1. UVOD

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja je- nedovoljno poznavanje temeljnih značajki transportnih lanaca i

logističkih lanaca.

Predmet istraživanja je –istražiti i analizirati odnose transportnih karika i logističkih karika

u transportnim lancima i logističkim lancima.

Objekt istraživanja je – objekt istraživanja su transportni lanci i logistički lanci te karike tih

lanaca.

1.2. Radna hipoteza te pomoćne hipoteze

Radna hipoteza – za optimalno funkcioniranje transportnih lanaca i logističkih lanaca

potrebno je poznavati koje su karike transportnih lanaca a koje su karike logističkih lanaca.

1.) Pomoćna hipoteza prva – za razumijevanje značajki transportnih lanaca i logističkih

lanaca potrebno je poznavati opće spoznaje o logistici te opće spoznaje o transportu.

2.) Pomoćna hipoteza druga – objasnit će se pojam transportnog lanca, elemenati i značajke

logističkog lanca te međuodnos transportnih i logističkih lanaca i njihovih karika.

3.) Pomoćna hipoteza treća- kako bi transportni lanci i logistički lanci efikasnije

funkcionirali potrebno je koristiti informacijske tehnologije i biti u korak sa

informatizacijom.

1.3 Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha te ciljevi za prethodne elemente istraživanja: Istražiti sve važnije značajke za

razumijevanje temeljnih značajki transportnih lanaca te logističkih lanaca.

1.) Što je to logistika?

2.) Što je to transport?

3.) Što je to transportni lanac?

4.) Koji su to elementi te koje su to značajke logističkih lanaca?

5.) Koje su funkcije transportnih i logističkih lanaca u logističkim sustavima?

6.) Kakav je međuodnos logističkih i transportnih lanaca?

7.) Kakav je zaključak proizašlo iz proučavanja transportnih i logističkih lanaca?

1

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji korištene su

sljedeće znanstvene metode: metode analize i sinteze, induktivna – deduktivna metoda,

metoda specijalizacije, metoda klasifikacije.

1.5. Struktura rada

U uvodu su navedeni problem, predmet i objekt istraživanja. Svrha te ciljevi istraživanja.

Nabrojene su znanstvene metode i obrazložena je struktura rada:

«Relevantne značajke o logistici» je naslov drugog dijela rada, u tome dijelu rada

analiziramo «Temeljne značajke logistike i transporta». Naslov trećeg dijela rada je

«Specifičnosti transportnih i logističkih lanaca» u kojem su izneseni i analizirani pojmovi

transportnih i logističkih lanaca te njihove značajke i elementi, u četvrtom dijelu rada pod

naslovom «Primjena informacijske tehnologije u transportu i logistici» predloženo je

kako suvremenom tehnologijom poboljšati sustav transportnih lanaca i logističkih lanaca.

U posljednjem dijelu zaključku, prikazana je sinteza rezultata istraživanja kojima je

dokazana postavljena radna hipoteza.

2

2. RELEVANTNE ZNAČAJKE O LOGISTICI

U ovom poglavlju obješnjavaju se 1.) pojam i razvoj logistike, 2.) logistika kao znanost,

3.) općenito o transportu.

2.1. Pojam i razvoj logistike

Logistika je proces planiranja, ostvarivanja i kontrole učinkovitih, troškovno efektivnih

tokova i skladištenja sirovina, poluproizvoda, gotovih proizvoda i time povezanih informacija

od točke isporuke do točke primitka, primjereno zahtjevima kupaca.

Logistika predstavlja upravljanje tokovima robe i sirovina, procesima izrade, završenih

proizvoda i pridruženim informacijama od točke izvora do točke krajnje uporabe u skladu s

potrebama kupca. U širem smislu logistika uključuje povrat i raspolaganje otpadnim tvarima.

Razvoj logistike u znanstvenoj i stručnoj literaturi susreću se veoma različita stajališta o

korijenu pojma logistika.

Prema jednom stajalištu pojam logistika prvi put se javlja 1670. godine u vojnim

dokumentima (Ludwig XIV.) u značenju opskrbe vojničkih trupa potrebnim materijalima

kao i transportnom podrškom u prebacivanju (tj. transportiranju) trupa naoružanja, opreme,

prehrane i sl. s jednog položaja na druge položaje (Fragmenti povijesti svjetskog pomorstva,

2009).

