu postoji niz oznaka koje ukazuju na identitet i karakteristike pojedinih vagona npr. oznaka 31 RIV pokazuje da je vagon građen prema propisima Pravilnika o uzajamnoj upotrebi teretnih vagona u međunarodnom prometu (RIV) odnosno odgovara tim propisima. Postoje takođe i specijalni vagoni za prijevoz teških tereta. Njihova osnovna karakteristika je veliki broj osovina (od 8 pa čak do 24), što omogućuje prijevoz teških i voluminozih tereta (preko 300 tona). SPECIFIČNA OBILJEŽJA POLITIKE ŽELJEZNIČKOG PROMETA

Željeznički promet u svakoj državi predstavlja okosnicu prometnog sistema. To je poseban razlog da Unija posveti posebnu pažnju politici željezničkog prometa. Bitne odrednice takve politike su liberalizacija željezničkog prometa i to nakon regulacije i deregulacije.

U sklopu mjera cjelokupnog razvitka europske prometne željezničke mreže pristupilo se modernizaciji kao i potpuno novoj izgradnji na desetine hiljada kilometara željezničkih pruga. Željeznice povezuju velike gradove, industrijske centre, pa i kanal La manš sa Londonom ispod zemlje.(tunelom).

Politikom željezničkog prometa Unije su obuhvaćena mnogobrojna pitanja vezana za funkciju, izgradnju i modrnizaciju željezničkog prometa, kao što su modernizacija željezničke infrastrukture i supstrukture, razvitak tehnologije transporta željezničkim putem, razvitak kontejnerizacije, afirmacija kombinovanog transporta, projektovanje i izgradnja logističkih centara i specijaliziranih terminala, projektovanje i izgradnja integralnog informacijskog prometnog sistema na osnovama UN EDIFACTA-a, kao i uvođenje sistema potpunog upravljanja kvalitetom itd. Ugovorne osnove i transportni dokumenti tokom otpreme robe Ugovorom o prijevozu stvari željeznicom, prijevoznik se obavezuje da preveze robu od odredišne stanice i predati je primatelju, a pošiljatelj se obavezuje da prijevozniku odnosno špediteru isplati ugovorenu vozarinu. Ugovor je sklopljen putem prijevozničkog prihvaćanja tovarnog lista, gdje se primitak potvrđuje nadnevkom i žigom otpremne stanice. Primitak je dokaz sklapanja ugovora o prijevozu. Teretni list je napravljen u duplom primjerku, od kojih se jedan daje pošiljatelju, i gdje prijevoznik naznačuje nadnevak, a za lako kvarljivu stvar i životinju, i sat primitka na prijevoz. Za razliku od teretnice, koja je robno-vrijednosni papir, jer vrijedi koliko i roba navedena u teretnici, teretni list nije vrijednosni, već samo legitimacijski papir koji daje pravo određenom primatelju da zahtjeva izručenje odnosno predaju tereta.


100

Postoje dvije vrste uzoraka teretnog lista u željeznici: Teretni list za domaći transport za pošiljke redovnog i oročenog prijevoza Koristi se teretni list K-501. Rubrike teretnog lista bijele boje popunjava pošiljatelj, dok željeznica popunjava rubrike uokvirene debelom crtom na podlozi svijetlocrvene boje. Vrstu pošiljke (komadna ili vagonska pošiljka) i način prijevoza određuje pošiljatelj precrtavanjem odgovarajućih kvadratića unakrsnim dijagonalama na teretnom listu. Teretni odnosno ekspresni list za domaći transport ima pet dijelova:

- original, koji prati pošiljku i predaje se primatelju, koji ga otkupljuje na robnoj blagajni odredišnog željezničke stanice,

- duplikat, koji otpremna stanica predaje pošiljatelju nakon sklapljanja ugovora o prijevozu, - kopiju, koja ostaje kod otpremne stanice, - teretnu kartu, koja prati pošiljku do odredišne stanice, a nakon predaje robe primatelju dostavlja službi

za kontrolu prihoda željeznice, - izvješće o dopremi, koja prati pošiljku do odredišnog kolodvora te se njime izvješćuje primatelj o dopremi

pošiljke i on ga vraća stanici kod primanja originala teretnog lista i robe te služi željeznici kao dokaz o izdavanju pošiljke.

Duplikat je vrlo važan pošiljatelju, jer se može upotrijebiti kao dokaz o sklopljenom ugovoru o prijevozu robe te mu služi kao potvrda predaje robe na prijevoz. Teretni list za međunarodni transport koji je :

- prema konvenciji COTIF za sve vrste prijevoza i za sve sve vrste pošiljaka na hrvatskom i na njemačkom jeziku

- prema konvenciji SMGS na hrvatskom, njemačkom i na ruskom jeziku Međunarodni teretni list se izdaje u šest primjeraka, s dodatnim prepisom kopije teretnog lista koji prati robu do granice i služi za kontrolu graničkog prijevoza. Željeznica ispunjava dijelove obrasca gdje je uokvireno debelom linijom, a ostale dijelove pošiljatelj. Teretni list mora sadržavati:

- mjesto i datum sastavljanja, - odredišna stanica, koja mora odgovarati imenu željezničke stanice, - ime i prezime ili naziv primatelja i njegovu adresu, - naznaku vrste i masu stvari, te količinu komada i opis ambalaže kod komadnih pošijki, - ime i prezime ili naziv pošiljatelja te njegovu adresu i potpis ili njegovim pečatom, - žig otpremne stanice, - prijevozne i druge troškove, - popis dokumenata koji se prilažu uz teretni list, - broj vagona, te taru pošiljaka što ih tovari pošiljatelj.

Postoje različite vrste prijevoza robe: - isključiv prijevoz željeznicom, - mješovit (kombiniran) prijevoz. Pod mješovitim (kombiniranim) prijevozom podrazumijeva se direktan prijevoz stvari kad u prijevozu sudjeluje više prijevoznih sredstava. Prijevoz robe u željezničkom i mješovitom prijevozu obavlja se u: unutarnjem prometu i međunarodnom prometu (izvoz, uvoz i tranzit odnosno prijevoz tzv. provoznih pošiljaka).

ŽELJEZNIČKA INFRASTRUKTURA

Infrastrukturu željezničkog prometa čine: gornji o donji stroj željezničkih pruga uključujući gornje vodove, mostove, tunele, signalne uređaje, zgrade, peroni i drugi objekti za primanje i otpremu putnika i robe... Željezničku infrastrukturu čine svi objekti i uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji prometnih usluga te regulisanju i samoj sigurnosti željezničkog prometa.

Širina kolosijeka nije jednaka u raznim nacionalnim željeznicama. Standardni kolosijek ima najveži broj europskih zemalja, kao i zemalja u svijetu. Taj standardni kolosijek je širine 1435 milimetara, dok uski kolosijeci


101

imaju širinu manju od 1435 milimetara. Široki kolosijek ima npr Rusija, Portugal, Indija, Španjolska i još neke zemlje. Uski kolosijeci najčešće imaju širinu od 600 do 1060 milimetara, a koriste se u eksploataciji putničkog i gradskog prijevoza, te prijevoza u industriji. Uski kolosijeci se veoma rijetko koriste u javnom željezničkom prometu.

Od kolosijeka, poebnu važnost imaju manipulacijski kolosijeci koji služe za utovar i istovar vagona. U željezničku infrastrukturu spadaju i željeznički kolodvori pod kojima podrazumijevamo sve veće

tehničke, tehnoločke, organizacijske prometne jedinice na posebnom prostoru i sa posebnim sredstvima za rad u kojima se obavljaju brojne prometne aktivnosti kao što su utovar, istovar, pretovar tereta, formiranje i rasformiranje vlakova, prihvat, presjedanje i otprema putnika i njihovog prtljaga.

Željeznički kolodvori mogu biti Teretni Ranžirni Putnički Kombinovani.

Ovisno o složenosti poslova teretni kolodvori mogu biti

- kolodvori općeg tipa - kolodvori z komadne pošiljke - kolodvori za vagonske pošiljke - specijalizovani kolodvori za određivanje vrste tereta - lučki i pristanišni kolodvori

U željezničkom transportu veliku ulogu imaju željeznička skladišta koja predstavljaju posebno uređene i

opremljene prostore za privremeni smještaj robe kojja se prevozila ili se planira prevoziti željeznicom. Takva skladišta mogu biti

- zatvorena (služe za smještaj tereta koji treba zaštititi od atmosferskih utjecaja) - otvorena (služe za smještaj tereta na koji nemaju uticaj razne vrste padavina)

Signalizacijski, telekomunikacijski i informacijski segmenti željezničke infrastrukture su veoma specifični, u direktnoj su vezi sa proizvodnjom željezničkih pruga, željezničkih usluga, sigurnosti i regulisanja željezničkog prometa.

ŽELJEZNIČKA SUPRASTRUKTURA Željezničku suprastrukturu čine sve vrste vučnih i vučenih sredstava koja služe za proizvodnju usluga u željezničkom prometu, kao što su sve vrste lokomotiva i sve vrste terenih i putničkih vagona, sve vrste pokretnih sredstava i uređaja za utovar, pretovar i istovar tereta u željezničkom prometu. U suprastrukturu željezničkog prometa se ubrajaju i pokretni uređaji za servisiranje i održavanje prometn infrastrukture i vućnih i vučenih sredstava tj. Mehanizacije željezničkog prometa. Dvije grupe sredstava za rad u okviru željezničke suprastrukture su

1. Vučna sredstva željezničkog prometa Grupu ovih sredstava predstavljaju lokomotive kao pokretačka snaga željezničkog prometa. One vuku,

potiskuju, guraju kompozicije vučenih sredstava, odnosno vagona po kolosijecima. Prema vrsti energije koja ih pokreće, lokomotive mogu biti

- parne - dizelske - turbinske - električne

U grupu vučnih sredstava ubrajaju se lokomotive, elektromotorni vlakovi, dizel motorni vlakovi itd.


102

2. Vučena sredstva željezničkog prometa

Grupu ovih sredstava predstavljaju razne vrste teretnih i putničkih vagona. Teretni vagoni su po svojoj konstrukciji prilagođeni različitim zahtjevima korisnika željezničkih usluga za prijevoz različitih vrsta i količina robe. Željeznički teretni vagoni se sastoje od - zatvorenih - otvorenih - plitkih - platovagona - posebnih vagona.

Zatvoreni i otvoreni vagoni su namijenjeni za prijevoz više vrsta roba i nazivaju se još univerzalni vagoni. Plitki i platovagoni su namijenjeni prijevozu robe na koju ne mogu štetno uticati atmosferski utjecaji npr. automobili, kontejneri, građevinski materijali. Posebnim vagonima se prevoze specijalne pošiljke samo jedne vrste.

Međunarodna željeznička unija je podijelila teretne vagone u dvanaest osnovnih serija, a one su označene velikim štampanim slovima E, F, G, H, I, K, L, R, S, T, U i Z. 6.2.1. Unutarnji/domaći promet Domaći željeznički prijevoz obavlja se između dva mjesta (mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja) koja se nalaze u istoj zemlji, bez obzira na zemlju u kojoj su željeznička vozila registrirana. Ova vrsta željezničkog prijevoza može obuhvaćati i tranzit kroz drugu zemlju. 6.2.2. Međunarodni promet Međunarodni željeznički prijevoz obavlja se između dva mjesta (mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja) koja se nalaze u dvije različite zemlje. Ova vrsta željezničkog transporta može obuhvaćati tranzit kroz jednu dodatnu zemlju ili više njih. Željeznički tranzit je tada prijevoz u istom vozilu odnosno vagonu kroz zemlje između dva mjesta, mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja, koja mogu biti u drugoj zemlji ili u drugim zemljama. Najznačajniji unifikacijski instrument za uređivanje imovinskopravnih odnosa iz ugovora o prijevozu Konvenciji o međunarodnim prijevozima željeznicama (COTIF) usvojena je u Bernu 9 maja/svibnja 1980 godine. Sa stupanjem na snagu ove konvencije, prestale su vrijediti ranije međunarodne konvencije o prijevozu robe željeznicom (CIM) te putnika i prtljage (CIV). Zemlje članice su većinom sve zemlje Evrope (osim Rusije, Estonije, Letonije, Bijelorusije, Ukrajine, Rumunije i SiCG) te Turska, Sirija, Liban, Iran, Irak i zemlje Maghreba (Maroko, Alžir, Tunis). Konvencija COTIF izmjenjena je Protokolom o izmjeni konvencije, u Bernu 20 decembra/prosinca 1990. Najznačajniji propisi kojima uređuje prijevoz stvari na željeznicama jeste Pravilnik o prijevozu opasnih tvari željeznicom u međunarodnom i unutarnjem prometu (RID). 6.3. PREGLED OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI PREMA RAZLIČITIM PRIJEVOZNIM SREDSTVIMA

ŽELJEZNIČKI PROMET

NA DOMAĆEM PLANU


Uobičajeni uvjeti francuskog prava. Uobičajeni uvjeti francuskog prava

NA MEĐUNARODNOM PLANU

Ako dokaz nije dostavljen zbog zakašnjenja, naknada je tri puta veća od cijene prijevoza. Ove naknade su ograničene u slučaju teže pogreške ili prijevare od strane željezničkog preduzeća (član 44 od RU-CIM).

17 DTS/kg bruto nepotpune ili kvarne težine


103

KARAKTERISTIKE TERETNIH I PUTNIČKIH VAGONA

Najvažnije karakteristike teretnih vagona su:

da imaju korisne i gabaritne dimenzije broj osovina i razmak izmežu njih dimenzije vrata i otvora granica tovarenja vagona vrsta kočnica

Tehničke osobine određuju značaj eksploatacije teretnih vagona, a i jedne i druge određuju mogućnosti

upotrebe pojedinih vagona pri prijevozu određenih vrsta tereta. Važnije eksploatacijske, tehnoločke karakteristike teretnih vagona su - osovinsko opterećenje - opterećenje po dužnom metru - nosivost - zapremina - visina - način utovara i istovara tereta - način smještanja i pričvršćivanja tereta u vagonu - maksimalna brzina

Pošto svaka serija i podserija teretnih vagona ima svoje specifičnosti navešćemo neke od njih E – obični otvoreni vagon sa visokim stranicama - E (500), Es(555) otvoreni dvoosovinski vagoni - Eas – z (595) otvoreni četverosovinski vagoni - Eamos – z (594) otvoreni četveroosovinski vagon pokretnik F – Specijalni otvoreni vagoni s visokim stranicama - F – specijalni otvoreni vagoni s visokim stranicama - Fals – z (665) specijalni otvoreni vagon - Faccs – z (699) specijalni otvoreni vagon G obični zatvoreni vagon - Gbz – z (150) zatvoreni vagon - Gas – z (190) zatvoreni vagon H – specijalni zatvoreni vagon - Hbills – z (227) specijalni zatvoreni vagon I – zatvoreni vagoni – hladnjače K – dvoosovinski platovagoni - Kgs – z (332) L – specijalni platovagoni za prijevoz automobila i drugih vozila R – četveroosovinski platovagoni - Rgs – z (390) - Rgs – z (391) S – specijalni platovagoni sa četiri ili više osovina


104

T – specijalni vagoni sa pomičnim krovom - Tadds – z (082) U – ostali specijalni vagoni - Uckk – z (900) - Uacs – z (932) - Uais – z (992) - Uaai – z (994) Z – vagoni sa spremnikom (cisterne) - Z – vz (706) - Zas – z (785) - Zaes – z (788) - Zaekks – z (794) Vagoni iz serije G su najstandardniji u željezničkom voznom parku. Oni imaju namanje osam otvora za

provjetravanje. Vagoni sa dvije osovine imaju dužinu 9 – 12 metara, nosivost 25 – 30 tona, dok četveroosovinski vagoni imaju dužinu 15 – 18 metara a nosivost 50 – 60 tona. Putnički vagoni zauzimaju posebno mjesto u grupi vučenih vozila, tj. Suprastrukturi željezničkog prometa. Oni su prvenstveno namijenjeni za prijevoz putnika i njihovo posluživanje. U grupu putničkih vagona spadaju

- vagoni sa sjedalima - vagoni sa ležajevima - vagoni za spavanje - službeni vagoni - vagoni za ručanje - poštanski vagoni - vagoni sa bifeoma - vagoni za prijevoz automobila.

Serije putničkih vagona se označavaju velikim slovima sa jednim ili više slova, npr. A – Vagon sa mjestima za sjedenje 1. razreda B – Vagon sa mjestima za sjedenje 2. razreda AB – Vagon sa mjestima za sjedenje 1. i 2. razreda AR – Vagon sa mjestima za sjedenje 1. razreda i odjeljkom za jelo ARD – Vagon sa mjestima za sjedenje 1. razreda i odjeljkom za jelo, bifeom i odjeljkom za prtljag BR – Vagon sa mjestima za sjedenje 2. razreda i odjeljkom za jelo, bifeom ili barom AD – Vagon sa mjestima za sjedenje 1. razreda i odjeljkom za prtljag BD – Vagon sa mjestima za sjedenje 2. razreda i odjeljkom za prtljag ABD – Vagon sa mjestima za sjedenje 1. i 2. razreda i odjeljkom za prtljag D – prtljažni vagon DD – otvoreni dvopodni prtljažni vagon za prijevoz automobila MD – zatvoreni dvopodni prtljažni vagon za prijevoz automobila MDD – zatvoreni dvopodni prtljažni vagon za prijevoz automobila Salon – salonski vagon SR – bar dancing salon WL – vagon za spavanje WSP – Pullman vagon WR – vagon za jelo Post – poštanski vagon B Post – vagon sa mjestima za sjedenje 2. razreda i odjeljkom za poštu


105

D Post - prtljažni vagon sa odjeljkom za poštu. 10.2. ŽELJEZNIČKI TERETNI PROMET

Tehnologija željezničkog teretnog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciolinarnih, prometnotehničkih, tehnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. umješnosti, znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera, koji primjenom raznih postupaka i procesa uz upotrebu prometne infrasktrukture i suprestrukture proizvode usluge u željezničkom teretnom prometu. Univerzalni model željezničkog teretnog prometa čine tri podtehnologije:

tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u željezničkom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

Priprema sredstava za rad Ona obuhvaća temeljitu i stručnu analizu tehničkih obilježja vučnih i vučenih vozila, kao i infrastrukture i supstrukture u željezničkom prometu.

Priprema procesa prijevoza Ova priprema obuhvaća vozni red, pripremu tereta i mehanizacije za utovar tereta, pripremu posade vlaka, isprava i dr.

Priprema organizacije prijevoza Ova priprema obuhvaća izbor prijevoznog puta ili rute, analizu uvjeta vremenskih prilika i pogodnosti za prijevoz željeznicom, pripremu prijevoznih i drugih isprava i dr.



Sve postupke i radnje provedbe zračnog teretnog prijevoza moguće je svrstati u tri faze

13. Prva faza provedbe prijevoza Ova faza obuhvaća postavljanje vagona, primopredaju tereta, utovar, slaganje tereta, sastavljanje kompozicije vlaka, kontrolu vučnih i vučenih sredstava za rad, pribavljanje prijevoznij i drugih isprava.

14. Druga faza provedbe prijevoza U ovoj fazi se prevozi teret od polazne do odredišne tačke i obavljaju brojni stručni poslovi u vezi sa vlakom, teretom i posadom u toku prijevoza željeznicom.

15. Treća faza provedbe prijevoza Ovo je završna faza probedbe tehnologije prijevoza. U ovoj fazi vlak dolazi na svoje odredište (kolodvor) gdje se istovaruje, pretovara teret i obavljaju mnogi špediterski poslovi i drugi poslovi u vezi sa teretom, vozilima i posadom u vlaku.

tehnologija završavanja prijevoza Nakon tehnologije provedbe prijevoza, procesi željezničkog teretnog prometa nisu završeni, oni se



106

Sve što je rečeno o tehnolozima prometa i prometnim menadžerima u ostalim vrstama prometa, važi i za željeznički promet. Naime, svi kadrovi potrebni u željezničkom teretnom prometu, moraju posjedovati mnogo više kvalitetnih referensi nego kadrovi u drugim prometnim granama, posebno u tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim i drugim granama. 10.3. ŽELJEZNIČKI PUTNIČKI PROMET

Tehnologija željezničkog putničkog prometa podrazumijeva sklop interdisciplinarnih i multidisciolinarnih, prometnotehničkih, tehnoloških, ekonomskih, pravnih i dr. umješnosti, znanja i vještina tehnologa prometa i prometnih menadžera, koji primjenom raznih postupaka i procesa uz upotrebu prometne infrasktrukture i suprestrukture proizvode usluge u željezničkom putničkom prometu. Univerzalni model željezničkog putničkog prometa čine tri podtehnologije:

tehnologija pripreme prijevoza Postupci pripreme prijevoza robe u željezničkom saobraćaju obuhvaćaju četiri pripremne aktivnosti:

Priprema sredstava za rad Ona obuhvaća temeljitu i stručnu analizu tehničkih obilježja vučnih i vučenih vozila, kao i infrastrukture i supstrukture u željezničkom prometu.

Priprema procesa prijevoza Ova priprema obuhvaća vozni red, pripremu putnika i pošiljki koji se prevoze vlakom, pripremu posade vlaka, isprava i dr.

Priprema organizacije prijevoza Ova priprema obuhvaća izbor prijevoznog puta ili rute, analizu uvjeta vremenskih prilika i pogodnosti za prijevoz željeznicom, pripremu prijevoznih i drugih isprava i dr.

Priprema provedbe prijevoza Priprema provedbe prijevoza obuhvaća provjeru karata putnika koji se prevoze vlakom, ugovornu kontrolu i poslove o carinskom postupku.


Sve postupke i radnje provedbe željezničkog putničkog prijevoza moguće je svrstati u tri faze

16. Prva faza provedbe prijevoza Ova faza obuhvaća postavljanje vlaka na polaznu stanicu, kontrolu outničkih karata, ulaz i smještaj putnika, kao i ostale kontrole putnika i prtljaga.

17. Druga faza provedbe prijevoza U ovoj fazi se prevoze putnici i prtljag od polazne do odredišne tačke i obavljaju brojni stručni poslovi u vezi sa vlakom, putnicima, prtljagom i posadom u toku prijevoza željeznicom.

18. Treća faza provedbe prijevoza Ovo je završna faza probedbe tehnologije prijevoza. U ovoj fazi vlak dolazi na svoje odredište (kolodvor) gdje se istovaruje, izlaze putnici i iznosi se prtljag i obavljaju mnogi špediterski poslovi i drugi poslovi u vezi sa putnicima, prtljagom, vozilima i posadom u vlaku.

tehnologija završavanja prijevoza


107

Nakon tehnologije provedbe prijevoza, procesi željezničkog putničkog prometa nisu završeni, oni se kontinuirano nastavljaju i bez prestanka obrću. Završavanje prijevoznog procesa je u stvari pretpriprema novog ciklusa prijevoza, jer ona istovremeno sadrži i pripremne i završne pripremne postupke prijevoza.

Sve što je rečeno o tehnolozima prometa i prometnim menadžerima u ostalim vrstama prometa, važi i za željeznički promet. Naime, svi kadrovi potrebni u željezničkom teretnom prometu, moraju posjedovati mnogo više kvalitetnih referensi nego kadrovi u drugim prometnim granama, posebno u tehničkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim i drugim granama.

11 OBLAST UNUTARNJE PLOVIDBE Unutarnjom plovidbom smatra se plovidba odnosno prijevoz unutarnjim plovnim putevima: rijekama, kanalima i jezerima. Kanal je umjetno iskopan vodeni put u kome voda miruje ili vrlo sporo teče. Kanali se grade najčešće kao veza između dva ili više plovnih puteva. Od kanala valja razlikovati prokop (prosjek) koji je takođe umjetno iskopan vodeni put, ali u njemu voda teče isto tako kao i u rijeci na kojoj je pokop izgrađen, a ima druge karakteristike kao rijeka. Pokopi se najčešće grade radi izbjegavanja teških sektora za plovidbu ili radi skraćivanja plovnog puta neke rijeke. Svi vodeni putevi, a posebno rijeke i kanali, svrstani su u 5 kategorija dozvoljene nosivosti: - I klasa 300 tona, - II klasa 600 tona, - III klasa 1000 tona, - IV klasa 1 350 tona, - V klasa 2000 tona i više.

Plovidba rijekama zavisi o njezinom vodostaju koji predstavlja visinu vode u datom trenutku očitavanja, a mjeri se pomoću vodomjera tj. željenog stupa s naznačenim visinama u centimetrima. Vodomjeri se postavljaju na razdaljinu od 50 do 100 km. Nulta točka vodomjera određuje se prema prosječnom stanju nižeg vodostaja od nekoliko godina na promatranom mjestu. U EU, osnova unutarnja plovidba je pretežno po rijekama Rajna i Dunav, kao i njihovim pritocima i nizom međusobno povezanih plovnih kanala. Rijeka Rajna je plovna u dužini od oko 850 km (od Rheinfelda do ušća u Sjeverno more kod Hoek van Hollanda). U gornjem toku Rajna je plovna za brodove do 2500 tona, a u donjem toku, nizvodno od Mannheima, i za brodova do 4000 tona nosivosti. Rajna je sa svojim pritocima, čitavim nizom plovnih kanala, povezana sa drugim europskim rijekama. Drugo najveće plovidbeno područje je rijeka Dunav, sa svojim pritokama. Dunav je poslije Volge, najveća rijeka u Europi. Plovan je od Regensburga do ušća u Crno more, u dužini od 2 379 km² i povezuje Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku i Ukrajinu. Upravo to iskazuje njegovo značenje i važnost za međunarodni transport. Izgradnjom kanala Rajna-Majna-Dunav povezan je plovidbeni put prema Crnom moru s plovidbenim putovima Atlantika te je stvorena „vodena magistrala“ dužine 3505 km od Rotterdama na Sjevernom moru do Suline na Crnom moru. U susjednoj Hrvatskoj, najvažniji plovni put je duž Dunava, koji je sposoban za plovidbu čitavim svojim tokom kroz našu zemlju, u dužini od 138,5 km (hrvatsko-mađarska granica oko 1433 km pa do mjesta Neštin, nedaleko od Iloka 1295,5 km računajući ušće Dunava, pa uzvodno). Od ostalih plovnih rijeka, takođe su Savu (koja je plovna od Siska do njenog ušća u Dunav tj 583 km u Republici Hrvatskoj, do mjesta Jemen, u dužini od 380 km). Postoje planovi za proširenje mreže unutarnjih plovnih puteva i predviđa se izgradnja plovnog kanala Vukovar-Šamac, u dužini od 60 km, te kanala Zagreb-Sisak u dužini od 50 km, kao i planovi povezivanja unutarnjih vodenih puteva s morem, kanalom Dunav-Sava-Kupa-Jadransko more i Dunav-Sava-Bosna-Neretva-Jadransko more.


108

Transportna plovna sredstva Brodovi unutarnje plovidbe se razlikuju prema načinu plovidbe odnosno riječni, kanalski i jezerski brodovi. Najkarakterističnija je podjela brodova riječne plovidbe prema tome imaju li vlastiti porivni uređaj ili ne. Prema toj odredbi, brodivi se dijele ma brodove s vlastitim strojnim uređajem i brodove bez vlastitog strojnog uređaja. Među brodove s vlastitim strojnim uređajem spadaju:

- putnički brodovi, - teretni brodovi koji opet mogu biti: tegljači, gurači (potiskivači) i mješoviti brodovi tj brodovi koji imaju

vlastiti strojni uređaj i teretni prostor, - specijalni brodovi koji opet mogu biti: ribarski brodovi, jahte, ledolomci, pristanišni tegljači, stambeni

brodovi, školski brodovi, trajekti, pristani, brodarice (skele s vlastitim pogonom) i druge vrste. Među brodove bez vlastitog strojnog uređaja spadaju:

- teglenice (šlepovi, maone) tj. brodovi bez vlastitog pogona,a s vlastitim kormilarskim uređajem, a mogu služiti za prijevoz suhih tereta (teretnjaci) ili za prijevoz tereta u tekućem stanju (tankeri) s posadom od dva člana, koje se mogu svrstati u nekoliko skupina: o teglanice od 150 do 300 tona nosivosti (na malim rijekama) o teglanice od 500 do 760 tona nosivosti (na europskim rijekama, teglanice od 760 tona nosivosti su

poznate pod imenom „dunavski tip“), o teglanice od 1000 tona nosivosti plove (na mnogim važnim plovnim rijekama), o teglanice od 1350 tona nosivosti (dominiraju Rajna-Majna-Dunav), o potisnice od 1700 tona nosivosti (europske plovne rijeke)

- potisnice (barže) tj. brodovi bez vlastitog pogona, i bez vlastitog kormilarskog uređaja i bez posade. Značenje državne pripadnosti brodova riječne plovidbe nije tako velikog opsega kao kod pomorskih brodova, jer brodovi riječne plovidbe plove uvijek u području suvereniteta jedne države, tako da se ta državna pripadnost odnosi na unutarnje odnose na brodu (posada, organizacija rada i sl.). Posebno se naznačava da brodovi bez vlastitog pogona imaju posebne oznake za obilježavanje koje ukazuju na njihovu nosivost i namjenu, a izražene su u petoznamenkastim brojevima. Prvi broj obilježava vrstu plovne jedenice, druga tri broja označuju nosivost u vagonima, računajući 10 tona po jednom vagonu, a posljednji broj označuje redni broj izgrađenog broda (np. DL 19501 znači: brodarstvo Dunavski Lloyd, broj 1 znači plovilo za prijevoz tekućina, broj 95 znači nosivost u vagonima, a broj 1 znači redni broj izgrađenog plovila). Luke i pristaništa Luka unutarnjih voda je vodeni prostor rijeke, kanala i jezera, povezano neposredno s kopnenim prostorom s izgrađenim lučkim građevinama, koje mogu biti: luke otvorene za javni promet, međunarodni i domaći.

Najpoznatije luke na Dunavu su: Rusenburg (Njemačka), Linz i Beč (Austrija), Bratislava (Slovačka), Budimpešta (Mađarska), Russe (Bugarska), Galc i Braila (Rumunjska) te Reni i Izmail (Ukrajina). U susjednoj Hrvatskoj, najznačajnije riječne luke su Vukovar, Osijek, Sisak i Slavonski Brod, dok je u Bosni i Hercegovini najznačajnija luka u Orašju.

luke od posebne namjene, koje mogu biti za vojsku, te luke za ministarstvo unutarnjih poslova odnosno policije, industrijske luke, luke nautičkog turizma, za sport itd.

U luci se čine mnogobrojne radnje, kao: - privez i odvez brodova, jahti, čamaca i drugih plovnih objekata, - ukrcaj iskrcaj i prekrcaj tereta, - skladištenje i pretovar robe i drugih materijala, - ukrcaj i iskrcaj putnika, - opskrba brodova, peljarenje i tegljenje, lučko-agencijski i špediterski poslovi, itd. Da bi lučki mogla ispuniti sve uvjete za dobro odrađene poslove, gore navedene, one moraju posjedovati niz lučkih građevina koje služe za obavljanje tih djelatnosti:


109

- lučka infrastruktura: lukobrani, operativne obale, prometnice, energetska i telefonska mreža, uređaji za sigurnost plovidbe, itd.,

- lučka suprastruktura: upravne zgrade, skladišta, silosi, rezervoari i sl. Te lučki kapitalni pretovarni objekti: dizalice, uređaji i postrojenja, i sl.

U luci mogu raditi pravne i fizičke osobe registrirane za obavljanje određenih lučkih poslova ali za koje je potrebna stručna osposobljenost zaposlenika, tehnička opremljenost, kapital itd.. Pravo obavljanje lučkih radnji je osnovana na temelju koncesije (gdje se plaća državi odgovarajuća taksa za dopušteno korišćenje luke). Pravne osnove Izvori riječnog prava su međunarodni i domaći. Osim tih knovencijskih normi i normi autonomnog prava, koje ćemo naglasiti malo niže, treba spomenuti i i posebne norme za specijalizirane vrste prijevoza odnosno različite vrste ugovora. Naime, za unutarnju plovidbu postoje ugovori o plovidbenom poslu (prijevoz stvari, prijevoz putnika, teglanje odnosno potiskivanje, itd.), te ugovor o zakupu broda. Za ugovor o prijevozu stvari, brodar je dužan ne samo osposobiti brod za plovidbu već ga održati sposobnim tokom čitave plovidbe. To je uslov kogentne prirode. Nalogodavac brodarskog ugovora za prijevoz stvari u unutarnjoj plovidbi može sklopiti podbrodarski ugovor (podčarter, subcharter) odnosno ugovor o kooperaciji. Utovar i istovar tereta se obavlja „ispod vitla“ kod brodova u linijskoj plovidbi. U slobodnoj plovidbi ukrcavanje na brod čini krcatelj. U ugovoru o teglenju odnosno potiskivanju u unutarnjoj plovidbi, razlikuju se: - teglenje kao ugovorni odnos, gdje se jedan brodar obavezuje tegliti drugi brod do određenog mjesta ili za

određeno vrijeme, dok se druga strana obavezuje da za to plati tegljarinu, - tegljenje kao način prijevoza tereta u unutarnjoj plovidbi, kada brod s vlastitim pogonskom snagom (tegljač)

vuče pomoću čeličnog vučnika plovila bez vlastitog pogona (teglenice, barže) koja služe samo za smještaj tereta. Ako tegljač i teglenice pripadaju istom brodaru, ne može se govoriti o ugovornom odnosu jer nema druge ugovorne stranke.

Propisi primjenjivi na međunarodni riječni transport Izvori prava unutarnje plovidbe na međunarodnom planu jesu: Konvencije Naspram njihovih sadržaja, one mogu biti javnopravne tj. one kojima se određuje režim plovidbe na unutarnjim vodama i tzv. privatnopravne tj. one kojima se određuju imovinskopravni odnosi i utvrđuju uvjeti pod kojima se plovidba odvija. Javnopravne konvencije : - Međunarodna konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18. avgusta/kolovoza 1948 god, - Revidirana konvencija o plovidbi na Rajni odnosno tzv. Manheimer Akte od

17. oktobra/listopada 1868 god, - Konvencija o plovidbi rijekom Mosel od 27. oktobra/listopada 1956 god. Privatnopravne konvencije: - Konvencija o upisivanju brodova unutarnje plovidbe od 25. januara/siječnja 1965 (Prilog I se tiče stvarnih

prava a Prilog II na privremene naloge i prinudno izvršenje na brodovima), - Konvencija o izjednačenju nekih pravila u predmetu sudara brodova unutarnje plovidbe od 15 marta/ožujka

1960 god, - Konvencija o ograničenju odgovornosti brodara unutarnje plovidbe od

15 marta/ožujka 1973 god, - Konvencija o baždarenju plovila unutarnje plovidbe od 15 februara/veljače 1966 god. Autonomno poslovno pravo koje su utvrdili učesnici te djelatnosti ili njihove asocijacije


110

- Opći uvjeti prijevoza rajnskih brodarstva - Opći uvjeti prijevoza za zajednički promet Dunav-More, - Opći uvjeti prijevoza dunavskih brodarstva - Pravila o zajedničkoj havariji (Rajnska pravila Antwerpen-Rotterdam, 1965), - Opći uvjeti prijevoza dunavskih brodarstva su dio tzv. Bratislavskog sporazuma koji je zaključen 26

novembra/studenog 1955 god u Bratislavi između slijedećih istočnoeuropskih riječnih brodarstava: Bugarske riječne plovidbe (BRP) iz Rusea, Mađarskog brodarstva (MAHART) iz Budimpešte, Rumunjskog morskog i riječnog brodarstva (NAVRON) iz Bukurešta, Slovačke dunavske polovidbe (SDP) iz Bratislave i Ukrajinskog podunavskog brodarstva iz Izmaila. Hrvatsko riječno brodarstvo Dunavski Loyd is Siska je pristupio Bratislavskom sporazumu 1968 god. Bratislavski sporazum se sastoji od 9 različitih sporazuma od kojih: o Sporazum o jedinstvenim tarifama, o Sporazum o remorkaži, pružanju pomoći u slučaju havarija i agentiranja, o Sporazum o prijevozu teretnih i praznih kontejnera, o Sporazum o uzajamnom obavljanju popravka plovila,

Sporazum o općim uvjetima prijevoza i dr. Vozarine u unutarnjoj plovidbi Osnovni kriterij za utvrđivanje u unutarnjoj plovidbi je težina tereta u tonama i dužina prijevoznog puta izražena u km. To se u praksi izražava cijenom tzv. netonskog kilometra odnosno prijevoz jedne tone robe na relaciji 1 km. Tom kriteriju se dodaju još neki elementi: vrsta robe za prijevoz riječnim putem (uključujući i masovnu robu kao naftu i naftni derivati, umjetna goriva, ugljen, željezna rudača, žitarice itd), pravac plovidbe u smislu je li plovidba uzvodna ili nizvodna tzv. koeficient sektora, koja predstavlja težinu plovidbe na pojedinim dijelovima plovnog puta, itd. Tokom plovidbe duž Dunavom, vozarine su utvrđene prema Bratislavskom sporazumu koji nosi naziv Sporazum o jedinstvenim tarifama ili prema bilateralnim sporazumima pojedinih riječnih brodara na Dunavu. Dok na rijeci Rajni vrijedi načelo slobodne konkurencije brodara u pogledu određivanja vozarine i količine prevezenog tereta, bez intervenisanja državnih organa. Budući da se radi o manjem broju masovnih roba, a time i nalogodavaca prijevoza, vozarine se utvrđuju generalnim godišnjim ugovorima između riječnog brodara i nalogodavca prijevoza. Pri tome se određuju i ostali odnosi iz ugovorao prijevozu, kao sposobnost broda za plovidbu, stojnice i prekostojnice te odgovornost brodara i neka druga pitanja značajna za brodarski ugovor. Carinski nadzor unutarnje plovidbe Budući da državni teritorij obuhvaća i plovne putove unutarnjih voda, oni ujedino predstavljaju i carinsko područje u kojem se carinski nadziru i domaći i strani brodovi prilikom ulaska, izlaska ili tranzita preko carinskog područja. Carinski nadzor obuhvaća: pregled i pretragu brodova, posade, putnika i njihovog prtljaga, čuvanje i pregled robe, sprovođenje carinske robe, stavljanje carinskih obilježja, itd. Kad brod izlazi iz inozemstva i ima robu za istovar, on mora podnijeti manifest, a ako se obavlja djelomičan istovar robe, mora podnijeti izvadak iz manifesta. Zapovjednik broda mora takođe podnijeti prijavu o uvozu i izvozu robe uz koju prilaže popis posade, putnika i prtljage, namirnica koje se nalaze na brodu i brodske prijevozne isprave. Carinjenje robe obuhvaća primitak carinske deklaracije, pregled robe, svrstavanje robe po carinskoj tarifi, utvrđivanje carinske osnovice, utvrđivanje svote carine koja tereti robe te njeno naplaćivanje. Carinski pregled broda, robe i isprava potvrđuje carinica svojim potpisom i pečatom granične carinice na odgovarajućoj ispravi. U Rep. Hrvatskoj, nakon carinskog pregleda, carinica sastavlja popratnicu u 2 primjerka od kojih 1 primjerak zapovjednik broda predaje izlaznoj carinici.


111

12. OSIGURANJE

Općenito o osiguranju

Osiguranje je institucija koja naknađuje štete nastale u društvu, u njegovoj privredi ili kod ljudi, usljed dejstva

rušilačkih prirodnih sila ili nesrećnih slučajeva.

Osiguranje, u suštini, predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi istoj opasnosti s ciljem da

zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih. Osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti i

solidarnosti. Preko osiguranja izjednačavaju se – izravnavaju se rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom) mnogo

nižem nivou, atomiziranju. Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje na mnoštvo osiguranika, te njihovom

niveliranju na bitno nižem nivou – to je tehnička suština osiguranja.

Osiguranje se javlja u tri vida, odnosno ima tri sastavna dijela:

o Ekonomski vid – funkcija osiguranja

o Tehnički vid – izjednačavanje rizika

o Pravni vid – utvrđivanje veoma brojnih pravila i pravnih odnosa koji nužno nastaju u

osiguranju udruživanjem sredstava za obeštećenja svih osiguranika koje šteta zadesi.

U osiguranju važe posebni principi, drugačiji no ma gdje drugdje (drugačiji no u bankarstvu, trgovini itd.),

Osiguranje ima svoju posebnu metodologiju a njeni bitni elementi su:

o Rizik

o Premija osiguranja

o Naknada iz osiguranja (odšteta)

U osnovi, suštinski usklađenom ulogom osiguranje ima tri funkcije i to:

o Čuvanje (zaštita) imovine,

o Mobilizacija (prikupljanje) novčanih sredstava (finansijska funkcija),

o Poboljšanje životnih uslova (socijalna funkcija).

Kada je u pitanju podjela ili klasifikacije osiguranje moguće je izvršite mnogobrojne kako podjele tako klasifikacije

jer osiguranje ima vrlo širok domen, a s druge strane podjele su posljedica same prirode osiguranja.

Najčešći kriterijumi po kojima se mogu izvršiti klasifikacije osiguranja su:

1. prema mjestu rizika

2. prema predmetu koji se osigurava

3. prema metodu sprovođenja osiguranja.

Jedna od najstarijih podjela osiguranju je prema mjestu rizika, tako da imamo podjelu na osiguranja po ovom

kriterijumu na:

o pomorska


112

o nepomorska (kontinetnalna ili kopnena), i

o vazdušna osiguranja.

Praktičan značaj ove klasifikacije je u tome što ukazuje na znatne razlike koje postoje između ovih osiguranja. Te

raalike su posljedica ne samo različitosti u rizicima i predmetima koji su tim rizicima izloženiji nego i u pravnim

odnosima koji ta osiguranja regulišu, pa i u samoj praksi i tehnici osiguranja.

Kada je u pitanju drugi kriterijum, prema predmetu osiguranja, razlikujemo:

o imovine (dobara)

o lica tj. ljudi

o osiguranje od odgovornosti.

Kada je u pitanju treći kriterijum razlikujemo nastanak osiguranja prema metodu uvođenja na:

o dobrovoljna i

o obavezna osiguranja.

Gore navedene podjele su vezane za našu državu, u vezi sa tim se može analizirati organizaciona ustrojstva

osiguravajućih kompanija u drugim zemljama po naosob. U svijetu su osiguravajuće kompanije su različito

organizirani zbog specifičnih društveno-političkih sistema i zavisno društvene funkcije u domenu osiguranja, a

koja je dodijeljena osiguravateljima. Tehnika osiguranja je jednobrazna svugdje u svijetu i sve manje priznaje

državne granice, što proizilazi iz specifičnosti i funkcije koju osiguranje obavlja na svim meridijanima, dok njegov

obim zavisi od životnog standarda, prirodnog bogastva i ekonomskog razvoja.

LloydĐs u svijetu predstavlja sinonim organizacije za osiguranje i reosiguranje. Ono što je širem krugu ljudi

nepoznato je to da se LloydĐs u svojoj, preko tri vijeka staroj tradiciji, nikad nije direktno bavio ni osiguranjem,

niti reosiguranjem. Njegova prava funkcija je organiziranje poslova osiguranja i reosiguranja ili bolje rečeno, on

predstavlja berzu ili organizirano tržište poslova osiguranja i reosiguranja.

Način rada LloydĐs – a je slijedeći: osiguravači i njihovo osoblje pregovaraju, ne sa budućim

osiguranicima, već isključivo sa brokerima akreditovanim od LloydĐs- ovog komiteta. Brokeri na jednom listu

(slip) navode potrebne podatke o osiguranju koje žele da zaključe. U slučaju pozitivnog ishoda pregovora s prvim

osiguravačem broker nastavlja da proslijeđuje slip drugim osiguravačima, sve dok ne ostvari stopostotno

osiguranje rizika. Kada je slip kompletiran, broker priprema polisu koju donosi u ured LloydĐs-a za potpisivanje

polise. Tamo se provjerava podudarnost polise sa slipom i konačno slijedi potpisivanje. Ugled LloydĐs-ovih

agenata, (gotovo u svim zemljama imaju svoje predstavnike) je sadržana u formuli stručnost, objektivnost i

sigurnost.


113

12.1 OBAVEZNO OSIGURANJE

12.1.1 POLITIKA OSIGURANJA

Osiguranje je ekonomsko-pravna kategorija koja se na osnovu pravnih pravila regulišu odnosi u

osiguranju, a ona potiču iz materijalnih i formalnih izvora. Formalni izvori prava u osiguranju pojavljuju se prije

svega, opšte usvojeni izvori privrednog prava, kao izvor privrednog prava u osiguranju možemo navesti slijedeće:

zakon, ugovor, uzanse, uobičajeno pravo i običaje, odnosno sudsku praksu i pravnu nauku kao izvor prava.

Ugovor o osiguranju je jedan od bitnih izvora prava u osiguranja. Prava i obaveze između osiguravača i

osiguranika utvrđuje se ugovorom o osiguranju. Prema tome osiguranje nastaje sklapanjem ugovora.

RIZIK podrazumijeva nastupanje jednog od ekonomski štetnih događaja. Rizik je samo događaj (npr

požar, poplava, sudar, udar idr) koji dovodi do primjene obaveze osiguravača (organizacije osiguranja) da izvrši

isplatu tj naknadu nastale štete pokrivene uslovima osiguranja, Uobičajeno je da se rizikom naziva i predmet

osiguranja. Vrste rizika u osiguranju su veoma brojne.

PREMIJA OSIGURANJA jeste cijena rizika koja u sebi sadrži cijenu koštanja osiguranja tj. cijenu usluga

uvećanu za određeni iznos akumulacije (rezerve sigurnosti). Premija – cijena osiguranja ne može biti pogođena

između kupca i prodavca prilikom prodaje, odnosno kupovine osiguravajuće usluge, iz prostog razloga što su

premije osiguranja, utvrđene tarifom premija.

Pod pojmom BROKER podrazumjeva se posrednik između osiguranika i osiguravača u osiguranju (

eng. Insurance Broker). Za razliku od agenata osiguravača, brokeri čuvaju prvenstveno interes osiguranika

davanjem savjeta o neophodnim i primjerenom pokriću rizika, pregovaraju sa osiguravačima o uslovima i

cijeni osiguranja i zaključuju ugovor o osiguranja u ime i za račun svog principala, odnosno osiguranika.

Ugovor između brokera i osiguranika spada u pravni posao zastupanja, tako da se prava i obaveze iz

ugovora sa osiguravačem direktno i odmah konstituišu na strani osiguranika. Broker zaključuje i potpisuje

ugovor za svog nalogodavca, redovito samo kao agent čime ostaje izvan odgovornosti za neizvršenje ili

prekršaj ugovora od strane osiguravača, izuzev ako je to pismeno jemčio. Posao koji obavlja broker zahtjeva

od njega poznavanje rizika koji treba plasirati u osiguranje, kako bi osiguranika mogao da ga prezentuje

osiguravaču. Dio brokerove funkcije je i obaveza da osiguraniku objasni i ukaže na prednosti i mane teksta

polise.

Na engleskom tržištu osiguranja brokeri imaju dominatno mjesto u pribavljanju transportnih osiguranja.

Veliki međunarodni brokeri raspolažu sa specijalizovanim odjeljenjima ili dijelovima komapanije prema vrsti

posla i geografskom pokrivanju. Plasman rizika na odgovarajućeg osiguravača koji može da ga snosi,

redovno podrazumijeva brokerovo dobro poznavanje rizika i vrste posla koji treba da se zaključi.


114

12.1.2 OBAVEZE RAZLIČITIH STRANA

Ugovor o osiguranju je jedan od bitnih izvora prava osiguranju. Prava i obaveze između osiguravača i

osiguranika utvrđuju se ugovorom o osiguranju.

Jedno od ključnih pitanja na koje trebadati odgovor je kada je ugovor o osiguranju zaključen. Ugovor je

zaključen kad ugovorači potpišu polisu osiguranja ili list pokrića.

Pravilo je da ko zaključi ugovor o osiguranju u ime drugog lica, a bez njegovog ovlašćenja,

odgovara osiguravaču za obaveze iz ugovora sve dok ga onaj u čije je ime ugovor zaključen ne odobri. Može

se konstatovati da se kod zaključivanja ugovora o osiguranju u ime drugog bez ovlašćenja, u stvari radi o

primeni instituta općeg ugovornog prava o tzv. poslovodstvu bez usluga.

U slučaju zaključenja osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, bitno je navesti da postoje tri

različita lica. Osiguravač čiji status u principu ostaje nepromjenjen zato što je osiguranje zaključeno za tuđi

račun ili za račun koga se tiče. Status mu se ne mijenja, jer njegova osnovna obaveza i dalje stoji da u

slučaju nastupanja osiguranog slučaja isplati nadoknadu šete, a zadržava svoje osnovno pravo na premiju.

Karakteristika je da pored drugog lica, ugovarača osiguranja, koje je zaključilo osiguranje i čija je obaveza da

plati premiju osiguranja osiguravaču, postoji treće lice, a to je tzv. korisnik osiguranja, koji, i pored toga što

nije zaključio ugovor, ima prava iz tog ugovora, s obzirom da je ugovor zaključen za njegov račun.

Obaveze ugovarača, osiguranja je, prije svega, da prijavi osiguravaču prilikom zaključenja ugovora, sve

okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate.

Ova obaveza je preduslov da bi ugovor o osiguranju uopće bio zasnovan na valjanim osnovama. Ukoliko

Ugovarač osiguranja ne prijavi sve okolnosti od značaja za ocjenu rizika, tada se ne može na objektivan

način utvrditi težina rizika, izvršiti njegova pravilna kvalifikacija, odrediti sumu osiguranja, pravilno izračunati

premija, a samim tim ni pravilno izvršiti procjenu i likvidaciju štete. Stoga je uobičajeno da se pri preuzimanju

rizika izvrši takozvano snimanje rizika, a da se u toku trajanja osiguranja po potrebi vrši revizija rizika, što

treba zajedno da vrše osiguravač i ugovarač osiguranja. U slučaju da je ugovarač osiguranja namjerno

prećutao ili namjerno učinio netačnu prijavu, te druge okolnosti nije naveo koje bi osiguravača navele da ne

sklopi ugovor, da je znao da postoje te okolnosti, daje osiguravaču pravo da zadrži naplaćenu premiju i ima

pravo da zahtijeva isplatu premiju za period osiguranja u kome je zatražio poništenje ugovora. Drugačija je

situacija kada se učini nenamjerna natačnost ili nepotpuna prijava. U tom slučaju, dakle ako je ugovarač

osiguranja učinio netačnu prijavu ili je propustio da da dužna obavještenja, a pri čemu to nije učinio

namjerno, osiguravač može, po svom izboru, u roku mjesec dana od saznanja za netačnost ili nepotpunosti

prijev, da izjavi da raskida ugovor ili da predloži povećanje premije srazmjerno većem riziku. U tom slučaju,

ugovor prestaje po isteku četrnaest dana od kada je osiguravač svoju izjavu o raskidu saopćio ugovaraču

osiguranja.


115

Logično je da osiguravaču koji je znao za okolnosti po kojima je zaključio ugovor o osiguranju, i koji je u

kranjem slučaju pristao na te okolnosti, ne priznaje pravo na poništenje, pravo na raskid ugovora, odnosno

pravo na povećanje premije osiguranja.

Osnovna obaveza ugovorača je da plati premiju osiguranja. Ističemo da je pravilnije konstatovati da je

plaćanje premije osiguranja obaveza ugovarača osiguranja, a ne osiguranika, s obzirom da ta dva subjekta

ne moraju uvijek biti isti subjekti.

Ako smo naveli da je jedan od osnovnih obavezujićih elemenata ugovarača osiguranja da prilikom

zaključenja ugovora o osiguranju prijavi osiguravaču sve okolnosti koje su od značaja za ocjenu rizika, a koje

su mu poznatu ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Onda je isto tako ne manje bitno i obaveštavanje o

nastupanju osiguranog slučaju, što se kao obaveza odnosi na osiguranika. Često je istovjetna osoba

ugovarač osiguranja i osiguranik, no to nije pravilo stoga je definisano da je obaveza osiguranika

obavještavanje o svima nastupanjim osiguranog slučaju.

Osnovna obaveza osiguravača sastoji se u isplati naknade štete ili ugovorene svote. Ta obaveza je

konzistetnta obavezi ugovarača osiguranja da plati premiju osiguranja. Obaveza osiguranika nije samo da

prijavi nastajanje osiguranog slučaja, nego da za to pruži dokaze, da je on zaista nastupio i da je obuhvaćen

osiguranjem, kao i da pruži dokaze za utvrđivanje visine nastale štete.

Pravilo je da ako drugačije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje djejstvo počev od

dvadeset četvrtog časa dana koji je u polisi označen kao dan početka trajanja osiguranja, pa sve od isteka

posljednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno.

Opći uslovi, kao sastavni dio ugovora o osiguranju obrađuje slijedeće:

Zaključivanje ugovora o osiguranju

Trajanje ugovora o osiguranju

Početak i prestanaka obaveza

Nastanak osiguranog slučaju

Definisanje sume osiguranja

Plaćanje premije osiguranja

Izmjena uslova i tarifa premija

Utvrđivanje i procjena štete

Vještačenje prilikom nastanka štete idr.

Posebni uslovi osiguranja bliže, detaljnije definišu prava i obaveze osiguravač, odnosno osiguranika po pojedinim

vrstama osiguranja. Posebni uslovi obrađuju:

Predmet osiguranja

Osiguranje opasnosti (rizici)

Obim pojedinih opasnosti (požar i udar groma, provalna krađa, lom stakla, eksplozija,

poplave i bujice, razbojništva i dr.)


116

Nezgode i dr

Mjesto osiguranja

Utvrđivanje naknade iz osiguranja, naknade troškova i dr.

Govoreći o uvoznim poslovima, spomenut ćemo značaj i ulogu osiguranja u međunarodnoj špediciji.

Naime, ukoliko špediterov nalog za osiguranje robe, koja se izvozi, ne sadrži posebne rizike za osiguranje,

špediter će pokriti osiguranjem uobičajene transportne rizike.

Ukoliko komitent nije dao nalog za osiguranje robe, u tom slučaju će on snositi sve eventualne

posljedice, prouzrokovane bilo po kom osnovu osiguranja. Špediterske organizacije imaju posebne sporazume,

pa je briga oko osiguranja veoma često prisutna u poslovima špedicije. Ispostavljanje ponude osiguranja vrši se

na posebnom formularu koji ujedno služi ikao polisa osiguranje. Kod izvoznih poslova polisa je na stranom

jeziku. Osiguravajuće kompanije svakodnevno špediterima izdaju polise osiguranja, a time i zaduženje premije za

određeni iznos, na ime osigurane pošiljke.

Špediteri moraju veoma dobro poznavati uslove i tarife, posebno transportnog osiguranja, pa iz tih razloga

moraju biti spremni da svom nalogodavcu preporuče prave rizike za konkretnu robu koja je na svom putu

podložna raznim vrstama rizika.

Špediter obično zbog dobre poslovne saradnje sa osiguravajućim kompanijama u mogućnosti da za svog

komitetnta postigne najpovoljniju premiju, a osim toga, prilikom likvidacije štete po osnovu osiguranog slučaja

nalagodavcu pruža dragocjenu pomoć.

Ovde ćemo navesti i certifikat osiguranja, (kod nas nije praksa ali u svijetu da), Certifikat osiguranja se

koristi onda kada ne postoji neki opći ugovor o osiguranju i to prije svega, kad iz tehničkih razloga ne možemo

odmah da izdamo polisu osiguranja. Certifikat izdaju uglavnom posrednici, tj. špediteri, koji su zaključili opći

ugovor o osiguranju za račun svojih komitenata. Ukoliko špediter izda certifikat, dužan je da o tome obavijesti

osiguravača, s kojim je zaključio opšti ugovor o osiguranju i za čije ime i račun je izdao certifikat.

Potvrda o sklopljenom osiguranju, je potvrda kojom se potvrđuje da je sklopljen ugovor o osiguranje,

ponekad nosi naziv polise mada nije u potpunosti identična istoj. Potvrda o sklopljenom osiguranju naročito se

koristi kod osiguranja robe u uvozu. U takvim slučajevim, posredstvom špeditera dostavlja se potvrda kao dokaz

sklopljenog osiguranja, ugovaraču osiguranja.

Kao dokumeta u osiguranju u svijetu koriste se slip i cover note koji su posebno prisutni u sprovođenja

osiguranja u engleskoj praksi. To su pismene ispave koje su najbliže našem listu pokrića, odnosno neka vrsta

predugovora o osiguranja.

Ugovorom o špediciji obavezuje se špediter da radi prijevoza određene stvari zaključuje u svoje ime i za

račun nalogodavca ugovor o prijevozu i druge ugovore neophodne za izvršenje prevoza, kao i da obavi

ostale uobičajene poslove i radnje, dok se nalogodavac obavezuje da za izvšeneu uslugu isplati određenu

nadoknadu. Špediter potpisivanjem ugovora o međnarodnoj špediciji preuzima i obavezu osiguranja stvari,

što rpedstavlja veoma bitnu komponentu u domenu špediterskog poslovanja. Ukoliko nalog o osiguranju ne


117

sadrži posebne rizike koje treba pokriti osiguranjem, špediter je dužan da pokrije samo osnovne transportne

rizike. Komitetnt je dužan da obavijesti špeditera o osobinama stvari koje mogu ugrožavati bezbjednost lica i

drugih stvari ili kojim se može nanijeti šteta drugim licima idr. Osiguranjem špedicije, po pravilu osigurava

punu vrijednost stvari. Ako su stvari već prodate uzima se prodajna cijena kao vrijednost stvari.

Osiguravajuće kuće neće prihvatiti cijene stvari ukoliko su one veće od maksimalne odgovornosti društva.

o Osiguranje drumskog i željezničkog transporta, za razliku od pomorskog osiguranja u kome je način

osiguranja u cijelom svijetu, malo se razlikuje u tome što kod osiguranja robe u cestovnom i

željezničkom saobraćaju ne postoji polisa unaprijed dataljno utvrđenim detaljima, niti komplet klauzula

kojima bi se prema širini pokrića tačno utvrđivali svi elementi osiguranja. Prilikom zaključenja osiguranja

polisi se dodaju unaprijed umnožene klauzule koje su relativno kratke i odnose se na konkretno

osiguranje. Kod kopnenih osiguranja postoje velike razlike u praksi ne samo između pojedinih zemalja,

već i unutar jedne zemlje, između osiguravajućih društava. Po osnovu generalne polise pokriveni su svi

rizici fizičkog gubitka ili oštećenja osiguranih stvari. Međutim nisu pokrivene štete koje bi nastale usljed:

• Smrzavanja, vremenskih i atmosferski uticaja

• Bombaže konzervi i oštećenja etiketa

• Oksidacije, korozije idr

• Loma unutarnjih dijelova elektronike i sl.

Rizici pokriveni uslovima osiguranja protiv osnovnih rizika su slijedeći:

• Viša sila, elementarne nepogode, požar, eksplozija idr

• Saobraćajna nezgoda prevoznog sredstva

• Generalne havarije i dr.

Osiguranje robe cestovnog i željezničkog saobraćaja u međunarodnom transportu vrši se na osnovu Općih

uslova za osiguranje robe u prijevozu, naravno, sa upotrebom posebnih uslova kojima možemo osigurati osnovne

rizike ili po klauzuli protiv svih rizika.

o Osiguranje robe u vazdušnom saobraćaju – transportu dijeli se na slijedeće vrste: osiguranje od

opasnosti kojima su izložena lica, vazduhoplovno kasko osiguranje letjelice, osiguranje od odgovornosti

idr.

Rizici kojima je roba u vazdušnom prijevozu izložena brojni su i mogu biti: osnovni rizici (smatraju se

pokrivenim bez posebnog navođenje), dopunska (pokriveni su posebnim ugovorom ili ako je upotrijebljena

klauzula protiv svih rizika) i ostali rizici pokriveni posebnim uslovima i samo ako je ugovoreno osiguranje

protiv svih rizika.

o Linije prijevoza pri unutarnjim vodenim tokovima

Osiguranje robe u riječnom transportu je slično osiguranju robe u pomorskom saobraćaju. Osiguravač pokriva

štete koje nastanu kao posljedica sudara, udara, nasukanja, požara, potonuća, elemetarnih nepogoda, krađe,

neisporuke, manipulativnih rizika isl. Osiguranjem nisu pokrivene štete usljed nepravilne, neuobičajene ambalaže,


118

usljed propusta imaoca prava ili špeditera, usljed gamadi, insekata, prirodnih mana robe i ratnih događaja. Pri

podnošenju odštetnog zahtjeva osiguranik, odnosno vlasnik robe je dužan da priloži polisu, havarijski zapisnik,

kao i ostala dokumenta koja će omogućiti osiguravaču da štetu bez većih teškoća riješi.

o Pomorsko osiguranje ako imamo u vidu konstataciju da je pomorsko osiguranje uslovilo razvoj svih

ostalih vrsta osiguranja, stoga je značaj ovog osiguranja izuzetne važnosti. Pomorsko osiguranje je

ugovor o obeštećenju po kome se osiguravač obavezuje da osiguranika obešteti u slučaju gubitka, štete

ili zadatka u vezi sa osiguranim rizicima navedenim u ugovoru (polosis), a osiguranik se obavezuje

osiguravaču platiti premiju osiguranja. Kada je ugovor o pomorskom osiguranju u pitanju za njega su

vezane karakteristike tri grupe elemenata i to: elemenata čija je opšta karakteristika obavezno pravni

posao, zatim elemenata koji taj ugovor čine specifičnim privredno-pravnim poslom i elemenata

svojstvenih polisu osiguranja. Danas je praksa da se uz LloydĐs S.G polisu dodaju i dopunske

klauzule, odnosno odredbe koje su uobičajene na londonskom tržištu, a koje izrađuje institut

osiguravača iz Londona, a osnose se na :opće klauzule za pomorske rizike, specijalne klauzule,

klauzule za ratne i političke rizike idr.

o Reosiguranje je osiguranje rizike koji je preuzeo osiguravač. Preko reosiguranja se ostvaruje disperzija

rizika, na taj način što osiguravač dalje distribuira i prenosi na druge reosiguravače u zemlji, a zatim

izvozi u inostranstvo. Stoga proizilazi da je reosiguranje tipičan međunarodni posao.

12.2 TRANSPORTNO OSIGURANJE

12.2.1 POLITIKA OPĆEG OSIGURANJA

Transportno osiguranje spada među najsloženije, a ujedno je i jedna od najvažnijih grana djelatnosti iz

oblasti osiguranja.

Za vrijeme transporta imovina (tu podrazumijevamo i prevozno sredstvo) je u neprekidnoj opasnosti,

izložena je raznim vrstama rizika od prirodnih sila, tehničkih nedostataka ili mana, pa do ljudskih grešaka koje su

produkt neznanja, nemarnosti, nehata i slično.

Transportno osiguranje je oblast osiguranja koju čine osiguranje prevoznih sredstava, osiguranje robe u

prijevozu, osiguranje ododgovornosti vozara i osiguranje drugih interesa koji se pojavljuju u transportu.

Sva transportno sredstva kojima se obavlja transport predstavljaju veoma velike vrijednosti. Zato je

transportno osiguranje uslov za normalno odvijanje kopnenog, riječno-jezerskog, a pogotovo pomorskog

saobraćaja. To se, naravno, odnosi i na vazdušni saobraćaj, ukoliko se vazduhoplovni kasko i kargo računa u

transportna osiguranja ( u nekim zemljama je to posebno vrsta osiguranja).

Transportno osiguranje obuhvata prijevoznih sredstava i robe koja se prijevozi, kao i osiguranje od

odgovornosti vozara za pričinjene štete na robi.

Najosnovnija podjela transportnog osiguranja je:

o Kasko osiguranje – osiguranje prijevoznih sredstava (pomorsko, riječno i avionsko)


119

o Kargo osiguranje – osiguranje robe u prijevozu (pomorsko, riječno, avionsko, željezničko, kamionsko,

odnosno PTT pošiljaka) i

o Osiguranje od odgovornosti.

Podjela transportnog osiguranja kod nas i u svijetu može se izvršiti prema osnovnim obilježjima kao

što su:

o Osiguranje prema vrsti interesa

o Prema putevima samog transporta,

o Prema trajanju osiguranja.

Prema vrsti osiguranog interesa već smo spomenuli kod podjele na kasko i kargo osiguranje. Pomorsko-

riječno-jezerska transportna sredstva su svuda predmet kasko osiguranja u okviru transporta. Kod kopnenih

transportnih sredstava to već nije slučaj. Većina prijevoznih osiguranja se neosigurava u okviru transportnog

osiguranja. Tako se vozila u drumskom i željezničkom prijevozu osiguravaju se po osnovu osiguranja motornih

vozila. Osiguranje letjelica spada u transportno osiguranje, a u inostranstvu je osiguranje letjelica posebna grana

osiguranja – izvan transportnih osiguranja.

Podjela prema putevima transporta vrši se na:

o Pomorsko transportno osiguranje

o Kopneno-transportno osiguranje

o Vazdušno-transportno osiguranje

o Riječno-transportno osiguranje

o Osiguranje PTT pošilajka

o Kombinovano transportno osiguranje (više vrsta transportnih puteva, npr kopno-more-kopno, more

– vazduh, isl)

o Osiguranje kredita

o Osiguranje cjevovodnog transporta.

Prema trajanju podjelu možemo izvršiti na:

a) Kasko: osiguranje jednog putovanja i osiguranje na vrijeme

b) Kargo: osiguranje jedne pošiljke i generalno osiguranje svih pošiljaka u određenom vremenskom

periodu.

Imajući u vidu sistem transportnog osiguranja kod nas, dajemo jednu opću nomenklasturu transportnih

osiguranja, koje grupišemo ovako:

o Međunarodni kargo

i. Izvoz : pomorski kargo, kopneni kargo i ostali kargo

ii. Uvoz: pomorski kargo, kopneni kargo i ostali kargo.

iii. Odgovornost vozara ( za štetu na robi).


120

o Domaći kargo

i. Pojedinačno osiguranje (polisa),

ii. Generalne polise,

iii. Odgovornost vozara ( za štetu na robi)

o Devizni kargo

o Pomorski rizici,

o Ratni i politički rizici,

o Brodogradnja,

o Odgovornost brodopopravljača,

o Ostali pomorski kasko,

o Osiguranje putem kluba,

o Riječni kasko

o Avionski kasko,

o Odgovornost avio-preduzetnika,

o Odgovornost korisnika kontejnera.

Ugovor o osiguranju

Odnosi u osiguranju uređuju se ugovorom o osiguranju, a on reguliše sva prava i obaveze za određeni

posao u međunarodnom prijevozu robe. Subjekti ugovora o osiguranju robe su osiguravač, osiguranik i ugovarač

osiguranja.

Kod transportnog osiguranju posebno dolazi do izražaja razlikovanje između nastajanja ugovora o

osiguranju i vremena snošenja rizika. To proizilazi iz okolnosti da u času sklapanju ugovora roba koja je predmet

osiguranja još nije izložena rizicima prijevoza.

U pogledu trajanja osiguranja postoje četiri tipa ugovora o osiguranju i to: ugovor na vrijeme, ugovor na

putovanje, ugovor prema vrijednosti i ugovor prema količini robe.

U ugovoru prema vrijednosti, ugovora se vrijednost robe. Mada u svim ugovorima vrijednost robe čini

jedan od osnovnih elemenata, ovom vrstom ugovora vrijednost robe dobija poseban značaj. Kada se preveze

ugovorena roba, Ugovor o osiguranju prestaje da važi. Prethodne dvije vrste ugovora o osiguranju mogu se

kombinirati sa ovim ugovorom.

Kod ugovora je posebno bitno trajanje pokrivanje rizika. Ono se obično određuje početkom i završetkom

snošenja rizika.

Bitno načelo, karakteristično za ugovor o transportnom osiguranju je načelo obeštećenja i načelo

maksimalne dobre volje.

Za načelo obeštećenja vezana su slijedeća obilježja:

o Osiguranici mogu biti samo lica koja imaju opravdani materijalni interes na osiguranom

predmetu.


121

o Naknada za nastalu štetu mogu tražiti samo lica koja su stvarno pretrpjela materijalnu štetu.

o Osigurati se mogu samo oni predmeti koji imaju vrijednost i mogu se izraziti u novcu.

o Ako je predmet osiguranja osiguran kod dva ili više osiguravača pravo naknade može se

tražiti od jednog ili drugog, ali samo do visine stvarno nastale štete.

Drugo načelo, načelo maksimalne dobre volje kod transportnih osiguranja je nešto više od načela savjesnog

poslovanja. Kod transportnog osiguranja obje ugovorene strane moraju poštovati princip maksimalno dobre volje

ne samo prilikom zaključivanja, već prilikom trajanja ugovora o transportnog osiguranja, odnosno likvidaciji

nastale štete. Nepoštovanje ovog principa u osiguranju transporta veoma se strogo sankcioniše.

Prilikom sklapanja ugovora o transportnom osiguranju osiguravač i ugovorač osiguranja moraju se

sporazumjeti o bitnim sastojcima ugovora. Da bi ugovor mogao biti zaključen, treba da se podnese ponuda koja

sadrži nekoliko bitnih elemenata uslova o osiguranju, a to su:

o Predmet osiguranja

o Vrijednost predmeta koji se želi osigurati,

o Suma osiguranja – osigurani iznos,

o Osnovni rizik koji je obuhvaćen transportnim osiguranjem,

o Trajanje osiguranja,

o Premija osiguranja,

o Franšiza idr.

Ugovor o transportnom osiguranju zaključuje se pismenim putem. Prilikom zaključivanja ugovora izdaje se

pismeni dokumenat koji se naziva polisa osiguranja i time se potvrđuje da je ugovor o osiguranju sklopljen.

U transportnom osiguranju postoji nekoliko vrsta polisa:

o Generalna polisa

o Pojedinačna polisa

o Uvozna polisa

o Izvozna polisa

o Pomorska i kopnena polisa

o Taksirana i netaksirana itd.

Generalne polise nisu tipizirane. One se u svakom konkretnom slučaju formulišu i time zadovoljavaju potrebu

osiguranika za osiguravajućom zaštitom određene grupe pošiljaka.

Generalne polise najčešće koriste špediteri čija je djelatnost vezana za otpremu robe, pa prema tome i njeno

osiguranje. Špediteri od osiguranja dobijaju knjigu pokrića u kojoj svaku pošiljku zasebno obračunavaju, kao i

premiju, naznačuju rizike od kojih je roba u pošiljci osigurana. Premija se između špediteru se obračunava u

određenim vremenskim intervalima, kako je to već međusobno dogovoreno. Kod generalne polise imamo dvije

vrste pokrića i to totalne ili otpisne polise (to su polise kod kojih se utvrđuje iznos do kojeg se mogu prijavljivati

pošiljke u periodu vremenskog trajanja ugovora) i polise stvarnog otvorenog pokrića.


122

o Pojedinačna polisa, za razliku od generalne polise, se odnosi na osiguranje određene pošiljke.

Pojedinačna polisa kao ugovor o osiguranju sadrži, između ostalog i slijedeće podatke: ime, naziv i

sjedište osiguranika, naziv podataka o robi koja se osigurava, podatke o ambalaži, o vrsti rizika od kojih

je roba osigurana, vrijeme osiguranja, datum ispostavljanja polise, franšizmu, suma osiguranja idr.

o Uvozna polisa se upotrebljava prilikom uvoza robe stranog porijekla. Kod uvoza se mora znati čijeg je

porijekla roba i načiji rizik se prevozi, da bismo prilikom sklapanja osiguranja imali bitne elemente: ko je

osiguranik i koje rizike želi pokriti osiguranjem. Ona ima karakter dokazne isprave o utvrđenim

uslovima zaključenog osiguranja i obaveze osiguravača koje iz tog ugovora proističu.

o Izvozna polisa se ispostavlja kod izvoza robe u transportu. Posebne karakteristike izvozne polise je da i

pored toga što služi kao instrument robe, služi i kao instrument međunarodnog robnog prometa. Njena

bitna katrakteristike su slijedeće: ona je dokazna isprava o sklopljenom osiguranju, isprava o dugu koja

cirkuliše zajedno sa ostalim robnim dokumentima, kao i legitimacioni papir.

12.2.2 VRSTE POKRIVENOSTI

LloydĐs , kao glavna osiguravajuća kuća u svijetu, izradila je niz pravila i normi po kojima se sprovodi

cjelokupno osiguranje u svijetu. Između ostalog najvažniji dokumenat koji je LloydĐs dosad donio, a svijet

prihvatio.

LloydĐs S.G polisa štampana je na engleskom jeziku i sa neznatnim dopunama prilagođena našim prilikama.

Ona je donijeta još u XII vijeku. S.G potiče od engleskih riječi ship and goods, gdje su uzeta prva slova riječi

broda i robe. Stoga je LloydĐs S.G polisom osiguravaju rizici nastali na brodu i robi, znači radi se o pomorskom

kasko i kargo osiguranju.

Tekst polise sadrži odredbe kojima se pokrivaju pomorski, ratni i politički rizici. Međutim, u polisu su

kasnije uvršćene i posebne klauzule koje isključuju pokriće za ratne i političke rizike.

Imamo tri tipa općih klauzula pokrića za pomorske rizike, a koja se može primjenjivati kod osiguranja svih

vrsta robe:

a) FPA (Free of Particular Average)

b) WA (With Average) i

c) AAR (Against ALL Risks).

o FPA –Polisa FPA (slobodno od partikularne havarije) isključuje štete partikularne havarije, osim

ako je do štete došlo iz četiri osnovna rizika i to: sudar, potonuće, nasukavanj i požar. Po ovoj

polisi pokriveni su još sledeći rizici: eksplozija, sudar vozila, dodir vozila sa spoljnim

predmetom, uključujući i led, gubljenje koleta, ukrcaj, prekrcaj itd.

o POLISA WA nadoknađuje sve partikularne havarije – štete sa odbitnom franšizom od (3-5)%

ako su nastale kao posljedica osiguranih rizika osnovne S.G polise. Franšiza se neće

primjenjivati u slučajevima nastalog rizika usljed požara, nasukavanja, sudara i potonuća,

gubljenja cijelih koleta prilikom ukrcaja, iskrcaja, pretovara itd.sa pojedinačnom vrijednošću


123

o Polisa AAR (protiv svih rizika) pokriva sve štete nastale na teretu, odnosno pokriva sve

osnovne i dopunske rizike. Po ovoj polisi franšize su isključene, što znači da prilikom likvidacije

šteta osiguravač neće primjenjivati franšizu. Polisa AAR ne pokriva štete nastale usljed

zakašnjenja, prirodnih svojstava ili unutarnjih mana robe.

o U institutske klauzule za dopunske rizike ubrajamo institutske klauzule za krađu i neisporuku,

koje pokrivaju krađu u cjelini ili djelimično krađu, i to uz uvjet da se ona prijavi osiguravaču u

roku od 10 dana, Kod djelimične krađe franšiza se ne primjenjuje, a kod potpune se primjenjuje.

o Institutske klauzule ratnih i političkih rizika, po LloydĐs S.G polisi su isključeni, ukoliko nisu

osigurani posebnim instituskom polisom koja se odnosi na ratne i političke rizike. Instituske

klauzule koje pokrivaju ratne rizike odnose se na zarobljavanje, zaplijenu, hapšenje, kao i sve

ostale rizike koji proisteknu iz ratnog akata i drugih akata proisteklih u ratnom stanju. Ovdje

možemo ubrojiti i slijedeće rizike: oštećenje i uništenje broda i tereta uslijed rata, građanskog

rata, revolucije, pobune, ustanka, odnosno štete kao posljedice rizika mina, torpeda bombi i dr.

Klauzula koja pokriva političke rizike, odnosi se na rizike kao što su štrajk, otpuštanje sa posla,

nasilje ili građanski nemiri isl. Ovi rizici mogu prouzrokovati znatne štete zbog nemogućnosti

istovara, utovara, pretovara robe i dr.

12.2.3 DUŽNOSTI ŠPEDITERA U SLUČAJU ŠTETE

O dužnostima špeditera u slučaju nastanka osiguranog rizika kratko ćemo navesti dužnosti za sve vrste

osiguranja robe:

o U pomorskom prevozu, roba i članovi posade često us izloženi raznim vrstama rizika. U slučaju

nastanka štetnog događaja koji je pokriven rizikom osiguranja, osiguranik je dužan da štetu prijavi

osiguravaču. Da bi se šteta mogla likvidirati, uz oštetni zahtjev treba priložiti slijedeća dokumenta:

Original polise

Original konosmana (teretnice) kojom se potvrđuje da je roba osigurana polisom

stvarno prevezena

Fakturu za djelimičnu i cijelu pošiljku, kojom se dokazuje vrijednost robe i na čiji je

rizik roba putovala

Zapisnik o pregledu robe, odnosno havarijski certifikat, protest i odgovor na protest

brodara, kao i druga dokumenta potrebna osiguravaču da nesmetano i na vrijeme

likvidira nastalu štetu.

o Osiguranje riječnog transporta podrazumijeva da u procesu likvidacije štete . podnošenju zahtjeva

osiguravaču treba priložiti slijedeća dokumenta:

Originalnu polisu

Tovarni list, odnosno teretnicu

Fakturu za osiguranu pošiljku


124

Zapisnik o pregeledu oštećene robe, odnosno havarijski certifikat.

Generalne aktivnosti u slučaju nastanka šetet se mogu svesti pod slijedeću metodologiju ili faze rada –

dostavljanje zahtjeva:

Prijava štete

Dokumneta o dokazu zaključenja ugovora o osiguranju

Utvrđivanje vrijednosti pošiljke

Evidentiranje štete

Prikupljanje podataka i dokumenata - zapisnika i dr.

Organizacija izviđanja i procjena

Likvidacija štete shodno Općim uvjetima, definiše se kao postupak koji obuhvata sve radnje u cilju obezbjeđenja,

provjere, ocjene i usaglašavanja svih dokaznih dokumenata odštetnog zahtjeva sa zaključenim ugovorom o

osiguranju, radi ocjene osnovanosti isplate štete i njenog konačnog obima i visine.

Postupak likvidacije od strane osiguravača se sastoji od:

o Pribavljanja dokazne dokumentacije za utvrđivanje osnova i visine štete

o Utvrđivanje osnovanosti oštetnog zahtjeva

o Utvrđivanje naknade po osnovu osiguranja

o Obavještavanje osiguranika o rezultatu postupka

o Vođenje potrebne evidencije.

Jedan o najbitnijih pitanja u okviru čitavog postupka je omogućavanje osiguraniku, odnosno oštećenom licu da

stavi prigovor na način kako je procjena likvidirana i isplaćena šteta.

IT U ŠPEDICIJI U prošlosti je većina generalnih direktora CEO (engl. Chief Executive Officer) dolazila iz oblasti finansija i marketinga. Međutim, u posljednje vrijeme je u uspješnim organizacijama prisutan trend da se na mjesto generalnog direktora postavljaju ljudi iz oblasti tehničkih nauka, ili se biraju oni stručnjaci koji, uz ostale kvalitete, posjeduju i veliko informatičko znanje. Stoga je informatičko obrazovanje imperativ za sve one koji imaju aspiracije da u budućnosti vode uspješnu firmu. Ovladavanje strateškim korišćenjem informacione tehnologije postaje danas jednako važno, kao što je pismenost postala važna nakon što je Gutenberg zarotirao svoju alaksiju. Današnje društvo evoluira u informaciono društvo. Time tehnologija postaje alat u službi informacije, a informacija – znanje, moć i novac. Brzina i uspješnost primjene informacione tehnologije postaće osnovni faktor snage i upotrebne vrijednosti današnjih menadžera. Kao i u ratu, za koji je Napoleon govorio da je “jednostavna vještina kojoj je izvršenje srž”, tako i ovdje preostaje još samo pitanje primjene. One organizacije koje ne znaju šta bi započele sa svojim podacima, koje nisu u stanju da izvedu neke ozbiljnije statističke analize ili simulacije, koje nemaju pojma šta je sigma, a kamoli 6 sigma, kratkoročno mogu biti čak i veoma uspješne, ali nikada neće uvidjeti stratešku korist od informacione tehnologije. Svako tko je pokušao da se bavi elektronskom trgovinom zna da će poslovi negdje ići bolje, a negdje slabije, bez obzira na činjenicu da su svi snabdijeveni istom tehnologijom. Po istoj analogiji, instalacija programskog paketa po metodologiji “mongolske horde”, bez prethodnog razmišljanja o efektivnosti i efikasnosti poslovnih procesa


125

koje taj paket treba da podrži, sigurno vodi u frustraciju, stvara velike troškove i daje “mršave” rezultate. Mnogi generalni i finansijski direktori dočekali su ovakve tvrdnje sa velikim odobravanjem, pošto su i oni oduvijek bili ubijeđeni da samo drastično rezanje troškova informacione tehnologije može donijeti dobrobit organizaciji. Mudriji će to prije shvatiti kao provokaciju koja za cilj ima da pokaže da bi rezultatima primjene tehnologije prije trebalo da se bave generalni menadžeri, nego informatičari. OTPORI PRIMJENI INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Zašto se uvijek čudimo što monopoli često ignorišu tehnologije koje bi ih učinile još moćnijim? Ako pokušavate da objasnite značaj koji imaju nove tehnologije, nemojte se iznenaditi žestinom pruženog otpora. Činjenica da organizacija može biti mnogo konkurentnija zahvaljujući informacionoj tehnologiji, ne znači automatski da će je operativni i srednji menadžeri dočekati raširenih ruku i sa radošću žrtvovati svoja radna mjesta u korist progresa. Tokom istorije su se mnoga društva dobrovoljno odrekla vrijednih tehnologija – na sopstvenu štetu. Na primjer, svojevremeno je Japan posjedovao mnogo bolje puške od bilo koje druge zemlje na svijetu. Bio je čisti slučaj da je više Portugalaca bilo na palubi jednog kineskog broda koji se 1543. zaustavio kod japanskog ostrva Tenegašima, zbog snabdijevanja. Portugalci su imali dvije kubure i krenuli su u lov da bi brod napunili namirnicama. Kada je Tkitaka, vladar usamljenog ostrva, vidio novo oružje, insistirao je da ga nauče kako da puca, što su Portugalci i učinili, ali tek u trenutku kada su se spremali da odu. Tkitaka je zamolio Portugalce da mu prodaju kubure. Oni su i tom njegovom zahtjevu (jasno – za velike pare) izašli u susret. Pošto je došao do kubura, Tkitaka je svom kovaču mačeva naredio da mu napravi kopije kubura i tako je vatreno oružje stiglo u Japan. Priča se da je, kroz samo nekoliko godina, japanska verzija portugalskog oružja bila mnogo bolja od originala. Međutim, kada je kapetan Perry 1853. posjetio Japan, vatreno oružje je nestalo. Puške su destabilizovale japansko društvo, tako da su bile zabranjene. Njihova očigledna korist – mnogo moćnija vojna sila – nije bila od većeg značaja u samurajskom društvu, zbog tadašnje izolacije Japana. Za razliku od njih, evropski narodi se nikada nisu ujedinili i vodili su stogodišnje ratove. Zbog svoje rascepkanosti, investirali su mnogo u vojnu tehnologiju i ekspanziju trgovine. Iako je to za posljedicu imalo unutarnju nestabilnost, uveliko se isplatilo, jer su oni koji su najviše investirali u vojnu tehnologiju uskoro pokorili one koji su to odbili da učine. Slično je sa mnogim tehnološkim inovacijama – organizacije ih koriste da bi bile konkurentnije. S druge strane, mnoge tehnologije takođe imaju snagu da destabilizuju postojeće strukture moći. ODLUKA O STRATEŠKOJ PRIMJENI INFORMACIONE TEHNOLOGIJE Kao što danas direktor finansijskog sektora (CFO) može otići u zatvor zbog nesavjesnog poslovanja, isto to bi se u budućnosti moglo dogoditi i odgovornom informatičaru (CIO). Postoji ogromna razlika između instalacije i korišćenja informacione tehnologije, kao što postoji i razlika između klavir-štimera i koncertnog majstora. Ista analogija se može povući sa strateškom vrednošću informacione tehnologije. Pravo pitanje nije: - Da li moja konkurencija može da kupi hardver i softver? Ključna pitanja za opstanak na današnjem turbulentnom tržištu su: - Koliko loše je konkurencija obučena za korišćenje informacione tehnologije? - Da li im logistika zakazuje? - Da li im nedostaje vizija i lider koji će ih povesti u pravom smjeru? - Koliko njih nema predstavu o tome šta bi trebalo da se uradi da bi se opstalo na tržištu? - Zbog čega su mnogi digli ruke i predali se bez borbe (bankrotirali)? Odgovor je: – oni imaju isto što vi imate, znaju isto što vi znate i obavljaju posao na sličan način na koji vi to


126

činite. Drugim rečima, njihova IT strategija se ne razlikuje mnogo od vaše. To je cijena koja se mora platiti da bi se vodio posao, ali nije nešto što će garantovati siguran uspijeh. Ako ste generalni menadžer, ili član užeg rukovodstva, bićete mnogo uspiješniji u svom profesionalnom radu ako razumete kako se grade i koriste uspješni informacioni sistemi i kako se njima upravlja. Također, bićete korisniji ako znate kako da prepoznate i izbjegnete neuspješne sisteme.

13. OPĆENITO O INTERNETU I SAVREMENIM KOMUNIKACIJAMA

Svako ko traži posao prijeko Interneta može jednostavno da prati promjene na tržištu rada u svojoj oblasti i da mnogo lakše dođe do informacija. Uvid u određeno tržište pruža mogućnost da svako može da procijeni svoje šanse i vidi kakvi se profili stručnosti traže. Internet praktično omogućava da za kratko vrijeme “zakucate” na veliki broj vrata raznih firmi, bilo gdje u svijetu i time povećate svoje šanse za zaposlenje. Poslodavci, takođe zahvaljujući Internetu, imaju bolji uvid u kretanje radne snage i veći broj potencijalnih kandidata za određeno radno mjesto. Razvoj Interneta unaprijedio je i delatnost državnih službi za nezaposlene, kao i privatnih firmi koje pod različitim uslovima povezuju one koji imaju potrebu za novim ljudima i one koji traže posao. Dok se berza poslova u inostranstvu praktično prijeselila na Internet, kod nas je situacija znatno drugačija. Prelistavanje novinskih oglasa i “ako može - prijeko veze” i dalje su glavno “oruđe” traženja posla. Ipak, neke stvari se pomjeraju naprijed i kod nas i to je vidljivo. Naravno, kao i u drugim slučajevima, i kod traženje posla preko Interneta ne treba se zavaravati da se već pronalaženjem odgovarajućeg oglasa može brzo i lako doći do željenog posla. Prema nekim saznanjima, na svakih 300 poslatih molbi za zaposlenje, dobije se svega 10 zainteresovanih odgovora u toku dvije-tri nedelje. Ni tada vas niko neće zaposliti bez intervjua u firmi i ličnog kontakta, osim ako vas angažuju da nešto uradite od kuće. Dakle, Internet vam pruža nove i velike mogućnosti, a na vama je da ih iskoristite i nastavite i na drugim poljima svoj pohod ka novom poslu.

ŠTA JE INTERNET?

Internet je "virtualno društvo" kompjutera i kompjuterskih mreža iz svih dijelova sveta. Ako ovaj tekst čitate na ekranu vas kompjuter je u ovom trenutku dio tog društva i vi ste na Internetu. Uz pomoc računara, modema i telefonske linije možete se ovako povezati sa svim dijelovima planete. Internet je stvoren 60-tih godina i tada je nazvan ARPANET. To je bio projekat Defence Departmenta Sjedinjenih država i korišten je isključivo za potrebe vojske. Kasnije je ova mreža, danas zvana Internet otvorena za široku publiku. Poslije trideset godina kako je ARPANET nastao, Internet je postao najveća svjetska kompjuterska mreža sa velikim brojem korisnika, a svakim danom se taj broj uvećava, tako da je evolucija Interneta već zapisana u istoriji civilizacije kao jedan od najvećih dostignuća ljudskog roda. Pomoću Interneta informacije iz najrazličitijih oblasti: politike, kulture, nauke, ekonomije, mode idr. postaju dostupne svima koji su priključeni na ovu mrežu. Zbog toga ga često i nazivaju "morem informacija".

Da bi se razumjelo kako Internet radi, potrebno je znati par sitnica u vezi sa operativnim sistemom koji se zove UNIX. On se često koristi za kompjuterske mreže i zbog toga shvatanjem nekoliko najbitnijih njegovih komandi i objašnjenjem termina kao što su domen i IP adresa tura po Internetu postaje znatno jednostavnija. Network Information Center NIC je da ne bi došlo do konfuzije stvorio domene i IP adrese za različite kompjutere. Domen je sastavljen od slovnih skraćenica koje govore o imenu tog kompjutera, organizaciji kao i zemlji u kojoj je zaveden. IP adresu je lakše razumjeti ako se ona uporedi sa poštanskim kodovima. Pošto svi host kompjuteri imaju svoje zavedene domene i IP adrese nije tesko doći do njih. IP adrese su setovi brojeva kao npr 216.167.31.246, dakle kao u poštanskom saobraćaju.


127

13.1.1 INTERNACIONALNI SERVISI

Uspješnost sajtova namijenjenih zapošljavanju kod nas i u inostranstvu je neuporediva. Servisi za zapošljavanje su najzastupljeniji u SAD i tamo ostvaruju odlične finansijske rezultate. Međutim, zbog promjene stava Europske Unije prijema nama, posljednjih godina se kod nas interesovanje za poslom sve više pomjera sa tržišta SAD ka europskim zemljama. Za sada je poznato da je dosta naših IT stručnjaka pronašlo lijepe angažmane u EU, a očekuje se da će isto uskoro važiti i za druge deficitarne struke. U narednim redovima prikazaćemo vam kako i gdje možete da potražite posao preko Interneta u inostranstvu, ili mogućnost za rad od kuće za stranog klijenta. Rješavanje problema nezaposlenosti u Evropi i povećanje pokretljivosti radne snage je već duže vrijeme jedan od bitnijih ciljeva EU. U skladu sa tim, osnovan je najveći evropski servis za zapošljavanje, Eures, koji se nalazi na web adresi www.eures-jobs.com. Cilj ovog ambicioznog sajta je da, na budućem jedinstvenom europskom prostoru, ponudi savjetodavnu uslugu onima koji traže posao. U zemljama članicama EU već postoji mreža kancelarija ovog servisa, koja nudi potrebne informacije.

Ipak, najzastupljeniji i najpopularniji na Internetu su najčešće besplatni veb servisi za zapošljavanje, tzv. “Job search” sajtovi, koje svakodnevno posjećuju milioni ljudi koji nude i traže posao. Sa pozicije onoga ko traži, zanimljivo je da ovi sajtovi, pored toga što pružaju pregled ponude poslova, uglavnom omogućavaju i upisivanje CV-ja u posebne formulare. Na taj način možete da ostavite svoje podatke na uvid potencijalnim poslodavcima, koji takođe prijetražuju ovakve sajtove. Olakšavajuće je to što su formulari za upisivanje podataka u osnovi slični na svim servisima i prilagođeni ljudima koji nemaju puno iskustva sa sastavljanjem internacionalnog CV-ja. U zavisnosti od sajta, negdje će vam biti omogućeno da prilikom unošenja svojih podataka dodate ranije priprijemljen Word dokument, a neki će vam otvoriti poseban prozor u koji ćete iskopirati celokupan sadržaj CV-ja. Kontakt sa poslodavcem možete ostvariti upućujući ga na svoj CV u okviru sajta na kojem ste našli njegovu ponudu, ili mu možete poslati (attach) već sprijemljen tekst dokument. Sa druge strane i poslodavac može da pronađe vas dok prijetražuje hiljade CV-ja po ključnim riječima. Među oglašivačima često ćete videti i veliki broj agencija za zapošljavanje koje su usko specijalizovane za određene struke. Prijeporučujemo vam i da se njima obratite, jer im tako dajete na uvid svoje podatke, pa ako se i ispostavi da ponuda povodom koje ste se javili više ne važi, vaši podaci će ostati na raspolaganju agenciji, za slučaj da se uskoro pojavi nova ponuda za sličan posao.

Web Servis (3) C

lient

Web Service

Listener

Facade

Business com

ponent

CO

M com

ponent

Data access

Web Service

Request

Response


128

WSDL – Web Services Description Language DISCO – Discovery of Web Services UDDI – Universal Description, Discovery And Integration

• SOAP = HTTP + XML

• SOAP – lightweight and simple XML-based protocol designed to exchange structured and typed information on the web

• Request/Response messaging • neovisan o platformi • koristi HTTP, SMTP, MIME, RPC

• Definira XML “gramatiku” za • specificiranje imena metoda • definiranje parametara i izlaznih vrijednosti • opis tipova podataka

• Message • Format individualne transmisije

• PortType • Grupiranje “message”-a u logičke operacije

• Binding • Konektiranje PortType-a na implementaciju (obično SOAP)

• Service • Definicija fizičke lokacije krajnje točke

• Data Schema • Low-level upisivanje parametara “message”-a

• Microsoft Visual Studio 6.0 • COM komponente • Klijent aplikacije

• SOAP Toolkit 2.0 Gold • WSDL Generator • Trace Utility • Samplovi

• Microsoft Visual Studio .NET


129

PRIMJENA INFORMATIKE U ŠPEDICIJI

Da bi špedicije mogle uspješno i racionalno poslovati u sadašnjim i budućim okvirima, neophodno je da što prije projektiraju svoje informacijske sisteme. Naravno da ti špediterski sistemi moraju biti kompatibilni sa informacijskim sistemima njihovih poslovnih partnera u zemlji i inostranstvu, jer bez toga informacijiski sistem špediterske kuće ne daje optimalne efekte.

Nekada je u špediterskim krugovima preovladalo mišljenje da je špediteru za uspješno poslovanje potrebno samo glava i olovka. To djelimično vrijedi i danas, ali u posljednje dvije decenije došlo je do prave transportne revolucije, paletizacije i kontejnerizacija koje su osvojile svijet. Elektronika je prodrla u sve pore živote, stanovnika naše planete, pa naravno nije stala pred kapijom transporta. Kratko rečeno, više nije dovoljna samo glava i olovka da bi se mogao obavljati špediterski posao, već je špediter da bi održao korak sa vremenom prisiljen da u svoje poslovanje, osim već ranije uvedenih uredskih i drugih pomagala, uvede i elektroniku.

Kao što je slučaj i kod dugih informacijski sistema, i špediterski informacijski sistem mora imati tri toka informacija i to;

Prvi tok je ulazna informacija, to jest obavještenja o špediterovim komitentima (stvarnim i potencijalnim korisnicima njegovih usluga) i o ostalim sudionicima iz okruženja (saobraćajne, uslužne i proizvodne organizacije) u kojem špediterska organizacija obavlja svoju aktivost.

Drugi tok je interno kolanje informacija unutar jedinica špediterske organizacije.

Treći tok je izlaz informacija, tj obavještenja koja špediterska organizacija šalje svojim komitentima, korespondetima i drugim sudionicima u sistemu međunarodne špedicije.

Razvoj tehnologije sredstava za obradu podataka (računara) uglavnom postaju sve moćniji i moćniji, a njihova cijena u odnosu na tržište sve jeftinija. Ova prednost omogućava da se uz minimalna novčana ulaganja, s obzirom na količinu informacija koje možemo imati, u veoma kratkim vremenskim intervalima ostavlja slobodu kreiranja veoma moćnih baza podataka i informacionog sistema špedicije u cjelini. Pored toga današnje čudo civilizacije koje se zove Internet omogućava nam da budemo u neprekidnoj vezi sa savremenim telekomunikacionim centrima a samim tim i sa drugim evropskim logističkim centrima, berzama tereta, prestižnim kompanijama u svijetu i naravno našim potencijalnim klijentima. Sama metodologija razvoja informacionih sistema zahtijeva da se precizno definiše šta se pod pojmom informacionog sistema podrazumijeva, koje su njegove funkcije i kakav je njegov položaj u sistemu u kome djeluje. Elektronska obrada podataka (EOP) omogućava pojednostavljenje obrade potrebnih formulara idr. Za potrebe špedicije razvili su se razni softveri koji u današnjem vremenu imaju za cilj da olakšaju obradu podataka, te da ih pohranjuju u bazu podataka i olakšaju odnosno ubrzaju komunikaciju na različitim mjestima. Naime, kao što je poznato špediterski formulari su različitih oblika i veličine, no uz primjenu EOP putem softvera, te današnji stepen i nivo razvijenih sistema, ovo predstavlja jednostavne radnje evidentiranja i popunjavanja formulara.


130

Programi koji prate špediterske poslove su modularnog tipa i obuhvataju kako od tarifa tako do željezničke stanice, šifre mjesta, informacije o komitentima isl. Otvaranjem naloga i pozicije postiže se jedinstvenost u otpremi bez obzira o kojoj je vrsti transporta radi idr. Svaki nalog se izvršava odmah po primitku. Fakturisanje slijedi kod izlaznog unutarnjeg i međunarodnog posla odmah nakon izvršavanja naloga, kod uvoznog posla odmah nakon dobijanja carinskih terećenja, koje carinarnica dnevno ubacuje u sistem. Kad govorimo o skladištenju i toj karici procesa, dovoljno je da naznačimo da su softveri današnjice u mogućnosti da prate kompletno skladišno poslovanje, od palete u svim jedinicama do cjelokupnog skladišnog sistema. Pomoću tog sistem moguće je uskladiti usaglašavanje svih različitih informacija. Informacijski sistemi danas mogu da uspostave aktivnu ponudu i potražnju roba, prevoznih sredstava na tržištu i sl.

METODOLOGIJA IZRADE INFORMACIONOG SISTEMA

Sama metodologija razvoja informacionih sistema zahtijeva da se precizno definiše šta se pod pojmom informacionog sistema podrazumijeva, koje su njegove funkcije i kakav je njegov položaj u sistemu u kome djeluje.

Obilježja savremenog poslovanja mogu se predstaviti kroz slijedeće karakteristike:

izražena konkurencija odnos kvaliteta i kvantiteta jednostavni pristup cijena koštanja skraćenje potrebnog vremena (narudžba-isporuka) ekološke norme Ono što je po mišljenju mnogih stručnjaka obilježilo 20 vijek je tehnologija lokalnih računarskih mreža (Local Area Network) omogućujući im na taj način razmjenu podataka, aplikacija i niza drugih servisa. Za razliku od mreža sa žičnim vezama u kojim se svi korisnici nalaze na fiksnim pozicijama, u bežičnim lokalnim mrežama (Wireles WLAN) veze se ostvaruju elektromagnetnim talasima u slobodnom prostoru i to iz opsega radio frekvencija.

Osnovni razlog je taj što veliki broj mobilnih korisnika želi da ima pristup mreži nezavisno od svoje

lokacije. Cilj je napraviti integrisani terminal u kome procesiranjem podataka i komunikacije imaju istu važnost i dizajnirani se tako da odgovaraju jednom drugom po svim perfomansama i da u potpunosti mogu da ispune postavljeni zahtjev. Primjena računara umnogome olakšava proces akumulacije podataka i posebno proces konsolidacije. Prijedlog se zasniva dobrim dijelom na primjenu savremene tehnologije Interneta, ali istovremeno insistira se na izradi specijalizovanih štampanih publikacija (časopisi, bilteni, izvještaji isl) primjenom računara jer je to još uvijek najefikasniji i najpouzdaniji način razmjene informacija sa okolinom.

Ciljna funkcija informacionnog sistema u prvoj fazi: podaci iz okruženja selekcija izvora informacija potencijalni korisnici evaluacija informacija restruktuiranje podataka povratna sprega sa korisnicima difuzija ili diseminacija informacije.


131

Realizacija ovih funkcija predstavlja složen i dugoročan posao. Potrebno je formirati više ekipa saradnika, stručnjaka za različite oblasti.

Informacioni sistemi zasnivaju se na primjeni računara. Tip sistema je obiman i zahtijeva veliki stručni rad

na pripremi i analizi podataka dok tehnička baza služi samo za tehnički dio unosa ažuriranja podataka i njihovog pronalaženja, odnosno izradu publikacija i drugih vidova prezentacije.

Stepen unifikacije postupaka za upravljanje pojedinim procesima i stepenima obuhvatnosti procesa unificiranim postupcima. Stepen unifikacije postupaka upravljanja i stepen obuhvatnosti procesa mora biti obuhvaćen tehnološkom koncepcijom i mora biti ugrađen u postupke dimenzionisanja. Međutim moguće je nezavisno od svega iznijetog razmatrati oblike i efekte upravljanja u slučajevima kada procesima upravlja sam čovjek, čovjek uz pomoć nekog automata i sam automat.

Praksa je pokazala da upravljanje od strane čovjeka rezultira velikim brojem dokumenata, povećanim

potrebnim brojem sredstava i radne snage, ne racionalnim korišćenjem kapaciteta resursa i uočljivim nedostacima u informacionom sistemu, što se svakako može svrstati u negativnosti, ali ima i određene prednosti koje se prije svega ogledaju u izrazito velikoj fleksibilnosti. Bilo koji stepen automatizacije dovodi do smanjenja nabrojanih negativnosti ali isto tako smanjuje i fleksibilnost.

Vjerovatno iz ovih razloga u praksi susrećemo sisteme za upravljanje kod kojih su funkcije podijeljene

između čovjeka i automata, pri čemu čovjeku ostaje ona funkcija koja je povezana sa većom neodređenošću i širim spektrom mogućih akcija.

Kako automatizovani sistemi dobijaju sve širu ulogu u upravljanju skladišnim procesima od interesa je

sagledati njihovu strukturu i njihove osnovne elemente. Može se reći da su osnovni elementi bilo kog automatizovanog sistema:

banke podataka sredstva za obradu i prikupljanje podataka programi za rad sredstava.

BANKA PODATAKA Nema nekakvih krutih pravila o podjeli banaka podataka, jedino pravilo je da treba omogućiti čuvanje svih relevantnih podataka i to na način koji omogućava njihovo korišćenje, korigovanje i unošenje. Prvu grupu podataka sačinjavaju podaci koji omogućavaju komuniciranje skladišta sa okruženjem, a odnose se na sve značajne karakteristike pošiljaoca i primaoca materijala. U drugu grupu bi se mogli svrstati podaci o načinu popunjavanja i izdavanja materijala kao i o njegovom stanju pri čemu se oni uglavnom popunjavaju i izdavanja materijalnofinansijskog poslovanja skladišta. Slijedeća grupa se odnosi na informacije o lokaciji materijala u skladištu i eventualno potrebnim operacijama na materijalu u toku čuvanja.

SREDSTVA I OPREMA ZA OBRADU I PRIKUPLJANJE PODATAKA Sredstva i oprema za prikupljanje i obradu podataka se mogu svrstati u tri osnovne grupe. Prvu sačinjavaju računari čija je osnovna funkcija da omoguće svrsishodnu obradu podataka sa osnovnim

ciljem da se dobiju adekvatne upravljačke instrukcije ili informacije koje će poslužiti kao osnova za davanje konkretnih upravljačkih instrukcija. Računari se mogu posmatrati sa više aspekata kao što su kapacitet, brzina rada, veličina, potrebni uvjeti za rad, oblici pristupa, mogućnosti povezivanja sa perifernim uređajima.


132

U drugu grupu sredstava se mogu svrstati kontrolni uređaji. Njihova osnovna funkcija je praćenje parametara karakterističnih za odvijanje pojedinih procesa u skladištu. To su na primjer, vage termometri, uređaji za induktivno vođenje sredstava.

Treću grupu sačinjavaju sredstva za prikupljanje podataka. Tu spadaju različiti oblici terminala i oprema za

automatsku identifikaciju. Terminali omogućavaju komunikaciju između čovjeka i banke podataka uz posredovanje računara i pripadajućih programa, ili direktno između čovjeka i računara. U zavisnosti od mjesta primjene definiše se i njihova konfiguracija, ali u osnovi imaju monitor ili displej za prenošenje informacija čovjeku i tastaturu sa alfanumeričkim ili funkcijskim tasterima za unošenje podataka od strane čovjeka. Oprema za automatsku identifikaciju eliminiše čovjeka iz procesa neposrednog unošenja podataka.

Danas se u zavisnosti od potencijalnog mjesta primjene, koristi više sistema za automatsku identifikaciju od

kojih su najznačajniji: - sistemi zasnovani na primjeni linijskog koda, - sistemi zasnovani na vizuelnom prepoznavanju karaktera, - sistemi zasnovani na korišćenju magnetnih zapisa, sistem identifikacije uz korišćenje signala iz oblasti radio

ili zvučnog frekventnog opsega i - sistem identifikacije na principu prepoznavanja glasa.

13.2 OSNOVNI POJMOVI O INFORMACIONIM TEHNOLOGIJAMA Hardver računarskih sistema: organizacija i arhitektura računara 1. Kategorije računara i računarskih sistema

1.1. Super računari U ovu grupu spadaju veliki računarski sistemi podržani višeprocesorskim okruženjem. Namjenjeni su da objedinjuju rad mnoštva servera, lokalnih mreža PC računara, da podržavaju rad velikog broja ulaznih i izlaznih uređaja. Obezbjeđuju satelitske komunikacije, podržavaju razne složene proizvodne sisteme. Prihvataju velike baze podataka itd. Tipičan predstavnik je IBM S/390. 1.2. Mini računari (računari srednjeg nivoa) U ovu grupu računara spadaju razni serveri različitih namjena, grafičke stanice za CAD/CAM/CAE (Computer AAided Design/ Computer Aider Manufacturing/ Computer Aided Engineering) kao i računari za CIM (Computer Integrated Manufactoring) tehnologije. Razvojem tehnologije računara približavaju se serveri i radne stanice PC računarima i obratno. Serveri Serveri se dijele na namjenske i nenamjenske. Nenamjenski serveri se mogu koristiti i kao serveri i kao radne stanice. Namjenski serveri se dijele na:

- Generičke servere - Patentirane servere - Pristupne servere (Server, Access) - Aplikacijske servere (Server, Application) - Arhivske servere (Server, Archive) - Servere za snimanje rezervnih kopija (Server, Backup) - Servere za paketnu obradu (Server, Batch-Processing) - Komunikacijske servere (Server, Communication) - Servere baza podataka (Server, Database) - Fajl servere (Server, File)


133

- Serveri poruka sa interneta (Server, Internet Message) - Serveri elektronske pošte (Server, Mail) - Server modema (Server, Modem) - Server štampanje (Server, Print) - Serveri specijalne namjene

1.3. Personalni računari (PC – Personal Computer) Personalni računar se sastoji od:

- Centralna jedinica o mikroprocesor (CPU – Central processing unit) o tvrdi (hard) disk o matična ploča (motherboard) o operativna memorija (RAM – Random Access Memory) o video (grafička) kartica sa akceleratorima o faks/modem kartica o mrežna kartica (LAN interface) o zvučna kartica (sound interface) o kućište sa napajanjem (ponjer supply) o disketna jedinica (floppy drive) o CD ROM/CD NJriter o DVD

- Periferne jedinice

o monitor o tastatura o miš o štampač o skener o kamera o ZIP drajv o mikrofon o zvučnici

2. Arhitektura računarskih sistema Pri rješavanju problema pomoću računara potrebno je izvršiti nekoliko operacija:

- uvesti (unijeti) program i podatke u računar - memorisati program i podatke - izvršiti operacije (koje su definisane programom) nad podacima - saopštiti rezultate dobijene obradom podataka

Da bi se ovi zadaci ostvarili potrebno je obezbjediti hardver računarskog sistema koji će podržati tražene funkcije (operacije). Kompozicija (povezivanje) raznorodnog hardvera u funkcionalnu cjelinu koja se naziva računar predstavlja tzv. arhitekturu računara. Osnovna arhitektura (prikazana na slici) nosi naziv i fon Nojmanova akhitektura kao znak priznanja Xonu fon Nojmanu za doprinos razvoju računara.


134

kor i sni ci

kor i sni ~kipr ogr ami

Har dver

jezgr o oper at i vnogsi st ema

usl u ni pr ogr ami , edi t or i ,ot kr i vawe gr e aka

namjenski pr ogr ami ,pr evodi oci , puni oci

Blok šema računara


135

Kako se sa slike vidi računar se sastoji od:

1. Komunikacionih kanala 2. Procesora (Upravljačka jedinica + Aritmetičko-logička jedinica) 3. Glavne (operativne) memorije 4. Ulazno / Izlaznih jedinica

1. Komunikacioni kanali Komunikacioni kanali obezbjeđuju:

- prenos podataka od ulazno/izlaznih (U/I) jedinica do glavne memorije - kontrolu ispravnosti prenasa podataka

Komunikacioni kanali se sastoje od kontrolera ulazno izlaznih jedinica i kanala. Kontroler upravlja i izvršava ulazno/izlazne operacije na više U/I jedinica. Funkcije kontrolera su:

- dekodiranje/kodiranje znakova predstavljenih pomoću jednog koda (U/I kod) u drugi tzv. interni kod (kod centralne jedinice)

- Funkcija bafer memorije (međumemorije) radi usklađivanja veće brzine rada centralne jedinice u odnosu na mnogo sporije U/I jedinice.

Kanalske naredbe (koje upravljaju radom komunikacionih kanala) definišu sljedeće: - koji obim podataka treba prenijeti u glavnu memoriju - gdje smjestiti te podatke u glavnoj memoriji - kako pozicionirati pristupni mehanizam diska za potrebe obavljanja prenosa - kada završiti U/I operacije.

Postoje tri vrste komunikacionih kanala: - Bit multipleksni kanali

Ova vrsta kanala opslužuje više sporih U/I jedinica kao što su čitači kartica i traka, štampači, spori terminali i sl.

- Blok multipleksni kanali Ova vrsta kanala opslužuje jedinice kod kojih se formiraju blokovi kao fizičke jedinice podataka.

- Selektor kanali Ova vrsta kanala opslužuje isključivo brze jedinice i to na principu jedna jedinica jedan kanal. Princip prenosa je bit po bit do završetka svakog sloga. Koristi sa najčešće kod magnetnih memorija.


136

U/Ijedi ni ce

Kont r ol erU/I

jedi ni ca

Kanal 1

Kanal 2

ul azno / i zl azneoper aci je

pr enos podat aka

Gl avna memor i ja

Cent r al nipr ocesor

Kanal skenar edbe

Pr ogr amskei nst r ukci je

Blok šama ulaza računara

2. Upravljačka (kontrolna) jedinica Osnovna funkcija upravljačke jedinice je upravljanje radom centralnog procesora. Ovo upravljanje ostvaruje se pomoću odgovarajućeg sistemskog softvera koji je praktično inkorporiran u upravljačku jedinicu. Zadaci upravljačke jedinice su:

- Upravljanje i koordinacija rada U/I jedinica - Upravljanje tokom instrukcija (naredbi) - Upravljanje tokom podataka (čitanje, obrada, memorisanje i dr.) - Kodiranje i dekodiranje instrukcija - Modifikacija adresa (podataka ili instrukcija) - Kontrola izvršenja aritmetičko-logičkih operacija

Za izvršenje navedenih zadataka neophodno je da u hardverskom smislu upravljačku jedinicu shvatimo kao memoriju koja se sastoji od niza registara. Najvažniji registri i njihovi zadaci su:

- Registar podataka (RP); skuži kao spona upravljačke jedinice i glavne memorije radi preuzimanja podataka iz upravljake jedinice i njihovog daljeg prenosa

- Radni registri (RR) (ima ih više) preuzimaju podatke od registra podataka. U njima se vrši memorisanje onih podataka koji su već obrađeni u aritmetičko-logičkoj jedinici. Zajedničko ime za čitav skup radnih registara je aukmulator ili opšti registar.

- Adresni registar (AR) ima zadatak da svakom podatku pridruži adresu za potrebe njihovog memeorisanja u glavnoj memoriji.

- Instrukcioni registar (IR) preuzima instrukcije iz glavne memorije u toku izvođenja programa i povezan je sa adresnim registrom.

- Prigramski brojač (PB) memoriše one instrukcije koje se trenutno izvršavaju kao i adresu sljedeće instrukcije koja se treba izvršiti.

- Pomoćni i drugi registri obuhvataju zadatke uspostavljanja signala prema komunikavijskim kanalima i aritmetičko-logičkoj jedinici.

Svi zadaci upravljačke jedinice izvršavaju se na osnovu instrukcija koje su unaprijed napisane i čine dio sistemskog softvera.


137

Postoje tri vrste instrukcija i to: - upravljačke (čiste) - memorijske - ulazno-izlazne

Svaka instrukcija sastoji se iz dva dijela i to: - operacionog koda - adrese

Operacioni kod govori šta treba uraditi sa podacima koji se nalaze na datim adresama. Da bi se instrukcija izvela neophodno je izvršiti njeno dekodiranje. Kad se na taj način utvrdi o kojoj je operaciji riječ (sabiranje, logaritmovanje ...) u pomoćnim registrima vrši se:

- zapisivanje sadržaja tražene memorijske lokacije - emitovanje određenog signala

Organizacija i način i redoslijed povezivanja operacionog koda i adrese u različitim fazama obrade zavisi od konkretnog računarskog sistema.

Strukturna šema upravljačke jedinice


138

VELI ^ I NA

STRUKTURA

FUNKCI JA

4 - 8 bi t a 4 - 16 bi t a 4 - 16 bi t a 4 - 16 bi t a

OPERACI ONI

KOD

ADRESA

1

ADRESA

2

ADRESA

3

[ TA TREBA

URADI TI

ADRESA LOKACI JE

PODATAKA U GLAVNOJMEMORI JI

Struktura instrukcije

3. Aritmetičko-logička jedinica (ALJ) Ovaj hardverski dio zadužen je za obavljanje svih aritmetičkih i logičkih operacija. S obzirom na dužinu mašinske riječi razlikujemo dvije vrste aritmetičko-logičkih jedinica:

- ALJ sa fiksnom dužinom mašinske riječi - ALJ sa promjenjivom dužinom mašinske riječi.

Aritmetičko-logička jedinica sastoji se od niza registara i to: - Upoređivač (komparator)

Ovo je registar koji služi za obavljanje logičkih operacija koje se svode na uspoređivanje u smislu da li je neka vrijednost veća, manja ili jednaka nekoj drugoj vrijednosti. Ukoliko se ne radi o uspoređivanju numeričkih vrijednosti (veličina) tada se navedeni princip svodi na uspoređivanje niza simbola u smislu: isti – različit.

- Sabirač (sumator) Ovo je osnovni (i jedini) element koji služi za izvršenje aritmetičkih operacija koje se sve svode na sabiranje

- Radni registri U radnim registrima vrši se memorisanje onih podataka koji su već obrađeni u aritmetičko-logičkoj jedinici.

- Pomoćni registri Služe za komunikaciju između upravljačke jedinice i ALJ i između glavne memorije i ALJ.

Tok odvijanja operacija u aritmetičko-logičkoj jedinici je: 1. Smještaj i memorisanje operanda u odgovarajući registar ALJ 2. Prijem i memorisanje koda instrukcije (od strane upravljačke jedinice) 3. Izvršavanje željene operacije 4. Slanje određenih rezultata u glavnu memoriju


139

Strukturna šema Aritmetičko – logičke jedinice

4. Glavna (operativna memorija

Jedna od osnovnih osobina računara je mogućnost memorisanja podataka i instrukcija (naredbi) na osnovu kojih će se izvršiti željene operacije sa podacima. Ova osobina se realizuje u radnoj (glavna, operativna) memoriji. U glavnoj memoriji nalaze se podaci i informacije koji se neposredno obrađuju. Svi ostali podaci i instrukcije nalaze se na eksternim magbetnim memorijama koje imaju velike kapacitete. Pored memorisanja i obrade zadaci glavne memorije su: - preuzimanje podataka sa U/I jedinica (preko kanala) i njihov prenos u odgovarajuće memorijsko

područje - preuzimanje programskih instrukcija i njihov prenos u odgovarajuće memorijsko područje - organizacija memorisanja međurezultata (pomoćnih podataka, tabela, konstanti i sl.)

Glavna memorija je organizovana kao skup lokacija za memorisanje, pri čemu svaka lokacija ima svoju adresu. Lokaciju sačinjava odgovarajući fizički skup elemenata koji mogu memorisati jediničnu informaciju (8-64)koji nazivamo mašinska riječ. Prema tome, čitava memorija je skup mašinskih riječi od kojih svaka ima svoju adresu. U okviru glavne memorije razlikuje se pet osnovnih područja:

- područje rezervisano za operativni sistem kojim se upravlja radoj računara - instrukcijsko područje (u njemu se nalaze instrukcije programa koji se izvršava) - ulazno područje (smještaj podataka sa perifernih jedinica ili uređaja za zahvatanje i primarnu

obradu podataka) - izlazno područje (prihvatanje i memorisanje podataka koji su rezultat obrade) - radno područje


140

RAM

OPERATI VNISI STEM

ULAZNO PODRU^ JE

APLI KATI VNISI STEM

RADNO PODRU^ JE

I ZLAZNOPODRU^ JE

PROGRAMIPODACI

ROM

Ar i t met i ~ko-l ogi ~ka jedi ni ca

ULAZNEJEDI NI CE

I ZLAZNEJEDI NI CE

UPRAVQA^ KAJEDI NI CA

EKSTERNEMAGNETNEMEMORI JE

EKSTERNEMAGNETNEMEMORI JE

Glavna memorija se dijeli na:

- ROM (Read Only Memory) predstavlja onaj dio glavne memorije koji je prethodno napunjen

podacima i/ili programima, koji se mogu samo čitati i koristiti, ali ne i mijenjati. Programski dio ove memorije (PROM – Programmable Read Only Memory) može se i naknadno proširivati od strane korisnika.

- RAM (Random Access Memory) je memorija sa direktnim pristupom i ro je “radna” memorija. Ona je veoma fleksibilna jer se podaci mogu upisivati i brisati, čitati i mijenjati. Kapacitet RAM memorije mjeri se u MB i iznosi od 64, 128, 256, ... Brzina RAM memorije mjeri se u nano sekundama (ns), a današnji PC računari najčešće koriste brzine od 60 do 100 ns.

Sistemski RAM može biti smješten u SIMM (Single Inline Memory Module) ili DIMM (Dual Inline Memory Module). DIMM moduli su malo veći ali zato skladište dva puta više memorije. RAM se, po načinu rada, može uslovno nazvati „privremena memorija“u koju se smještaju programi i podaci sa kojima se trenutno radi na računaru. Gašenjem računara gubi se kompletan sadržaj RAM memorije.


141

Adresiranje programa Zbog učestalog korištenja savremenih oblika rada (multiprogramiranje, itd) neophodno je dijeliti raspoloživi prostor memorije od strane više programa. Ako raspoloživa memorija nije dovoljna za unos svih programa ili cijelog programa taljda se u glavnu memoriju stavlja onaj dio programa koji se upravo izvršava dok se ostatak smješta u u perifernu memoriju i poziva se u glavnu memoriju onda kad bude potreban. Ovaj način se zove SNJAPPING ili ROLL-OUT-ROLL-IN. Ako kod ovakvih tehnika neki proces (program ili dio programa) mora čekati na ulaz odnosno izlaz podataka, on se odstranjuje iz glavne memorije (i međumemorisan je na perifernu memoriju) dok se ne isporuče potrebni podaci da se proces nastavi. Tada ovaj zadatak (job) odlazi u red za čekanje (koji se sastoji od poslova (jobs) spremnih za izvođenje a koji još nisu pridodati glavnoj memoriji) dok ne bude transportovan u glavnu memoriju. Pošto se unaprijed ne zna koje će sljedeće područje memorije biti slobodno, adresa memorije i adresa programa mogu se pridodavati tek za vrijeme izvođenja programa. Adrese se mijenjaju za vrijeme obrade. Ovaj način adresiranja, koji se naziva se dinamička relokacija (relocation), može se realizovati preko baznog registra u kome su memorisane startne adrese programa. Sve ostale adrese odnose se tada na važeće početke programa. Apsolutne adrese dobijaju se sabiranjem sadržaja baznih registara i relativnih adresa. Pomjeranje nekog programa jednostavno se može izvesti izmjenom sadržaja nekog baznog registra. Na šemi je dat grafički prikaz načina izmjene sadržaja baznog registra a time i nalaženje aktuelnog početka nekog programa.

Grafički prikaz koncepta dinamičke relokacije adrese programa Drugi način adresiranja kojim se adrese nekog programa prevode u adrese glavne memorije bazira se na virtuelnoj tehnici memorisanja. Kod ovog koncepta, iza brze glavne memorije nalazi se tzv. pozadinska memorija koja je veća (magnetski disk).


142

Glavna memorija ima M memorijskih mjesta (adresa) a pozarinska memorija ima N memorijskih mjesta (adresa). Pri tome je uvijek N > M. Za vlastite programe korisniku stoji na raspolaganju prostor adresa pozadinske memorije. Kada se izvodi neki program onda se uz pomoć odgovarajuće funkcije (algoritam pridodavanja), koja je već memorisana u operativnom sistemu, adresa “a“ tog programa, odnosno te pozadinske memorije pretvara u adresu “a“ glavne memorije. Nakon toga se u posebnoj tabeli kontroliše da li je odgovarajuća adresa već prenesena iz pozadinske memorije u glavnu memoriju. Ako je prenos adrese izvršen onda se u posebnoj tabeli upisuje pridodavanje u obliku „a : a“. Ovaj koncept daje utisak prividne ili virtuelne memorije sa kapacitetom pozadinske memorije ali i vremenom funkcionisanja (brzinom) glavne memorije. Tehnike kojima se praktično realizuje virtuelna relokacija adrese programa u memoriji su:

- segmentiranje - listanje

Kod segmentiranja (segmentation) programi se raščlanjuju u logičke jedinice, odnosno u dijelove promjenjive veličine. Za tu svrhu postoje specijalni gotovi programi, odnosno podprogrami ili programski blokovi. U tabelu se sada unosi oznaka fizičkog mjesta memorije, prve adrese logičke jedinice kao i njena dužina. Kod segmentiranja se javlja problem da se na osnovu različitih dužina segmenata često ne iskorištava cjelokupno mjesto memorije koje nam stoji na raspolaganju, nego ostaju prazna pojedina područja u koja se ne mogu uvesti nikakvi pogodni segmenti.

Grafički prikaz virtuelne relokacije adresa programa

Ova loša strana segmentiranja eliminisana je kod listanja (paging). Ovdje se glavna memorija i programi dijele u okvirne strane (listove) odnosno stranive (pages) istih željenih veličina. Zbog toga, kod listanja jedino pri kraju programa, i to između stranica, može ostati slobodnog memorijskog prostora.


143

Razlikujemo dvije vrste glavnih memorija: - memorije sa megnetnim prstenima - poluprovodničke memorije

Kapacitet memorije izražava se u sljedećim veličinama: 1 KB (kilo bajt) = 1024 bajta 1 MB (mega bajt) = 1000 KB 1 GB (giga bajt) = 1000 MB

5. Ulazno / Izlazne jedinice Na centralnu jedinicu računara može se priključiti cijeli niz perifernih jedinica i to u obliku:

- direktne veze; on-line periferali - zasebni sistemi – sistemi bez direktne veze; off-line periferali

Koji oblik i koja jedinica će biti izabrana zavisi, između ostalog, od informacionih potreba, mogućnosti centralne jedinice, kanala, periferala, itd. Iako su U/I jedinice spori uređaji, njihovim adekvatnim povezivanjem može se bitno povećati djelotvornost i efikasnost cijelog sistema – računara. Svi periferalni uređaji djele se na tri velike grupe: ulazne jedinice, izlazne jedinice i ulazno-izlazne jedinice.

Ulazne jedinice Osnovni zadatk svih ulaznih jedinica je da podatke i informacije (u alfanumeričkom, zvučnom ili video obliku) prenese u centralnu jedinicu računara. Za sve ulazne jedinice karakteristično je da rade pod kontrolom upravljačke jedinice (kanala ili kontrolera) u svim slučajevima kad su on-line vezani za centralnu jedinicu.

a) Čitač bušenih kartica Podaci ili programske instrukcije čitaju se pomoću ovog, danas rijetko upotrebljavanog, uređaja. Pstoje:

- Elektromehanički čitači sa specijalnim metalnim četkicama za opipavanje koje uspostavljaju ili ne strujno kolo preko metalne podloge na kojoj se nalazi kartica. Na taj način impuls (informacija o izbušenom mjestu) prenosi se u računar.

- Fotoelektrični čitači koji pomoću zatvaranja strujnog kruge foto ćelije zatvaraju ili ne strujni krug. Maksimalna brzina čitača bućenih kartica bila je do 8000 kartica u minuti što je, sa današnjeg stanovišta, veoma sporo.

b) Jedinice za govorni ulaz Ove jedinice su novija (za srpsko govorno područje i potpuno nova) vrsta uređaja, čiji je zadatak da pretvaraju riječi govornog jezika u digitalne signale prema kodu centralne jedinice. Krajnji cilj je zapisivanje govora u mekom od tekst procesora. To podrazumijeva:

- postojanje odgovarajućeg interfejsa, tzv. VDA ( voice data entry) uređaji - postojanje unaprijed memorisanog riječnika, koji računaru omogućava prepoznavanje izgovorenih

riječi. Da bi obavile svoj zadatak ove jedinice moraju biti opremljene mokroprocesorom, sa funkcijom prijema glasa od mikrofona (input), njegovog pojačanja, sintetiziranja, pretvaranja u strujne impulse i prenosa do centralne jedinice.


144

Već danas polako nestaju ograničenja koja su postojala kod ovih jedinica u smislu zahtjeva za:

- tačno određenom bojom ljudskog glasa - veoma ograničenim riječnikom.

Brzina rada ovih jedinica približava se danas razgovjetnog ljudskog govora. Prednosti ovih jedinica su:

- jednistveno i lako komunicaranje sa računarom - smanjivanje broja grešaka ulaza (unosa teksta) - smanjenje troškova unosa i obrade podataka.

c) Jedinice za optički ulaz – digitajzer (skener) Ova vrsta ulaznih jedinica omogućava da se u računar unesu crteži, fotografije i slično. Ulazna informacija je ovdje slika koja se obuhvata preko digitalne kamere, a zatim preko digitajzera prenosi na grafičku kontrolnu tablu i zatim u računar. Ulaz u digitajzer može biti i pomoću specijalnih glava za čitanje slika tzv. pokazivač (umjesto kamere) pa se u tom slučaju razlikuju tri tipa:

- tip vezanog pokazivača - tip slobodnog pokazivača - tip traženja slike.

U svim slučajevima radi se o tome da se koordinata koja je identifikovana pokazivačem pretvori u strujne impulse. Skeneri koji se koriste za prenos slike ili teksta sa papira na računar mogu biti ručni ili stoni. Tipični predstavnik je Epson GT 12000 sa rezolucijom od 800X1600 tačaka i maksimalna interpolirana rezolucija od 64000 tačaka po inču. U ove jedinice spadaju i jedinice za video ulaz koje obezbjeđuju unos pokretnih slika. Osim nabrojanih, u ulazne jedinice PC računara spadaju i:

- tastatura - miš - specijalne elektronske olovke - mikrofon i dr. Izlazne jedinice

a) Štampači Štampači su najčešće korištena izlazna jedinica. Osnovne vrste štampača su:

- Matrični štampači - Ink-jet štampači - Piezo-električni štampači - Termalni štampači - Laserski štampači


145

b) Jedinice za govorni izlaz Koristi se sintentizator za sintezu vještačkog glasa. c) Ploter (crtač) Ploteri se koriste zaizradu svih konstrukcionih crteža, topografskih i meteoroloških karata, projekata infrastrukturnih crteža , statističkih grafikona i dr. Ploter raspolaže sa pomičnim perima za crtanje koji su upravljani od strane računara. Postoje horizontalni i valjkasti ploteri. d) Jedinice za video izlaz

Ulazno - izlazne jedinice a) Terminali

a. Klasični terminali

b. Video i grafički terminali

c. Inteligentni i specijalni terminali

b) Periferne memorije

a. Bušena kartica

b. Bušena papirna traka

c. Papirni dokumenti (formulari)

d. Megnetne trake

e. Magnetni disk

f. Magnetna disketa

g. Optički disk

h. ZIP drajv

i. DVD (Digital Video Device) uređaj

j. Mikrofilm Šta je to internet? Kratak, osnovni opis svjetske računarske mreže Prije svega, pojam internet znači mreža unutar mreže, ili internkonekcija između više računara. Internet je globalna mreža. Strukturno postoje male mreže koje se međusobno vezuju, i time čine ovu strukturu. Internet se sve više naziva globalnom mrežom informacija (velika internacionalna-globalna baza podataka). Broj računara na internetu se trenutno procenjuje na oko 150.000.000. Količina informacija koju ti serveri posjeduju je ogromna, i teško je procijeniti i prikazati realno kolika je ona zaista. 13.2.1 ŠTA SVE MOŽETE RADITI NA INTERNETU? Internet kao servis samo za vas! Na internet su konektovani gotovo svi, od obrazovanih, istraživačkih institucija do raznih komercijalnih organizacija, kao i vojnih i državnih informativnih servera. Sve te organizacije pružaju velike količine informacija koje su dostupne svim korisnicima interneta 24 časa dnevno, 365 dana u godini. Internet vam omogućava da bilo gdje se nalazili pristupite informaciji koja vam je potrebna bilo gdje u svijetu.


146

Termin koji ste sigurno čuli više puta od vaših prijatelja ili kolega je surfanje. Surfati internetom znači pristupiti velikom broju informacija putem www servisa (worl wide web). Da bi ste surfali potreban vam je prije svega računar, modem, i browser (browser = program koji vam omogućava pregled internet stranica) Imate rodbinu u Kanadi? Australiji? Ranije ste slali vaše pismo poštom, nažalost vrijeme potrebno da vaše pismo stigne na određenu adresu je ponekad i nekoliko dana (nedjelja). Pojavom interneta, ovaj problem je riješen. Elektronska pošta ili skraćeno e-mail omogućuje vam da vaše pismo stigne na svoje odredište bilo gdje u svijetu za nešto manje od nekoliko minuta. Prednosti e-maila su također mogućnost da zajedno sa tekstualnom porukom pošaljete i bilo koji fajl (datoteku) sa vašeg računara. Fajl može biti npr. digitalna slika, dokument iz bilo kog programa, zvučni zapis (mp3, wav, ra...) ili jednostavno kratak video materijal. Možete prenositi sve vrste datoteka ili ostaviti datoteke da ih preuzme vaš prijatelj ili poslovni partner putem FTP servisa. FTP je skraćenica za File Transfer Protocol, a označava servis za distribuciju datoteka na internetu. Interesuje vas drugačiji vid novosti, reklama, oglasa? NEWS internet servis je prava stvar za vas. News internet servis je usluga nalik oglasnoj tabli, kojoj može pristupiti bilo ko. Ukoliko vam je potreban pristup nekoj udaljenoj mašini, nije potrebno da putujete i dolazite do nje. Za tu svrhu postoji intetrnet servis Telnet, koji vam omogućava pristup udaljenim kompjuterima kao da su odmah pored vas. Internet ne bi bio toliko popularan da na njemu ne možete razgovarati sa vašim prijateljima on-line (dok ste na internetu). Za ovaj vid komunikacije postoji internet servis Chat (pričaonica) gdje možete razgovarati sa bilo kim, privatno ili na kanalima gdje se možete obratiti većoj grupi internet korisnika. Poznatiji termini vezani za ovaj vid komunikacije su IRC (skracenica od Internet Relaz Chat), ICQ messenger service (program za slanje kratkih tekstualnih proruka, nešto poput internet pejdžera, skraćenica ICQ = i seek you). 13.2.3 KAKO SE POVEZATI NA INTERNET? Nakačiti? Konektovati? Ukratko ćemo vam opisati šta vam je sve potrebno da bi ste se povezali / konektovali / nakačili na internet. 1) Prije svega potreban vam je jedan računar (PC, Mac). On će vam omogućiti da pogledate i koristite internet servise. 2) Da biste se konektovali na internet posrednika potreban vam je jedan modem ili ISDN terminal adapter. 3) Jedna telefonska ili ISDN linija. 4) Jedan korisnički nalog kod internet provajdera . Pogledajte koje su mogućnosti telefonskog ili ISDN pristupa koje vam nudi internet provajder. 13.2.4 KAKO RADI INTERNET Kratak tehnički opis interneta Ovdje možete saznati na koje sve načine možete biti konektovani na internet, koji termini se koriste za internet servise, kako internet funkcioniše, i koji protokoli se koriste. Kako funkcionišu internet provajderi i sl. U daljem tekstu saznaćete tehničke detalje vezane za sam internet. 13.2.5 NAČINI POVEZIVANJA NA INTERNET Na koje sve načine možete sebi obezbjediti internet pristup? Postoje razne vrste internet prostupa koje se mogu podijeliti na dve osnovne klase. Prva klasa je podjela po brzini (14.400 bps, 33.600bps, 56.000bps, ISDN ...), a druga klasa je podjela po vrsti konekcije (stalna-permanentna ili povremena-semipermanentna) Prva i najčešća vrsta konekcije je tkz. dial-up pristup. Brzina ovog pristipa isključivo zavisi od brzine vašeg


147

modema (uređaj koji služi za konektovanje na internet). Brzine se kreću od 14.400 bps do 56.000 bps (bps = bite per sec. / bita po sekundi). U skorije vrijeme pojavila se i nova vrsta konektovanja na internet putem ISDN veze koja Vam obezbeđuje fantastičnih 128.000 bps. Dial-up pristup se svodi na konekciju između vašeg računara i dial-in servera vašeg provajdera. Na internet se konektujete samo kada vi to poželite jednostavnom procedurom koju možete pogledati na ovoj strani. Ova usluga se naplaćuje na osnovu vremena koje provedete na internetu, tj vremenskog intervala koji provedete na internetu. Pri ovoj vrsti konekcije koristi se protokol PPP (Point - to - Point Protocol), koji vam omogućuje da vaš računar postane punopravni član internet mreže sa svojom unikatnom IP adresom. Bitno različit način povezivanja na internet je zakup stalne veze sa internetom putem iznajmljene linije. Na ovaj način ste povezani na internet 24 časa dnevno. Ovaj način koriste firme i ustanove, pogotovu ukoliko su vam potrebne mogućnosti stalnog prijezenovanja materijala ili stalna komunikacija sa partnerima van naše zemlje. Ovaj servis vam takođe može obezbijediti vaš provajder. Kako se predstaviti na internetu? Da li znate da je broj korisnika na internetu svakim danom sve veći? Internet je mjesto prikupljanja i razmjene informacija, globalno tržište na kojem firme prezentuju svoje proizvode i usluge milionima korisnika interneta. Internet servis koji je najzastupljeniji i stoga najposećeniji je Worl Wide Web. WWW nudi mogućnost multimedijalne prezentacije, integracije ostalih internet servisa (e-mail, ftp, chat...), brz pristup velikoj količini podataka, sniženje troškova arhiviranja dokumentacije i ostalog papirnog materijala. Prednosti WWW-a su ogromne. Elektronska forma dokumentacije je daleko praktičnija od papirne, lakša je izrada dokumentacije, plasiranje na tržište je jednostavno, ažuriranje strana moguće je automatizovati u svakom pogledu. Ukoliko namjeravate da svoju delatnost predstavite na internetu, poboljšate poslovanje vaše kompanije, omogućite brže i jednostavnije komuniciranje između vas i vaših klijenata, obratite se internet provajderu, koji vam može obezbijediti vrhunska internet riješenja. Ključni termini interneta su: komunikacija, brzina, kvalitet, niska cijena, mali troškovi. 13.3 INTERNET TRGOVINA - SIGURNOST PRIJE SVEGA

Koliko je internet trgovina sigurna?

Jedna od najvećih prednosti interneta je mogućnost trgovine. Trgovina putem interneta se smatra najprofitabilnijim oblikom trgovine zbog jednostavnosti i niskih troškova prezentovanja proizvoda. Jednostavnost trgovine se svodi na to da, ma gdje se nalazili, postavljajući vaš proizvod na internet omogućujete ostalim korisnicima interneta da vide vaš proizvod iako su hiljadama kilometara daleko. Kako se sve ovo može odnositi na vas? Jednostavno je ukoliko zamislite mogućnost da udobno sjedite u vašoj omiljenoj fotelji, par klikova mišem dovodi vas do inetrnet prodavnice gdje možete poručiti bilo koji proizvod koji vas interesuje, staviti ga u svoju elektronsku korpu, i zatim pri izlasku sa te web prezentacije ostaviti broj vaše kreditne kartice. Pitanje koje se sad postavlja jeste kako možete biti sigurni da broj vaše kreditne kartice neće biti zloupotrebljene od strane vlasnika te web prijezentacije?

14. BAR-KOD općenito

Kada je prije nekoliko desetljeća označavanje bar-kodom ušlo u upotrebu, poslovanje je u kvantitativnom i kvalitativnom smislu unaprijeđeno u proizvodnji, transportu, trgovini i mnogim drugim uslužnim djelatnostima. Kao što svaka automatizacija povećava pouzdanost i brzinu, tako je i uvođenje bar-koda omogućilo daleko veći protok proizvoda i informacija nego ranije, u vrijeme ručnog unosa podataka. Danas su bar-kod sustavi kritični element u poslovnim procesima globalne ekonomije.

Bar-kod tehnologija obuhvaća

simbologiju ili sistem kodiranja podataka koji će biti optički čitani,


148

tehnologije štampanja simbola kakve strojevi mogu čitati, skenere i dekodere koji te simbole čitaju i konvertiraju u digitalne podatke razumljive računalu, i verifikatore koji provjeravaju valjanost otisnutih bar-kod simbola.

Do danas, definirano je više od 200 različitih bar-kod simbologija ili jezika, ali ih je malo u praktičnoj upotrebi, a još manje globalno raširenih i prihvaćenih. Svaka bar-kod simbologija ima vlastita pravila za kodiranje znakova, zahtjeve u odnosu na štampu i dekodiranje i provjeru. Simboli se razlikuju i po načinu na koji predstavljaju podatke i prema tipu podataka koje mogu predstaviti – neke dozvoljavaju isključivo numeričke podatke, neke mogu kodirati alfanumeričke znakove s dodatkom nekoliko znakova interpunkcije, odnosno set od 128 znakova ili 256 znakova ASCII seta. Najnovije simbologije uključuju i mogućnost kodiranja različitih jezika u istom simbolu, čak i rekonstrukciju podataka oštećenog simbola putem namjerne redundancije. Do danas, definirano je više od 200 različitih bar-kod simbologija ili jezika, ali ih je malo u praktičnoj upotrebi, a još manje globalno raširenih i prihvaćenih.

Svaka bar-kod simbologija ima vlastita pravila za kodiranje znakova, zahtjeve u odnosu na štampu i dekodiranje i provjeru. Simbologije se razlikuju i po načinu na koji predstavljaju podatke i prema tipu podataka koje mogu predstaviti – neke dozvoljavaju isključivo numeričke podatke, neke mogu kodirati alfanumeričke znakove s dodatkom nekoliko znakova interpunkcije, odnosno set od 128 znakova ili 256 znakova ASCII seta. Najnovije simbologije uključuju i mogućnost kodiranja različitih jezika u istom simbolu, čak i rekonstrukciju podataka oštećenog simbola putem namjerne redundancije.

Problem koji se danas nastoji riješiti uvođenjem nove tehnologije je – kako pratiti jedinstveni proizvod od njegovog nastanka do krajnjeg potrošača.

Linearni bar-kod

Svakodnevno se najčešće susrećemo s linearnim bar-kodom, simbolima sastavljenim od okomitih nizova crta i praznina među crtama. Linearni bar-kodovi se koriste kao "ključ" za pristup bazi gdje su pohranjeni podaci o proizvodima. Najveći nedostatak ovog načina predstavljanja podataka je ograničena količina podataka koja se može "spremiti" u bar-kod.

Za pravilno skeniranje, većina bar-kodova mora imati prazan prostor sa svake strane ("quiet zone") i to veličine barem 10 X dimenzija datog bar-koda.

Svaka simbologija koristi posebne start i stop znakove na svakom kraju. Ti znakovi identificiraju simbologiju i omogućavaju čitaču bidirekcionalno očitavanje. Bar-kod na kraju može imati i kontrolnu znamenku koja se izračunava na temelju prethodećih znakova u skladu s određenim algoritmom. Ta kontrola znamenka služi za provjeru korektnog dekodiranja simbola.

Bar-kod simbol može imati i interpretacijsku liniju - ispod samih štapića i praznina bit će otisnut i niz znakova koje simbol predstavlja. Tako je omogućeno da i ljudi mogu pročitati isti sadržaj kao i bar-kod čitač.

POSTAVLJA SE PITANJE DA LI JE OVA OBLAST UJEDNAČENA I DEFINISANA! Zašto EAN bar kod? EAN sistem je jedinstven međunarodni sistem šifriranja, označavanja i identifikacije. Nastao je kao europski sistem (European Article Numbering - Evropsko numeriranje proizvoda), te njegovim prihvaćanjem od velikog broja država, on ubrzo postaje svijetski sistem. Baziran je na jednom od najprihvaćenijih metoda automatske identifikacije, i postavlja standarde koji predstavljaju važan element automatizacije poslovanja i


149

efikasne komunikacije između različitih poslovnih partnera na nacionalnom i međunarodnom nivou. Sačinjavaju ga multisektorski standardi za jedinstvenu identifikaciju proizvoda (potrošačkih, zbirnih, transportnih pakovanja), usluga i lokacija (koje mogu biti: pravne kao npr. tvrtka, funkcionalne - računovodstveni odjel, i fizičke - skladište i sl.), standardi za prikazivanje dodatnih informacija, standardi za bar kod simbole i standardne EANCOM poruke u vidu elektroničke poslovne dokumentacije. EAN oznaka je jedinstvena u svijetu i njeno pravilno korišćenje onemogućuje dodjelu iste oznake različitim objektima (proizvodima), a time i zabunu i probleme koji bi u tom slučaju nastali. Struktura EAN bar koda Struktura EAN koda je standardna : sastoji se od grupe brojeva koji sadrže podatak o: - zemlji porijekla robe, - proizvođaču i - samom proizvodu. U standardnom EAN 13 kodu uz ovih 12 brojeva trinaesti broj je kontrolni broj. Izračunava se posebnim algoritmom i provjerava ispravnu strukturu prethodnih znamenki. Svaki EAN bar kod sastoji se od graničnih linija na lijevoj i desnoj strani od samog bar koda, te obaveznih "tihih zona", koje predstavljaju obaveznu svijetlu ili bijelu podlogu oko njega, kako skeniranje bar koda ne bi nailazilo na teškoće zahvaćajući nevažnu grafiku ili slova izvan koda. EAN/UCC-13 struktura bar koda (12 + 1)Kontrolni broj N1 N2 N3 N4 N5 N6 N7 N8 N9 N10 N11 N12N13 Kontrolna broj je posljednja brojka (krajnja desna) bar koda. Računa se na bazi ostalih brojeva u bar kod broju i koristi se za potvrdu da je bar kod točno skeniran ili da je broj točno sastavljen. Kontrolni broj izračunava se pomoću MODULO 10 algoritma iz svih drugih znamenki u broju.

KAKO PROIZVODE OZNAČITI BAR-KODOM?

Udruženje EAN-BIH primljeno u EAN-International kao punopravna nacionalna organizacija za kodiranje proizvoda.

Udruženje EAN-BIH, djeluje pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine, kao posebno Udruženje u koje se mogu učlaniti preduzeća, samostalne radnje i fizička lica.

Sistemom EAN.UCC standarda za kodiranje proizvoda i usluga, danas se u 98 zemalja svijeta, koristi preko 900.000 preduzeća.

U Bosni i Hercegovini djeluje već preko 1.000 preduzeća koja svoje proizvode označavaju bar-kodom. EAN sistem je prvobitno formiran sa ciljem stvaranja jedinstvenog identifikacionog sistema. Svaki objekat označavanja - predmet, usluga ili lokacija primenom ovog sistema dobija jedinstvenu, čoveku čitljivu oznaku - EAN šifru i njegovu mašinski čitljivu interpretaciju u vidu bar koda. Optičkim očitavanjem koda (prelaskom snopa svetlosti preko pruga) koje se zasniva na razlici u refleksiji svetlosti svetlih i tamnih zona simbola, vrši se automatska identifikacija označenog objekta čime je obezbedjen ulaz u bazu podataka računara gde se nalaze sve bitne informacije o tom objektu. EAN oznaka je jedinstvena u svetu i njeno pravilno korišćenje onemogućuje dodelu iste oznake različitim objektima, a time i zabunu i probleme koji bi u tom slučaju nastali.

Iako je, na početku, sistem bio osmišljen da se koristi za numerisanje, simbolizaciju i identifikaciju artikala (prvenstveno za potrebe trgovine i proizvodnje), njegova primena se vremenom izuzetno širila. Danas je gotovo nemoguće naci oblast gde se sistem ne može primeniti. Takodje, pored artikala označavaju se i ljudi, radne


150

operacije, dokumenta, lokacije (poslovni partneri, odeljenja, police i sl.), usluge i dr. Sve ono što treba identifikovati može da se označi EAN sifrom.

ALTERNATIVA RAZVOJA I GLOBALIZACIJA

SISTEMA OZNAČAVANJA

RFID sustavi

RFID - (engl. - Radio Frequency IDentification - radiofrekvenciska identifikacija) je tehnologija koja upotrebljava svojstva interakcije označenog objekta u elektromagnetskom ili elektrostatičkom polju određene frekvencije. Pritom detektor emituje radiofrekvencijske (RF) talase na jednoj ili više frekvencija, a "tag" (transponder) ili oznaka na objektu "odaziva" se slanjem informacije koja se nalazi u njemu.

Nekoliko različitih kategorija sustava pretpostavlja različitu opremu:

EAS (Electronic Article Surveillance) sustav za elektroničko praćenje artikala treba transponder sa samo jednim bitom memorije. To je dovoljno za detekciju prisutnosti proizvoda. Ovakavi se sustavi susreću u trgovinama gdje je svaki artikal označen, a čitač-antena smješten je na izlazu.

Sustav mobilnog prikupljanja podataka je u fokusu našeg zanimanja zbog velike mogućnosti primjene u raznim područjima ljudskog rada. Sustav pretpostavlja korištenje ručnih prijenosnih terminala s integriranim RFID čitačem, a prema potrebi i čitačem bar-koda. Dobar primjer je prijenosni laserski terminal za prikupljanje podataka Minec Memor 2000, s integriranim čitačima za obje tehnologije. Takav uređaj omogućuje i upisivanje novih podataka u aplikaciji gdje se koriste Read / Write transponderi, a može imati veliku memoriju za pohranu prikupljenih podataka.

Mrežni sustav se općenito sastoji od fiksnih čitača, smještenih tako da mogu čitati informacije s transpondera koji pokraj njih prolaze. Ti transponderi mogu biti učvršćeni na neki objekt, proizvod ili na odjeću osoblja neke ustanove, ovisno o primjeni. Čitači su spojeni putem mreže na sustav upravljanja informacijama i omogućavaju kontrolu u realnom vremenu.

U sustavu za pozicioniranje transponderi se koriste za automatizirano lociranje i navigaciju za vođena vozila. Čitači su smješteni na vozila i povezani s računalom, a transponderi (opremljeni informacijom o lokaciji) pričvršćeni su duž puta kojim se vozila moraju kretati.

Kako RFID sustav radi?

Osim nositelja informacije, RFID sustav zahtijeva i sredstvo kojim će te informacije biti pročitane, i zatim prenesene računalu odnosno informacijskom sustavu. Naravno, dio sustava mora biti i način kojim će se unijeti ili programirati transponderi ako to nije već učinjeno u trenutku njihove proizvodnje

RFID uređaj (čitač, odnosno terminal za prikupljanje informacija) koristi radio transmisiju za slanje energije transponderu (RFID Tag) koji onda emitira povratnu informaciju: jedinstveni identifikacijski kod i/ili niz podataka, ranije pohranjenih u samom transponderu. Tako prikupljene podatke, kao i u slučaju bar-koda, moguće je dalje obrađivati.


151

Transponder

Riječ transponder izvedena je od termina transmitter / responder, prema funkciji tog uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom. Osnovne komponente transpondera su mikročip i antena, zaliveni u kućište otporno na utjecaj okoline.

Nekoliko značajki razvrstavaju RFID transpondere u različite grupe: način odnosno sredstvo napajanja, sposobnost pohrane podataka, odnosno opcije programiranja, radna frekvencija i s time u vezi opseg (udaljenost) čitanja, fizički oblik i na kraju cijena. Fizički, općenite su kategorije:

transponder (tag) "smart" naljepnice RFID pločica (PCB)

Nositelj informacije u obliku transpondera, naljepnice, ili PCB-a obično se postavlja na objekt , ambalažu, paletu, kontejner ili čak na sam proizvod, tako da može putovati s njime i na svakom koraku ga identificirati. Podaci u transponderu mogu biti raznovrsni – svakako će identificirati proizvod na traci, robu u tranzitu, lokaciju, vozilo, također i životinju ili osobu, ali mogu predstavljati i instrukcije o daljnjem postupanju.

RFID transponder (tag)

Transponderi se proizvode u vrlo različitim oblicima, veličinama, s različitim kapacitetima memorije i sposobnostima "preživljavanja" u okolini. RFID transponder može biti dovoljno malen da se smjesti pod kožu životinje, može biti uobličen kao čavao ili vijak za označavanje drvene građe ili u obliku kreditne kartice za korištenje u aplikacijama kontrole pristupa. Velike plastične privjesnice za sprečavanje krađe prikačene za odjeću u trgovinama također su RFID transponderi, a slični su i vrlo otporni transponderi u obliku bloka kojima se označavaju kontejneri u internim procesima proizvodnje, ili radni strojevi i kamioni u svrhu praćenja i održavanja. Gotovo svi su zaštićeni nekom vrstom kućišta od udaraca, kemikalija, vlage i prašine.

RFID PCB

PCB pločica (Printed Circuit Board) je namijenjena ugradnji u proizvod ili ambalažu. Prednosti joj je niža cijena i sposobnost podnošenja uvjeta okoline koje RFID naljepnice ne bi podnijele.

RFID naljepnice

Bar-kod kao tehnologija automatske identifikacije u upotrebi je već desetljećima i vrlo je dobro etabliran. Ipak, jednom otisnute, bar-kod naljepnice ne mogu više biti promijenjene, a da bi je skener pročitao mora biti u vidljivom dometu skenera. Nova generacija "pametnih" (smart) naljepnica opremljena je RFID tehnologijom i nadilazi neka ograničenja tradicionalnog bar-koda. Integrirani elektronički sklop sadrži digitalnu memoriju i može biti programiran ili re-programiran korištenjem radio-valova. Smart naljepnice imaju očitu prednost pred tradicionalnim bar-kod naljepnicama u aplikacijama gdje je potrebna kombinacija efikasnosti čitanja i vizualna, ljudskom oku razumljiva informacija.

Transponderi mogu imati različite kapacitete memorije, sposobnosti "pisanja i čitanja", izvore energije, razne radne frekvencije.

Čitanje i zapisivanje na transponder

Tri su mogućnosti podržane RFID tehnologijom, a ovise o tipu memorije transpondera:


152

Read Only (R) – samo čitanje transpondera koji u procesu proizvodnje dobiva svoj jedinstveni serijski broj. Jednom pohranjena informacija ne može se mijenjati.

Write Once Read Many (WORM) – korisnik sam programira memoriju transpondera, ali podatak može upisati samo prvi puta, nakon čega on ostaje permanentno pohranjen.

Read/Write (R/W) – korisnik može mnogo puta upisati informaciju na transponder. Read-write transponderi obično imaju serijski broj koji se ne može izbrisati, a podaci koji se upisuju, dodaju se tome. Read-write transponderi su korisni u kompleksnijim aplikacijama, ali budući skuplji, nisu praktični za označavanje jeftinih proizvoda.

Izvor napajanja transpondera

Transponderi za rad trebaju energiju, iako u izuzetno malim količinama (mjeri se u mikro ili milivatima).

Pasivni transponder nema vlastitog napajanja, energiju dobija isključivo putem RF emisije od čitača. Manji je, laganiji, jeftiniji od „aktivnog" transpondera i ima praktički neograničen životni vijek. Nedostatak mu je manji domet prijenosa signala. Kapacitet pohrane podataka mu je također slabija strana, kao i manja otpornost na elektromagnetsku buku u okruženju.

Semi-pasivni transponder ima bateriju kojom napaja čip, ali za komunikaciju koristi energiju čitača. Aktivni transponder ima svoje napajanje – bateriju s ograničenim vijekom trajanja, tipično nekoliko godina ovisno o uvjetima okoline i korištenju. Neki tipovi aktivnih transpondera mogu imati i zamjenjivu bateriju. Skuplji su i veći, ali imaju veći domet transmisije signala, bolji imunitet na buku i bržu transmisiju podataka u području visoke frekvencije. Obično mogu funkcionirati u vrlo velikom rasponu temperatura od -50° C do +70° C. Aktivni i semi-pasivni transponderi su korisni za praćenje vrijedne robe ili objekata o kojima se informacija mora pročitati izdaleka, no oni mogu biti dva do tri puta skuplji od pasivnih transpondera. Pasivni UHF transponderi moraju biti pročitani s manje udaljenosti, ali su jeftiniji i mogu se baciti zajedno s ambalažom proizvoda.

Radne frekvencije transpondera

Transponderi komuniciraju s čitačem putem radio valova. Radio valovi su dio elektromagnetskog spektra za koji u svakoj državi postoji zakonska regulativa. Problem s RFID komunikacijom je u tome što su u različitim zemljama svijeta dijelovi spektra različito raspodijeljeni prema namjeni. Znači, transponder koji radi na 915 MHz u jednom dijelu svijeta, bit će neupotrebljiv negdje drugdje, gdje je to frekvencijsko područje namijenjeno kakvoj drugoj aplikaciji.

Svaka država upravlja frekvencijskim područjima u skladu s regulativom triju postojećih područja: Europa i Afrika predstavljaju Regiju 1, Sjeverna i Južna Amerika Regiju 2, a Australija i Azija Regiju 3. Postoji inicijativa za postizanje određenog stupnja slaganja u pogledu korištenja frekvencijskih područja do 2010 godine, a ih je trenutno za primjenu RFID tehnologije vrlo malo dostupno na globalnoj razini.

No, čak i da postoji određeno frekvencijsko područje u svakoj zemlji na svijetu, bilo bi loše ograničiti upotrebu RFID tehnologije samo na to područje. Različite frekvencije imaju različite karakteristike koje ih čine korisnim u sasvim određenim aplikacijama. Na primjer, transponderi niske frekvencije su jeftiniji od UHF transpondera, troše manje energije i imaju veću sposobnost emitiranja signala kroz razne materijale. Zato su pogodni za označavanje objekata s visokim postotkom vode, na malim udaljenostima. S druge strane, UHF transponderi (ultra visoke frekvencije) imaju veći domet i brži protok podataka, uz veću potrošnju energije i slabiju transmisiju kroz materijale. Zbog tih svojstava, pogodniji su za skeniranje transportnih pakiranja na ulazu ili izlazu iz skladišta.

Općenito, RFID sustavi se grupiraju u tri frekvencijska područja. Svako ima svoje karakteristike i tipično područje primjene:

Low Frequency – 100-500 kHz,a najčešće 125 kHz, najniže cijene, ali i najkraćeg dometa signala i najmanje brzine očitanja i prijenosa;


153

High Frequency – 10-15 MHz, a najčešće 13.56 MHz, u nižem ili srednjem cjenovnom rangu, kratkog do srednjeg dometa signala, srednje brzine očitanja i prijenosa;

Ultra High Frequency (UHF) – rade u rasponu od 433 - 915 MHz, i 2.45 GHz, najvećeg dometa signala (pod FCC regulativom), veće brzine prijenosa, ali i cijene. Kod ovih transpondera ne smije biti prepreke između čitača i transpondera - UHF radio-val ne prodire tako dobro kroz materijale i zahtijeva više energije za transmisiju u datom opsegu nego val niže frekvencije. Tri su najčešće frekvencije (kao predstavnici ovih grupa) 125 kHz, 13.56 MHz i 2.45 GHz. Većina zemalja koristi 125 kHz ili 134 kHz područje za sustave niske frekvencije, i 13.56 MHz za sustave visoke frekvencije.

Brzina očitanja i prijenosa podatka je povezana s frekvencijom. Što je viša frekvencija to je brži prijenos. Taj je podatak značajan u planiranju RFID sustava, osobito tamo gdje će transponder brzo prolaziti kroz zonu očitavanja.

O frekvencijskom području donekle ovisi i domet signala transpondera. Ima i drugih faktora – snaga čitača, interferencija koju stvaraju objekti u okolini (posebno metalni) i drugi RF uređaji. Općenito, domet pasivnih transpondera (bez baterija) niske frekvencije je 30 cm ili manje, transpondere visoke frekvencije moguće je pročitati s udaljenosti oko 90 cm ili manje, a UHF transpondere s 3 do 6 m. Tamo gdje je potreban veći domet koriste se aktivni transponderi koji ostvaruju i veći domet signala.

Memorijski kapacitet transpondera

Transponder može imati i samo jedan bit – na primjer, sustav za elektroničko praćenje artikala (EAS) u trgovini treba samo taj jedan bit da bi pokrenuo alarm jednom kad je pobuđen u polju čitača. Takvi transponderi su korisni i tamo gdje se artikli broje.

Za pohranu serijskog broja, po mogućnosti zajedno s kontrolnim bitovima dovoljno je 128 bita. Serijski, odnosno identifikacijski broj može pohraniti proizvođač ili sam korisnik unutar svoje aplikacije. Veći kapaciteti memorije, do 512 bita, uvijek su programabilni – osim same identifikacije korisnik može pohraniti razne podatke o označenom objektu, upute za daljnje postupke u nekom procesu ili rezultate ranijih akcija nad objektom.

Transponderi s 64 kilobita memorije obično nose datoteke s podacima organiziranim u polja koja se mogu selektirati tijekom procesa čitanja.

Za većinu aplikacija dovoljan je 96-bitni serijski broj, a transponder će na kraju puta proizvoda koji je njime označen ionako biti odbačen. Činjenica je da je cijena jednostavnijih transpondera niža, pa je jasno da će najveći broj nositelja informacije biti upravo tog tipa.

Čitač/Interogator

RFID čitači (često se nailazi i na termin interogator) prilično se razlikuju po kompleksnosti, što ovisi o tipu transpondera s kojima radi i o funkcijama koje mora imati. Njihova je zadaća komunikacija s transponderima i prijenos podataka dalje, do računala. Funkcije čitača mogu biti i provjera i ispravljanje grešaka. Kad je signal transpondera primljen i dekodiran, prema Command Response protokolu, čitač će na ponovljeno slanje signala odgovoriti instrukcijom transponderu da prestane emitirati. Ovaj se protokol koristi za rješavanje problema koji se mogu pojaviti kod čitanja brojnih transpondera u kratkom vremenu. Razne tehnike se i dalje razvijaju kako bi se poboljšao postupak očitavanja, pa čitači mogu registrirati više transpondera istovremeno.

Programator RF Transpondera

Bilo da se radi o transponderu koji se može samo pročitati ili na koji se može i pisati i čitati, podatak mora u transponder biti unesen bar jednom. Uređaj koji će obaviti tu zadaću, osobito ako se radi o read-only tipu, ne mora biti smješten tamo gdje će se transponderi koristiti.


154

Jedan od primjera je SATO RFID printer koji čita, piše i tiska "smart" naljepnice. Zajedno s tiskom grafike, teksta i bar-koda na površini naljepnice, upisat će i informaciju u transponder koji je sastavni dio naljepnice. Baziran na provjerenoj SATO CL seriji bar-kod printera, novi RFID model odlikuje se visokom kvalitetom i robustnim dizajnom. Razvijen je za različita polja primjene – na primjer za kontrolu osnovnih sredstava, identifikaciju pacijenata i/ili uzoraka u zdravstvu, označavanje prtljage, automatizaciju u proizvodnji, označavanje paleta ili kontrolu pristupa. access control. RFID modul ugrađen u SATO printer radi na frekvenciji od 915 MHz (UHF područje), koje odgovara EPC Class 1 standardu. Podrška za druge frekvencije je također u razvoju, u skladu s ratifikacijom standarda.

Za neke sustave prikladnije je predvidjeti reprogramiranje transpondera na licu mjesta, osobito ako se transponder koristi kao mobilna interaktivna baza podataka u proizvodnom procesu. Prijenosni RFID terminal kao što je Minec Memor2000 RFID funkcionira i kao čitač i kao programator – odnosno on može i pročitati i upisati novu informaciju u transponder, bez zaustavljanja proizvodnog procesa i bez potrebe da se proizvod izdvoji iz procesa radi promjene podataka.

Područja primjene RFID tehnologije

Primjenu RFID tehnologije možemo zamisliti u bilo kojem području ljudskog djelovanja gdje se barata podacima. Trenutno se RFID najviše susreće u transportu i logistici, proizvodnji i kontroli. Neki su primjeri označavanje životinja u uzgoju, praćenje proizvoda u opskrbnom lancu, kontejnera koji se ponovno koriste, dijelova koji se kreću kroz pogon u proizvodnom lancu, praćenje poštanskih pošiljaka i prtljage u avioprometu, naplata cestarina i parkirališta, kontrola pristupa vozilima, zatim EAS aplikacije u trgovinama, zaštita vrijednih predmeta od krađe, praćenje osnovnih sredstava. Kontrola ulaza i radnog vremena je još jedna tipična aplikacija, i sigurnosna kontrola pristupa određenim lokacijama.

Koje su prednosti RFID tehnologije u odnosu na bar-kod?

Nije potrebna vidljivost – prazan prostor između čitača i transpondera; Čitanje i pisanje podataka bez ikakvog kontakta s objektom; Mogućnost praćenja proizvoda po tipu, modelu i "šarži"; Praćenje procesa proizvodnje kroz vrijeme; Praćenje informacija u procesu kontrole;

Nema negativnih posljedica utjecaja okoline (prljavština, vlaga, prašina) zahvaljujući komunikaciji putem radio vala / electromagnetskih valova; voda, sredstva za čišćenje, otapala, boja, alkohol, rashladna stredstva itd, ne oštećuju RFID transpondere a fragmenti, čestice i ne-metalne zapreke ne ometaju im rad;

Oblik transpondera može biti raznolik, prilagođen aplikaciji; Transponder može biti vrlo malen da bi stao i na najmanji prostor; Transponder je otporan na refleksiju svetla, a ne ometa ga niti potpun nedostatak svjetla; Transponder ima jako dug životni vijek, ponovno korištenje istog transpondera (tip za višestruko korištenje) smanjuje troškove, i ne zahtijeva nikakvo održavanje;

Transponder se može čitati i/ili na njega upisati informacija u bilo koje vrijeme; Materijali koji nisu od metala, kao papir, drvo, plastika i sl. ne ometaju komunikaciju između antene i transpondera, iako nisu transparentni;

Transponder može imati veliki kapacitet memorije za pohranu podataka.

Bez obzira na te karakteristike RFID nije nužno "bolja" tehnologija od bar-koda. Ako za aplikaciju nijedna od specifičnih značajki RFID nije presudna, primjena bar-koda je logičan izbor. Bar-kod naljepnica je jeftinija, a općeprihvaćeni standardi na tom području čine je globalno upotrebljivom.


155

Razvoj RFID tehnologije rezultira sve jeftinijom proizvodnjom opreme (transpondera, čitača), sve većom memorijom, širim dometom prijenosa signala i bržim procesiranjem. Ipak, nije vjerojatno da će RFID posve zamijeniti bar-kod. Možemo pretpostaviti da će njegova upotreba rasti tamo gdje druge metode automatske identifikacije nisu efikasne. Svakako, uz uspješnu standardizaciju koja bi omogućila kompatibilnost RFID opreme različitih proizvođača i pad cijena, mogli bismo očekivati naglu ekspanziju. Na tome već rade brojne zainteresirane organizacije u Europi (gdje je primjena RFID tehnologije naprednija) i SAD.

Standardizacija kakva je omogućila rast i globalnu upotrebu bar-koda, nužna je u i RFID sustavima. Tek tada možemo očekivati široku primjenu nove tehnologije.

Sa aspekta šire primene RFID, EAN International se uključio u projekat razvoja EPC mreže (Electronic Product Code – Elektronski kod proizvoda) koja će uključivati primenu jedinstvenog identifikacionog broja (EPC), RFID identifikacije, kao tehnologije za obuhvatanje podataka, i otvorene mreže dostupne putem Interneta preko koje će biti moguće na međunarodnom nivou vrlo brzo doći do informacija o kodiranom proizvodu. EPC je broj koji jedinstveno identifikuje svaku pojedinačnu jedinicu. Znači svaka individualna jedinica imaće svoj identifikacioni broj koji će omogućiti njeno praćenje. U okviru tog broja biće uključena identifikacija objekta označavanja, preko serijskog broja. EPC će kao informacija biti kodiran na RFID tagu. Nakon očitavanja taga poseban softver slaće upit gde se mogu naći informacije o tom objektu odgovarajućem serveru koji će ga uputiti na odgovarajući server a ovaj na odgovarajuću e-adresu tog proizvoda. EPC će se prvo koristiti u logističkim aplikacijama, pre svega za označavanje paleta. Pored brzog i preciznog dobijanja podataka o proizvodima sistem će omogućiti i efikasno praćenje svakog individualnog proizvoda, njegovu lokaciju, trenutno stanje i status duž lanca snabdevanja. Sistem je teoretski primenljiv u svim oblastima poslovanja i kao efikasni oblik automatske identifikacije, obuhvatanja i pristupa podacima može da omogući efikasnije upravljanje poslovnim procesima (npr. kod naručivanja, inventarisanja, kontrole i sl.).

Primena ove nove tehnologije (EPC mreže) stvara novi tip Interneta – elektronske adrese za proizvode i logističke

Primena ove nove tehnologije (EPC mreže) stvara novi tip Interneta – elektronske adrese za proizvode i logističke jedinice kod kojih će pristup biti preko serijskog broja proizvoda koji je ugrađen u strukturu EPC broja.

U ovom trenutku, ovaj koncept (stvoren na MIT-u) podržavaju najveće svetske kompanije (oko stotinak – koji su i sponzori ovog projekta) kod kojih je upravljanje distribucijom logističkih jedinica, paleta i pojedinačnih artikala veoma važno, kao i EAN organizacija (koja je od ove godine prihvatila da finansira ovaj projekat i primenu iz svog budžeta). Već se rade pilot projekti u primeni ovog sistema a prve aplikacije očekuju se u oblasti distribucije kao i primenama za «pametne police» - za trenutni uvid koliko se proizvoda jednog tipa nalazi na polici u prodavnici.

Očekuje se da će primena EPC kodova značajno početi da se povećava od 2007. godine, zbog snižavanja cene samog taga, njegove standardizacije, razvoja opreme za čitanje i softvera kao i uključivanja većeg broja kompanija koje će koristiti ovaj sistem.

Čitanje bar-koda


156

U osnovi, bar-kod skeneri su elektro-optički uređaji koji određenom metodom osvjetljavaju bar-kod simbol i mjere reflektirano svjetlo. Podatak se konvertira iz analognog u digitalni koji dekoder može procesirati, a zatim šalje host računalu ili POS sustavu. Prema tehnologiji koju koriste, skeneri mogu biti "wand" uređaji, CCD (charge-coupled device) ili laserski. Prema obliku, skeneri mogu biti ručni ili fiksirani, prema zahtjevu aplikacije.

15. TRANSPORTNI OPERATIVNI SISTEMI

Općenito govoreći, možemo razlikovati četiri različita modela transporta roba iz mjesta A do mjesta B, brodom, vozom, avionom i cestom. Tradicionalno, jedan od ovih načina se koristio kada se željelo prevesti robu. Veoma često to je bio cestovni transport ; robe bi se preuzele kamionom od proizvođača i dovezle osobi koja je poručila robu, primaocu. Ponekad je roba morala putovati na velike udaljenosti; ponekad se moralo preći čak i preko mora. To znači da se roba morala istovariti iz kamiona i, konsekventno tome, morala se uskladištiti u brod. Ovo je povećalo mogućnost kvarenja robe. U velikom broju slučajeva poželjno je kombinirati veći broj modela što znači ne prekidati lanac. U slijedećem odjeljku će se diskutirati o nizu ovih kombinacija. Objašnjenje Piggy back (Na leđima) Po sistemu na leđimaĐ cestovna vozila se prijevoze vozom. U većini slučajeva to uključuje prijevoz prikolica bez pratnje i poluprikolica. Prikolice i poluprikolice zahtijevaju niz prilagodbi prije nego mogu koristiti ovu šemu. Najveća prednost ovog sistema leži u činjenici da se umanjuje korištenje teških kamiona na pretrpanim i zakrčenim cestama. Pored toga, omogućuje se prijevozniku da maksimalno koristi tovarne kapacitete vozila, budući da željeznice ne opterećuju ograničenja težine. I na kraju, ali nikako manje važno, dadžbine željeznica za transport jednog vozila mogu biti manje nego troškovi koje bi vozilo napravilo korištenjem cestovne rute. Ponekad kompletna kombinacija tegljača sa poluprikolicom ili kamion sa prikolicom se transportiraju vozom. Ovo se može vidjeti u zemljama kao što su Austrija ili Švicarska. Ove zemlje poklanjaju veliku pažnju okolišu i smatraju ovu formu multimodalnog transporta kao rješenje za svoje okolišne probleme. Iako su prednosti oba ova sistema očita, proširenje i povećanje usluga je veoma često spriječeno ograničenim odobrenjima za kolosijeke željeznica, preko mostova i kroz tunele, na ključnim rutama što spriječava prijevoz cestovnih poluprikolica sa punom visinom.


157

Tunel

Posebna forma kombiniranog cestovno-željezničkog transporta jeste Kanalski tunel od Francuske do Velike Britanije. U ovom slučaju, po završetku svih carinskih procedura, kompletan kamion se prijevozi vozom i nije potrebna specijalna oprema za ukrcavanje. Prelazak traje oko sat vremena, period u kojem se vozač kamiona može odmoriti i popiti kafu ili čak pojesti ukusan obrok u odvojenom vagonu. Po dolasku kamion može ući u zemlju destinacije bez dodatnih carinskih kontrola.

RoRo

Riječ RoRo je skraćenica za engleski izraz ĐRoll on Roll off transportĐ (ukrcaj-iskrcaj transport). U ovom sistemu cestovna vozila i ponekad čak i vagoni voza se prijevoze brodom. Cestovna vozila, sa pratnjom ili bez nje, putuju u inozemstvo bez potrebe da se teret istovari, drugim riječima vozilo se ukrca na brod. Ovaj sistem omogućuje brže i efikasnije utovaranje i istovaranje te minimizira rizike gubitka ili oštećenja roba zbog pretovaranja. Razlika između RoRo transporta i trajekta leži u činjenici da se u RoRo transportu prijevoze vozila koja se ne mogu kretati. Poluprikolice se ukrcavaju u brod pomoću posebno projektiranih terminalskih traktora.

Kontejneri

Kontejner je kutija standardnih mjera. On pruža izvoznicima mogućnost transporta kojim se može lako upravljati, koji štiti robu i koji se može zapečatiti, obezbjeđujući sigurnost roba. (Swap bodies) se mogu koristiti na isti način, s izuzetkom da ona ne mogu biti složena jedna na drugo. (Swap bodies) se obilato koriste u Europi.