Brojni autori navode da je pojam logistika nastao od francuske riječi loger koja znači

«stanovati», «smjestiti se».

Prema drugom stajalištu pojam logistike, koji vuče korijen od francuske riječi «loger», u

znanstvenom smislu vojne strategije i taktike prvi je uporabio švicarski general Baron de

Jomini (1779. – 1869.).

Potkraj 19. stoljeća izraz logistika se preselio i u Sjedinjene Američke Države, gdje se u

njihovoj vojnoj literaturi rabi izraz logistics u značenju «pozadinske vojničke službe»,

odnosno znanosti o transportu i opskrbljivanju.

3

Logistika kao znanost i kao aktivnost u 20. stoljeću doživljava snažan razvoj ne samo u

vojnom području nego i u civilnim, gospodarskim sektorima. (Zelenika, 2005-(a), p. 125,

126).

2.2. Logistika kao znanost

Logistička znanost je skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i

primjenjuju zakonitosti mnogobrojnih i složenih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera,

poslova, pravila, operacija i radnji) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične

procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari,

(polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne

i racionalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, kapitala, znanja

informacija od točke isporuke do točke primitka, s ciljem da se uz minimalne uložene

potencijale i resurse (ljudske, proizvodne, financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta.

(Zelenika, 2005-(a), p. 129).

2.3. Općenito o transportu

Transport ili prijevoz znači prijenos, premiještanje, prenošenje, prevoženje, transportitanje

nekih stvari, tvari, materijala, robe, tereta, živih životinja, putnika s jednog mjesta na drugo

svladavajući prostorne i vremenske udaljenosti. (Zelenika, 2005-(a), p. 16).

Promet u užem smislu obuhvaća prijevoz ili transport, ali i operacije u vezi s prijevozom

robe i putnika te komunikacije. Temelji se na znanstveno utemeljenim logističkim načelima

(Zelenika, 2009, p. 14)..

Prijevoz je specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i infrastrukture

omogućuje proizvodnju transportne, odnosno prometne usluge. Prijevoz i transport su

sinonimi. Izraz «transport» ima međunarodno značenje, a nastao je od latinske riječi

transportare koja znači prenositi (Zelenika, 2001, p. 40)

Najvažniji elementi proizvodnje transportnih usluga jesu: transportna suprastruktura i

infrastruktura, ljudski, odnosno intelektualni kapital, financijski kapital, energija, te predmeti

4

transportiranja. U procesu proizvodnje transportnih usluga sudjeluje najmanje tri sudionika

(pošiljatelj – prijevoznik – primatelj), a može ih biti i više. Tako nastaje transportni lanac u

kojem svaki sudionik ima svoj posebni interes, a u konačnici ih sve povezuje zajednički

interes. (Zelenika, 2005-(a), p. 215).

Transport ima veliki značaj u sistemu kretanja roba. Brz, efikasan, pravovremeni i kvalitetan

prijevoz tereta treba da doprinese stvaranju dodatne vrijednosti i ostvarenju boljeg poslovnog

rezultata te stabilnog ekonomskog rasta. To je moguće ostvariti usavršavanjem materijalnih,

ljudskih, financijskih i informacijskih resursa.

Poznajemo slijedeće oblike transporta kao što su željeznički, pomorskog, riječni, zračni i

cestovni transport.

Smatra se da je logistika transporta uspješna ako osigurava efikasnost, kvalitetu i pouzdanost

isporuke. Iako se navedene kategorije mogu promatrati posebno, među njima postoji

jednoznačna povezanost, odnosno direktna uzročno-posljedična povezanost. Pokazatelji

efikasnosti su: realizacija tereta u novčanom smislu, udio troškova dostave tereta u

cjelokupnoj prodaji, troškovi dostave po jedinici mase tereta, veličina dobiti (profita) od

izvršenih transportnih usluga i dr.

Osnovni pokazatelji kvalitete dostave tereta su: pravovremenost, zaštićenost i osiguranje

tereta, kompatibilnost učesnika transportnog procesa, imidž prijevoznika, fleksibilnost,

pravila isporuke (rokovi, garancije i sl.), pravila plaćanja, kompleksnost predloženih

transportnih usluga, nivo usluge, dostupnost informacija (o tarifama, pravilima isporuke,

kretanju tereta i sl.), brzina ispostavljanja potrebne dokumentacije, i sl. (Logistika, 2010)

Pokazatelji pouzdanosti transporta su: pouzdanost transportnog puta, osiguranje sigurnog

kretanja, pouzdanost transportnih sredstava i vozača, klimatske i druge prilike, te

organizacijsko-tehnološka podrška pouzdanosti.