158

15.1 RUKOVANJE, PAKOVANJE I SKLADISTENJE

RUKOVANJE MATERIJALOM (PROIZVOD, ROBA)

• OBUHVATA RUKOVANJE MATERIJALOM U I OKO SKLADISTA I U PROIZVODNOM POGONU • RUKOVANJE MATERIJALOM SE DELI NA

1. MEHANIZOVANO 2. AUTOMATIZOVANO 3. KOMPJUTERIZOVANO

MEHANIZOVANO RUKOVANJE

• VILJUSKARI • VUCNE LINIJE • TRAKTORI - TRAILERI • KONVEJERI

• VILJUSKARI SLUZE ZA PRIJEM I SLAGANJE PALETIZOVANE INEPALETIZOVANE ROBE

1. HORIZONTALNO I VERTIKALNO RUKO-VANJE (UTOVAR, PRENOS, ISTOVAR) 2. BOCNI VILJUSKARI 3. POGONI: MOTORI SUS, GASNI, ELEKTRO 4. OGRANICENA VISINA DIZANJA

• VUCNE LINIJE/KONTINUALNO KRETANJE

1. UGRADJENE U POD 2. NADZEMNE 3. NISU FLEKSIBILNE KAO VILJUSKARI ILI TRAKTORI - TRAILERI 4. PODNE LINIJE SU KRUCE OD NADZEMNIH

• TRAKTOR - TRAILER

1. FLEKSIBILNIJI OD VUCNE LINIJE 2. NEEKONOMICNIJI - ZAHTEVA VECI LJUDSKI RAD I CESTO JE "BESPOSLEN"


159

3. HORIZONTALNO KRETANJE

• KONVEJERI

1. ROLERI 2. POKRETNE TRAKE (FLEKSIBILNIJI SU ROLERI, NEGO TRAKE) 3. KOMBINOVANO KRETANJE

• SMERNICE ZA PROJEKTOVANJE/IZGRADNJU SISTEMA ZA MEHANIZOVANO RUKOVANJE MATERIJALOM

1. STANDARDIZACIJA OPREME 2. MAKSIMALIZACIJA KONTINUALNOSTI TOKOVA MATERIJALA 3. MAKSIMALIZACIJA POKRETNE OPREME (STO MANJE STACIONARNE) 4. MAKSIMALIZACIJA ISKORISCENJA POKRETNE OPREME 5. PRI IZBORU OPREME MINIMALIZOVATI UDEO "PRAZNIH" OPTERECENJA I HODOVA/KRETANJA 6. MAKSIMALIZOVATI "GRAVITACIONE" TOKOVE MATERIJALA

AUTOMATIZOVANO RUKOVANJE

• VISOKOREGALNA SKLADISTA • INFORMACIONO DIRIGOVANO RUKOVANJE • KARAKTERISTIKE • MANJE DIREKTNOG RADA

1. BRZI, SIGURNIJI I TACNIJI RAD NEGO KOD MEHANIZOVANOG RUKOVANJA

• NEDOSTACI

1. VISOKE INVESTICIJE 2. SLOZEN RAZVOJ I PRIMENA 3. PROJEKTUJU SE I IZVODE/GRADE PO PORUDZBINI (ZA POJEDINACNE SLUCAJEVE) 4. SMERNICE NAVEDENE U A) NE VAZE ZA AUTOMATIZOVANO RUKOVANJE

• KOMPJUTER NEOPHODAN ZA

1. PROGRAMIRANJE OPREME ZA AUTOMATIZOVANI IZBOR 2. INTERFACE SKLADISTA/STOVARISTA SA OSTALIM DELOVIMA LOGISTICKOG SISTEMA

• AUTOMATIZOVANI SISTEMI ZA PAKOVANJE, ODN. MONTAZU SU PRVI PRIMENJENI

• VISOKOREGALNA AUTOMATIZOVANA SKLADISTA OBUHVATAJU

1. SKLADISNE POLICE 2. OPREMA ZA SKLADISTENJE 3. ULAZ/IZLAZ SISTEM 4. UPRAVLJACKO - KONTROLNI SISTEM


160

• VISINA SKLADISTA (POLICA) DOSTIZE I DO 35 m (120 feet). UOBICAJENE VISINE SU OKO 6 m.

• PROLAZI IZMEDJU REGALA ("ULICE") SU SIRINE I DO 30 - 40 m (ZBOG MANIPULACIJE).

• HORIZONTALNE BRZINE (OPREME) SU OKO 90 - 100 m/min, A VERTIKALNE 30 m/min

KOMPJUTERIZOVANO RUKOVANJE

• RACUNAR UPRAVLJA OPREMOM ZA KRETANJE (UTOVAR, PRENOS) I SKLADISTENJE (ISTOVAR/ODLAGANJE)

• KORISTE SE TZV. AGV (AUTOMATED GUIDED VEHICLES)

PAKOVANJE MATERIJALA

• MATERIJAL (PROIZVODI MOGU BITI PAKOVANI U STANDARDIZOVANA PAKOVANJA:

1. KARTONI/KUTIJE 2. DZAKOVI/VRECE 3. BACVE/BURAD

• MODULARNI SISTEM PAKOVANJA


161

• PALETA SA MODULARNIM PAKOVANJEM

• FAKTORI KOJI UTICU NA PAKOVANJE


162

• ZNACAJ PAKOVANJA ZA MARKETING I LOGISTIKU

• PALETA KAO LOGISTICKA JEDINICA


163

• NACIN SLAGANJA PALETA

• IZGLED DRVENE PALETE


164

• VRSTE PALETA (RAVNE, STUBNE, BOKS, SPECIJALNE)


165

• PAKOVANJE U MODULE IMA ULOGU DA ZASTITI PROIZVOD/MATERIJAL OD OSTECENJA PRI KRETANJU KROZ LOGISTICKI SISTEM I KRADJE NA MALO

• PAKOVANJE SE SPROVODI I ZBOG UTICAJA OKOLINE NA KVALITET MATERIJALA I PROIZVODA


166

1. U PRIVATNIM (FABRICKIM) SKLADISTIMA MATERIJAL JE U KONTROLISANIM USLOVIMA OKOLINE I POSTUPA SE PO KONTROLISANIM UPUTSTVIMA

2. U JAVNIM SKLADISTIMA TO NIJE SLUCAJ (MOZE SE RUKOVATI NA JEDNOM ILI VISE TERMINALA I RAZLICITOM OPREMOM)

• MOGUCA FIZICKA OSTECENJA NASTAJU OD

1. VIBRACIJA 2. UDARA/SUDARA/DODIRA 3. PROBODA/BUSENJA 4. PRITISKANJA/SABIJANJA

I/ILI NJIHOVIH KOMBINACIJA

• PAKOVANJE SE SPROVODI I ZBOG UTICAJA OKOLINE KAO STO SU

1. TEMPERATURA 2. VLAGA 3. STRANE MATERIJE

KOJI TREBA DA SU POD KONTROLOM U LOGISTICKOM SISTEMU.

• KONTEJNERIZACIJA JE SKUP MODULA KARTONA

1. KRUTA I 2. FLEKSIBILNA

• FLEKSIBILNA KONTEJNERIZACIJA

1. PALETE SU STANDRDNIH DIMENZIJA (DRVENE) 2. SLAGANJE KARTONA NA PALETE SE IZVODI NA VISE NACINA

• BLOK RASPORED • CIGLA RASPORED • REDNI RASPORED • ZUPCASTI RASPORED

• OBEZBEDJENJE (OSIGURANJE) TERETA NA PALETAMA SE MOZE UCINITI NA VISE NACINA (UCVRSCIVANJE KONOPCIMA, CELICNIM ILI PLASTICNIM TRAKAMA, UGLOVNICAMA, LEPLJENJEM ITD.)

• KRUTI KONTEJNERI - BOX PALETE (ZATVORENE, ZICANE) DEFINISANE ZELJEZNICKIM PROPISIMA

• PREDNOST "KRUTIH" KONTEJNERA:

1. SMANJENA OSTECENJ ROBA 2. SMANJENA MOGUCNOST KRADJE NA MALO 3. SMANJENI ZAHTEVI ZA PREVENTIVNIM PAKOVANJEM 4. ZASTITA OD UTICAJA OKOLINE 5. SMANJEN OTPIS KONTEJNERA

• Da bi se jedna transportna ambalaza smatrala kontejnerom, treba da ispunjava sledece uslove:


167

1. da se moze upotrebiti vise puta, odnosno da ima trajni karakter, 2. da je specijalno izradjena i namenjena da olaksa prenos robe u jednom ili razlicitim transportnim

sredstvima, 3. da je tako konstruisana da omogucava lako rukovanje i pretovar, 4. da se lako moze puniti i prazniti,

5. da joj je unutrasnja zapremina najmanje 1m , 6. da je tako konstruisana da se dobro zatvara i pruza potpunu zastitu proizvoda.

• Kontejner ne ukljucuje ni vozilo ni pakovanje robe, ali se moze smatrati kao deo transportnog sredstva, koje predstavlja prostor za robu i to, po pravilu, unificiranu za sve grane transporta.

SKLADISTENJE (STOVARISTA I SKLADISTA)

• FUNKCIJE SLADISTENJA SU:

1. KRETANJE 2. ZALIHE

• KRETANJE SE DELI NA:

1. PRIJEM (ISTOVAR) 2. TRANSFER (PRENOS) 3. SELEKCIJA (RAZVRSTAVANJE) 4. PRETOVAR (ODLAGANJE - SKLADISTENJE)

• PRIJEM MATERIJALA

1. ZALIHE STIZU U SKLADISTE NA RAZNE NACINE 2. PRVA FAZA JE ISTOVAR, PO PRAVILU MANUELNI (MOGUCA JE PRIMENA MEHANIZOVANIH I

AUTOMATIZOVANIH SISTEMA)

• PRENOS MATERIJALA

1. OBICNO DVA ILI TRI KRETANJA/PREMESTANJA MATERIJALA 2. PRVO - PRENOS NA ODREDJENO (ZELJENO) MESTO 3. DRUGO - PRENOS NA MESTO ZA MONTAZU 4. TRECE - PRENOS OD SKLADISTA NA UTOVARNI DOK (RAMPU)

• SELEKCIJA (RAZVRSTAVANJE) MATERIJALA

1. MATERIJAL SE RAZVRSTAVA 2. MOGUCE JE PROGRAMIRANJE RAZVRSTAVANJA 3. RAZVRSTAVANJE SE IZVODI NA POSEBNOM PROSTORU

• SISTEMI MESOVITOG SNABDEVANJA

MATERIJALIMA


168

PROIZVODNJA

• SISTEM SNABDEVANJA


169

• DISTRIBUTIVNI SISTEM

• Osnovne funkcije obrade su:

1. Prijem robe - skladiste prima robu koja je dopremljena spoljnim transportom ili je preuzeta od fabrike i prihvata odgovornost za nju.

2. Identifikuje robu. Odgovarajuce jedinice robe koje se drze na zalihama moraju biti evidentirane i prikupljeni podaci o broju za svaki primljeni artikal. Moze biti potrebno da se artikal oznaci fizickom sifrom, priveskom itd. Artikal se moze identifikovati pomocu sifre na artiklu, sifre na ambalazi ili kontejneru ili fizickim osobinama.


170

3. Sortiranje robe. Roba moze biti sortirana prema odgovarajucim podrucjima za smestaj. 4. Otprema robe do mesta gde ce se smestiti. Roba moze biti odlozena na mesto gde se kasnije moze

naci kada bude potrebna. 5. Drzanje robe. Roba se drzi na skladistu, pod odgovarajucom zastitom sve dok je potrebno. 6. Opoziv, selekcija ili odabiranje robe. Artikli koji su naznaceni od musterija moraju biti opozvani sa mesta

gde su smesteni i grupisani na nacin koji je koristan za sledeci korak u izvrsavanju narudzbine. 7. Slaganje za isporuku. Nekoliko artikala koji cine jednu posiljku treba da se sastave i kontrolisu zbog

kompletnosti ili zbog propusta koji su dopusteni i moraju se pripremiti podaci o narudzbini ili, ako je nuzno modifikovati.

8. Otprema posiljke. Konsolidovana narudzbina mora biti na odgovarajuci nacin upakovana i upucena u pravo transportno sredstvo. Moraju se primeniti nuzna otpremna i racunovodstvena dokumenta.

• Osnovni merljivi cinioci koji opredeljuju znacaj funkcije skladistenja jesu:

1. slozenost i velicina svrhe, ciljeva i zadataka funkcije skladistenja, 2. obim, struktura i dinamika finansijskih sredstava angazovanih u zalihama, 3. velicina i opremljenost skladisnih kapaciteta 4. broj i struktura transportnih sredstava koja se koriste u transportu i u uskladistenju roba, 5. broj i struktura roba, 6. broj i struktura skladisnih transportnih radnika, 7. broj i velicina preduzeca koja obavljaju poslove transporta i skladistenja, 8. broj i velicina skladisnih sluzbi u preduzecima

OSNOVNI PRINCIPI SKLADISTENJA

SREDSTVA ZA OSTVARENJE

Omoguciti brzu manipulaciju robom

• Plan rasporeda robnih artikala po odeljenjima skladista • Prakticno obelezavanje robnih artikala • Pristupacnost robe • Racionalan metod priprema robe za izdavanje po trebovanjima

(porudzbinama)

Ocuvati vrednost robe • Zastitne mere prema prirodi robe • Izdavanje robe po redosledu prijema • Pridrzavanje limita trajanja skladistenja zavisno od prirode robe i

vremena njene proizvodnje

Minimizirati troskove skladistenja • Pojednostavljenje operacija prijema i izdavanja robe • Racionalnija manipulacija robom • Ekonomija prostora skladista • Racionalno trosenje materijala

Olaksati inventarisanje • Plan rasporeda robnih artikala po odelenjima skladista • Pristupacnost robe

Omoguciti modifikaciju u planu rasporeda robe

• Paletizacija • Pokretne pregrade izmedju odelenja skladista

• PRETOVAR MATERIJALA

1. PROVERA NALOGA 2. UTOVAR MATERIJALA 3. ZA KRETANJE IZVAN SKLADISTA


171

4. UTOVAR MANUELNI PRETEZNO (KAO KOD ISTOVARA)

• SKLADISNE FUNKCIJE

1. PRIVREMENO SKLADISTENJE 2. TRAJNO SKLADISTENJE

• MOGUCA SU SKLADISTENJA

1. SEZONSKIH ROBA 2. SPECIJALNI TRETMANI (AIRCONDITION)

• PREMA VLASNISTVU SKLADISTA SE DELE NA

1. JAVNA SKLADISTA 2. PRIVATNA (FABRICKA ITD.) 3. KOMBINOVANA

• JAVNA SKLADISTA ISTOVARISTA SE DELE NA

1. ROBE SIROKE POTROSNJE (OPSTA) 2. HLADNJACE 3. SPECIJALNI SMESTAJNI USLOVI 4. CARINSKA 5. KUCNIH POTREPSTINA I NAMESTAJA 6. POLJSKA (OTVORENA) SKLADISTA

MOGUCE SU RAZNE KOMBINACIJE

• SPECIJALIZOVANE USLUGE JAVNIH SKLADISTA SU:

1. LOCIRANJE (SMESTAJ ZALIHA) 2. SORTIRANJE ZA DISTRIBUCIJU 3. PREARANZIRANJE ZA LOKALNU I INDIVIDUALNU ISPORUKU 4. MESANJE TRANZITNIH ZALIHA (SLICNO 3) ZA JEDNOG ILI VISE POTROSACA 5. SJEDINJAVANJE ZALIHA ZA VISE POTROSACA 6. OBRADA/PRERADA ZALIHA PO ZAHTEVU POTROSACA (NPR. KUVANJE, ZAMRZAVANJE I

KONTEJNERIZOVANJE POVRCA)

• PRIVATNA SKLADISTA

1. SOPSTVENA 2. IZNAJMLJENA

ZAVISI OD FINANSIJSKIH MOGUCNOSTI

MOGUCA SU I KOMBINOVANA JAVNO - PRIVATNA ILI PRIVATNO - JAVNA SKLADISTA

• LOCIRANJE SKLADISTA


172

• PRINCIPI RUKOVANJA MATERIJALOM

• PRINCIP PLANIRANJA


173

PLANIRANJE SVIH AKTIVNOSTI RUKOVANJA I SKLADISTENJA U CILU POSTIZANJA MAKSIMALNE UKUPNE RADNE EFIKASNOSTI.

• SISTEMSKI PRINCIP

INTEGRISANJE MNOGIH AKTIVNOSTI RUKOVANJA U KOORDINATNI SISTEM OPERACIJA KOJE OBUHVATAJU DOBAVLJANJE, PRIJEM, ZALIHE, PROIZVODNJU, PREGLED, PAKOVANJE, SKLADISTENJE. UTOVAR, TRANSPORT, ISTOVAR, KORISNIKE ITD.

• PRINCIP TOKOVA MATERIJALA

OBEZBEDJENJE REDOSLEDA OPRECIJA I RASPORED (LAYOUT) OPREME KOJI OPTIMALIZUJU TOKOVE MATERIJALA

• PRINCIP UPROSCAVANJA

UPROSCAVANJE RUKOVANJA MATERIJALOM REDUKOVANJEM, ELIMINISANJEM, ILI KOMBINOVANJEM NEPOTREBNIH KRETANJA ILI OPREME

• PRINCIP GRAVITACIJE

KORISCENJE GRAVITACIJE ZA KRETANJE MATERIJALA KAD GOD JE TO MOGUCE

• PRINCIP ISKORISCENJA PROSTORA

OPTIMALIZOVANJE KORISCENJA ZAPREMINSKOG PROSTORA ZGRADA

• PRINCIP JEDINICNE VELICINE

POVECANJE KOLICINE, VELICINE ILI MASE JEDINICNOG OPTERECENJA ILI INTENZITETA NJEGOVOG TOKA

• PRINCIP MEHANIZACIJE

MEHANIZOVANJE OPERACIJA RUKOVANJA MATERIJALOM KAD GOD JE TO MOGUCE

• PRINCIP AUTOMATIZACIJE

KORISCENJE AUTOMATIZACIJE OPERACIJA PROIZVODNJE, RUKOVANJA I SKLADISTENJA KAD GOD JE TO MOGUCE

• PRINCIP IZBORA OPREME

PRI IZBORU OPREME ZA RUKOVANJE MATERIJALOM RAZMATRATI SVE ASPEKTE RUKOVANJA, KRETANJA I METODA KOJE SE KORISTE

• PRINCIP STANDARDIZACIJE

STANDARDIZOVANJE METODA RUKOVANJA MATERIJALOM, KAO I VRSTEI VELICINE OPREME ZA RUKOVANJE

• PRINCIP ADAPTIVNOSTI


174

KORISCENJE METODA I OPREME KOJE SE PRILAGODJAVALU SIROKOM SPEKTRU ZADATAKA I APLIKACIJA, OSIM TAMO GDE JE ZAHTEVANA OPREMA SPECIFICNE NAMENE

• PRINCIP "MRTVOG" TERETA I "PRAZNIH" HODOVA/KRETANJA

SMANJENJE ODNOSA "MRTVOG" TERETA I I "PRAZNIH" HODOVA PREMA MAKSIMALNOM OPTERECENJU I TOKOVIMA

• PRINCIP ISKORISCENJA

PLANIRANJE OPIMALNOG ISKORISCENJA OPREMEI RADNE SNGE ZA RUKOVANJE MATERIJALOM

• PRINCIP ODRZAVANJA

PLANIRANJE PREVENTIVNOG ODRZAVANJA I PLANSKIH OPRAVKI ZA RUKOVANJE MATERIJALOM

• PRINCIP MODERNIZACIJE

ZAMENA ZASTARELIH METODA I OPREME ZA RUKOVANJE KADA EFIKASNIJE METODE ILI OPREMA MOGU DA UNAPREDE OPERACIJE RUKOVANJA

• PRINCIP UPRAVLJANJA / KONTROLE

KORISCENJE AKTIVNOSTI RUKOVANJA MATERIJALOM ZA UNAPREDJENJE UPRAVLJANJA PROIZVODNJOM, ZALIHAMA I NALOZIMA ZA RUKOVANJE

• PRINCIP KAPACITETA

KORISCENJE OPREME ZA RUKOVANJE MATERIJALOM KOJA POMAZE DOSTIZANJE ZELJENIH PROIZVODNIH KAPACITETA

• PRINCIP PERFORMANSI

ODREDJIVANJE EFEKTIVNOSTI PERFORMANSI RUKOVANJA U SMISLU TROSKOVA PO JEDINICI RUKOVANJA

• PRINCIP BEZBEDNOSTI

OBEZBEDJENJE POGODNIH METODA I OPREME ZA BEZBEDNO RUKOVANJE MATERIJALOM

• KORISCENJE SKLADISNOG PROSTORA I MANIPULACIJA (KRETANJE) U SKLADISTU


175

• EFIKASNO KORISCENJE PROSTORA U SKLADISTU


176

• EFIKASNO SPROVODJENJE OPERACIJA U SKLADISTU


177

• OPREMA U SKLADISTIMA (ISTOVAR, PRENOS, UTOVAR, PRETOVAR, DIZANJE ITD.)


178

• SLAGANJE PALETA U SKLADISTU


179

• TIPOVI PALETA


180

• IZBOR OPREME - FAKTORI


181

• NALOG MAGACINU ZA PRIJEM ROBE

• NALOG MAGACINU ZA IZDAVANJE ROBE


182

• SERVIS POTRSACA


183

• ANKETNI UPITNIK


184

• TROSKOVI SKLADISTENJA

Kategorija troskova Naziv troskova skladistenja robe 1. Troskovi prostora i opreme 1.1 Amortizacija prostora i opreme 1.2 Osiguranje prostora i opreme kod OZ 1.3 Odrzavanje prostora i opreme


185

1.4 Rasveta i grejanje prostora i opreme 1.5 Ciscenje prostora i opreme 2. Troskovi prometa i manipulisanja robom 2.1 Troskovi prijema robe 2.2 Troskovi uskladistenja robe 2.3 Troskovi unutrasnjeg transporta robe 2.4 Troskovi odrzavanja i kontrole zaliha robe 3. Troskovi zaliha robe 3.1 Troskovi kamata na sredstva vezana za zalihe robe 3.2 Troskovi robnih gubitaka (kalo, rastur, lom, otkaz, zastarevanje) 3.3 Troskovi osiguranja zaliha kod OZ 4. Troskovi upravljanja skladisnim poslovanjem 4.1 Plate rukovodilaca skladista 4.2 Plate skladistara i pomocnih radnika 4.3 Plate skladisnih i transportnih radnika

• TROSKOVI LOGISTIKE


186

16. OPASNI TERETI OPĆA SVOJSTVA OPASNIH ROBA

Cijeli niz opasnih i štetnih anorganskih i organskih materija svakodnevno se proizvodi i upotrebljava u industriji i različitim djelatnostima. One se koriste za proizvodnju lijekova, agrotehničkih zaštitnih sredstava, umjetnih gnojiva, boja, lakova, polimera, deterdženata, umjetnih vlakana, pogonskih i raketnih goriva, u prehrambenoj industriji, elektroindustriji, metalurgiji, kozmetičkoj industriji, rudarstvu, istraživačkim laboratorijama, medicini i mnogim drugim područjima ljudske djelatnosti. Opasnim materijama smatraju se sve one materije koje u toku proizvodnje, rukovanja, prijevoza, skladištenja ili upotrebe mogu ugroziti zdravlje ljudi, izazvati zagađenje okoliša ili nanijeti materijalnu štetu imovini. Brojne nezgode i nesreće pri radu s kemijskim materijama, a posebice pri prijevozu opasnih materija, ukazuju na nedovoljno ili gotovo nikakvo znanje o njihovim opasnim značajkama. Prijevoz opasnih materija u Bosni i Hercegovini uređuje se Zakonom o prijevozu opasnih tvari koji, među ostalim obavezuje primjenu Europskog sporazuma o cestovnom prijevozu roba u međunarodnom prometu –ADR*. Budući da je broj opasnih tvari vrlo velik nemoguće ih je pojedinačno sve upoznati. Kako bismo makar obavijesno mogli prepoznati opasnu tvar, one se često grupiraju u skupine po zajedničkim svojstvima, odnosno po svom opasnom djelovanju.

OPĆI I POSEBNI PROPISI O PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA

Prijevoz opasnih materija u organizacionom i tehničkom smislu predstavlja konstantnu i kontinuiranu opasnost za sve koji dolaze u posredan ili nelosredan kontakt sa opasnim materijama. Prostori u kojima se opasne materije proizvode, skladište, pretovaraju ili površine po kojima se odvija prijevoz ili manipulacije sa opasnim materijama neprestano su izložene opasnosti od zagađenja, požara, eksplozije, trovanja, radijacije i td. S druge strane, lica koja rukuju opasnim materijama ili učestvuju u prijevozu opasnih materija u stalnoj su opasnosti od povreda, narušavanja njihovog zdravlja ili su u životnoj opasnosti. Upravo zbog navedenih činjenica izgrađen je međunarodni sistem odnosa u organizaciji i tehnologiji prijevoza i manipulacija sa opasnim materijama i istog se moraju pridržavati svi subjekti i pojedinci koji učestvuju na bilo koji način u procesu prijevoza i manipulacija sa opasnim materijama. Osnov za normativno uređenje ovih poslova i procesa, općim i posebnim propisima o prijevozu opasnih materija, čini Konvencija o međunarodnom prijevozu opasnih materija u cestovnom saobraćaju - ADR (Accord europeen au transport international des marchandises Dangeruses par la Route), donesena u Ženevi 1957. godine s naknadno prihvaćenim prilozima i dodacima. U skladu s tim međunarodnim propisom u BiH , tokom proteklih godina, donesen je niz propisa, zakonskih i podzakonskih akata i odredbi, koji propisuju način proizvodnje, prijevoza, utovara ili istovara opasnih materija, mjera koje se preduzimaju u cilju očuvanja zdravlja ljudi i zaštite okoline i kako kontrolisati i nadzirati cijeli sistem. Istina je da je većina ovih propisa preuzeto iz zakonodavstva bivše Socijalističke Republike BiH, ali se u nedostatku novih primjenjuju u svakodnevnoj praksi kako bi se omogućilo funkcionisanje sistema. Predmetni propisi se koriste i osvježavaju praktičnom primjenom novih propisa ADR-a i iskustava zapadnih zemalja evrope kroz edukaciju.

* ADR = “Accord europeen relatif on transport internacional de marchandises Dangereuses par route” (EUROPSKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA U CESTOVNOM PROMETU – ŽENEVA 30. rujna 1957.)


187

Zbog posebno velike opasnosti koje mogu nastati pri prijevozu ili rukovanju opasnim materijama, svi normativno pravni akti propisuju i stroge kazne za prekršaje propisanih odredbi. Poseban dio koji doprinosi sigurnosti prijevoza opasnih materija i predstavlja dio sistema prevencije u saobraćaju je edukacija i uvježbavanje vozača i lica koja učestvuju u prijevozu opasnih materija. Stručno osposobljavanje vozača i drugih lica koja učestvuju u prijevozu opasnih materija mogu obavljati ovlaštena i stručna lica u smislu propisa ADR-a i njihove primjene u BiH, što je regulisano Ustavom BiH iz 1996. godine. 16.1.1. DUŽNOSTI I OBAVEZE UČESNIKA U PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA Poznato je da se svaki prijevozni proces sastoji od pripreme, izvršenje i završetka prijevoznog procesa. Poznato je i da niz faktora utiče na uspješnu realizaciju procesa, posebno ako se zna da se radi o jednom izvanrednom, specijalnom segmentu domaćeg i međunarodnog prijevoza - o prijevozu opasnih materija. Već je spomenuto da takav, posebno važan prijevoz reguliše više zakona, međunarodnih konvencija sporazuma, pravilnika i slično. Ti propisi vrlo precizno propisuju cijeli niz dužnosti i obaveza za sve učesnike u prijevozu opasnih materija, a posebno za vozače motornih vozila kao neosredne izvršioce i faktore koji direktno utiču na sigurno odvijanje prijevoza. Nepridržavanje propisa može izazvati nesagledive posljedice pri rukovanju i prijevozu opasnih masterija koje su štetne za zdravlje i život ljudi i čovjekovu okolinu uopšte. No kako se od opasnih materija i njihovog djelovanja nikako ne možemo u potpunosti zaštititi, a postoji potreba da se njima koristimo, pa zbog toga i potreba da ih premještamo s mjesta na mjesto, zakonodavci su propisali rigorozne mjere za sve one koji opasne materije pakuju, utovaraju, prijevoze, pretovaraju, istovaraju ili su na bilo koji način u vezi sa prijevozom opasnih materija. Nepridržavanje ili izigravanje tih propisa nužno uslovljava različite sankcije i to počevši od novčanih kazni za pravna ili fizička lica koji počine prekršaj preko izricanja zaštitne mjere privremenog ili trajnog oduzimanja certifikata o stručnoj osposobljenosti za upravljanje vozilom kojim se prijevoze opasne materije, pa sve do izricanja zatvorskih kazni za prekršioce. 16.1.2 UČESNICI PRIJEVOZNOG PROCESA

Tokom svakog prijevoznog ciklusa javlja se niz posrednih ili neposrednih učesnika, pravnih ili fizičkih lica, više ili manje značajnih ili odgovornih za uspješno ostvarenje cjelokupnog prijevoznog ciklusa. U prijevoznom ciklusu javljaju se slijedeći učesnici: 1. NARUČILAC - lice koje inicira prijevozni proces ispostavljajući narudžbu ili sklapajući ugovor s prijevoznikom o prijevozu u svoje ili tuđe ime, 2. POŠILJATELJ - fizička ili pravna lica koja na osnovu ugovora o prijevozu predaje teret na prijevoz, 3. PRIJEVOZNIK - fizička i pravna lica koja na osnovu ugovora o prijevozu obavljaju prijevoz vozilima za prijevoz opasnih materija, 4. VOZAČ - neposredni realizator prijevoznog procesa, direktni izvršilac, lice koje osigurava tehničke preduslove na vozilu pri ukrcavanju i iskrcavanju, te na siguran način obavlja prijevoz u skladu s načelima ADR -a, 5. PRIMALAC - fizička ili pravna lica koja su ugovorom ovlaštena da na određenom mjestu primi teret koji je predan na prijevoz. 16.1.3. ODGOVORNOSTI POŠILJAOCA, ŠPEDITERA,PRIJEVOZNIKA I TREĆE STRANE Dužnosti i obaveze učesnika u strukturi prijevoznog procesa opasnih materija Prijevozni proces se sastoji od tri faze. Unutar tih faza postoji niz poslova, dužnosti i obaveza svih učesnika, regulisanih nizom pozitivnih pravnih propisa. Tokom pripreme prijevoznog procesa naručilac stupa u kontakt s poslovnim partnerom, nakon čega slijedi zaključivanje ugovora o prijevozu opasne materije. Naručilac je obavezan javiti pošiljaocu (prijevozniku): • tačan naziv opasne materije koju treba prevesti (naziv grupe kojoj pripada i vrstu opasne materije), broj

osnovne opasnosti, broj dopunske opasnosti, identifikacijski broj opasne materije, te količinu opasne materije i propisan stepen punjenja;


188

• u skladu sa tehničkim normativom vozila i zahtjevima opasne materije, određene potrebe pri rukovanju, utovaru ili istovaru koje treba primjenjivati (način utovara, način istovara, da li se opasna materija ulijeva odozgo ili odozdo, način spajanja cijevi pri utakanju, istakanju, potrebne dužine cijevi, da li je potrebno koristiti pumpu, kompresor i slično);

• posebno mora naglasiti uvjete koji se primjenjuju kod ukrcaja i kod kod primaoca opasne materije; • o uslovima rada pošiljaoca i primaoca, te njihovo radno vrijeme; • posebno naglašava kakve oznake mora imati vozilo s kojim se prevoze opasne materije (znakovi za

označavanje vozila - ploče, brojevi koji moraju biti na znakovima za označavanjevozila, broj opasne materije po ADR-u, UN - broj);

• svako eventualno odstupanje od propisanih normi; • potrebu za odgovarajućim brojem članova posade vozila. Prijevoznik (pošiljalac) po prijemu naloga za prijevoz mora: • ako je potrebno, tražiti dodatne obavijesti o osobinama opasne materije koja je predmet prijevoza,

naročito za vrijeme rukovanja, utovara, vožnje ili istovara; • u skladu sa svim uputama i instrukcijama odabrati adekvatno vozilo, te ga odgovarajuće opremiti i

propisno označiti; • odrediti vozača koji je stručno osposobljen za prijevoz predmetne opasne materije, a ako to propisi

zahtijevaju i ostali članovi posade moraju imati certifikat o stručnoj osposobljenosti; • upoznati vozača sa značajkama materije koju preuzima na prijevoz, te dati upute o posebnim mjerama

sigurnosti, prevencije i zaštite u slučaju nezgode tokom vožnje; • u skladu sa iznijetim uputama predati vozaču potrebna i odgovarajuće sredstva za ličnu zaštitu; • prije polaska na utovar vozilo pripremiti i očistiti, a o tome vozaču izdati i valjanu potvrdu; • ispostaviti vozaču dokument o prijevozu (otpremnicu ili tovarni list) i uputu o posebnim mjerama

sigurnosti, koje se prilikom prijevoza tovara moraju poduzeti; • ako se radi o opasnoj materiji za čiji je prijevoz potrebno pribaviti posebno odobrenje za prijevoz,

prijevoz može otpočeti tek po dobivanju odobrenja za prijevoz od nadležnog organa vlasti ili uprave; • obavezno kod osiguravatelja osigurati opasne materije od štete koja bi mogla nastati trećim licima tokom

prijevoza opasne materije (regulisano je ADR-om); • preduzimati preventivne i sigurnosne mjere kojima se osigurava kojima se osigurava zaštita zdravlja,

života ljudi i životne okoline, te materijalnih dobara i sigurnosti opasne materije; • organizovati i pratiti prijevoz opasnih materija. Vozač mora tokom pripreme prijevoza: • zatražiti dodatna objašnjenja o samoj materiji koja mu se povjerava na prijevoz , o mjerama koje mora

poduzeti u slučaju saobraćajne nezgode, te o korištenju zaštitne opreme i sredstava; • mora provjeriti obaveznu opremu vozila, oznake za vozilo, lična zaštitna sredstva u skladu sa

ispostavljenom dokumentacijom; • provjeriti da li je primljena dokumentacija kompletna i validna; Tokom izvršenja prijevoza vozač s vozilom dolazi na mjesto utovara opasne materije. Na mjestu utovara vozač se mora javiti ovalaštenim licima za utovar opasne materije: • upoznati posebne mjere sigurnosti koje se primjenjuju na utovarnom mjestu ili su za njega specifičnes

obzirom na opasne materijekoje se utovaraju; • dati pošiljaocu na uvid dokumentaciju izdatu od strane prijevoznika, te svoj certifikat ; • dati na uvid potvrdu o čistoći vozila; • dati vozilo na vaganje; • provjeriti da li oprema vozila, signalizacija i oznake na vozilu u cjelosti odgovaraju opasnoj materiji koja

je predmet prijevoza;


189

Nakon toga utovarno osoblje: • priprema sredstava za utovar opasne materije; • ako je potrebno uzemljit će vozilo odgovarajućim spojem za odvodnju statičkog elektriciteta; • poduzima sve mjere sigurnosti, ovisno o opasnoj materiji koja se utovara; • ovisno od materije koja se utovara prilagođava svoj rad i postupke, a u skladu s odredbama o sigurnosti

pri radu; Na mjestu gdje se vrši utovar opasne materije pošiljalac je dužan kontrolisati ispravnost uređaja i električnih instalacija, organizuje stručni nadzor na tim mjestima i stalno brinuti o ispravnosti uređaja i opreme za pretovar i zaštitu od eventualnih nezgoda. Tokom izvršenja prijevoza vozač mora: • striktno se pridržavati propisa i uputa lica koja obavljaju utovar na utovarnom i pretovarnom mjestu; • dati tačne podatke o najvećoj dozvoljenoj masi ili o zapremini cisterne, te druge mjerodavne podatke

važne za utovar; • osigurati vozilo od pokretanja (kočnice, podmetači i sl.); • pripremiti vozilo za utovar ili punjenje; • nadgledanje utovara opasne materije, njihovu ambalažu, oznake, listice (naljepnice)opasnosti, te da li je

sve u skladu s primljenim uputama i da li slaganje u prostor za smještaj tereta odgovara propisima; • nakon utovara provjeriti sve zatvarače, poklopce, oduške, nepropusnost, učvršćenost, nepomičnost

ambalaže; • prisustvovati vaganju vozila i paziti da je propis o najvećoj dozvoljenoj masi vozila, nosivosti i

osovinskom pritisku poštovan; • provjeriti postavljene oznake na vozilu i listice opasnosti; • na dostupno, vidljivo mjesto u kabini vozila, te iza znaka za označavanje vozila kojim se prijevozi opasna

materija postaviti uputu o posebnim mjerama sigurnosti za materiju koja se prijevozi; • provjeriti da li mu je uručena sva potrebna prijevozna dokumentacijai isprave o prijevozu opasne

materije, svojim potpisom potvrditi prijem opasne materije na prijevoz, a zatim staviti na dostupno, vidljivo mjesto u kabini vozila.

Nakon ispunjenja svih preduslova, utovara opasne materije i spremnosti vozača za polazak nastupa faza izvršenja prevoznog procesa u užem smislu te riječi, odnosno prijevoz opasne materije do odredišta. Za vrijeme vožnje, vozač se mora ponašati u skladu sa svim odredbama zakona o sigurnosti saobraćaja na cestama, zakona o prijevozu opasnih materija uz uvažavanje fizičkih zakona dinamike kretanja vozila po cesti. Vozač se mora javiti primaocu koji ga upoznaje s tačnim mjestom istovara i mjerama sigurnosti koje mora primjenjivati na mjestu istovara opasne materije. Na mjestu istovara vozač pristupa vaganju vozila i tereta, radi uporeda sa podacima o utvrđenim masama vozila ui tereta na početku prijevoza. Pri istovaru se ponavlja isti postupak kao pri utovaru vozila. Vozač mora nadzirati istovar opasne materije, a po završwenom poskidati ili prekriti oznake na vozilu (ploče i listice) koje su vrijedile za upravo završen prijevoz. 16.1.4. KUĆNA POLITIKA VEZANA ZA OPASNU ROBU ZAJEDNIČKE SIGURNOSNE MJERE U PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA Sva pravna i fizička lica koja predaju na prijevoz ili prijevoze opasne materije, odnosno pojedinci (vozači, skladišno osoblje, utovarno ili istovarno osoblje i drugi) koji tokom prijevoznog procesa dolaze u kontakt sa opasnom materijom dužni su preduzimati preventivne i sigurnosne mjere kojima se osigurava zaštita života i zdravlja ljudi, životne okoline i materijalnih dobara, te sigurnosti saobraćaja. Pravna i fizička lica koja organizuju prijevoz opasnih materija i obavljaju radnje vezane za taj prijevoz, moraju organizovati i stalno obavljati kontrolu provođenja mjera i udovoljavanje uslovima propisanim za prijevoz opasnih materijau skaladu sa važećim propisima. Svaka opasna materija predata na prijevoz mora biti osigurana tokom prijevoza za eventualnu štetu načinjenu trećim licima i to za slučaj smrti, tjelesnih povreda, oštećenja ili uništenja stvari ili zagađenja čovjekove životne okoline.


190

Iznimno na prijevoz date male količine opasnih materija, ne moraju biti posebno osigurane. Ko može prevoziti ili rukovati opasnim materijama? Opasnim materijama mogu rukovati (pripremati opasnu materiju za prijevoz, utovarati, istovarati, pretovarati), odnosno opasnu materiju mogu prevoziti samo lica starija od 21 godine života i koja su za to stručno osposobljena prema Planu stručnog osposobljavanja za prijevoz i učestvovanje u prijevozu opasnih materija. O stručnoj osposobljenosti za prijevoz ili rukovanje opasnim materijama određene vrste (klase) lice (vozač ili drugo lice) mora imati potvrdu (certifikat, licencu). Iznimno lica koja nisu stručno osposobljena za rukovanje opasnim materijama mogu samo prenositi, utovarati, istovarati ili pretovarati opasne materije ali samo uz da su prethodno upoznati s načinom rada, opasnostima koje proizilaze iz osobina opasne materije s kojom rukuju, te sigurnosnim mjerama na radu. Spomenute poslove mogu obavljati samo pod nadzorom i rukovodstvom stručno osposobljenog lica za rukovanje opasnim materijama. Pakovanje opasnih materija Preduslov svakog sigurnog prijevoza je dobro i propisno zapakovan predmet prijevoza. Ta klauzula, u slučaju prijevoza opasne materije, posebno je važna jer je u tom slučaju rizik pri prijevozu minimalan. Upravo zbog toga sve do sada spomenute norme o očuvanju i zaštiti čovjekove okoline, zdravlja i života ljudi, te materijalnih dobara, mora osigurati i ispunjavati ambalaža u koju se pakuje opasna materija koja se prijevozi. Ambalaža u kojoj se prevoze opasne materije mora ispunjavati norme i kriterije vezane za kvalitet , a posebno: • mora biti vidljivo obilježena podacima o sadržaju i oznakama opasnosti, • mora biti dobro zatvorena i nepropustljiva kako bi osigurala da se za vrijeme prijevoza opasna materija

ne rasipa ili gubi, • mora biti dovoljno čvrsta, jaka i nepropusna, uključujući i zatvarače, • mora biti otporna na materiju koja je pakovana u njoj, odnosno opasna materija je ne smije nagrizati niti

s njom stvarati štetne ili opasne spojeve, • otporna na vlagu ili ako ne, onda prijevozno sredstvo ili prostor za smještaj ili odlaganje ambalaže, mora

biti propisno zaštićen i nadkriven, • ako se opasna materija daje na prjevoz u posudama od lomljiva materijala ili neotporne plastične mase,

posude se moraju smjestiti u zaštitnu transportnu ambalažu i osigurati prazne prostore materijalom za popunu zbog sprječavanja loma pri prijevozu,

• posude za prijevoz opasne tekuće materije i posude za prijevoz otopine opasne materije moraju biti takve da izdrže unutarnje pritiske pri promjenama temperature,

• posude za prijevoz opasne materije zapremine veće od 150 litara moraju biti izrađene od čeličnog lima ili drugog prikladnog materijala,

• ako su posude za prijevoz tekuće opasne materije izrađene od lomljivog materijala i pakovane u grupi, ukupna masa te ambalaže napunjene opasnom tečnom materijom ne smije biti veća od 75 kg, a ako je ambalaža izrađena od nelomljivog materijala i pakovana u grupi, ukupna masa ambalaže zajedno sa opasnom tečnom materijom ne smije biti veća od 150 kg.

Kolete u kojima se prevoze opasne materije na vidljivom mjestu moraju biti označene oznakama (listicama, etiketama) opasnosti. Prazne neočišćene boce, posude ili druga ambalaža u kojima su se pakovale opasne materije, u prijevozu ili u skladištu moraju biti označene i obilježene kao i da su pune. 16.1.5. UTOVAR I ISTOVAR OPASNIH MATERIJA Vožnja započinje radnjom utovara opasne materije koja je predmet prijevoza. Utovar i istovar opasnih materija mogu se obavljati samo na posebno određenim i osiguranim mjestima na kojima se ne ugrožavaju život i zdravlje ljudi, životna okolina ili materijalna dobra, te sigurnost saobraćaja. Tako određena mjesta za utovar i istovar ili rukovanje s opasnim materijama moraju biti snabdjevena propisanim uređajima i opremom, te moraju biti vidljivo označeni znakovima opasnosti i oznakama upozorenja. Za slučaj


191

opasnosti od izbijanja požara, takva mjesta moraju biti opremljena aparatima i drugim uređajima za gašenje požara. Na mjestima utovara i istovara opasnih materija (eksploziv i zapaljive materije) zabranjeno je : • držanje materije i uređaja koji mogu izazvati požar ili omogućiti njegovo širenje, • držanje, prinošenje ili rad s otvorenim plamenom, • pušenje i upotreba sredstava za paljenje, • upotreba sredstava ili uređaja sa ložištem, • raditi sa alatom ili uređajima koji iskre, • postavljanje nadzemnih električnih vodova, bez obzira na napon struje, • ostaviti motor vozila u radu, osim u slučaju da se rad motora koristi za pogon utovarno-istovarnih

uređaja pri čemu auspuh mora biri oremljenj hvatačem iskri. Zbog sigurnosti na mjestu na kojema se utovara i istovara opasna materija zabranjen je pristup licima koje neposredno ne učestvuju u manipulaciji naterijama. Utovar ili istovar se obavlj, u pravilu danju. Ako se manipulacija obavlja noću mora se obaviti na za to posebno uređenim mjestima s električnom rasvjetom i uređajima koji moraju biti izvedeni u skladu s tehničkim normativima, tako da ne mogu izazvati požar ili eksploziju. Ako se manipulacija vrši u zatvorenom prostoru a opasne materije oslobađaju zapaljive plinove ili su radioaktivne materije, taj prostor mora biti opremljen s najmanje jednim aparatom za mjerenje koncentracije plinova ili radioaktivnosti u tom prostoru, a koji moraju biti redovno baždareni. Svi uređaji koji se koriste za utovar ili istovar moraju biti potpuno ispravni tako da je isključerna mogućnost curenja, isticanja i općenito propuštanje i prosipanje opasne materije za vrjeme svih manipulacija sa opasnom materijom. Prijevozna sredstva iz kojih se istovara ili utovara eksplozivna ili zapaljiva opasna materija, čije je plamište manje od 55C kao i zapaljivih materija čija je temperatura pri utovaru veća od 4/5 temperature plamišta, moraju biti uzemljena zbog opasnosti od samozapaljenja i eksplozije uzrokovane statičkim elektricitetom. Načela utovara Pravilno i propisno složena i učvršćena koleta (sanduci, posude, boce, palete) u vozilu za prijevoz onemogućavaju prevrtanje padanje, lom, ispadanje iz vozila, rasipanje ili curenje opasnih materija i osiguravaju od rizika zagađenja okoline ili ugrožavanja zdravlja i života ljudi. Koleta (komadni tereti) moraju se u vozilu i prikolici slagati ravnomjerno po cijeloj površini prostora za smještaj tereta na vozilu, uvažavajući poznate granice slaganja tereta (nosivost, osovinsko opterećenje, gabariti) i to samo do visine stranica teretnog sanduka. Sanduci palete posude i druga vrsta ambalaže za prijevoz opasnih materija, mogu se slagati i preko visine stranice sanduka, ako stranice i način učvršćivanja osiguravaju da pakiranja opasna materije ne može tokom prijevoza ispasti.


192

16.1.6. TEHNIČKA ISPRAVNOST VOZILA ZA PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA Tehnička ispravnost vozila koja prijevoze opasne materije provjerava se i utvrđuje u postupku obavljanja redovnog, preventivnog i vanrednog tehničkog pregleda. Redovni tehnički pregled se obavlja u stanicama za tehnički pregled u mjesecu u kojem ističe rok za tehnički pregled (jednom godišnje uz registraciju). Preventivni tehnički pregled se obavlja dnevno (dnevni preventivni tehn. pregled) i u propisanim rokovima (periodični preventivni tehnički pregled). Preventivni tehn. pregledi obavezni su za sva vozila kojima se obavljaju posebne saobraćajne djelatnosti gdje je nužna stalna i pojačana briga za stanje vozila, uređaja i njegove opreme. Dnevni preventivni tehnički pregled na vozilu obavlja sam vozač uz pomoć vizuelnog uvida prije polaska na prijevoz. Periodični preventivni tehn. pregled obavljaju se u rokovima koji su propisani zakonom a okvirno su kao u tabeli usklađeni sa starosti vozila. STAROST VOZILA ROKOVI PERIOD.PREV.TE.PR. • do 2 godine ............................................... svakih 6 mjeseci, • od 2 do 7 godine ....................................... svaka 4 mjeseca, • od 7 do 10 godina ..................................... svaka 3 mjeseca, • starija od 10 godina .................................. svaka 2 mjeseca, • m/v za prijevoz op. materija ...................... svaka 2 mjeseca.


193

Vozila moraju biti podvrgnuta pregledu kočnica svakih 12 mjeseci. Oprema vozila za prijevoz opasnih materija Motorno i priključno vozilo, namjenjeno za prijevoz opasnih materija mora biti podvrgnuto posebnom tehničkom pregledu u smislu ispunjavanja odgovarajućih propisa i normi ADR-a. Za motorno i priključno vozilo za koje se na posebnom tehničkom pregledu utvrdi da zadovoljava propise i norme ADR-a, ovlašćena institucija ili subjekt izdaje potvrdu (certifikat) sa rokom važnosti od godinu dana, a šest mjeseci za ispitivanje statičkog elektriciteta. Certifikat izdaje nadležna državna institucija ili drugi, za to ovlašteni, subjekt. Izgled certifikata je definisan propisima ADR-a, posebno za svaku vrstu, tip i namjenu vozila. Motorna i priključna vozila namijenjena za prijevoz opasnih materija moraju zadovoljiti slijedeće uslove: - jesu li električne instalacije, svjetla, kočnice, rezervoar za gorivo i vodovi za gorivo ispravni, - je li vozilo snabdjeveno dvopolnim, odnosno jednopolnim prekidačima strujnih krugova, - kakva je galvanska povezanost svih dijelova vozila, - da li je ispravna traka za uzemljenje, - je li pod karoserije na vozilu čvrst i čist, a kovni djelovi koji strše, zaštićeni nekovnom materijom, - ima li vozilo ispravnu konstrukciju karoserije i ceradu, - jesu li gume na točkovima neistrošene, - je li rezervoar pun (ako nije, treba ga napuniti gorivom prije utovara), - je li vozilo opremljeno najmanje dvjema protupožarnim aparatima (S-2 i S-6), - jesu li vozački alat, ostali pribor (dva trokuta, dvije ručne svjetiljke sa stalnim ili trepćućim narančastim svijetlom, jadna prenosiva baterijska lampa sa priključkom na akumulator, dvije zastavice, dvije lopate, jedan kramp, trnokop, jedan komplet za pružanje prve pomoći) i dizalica ispravni i potpuni. Pripremu vozila za posebni tehnički pregled vrše tehnički servisi i radionice, prema normama ADR-a. Vozila koja su namijenjena za prijevoz opasnih materija moraju biti tehnički ispravna, pripremljena i opremljena i obilježena u skladu sa propisima ovog uputstva i ADR-a. Ako se vozilo namijenjeno za prijevoz opasnih materija koristi za prijevoz drugih sredstava, u tom slučaju ono mora biti predhodno očišćeno i dekontaminirano, te se s njega uklanjaju sve oznake koje ukazuju na njegovu prvobitnu namjenu. Čiščenje i dekontaminacija se vrši u praonicama u skladu sa propisanim mjerama DDD i ABHO zaštite. Za očišćeno i dekontaminirano vozilo izdaje se Potvrda o izvršenom čišćenju i dekontaminaciji, a koju vozač moran nositi uz vozilo. Označavanje vozila koja prijevoze opasne materije Vozila kojima se vrši prijevoz opasnih materija, prije svakog prijevoza, moraju biti označena pločom za označavanje istih, u koju se gornu polovicu ispisuju brojevi stepena i vrste opasnosti, a u donju polovicu se upisuju identifikacioni brojevi vrste opasne materije. 16.1.7. DINAMIKA VOŽNJE Opasne materije koje većinom prevozimo u zatvorenim sudovima – cisternama moraju biti u tri agregatna stanja. - tekuće, - plinovito, - zrnato ili u obliku praha. Teret na vozilu u navedenim stanjima u određenim uvjetima zahtijeva drukčiju vožnju nego kada se voze materije u krutom stnaju.To je osobito važno ako odjeljenja cisterne nisu propisno puna (npr 80 i 90% volumena). Vozač mora znati da su temeljne razlike: - kod početka vožnje (položenja), - kod vožnje u zavojima, - kod zaustavljanja.


194

Pri polaženju vozilom, masa vozila, a isto tako i masa tereta opire se promjeni gibanja. Sila intercije – tromosti mase vozila i mase tereta, koje se opiru tj. nastoje zadržati stanje mirovanja u tolikoj su mjeri izrazitije ukoliko za istu vrijednost mase vozila i mase tereta upotrebljavamo – koristimo veću vrijednost ubrzanja – akceleracije vozila.

Fi = (mv + mt) x a (N) Fi – sila inercije (N)

mv – masa vozila (kg)

mt – masa tereta (kg)

a – ubrzanje vozila m/s2

Vozač mora znati da veličinu sile inercije određuje pritisak dense noge vozača na papučicu gasa. Sila inercije će, osim toga, izvršiti pomak težišta prema nazad, osobito ako su slobodne površine tekućine velike.

Pri kočenju vozila javljat će se sila inercije koja želi vozilo i teret zadržati u gibanju.

Sada će ta sila izazvati pomak težišta prema naprijed – prividni pomak težita

Vozač mora znati da je vrijednost ovih sila inercije velika, pogotovo kada vozač oštro koči. Prednji dio vozila ili prikolice dobiva dodatno opterećenje za onoliko koliko se zadnji dio vozila odnosno prikolice rastereti. Izraženo formulom glasi:

G = (mv +mt) x ht x ak (N)

L

G – prirast težine (N) ht – udaljenost težišta vozila od podloge puta u metrima ak – vrijednost usporenja – odlučuje vozač m/s2 L – osovinski razmak u metrima Pri zaustavljanju treba izbjegavati oštra kočenja. Ne smijemo kočiti na mahove (prekide), tj. Pri zaustavljanju moramo duže držati nogu na komad radne kočnice, kako bise vozilo kada stanje zadržalo u stanju mirovanja, dok se zapljuskivanje ne smiri. U protivnom sile incerije uslijed zapljuskivanja tvari mogu izazvati pomicanje vozila naprijed – nazad. Iz fizike je poznato ako se neko tijelo giba jednoliko stalnom brzinom tada je riječ o pravoctrnom gibanju. Ako se neko tijelo ne giba jednako, već dobiva ubrzanje koje je okomito na vektor brzine, to ubrzanje mijenja vektor puta i usmjereno je ka centru zakrivljenosti a pomnoženo masom tijela koje se kreće daje centripetalnu silu (akciju) koja djeluje ka centru zakrivljenosti. Toj centripetalnoj sili – akciji suprostavlja se centrifugalna sila reakcije, koja djeluje suprotno od centra zakrivljenja, a može se napisati izrazom: ž Fc = (mv + mt) v2 (N)


195

R V – brzina kretanja vozila m/sek R – polumjer – radijus udaljenosti od centra zakrivljenosti u metrima Fc – centrifualna sila Ako pretpostavimo da se masa vozila i masa tereta za jedno natovareno vozilo ne mijenja u tijeku vožnje i da je polumjer određena veličina, za određen dio zakrivljenja slijedi da veličinu centrifugalne sile određuje vozač, jer on upravlja vozilo. Koliko je to opasno pokazuje gore navedeni izraz, jer je brzina na drugoj potenciji. Centrigualna sila nastoji vozilo izgurati s ceste, a osim toga pomiče težište vozila, time više ako je cisterna nedovoljno napunjena i ako je tvar visoke viskoznosti. Pomak težišta vozila bio bi minimalan kada na vozilu ne bi bilo elastičnih sustava veza između karoserije i donjeg postrojenja. Pomak težišta je znatno manji kad je vozilo izvedeno s oprugama, a bio bi znatno veći kada bi vozilo bilo izvedeno s penumatskim balonima – zračnim jastucima. Zbog toga se na vom vozilima uglavnom koriste mehanički sustavi ovjesa tj.opruge. Osim toga, konstruktori vozila nastoje težište vozila (vučnog i priključnog spustiti) što je moguće niže, jer se na taj način statički moment centrifugalne sile bitno smanjuje. Gume vozila u zavoju moraju stvarati dovoljnu silu trenja s kolnikom, što je za gume prilično veliko opterećenje, pa ako vozač iz neznanja u toj situaciji aktivira i kočnice javit će se još jedno dodatno opterećenje na gume, koje to više nisu u stanju podnijeti, a to dovodi do proklizivanja gume – vozila, gubljenje putanje i konačno izlijetanje s kolnika, odnosno prevrtanja vozila. Kod tegljača je naročito opasno koćenje u zavoju, pogotovo ako izostane pretkočenje poluprikolice (vučni dio “hvata”, a poluprikolica “kasni”), kompozicija vozila se lomi i slijeće s ceste. Kod dvoosovinskih vozila imamo dvije točke prevrtanja “A”. Spojnica tih dviju tačaka “A” je linija prevrtanja. Kod tegljača imat ćemo dvije linije prevrtanja (jedan je vučni dio, a druga linija prevrtanja je za poluprikolicu). Zbog praktične izvedbe spoja poluprikolice na sedlu, odnosno prikolica sa okretišten na prednjoj osovini prikolicde, linija prevrtanja neće biti na vanjskom rubu kotača, već kod poluprikolice na svomjaku sedla, a kod prikolice na okretištu prednje soovine. I na kraju, VOZAČ mora posebno strogo poštovati slijedeće: 1. ne voziti cisternu sa stupnjem napunjenosti 70%, jer je tada slobodna površina tvari

vrlo velika, pa je i turbulencija velika; 2. meko opruženje, npr. Zračni mjehovi znatno više uzrokuju prividni pomak težišta nego opruženje sa čeličnim zavojnim ili lisnatim oprugama; 3. ako je gustoća tvari koju prevozimo veću (gostoća tvari je masa jednoličnog volumena S = m kg ), kada je masa tvari veća, a v 1 time će se povećati i centrifugalna sila Fc = S = (mv + mt) v2 (N); R 4. viskoznost tvari koju prevozimo utječe na stabilnost vozila u zavoju. Manja viskoznosti tvari je opasnija od veće viskoznsoti. (Viskoznost je veličina sile trenja između slojeva tekućine pri gibanju i pri točno određenoj temeperaturi); 5. kod istovara na više mjesta po odjeljenjima, treba voditi računa o redoslijedu istovara. Redoslijed istovara raznih odjeljenja cisterne utječe na stabilnost (naročito u zavoju), na prevrnuće i na opterećenje pojedinih osovina. Kod toga treba uvijek pojedino odjeljenje isprazniti do kraja, a ne da iz svakog pojedinog istovarimo samo dio sadržaja tvari. Praženjenje vučnog vozila Radi ravnomjernog osovisnkog opterećenja prvo čemo isprazniti srednje odjeljenje. Nakon toga praznimo zadnje odjeljenje cisterne da bi se spriječilo zanošenje zadnjeg dijela vozila. Prednje odjeljenje, praznimo posljednje. Ovim načinom prednji upravljački i stražnji pogonski most zadovoljavajuće su opterećeni.


196

Pražnjenje tegljača s poluprikolicom Pri upravljanju tenker-prikolicom i tanker-poluprikolicom znatno je veća opasnost prekoračenja granice prevrnuća kod zakretanja nego kod običnog vučnog vozila. Granica prevrnuća se brzo prekorači u prednjem dijelu prikolice i poluprikolice. Univerzalnog recepta za ispravan redoslijed pražnjenja nema.Važno je obratiti pažnju na slijedeće: - predaleko smješteno težište u zavoju, jer ”prelama” vozilo;

- ako se zadnji odjeljic cisterne puni, nedostaje potrebno opterećenje na prednju osovinu i upravljanje je nesigurno.

Redoslijed pražnjenja često određuje vremenski uvjeti (snijeg, kiša) zatim broj osovina, broj odjeljaka, veličina spremnika i naputak proizvođača vozila.

Pražnjenje prikolice Sličan redoslijed se primjenjuje kod pražnjenja prikolica s dvije ili više osovina. Najprije praznimo srednje odjeljenje, zatim zadnje i na kraju perdnje odjeljenje. Kod prikolice izlomljena linija prevrnuća ide od vanjskih rubova guma zadnjih osovina na okretište prednje osovine. 1. KONTROLA RADA 6. PREGLED - svjetlosnih uređaja - neoštećenost prostora - instrumenata u kabini, spremnika cijevi; - spojke, - pneumatske kočnice, 7. PREGLED - upravljačkog mehanizma; - cisterne radi oštećenja i zabrtveljenosti, te učvršćenja za okvir; 2. PREGLED - nivoa tekućine (ulja, vode), 8. PREGLED - prednje osovine - rezernvog kotača, - opruga (stanje, pričvršćenosti); smještaj i tlak zraka, te učvršćenje zadnje 3. PROVJERA osovine za okvir; - neoštećenosti guma, dubine šara, tlaka zraka, - učvršćenje vijaka – matica 9. PROVJERA kotača, - osigurača, njihovog - kočionih bunjeva i cilindara, smještaja i osiguranja - polučja upravljačnog mehanizma; od ispadanja; 4. PREGLED 10 PROVJERA - vatrogasnih aparata - svih svjetla sa sredstva protiv zamrzavanja; zadnje strane; 5. PREGLED 11 PROVJERA - sanduka za smještaj pribora - učvršćenje ljestava, i naprava za istovar, polka za označavanje, brtvljenje svih spojeva na vrtvljene poklopca spojnicama kada su ventili zatvoreni; cisterne i mjernih šipki;


197

3. PROVJERA 14. PREGLED - neoštećenosti plašteva - pričvršćeni amortizera; guma, dubine, šara te tlaka zraka, - učvršćenja vijaka kotača, 15. PROVJERA - kočnih bubnjeva i kočnih - prčvršćenosti spremnika za cilindra goriva i količine goriva; - polučja upravljačkog mehanizma; 4. PREGLED 16. PROVJERA - vatrogasnih aparata - donjeg postroja vozila motora, sredstva protiv zamrzavanja; mjenjača, brtvljenje, ispustiti kondenzat iz spremnika zraka; 6. PREGLED 17. PREGLED - neoštećenost spremnika cijevi; - učvršćenosti akumulatora, 7. PREGLED 18. PREGLED - cisterne, učvršćenje za vozilo; - učvršćenosti akumulatora; 9. PREGLED 19. PREGLED - osigurača, te osiguranje - razine ulja; protiv ispadanja; 20. PREGLED 12. PROVJERA - cijevi za usisavanje zraka, - učvršćenje zaštitnog filtera, učvršćensoti; branika protiv podlijetanja pod vozilo 21. PREGLED - filtera za gorivo, brtvljenje cijevnih spojeva; 13. PREGLED - sanduka za pribor, 22. PROVJERA njegovog sadržaja - prčvršćenosti polka zatvarača; za označavanje vozila;


198

16.2. VRSTE VOZILA ZA PRIJEVOZ OPASNE MATERIJE Uobičajena podjela vozila prema ADR-u je slijedeća: TIP A zahtjeva da motor koristi gorivo čija ej temperatura plamišta 55oC (D2). Prijevoz opasne materije dozvoljne je samo u vučnom vozilu.(Temperatura plamišta je najniža temepratura na kojoj zagrijana materije razvija toliku paru koja se u dodiru s plamenom pali, ali materije dalje ne gori). TIP B I, uz zahtjev iz tačke A, vozilo mora imati sigurne uređaje za kočenje, a ako se prijevoz obavlja prikolicom, tada kočnice moraju automatski djelvoati u slučaju neželjenog razvdvajanja od vućenog vozila. Vozila tipa B1 nisu predviđena za prijevoz opasnih tvari Klase 1a, a ostale su težinski ograničene.

TIP B II, uz uvjete za tip A i B I, zahtijeva se da pogonski motor ispušni sustavi budu ispredm tereta teretnog prostora. Spremnik goriva mora biti dalje od ispuha, odnosno električne instalacije, koji mora biti suguran od eventualnih sudara.

TIP B III, uz uvjet za tip B II, zahtijeva da se opasna materije prevozi uz zatvorenom izoliranom furgonu, odvojenom od kabine vozača najmanje 150 mm. Elektroinstalacija vozila mora biti izvedena u zaštičenoj izvedbi. Ograničava se količina tereta na 90% nosivosti, a pojedini nacionalni propisi ograničavaju da takva jedinica ne smije prevoziti veću masu od 9.000 kg opasne materije Klase 1.

SIGURNOSNI UREĐAJI NA VOZILU

Uređaj za kočenje Uz sve zahtjeve koje moraju ispunjavati kočnice vozila, na vozila za prijevoz opasnih tvari postavljaju se dodatni zahtjevi radi sigurnosti efikasnosti kočnica. Prema propisima ELE-a (Ekonomska komicija za Europu), za motorna vozila srednje i velike opasnosti moraju se izvesti kao dvokružna za vučno vozilo, odnosno dovodne za priključno vozilo. Shema dvokružnog dovodnog sustava za kočenje vučnog i priključnog vozila pomoću stlačenog zraka – pneumatska kočnica prikazana je na slici 4-5 na sljedećoj stranici. Vučno vozilo izvedeno je s dva kočiona kruga i to jedan za prednju, a jedan za stražnju osovinu. Na vozačkoj tabli smještena su dva dvostruka manometra (M1 i M2) radi kontrole samoga vozača.U slučaju kvara na jednom krugu, vozač koči drugim krugom, ali sa smanjenim učinkom.Višerazdjeljni zaštitni ventil, osim što razdjeljuje stlačeni zrak ostalim potrošačima (pomoćna – parkima kočnica, servo uređaj za spojku, za aktiviranje mogornog usporivača, za zračne jastuke itd.) osigurava u svim uvjetima dovoljno stlačenog zraka u spremnicima S1 i S2 za kočenje vučnog vozila. Ako tlak zraka u bilo kojem krugu padne na donju granicu sigurnosti, aktivira se na vozačkoj ploči zvučni i svjetlosni signal, kojim se vozač upozorava da treba zaustaviti vozilo i treba pokušati otkloniti nastali kvar. Veću sigurnost omogućava potpuno odvojena pomoćna i parkima kočnica. Ispred spremnika ove kočnice ugrađen je nepovratni ventil, koji ne dozvolava, usljed eventualnog kvara na napojnom vodu za pkriključno vozilo, istjecanje zraka iz spremnika pomoćne parkirane kočnice.Upravljački ventil za priključno vozilo aktivira se preko oba kruga radne kočnice, te ručnim kočionim ventilom (otkočeno vučno i priključno vozilo, zakočeno vučno i priključno, te položaj kada je zakočeno samo vučno vozilo). U slučaju pucanja napojnog voda za pkriključno vozilo upravljački ventila automatski koči punim


199

intenzitetom priključno vozilo. Na shemi nije prikazana instalacija za priključno vozilo već samo napojni vod za priključno vozilo (crvene boje), te komandni vod za priključno vozilo (žute boje) Na priključnom vozilu ugrađen je razvodni ventil za priključno vozilo, koji neposredno upravlja kočnicama priključnog vozila primajući naredbe od kočnica vučnog vozila. U slučaju kidanja mehaničkih veza vučnog i priključnog vozila, ovaj ventil mora spriječiti izlaženje zraka iz spremnika priključnog vozila, a ujedno aktivira kočnice priključnog vozila na maksimalno kočenje. Napojni vod za priključno vozilo (crvene boje) uvijek snabdijeva priključno vozilo s dovoljnom količinom stlačenog zraka. Važnu ulogu za sigurnost parkirne kočnice imaju dvostruki kočioni cilindri smješteni na zadnjem mostu vučnog vozila. Automatski regulator sile kočenja (SRSK-a uređaj) Najkraći put kočenja postiže se kada se kočeni kotači kotrljaju tik pred granicom klizanja, dakle kotači ne klize. Konstruktor vozila s dva iali tri mosta ili priključno vozilo s dvije, tri ili više osovine, ne može postići da sve osovine odnosno mostovi budu jednako opterećeni tečinom vozila ili teretom.Oism toga, teret na vozilu je promjenljiva veličina (prazno, dio i pun teret), pa se zbog toga ni kotači ne mogu koričit istim silama – momentima kočenja. Maksimalna sila kočenja u tom slučaju određuje najmanje opterećena osovina (da ne dođe do proklizavanja kotača pri oštrom kočenju), dok u isto vrijeme jače opterećene osovine nisu u potpunosti iskorištene, što ima za posljedicu produženje puta kočenja.Ovaj se nedostatak otklanja ako se pojedina osovina – most koči preko automatskog regulatora sile kočenja, skraćeno ARSK-a uređaja. Ovaj uređaj kontinurano (bezstupnjevito) regulira silu kočenja mosta – osovine, ovisno o njenom stvarnom opterećenju. ARSK-a ventil mora biti tvornički podešen za vozilo – prikolicu, odnosno most-osovinu. Ventil regulira tlak zraka prema kočionim cilindrima ovisno o progibu gibnjeva, koji se mjenja ovisno o količini tereta u vozilu prikolici. U slučaju pucanja gibanjeva ili oštećenja prinosne poluge kojom se upravlja ventilom, poluga regulatora ventila se pomiče u položaj “opterećeno”, što može biti vrlo opasno kod jačeg kočenja praznog ili djelimično nakrcanog vozila – prikolice. Vozač mora redovito kontrolirati i pregledavati ispravnost ARSK-a uređaja.Uređaj ARSK-a mora se ugraditi na zadnje osovine vučnog vozila, te na sve osovine priključnog vozila, ako postoji mogućnost promjene opterećenja za više od 40% najvećeg osovinskog opterećenja i ako je progib gibnjeva na toj osovini veći od 25 mm. Na zadnjoj osovini priključnog vozila uz ARSK-a uređaj ugrađuje se dodatni regulator koji smanjuje intenzitet koćenja zadnje osovine pri oštrom kočenju, jer zbog pomaka težišta zadnja osovina prikolice se rasterećuje. Za očekivati je da će uskoro zakon o prijevozu opasnih tvari propisati ugradnju “Anti blok sustava” skračeno ABS-uređaja.Ovaj uređaj se koristi kod autobusa, skupljnih osobnih vozila i pokazao je izvanredne rezultate.Ovaj uređaj onemogućava blokiranje kotača prilikom intenzivnog kočenja, skraćuje aktivan put kočenja za 1/3, a vozilo zadržava putanju pri kočenju (ne zanosi se, ne mijenja pravac). Uređaj za trajno usporavanje Teretna motorna vozila zbog veće nosivosti moraju zbog sigurnosti imati trajni uspokrivač – retarder.Na cisternama se koristi motorni usporivač – kočenje motorom zatvaranjem centralnog ispušnog kolektora motora ili se na kardansko vratilo vozilo ugrađuje elektrodinamički usporivač. Trajni usporivači služe vozaću da pri većim i drušim nizbridicama previše ne korsite radnu kočnicu, jer je toplinaski opterećuje zbog čega bi moglo doći do naglog smanjenja kočnih svojstava. Vozač ne smije usporivač koristiti u niskim stupnjevima prijenosa mjenjača (ako je usporičav motorni), odnosno puni intenzitet elektrodinamičkog usporivača kada je kolnik klizav, jer može doći do blokiranja pogonskih kotača. Isto tako moramo uvijek biti sigurni da aktiviranjem trajnog usporivača koji usporava samo vučno vozilo, elektromagnetski ventil na priključnom vozilu propušta stlačeni zrak u kočione cilindre priključnog vozila (da ne dođe do nasljetanja na vučno vozilo). PRAKTIČNI SAVJETI:

1. Natovareno vozilo do svoje nosivosti, odnosno priključno vozilo s ugrađenim ARSK-a uređajem ne msije izazivati blokiranje kotača pri intenzivnom kočenju na suhom asfaltnom putu.


200

2. Vozač teškog teretnog vozila, pogotovo kada prevozi opasne tvari treba prije svake duže “opasne” nizbrdice izvršiti probno kočenje (kojeg registrira i tahnograf). Ako pobno kočenje pokaće najmanju ne ispravnog kočnica vučnog ili priključnog vozila vozač odlaže spuštanje.

CISTERNE Vrste cisterni Prema veličini radnog tlaka u cisterni, ADR propisuje četiri vrste posuda i to: Tip “A” cisterne u kojima se prevozi materije koja pri 50oC ima tlak manji od 1,1 bara (apsulutni tlak) a punjenje i pražnjenej se vrši pod tlakom. Tip “B” cisterne u kojima se prevozi materije koja pri temperaturi od 50oC ima tlak manji od 1.1 bara (apsulutni tlak), a pražnjenje ili punjenje se vrši pod tlakom. Tip “C” cisterne u kojima se prevozi materije koja pri temepraturi od 50oC ima tlak u granicama 1,1 do 1,75 bara (apsolutni tlak). Ovi oblici cisterne (BiC) prikladni su za prijevoz opasnih materijA koje razvijaju niske tlakove za vrijeme prijevoza. Cisterna preuzima hidrostatski tlak tvari plu opterećenja uslijed prijevoza, što nije slučaj kod oblika cisterne tipa A. Ugradnjom disajnih ventila u ovakvim oblicima cisterni mogu se prevoziti: benzin, nafta i ulje za loženje. Tip “D” cisterne u kojima se prevoz materije koja pri temperaturi od 50oC ima tlak preko 1,75 bara (apsulutni tlak). Cisterne B, C i D moraju imati sigurnosne ventile, ili moraju biti hermetički zatvorene. Pod hrmetički zatvorenom posudom smatra se i onaj koji ima sigurnosni ventil ispred kojeg se nalazi rasprskavajuća membrana, čija čvrstoća je podešena u granicama ispuštanja sigurnsnog ventila. Materijali za izradbu cisterni i armature Radna temperatura je funkcija tehnološkog postupka transporta određene opasne tvari. Cisterna mora biti tako građena da struktura materijala za izradu cisterni i pri tim temparaturama ima mehaničke osobine čvrstoća, tvrdočpa elastičnost, žilavost), koje će garantirati sigurnost. ADR propisi vrlo detaljno propisuju svojstva kojima moraju odgovarati materijali za izradu cisterne i diejlvoa armature (kvaliteta materijala najviše ovisi i kemijskom sastavu i strukturi). Za mnoge namjene zadovoljavaju: građevinski čelici, limovi za kotlove, austenitski čelici, aluminijske legure i materijali na bazi polimera. Materijal izrade mora biti kemijski postojan na tvari koje se prevoze u cisterni. Ako je cisterna izvedena s disajnim ventilima tvar koja se prevozi ne smije kemijski reagirati s materijalom izolacije. Žilavost kao mehaničko svojstvo tehničkih materijala mora dati veliki doprinos, pogotovo u slučaju prometne nezgode. U tom slučaju javljaju se dinamička udarna opterećenja, pa je poželjno da cisterna podnese deformacije (savijanja, udubljenja i slično), a da kod toga ne dođe do pucanja stijenki cisterne i istjecanja opasne tvari u okolinu. Učvršćenje cisterne s vozilom Čvrstoća veze cisterna – šasija mora biti osigurana:

- u smjeru vožnje i obratno na dva puta najveće dozvoljene mase posude, - okomito na taj smjer (lijevo-desno) jedanput najveće dozvoljene mase posude, - isto – gore jedanput najveća dozvoljena masa posude i - isto – dolje dva puta najveće dozvoljene mase posude.

Najveća dozvoljena masa suda je masa u kg napunjene cisterne do određene – dozvoljene granice napunjenosti.

Osiguranje vozila cisterne od mehaničkih udara i podijatenja Radi sigurnosti od naljetanja na vozilo cisternu mora postojati: - sa stražnje strane branik proti podijetanja vozila, koji je postavljen na visinu 500-650 od kolnika,

- sa stražnje strane branik od naleta na vozilo cisternu, koja se postavlja minimalno


201

150 mm udaljen od cisterne, a na visini donje trećine cisterne, - bočni branici sa obje strane vozila cisterne. Momenti otpora materijala izrade štitnika za zadnjem dijelu vozila cisterne su veći od 20 cm2. Materijal izrade je čelik srednej zatezne čvrstoće. Za bočne zaštite minimalni moment otpora mora biti veći od 4 cm2. Električna instalacija Vozila koja prevoze zapaljive tekučine – cisterne, čija točka spremišta prelazi 55oC moraju imati specijalnu elektroopremu, npr.:

- sklopku koja omogućava ozvaču da iz kabine i izvan nje prekine sve strujne krugove, sklopka mora biti smještena što bliže akumulatoru.

- od zadnje stijene kabine prema natrag, el instalacija mora biti izvedena u pojačanoj sigurnsoti, dobor dimenzionirani vodići u čeličnoj bešavnoj cijevi otpornoj na koroziju i zaštičen od mehaničkih udara kamena i slično. - akumualtor mora biti u zaštićenoj kutiji s odvodom plinova (vodika i kisika) prema dolje (slika 4-15). Zaštita od statističkog elektriciteta Prema ADR-u zaštitu od statičkog elektriciteta treba provoditi na cistemama koje prevoze zapaljive tekućine čija točka plemišta je ispod 55o C. Zaštitu dijelimo na: - galvansko premošćenje svih metalnih dijelova na vozilu, tj povezati ih treba u jedinstveni električni potencijal, a njega pri ulijevanju ili izlijevanju opasne materije povezati s uzemljenjem.Tako povezani sustav naziva se uređaj za zaštitu od statičkog elektriciteta. Prelazni otpor između dijelova cisterne ne smije biti iznad 2 Ohma (slika 4-16 i 4-17);

- provodnik se postavlja na stražnju osovinu u obliku vodljive trake, koja je spojena s vozilom i koja je u stalnom dodiru s kolnikom. Na ovaj način se odvodi statički elektricitet koji nastaje u kretanju vozila. Vodljiva traka se izrađuje kao ojačana gumena traka s bakrenom ili mesinganom pletenicom. Otpor električki vidljive gumene trake s bakrenom ili mesinganom pletenicom ne smije biti veći od 2 Ohma.

Da bi uređaj za zaštitu protiv elektriciteta djelovao mora se osigurati sljedeće;

- dobar prineos elektriciteta s unutrašnje strane na vanjsku stranu suda, - galvanski spoj suda sa svim metalnim diejlovima suda, šasijom (zadnjom osovinom) te, pločicom za uzemljenje, - odvođenje statičkog elektriciteta s vozila.


202

Vlastito uzemljenje vozila Ako vozilo prevozi opasnu materiju sa ili na mjesto gdje nema organiziranog uzemljenja, vozilo mora posjedovati svoje uzemljenje koje se sastoji iz: - izoliranog kabla presjeka najmanje 4 mm, potrebne dužine, - sigurnosne sklopke preko koje je jedan kraj izoliranog kabla vezan an šasiju vozila.

- izoliranih kliješta na drugom kraju kabla kojoms eomogućava spajanje kabla na uzemljenje objekta gdje se ukrcaj obavlja (vidi sliku 4-18).

Zaštita ispušnog sustava vozila Vozila koja imaju elektroinstalaciju prema rubnom broju 220.000 moraju imati i zaštitu ispušnog sustava i to: - ako je toška plemišta tvari do 21oC tipa B III (eksplozivi), ispušni sustav se smješta na prednju stranu vozila i okreće ulijevo, tako da ni jedan dio ne strši van kabine prema prostoru za smještaj tereta (slika 4-19); ako je toška plemišta od 21 do 55oC traži se zaštita ispuha, prekrivanjem drugih limom koji onemogućava direktno curenje materije na ispušni sustav.


203

16.3. PODJELA OPASNIH MATERIJA PO ADR-u Prema ADR-u sve su opasne tvari podijeljene u 9 osnovnih skupina (KLASA)

Podjela opasnih tvari po ADR-u KLASA NAZIV SKUPINE – VRSTE MATERIJA RUBNI BROJ 1 EKSPLOZIVNE TVARI I PREDMETI PUNJENI

EKSPLOZIJOM 2100 i dalje

2 PLANOVI: stlačeni, ukapljeni i otkopljeni pod tlakom 2200 i dalje

3 ZAPALJIVE TEKUĆINE 2300 i dalje 4.1 ZAPALJIVE ČVRSTE TVARI I ČVRSTE TVARI

KOJE SE ZAGRIJAVANJEM TALE 2400 i dalje

4.2 SAMOZAPALJIVE ČVRSTE TVARI I TVARI SKLONE SAMOZAGRIJAVANJU

2430 i dalje

4.3 TVARI KOJE S VODOM RAZVIJAJU ZAPALJIVE PLINOVE

2470 i dalje

5.1 OKSIDIRAJUĆE TVARI I TVARI KOJE MOGU UZROKOVATI PALJENJE

2500 i dalje

5.2 ORGANSKI PEROKSIDI 2550 i dalje 6.1 OTROVNE TVARI 2600 i dalje 6.2 ZARAZNE TVARI 2650 i dalje 7 RADIOAKTIVNE TVARI 2700 i dalje 8 KOROZIVNE (NAGRIZAJUČE) I

NADRAŽUJUĆE TVARI 2800 i dalje

9 RAZLIČITE OPASNE TVARI I PREDMETI poimenice navedeni

“Rubni broj” naveden prethodnoj tablici ukazuje pod kojim je brojem u ADR priručnicima odredjena skupina (KLASA) materija pobliže opisana.Unutar rubnog broja navedene su pod pozicijskim brojem pripadne opasne materije svake grupe. Pozicijski brojevi se označavaju kao 1o, 2o, 3o itd. U kasnijem razmatranju pobliže će biti pojašnjena svojstva svake skupine (KLASE) opasnih materija kao i najpoznatije opasne materije, no prije svega treba naglasiti da se brojevi klasa koriste za označavanje opasnih materija kako bi što jednostavnije uočili opasnosti koje su prisutne. U prijevozu opasnih materija ti se brojevi koriste kao oznake na pločama opasnosti i listicama opasnosti. 16.3.1. PRIMJER IDENTIFIKACIJSKIH BROJEVA NEKIH MATERIJE:

1203 – benzin ( i ostali ugljikovodici koji imaju tačku paljenja ispod 21oC, a nisu drugačije navedeni) 1005 – amonijak 1830 – sumporna kiselina do 85% 1402 – kalcijev karbid 1073 – kisik, ukapljeni 1013 – ugljični dioksid 1114 – benzin U tablicama koje prikazuju podatke o opasnim tvarima, opasne materije su poredane po abecednom redu, ali je uz ime materije naveden i “UN”-broj koji se na pločama opasnosti upisuje umjesto naziva materije. Svaka materije ima svoj identifikacijski broj.


204

ISPITAJTE SVOJE ZNANJE I ODGOVORITE NA PITANJA!

1. Što je to ADR i kako se primjenjuje? 2. Navedite nekoliko “opasnih tvari”. Zašto su opasne? 3. Kako su opasne tvari podijeljene po ADR-u? Nabrojite sve KLASE i opišite opasnosti. 4. Kako se označuju vozila iz ambalaža za prijevoz opasnih tvari? 5. Navedite razliku između broja osnovne opasnosti i identifikacijskog broja tvari. 6. Koje su osnovne znamenke u broju osnovne opasnosti? Što predstavlja 0, a što X? 7. Protumačite razliku između brojeva 22, 23, 223, 25 i 225. 8. Pojasnite upotrebu brojeva opasnosti s posebnim značenjem. 9. Po čemu bi prepoznali listicu osnovne od listice dopunske opasnosti? 10. Opišite izgled listica opasnosti po klasama (boja, slika, brojevi). 11. Navedite brojeve listica opasnosti za svaku klasu i opišite njihovo značenje. 16.2. NALJEPNICE OPASNOSTI Listice (naljepnice) opasnosti Pošiljalac mora listice opasnosti postaviti na koleto, kontejner ili cisternu. Listice opasnosti se moraju postaviti na vidljivo mjesto na pojedinačnom pakovanju opasne materije. Listice opasnosti (osnovne i dodatne opasnosti) od broje 1 do 9 imaju oblik romba (dijamanta) a listice opasnosti od broje 10 do 12 (i ostale) imaju oblik pravougaonika. Listice - dijamant ako se postavljaju na koleto, veličine su 100x100 mm, ako se postavljaju na vozilo, vozilo-cisternu, veličine su 250x250 mm. Uobičajena veličina listica za vozila je 300x300 mm. Listice-pravougaonik, ako se postavljaju na koleto imaju normiranu veličinu A7= 74x105mm, a ako se postavljaju na vozilo onda su dimenzija A5= 148x210mm. Listice opasnosti se izrađuju kao naljepnice ili tablice. Na koleto se u pravilo naljepljuju, dok se na vozilo stavljaju kao naljepnice ili kao metalne nehrđajuće tablice koje se mogu mijenjati ovisno od višekratnosti upotrebe vozila za različite opasne materije. Listice opasnosti su simbol opasnosti koje se prema zakonskim odredbama stavljaju na vozilo (koleto) kako bi što uočjivije ukazali na opasna svojstva materija koje prevozimo.

Listice kojima se označavaju vozila slične su onima koje se u skladu sa Zakonom o kemikalijama stavljaju na sitnu ambalažu. Svaka listica ukazuje na opasnost slikom, bojom i brojem. U donjem dijelu listice nalazi se jedna, a iznad nje dvije ili tri zvjezdice. Jedna zvjezdica ukazuje na mjesto gdje se upisuje broj klase, a dvije ili tri zvjezdice mjesto gdje se upisuje pripadni broj podjele opasnih materija unutar klase. Umjesto zvjezdice može biti direktno upisan broj klase, pa se slikovno iste listice razlikuju po broju (listica br. 2. listica br.6.1.). Kako su prema ADR-u sve opasne materija svrstane u 9 klasa za svaku klasu postoje listice koje ukazuju na opasnost, a za neke klase i više listica prema podjeli opasnih tvari unutar klase (podskupine), što je pobliže pojašnjeno u kasnijem tekstu (vrste tvari unutar svake klase). Razlikujemo listice osnovne opasnosti, koje su popisane za određenu klasu i označene su brojem klase, i listice dopunske opasnosti koje se koriste uz osnovne kako bi ukazale na dodatna opasna svojstva tvari. Broj listice dopunske opasnosti počinje s nulom i također je u vezi sa svojstvima klasa opasnih materija.


205

Pregled LISTICA OSNOVNE OPASNOSTI

NALJEPNICE OPASNOSTI

Broj listice Opis listice Namjena 1 2 3

Na narandžastoj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazano je rasprsnuće bombe. Bomba i krhotine prikazane su crnom

bojom. U donjem dijelu romba ispisan je broj "1"

crnom bojom.

Za označavanje eksplozivnih materija podgrupe 1.1, 1.2 i 1.3.

Na narandžastoj podlozi, u gornjem dijelu romba ispisan je broj "1.4", a u donjem

dijelu ispisan je broj "1".

Za označavanje eksplozivnih materija podgrupe 1.4.

Na narandžastoj podlozi, u gornjem dijelu romba ispisan je broj "1.5", a u donjem

dijelu ispisan je broj "1".


Na narandžastoj podlozi, u gornjem dijelu romba ispisan je broj "1.6", a u donjem dijelu ispisan je broj "1" i slovo "N" iznad

broja "1".


Na narandžastoj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazano je rasprsnuće bombe. Bomba i krhotine prikazane su crnom

bojom.

Označava se opasnost od eksplozije.

Na zelenoj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazana je plinska boca crne ili bijele boje.U donjem dijelu ispisan je broj "2".

Označava se nezapaljivi i netoksični plinovi.

6N


206

Na crvenoj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazan je plamen. Plamen je crne ili bijele

boje.

Označava se opasnost od požara. (Zapaljiva tečnost).

Na podlozi crveno bijelih pruga postavljenih uspravno u gornjem dijelu

romba prikazan je simbol plameno crvene boje.

Označava se opasnost od požara. (čvrste zapaljive

materije).

Gornja polovina romba je bijele boje i na njoj je prikazan simbol plamena crne boje.

Donji dio romba je crvene boje.

Označava materije sklone samozapaljenju.

Na plavoj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazan je plamen. Plamen je crne ili bijele

boje.

Za označavanje materije koje u dodiru s vodom oslobađaju

zaoaljive plinove.

Na žutoj podlozi, u gornjem djelu romba na maloj kružnici prikazan je plamen crne

boje. Na donjem dijelu romba ispisan je broj

"5.1".

Označava se materija sa oksidirajućim dejstvom.


207

Na žutoj podlozi, u gornjem dijelu romba na maloj kružnici prikazan je plamen crne

boje. Na donjem dijelu romba ispisan je broj

"5.2".

Označava se opasnost od požara. (Organski peroksidi).

Na žutoj podlozi, u gornjem dijelu romba na maloj kružnici prikazan je plamen crne

boje.

Označava se povećan rizik opasnosti od požara.

Na bijeloj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazana je mrtvačka glava s prekriženim

kostima.

Za označavanje otrovnih materija.

Na bijeloj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazane su dvije koncentrične kružnice. Sa manje kružnice pod uglom od 1200 izlaze tri veće kružnice. Na sredini romba ispisan je naziv "Infektivne materije".