Transportne usluge imaju stratešku ulogu i primarni značaj u primjeni logistike koja ima cilj

povećanje efikasnosti transportnih tokova i kretanja tereta, smanjenje troškova i većeg

zadovoljstva korisnika transportnih usluga.

5

3. SPECIFIČNOSTI TRANSPORTNIH I LOGISTIČKIH LANACA

U ovom dijelu objašnjavaju se 1.) pojam transportnog lanca, 2.) pojam logističkog lanca.

3.1. Pojam transportnog lanca

Izraz lanac ima mnoga značenja. Neka od tih značenja su: niz međusobno spojenih karika;

niz poduzeća; prodavaonica i sl. istog vlasnika (Zelenika i Pavlić- Skender, 2007, p. 123).

Izraz transport ili prijevoz znači prijenos, premještanje, prenošenje, prevoženje,

transportiranje neke stvari, tvari, robe, živih životinja, putnika s jedog mjesta na drugo

mjesto, svladavajući pri tome prostorne i vremenske dimenzije (Zelenika, 2005-(b), p. 57).

Nakon pojedinačnog objašnjenja što je to lanac, a što transport, nameće se pitanje što je to

transportni lanac?

Transportni lanac je skup, odnosno niz međusobno i interesno povezanih karika, odnosno

partnera i aktivnih sudionika koji omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje

transportnih proizvoda (Zelenika, 2005-(a), p. 215).

Analizom pojma transportog lanca može se ustvrditi da:

Svaku kariku u transportnom lancu predstavlja jedan aktivni sudionik u procesu proizvodnje

transportnih proizvoda, primjer: pošiljatelj- prijevoznik- skladištar- terminal- slagač...

primatelj.

Sve karike u transportnim lancima, koje sudjeluju u procesima proizvodnje transportnih

proizvoda, imaju svoj posebni interes koji ih povezuje u transportnim pothvatima.

Transportni lanci mogu imati različit broj karika. Prema tome oni mogu biti: kratki lanci

(imaju do 5 karika), dugački lanci (imaju od 6 do 10 karika), veoma dugački lanci

(imaju od 11 do 20 karika) i megatransportni lanci (imaju više od 21 kariku).

Karike transportnih lanaca mogu biti male, srednje, velike i megakarike, ovisno o veličini i

važnosti pojedinog sudionika u određenome transportnome lancu.

Karike transportnog lanca mogu biti povezano čvrsto ( kada između poslovnih partnera

postoje čvrste pravne, ekonomske i fer veze i odnosi temeljeni na savezima, partnerskim

odnosima, zajedničkim programima) i labavo ( kada partneri povremeno stupaju u poslovne

odnose bez posebnih programa, bez strateških saveza, bez dugoročnih zajedničkih interesa.

Karikama kooordinira jedan ili više poduzetnika, odnosno operatora transportnih pothvata, u

pravilu su to međunarodni špediteri, kao specijalisti za organizaciju otpreme, dopreme i

provoza robe u međunarodnom prometu i međunarodnoj razmjeni.

6

U transportnim lancima ne bi smjele postojati slabe karike, jer zbog takvih karika lanci

pucaju i proizvode određene rizike sa štetnim posljedicama.

U kreiranju lanaca treba voditi računa o mnogobrojnim čimbenicima: o predmetima

transportiranja (mogu biti: mali, veliki, lagani, teški, kratki, dugački, malo vrijedni, iznimno

vrijedni, suhi, rasuti, tekući, kruti...), o broju i vrsti karika, o transportnim tehnologijama

(paletizaciji, kontejnerizaciji...), o geografskom položaju otpremnog i odredišnog mjesta, o

brzini otpreme i dopreme robe. Izabrati najbolje karike u transportnim lancima nije

jednostavno. To mogu samo oni organizatori, odnosno operatori transportnih pothvata koji

imaju primjereno obrazovne, osposobljene, iskusne menadžere i druge specijalizirane

stručnjake.

Aktivnosti karika u transportnim lancima moraju biti sinkronizirane i koordinirane da

omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih proizvoda.