Za označavanje infektivnih materija.

Na bijeloj podlozi, u gornjem dijelu romba prikazan simbol radio-aktivnosti. Na donjem dijelu romba ispisano je "

RADIOAKTIVNOST I". U samom donjem uglu romba ispisan je

broj "7".

Za označavanje radioaktivne materije pakovane u pakovanje

kategorije "BIJELO".

Gornja polovica romba ima žutu boju na kojoj je prikazan simbol radio-aktivnosti. Na

donjem dijelu romba ispisano je " RADIOAKTIVNOST II".

U samom donjem uglu romba ispisan je broj "7".


kategorije "ŽUTO".


208


donjem dijelu romba ispisano je "RADIOAKTIVNOST III".



kategorije "ŽUTO".


donjem dijelu romba ispisano je "RADIOAKTIVNOST ".


Za označavanje radioaktivne materije.

Donji dio romba je obojen crno. Gornji dio romba je obojen bijelo i na kojem su nacrtane dvije epruvete iz kojih kapa tekućina na metalni predmet i na ruke.

Za označavanje opasnosti od korodivnih materija koje

nagrizaju tkivo sa kojim dođu u dodir.

Gornji dio romba ima podlogu crno-bijelih, okomitih linija. Donji dio romba je bijeli i na samom donjem uglu ispisan je broj "9".

Za označavanje opasnosti od materija klase "9".

Pravougaonik bijele boje na kojem je nacrtan kišobran sa kapima kiše.

Za označavanje opasnosti da materija dođe u dodir sa vodom.

Pravougaonik bijele boje na kojem su nacrtane dvije strjelice prema gore, a ispod

strijelica je podvučena crta.

Za označavanje opasnosti od rasipanja.


209

Pravougaonik bijele boje na kojem je nacrtana čaša.

Za označavanje opasnosti da ne dođe do loma ambalaže.

16.4. BROJEVI LISTICA OSNOVNE OPASNOSTI I NJIHOVO ZNAČENJE

Broj listice

(No.)

Značenje listice

1 tvari podskupine 1.1,1.2 i 1.3 (eksplozivno djelovanje) 1.4 tvari podskupine 1.4 (eksplozivno djelovanje) 1.5 tvari podskupine 1.5 (eksplozivno djelovanje) 1.6 tvari podskupine 1.6 (eksplozivno djelovanje) 2.1 zapaljivi plinovi 2.2 nezapaljivi plinovi, neotrovani plinovi 2.3 otrovni plinovi 3 zapaljive tekućine (s oznakom 2 – zapaljiv plin) 4.1 zapaljive čvrste materije 4.2 samozapaljive materije 4.3 opasnost od stvaranja zapaljivi plinova u dodiru s vodom 5.1 oksidirajuće materije 6.1 otrovne materije (prilikom utovara, istovara i prijevoza tvari moraju biti odvojene od hrane i namirnica

u vozilu s oznakom 2 – otrovan plin) 6.2 infektivne i zarazne materije 7A opasno od radioaktivne tvari u pakovanju I.katerogije – BIJELO; ako dođe

do oštećenja pakovanja postoji opasnost za ljudsko zdravlje u slučaju gutanja, udisanja ili kontakata s rasutim teretom

7B opasnost od radioaktivne materije u pakovanju II kategorije – ŽUTO; pakovanje držati odvojeno od paketa s FOTO materijalom; ako dođe do oštećenja pakovanja, postoji opasnost za ljudsko zdravlje u slučaju gutanja, udisanja ili kontakata s rasutim teretom, kao i opasnosti od daljinske radijacije

7C opasnost od radioaktivne materije u pakovanju III kategorije – ŽUTO; pakovanja držati odvojeno od paketa s FOTO materijalom; ako dođe do oštećenja pakovanja, postoji opasnost za ljudsko zdravlje u slučaju gutanja, udisanja ili kontakata s rasutim teretom, kao i opasnost od daljinske radijacije

7D opasnost od radioaktivne materije, ovaj se oblik koristi za označavanje vozila 8 korozivne materije 9 ostale opasne materije i predmeti koji tijekom prijevoza predstavljaju opasnost drugačiju od ostalih

klasa opasnih materija 10 držati na suhom 11 strelica pokazuje gornju stranu paketa 12 lomljivo, pažljivo rukovati 13 magnetizirani materijal Listice dopunske opasnosti koriste se uz listice osnovne opasnosti. Razlikuju se od osnovnih po tome što u dnu listice nemaju broja klase, te samo slikom ukazuju na opasnost.


210

Broj listice dopunske opasnosti započinje nulom (01, 03, 04.1, …) 16.4.2. OZNAČAVANJE VOZILA KOJA PREVOZE OPASNE MATERIJE Vozila koja prevoze opasne materije moraju biti označena odgovarajućom pločom i listicama opasnosti. Ploče za označavanje opasnosti Ploče se učvršćuju na vozilo prema propisima o prijevozu opasnih mateija, narančastesu boje, dimenzija 30 x 40 cm. Polka je okvirena crnim rubom i crnom crtom je podjeljena po duljini. Iznad i ispod crte nalaze se crni brojevi koji prema ADR-u označavaju osnovnu opasnost i vrstu opasne materije. Visina brojeva je 10 cm, a moraju biti neizbrisivi, čitljivi i poslije požara koji je trajao 15. Izgled ploče opasnosti pobliže je opisan u trećem poglavlju priručnika.

PLOČE OPASNOSTI

Broj u gornjem dijelu ploče sastoji se od dvije ili tri znamenke, a svaka od njih ukazuje na opasno djelovanje materije i ima određeno značenje.

Osnovne su znamenke i njihovo značenje: 2 - razvijanje pliova zbog pritiska ili kemijske reakcije 3 - zapaljivost tekuće materije (pare) i plina ili samozapaljiva tekućina (samozagrijavanje tekućine) 4 - zapaljivost čvrstih materije ili zamozapaljiva čvrsta materije (samozagrijavanje čvrste materije) 5 - oksidirajuće djelovanje (izaziva i pojačava požar) 6 - otrovnost ili zaraznost 7 - radioaktivnost 8 - nagrizanje (korozivnost) 9 - na 1. mjestu – različite opasne materije na 2. ili 3. mjestu – opasnost od spontane burne reakcije Osim navedenih znamenki koristi se kao druga namenka: 0 - bez posebne opasnosti, ili ispred broja znak, X - tvar opasno reagira u dodiru s vodom.


211

Prva znamenka u broju načešće označava u kojoj se klasi nalazi opasna materije, a sve ostale znamenke ukazuju na svojstva opasne materije, i mogu se mijenjati. Za neke određen je cjeli broj, te ga je obavezno navesti, kao na pr.: 333 - tvari sklone samozpaljenju i samozagrijavanju (mogu biti materije klase 3 ili 4.2), 539 - organski peroksidi, vodik peroksid, 606 - zarazbne materije… Materije sličnih opasnih svojstva mogu imati iste brojeve opasnosti, npr. benzin, alkoholaceton, i sl., imaju broj opasnosti 33. Ponavljanje istih znamenki u broju ukazuju na pojačanu osnovnu opasnost a neke kombinacije znamenki imaju posebno značenje (22 – pothlađen plin, 23 – tvar reagira s vodom razvijajući zapaljive plinove, …) Na koji način tumačimo broj osnovne opasnosti? Najprije uočimo prvu znamenku u broj i odredimo kojoj klasi pripada opasna materija (2- plin, 3 – zapaljiva tekućina, 4 – zapaljiva čvrsta materija, 5 – oksidirajuća materija, 6 - otrovna materija, 7 – radioaktivna materija, 8 – nagrizajuća materija, 9 – ostale opasne materija), a znamenke koje slijede tumačimo u odnosu na opasnosti odnosno svojstva materija (68 – otrovna i nagrizajuća materija). Primjeri brojeva opasnosti na pločama za označavanje vozila. Masnim slovima su otisnuti brojevi sa posebnim značenjem i njihovo značenje: KLASA 2

20 inertan plin 22 pothlađen plin

223 pothlađen zapaljiv plin 225 potlhađen oksidirajući plin

23 zapaljiv plin 236 zapaljiv plin, otrovan 239 zapaljiv plin, koji može spontano snažno reagirati 25 oksidirajući (pojačava požar) plin 26 otrovan plin 265 otrovan plin, oksidirajući (pojačava požar) 266 plin velike otrovnosti 268 otrovan plin, korozivan 286 korozivan plin, otrovan KLASA 3 30 zapaljiva tekućina (plamište od 23oC do 100oC) ili samozagrijavajuća tekućina 323 zapaljiva tekućina koja reagira s vodom stvarajući i zapaljive plinove X323 zapaljiva tekućina koja snažno reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove 33 lakozapaljiva tekućina (plamište ispod 21oC) 333 piroforna tekućina (može biti i klasa 4.2)

X333 piroforna tekućina koja opasno reagira s vodom 336 lakozapaljiva tekućina, korozivna X338 lakozapaljiva tekućina, korozivna, koja reagira opasno s ovodom 339 lakozapaljiva tekućina koja može spontano izazvati snažnu reakciju 36 samozagrijavajuća tekućina, otrovna 362 samozapaljiva tekućina, otrovna, koja reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove 38 samozagrijavajuća tekućina, korozivna


212

382 zapaljiva tekućina, korozivna, koja reagira s vodom stvarajući zapaljive plinove X382 zapaljiva tekućina, korozivna, koja opasno ragira s vodom stvarajući zapaljive plinove 39 zapaljiva tekućina koja može spontano izazvati snažnu reakciju KLASA 4 40 zapaljiva ili samozagrijavajuća kruta materija 423 čvrsta materija koja u reakciji s vodom stvara zapaljive plinove X423 zapaljiva čvrsta materija koja reagira opasno s vodom stvarajući zapaljive plinove 44 zapaljiva čvrsta materija, u rastaljenom stanju na povišenoj temperaturi 446 zapaljiva čvrsta materija, otrovna, u rastaljenom stanju na povišenoj temperaturi 46 zapaljiva ili samozagtrijavajuća čvrsta materija, otrovna 462 otrovnaq čvrsta materija koja u reakciji s bodom stvara zapaljive plinove 48 zapaljiva ili samozagrijavajuća čvrsta materija, korozivna 482 korozivna čvrsta materija koja u reakciji s vodom stvarq zapaljive plinove KLASA 5 50 oksidirajuće materija (pojačavanje požara) 539 zapaljivi organski peroksidi 55 jako oksidirajuće materija 556 jako oksidirajuće materije, otrovne 558 jako oksidirajuće (pojačavanje požara) materije, korozivne 559 jako oksidirajuće (pojačavanje požara) materije, koje mogu spontano izazvati snažnu reakciju 56 oksidirajuće materije, otrovne 568 oskidirajuće materije, otrovne, korozivne 58 oksidirajuće materije, korozivne 59 oksidirajuće materije koje ogu spontano izazvati snažnu reakciju KLASA 6 60 otrovna ili materije štetna za zdravlje 606 zarazna materije 623 otrovna tekućina koja reagira s vodom razvijajući zapaljive plinove 63 otrovna ili materije štetna za zdravlje zapaljiva (plamište između 21o C i 55oC) 638 otrovna ili tvar štetna za zdravlje, zapaljiva (plamište između 21oC i 55oC), koja može spontano izazvati snažnu reakciju 642 otrovna čvrsta tvar koja reagira s vodom razvijajući zapaljive plinove 66 jako otrovna materija 663 jako otrovna materija, zapaljiva (plamište ispod 55oC) 68 otrovna ili materija štetna za zdravlje, korozivna 69 otrovna ili materija štetna za zdravlje, koja može spontano izazvati snažnu reakciju KLASA 7 70 radioaktivne materije


213

72 radioaktivni plinovi 723 radioaktivni plinovi, zapaljivi 73 radioaktivne tekućine, zapaljive (plamište ispod 55oC 74 radioaktivne čvrste materije, zapaljive 75 radioaktivne materije, oksidirajuće 76 radioaktivne materije, otrovne 78 radioaktivne materije, korozivne KLASA 8 80 korozivne ili slabo korozivne materije X80 korozivne ili slabo korozivne materije, koje reagiraju opasno s vodom 823 korozivna tekućina koja reagira s vodom razvijajući zapaljive plinove 83 korozivne ili slabo korozivne materije, zapaljive (plamište između 21oC i 55oC) X83 korozivne ili slabo korozivne materije, zapaljive (plamište između 21oC i 55oC), koje reagiraju opasno s vodom 839 korozivne ili slabo korozivne materije, zapaljive (plamište između 21oC i 55oC) X839 korozivne ili slabo koroizvine materije, zapaljive (plamište između 21oC i 55oC) koje mogu spontano izazvati snažnu reakciju i opasno reagiraju u dodiru s vodom X842 korozivna čvrsta materija koja reagira s vodom razvijajući zapaljive plinove 85 korozivne ili slabo korozivne materije, oksidirajuće (pojačavaju požar) 856 korozivne ili slabo korozivne materije, oksidirajuće (pojačavaju požar) i otrovne 86 korozivne i slabo korozivne materije, otrovne X88 jako korozivne materije, koje opasno reagiraju s vodom 883 jako korozivne materije, zapaljive (plamište između 21oC i 55oV) 885 jako korozivne materije, oksidirajuće (pojačavaju požar) 886 jako korozivne materije, otrovne X886 jako korozivne materije, otrovne, koje opasno reagiraju s vodom 89 korozivne ili slabo korozivne materije, koje mogu spontano izazvati snažnu reakciju KLASA 9 90 ostale opasne materije Broj u donjem dijelu ploče opasnosti naziva se identifikacijski broj ili “UN” broj, a predstavlja “šifru” materije, tj.broj pod kojim je materija registrirana (koristi se umjesto imena materije). USPOREDBA SISTEMA OZNAČAVANJA OPASNIH MATERIJA

PO ADR-u

Brojevi osnovne opasnosti na pločama opasnsoti i listicama opasnosti direktno su povezani s podjelom opasnih materije po ADR-u tj. brojem skupine – KLASE kojoj određena materije pripada.


214

Oznake u stupcima tablice imaju slijedeća značenja: Stupac 1: prikazuje znak osnovne opasnosti (gornji dio tablice opasnosti). Crno su obojene one znamenke koje označavaju opisanu opasnost u odgovarajućem retku. Neobojene znamenke prikazuju moguće kombinacije (npr. 225=duboko pothlađeni, oksidi- rajući plin). Stupac 2: prikazuje klasu po ADR/RID-u, koja mora biti navedena u svim prijevozima dokumentima. Stupac 3: u njemu su navedeni nazivi potencijalnih opasnosti (u skladu s propisima).


215

Stupac 4: prikazuje propisane simbole opasnosti koji se postavljaju na ambalažu i koleta u skladu sa zakonom o kemikalijama za sitnu ambalažu. Stupac 5: prikazuje oblik i boju listica opasnosti koje se postavljaju na prijevozna sredstva, ovisno o opasnosti robe.Neko vozilo može imati i više listica opasnosti kojima se ukazuje na glavnu i dodatne opasnosti. 16.4.3. SPRIJECAVANJE NASTANKA NEZGODA PRI PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA U prethodnom tekstu iznijet je cijeli niz obaveza i dužnosti vozača i svih sudionika prijevoznog procesa u svim njegovim fazama. Posebno, ovdje bismo željeli naglasiti obavezu poznavanja još jednog segmenta svakog tehnološkog procesa (pa tako i prijevoza opasnih tvari),a to je zaštita na radu zbog što efikasnije zaštite života i zdravlja ljudi, životnog okoliša, materijalnih dobara i sigurnosti prometa uopšte, odnosno poduzimanja reventivnih i sigurnosnih mjera. Upravo u sistem prevencije spada edukacija svih sudionika prijevoznog procesa, provjera stručne osposobljenosti osoba koje prevoze i sudjeluju u prijevozu opasnih materija, te poznavanje pozitivnih propisa koji reguliraju ovaj specifičan segment prijevoza. DUŽNOSTI VOZAČA U SPRJEČAVANJU NASTANKA NEZGODE Sam vozač kao neposredni izvršilac prijevoza opasnih tvari može pridonijeti svojim radnjama i postupcima da do nezgode ne dode, na taj način da: - ako sazna da mu je na prijevoz dana opasna tvar čiji je prijevoz zabranjen, ili - da mu je na prijevoz dana opasna materija koja ne udovoljava uslovima propisanim za prijevoz,ili - da opasna materija nije deklarisana kao opasna materija ili je netačno deklarisana, ili prijevoz ne započne, odnosno ako ga je započeo, obustavi prijevoz opasne materije na prvom mjestu koje zadovoljava sigurnosne uslove, te potom obavijesti najbližu policijsku upravu, odnosno stanicu pošiljatelja ili davaoca odobrenja za prijevoz. Osim toga, vozač kao neposredni izvršilac prijevoznog procesa mora dobro poznavati opasnosti koje proizilaze iz karakteristika opasne materije koju prevozi, opasnosti koje proizilaze iz same vožnje i sudjelovanja u prometu, te opasnosti koje mogu nastati iz neznanja ili nestrucnog rukovanja (manipulacije ambalažom, opasnom materijom, vozilom, opremom ili zaštitnim sredstvima. Vozač koji prevozi opasne materije mora biti upoznat s opasnostima pri mjerama zaštite tokom cijelog tehnološkog procesa, i to s: - fizikalnim svojstvima opasne materije, - hemijskim svojstvima opasne materije, - nepravilnostima pri utovaru ili istovaru opasne materije, - zaštitom od požara ili eksplozije pri istakanju ili utakanju tekućih ili plinovitih materija, - opasnostima pri rukovanju alatom, - opasnostima i zaštitom od električne struje, - opasnostima radi nepravilnog obilježavanja ambalaže ili vozila, - opasnostima koje mogu proizići zbog uključivanja u saobraćaj s tehnički neispravnim vozilom, - opasnostima zbog cesta po kojima se krece vozilo i dinamike vožnje, - nepoštivanja ograničenja brzine i neprilagođavanja brzine uslovima ceste i saobraćaja, - opasnostima koje proizilaze iz zaustavljanja na javnoj saobraćajnoj površini i naseljenim mjestima, - vožnjom na prijelazima preko željezničke pruge, preko mostova, vijadukta, u tunelima, oštrim okukama i sl., - vožnjom kroz naselja uz škole, vrtiće ili druga mjesta s velikom koncentracijom ljudi, - opasnostima za vrijeme vožnje u nepovoljnim vremenskim prilikama, nocu ili za vrijeme smanjene vidljivosti, - opasnostima vožnje u koloni, - opasnostima od preticanja, obilaženja, mimoilaženja ili naizmjeničnog propuštanja vozila, - opasnostima kod kretanja po krugu preduzeća, skladištu, brodskom skladištu, pri utovaru ili istovaru vozila s

broda ili u brod, - opasnostima kod zaustavljanja na cesti zbog kvara na vozilu, pucanja gume i sl, - opasnostima pri vuci neispravnog vozila, - nepravilnom ili nestručnom upotrebom, odnosno korištenjem zaštitnih sredstava ili opreme u slučaju

nezgode,


216

- nepravilnim ili nestručnim pružanjem prve pomoći unesrećenim u saobraćajnoj nezgodi, - opasnostima koje proizilaze zbog nepridržavanja propisanog vremena upravljanja teretnim m/v kao i

problemima nastajanja prekomjernog umora, psihofizičkih opterećenja, prekomjernog pušenja, uživanja alkohola, crne kafe, uzimanja lijekova, droga ili drugih stimulansa itd,

Poznavanjem svih ovih faktora sigurnog prijevoza opasnih stvari i naravno vlastitih sposobnosti, pretpostavlja se da so nezgode neće uopšte doći, odnosno da vozač može bitno uticati na opseg posljedica nezgode. Jasno, mnogo ce se postići u sprječavanju nastanka nezgode i razmjerama posljedica tog dogadaja ako i svi drugi osim neposrednih izvršilaca prijevoza opasnih materija poduzmu sve potrebne mjere kako do nezgoda ne bi došlo. Tu se prvenstveno misli na lica koja pripremaju opasne materije za prijevoz, predaju je na prijevoz ili obavljaju radnje u vezi s tim prijevozom. To znači: - da se opasna materija pravilno pakuje, pripremi za prijevoz, označi, utovari i učvrsti do pomicanja, - organizovati i trajno obavljati kontrolu provođenja mjera i udovoljenja uslovima propisanim za prijevoz

opasnih materija, - zabraniti zajedničko pakovanje i zajedničko prevođenje u istom vozilu opasnih materija koje su

nekompatibilne, - poduzeti sve druge potrebne mjere i radnje za sprječavanje nastanka nezgoda. 16.4.4. POSTUPAK I MJERE KOJE TREBA PODUZETI VOZAČ (POSADA) U SLUČAJU NEZGODE Usprkos svih poduzetih mjera prevencije, ipak nezgode u cestovnom saobraćaju se dogadaju. Nezgode koje se mogu dogoditi u saobraćaju u kojima je sudjelovalo bar jedno vozilo za prijevoz opasnih materija (slijetanje, prevrtanje, sudar, udar, isticanje, rasipanje, požar ili eksplozija i sl,) mogu imati velike posljedice. U svakoj nezgodi koja se dogodi pri prijevozu opasnih materuja čije posljedice posada i vozač ne mogu sami otkloniti ili zbog kojih nije moguć nastavak vožnje, jedan od članova je dužan obavijestiti najbližu policijsku stanicu. Ako se u takvom vozilu koje je pretrpilo nezgodu nalazi samo vozač lice koje naiđe na to mjesto, na zahtjev vozača dužna je o tom događaju obavijestiti najdližu policiju, kako bi vozač mogao preduzeti ostale sigurnosne mjere (postupanje se odnosi na opasne materije klase 2, 3, 4.1, 4.2,4.3, 5.1, 6.1, i 8): 1. isključiti rad motora 2. iznijeti iz vozila dokumente o prijevozu, 3. obavijestiti odgovorna lica u firmi odgovornoj za utovar opasnih materija, 4. ako je moguće ukloniti i onemogućiti pristup svim izvorima paljenja, 5. odgovarajuce osigurati mjesto nesreće, po potrebi regulisati saobraćaj ili ga prekinuti, 6. zabraniti pristup neovlaštenim licima i udaljiti prisutne, 7. ako ima unesrećenih obavijestiti hitnu pomoć, 8. po mogućnosti postaviti se uz vjetar radi opasnosti od širenja materije pomoću vjetra, 9. pružiti prvu pomoć povrijeđenim i smjestiti ih uz vjetar, 10. opremiti se ličnim sredstvima za zaštitu u skaladu opasnosti koja prijeti, 10. mjesto rasipanja i širenja (pukotina, rupa) na vozilu pokušati začepiti i spriječiti dalje širenje, 11. radi sigurnosti primjeniti ostale mjere iz Uputa o posebnim mjerama sigurnosti. 12. rasutu materiju prekriti zemljom ili pjeskom radi upijanja i tako onemogućiti dalje širenje, 13. ukoliko je došlo do kontaminacije pitke vode, vodotoka, kanalizacije, jezera treba odmah obavjestiti

vatrogasce i policiju. 15. ukoliko je došlo do požara posude treba hladiti raspršenim mlazom vode, 16. upotrijebiti odgovarajući aparat za gašenje požara, 17. ako nastaju pare usljed prolijevanja zapaljive tekućine, treba ih raspršenim mlazom vode "spuštati ili obarati na tlo", 18. zaštitnu odjeću po završenoj akciji isprati velikom količinom tekuće vode, kako bi se opet mogla koristiti, Sigurno je da posada vozila neće moći uvijek mnogo učiniti. Njihova oprema za intervenciju je prilično skromna ali ipaak pravilna i blagovremena upotreba može bitno uticati na dalji tok događaja i konačne štete koja će nastati.


217

Lična sredstva za zaštitu U postupku saniranja posljedica nezgode ili nesreće sva lica koja dolaze u dodir sa opasnim materijama moraju koristiti lična sredstava za zaštitu. Vozač lična sredstva za zaštitu ima u opremi koju dobiva prije početka prijevoza određene opasne materije. Svaka opasna materija zahtijeva korištenje posebnih zaštitnih sredstava. Vozač mora poznavati lična zaštitna sredstva, njihovu svrhu i način upotrebe u datoj situaciji. Lična sredstva za zaštitu štite tijelo od štetnih uticaja opasnne materije, te mehaničkih povreda pri rukovanju opasnim materijama. Lična sredstva za zaštitu dijele se na: 1. Zaštitna sredstva za glavu, 2. Zaštitna sredstva za ruke, 3. Zaštitna sredstva za tijelo, 4. Zaštitna sredstva za noge. 1. Zaštitna sredstva za glavu Štite od fizičkih povreda, ogrebotina, te od uticaja velikih temperatura, a štite glavu, oči i lice. Osim toga, štite oči i disne organe od nadražaja ili udisanja. Zaštitna sredstva za glavu su: - kaciga - kaciga sa štitnikom - kapuljača - kapuljača s naočalima - štitnik za oči i lice - zaštitne naočale - respirator - cijevna maska - gas maska - zaštitna sredstva za uši 2. Zaštitna sredstva za ruke Štite ruke od fizičkih ozlijeda, opeklina, kemijskog djelovanja, smrzavanja i slično. Zaštitna sredstva za ruke su: - zaštitne rukavice od raznih materijala - štitnici za zglobove - štitnici za cijelu ruku od različitih materijala 3. Zaštitna sredstva za tijelo Štite od mehaničkih ozlijeda, toplinskog uticaja , vlage, para, opekotina ili smrzavanja. Zaštitna sredstva za tijelo su: - zaštitna pregača od gume, kože, azbesta, plastike - štitnici za rame - zaštitni pojasevi - zaštitna odijela - kabanice 4. Zaštitna sredstva za noge i stopala Štite od fizičke ozlijede, toplinskog uticaja, vlage, opeklina, smrzotina, djelovanja kiseline i ostalih nagrizajućih materija. Zaštitna sredstva za noge i stopala su: - cipele - čizme - koljenice - kožne i armirane potkoljenice


218

Poslije svake upotrebe zaštitne opreme svako od upotrijebljenih sredstava se mora detaljno oprati i očistiti. Ni jedno sredstvo za zaštitu se ne bi smjelo upotrebljavati bez atesta, odnosno ako ne odgovara propisima mjeriteljstva i normizacije. Treba napomenuti da svaki vozač, bez obzira na samouvjerenost, mora povremeno vršiti provjeru znanja o upotrebi pojedinih sredstava lične zaštite. Vozač prije vožnje mora provjeriti podatke o ličnim sredstvima za zaštitu na uputi o posebnim mjerama sigurnosti sa sadržajem torbe sa zaštitnim sredstvima koje je dobio prije otpočinjanja prijevoza. Sve manjkove i nedostatke mora odmah prijaviti i izvršiti nadopunu ili zamjenu. Zaštita od požara Veliki broj opasnih materija namjenjenih prijevozu je zapaljiv, lako zapaljiv, samozapaljiv ili ispošta pare koje su vrlo lako zapaljive. Niti jedan vozač ne smije upravljati vozilom i prevoziti opasnu materiju, a da nije teorijski i praktično upoznat s osnovnim pojmovima zaštite od požara i radom ručnih vatrogasnih aparata, te sa radom stacionarnog hidranta. Svaki vozač mora znati osnovne pojmove o gorenju. 1. Gorenje Gorenje je brzi kemijski proces oksidacijeili razlaganja uz pojavu svijetlosti i topline te produkata gorenja. Gorenje je burna i brza kemijska reakcija spajanja gorive materije s kisikom iz zraka. Za razliku od drugih oksidacija kao što je korozija metalai sl. kod gorenja se uz toplinu razvija i svijetlost - vatra. Postoje materije koje mogu goreti bez prisustva kisika pri čemu se takve materije razlažu na jednostavnije sastojke uz razvoj svjetlosti i topline. Može se reći da je vatra vidljiv učinak svakog izgaranja. Osnovni uslovi za odvijanje procesa gorenja Da bi neka materija gorela mora biti prisutno gorivo-materija, kisik, izvor toplote i paljenja. Podjela materija s obzirom na zapaljivost Postoje gorive i negorive materije. Temperatura paljenja To je najniža temperatura na koju treba zagrijati materiju da bi započeo proces sagorijevanja. Postizanje temperature paljenja Postiže se otvorenim plamenom, trenjem, iskrom, isijavanjem, kemijskom reakcijom ili prirodnom pojavom. Klasa požara Požar je nekontrolisano gorenje i dijeli se na: Klasa "A" - goriva čvrsta materija Klasa "B" - zapaljive tečnosti Klasa "C" - zapaljivi plinovi Klasa "D" - lahki metali i njihove legure Klasa "E" - električni uređaji, instalacije, elektro oprema. Širenje požara Vertikalno i horizontalno širenje požara. Vatrootpornost Vatrootpornost je izdržljivost materijala u vremenskom periodu za vrijeme gorenja (cisterna - zidovi i ostale posude). Ponašanje vatre u odnosu na vrijeme U roku od 15 minuta od početka požara dostiže temperaturu 900 stepeni C. Gorenje zapaljivih tekućina Tekućine u pravilu ne gore, gore pare koje nastaju isparavanjem tekućine. Temperatura tekućine nad čijom se površinom razvija dovoljna količina pare koja se može upaliti naziva se plamište. Pare i tekućine se mješaju sa zrakom i stvaraju eksplozivnu smješu. Postoji tačno određen odnos-omjer para u smješi i zraka u kojoj dolazi do eksplozije i li gorenja.To je granica eksplozivnosti. Postoji gornja i donja granica eksplozivnosti. Sredstva za gašenje požara


219

Sredstva koja uglavnom gase sve vrste požara su: - ugljen dioksid - suhi prah - halon Ručni aparati za gašenje Ručnim vatrogasnim aparetima za gašenje požara gase se početni požari na vozilu ili manji požar na materiji. PP aparati su punjeni pobrojanim sredstvima za gašenje. Hidranti Hidranti su priključci na vodovodnoj mreži pomoću kojih je upotrebom odgovarajuće standardinizirane opreme moguće gašenje požara vodom. Stacionirani su na zidovima ili u zemlji na dostupnim mjestima. Gašenje zapaljenih lica Ovu radnju vozači moraju uvježbati na poligonu na lutki za demonstraciju, primjenom aparata za gašenje kao i upotrebom hidranta. Kod gašenja požara ručnim aparatom treba voditi računa o slijedećem: - da se požaru prilazi sa strane od koje puše vjetar - gasiti mirno, sabrano i brzo - aparat upotrijebiti odmah nakon izbijanja požara - mlaz usmjeriti u podnožje plamena - nakon gašenja manjeg požara ostaviti rezervu sredstva za gašenje u aparatu - veće požare gasiti kombinacijom sa više aparata - požar gasiti od sebe prema naprijed Način obilježavanja mjesta nezgode Kao što je ranije već naglašeno, svako zaustavljanje na cesti vozila za prijevoz opasnih materija, mora biti posebno označeno na šta obavezuje i Zakon o sigurnosti saobraćaja na cestama i Zakon o prijevozu opasnih materija. Pravilno obilježeno vozilo predstavlja smanjenu mogućnost nastanka nezgode zbog nalijetanja, sudara pri obilaženju, mimoilaženju i slično. Najopasnije nezgode po zdravlje i život ljudi, životne okoline i materijalnih dobara, u saobraćaju opasnih materija događaju se nakon neočekivanog događaja u saobraćaju na cesti pri kojem je nastupilo prosipanje opasne materije, njeno izlijevanje ili ako je došlo do požara ili eksplozije te materije. Ispale ili na bolo koji način prosute opasne materije pri prijevozu, prijevoznik je dužan osigurati, prikupiti i odstraniti, spriječiti daljnje isticanje ili širenje, odnosno smjestiti na za to određenim mjestima ili ih na drugi način učiniti bezopassnim, a o tome obavjestiti najbližu policiju, a prema potrebi i najbliži organ sanitarne inspekcije. Ako prijevoznik nije u mogućnosti ispale ili prosute opasne materije prikupiti ili odstraniti, smjestiti na određeno mjesto ili neutralisati, zbog kojih postoji opasnost od kontamunacje životnog okoliša, prijevoznik je dužan na vidljiv način označiti takvo mjesto, osigurati mjesto, licima i životinjama spriječiti pristup tom mjestu, i osigurati mjesto od nalijetanja drugih vozila na vozilo koje je pretrpilo nezgodu, sve do dolaska ovlaštenih lica. MUP će u težim slučajewvima nezgoda takvog tipa poslati preduzeće koje raspolaže tehničkim sredstvima za obavljanje zadatka sanacije mjesta nesreće ili pretovar opasne materije u drugo vozilo. Dakle ako je tokom prijevoza opasne materije došlo do saobraćajne nezgode ili do nezgode zbog kvara na uređajima za zatvaranje cisterni, probijanja cisterni ili posuda, ispadanja ili prosipanja zbog pada ili pucanja ambalaže u koju je opasna materija pakovana ili zbog više sile, pa se opasna materija širi oko vozila , a posada vozila nije u mogućnosti pokupiti opasnu materiju, spriječiti daljnje izlijevanje ili širenje i neutralizirati njeno dijelovanje, potrebno je itvrditi područje opasnosti i osgurati mjesto opasnosti, s obzirom na količinu opasne materije, smjer širenja opasne materije i smjer puhanja vjetra. Takvo mjesto se mora obilježiti na propisan način trokutovima za obilježavanje zaustavljenog vozila, crveno žutim trakama za spriječavanje ulaska u područje opasnosti neovlaštenim licima i osigurati prolaz licima i vozilima izvan zone opasnosti. Utvrđivanje zone opasnosti kod izlijevanja ili rasipanja opasnih materija Zona opasnosti kod nesreće rasipanja ili izlaženja opasne materije iz vozila određuje se, ovisno od vrste opasne materije koja se širi ili istjeće, te njenom agregatnom stanju, brzini širenja ili isticanja, smjeru isticanja ili širenja, te smjeru i jačini vjetra.


220

Zbog svega toga vrlo često je teško odrediti veličinu opasne zone, no samu zonu čini veličina mjesta nezgode, odnosno područje djelovanja (izlijevanja ili rasipanja) opasne materije i veličina sigurnosnog razmaka. Sigurnosni razmak se uzima: 1. oko 5 metara za upaljive tekućine (osim klase 1.), 2. oko 15 metara za otrovne i nagrizajuće materije, 3. oko 30 metara za eksplozivne pare, plinove, smjese dim-zrak, radioaktivne materije, zapaljive tekućine klase 1. Izvođenje akcije vatrogasaca Kod nezgoda većih razmjera u kojima je sudjelovalo vozilo za prijevoz opasnih materija, posada vozila bi trebala sama ili preko povjerljivog lica obavjestiti vatrogasne jedinice o samoj nezgodi. Da bi vatrogasne jedinice efikasno djelovale mora im se dostaviti ppotreban broj podataka o nezgodi, i to: 1. Vrsta havarije (požar, eksplozija, sudar, prosipanje, izlijevanje ili slično), 2. Vrsta i količina opasne materije koja se prevozi (najsigurnije je dojeviti brojčani podatak sa ploče za označavanje vozila-identifikacijski broj-vrsta opasnosti i broj opasne materije), 3. Mjesto nesreće (lokacija mjesta), 4. Da li ima ugroženih lica i osnovne podatke o vrsti povreda. Ako posada nije sigurna u podatke kod javljanja vatrogasnoj jedinici, treba ponijeti sa sobom uputu o posebnim mjerama sigurnosti. Akcija vatrogasne jedinice usmjerena je na: • spašavanje ljudi, • pružanje osnovne prve pomoći povrijeđenima, • gašenje požara, • davanje upozorenja u vezi s nezgodom, • stalno mjerenje štetnih koncentracija, • provođenje evakuacija širih razmjera, • provođenje svih vrsta tehničkih intervencija, • provođenje dekontaminacije, • rasčiščavanje mjesta nezgode. Za vrijeme izvođenja akcije treba stalno imati na umu sve opasnosti koje prijete od opasne materije, te s njima izbjegavati direktan kontakt. Radioaktivne materije Odobrenje za prijevoz radioaktivnih materija u unutarnjem i tranzitnom i izvoznouvoznom saobraćaju izdaje Ministarstvo zdravlja BiH, osim za potrebe VFBiH, FMO i MUPBiH uz vojno ili policijsko osiguranje. Ovo odobrenje se može izdati za višekratni prijevoz na određeno vrijeme i to licu koje je registrirano za ovu djelatnost u BiH. Zahtjev pošiljaoca za izadavanje odobrenja za prijevoz radioaktivnih materija mora sadržavati: • Naziv i adresu prijevoznika i uvoznika i izvoznika, • Naziv i adresa firme koja je pakovala teret, • Naziv i adresu proizvođača radioaktivne materije, • Intenzitet izvora, maksimakno zračenje na površini ambalaže i na udaljenosti od 1m od ambalaže

izraženo u rem/h i način mjerenja radioaktivnosti materije, • Rubni broj po ADR-u i identifikacijski broj ako postoji, • Oznaku prijevoznog sredstva, • Pravac kretanja prijevoznog sredstva, • Naziv graničnih prijelaza (U-I), • Naziv i adresa primaoca, • Datum i približno vrijeme početka prijevoza


221

UPITNIK ZA PROVJERU POSADE VOZILA ZA PRIJEVOZ OPASNIH MATERIJA

UPITNIK LISTA PROVJERE ZA POSADU VOZILA U PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA

1. DOKUMENTACIJA DA NE 1.1. Imam li certifikat o obuci vozača? 1.2. Imam li certifikat za vozilo? 1.3. Da li certifikat još vrijedi? 1.4. Da li je isporučilac ispostavio potvrdu o vrsti opasne materije i njenoj

opasnosti?

1.5. Da li je ispostavljen tovarni lis ili prijevoznica (dokument o prijevozu opasne materije)?

1.6. Da li su dokumenti za prijevoz opasne materije ispravno popunjeni? 1.6.1. Da li su tačne adresa i mjesto utovara i istovara? 1.6.2. Da li su navedeni podaci o vrsti opasnosti? 1.6.3. Da li je tačno naveden identifikacijski broj po ADR-u? 1.6.4. Da li je naznačena bruto i neto težina? 1.6.5. Da li je naznačen broj komada? 1.6.6. Da li je upisana naznaka pošiljatelja i da li su ispunjeni svi uslovi

propisani za prijevoz opasne materije?

1.7. Imam li sa sobom "Upute o posebnim mjerama sigurnosti za slučaj nesreće"?

1.8. Da li je Uputa na propisanom mjestu? 1.9. Da li je primjerak upute iza ploče na vozilu? 1.10. Da li su odstranjeni, pohranjeni ili uništeni nevažeći podsjetnici - upute? 1.11. Da li sam precizno upoznat sa sadržajem uputa o posebnim mjerama

sigurnosti u slučaju nesreće s obzirom na teret koji prevozimo?

1.12. Imam li odobrenje za prijevoz? 1.13. Imam li potrebne zemljopisne karte za određeni itinerer? 1.14 Imam li sa sobom sve potrebne dokumente koji se odnose na prijevoz,

teret, vozilo i vozača?

UPITNIK

LISTA PROVJERE ZA POSADU VOZILA U PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA 2. OBAVEZNA I DOPUNSKA OPREMA NA VOZILU I ZAŠTITNA

OPREMA

2.1. Da li postoji ispravan i adekvatan PP aparat za požar na materiji? 2.2. Da li postoji ispravan PPaparat za požar na vozilu? 2.3. Da li postoje propisane oznake za označavanje opasne materije i

vozila?

2.4. Da li mi je predata zaštitna oprema i sredstva za opasne materije? 2.5. Imam li trokut za obilježavanje zaustavljenog vozila na cesti? 2.6. Imam li propisan alat i dizalicu? 2.7. Imam li odgovarajuća upozoravajuća svjetla za obilježavanje vozila

noću?

2.8. Imam li odgovarajuće znakove upozorenja i zastavice? 2.9. Imam li klinaste podmetače za osiguranje vozila na uzbrdici ili nizbrdici? 2.10. Da li su ispravni signalni i svetlosni uređaji na vozilu? 2.11. Da li je uređaj odvodnju statičkog elektriciteta na vozilu u funkciji?


3. MOTORNO I PRIKLJUČNO VOZILO


222

3.1 Dnevni preventivni tehnički pregled vozila: 3.1.1. Ima li dovoljno goriva u rezervoaru?

3.1.2. Da li je odgovarajući i propisan nivo ulja u motoru? 3.1.3. Da li je nivo rashladne tečnosti dovoljan? 3.1.4. Pritisak u gumama? 3.1.5. Tovarni sanduk očišćen? 3.1.6. Da li su otvori na cisterni dobro zatvoreni? 3.1.7. Kočnice? 3.1.8. Amortizeri i opruge? 3.1.9. Sistem za kačenje prikolice?

3.2 O utovaru i istovaru: 3.2.1. Da li je dotičnim vozilom dozvoljeno prevoziti predmetnu

opasnu materiju? 3.2.2. Da li su postevljene odgovarajuće oznake na vozilu i materiji? 3.2.3. Imam li dozvolu za utovar? 3.2.4. Da li je očišćen tovarnisanduk? 3.2.5. Da li je isključen rad motora pri utovaru i istovaru? 3.2.6. Da li se vozilo može samo pomicati? 3.2.7. Postoji li neki izvor varničenja? 3.2.8. Da li koristim zaštitnu opremu? 3.2.9. Da li je vozilo propisno uzemljeno? 3.2.10. Da li su cijevi za punjenje ili pražnjenje pravilno položene i

zakačene? 3.2.11. Da li je cisterna propisno napunjena? 3.2.12. Da li su otvori na cisterni pažljivo zatvoreni? 3.2.13. Da li je način utovara odgovarajući? 3.2.14. Da li je teret dobro učvršćen? 3.2.15. Da li je vozilo preopterećeno?

UPITNIK

LISTA PROVJERE ZA POSADU VOZILA U PRIJEVOZU OPASNIH MATERIJA 4. OBAVEZNA I DOPUNSKA OPREMA NA VOZILU I ZAŠTITNA

OPREMA

4.1 Da li je sve u redu sa tahografom? 4.2. Da li sam dovoljno odmoran za obavljanje prijevoza? 4.3. Da li je za ovaj prijevoz predviđen suvozač? 4.4. Da li se mijenjaju vozač i suvozač u pravilnim razmacima i po planu?


5. SLUČAJ SAOBRAĆAJNE NEZGODE ILI NEPLANIRANOG ZAUSTAVLJANJA

5.1. Da li je zaustavljan rad motora? 5.2. Da li su isključeni svi izvori struje? 5.3. Da li je onemogućeno bilo kakvo varničenje? 5.4. Da li su obaviješteni vatrogasci, policija i hitna pomoć? 5.5. Da li je osigurana saobraćajnica? 5.6. Da li je obilježeno vozilo? 5.7. Da li se koristi zaštitna oprema? 5.8. Da li je osigurano mjesto od daljnjeg širenja i izlijevanja opasne

materije?

5.9. Da li je pružena prva pomoć unesrećenima? 5.10. Da li je onemogućen pristup neovlaštenim licima?


223

5.11. Da li je obaviješteno okolno stanovništvo? 5.12. Da li su ostale mjere poduzete u skladu sa uputama za slučaj nezgode?

17. CARINSKI POSTUPAK I INCOTERMS Jedno od pitanja koje možemo postaviti jeste svrha izučavanja, pa čak i površinskog, o ugovoru o prodaji robe budući da se zna da: - prodajni i komisionski ugovori su dva različita te neovisna ugovora, - obaveza savjeta špeditera/komisionarnog transportera je u saglasnošću s njegovom vlašću

i nema nikakvog utjeca na ugovor o prodaji, u kojem on ne učestvuje. Međutim, s praksom se pokazuje da ugovor o prodaji robe ima utjecaja na ugovor o špediciji. Treba takođe primjetiti da dobro poznavanje pravnih obaveza ugovora o prodaji pomaže organizatoru prijevoza odnosno špeditoru da može dati sve tačne i jasne upute mogućim, višebrojnim potpoduzetnicima da bi mogao garantovati dobro otpremu robe. Na međunarodnom planu, treba takođe skrenuti pažnju na činjenicu da se razlikuju mnogi pojmovi čije dobro nepoznavanje može dovesti do težih posljedica kao pojam na primjer s jedne strane prijenosa rizika te troškova te s druge strane pojam prijenosa svojinskog prava. 111. Koje su obaveze učesnika obligacionih odnosa? 1.1.1.1. Obaveze prodavca

1.1.1.1.1. Mjesto isporuke 1.1.1.1.2. Vrijeme isporuke 1.1.1.1.3. Način plaćanja isporuke 1.1.1.2. Obaveze kupca

1.1.1.2.1. Prijem isporuke 1.1.1.2.2. Isplata

Mjesto plaćanja Plaćanje i isporuka Plaćanje cijene

1.1.2. Koji su mogući dokazi za prodanu robu? 1.1.3. U kojem momemtu se vrši prijenos svojine tj. prodane robe? 1.1.4. Kad se vrši prijenos rizika? Ugovor o prodaji je ponekad tako komplikovana vrsta ugovora čime se obrazlaže činjenica da mnoge zemlje nemaju jedistvenu metodu već posjeduju više pravnih izvora uključujući i formalne te neformalne izvore (običaji ili tradicije). Međutim mnogo toga zavisi i od stepena protekcije domaćeg tržišta te preduzete mjere za borbu protiv „skrivene diskriminacije“ naspram uvozne robe te nelojalne utakmice. Samim tim se dokazuje da su danas čak i najrazvijenije zemlje u jednoj vrsti „ekonomskom rata“ gdje vlada velika konkurencija. S tim su mnoge zemlje pokušale putem ex-GATT da se riješe mnogih domaćih barikada, naročito carinskih, te poboljšati lakši i konkurentniji promet proizvoda.


224

1.2.1. Bečka konvencija Bečka konvcencija (dalje: BK ili CISG) o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe je potpisana 11.aprila/travnja1980 god., a stupila je na snagu 1.januara/siječnja1988 god. Prva karakteristika BK je korak ka izjednačavanju međunarodnog zakonodovstva o prodaji robe (dalje: CVIM). BK su ratifikovale više od 40 zemalja koje su prihvatile da njezin predmet ima veću pravnu snagu od domaćih zakona, prema monističkom konceptu. BiH je postala članica Konvencije pristupanjem 12.januara/siječnja 1994 ali sa važenjem od 6.marta/ožujka 1993 god. BK ima 4 osnovna zadatka: Njen prvobitni cilj je da primora ugovorne stranke da poštuju zajednička i jedinstvena međunarodna pravila koje se odnose na ugovore o prodaji robe, ali budući da su odredbe BK dispozitivne, stranke ih mogu isključiti, ukoliko to normom Konvencije nije izričito zabranjeno (čl. 6). U tom slučaju, stranke trebaju naknadno naglasiti u ugovoru od koje države se primjenjuju pravni propisi. Sud koji može biti naveden da sudi spor između ugovornih stranaka, i koji su nastanjeni u zemljama, članicama BK, neće biti primoran da odluči čiji propisi se će se primjeniti, jer je BK samoregularna i autonomna norma. Treba primjetiti da se BK uopšte ne primjenjuje na praktične posljedice svojine prodate robe. To se razlikuje od francuskog, domaćeg prava gdje su svi rizici nakon prodaje robe na teretu kupca. Prodavac je znači dužan isporučiti robu u količini, kvalitetu i vrsti kako je to predviđeno ugovorom i pakovanu ili zaštićenu na način predviđen ugovorom (čl. 36 BK). Prodavac je odgovoran za nepoštivanja ovih obaveza, uključujući i prenos rizika, koja se stiče s predajom svojine (Res perit domino). Kad se isporuka izvrši, kupac će tada provjeriti saobraznost robe u razumnom roku da bi se sve potrebne obaveze prodavca ispunile. BK takođe posvećuje posebnu pažnju prelasku rizika (čl. 67 do 69): - na kupca, kad treba da preuzme isporuku odnosno sa momentom u kome kupac treba da

preuzme isporuku, - u onom momentu kad se isporuka vrši prvom isporučiocu, - u onom momentu kad je sklopljen ugovor, ako se radi o prodaji (ili preprodavanju) robe

tokom prijevoza. Cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno određena u Konvenciji, kao ni pitanje ko tačno određuje cijenu. Citirajući BK odredbe, cijena je naplativa od strane kupca ali ne dužna od strane prodavca. Znači, BK obavezuje kupca s njezinim cjelokupnim odredbama koji će omogućiti prodavcu da bude plaćen prema sporazumu. Obično, svi sporovi koji mogu nastati nepoštivanjem ugovora o prodaji robe, manje potiču zbog nesuglasnosti volje stranaka već najviše zbog lošeg načina iskazivanja sporazuma u jedan ili više klauzula ugovora. Ti spisi su naročito je primjenjivi pri isporuci izvršenoj u zemlji kupčevog sjedišta. Roba je prevezena s više prometnih sredstava (cestom, morem ili vazdušnim prometom) ponekad s


225

obaveznim istovaranjem te utovaranjima na druga vozila, skladištenje itd. Znači, neophodno je da sve ugovorne stranke znaju obaveze koje stiču s potpisom ugovora, te smanjenjem rizika pravnih komplikacija kao i snošenjem troškova. Odgovor je dat od strane International Chamber of Commerce (ICC) odnosno Međunarodne trgovinske komore (dalje: MTK) stvorene 1919. i čije je sjedište u Parizu. Pod njezinom nadležnošću je obaveznost da se izjasne svi obostrani obligacioni odnosi između prodavca i kupca, zahvaljujući jednostavnoj terminologiji kupoprodajnog ugovora. Naime, 1936 objavljena je zvirka međunarodnih pravila, poznati pod nazivom „INCOTERMS 1936“ (International Commercial Terms), koja su ustvari zvanična pravila MTK za tumačenje trgovinskih termina i koja olakšavaju vođenje međunarodne trgovine. Ova pravila su prihvaćena naročito u prometnoj oblasti i od 1936 su bile više puta izmjenjene i dopunjene 1953, 1976, 1980, 1990 god. Zadnja revizija je prisvojena 2000 god, naročito radi potreba njegovog prilagođavanja savremenoj trgovinskoj praksi: EDI-poruke (komunikacije elektronskim putem) te uvod novog termina DDU (isporučeno-neocarinjeno) radi harmonizacije s propisima EZ. 1.2.2. Pravila Međunarodne trgovinske komore za tumačenje trgovinskih termina ili INCOTERMS revizija 2000 1.2.2.1. Svrha Incotermsa

Cilj Incotermsa je prije svega da uredi odnos samo između prodavca i kupca u kupoprodajnom ugovoru, a ne između nekog od njih i vozača. Ugovorne stranke se obavezuju da primjenjuju jasna „pravila igre“ da bi se izbjegao svaki nesporazum zbog problema razumijevanje jezika, domaćih pravnih spisa ili običaja. Zahvaljujući ovoj doista jednostavnoj i zajedničkoj terminologiji, izvoznik i uvoznik znaju tačno kome pripada obaveza za prijevoz robe te drugih operacija. Obaveze se naročito odnose na : Sve obaveze prije otpreme robe (cestom, morem ili zračnim putem):

- inspekcija robe prije utovara, izbor odgovarajuće ambalaže, etiketiranje, svakodnevne provjere,

- tačno mjesto i vrijeme određeno za dopremu robe, - preuzimanja odgovornosti za carinske formalnosti pri izvozu, - izdavanje potrebnih dokumenata (administrativnih ili prometnih), - osiguranje za preuzimanje rizika gubitka ili oštećenja robe.

Sve obaveze poslije otpreme robe:

- preuzimanje odgovornosti za carinske formalnosti pri uvozu, - otprema robe na određeno mjesto, - garancija za isplaćivanje robe u suglasnošću s kupoprodajnim ugovorom.

Svaki Incoterms mora precizirati slijedeće:

- djelidba troškova ili ko i šta plaća - tačno vrijeme i mjesto prenosa rizika ili ko je odgovoran za šta? - priloženi dokumenti i od koga?

Incoterms ne predviđa slijedeće:

- ne određuje mjesto, vrijeme ili način prenosa vlasničkih prava na robu,


226

- nije dio prometnog ugovora, već samo kupoprodajnog, - ne određuje obaveze i pravne propise vezane za razna kršenja ugovora, docnjenje itd.

1.2.2.2. Kriteriji izbora Incotermsa

Važno je naglasiti da se klauzule Incotermsa 2000 različito primjenjuju s gledišta prodavaoca i kupca i da pregovaranje između ovih stranki je odlučujući za izabiranje klauze koja će biti uvrštena u konačni kupoprodajni ugovor. Izbor Incotermsa će ovisiti od: - vrste robe za otpremu - način prijevoza robe - opšte stanje situacija zemlje gdje se uvozi - saglasnost ili privatni interesi kupca i/ili prodavca. Vrsta robe za otpremu

Jasno je da od osobine robe koja se mora otpremiti (krhka ili kvarljiva roba, opasni tovar, zapaljiva roba, dragocijeni tovar itd.) zavisi njihovog način skladištenja, pakovanja te otpreme kao i određivanje stepena rizika koji postoje tokom prijevoza te istovara i utovara. Svaki od učesnika (prodavac i kupac) će pokušati dati svoje sopstvene upute višebrojnim potpoduzetnicima da bi se garantovalo saobraznost isporučene robe te koristiti Incoterms klauzule za njihovo ostvarenje. Način prijevoza robe

Način na koji će roba biti otpremljena takođe zavisi i od prepakiranja tovara koje će omogućiti donijeti odluku o otpremanju tovara cestom, morem ili vazdušnim putem. Cijena će takođe biti ovisna od tog izabranog prometnog transporta. Međutim neke klauzule Incotermsa se ne primjenjuju na sva moguća prometna sredstva, iako se pokušava sve više i više riješiti ti nedostaci. Tako na primjer, postoje samo neke klauzule Incotermsa koje se koriste samo u pomorskom prometu. Drugi opet postoje samo za multimodalnim prometnim sredstvima. Opće stanje zemlje uvoza

Mnoge zemlje zbog političkih, ekonomskih ili geografskih razloga povećavaju rizik nesaobraznosti isporučene robe odnosno s manama ili oštećenjem, kao i moguća docnjenja i time povećati trošak uvoza onome koji preuzima odgovornost za rizik te troškove za uvozno tržište. Izvođač/prodavac mora se prije svega dobro informisati o političkoj stabilnosti te zemlje, kao i poznavanje nekih ekonomskih faktora (solventnost nekih državnih poduzeća ili pravovrijednost nekih državnih i privatnih ugovora) te logistika i organizovanost domaćeg transportnog sistema kao i stanje lučnih i avionski platformi. Stoge je vrlo važno za jednog izvođača da preduzme sve mjere prije nego potpiše ugovor i da se obavijesti o mogućim poteškoćama i opasnošću kojima može biti izložen. Mnoge informacije se mogu dobiti kod različitih državnih ili nedržavnoh ustanova, kao The Centre Français du Commerce Extérieur (CFCE), ili kod The Banque Française du Commerce Extérieur (BFCE), te kod ambasada i konzulata, kao i kod The Economic expansion post (PEE) koji ovisi od DREE organizacije, itd. Saglasnost ili privatni interesi kupca i/ili prodavca


227

Prodavac i kupac općenito više vole da vrše sve vrste usluga kod domaćih servisnih poduzeća u njihovim sopstvenim zemljama (bankari, prijevoznici, osiguravajuća društva itd.). Time se oni mogu prije svega sami osigurati s njihovom brzinom, pouzdanošću kao i kvalitetom učinjenih usluga te povoljnih tarifa naspram količinskog broja robe. 1.2.2.3. Suprotnost klauzula

Korišćenje Incoterms termina je velika pomoć pri potpisivanju međunarodnih ugovora. Ipak, pri svakoj klauzi za neprimjenjivosti Incoterms termina, ne podrazumijeva se da će se taj uvjet uvijek poštovati. Naznačuje se da Incoterms termini nisu nikada obligacija za stranke, ali ako se primjenjuju pojedine klauzule, onda se to pretvara u obligacioni odnos između stranaka i za svaku od nje. Ovaj izborni način biranja može često da predstavi problem pri izvršenju ugovora kao i stvaranja sudskog spora koje Incoterms upravo pokušava da izbjegne. Preporučuje se da se objasni što preciznije koja je namjera trgovcima da koriste varijaciju ili dodatak nekom terminu iz Incotermsa. Njihova objašnjenja kao i način njihove upotrebe, će biti detaljno objašnjena dalje u knjižici.

1.2.2.3.1. Incoterms i međueuropske razmjene

Od 1.januara/siječnja1993 god. granični prijelazi više ne postoje za sve zemlje, članice EZ. A Incoterms određuje sve obaveze prodavca i kupca tokom izvoza i uvoza robe, termini koji su odstranjeni i zamijenjeni sa terminom isporuke, koja ima dvojno značenje, jedno da bi se odredilo da je prodavac izvršio svoju obavezu isporuke, a druga se upotrebljava u smislu obaveze kupca da preuzme ili prihvati isporuku (vidjeti dalje predmet o porezu). Incoterms su predviđeni biti korišteni u kupoprodajnim, međunarodnim ugovorima odnosno naznačiti što moraju raditi prodavac i kupac za ocarinjenje robe. Međutim, ne postoje nikakve carinske formalnosti u razmjeni između zemlji, članica EZ. 1.2.2.3.2. Pozicija špeditera/transportnog komisionara (OCT)

Po ni po kojem slučaju, špeditor nema pravo da se miješa u pregovorima za sklapljanje jednog kupoprodajnog ugovora pod izgovorom da on mora dati savjete jednom od sugovornika. Međutim, nije zabranjeno da špediter obavijesti svog klijenta o vrsti mogućeg rizika te troškove koje će on snositi u slučaju da izabere jedan od odgovarajućih Incotermsa. On mora biti u stanju da pomogne svojim iskustvom te sposobnošću dobrog rada njegove mreže (domaće ili međunarodne): agencije, filijale, različiti sugovornici odnosno svi oni koji poznaju zemlju konačne dopreme robe, sve njezine poteškoće ili probleme. On ima obavezu da poštuje kao i da bude pošten Incoterms termin koji će biti specifično naglašen od strane njegovog klijenta. On će snositi odgovornost za robu tokom otpreme, koji će biti saglasna s uputama njegovog klijenta, kao što će biti odgovoran da se njegove odluke poštuju od strane višebrojnih trećih lica s kojim će raditi. Incoterms objašnjavaju obaveze međunarodnog prodavca ili kupca koje mora poštovati naročito tokom istovara te utovara robe (prijevoz, ocarinjenje, osiguranje, priloženi određeni dokumenti ili informacije) i koje mora izvršiti špediter kojeg će angažovati. Na taj način Incoterms daje špediteru sve potrebne upute za dobro izvršenje ugovora.


228

Prema kupoprodajnom ugovoru, sve obaveze su od prodavca (DDP) ili od kupca (EXW) dok špediter je odgovoran za čitav procesus otpreme robe. Drugi Incotermsi djelimično tretiraju te obaveze. Međutim, njegovo poduzeće ili agencija će imati sve karte u rukama za igranje trgovačkog putnika između kupca s jedne strane te prodavca s druge, što je dovoljno za uspješnu otpremu robe putem mnogin špediterskih partnera. Ako nije takav slučaj, onda špediter igra veoma važnu ulogu s trećim licem: prijenos dokumenata, izvještaj o dopremi, kontrola obaveze drugih lica, uzbune u slučaju problema, odbrana interesa svog klijenta, itd. 1.2.2.3.3. Incoterms i liner terms

Liner terms su indikacije koje preciziraju podjelu troškova za utovar te istovar robe u odredišno vozilo. Ove oznake nisu detaljno opisane u Incotermsu, ali je na ugovornim strankama (kupac/prodavac) da se usaglase za njihovu podjelu. Vrlo je važno da nema nikakvih suprotnih elemenata od prvobitnog značenja Incotermsa te ugovorenih liner termsa. Termin pomorske špedicije quay/quay podrazumijeva cjelokupne troškove između ova dva lučka mjesta. Sve moguće kombinacije su moguće jer sve zavisi od dogovora te lučkih običaja. Ova preciznost je naročita za svaki od Incoterms termina koji prođe ogradu broda kao mjesto djelidbe rizika te troškova. Kao što ćemo vidjeti malo kasnije, termin FOB je značajan jedino kad ugovorne stranke namjeravaju da isporuče robu preko ograde broda. Incotrems 2000 sprječava upotrebu FOB termina za neke vrste pomorskog prometa zvanog „konvencijalnim“. Termini FOB/CFR/CIF se koriste svaki put kad je riječ o djelidbi rizika u momentu koji postoje kad roba pređe ogradu broda (u otpremnoj luci) inače se koriste CIP/CPT termini. Za prijevoz cisterne robe, preporučeno je da se koristi FCA termin umjesto FOB-a. 1.2.3.4. Analiza Incotermsa

Posljedna verzija Incotermsa je na snazi od 1.januara/siječnja 2000 god. Ova zadnja revizija je omogućila da se upotpuni zadnji propisi iz 1990 god, i koja je već doprinijela pojednostavljenju terminologije kao i adaptaciji suvremenoj međunarodnoj trgovini. Incoterms 2000 objašnajva izričito upute ticane svih načina prometnog sredstva kao i preciznost svih obaveza ugovornih lica tokom istovara te utovara robe. Današnji broj Incotermsovih termina je 13. Radi lakšeg razumijevanja, obaveze prodavca i kupca se dijele u 10 različitih rubrika. Rubrika A1-A10 se tiče prodavca, a rubrike B1-B10 se tiču kupca (vidjeti tabelu niže). Ove rubrike su detaljno objašnjenje u svakom pojedinačnom terminu, koje neće biti objašnjenje u cjelinosti u ovoj knjižici. Samo glavni elementi će biti preuzeti i obašnjeni. Razlikovanje između 13 Incotermsa u 4 različite kategorije nije izmjenjen revizijom 1990 te 2000 godine. Glavna razlika je između prvobitna prodaje, korištena u terminima „D“, „E“, „F“, „C“ i prodaja pri isporuci u terminu „D“. Ove temeljne razlike se naročito značajne radi podjele rizika te snošenje troškova.


229

-A- Obaveze prodavca vezane za

-B- Obaveze kupca vezanih za

A1 - Isporuka robe u skladu sa ugovorom B1 – Plaćanje cijene

A2 – Dozvole, odobrenja i formalnosti B2 – Dozvole, odobrenja i formalnosti

A3 – Ugovori o prijevozu i osiguranju B3 – Ugovori o prijevozu i osiguranju

A4 – Isporuka B4 – Preuzimanje robe

A5 – Prijenos rizika B5 – Prijenos rizika

A6 – Podjela troškova B6 – Podjela troškova

A7 – Obavijest kupcu B7 – Obavijest prodavcu

A8 – Dokaz o isporuci, transportni dokument ili odgovarajuća elektronska poruka

B8 – Dokaz o isporuci, transportni dokumenti ili odgovarajuća elektronska poruka

A9 - Kontrola, ambalaža, obilježavanje B9 – Kontrola robe

A10 – Ostale obaveze B10 - Ostale obaveze

Prvi sklopljeni ugovori su o troškovima koje prodavac mora snositi sve do otpreme na dogoverno odredište, a kupac mora snositi sve rizike za oštećenja robe tokom prijevoza. Teškoća Incotermsa je u određivanju preciznog mjesta prijenosa rizika. Međutim, za ugovore pri dolasku robe na otpremišno mjesto, prodavac je odgovoran za dobru otpremu robe u uvoznu zemlju. Incoterms takođe pridonosi značajnu razliku načinima prometnog sredstva. Naime, neki Incoterms termini su znati kao „omnimodalni“ jer mogu biti korišteni za sva prijevozna sredstva, dok su ostala adaptirana pomorskim ili riječnim prijevoznim sredstvima. Tabela o načinima prijevoza i odgovarajući Incoterms termini

Bilo koji način prijevoza Naznačeno mjesto EXW, FCA, DAF* Naznačeno odredišno mjesto CPT, CIP, DDU, DDP Isključivo morski ili riječni prijevoz Naznačena otpremna luka FAS, FOB Naznačena odredišna luka CRF, CIF, DES, DEQ

__________ * Korišteno samo za prijevoz cestom


230

Međutim, ove obaveze imaju jedan nedostatak, naročito pri primjenjivanju termina DES i DEQ koji mogu biti korišteni u multimodalnom prijevozu, i u morskom i u riječnom prometu. Naravno da nije zabranjeno koristiti omnimodalne termine za pomorski ili riječni transport jer je tremin FCA čak prepoljučljiv za pomorski transport u Incoterms 2000. Ipak, što ćemo vidjeti dalje u ovom priručniku, jedino termin FCA može biti korišten kao omnimodalni termin. Detaljna prezentacija 13 termina Incoremsa Tabela Incoterms prema kategorijama

Grupa E – Mjesto otpreme robe

EXW – Franko fabrika (Ex works) .... naznačeno mjesto

Grupa F – Neisplaćeni prijevoz robe

FCA – Franko prijevoznik (Free carrier) ...naznačeno mjesto FAS – Franko uz bok broda (Free alongside ship) ...naznačena otpremna luka FOB – Franko na palubu broda (Free on board) ...naznačena otpremna luka

Grupa C – Isplaćeni prijevoz robe

CFR – Cijena sa vozarinom (Cost and freight) ...naznačena odredišna luka CIF – Cijena, osiguranje i vozarina (Cost, insurance, freight) ...naznačena odredišna luka CPT – Vozarina plaćena do (Cost paid to) ...naznačeno odredišno mjesto CIP – Vozarina i osiguranje plaćeni do (Cost, insurance paid to)

...naznačeno odredišno mjesto

Grupa D – Prispijeće robe

DAF – Isporučeno granica (Delivered at frontier) ...naznačeno mjesto DES – Isporučeno franko brod (Delivered ex ship) ...naznačena odredišna luka DEQ – Isporučeno franko obala (Delivered ex quay) ...naznačena odredišna luka DDU – Isporučeno, neocarenjeno (Delivered dutz unpaid) ...naznačeno odredišno mjesto DDP – Isporučeno, ocarinjeno (Delivered dutz paid) ...naznačeno odredišno mjesto

S vremenom, Incotermsi su predstavljeni u hijerarhijskom redu, počevši prvo od obaveza prodavca (metodu koju ćemo koristiti dalje u knjižici). Treba naznačiti da svaki napisani termin Incoterms ima tri točke iza sebe, jer ne treba misliti da se jedan termin Incoterma koristi takav kakav jeste, nego da je on uvijek i obavezno slijeđen imenicom mjesto ili luka gdje se doprema roba. Tabela i njihova značenja

Incoterms je korišten za bilo koje prijevozno sredstvo, uključujući i multimodalni prijevoz. Isključivo pomorski termini Incotermsa.


231

Upotreba inkotermsa za sve vrste prijevozng sredstva, uključujući i multimodalni

transport.

Isključivo pomorski inkoterms

TF = prijenos troškova TR = prijenos rizika 1. EXW... Ex works... Franko fabrika...

Exportateur = otpremnik Emballage / marquage = ambalaža / etiketiranje TF = Prijenos troškova TR = Prijenos rizika

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti robu, u odgovarajućoj

ambalaži, i stavljenu na raspolaganju kupcu u svom objektu.

Preuzeti robu od prodavca iz njegovog objekta.

Učiniti sve da bi se roba otpremila, na svoj trošak i rizik, do njezinog konačnog


232

odredišta. EXW: Preporučuje se da se koristi EXW termin kada kupac nije u mogućnosti direktno ili indirektno ne može sam ispuniti formalnosti oko izvoza. U takvim okolnostima treba koristiti termin FCA, pod uslovom da se prodavac slaze da ukrca robu na svoj trošak i rizik. 2. FCA... Free carrier... Franko prijevoznik...

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti robu na naznačeno mjestu

prijevozniku kojeg je odredio kupac. Ispuniti sve formalnosti za ocarinjenje

roba za izvoz. Imati pismeni dokaz da se roba

isporučila prijevozniku.

Odrediti prijevoznika. Potpisati ugovor o prijevozu robe te platiti

vozarinu.

FCA: Nije nijedna revizija nije učinjena ovom Incoterms terminu. Ali će se njegova upotreba mnogo više proširiti, naročito pri graničenju uslova termina EXW i FOB (vidjeti dalje). 3. FAS... Free alongside ship... Franko uz bok broda...

TF (prije carinice)

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti i dopremiti robu uz bok broda

u naznačenoj otpremnoj luci i prema običajima pomorske luke.

Odrediti prijevoznika (pomorsku kompaniju).

Potpisati ugovor o prijevozu robe te platiti


233

Obavezan je napraviti potvrdu, o vlastitom trošku, o otpremljenoj robi.

Ispuniti sve carinske formalnosti pri izvozu robe.

vozarinu. Snositi sve rizike kada mu je isporučena

roba.

FAS: Bez promjene termina s revizijom Incotermsa 2000. 4. OB... Free on board... Franko na palubu broda...

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti robu s prelaskom preko palube

broda, u naznačenoj otpremnoj luci i po običajima pomorske luke.

Obaviti sve formalnosti za ocarinjenje robe za izvoz.

Prinijeti dokaz o otpremljenoj robi naznačenom prijevozniku.

Platiti sve troškove utovara robe na uobičajen način i pod uslovom da ti troškovi nisu uračunati u vozarini.

Odrediti prijevoznika (pomorsku kompaniju).

Potpisati ugovor o prijevozu robe te platiti vozarinu.

Platiti troškove utovara pod uslovom da nije uračunata u vozarini.

FOB: Nova verzija ovog termina ograničava njegovo korišćenje na prijevoz robe za koji su se ugovorne stranke izričito izjasnile da žele ga koristiti za isporuku robe pri prelasku ograde broda. U protivnom, preporučuje se korištenje FCA. 5. CFR... Cost & freight... 6. CIF... Cost, insurance & freight... Cijena sa vozarinom... Cijena, osiguranje i vozarina...


234

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac CFR Isporučiti robu s prelaskom palube

broda, u naznačenoj otpremnoj luci i po običajima pomorske luke.

Obaviti sve formalnosti za ocarinjenje robe za izvoz.

Sklopiti ugovor o prijevozu robu o vlastitom trošku.

Prinijeti dokaz o otpremljenoj robi naznačenom prijevozniku.

Platiti sve troškove utovara robe na uobičajen način i pod uslovom da ti troškovi nisu uračunati u vozarini.

CIF Isti uslovi kao i za CFR. Obezbijediti ugovorom pomorsko

osiguranje robe tokom njezinog prijevoza.

CFR Mora preuzeti isporučenu robu i primiti je

od prijevoznika, u skladu s odredbom u naznačenoj odredišnoj luci, te platiti predviđenu cijenu.

Platiti sve troškove istovara, pod uslovom da nisu uračunati u vozarinu.

CIF Isti uslovi kao i za CFR. Preuzeti isporučenu robu kad mu je

priložen dokaz o plaćenom pomorskom osiguranju robe.

CFR/CIF: Istapreciznost kao i za termin FOB. U suprotnom korišćenje termina CPT ili CIP je preporučena. 7. CFR... Carriage paid to... 8. CIP... Carriage+insurance paid to... Vozarina plaćena do... Vozarina+ osiguranje plaćeni do...


235

TR (au 1er transporteur) = TR (prvi prijevoznik) Assurance = osiguranje

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac CPT Sklopiti ugovor o prijevozu robe i platiti

vozarinu za naznačeno odredišno mjesto. Isporučiti robu ugovorenom prvom

prijevozniku. Obaviti sve formalnosti za ocarinjenje

robe za izvoz. Dati trgovačku fakturu te sve druge

potrebne dokaze za prijevoz robe na uobičajen način.

CIP Isti uslovi kao i za CPT. Obezbijediti ugovorom pomorsko

osiguranje robe tokom njezinog prijevoza.

CPT Mora prihvatiti i preuzeti isporučenu robu

i primiti je od prvog prijevoznika na određenom mjestu, te dobiti kupovnu fakturu, i ako je običaj, transportni dokument.

CIP Isti uslovi kao i za CFR. Prihvatiti isporučenu robu i primiti je od

prvog prijevoznika te dobiti kupovnu fakturu, ugovor o osiguranju.

CPT/CIP: Bez promjene s revizijom Incotermsa 2000. 9. DAF... Delivered at frontier... Isporučeno granica...

Douane = Carinica


236

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti robu, ocarinjenu za izvoz te

stavljenom na raspolaganje na prijevoznom sredstvu u naznačenoj tački i mjestu na granici.

Dati kupcu sve dokumente koji će mu omogućiti preuzeti robu na carini te ostale uobičajene dokaze za direktni prijevoz.

Prihvatiti robu kad je ona isporučena u naznačenom odredišnom mjestu.

Platiti prijevoz od naznačene tačke n granici.

Obaviti sve carinske formalnosti u vezi sa uvozom robe.

DAF: Ovaj termin može biti korišten s bilo kojim načinom transporta, pod uslovom da je izričito naglašena mjesto kopnenog graničnog prijelaza. 10. DES... Delivered ex ship... Isporučeno franko brod...

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti robu te staviti je na

raspolaganju kupcu na palubu broda u naznačenoj odredišnoj luci i platiti određenu vozarinu.

Ocariniti robu za izvoz. Dati sve dokumente koje će omogućiti

daljnju otpremu robe, osobito transportne dokumente.

Prihvatiti te istovariti robu kad je ona isporučena u naznačenom odredišnom mjestu.

Ocariniti robu za uvoz.

DES: Ovaj termin se može koristiti samo kada robu treba isporučiti pomorskim ili riječnim ili multimodalnim transportom na brod u određenoj luci. 11. DEQ...

Delivered ex quay...

Isporučeno franko obala...


237

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti robu te staviti je na

raspolaganju kupcu na obalu (pristanište) u naznačenoj odredišnoj luci i platiti troškove istovara.

Dati sve dokumente koje će omogućiti kupcu da preuzme robu.

Prihvatiti i preuzeti robu na obali (pristanište).

Snositi sve troškove za vađenje uvozne dozvole i drugih službenih odobrenja i obaviti sve carinske formalnosti potrebne za uvoz robe.

DEQ: Ovaj termin se može koristiti samo kad se roba isporučuje morskim ili riječnim putem. Ukoliko stranke žele da uključe u obaveze prodavca rizike i troškove rukovanja robom s obale na neko drugo mjesto u ili van luke, potrebno je koristiti termin DDU ili DDP. 12. DDU... Delivered duty unpaid... Isporučeno neocarinjeno...

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti kupcu robu, neocarinjenu za

uvoz i neistovarenu u naznačenom odredišnom mjestu.

Dati sve dokumente koje će omogućiti kupcu da preuzme robu na određenom mjestu.

Prihvatiti i preuzeti neistovarenu robu u naznačenom odredišnom mjestu.

Obaviti sve formalnosti za ocarinjenje robe.

DDU: Ovaj termin isključuje njegovo primjenjivanje pri istovaru robe u odredišnoj luci na palubi broda ili na obali (pristanište), za koji se treba koristiti termin DES ili DEQ. 13. DDP... Delivered duty paid...


238

Isporučeno ocarinjeno...

Importateur = uvoznik Douane = carinna

Najvažnije obaveze

Prodavac Kupac Isporučiti kupcu robu, neistovarenu u

naznačenom odredišnom mjestu. Učiniti sve carinske „pristojbe“ (termin

koji obuhvata odgovornost za obavljanje carinskih formalnosti, kao i obavljanja drugih formalnosti carina, poreza i drugih troškova).

Dati sve dokumente koje će omogućiti kupcu da preuzme robu na određenom mjestu.

Prihvatiti i preuzeti neistovarenu robu u naznačenom odredišnom mjestu.

DDP: Kao i za DDU termin, ovaj termin isključuje njegovo primjenjivanje pri istovaru robe u odredišnoj luci, na palubi broda ili na obali (pristanište), za koji se treba koristi termin DES ili DEQ.

Podjela troškova između prodavca i kupca :

EXW FCA FAS FOB CFR CIF CPT CIP DAF DES DEQ DDU DDP Skladištenje te ambalaža robe

Pakiranje odnosno utovar u fabrici

Pred-otrprema Ocarinjenje za izvoz Sve operacije tovarenja

Glavno prijevozno sredstvo

Osiguranje Ocarinjenje za uvoz Poslije-otprema Istovar na konačno odredište


239

Odlazak prodaje: VD Dolazak prodaje: VA

VD VD VD VD VD VD VD VD VA VA VA VA

More: M Cesta: C Polivalentan: P

P P M M M M P P C M M P P

Frais a la charge de l'acheteur = Troškovi na račun kupca Frais a la charge du vendeur = Troškovi na račun prodavca Intercoms termini koje su vezane za prodavca te za kupca i koji će pomoći pri određivanju odgovarajućih termina u ugovorima putem zajedničkog dogovora ili njihovim osobnim izborom. Upotreba Incotermsa u zajedničkom tržištu Evrope Postepeno širenje jedinstvenog europskog tržišta je takođe uputilo ka mijenjaju običaja operatora u međunarodnoj prodaji robe. Obustavljanje svih graničnih prijelaza kao i olakšavanje carinskih formalnosti mogu potsticati da se Incoterms samo primjenjuju u trgovinskim razmjenama između članica EU te ostatka svijeta. Međutim, treba naglasiti da su operacije plaćanja poreza sastavni dio svakog međunarodnog ugovora o prodaji robe. S druge strane, podjela troškova i rizika za isporučenu robu su veoma važni elementi u svakom kupoprodajnom ugovoru. Ova podjela je primjenjena u svakoj trgovinskoj razmjeni, bilo da se radi o prodaji na prostorima međueuropskog tržišta ili međunarodnog. Svaka od zemalja članica posjeduje spise za prijenos svojine kao i prijenos rizika i svaka od njih je različita jedna od druge. Iako su granični prijelazi nestali među članicama, i dalje svaka od njih primjenjuje svoje zakone, koje zasebito nisu podjednake u svakoj od njih. Incoterms mogu doprinijeti da se primjenjuju vrlo jasne klauzule te obaveze u oblasti međueuropske trgovine. Nijedan od propisa ne precizira da li jedan međunarodni prijevoz robe može biti zamijenjen s prijevozom unutar jedne zemje. To je jedna oblast koja zahtijeva punopravno objašnjenje. U međuvremenu, Incoterms termini se mogu koristiti kao osnova definisanju svake od uloga u otpremi robe između prodavca i kupca, nastanjenim u različitim zemljama EU. Takođe se primjenjuju Incoterms termini kad se treba prijaviti kod administrativnih ustanova za oslobađanja plaćanja različitih taksi te za prijavljivanje zbog statističkih procjena o razmjenama u UE, koji se naknadno dopunjuju u dodatku zvanom „Intrastat“ gdje se popunjava obrazac „Uslovi isporuke“. Taj iskaz mora biti popunjen od strane prodavca kao i kupca, svako u svojoj zemlji. Uvod tog dodatka za statističke svrhe takođe pomažu pri većem korištenju Incoterms termina. Naime, većina poduzeća male privrede te industrije pretežno prodaju robu unutar EU, i prije jedinstvenog evropskog tržišta, on su koristili usluge trećih lica, trazitora, koji su za njih činili sve formalnosti obavezne u međunarodnoj te međueuropskoj trgovini. Da bi se ispunili ovi novi zahtjevi, naročito poduzeća male privrede te industrije moraju se brzo upoznati s značenjima Incotermsa. Da bi se Incotermsi bolje iskoristili u međueuropskoj prodaji, potrebno je takođe shvatiti utjecaj svakog od termina u prometu kao i u kopoprodajnom ugovoru. Vrlo često prodavac-


240

kupac su prije imali običaj da koriste uvijek jedan te isti Incoterm termin. Prije, transportni dokument je bio dokaz da je roba napustila prvobitni objekat za daljni izvoz. Danas kupac mora da donese dokaz da je roba napustila njegovu zemlju porijekla da bi mogao biti oslobođen VAT-a. U većini slučajeva, ovaj dokaz može biti pridonijet putem transportnih dokumenata, gdje ih Incoterms termini katergorije F, C i D obavezuju. Termin DAF, većinom korišten za robu prevoženu željeznicom, može se takođe primjeniti za cestovni prijevoz robe. Budući da granični prijelazi više ne postoje, razumnije je koristiti Incoterms termine koji ne spominju granicu. Termin DDU je preporučen da se koristi pri međueuropskim razmjenama, gdje je roba oslobođena VAT nakon nabavljanja robe. Zaključak Mimo DEQ i DDP termina, većina Incoterms termina su primjenjivani unutar UE. Danas više ne postoje formalnosti carinjenja u vezi uvoza ili izvoza robe i njihovo značenje je vrlo mali dio obligacionih odnosa. Od tada pripada ugovornim strankama da se ugovore način isporuke robe, da bi došli do što razumnijeg i boljeg dijeljenja rizika, troškova te obaveza. Opća globalizacija gospodarstva je u punom razvitku i rast proizvodnje na domaćem tržištu je nepovratan proces. Bitka gdje se suprostavljaju liberalna trgovina te protekcionizam, ali koja je uvijek na dobit prvonominovane. Da bi se uvjerili u to, dovoljno je samo pogledati porijeklo mnogobrojnih prehrambenih proizvoda koju trošimo, odjeću koju nosimo, automobile koji se voze širom zemlje, naši tehnički aparati itd. Prvo GATT te kasnije WTO su tvorci krajnjeg ocarinjenja. Za manje od 40 godina, carinske obaveze su se smanjivale svakih 10 godina da bi dostigla današnju prosječnost od 3%. Odsada, WTO se manje zalaže za smanjivanje carinskih obaveza (skoro ukinutih) već više za dobro poštivanje pravila za neizvitoperenom konkurencijom. U današnjem kontekstu međunarodne, opće i ekonomske krize, te zastoj trgovine pokazuju da mnoge zemlje se ne pridržavaju poštovanja propisa lojalne konkurencije. Svaki od učesnika želi da promijeni pravila igre, da bi si mogao priuštiti što veći dio tržišta. Da bi izbjegli mnoge zakonske obaveze, mnoge zemlje pokušavaju da uvedu mnogobrojne prepreke odredbama zaštite procesa konkurencije (javno-pravne prepreke putem carine ili kvantitativna ograničenja, zaštita marches publics, itd.). Svi načini su dobri da se napravi barijera da bi se zaštitila domaća proizvodnja. Većinom tih prepreka su zakonskog porijekla i mnoge zemlje se kriju iza njihovih postojanja. Mnoga poduzeća u novim industrijskim zemljama, izbjegavaju poštovanje ovih općih pravila razvijajući politiku proizvodnje krivotvorene robe u svim industrijskim oblastima, a naročito u proizvodnji luksuznih proizvoda. Nepostojanje autorskih prava nije više prepreka izvozu i mnoga krivotvorena roba je kobna mnogim originalnim proizvodima. Krivotvorena roba čini 5% ukupne industrijske proizvodnje u svijetu i štićena je od strane nekolicine zemalja, čiji najveći predstavnici su zemlje Azije.


241

Borba protiv krivotvorenja robe je jedna od prioriteta WTO-a, ali takođe i od njegovog sugovornika, World Customs Organization (WCO), koja se sastoji od 151 članica. WCO, nasljednik Customs Co-operation Council (CCC) osnovanog takođe 1947 i čije je sjedište u Brukselu, organizuje sve propise koji se tiču carine kao i borbe protiv kriumčarenja ili krivotvorstva robe: - lažno označenje robe, - manja ili prevelika estimacija njihovne realne vrijednosti, - krivotvorenje robe, - ilegalna trgovina (oružje, droga, itd.) - lažne potvrde o korištenju hemijskih proizvoda (kriumčarenje ili za terorističke napade),

itd. Borba protiv krijumčarenja te ilegalne trgovine obrazložuje činjenicu za kontrolom prometa robe od strane raznih administrativnih i carinskih ustanova u različitim zemljama. Da bi se olakšao razvoj područja sa potpunom slobodnom trgovinom, ali ujedno ograničavajući i njezinu prekomjernost koja potstiče razvitku različitih socijalnih slojeva, nejednakim u svakoj državi, mnoge zemlje sklapljaju između njih carinske sporazume ili sporazume o slobodnoj trgovini. Time se podstiglo pojavi 3 bloka na svjetskoj sceni: Evropska Unije, NAFTA te ASEAN zajednica. Evropska Unija (UE) odobrava od 1.januara/siječnja1993 god slobodan protok dobara i usluga preko nacionalnih granica, ali isto tako i ljudi i kapitala, čija oblast poznaje danas najznačajniju intergraciju. Njezin pravni kadar (vidjeti u anexu) usmjerava se na harmonizaciju novčanih, poreznih, budžetskih te socijalnih politika. UE je stvoren od jedinstvenog, zajedničkog teritorija koju čine 25 zemalja članica: - Francuska te njezine prekomorske županije, kao i teritorij Monarške kneževine, - Belgija, - Luksemburg, - Italija, osim teritorija Livigno te Campion d'Italia kao i vode Lugana, između obale i

političke granice u zoni između porto Ceresi i Ponte Tresa, - Nizozemska - Njemačka, osim ostrva Heligoland i Büsingen područja, - Danska, osim ostrva Feroé i Grendlanda, - Velika Britanija s Anglo-Normandskim ostrvima te Ile de Man - Irska - Grčka i planina Athos, - Španija i ostrva Canaries osim Ceuta i Melilla, - Portugal s teritorijama u Maderi i aršipel Açores, - Austrija, - Finska i ostrva Aland, - Švedska, - Poljska, - Madžarska, - Češka, - Slovačka,


242

- Slovenija, - Litvanija, - Letonija, - Estonija - Malta, - Kipar. Svaka od zemalja članica EU su podvrgnute poštivanju jedinstvenih komunitarnih propisa koji su objedinjene istim sistemom zajedničkih, izvršnih organa koje su stvorile složenu hijerarhiju obavezujućih i prinudnih izvora kao uredbe/pravilnici, direktive/smjernice, te upustva i preporuke. Ove komunitarno pravo djeluje kao sistem normi nadređen nacionalnim pravima, osim principa supsidijarnosti koji omogućuje primjenu nacionalnog juridičkog sistema članice u pojedinim oblastima, koja ne pripadaju isključivoj nadležnosti Zajednice. Od 1.januara/siječnja1994 god. EU Customs Code obuhvaća sve najvažnije propise, zajednička svim članicama EU. Među ostalim važnijim knjižicama carinarnica se nalazi takođe i objavljivanje u Službenom listu EU (OJEU) kao i Glasniku carinske službe koji tretiraju pojedinačne slučajeve. Pod nadležnošću državnih organa ostaju spisi o indirektnim taksama, spornim slučajevima te nacionalnim procedurama. Od 01.januara/siječnja1993 god i stvaranja carinske unije, razlikuju se 3 kategorije tranzita robe, u krtkotrajnom vremenu: 1. Unutrašnji tranzit: radi se o robi koja je dio direktnog procesa kupnja/prodaja i čije mjesto otpreme i dopreme se nalaze u jednoj te istoj zemlji. 2. Međueuropski tranzit: radi se o robi koja je dio procesa otprema (prodaja)/nabavka (kupnja) i čije mjesto otpreme se nalazi u jednoj zemlji A (unutar UE) a dopremničko mjesto u zemlji B (unutar UE). 3. Vaneuropski tranzit: radi se o robi koja je dio procesa operacija izvoza (prodaja)/uvoza (kupnja) između dvije zemlje gdje bar jedna od njih ne pripada UE. Kratkotrajno vrijeme se obilježava s daljnjim postojanjem „poreznih granica“ između članica UE. Te granice su nestale 31.decembra/prosinca1997, nakon čega tranzit robe 2. postaje iste prirode kao i tranzit robe 1. Postojale bi samo kategorije 1. i 3. i dva različita režima VAT-a (PDV-a) umjesto današnjih tri (više opšireno u poglavlju 3). 2.3. CARINSKI SISTEM I CARINSKE PROCEDURE 2 Ciljevi Objasniti ulogu carina u transportu i trgovini Opisati carinske institute i carinske procedure Prezentirati TIR karnet Analizirati TIR operacije i faktore TIR tranzitnog sistema Opisati zajednički tranzitni sistem i njegovu posebnu ulogu u carinama

2 Iz Carinske procedure s posebnim osvrtom na TIR procedure, Muhamed Bijedić, dipl.oec., ECOS januar/siječanj 2004


243

Ispravno ispuniti Jedinstvenu carinsku ispravu (JCI) Nabrojati vrste garancija i objasniti razlike između njih Pregled Prijevoz robe i carinske procedure TIR - sistem TIR karneti i TIR operacije Zajednički tranzitni postupci Jedinstvena carinska isprava (JC/SAD) Postupak osiguranja u zajedničkom tranzitnom sistemu Novi kompjuterizirani tranzitni sistem

Scenarij: NEOČEKIVANA PLAĆANJA

Firma E-trans slala je robu u Europu dugi niz godina. Međutim, 10% njihovog čistog profita

svake godine izgubilo se na carinama. Ove godine, firma je razmotrila taj slučaj, obavila

razgovore s vozačima i ispitala prošle događaje. Rezultati su pokazali da su ovi gubici većinom

nastali iz neočekivanog plaćanja i vremena čekanja na carinama.