Nakon opisa temeljnih značajki transportnih lanaca, moguće je osmisliti i dizajnirati

transportne lance u konvencionalnom, klasičnom ili multimodalnom transportu.

Za konvencionalni transport znakovito je da se predmet transporta prenosi, prevozi,

transportira, premješta s jednog mjesta na drugo, ali samo prijevoznim sredstvima jedne

grane prijevoza, na osnovi jednog ugovora o prijevozu, jedne isprave o prijevozu (teretnice

ili teretnog lista) te da takav prijevoz organizira samo jedan organizator. Transportni lanci u

konvencionalnom transportu su veoma jednostavni (cf. tablicu 1).

Tablica 1: Transportni lanci u konvencionalnome transportu

Izvor: Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

Rijeka, p.60

7

Za kombinirani transport najvažnije značajke su: transport robe se obavlja s najmanje dva

prijevozna sredstva i s dvije različite trasportne grane; u pravilu se sklapa onoliko ugovora o

prijevozu robe koliko je sudjelovalo transportnih grana, odnosno različitih vrsta prijevoznih

sredstava; cjelokupni transportni proces organizira jedan ili više operatora transporta.

Transportni lanci u kombiniranom transportu su relativno složeni (cf. tablicu 2).

Tablica 2: Transportni lanci u kombiniranom transportu

Izvor: Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

Rijeka, p. 61.

Transportni lanac u kombiniranome transportu, kako je prikazano na shemi 2, ima šest

zahtjevnih karika i dva operatora kombiniranog prijevoza, te četiri grane transporta.

Za međunarodni multimodalni trasport važne su sljedeće značajke: „operatori

multimodalnoga prijevoza“ i primatelji robe u dvije države; da se prijevoz obavlja s najmanje

dva različita prijevozna sredstva; cjelokupni pothvat međunarodnoga multimodalnoga

transporta temelji samo na jednom ugovoru o prijevozu pošiljke što ga je operator sklopio s

pošiljateljem robe; za cjelokupni pothvat ispostavlja se samo jedan dokument o prijevozu

pošiljke; cjelokupni proces operacionalizira samo jedan operator. Transportni lanci u

međunarodnome multimodalnome transportu veoma složeni (cf. tablicu 3).

8

Tablica 3: Transportni lanci u međunarodnome multimodalnome transportu

Izvor: Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

Rijeka, p.62.

Transportni lanac u međunarodnome multimodalnome transportu ima deset veoma zahtjevnih

karika, u kojemu se neke grane transporta pojavljuju više puta, a sve karike povezuje

tehnički, tehnološki, organizacijski, ekonomski i pravno samo jedan operator, koji u svoje

ime i za svoj račun odgovara za izbor i rad svih karika u lancu.

3.2. Elementi i značajke logističkog lanca

U ovom poglavlju seminara pokušat će se objasniti što je to logistički lanac, koje karike ga

čine i koje su njegove općenite značajke.

Logistički lanac je skup, odnosno niz međusobno i interesno povezanih karika, odnosno

logističkih partnera i logističkih aktivnih sudionika koji omogućavaju brze, sigurne i

racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda ( Zelenika i Pupavac, 2008, p.209).

Osnovni elementi takvih lanaca su karike. Svaka karika u logističkom lancu predstavlja jedan

aktivan logistički subjekt u procesu proizvodnje logističkih proizvoda, primjerice: dobavljači-

prodavatelji- špediteri- prijevoznici- skladištari- distributeri- kupci- potrošači.

Logistički lanci mogu imati različit broj karika, pa prema tome postoje kratki lanci ( od pet

do deset karika); dugački lanci ( od šest do deset karika); veoma dugački lanci ( od 11 do 20

karika) i megalogistički lanci ( više od 21 karike).

Karike mogu biti povezane čvrsto i labavo isto kao kako je navedeno i kod transportnog

lanca.

Karikama koordinira jedan ili više logističkih operatora u pravilu su to logistički špediteri,

distributeri, agenti...

9

Sve karike bi trebale biti približno jednako čvrste, postojane, organizirane, informatizirane, te

ne bi trebale postojati slabe karike, jer će zbog takvih karika lanci pucati.

Između svih karika potrebno je primjereno uređivati pravne odnose, a to znači njihove

međusobne obveze i prava, iz kojih proizlaze i njihove odgovornosti.