Vozači kamiona spomenuli su da su različiti uslovi prijelaza u svakoj zemlji što je povećalo

vrijeme čekanja. Pogotovo, kašnjenje robe i kvarenje robe, kao što je hrana, povećalo je

nezadovoljstvo potrošača. Firma E-trans tražila je način kako riješiti taj problem, ali ga nije

mogla naći..

MISLITE LI DA FIRMA MOŽE SAMA RIJEŠITI OVAJ PROBLEM?

KOJI BI MOGAO BITI PUT RJEŠENJA?


244

2.3.1. CARINSKI SISTEM Carinski sistem predstavlja skup propisa kojima se reguliraju carinski instituti. Predmet carinskog sistema je oblast društvenih odnosa i djelatnosti u okviru razmjene dobara i usluga s inozemstvom. Njegova je uloga da sferu ekonomskih odnosa uredi tako, što će učesnici u carinskom postupku unaprijed znati svoja prava i obaveze, da pospješuje razvoj domaće privrede, uravnoteženje platnobilansne pozicije itd. Ipak, najznačajnija uloga carinskog sistema je zaštita domaće proizvodnje od iznozemne konkurencije, s tim da ta zaštita bude u funkciji razvoja, produktivnosti i kvaliteta proizvodnje. Carinski sistem BiH reguliran je autonomnim i međunarodnim propisima. Najvažniji autonomni izvori carinskog sistema su: - Zakon o carinskoj politici BiH, - Zakon o carinskoj službi, - Zakon o carinskoj tarifi BiH, Podzakonski akti koje donose Vijeće ministara BiH, entitetske vlade i direktori entitetskih carinskih uprava. Međunarodni izvori carinskog sistema su: bilateralni i multilateralni ugovori, sporazumi, protokoli, konvencije i sl.U literaturi je poznat i pojam "carinsko pravo". Carinsko pravo je dio carinskog sistema kojim se reguliraju prava i obaveze učesnika u carinskom postupku. To su odredbe procesnog prava, odnosno upravnog i prekršajnog postupka. 18 OSNOVNI INSTITUTI CARINSKOG SISTEMA 18.1. Carinsko područje Carinsko područje obuhvata teritoriju BiH, uključujući unutarnje plovne vodene puteve i zračni prostor BiH. To je područje na kojem se primjenjuju jedinstveni carinski propisi BiH i propisi koji su proistekli iz ugovora koje je BiH zaključila sa drugim državama. Carinsko područje BiH je jedinstveno i ograničeno je carinskom linijom, koja je istovjetna sa državnom granicom BiH. Izuzeci, kada se carinsko područje ne poklapa sa državnom granicom, postoje kod carinskih unija i slobodnih zona. 18.2. Carinsko-pogranični (granični) pojas Carinsko pogranični (granični) pojas je uski pojas koji se proteže uz carinsku liniju na kojem se sprovode pojačane mjere kontrole, budući se na graničnom prijelazu ne može u svim slučajevima provoditi detaljan carinski postupak. Širinu ovog pojasa određuje svaka država različito, zavisno od raznih okolnosti (konfiguracija terena, politička situacija i sl.). Širina graničnog pojasa iznosi:

- na kopnu - 5 km od carinske linije u dubinu područja BiH, - na graničnim rijekama i jezerima - isto kao i na kopnu, - na moru - 3 km od obale i oblast od obale do vanjske granice teritorijalnog mora


245

18.3. Carinski prijelazi Carinski organi nisu u mogućnosti obavljati kontrolu prometa roba i putnika na svakom dijelu državne granice, usljed čega se definiraju mjesta preko kojih će se obavljati transport roba i osoba. Ti pravci nazivaju se carinski putevi, a mjesta kontrole granični prijelazi. Razlikuju se granični prijelazi za međunarodni promet i granični prijelazi za granični (malogranični) promet. Sa stanovišta vrste saobraćaja, razlikuju se granični prijelazi za kopneni, vodeni i zračni promet, a sa stanovišta njihove stalnosti, stalni i povremeni (sezonski) prijelazi. Granični prijelazi za međunarodni promet su prijelazi preko kojih se obavlja uvoz, izvoz, provoz robe i prelazak osoba preko carinske linije. Preko graničnih (malograničnihh) prijelaza obavlja se promet roba i osoba koji se obavlja u pograničnom i susjednom prekomorskom pojasu u skladu s međunarodnim ugovorima i sporazumima. Razlikuju se granični promet koji se odvija između pravnih i granični promet koji se odvija između fizičkih osoba. Učesnici u graničnom prometu mogu biti:

- osobe koje stalno borave u graničnom pojasu; - dvovlasnici - (stanovnici pograničnog pojasa kojima je carinska linija razdvojila

imanja, tako što se jedan dio imanja nalazi na području jedne, a drugi dio na području druge države);

- određene osobe koje prelaze carinsku liniju u određenom periodu u skladu sa međudržavnim ugovorima i sporazumima.

- Samo osobe, kojima je to dozvoljeno u skladu sa Zakonom o carinskoj politici ili međudržavnim ugovorom, mogu prelaziti ili prevoziti robu preko prijelaza za granični promet.

Dvovlasnici preko graničnih prijelaza za granični promet mogu prenositi predmete koji su im potrebni za obradu zemlje, kao i druge predmete u skladu sa međudržavnim ugovorom. 18.4. Vrijeme prelaska carinske linije Putnici, putnička vozila i prijevozna sredstva u redovnom prometu mogu prelaziti preko graničnih prijelaza za međunarodni promet u svako doba dana i noći. U svim ostalim slučajevima, carinska linija se može prelaziti samo danju. Kao "dan", podrazumijeva se vrijeme:

- u januaru/siječnju i decembru/prosincu od 7 do 17 sati, - u februaru/veljači i novembru/studenom od 6 do 18 sati, - u martu/ožujku, septembru/rujnu i oktobru/listopadu od 5 do 19 sati, - u aprilu/travnju i avgustu/kolovozu od 4 do 19 sati, i - u maju/svibnju, junu/lipnju i julu/srpnju od 4 do 20 sati.

18.5. CARINSKE POVLASTICE U svim carinskim zakonima svijeta sadržane su odredbe o carinskim povlasticama. Obim ovih povlastica se razlikuje od države do države. One se uvode iz humanitarnih, socijalnih, ekonomskih, političkih i drugih razloga. U BH zakon su ugrađene i neke povlastice predviđene međunarodnim konvencijama, ugovorima i sporazumima, a koje je retificirala BiH.


246

Carinske povlastice čiji su izvor međunarodne konvencije, ugovori i sporazumi, koje nisu obuhvaćene Zakonom, primjenjuju se onako kako su ratificirane. Oslobađanja od plaćanja carine predviđena su odgovarajućim odredbama Zakona. Korisnici carinskih povlastica u našem Zakonu mogu biti: - diplomate, - vojne i policijske snage, - fizička lica, - pravna lica. 18.5. CARINSKA VRIJEDNOST Pojam carinske vrijednosti reguliran je Sporazumom o primjeni člana VII GATT-a, kojeg je BiH prihvatila i u potpunosti ugradila u odredbe Zakona i Pravilnikom o uvjetima i načinu utvrđivanja carinske osnovice u kojem je detaljnije uređena oblast carinske osnovice i carinske vrijednosti. Pojam carinske vrijednosti je širi od pojma carinske osnovice. Carinsku vrijednost ima svaka roba koja se uvozi, izvozi ili provozi, dok carinska osnovica obuhvata samo carinsku vrijednost tačno određene robe na koju se naplaćuje carina. 18.6. Vrste carinskih vrijednosti 1. Carinska vrijednost po tekućim cijenama po kojima se roba prodaje na unutarnjem tržištu

zemlje uvoznice; 2. Carinska vrijednost po tekućim cijenama po kojima se roba prodaje na unutarnjem tržištu

zemlje izvoznice; 3. Zvanična carinska vrijednost; 4. Propisana carinska vrijednost; 5. Carinska vrijednost prema Briselskoj konvenciji o carinskoj vrijednosti; 6. Carinska vrijednost prema članu VII GATT-A. 18.7. Carinska vrijednost prema odredbama člana VII GATT-a 1. Metod transakcijske vrijednosti, 2. Metod transakcije vrijednosti istovjetne robe, 3. Metod transkacije vrijednosti slične robe; 4. Metod utvrđivanja carinske vrijednosti po jedinici mjere - dedukativni metod; 5. Metod utvrđivanja carinske vrijednosti na osnovu obračunate vrijednosti, 6. Metod utvrđivanja carinske vrijednosti na osnovu raspoloživih podataka. 2.3.4.3. Elementi carinske osnovice 1. Fakturna vrijednost robe (vrste faktura i njihova prihvatljivost); 2. Popusti i dodaci na carinsku osnovicu (rabati, diskont, skonto, kasa - skonto, troškovi

montaže, kamata na kredit, kolska i brodska dangubina, bonifikacije, refkacije, konzularne takse, posrednička provizija);

3. Troškovi.


247

18.4.4. Konverzija valuta

18.4.5. Posebni slučajevi utvrđivanja carinske osnovice: - Carinska osnovica u slučaju povezanih poslova; - Carinska osnovica za robu prodatu u "paket" aranžmanu; - Carinska osnovica za privremeno uvezenu robu; - Carinska osnovica za robu prodatu sa konsignacionog skladišta; - Carinska osnovica za robu vraćenu sa oplemenjivanja; - Carinska osnovica za robu vraćenu sa opravke; - Carinska osnovica upotrebljavane robe; - Carinska osnovica oštećene robe; - Carinska osnovica za besplatne pošiljke, - Carinska osnovica za robu koja se sukcesivno uvozi; - Carinska osnovica za robu za koju je ugovorena revizija cijene (klizna skala, kotacije na

berzi, kvalitativni i kvantitativni prijem robe, kompenzacija tečaja valuta); - Carinska osnovica za robu čija cijena je rezultat korištenja izvoznih subvencija i dampinga. 18.5. PRAVO PREDSTAVLJANJA U skladu sa Zakonom, za rad sa carinskim organima na provođenju radnji i postupaka predviđenim carinskim propisima, svako lice može imenovati predstavnika. Predstavnik je lice sa područja BiH. Ukoliko predstavnik poslove predstavljanja obavlja kao profesionalnu djelatnost, mora ispunjavati i posebne uvjete za obavljanje te djelatnosti propisane od strane entiteta i biti upisano u registar carinskih obveznika kod entitetske carinske uprave. Predstavljanje može biti: - direktno, kada predstavnik postupa u ime i u korist drugog lica, ili - indirektno, kada predstavnik postupa u svoje ime, ali u korist drugog lica. Predstavnik daje izjavu da postupa u ime lica koje predstavlja uz navođenje da li se radi o direktnom ili indirektnom predstavniku. Predstavnik mora imati i ovlaštenje da postupa kao predstavnik. Ako predstavnik ne izjavi da postupa u ime ili u korist drugog lica, ili izjavi da postupa u ime ili u korist drugog lica, ali nema ovlaštenja da to radi, smatra se da postupa u svoje ime i za svoj račun /korist/. 18.3.6. RJEŠENJA U CARINSKO-UPRAVNOM POSTUPKU Carinarnice i entitetske carinske uprave vode upravni postupak u skladu sa Zakonom u upravnom postupku, ukoliko odredbama Zakona o carinskoj politici BiH nije drukčije određeno. Lice koje zahtijeva od carinarnice donešenje rješenja u vezi sa primjenom carinskih propisa, dužno je uz zahtjev dostaviti sve isprave i podatke neophodne za njegovo donošenje. Ako podnositelj zahtjeva nije u mogućnosti dostaviti sve dokumente i podatke potrebne za donošenje rješenja, carinarnica će ih pribaviti po službenoj dužnosti.


248

Carinarnica je dužna u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva donijeti rješenje. Ako carinarnica nije u mogućnosti donijeti rješenje u ovom roku, dužna je prije isteka roka od 30 dana pismeno obavjestiti podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja za donošenje rješenja, precizirajući rok za koji smatra da će se rješenje donijeti. Rješenje mora da sadrži sve činjenice na osnovu kojih je donijeto, kao i pouku o pravnom lijeku. Rješenje donijeto na osnovu lažnih i krivotvorenih dokaza bit će poništeno: - ako je podnositelj zahtjev znao ili trebao znati da su dokazi lažni ili krivotvoreni, i ukoliko - rješenje nije moglo biti donijeto na osnovu lažnih ili krivotvorenih dokaza. Rješenje o poništenju se mora dostaviti zainteresiranom licu pismenim putem. Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja. Rješenje se može opozvati, izmjeniti ili dopuniti u slučajevima drukčijim od onih zasnovanih na lažnim ili krivotvotvorenim dokazima, gdje nije ispunjen ili se više ne ispunjava jedan ili više uvjeta propisanih sa njegovo donošenje. Rješenje može biti opozvano u slučajevima kada lice na koje je naslovljeno ne ispuni obavezu predviđenu tim rješenjem. Rješenje o opozivu, izmjeni ili dopuni dostavlja se zainteresiranom licu pismenim putem, a stupa na snagu danom njegovog slanja. Međutim, u posebnim slučajevima, kada to zahtijevaju legitimni interesi lica na koje je rješenje naslovljeno, entiteti mogu promijeniti datum stupanja na snagu opoziva, izmjene ili dopune rješenja. Svako lice ima pravo žalbe entitetskoj carinskoj upravi na rješenja koja donose carinarnice. Isto tako, ako carinarnica u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne donese rješenje, podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe entitetskoj carinskoj upravi. Podnošenje žalbe ne odlaže izvršenje rješenja. Međutim, entiteti mogu odložiti izvršenje rješenja u cjelosti ili djelimično, ukoliko postoji sumnja da rješenje nije donijeto u skladu sa carinskim propisima, ili se strahuje da će nanijeti nepopravljivu štetu određenom licu. Ukoliko se rješenjem nalaže naplata uvoznih dadžbina, odlaganje izvršenja rješenja povlači za sobom polaganje garancije, izuzev u slučajevima kada bi zbog okolnosti u kojima se dužnik nalazi to moglo po njega, izazvati ozbiljne ekonomske i društvene neprilike. 18.3.7. PRIJAVLJIVANJE ROBE Dopremom /ulaskom/ robe u carinsko područje BiH ona stiče status carinske robe. Kao mjesto ulaska robe u carinsko područje BiH, smatra se: 1. za robu koja se doprema željeznicom, cestom ili unutarnjim vodenim dokovima - prvi

granični prijelaz, 2. za robu koja se doprema morskim putem - luka u kojoj se roba istovara ili pretovara, 3. za robu koja se doprema na drugi način - mjesto gdje se prelazi kopnena granica. Roba dopremljena u carinsko područje BiH podliježe carinskom nadzoru od momenta svog ulaska i ostaje pod carinskim nadzorom sve dok joj se ne utvrdi carinski status, odnosno dok joj se carinski status ne promijeni. Lice koje je dopremilo robu u carinsko područje BiH, odmah je prevozi onim putnim pravcem kojeg odredi carinarnica do:


249

- carinarnice ili bilo kojeg drugog mjesta kojeg odredi i odobri carinarnica ili, - slobodne zone, ukoliko se roba do te slobodne zone doprema direktno morskim ili

zračnim putem, ili kopnom bez prelaska kroz drugu zemlju, ako se slobodna zona nalazi uz kopnenu granicu

Lice koje je preuzelo obavezu da robu preveze do odredišta, odgovorno je da postupa u skladu sa preuzetim obavezama. Ove odredbe se ne odnose na robu koja se nalazi u plovnim objektima ili avionima koji prolaze teritorijalne vode ili zračni prostor BiH, a koji za svoje odredište nemaju morske ili riječne luke ili aerodrome u BiH. U slučaju više sile i nepredvidivih okolnosti, gdje lice koje je preuzelo obavezu predaje robu odredišnoj carinarnici nije u mogućnosti ispuniti preuzete obaveze, dužno je obavjestiti entitet o nastaloj situaciji. Robu koja se uvozi u carinsko područje BiH, graničnoj carinarnici prijavljuje lice koje je takvu robu dopremilo u carinsko područje BiH, ili lice koje prihvata obavezu da je preveze nakon takvog ulaska. Ovakva se roba na zahtjev lica koje je ovlašteno da robi odredi odobreni carinski postupak ili namjenu, može po odobrenju carinarnice pregledati ili uzeti uzorci, kako bi se robi odredio carinski odobreni postupak ili namjena. Roba ce carinarnici prijavljuje jedinstvenom carinskom ispravom (JCI) koja se podnosi u skladu sa Pravilnikom o sadržni popunjavanju i podnošenju isprava u carinskom postupku. 7.1. Privremeno skladištenje robe Od momenta prijave robe carinarnici do momenta kada joj se treba odrediti carinski odobreni postupak ili namjena, roba ima status privremeno uskladištene robe. Ova roba se skladišti samo na mjestima koje odredi carinarnica. Za ovu robu se može zahtijevati polaganje garancije u visini proračunatih uvoznih dažbina koje se plaćaju pri uvozu takve robe. Takva roba se nalazi pod carinskim nadzorom i nad njom se mogu provoditi određeni postupci da se roba očuva u nepromjenjenom stanju, ali bez promjene njenog izgleda ili tehničkih karakteristika. 18.3.8. CARINSKI ODOBRENI POSTUPAK ILI NAMJENA Ako drukčije nije precizirano, robi se u svako vrijeme prema propisanim uvjetima može odrediti carinski odobreni postupak ili namjena, bez obzira na vrstu robe, količinu, zemlju porijekla, zemlju isporuke ili zemlju odredišta. Određivanje robi određenog carinskog odobrenog postupka ili namjene ne sprječava nametanje ograničenja ili zabrana koji se odnose na javni moral, javnu politiku, javnu sigurnost, zaštitu zdravlja i života ljudi, životinja ili biljaka, zaštitu domaćeg blaga od umjetničke, historijske ili arheološke vrijednosti ili zaštitu industrijske ili komercijalne imovine /svojine/. Sva roba koja se namjerava /želi/ podvrgnuti carinskoj proceduri, obuhvata se prijavom za tu carinsku proceduru. Carinska prijava se sačinjava: 1. u pisanom obliku, ili


250

2. korištenjem tehnike računarske obrade podataka, u skladu sa procedurom Komisije ili gdje za to postoji odobrenje entiteta, ili

3. usmenom izjavom ili drugim dokumentom kojim lice koje posjeduje robu zahtjeva da se podvrgne carinskoj proceduri u skladu sa procedurom Komisije.

Pisana prijava se podnosi na strogo formuliranom obrascu propisanom Pravilnikom o sadržini, popunjavanju i podnošenju isprava na carinskom postupku, koji je usklađen sa dokumentom koji se koristi u Europskoj uniji. Prijava se popunjava na jednom od službenih jezika BiH. Ovako popunjena, zajedno sa pratećom dokumentacijom se priznaje, poštuje i prihvata kao valjana isprva na cijelom području BiH. Prijava mora sadržavati sve neophodne podatke za primjenu odredaba predviđenih za odgovarajuću proceduru. Ona mora biti potpisana od strane deklaranta. Roba u vrijednosti koju propiše Vijeće ministara BiH stavlja se u promet na skraćenoj prijavi. Koristeći dato ovlaštenje, Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o vrijednosti robe koja se može prijaviti na skraćenoj prijavi. Ova Odluka se odnosi na: 1. robu koja se uvozi u privatne svrhe /nekomercijalna roba/, osim robe koja podliježe obaveznoj godišnjoj registraciji, pod uvjetom:

- da je vrijednost do 3.000 KM, - da lice robu nosi sobom, - da se carini po jedinstvenoj carinskoj stopi.

2. komercijalnu robu pod uvjetom: - da nije dio kontinuirane isporuke /sukcesivan uvoz/ - da je vrijednosti do 500 KM, - da se carini po najvišoj carinskoj stopi i - da je na režimu "slobodno".

Uz prijavu se podnose svi potrebni dokumenti za primjenu propisa kojima se regulira carinska procedura:

- faktura - prijevozna isprava, - obračun troškova prijevoza i osiguranja, ukoliko ovi nisu unijeti u prijevoznu ispravu

ili fakturu, - drugi dokumenti neophodni za utvrđivanje vrijednosti, - razna uvjerenja /uvjerenje o porijeklu robe, o kvalitetu robe, veterinarsko,

fitopatološko, sanitarno uvjerenje/ i - druge isprave čije je podnošenje previđeno posebnim propisima ili su potrebni za

pravilno vođenje postupka/odobrenje za nabavku oružja, potvrda nadležnog upravnog organa da se lice, koje nema status pravnog lica bavi određenom djelatnošću.

Deklarant koji je potpisao prijavu odgovoran je: - za tačnost podataka navedenih u prijavi, - za vjerodostojnost priloženih isprava i - za postupanje u skladu sa obavezama odgovarajuće procedure.

Prijava se podnosi carinarnici gdje je roba prijavljena odmah po prispjeću robe.


251

Entiteti mogu odobriti da se prijava podnese prije nego što je deklarant u prilici da robu fizički prijavi, s tim što carinarnica može odrediti vremenski rok do kojeg se roba treba prijaviti. Ukoliko se roba u određenom roku ne prijavi, smatra se da prijava nije podnijeta. Kada je prijava podnese prije nego što roba na koju se prijava odnosi stigne do carinarnice ili na neko drugo mjesto koje odredi carinarnica, prijava se može prihvatiti tek nakon što se roba fizički predoči carinarnici. Prijava se podnosi radnim danima i u propisanom radnom vremenu. Na zahtjev deklaranta, carinarnica o njegovom trošku može odrediti da se prijava podnese i neradnim danom i van radnog vremena. Carinsku prijavu može popuniti svako lice koje je u mogućnosti prijaviti određenu robu. Međutim,

- kada prihvatanje carinske prijave nameće određene obaveze određenom licu, prijavu sačinjava to lice, ili se ona sačinjava u njegovo ime,

- deklarant je osoba koja mora biti registrirana u jednom od Entiteta. Ovo se ne odnosi na lica:

• koja popunjavaju prijavu za provoz ili privremeni uvoz, i • koja povremeno prijavljuju robu, pod uvjetom da Entiteti to smatraju

opravdanim (napr. roba koju uvoze građani). Prijava koja ispunjava sve propisane uvjete iz Zakona se prihvata i evidentira. Na zahtjev deklaranta carinarnica će odobriti:

- izmjenu ili dopunu jednog ili više podataka iz prijave poslije prihvatanja i evidentiranja prijave, ukoliko se izmjenom ili dopunom ne mjenja karakter robe (da se ne prijavljuje druga roba u odnosu na onu koja je u prijavi prvobitno prijavljena).

Izmjena ili dopuna prijave se neće odobriti:

- kada carinarnica obavijesti deklaranta da želi pregledati robu, - kada utvrdi da su određeni podaci netačni, - kada je roba stavljena u slobodan promet.

Već prihvaćenu prijavu, na zahtjev deklaranta, carinarnica će poništiti: - kada deklarant pruži dokaz da je roba greškom prijavljena za carinsku proceduru

obuhvaćenu tom prijavom ili - kada usljed posebnih okolnosti podvrgavanje robe carinskoj proceduri za koju je roba

prijavljena više nije opravdano. - Carinarnica neće dozvoliti poništenje prijave: - kada carinarnica obavijesti deklaranta o svojoj namjeri da pregleda robu. U ovom

slučaju zahtjev za poništenje prijave.će se se prihvatiti po obavljenom pregledu robe, - kada je roba stavljena u slobodan promet izuzev u slučajevima koji su definirani

procedurom Komisije.

Poništenje prijave ne isključuje primjenu važećih kaznenih odredaba. Primjena svih propisa kojima se regulira carinska procedura za koju je roba prijavljena je datum prihvatanja carinske prijave. Ovaj datum se upisuje u prijavu. Ukoliko prilikom prijema prijave carinarnica utvrdi nepravilnosti ili nedostatke, vratiće je deklarantu sa svim prilozima radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti ili nedostataka, uz konstataciju utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti.


252

Ako se deklaranat ne slaže sa nalazom carinarnice, carinarnica će donijeti zaključak o odbacivanju prijave kao neispravne. Protiv zaključka carinarnice, deklarant ima pravo žalbe Carinskoj upravi. 18.3.8.1. Prethodan pregled robe Prema odredbama Zakona, na zahtjev deklaranta, carinarnica može dozvoliti da se roba pod carinskim nadzorom pregleda ili uzmu uzroci robe, kako bi joj se odredio carinski odobreni postupak ili namjena. 18.3.8.2. Pregled robe Po prijemu i zavođenju prijave, carinarnica vrši pregled robe i ukoliko je potrebno uzima uzorke radi hemijsko-tehnološkoj ispitivanja. Roba se pregleda na mjestima i u vrijeme koje odrede Carinske uprave, ali se na zahtjev deklaranta može odobriti da se pregled obavi o njegovom trošku na mjestu i u vrijeme koje se razlikuje od predviđenog. Deklarant ima pravo biti prisutan pri pregledu robe i uzimanju uzoraka. Carinarnica može zahtijevati da deklarant bude prisutan prilikom pregleda robe ili uzimanja uzoraka, ukoliko bi to bilo neophodno u pružanju pomoći i olakšanju pregleda ili uzimanju uzoraka. Ukoliko carinarnica uzme uzorke robe, nema obaveze plaćanja bilo kakve naknade, ali troškovi analize robe padaju na njen teret. Pregled robe se može obaviti u cjelini /detaljan pregled/ ili delimično. Djelimičan pregled robe /pregled jednog dijela robe/ se odnosi na svu robu obuhvaćenu tom prijavom. Ukoliko smatra da rezultati djelimičnog pregleda ne vrijedi za preostalu robu koja je prijavljena, deklarant može zahtijevati dalje ispitivanje robe. Ovom fazom postupka se provjerava:

- da li podaci iz prijave i priloženih isprava odgovaraju stvarnom stanju robe u pogledu količine, vrste, kvaliteta, vrijednosti i porijekla robe i

- da li se roba prema stvarnom stanju svrstava u tarifni stav naveden u prijavi. Carinarnica mora preduzeti sve mjere za utvrđivanje stanja robe:

- uzimanje uzoraka radi ispitivanja robe ili - uzimanje prospekata i druge tehničke dokumentacije radi utvrđivanja osobina robe, ili - mjerenja robe i sl.

Kada su obrascom prijave obuhvaćene dvije ili više stavki, smatra se da podaci koji se odnose na svaku od pojedinih stavki, čine posebnu prijavu. Ukoliko pregled robe nije izvršen, jer je carinarnica navode iz prijave prihvatila kao svoj nalaz, smatra se da je utvrdila stanje robe navedeno u prijavi. Utvrdili se prilikom pregleda robe da stanje robe u pogledu količine, kvaliteta, vrste, vrijednosti ili porijekla ne odgovara podacima iz prijave i isprava priloženih uz nju, carinarnica mora svoj nalaz utvrditi zapisnički i jedan primjerak zapisnika uručiti deklarantu. Ako se ne slaže sa nalazom carinarnice, deklarant može carinarnici podnijeti prigovor Po podnijetom prigovoru, carinarnica mora formirati komisiju koja je obavezna utvrditi stanje robe, sačiniti zapisnik i dostaviti ga carinarnici. Na osnovu nalaza komisije, carinarnica mora


253

donijeti pisano rješenje. Ako pregled robe obavlja komisija, deklarant ima pravo prisustvovati tom pregledu robe. Ukoliko se treba obaviti komisijsko-tehnološko ispitivanje robe ili neko drugo ispitivanje, carinarnica mora uzeti uzroke robe i dostaviti ih na ispitivanje, čiji nalaz će biti osnova za donošenje rješenja. Ako deklarant zahtijeva, carinarnica mu može odobriti da o njegovom trošku uzme uzroke i da ih da na hemijsko-tehnološko ispitivanje. Nalaz ovog ispitivanja carinarnica može uzeti u obzir u postupku donošenje rješenja po prigovoru ili žalbi. Deklarant može podići robu ispod carinskog nadzora i prije donošenja rješenja po prigovoru, ukoliko uplati carinski drug prema nalazu carinarnice. U ovom slučaju carinarnica mora uzeti uzroke robe, a za robu za koju se ne mogu uzeti uzroci, deklarant carinarnici mora podnijeti prospekte, crteže, slike ili bliži opis robe iz kojih se nesumnjivo može utvrditi da se radi o istoj robi. Bliži propisi kojima se regulira način uzimanja uzoraka, kao i vrste carinskih obilježja i načina njihove upotrebe, regulirani su Pravilnikom o uzimanju uzoraka i carinskim obilježjima. Na rješenje carinarnice donijeto po prigovoru, deklarant može podnijeti žalbu Carinskoj upravi. 18.3.8.3. Privremeni podaci Ukoliko u momentu carinjenja robe postoje okolnosti koje onemogućuju konačno utvrđivanje podataka o vrijednosti, količini i kvaliteti uvezene robe /klizna skala, kotacije na berzi, kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe, hemijsko-tehnološko ispitivanje ili drugo ispitivanje robe, kada je carinarnica prihvatila vrijednost robe iz fakture, a želi izvršiti njenu provjeru). Deklarant može podići robu ispod carinskog nadzora, ako uplati iznos carine obračunat na osnovu privremenih podataka. U roku od 30 dana od dana kada nastupi mogućnost raspolaganja konačnim podacima, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana uvoza robe, deklarant je dužan podnijeti carinarnici isprave o tim činjenicama. Ovaj rok u opravdanim slučajevima carinarnica može i produžiti. U roku od 15 dana od dana prijema podataka o utvrđenim konačnim podacima o vrijednosti, količini ili kvalitetu ocarinjene robe, carinarnica mora donijeti rješenje kojim konačno utvrđuje podatke o robi i iznosu carinskog duga. Ovim rješenjem ne mogu se mjenjati podaci o robi koji su u carinskom postupku definitivno utvrđeni. 18.3.8.4. Carinski dug i naplata carinskog duga Nakon pregleda robe, carinarnica mora utvrditi iznos carinskog duga i izvršiti njegovu naplatu. Deklarant ne može podići robu prije nego što carinarnici kojoj je podnio prijavu ne izmiri carinski dug ili ne osigura garanciju za njegovo plaćanje. Sve potrebne mjere, uključujući i prodaju robe, carinarnica preduzima sa robom koja: 1. ne može biti stavljena u promet zbog toga što:

- nije bilo moguće preduzeti ili nastaviti pregled robe u propisanom vremenskom roku iz razloga koji se propisuje deklarantu, ili

- dokumenti koje je potrebno podnijeti na uvid prije nego što se roba podvrgne traženoj carinskoj proceduri nisu priloženi uz prijavu, ili

- nisu obavljene uplate, odnosno nije položena garancija za iznos carinskog duga, ili - podliježe zabranama ili ograničenjima koji su na snazi


254

2. nije preuzeta u propisanom vremenskom roku nakon stavljanja u slobodan promet. 18.3.8.5. Nastanak carinskog duga Carinski dug pri uvozu nastaje prilikom:

1. stavljanja robe u slobodan promet koja podliježe naplati uvoznih dadžbina,

2. podvrgavanja robe proceduri privremenog uvoza sa djelimičnim oslobađanjem plaćanja

uvoznih dadžbina. Carinski dug nastaje u mometnu prihvatanja prijave za odobrenu carinsku proceduru Dužnik je deklarant ili lice u čije se ime prijava popunjava, u slučaju posrednog predstavljanja. Ukoliko je carinska prijava sačinjena na osnovu podataka koji upućuju na to da nije izvršena naplata cijelog iznosa ili dijela iznosa carinskih dadžbina koje se zakonom potražuju, lica koja su dala podatke potrebne za sačinjavanje prijave, a koja su znala ili trebala znati da su takvi podaci netačni, također se smatraju dužnicima. 3. nezakonitog unošenja robe u carinsko područje BiH koja podliježe plaćanju uvoznih

dadžbina ili

4. nezakonitog iznošenja robe smještane u slobodnoj zoni. Pod nezakonitim unošenjem podrazumijeva se svako unošenje robe koje predstavlja kršenje odgovarajućih odredaba Zakona. Carinski drug nastaje u momentu kada se roba nezakonito unese. Dužnici su:

- lice koje je takvu robu unijelo, - lica koja su sudjelovala u nezakonitom unošenju robe, a bila su svjesna ili su trebala

biti svjesna da je takav unos robe nezakonit i - bilo koja druga osoba koja je stekla ili zadržala predmetnu robu, koja su u momentu

sticanja ili primanja robe, bila svjesna ili su trebala biti svjesna da je bila nezakonito unijeta.

Izuzetno se ne smatra da je nastao bilo kakav carinski dug kod uvoza specifične robe, ukoliko predmetno lice dokaže da neispunjavanje obaveza koji proizilaze iz:

- odredaba odgovarajućih članova Zakona, ili - zadržavanja predmetne robe privremeno uskladištenom, ili - upotrebe carinske procedure kojoj je roba podvrgnuta, nastaje zbog potpunog uništenja

ili nepovratnog gubitka pomenute robe, zbog karaktera same robe, zbog nepredviđenih okolnosti ili više sile, ili kao posljedica dobijanja odobrenja od strane carinarnice.

Nepovratno izgubljena roba je ona koju bilo koje lice učini neupotrebljivom. Isto tako, ne smatra se da je carinski dug nastao za robu stavljenu u slobodan promet po sniženoj ili nultaj carinskoj stopi na ime njenog korišćenja u posebne svrhe, kao i kod izvoza ili ponovnog izvoza po odobrenju carinarnice. Svi ostaci i otpadni materijal koji nastanu prilikom uništenja, smatraju se carinskom robom. 5. nezakonitog izuzimanja robe ispod carinskog nadzora koja podliježe plaćanju uvoznih

dadžbina. Carinski dug nastaje u momentu izuzimanja robe ispod carinskog nadzora. Dužnici su:

- lice koje je izuzelo robu ispod carinskog nadzora, - bilo koje drugo lice koje je učestvovalo u izuzimanju takve robe, a koje je bilo svjesno

ili je moglo biti svjesno da je roba izuzeta ispod carinskog nadzora. - bilo koja druga osoba koja je stekla ili zadržala izuzetu robu, a koja je bila svjesna ili

je mogla biti svjesna da je roba bila izuzeta ispod carinskog nadzora.


255

- lice od kojeg se zahtijevalo da ispuni obaveze proistekle iz privremenog skladištenja robe ili korišćenja carinskog postupka kojima je ova roba podvrgnuta.

U slučajevima gdje carinski drug nastaje kod stavljanja robe u slobodan promet po sniženoj ili nultnoj carinskoj stopi na račun njenog korišćenja u posebne svrhe, iznos plaćen prilikom stavljanja u slobodan promet se odbija od iznosa carinskog duga Ova se odredba primjenjuje i u slučajevima gdje carinski dug nastaje za otpatke ili otpadni materijal nastali prilikom uništenja ovakve robe. 6. neispunjenjem jedne od obaveza u vezi sa robom koja podliježe plaćanju uvoznih

dadžbina prilikom njenog povremenog skladištenja ili korištenja carinskog postupka

kojem je podvrgnuta. Izuzetno se ne smatra da je nastao bilo kakv carinski dug kod uvoza specifične robe, ukoliko predmetno lice dokaže da neispunjavanje obaveza koje proizilaze iz:

- odredaba odgovarajućih članova Zakona, ili - zadržavanja predmetne robe privremeno uskladištenom, ili - upotrebe carinske procedure koja je roba podvrgnuta, nastao zbog potpunog

uništenja ili nepovratnog gubitka pomenute robe, zbog karaktera same robe, nepredviđenih okolnosti ili više sile, ili kao posljedica dobijanja odobrenja od strane carinarnice.

Nepovratno izgubljena roba je ona koju bilo koje lice učini neupotrebljivom. Isto tako, ne smatra se da je carinski dug nastao za robu stavljenu u slobodan promet po sniženoj ili nultoj carinskoj stopi na ime njenog korišćenja u posebne svrhe, kao i kod izvoza ili ponovnog izvoza po odobrenju carinarnice. Svi ostaci i otpadni materijal koji nastanu prilikom uništenja, smatraju se carinskom robom. 7. nepostupanje u skladu sa uvjetima kojima se regulira podvrgavanje robe tom postupku ili

odobravanje smanjene ili nulte carinske stope na ime korištenja robe u posebne svrhe. U slučajevima gdje carinski drug nastaje kod stavljanja robe u slobodan promet po sniženoj ili nultnoj carinskoj stopi na račun njenog korišćenja u posebne svrhe, iznos plaćen prilikom stavljanja u slobodan promet se odbija od iznosa carinskog duga. Ova se odredba primjenjuje i u slučajevima gdje carinski dug nastaje za otpatke ili otpadni materijal nastali prilikom uništenja ovakve robe. Carinski dug nastaje:

- u momentu kada se prestanu ispunjavati obaveze čije neispunjenje dovodi do nastanka carinskog duga, ili

- u momentu kada je roba podvrgnuta određenoj carinskoj proceduri, a naknadno se ustanovi da uvjet kojim se regulira podvrgavanje robe navedenoj proceduri ili odobravanje smanjene ili nulte carinske stope na ime korišćenja robe u posebne svrhe nije ispunjen.

Dužnik je: - lice od kojeg se zahtijeva da ispuni obaveze vezane za robu koja podliježe plaćanju

uvoznih dažbina prilikom njenog privremenog skladištenja, ili prilikom korišćenja carinske procedure kojoj je roba podvrgnuta, odnosno da postupa u skladu sa uvjetima koji reguliraju podvrgavanje robe toj proceduri.

8. potrošnje ili upotrebe robe u slobodnoj zoni koja podliježe plaćanju uvoznih dažbina, koji

nisu u skladu sa propisima. U slučaju kada roba bude ukradena ili kada carinarnica ne može prihvatiti nestanak robe, carinarnica takvu robu može smatrati potrošenom ili upotrijebljenom u slobodnoj zoni. Dug nastaje u momentu kada se roba potroši, odnosno u momentu njenog korišćenja prema uvjetima drugačijim od zakonom propisanih. Dužnik je.


256

- lice koje je potrošilo ili upotrijebilo robu ili, - svako drugo lice koje je sudjelovalo u takvoj potrošnji ili korišćenju, a koje je bilo

svjesno ili je trebalo biti svjesno da je roba potrošena ili korišćena prema uvjetima drukčijim od onih koji su propisani važećim zakonima,

Tamo gdje je roba nestala i gdje se smatra da je potrošena ili korišćena u slobodnoj zoni, a gdje nije moguće primjeniti alineju dva, lice koje podliježe plaćanju carinskog duga je ono za koje carinarnica ima saznanja da je zadnje posjedovalo tu robu. Carinski dug nastaje i u slučaju kada se odnosi na robu koja podliježe mjerama zabrane ili ograničenja uvoza bilo koje vrste. Nikakav carinski dug se ne snosi kod nezakonitog unošenja u carinsko područje BiH:

- krivotvorenog novca, - narkotika i - psihotropskih materija koje nisu predmet trgovine koju nadziru odgovorni organi u

cilju njihove upotrebe u medicinske i naučne svrhe. U smislu krivičnog zakona, u mjeri u kojoj se može primjeniti na carinske prekršaje, smatra se da je carinski dug svakako nestao kada su uvozne dadžbine osnov za određivanje kazni ili gdje postajanje carinskog duga predstavlja osnov za pokretanje krivičnog postupka. Kada više lica podliježe plaćanju carinskog duga, oni zajednički i solidarno podliježu plaćanju takvog duga. Ako u Zakonu nije nigdje drukčije predviđeno, iznos uvozne carine se utvrđuje na vrijednost u momentu kada se za tu robu pojavljuje carinski dug. Ukoliko nije moguće precizno odrediti nastanak carinskog duga, on se utvrđuje na vrijednost u mometnu kada carinarnica zaključi da se roba nalazi u situaciji kada nastaje carinski dug. Međutim, kada dostupni podaci omogućuju carinarnici da utvrdi da je carinski dug nastao prije nego su došli do toga zaključka, iznos uvozne carine se utvrđuje na vrijednost u momentu koji je najbliži momentu kada se iz dostupnih podataka može utvrditi da je carinski dug nastao. Carinski dug nastaje u carinarnici gdje se sprovodi carinska procedura, odnosno na mjestu gdje carinarnica zaključi da je roba bila u situaciji u kojoj nastaje carinski dug. Kada carinska procedura za robu nije razdužena, smatra se da je carinski dug nastao na mjestu gdje je roba:

- bila podvrgnuta proceduri, ili - ušla u BiH po toj proceduri.

U slučajevima gdje dostupni podaci carinarnici omogućavaju da utvrdi da se carinski dug već pojavio kada je roba bila na nekom drugom mjestu nekog ranijeg dana, smatra se da je carinski dug nastao na mjestu koje se može odrediti kao lokacija robe u momentu koji je najbliži trenutku kada se može utvrditi nastanak carinskog duga. Ukoliko je u skladu sa sporazumima koje je BiH zaključila sa drugim državama predviđeno da se pri uvozu robe u te zemlje robi porijeklom iz BiH odobri preferencijalni tarifni pristupak, a pod uvjetom da je u slučaju dobijanja te robe po proceduri unutarnje obrade, carinska roba ugrađena u robu porijekom iz BiH, podliježe plaćanju uvoznih dadžbina koje se plaćaju u te svrhe.


257

Ovjeravanje dokumenata potrebnih u cilju omogućavanja takvog proferencijalnog tarifnog postupka dovodi do nastanka carinskog duga pri uvozu. Dužnik je deklarant, a u slučaju posrednog predstavljanja, to je lice u čije se ime sačinjava prijava. Iznos dadžbina za ovu robu se utvrđuje na dan prihvatanja prijave za stavljanje robe u slobodan promet u svrhu okončanja procedure za unutrašnju obradu. 18.3.8.6. Zavođenje u evidenciju i obavještavanje dužnika o visini carinskog duga Svaki iznos carinskog duga, carinarnica zavodi u knjige evidenicije čim se izvrši njegov obračun, a najkasnije u roku od dva dana od dana stavljanja robe u slobodan promet. U slučajevima gdje se carinski dug pojavljuje pod drugim uvjetima, izvodi se u knjigu evidencije u roku od dva dana od dana kada je carinarnica u mogućnosti da:

- obračuna iznos carinskog duga i - utvrdi ko je dužnik.

Rokovi za zavođenje carinskog duga mogu se produžiti najviše za 14 dana iz razloga: - koji se odnose na administrativnu organizaciju carinske administracije, pogotovu

gdje su računi centralizirani, ili - posebnih okolnosti koje sprječavaju carinarnicu da ispoštuje rokove.

Navedeni rokovi se ne primjenjuju u nepredvidivim okolnostima ili u slučajevima više sile. Kada visina carinskog duga nije zavedena u knjige evidencije, ili je zavedena u knjige u iznosu koji je manji od zakonski potraživanog iznosa, iznos carine koja se treba naplatiti ili ostaje da se naplati, zavodi se u knjige u roku od dva dana od dana kada carinarnica sazna za njih, odnosno kada je u prilici da obračuna iznos koji se zakonski potražuje i odredi dužnika. Ovaj rok se može produžiti u skladu sa odredbama Zakona najviše za 14 dana. Naknadno zavođenje u knjige se ne vrši:

- ako je prethodno donijeto rješenje da se carina ne zavodi u knjige ili da se zavede u iznosu manjem od iznosa carine koji se zakonski potražuje na osnovu općih odredaba koje su kasnije poništene sudskom odlukom.

- kada se iznos duga koji se zakonski potražuje nije zaveden u evidenciju greškom carinarnice, koju lice koje je trebalo izvršiti plaćanje nije moglo okriti pod uvjetom, da je to lice postupilo u dobroj namjeri i u skladu sa svim odredbama preciziranim zakonima na snazi koji se odnose na carinske prijave,

- gdje propisi usvojeni saglasno proceduri Komisije oslobađaju carinarnicu od naknadnog zavođenja duga u evidenciju koji je manji od određenog iznosa.

Pošto Komisija nije donijela ovakav propis, na snazi je Odluka o utvrđivanju iznosa carine za koje se neće donositi rješenje o naknadnoj uplati i za koje se neće vršiti prinudna naplata. Prema ovoj Odluci, carinarnica neće donositi rješenje o naknadnoj naplati neobračunate, odnosno manje naplaćene carine, drugih uvoznih dadžbina i kamata za iznose manje od 50 KM. Čim se iznos carinskog duga zavede u evidenciju, dužnik se o njemu odmah obavještava. Obavještavanje dužnika se ne vrši po proteku vremenskog roka od pet godina od dana kada je nastao carinski dug. Međutim, kada je carinski dug posljedica postupka koji je mogao dovesti do pokretanja krivičnog postupka pred sudom, jer carinarnica nije u mogućnosti odrediti tačan iznos koji se potražuje, obavještenje se može, koliko to propisi na snazi dozvoljavaju, oboriti i nakon isteka roba od pet godina.


258

18.3.8.7. Rokovi za plaćanje carinskog duga Iznos carinskog duga dužnici plaćaju:

- u roku do 10 dana od dana obavještavanja dužnika o iznosu carinskog duga koji se potražuje.

Ovaj rok se automatski produžava kada se utvrdi da se predmetno lice obavijest primilo prekasno da bi mogao izvršiti uplatu u propisanom roku. Na zahtjev dužnika carinarnica može odobriti produženje roka kada je iznos duga koji se treba platiti nastao kao posljedica postupka za povrat duga nakon carinjenja. Ovakva produženja ne prekoračuju rok potreban dužniku da preduzme odgovarajuće korake za oslobođenje od ove odgovornosti. U slučajevima gdje se zahtjev za odustajanje od naplate duga podnosi u smislu određenih članova Zakona, ili u slučajevima kada se roba zadržava radi naknade zaplijene obaveza dužnika da plati carinu se poništava u skladu sa uvjetima preciziranim procedurom Komisije. Plaćanje carinskog duga se vrši gotovinski ili na bilo koji drugi zakonski način sa ciljem njegove naplate. Bez obzira na olakšice za plaćanje, dužnik može naplatiti cijeli ili djelimičan iznos duga bez čekanja isteka roka plaćanja. Carinski dug može platiti treće lice umjesto dužnika. Ukoliko carinski dug nije plaćen u propisanom vremenskom periodu carinarnica:

- koristiti sve mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju, uključujući i prisilu, kako bi se potraživani iznos naplatio. U skladu sa procedurom Komisije, mogu se donijeti posebni propisi koji se odnose na jamca u postupku procedure provoza.

- zaračunava zateznu kamatu na iznos neplaćenog duga. Stopa zatezne kamate može biti veća od regularne kamatne stope koju je propisala Centralna banka BiH, ali ne može biti manja od te stope.

Odlukom o visini kamate na iznos carine i drugih uvoznih dadžbina koje nisu plaćene u propisanom roku, zatezna kamatna stopa iznosi 0,2% za svaki dan zakašnjenja. Carinarnica može odustati od naplate zatezne kamate:

- u slučajevima kada bi naplata zatezne kamate prouzrokovala ozbiljne ekonomske ili društvene posljedice s obzirom na stiuaciju u kojoj se nalazi dužnik i

- kada dug ne prelazi iznos utvrđen u skladu sa procedurom Komisije.

Do donošenja propisa od strane Komisije, primjenjivat će se Odluka o utvrđivanju iznosa carine za koje se neće donositi rješenje o naknadnoj naplati i za koje se neće vršiti prinudna naplata,

- ukoliko se dug plati u roku od pet dana po isteku roka propisanog za njegovo plaćanje.

Entiteti mogu odrediti: - minimalne iznose koje treba platiti kao zatezne kamate i - minimalne rokove za obračunavanje kamata.


259

18.3.8.8. Ukidanje carinskog duga Carinarinski dug se ukida:

- plaćanjem carine, - odustajanjem od prava za naplatu duga, - u slučajevima kada je za robu stavljenu u carinsku proceduru koja podrazumijeva

naplatu uvoznih dadžbina: • poništena carinska prijava, • ako je roba prije stavljanja u slobodan promet bila zadržana i istovremeno ili

naknadno zaplijenjena, uništena, ustupljena u skladu sa odgovarajućim članom Zakona, ili uništena, ili nepovratno izgubljena zbog svog karaktera, nepredviđenih okolnosti ili više sile i

- u slučajevima kada je roba za koju se snosi carinski dug u skladu sa odgovarajućim članom Zakona zadržana nakon njenog nezakonitog unosa i istovremeno ili naknadno zaplijenjena. U slučaju zadržavanja i zapljene robe, smatra se da carinski dug unatoč krivičnom zakonu koji se primjenjuje na carinske prekršaje nije ukinut u slučajevima, kada prema krivičnom zakonu Entiteta uvozne dažbine daju osnova za određivanje kazni, ili kada postajanje carinskog duga pruža osnov za pokretanje krivičnog postupka.

18.3.8.9. Garancija za pokriće carinskog duga U slučajevima gdje prihvatanje carinske prijave za odgovarajuću carinsku proceduru dovodi do nastanka carinskog duga, roba obuhvaćena tom prijavom ne stavlja se u slobodan promet, ukoliko se carinski dug na izmiri ili, ukoliko se ne osigura garancija za njegovo plaćanje. U slučajevima gdje carinarnica u skladu sa carinskim propisima zahtijeva polaganje garancije u cilju osiguranja plaćanja carinskog duga, takvu garanciju polaže lice koje je obavezno ili bi moglo postati obevezno za plaćanje toga duga. Carinarnica zahtjeva polaganje samo jedne garancije za jedan carinski dug. Carinarnica može odobriti da garanciju položi neko drugo lice, a ne ono od kojega se to zahtjevalo. Carinarnica može dozvoliti polaganje generalne garancije kojom su obuhvaćene dvije ili više radnji za koje se snosi carinski dug. Ova carinarnica mora biti ovlaštena za primanje garancija. Garantna carinarnica određuje iznos garancije i dozvoljava da se u granicama garancije obavi bilo koji carinski postupak. U svakom dopisu i u svakoj prijavi, mora se pozvati na položenu garanciju. Ukoliko se ne mogu ispuniti svi uvjeti pod kojima je garancija izdata, garantna carinarnica može staviti garanciju van snage. Iznos garancije treba glasiti na: - tačan iznos carinskog duga ili dugova, ukoliko se taj iznos može sa sigurnošću utvrditi u

momentu prihvatanja garancije, ili - maksimalni iznos carinskog duga ili dugova koje carinarnica utvrdi (procjeni), ukoliko se

carinski dug ne može locirati na tačan iznos. Ako je položena generalna garancija za carinske duge čiji iznos tokom vremena varira, visina iznosa takve garancije treba biti na nivou koji omogućava da carinski dugovi budu pokriveni u svakom momentu.


260

Garancija se osigurava: - polaganjem gotovinskog depozita, ili - jamstvom. Gotovinski depozit se polaže u valuti BiH ili u odgovarajućem iznosu strana valute preračunate prema tečaju kojeg sedmično objavljenje Centralna banka BiH. Kao garantni depozit smatra se: - podnošenje čeka čiju naplativost garantira ustanova na koju glasi, a na način koji je

prihvatljiv za carinarnicu - podnošenje bilo kojeg drugog dokumenta koji carinarnica priznaje kao platežno sredstvo. Garancija u obliku gotovinskog depozita ili plaćanja na koje se smatra da odgovara gotovinskom depozitu, polaže se u skladu sa propisima Entiteta. Jamac se u pismenom obliku obavezuje da će zajednički i solidarno sa dužnikom platiti iznos carinskog duga koji se potražuje. Jamac je treće lice registrirano u BiH i odobreno od strane Entiteta. Carinarnica može odbiti da prihvati jamca ili predloženu (ponuđenu) vrstu garancije kada nije sigurna da će dug biti plaćen u propisanom roku. Lice koje treba položiti garanciju, vrši izbor vrste garancije /polaganje gotovinskog depozita ili jamstva/. Međutim, carinarnica može odbiti da prihvati ponuđenu vrstu garancije kada nije u funkciji carinskog postupka. Ako carinarnica utvrdi da ponuđena garancija ne osigurava, ili gdje nije sigurno da će osigurati, ili nije dovoljna da osigura plaćanje carinskog duga u propisanom vremenskom periodu, može tražiti da se položi dodatna garancija ili da se ponuđena garancija zamjeni novom. Sve dok se carinski dug ne izmiri, otpiše, odnosno do momenta kada se više ne može pojaviti, garancija se ne može razdužiti / i dalje je u funkciji/. Ukoliko se carinski dug djelimično otpiše ili, kada se pojavi sa jednim dijelom iznosa za koji je položena garancija, na zahtjev podnosioca, dio garancije se razdužuje, ukoliko iznos o kojem se radi ne opravdava takav postupak. Odredbe koje odstupaju od ovih, u cilju uzimanja u obzir i međunarodne konvencije, usvajaju se u skladu sa procedurom Komisije. 18.3.8.10. Stavljanje robe u slobodan promet Ukoliko su ispunjeni svih uvjeti za podgvrgavanje robe određenoj carinskoj proceduri, i pod uvjetom da roba ne podliježe mjerama zabrane ili mjerama ograničenja, s tim da se osigurava garancija za plaćanje carinskog duga, ukoliko prihvatanje carinske prijave dovede do nastanka carinskog duga, carinarnica stavlja robu u slobodan promet odmah nakon izvršenog pregleda robe. Prema tome, stavljanje robe u slobodan promet podrazumjeva primjenu mjera trgovinske politike/propisi vanjskotrgovinskog poslovanja/, završetak svih radnji i postupaka propisanih za uvoz robe, obračun i naplatu uvoznih dadžbina. Roba puštena u slobodan promet, slobodno se kreće na cijelom carinskom području BiH bez primjene bilo kakvih daljih mjera carinskog nadzora na bilo koji način.


261

Izuzetno od odredaba Zakona /primjena svih propisa kojima se regulira carinska procedura, se određuje prema datumu prihvatanja carinske prijave/, ako je carinska stopa smanjena nakon prihvatanja prijave, ali prije samog stavljanja robe u slobodan promet, deklarant može zahtijevati primjenu povoljnije carinske stope. Ova odredba se ne primjenjuje u slučaju, gdje robu nije bilo moguće staviti u slobodan promet iz razloga koji se isključivo pripisuje deklarantu. Kada je pošiljka sastavljena od različitih roba koje se svrstavaju u različite tarifne stavove Carinske tarife, a gdje bi svrstavanje robe u različite tarifne stavove bilo neproprocionalno vremenu i troškovima u odnosu na iznos uvoznih dadžbina koje se trebaju platiti za ovu robu, na zahtjev deklaranta, cijela pošiljka se može svrstati u tarifni stav robe koja podliježe plaćanju carine po najvišoj carinskoj stopi. Roba stavljena u slobodan promet po sniženoj ili oslobođajućoj (nultoj) carinskoj stopi na račun njene upotrebe /korišćenja/ u određene svrhe, ostaje pod carinskim nadzorom. Carinski nadzor nad ovom robom prestaje: - prestankom primjene uvjeta koji su propisani za utvrđivanje tako smanjene ili

oslobađajuće carinske stope, ili - izvozom robe, ili - uništenjem robe, ili - korištenjem robe u drukčije svrhe od onih koje su propisane sa primjenu snižene ili

oslobađajuće carinske stope i pod uvjetom, da su plaćene sve uvozne dadžbine. Za robu za koju je carina plaćena prema sniženoj ili oslobađajućoj carinskoj stopi na račun njene upotrebe u određene svrhe, carinarnica može zahtjevati polaganje garancije, kako bi se osiguralo plaćanje uvoznih dažbina u vezi s tom robom. U skladu sa uvjetima koje propišu Entiteti, prava i obaveze lica koja su koristila sniženu ili oslobađajuću carinsku stopu na ime njene upotrebe u određene svrhe, mogu se prenijeti na druga lica koji ispunjavaju propisane uvjete za primjenu snižene ili oslobođajuće carinske stope na račun njene upotrebe u određene svrhe. Roba stavljena u slobodan promet gubi status robe porijeklom iz BiH u slučajevima: 1. kada je prijava za stavljanje robe u slobodan promet poništena, ili 2. kada je iznos uvoznih dadžbina vraćen ili se odustalo od njegove naplate:

- prema proceduri za unutarnju obradu u obliku sistema povrata carine, ili - u slučajevima kada je uvezena roba sa nedostacima ili kada nije u skladu sa ugovorom

u smislu čl. 205. Zakona. - u slučajevima previđenim čl. 206 Zakona (povrat ili odustajanje od naplate je

uslovljen izvozom ili ponovnim izvozom ili određivanjem podjednakog carinskog postupka ili namjene).

18.3.9. ODGODIVI ARANŽMANI I CARINSKI POSTUPCI S EKONOMSKIM UČINKOM Pojam "procedura" odnosi se na:

- provoz, - carinsko skladištenje, - unutrašnju obradu u obliku odgodivog sistema, - obradu pod carinskom kontrolom i - povremeni uvoz.


262

Pojam "carinska procedura s ekonomskim učinkom" odnosi se na:

- carinsko skladištenje, - unutarnju obradu, - obradu pod carinskom kontrolom i - privremeni uvoz.

Pojam "uvezena roba" podrazumijeva robu:

- koja je podvrgnuta aranžmanu odloženog plaćanja, - koja je prema proceduri unutarnje obrade u obliku sistema povrata prošla radnje i

postupke prevdiđene za stavljanje robe u slobodan promet i postupke predviđene čl. 131 Zakona.

Pojam "roba u nepromjenjenom stanju” se odnosi na robu koja nije prošla bilo kakav oblik obrade po proceduri za unutrašnju obradu ili proceduri za obradu pod carinskom kontrolom. Na zahtjev deklaranta, carinarnica donosi rješenje o podvrgavanju uvozne robe proceduri s ekonomskim učinkom. Uvjeti pod kojima obavlja određena procedura, precizirani su u rješenju. O svim izmjenama faktora koji se pojave nakon donošenja rješenja koji bi mogli utjecati na njegovu važnost, deklarant, odnosno lice na koje je rješenje naslovljeno, dužno je pismeno o tome izvjestiti carinarnicu. Prilikom podvrgavanja robe s odgođenim plaćanjem carine, carinarnica može uvjetovati polaganje garancije. Posebne propise koji se odnose na polaganje garancije, mogu se donijeti na posebne aranžmane s odgodivim plaćanjem carine. Odgodivi aranžmani s ekonomskim učinkom se ukidaju, ukoliko se novi carinski odobreni postupak ili namjena odredi za robu koja je bila pod tim aranžmanom ili za kompenzirajuće ili obrađene proizvode. Prava i obaveze nositelja carinske procedure s ekonomskim učinkom, mogu se prema uvjetima koje propišu Entiteti prenijeti na druga lica koja ispunjavaju bilo koje propisane uvjete za odgovarajuću proceduru. 18.3.10. PROVOZ Procedurom provoza dozvoljava se kretanje od jednog do drugog mjesta unutar carinskog područja BiH:

- carinskoj robi koja za vrijeme provoza ne podliježe plaćanju uvoznih dadžbina ili mjerama trgovinske politike,

- robi porijeklom iz BiH koja se izvozi u inozemstvo. Procedura provoza se odvija:

- pod pokrićem karneta TIR, - pod pokrićem karneta ATA, - pod pokrićem bilo kojeg drugog dokumenta o prevozu dogovorenog sa stranim

zemljama ili grupama stranih zemalja. Procedura provoza ne isključuje posebne odredbe koje se primjenjuju na kretanje robe koja je podvrgnuta carinskoj proceduri s ekonomskim učinkom.


263

Kod procedura provoza odgovorno lice je dužno položiti garanciju u cilju osiguranja plaćanja uvoznih dažbina. Procedura provoza se okončava kada se roba s odgovarajućom dokumentacijom prijavi odredišnoj carinarnici. 18.3.11. CARINSKA SKLADIŠTA Pod pojmom carinsko skladište podrazumjeva se prostor ili prostorija u koji se po odobrenju carinarnice pod čijom se nadzorom nalazi skladište, može smjestiti:

- carinska roba, koja za vrijeme uskladištenja ne podliježe plaćanju uvoznih dadžbina i primjeni mjera trgovinske politike,

- roba porijeklom iz BiH namjenjena izvozu. Ostali smještajni prostori namijenjeni proceduri carinskog skladištenja, određuju se u skladu s procedurom Komisije. Carinsko skladište može biti:

- javno ili - osobno /lično/

Pod "javnim skladištem" podrazumjeva se carinsko skladište koje je dostupno bilo kojem licu koje želi robu uskladištiti. Pod pojmom "osobno skladište" podrazumjeva se carinsko skladište u koje se skladišti roba od strane vlasnika skladišta. Vlasnik skladišta je lice koje je ovlašteno da rukovodi carinskim skladištem. Deponent je lice koje obavezuje prijava, a koje podvrgava robu proceduri carinskog skladištenja, ili lice na kojeg su prenijeta prava i obaveze takvog lica. Na osnovu pismeno podnijetog zahtjeva lica koja želi otvoriti carinsko skladište, carinarnica donosi pismeno rješenje u kojem se preciziraju uvjeti pod kojima se vrši skladištenje robe. Rješenje za rad carinskog skladišta daje se isključivo licima registrovanim u BiH. Vlasnik skladišta odgovara:

- za nezakonito izuzimanje robe ispod carinskog nadzora, - za ispunjavanje obaveza koje proističu iz skladištenja robe i - za ispunjenje ostalih obaveza predviđenih rješenjem.

Izuzetno, u slučajevima gdje se radi o skladištenju robe u javnim skladištima, može se predvidjeti da obaveze za nezakonito izuzimanje robe ispod carinskog nadzora i za neispunjenje obaveza koje proističu iz skladištenja robe, padaju isključivo na teret deponenta. Deponent je uvijek odgovoran za neispunjenje obaveza proisteklih procedurom carinskog skladištenja. Carinarnica može zahtjevati od vlasnika skladišta da za robu koja je predmet skladištenja položi granaciju na iznos uvoznih dadžbina kojima roba podliježe pri uvozu. Vlasnik skladišta vodi evidenciju o zalihama uskladištene robe u obliku kojeg odrede Entiteti. Evidencija o uskladištenoj robi stoji na raspolaganju nadležnoj carinarnici u cilju provjere stanja robe.


264

Prema proceduri carinskog skladištenja, roba u carinskom skladištu može ostati vremenski neograničeno, s tim što Entiteti mogu propisati posebne rokove. Za vrijeme skladištenja, a po prethodnom odobrenju carinarnice, roba može biti izložena raznim oblicima postupanja u cilju njenog očuvanja, poboljšanja izgleda, tržnog kvaliteta, ili prepakiranja za distribuciju ili prodaju. Vijeće ministara može propisati listu oblika postupanja koji su zabranjeni za vrijeme skladištenja robe. Roba koja se nalazi u carinskom skladištu može se po odobrenju carinarnice uzeti ispod carinskog nadzora ili premjestiti iz jednog u drugo carinsko skladište. 18.3.12. UNUTARNJA OBRADA Procedurom unutarnje obrade dozvoljeno je da se u carinskom području BiH za jedan ili više procesa obrade koristi: a. roba namijenjana za ponovni izvoz iz carinskog područja BiH u obliku kompenzirajućih

proizvoda, bez plaćanja uvoznih dadžbina i bez primjene mjera trgovinske politike /odgodivi sistem/,

b. roba stavljena u slobodan promet uz povrat naplaćenih uvoznih dadžbina ili uz odustajanje od njihove naplate, pod uvjetom da se u obliku kompenzirajućih proizvoda izveze u inozemstvo (sistem povrata carine).

U cilju razumijevanja materije koja regulira proceduru unutarnje obrade, date su definicije određenih pojmova, kao što su: 1. "odgodivi sistem" - povlastica vezana za unutarnju obradu robe, kako je to precizirano

pod tač. a), 2. "sistem povrata carine" - povlastica vezana za unutarnju obradu robe, kako je to

precizirano pod tač. b.), 3. postupci obrade, koji obuhvataju:

- rad na robi, uključujući njeno podizanje, sklapanje ili montiranje na drugu robu, - obrada robe, - opravke robe, uključujući njeno obnavljanje i osposobljavanje i - upotrebu robe u skladu sa procedurom Komisije, koja se ne može identificirati u

kompenzirajućim proizvodima, ali koja učestvuje djelimično ili u cjelosti u njihovoj proizvodnji.

4. "kompenzirajući proizvodi" - svi proizvodi dobijeni postupkom obrade, 5. "podjednaka roba" - roba porijeklom iz BiH koja se koristi umjesto uvozne robe u

proizvodnji kompenzirajućih proizvoda. 6. "normativ proizvodnje" - količina ili postatak kompnzirajućih proizvoda koji se dobiju

obradom određene količine uvezene robe. Pod uvjetom da je podjednaka roba istog kvaliteta i karakteristika kao i uvozna roba (u posebnim slučajevima koji se preciziraju u skladu sa procedurom Komisije, podjednaka roba može biti na višem stepenu procesa proizvodnje od uvozne robe), carinarnica dozvoljava:

- da se kompenzirajući proizvodi dobiju od podjednakih roba koji su namijenjeni za izvoz prije uvoza uvozne robe.

U ovim slučajevima uvozna roba u carinskom smislu se smatra podjednakom robom, a podjednaka roba uvoznom.


265

Na zahtjev lica koje obavlja postupke obrade, ili organizatora posla, carinarnica donosi pismeno rješenje. Rješenje se izdaje samo:

- ukoliko se uvozne robe mogu identificirati kao kompenzirajući proizvodi, ili u slučajevima gdje se kompenzirajući proizvodi dobiju iz podjednakih roba, da se može provjeriti da li je postupano u skladu sa uvjetima preciziranim za podjednake robe i

- gdje procedura unutarnje obrade omogućava da se stvore najprihvatljiviji uvjeti koji su u interesu proizvođača BiH.

Vijeće ministara BiH donosi bliže propise i utvrđuje uvjete pod kojima će se smatrati da su ispunjeni ekonomski uvjeti. Koristeći se naprijed datim ovlaštenjem, Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku za uvoz robe radi izvoza. Ovom Odlukom se propisuju uvjeti i način ostvarivanja prava na uvoz sirovina, repromaterijala, poluproizvoda i gotovih dijelova bez plaćanja uvoznih dadžbina, koji će se upotrijebiti u proizvodnji kompenzirajućih proizvoda, a zatim izvesti, uz uvjet:

- da se roba u cjelini upotrijebi u proizvodnji kompenzirajućih proizvoda i izveze u inozemstvo u roku utvrđenom od strane Entiteta,

- da je vrijednost kompenzirajućih proizvoda veća od vrijednosti uvezene robe najmanje za 30%-

Ukoliko se kompenzirajući proizvodi ne izvezu u vrijednosti i u roku utvrđenom od strane Entiteta, carinarnica će izvršiti obračun i naplatu uvoznih dadžbina po propisima koji važe na dan isteka roka izvoza, odnosno po propisima koji važe na dan podnošenja zahtjeva za obračun uvoznih dažbina, odnosno po propisima koji važe na dan donošenja rješenja. Uvoz roba radi izvoza se neće dozvoliti, ukoliko bi se ovakvim uvozom ugrozio bilo koji javni interes /opasnost za sigurnost države, opasnost za okolinu, zdravlje i život ljudi, životinja i biljaka, zaštita prava industrijske svojine i sl/. U jedinstvenu carinsku ispravu carinarnica upisuje odgovarajuću klauzulu: Pored ostalih isprava koje se podnose uz prijavu u skladu sa odgovarajućim članom Pravilnika o sadržini popunjavanju i podnošenju isprava u carinskom postupku, deklarant podnosi još i:

- pisani zahtjev kojim zahtjeva primjenu odgovarajućeg člana, - pisanu izjavu korisnika robe da će uvezenu robu u potpunosti /u cjelosti/ upotrijebiti u

proizvodnji kompenzirajućih proizvoda namjenjenih izvozu, čija je ukupna vrijednost veća od vrijednosti uvezene robe najmanje za 30% i

- zaključen ugovor o izvozu robe. Po podnijetom zahtjevu, carinarnica donosi pismeno rješenje. Carinske uprave entiteta vode evidenciju o uvozu robe koja će se upotrijebiti u proizvodnji kompenzirajućih proizvoda. Entiteti određuju vremenski rok u okviru kojeg se kompenzirajući proizvodi trebaju izvesti ili ponovno izvesti, ili im se odrediti drukčiji carinski odobreni postupak ili namjena. U ovaj rok se uračunava vrijeme koje je potrebno da se obavi obrada i završe odobrene procedure predviđene za kompenzirajući proizvod, a vremenski rok teče od dana kada je roba podvrgnuta proceduri unutarnje obrade. Carinarnica na zahtjev korisnika procedure, u slučaju opravdanih razloga, može produžiti rokove za obavljanje procedure unutarnje obrade. U cilju pojednostavljenja procedure, može se odlučiti da se vremenski rok koji je započeo za vrijeme kalndarskog mjeseca ili kvartala, završi posljednjeg dana narednog kalendarskog mjeseca ili kvartala.


266

Kod primjene sistema povrata carine, Entitet određuje rok u okviru kojeg se carinska roba treba prijaviti za proceduru. Kod izvoza kompenzirajućih proizvoda dobijenih od podjednakih roba, taj rok teče od dana navedenog u izvoznoj prijavi. Posebni vremenski rokovi za određene procese obrade ili određene uvezene robe, određuju se u skladu sa procedurom Komisije. Vijeće ministara BiH popisuje način utvrđivanja normativa proizvodnje u procesu obrade. Odlukom o određivanju normativa proizvodnje u procesu obrade, propisano je da normativ proizvodnje podnosi uvoznik, odnosno izvršitelj procesa obrade na temelju stvarnih okolnosti. Procedurom Komisije mogu se odrediti slučajevi u kojima se, kao i uvjeti pod kojima se smatra da je roba u nepromjenjenom stanju odnosno kompenzirajući proizvodi stavljeni u slobodan promet. Kod pojave carinskog duga, njegova visina se utvrđuje na vrijednost koja odgovara uvezenoj robi u momentu prihvatanja prijave za podvrgavanje te robe proceduri unutarnje obrade. Ukoliko je uvozna roba ispunila uvjete za prefenercijalni tarifni postupak u okviru carinskih kontigenata, primjenjuje se preferencijalni tarifni postupak koji važi u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodan promet.


267

18.3.12.1. Posebne odredbe koje se odnose na sistem povrata carine

Sistem povrata carine može se koristiti za svu robu, izuzev za robu koja u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodan promet:

- podliježe količinskim ograničenjima, - koja se u okviru utvrđene količine može cariniti po proferencijalnim tarifnim mjerama

ili prema posebnim mjerama za određene tarifne stavove za koje je autonomnim propisima propisano smanjenje ili oslobađanje od plaćanja carine,

- nije utvrđena izvozna stimulacija za kompenzirajuće proizvode. Za prijave za stavljanje u slobodni promet se vidi da li se primjenjuje sistem povrata carina. Rješenje kojim se odobrava korišćenje sistema povrata carine, prilaže se uz prijavu za stavljanje robe u slobodan promet. Imalac rješenja može zahtjevati da mu se vrati iznos plaćene carine ili da se odustane od njegove naplate u slučajevima kada je ispunio uvjete koje su tražili Entitet, i kada može nepobitno dokazati da su kompenzirajući proizvodi dobijeni od uvezene robe, stavljeni u slobodan promet po sistemu povrata carine, ili:

- da su izvezeni, ili - da su u cilju ponovnog izvoza bili podvrgnuti proceduri vanjskog provoza, proceduri

carinskog skladištenja, proceduri privremenog uvoza, ili proceduri unutarnje obrade (odgodivi sistem), ili da su smješteni u slobodne zone, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti za primjenu odgovarajuće procedure. Ako im se odredi carinski odobreni postupak ili namjena, proizvodi se smatraju carinskom robom.

Rok za povrat carine, utvrđuje se u skladu sa procedurom Komisije. Kompenzirajući proizvodi koji su podvrgnuti carinskoj proceduri ili su smješteni u slobodne zone, stavljaju se u slobodan promet samo u slučajevima kada dobiju odobrenje Entiteta. 18.3.13. OBRADA POD CARINSKOM KONTROLOM Procedura za obradu pod carinskom kontrolom dopušta da se carinska roba koristi u carinskom području BiH prilikom postupaka kojima se mijenja njen karakter ili stanje, bez obaveze plaćanja uvoznih dadžbina ili primjene mjera trgovinske politike, gdje se dozvoljava da se proizvodi koji nastanu u tim procedurama stave u slobodna promet prema odgovarajućoj stopi carine za ove proizvode. Ovako dobijeni proizvodi se nazivaju obrađenih proizvodima. Lista slučajeva u kojima se može koristiti procedura obrade pod carinskom kontrolom, utvrđuje se u skladu sa procedurom Komisije. Na zahtjev lica koje vrši obradu ili koje organizira da ona bude obavljena, carinarnica donosi rješenje. Rješenje se izdaje samo:

- licima koja su registrirana u BiH, - gdje se uvozna roba može identificirati u obrađenim proizvodima, - gdje se roba nakon obrade ne može ekonomski povratiti da bi imala ono stanje i

karakteristike koje je imala prije podvrgavanja određenoj proceduri, - gdje primjena procedure ne dovodi u pitanje korištenje propisa koje se odnose na

količinu i porijeklo, a koji se mogu primijeniti na uvezenu robu,


268

- gdje uvjeti za obavljanje procedure pomažu da se stvori ili održi proizvodna aktivnost u BiH, a da to ne izazove suprotno dejstvo na interese proizvođača u BiH.

Carinski dug koji se pojavi u vezi sa robom u nepromjenjenom stanju ili u vezi sa proizvodima koji su u fazi obrade u poređenju s onom koja je navedena u odobrenju, carinski dug se utvrđuje na osnovu stavki naplatnih elemenata koji odgovaraju uvoznoj robi u momentu prihvatanja prijave sa podvrgavanje robe proceduri obrade pod carinskom kontrolom. Ukoliko se uvozna roba podvrgla preferencijalnom tarifnom postupku prilikom podvrgavanja procedure pod carinskom kontrolom, a gdje se takav preferencijalni postupak može primjeniti na proizvode koji su istovjetni onima koji su obrađeni i stavljeni u slobodan promet, uvozne dadžbine koje se trebaju platiti za obrađene proizvode, obračunavaju se po stopi carine koja se može primijeniti po tom postupku. Ako preferencijalni tarifni postupak u vezi sa uvoznom robom zavisi o carinskim kontigentima, primjena carinske stope koja je prethodno navedena u vezi sa obrađenim proizvodima također podliježe uvjetu da se preferencijalni tarifni postupak može primjeniti na robu u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodan promet. U ovom slučaju za količinu uvezene robe koja se koristi u proizvodnji obrađenih proizvoda stavljenih u slobodan promet, carina se obračunava po stopama previđenim u okviru kontigenata koji su na snazi u momentu prihvatanja prijave za stavljanje u slobodan promet. 18.3.14. PRIVREMENI UVOZ I IZVOZ Privremeni uvoz Privremeni uvoz robe namijenjene uz potpuno ili djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dadžbina i bez podlijeganja mjerama trgovinske politike, dozvoljen je pod uvjetom da roba nije pretrpjela bilo kakve promjene, izuzev normalnog pada njene vrijednosti koji je nastao njenim korištenjem. Iznos uvoznih dadžbina koji se treba platiti za robu koja je podvrgnuta proceduri privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dadžbina, utvrđuje se na 5% za svaki mjesec ili dio mjeseca za koji je roba bila podvrgnuta proceduri privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dadžbina koje bi se platile za robu, ukoliko bi bila stavljena u slobodan promet onog dana kada je podvrgnuta proceduri privremenog uvoza. Međutim, iznos uvoznih dadžbina koje treba naplatiti neće biti veći od iznosa koji bi bio naplaćen da je roba bila stavljena u slobodan promet onog dana, kada je podvrgnuta proceduri privremenog uvoza. Ukoliko carinski dug nastaje u vezi sa uvoznom robom, iznos takvog duga se određuje na osnovu elemenata carinskih stopa za tu robu u vrijeme prihvatanja prijave za njeno podvrgavanje proceduri privremenog uvoza. Ako se carinski dug snosi iz drugih razloga, a ne zbog podvrgavanja robe proceduri privremenog uvoza s djelimičnim oslobađanjem od plaćanja uvoznih dadžbina, carinski dug predstavlja razliku iznosa carinskih dadžbina obračunatih prilikom prihvatanja prijave za proceduru privremenog uvoza uz djelimično oslobađanje od plaćanja uvoznih dadžbina i iznosa koji se treba platiti u vezi sa uvoznom robom.


269

Uvjeti za privremeni uvoz prijevoznih sredstava uz potpuno oslobađanje od plaćanja uvoznih dadžbina, propisani su Zakonom. 18.3.14.2. Privremeni izvoz Procedura privremenog izvoza se odnosi na privremeni izvoz robe radi obrade, odnosno za stavljanje u slobodan promet proizvoda koji nastanu u procesima obrade. Prilikom povratka robe koja je privremeno izvezena radi obrade, uvozne dadžbine se plaćaju na vrijednost procesa obrade, materijala, komponenti, dijelova i drugih materijala koji su ugrađeni u robu, kao i na iznos troškova utovara, prijevoza i osiguranja. Roba privremeno izvezena radi opravke koja je obavljena besplatno /bez naknade) zbog ugovorene ili zakonske obaveze proistekle iz garancije ili proizvodne greške, pri njenom povratku iz inozemstva, pušta se u slobodan promet bez plaćanja uvoznih dadžbina. Ukoliko je svrha izvoza opravka privremeno izvezene robe za koju se plaća naknada na ime opravke, uvozne dažbine pri uvozu ove robe se obračunavaju na vrijednost izvršene opravke, evenutalno ugrađenih dijelova i drugog materijala, troškova utovara, prijevoza i osiguranja. 18.3.14.3. Zajedničke odredbe za procedure privremenog uvoza i izvoza Rješenje za privremeni uvoz i izvoz donosi carinarnica na zahtjev lica koje robu koristi ili lica koje je preduzelo radnje da bude korišćena. Procedura privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje od plaćanja carine, utvrđuje se za profesionalnu opremu i lične stvari putnika i robu koja se uvozi u sportske svrhe. Procedura privremenog uvoza za profesionalnu opremu, odobrava se pod uvjetom da je profesionalna oprema:

- vlasništvo lica koje je registrirano u inozemstvu, - uvezena od lica kojje je registrovano u inozemstvu i - da se koristi isključivo od strane ili pod ličnim nadzorom lica koje privremeno boravi

na carinskom području BiH. Procedura privremenog uvoza ili izvoza odobrava se u slučajevima kada je moguće izvršiti identifikaciju robe. Izuzetno, carinarnica će odobriti procedure privremenog uvoza ili izvoza i bez mogućnosti identifikacije robe, ukoliko nedostatak identifikacionih mjera neće dovesti do zloupotrebe procedure. Entiteti određuju vremenski rok u okviru kojeg se uvezena roba treba izvesti ili joj se treba odrediti carinski odobreni postupak ili namjena. On treba biti dovoljno dug, kako bi se postigao cilj predviđen odobrenom upotrebom. Maksimalni rok za proceduru povremenog uvoza iznosi 12 mjeseci od dana donošenja rješenja, s tim što se ovaj rok uz saglasnost zainteresovanog lica može i skratiti. U opravdanim slučajevima, carinarnica može produžiti rokove privremenog uvoza, kako bi omogućili odobrenu upotrebu.


270

18.3.15. IZVOZ Izvoz robe u inozemstvo podrazumijeva primjenu izvoznih procedura, uključujući i mjere trgovinske politike. Izvozna prijava se podnosi mjesno nadležnoj carinarnici prema sjedištu izvoznika, ili prema mjestu gdje se roba pakuje ili utovara za izvoz. Moguće je utvrditi i odstupanja od ovog pravila. Slučajevi i uvjeti pod kojima se roba izvozi bez podnošenja prijave za izvoz, utvrđuju se u skladu sa procedurom Komisije. Roba ocarinjena za izvoz mora napustiti carinsko područje Bosne i Hercegovine u nepromjenjenom stanju u odnosu na stanje utvrđenom procedurom za izvoz. 18.3.16. SLOBODNE ZONE Slobodne zone su posebno ogradjeni i odvojeni dijelovi carinskog područja BiH u kojima se: 1. smatra da se carinska roba ne nalazi na carinskom području BiH i da ne podliježe naplati

uvoznih dadžbina i mjerama trgovinske politike, ukoliko: - nije stavljena u slobodan promet, - nije podvrgnuta /izložena/ nekoj drugoj carinskoj proceduri, - nije korištena ili utrošena pod nekim drugim uvjetima od onih koji su predviđeni

provedbenim propisom donijetim na osnovu Zakona o carinskoj politici BiH. 2. domaća roba /roba porijeklom iz BiH/ se može koristiti u slobodnoj zoni ili biti

namjenjena izvozu. Entiteti određuju područje slobodne zone koje je posebno ograđeno i u kojem se nalaze ulazi u njih i izlazi iz njih. Izgradnja objekata u zoni može se vršiti tek po prethodnom dobijenom odobrenju Entiteta. Područje uz ogradu, ulaze i izlaze iz slobodne zone kontrola carinarnica. Lica i prijevozna sredstva koja ulaze i izlaze iz slobodne zone, mogu se podvrgnuti carinskom pregledu. Licima koja ne pruže sve garancije potrebne za postupanje u skladu sa propisima preciziranim Zakonom i drugim propisima, može se zabraniti pristup u slobodnu zonu. Carinarnica može pregledati robu koja ulazi u zonu, izlazi iz zone, ili ostaje u zoni. U cilju obavljanja ovih pregleda, kopije dokumenata koji se odnose na ovu robu i koji prate ovu robu, dostavlja ili stavlja na slobodno raspolaganje carinarnici bilo koje lice. 18.3.16.1. Smještaj robe u slobodne zone U slobodne zone se smješta carinska roba i roba porijekloom iz BiH. Entiteti mogu zahtjevati smještaj ovih roba u posebne prostorije koje su specijalno opremljene za njihov smještaj, ukoliko se radi o robama koje predstavljaju opasnost ili prijete da pokvare ostalu robu ili koja iz bilo kojih razloga zahtjeva posebno skladištenje. Uvažavajući odredbe Zakona, robu koja ulazi u slobodnu zonu ne treba prijavljivati carinarnici niti podnositi carinsku prijavu.


271

Roba se prijavljuje carinarnici i prolazi kroz propisane radnje i postupke samo u slučajevima kada je:

- podvrgnuta carinskoj proceduri koja više ne važi kada uđe u slobodnu zonu. U slučajevima gdje određena carinska procedura dozvoljava oslobađanje od obaveze prijavljivanja robe, roba se ne prijavljuje,

- bila smještena u slobodnoj zoni na osnovu rješenja za povrat ili odstupanje od naplate uvoznih dadžbina.

Carinarnica mora biti obavještena o robi koja podliježe izvoznim propisima. O statusu carinske robe i robe porijeklom iz BiH koje su smještene u slobodnoj zoni, carinarnica na zahtjev zainteresiranog lica izdaje odgovarajuću potvrdu. 18.3.16.2. Rad slobodnih zona Za ležanje robe u slobodnoj zoni nisu predviđeni nikakvi rokovi. Roba u slobodnoj zoni može ležati neograničeno. U slobodnoj zoni je moguće obavljati svaku industrijsku, komercijalnu ili uslužnu djelatnost, s tim da se carinarnica o njima unaprijed obavijesti. Entiteti mogu ograničiti obavljanje nekih djelatnosti u slobodnoj zoni, s obzirom na karakter robe i zahtjeve carinskog nadzora. Isto tako, Entiteti mogu zabraniti obavljanje nekih djelatnosti licima koja ne pružaju potrebne garancije da će postupiti u skladu sa odredbama ovog Zakona. Dok se nalazi u slobodnoj zoni, carinska roba može: 1. biti stavljena u slobodan promet pod uvjetima preciziranim tom procedurom, 2. proći uobičajene procedure unutarnje obrade prema uvjetima preciziranim tom

procedurom, 3. biti podvrgnuta proceduri obrade pod carinskom kontrolom prema uvjetima preciziranim

tom procedurom, 4. biti podvrgnuta proceduri unutrašnje obrade prema uvjetima preciziranim tom

procedurom, 5. biti podvrgnuta proceduri privremenog uvoza prema uvjetima preciziranim tom

procedurom, 6. biti ustupljena u skladu sa odgovarajućim članom Zakona, 7. biti uništena pod uvjetom, da odgovorno lice dostavi carinarnici sve podatke koje oni

ocijene neophodnim. Ukoliko je roba podvrgnuta nekoj od procedura pod 3, 4. i 5. Entiteti mogu u mjeri koliko je to potrebno, u cilju opravdanja poslovanja i carinskog nadzora slobodne zone, prilagoditi mjere propisane za obavljanje kontrole. Izvan slučajeva pobrojanih od 1 do 7, smatra se da se carinska roba nalazi u slobodnoj zoni. Lica koja obavljaju neku djelatnost u slobodnoj zoni, uključujući skladištenje, rad na robi, ili obradu, prodaju ili kupovinu robe koja je smještena u slobodnoj zoni, vode evidenciju o zalihama u obliku koje odrede entiteti. Roba se zavodi u evidenciju čim se dopremi u slobodnu zonu. Pretovar robe unutar slobodne zone se također evidentira u evidenciji. Kratkotrajno skladištenje robe vezano za takva pretovar robe, smatra se sastavnim dijelom pretovara.


272

18.3.16.3. Izlaz robe iz slobodne zone Roba iz slobodne zone može biti:

- izvezena ili ponovo izvezena u inozemstvo, ili upućena u drugi entitet. Kada se pojavljuje carinski dug u vezi za carinskom robom koja se nalazi u slobodnoj zoni, carinska vrijednost takve robe je zasnovana na stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koja se treba platiti, u koju cijenu su uključeni troškovi uskladištenja ili čuvanja robe za vrijeme njenog ležanja u slobodnoj zoni, takvi troškovi se ne uključuju u carinsku vrijednost robe, ukoliko su odvojeno prikazani od stvarno plaćene cijene ili cijene koju treba platiti. Ukoliko je carinska roba u slobodnoj zoni prošla jedan od uobičajenih oblika postupanja u skladu s odredbama Zakona /da se roba sačuva, poboljša njen izgled ili tržni kvalitet, ili se pripremi za distribuciju ili preprodaju/, količina, vrsta i carinska vrijednost koji se uzimaju u obzir pri utvrđivanju uvoznih dažbina, a na zahtjev carinskog dužnika i pod uvjetom da je takvo postupanje obuhvaćeno rješenjem izdatim od strane carinarnice su oni, predviđeni odgovarajućim članom Zakona, kao da roba nije prošla takav postupak. Odstupanja od ove odredbe se mogu utvrditi u skladu sa procedurom Komisije. 18.3.17. PONOVNI IZVOZ, UNIŠTAVANJE ILI USTUPANJE ROBE Carinska roba se može: 1. ponovo izvesti u inozemstvo, 2. uništiti, ili 3. ustupiti carinarnici, ukoliko postoji zakonska mogućnost. Ponovni izvoz uključuje primjenu radnji i postupaka propisanih za robu koja se izvozi, uključujući i mjere trgovinske politike. Slučajevi kada carinska roba može biti podvrgnuta aranžmanom odgođenog plaćanja carine bez primjene mjera trgovinske politike pri izvozu, mogu se propisati procedurom Komisije. Kada je roba podvrgnuta carinskoj proceduri s ekonomskim učinkom, za vrijeme dok se nalazi u BiH i želi ponovno izvesti, podnosi se carinska prijava u skladu sa Zakonom. Ustupanje robe se obavlja u skladu sa propisima koje propišu enititeti. Otpadni materijal i ostaci nastali uništenjem robe, pripisuju se carinski odobrenom postupku ili namjeni propisanoj za carinsku robu. 18.3.18. ROBA KOJA NAPUŠTA CARINSKO PODRUČJE BIH Roba koja napušta carinsko područje podliježe carinskom nadzorom sve dok ne istupi iz carinskog područja BiH. 18.3.19. REVIZIJA CARINSKOG POSTUPKA U carinskim prijavima za određenu carinsku proceduru može doći do pogrešno unijetih podataka koje se odnose na vrstu, količinu, kakvoću, vrijednosti, ili porijeklo ocarinjenje robe. Prema odredbama Zakona, carinarnica može po službenoj dužnosti ili na zahtjev deklaranta dopuniti ili izmjeniti carisnku prijavu nakon stavljanja robe u slobodan promet. Zakon daje omogućnost naknade naplate ili nadoknadu carinskog duga bilo po službenoj dužnosti ili po


273

zahtjevu stranke u roku od tri godine od dana kada je dužnik obavješten o iznosu uvoznih dažbina. Za ovaj rok treba vezati i rok za izmjenu podataka u carinskoj prijavi. Sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku, greške u imenima, brojevima, plaćanju ili računanju, kao i druge očigledne greške u rješenjima, mogu se ispraviti u svako vrijeme /bez ograničenja vremenskog roka/. 18.3.20. NAKNADNA PROVJERA PODATAKA Zakonom je data mogućnost entitetima da nakon stavljanja robe u slobodan promet, a u svrhu provjere tačnosti podataka navedenih u carinskim prijavama, izvrše naknadni pregled komercijalnih dokumenata i podataka koji se odnose na uvozno-izvozne radnje u vezi sa određenom robom ili na radnje koje uključuju tu robu. Ovi pregledi se mogu obaviti kod svakog lica koje je poslovno direktno ili indirektno uključeno u navdene operacije ili kod lica koje posjeduju navedene dokumente i podatke u poslovne svrhe. Lica koja se bave vanjskotrgovinskim prometom, dužna su čuvati dokumentaciju pet godina. Naknadna provjera podataka treba biti redovan posao carinskih radnika naročito u slučajevima kada je obavljen sukcesivan uvoz mašina, aparata, uređaja i instrumenata u rastavljenom stanju, kod prikazanih troškova montaže koji su prihvaćeni kao odbitna stavka u postupku utvrđivanja carinske vrijednosti, kod kontrole korišćenja robe u posebne svrhe, gdje je primjenjena snižena ili oslobađajuća carinska stopa na ime korišćenja robe u posebne namjene itd. 18.3.21. IZDAVANJE UVJERENJA O SVRSTAVANJU ROBE U CARINSKU TARIFU BIH Entiteti na pisani zahtjev, u skladu sa procedurom Komisije, izdaju uvjerenja o svrstavanju robe. Zahtjev za svrstavanje robe odnosi se samo na jednu vrstu robe. Uvjerenje o svrstavanju robe dostavlja se u pismenoj formi najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prihvatanja zahtjeva. Ukoliko entiteti nisu u mogućnosti u roku od tri mjeseca dostaviti uvjerenje o svrstavanju robe, obavijestit će o tome podnosioca zahtjeva, kašnjenja i uz navođenje roka do kojeg se može dostaviti uvjerenje. Uvjerenje o svrstavanju isključivo obavezuje:

- nosioca uvjerenja o svrstavanju i - samo na robu nad kojom su obavljene carinske radnje i postupci poslije izdavanja

uvjerenja. Uvjerenje važi 12 mjeseci od dana izdavanja. Kopiju izdatog uvjerenja o svrstavanju robe entiteti dostavljaju Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Ukoliko neki od entiteta zahtjeva, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa odmah dostavlja pojedinosti iz kopije i druge relevantne podatke. Ukoliko se utvrdi da za jednu te istu vrstu robe postoje različita uvjerenja, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa preduzima sve mjere da se nastale razlike usaglase i stvore uvjeti za jednoobraznu primjenu Carinske tarife. Entiteti u skladu sa procedurom Komisije donose bliže propise o izdavanju i korištenju uvjerenja o svrstavnju robe. Dok se ne donesu bliži propisi o izdavanju uvjerenja o svrstavnju


274

robe, primjenjuje se Uputstvo o postupku izdavanja i korišćenja uvjerenja o svrstavanju robe po Carinskoj tarifi i o naknadama za izdavanje tih uvjerenja.


275

18.3.22. CARINA I DRUGE DAŽBINE KOJE SE NAPLAĆUJU PRI UVOZU ROBE Prema postojećim propisima, prilikom uvoza robe koja podliježe naplati carine i drugih uvoznih dažbina, naplaćuju se: 1. Carina po stopi predviđenoj Carinskom tarifom BiH, 2. Pristojba za carinsko evidentiranje od 1%, izuzev robe predviđene Odlukom o slučajevima

kada se ne naplaćuje 1% od carinske vrijednosti za carinsko evidentiranje, 3. Poseban porez na promet /akcize/ u skladu sa odgovarajućim zakonom. 4. Porez na promet proizvoda koji služe krjanjoj potrošnji u skladu sa Zakonom o porezu na

promet proizvoda i usluga. 5. Posebna taksa u skladu sa odgovarajućom odlukom 18.3.23. CARINSKI POSTUPAK U ŽELJEZNIČKOM SAOBRAĆAJU Carinski postupak u željezničkom saobraćaju reguliran je odredbama Zakona o carinskoj politici BiH i odredbama odgovarajućih entitetskih carinskih zakona. Po prijelasku carinske linije, željezničko prijevozno sredstvo se mora zaustaviti na graničnoj željezničkoj stanci, na specijalno određenim kolosijecima. Carinski kolosijeci na kojima se zaustavljaju željeznička prijevozna sredstva određuje željeznica u sporazumu sa carinarnicom. U slučaju da je tako određeni kolosijek zauzet, željeznička stanica mora pravovremeno obavijestiti graničnu carinarnicu na koji će kolosijek voz stati. U slučaju da se granična carinarnica ne nalazi na carinskoj liniji, vozovi se ne smiju zadržavati na pruzi između carinske linije i granične željezničke stanice. Ako ipak dođe do zaustavljanja, pogranična željeznička stanica o tome mora odmah izvjestiti nadležnu carinarnicu. Kada se prijevoz putnika obavlja u lokalnom željezničkom prijevozu, a postoji potreba da se voz zaustavi između carinske linije i granične željezničke stanice, takvim vozovima se dodaju posebna kola sa lahko uočljivim natpisom "ZA LOKALNI PROMET ", koja hodnikom ne smiju biti povezana sa ostalim kolima u vozu. Po dolasku voza u graničnu željezničku stanicu, granična željeznička stanica će preduzeti sve mjere da ne dođe do miješanja putnika u lokalnom prometu sa putnicimja koji dolaze iz inozemstva. Preduzeće željezničkog saobraćaja mora svim carinarnicama dostaviti red vožnje vozova u redovnom saobraćaju, i to najkasnije sedam dana prije njegovog stupanja na snagu. U izradi reda vožnje preduzeće željezničkog saobraćaja mora pribaviti mišljenje Carinske uprave. Granična željeznička stanica mora izvještavati željezničku stanicu o:

- uvođenju vanrednih vozova u međunarodnom saobračaju sa naznakom tačnog vremena njihovog polaska u inozemstvo ili dolaska iz inozmstva najkasnije 24 sata prije dolaska ili polaska voza,

- svakom otkazivanju ili kašnjenju redovnih i vanrednih vozova u međunarodnom saobraćaju dužem od 30 minuta,

- svakom prelasku carinske linije lokomotiva, motornih kola i drezina,


276

- svakom povećanju ili smanjenju uobičajenog broja vagona u vozovima u međunarodnom saobraćaju za prijevoz putnika.

Željeznička stanica u unutrašnjosti je dužna izvjestiti carinske ispostave na tim stanicama o svakoj promjeni reda vožnje međunarodnih vozova i o svakom njihovom zakašnjenju. 18.3.23.1. Carinski postupak sa putnicima Peroni i kolosijeci na kojima stoje ili pristaju vozovi koji prevoze putnike u međunarodnom željezničkom saobraćaju, moraju noću biti osvijetljeni. Po dolasku voza koji prevozi putnike u graničnu željezničku stanicu, granična carinarnica ga mora odmah staviti pod carinski nadzor. Prvo se vrši pregled lokomotive, motornih kola, tendera, službenih kola i voznog osoblja. Tek kada se izvrši njihov carinski pregled, može uslijediti njihovo odvajanje od kompozicije voza. Carinski pregled prtljaga koji putnici sobom nose, obavlja se u željezničkim vagonima u kojima putnici putuju za vrijeme zadržavanja voza u graničnoj željezničkoj stanici. Ukoliko pregled prtljaga nije moguće obaviti u vagonima, pregled se može obaviti u prostorijama granične carinarnice. Za vrijeme pregleda voza, putnika i prtljaga, pristup na peron uz koji voz stoji, ulazak u voz i izlazak iz voza, dozvoljen je samo ovlaštenim licima, a ostalim licima samo po odobrenju carinarnice. U slučajevima kada se carinski postupak ne može obaviti za vrijeme redovnog zadržavanja voza u graničnoj željezničkoj stanici, carinski postupak se može obaviti i za vrijeme kretanja voza. U ovom slučaju željeznica je dužna carinskim radnicima koji vrše prijevoz osigurati besplatan prijevoz u odlasku i povratku i poseban odeljak za sprovođenje mjera carinskog nadzora i smještaj robe pod uvjetom koji će biti reguliran posebnim ugovorm. Prtljag kojeg je željeznica primila na prijevoz do grnaične željezničke stanice mora predati graničnoj carinarnici odmah po prelasku carinske linije, ali najkasnije do 12 sati narednog dana. Ako se radi o prtljagu koji je predat na prijevoz do neke željezničke stanice u unutrašnjosti, granična željeznička stanica ga mora prijaviti graničnoj carinarnici . Željeznička stanica je obaveza osigurati carinarnici prostorije za kontrolu putničkog prometa i provođenje ostalih mjera carinskog nadzora pod uvjetima koji se moraju regulirati posebnim ugovorm. 18.3.23.2. Carinski nadzor prijevoznih sredstava (teretnog voza) Po dolasku teretnog voza iz inozemstva, granična carinarnica ga mora staviti pod carinski nadzor, uz utvrđivanje broja vagona u sastavu voza i obavljanje carinskog pregleda voza i osoblja. U okviru ovoga posla carinski radnik je dužan utvrditi broj i stanje stavljenih stranih plombi na vagonima. Brojno stanje vagona u sastavu teretnog voza, granična carinarnica sravnjuje sa popisnom listom (spisak prijelaza) vagona strane željeznice, koji joj predaje granična željeznička stanica. U slučaju da granična željeznička stanica nije u mogućnosti graničnoj carinarnici dati popisnu listu vagona strane željeznice, granična carinarnica prispjele vagone upisuje u propisnu knjigu prijevoznih sredstava.


277

Peroni i kolosijeci na kojima pristaju ili stoje vozovi koji prevoze robu, moraju noću biti osvijetljeni. Dok se vrši pregled teretnog voza i osoblja, pristup na perone uz koje voz stoji i ulazak u voz i izlazak iz voza, dopušten je samo ovlaštenim službenim licima, a drugim licima samo po odobrenju carinarnice. Ukoliko se pregledom utvrdi da na zatvorenim vagonima natovarenim robom nema stranih plombi, ili su one oštećene, granična carinarnica i granična željeznička stanica moraju staviti svoje plobe, pri čemu nisu obavezni utvrditi stvarno stanje robe u vagonima. Podatak o stavljenim plobama i stanju stranih plobi mora se unijeti u popisnu knjigu ili popisnu listu. Na zahtjev carinarnice granična željeznička stanica mora otvoriti vagone i ostale prostorije i prostore u vozu. Kada pregled vagona zahtijeva skidanje pojedinih pričvršćenih dijelova sa njih, granična željeznička stanica će na zahtjev granične carinarnice takve dijelove skinutoh. Ako se poslije skidanja pričvršćenih jdijelova sa vagona ne utvrdi postojanje krivičnog dijela, privrednog prijestupa ilic arinskog prekršaja, troškovi skidanja i postavljanja dijelova padaju na teret carinarnice. Po završnom carinskom pregledu voza, granična carinarnica odmah izvještava željezničku stanicu upisom u knjigu za prijavu i odjavu voza granične željezničke stanice. Dok se ne izvrši pregled voza i obave sve predviđene radnje, voz ne može nastaviti vožnju. Rok za obavljanje ovih radnjih iznosi najduže dva sata, a kod maršrutnih vozova sa istom vrstom robe, najduže jedan sat, ukoliko ne postoje posebni razlozi za duže zadržavanje voza. 18.3.23.3. Prijavljivanje robe graničnoj carinarnici Odmah nakon dolska voza iz inozemstva, granična željeznička stanica je dužna graničnoj carinarnici usmeno prijavi dolazak voza, a u roku od pet sata od dolaska voza podnijeti jedinstvenu carinsku ispravu (JCI). Cjelokupna količina robe koja je prispjela jednimm vozom prijavljuje se graničnoj carinarnici jednom JCI. U JCI prvo se upisuju pošiljke robe koje se provoze, zatim pošiljke koje se radi carinjenja upućuju drugim carinarnicama i na kraju pošiljke koje se carine u graničnoj carinarnici kojoj se podnosi isprava. JCI se podnosi na osnovu željezničkih prijevoznih isprava koje prate robu (željeznički tovarni list, prtljažnica, željeznička propratnica i dr.). Podaci uneseni u JCI moraju odgovarati podacima iz željezničkih prijevoznih isprava. JCI se popunjava pisaćom mašinom ili kemijskom olovkom bez brisanja podataka i precrtavanja. Kada je u sastavu voza prispio/prispjeli vagon/vagoni sa denčanim (komadnim) pošiljkama (zbirne pošiljke) i ako bi upisivanje svih koleta u JCI vremenski trajao duže, sve pošiljke u JCI treba upisati kao vagonske pošiljke, uz naznačavanje serije i broja vagona, a u rubriku "Naziv robe" upisati "Zbirni (skupni) vagon - vidi priloženu specifikaciju". Sve denčane pošiljke u ovako prispjelim vagonima, upisuju se pojedinačno u specifikaciju, koja mora sadržavati podatke o količini, vrsti pakovanja (vreća, sanduk, bačva, kutija itd), oznakama, broju i bruto težini koleta, nazivu robe i podatke o broju vagona u kojem je roba pripsjela. Specifikacija se mora priložiti uz JCI. Umjesto specifikacije granična željeznička stanica uz JCI može priložiti jedan primjerak popunjene međunarodne prijave za carinarnicu


278

ili tovarnicu, ukoliko sadrži sve podatke iz specifikacije. Pregledom denčanih pošiljaka, granična carinarnica utvrđuje stanje ambalaže koleta i sravnjuje podatke iz prijevoznih isprava s podacima iz koleta. Na okvakve pošiljke granična carinarnica ne stavlja plombe. JCI granična željeznička stanica predaje graničnoj carinarnici zajendo sa željezničkim prijevoznim ispravama. Granična carinarnica je obavezna sravniti podatke iz JCI sa podacima iz željezničkih prijevoznih isprava i podacima iz popisne knjige, odnosno popisne liste prijevoznih sredstava. Granična carinarnica treba pregledati voz i provjeriti tačnost podataka u JCI. Po potrebi granična carinarnica može izvršiti i pregled robe u vagonima. Ukoliko utvrdi da je JCI pravilno popunjena, granična carinarnica će ovjeriti ispravu i zavesti u Kontrolnik JCI. Primjerke popunjene prijave JCI na kojem je granična carinarnica potvrdila prijem prijave, zajedno sa svim željezničkim prijevoznim ispravama, mora vratiti graničkoj željezničkoj stanici najkasnije u roku od dva sata od prijema isprave. Ukoliko granična carinarnica utvrdi da JCI nije popunjena u skladu sa željezničkim prijevoznim ispravama i popisnom knjigom, vratiće ispravu željezničkoj graničnoj carinarnici na ispravku, uz navođenje nedostataka koji su utvrđeni prilikom prijema isprave. 18.3.23.4. Predaja robe carinarnici Roba koja će se cariniti kod granične carinarnice, može se smjestiti (uskladištiti) u odgovarajuće prostorije i prostore do okončanja postupka carinjenja. Pregled robe se može izvršiti u vozu u kojem je roba prispjela iz inozemstva na kolosijecima, koje odredi željznička stanica u sporazumu sa carinarnicom. Ukoliko se ovaj pregled ne može obaviti u vozu, željeznička stanica mora u roku od 48 sahata robu istovariti i smjestiti na mjesto koje odredi carinarnica. Na zahtjev željezničke stanice carinarnica može odobriti istovar i smješraj robe pod carinski nadzor, ukoliko prijavljena roba za carinjenje ne dube ocarinjena u roku od 24 sata. Ako će carinarnica obaviti pregled robe u vozu, mora to naznačiti u JCI i takva roba ostaje i dalje kod željeznice. Pregled ove robe će se obaviti na kolosijeku kojeg odredi željeznička stanica u sporazumu sa carinarnicom, a željeznička stanica mora izvijestiti carinarnicu na kojem kolosijeku je postavljen uvoz s robom koje će u njemu biti pregledana. Na željezničke kolosijeke uz koje se nalazi carinski magazini i carinska stovarišta, željeznička stanica može postavljati samo vozove u kojima se nalazi roba određena za istovar u te magazine odnosno stovarišta. Preuzimanje roba u carinski magazin, odnosno carinsko stovarište, carinarnica je dužna preduzimati u toku radnog vremena carinskog magazina, odnosno carinskog stovarišta, čim željeznička stanica postavi voz, odnosno robu na mjesto određeno za preuzimanje i osigura istovar. Ako se istovar ne može završiti ni u produženom roku, carinarnica će na prijevozno sredstvo (vagon/vagone) staviti carinska obilježja i nastaviti preuzimanje robe slijedećeg dana, uključujući i nedelju i državne praznike.


279

Prije nego što željeznica počne sa istovarom i predajom robe carinarnici, carinski i željeznički radnik provjeravaju ispravnost carinskih obilježja na vagonima i u JCI unose zabilješke o utvrđenom stanju tih obilježja, kao i dan i sahat kada je započeo istovar. Kod predaje robe, carinski radnik sravnjava podatke iz JCI sa stvarnim stanjem koleta u pogledu njihove količine i oznake, a po potrebi provjeru težine i vrste robe. Robu predatu u rasutom stanju, carinarnica prima bez vaganja na osnovu JCI. Željeznička stanica može zahtijevati od carinarnice da se pri predaji robe obavi i mjerenje njene težine. Ukoliko se podaci iz JCI slažu sa stanjem koleta, carinski i željeznički radnik stavljaju zabilješku u prijavi JCI da je roba primljena bez primjedbe, uz naknaku dana i sahata kada je predaja završena. Zabilješku potpisuju željeznički i carinski radnik, koji su prisustvovali primopredaji robe. Ako se prilikom predaje robe utvrdi da se podaci unijeti u JCI ne slažu sa stanjem robe u pogledu vrste, količine i oznake brojeva koleta, da su na njima oštećena obilježja, da su koleta oštećena ili se roba iz njih rasipa, curi i sl., carinski radnik će u prisustvu željezničkog radnika o tome sastaviti zapisnik u tri primjerka, koji potpisuju oba angažirana radnika. Carinarnica nije dužna primiti robu koja se iz koleta rasipa, sve dok željeznička stanica ne spriječi rasipanje robe. Kada se prilikom predaje robe utvrdi višak koleta ili robe, željeznička stanica pronađeni višak upisuje u JCI i predaje ga carinarnici. Ako željeznička stanica u roku od 60 dana ne obavijesti carinarnicu kome pripada pronađeni višak robe, carinarnica će robu izložiti prvoj prodaji. Od iznosa dobijenog prodajom ove robe, carinarnica mora željezničkoj stanici uplatiti dio troškova koji su nastali prijevozom, čuvanjem i slično, a ostatak sredstava se raspoređuje u budžet. 18.3.23.5. Upućivanje robe odredišnoj carinarnici Ako je u JCI naznačeno da će se roba cariniti u nekoj drugoj carinarnici, granična carinarnica, nakon obavljenog pregleda prijevoznih sredstava i robe, upućuje robu pod carinskim nadzorom označenoj carinarnici (prijemna carinarnica. Granična (ulazna) carinarnica određuje rok do kojeg se roba treba prijaviti prijemnoj carinarnici, kao i mjere carinskog nadzora. Granična željeznička stanica pri predaji graničnoj carinarnici JCI utiskuje pečat, čiji oblik i sadržaj propisuje direktor Carinske uprave. Granična carinarnica popunjava određene rubrike na utisnutom pečatu na prijevoznoj ispravi i vraća ih zajedno sa JCI željezničkoj stanici najkasnije dva sahata nakon prijema. Na jednom primjerku JCI, željeznička stanica potvrđuje prijem robe radi njene prodaje prijemnoj carinarnici. Na prijevoznom putu od granične do prijemne carinarnice, pošiljalac robe može dati dispoziciju (nalog) o izmjeni ugovora o prijevozu. Izmjenom ugovora o prijevozu robe, roba se može disponirati drugom kupcu i u drugo mjesto. Kada željeznica primi ovakvu dispoziciju, robu mora prijaviti i predati onoj carinarnici i onom primaocu koji su naznačeni u izmjeni ugovora o pijevozu. U slučaju pretovara mora se popuniti odgovarajuća rubrika 55 /Pretovar rubrika 56 prijave i rubrika pod "F" lista 4 i 5 prijave.


280

18.3.24. CARINSKI POSTUPAK U ZRAČNOM PROMETU Ovaj postupak je uređen odredbama Zakona o carinskoj politici BiH, odgovarajućim članovima entitetskih zakona i Pravilnikom o carinskom nadzoru i postupku u međunarodnom zračnom prometu:

- Carinski postupak sa putnicima i prtljagom, - Carinski postupak u robnom prometu.

19. CARINSKI POSTUPAK U POMORSKOM I RIJEČNOM SAOBRAČAJU Odredbama Zakona o carinskoj politici BiH, odgovarajućim članovima entitetskih carinskih zakona i Pravilnikom o snabdijevanju prijevoznih sredstava u međunarodnom saobraćaju, reguliran je carinski postupak u pomorskom i riječnom saobraćaju.

- Postupak prijavljivanja robe i prijevoznih sredstava, - Postupak uvoznog i izvoznog carinjenja robe, - Snabdijevanje brodova na moru, - Snabdijevanje brodova na rijekama otvorenim za međunarodni saobraćaj.

183.26. CARINSKI POSTUPAK U PUTNIČKOM PROMETU Odredbama Zakona o carinskoj politici BiH, odgovarajućim članovima entitetskih carinskih zakona i Pravilnikom o carinskom postupku u putničkom prometu, reguliran je carinski postupak u putničkom prometu:

- Postupak prijavljivanja robe koju putnici sobom nose, - Postupak carinjenja robe u putničkom prometu, - Primjena jedinstvene carinske stope, - Prijavljivanje motornih vozila, - Privremeni uvoz robe u putničkom prometu.

18.3.27. CARINSKI POSTUPAK U POŠTANSKOM SAOBRAĆAJU Odredbama Zakona o carinskoj politici BiH, odgovarajućim članovima entitetskih carinskih zakona i Upustvom o carinskom postupku sa poštanskim pošiljkama u međunarodnom saobraćaju, reguliran je carinski postupak sa poštanskim pošiljkama.

- Prijavljivanje poštanskih pošiljaka u uvozu, - Uvozni postupak carinjenja poštanskih pošiljaka, - Prijavljivanje poštqanskih pošiljaka u izvozu i carinski postupak pri izvozu, - Obračun i naplata dažbina, - Carinski postupak sa pošiljakama pravnih lica, - Vraćanje neocarinjenih i neuručenih poštanskih pošiljaka.

18.3.28. CARINSKA TARIFA Riječ "tarifa" dolazi od arapske riječi i znači "cjenik". Otuda postoje razne vrste tarifa (cjenika), kao što su tarife (cjenici) za:

- transportne usluge /cestovne, željezničke, pomorske, zračne, poštanske/, - naplatu raznih usluga /špediterske, advokatske, servisne itd/, - naplatu dažbina /carine, porezi/,


281

- naplatu taksa državnih organa/takse/. Carinska tarifa je isto tako jedan cjenika ili popis roba, ali sistematiziran popis roba koje podliježu naplati carine sa pripadajućim carinskim stopama. 2.3.28.1. Vrste carinskih tarifa Carinske tarife se mogu podijeliti prema: 1. pravcu kretanja /uvozne, izvozne i tranzitne/ 2. načinu određivanja carine /po vrijednosti "od valorem", specifične carinske tarife i

kombinirane/sistem "ad valorem" ispecifične carinske tarife/ 3. načinu donošenja /autonomne carinske tarife i ugovorene carinske tarife /donešene na

temelju međunarodnih ugovora/ 4. broju kolona carinskih stopa /jednokolone, dvokolone i višekolone carinske tarife/.


282

18.3.28.2. Harmonizirana carinska nomenklatura Dana 15.12.1950.godine u Briselu je donijeta Nomenklatura Savjeta za carinsku saradnju, koja se nazvala još i Briselska nomenklatura za svrstavanje robe u carinskim tarifama. Prema Nomenklaturi Savjeta za carinsku saradnju, sva roba je grupirana u 21 odjeljak, 99 glova i 1. 010 tarifnih brojeva, s tim što su pojedine glave podijeljene na razdjele /glave 28, 29, 40, 48, 69 i 71/. Odjeljci su obilježeni rimskim brojevima od I do XXI, glave arapskim brojevima od 01 do 99, a razdjeli rimskim brojevima. Tarifni brojevi su obilježeni četverocifrenim arapskim brojevima, podjeljeni u dvije grupe od po dva broja razdvojenim tačkom /npr. 01.01, 03.01, 04.01 itd/. Prva dva broja tarifnog broja označavaju broj glave, a druga dva broja označavaju redni broj tarifnog broja /npr. 01.01/. Prema ovoj Tarifi, proizvodi u odjeljcima su razvrstani po porijeklu /odjeljci I do XV/ i ekonomskoj namjeni /odeljci XVI do XXI/, a unutar glava razvrstavanje je izvršeno prema stepenu obrade, pakovanju itd. U okviru pojedinih tarifnih brojeva, izvršeno je raščlanjavanje na tačke (obilježene, arapskim brojevima), podtačke (obilježene slovima), stavke (obilježene arapskim brojevima) i podstavke /obilježene slovima/. U cilju otklanjanja nedostataka i teškoća u primjeni Briselske nomenklature, Savjet na carinsku saradnju izradio je 1983.godine Jedinstvenu Harmoniziranu Nomenklaturu kao univerzalni svjetski sistem svrstavanja robe, koji će se koristiti ne samo prilikom svrstavanja robe pri carinjenju robe, već i u oblasti proizvodnje, prometa, trgovine, usluga i statistike. Konvenciju Harmoniziranog sistema ratificirala je i BiH. Roba u Harmoniziranom sistemu razvrstana je u 21 odjeljak/kao i Briselska nomenklatura/, 97 glava /glava 77 rezervirana je za eventualne buduće potrebe/, s tim što glave 28, 29, 63, 69, 71 i 72 imaju razdjele. Odjeljci su obilježeni rimskim brojevima od I do XXI, glave arapskim brojevima od 01-97, a razdjeli rimskim brojevima. Tarifni brojevi su obilježeni četverocifrenim arapskim brojevima /1.241 tarifni broj/, koji su podjeljenji na dvije grupe od po dvije cifre koje su razdovjene tačkom /na pr. 01.01/. Prve dvije cifre označavaju broj glave, a druge dvije cifre označajvaju redni broj tarifnog broja u odnosnoj glavi. Raščlanjavanje tarifnih brojeva na tarifne podbrojeve se razlikuje od onoga koji je bio u Briselskoj nomenklaturi. Raščlanjivanje na tarife podbrojeve se vrši na način da se na tarifni broj dodaju još dvije cifre, što Harmoniziranu nomenklaturu identifikuju na šest cifara/5.019 grupa proizvoda na šest cifara/. Isto tako, uvođenjem Harmoniziranog sistema došlo je do uvođenja još dva osnovna pravila /Osnovno pravilo pet i Osnovno pravilo šest/.


283

Označavanje šifara u Harmoniziranom sistemu izvršeno je prema odgovarajućem sistemu raščlanjavanja tarifnih brojeva, kao što je:

- nulti sistem, - prvi stepen raščlanjenosti - drugi stepen raščlanjenosti.

Nulti sistem Ukoliko nije došlo do raščlanjavanja tarifnog broja, šifra tarifnog stava sastoji od šest cifara, gdje prve četiri cifre predstavljaju oznaku tarifnog broja, a zadnje dvije cifre /peta i šesta cifra) su "00"/dvije nule/ npr.: 1201.00 Soja u zrnu, uključujući lomljenu i dobrljenu 1804.00 Kakao maslac, mast i ulje od kakaoa 0903.00 Mate čaj 0907.00 Klinčiči /cijeli plodovi, pupoljci i peteljke/

Prvi steepen rasčlanjenosti Kada je izvršeno raščlanjavanje na podbrojeve u okviru tarifnog broja, šifra tarifnog stava se sastoji od šest cifara. Prva četiri broja predstavljaju oznaku tarifnog broja, a zadnje dvije cifre su označene sa: 10,20, 30, 40, 50, 60, 70, 80 i 90. npr. 0301.10 Ukrasne ribe 0303.10 Paficički lososi 0708.10 Grašak 0708.20 Grah i boranija 0708.90 Ostalo mahunasto povrće Ispred naimenovanja tarifnog broja kod ovog stepena raščlanjenosti, uvijek se nalazi jedna crtica, koja se pri deklariranju robe u carinskoj prijavi ne upisuje.

Drugi stepen rasčlanjenosti Kada se raščlanjavanje u okviru tarifnog broja vrši na više podbrojeva, šifra tarifnog stava se sastoji od šest cifara. Peta i šesta cifra su označene sa: 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18. 19, 21, 22-29, 31-39 itd. npr: 1604.11 Lososi 1604.12 Haringe 1604.13 Srdele ili papeline 1604.15 Skuše 1604.19 Ostalo Ispred naimenovanja tarifnog broja kod ovog stepena raščlanjenosti, uvijek se nalaze dvije crtice, koje se pri deklariraju robe u carinskoj prijavi ne upisuju. Za razliku od Harmoniziranog sistema gdje je raščlanjavanje izvršeno na šest cifara, Nomenklatura Carinske tarife BiH je uspostavljena na 10 cifara. Prvih šest cifara predstavlja Nomenklaturu Harmoniziranog sistema. Sedma i osma cifra, označavaju tarifne podbrojeve Carinske tarife BiH upoređene sa Kombiniranom Carinskom tarifom Evropske unije. Deveta i deseta cifra označavaju tarifne podbrojene na koje je izvršeno raščalavanje, prilagođeno potrebama BiH.


284

Iz ovoga proizilazi da je Carinska tarifa BiH kombinacija Harmoniziranog sistema i Kombinirane Carinske tarife Evropske unije, proširena sa dvije dodatne cifre koje predstavljaju dodatno raščlanjavanje na tarifne podbrojeve, prilagođeno potrebama privrede BiH, a što sve skupa predstavlja šifru tarifnog stava Carinske tarife BiH. Ukoliko nema dodatnog raščlanjavanja, deveta i deseta šifra su dvije nule "00". 18.3.28.3. Principi klasifikacije roba u Harmoniziranom sistemu Nomenklatura Harmoniziranog sistema bazirana je na principima: 1. porijekla robe /životinsko, biljno, prirodno, vještačko/, 2. stepena obrade /sirovine poluproizvodi, gotovi proizvodi/, 3. vrste materijala /papir, tekstil, metal/, 4. privredne djelatnosti /poljoprivreda, industrija/, 5. namjene robe /široka potrošnja, repromaterijal, oprema itd./ 18.3.28.4. Carinski tarifni stav Carinski tarifni stav predstavlja najmanju jedinicu specifikacije robe u Carinskoj tarifi kojoj pripada odgovarajuća carinska stopa. Carinski tarifni stav se sastoji od: 1. tarifne oznake 2. naimenovanja robe, i 3. carinske stope. Tarifna oznaka u Carinskoj tarifi BiH se sastoji od 10 cifara, Npr. 0701.10 00 00 00 - krompir svježi, sjemenski, ili 0701.90 00 00 00 - krompir svježi, ostali za jelo Kod unošenja tarifne oznake u carinsku prijavu iza četvrte cifre se stavlja tačka. Naimenovanje robe u carinskim prijavama mora biti: kratko, jasno, nedvojbeno (nedvosmisleno), potpuno i odgovarati naimenovanju uz tarifnu oznaku iz Carinske tarife i eventualno dopunjeno podacima iz drugih tarifa (poreska tarifa)ili podacima koji su neophodni kod registracije roba (vozila, oružje itd). Ukoliko se u okviru tarifnog broja (identificira se na četri cifre) i podbroja pojavljuju isti nazivi ne treba ih upisivati dva puta, već samo jednom. Napr. naimenovanje za žive konje namjenjene za klanje, glasit će: 0101.19 10 00 - konji živi, za klanje Naziv "konji" se pojavljuje u naimenovanju tarifnog broja 01.01 i u okviru tarifnog podbroja 0101.1 i neće se u naimenovanju pisati dva puta riječ: "konji". Ukoliko je u naimenovanju robe u Carinskoj tarifi naznačeno stanje robe (sirovo, živo, svježe) i stepen obrade (zamrznuto, rashlađeno, sušreno, prženo, samljeveno prečišćeno, aglomerirano itd), onda u naimenovanju robe u carinskoj prijavi treba i to naznačiti: Npr. za smokve svježe ili suhe, naimenovanje će glasiti: 0804.20 10 00 - smokve svježe ili


285

0804.20 90 00 - smokve sušene. Iz prednjeg se vidi da je u oba slučaja naimenovanje robe kratko, jasno i nedvosmisleno. U naimenovanje se ne smiju unositi nazivi koji bi dovodili u sumnju karakteristike ocarinjene robe. Npr. kod svježih smokava ne bi smjeli prepisati naimenovanje iz tarifnog broja: "smokve svježe ili sušene: smokve svježe", jer ovo upućuje na sumnju da se radi o sušenim i o svježim smokvama Ili, ako za carinjenje imamo šljive svježe, naimenovanje će glasiti: 0809.40 00 00 - Šljive, svježe Iako u ovom tarifnom stavu postoje i divlje šljive, neće se u naimenovanje unijeti: "šljive i dvilje šljive", već samo ono što je za carinjenje. Ako se u naimenovanju tarifnog stava pojavljuje: "ostalo" ili "ostali" treba iza ovih riječi upisati trgovački naziv robe ili bliži opis robe, kako bi se moglo nedvojbeno utvrditi o kojoj se robi radi. Npr. naimenovanje za kokosov orah svježi, glasi: 0801.19 00 00 - kokosov orah, ostali, svježi Ukoliko se radi o kokosovom orahu oljuštenom, naimenovanje bi glasilo: 0801.19 00 00 - kokosov orah, ostali, oljušten. Kada se u naimenovanju tarifnog broja nalaze isključenja neke robe, onda se takva isključenja moraju unijeti u naimenovanje robe. Npr. za pijesak riječni za maltanje, naimenovanje glasi: 2505.90 00 00 - Prirodni pijesak svih vrsta, osim pijeska koji sadrži metale iz glave 26: ostali pijesak, riječni za maltanje Ili, naimenovanje za hidraulične jamske podgrade, glasi: 8479.89 30 00 - Mašine i mehanički uređaji s posebnim funkcijama, nepomenuti niti obuhvaćeni na drugom mjestu u ovoj glavi: hidraulične jamske podgrade. Carinska stopa je brojčano iskazana visina carine koja se naplaćuje za određenu robu u obliku procenta /sistem "ad valorem"/, jedinici mjere (specifične carine), ili kombinirano (sistem "ad valorem" i specifična carina). 18.3.28.5. Oznake kvaliteta robe U fakturama koje prate robu unose se i podaci o kvalitetu robe ili hemijskoj čistoći robe, koji mogu upućivati na upotrebu uvezene robe i njeno svrstavanje po Carinskoj tarifi, ili kod utvrđivanja carinske vrijednosti. Te oznake su:

Oznake kvaliteta

- EKSTRA Roba izuzetno dobrog kvaliteta - I, PRIMA, SUPER Roba dobrog kvaliteta - II, B, SEKUNDA Roba srednjeg kvaliteta - III, MERKATIL, KONZUM Roba nešto slabijeg kvaliteta

Oznake upotrebe hemikalija

- P.A /PRO ANALYSI/ upotreba za analize u labaratorijama


286

- PURISSIMUM ILI PURISS NOSE - upotreba u školskim labaratorijama i nekim industrijskim procesima

- PURUM ILI PUR NOSI - upotreba za farmaceutske i tehnološke procese - CRUDUM - industrijski stepen finoće (čistoče/.


287

18.3.28.6. Carinska tarifa BiH Odredbama Zakona predviđeno je da Carinska tarifa BiH obuhvata:

1. Nomenklaturu roba Hamoniziranog sistema, 2. Carinske stope i druge uvozne dažbine koje se naplaćuju na robu koja se uvozi u BiH 3. preferencijalne tarifne mjere predviđene sporazumima koje je BiH zaključila sa

stranim zemljama sa kojima je ugovoren preferencijalni režim, 4. posebne mjere za određene tarifne stavove za koje je propisano smanjenje carinske

stope ili oslobađanje od plaćanja carine i 5. druge mjere predviđene Zakonom o vanjskotrgovinskoj politici BiH /režimi uvoza i

izvoza, dozvole, saglasnosti itd/. Ako je primjena snižene ili oslobađajuće carinske stope vezana za carinski kontigent /ograničena količina ili vrijednost robe koja se može uvesti po sniženoj ili oslobađajućoj stopi carine/, čim se dostigne predviđeni obim uvoza/ količina ili vrijednost/, prestaje primjena snižene ili oslobađajuće carinske stope /tačka 3. i 4./ Procedurom Komisije se može propisati povoljni tarifni postupak za robu zbog njenog karaktera ili krajnje upotrebe. Izraz "povoljniji tarifni postupak" znači smanjenje ili odloženo plaćanje carine u skladu sa odgovarajućim članom Zakona. Nakon obavljenih konsulatacija sa Entitetima, Vijeće ministara može propisati sezonsku stopu za određeni vremenski period na neprerađene poljoprivredne proizvode, kao i uvjete pod kojima se ova stopa primjenjuje. Carinske stope su istovjetne na cijelom prostoru BiH. Prihodi od carina su prihodi Entiteta. Zakonom o carinskoj tarifi BiH predviđeno je da se carina i ostale uvozne dažbine naplaćuju na svu robu koja se uvozi, unosi ili prima u carinsko područje BiH po stopama predviđenim u Carinskoj tarifi BiH, izuzev u slučajevima, gdje je to međunarodnim ugovorima i zakonima BiH drukčije određeno,. Carinska tarifa predstavlja sastavni dio Zakona o carinskoj tarifi. Nomenklatura Harmoniziranog sistema Carinske tarife predstavlja sastavni dio Zakona o carinskoj tarifi BiH i svako pozivanje na ovaj Zakon, povlači i pozivanje na Carinsku tarifu BiH. Vijeće ministara BiH donosi odluku o dodatnom raščlanjavanju robe. Sastavni dio Zakona o Carinskoj tarifi BiH čine i Osnovna pravila za primjenu Nomenklature Harmoniziranog sistema. Stope carine iz Carinske tarife se primjenjuju na robe porijeklom iz zemalja s kojima je BiH zaključila sporazume koji sadrže klauzulu s preferencijalnim carinskim statusom ili koji tu klauzulu primjenjenu na robe porijelom iz BiH. Na robe iz drugih zemalja, primjenjuju se carinske stope iz Carinske tarife BiH uvećane za 70%, s tim što se ovo uvećanje neće primjenjivati dok BiH ne postane članicom Svjetske trgovinske organizacije (WTO).


288

18.3.28.7. Jedinstvena carinska stopa Na robu namjenjenu za ličnu upotrebu u domaćinstvu koju državljani BiH i strani državljani unose prilikom dolaska iz inozemstva, ili prime iz inozemstva, izuzev robe oslobođene od plaćanja carine i robe za koju je u Carinskoj tarifini predviđena stopa carine "slobodno", primjenjuje se jedinstvena carinska stopa od 10%. Jedinstvena crinska stopa se neće primjeniti, ukoliko je ovlaštena osoba prije primjene jedinstvene carinske stope zahtjevala da se robe ocarine prema pripadajućim carinskim stopama iz Carinske tarife. U ovom slučaju cjelokupna pošiljka se carini bez primjene jedinstvene carinske stope / prema odgovarajućim stopama iz Carinske tarife/. Vijeće ministara propisuje vrijednost robe na koju se primjenjuje jedinstvena carinska stopa. Odlukom o određivanju iznosa vrijednosti roba na koje se primjenjuje jedinstvena carinska stopa, predviđeno je da se jedinstvena carinska stopa primjenjuje na:

- robe koje se nalaze u pošiljci koju fizička lica primaju iz inozemstva, ili - robe koje fizička osoba uvozi ili unosi iz inozemstva, ukoliko se ne radi o

komercijalnoj robi - robe čija vrijednost ne prelazi 3.000 KM,

Robe koje ne ispunjavaju uvjete predviđene za primjenu jedinstvene carinske stope, carina se obračunava prema stopama iz Carinske tarife. 18.3.28.8. Uprošćeno svrstavanje robe Odgovarajućim članom. Zakona o carinskoj politici BiH, data je mogućnost deklarantu da carinarnica na njegov zahtjev odobri da se pošiljka koja se sastoji od različitih vrsta roba koje se razvrstavaju u različite tarifne stavove Carinske tarife, svrstaju u tarifni stav proizvoda koji podliježe naplati carine po najvišoj carinskoj stopi, ukoliko bi svrstavanje robe u odgovarajuće tarifne stavove Carinske tarife bilo nesrazmjerno utrošku vremena i učinjenim troškovima u odnosu na iznos carine koji se treba platiti. Isto tako odgovarajućim članom Zakona o Carinskoj tarifi BiH, predviđeno je da carinarnica može na pismeni zahtjev deklaranta odobriti da se roba iz Odjeljka VII do XVIII Carinske tarife koja predstavlja dijelove za neposrednu ugradnju u proizvode iz Odjeljka XVI, XVII i XVIII Carinske tarife /uvoz za tekuće i investiciono održavanje proizvoda ili za izradu gotovih proizvoda/, može svrstati u tarifni stav Carinske tarife za gotov proizvod za koji se uvoze, ukoliko se u pošiljci nalaze dijelovi koji se svrstavaju najmanje u pet različitih stavova Carinske tarife. Zahtjev carinarnici za uprošćeno sastavljanje dijelova, deklarant može podnijeti najkasnije do momenta podnošenja carinske prijave. Na uvezene dijelove se prijemnjuje carinska stopa utvrđena u Carinskoj tarifi za gotov proizvod. Odgovarajući član Zakona o Carinskoj tarifi regulira svrstavanje nesastavljenih proizvoda ili proizvoda u rastavljenom stanju koji se sukcesivno uvoze, u tarifni stav sastavljenog proizvoda, uz primjenu carinske stope za sastavljen proizvod.


289

Na osnovu ovlaštenja Zakona o Carinskoj tarifi, Vijeće ministara BiH je donijelo Odluku o postupku carinjenja nesastavljenih proizvoda ili proizvoda u rastavljenom stanju čiji se dijelovi uvoze sukcesivno. Entitetske carinske uprave propisat će način i postupak carinjenja proizvoda koji se uvoze sukcesivno. Do donošenja ovih propisa, primjenjuje se Uputstvo o postupku sukcesivnog carinjenja proizvoda u rastavljenom stanju i dijelova i proizvoda iz Odjeljka XVI, XVII i XVIII Carinske tarife. Data je i mogućnost da se proizvodi koji se uvoze i izvoze, radi oplemenjivanja ili ugradnje mogu svrstati u tarifni stav gotovog proizvoda koji se dobije procesom oplemenjavanja odnosno ugradnje. Bliži propisi kojima se regulira ovaj postupak, propisani su Uputstvom o carinskom postupku s robama koje se privremeno uvoze radi oplemenjivanja ili ugradnje. 18.3.28.9. Osnovna pravila za primjenu carinske tarife Osnovna pravila za primjenu Carinske tarife (šest pravila) sastavni su dio Harmonizirane nomenklature i Zakona o Carinskoj tarifi BiH. Razvoj tehnologije omogućuje pojavu novih proizvoda za koje nije uvjek moguće utvrditi odgovarajući tarifni stav u Carinskoj tarifi. U ove svrhe se koriste Osnovna pravila za primjenu Carinske tarife, kojima se omogućuje da određeni proizvod uvijek bude svrstan u jedan isti tarifni broj ili podbroj, isključujući bilo kakvu mogućnost svrstavanja proizvoda u bilo koji drugi tarifni broj ili podbroj. Prva četiri pravila su zajednička za sve svrhe i namjene. Peto pravilo se odnosi na svrstavanje futrola za razne proizvode i ambalažu. Šesto pravilo se koristi za svrstavanje proizvoda u tarifne podbrojeve na nivou tarifnog broja. Osnovna pravila se moraju primjenjivati određenim redoslijedom. Osnovno pravilo 1, ima uvijek prednost u odnosu na Osnovno pravilo 2, pravilo 2 ima prednost u odnosu na Osnovno pravilo 3, a pravilo 3 u odnosu na Osnovno pravilo 4. Osnovna pravila se primjenjuju samo, ako nisu u suprotnosti sa naimenovanjem tarifnih brojeva i napomenama uz odjeke i glave. Prilikom svrstavanja proizvoda po Carinskoj tarifi BiH treba se pridržavati slijedećih pravila:

18.3.28.9.1. Osnovno pravilo 1. "Nazivi Odjeljaka, Glava i Razdjela dati su samo radi lakšeg snalaženja pri svrstavanju. Svrstavanje proizvoda obavlja se prema naimenovanjima tarifnih brojeva, napomenama uz odgovarajuće odjeljke i glave, kao i prema slijedećim pravilima, ukoliko ona nisu u suprotnosti sa sadržajem tarifnih brojeva i napomenama uz Odjeljke i Glave". Iz samog teksta pravila da se zaključiti da su nazivi odjeljaka, glava i razdjela dati samo radi lakšeg snalaženja i ti nazivi nemaju nikavog zakonskog osnova za svrstavanje proizvoda. Npr. glava 70 obuhvata staklo i proizvode od stakla, iako mnogi proizvodi od stakla se svrstavaju u


290

druge glave /dugmad od stakla ostala, svrstavaju se u glavu 96 /razni proizvodi/, svjetiljke od stakla se svrstavaju u tar. br. 94.05. Mnogi proizvodi iz glave 69 /keramički proizvodi/ se svrstavaju u druge tarifne brojeve/ npr kučište satova i satovi - glava 91; zubi od keramike - 90.91, igračke - glava 95. itd./ Drugi dio ovoga pravila govori da će se svrstavanje proizvoda vršiti na osnovu naimenovanja tarifnih brojeva i napomena uz odgovarajuće odjeljke i glave, ukoliko naimenovanja tarifnih brojeva i napomene nisu u suprotnosti sa sadržajem tarifnih brojva i napomena uz odjeljke i glave. Međutim, veliki broj proizvoda se može svrstati bez pozivanja na osnovna pravila, jer su nazivi samih proizvoda direktno /izričito/ navedeni u tekstu naimenovanja tarifnog broja. 0603.10 00 00 -- ruže svježe, za bukete 0703.20 00 00 - bijeli luk 0704.20 00 00 - kelj papučar 0711.10 00 00 - luk crveni 8213.00 00 20 - makaze za domaćinstvo itd. Ipak, svrstati robu samo na bazi naimenovanja tarifnih brojeva i napomena uz odjeljke i glave nije uvijek moguće, pogotovu ne onu robu koja bi se na prvi pogled mogla svrstati u više tarifnih brojeva. U tim slučajevima, mora se pribjeći primjeni pravila 2, 3 i 4. 18.3.28.9.2. Osnovno pravilo 2. 1. "Kao proizvod koji je naveden ili obuhvaćen u naimenovanju nekog tarifnog broja, smatra se i taj proizvod, iako je NEKOMPLETAN ILI NEDOVRŠEN pod uvjetom da pri carinjenju ima BITNA SVOJSTVA kompletnog ili dovršenog proizvoda. Tarifni broj također obuhvata proizvod kompletan ili dovršen primjenom ovog pravila, ako se carini nesastavljen ili u rastavljenom slanju." 2. Pod materijalom ili materijom iz naimenovanja tarifnog broja, podrazumijeva se takav materijal ili materija u čistom stanju ili kombinirane odnosno pomješane s drugim materijalom odnosno materijom. Pod proizvodom od određenog materijala i materije, podrazumijeva se i taj proizvod, izrađen u cjelini ili djelimično od istog materijala ili materije. Proizvodi koji se sastoje od dva ili više materijala ili materija, svrstavaju se primjenom osnovnog pravila 3". Osnovno pravilo 2 se sastoji od dva dijela /tačka 1. 2/. Osnovnim pravilom 2 pod 1 regulirano je da se kao "gotov proizvod naveden u naimenovanju nekog tarifnog broja podrazumjeva takav proizvod nekompletan ili nedovršen ili u nesastavljenom, odnosno rastavljenom stanju. Da bi se jedan nekompletan ili nedovršen proizvod svrstao kao kompletan, ili dovršen proizvod mora da ima sva bitna svojstva kompletnog ili dovršenog proizvoda. Kako i na koji način će se utvrditi da jedan nekompletan proizvod ima bitna svojstva kompletnog proizvoda? Jedan od pokazatelja može biti vrijednost robe, obim, težina itd. Npr.

- bicikli bez upravljača, ili točkova - strug bez vretena - elektirčne pisaće mašine bez slova itd.

U sva tri navedena slučaja, nekompletni proizvodi imaju bitna svojstva kompletnih proizvoda.


291

Međutim, ovo pravilo važi ukoliko iz naimenovanja tarifnih brojeva, i napomena iz odjeljke i glave ne proizilazi drukčije. Npr. Tar. broj 87.06 obuhvata šasije s ugrađenim matoroima za vozila iz tarifnog broja 87.01 do 87.05.. Primjenom pravila 2 (da se nekompletni proizvodi svrstavanja u tarifni broj, kompletnog proizvoda), šasije sa ugrađenim motorima bi se svrstale u odgovarajuće tarifne brojeve za kompletna vozila 8701, 87.02, 87.03, 87.04 i 87.05/ da za ove proizvode nije predviđen tarifni broj 87.06. Ili, mehanizmi sa osobne satove kompletni i sastavljeni se svrstavaju u tarifni broj 91.02, jer iz naimenovanja tarifnog broja 91.08 tako proizilazi. To isto se odnosi i na tarifni broj 91.09 /ostali satni mehanizmi, kompletni i sastavljeni/. Prema pravilu 2 pod 1 nedovršen proizvod se svrstava kao dovršen, ako ima bitna svojstva dovršenog proizvoda. U ovom slučaju vrijednost proizvoda ne bi se mogla prihvatiti kao pokazatelj koji upućuje da se nedovršen proizvod može svrstati u tarifni broj dovršenog proizvoda, jer je u mnogim slučajevima vrijednost dorade veća od vrijednosti nedovršenog proizvoda Posebnu vrstu nedovršenih proizvoda predstavljaju grubo uobličeni predmeti /blanks/, koji su nepodeseni za direktnu upotrebu, ali imaju približan oblik ili profil gotovog proizvoda ili dijela proizvoda i koji može biti upotrijebljen isključivo za izradu gotovog proizvoda ili dijela proizvoda. Primjer blanks proizvoda predstavlja jedan ključ, koji nije narezan na kopirnoj glodalici i koji dobija oblik gotovog proizvoda tek kada se nareže i kada je kao takav upotrebljiv za zaključavanje i otključavanje brave. Isto tako, primjer blanks proizvoda predstavlja grubo otkovana bregasta osovina ili radilica motora, koje se mogu upotrijebiti kao gotov proizvod tek, kada se na njima izvrši fina obrada i dorada. Razni poluproizvodi koji nisu tako oblikovani da se mogu prepoznati kao nedovršeni proizvodi (ne može se prepoznati oblik gotovog proizvoda), ne mogu se smatrati blanks proizvodima i oni se svrstavaju u svoje odgovarajuće tarifne brojeve Carinske tarife (npr grubo, uobličen komad gvožđa ili čelika, koji nema oblik ili profil gotovog proizvoda, ili komad drveta koji će biti upotrebljen za izradu skulpture ili jedna željezna ploča od koje se stancanjem trebaju dobiti određeni predmeti). Međutim, ukoliko je u naimenovanju tarifnog broja i napomenama uz odjeljke i glave drukčije određeno, primjenjivat će se odredbe napomena uz glave i odjeljke i naimenovanja tarifnih brojeva. Npr. drške (ručice), uključujući poluproizvode (blanks) koji se mogu raspoznati kao nedovršene drške (ručice) za kišobrane i suncobrane, štapove, bičeve itd., svrstaće se u tar. broj 66.03. Carinske tarife. Ili nedovršeni proizvodi (blauks) s oštrim ivicama za čepove i podloške čepova od plute se svrstavaju u tar. broj 45.02, za razliku od gotovih čepova i podloški od plute koji se svrstavaju u tar. broj 45.03, jer je to naimenovanjem tarifnog broja drukčije određeno. Na osnovu pravila 2 pod 1 (kao nedovršen proizvod) smatra se predoblik proizvoda, od kojeg se dobija gotov proizvod. To se odnosi npr. na predoblik plastične boce koji predstavlja poizvod cjevastog oblika, na jednom kraju zatvoren, a na drugom kraju, otvoren i sa navojem na tom dijelu, koji omogućava zatvaranje boce navojnim putem. Dio ispod navojnog dijela se putem duvanja vrućim zrakom u kalupu povećava na željenu veličinu i oblik. Primjer za ovo je flaša coca cole koja se dobije iz jedne cjevčice tipa epruvete. Osnovno pravilo 2. pod 1 ne može se primjeniti na robu iz Odjeljka I do Odjeljka VI. Drugi dio pravila 2 red 1 predviđa da će se nekompletni ili nedovršeni proizvodi prilikom carinjenja u rastavljenom ili nesastavljenom stanju svrstati u tarifni broj sastavljenog proizvoda, ukoliko pri carinjenju imaju bitna svojstva kompletnog ili dovršenog proizvoda. Nesastavljeni odnosno rastavljeni proizvodi se uvoze u nesastavljenom odnosno rastavljenom stanju najčeše zbog zahtjeva transporta/ kabasta roba, industrijska postrojenja koja je


292

nemoguće kao sastavljene transportirati, isporuka proizvoda koji je rezultat kooperantskih odnosa proizvođača iz više zemalja i koji se isporučuju iz ovih zemalja u zemlju uvoznicu gdje će biti izvršena montaža itd/. Proizvodi koji se carine nesastavljeni, odnosno rastavljeni, mogu biti sastavljeni samo prostim operacijama sastavljanja (zakovicama, zavarivanjem, maticama, vijcima, klinovima, zavrtanjima itd.). Osnovno pravilo 2 pod 2 se odnosi na mješavine ili kombinacije materijala ili materija i proizvode koji se sastoje od dva ili više materijala ili materija. Prema ovome pravilu svako pozivanje na materijal ili materiju iz jednog tarifnog broja odnosi se na materijal ili materiju u čistom stanju ili pomješanu ili kombiniranu sa drugim materijalom ili materijom. Npr. maslac od mlijeka iz tar. broja 04.06 može da sadrži emulgatore, sol, boje, kulture bakterija, mliječne kiseline, i neutralizirajuće soli, što ga ne čini drukčijim da se svrsta u drugi tarifni broj. Isto tako, jogurt iz ta. bropja 04.03. može da sadrži aromatične materije, voće ili kakao i da se opet svrsta u tarifni broj 04.03. kao da ove sastojke ne sadrži. Izuzetak od ovog pravila je kod ferolegura /napomena 3 uz glavu 72, gdje je data definicija ferolegura/, napomene 5 uz glavu 71, gdje je data definicija legura plemenitih metala, ili napomena 1 uz glavu 9, gdje je data definicija mejšavina proizvoda iz glave 9 itd./ ili napomena 2 uz Odjeljak XI gdje je regulirano pitanje svrstavanja tekstilnih proizvoa koji se sastoje od dva ili više tekstilnih materijala. Tarifni brojevi koji obuhvataju proizvode koji se sastoje u cjelini od tog materijala ili materije, također obuhvataju proizvode koji se u cjelini ne sastoje od istog materijala ili materije, ukoliko naimenovanjem tarifnog broja ili napomenama uz odjeljke i glave nije durkčije predviđeno. Npr. drveni paneli iz tarifnog broja 44.12 prekriveni metalom ili plastikom, svrstavaju se u tar. broj 44.12, Drške - ručice za kišobrane¸ suncobrane, štapove, bičeve itd. iz tar. br. 66.03, mogu biti prekrivene /obložene/ djelimično kožom, tekstilom ili metalom, što ih neće činiti dukčijim da bi se svrstale u drugi tarifni broj od tar. broj 66.03. Cijevi od gvožđa ili čelika presvučene /obložene/ plačstičnom masom, svrstavaju se u tar. broj 73.04. Žičane tkanine oplaštene /prevučene/ plastičnom masom čak ako su okca /otvori/ ispunjeni plastičnom masom, svrstavaju se u tar. broj 73.14. Roba koja se sastoji od dva ili više materijala ili materija, koja bi se mogla svrstati u dva ili više tarifnih brojeva, svrstat će se primjenom Osnovnog pravila 3. 2.3.28.9.3. Osnovno pravilo 3. “Proizvodi koji bi se primjenom pravila 2 pod 2) ili zbog drugih razloga, na prvi pogled mogli svrstati, u dva ili više tarifnih brojeva, svrstavaju se na ovaj način: 1. Tarifni broj koji ima najkonkretnije ili najbliže naimenovanje proizvoda, ima prednost u odnosu na tarifne brojeve s općenitijim naimenovanjem proizvoda. Međutim, kada se naimenovanja dva ili više tarifnih brojeva odnose samo na dio materijala ili materija sadržanih u mješanim ili sastavljenim (složenim) proizvodima ili samo na dio komponenti pripremljenih kao set za maloprodaju, naimenovanja ovih tarifnih brojeva smatrat će se podjednako konkretnim, čak i kada jedan od njih ima kompletnije i preciznije naimenovanje proizvoda. 2. Mješavine, sastavljeni (složeni) proizvodi, koji se sastoje od različitih materijala ili su izrađeni od različitih komponenti odnosno sastojaka i proizvodi pripremljeni u setovima za maloprodaju, koji se ne mogu svrstati primjenom pravila 3 pod 1), smatraće se kao da se


293

sastoje od materijala li komponente koja im daje bitan karakter, ukoliko se ovaj kriteriji može primjeniti. 3. Kada se proizvodi ne mogu svrstati primjenom pravila 3 pod 1) ili 3. pod 2), svrstat će se u posljednji po redu od onih tarifnih brojeva, koje zbog važnosti treba podjednako uzeti u obzir". Ovim pravilom se predviđaju tri metode svrstavanja robe, koje se primjenjuju prema redosljedu kako je to ovim pravilom predviđeno. Naime, pravilo 3 pod 2 se primjenjuje ukoliko se Osnovnim pravilom 3 pod 1 ne može izvršiti svrstavanje a Osnovno pravilo 3 pod 3 se primjenjuje, ukoliko se roba ne može svrstati primjenom Osnovnog pravila 3 pdo 2. Primjenom Osnovnog pravila 3, redosljed pri svrstavanju robe vrši se prema:

- najkonkretnijem i najbližem naimenovanju robe, - bitnom karakteru robe i - posljednjem po redu tarifnih brojeva prema numeričkom redu.

Ovo pravilo se primjenjuje samo u slučaju kada njegove odredbe nisu u suportnosti sa naimenovanjima tarifnih brojeva i napomenama uz odjeljke i glave. Osnovno pravilo 3 pod 1 polazi od najkonkretnijeg ili najbližeg naimenovanja, što znači da konkretniji opis robe ima prednost u odnosu na naimenovanja robe sa općenitijim opisom robe. U primjeni ovog pravila treba poći od slijedećeg: 1. Opis robe po nazivu (imenu) je specifičniji od grupnog opisa robe. Npr. igračke u vidu muzičkih aparata, neće se svrstati u glavu 92 /muzički instrumenti, dijelovi i pribor tih proizvoda/, već u glavu 95 / tar. broj 9503.500000/, jer je ovo naimenovanje konkretnije. 2. Opis robe kojim se precizno i jasno identificira roba ima prednost u odnosu na opis robe koji je manje jasan i precizan. Npr. sjedišta za zrakoplove, ili motorna vozila iz tar. broja 94.01 imaju precizniji i jasniji opis od naziva robe iz tar. broj 88.03/ dijelovi robe iz tar. broj 88.01 do 88.02/ ili 87.01 do 87.05/. Vanjske gume za automobile iz tar. broj 40.11 imaju jasniji i precizniji naziv od onog iz tar. broja 87.08, koji je određen za dijelove motornih vozila. Stakla za motorna vozila, avione i brodove i plovila iz tar. broj 70.07 imaju precizniji i jasniji naziv od onoga koji je naveden za dijelove motornih vozila /tar. broj 87.08/, dijelove aviona /tar. broj 88.03/ i dijelove brodova i plovila /glava 89/. Kada se dva ili više naimenovanja tarifnih brojeva odnose na dio materijala ili materije sadržanih u mješanoj ili kombiniranoj (složenoj) robi ili čine dio seta koji je pripremljen za prodaju na malo, ta naimenovanja odnosno tarifni brojevi će se smatrati jednako specifičnim u odnosu na tu robu i kada jedan od njih daje mnogo kompletniji ili precizniji opis nego drugi. U tom slučaju se primjenjuje Osnovno pravilo 3 pod 2 ili 3 pod 3. Npr. beskrajne konvejrske trake s jedne strane od sloja platične mase i s druge strane od sloja mehke gume, mogu se svrstati u tar. brojeve: 4010.10 - trake beskrajne konvejerske od mehke gume ojačane plastičnom masom i 3926.90 - Ostali proizvodi od plastičnih masa. Oba ova tarifna broja moraju se podjednako uzeti u obzir pri svrstavanju robe, iako tar. broj 4010.10 ima specifičniji i precizniji naziv robe /trake beskrajne konvejerske od mehke gume/od onog iz tar. broj 3926.90/ Ostali proivzodi od plastičnih masa/. Ukoliko se u ovom slučaju pri svrstavanju robe ne bi moglo primjeniti Osnovno pravilo 3 pod 1, primjenit će se Osnovno pravilo 3 pod 2 ili 3 pod 3.


294

Osnovno pravilo 3 pod 2 se odnosi na: 1. mješavine, 2. složenu ili kombiniranu robu koja se sasoji od različitih materijala, 3. složenu ili kombiniranu robu koja se sastoji od različitih komponenti, 4. robu pripremljenu u setovima za maloprodaju, sve, pod uvjetom, ukoliko se ona sastoji od

materijala ili komponenti koje im daju bitan karakter. Bitan karakter robi daju:

- svojstvo i vrsta robe, - vrsta materijala ili komponente, - obim, - količina, - težina, - vrijednost - funkcija sastavnog materijala koji je upotrebljen za izradu robe.

Primjer mješavine postoji kod pomješanih začina iz tar. broja 09.08 u omjeru: - muskatnog oraha 50% - macisa 30% i - kardamona 20%,

gdje će se mješavina svrstati u tar. stav 0908.100000, s obzirom da u mješavini prevladava sadržaj muskatnog oraha /vidjeti napomenu 1 pod a) u glavi 9). Slučaj složene ili komibinirane robe koja se sastoji od različitih materijala:

- plastična vješalica sa željeznom kukom za vješanje, - privjesak za ključeve koji se sastoji od komada kože pravouganog, kvadratnog ili

drugog oblika sa jednim običnim prstenom za vješanje ključeva, - čelične felge prevučene plastičnom masom.

Složena ili kombinirana roba se sastoji od različitih komponenata koje su pričvršćene jedna za drugu tako, da čine praktično neodvojivu cijelinu ili se sastaje od različitih odovjenih komponenata koje su prilagođene jedna drugoj i koje se dopunjuju, tako da čine jednu cjelinu koju bi bilo teško nuditi za prodaju u djelovima. Primjer: Kožni ili tekstilni kaiševi za vojsku, policiju, lovce ili dimnjačare sa raznim kesama, fišeklijama i drugim dodacima koji su fiksirani /neodvojivi/

- komplet posudica za začine smještene u ram od drveta, plastike, metala itd. Ovakve komponente se obično pakuju i prodaju u zajedničkom pakiranju. Pravilo 3 pod 2 se primjenjuje i na proizvode pripremljene za prodaju na malo. Da bi set za prodaju na malo imao karakter seta, mora: 1. da se sastoji najmanje od dva različita predmeta/primjer: 12 kom. okastih ključeva ili 6 kom. izvijača se ne mogu smatrati setom, jer se radi o istoj robi/. 2. da se sastoji od proizvoda ili predmeta koji imaju nezavisnu ili dopunjujuću upotrebu /funkciju/ radi zadovoljenja određenih potreba ili obavljanja određenih aktivnosti /funkcija/ i 3. da su upakirani za prodaju na malo /kartoni, etuii, futrole itd/. Pojam "nezavisna upotreba" ne treba posmatrati odvojeno, već u sklopu nezavisne upotrebe predmeta u cilju zadovoljenja određene potrebe ili izvođenja neke aktivnosti /funkcije/ Npr. pleteni šal i pletene rukacice, pakirani zajedno u omot, predstavljaju jedan set, gdje svaki


295

predmet u setu ima nezavisnu upotrebu u cilju zadovoljenja jedne potrebe, koja se ogleda u zaštiti od hladnoće. Primjer dopunske upotrebe seta može se dati u primjerima:

- set za uređenje kose koji se sastoji od češlja, četke, ogledala i makazica, - set za kampovanje koji se nalazi u plastičnoj kutiji, a sastoji se od plastičnih tanjura,

viljuški i kašika, - set za rezbariju koji se sastoji od ručne pile za listovima, turpija i glodala, - set od bušilice, brusilice, sa setom borera i brusnog papira, gdje se različiti alati u setu

dopunjavanju u različitim postupcima obrade materijala. Sve komponente u setu ne moraju biti jednovremeno upotrebljene u izvođenju jedne aktivnosti /operacije/, već se treba gledati upotreba jedne komponente seta za drugom (sukcesivno) pod uvjetom da svaka od komponenti doprinosi izvođenju jedne određene djelatnosti na način, da ta djelatnost bude dopunska. 18.3.28.9.4. Setovi u naimenovanjima tarifnih brojeva i Napomenama uz Odjeljke Svrstavanje setova pripremljenih za prodaju na malo prema pravilu 3 pod 2, moguće je, ukoliko naimenovanjem tarifnih brojeva i napomenama uz Odjeljke i Glave nije drukčije određeno. U Carinskoj tarifi nailaze se određeni setovi proizvoda koji su direktno pomenuti u naimenovanju tarifnog broja: Primjeri: tar. broj 3006.50 - set za prvu pomoć tar. broj 3213.10 - boje za umjetničko slikarstvo u setovima tar. broj 34.07 - Mase za moderliranje u setovima tar. broj 63.08 - Set za izradu tapiserije, globena tar. broj 8205.90 - Setovi predmeta iz dva ili viiše podbrojeva iz ovog tar. broja tar. broj 8206 - Alat iz dva ili više tar. brojeva (82.02. do 82.05) u setovima za prodaju na malo tar. broj 82.11 - Setovi noževa sa nazubljenim ili nenazubljenim sječivima tar. broj 82.14 - Setovi za manikir i pedikir tar. broj 82.15 - Setovi kašika, viljuški, kutljača itd. koji sadrže najmanje jedan proizvod presvučen plemenitim metalom tar. broj 84.44 - Setovi vodiča za palenje i ostali setovi vodiča za vozila, zrakoplove ili brodove tar. broj 84.84 - Setovi zaptivača različitih po sastavu za mašine, cijevi, crijeva u kesama, omotačima i sl. pakovanjima tar. broj 91.10 - Satni mehanizmi u setovima tar. broj 94.05 - Setovi za rasvjetu novogodišnjih jelki tar. broj 95.03.20 - Setovi umanjenih modela za sklapanje za igru tar. broj 95.03.70 - Ostale igračke u setovima ili kompletima tar. broj 95.04 - Setovi električnih trkačih automobila koji imaju karakter takmičarskih igara tar. broj 96.05 - Putni setovi za ličnu higijenu, šivenje ili čišćenje cipela i odjela tar. br. 96.08 - Setovi olovaka, nalivpera, flomastera itd. Napomenom 3 uz Odjeljak VI i napomenom 1 uz Odjeljak VII regulirano je pitanje svrstavanja setova iz ovih odjeljaka.


296

Primjeri svrstavanja setova: 1. set sastavljen od : - lijekova /30.03/, - šprice /90.18/ i - pipete /70.17/, svrstat će se u tar. broj 30.03, jer bitan karakter setu daju lijekovi 2. Set sastavljen od: - parfema /33.03/ i - sapuna /34.01/, svrstat će se u tar. broj 33.03,. jer bitan karakter setu daje parfem 3. Set za brijanje sastavljen od: - sapuna za brijanje /34.01/, - toaletne vode za brijanje /33.03/ i - četke za brijanje (96.03/, svrstat će se u tar. broj 96.03, jer bitan karakter setu daje četka za brijanje. 4. Set sastavljen od:: - jednog paketa neskuhanih špageta /19.02/, - vrećice struganog sira /04.06/ i - male konzerve kečapa /21.03/, upakiran u kartonsku kutiju, svrstava se u tar. broj 19.02, jer bitan karakter setu daju špagete. 5. Set sastavljen od: - boce /flaše/ konjaka /22.08/ i - dva komada staklenih čaša /70.13/, svrstava se u tar. broj 22.08, jer bitan karakter setu daje boca /flaša/ konjaka. 6. Set za kosu sastavljen od - ogledala /70.09/ - češlja /96.15/ i - četke /96.03/, svrstat će se u tar. broj 96.15 /primjenom pravila 3 pod 3/, jer nijedan od ovih artikala ne daje bitan karakter setu, pa se set svrstava u posljednji po redu od onih tar. brojeva. 7. Set za održavanje higijene sastavljen od: - zubne paste /33.06/, - četkice za zube /96.03/ i - čaše za pranje zuba /69.12/, upakiran na kartonu svrstat će se u tar. broj 96.03 /primjenom pravila 3 pod 3) jer nijedan od ovih proizvoda ne daje bitan karakter setu. 8. Set koji se sastoji od: - pletene kape /65.05/, - pletenih rukavica /61.16/ i - pletenog šala /61.17/, upakiran na kartonu, svrstat će se u tar. broj 65.05 /primjenom pravila 3 pod 3/, jer nijedan proizvod setu ne daje bitan karakter.


297

Međutim pravilo 3 pod 2 se ne može primjeniti na neke predmete koji se uvoze zajedno kao što su: - konzerva morskih račića /16.05/, - konzerva paštete /16.01/, - konzerva sira /04.06/, - konzerva narezane slanine /16.02/ i - konzerva kobasica /16.02/ ili - boca alkohola /22.08/, - boca vina /22.04/ i - boca piva /22.03/. Kod unošenja naimenovanja robe u jedinstvenu carinsku ispravu, obavezno je navesti od čega se set sastoji, kako bi se moglo utvrditi da li je roba pravilno svrstana u odgovarajući tarifni stav Carinske tarife. Osnovno pravilo 3 pod 3 Kada se roba ne može svrstati primjenom odredaba Osnovnog pravila 3 pod 1 ili 3 pod 2, svrstat će se u posljednji po redu od onih tarifnih brojeva koji se podjednako mogu uzeti u obzir. Primjeri: Vidjeti primjer pod brojem 6, 7 i 8 koji su dati za svrstavanje setova. 18.3.28.9.5. Osnovno pravilo 4 "Proizvodi koji se ne mogu svrstati primjenom prethodnih pravila, svrstat će se u odgovarajući tar. broj predviđen za proizvod koji je tom proizvodu najsličniji". Kod ovoga pravila treba upoređivati robu koja se carini sa drugom sličnom robom, u kojem slučaju roba koja se carini se svrstava u tarifni broj robe koja joj je najsličnija. Srodnost odnosno sličnost, zavisi od: - opisa robe - karakteristika robe i - upotrebe robe. Odredbe ovog pravila se obično primjenjuju u slučajevima kada se nekinovi proizvod ne može svrstati u odgovarajući tar. broj Carinske tarife, pa ga je potrebno svrstati u tarifni broj proizvoda u koju se svrstava najsličniji proizvod. 18.9.6. Osnovno pravilo 5 “1. Futrole za fotografske aparate, muzičke instrumente, puške, pištolje, kutije za cirkle, kutije za ogrlice i slični kontejneri, specijalno oblikovani ili podešeni za određeni proizvod ili set proizvoda, pogodni za dugotrajnu upotrebu, isporučeni sa proizvodima za koje su namjenjeni, svrstat će se sa tim proizvodima pod uvjetom, da se uobičajeno prodaju s tim proizvodima. Međutim, ovo pravilo se ne primjenjuje na kontejnere koji cjelini (proizvodu sa kontejnerom) daju bitan karakter.


298

2. Shodno odredbama pravila 5 pod 1. materijali za pakiranje i kontejneri za pakiranje (ambalaža) koji se isporučuju sa proizvodima u njima, svrstavaju se zajendo s tim proizvodim, iako je uobičejeno da se koriste za pakiranje tih proizvoda. Međutim, ova odredba se ne primjenjuje na materijal za pakiranje i kontejnere za pakiranje, kada je očigledno da su podesni za višekratnu upotrebu". Osnovno pravilo 5 pod 1 se odnosi na: 1. futrole za: - fotografske aparate, - muzičke aparate, - muzičke instrumente, - puške i pištolje 2. kutije za: - cirkle - za ogrlice i 3. slične kontejnere, koji su: - specijalno oblikovani ili podešeni za određeni proizvod ili set proizvoda, - pogodni za dugotrajnu upotrebu, - isporučeni sa proizvodima za koje su namjenjeni i - ukoliko se uobičajeno prodaju sa tim proizvodima. Prema tome, ovo pravilo se primjenjuje, ukoliko su ispunjeni svi gore navedeni uvjeti i ukoliko naimenovanjima tarifnih brojeva i napomenama iz Odjeljka i Glave nije drukčije predviđeno. Međutim, pravilo 5 pod 1 se ne primjenjuje na kontejnere čija je vrijednost neoubičajno visoka u odnosu na robu koja se u njih stavlja i koji se obično ne prodaju s tom robom. Ovo pravilo se ne primjenjuje na kontejnere koji setu daju bitan karakter, čak, iako se prodaju zajedno s robom. Primjeri: - tabakera od srebra u kojoj se nalazi duhan ili cigarete, - kutija od srebra u kojoj je upakovan sapun - kristalna zdjela u kojoj je upakovan čaj. U sva tri primjera, posebno će se cariniti ambalaža /glava 71 i glava 70/, a posebno sadržaj u toj ambalaži. Osnovno pravilo 5 pod 2 se primjenjuje na materijal za pakovanje i kontejnere za pakovanje (ambalaža), koji se uobičajeno upotrebljavaju za pakovanje robe koja se isporučuje s njima /npr. mlijeko ili sokovi u tetrapaku, kutije sardina itd). Međutim, odredbe ovoga pravila se ne primjenjuju kada takvi materijali za pakovanje ili kontejneri za pakovanje /ambalaža/ su očigledno pogodni za višestruku upotrebu/ npr. metalna burad, boce za komprimirane i tečne gasove itd./.


299

18.3.28.9.7. Osnovno pravilo 6 "Svrstavanje proizvoda u tarifne podbrojeve u okviru jednog tarifnog broja s pravnog aspekta, vrši se prema naimenovanjima tih tarifnih podbrojeva i eventualnih napomena za te tarifne podbrojeve i mutatis mutandis prema prethodnim pravilima, podrazumijevajući da se uporedba tarifnih podbrojeva može vršiti samo na istoj razini raščlanjavanja. U smislu ovog pravila, primjenjuju se i napomene uz odeljke i glave, ukoliko to drugačije nije propisano". Ovo pravilo se primjenjuje kada svrstavanje proizvoda u tarifne podbrojeve u okviru jednog tarifnog broja, u cilju dodatnog raščlanjavanja na tarifne podbrojeve, zavisno od potreba da se jedan proizvod ili grupa proizvoda dodatno zaštiti višom carinskom stopom, da se odredi niža carinska stopa ili da se robi odredi restriktivniji ili liberalniji oblik režima uvoza ili izvoza /dozvola, saglasnost, kontigent itd./. Primjer dodatnog raščlanjavanja u Carinskoj carifi BiH postoji na više mjesta, kao na primjer: 1. crveni luk i ljutika iz tar. broja 07.03, gdje je izvršeno dalje raščlanjavanje na arpadžik (tar-. stav 0703.100010) i ostalo (tar. stav 0703.100090) 2. Voće iz tar. broja 08.11, gdje je izvršeno dodatno raščlanjavanje kod malina, kupina, dudova, loganske bobice, crne, bijele i crvene ribizle i ogrozda na maline /tar.stav 0811.200010/ i ostalo /tar. stav 0811.200090/. 3. Tvrda guma i proizvodi od tvrde gume iz tar. broja 40.17. gdje je izvršeno dodatno raščlanjavanje na proizvode od tvrde gume /tar. stav 4017.000010/ i ostalo /4017.000090/. Svrstavanje proizvoda u okviru tarifnog podbroja vrši se prema naimenovanjima tih tarifnih podbrojeva i napomenama uz te tarifne podbrojeve i istovjetno prema prethodnim pravilima, i napomenama uz odeljke i glave, ukoliko nije drukčiuje odredjeno, s tim da se puoredba tarifnih prodbrojeva, može vršiti samo na istom stepenu (razini) raščlanjavanja. 18.3.28.9.8. Razvrstavanje robe po odjeljcima i glavama - Odjeljak i - Žive životinje, proizvodi životinjskog porijekla, svrstavanje u Glave 1-5 sa

osvrtom na sadržaj pojedinih glava, te ukupni broj Tarifnih brojeva u pojedinoj glavi. - Odjeljak II - Biljni proizvodi (Glava 6-14); postupci dozvoljeni za obradu u Glavama 7,8. - Odjeljak III - Masti i ulja životinjskog i biljnog porijekla, te proizvod njihova razlaganja;

prerađevine jestive masti, životinjskih i biljni voskovi sadržaj Glave 15. - Odjeljak IV - Proizvodi prehrambene industrije, pića, alkoholi i sirće; duhan i proizvodi

zamjene duhana (Gllave 16-24). Razlika u postupcima dozvoljenim za obradu o Odjeljku IV - u odnosu na OdjeljakI i II, sadržaj pojedinih glava.

- Odjeljak V - Mineralni proizvodi (Glava 25-27). - Odjeljak VI - Proizvodi hemijske industrije ili srodnih industrija (Glave 28-38) - Razdjeli

u Glavama 28. 29. - Odjeljak VII - Plastične mase i proizvodi od plastičnih masa: kaučuk i proizvodi od

kaučuka i gume (Glave 39,40) razdjeli u Glavi 39. - Odjeljak VIII - Sirova krupna i sitna kože sa dlakom ili bez dlake; štavljena koža, krzna i

proizvodi od krzna: sedlarski i remenarski proizvodi: predmeti za putovanje, ručne torbe i slični kontejneri, predmeti od životinjskih crijeva (Glave 41-43).

- Odjeljak IX - Drvo i proizvodi od drveta; drveni ugalj; pluto i proizvodi od pluta; proizvodi od slame, separata ili drugih materijala za pletariju; korparski i pletarski proizvodi (Glave 44-46). Razlike između Glave 14 i 46.

- Odjeljak X - Celuloza drvna i celuloza od ostalih vlaknastih celuloznih materijala; ostaci i ostaci od papira ili kartona; papir i karton i proizvodi od papira i kratona (Gl. 47-49).


300

- Odjeljak XI - Tekstil i tekstilni proizvodi (Glave 50-63). Značaj napomena uz Odeljak XI i pojedine glave: definicije određenih "tekstilnih pojmova", sadržaj pojedinih glava.

- Odjeljak XII - Obuća, šeširi, kape i ostala pokrivala za glavu; kišobrani, suncobrani, štapovi, štapovi - stolice, bićevi, korbači i njihovi dijelovi, preparirano perje i proizvodi od perja; vještačko cvijeće; proizvodi od ljudske kose (Glave 64-67).

- Odjeljak XIII - Proizvodi od kamena, gipsa (sedre), cementa, betona, azbesta, liskuna ili sličnih materijala keramčkih proizvodi: staklo i proizvodi od stakla (Glave 68-70).

- Odjeljak XIV - proizvodni i kultivirani biseri, drago i poludrago kamenje, plemeniti metali, metali platirani plemenitim metalima i proizvodi od njih, imitacije nakita, kovani novac (Glava 71) - Razdjeli u glavi 71.

- Odjeljak XV - Prosti metali i proizvodi od prostih metala (Glave 72-83). - Odjeljak XVI - Mašine, aparati i uređaji: Elektrotehnička oprema; njihovi dijelovi; aparati

za snimanje i reprodukciju zvuka: aparati za snimanje i rerpodukciju televizijske slike i zvuka: dijelovi i pribor za te proizvode (Glave 84 i 85).

- Odjeljak XVII - Vozila, zrakoplovi, plovila i prateća transportna oprema (Glave 86-89). - Odjeljak XVIII - Optički, fotografski, kinematografski, mjerni, kontrolni, precizni

medicinski i kirurški instrumenti i aparati; satovi, muzički instrumenti; njihovi dijelovi i pribor (Glave 90 - 92).

- Odjeljak XIX - Oružje i municija, dijelovi i pribor (Glava 93).