Na osnovi najvažnijih značajki logističkih lanaca, moguće je osmisliti različite modalitete

takvih lanaca. U ovom seminarskom radu opisat će se jedan takav, nazvan univerzalni model

megalogističkog lanca.

Univerzalni model megalogističkog lanca ima 29 karika koje uspostavljaju mnogobrojne

pravno-ekonomske odnose između logističkih subjekata u logističkoj distribuciji materijalnih

dobara od proizvođača do potrošača. U operacionalizaciji procesa proizvodnje logističkih

proizvoda u megalogističkim lancima treba imati na umu ( Zelenika, 2005-(b), p.67):

Vlasničke tokove - može se više puta prenositi vlasništvo materijalnih dobara s jednog na

drugi logistički subjekt.

Informacijske tokove - bez kvalitetne informacije nije moguće učinkovito komuniciranje i

racionalno proizvođenje logističkih proizvoda.

Financijske tokove - financijski učinci su u pravilu motiv stvaranja logističkih lanaca, ali

financijski izdaci mogu i negativno utjecati na dizajniranje lanaca. U lancima trebaju

sudjelovati samo oni subjekti koji mogu profitabilno poslovati i istodobno omogućiti

konkurentnu proizvodnju..

Materijalne tokove - od sirovinske baze do potrošača veoma se često preoblikuju sirovine u

poluproizvode, poluproizvodi u gotove proizvode višega ili nižega stupnja obrade.

3.3. Funkcije transportnih i logističkih lanaca u logističkim sustavima

Svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija u kupoprodaji, u svim logističkim sustavima

pri distribuciji materijalnih dobara između mjesta proizvodnje i mjesta potrošnje nije moguće

bez transportnih lanaca. Transportni lanci su najbitnija sastavnica transportnih mreža,

logističkih lanaca i logističkih mreža.

Temeljna zadaća transportnih lanaca je da omogući brze, sigurne i racionalne procese

proizvodnje transportnih proizvoda. To znači da proizvođači transportnih proizvoda pomoću

transportnih lanaca omoguće fizički prijenos, prijevoz, premještanje materijalnih dobara,

ljudi, životinja s jednog mjesta na drugo, bez obzira na broj karika u transportnim lancima te

10

prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje transportnih proizvoda ( Zelenika,

2005-(a), p.220).

Temeljna funkcija logističkih lanaca je da omoguće proizvodnju, razmjenu, manipuliranje,

transport (...) roba između sirovinskih baza, proizvođača, trgovaca (...) bez obzira na

modalitete logističkih mreža i logističkih sustava.

Logistički lanci svoju temeljnu misiju ostvaruju samo ako kvalitetne proizvode tj. usluge u

optimalnim količinama i u odgovarajućim asortimanima dostavljaju na pravo mjesto, u

pravom trenutku i uz najpovoljnije uvjete za sve sudionike u procesima proizvodnje,

raspodjele, razmjene i potrošnje ( Zelenika, 2005-(a), p. 260).

3.4. Međuodnos logističkih i transportnih lanaca

Svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija u kupoprodaji materijalnih dobara ne bi

mogao biti moguće bez transportnih lanaca i logističkih lanaca. Transportni lanci su

sastavnica logističkih a logistički ne mogu funkcionirati bez transportnih lanaca. Međutim,

transportni lanci teorijski mogu funkcionirati bez logističkih. No, u praksi transportni i

logistički lanci funkcioniraju u stalnoj interakcijskoj sprezi: kompatibilni su,

komplementarni, karike jednog postaju glavne i/ili pomoćne karike drugih lanaca.

Kada se to uzme u obzir može se zaključiti da između pojma transportni lanci i logistički

lanci nemoguće postaviti razgraničenje. No, oni unatoč tome nisu sinonimi. Svaki od njih ima

svoju misiju, zadaću, poslove, tehnike i tehnologije.

Transportni lanci omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih

proizvoda, a logistički omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih

proizvoda. Procesi proizvodnje transportnih usluga se odnose samo na fizički prijenos,

prijevoz, premještanje (...) materijalnih dobara, živih životinja, putnika (...) s jednog mjesta

na drugo i on je jednostavniji i mnogo uži od procesa proizvodnje logističkih proizvoda.