301

19. CARINSKE PROCEDURE U TRANZITU3 Uvod Carinski tranzit je kamen temeljac od vitalnog interesa za europski transport i posao razmjene. Omogućuje robi slobodnije kretanje i čini carinske formalnosti pregleda puno dostupnijima. To je zbog privremenog odstupanja carinjenja i poreza koji su primjenljivi na robu uvezenu u Europsku Uniju (tranzit EU), ili između zemalja EU, zemalja EFTA, SECI i Visegrad (zajedničkom tranzitnom konvencijom) ili između država potpisnica TIR konvencije. Za zemlje SECI-a, pristup uobičajenom tranzitnom sistemu igra ključnu ulogu u njihovoj strategiji pristupa. 20 miliona isprava u tranzitu EU i zajedničkom tranzitu i 2, 5 miliona TIR karneta koje se izdaju svake godine predstavlja milijarde eura u carinama i carinskim taksama, a te brojke stalno rastu. Kretanje robe Kada roba uđe u zemlju/teritorij, carina zahtijeva plaćanje uvozne carine i drugih taksi i gdje je potrebno primjenjuju mjere trgovinske strategije (npr. antidamping takse). To je slučaj čak i kada roba samo prolazi kroz zemlju/teritorij na njenom putu prema drugoj. Pod određenim uvjetima plaćeni porezi i naplate mogu biti nadoknađene kada roba napusti zemlju/teritorij. U sljedećoj zemlji/teritoriju ovaj postupak se, možda, trebati ponoviti. Roba mora proći niz administrativnih postupaka na graničnim prijelazima prije no što stigne na krajnje odredište. Funkcije tranzita Tranzit je carinska pogodnost dostupna operaterima kako bi njihova roba mogla proći određeni teritorij bez taksi koje se plaćaju pri ulasku robe (ili napuštanja) na taj teritorij (''čisti tranzit''). U odnosu na naprijed opisanu situaciju nudi se administrativno jednostavana i jeftinija procedura za prijevoz robe preko carinskih teritorija. Isto tako dopušta robi da putuje do odredišta unutar teritorija gdje se provode procedure (za slobodno kolanje ili izvoz) carinskog pregleda (''u zemlji'' ili ''blizak'' tranzit). Ovaj oblik tranzita je u posebnom odnosu s Unijom gdje je zajednički carinski tertorij kombiniran s mnogostrukošću fiskalnih teritorija: roba se može prijevoziti pod tranzitom od njene tačke ulaska u Uniju do tačke njenog pregleda i gdje se primjenjuju lokalne carinske i novčane obaveze. Odvojeno od ove dvije glavne funkcije tranzita, postupak se isto tako koristi za prijenos roba, koje su ušle u, ili su upravo napustile drugi carinski postupak, od jednog dijela carinskog teritorija do drugog (ali postoje alternativni postupci). Reforma tranzita

3 Carinske procedure s posebnim osvrtom na TIR procedure, Muhamed Bijedić, dipl.oec., ECOS januar/siječanj 2004

Njegova bit je u privremenoj odgodi

plaćanja carine, trošarine i PDV-a koji se

plaćaju na robu čije je porijeklo iz treće

zemlje i/ili je tamo namijenjena tijekom

prijevoza određenim carinskim

teritorijem. Odgoda plaćanja carine i

pristojbi je na snazi dok roba ne napusti

taj carinski teritorij ili je prešla na drugi

carinski sistem ili su pak carina i takse

plaćeni pa roba može slobodno kolati.

Bit tranzita


302

Zbog ogromnih količina novca, tranzitni sistemi uvijek su bili interes prevare. Mogućnosti prevare povećale su se uspjehom domaćeg tržišta i rastom svjetske razmjene u cjelini. Čak su i zajednički sistem i tranzitni sistem EU počeli pokazivati svoju slabost u ranim 90-ima: Tablica 1: Slabosti tranzitnog sistema Sličan proces odvijao se u TIR sistemu. U ranim 90-im TIR sistem je počeo osjećati znatno povećanje prevare što je vodilo velikim gubicima u naplatama carina i taksi. Osiguravatelj Osiguravatelj je fizička ili pravna osoba koja preuzima u pismenom obliku obavezu plaćanja zajedno s dužnikom (u većini slučajeva s direktorom) iznos naplata i carina koje su postale dug kada tranzitni dokument nije razdužen ispravno. U cilju da postane osiguravatelj, on mora biti registriran u jednoj od 22 zemlje uobičajene tranzitne konvencije i kao takav biti priznat od carina.

Ko mogu biti aktivni i pasivni učesnici u tranzitnoj prijevari?

Sistem utemeljen na dokumentu pokazao se neotporan na

prevaru;

Rastao je nedostatak nejasnoće u postupcima i povećao se

nedostatak usklađenosti između dva sistema;

Nemogućnost sistema da se obračuna s posebnim

situacijama, što je značilo da se povećava rizik, a smanjuje

pouzdanost;

Administracije su bile nesposobne provoditi odredbe na snazi

jer su povezanost i saradnja bile nezadovoljavajuće.

Osiguravatelj je fizička ili pravna osoba

koja preuzima u pismenom obliku

obavezu plaćanja zajedno s dužnikom (u

većini slučajeva s iznosom naplata i

carina koje su postale dug kada tranzitni

dokument nije razdužen ispravno).

Osiguravatelj


303

Koje su negativne posljedice složene carinske procedure SECI regije u

transportu i razmjeni?

19.2. TIR SISTEM I TIR PROCEDURE 4 TIR sistem zasnovan je na međunarodnoj konvenciji, potpisanoj 14. novembra 1975. Sistem je vrlo privlačan za prijevoznike i carinske vlasti zbog svoje jednostavnosti i efikasnosti. Olakšava prijevoz robe u međunarodnoj trgovini dok uspješno štiti prihode svake zemlje kroz koju se tranziti roba. Naredna slika prikazuje pet glavnih stupova TIR tranzitnog sistema.

Roba se prijevozi u plombiranim vozilima ili spremnicima koji su odobreni od carinskih vlasti i podliježu ponovnoj provjeri svake dvije godine. U slučaju neregularnosti tokom putovanja za iznos carine i taksi garantuje međunarodni lanac osiguranja. Robu prati TIR karnet: kontrolna isprava prihvaćena od carinskih vlasti zemalja polaska, tranzita i odredišta. Kontrolne mjere poduzete u zemlji polaska prihvaćene su u zemljama tranzita i odredišta. Pristup nacionalnih udruženja TIR postupku; fizičkim i pravnim osobama koje koriste TIR karnet trebao bi biti odobren od strane nadležnih nacionalnih vlasti.

Odobravanje cestovnih vozila i kontejnera Zbog sigurnosti, TIR konvencija podržava prijevoz roba u spremnicima ili drumskim vozilima s teretnim kontejnerom osiguranim od pristupa njihovoj unutrašnjosti carinskom plombom tako da je svaki pristup jasno uočljiv.

4 Carinske procedure s posebnim osvrtom na TIR procedure, Muhamed Bijedić, dipl.oec., ECOS januar/siječanj 2004


304

U svrhu postizanja tog cilja konvencija postavlja standarde konstrukcijskih postupaka i postupke odobravanja. Roba se može prijevoziti pod okriljem TIR karneta samo ako je drumsko vozilo ili kontejner odobreno prema tim zahtjevima.


305

Carinskim vlastima je savjetovano da

iznos koji se naplaćuje od garantnog

udruženja za svaki TIR karnet bude

maksimalno 50 000 $.

Za duhanski/alkoholni TIR karnet

maksimalni iznos je 200 000 $.

Maksimalni iznos osiguranja

Međunarodni sistem osiguranja Drugi osnovni element TIR tranzitnog postupka je njegov međunarodni sistem osiguranja. Taj sistem je smišljen kako bi osigurao da carina i porezi koji su podložni riziku tokom tranzita budu pokriveni u svakom trenutku od nacionalnog osiguravajućeg udruženja, ako TIR prijevoznik nije dostupan kao odgovoran za njihovo plaćanje. Djelovanje TIR sistema osiguranja je pouzdano. Svako udruženje koje predstavlja prijevoznike u pojedinoj zemlji i priznato je od carinske službe te zemlje, garantuje plaćanje unutar te zemlje za iznos svih carina i taksi koje treba platiti u slučaju bilo koje nepravilnosti tokom primjene TIR postupka. Nacionalna osiguravajuća udruženja osiguravaju plaćanje carina i poreza za nacionalne ili strane prijevoznike pod okriljem TIR karneta koji je izdan od njegovog nacionalnog osiguravajućeg udruženja ili od udruženja u nekoj drugoj zemlji. Svaka zemlja zato ima prednost, za sve TIR transportne prijevoze unutar svog teritorija, što se tiče osiguranja danog na svom teritoriju. Zato postoji nacionalni partner kojem se carinske vlasti mogu obratiti u slučaju neregularnosti. Sistem se zato može smatrati nastavkom nacionalnih tranzitnih prijevoza baziranih na međunarodnim više nego na nacionalnim mjerama i predstavlja prijevoz pod pokrićem međunarodno važećeg osiguranja. Sva osiguravajuća udruženja stvaraju osiguravajući lanac koji povezuje sve TIR zemlje. Danas jedinim postojećim osiguravajućmi lancem upravlja i provodi ga Međunarodno udruženje cestovnog prijevoza (IRU) iz Ženeve, Švicarska. TIR karnet Treći i najvidljiviji element cijelog TIR sistema, odvojen od TIR ploče na samom vozilu, je TIR karnet, koji isto tako stvara administrativni potporanj TIR sistemu. Nekoliko zemalja, uključujući sve europske zemlje, osim Islanda, potpisale su konvenciju s ciljem ubrzanja prijevoza robe transportirane drumskim vozilima ili kontejnerima, pojednostavljujući granične formalnosti. Transport se vrši pod okriljem međunarodne carinske isprave, TIR karneta koji se može koristiti za uspješno prelaženje više granica. Taj oblik tranzita se više ne koristi u Europskoj Uniji osim ako transport počinje i/ili završava u trećoj zemlji. Ako se prijevoz vrši samo unutar članica Europske Unije tranzit EU se mora koristiti.

Je li moguće procijeniti koliko prijevara ima u TIR tranzitnom sistemu?

Ako je moguće, kako?


306

= Međunarodni cestovni prijevoz

TIR je kratica na francuskom za Međunarodni cestovni prijevoz. TIR karnet sistem počeo je 1960.godine kao posljedica Konvencije o međunarodnom prijevozu robe. Osmišljen je kako bi spriječio veliki gubitak vremena zbog toga jer su vozila na velike udaljenosti zadržavana zbog carinskih inspekcija i ponovnog pečaćenja na svakoj granici. Ideja je bila osigurati isprave na ulazu u zemlju koji daje čvrst dokaz o robi koja stiže u tu zemlju. Sada carinski službenici na tački ulaza ne moraju drugo nego pregledati pečate na vozilima kako bi osigurali da nisu bili oštećeni i pogledati ostatak vozila kako bi se uvjerili da je okvir kontejnera, cerada ili neki drugi vanjski omotač netaknut. Vozilu se dopušta nastavak putovanja. Na tački gdje napušta zemlju vozilo predaje drugu kopiju lista iz karneta. Kada te dvije kopije stignu u centralni biro mogu biti uspoređene što ukazuje da je roba stigla u zemlju i kasnije izašla iz zemlje, pa nema zahtjeva za plaćanje carine. Ako druga kopija ne stigne jasno je da je roba ostala u zemlji i da se mora platiti carina. Garant, tijelo ovlašteno za izdavanje karneta, udruženje, obavezno je platiti carinu ako se pojavi bilo kakva neregularnost a povrat traži od prijevoznika čiji službenici su odgovorni za neregularnost. Ako je ta zemlja, odredišna zemlja, roba će biti podložna uvoznom postupku te zemlje i carina će se namiriti od odgovorne osobe, obično vlasnika TIR karneta.

TIR karnete izdaje IRU nacionalnim osiguravajućim udruženjima pod uvjetima određenim u ugovornoj obavezi potpisanoj s IRU-om. Svako udruženje izdaje TIR karnet u svojoj zemlji prema uvjetima određenim izjavama koju potpisuje prijevoznik izdavačkom udruženju.

Pokriva carinu i druge naplate od rizika na robu koja se prijevozi iz jedne zemlje u druge. Svaki pojedini TIR karnet može se koristiti za jednu TIR operaciju. TIR karnet se vraća IRU-u na provjeru i čuvanje.

TIR karnet

Šta se događa s iskorištenim TIR karnetom nakon završetka TIR operacije?


307

Tablica 2.: Osnovna pravila korištenja TIR karneta Izdavanje U zemlji odlaska ili u zemlji u kojoj živi vlasnik Jezik Štampan na francuskom, naslovna stranica na

engleskom Valjanost Važi dok ne završi TIR operacija u odredišnoj

carinarnici Broj karneta Jedan karnet za svaku kombinaciju vozila Broj polaznih odredišnih carinarnica

Ne prelazi četiri

Broj obrazaca Dva listića za svaku zemlju polaska, odredišta i zemalja koje se tranzitiraju

Pokazivanje na carinama

Pokazuje se zajedno sa svim kombinacijama vozila, na svakoj carinarnici

Tablica 2.: Procedure ispunjavanja TIR karneta Brisanje, nadopisivanje Ne briše se i ne nadopisuje Informacije u vezi registracije

Ako nema registracijskog broja, mogu se koristiti identifikacijski ili broj proizvođača

Popis Popis mora biti sročen ne jeziku zemlje polaska. Popis mora biti jasan i čitljiv na svim listovima. Dodatne isprave mogu biti u prilogu popisa (broj dodatnih isprava i broj i tip paketa trebaju biti naznačeni) Ako se TIR karnet koristi za kombinaciju vozila, naznačite sadržaj svakog vozila ili kontejnera u popisu.

Liste pakiranja, fotografije, planovi, itd.

Kada carinske vlasti traže takve isprave za pregled teške i glomazne robe one moraju biti potvrđene od carinskih vlasti i spojene na 2. stranicu TIR karneta. (upisati te isprave u 8. odjeljak svih listića).

Potpis Na svim listićima mora biti datum i potpis korisnika karneta ili njegova zastupnika.


308

Slika 2 : TIR karnet TIR procedure TIR transport je međunarodni cestovni prijevoz roba, (tranzitni postupak preko jedne ili više granica). TIR transport se može odvijati između polaznih carinarnica zemalja u kojima je TIR sistem uspostavljen i odredišnih carinarnica druge takve zemlje. Naredni prikaz pokazuje kako TIR transport funkcionira u praksi:

CARNET (Name of International

1. Valable pour prise en charge par le bureau de douane de départ jusqu'au inclus

.....vouchers 2. Délivré par

Issued by

3. Titulaire Holder

4. Signature du délégué de l'association

émettrice et cachet de cette

association: Signature of authorized official

Signature of the secretary of the

international

organization:

(A remplir avant l'utilisation par le titulaire du carnet / To be completed before use by the holder of the carnet)

6. Pays de départ

Country of 7. Pays de destination ( 1

) Country/Countries of

destination ( 1 ) 8. No(s) d'immatriculation du (des) véhicules(s) routiers(s) ( 1

) Registration No(s). of road vehicle(s) ( 1 ) 9. Certificat(s) d'agrément du (des) véhicule(s) routier(s)

(No et date) ( 1 )

Certificate(s) of approval of road vehicle(s) (No. and date) ( 1

10. No(s) d'identification du (des) conteneur(s) ( 1 )

Identification No(s). of container(s) ( ) 11. Observations diverses

Remarks

No

12. Signature du titulaire du carnet:

Signature of the carnet ( 1

) Biffer la mention inutile Strike out whichever does

not apply

CARNET (Name of International

1. Valable pour prise en charge par le bureau de douane de départ jusqu'au inclus

.....vouchers 2. Délivré par

Issued by

3. Titulaire Holder

4. Signature du délégué de l'association

émettrice et cachet de cette

association: Signature of authorized official


international

organization:

(A remplir avant l'utilisation par le titulaire du carnet / To be completed before use by the holder of the carnet) 6. Pays de

départ Country of

7. Pays de destination ( 1 )

Country/Countries of

destination ( 1 ) 8. No(s) d'immatriculation du (des) véhicules(s) routiers(s) ( 1

) Registration No(s). of road vehicle(s) ( 1 ) 9. Certificat(s) d'agrément du (des) véhicule(s) routier(s)

(No et date) ( 1 )

Certificate(s) of approval of road vehicle(s) (No. and date) ( 1

10. No(s) d'identification du (des) conteneur(s) ( 1 )

Identification No(s). of container(s) ( )

11. Observations diverses

Remarks

No

12. Signature du titulaire du carnet:

Signature of the carnet ( 1 ) Biffer la mention inutile

Strike out whichever does

not apply

(Name of International Organization)

1. Valable pour prise en charge par le bureau de douane de départ jusqu'au inclus Valid for the acceptance of goods by the Customs office of departure up to and including

CARNET .....vouchers

2. Délivré par Issued by

3. Titulaire Holder

4. Signature du délégué de l'association émettrice et cachet de cette association: Signature of authorized official of the

issuing association and stamp of that

association:


internationalorganization:

* Voir annexe 1 de la convention TIR, 1975, élaborée sous les auspices de la Commission économique des Nations Unies pour l'Europe. * See annex 1 of the TIR Convention, 1975, prepared under the auspices of the United Nations Economic Commission for Europe.

(A remplir avant l'utilisation par le titulaire du carnet / To be completed before use by the holder of the carnet) 6. Pays de départ Country of departure 7. Pays de destination ( 1

) Country/Countries of destination ( 1 ) 8. No(s) d'immatriculation du (des) véhicules(s) routiers(s) ( 1

) Registration No(s). of road vehicle(s) ( 1 )

9. Certificat(s) d'agrément du (des) véhicule(s) routier(s) (No et date) ( 1 )

Certificate(s) of approval of road vehicle(s) (No. and date) ( 1 ) 10. No(s) d'identification du (des) conteneur(s) ( 1 ) Identification No(s). of container(s) ( 1 )

11. Observations diverses Remarks

No

12. Signature du titulaire du carnet: Signature of the carnet holder:

( 1 ) Biffer la mention inutile

Strike out whichever does not apply


309

Nacionalno osiguravajuće

udruženje

Carina

Polazna carinarnica

Korisniku

Izlazna carinarnica

Izlazna carinarnica

Ulazna carinarnica

Odredišna carinarnica

1

2

Carina Carina

TIR karnet izdan od

TIR karnet izdaje se

Karnet se predoči

Kontrolira robu Stavlja plombe

Provjera plombi

Provjera plombi Provjera plombi

Provjera plombi

Kontrolira robu Skida plombe Ovjerava karnet

Ulazna carinarnica


310

Slika 3 : TIR procedure Višenamjenski TIR karnet 1. septembra 1987.godine uveden je novi višenamjenski TIR karnet kao dodatak uobičajenom TIR karnetu koji zadovoljava posebno potrebe regionalnog i interkontinentalnog višenamjenskog transporta. Novi višenamjenski TIR karnet, također izdan od IRU-a, sadrži dodatni listić, jasno odvojen od ostalih uobičajenih listića, posebno oblikovan za višenamjenski transport i za prepoznavanje osoba koje čine transportni lanac. Vlasnik višenamjenskog TIR karneta kada prevozi robu pod pokrićem TIR karneta u smislu višenamjenske transportne operacije, upisuje ime i adresu sljedećeg nosioca višenamjenskog TIR karneta na dodatni list. Ta osoba, potvrđuje stanje plombi ili oznaka upečaćenih od carinskih vlasti i potvrđuje broj transportnih dokumenata dodanih karnetu (ako ih ima).


311

''Duhan/alkohol'' TIR karnet 1. oktobra 1994.godine novi TIR karnet nazvan ''duhan/alkohol'' TIR karnet postao je sastavni dio TIR konvencije. Rezolucija br. 47, UN/ECE Radna grupa za carinska pitanja što se tiče transporta ranije je preporučila korištenje takvog karneta 1. septembra 1994.godine Time TIR konvencija nije isključila pravo carinskih vlasti da traže više od preporučenih 50 000$ po TIR karnetu od nacionalnog osiguravajućeg udruženja (to može biti potpisano u ugovoru zaključeno pod nacionalnim zakonom, između nacionalnih carinskih vlasti i nacionalnog osiguravajućeg udruženja).

Međunarodno usklađivanje carinskih mjera-provjere Četvrti osnovni element na kojem počiva TIR sistem je načelo da carinske kontrolne mjere poduzete u zemlji polaska trebaju biti prihvaćene od zemalja tranzita i odredišta. Kao posljedica tog načela, roba prevožena TIR postupkom u zapečaćenim drumskim vozilima ili kontejnerima neće biti pregledavana, na carinama na putu i tu se nalazi glavna prednost TIR sistema za prijevoznike.

Slika 4: Carinske mjere provjere Naravno, to ne isključuje pravo carina da izvrše prešto se tiče u slučajevima kad se sumnja na neregularnosti, ali se razumije i čak je ugovoreno u konvenciji da takve provjere trebaju biti iznimne.

Postoje tri tipa TIR karneta:

TIR karnet

Višenamjenski TIR karnet

Duhan/alkohol TIR karnet

Tipovi TIR karneta

Zemlja polaska

Zemlja odredišta Iste

mjere provjere

Carina 1 Carina 2

Postoji li potreba za usklađivanjem carinskih kontrolnih postupaka u regiji SECI-a?


312

Taj postupak, koji je vrlo privlačan prijevoznicima, u osnovi znači da je provjera polazne carinarnice prihvatljiva svim drugim carinarnicama tijekom TIR tranzitnog postupka. Kao posljedica i u cilju reklame i osiguranja povjerenja u TIR sistem kod svih uključenih carinskih vlasti, polazna carinarnica ima jednu od najvažnijih uloga. Kontroliran pristup TIR sistemu 17. februara 1999.godine određeni broj promjena TIR konvencije stupa na snagu što zahtijeva daljne obaveze za transportnu industriju kada se koristi TIR sistem. Te mjere su uspostavljene da bi zaštitile sistem od zloupotreba međunarodno organiziranih kriminalnih grupa. U novom dodatku 9. TIR konvencije ugovoreni su osnovni uvjeti i zahtjevi koja moraju ispunjavati nacionalna udruženja koja izdaju TIR karnete da bi dobila odobrenje od strane nacionalno nadležnih vlasti (obično carinskih vlasti). Taj dodatak uvodi mjere kojima carinske vlasti kontroliraju pristup TIR sistemu za sve njegove korisnike, tj. cestovne prijevoznike.

Koji oblik novih postupaka može smanjiti trošak, krijumčarenje i

korupciju u prelaženju granica?

Slučaj: LAŽNI PEČAT

TIR Trust Transporta prešao je carinarnicu sa teretom koji je

ukrcan u zemlji izvoza i stigao je na carinarnicu zemlje uvoza u

kojoj je registrirana firma koja je kupac.

Predstavnik firme koja uvozi, Imex, sreće vozača Trust

Transporta i traži da mu preda potrebne isprave za uvozni

postupak.Vozač dostavlja isprave predstavniku firme uvoza kako

bi se postupak mogao obaviti što je prije moguće. Nakon kratkog

vremena, predstavnik daje vozaču ovjerenu ispravu s pečatima,

napominjući da je završen uvozni postupak i da je iskrcan teret u

skladištu Imex-a prema ispravama.

Zapravo, predstavnik Imex-a je ovjerio uvozne isprave

lažnim pečatima. Poslije nekoliko mjeseci, carinska uprava je

utvrdila da je TIR listić broj 1dostavila ulazna carinarnica, ali listić

broj 2 koji je trebala poslati odredišna carinarnica nije bio

isporučen. To ukazuje da je uvozni postupak bio ilegalan i stoga

ga treba tretirati kao slučaj krijumčarenja. Kasnije je carinska

uprava pokrenula zahtjev za osiguranje u skladu s podacima na

listiću broj 1.


313

Zajednički tranzitni postupak Zajednički postupak tranzita nadgledaju carinske uprave različitih zemalja potpisnica preko mreže carinarnica znanih kao otpremne carinarnice, carinarnice tranzita i odredišne carinarnice. Zajednički tranzitni postupak počinje u polaznoj carinarnici i završava kada roba i tranzitna deklaracija bude predočena u odredišnoj carinarnici u skladu s tranzitnim odredbama. Službeno primljena kopija tranzitne deklaracije vraća se polaznoj carinarnici (ili središnjem uredu u zemlji polaska). Naredna slika jednostavno objašnjava tranzitni postupak: Slika 5 : Proces zajedničkog tranzitnog postupka 20. OSNOVE POREZA NA DODATNU VRIJEDNOST (PDV-A)5 Porez na dodanu vrijednost (PDV) 1.januara / siječnja 2006.godine zamijenit će u Bosni i Hercegovini dosadašnji sistem poreza na promet proizvoda i usluga. PDV je po svom ekonomskom učinku porez na opću potrošnju i spada u vrstu poreza na promet, tako da treba zamijeniti dosadašnji sistem poreza na promet proizvoda i usluga. Na osnovu šeste smjernice Evropske unije o harmonizaciji poreza na dodanu vrijednost, naučnih spoznaja i dugogodišnjeg iskustva Evropske unije, Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) pripremila je Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Zakon o PDV-u).

5 Iz Porez na dodatnu vrijednost – Kako djeluje i sto donosi ? – Interlinea Sarajevo, april/travanj 2004

Polazna carinarnica

TC 11

JCD/SAD Kopija 1

JCD/SAD Kopija

4 5

Odredišna carinarnica

TC 10

JCD/SAD Kopija 5

JCD/SAD Kopija 5


314

Budući postoji visok stepen saglasnosti da dosadašnji porez na promet proizvoda i usluga ne ispunjava zahtjeve moderne financijske i ekonomske politike glede oporezivanja potrošnje, ovaj zakon uskoro treba usvojiti Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine. Zakon je koncipiran uz potporu i stručnu pomoć eksperata iz Evropske unije. PDV je, uz porez na dohodak i porez na dobit, bitan stup porezne reforme, koja treba financije Bosne i Hercegovine postaviti na čvrste temelje i omogućiti joj daljnji razvitak. Novi Zakon o PDV-u neće utjecati na tržišnu utakmicu, jer se u transakcijama između poreznih obveznika oporezuje samo dodana vrijednost (Mehrwersteuer, Added Value, Valore-aggiunta), a to je razlika koja se može utvrditi ovako: Prodajna vrijednost dobra - Nabavna vrijednost dobra = Dodana vrijednost (DV) Porezni teret koji proizađe iz dodane vrijednosti u kupoprodajama dijeli se između poreznih obveznika u bruto prodajnoj cijeni koju plaća naredni kupac. Jedino krajnja potrošnja, sav prethodni i zadnji (u nizu) porezni teret, mora platiti. U uvjetima konkurencije nije svejedno s kojom će prodajnom cijenom završiti pojedina roba, tako da će porezni obveznici svoje odluke o organizaciji preduzeća i proizvodnom procesu donositi isključivo prema ekonomskim interesima, a neće više morati voditi računa o poreznim propisima, koji su do sada favorizirali neke djelatnosti. To će olakšati uvođenje i funkcioniranje tržišne privrede, pa je i ta činjenica bitan povod da se u Bosni i Hercegovini što prije uvede porezni sistem, koji se dokazao u čitavoj Evropi. Sada je važno da se privrednici upoznaju s temeljnim smjernicama i načinom djelovanja novog poreznog sistema. Tako će se omogućiti što bezbolniji prijelaz na novi sistem, a privredni će subjekti pravodobro početi koristiti sve njegove prednosti. Sam će sistem vremenom postati temelj za poslovno planiranje i donošenje odluka, jer nije bitan broj sudionika u prodaji ili proizvodnji, već je bitno koliko će ko dodati vrijednosti, što će na kraju određivati krajnju prodajnu vrijednost. Cilj ovoga priručnika je upoznati poduzetnike, trgovce i sve druge porezne obveznike s osnovama novoga poreznog sistema i olakšati njegovu primjenu nakon donošenja novog Zakona o porezu na dodanu vrijednost. 20.1. ŠESTA SMJERNICA EU O HARMONIZACIJI POREZA NA DODANU VRIJEDNOST 20.1.1 Djelokrug VAT (PDV) režima (član 2) VAT (PDV) treba primjenjivati na isporuke robe i pružanje usluga koje porezni obveznik obavi na teritoriju neke zemlje, te na uvoz robe.


315

20..1.2. Definiranje privredne djelatnosti i poreznih obveznika (član 4)

Porezni obveznik je bilo koja osoba koja bilo gdje samostalno obavlja bilo kakvu privrednu djelatnost, uključujući sve djelatnosti proizvođača, trgovaca i osoba koje pružaju usluge, bez obzira na svrhu, ili krajnji rezultat te djelatnosti. Tako, u skladu s prirodom poreza na dodanu vrijednost, nije važno da li se tim djelatnostima ostvaruje profit. Zahtjev da porezni obveznik bude "samostalan" oslobađa zaposlene od obveze plaćanja VAT (PDV) na usluge koje pružaju svojim poslodavcima. 20.1.3. Definiranje oporezivih transakcija (članovi 5, 6, 7) Isporuka robe znači prenošenje vlasničkog prava na raspolaganje materijalnim dobrima. Materijalna dobra uključuju i električnu energiju, plin, toplotu, hlađenje i tome slično. Isporuka robe, također, uključuje transfere nastale u vezi sa obaveznim otkupom, ili proizašle iz kupovine na otplatu, ili uvjetne prodaje. Korištenje, ili druga primjena dobara u neposlovne svrhe od strane poreznih obveznika, također, se smatra isporukom u ovom smislu. Pružanje usluga definira se na bazi preostatka, tj. to je bilo koja transakcija koja ne predstavlja isporuku robe. To uključuje i ustupanje nematerijalnih dobra. Samoisporuka i korištenje u neposlovne svrhe, također, treba smatrati oporezivim uslugama. Uvoz robe na teritorij države, također, predstavlja oporezivu transakciju. 20.1.4. Mjesto oporezivanja (članovi 8 i 9) Roba koja se ne otprema, ili ne prevozi, tretira se kao da je isporučena na mjesto gdje se nalazi sve dok se isporuka na završi. Kada se roba transportira ili distribuira, od strane dobavljača ili kupaca, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje transport počinje. Generalno, za usluge, mjestom isporuke smatra se mjesto na kojem je davatelj usluge osnovao firmu, ili sjedište iz kojeg se usluga pruža. U međunarodnom kontekstu, primjenjuju se određene iznimke od ovog načela. Tako se usluge pružene u vezi s nekretninama, uključujući tu usluge posrednika za trgovinu nekretninama, izvođača radova i arhitekata, smatraju pruženim na mjestu na kojem se nekretnina nalazi. Za druge usluge, kao što su kulturne, umjetničke, sportske, naučne, obrazovne, ili zabavne djelatnosti, ili posao izvršen na pokretnim materijalnim dobrima, smatra se da su pružene na mjestu na kojem su fizički izvršene. Isto se odnosi na transportne usluge, uzimajući u obzir pređenu udaljenost. Događaj na osnovu kojeg se ispunjava zakonski uvjet za naplatu poreza ("oporeziv događaj") i naplativost poreza (član 10) Isporuka robe ili pružanje usluga aktiviraju oporeziv događaj. Međutim, poreska obveza i "oporeziv događaj" mogu nastati uvijek kada dobavljač izda fakturu za robu, ili usluge. Porezni obveznik koji izvršava oporezive transakcije obvezan je platititi VAT (PDV).


316

20.1.4. Definiranje oporezivog iznosa (član 11) Stope poreza trebale bi biti izražene kao procenat oporezivog iznosa definiranog kao sve što sačinjava naknadu. Posebne odredbe se odnose na samoopskrbu i druge neposlovne namjene. 20.1.5. Principi za određivanje stopa poreza (član 12) Na stope VAT (PDV) od početka treba primjenjivati dva glavna principa: prvi je da se ista stopa mora primjenjivati na uvoz roba kao i na nabavku sličnih roba unutar zemlje; drugi je da stopa, primjenjena na određenu isporuku, mora biti dovoljno visoka da pokrije porez koji se može odbiti od inputa isporuke. Trenutno, stope koje se u EU primjenjuju na isporuku robe i usluga, kao i na uvoz roba podvrgnute su slijedećem pravilu: zemlje članice moraju primjenjivati standardnu stopu VAT (PDV) koja nije manja od 15% na sve isporuke, osim u slučaju isporuke robe i pružanja usluga izloženih u Dodatku H šeste smjernice o porezu na dodanu vrijednost, na koje mogu primjenjivati jednu, ili dvije snižene stope VAT (PDV) koje nisu manje od 5%. 20.1.6. Osnovna izuzeća (članovi 13, 14. i 15) Izuzeća od poreza na dodanu vrijednost unutar teritorije jedne zemlje trebala bi se primijeniti na dva područja (član 13): jedno se odnosi na djelatnosti izuzete od poreza zbog općih interesa, kao što su poštanske, medicinske, socijalne, obrazovne i kulturne usluge; drugo se odnosi na djelatnosti oslobođene poreza kao što su transakcije osiguranja i reosiguranja, zakupljivanje ili unajmljivanje nekretnina, iznajmljivanje prostora ili mjesta za parkiranje vozila, unajmljivanje sefova, te bankovne i financijske transakcije. U međunarodnim odnosima izuzeće od VAT (PDV) se dodjeljuje određenim uvoznim aktivnostima (član 14), kao i dobavljačkim aktivnostima za izvoz i sličnim transakcijama (član 15). 20.1.7. Ostvarivanje prava na odbijanje poreza (članovi 17-20) Suština poreza na dodanu vrijednost jeste odbijanje ulaznog VAT (PDV) svima osim krajnjem potrošaču. Porezni obveznik mora zato imati pravo na odbijanje poreza za koji je odgovoran po osnovu nabave, poreza koji mu je fakturiran na robu i usluge koje su mu isporučene, ili koje je uvezao. To pravo bi se moralo pojaviti u trenutku kada porez koji se može odbiti postane naplativ ili, drugim riječima, čim se izda faktura. Pravo poreznog obveznika na odbitak poreza na dodanu vrijednost moralo bi biti ograničeno na slučajeve kada se roba i usluge koriste u svrhu njegovih vlastitih oporezivih transakcija. Stoga se ne može dopustiti bilo kakvo odbijanje poreza na robe i usluge pružene u odnosu na izuzete transakcije, ili za neposlovne svrhe. 20.1.8. Porezni obveznici (član 21) Porezni obveznici koji izvršavaju oporezive transakcije obvezni su platiti VAT (PDV). Kada porezni obveznik koji pruža usluge ili isporučuje robu prebiva u inozemstvu, može se primijeniti tvz.obrnuta naplata, po kojoj porez može platiti neko drugi, ili obveznik može imati zajedničku ili solidarnu odgovornost za plaćanje poreza. Osoba koja je obvezna platiti


317

VAT (PDV) na uvoz mora biti određena, ili prihvaćena kao takva od strane države u koju se roba uvozi. 20.1.9. Administrativne obveze (član 22) Svaki porezni obveznik mora voditi računovodstvo, izdavati fakture i podnositi periodične izvještaje, te pružati druge informacije, kako bi se mogla odrediti visina porezne obveze. 20.2. ZAŠTO POREZ NA DODANU VRIJEDNOST (PDV)? 20.2.1. Općenito Porez na dodanu vrijednost (PDV) je, kao oblik oporezivanja potrošnje, dokazao svoje prednosti u mnogim zemljama svijeta. Bosni i Hercegovini je potreban takav moderan oblik oporezivanja prometa, jer je jasan, jednostavan, i jer će oporezivati bosanskohercegovačku privredu na istim načelima, kao što je to u zemljama s kojima su razvijeni trgovački odnosi. U tržišnoj privredi svi moraju imati iste uvjete tržišne utakmice. Porezi moraju biti neutralni u odnosu na ekonomske odluke, tj ne smiju utjecati na donošenje tih odluka. Rezultati poslovanja određuju se na temelju stvarnih troškova proizvođača i trgovaca, te želje potrošača. Dosadašnji porez na promet proizvoda i usluga raznim je poreznim stopama utjecao na ponudu i potražnju. PDV donosi, u stvari, prirodne cijene, jer svaki proizvod ili usluga nastaju u porezno jednakim uvjetima, tako da se kaže da je za porezne obveznike u sistemu PDV porez NEUTRALAN. Država neće imati nikakvog uticaja na odluke proizvođača i potrošača. Sadašnji porez na promet ulazi u sve cijene, i visina stvarnog poreznog opterećenja teško se može odrediti, jer taj sistem donosi tzv.kumulativni učinak. Teško je odrediti koliko je porezno opterećenje npr.izvoznih proizvoda, što je važno za privredu usmjerenu izvozu, da bi se BH proizvodi mogli nuditi po cijenama konkurentnim na evropskim tržištima, koja posluju unutar sistema PDV-a. Inozemni proizvodi moraju na BH tržištu biti jednako porezno opterećeni kao i proizvodi domaćih proizvođača. PDV će ukloniti nedostatke važećeg poreznog sistema i pokazati svoje prednosti. U zemljama članicama Evropske unije ovaj se porezni oblik uspješno primjenjuje više od 25 godina. Porezom na dodanu vrijednost oporezuju se sve robe i usluge koje poduzetnik obavlja uz naknadu. CILJ PDV-a JE OPTEREĆENJE POTROŠNJE.


318

20.2.1.1. Osnovna načela PDV-a su:

NAČELO 1 - U vrijednost nabavljenih roba ne uračunava se PDV, NAČELO 2 - Oporezuje se samo dodana vrijednost, NAČELO 3 - Troškovi usluga korišteni za dopunu vlastite

usluge uračunavaju se ili prefakturiraju bez ulaznog PDV, NAČELO 4 - Ako se koriste usluge inozemnih poduzetnika na

teritoriju BiH, PDV se plaća kao i onda kad inozemne osobe koriste usluge u BiH,

NAČELO 5 - Izvoz roba neoporeziv, uvoz roba oporeziv. Porezni obveznik uplaćuje porez na propisani račun, ali ga u prodajnoj cijeni zaračunava (prevaljuje, prebacuje) slijedećem kupcu u nizu, sve do krajnjeg potrošača. To su svi privatni potrošači (građani) i javni potrošači (korisnici budžeta). Porezno opterećenje potrošnje cilj je i poreza na promet, ali taj cilj nije uvijek uspješno dosegnut, jer porez na promet nevidljivo ulazi u cijene proizvoda i usluga i nejednako ih opterećuje. Očekivana standardna porezna stopa kod PDV-a zamjenit će mnogo stopa u postojećem sistemu. Zato se iz uspoređivanja dosadašnjih stopa poreza na promet proizvoda i usluga od 5 do 20 posto, plus 10 posto poreza na promet usluga, i standardne stope PDV-a, ne smije jednostavno zaključivati da će cijene proizvoda i usluga porasti. 20.2.2. Stare i nove porezne stope Stvarno porezno opterećenje u postojećem poreznom sistemu je znatno veće od nominalnog. Naime, zbog kumulativnog učinka, tj. nemogućnosti odbitka plaćenog poreza u prethodnim fazama i ulaženja toga poreza u osnovicu za obračun poreza u slijedećoj fazi proizvodnje, porezno opterećenje je u konačnici znatno veće. Dakle, iznos poreza u maloprodajnoj cijeni je veći od nominalnih poreznih stopa. 20.2.3. Teritorijalna primjena Novi će zakon urediti sistem plaćanja i uvesti obvezu plaćanja PDV-a na teritoriji Bosne i Hercegovine. Teritorij Bosne i Hercegovine čini teritorij, koji se nalazi pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, uključujući i zračni prostor i morsko područje koje se, prema nacionalnom i međunarodnom pravu, nalazi pod suverenitetom ili jurisdikcijom Bosne i Hercegovine.


319

20.2.4. Oporezive transakcije

ISPORUKA ROBE znači prijenos prava da se materijalnom imovinom raspolaže u svojstvu vlasnika, tako da se isporukom robe smatra:

a) isporuka robe, izvršena uz naknadu, na osnovu rješenja državnog organa, organa lokalne vlasti ili na osnovu zakona;

b) prodaja robe prema ugovoru na osnovu kojeg se provizija plaća prilikom kupovine ili

prodaje robe;

c) prijenos robe na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeno razdoblje ili na osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim se predviđa da se, pod uobičajenim okolnostima, vlasništvo prenosi najkasnije nakon uplate zadnje rate;

d) prijenos novosagrađene nepokretne imovine i prijenos dionica, ili kamata jednakim

dionicama, kojima se držaocu daju vlasnička prava ili pravo svojine nad nepokretnom imovinom ili bilo kojim njenim dijelom,

e) raspolaganje poslovnom aktivom poreznog obveznika od strane druge osobe,

uključujući likvidatore, stečajne upravitelje i skrbnike;

f) opskrba električnom energijom, plinom, grijanjem, hlađenjem ili klimatizacijom;

g) upotreba robe poreznog obveznika u vanposlovne svrhe;

h) razmjena robe. Prijenos firme, odnosno prodaja poslovne aktive smatra se isporukom robe koja je izvršena uz naknadu, ako je ulazni porez moguće u cjelosti ili djelimično odbiti kada se aktiva kupuje, proizvodi ili dobiva na bilo koji drugi način. Izuzetno, PDV se ne može zaračunavati, naplaćivati ili plaćati prilikom prijenosa firme ili dijela firme koja predstavlja ekonomsku cjelinu na drugog registriranog poreznog obveznika. Preduvjet je da kupac ima, ili je u mogućnosti da dobije, bar istu stopu odbitaka ulaznog poreza kao prodavac. Ovo se primjenjuje bez obzira na to da li se prijenos obavlja uz novčanu ili neku drugu naknadu. ISPORUKA USLUGA znači svaku transakciju koja ne predstavlja isporuku robe, tako da se isporukom usluga se, inter alia, smatra slijedeće:

a) prijenos, dodjela, ostvarivanje i odricanje od autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova i drugih imovinskih prava ("imovinska prava");

b) obavljanje usluga na osnovu rješenja državnog organa, organa lokalnih vlasti ili na

osnovu zakona;

c) korištenje usluga poreznog obveznika u vanposlovne svrhe;

d) razmjena usluga.


320


321

20.2.5. Mjesto oporezivanja

PDV SE ZARAČUNAVA, NAPLAĆUJE I PLAĆA NA MJESTU ISPORUKE

ROBE ILI USLUGA. Bosna i Hercegovina se smatra jednim MJESTOM ISPORUKE ROBE ukoliko se:

a) roba nalazi u Bosni i Hercegovini u momentu kada započinje otprema ili prijevoz te robe;

b) roba ugrađuje ili sklapa u Bosni i Hercegovini od strane dobavljača robe, odnosno

davatelja usluga ili neke druge osobe u ime ili za račun dobavljača robe, odnosno davatelja usluga;

c) roba isporučuje u Bosni i Hercegovini, bez otpreme ili prijevoza;

d) roba nalazi u carinskom području Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina se smatra MJESTOM ISPORUKE USLUGA ukoliko je porezni obveznik koji obavlja uslugu uspostavio poslovnu djelatnost u Bosni i Hercegovini, ili ukoliko ima stalnu firmu u Bosni i Hercegovini iz koje se pružaju usluge, ili ukoliko u nedostatku takvog mjesta poslovanja ili stalne firme, ima stalno ili uobičajeno mjesto boravka u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina se smatra mjestom isporuke za slijedeće usluge:

a) usluge povezane s nepokretnom imovinom koja se nalazi u Bosni i Hercegovini, uključujući usluge kao što su one koje pružaju posrednici za prodaju nekretnina, utvrđivanja vrijednosti nepokretne imovine, te pripremni građevinski radovi, kao što su usluge arhitekata ili bilo kakav nadzor na gradilištu;

b) prijevozničke usluge, kada se dio putnog pravca koji se koristi za obavljanje takvih

usluga nalazi u Bosni i Hercegovini;

c) prijevozničke usluge koje se ne obavljaju isključivo u Bosni i Hercegovini, za onaj dio prijevozničke usluge koji se obavlja u Bosni i Hercegovini;

d) pomoćne prijevozničke usluge, kao što su utovar, istovar, pretovar i druge usluge koje

se odnose na ove ili druge usluge u vezi s prijevozom;

e) usluge na polju kulture, umjetnosti, obrazovanja, sporta i zabave, uključujući i djelatnosti organizatora takvih usluga koje se fizički obavljaju u Bosni i Hercegovini; i

f) usluge procjene vrijednosti pokretne imovine i usluge na pokretnoj imovini koji se

fizički obavljaju u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina se također smatra mjestom isporuke za slijedeće usluge, ukoliko porezni obveznik, koji prima usluge ima svoju firmu, ispostavu, stalno ili uobičajeno mjesto boravka u Bosni i Hercegovini:

a) usluge prijenosa, ostvarivanja i odricanja od bilo kakvih imovinskih prava;


322

b) usluge reklamiranja;

c) usluge konzultanata, inženjera, pravnika ili javnih bilježnika, revizora i računovođa,

tumača ili prevoditelja i sličnih usluga, usluga računarske obrade i davanja podataka;

d) usluge u vezi s prestankom ili propustima u unaređivanju poslovnih djelatnosti;

e) bankarske, financijske / finansijske usluge i usluge osiguranja, uključujući i usluge reosiguranja, s izuzetkom usluga unajmljivanja sefova;

f) usluge angažiranja osoblja;

g) telekomunikacijske usluge u smislu bilo kakvog prijenosa, emitiranja ili primanja

znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili podataka putem kablovskog, radio, optičkog ili drugog elektomagnetskog sistema, uključujući i prijenos prava za korištenje sredstava za takav prijenos, emitiranje ili prijem;

h) usluge unajmljivanje pokretnih objekata, izuzev unajmljivanja bilo kakvog oblika

prijevoznih sredstava;

i) usluge agencija u vezi s bilo kojom od usluga koju posrednik obavlja u ime i za račun klijenta.

20.2.6. Momenat isporuke/momenta zaračunavanja i izračunljivosti poreza

PDV postaje zaračunljiv kada se roba isporučuje ili kada se obavlja usluga. Roba se smatra isporučenom, a usluge obavljenim najkasnije prilikom ispostavljanja fakture. Ukoliko je plaćanje u cjelosti ili djelimično izvršeno prije ispotavljanja fakture, PDV postaje zaračunljiv kada se obavlja plaćanje. Kod uvoza robe moment zaračunavanja nastaje i PDV postaje zaračunljiv prilikom uvoza robe u Bosnu i Hercegovinu. U posebnim slučajevima PDV postaje zaračunljiv kada roba više ne podliježe carinski odobrenom postupku. Izuzetno, kada uvezena roba podliježe plaćanju carine, posebnih poreza na poljoprivredne proizvode ili drugih pirstojbi s istim učinkom, PDV se zaračunava i naplaćuje u isto vrijeme kada nastaje i obaveza zaračunavanja uvoznih pristojbi. 20.3. ODBITAK ULAZNOG POREZA - TEMELJ NOVOG SISTEMA 20.3.1. Općenito Porez na dodanu vrijenost je tzv. "svefazni neto porez na promet". Njegov je cilj opteretiti samo promet koji služi krajnjoj potrošnji.


323

Načelno se oporezuje svaki promet, ali se poreznim obveznicima vraća novac od ulaznog poreza (pretporeza), koji su platili kad su nabavljali robu ili usluge za svoje preduzeće, bez obzira jesu li u kupovinu obavili u zemlji ili inozemstvu. Na prvi pogled izgleda da je višestepeni postupak oporezivanja kompliciran. Ali… U tržišnoj privredi s hiljadama poduzetnika svaki od njih ne može znati je li njegov kupac krajnji potrošač, kojemu treba obračunati porez, ili je takodjer poduzetnik koji ne plaća porez, jer ne kupuje za krajnju potrošnju. Zato se u sistemu PDV-a oporezuju svi prometi, a porez se vraća onima koji su kao porezni obveznici prijavljeni u registru poreznih obveznika koji vodi UIO. Zbog povrata poreza koji je poduzetnicima zaračunan kao ulazni porez (pretporez), porezno opterećenje snose samo krajnji potrošači. Kako se odbija ulazni porez (pretporez), ne opterećuje se cjelokupni promet nego samo onaj višak vrijednosti (dodana vrijednost), koji ostaje kad se odbiju troškovi nabave roba ili usluga. Zato se takav porez i zove porez na dodanu vrijednost. Zbog odbijanja ulaznog poreza (pretporeza), ukupno porezno opterećenje svakog proizvoda ili usluge jednako je stopi poreza. Na svakoj fakturi mora biti posebno iskazan iznos poreza, pa krajnji potrošač uvijek zna koliki je porez platio. Kod PDV-a krajnja potrošnja uvijek je jednako opterećena, bez obzira na to koliko proizvodnih stupnjeva ili usluga uključuje. To pokazuju slijedeći primjeri:

Primjer A: Pilana prodaje tvornici namještaja daske koje proizvodi od drva iz vlastitih šuma. Tvornica ih reže, lakira i od njih sklapa stol: Stol prodaje robnoj kući, koja ga prodaje krajnjem potrošaču. Pilana za isporuku dasaka izdaje fakturu na KM 100,- netto plus 20% PDV-a (aproksimativno), dakle ukupno KM 120,-. Ovih KM 20,- poreza pilana duguje budžetu, a netto cijena od KM 100,- je prihod pilane. Tvornica namještaja na osnovu fakture pilane može odbiti KM 20,- ulaznog poreza (pretporeza). Robnoj kući prodaje gotov stol za KM 350,- netto i obračunava KM 70,- PDV-a. Tvornica namještaja budžetu treba doznačiti samo razliku obračunanog PDV-a, dakle: KM 50,- poreza (KM 70 - KM 20 = KM 50,-). Robna kuća na osnovu fakture tvornice namještaja odbija ulazni porez (pretporez) od KM 70. Gotov stol prodaje krajnjem potrošaču za KM 600,- netto plus KM 120,- PDV-a. Robna kuća od obračunanog poreza u iznosu od KM 120, može odbiti KM 70,- pretporeza i budžetu plaća KM 50,- poreza (KM 120 - KM 70 = KM 50,- ).


324

Budžet je naplatio ukupno KM 120,-poreza, i to: KM 20,- od pilane, KM 50,- od tvornice namještaja i KM 50,- od robne kuće. Taj iznos od KM 120,- odgovara tačno iznosu PDV-a, koji se primjenom stope od 20% obračuna na netto prodajnu cijenu od KM 600,- pri prodaji krajnjem potrošaču.


325

Primjer B: Svi proizvodni stupnjevi i usluge se sada odvijaju u jednom preduzeću. Tvornica namještaja dobiva iz vlastitih šuma daske od kojih proizovodi stol. Stol prodaje krajnjem potrošaču za KM 600,- plus KM 120,- PDV-a. Kako u ovoj varijanti nema nabave roba ili usluga od drugih dobavljača, tvornica namještaja nema ulaznog poreza (pretporeza) koji bi mogla odbiti od obračunanog poreza, pa budžetu mora doznačiti ukupan iznos od KM 120,- . Mehanizmom odbitka ulaznog poreza (pretporeza) budžet (država) na kraju uvijek ubire 20% (aproksimativno) od KM 600,-, bez obzira na to koliki je broj proizvodnih stupnjeva ili usluga na putu do krajnjeg potrošača. Iz primjera je jasno da za poduzetnika više nije bitno koliko je međuprometa (proizvođačkih, prometnih, uslužnih) obavljeno. Hoće li dobra proizvesti u svom preduzeću ili će ih nabaviti od dobavljača, poduzetnik sada odlučuje isključivo na osnovu vlastitih ekonomskih interesa. Konačno porezno opterećenje plaća onaj ko ne može odbiti ulazni porez (pretporez). To su, u pravilu, privatni potrošači - građani, kao i tijela državne vlasti, tijela državne i lokalne samouprave, sindikati, političke stranke i svi ostali koji nemaju pravo na odbitak ulaznog poreza (pretporeza), jer nisu poduzetnici. 20.3.2. Preduvjeti za odbitak ulaznog poreza (pretporeza) Odbitak ulaznog poreza (pretporeza) je ključ za formulu čiji je rezultat ravnomjerno porezno opterećenje svih roba i usluga, neovisno o proizvodnom ili prometnom putu. Osnovno načelo te formule glasi: POREZ NA OBAVLJENI PROMET MINUS OBRAČUNANI ULAZNI POREZ (PRETPOREZ) OD PODUZETNIKA U ISTOM RAZDOBLJU. Dakle, u istom obračunskom razdoblju ne obračunava se dodana vrijednost za svaki proizvod. Ulazni porez (pretporez) se ne odbija u trenutku kada se pojedina roba dalje prodaje ili kad ulazi u proizvodni proces. Za odbitak ulaznog poreza (pretporeza) nije bitno je li račun dobavljaču već plaćen. Ulazni porez (pretporez) se može odbiti odmah! On je porezna obaveza dobavljača, a potražuje ga primatelj računa, tj.kupac robe. Prilikom obračunavanja njihove porezne obaveze, porezni obveznici mogu odbiti PDV koji su obavezni platiti ili koji su platili prilikom kupovine robe ili usluga od drugog poreznog obveznika, prilikom uvoza robe, kao i primatelj usluga, pod uvjetom da tu robu odnosno usluge koriste u svrhe obavljanja poslovnih djelatnosti na koje se plaća PDV. Porezni obveznici isto tako mogu odbiti ulazni porez na robu i usluge koje koriste za obavljanje njihovih poslovnih djelatnosti izvan Bosne i Hercegovine, pod uvjetom da bi se pravo na odbitak ulaznog poreza priznalo da se takve djelatnosti obavljaju u Bosni i Hercegovini.


326

Porezni obveznici ne mogu odbiti ulazni porez na slijedeće:

a) robu i usluge koje se koriste za isporuku robe ili usluga za koje je dopušteno ili propisano oslobođanje od PDV-a;

b) robu i usluge koje se koriste za obavljanje poslovnih djelatnosti izvan Bosne i

Hercegovine, pod uvjetom da se ulazni porez ne bi priznao da se takve djelatnosti obavljaju u Bosni i Hercegovini;

c) jahte i čamce namijenjene za sport / šport i rekreaciju, privatne zrakoplove, osobne

automobile i motocikle, goriva, ulja, rezervne dijelove i usluge koje su blisko povezane s njima, osim plovnih objekata ili vozila koja se koriste za poslovnu djelatnost iznajmljivanja, davanja u zakup i naknadne prodaje;

d) troškove za poslovne zabave i smještaj;

e) troškove koji su povezani s dobivanjem nepokretne imovine koju porezni obveznik ili

njegovo osoblje koriste kao boravište, kao objekat za djecu, rekreaciju ili slobodno vrijeme, kao i robu i usluge koje su povezane s njom ili njenom upotrebom;

f) osiguravanje jela za poreznog obveznika i uposlenike; i

g) plaćanje u naturi uposlenicima.

Porezni obveznici mogu odbiti ulazni porez (pretporez) samo onda kada je iskazan na fakturama, ili na carinskim deklaracijama. Porezni obveznici modu odbiti ulazni porez u poreznom razdoblju u kojem su primili fakture za isporuku robe i izvršene usluga, ili u kojem su primili carinske deklaracije za uvezenu robu. PDV koji se odnosi na izgradnju zgrade, uključujući i bilo kakvo njezino proširenje, koja uz prostorije za obavljanje privrednih djelatnosti poreznog obveznika obuhvaća i druge prostorije, može se odbiti u omjeru troškova za izgradnju prostorija firme prema ukupnim troškovima izgradnje.

Primjer: Obveznik poreza na dohodak je obavio uslugu poduzetniku u vrijednosti KM 1 000,- plus KM 200,- PDV-a. U istom razdoblju obveznik poreza na dohodak je kupio repromaterijal u vrijednosti KM 600,- plus KM 120,- PDV-a. Mogući slučajevi: a) u poreznom razdoblju je izvršena naplata obavljene usluge i plaćanje kupljenog repromaterijala, b) u poreznom razdoblju nije izvršena naplata obavljene usluge i plaćanje kupljenog

repromaterijala, c) u poreznom razdoblju je izvršena naplata obavljene usluge, ali nije plaćen kupljeni

repromaterijal, d) u poreznom razdoblju nije izvršena naplata obavljene usluge, ali je plaćen kupljeni

repromaterijal. Obveznik poreza na dohodak:


327

A plaća državi KM 80,- ( KM 200-KM 120 ), B ne plaća niti potražuje ulazni porez (pretporez), C plaća državi KM 200,-, D traži od države povrat KM 120,-


328

20.3.3. Učinak odbitka ulaznog poreza (pretporeza) Ulazni porez (pretporez) za koji će obveznik tražiti povrat mora se jasno vidjeti na fakturi dobavljača. Na fakturi će biti iskazana netto cijena robe ili usluga i PDV. Primjer: Izgled Računa arhitekte obrtniku

izrada projekta KM 5.000,00 PDV 20% KM 1.000,00 UKUPNO KM 6.000,00

Primjer: Izgled ljevaonice za isporuku robe industrijskom pogonu

50 kućišta motora x KM 3.500,00 PDV 20% KM 700,00 UKUPNO KM 4.200,00

U oba računa se jasno može vidjeti iznos PDV-a. Taj iznos primatelj može odbiti kao ulazni porez (pretporez), ako je porezni obveznik u smislu Zakona o PDV-u i ako primljenu robu ili uslugu koristi u poslovne svrhe. Kad poduzetnik kupuje robu koju će dalje prodavati ili koristiti u preduzeću, u troškove mu ulazi samo neto cijena proizvoda (cijena bez poreza). To vrijedi i za korištene usluge, poput prijevoza robe ili poslovnih putovanja željeznicom ili zrakoplovom. Dakle, porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza, tj.na potraživanje svih iznosa PDV-a koji su mu obračunali drugi porezni obveznici. Osim poreza obračunanog pri isporuci robe, može se odbiti i porez obračunan za usluge ili investicijska dobra, kao i porez plaćen pri uvozu. Ulazni porez (pretporez) se može odbiti kad je obračunan na robu ili usluge primljene u poduzetničke svrhe. Ne može se odbiti porez koji poduzetnik plaća za privatnu kupovinu. Primjerice, ako trgovac tekstilom kupuje za sebe ili svoju obitelj odjeću u svojoj trgovini, plaća porez kao i svi drugi krajnji potrošači. Kada kupuje robu za svoje preduzeće, odbija mu se ulazni porez (pretporez), a ako kasnije uzme robu za svoje privatne potrebe, platit će PDV. Ako se npr. osobno vozilo koristi u poslovne i privatne svrhe, može se odbiti. Ali, privatno korištenje vozila smatra se vlastitom potrošnjom, koja se oporezuje. 20.3.4. Povrat PDV-a Ukoliko je iznos porezne obveze u bilo kom poreznom razdoblju manji od iznosa ulaznog poreza koji porezni obveznik može dobiti u istom razdoblju, razlika u PDV-u obaveza prenosi se kao kredit za buduće pozitivne PDV obaveze. Negativna PDV obaveza koja se prenosi koristi se u razdoblju od 6 mjeseci nakon kojeg se iznos koji nije iskorišten vraća.


329

Porezni obveznik PDV-a može umjesto ovoga zahtijevati da mu se izvrši povrat negativnog PDV-a najkasnije 60 dana od dana kada je podnesena prijava za PDV. Za poreznog obveznika čija je glavna djelatnost izvoz robe i koji u uzastopnim prijavama za PDV prikazuje višak ulaznog poreza, negativni PDV se može vratiti u roku od 30 dana od podnošenja prijave za PDV. Porezni obveznici koji nemaju formiranu firmu u Bosni i Hercegovini imaju pravo na povrat ulaznog poreza koji se zaračunava toj osobi na osnovu isporuke robe ili usluga izvršene od strane poreznih obveznika u Bosni i Hercegovini, ili koji se zaračunava po uvozu robe u Bosnu i Hercegovinu. Kupci koji su fizičke osobe bez stalnog prebivališta u Bosni i Hercgovini imaju pravo na povrat PDV-a na robu koju kupe u Bosni i Hercegovini i iznesu izvan Bosne i Hercegovine. Ovo pravo na povrat PDV-a ne primjenjuje se na mineralna ulja, alkohol i alkoholna pića i prerađevine od duhana. 20.3.5. Ekonomski učinak PDV-a u poslovanju među poduzetnicima

o Troškovi za kupljenu robu u pravilu će biti jednaki netto kupovnoj cijeni,

o Roba na zalihi nije opterećena porezom, zbog odbitka ulaznog poreza (pretporeza),

o Netto prodajne cijene ne sadrže porez,

o Kupac robe ili naručitelj usluge koji ima pravo na odbitak ulaznog poreza (pretporeza) računa svoje troškove samo s netto cijenama, a pretporez je kod njega samo prolazna stavka,

o PDV snosi samo kupac koji nema pravo na odbitak pretporeza (građanin)

20.3.6. Ko je porezni obveznik? Krug poreznih obveznika prema odredbama Zakona o PDV-u mnogo je širi nego u sistemu poreza na promet proizvoda i usluga. Porezni obveznici, odnosno osobe koje podliježu plaćanju PDV-a su:

a) porezni obveznici koji obavljaju isporuke robe i/ili usluga na koje se zaračunava PDV;

b) porezni zastupnici imenovani od strane poreznih obveznika koji nisu uspostavili registriranu djelatnost i nemaju stalnu firmu u Bosni i Hercegovini niti stalno ili uobičajeno mjesto boravka ( "porezni obveznik koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini" ), ukoliko porezni obveznici obavljaju isporuke robe i/ili usluga u Bosni i Hercegovini. Ukoliko porezni obveznici koji nemaju sjedište u Bosni i Hercegovini nisu imenovali zastupnike, primatelj robe ili usluga plaća PDV;

c) primatelji usluga, ukoliko te usluge obavljaju porezni obveznici koji nemaju sjedište u Bosni i Hercegovini i koji nisu imenovali porezne zastupnike;


330

d) carinski dužnici određeni u skladu s carinskim propisima odnosno primatelji robe u slučaju uvoza robe,

e) primatelji isporuka povezanih s izgradnjom nepokretne imovine, i f) ostale osobe koje iskažu PDV na fakturi ili nekom drugom dokumentu koji služi kao

faktura.

Dakle, poduzetnici, odnosno porezni obveznici su svi (sve fizičke i pravne osobe), čija je djelatnost usmjerena na samostalno i trajno postizanje prihoda. Porezni je obveznik svaka osoba koja se nalazi bilo gdje, a koja samostalno obavlja bilo koju privrednu djelatnost (sve djelatnosti proizvođača, trgovaca i osoba koje pružaju usluge, uključujući rudarske, poljoprivredne i profesionalne djelatnost, kao i iskorištavanje imovine ili imovinskih prava u svrhu stalnog ostvarivanja prihoda), ma kakva bila svrha ili rezultat te djelatnosti. Sportski klubovi i udruženja, koji obavljaju privrednu djelatnost uz naknadu, odvjetnici, prevoditelji i drugi koji samostalno obavljaju djelatnost jesu poduzetnici. Svojstvo poduzetnika može se odnositi i na samo jedan dio djelatnosti. Primjerice, univerzitetski profesor može raditi kao posloprimac i za to dobivati plaću, ali može dobivati i honorarne za predavanja ili napisane knjige. Taj je profesor poduzetnik u dijelu održavanja predavanja i pisanja knjiga, za što dobiva honorare. Određena je osoba porezni obveznik dok je registrirana prema zakonu i pratećim propisima u pogledu registracije, koje donosi Uprava za indirektno oporezivanje ( UIO ). UIO vodi jedinstveni registar osoba registriranih poreznih obveznika i, prema tome, svako pozivanje na registraciju prema zakonu predstavlja pozivanje na registraciju prema predviđenim propisima. Poduzetničkom djelatnošću ne smatra se djelatnost tijela državne vlasti, tijela državne i lokalne samouprave i uprave, političkih stranaka, sindikata i komora, ako obavljaju poslove u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Naime, državni, entitetski organi, organi Distrikta i općinski organi i drugi organi koji postupaju prema javnom pravu ne smatraju se poreznim obveznicima u pogledu djelatnosti ili transakcija u kojima su angažirani javni organi, čak i kada vrše naplatu taksa, naknada, doprinosa ili uplata u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. Iznimno, ukoliko se takvi organi angažiraju u djelatnostima ili transkacijama, koje se obavljaju kao konkurencija firmama u privatnom vlasništvu, tada se smatraju poreznim obveznicima u pogledu tih djelatnosti ili transakcija. 20.3.7. Što i kako se oporezuje ? Porezom na dodanu vrijednost oporezuju se: o isporuke robe i obavljene usluge, npr. prodaja robe, isporuka struje, usluge savjetovanja,

prijevoz, prikazivanje filmova itd. izvršene uz naknadu na teritoriji Bosne i Hercegovine (uključujući i sve drugo što se tretira takvim isporukama), kada se radi o oporezivim isporukama koje porezni obveznik obavi tokom poslovanja ili za unapređenje poslovanja koje obavlja;

o vlastita potrošnja, dakle, potrošnja poduzetnika iz vlastitog preduzeća,


331

o uvoz robe u Bosnu i Hercegovinu Isporukom robe smatra se i isporuka električne energije plina, grijanja, hlađenje i slično, kao i isporuka novosagrađenih nekretnina, te svaka razmjena roba, za novac ili kao naknada za neka druga dobra ili uslugu. Jednostavno, isporuka robe i obavljene usluge su sve transakcije (svi prometi) osim onih koji su oslobođeni plaćanja PDV-a. Ako iz svog preduzeća uzme predmete za sebe ili svoju porodicu, riječ je o vlastitoj potrošnji koja se oporezuje. Vlastita potrošnja obuhvaća, prije svega uzimanje predmeta (poput hrane iz dućana ili obroka u vlastitoj gostionici) kao i korištenje predmeta preduzeća (poput vozila) u privatne svrhe. Vlastita je potrošnja i kada zaposlenik radi u privatnom stanu poduzetnika, primjerice ako naučnik molera boji stan svog poslodavca. Vlastitom se potrošnjom smatraju i određeni troškovi reprezentacije, koji se prema propisima o porezu na dohodak i dobit ne mogu odbiti. Pri uzimanju proizvoda i korištenju usluga za vlastite potrebe poduzetnik podliježe istom poreznom opterećenju kao i svaki drugi građanin. Dakle, kada robu koja čine dio njegove poslovne aktive porezni obveznik koristi u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih uposlenika, odnosno besplatno raspolaže robom ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na robu koja je u pitanju ili njene sastavne dijelove može u cjelosti ili djelimično odbiti, takva upotreba ili raspolaganje robom smatra se isporukom robe izvršenom uz naknadu. Izuzetno se, slijedeće ne smatra isporukom robe izvršenom uz naknadu: o besplatno davanje kupcima ili potencijalnim kupcima poslovnih uzoraka u razumnim

količinama, pod uvjetom da ih ti kupci ili potencijalni kupci ne stavljaju u prodaju, odnosno ako su u obliku koji onemogućava njihovu prodaju; i

o davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovnih djelatnosti poreznog

obveznika, pod uvjetom da se daju povremeno i ne istim osobama. Poklonima male vrijednosti smatraju se pokloni čija pojedinačna cijena ne prelazi 20 KM (de minimis).

Također se smatra isporukom robe izvršenom uz naknadu: o vlastita upotreba robe koju porezni obveznik proizvodi, izgrađuje, obrađuje, kupuje ili

uvozi u sklopu obavljanja svojih poslovnih djelatnosti; o roba za koju je ulazni porez u cjelosti ili djelimično odbijen, a koju porezni obveznik u

cjelosti ili djelimično koristi u svrhe obavljanja svojih poslovnih djelatnosti; o zadržavanje robe za koju je ulazni porez u cjelosti ili djelimično odbijen nakon prestanka

registracije, izuzev izgradnje zgrada od strane poreznog obveznika, na njegov vlastiti trošak, na njegovom vlastitom ili izgrađenom gradilištu ili gradilištu zakupca, u svrhu prodaje ili iznajmljivanja zgrade, te ako porezni obveznik ili njegovi radnici izvode radove u vezi s građevinskim projektima i/ili izgradnjom; izgradnja zgrada uključuje svaku izmjenu na ili renoviranje vlastitih ili iznajmljenih zgrada poreznog obveznika u vrijednosti od 10.000 KM.

Uvoz robe znači unošenje robe u carinsko područje Bosne i Hercegovine i PDV se plaća na svu robu koja se uvozi.


332

Izuzetno, roba u vezi s kojom je odmah po unošenju u Bosnu i Hercegovinu dato odobrenje za privremeno skladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu za koju je pokrenut postupak privremenog uvoza uz potpuno oslobađanje od plaćanja poreza, odnosno postupak provoza, smatra se da je uvezena kada ta roba više nije pod carinskim odobrenim postupkom. Pri uvozu, PDV će obračunavati i naplaćivati ovlaštene carinarnice. Za uvoznu robu primjenjuje se ista porezna stopa kao i kod unutarnjeg prometa. PDV pri uvozu u poslovne svrhe ne opterećuje robu, jer se može također odbiti kao ulazni porez (pretporez). Građani koji uvoze robu za svoju krajnju potrošnju, nemaju pravo na povrat ulaznog poreza (pretporeza), što znači da je roba kupljena u inozemstvu opterećena istim porezom kao da je kupljena u zemlji.


333


334

20.4. ISPOSTAVLJANJE FAKTURA I RAČUNOVODSTVO 20.4.1. Ispostavljanje faktura Pri prijelazu na sistem poreza na dodanu vrijednost mijenjat će se računovodstvene evidencije poreznih obveznika - vlasnika malog dućana, kao i velikog dioničkog društva. Izlazne fakture razlikovat će se od sadašnjih, a njihov sadržaj bit će tačno određen. Porezni obveznik, za svaku isporuku robe i usluga, izuzev onih koje su oslobođene od PDV-a, klijentu mora ispostaviti fakturu, a ukoliko se treba platiti samo dio isporuke prije nego se izvrši cjelokupna isporuka, faktura se ispostavlja za taj dio. Obaveza ispostavljanja fakture smatra se ispunjenom kada kupac ili klijent ispostavi potvrdu o plaćanju, koji sadrži iste podatke kao što su oni na fakturi dobavljača. Osobe koje nisu registrirane kao porezni obveznici, kao i registrirani porezni obveznici koji obavljaju isporuke robe i usluga oslobođenim od PDV-a, ne mogu iskazivati iznose PDV-a na fakturama ili dati bilo kakvu drugu naznaku da fakurni iznos sadrži PDV. 20.4.2. Evidencija nabave roba i usluga Porezni obveznici iskazuju sve fakture za primljena dobra ili usluge u knjizi primljenih (ulaznih) faktura. Podaci o naknadi za primljenu robu i usluge (netto cijena) moraju biti posebno iskazani, a posebno mora biti iskazan porez i ukupan iznos računa. Obveznici poreza na dohodak, dakle - obrtnici, u knjizi ulaznih faktura moraju osigurati podatke o plaćenim naknadama. Samo na osnovu plaćenih naknada, imat će pravo na odbijanje ulaznog poreza (pretporeza). Svaki je porezni obveznik dužan voditi računovodstvo s dovoljno podataka koji će dopustiti urednu primjenu PDV-a uključujući i obračunavanje obaveze PDV-a za svako razdoblje PDV-a i inspekciju od strane UIO. Tako se na računu robe mora knjižiti netto cijena, a porez plaćen dobavljaču posebno se iskazuje u evidenciji na računu "pretporeza". Na tom se računu iskazuje potraživanje od budžeta. Primjer: Izgled Računa arhitekte obrtniku Tvornica "Bira" kupuje za odjel komercijale 7 novih osobnih računara. Tvornica dobiva od trgovca slijedeću fakturu:

7 računara, model Pentium IV KM 14.000,00 PDV 20% KM 2.800,00 UKUPNO KM 16.800,00

U bilanci (stavka "oprema") evidentiraju se samo netto cijene računara. Ulazni porez (pretporez) se knjiži na račun potraživanja. U knjigovodstvu se račun trgovca za nabavljene računare knjiži na slijedeći način:

OPREMA Pretporez u primljenim Obaveze dobavljačima


335

isporukama 14.000 2.800 16.800

Ovakva evidencija je potrebna ako se porez može odbiti u cijelosti. Ulazni porez (pretporez) koji se može odbiti poreznom obvezniku je prolazna (tekuća) stavka. Obaveza je prema izdavatelju fakture (dobavljaču), a potražuje se od budžeta. U obračunskom razdoblju se ulazni porez (pretporez) i PDV međusobno prebijaju: razlika može biti za platiti ili za povrat. Podaci iz evidencija moraju se prebijati na kraju svakog obračunskog razdoblja. Podaci iz knjigovodstvenih evidencija unose se u poreznu prijavu. Ako porezni obveznici nemaju pravo na odbitak pretporeza, on postaje sastavni dio troškova i ne iskazuje se kao potraživanje prema budžetu, nego se knjiži kao trošak nabave. 20.4.3. Evidentiranje obavljenih isporuka Sve se isporuke robe i obavljene usluge moraju knjigovodstveno evidentirati. Kupca se tereti za ukupan iznos računa, prihodi se priznaju za naknadu (netto cijena bez poreza) iskazuje se obaveza PDV, i to u trenutku isporuke robe ili pružanja usluga. U tom se trenutku ispostavlja i faktura, a naplata slijedi kasnije. Kod gotovinskih prometa isporuke i plaćanja u pravilu se vremenski poklapaju. PDV u knjigovodstvu se iskazuje kao financijska obaveza poreznih obveznika prema budžetu. Primjer Tvornica "Bira" isporučuje veletrgovcu električnim aparatima 20 perilica, te ispostavlja slijedeću fakturu : 10 PERILICA MODEL”UNA” Po jediničnoj cijeni KM 1.200

KM 12.000,00

10 PERILICA MODEL”UNAEXTRA” Po jediničnoj cijeni KM 2.000

KM 20.000,00

NETO CIJENA KM 32.000,00 PDV 20% KM 6.400,00 UKUPNO KM 38.400,00

Netto iznos od KM 32 000,-je prihod "Bire", a PDV se knjiži na poseban račun "račun obaveza". U knjigovodstvu se izlazna faktura knjiži na slijedeći način: KUPCI PRIHOD OD PRODAJE PDV 38.400 32.000 16.800

U određenim situacijama iskazuje se samo bruto cijena (naknada plus porez). Moraju se evidentirati i proizvodi za izvoz i vlastita potrošnja.


336

O vlastitoj potrošnji mora se voditi evidencija, a najmanji iznosi vlastite potrošnje za pojedine porezne obveznike će propisani. Svi porezni obveznici moraju pojedinačno evidentirati osnovice za vlastitu potrošnju, tj tržišnu vrijednost ili troškove.


337

20.4.4. Kako mora izgledati faktura? Faktura nije više samo temelj za plaćanje nego i dokaz, na osnovu kojega kupac može za porez iskazan na fakturi (pretporez) ostvariti pravo na povrat, iako nije platio račun. Navedena bi činjenica mogla dovesti u iskušenje porezne obveznike, pa bi mogli manipulirati fakturama i tako utajiti porez. Zato će biti propisni opširni podaci koje mora imati faktura da bi porezna uprava imala nadzor nad odbitkom pretporeza. Sadržaj fakture bit će detaljno propisan i faktura bi trebala imati slijedeću formu:

Kod gotovinskog prometa, npr.u trgovini na malo, bit će propisan pojednostavljeni sadržaj računa. Kupci moraju pri izlasku iz trgovine na malo imati račun, isječak vrpce ili potvrdu iz naplatnog uređaja. Propisi o izdavanju računa vrijede za sve promete koje porezni obveznik obavi. To znači da mora izdavati račune i za svoju osnovnu djelatnost, ali za usputne isporuke ili usluge, npr. ako vozilo proda poduzetnik koji inače nije trgovac vozilima. Obračun posla može raditi i primatelj usluge (primjerice, obračun provizije). Ako takve fakture sadrže sve propisane podatke, tada se i na osnovu njih može ostvariti pravo na odbitak pretporeza. 20.5. Obračun PDV-a Porez na dodanu vrijednost obračunava se prema izdanim fakturama za isporučenu robu i obavljene usluge u obračunskom razdoblju. Porez se duguje za isporučenu robu ili obavljene usluge i u slučaju ako isporučitelj nije izdao fakturu, za isporučenu robu i obavljene usluge.


338

Porezni obveznici obavezni su obračunati svoju obavezu za plaćanje PDV-a u bilo kom danom poreznom razdoblju. Porezno razdoblje je jedan kalendarski mjesec.


339

Porezni obveznik je obvezan: 1. obračunavati PDV na osnovu iznosa iskazanih na fakturama ispostavljenim za isporuku robe ili usluga obavljenu u bilo kom datom poreznom razdoblju, 2. navesti svoju obavezu PDV-a obračunatu za porezno razdoblje na mjesečnoj prijavi za PDV, 3. podnijeti prijavu do 10.u mjesecu po isteku poreznog razdoblja, 4. podnijeti prijavu za PDV bez obzira na to da li je obavezan platiti PDV u razdoblju za koji se prijava podnosi. Da bi izračunao svoju poreznu obavezu, porezni obveznik mora za svako obračunsko razdoblje zaključiti račun ulaznog poreza - pretporeza (potraživanje od budžeta) po osnovi pretporeza i taj iznos prenijeti na račun PDV-a (dugovanje po osnovi poreza budžeta). Rezultat (saldo) na računu PDV-a je iznos koji treba platiti ili za koji se stječe pravo na povrat. Primjer Tvornica "Bira" obavlja obračun s 31.3.2004. Polazi se zbog jednostavnosti od toga da je, u obračunskom razdoblju (ovdje od 1.3.2004. do 31.3.2004) ostvaren, u prethodnim primjerima naveden promet. Račun "pretporez" (potraživanje) pokazuje prema tome na dugovnoj strani KM 2 800,-, a račun "PDV" (dug) pokazuje na stani obaveza KM 6 400,-. Na računu "PDV" nastaje saldo od KM 3 600,- koji treba platiti, jer je obaveza PDV-a veća od potraživanja pretporeza. Dug koji treba platiti u iznosu od KM 3 600,-se doznačuje na propisani uplatni račun. Nakon uplate saldo na računu "obaveza za uplatu" PDV-a je 0 KM.

PRETPOREZ ŽIRO RAČUN PDV OBAVEZE ZA UPLATU PDV-a

S=2.800 2.800(1) 3.600 (3) (1)2.800 S=6.400 (3)3.600 3.600(2) 20.5. OPOREZIVI IZNOS I IZRADA KALKULACIJA KOD PDV-a Prijelaz na PDV dinamičnom poduzetniku otvara nove mogućnosti, jer će se početkom primjene Zakona o PDV mnoge cijene promijeniti. Zato treba dobro kalkulirati, da bi nakon donošenja zakona zadržao i proširio krug svojih klijenata. 20.5.1.Oporezivi iznos i ispravljanje oporezivog iznosa Oporezivi iznos za PDV predstavlja sve što čini naknadu (u gotovini, robi ili uslugama) koju je porezni obveznik dobio ili treba dobiti od kupca, klijenta ili treće strane za obavljanje isporuke robe ili usluga, uključujući i subvencije koje su direktno povezane s cijenom takve isporuke, bez PDV-a.


340

Oporezivi iznos uključuje, ako u njega već nisu uključeni:

a) akcize i druge poreze, uvozne pristojbe i naknade, bez PDV-a;

b) sve indirektne troškove, kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza, osiguranja, vanredne troškove za financiranje / finansiranje, koje dobavljač zaračunava kupcu;

c) iznose zaračunate na povratnu ambalažu;

d) troškove povezivanja, naknade za ugradnju i druge iznose koje dobavljač robe

odnosno davatelj usluga zaračunava kupcu ili klijentu kao uvjet za isporuku robe i usluga.

Ukoliko naknada za isporuku robe ili usluga nije plaćena, odnosno nije u cjelosti plaćena u novcu, oporezivi iznos je tržišna vrijednost robe i usluga u momentu i na mjestu gdje je izvršena takva isporuka. Za razmjenu robe ili usluga, oporezivi iznos je vrijednost robe ili usluga koje su predmet razmjene. Za isporuku robe i usluga koju obavlja porezni obveznik koji nema formiranu firmu u Bosni i Hercegovini, oporezivim iznosom smatra se sve što čini naknadu koju je primatelj robe ili usluga platio ili će platiti dobavljaču takve robe odnosno davatelju takve usluge. Ukoliko je zbog vanposlovnih razloga naknada manja od tržišne vrijednosti ili ako nema nikakve naknade, oporezivi iznos je tržišna vrijednost robe, odnosno usluga u momentu i na mjestu gdje je isporuka izvršena. U oporezivi iznos se ne uključuju:

a) sniženja cijena na ime popusta zbog prijevremenog plaćanja i popusta koji se daju na fakturi najkasnije u momentu obavljanja isporuke;

b) iznosi koje porezni obveznik primi od svog kupca ili klijenta kao naknadu troškova

plaćenih u ime i za račun potonjeg i koji su u njegovim knjigama upisani u troškove;

c) iznosi kamate koje je dobavljač robe, odnosno davatelj usluga obračunao na osnovu iznosa kojeg je kupac ili klijent dugovao u bilo kom momentu, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o uplatama može jasno utvrditi koji je to dio uplata koji se odnosi na kamatu.