Procesi proizvodnje logističkih proizvoda se odnose na mnogobrojne aktivnosti, potpore,

opskrbe, pomoći (...) kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi

pri svladavanju prostornih i vremenskih transformacija materijalnih dobara, znanja, ljudi (...)

u sigurne, brze i racionalne jedinstvene tokove, protoke materijalnih dobara od mjesta

primitka, ali s ciljem da se uz minimalno uložene potencijale i resurse maksimalno zadovolje

zahtjevi kupaca, korisnika i potroša

11

4. PRIMJENA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI EFIKASNIJIH

TRANSPORTNIH I LOGISTIČKIH LANACA

Danas je nedvojbeno da suvremene informacijske tehnike i tehnologije trebaju služiti

najvažnijim ciljevima logističkog sustava: minimalizaciji troškova, maksimalizaciji dobiti i

profitu, smanjenju vremena uz povećanje brzine postupaka i procesa pri pojedinim fazama ili

karikama u složenom lancu, smanjenju zaliha, redukciji broja sudionika u lancu,

decentralizaciji, proaktivnom reagiranju, te stjecanju i povećanju konkurentskih prednosti na

transportnom, dakle na logističkome opskrbnom tržištu.

Trend  budućeg  razvoja  sve  više  ukazuje  na napuštanje  radno-intenzivne  strategije  i 

tehnologije.  Automatizacija poslovanja  uz  podršku  informacijskih  tehnologija  potpuno 

je  preuzela vodeću  ulogu  u  organiziranju  i  provođenju  integriranih  sustava  u logistici. 

Nove  informacijske  tehnologije  bitno  utječu  na  porast produktivnosti,  uštedu  troškova 

poslovanja,  uštedu  troškova  skladištenja (niži stupanj zaliha),  uštedu vremena u poslovnom

ciklusu (brža isporuka robe kupcima), veću efikasnost i podizanje razine usluga i potrošačkih

servisa ( Ivić, 2008 ). 

Kao što znamo danas, a i unazad par godina nema ni jedno poduzeće koje se svakodnevno ne

služi raznim informacijskim tehnologijama. Razlog tome je već navedeno uveliko smanjenje

troškova na svim područjima, a s tim nam se i veže povećanje profita.

Jednostavni primjer je prijenos informacija danas i prije desetak godina koji je neusporediv,

što brzinom, što troškovima (Renko S., Fičko D., Petljak K, 2008).

Primjena  određenih  adekvatnih  informacijskih  tehnika  i  tehnologija  u logistici  danas, 

ne  može  se  zamijeniti  ručnom  obradom informacija.  Brzina  obrade  informacija, 

pouzdanost  prikupljenih  i obrađenih informacija, nove mogućnosti analize i primjene

rezultata koje primjena  informacijskih  tehnologija omogućuje, donosi logistici  dodatnu 

podršku  prilikom  organizacije svakodnevnog  poslovanja  i  donošenja  kvalitetnih  odluka 

za  buduće poslovanje.

Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje rastućih problema

odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i

tehnologija ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava). ITS je upravljačka i informatičko-

komunikacijska nadgradnja klasičnog prometnog i transportnog sustava, tako što se postiže

bitno veća propusnost, sigurnost, zaštićenost i ekološka prihvatljivost u odnosu na rješenja

bez ITS aplikacija. To ne znači da prije ITS-a nije postojala inteligencija u prometu (barem

kod vozača), nego da se kroz stvarno vremensko prikupljanje i obradu podataka te umreženu

12

distribuciju informacija postiže znatno smanjenje zagušenja, čekanja, prometnih nesreća,

neučinkovitosti prijevoza, ekoloških onečišćenja itd ( Bošnjak, 2008 ).

ITS rješenja uključuju redizajn prometne infrastrukture s novim prometnim rješenjima

organizacije i vođenja tokova, inteligentnim navođenjem na rute s manjim opterećenjem,

informiranjem o slobodnim parkirnim mjestima, daljinskim praćenjem tereta i vozila,

elektronskom naplatom cestarine, upravljanjem incidentnim situacijama u prometu itd.