Ukoliko naknadno dođe do promjene oporezivog iznosa zbog povrata sredstava izvršenog zbog vraćanja robe dobavljaču, popusta na koji kupac ili klijent dobije pravo nakon isporuke robe i usluga, ili, zbog od strane odgovarajućeg organa dokumentirane nelikvidnosti, porezni obveznik koji je izvršio isporuku dobara ili pružanje usluga može izvršiti ispravku ili smanjiti iznos PDV-a. Porezni obveznik može izvršiti ispravku odnosno smanjenje iznosa PDV- a samo ako je porezni obveznik komu je izvršena isporuke robe ili usluga izvršio ispravku odnosno


341

umanjenje odbitka ulaznog poreza i pod uvjetom da o izmjenama obavijesti dobavljača robe, odnosno davatelja usluga u pisanom obliku. Ukoliko se mijenja PDV koji se zaračunava i naplaćuje na uvoz robe, a kojeg porezni obveznik uzima u obzir kao odbitak ulaznog poreza, može se izvršiti ispravka odbitka ulaznog poreza za iznos razlike koja se pojavi na osnovu carinskih dokumenata ili rješenja UIO. Ukoliko se vrati bilo kakva ambalaža na koju je PDV zaračunat i plaćen, vrši se ispravka oporezivog iznosa za razdoblje tokom kojeg je ambalaža vraćena. Oporezivi iznos prilikom uvoza robe u Bosnu i Hercegovinu je vrijednost robe utvrđena u skladu s carinskim propisima. Oporezivi iznos uključuje, ako u njega već nisu uključeni:

a) akcize i druge poreze, posebne poreze na poljoprivredne proizvode i naknade plaćene izvan Bosne i Hercegovine i prilikom uvoza, bez PDV-a;

b) eventualne troškove kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja,

koji nestanu nakon uvoza robe do njihovog prvog odredišta u Bosni i Hercegovini. Prvim odredištem smatra se mjesto koje je navedeno na konsignacijskom listu ili drugom dokumentu na osnovu kojeg se roba uvozi u Bosnu i Hercegovinu. Oporezivi iznos isključuje, ako već nisu isključeni, smanjenje cijene i popuste. Za ponovni uvoz robe koja se privremeno izvozi radi daljnje obrade nakon popravke, obrade, prerade ili renoviranja u Bosni i Hercegovini, oporezivi iznos je vrijednost te popravke, obrade, prerade ili renoviranja. Ukoliko je vrijednost koja je korištena za određivanje oporezivog iznosa prilikom uvoza robe u Bosnu i Hercegovinu izražena u stranoj valuti, pretvaranje tog iznosa u valutu Bosne i Hercegovine obavlja se primjenom tečajne liste utvrđene u skladu s carinskim propisima za izračunavanje carinske vrijednosti robe. 20.5.2. Izrada kalkulacija Svaki porezni obveznik će morati pregledati bitne stavke svojih poslovnih rashoda i provjeriti za koje od njih može prema novom zakonu odbiti ulazni porez (pretporez). Iz toga proizilazi i manje ili veće smanjenje troškova. Dosadašnje cijene proizvoda, u koje je bio uračunan porez na promet, neće se smanjiti samo za iznos staroga poreza, nego će se smanjiti i zavisni troškovi nabave i prodaje, koji su sada opterećeni porezom na promet usluga. Elementi kalkulacije za prodajnu cijenu robe u sistemu PDV-a su: 1. Fakturna vrijednost robe

2. Carine i pristojbe (bez PDV-a)

3. Zavisni troškovi nabave

- prijevoz, utovar, istovar,


342

- špedicija - kontrola kvalitete - posebno pakiranje - troškovi osiguranja pri dopremi - ležarine i penali - ostali troškovi

4. Troškovi dorade robe - pakiranje - dozrijevanje u posebnim komorama - ostali postupci dorade

5. DODANA VRIJEDNOST (marža ili naknada za pokriće troškova, te zarada)

- roškovi osoblja - vanjska usluga za poslovne aktivnosti - amortizacija zgrada i opreme - materijalni troškovi poslovanja - najmovi za skladišta i prostore - usluge prijevoza pri prodaji - kamate na korišteni kredit za nabavu dobara - troškovi propagande - troškovi osiguranja imovine i zaliha na skladištu - ostali troškovi prodaje (dnevnice, reprezentacija i sl.) - Poduzetnička dobit (bruto s porezom na dobit)

6. UKUPNO (1 do 5) 7. PDV 20% (6 x 0,20) 8. PRODAJNA CIJENA ROBE (6+7) Elementi kalkulacije za prodajnu cijenu usluga u sistemu PDV-a su: 1. Materijali i dijelovi upotrebljeni pri obavljanju usluga (bez PDV) 2. Troškovi osoblja (bruto plaće) 3. Amortizacija zgrada i opreme 4. Vanjske usluge drugih (bez PDV) 5. Premije osiguranja 6. Kamate na korišteni kredit 7. Ostali troškovi 8. UKUPNI TROŠKOVI RADA I MATERIJALA (1 do 7) 9. Poduzetnička dobit (s porezom na dobit), odnosno bruto zarada 10. UKUPNA VRIJEDNOST USLUGE (1 do 9) 11. PDV 20% (10 x 0,20) 12. VRIJEDNOST USLUGE S PDV


343

20.6. POREZNA STOPA I OSLOBOĐENJE 20.6.1. Porezne stope STANDARDNA STOPA PDV-a od 20% (aproksimativno) zaračunavat će se, naplaćivati i plaćati na:

a) isporuke roba ili usluga, uz povezivanje na vrijednost isporuka sukladno zakonu, i b) uvoz robe u Bosnu i Hercegovinu, povezivanjem na vrijednost robe utvrđene prema

zakonu. Ova će stopa vrijediti za promet u zemlji, kao i za uvoz. Standardna porezna stopa omogućit će da se privreda razvija bez utjecaja države, na tržišnim načelima, a pojednostavljuje se i obračun poreza. SMANJENA STOPA PDV-a od 8% (aproksimativno) zaračunavat će se, naplaćivati i plaćati na slijedeće isporuke robe ili usluga i uvoz robe u Bosnu i Hercegovinu: 1. proizvode namijenjene za ljudsku ishranu (osim alkoholnih pića), supstance koje se obično koriste za proizvodnju prehrambenih proizvoda, aditiva i zamjena koje se koriste za proizvodnju prehrambenih proizvoda i u pripremi jela; 2. prehrambene proizvode za prehranu životinja, živih životinja, sjemenja i biljki; 3. opskrbu vodom; 4. lijekove, uključujući i proizvode za kontracepciju i sanitarnu zaštitu; 5. medicinska ili ortopedska pomagala i rehabilitacione ili tehničke alate koji invalidnoj osobi pomažu u svakodnevnom funkconiranju i koji su isključivo namijenjeni za osobnu upotrebu od strane invalidnih osoba uključujući i prepravku takvih pomagala i alata; 6. javni prijevoz građana i njihovog prtljaga; 7. knjige, uključujući i pozajmljivanje, od strane biblioteka (uključujući brošure, letke, i slični štampani materijal, dječije slikovnice, crtanke i bojanke, štampanu ili rukom pisanu muziku / glazbu, mape i hidrografske ili slične sheme), novine i periodične časopise, ali ne uključujući bilo koji materijal koji je posve ili djelimično namijenjen za reklamiranje; 8. usluge koje pružaju, odnosno tantijeme na koje imaju pravo, pisci, kompozitori i umjetnici izvođači, te na umjetnička djela, kolekcionarske predmete i antikvitete; 9. ulaznice za izložbe, parkove, mjesta s prirodnim ljepotama, pozorišta / kazališta, kina i muzičke / glazbene produkcije, cirkuse, sajmove, zabavne parkove, zoološke vrtove, te sportske / športske i slične događaje; 10. izgradnju, obnovu, popravku, izmjenu i održavanje stambenih objekata, stanova i kuća i posebnih zgrada za smještaj invalida; 11. agense za đubrenje i fito-farmaceutske agense i usluge koje su isključivo namijenjene za upotrebu u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu; 12. hotelski smještaj, uključujući prenoćišta i slične ustanove, stambene centre i kampove, te na izdavanje područja za kampiranje;


344

13. upotrebu sportskih / športskih objekata; 14. pogrebne usluge i robe koje su s tim povezane; 15. usluge javne higijene; 16. prijem usluga emitiranja. 20.6.2. Porezna oslobođenja U evropskim je zemljama uobičajeno da se poreza oslobode pojedini prometi, koji ne predstavljaju potrošnju u užem smislu, ili predstavljaju odgođenu potrošnju. Ponajprije se to odnosi na poslove banaka i osiguravajućih društava. Nadalje, država ne želi iz socijalnih razloga obračunavati porez na neke troškove, kao što je najam stana, medicinska skrb, korištenje kulturnih ustanova, ustanova za zbrinjavanje mladeži i starijih osoba, odnosno vjerskih i dobrotvornih ustanova. Porezna oslobođenja u sistemu PDV-a ne znače uvijek i prednost, kao što je to pravilo u sistemu poreza na promet. U PDV-u postoje porezna oslobođenja, za koja poduzetnik nema pravo odbitka ulaznog poreza (pretporeza), pa takvo oslobođenje ne prestavlja veliku prednost. No, prednost su oslobođenja kod izvoza, jer se kod njih odbija pretporez, pa su proizvodi i usluge koji se izvoze potpuno porezno rasterećeni. BH roba prelazit će granicu neopterećena porezom, a u zemljama uvoza sa sistemom PDV-a bit će opterećena jednakim porezom kao i druga roba na tom tržištu, pa će tako biti konkurentnija. Zakon o PDV-u propisuje slijedeća porezna oslobođenja: GRUPA 1 - DJELATNOSTI U JAVNOM INTERESU A javne poštanske usluge B medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih organa, krvi i mlijeka, koje se obavljaju u skladu sa zakonom kojim je regulirana oblast zdravstvene zaštite, stomatološke zaštite, usluge koje pružaju zubotehničari u svom profesionalnom zvanju i usluge zubne protetike koje pružaju zubari i zubotehničari. C usluge socijalnog osiguranja i isporuke robe koja je direktno povezana s uslugama socijalnog osiguranja, pod uvjetom da se obavlja u skladu s propisima kojima je regulirana oblast usluga socijalne zaštite; D usluge u predškolskom obrazovanju i vaspitanju djece, mladih i odraslih, uključujući i isporuke robe i usluga koje su direktno povezane s tim djelatnostima, pod uvjetom da se te djelatnosti obavljaju u skladu s propisima kojima je regulirana ta oblast; E usluge koje su povezane sa sportovima / športovima i sportskim / športskim odgojem, a koje neprofitne organizacije pružaju pojedincima; F usluge osoblja koje šalju vjerske ustanove ili filozofska udruženja za obavljanje djelatnosti navedneih u tačkama (b) do (d);


345

G isporuke robe i usluga koje su direktno povezane s vjerskim službama koje obavljaju priznate vjerske institucije, za zadovoljavanje potreba vjernika, u skladu s propisima kojima je regulirano izvođenje vjerskih djelatnosti; H isporuke usluga i robe koje su direktno povezane s takvim uslugama kao što su one koje svojim članovima pružaju političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidne i slične organizacije i institucije, za članarinu, u skladu s propisima kojima su regulirane oblasti u kojima su takve organizacije i institucije aktivne i u skladu s propisima takvih organizacija i inistitucija, pod uvjetom da takva oslobođanja ne dovode do poremećaja u konkurenciji, I usluge na polju kulture, uključujući karte za kulturna događanja i isporuku robe koja je direktno povezana s takvim uslugama, a koje obavljaju neprofitne organizacije u skladu s propisima kojima su regulirane kulturne djelatnosti; J isporuke usluga i robe koje obavljai osoba čije su djelatnosti oslobođene prema tačkama (b) i (i), pod uvjetom da je takva isporuka obavljena u vezi s prikupljanjem sredstava koje takve organizacije organiziraju isključivo u svoju vlastitu korist i pod uvjetom da takva oslobođanja ne dovodu do poremećaja u konkurenciji; K djelatnosti javnih radio i televizijskih tijela, osim onih koja su komercijalne prirode. GRUPA 2 - FINANCIJSKE I NOVČANE USLUGE 1 usluge osiguranja i reosiguranja, uključujući usluge koje pružaju osiguravajući posrednici i agenti; 2 isporuke nepokretne imovine, izuzev pravog prijenosa vlasničkih prava ili prava na raspolaganje novoizgrađenom nepokrenom imovinom; 3 iznajmljivanje i davanje u pod zakup stambenih kuća, stanova i stambenih prostora na neprekidno razdoblje duže od 60 dana i davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta ili šumskog zemljišta koje je zavedeno u zemljišne knjige; 4 financijske / finansijske usluge, uključujući: a odobravanje i upravljanje kreditima, garancijama ili drugim oblicima kreditnog osiguranja sa strane kreditora; b usluge koje su povezane s upravljanjem depozitima, ušteđevinom i bankovnim računima, vođenje platnih transakcija, prijenosa, izvršavanje dospjelih obaveza, unovčavanje čekova ili drugih financijskih / finansijskih instrumenata, izuzev vraćanja drugova i faktoringa; c transkacije, uključujući unovčavanja, koja se odnose na novčanice i kovanice koje predstavljaju zakonito sredstvo plaćanja u svakoj zemlji, izuzev kolekcionarskih predmeta tj. kovanica od zlata, srebra i drugih materijala, novčanica koje se obično ne koriste kao zakonito sredstvo plaćanja i kovanica numizmatičke vrijednosti; d trgovanje dionicama ili drugim vidovima sudjelovanja u firmama, obveznicama i drugim vrijednosnim papirima, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanja vrijednosnih papira; e upravljanje investicionim fondom;


346

5 dostavljanje zlata Centralnoj banci Bosne i Hercegovine; 6 važeće poštanske marke, porezne markice, administrativne i sudske takse; i 7 igre na sreću. GRUPA 3 - UVOZ ROBE 1 konačni uvoz robe čija bi isporuka od strane poreznog obveznika u svim okolnostima bila oslobođena od PDV-a u Bosni i Hercegovini; 2 konačni uvoz robe koja se kvalificira za oslobođanje od carine, osim kako je predviđeno u Carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine; 3 roba unesena u Bosnu i Hercegovinu prema carinskom postupku provoza; 4 ponovno uvezena roba, uvezena u nepromijenjenom stanju, od strane osobe koja je izvezla tu robu, pod uvjetom da je takva roba oslobođena od plaćanja carina u skladu s carinskim propisma; 5 uvezena roba oslobođena od plaćanja carine i namijenjena za: a bilo koju službenu svrhu diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditiranih od strane Bosne i Hercegovine; b bilo koju službenu svrhu međunarodne organizacije, ako je tako predviđeno međunarodnim ugovorima ratificiranim od strane Bosne i Hercegovine; c osobne potrebe stranog osoblja diplomatskih i konzularnih predstavnika akreditiranih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući članove njihovih obitelji; d osobne potrebe stranog osoblja međunarodnih organizacija, uključujući članove njihovih obitelji, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorima rafiticiranim od strane Bosne i Hercegovine; 6 uvoz ulova s ribarskih brodova u lukama, pod uvjetom da je takav ulov neprerađen ili da je bio podvrgnut samo onim procedurama koje su potrebne za očuvanje kvalitete i da, prije takvog uvoza nije izvršena nikakva isporuka; 7 usluge povezane s uvozom robe, pod uvjetom da je vrijednost takvih usluga uključena u oporezivi iznos, u skladu s zakonom; 8 zlato i dragocjeni metali, novačnice i kovanice koje uvozi Centralna banka Bosne i Hercegovine. GRUPA 4 - IZVOZ ROBE 1 roba izvezena iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca; 2 pružanje usluga, uključujući i prijevoz i druge pomoćne usluge, koje je direktno povezano s izvozom ili uvozom robe;


347

3 roba izvezena iz Bosne i Hercegovine od strane kupca, ili druge osobe u ime kupca, koji nema uspostavljenu djelatnost u Bosni i Hercegovini, izuzev robe koja je namijenjena za opskrbu privatnih brodova, zrakoplova ili drugih prijevoznih sredstava za privatnu upotrebu; 4 usluge koje se obavljaju na robama uvezenim u Bosnu i Hercegovinu i izvezenim od strane osobe koja obavlja te usluge, odnosno od strane klijenta, ako nema uspostavljenu djelatnost i stalnu firmu u Bosni i Hercegovini niti stalno ili uobičajeno mjesto boravka; 5 dostava robe ovlaštenim organizacijama koje ih onda izvoze u sklopu njihovih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti; 6 pružanje uluga koje obavljaju predstavnici i drugi posrednici u ime i za račun drugoga, pod uvjetom da te usluge čine dio naprijed navedenih usluga ili usluga koje se obavljaju izvan Bosne i Hercegovine; 7 izvoz zlata centralnim bankama. GRUPA 5 - ME\UNARODNI PRIJEVOZ 1 isporuka robe za opskrbu gorivom i potrepštinama plovnih objekata: a koji se koriste za plovidbu na otvorenom moru i koji prevoze putnike uz naknadu odnosno koji su namijenjeni za obavljanje komercijalnih, industrijskih ili ribarskih aktivnosti; i b koji se koriste za spašavanje i pomoć na moru ili za priobalno ribaranje, s izuzetkom potrepština za brod u vezi s potonjim; 2 isporuka, popravka, održavanje i iznajmljivanje plovnih objekata prema podtačkama a) i b), kao i isporuka, iznajmljivanje, popravka i održavanje opreme, uključujući i opremu za ribarenje, koja je ugrađena u ili koja se koristi u takvim plovnim objektima; 3 kupovina, popravka i iznajmljivanje zrakoplova koje avio-prijevoznici koriste za letove na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i isporuka, iznajmljivanje, popravka i održavanje opreme koja je ugrađena ili se koristi u takvim zrakoplovima; 4 isporuka robe radi opskrbe gorivom i potrepštinama zrakoplova iz tačke 3.; 5 isporuka usluga osim onih iz tačke 2. za zadovoljavanje direktnih potreba zrakoplova iz tačke 3. ili njihovog tereta. GRUPA 6 - DIPLOMATSKE I ME\UNARODNE ORGANIZACIJE 1 isporuka robe i usluga prema diplomatskim ili konzularnim aranžmanima; 2 isporuka robe i usluga prema međunarodnim organizacijama, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ratificiranim od strane Bosne i Hercegovine; 3 isporuka robe i usluga prema članovima međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih obitelji, ako je to predviđeno međunarodnim ugovorima ratificiranim od strane Bosne i Hercegovine.


348

GRUPA 7 - POSEBNA OSLOBO\ENJA 1 uvozi robe namijenjene za stavljanje u druge aranžmane skladištenja osim carinskih, pod uvjetom da postoje takvi aranžmani skladišenja i da je prihvatljivo dopustiti im shemu obustave plaćanja; 2 isporuka robe namijenjene da bude: a prijavljena UIO i da, kada joj se to odobri u skladu s carinskim propisima, bude privremeno uskladištena, b smiještena u bescarinske zone ili u bescarinska skladišta; c stavljena pod aranžmane carinskog skladištenja ili aranžmane unutarnje obrade, d stavljena pod druge aranžmane skladištenja osim carinskih; 3 svako pružanje usluga koje je povezano s isporukom robe prema tački 2. Svako oslobođenje od PDV-a dopušta se pod uvjetom da se roba koja je u pitanju ne pušta u slobodni promet i da je iznos PDV-a koji dospijeva na svako takvo puštanje u slobodni promet jednak iznosu koji bi bio zaračunat i naplaćen da je ta isporuka robe bila oporezovana prilikom uvoza u Bosnu i Hercegovinu ili unutar teritorije Bosne i Hercegovine. PDV se ne plaća prilikom kupovine robe namijenjene za prodaju u bescarinskim prodavnicama na aerodromima ili lukama otvorenim za međunarodni promet, pod uvjetom da se takva roba u propisanim količinama iznosi iz Bosne i Hercegovine u drugu zemlju u osobnom prtljagu putnika. 3.7. PRIJAVA PDV-a Prijava PDV-a sadrži sve informacije koje su potrebne za obračunavanje porezne obveze poreznog obveznika. Kada se roba uvozi, svaki iznos PDV-a koji dospijeva na njih zaračunava se, naplaćuje i plaća u skladu s propisima kojim se regulira naplata carinskih i drugih pristojbi koje dospijevaju prilikom uvoza. 3.7.1 Obračunavanje poreza prema izdanim računima Od utvrđene obaveze PDV-a mogu se odbiti iznosi ulaznog poreza (pretporeza), dakle porezi koji su u obračunskom razdoblju zaračunali drugi porezni obveznici. Primjer: Trgovac je prodao je televizor i HI-FI liniju, te ispostavio slijedeće fakture: Televizor (netto cijena) KM 1.500,00 PDV 20% KM 300,00 U K U P N O KM 1.800,00 HI-FI-LINIJA (kompletna) – netto KM 1.000,00


349

PDV 20% KM 200,00 U K U P N O KM 1.200,00 Kod ovih prodaja trgovac naplaćuje netto prodajnu cijenu za vlastiti račun, a PDV za račun budžeta. Ovo znači da KM 300,- i KM 200,- nisu njegov prihod, već obveza prema budžetu. HI-FI liniju je nabavio tijekom nekog prethodnog polumjesečnog razdoblja. Televizor je kupio prije nekoliko dana kod veletrgovca, za što mu je ovaj zaračunao: Televizor (netto cijena) KM 1.300,00 PDV 20% KM 260,00 U K U P N O KM 1.560,00 HI-FI-LINIJA (kompletna) – netto KM 1.000,00 PDV 20% KM 200,00 U K U P N O KM 1.200,00 Kupovna cijena televizora je KM 1 560 (netto cijena). PDV u iznosu od KM 260,- koje trgovac duguje svom dobavljaču je za njega potraživanje ulaznog poreza (pretporeza) prema budžetu koji prebija sa svojom poreznom obvezom. Razlika poreza za uplatu (razlika između porezne obveze i pretporeza) računa se na slijedeći način: PDV KM 500,00 PRETPOREZ KM 260,00 RAZLIKA ZA UPLATU KM 240,00 Trgovac mora na propisani uplatni račun platiti samo razliku za uplatu od KM 240,-, a to je razlika između obračunanog poreza na obavljeni promet i poreza koji su mu zaračunali drugi dobavljači u istom obračunskom razdoblju, koji on odbija kao pretporez. 3.7.2 Obračunavanje poreza prema naplaćenim naknadama Poduzetnici - obveznici poreza na dohodak, moraju PDV obračunavati prema primljenim (naplaćenim) naknadama. Oni porez na dohodak utvrđuju prema načelu blagajne, a to je načelo primjenjeno i kod PDV-a. U tom slučaju poduzetnik može odbiti pretporez tek onda kad plati ulazne račune. 3.8. POSEBNI POSTUPCI OPOREZIVANJA 3.8.1. Shema mreže putničkih agencija i tur operatora

Putničke agencije i tur operatori koji rade u svoje vlastito ime i koriste robu i usluge drugih poreznih obveznika u pružanju putničkih kapaciteta mogu zaračunati, naplaćivati i plaćati PDV sukladno posebnoj shemi. Sve usluge koje putnička agencija obavi u pogledu putovanja tretiraju se kao pružanje jedne usluge putniku od strane putničke agencije.


350

PDV se plaća u mjestu gdje je putnička agencija formirala svoju firmu i u iznosu koji predstavlja RAZLIKU između ukupnog iznosa kojeg je platio putnik, bez PDV-a, i stvarne cijene za putničku agenciju isporučene robe i usluga koje su obavili drugi porezni obveznici, kada te transakcije idu u direktnu korist putnika Ukoliko su isporuke robe i usluga, koju osobe izvan Bosne i Hercegovine obavljaju za putničku agenciju, PDV se ne plaća, a kada se isporuke robe i usluga djelimično obavljaju u Bosni i Hercegovini, a djelimično izvan Bosne i Hercegovine, PDV se plaća samo na onaj dio koji je obavljen unutar Bosne i Hercegovine. Putnička agencija nema pravo odbiti PDV zaračunat od strane drugih poreznih obveznika na isporuku robe i usluga izvršenu u direktnu korist putnika. 3.8.2. Posebna shema za naplatu PDV-a na isporuke povezane s građevinskim radovima

Primjena Posebne sheme treba olakšati efikasnu naplatu PDV-a na isporuke povezane s izgradnjom nepokretne imovine tako što se, obveza plaćanja bilo kojeg PDV-a koji dospijeva, prebacuje na primatelja takve isporuke građevinskim radovima.


351

Posebna shema se primjenjuje na građevinske radove na novim zgradama i na renoviranje, proširivanje i održavanje postojećih zgrada gdje je ukupna vrijednost isporuke veća od 25.000 KM. Izvođač radova koji je uposlio samostalnog kooperanta za isporuku robe i usluga koje doprinose isporuci od strane izvođača radova prema Posebnoj shemi odgovoran je i plaća PDV koji mu zaračunava kooperant. Plaćanje od strane izvođača radova PDV-a kojeg mu zaračuna kooperant obavlja se povezivanjem na PDV identifikacioni broj kooperanta. Dokaz o plaćanju PDV-a daje se kooperantu. Kooperant je solidarno i pojedinačno odgovoran zajedno s izvođačem radova za plaćanje PDV-a dok se ne dostavi dokaz o plaćanju fakturiranog PDV-a. Kooperanti, prilikom određivanja obaveze PDV-a, uključujući i obračunavanje izlaznog poreza, popunjavanje i podnošenje poreznih prijava i plaćanja PDV-a, tretiraju isporuku prema Posebnoj shemi na isti način kao i bilo koju drugu isporuku. Plaćanje PDV-a od strane izvođača radova, kojeg zaračunava kooperant, tretira se kao ulazni porez, a dokaz o plaćanju čini osnovu za odbitak ulaznog poreza od strane dobavljača robe, odnosno davatelja usluga. 3.8.3. Poljoprivrednici Svaka osoba koja kao predstavnik domaćinstva obavlja poljoprivrednu ili šumarsku djelatnost za koji se porez na dohodak plaća u skladu s katastarskim prihodima poljoprivrednog i šumskog zemljišta (poljoprivrednik) ne smatra se poreznim obveznikom kada je ukupni katastarski prihod svih članova domaćinstva niži od zakonom utvrđenog iznosa. Navedene osobe ne mogu obračunavati PDV, iskazivati PDV na fakturama ili odbijati ulazni porez i nisu obavezne voditi svoje knjige. 3.8.4. Male firme i obrtnici Zakonom je propisano da, poduzetnici (male firme i obrtnici), čija isporuka robe i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini ne prelazi prag od zakonom utvrđenog iznosa, ne zaračunavaju i ne plaćaju PDV, te nemaju pravo na iskazivanje poreza na izdanim računima i ne mogu odbiti pretporez. Navedene osobe ne mogu obračunavati PDV, iskazivati PDV na fakturama ili odbijati ulazni porez i nisu obavezne voditi svoje knjige. Takvi će poduzetnici moći, ukoliko žele, od porezne uprave tražiti da se na njih ne primjenjuju takve odredbe, tj.da budu obveznici PDV-a kao i svi drugi poduzetnici, a rješenje koje im izda porezna uprava obavezivat će ih slijedećih pet godina. U praksi znači da takvi poduzetnici ne zaračunavaju PDV, da nemaju pravo na odbitak ulaznog poreza (pretporeza) i da, jednostavno, nisu u sistemu PDV-a.


352

To može biti prednost. Ako poduzetnik rijetko kupuje robu ili usluge drugih poduzetnika, a isporučuje robu ili usluge koje je sam stvorio dodana vrijednost koju je stvorio oslobođena je poreza, jer on ne mora na svoje cijene obračunati porez. Tako može nuditi niže cijene nego njegovi konkurenti, koji su obveznici PDV-a, i koji na svoju netto cijenu moraju zaračunati standardnu stopu poreza. Primjerice, jedan poduzetnik izrađuje rezbarije od drveta koje skuplja u šumi. Jednu figuru prodaje za KM 100,-, bez obračunavanja PDV-a (bruto za netto). Međutim, drugi poduzetnik zapošljava tri drvorezca i također nema izdataka za nabavu drveta. Ako za iste figure njegova netto cijena iznosi KM 100,-, on na nju mora obračunati standradnu stopu PDV-a, što znači da njegova figura košta KM 120.- No, oslobođenje od PDV-a nije prednost ako poduzetnik radi nešto za drugog poduzetnika, koji ima pravo na odbitak ulaznog poreza (pretporeza). Kupci koji imaju pravo na odbitak pretporeza radije će kupovati tamo gdje im se PDV posebno iskazuje na fakturi, jer ga imaju pravo odbiti od svog poreza. Primjer: Prodaja krajnjim potrošačima:

- Poduzetnik kupuje u tvornici cipela radne čizme po cijeni od KM 100,- netto, plus 20% PDV, dakle plaća bruto cijenu od KM 120,-. Budući da nema pravo na odbitak pretporeza, njegov trošak je bruto iznos od KM 120,- koji mu je zaračunala tvornica cipela. Pri prodaji čizama planira maržu od 50%, koju dodaje svojim troškovima od KM 120,- te tako dobije prodajnu cijenu od KM 180,-

- Trgovac koji je porezni obveznik kupuje također takve čizme po cijeni od KM 100,- netto, plus 20% PDV-a. Budući da on može odbiti PDV, koji mu je zaračunala tvornica cipela u iznosu od KM 20,- kao pretporez, njegovi troškovi iznose samo KM 100,-. Ako i on pri prodaji zaračunava maržu od 50%, te svom kupcu obračunava PDV, onda njegova cijena iznosi:

KUPOVNA CIJENA-NETTO KM 100,00 MARŽA 50% KM 50,00 PRODAJNA CIJENA-NETTO KM 150,00 PDV 20% KM 30,00 PRODAJNA CIJENA BRUTO KM 180,00 U ovom slučaju obojica poduzetnika kupcu - krajnjem potrošaču nude istu cijenu, ali je poduzetnik ostvario veću maržu. Primjer: Prodaja poduzetnicima koji imaju pravo na odbitak pretporeza:

- Ako je Poduzetnik radne čizme prodao građevinskom preduzeću koje iste svojim radnicima daje kao sredstvo zaštite na radu, tada faktura za kupljene čizme u iznosu od KM 180,- predstavlja trošak za građevinsko preduzeće, budući da poduzetnik nije mogao ispostaviti fakturu na kojem je iskazan PDV, temeljem kojeg bi građevinsko preduzeće imalo pravo na odbitak uleznog poreza (pretporeza).

- Ako bi građevinsko preduzeće pod istim uvjetima kupilo čizme od Trgovca koji je

obveznik PDV-a, imalo bi troškove od KM 150,- tj.samo netto cijenu čizama, budući da obračunani porez od KM 30,- iskazan na fakturi tvornice cipela može odbiti kao pretporez. U tom slučaju za građevinsko preduzeće bilo bi nepovoljnije (skuplje)


353

kupovati čizme od Poduzetnika. Građevinsko preduzeće bi čizme radije kupilo od trgovca koji je porezni obveznik, jer su tamo za njega jeftinije.

Činjenica da poduzetnik nema pravo na dobitak pretporeza koji mu je dobavljač obračunao može biti nedostatak ako često kupuje robe ili usluge kod drugih. Zato taj poduzetnik mora pažljivo razmotriti cijeli niz okolnosti prije nego odluči hoće li se uključiti u sistem PDV-a. Poduzetnik mora pri tome imati na umu da će ga, ako se uključi u sistem PDV-a, ta odluka vezivati najmanje pet godina. 3.9. NOVE POREZNE STOPE I CIJENE: ISKUSTVA DRUGIH Sigurno je da će početak primjene Zakona o PDV-u dovesti do promjene cijena i težnji za njihovim rastom. Uvođenjem PDV-a u Bosni i Hercegovini se prvenstveno namjerava proširiti krug poreznih obveznika, a potom i ostvariti veći prihodi u budžetu nego što se sada ostvaruje od poreza na promet, tako da globalno povećanje cijena koje bi se opravdalo "povećanjem" poreza nema objektivnih uporišita. Međutim, strah od porasta cijena nije bezrazložen, a cjenovni se udar može spriječiti koristeći iskustva drugih zemalja, koje su uvele porez na dodanu vrijednost. Međunarodni monetarni fond je svojevremeno pokrenuo istraživanje u 31 zemlji, u kojima je usporedio kretanje cijena dvije godine prije i dvije godine poslije uvođenja poreza na dodanu vrijednost. Prema rezultatima istraživanja u sedam zemalja, uvođenje PDV-a izazvalo je jednokratni porast cijena, ali nakon toga cijene su se smirile i pokazivale isti trend kao i prije uvođenja PDV-a. U većini zemalja, prema rezultatima MMF-ovog istraživanja, uvođenje PDV-a nije bitno uticalo na cijene. Neke od njih, među kojima su i BH značajni vanjskotrgovinski partneri, spriječile su rast cijena njihovom kontrolom, pa čak i zamrzavanjem. Takav postupak uglavnom ne šteti privredi i ne smanjuje njezinu profitabilnost, jer proizvođači i trgovci čiji proizvodi uvođenjem PDV-a mogu pojeftiniti obično tu razliku iskoriste za povećanje vlastitih profita. Realno, niti oni proizvodi koji su sada opterećeni daleko manjom poreznom stopom nego što će biti od dana uvođenja PDV-a, ne bi trebali znatno poskupiti, jer su sada u cijene uračunati i "skriveni" porezi. Važno je da svi privredni subjekti shvate svu ozbiljnost predstojeće porezne reforme, da je dobro prouče i svoje poslovanje prilagode novim uvjetima. Samo će tako i oni i njihovi kupci imati koristi od novog sistema, koji se u razvijenim zapadnim zemljama dokazuje već desetljećima. 3.10. VAŽNI ROKOVI 30.9.2005.godine - UPIS U REGISTAR POREZNIH OBVEZNIKA


354

Postojeći poduzetnici-obveznici poreza na promet, pravne i fizičke osobe koje postaju obveznici PDV po Zakonu o PDV-u, kao i pravne i fizičke osobe koje žele biti obveznici PDV-a moraju najkasnije do 30.septembra/rujna 2005.godine podnijeti prijavu UIO za upis u registar poreznih obveznika PDV-a. UIO će izdati uvjerenje o registraciji do 30.11.2005.godine, odnosno najkasnije do 31.12.2005.godine


355

31.12.2005.godine - OBRAČUN ISPORUKA IZVRŠENIH DO 31.12.2005. Dobavljač robe i usluga obavezan je, na dan 31.12.2005.godine, izvršiti obračun vrijednosti dostavljene robe i izvršenih usluga i zaračunati ih kupcima. Ova obaveza se primjenjuje i na usluge kooperanata glavnog ugovarača. Ukoliko se obračuna obavi nakon 1.1.2006.godine, u kojima je ukupna vrijednost dostavljene robe i izvršenih usluga evidentirana, oporezivi iznos za obračun PDV-a je samo ona vrijednost koja je obračunata za razdoblje nakon 1.1.2006.godine. Oporezivi iznos umanjuje se i za unaprijed plaćene iznose koji su uplaćeni do 31.12.2005.godine i koji se odnose na isporuke investicione opreme, izgradnju nekretnina i usluge koje se trebaju izvršiti nakon 1.1.2006.godine, ako je porez na promet proizvoda i usluga obračunat i plaćen u skladu sa Zakonom o porezu na promet. Svaka faktura koja se ispostavi do 31.12.2005.godine, a u vezi s kojom se ne obave isporuke robe ili usluga, bi će poništena. Svaki dobavljač robe, odnosno davatelj usluga koji obavlja kontinuiranu isporuku robe i usluga i koji ispostavi naknadne fakture za takve isporuke, te izvrši obračun od 31.12.2005.godine, obračunava porez na promet proizvoda i usluga u skladu sa Zakonom o porezu na promet. 31.12.2005.godine - POPIS NEPLAĆENIH FAKTURA Porezni obveznici prema Zakonu o porezu na promet obavezni su sačiniti Popis ispostavljenih, a nenaplaćenih faktura, te avansa plaćenih na dan 31.12.2005.godine, koji uključuju obračunati porez na svaku okončanu isporuku robe ili usluga, i podnijeti ga UIO zajedno sa završnim obračunom poreza na promet od jula / srpnja do decembra / prosinca 2005.godine 31.12.2005.godine - POPIS ROBE U MALOPRODAJI Svaki porezni obveznik prema Zakonu o porezu na promet, koji obavlja prodaju na malo obavezan je sačiniti Popis robe na zalihama na dan 31.12.2005.godine evidentirane po prodajnoj cijeni, uključujući i porez, i poništiti obračunati porez na promet na robu na zalihama. Svaki porezni obveznik utvrđuje prodajnu cijenu za robu, bez poreza na promet, i na tako obračunatu prodajnu cijenu obračunava PDV. Ako to dovede do povećanja maloprodajne cijene, porezni obveznik je dužan UIO podnijeti inventurni popis zaliha i maloprodajnih cijena do 10.1.2006.godine. Svaki porezni obveznih, koji nije obavezan platiti PDV, predočava svoj PDV račun do 31.1.2006.godine i plaća obračunati PDV do 28.02.2006.godine


356

31.12.2005.godine - POPIS ODRE\ENE ROBE U MALOPRODAJI I UGOSTITELJSTVU Svaki porezni obveznik prema Zakonu o porezu na promet koji podliježe obavezi plaćanja PDV-a i obavlja promet i ugostiteljsku djelatnost dužan je sačiniti inventuru zaliha, po kupovnoj cijeni, na dan 31.12.2005.godine, bezalkoholnih pića, piva, mineralnih voda, đuseva i sokova, alkoholnih pića i vinskih destilata. U inventuri zaliha pića navodi se porez na promet koji je uključen u kupovnu cijenu. Ako se iznos poreza na promet koji je uključen u kupovnu cijenu ne može utvrditi, onda se porez na promet koji se treba uključiti, određuje iz stopa obračunatih na osnovu stopa prema Zakonu o porezu na promet. Inventurne popise zaliha s naznačenim porezom na promet porezni obveznici dužni su podnijeti UIO do 10.1.2006.godine. Porez na promet prikazan u inventurnom popisu tretira se kao ulazni porez. Svaki porezni obveznik ima pravo izvršiti odbitak tog ulaznog poreza u srazmjeri s prometom, ali nema pravo na povrat ulaznog poreza po tom osnovu. Svaki porezni obveznik obavezan je sačini inventuru zaliha duhanskih prerađevina na dan 31.12.2005.godine i taj inventurni popis zaliha podnijeti UIO do 10.1.2006.godine, kao i prodati zalihe duhanskih prerađevina utvrđenih na dan 31.12.2005.godine po prethodnim cijenama, dok se zalihe ne potroše. 20.2.2006.godine - ZAVRŠNI OBRAČUN POREZA NA ISPORUKU ROBE I USLUGA Porezni obveznici prema Zakonu o porezu na promet prezentiraju završni obračun poreza na opskrbu robom i uslugama za razdoblje od 1.7.2005. do 31.12.2005.godine i takav obračun podnose UIO najkasnije do 20.02.2006.godine. Porez na isporuku robe i usluga, kod kojeg se javlja obaveza obračunavanja razdoblja do 31.12.2005.godine, plaća se u rokovima i na način predviđen propisima za plaćanje poreza nakon završene porezne prijave. Iznos poreza na promet koji je uključen u neplaćena potraživanja na dan 31.12.2005.godine, a koji nije plaćen na osnovu završnog obračuna poreza na promet za razdoblje od jula / srpnja do decembra / prosinca 2005.godine, plaća se zajendo s plaćanjem potraživanja u roku od pet dana po primitku uplata, ali ne kasnije od 31.12.2006.godine. POVRAT PDV-a U RAZDOBLJU DO 31.12.2006.GODINE U razdoblju do 31.12.2006.godine povrat porezne razlike poreznim obveznicima obavljat će se, ne prije od 30 dana ali ne i kasnije od 90 dana, od dana podnošenja obračuna PDV-a. Porezni obveznik koji je primi poreznu razliku u navedenom razdoblju ima pravo na kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se regulira stopa zatezne kamate, počevši od prvog dana nakon isteka roka od 90 dana.


357


358

TERMINI U SVAKODNEVNOJ UPOTREBI ŠPEDICIJE:

A VISTA Izraz koji znači „po viđenju“ i primenjuje se najčešće u bankarstvu za depozitne račune sa kojih je banka dužna da vrši isplate na svaki zahtev deponenta i bez odlaganja do iznosa raspoloživih sredstava.

ABANDON U terminskim poslovima na berzi, u premijskom poslu - pravo da se plaćanjem premije koja je unapred dogovorena može odustati od poslova kupovine ili isporuke ugovorene količine hartija od vrednosti

U akcionarskom zakonodavstvu, pravo akcionara da pri pretvaranju akcionarskog društva u neki drugi oblik preduzeća svoje nove akcije vrati akcionarskom društvu, pod uslovom da je protiv takvog pretvaranja stavio prigovor.

AGENT Fizičko ili pravno lice čija je delatnost zastupanje interesa stranog partnera (principala) na domaćem tržištu. Agent za potrebe svog nalogodavca - principala obrađuje određeno tržište, nalazi poslovne partnere i, ukoliko je ovlašćen, u ime i za račun svog principala zaključuje ugovore.

AIH Međunarodno hotelsko udruženje.

AKCEPT Preuzimanje obaveze isplate menice koje neko lice vrši stavljanjem svog potpisa, sa ili bez određene klauzule, na menicu.

AKCEPTNI KREDIT Kratkoročni (i srednjoročni) kredit kod koga banka komitentu nesumnjivog boniteta, a radi finansiranja preduzeća, dopušta da do odredjenog iznosa (kreditnog limita) vuče menice na nju.

AKCIJA Isprava o udelu u kapitalu akcionarskog društva.

AKCIJE NA DONOSIOCA Akcije čiji se svaki vlasnik (imalac) smatra akcionarem (imalac nije poimenično naveden).

AKCIJE NA IME Izdaju se na ime njihovog vlasnika (imaoca) i u njima je navedeno ime ili firma, mesto stanovanja i zanimanje vlasnika.

AKCIJE NOMINALNE VREDNOSTI (NOMINOVANE AKCIJE)

Akcije koje glase na odredjeni nominalni iznos.

AKCIJE S GARANTOVANOM DIVIDENDOM (GARANTOVANE AKCIJE)

Mogu biti akcije jedne emisije ili samo jedne serije, čiju isplatu dividende u odredjenom iznosu garantuje neka druga firma ili banka, a ne preduzeće koje ih emituje.

AKCIJE S OGRANIČENIM PRAVOM GLASA

Akcije čiji vlasnici učestvuju u odlučivanju samo o odredjenim pitanjima značajnim za rad i opstanak akcionarskog društva.

AKCIJE S PRAVOM GLASA Akcije koje, uprkos maloj nominalnoj vrednosti, sadrže pravo glasa, za razliku od drugih vrsta akcija (tzv. Prikriveno pluralno pravo glasa).

AKREDITIV Instrument i način plaćanja u unutrašnjem, a posebno međunarodnom, privrednom prometu. Postoji više vrsta akreditiva: uslovni i bezuslovni akreditiv, dokumentarni akreditiv, opoziv i neopoziv akreditiv, prenosiv i neprenosiv akreditiv itd.


359

AKVIZICIJA Pribavljanje poslova (prikupljanje porudžbina, pretplata, oglasa i dr.) preko posebnih komercijalno angažovanih lica - akvizitera.

AKTIVNA KAMATA Kamata koju banka kao poverilac naplaćuje na kredite dodeljene svojim komitentima (dužnicima), odnosno iznos koji dužnik mora da plati banci kao naknadu za korišćenje kredita.

ALONŽ List hartije (jedinstven formular) spojen sa hartijom od vrednosti na ime (s akcijom na ime, a pre svega s menicom), kojim se produžava (nastavlja) blanket te hartije od vrednosti; namenjen je za naredna indosiranja, kada na blanketu više nema mesta.

ALOTMAN Deo hotelskog, avionskog, brodskog ili drugog smeštajnog ili prevozničkog kapaciteta koji izvršilac usluge stavlja na raspolaganje putničkoj agenciji sa isključivim pravom prodaje usluga iz tog dela kapaciteta svojim klijentima (bilo u svoje ime bilo u ime izvršioca usluga).

ANUITET (RATA) Novčani iznos koji dospeva za isplatu odredjenog datuma i koji se investitoru plaća godišnje ili u kraćim vremenskim rokovima (polugodišnje, tromesečno ili mesečno), a na ime otplate dugoročnog zajma.

ASIGNACIJA Prenos imovine dužnika na poverioca. Obuhvata prenošenje prava na drugu banku da može da primi otplate glavnice i kamate od zajmoprimca.

AMBALAŽA Omot u koji se roba pakuje i u kome se otprema.

ANEKS UGOVORA Dodatak ili prilog uz ugovor koji čini njegov sastavni deo.

ANUITET Određeni novčani iznos koji se u jednakim vremenskim razmacima (najčešće godišnje i polugodišnje) uplaćuje radi izmirenja kreditnih obaveza.

ARBITAR Lice koje putem arbitraže rešava spor.

ARBITRAŽA Način rešavanja spora predviđen ugovorom i organ koji rešava spor. Arbitraža se često koristi za rešavanje međunarodnih privrednih sporova zbog svojih prednosti u odnosu na sudove, pre svega zbog stručnosti arbitara, nepristrasnosti, brzine postupka i jednostepenosti u odlučivanju.

ATEST Isprava koju izdaje nadležni organ ili organizacija na osnovu ispitivanja proizvoda kojim se utvrđuje da li isti ispunjava uslove u pogledu karakteristika kvaliteta.

AVAL Menično jemstvo koje se sastoji u tome da jedno lice (avalista) svojim potpisom na menici garantuje da će menični dužnik isplatiti menicu.

AVIZA Obaveštenje koje jedna stranka daje drugoj stranci u vezi sa nekim događajem bitnim za zaključeni posao (obično prispeće robe, isplata, otvaranje akreditiva i sl.).

AŽIJA Označava odstupanje od nominalne (zvanične) vrednosti novca ili hartija od vrednosti i one koja se stvarno primenjuje.


360

AUKCIJA Prodaja uz javno nadmetanje kupaca, tako da kupac postaje onaj koji ponudi najvišu cenu.

Trgovanja na berzi metodom preovlađujuće cene i metodom minimalna cena minimalna količina. Zakazuje se za sve hartije iste vrste određenog emitenta u unapred utvrđeno vreme. Za vreme aukcije, uparuju se nalozi ponude i tražnje za tom hartijom, prema ceni. Aukciju vodi broker berze.

AVAL (MENIČNO JEMSTVO) Jemstvo za meničnu ili čekovnu obavezu koja se daje potpisom jemca na hartiji od vrednosti.

AVANS Predujam, plaćanje unapred dela ugovorene cene, odnosno obaveza prilikom zaključenja ugovora ili u toku njegovog izvršenja, pre nego što druga ugovorna strana počne ili dovrši ispunjavanje svoje obaveze.

BANKARSKA GARANCIJA Posebna vrsta jemstva kojim banka preuzima odgovornost u za to naročito predviđenoj bankarskoj formi za uredno i pravilno izvršenje svog komitenta prema njegovom ugovornom partneru. Najčešće bankarske garancije su za plaćanje, transfer, dobro izvršenje posla, vraćanje avansa i dr.

BARTER (RAZMENA, TRAMPA)

Direktna razmena robe ili usluga izmedju dva privredna subjekta koji su učesnici u medjunarodnom robnom prometu, bez korišćenja finansijskih instrumenata kao što su novac ili kredit, čime se izbegava devizni rizik učesnika u tom poslu.

BARŽA Brod četvrtastog i ravnog dna za prevoz velikog tovara prvenstveno na rekama i kanalima.

BERZA Stalno tržište na kojem se uz sudelovanje ovlašćenih posrednika po unapred utvrđenim pravilima i u određeno vreme prodaje, odnosno kupuje roba, hartije od vrednosti, novac i devize.

BERZA (HARTIJA OD VREDNOSTI)

Organizovano i regulisano tržište koje funkcioniše po posebnim, strogo utvrdjenim pravilima. Kao posrednička organizacija, ona je organizovano tržište koje učesnicima obezbedjuje prostorna, tehnička i druga sredstva za obavljanje trgovine hartijama od vrednosti, a ulagačima i učesnicima pruža informacije.

BERZANSKA ZAKLJUČNICA (KONFIRMACIONI SLIP)

Pismena zaključnica (obično na odredjenom formularu) koju berzanski agent sastavlja za svaku berzansku transakciju, i to redovno i u dva primerka - za kupca i za prodavca, odmah po zaključenju posla, a najkasnije jedan sat posle zaključenja sastanka.

BERZANSKE UZANSE (OBIČAJI, POSLOVNA PRAKSA)

Uslovi poslovanja na berzi. Poslovni običaji prema kojima se ponašaju učesnici u trgovini na berzi i koji se primenjuju u realizaciji berzanskih poslova. Donose ih i obavljaju organi berze.

BERZANSKI AGENT (BROKER, DILER)

Firma ili fizičko lice koje ima zvanično odobrenje i, otuda, pravo na berzi i van nje sklapa berzanske poslove.

BERZANSKI PROMET Brojevi komada hartija od vrednosti kojima se trguje u toku jednog dana, odnosno kursne vrednosti tih hartija. Objavljuje ih list koji izdaje


361

berza.

BERZANSKI PROMPTNI (GOTOVINSKI, KASA, SPOT) POSLOVI

Berzanski poslovi karakteristični po kratkom roku za izvršenje (isporuka robe, preuzimanje i plaćanje). Obavljaju se na tzv. promptnim tržištima, a tok izvršenja im je različit od zemlje do zemlje.

BERZANSKI REGISTAR Popis lica ovlašćenih za zaključivanje pravosnažnih terminskih berzanskih poslova.

BERZANSKI TERMINSKI POSAO

Posao kupoprodaje hartija od vrednosti, robe ili deviza čije je izvršenje vezano za kasniji, tačno odredjeni termin.

BERZANSKI USLOVNI NALOG

Nalog kojim se brokeru daju instrukcije da odredjenu transakciju izvrši tek pošto je prethodno izvršena neka druga transakcija, npr. da se prodaju odredjene akcije po navedenoj ceni, a nakon izvršenja te prodaje da se pristupi kupovini drugih akcija.

BERZANSKI ZASTUPNIK (AGENT)

Lice kome je član berze dao nalog za trgovanje na berzi u ime i za račun svog nalogodavca

BERZANSKO KOTIRANJE HARTIJA OD VREDNOSTI

Akt iznošenja hartija od vrednosti na berzu i trgovanje njima. Kotacija znači utvrdjivanje cene (kursa) hartija od vrednosti (efekata) koje su predmet berzanskih transakcija.

BILANS Predstavlja statičnu sliku stanja ekonomskog subjekta na neki dan (obično poslednji dan u kalendarskoj godini) u kojoj je na levoj strani prikazana aktiva koja obuhvata imovinu i sva potraživanja, a na desnoj strani se nalazi pasiva koja sadrži skup svih dugovanja i predstavlja izvore imovine iskazane u aktivi.

BIS Banka za međunarodne obračune.

BIZNIS U širem smislu biznis (engleska reč business) označava svaki posao. U užem smislu biznis označava: - dužnost, zadatak; - rad, zaposlenost, zanimanje; - trgovinu, poslovanje; - zajedničku aktivnost lica vezanih poslovnim ugovorima.

BIZNISMEN Oznaka za lice koje je, bilo kao vlasnik ili poslovni partner, neposredno zainteresovano za upravljanje i rad industrijskog ili trgovačkog preduzeća ili finansijske organizacije.

BLANKO Naziv za nepopunjene (bele) dokumente, ili delimično popunjene, koji su potpisani unapred (blanko ček, blanko menica, blanko punomoć), čime potpisnik u potpunosti priznaje obavezu na osnovu tih dokumenata.

BONITET (KREDITNI REJTING, KREDIBILITET, KREDITNA SPOSOBNOST)

Sinteza svega što zajmotražioca čini podobnim za dužnika: njegova kreditna sposobnost, kreditni ugled, njegova opšta materijalna sposobnost, dobra reputacija u poslovnom svetu, solidna pozicija na tržištu, sposobnost plaćanja i spremnost da se vrati dug.

BONIFIKACIJA Smanjenje obaveze dužnika koju mu odobrava poverilac, ili na koju on ima pravo kada su ispunjeni predviđeni uslovi iz ugovora ili zakona.

BONITET Kvalitet nekog preduzeća, potraživanja, robe, vrednosnog papira i sl.


362

BROKER Posrednik u prodaji hartija od vrednosti koji prodaju obavlja za račun trećih lica.

CARINA Dažbina koja se naplaćuje prilikom uvoza strane robe, odnosno izvoza domaće robe. Carine se dele na izvozne i uvozne, tranzitne, preferencijalne, diferencijalne carine i dr.

CARINA AD VALOREM Carina koja se obračunava i naplaćuje procentualno od vrednosti robe.

CARINSKA NOMENKLATURA

Element carinske tarife koji se sastoji od naimenovanja robe po tarifnim brojevima.

CARINSKA TARIFA Akt koji predstavlja sistematski pregled svih carina koje važe na jednom nacionalnom carinskom području.

CARINSKI KONTINGENT Količina određene robe koja se može uvesti bez plaćanja carine ili uz njeno plaćanje po nižoj stopi od one koja je redovno propisana u carinskoj tarifi za odnosnu robu.

CEDENT Poverilac koji po osnovu nekog pravnog posla svoje potraživanje ili svoje pravo na vlasništvo ugovorom prenosi na drugo lice (na cesionara), o čemu dužnik ne mora biti obavešten.

CENA KREDITA (KAMATA, INTERES, KAMATNA STOPA)

Kamatna stopa, odnosno cena za korišćenje tudjih sredstava izražena u procentima. Visina joj se utvrdjuje na osnovu troškova refinansiranja poverioca (kreditora), kao i dužine perioda na koji se ustupaju sredstva, zatim boniteta zajmotražioca, kvaliteta datih obezbedjenja kredita itd.

CENA OPCIJE (KUPOVNA OBAVEZUJUĆA CENA OPCIJE)

Cenu koju kupac opcije mora da plati prodavcu. Sastoji se od unutrašnje vrednosti (razlika izmedju kursa, tj. cene instrumenata obuhvaćenih opcijom) i vremenske vrednosti opcije (cene koju su investitori spremni da plate u očekivanju porasta cena opcije, a dobija se odbijanjem unutrašnje vrednosti opcije od cene opcije).

CERTIFIKAT Pismena isprava o deponovanim sredstvima pravnih i fizičkih lica. Izdaju je depozitne banke ili druge finansijske organizacije, s rokom vraćanja dužim od jedne godine, koje njome potvrdjuju da njihov klijent ima oročen novčani depozit kod njih.

CESIJA (ASIGNACIJA, USTUPANJE POTRAŽIVANJA U KORIST POVERILACA)

Ustupanje potraživanja ili prava pismenom izjavom poverioca (cedenta) u korist novog poverioca (cesionara).

CIRCA Trgovački termin koji se u ugovoru o prodaji stavlja ispred oznake količine robe koja je predmet prodaje, čime se ustanovljava pravo na određeno odstupanje od ugovorene količine (obično - 5%).

CIM Međunarodna konvencija o prevozu robe železnicom.

CMR Konvencija o ugovoru za međunarodni drumski prevoz.

COST-BENEFIT ANALIZA Osnovna karakteristika ove metode je vrednovanje svih vrednosti i svih nedostataka nekog projekta, što omogućava odluku o realizaciji projekta.

ČEK Hartija od vrednosti kojom njen izdavač daje bezuslovan nalog drugom licu da iz njegovog pokrića isplati naznačenu sumu novca korisniku


363

čeka.

ČARTER Ugovor o zakupu javnog transportnog sredstva za prevoz turista koji sklapa prevoznik obično sa turističkom agencijom.

DAN DOSPEĆA Dan kada neka obaveza treba da se izvrši (da se vrati dug, isplati menica, izvrši obaveza iz terminskog ugovora na berzi, isplati dividenda, izvrši (realizuje) opcija i sl.

DAN ISPORUKE U poslovanju hartija od vrednosti, dan na koji prodavac mora da isporuči kupcu hartije od vrednosti koje je prodao na berzi.

DATUM VALUTE (BANKARSKE TRANSAKCIJE)

Dan na koji počinje da se računa knjiženje na računu. Termin vezan za dan isporuke (razmene) valuta, tj. za dan kada kupljene valute moraju biti plaćene, a prodate – isporučene.

DAMPING Delo nelojalne konkurencije koje se sastoji u prodaji (strane) robe na tržištu po izuzetno niskim cenama.

DEBITOR Pravno ili fizičko lice dužnik. U većini slučajeva to je lice koje nije platilo odmah kupljenu robu i koje duguje za uzeti kredit.

DEFICIT Manjak prihoda u odnosu na rashode.

DEPO POSAO Neutralni bankarski posao u kome banka (depozitar) prima na čuvanje stvari komitenta (deponenta), kao što su dragocenosti, hartije od vrednosti, dokumenti, plemeniti metali, umetnički predmeti, ključevi, itd.

DEPONENT Lice koje neku pokretnu stvar predaje na čuvanje depozitaru ili ostavoprimcu (banci depozitaru).

DEPOZITAR Banka ovlašćena da čuva hartije od vrednosti i njima profesionalno rukuje za račun trećih lica.

DEPOZIT Ostava na osnovu ugovora kojom jedna strana (deponent), poverava drugoj strani (depozitor) određenu pokretnu stvar (novac, hartije od vrednosti), s tim da je čuva i vrati.

DEPOZITI Novac deponovan kod banke, po slobodnoj odluci ulagača.

DEPOZITI PO VIDJENJU Sredstva nebankarskog sektora koja dnevno dospevaju za isplatu i služe za obavljanje bezgotovinskog prometa.

DEPOZITI SA OTKAZNIM ROKOM

Oblik deponovanja gotovine u banku, uz uslov da rok depozita ne bude unapred odredjen i da njegov vlasnik može u svako doba povući gotovinu iz depozita, s tim da rok povlačenja najavi banci unapred.

DEVALVACIJA Zakonsko smanjenje vrednosti novca u odnosu na standard.

DEVIZE Sva kratkoročna potraživanja u inostranstvu po bilo kom osnovu i u bilo kojoj valuti, nezavisno od načina njihovog raspolaganja.

DEVIZNI KURS Cena valute jedne zemlje izražena u valuti druge zemlje.


364

DILER Naziv (engleski dealer) koji označava samostalnog trgovca koji kupuje i prodaje hartije od vrednosti u svoje ime i za svoj račun, za razliku od brokera koji su klasični posrednici.

DISPOZICIJA Izraz koji označava nalog koji jedna ugovorna strana (najčešće kod ugovora o trgovinskom zastupanju, špediciji i komisionu) ima pravo da izda drugoj ugovornoj strani za izvršenje nekih radnji.

DIVIDENDA Čista dobit koja se deli akcionarima srazmerno njihovom učešću u kapitalu akcionarskog društva.

DOCNJA Zakašnjenje dužnika u izvršenju neke njegove ugovorne obaveze.

DISTRIBUCIJA Sve radnje koje su neophodne da se preduzmu u procesu doturanja robe od proizvođača do krajnjeg kupca (korisnika).

DOTACIJA Novčani iznos namenjen korisniku u vidu određene finansijske pomoći.

DOCNJA (U OKVIRU SPORAZUMA O ZAJMU)

Propust dužnika da o roku ispuni obaveze iz ugovora o zajmu (da izvrši plaćanja po osnovu kamate i glavnice duga ili druge obaveze).

DOSPELOST (DOSPEĆE) Dan kada neki dug (menica, obveznica, kupon, itd.) dospeva za naplatu, tj. dan kada treba podmiriti odredjenu obavezu finansijskog karaktera ili ostvariti neko pravo u vezi sa isporučenom robom ili naplatom potraživanja; dan kada se može zahtevati ispunjenje neke obaveze, npr. vraćanje duga.

DUOPOL Tržišno stanje u kome postoje samo dva prodavca (koji jedan drugom konkurišu) prema velikom broju kupaca.

EFEKTI Prevashodno trgovačke hartije od vrednosti (menica, ček, inkaso papiri, konosman), obveznice, akcije i dr. kojim se utvrđuje obaveza za plaćanje određenog iznosa odmah ili u kratkom roku.

ESKONT Bankarski posao kod koga banka stavlja na raspolaganje svom klijentu iznos (kredit) na koji glasi menica ili druga robna hartija od vrednosti pre njene dospelosti, s tim da se njena nominalna vrednost umanjuje za određeni iznos (proviziju).

Odbitak kamate pri otkupu potraživanja koja dospevaju kasnije (tj. menica). Posle predaje menice, korisniku se odmah odobrava neto iznos potraživanja.

ESKONTNI KREDIT Posebna vrsta bankarskog kredita koji banka daje na podlozi eskonta menica, i to tako što ih otkupljuje od njihovog vlasnika (remitenta) pre roka dospeća, a taj rok, po pravilu, ne sme biti duži od tri meseca.

EMISIJA Izdavanje i plasiranje vrednosnih papira (akcija, obveznica) i državnih zajmova.

EFTA Evropsko udruženje slobodne trgovine (prestalo da postoji).

EIB Evropska investiciona banka.

EEZ Evropska ekonomska zajednica (prerasla u Evropsku Uniju).

EMS Evropski monetarni sporazum.


365

FAKTURA Račun koji poverilac dostavlja dužniku za isporučenu robu i izvršene usluge u međunarodnom privrednom prometu.

FAKTORING Sistem finansiranja prodaje, kreditnog osiguranja i vršenja određenih usluga.

FAKTORING (PRODAJA POTRAŽIVANJA OD KUPACA)

Oblik kratkoročnog finansiranja prodaje (izvoza) koje faktor (zajmodavac), odnosno faktoring društvo (najčešće filijala neke banke) vrši tako što otkupljuje potraživanja svog klijenta čiji je rok dospeća od 30 do 90 dana, posle čega ih naplaćuje u svoju korist.

FAO Specijalizovana agencija UN za poljoprivredu i ishranu.

FIATA Međunarodni savez udruženja špeditera.

FIBOR Promenljiva kamatna stopa kada je kredit zaključen na nemačkom tržištu kapitala u Frankfurtu.

FIKSNI TERMINSKI POSAO Na berzama, posao kupoprodaje koji se zaključuje po tekućem (deviznom) kursu, a koji se u svakom slučaju mora izvršiti o nekom kasnijem, fiksno utvrdjenom terminu (najčešće per ultimo, tj. krajem meseca).

FISKUS U novijoj finansijskoj teoriji označava državnu kasu ili državnu blagajnu i državu kao vlasnika imovine.

FORFETIRANJE (FINANSIRANJE BEZ PRAVA NA REGRES)

Otkup kratkoročnih i dugoročnih potraživanja neke firme koji vrše banke ili druge finansijske organizacije – forfeteri (obično su to potraživanja po osnovu izvezene robe, i u valutama najrazvijenijih industrijskih zemalja), pri čemu se forfeter odriče prava regresa od prodavca.

FRANŠIZA Učešće osiguranika u šteti, tj. deo štete za koji osiguravač ne duguje naknadu po osnovu osiguranja.

FRANŠIZING Sistem saradnje i međusobnih poslovnih odnosa između nezavisnih preduzeća koja su povezana ugovorom (o franšizingu) na osnovu koga jedan od njih (nosilac franšizinga) ustupa uz naknadu drugom (korisniku franšizinga) pravo korišćenja znaka ili komercijalnu formulu označenu jednim znakom, osiguravajući pomoć i usluge radi olakšavanja korišćenja.

FPA Jedna od klauzula u transportnom osiguranju kojom se određuje obim osiguravajućeg pokrića.

GATT Opšti sporazum o carinama i trgovini (od 1995. g. zamenjen svetskom trgovinskom organizacijom - WTO).

GARANCIJA ZA IZVRŠENJE UGOVORA

Garancija koja služi za finansijsko obezbedjenje kupca u slučaju da prodavac ne izvrši svoje ugovorne obaveze.

GARANTOVANI KREDIT Kredit odobren na osnovu založenih ili deponovanih hartija od vrednosti radi obezbedjenja njegove otplate.

GDP Bruto društveni proizvod.

GLAVNICA Nominalni iznos zajma (dugoročnog finansijskog instrumenta, obveznice) ili depozita na koji se plaća, odnosno naplaćuje kamata.

GREIS PERIOD Vreme koje protekne od korišćenja kredita do početka njegove otplate.


366

GNP Bruto nacionalni proizvod.

HARTIJE OD VREDNOSTI Pismene isprave kojima se njihov izdavalac obavezuje da će ispuniti obavezu upisanu na ispravi njenom zakonitom imaocu. U privrednom prometu hartije od vrednosti se koriste kao sredstvo robnog prometa (teretnica, skladišnica), kao sredstvo plaćanja (ček) ili kao sredstvo za kreditiranje (menica).

HARTIJE OD VREDNOSTI NA DONOSIOCA

Pismene isprave u kojima njihov korisnik nije poimenično naznačen, a pravo iz njih može ostvariti svaki donosilac jer su to hartije za koje se pretpostavlja da onaj ko ih poseduje ima pravo da raspolaže njima, kao i pravom koje je s njima spojeno (u njima inkorporirano).

HARTIJE OD VREDNOSTI NA IME (NEPRENOSIVI, REGISTROVANI FINANSIJSKI INSTRUMENTI)

Hartije koje se izdaju i glase na jednog odredjenog korisnika i kod kojih samo poimenično naznačeni imalac (ili njegov pravni naslednik) može ostvariti odredjeno pravo inkorporirano u njima.

HARTIJE OD VREDNOSTI PO NAREDBI

Hartije od vrednosti koje glase na ime odredjenog korisnika i po naredbi se, pismenom izjavom na hartiji (indosamentom), mogu preneti na novog vlasnika.

HAVARIJA Materijalna šteta, naročito šteta u vezi sa brodom ili teretom prilikom obavljanja pomorskog prevoza.

HEDŽING (ZAŠTITA OD KURSNOG RIZIKA)

Tehnika osiguranja od promene cena sirovina ili robe kojima se trguje na termin, preko fjučersa.

HIPOTEKA Založno pravo na nepokretnim dobrima.

HOLDING KOMPANIJA Trgovačko društvo, po pravilu akcionarsko, koje se nalazi na čelu grupacije društava koju kontroliše kroz učešće u njihovom kapitalu.

IATA Međunarodno udruženje za vazdušni saobraćaj.

INDENT POSAO Specijalni spoljnotrgovinski posao kod koga ponudu za kupovinu određene robe daje inostrani kupac.

INKASO Naplata novčanog potraživanja (menica, ček, doznaka, faktura i druga naplatna dokumenta) koja se vrši preko banke.

INTERKALARNA KAMATA Kamata koja se obračunava i plaća na kredit za period vremena od njegovog podizanja (puštanja u tečaj) do početka njegove otplate.

INDOSIRANJE Radnja kojom se vrši prenos hartija od vrednosti (po naredbi) sa ranijeg imaoca na novog vlasnika.

INDOSAMENT Kod hartija od vrednosti po naredbi – pismena izjava o prenosu. Njome se vlasništvo i dalja prava dosadašnjeg imaoca hartije od vrednosti (indosanta) prenose na drugo lice (ndosatara).

INDOSAMENT NA IME Negativna klauzula po naredbi koju indosant pri indosiranju stavlja na hartiju od vrednosti.

INDOSANT

Lice koje pravo potraživanja iz hartije od vrednosti po naredbi (menice ili čeka) prenosi na drugo lice, odnosno dosadašnji poverilac koji izjavom i potpisom na poledjini te hartije od vrednosti to pravo prenosi (indosira) na novog poverioca (indosatara).


367

INDOSATAR (ŽIRAT) Lice ili firma, odnosno novi poverilac na koga dosadašnji poverilac (indosant) indosamentom prenosi pravo potraživanja iz hartije od vrednosti po naredbi, kao i pravo vlasništva koje je s tom hartijom povezano.

INDOSIRANJE Prenošenje hartija od vrednosti indosamentom na drugo lice, i stupanje u solidarnu obavezu sa ostalim dužnicima iz hartija od vrednosti.

INSTRUMENT Svaki formalni ili pisani dokument, npr. potvrda o dugu, menica, ček, ugovor ili depozit, kojim se formalno izražava neki sporazum ili akt zasnovan na zakonu.

IRU Međunarodni savez drumskog saobraćaja.

IDA Međunarodno udruženje za razvoj (Agencija UN).

IFC Međunarodna finansijska korporacija (Agencija UN).

IMF Međunarodni monetarni fond.

IBRD Međunarodna banka za obnovu i razvoj.

ISO Međunarodna organizacija za standardizaciju.

ICC Međunarodna trgovinska komora.

ILO Međunarodna organizacija rada.

ICSID Međunarodni centar za rešavanje investicionih sporova.

IHA Međunarodno hotelsko udruženje.

ILA Udruženje za međunarodno pravo.

IFAD Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede.

JEDNOOBRAZNA PRAVILA Autonomni izvor međunarodnog privrednog prava, a najpoznatija pravila su ona koje je donela Međunarodna trgovinska komora u Parizu - Jednoobrazna pravila i običaji za dokumentarne akreditive i Jednoobrazna pravila za naplatu (inkaso).

JOINT-VENTURE Zajednički prihvat, odnosno zajedničko poslovno ulaganje.

KARTEL Ugovorno udruživanje nezavisnih preduzeća (konkurenata) sa ciljem da se utiče na tržište putem regulisanja konkurencije.

KADUCIRANJE Proglašavanje hartija od vrednosti nevažećim. Primenjuje se i u slučaju da hartija od vrednosti nema pravnog naslednika, kada se, kao "ničija", poništava.

KARNET ATA Međunarodna carinska isprava koja ima za cilj da uprosti carinske formalnosti u prometu robe koja se privremeno uvozi i izvozi.

KAMATA (INTERES) Naknada za korišćenje sredstava pozajmljenih u obliku novca, kapitala ili robe.

KAMATNA STOPA

Godišnja naknada koja se plaća na pozajmljena sredstva, izražena u procentima nominalne vrednosti duga, npr. obveznica.


368

KAMATNI FJUČERSI Standardizovani terminski ugovori o kamatnoj stopi kojima se trguje na najvažnijim terminskim berzama u svetu.

KAMATNI KUPON Deo koji se pridodaje obveznici sa stalnim prinosom (ukamaćenjem), na osnovu koga banka isplaćuje dospele kamate.

KAMATNI SVOP Poslovni aranžman (finansijska transakcija) za zaštitu transaktora od rizika promene kamatnih stopa, kojima se ugovara da se obaveza plaćanja fiksne kamatne stope zameni plaćanjem kamatne stope koja je promenljiva.

KARNET ECS Isprava koja olakšava prelaz trgovačkih uzoraka i reklamnog materijala preko carinske linije i oslobađa od podnošenja carinske deklaracije.

KARNET TIR Carinski dokument koji se izdaje za uprošćavanje formalnosti u međunarodnom drumskom saobraćaju.

KARGO OSIGURANJE Osiguranje robe u prevozu.

KASA SKONTO Trgovački popust od utvrđene cene u slučaju da se roba plaća odmah u gotovu.

KABOTAŽA Prevoz putnika i/ili robe između dva mesta koja se nalaze na teritoriji iste države.

KONTOKORENTNI KREDIT (KREDIT PO TEKUĆEM RAČUNU)

Iznos koji je komitent banke povukao iznad raspoloživih sredstava na računu (prekoračenje računa).

KOMBINOVANI SVOP (KAMATNI I VALUTNI SVOP)

Svop čiju osnovu čini kombinacija kamatnog i valutnog svopa.

KONZORCIJUM Oblik udruživanja u privredi, najčešće u finansijskoj sferi sa ciljem da se obavi određeni poslovni poduhvat ili finansijska transakcija.

KOLAUDACIJA Primopredaja građevinskog objekta ili radova posle završetka između investitora i izvođača.

KONVERTIBILNOST Mogućnost da se jedna valuta legalno zameni za drugu valutu ili zlato.

KOMPENZACIJA Nabavka neke robe koja se ne plaća novcem, nego protivisporukama druge robe.

KONCESIJA Ovlašćenje ili odobrenje koje daje država domaćem ili stranom fizičkom ili pravnom licu (ili drugoj državi) radi iskorišćavanja nekog prirodnog bogatstva ili vršenja neke javne službe.

KOTACIJA Berzanski izraz koji označava visine kursa vrednosnih papira.

KONOSMAN Isprava kod pomorskog prevoza kojom brodar potvrđuje prijem tereta na brod i preuzima obavezu da robu po završetku prevoza preda određenom licu.

KONSIGNACIJA Vrsta prodajnog komisiona kod koga konsignator preuzima robu od inostranog vlasnika radi njene prodaje na domaćem tržištu, pri čemu roba do njene definitivne prodaje krajnjem kupcu ostaje u svojini stranog isporučioca.


369

KONTINGENT Utvrđena veličina robe po količini (količinski kontingent) ili vrednosti (vrednosni kontingent) koja može u određenom roku da se uveze ili izveze.

KONTOKORENTNI KREDIT (KREDIT PO TEKUĆEM RAČUNU)

Iznos koji je komitent banke povukao iznad raspoloživih sredstava na računu (prekoračenje računa).

KONVERTIBILNOST Slobodno pretvaranje jedne valute u drugu (ranije, i u zlato), tj. mogućnost da se novac, odnosno devize ranijih zemalja slobodno medjusobno zamenjuju po važećem tekućem kursu i da se njima slobodno raspolaže.

KONVERZIJA Pretvaranje starog, dospelog ili otkazanog zajma u novi zajam – s promenjenom kamatnom stopom ili drugim uslovima otplate (kamatni uslovi zavise od trenutne situacije na tržištu kapitala).

KONVERZIJA VALUTA Zamena jedne valute za drugu, za šta je osnov poznavanje deviznog kursa.

KONVERZIJA ZAJMA Promena ugovorenih uslova zajma (kamatne stope, roka i)ili modaliteta otplate/ koja se svodi na inicijativu dužnika da izdejstvuje srazmerno povoljnije uslove na tržištu kapitala.

KREDITNA LINIJA (ZAJMODAVNA LINIJA)

Maksimalni iznos kredita koji banka odobrava klijentu – zajmotražiocu (dužniku), tj. maksimalni iznos koji klijent može povući.

KREDITNA SPOSOBNOST (KREDITNI REJTING)

Karakteristika dužnika koja pruža garanciju da je dužnik spreman da ispunjava svoje obaveze po uzetom kreditu, što je i jedan od kriterijuma za analizu hartija od vrednosti.

KREDITNE KARTICE Kartice na osnovu kojih gradjani mogu da kupuju robu i usluge u zemlji i inostranstvu bez gotovine, s tim da plaćanje izvrše kasnije.

KREDITNI RAČUN EFEKATA Vrsta računa kod koga klijent samo deo sredstava potrebnih za kupovinu hartija od vrednosti uplaćuje u gotovu, a ostatak pozajmljuje od brokerske kuće.

KREDITNI RIZIK (IZLOŽENOST RIZIKU)

Rizik neizvršenja novčane obaveze – osnovni rizik za sve finansijske instrumente.

KUPOVNI KURS Cena po kojoj se traže hartije od vrednosti, devize ili strane novčanice, odnosno ona cena po kojoj je berzanski makler spreman da ih kupi.

KURS (KOTACIJA, TRŽIŠNA CENA)

Tržišna cena hartija od vrednosti, deviza i fungibilne robe, kojima se trguje na berzi, a odnosi se na uobičajenu jedinicu trgovanja.

KURS PO VIDJENJU Devizni kurs kratkoročnih stranih sredstava plaćanja, pre svega čekova, menica po vidjenju, telegrafskih isplatnih naloga i sl.

KURTAŽA Provizija koja se plaća posredniku za učinjenu uslugu na osnovu ugovora o trgovinskom posredovanju.

LAFTA Latinoameričko udruženje slobodne trgovine.

LICENCA Pravo iskorišćavanja pronalaska koje nosilac patenta ustupa u celosti ili delimično drugom licu.


370

LIBOR Promenljiva kamatna stopa kada je kredit zaključen na londonskom tržištu kapitala.

LIZING Iznajmljivanje opreme uz plaćanje redovne novčane naknade za njeno korišćenje.

LOMBARDNI POSAO Bankarski posao kojim banka odobrava kredit svom klijentu uz njegovu obavezu da banci preda radi obezbeđenja vraćanja kredita o roku kakvu pokretnu stvar, odnosno pravo potraživanja (hartije od vrednosti, zlato, nakit i sl.).

LOGOTIP Slovima, na poseban način sastavljeno ime proizvoda ili firme koji na taj način može predstavljati i znak te firme, odnosno marku proizvoda.

LOT (SVEŽANJ HARTIJA OD VREDNOSTI)

Minimalan nominalni iznos, ili minimalan broj komada hartija od vrednosti koje čine jedinicu za sklapanje poslova na berzi.

LOJD Međunarodno poznato londonsko udruženje osiguravača i reosiguravača.

MARŽA Razlika (obično izražena u procentima) između nabavne i prodajne cene robe i hartija od vrednosti.

MARKETING Pojam koji ima više značenja kao što su: ekonomski proces, poslovna aktivnost ili funkcija, poslovna koncepcija i naučna oblast.

MENICA (PROMISORNA NOTA)

Hartije od vrednosti čiji su oblik, sadržaj i prenos, kao i način ostvarivanja prava iz nje, regulisani zakonom.

MENIČNI ESKONT Kupovina menica podobnih za eskont, pre njihovog dospeća, uz odbitak kamate za period od otkupa do dospeća i eskontnih troškova (eskontna provizija, porez) – što sve zajedno čini eskontnu cenu (isplaćuje se samo na taj način umanjeni iznos).

MENIČNI REESKONT Dalja prodaja centralnoj banci menica koje je centralna banka eskontovala kupovinom od svojih komitenata.

MERČENDAJZING Planska aktivnost u marketingu koja obuhvata obezbeđivanje odgovarajućeg asortimana proizvoda i usluga na odgovarajućem mestu u odgovarajuće vreme i u odgovarajućim količinama i cenama.

MONOPOL Tržišno stanje u kome na strani ponude postoji samo jedan prodavac, a na strani tražnje mnogo kupaca.

NACIONALNI TRETMAN Izjednačenje stranih državljana i pravnih lica sa domaćim licima u pogledu tretmana.

NADOSIGURANJE Slučaj kada svota osiguranja premašuje vrednost osigurane stvari.

NELOJALNA KONKURENCIJA

Predstavlja svaku radnju preduzetu pri prometu robe ili usluga koja je protivna dobrim poslovnim običajima i kojom se nanosi ili bi se mogla naneti šteta drugom konkurentskom preduzeću.

NEGOCIJACIJA Prodaja hartija od vrednosti tako što ih čvrsto preuzima banka ili bankarski konzorcijum, uglavnom kod obveznica javnog sektora, koji pri tom te obveznice mogu prodavati po nominalnoj (višoj ili nižoj) ceni.


371

NEREZIDENT Fizičko ili pravno lice koje se u smislu fiskalnih, deviznih i drugih propisa jedne zemlje smatra strancem.

NOMINALNA KAMATNA STOPA

Kamata izražena u procentima nominalne vrednosti, odnosno kamatna stopa ugovorena kod finansiranja tudjim sredstvima.

NOMENKLATURA Poseban način označavanja različitih pojava, proizvoda i materijala skraćenim oznakama, šiframa, simbolima, a najčešće brojevima i slovima.

OBVEZNICA Isprava o datom zajmu koji treba da bude isplaćen u određenom roku i koji nosi utvrđenu godišnju kamatu.

OBVEZNICE (OBLIGACIJE, ZAJAM, DUG)

Isprave o dugu (dužničke hartije od vrednosti), odnosno finansijski instrumenti sa odredjenim rokom dospeća.

ODUSTANICA Suma novca ili druga vrednost koju jedna strana treba da isplati prema ugovoru drugoj strani, ako hoće da odustane od ugovora pre njegovog ispunjenja.

OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj.

OFŠOR BANKARSKI POSLOVI

Specifičan oblik bankarskih transakcija koje banke realizuju u medjunarodnim ofšor centrima.

OKVIRNI KREDIT (KREDITNA LINIJA)

Opšti limit, odnosno visina kredita koja se može koristiti u toku odredjenog perioda.

OMPI Svetska organizacija za intelektualnu svojinu.

ONKOL POSLOVI Poslovi u međunarodnoj trgovini berzanskih proizvoda kod kojih se cena unapred ne fiksira već se u osnovi vezuje za cenu neke međunarodne berze na kojoj se kotira konkretan proizvod.

OPCIJA Jednostrana izjava određenog lica kojom se stvara, menja ili ukida neko pravo iz ugovora, odnosno pravo izbora između više različitih mogućnosti.

OPEC Organizacija zemalja izvoznica nafte.

OROČENI DEPOZITI (DEPOZITI SA UTVRDJENIM ROKOM)

Depoziti klijenata sa otkaznim rokom ili sa unapred ugovorenim rokom dospeća, koji se u bilansu banaka iskazuje sa otkaznim rokom.

OVERDRAFT RAČUN (RAČUN SA AUTOMATSKI ODOBRENIM PREKORAČENJEM)

Transakcioni (čekovni) računi koji mogu biti prekoračeni (kad se udje u "crveno"), s tim da je iznos prekoračenja limitiran i na taj se iznos plaća kaznena kamata.

PASIVNA KAMATA Kamata koju banka plaća na sredstva uložena kod nje, tj. na njene pasivne poslove, kao što su: ulozi na štednju, depoziti po računima, kamatni kuponi po sopstvenim obveznicama i blagajničkim zapisima i sl.

PATENT U materijalnom smislu isključivo pravo nosioca patenta da iskorištava pronalazak zaštićen tim patentom na teritoriji zemlje u kojoj je patent izdat, tj. isključivo pravo primene pronalaska.


372

PERIOD POČEKA ("GREJS PERIOD")

Period u kome se ne vrši plaćanje kamate ni glavnice duga.

PIBOR Promenljiva kamatna stopa za kredite zaključene na pariskom tržištu kapitala.

PROKURA Najšire trgovačko punomoćje čiji je obim određen zakonom, prema kome je prokurista ovlašćen da zaključuje ugovore i potpisuje firmu, kao i da preduzima druge pravne poslove i radnje u vezi sa poslovanjem preduzeća.

PROVIZIJA Nagrada koju dobija nalogoprimac za izvršenje svoje obaveze iz ugovora robnog prometa, koji se zasnivaju na osnovu naloga (zastupanje, posredovanje, komision).

PLATNI BILANS Obuhvata ukupnost ekonomskih transakcija izvršenih u jednom periodu vremena (obično godinu dana) između jedne zemlje i drugih zemalja.

PORTFELJ Skup raznih hartija od vrednosti kojim raspolaže jedno lice.

PRELEVMAN Posebna taksa koja se (pored carine) uvodi da bi se izjednačile cene uvozne robe sa cenama iste domaće robe.

PROTEKCIONIZAM Politika koja se koristi u spoljnotrgovinskoj razmeni radi zaštite domaće proizvodnje od inostrane konkurencije.

PROVIZIJA ZA KREDIT U kreditnom poslu – naknada koja se (uz kamatu) zaračunava na ime posebnih usluga (obrada zahteva za dodelu kredita i dr.) ili kao premija za rizik.

PROVIZIJA ZA NEISKORIŠĆENI DEO KREDITA

Naknada koju korisnik zajma (obično tromesečno) plaća na odobreni a još neiskorišćeni deo kredita.

PUL Ugovorno udruživanje pravnih i fizičkih lica, koja posluju u istoj privrednoj grani sa ciljem da se među njima eliminiše ili reguliše konkurencija.

PUNOMOĆNIK Lice koje na osnovu dobijenog punomoćja obavlja za poslodavca određene pravne radnje uz naknadu ili besplatno.

RAMPLASMAN Uvoz robe uslovljen u određenom roku izvozom iste (ili slične) robe, bez plaćanja uvozne carine i dažbina i režimskih prava na uvoz.

REEKSPORT Posao posredovanja pri kupoprodaji robe između partnera koji se nalaze u različitim zemljama u odnosu na zemlju reeksportera.

REGRES Pravo isplatioca da zahteva isplaćenu sumu od lica koje je na to obavezno po nekom pravnom osnovu (ugovoru, zakonu).

REKLAMACIJA Prigovor zbog neizvršenja ili nepotpunog izvršenja ugovorne obaveze, koji ističe poverilac.

REVIZIJA CENE Promena iznosa ugovorne cene posle zaključenja ugovora.

ROJALTI Naknada koju je sticalac licence dužan da plati davaocu licence za ustupljeno pravo iskorišćavanja predmeta ugovora o licenci.


373

SALDO Knjigovodstveni pojam koji označava razliku između leve tj. strane „duguje“ i desne tj. strane „potražuje“ računa.

SENZAL Posrednik u zaključivanju poslova kod prometa robe i vrednosnih papira, u brodarstvu i prekomorskom osiguranju.

STAGFLACIJA Privredna stagnacija kombinovana sa inflacijom.

STOJNICE Uobičajeni naziv pomorskog prava za vreme kojim krcatelj raspolaže radi ukrcavanja robe na brod, odnosno vreme koje primaocu stoji na raspolaganju radi iskrcavanja robe iz broda.

SMGS Sporazum o međunarodnom prevozu robe železnicom.

SINDICIRANJE KREDITA (ZAJMA)

U medjunarodnom kreditnom i zajmovnom poslu – emisija i plasman kredita (zajma) koji vrše dve ili više banaka i koje radi toga formiraju sindikat (konzorcijum); jedna od banaka angažuje se kao vodeći menadžer (vodeća banka, glavni nosilac posla).

SPOT POSAO Na međunarodnim berzama to znači posao u okviru koga se plaćanje i isporuka mora izvršiti odmah po zaključenju posla.

STEPEN (KOEFICIJENT) LIKVIDNOSTI

Odnos izmedju likvidne imovine i kratkoročnih obaveza; kod banaka se za ocenu stepena likvidnosti najčešće koristi odnos izmedju likvidnih sredstava i ukupnih depozita po vidjenju.

STALE-DOKUMENTI Dokumenti kojima je protekao rok kada su trebali biti podneti za naplatu ili akceptiranje.

SVIČ U trgovini efektima – pretvaranje jednog kapitalnog ulaganja u drugo, odnosno prodaja one hartije od vrednosti koja svom vlasniku više ne izgleda povoljnom na duži rok (npr. na osnovu analize prinosa i kvaliteta) i investiranje u druge hartije od vrednosti koje se smatraju korisnijim.

SVIFT Društvo za medjunarodne medjubankarske finansijske telekomunikacije

SVING (KREDITNA MARŽA) Oznaka za kreditnu maržu koju dve zemlje, u okviru bilateralnog platnog sporazuma, uzajamno odobravaju jedna drugoj.

SVING KREDIT (RECIPROČNA KREDITNA LINIJA)

Recipročni kredit do čijeg iznosa i jedna i druga strana mogu na klirinškom računu preći u dugovanje.

SVIP DEPOZITI (RAČUNI U BANCI SA KLAUZULOM O AUTOMATSKOM ČIŠĆENJU)

Aranžmani izmedju transaktora i banke, po kojima transaktor prethodno odredjuje maksimalni i minimalni limit za svoj čekovni račun (transakcioni depozit).

SVOP (ZAMENA, TRAMPA) Posao u čijoj je osnovi neki oblik zamene.

SVOP ARANŽMANI (ARANŽMANI O TRAMPI INSTRUMENATA)

Medjunarodni kreditni aranžmani koji monetarnim vlastima služe kao instrument za stabilizovanje državnih kurseva (olakšice za intervencije na deviznom tržištu).

Oblik transfera kredita na sekundarnom tržištu koji zamenjuje kreditne plasmane izmedju banaka.

ŠPEDITER Lice koje u svoje ime a za račun komitenta organizuje otpremanje i


374

dopremanje robe.

TALON Sporedni deo hartija od vrednosti/obveznice ili akcije/; poslednji deo kuponskog tabaka na osnovu koga vlasnik hartija od vrednosti, ako je talon odvojen i ako su naplaćeni svi kuponi, dobija novi kuponski tabak (kod akcija – za naplatu dividendi, a kod obveznica – za naplatu kamate).

TARA Težina ambalaže u koju se roba pakuje, odnosno težina prevoznog sredstva u koji se tovari teret.

TARIFA Spisak cena za različite vrste usluga.

TEKUĆI RAČUN (KONTOKORENT)

Račun koji banka vodi za svog komitenta (vlasnika tekućeg računa), a to može biti i fizičko, i pravno lice.

TENDER Ponuda za izvođenje radova kod javne licitacije i licitacije po pozivu za izbor izvođača investicionih i drugih sličnih radova.

TERMS OF TRADE Odnosi razmene.

TEZAURACIJA Upotreba novca u nemonetarne svrhe na taj način što se novac zadržava izvan prometa.

TRANSAKCIONI RIZIK (TRANSAKCIONA IZLOŽENOST RIZIKU)

Rizik koji je rezultat pojedinačnih transakcija, na čijem se početku ili kraju vrši stvarna zamena jedne valute za drugu.

TRANSFERNI RIZIK Rizik koji proizilazi iz političkih, društvenih i ekonomskih prilika koje mogu uticati na mogućnost, sposobnost ili spremnost zajmoprimca da izmiri svoje obaveze prema banci.

TRANŠA Deo iznosa jedne emisije hartija od vrednosti, kada se zajam emituje u intervalima i u delimičnim iznosima ili se cela emisija emituje u isto vreme i pod istim se uslovima lansira u različitim zemljama.

TRASANT Lice (ili firma) koje potpisuje (vuče) finansijski instrument (menicu, ček), dajući nalog trasatu da o roku isplati u menici naznačenu svotu novca licu za koje je menica izdata.

TRASAT Lice ili firma (menični dužnik) na čije je ime trasant vukao finansijski instrument (menicu ili ček).

TRASIRANA (VUČENA) MENICA

Menica kojom trasant (izdavalac) menice daje trasatu (licu na koje je menica vučena) bezuslovan nalog da u vreme dospeća plati remitentu (licu naznačenom u menici ili po njegovom nalogu) iznos naznačen na menici.

TROŠKOVI KREDITA (TROŠKOVI ZAJMOVNIH OPERACIJA)

S gledišta zajmotražioca, ukupni troškovi kojima kreditor (poverilac, davalac kredita) zadužuje dužnika (debitora, korisnika kredita), uključujući kamatu, proviziju i sporedne troškove (npr. disažiju, proviziju za obradu zahteva za dodelu kredita i dr.).

TRŽIŠNA KAMATNA STOPA Kamatna stopa na depozite i druga uložena sredstva koja se na osnovu ponude i tražnje formira na tržištima novca.

UNCTAD Konferencija UN o trgovini i razvoju.

UNCITRAL Komisija UN za međunarodno trgovačko pravo.


375

UNIDO Organizacija UN za industrijski razvoj.

ULOG-DEPOZIT Neprenosiva finansijska investicija u obliku sredstava na računu kod banke. Sa ulogom ulagač u suštini daje banci pozajmicu. Ulog može biti po viđenju i oročen.

UKAMATITI Dodati glavnici odgovarajuću kamatu. Suprotan izraz je raskamatiti kada odgovarajuću kamatu oduzmemo glavnici.

UKRŠTENI KURSEVI (INDIREKTNI PARITETI)

Odnos razmene dve strane valute na deviznom tržištu u nekoj trećoj zemlji.

ULTIMO POSLOVI Berzanski poslovi koji su zaključeni na termin, a dospevaju (skadiraju) poslednjeg dana u mesecu (tromesečju ili godini).

VALUTA (NOVČANA JEDINICA)

Novčana jedinica koja čini osnovu monetarnog sistema jedne zemlje, tj. efektivni novac i novčani znaci (novčanice, banknote) koji su u jednoj zemlji u opticaju.

VALUTA (ROK) Datum odobrenja ili zaduženja na računu, tj. dan kada počinje da teče ili se završava ukamaćivanje.

VALUTA PLAĆANJA Valuta u kojoj treba da bude izvršeno plaćanje novčane obaveze.

VALUTIRANJE U obračunskim transakcijama hartijama od vrednosti koje vrše banke – dan kad se na računu prodavca, odnosno kupca hartija od vrednosti mora izvršiti odobrenje, odnosno zaduženje tog računa.

VALUTNA KLAUZULA Klauzula sadržana u ugovornim odredbama, naročito kod medjunarodnih kredita i zajmova.

VAUČER Isprava koju izdaje putnička agencija, a koji predstavlja nalog davaocu usluge (obično ugostitelju, hoteljeru) da pruži putniku usluge naznačene u ispravi.

ZATEZNA KAMATA Obračunava je poverilac dužniku za zakašnjenje pri plaćanju. Njena visina i način obračunavanja su obično određeni zakonom.

ZAJAM Posao kojim se između stranaka (poverioca i dužnika) formira kreditni odnos.

ZAPIS (BLAGAJNIČKI, KOMERCIJALNI)

Kratkoročni vrednosni papir, koji se odnosi na određeni novčani iznos, sa određenim rokom dospeća i određenom kamatnom stopom.

ŽIRO Faktički znači izmirenje međusobnih obaveza na bankovnom računu. Žiro račun predstavlja u bankarstvu određenu vrstu računa sa uvidom, koji mogu kod banaka otvoriti pojedinci ili preduzeća; u svakodnevnoj upotrebi asocira na one prihode, koje kontroliše država i koji su oporezovani.


376

LITERATURA

Documents

Logistika i Spedicija (1)