Možemo reći da ITS predstavlja: napredni koncept rješavanja prometnih problema,

znanstvenu disciplinu, skup tehnologija i novi tehnološki pokret. To dokazuju programi i

projekti ITS-a u svim razvijenim zemljama, uspostavljanje ITS-a kao akademske discipline i

studijskog programa na sveučilištima, te uspješno djelovanje niza nacionalnih i

međunarodnih ITS udruga (ITS Croatia osnovana 12. listopada 2005)

Budući da je ITS ključna odrednica razvoja prometa, transporta i logistike u prvoj polovici

21. stoljeća, za očekivati je uključivanje značajnog dijela informatičke zajednice u te

projekte. U razvoju ITS-a primjenjuju se objektno orijentirane metode i pomagala, što je u

skladu s razvojem informatičke tehnologije. Problematika fizičke i logičke arhitekture ITS-a

predmet je posebnog razmatranja.

13

5. ZAKLJUČAK

Nakon pisanja ovog seminara zaključak koji se nameće je slijedeći.

Transport, transportni lanci, logistika i logistički lanci pokušavaju na što efikasniji, brži,

jednostavniji a pritom i najjeftiniji mogući način transportirati robu, ljude, životinje, stvari,

tvari (...) s početnog mjesta kretanja na krajnje ciljano odredište.

Logistički lanci umrežavajući ponudu i potražnju formiraju nacionalnu, regionalnu i globalnu

mrežu, koja sudionicima lanaca treba osigurati snižavanje troškova, poboljšavanje učinaka

svih sudionika logističkoga lanca, kvalitetnije inpute proizvodnje, otvaranje novih i udaljenih

tržišta i poboljšanje vlastitih perfomansi.

Kvaliteta kojom će se to postići ovisi o transportnim i logističkim lancima. Preciznije

govoreći ovisi o karikama transportnih i logističkih lanaca. Lanci se mogu sastojati od više i

manje karika, mogu biti složeniji i jednostavniji ali najbitnija je snaga karika. Cjelokupni

lanac ima snagu kao i najslabija karika. Stoga je najvažnije pri formiranju transportnih lanaca

i logističkih lanaca imati na umu da se pravilno organiziraju karike.

Danas, ali pogotovo u budućnosti potrebna je sve veća brzina, što je veća maksimalizaija

profita, sve manja gubljenja vremena, zato treba razmišljati suvremeno tj. biti u korak sa

tehnologijom. Nove informacijske tehnologije nude nove, sofisticiranije metode rada.

Primjena  određenih  adekvatnih  informacijskih  tehnika  i  tehnologija  u logistici  danas, 

ne  može  se  zamijeniti  ručnom  obradom informacija. 

Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje rastućih problema

odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i

tehnologija ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava). Treba očekivati u bliskoj budućnosti

još veće uplitanje naprednih tehnologija i znanstvenika u ovu tematiku što je dobrodošlo kako

bi se ukupni transport obavljao na što brži, efikasniji i profitabilniji (jeftiniji) način.

14

LITERATURA

1. KNJIGE

1. Zelenika R., 2001, Prometni sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

2. Zelenika R., 2005-(a),Temelji logističke špedicije, Ekonomski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka

3. Zelenika R., 2005-(b), Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

4. Zelenika, R., Pavlić Skender, H. 2007, Upravljanje logističkim mrežama,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

5. Zelenika R., Pupavac D, 2008, Menadžment logističkih sustava, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

6. Zelenika R., 2009, Tercijarne prometne tarife, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

Rijeka

2. OSTALI IZVORI

7. Ivić K.,2008, Utjecaj informacijskog sustava na management logistike, online:18.10.2010.,

http://www.efos.hr/repec/osi/bulimm/PDF/BusinessLogisticsinModernManagement08/

bulimm0808.pdf

8. Renko S., Fičko D., Petljak K, 2008, Novi logistički trendovi kao potpora maloprodaji,

online: 22.10.2008.,

http://www.slideshare.net/dficko/novi-logistiki-trendovi-kao-otporamaloprodaji-2500990

9. Bošnjak I., 2008, Zašto trebamo ITS?, online: 16.10.2010.,

http://infotrend.hr/clanak/2008/6/razvoj-inteligentnih-transportnih-sustava-%20%E2%80%93-

its,14,323.html

10. Fragmenti povijesti svjetskog pomorstva, 2009, online: 17.10.2010.,

http://www.unizd.hr/Portals/3/nastavni_materijali/Fragmentipovpomorstva%202.doc

11. Logistika, 2010, online: 14.10. 2010

http://hr.wikipedia.org/wiki/Logistika

15

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Transportni lanci u konvencionalnome transportu 7

2. Transportni lanci u kombiniranom transportu 8

3. Transportni lanci u međunarodnome multimodalnome

transportu

9

.

16