33
LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA SEMINARSKI RAD Predmet: Infrastruktura telekomunikacija

LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Citation preview

Page 1: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Infrastruktura telekomunikacija

Page 2: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

SADRŽAJ

1. UVOD__________________________________________________________________3.

2. KABAL – POJAM I ELEMENTI___________________________________________4. 2.1. Konstrukcija kablova (elementi)_________________________________________4. 2.2. Pregled i vrste kablova_________________________________________________6.

3. TELEKOMUNIKACIONI KABLOVI______________________________________7.

4. PODZEMNI KABLOVI___________________________________________________7. 4.1. Smještaj (lociranje) vodova u prostoru____________________________________8. 4.2. Smeštaj (lociranje) vodova u profilu ulice_________________________________9. 4.3. Tragači_____________________________________________________________10.

5. POLAGANJE I MONTAŽA KABLOVA___________________________________12. 5.1. Polaganje kablova izravno u zemlju _____________________________________13. 5.2. Uvlačenje kablova u kablovsku kanalizaciju______________________________14. 5.3. Distributivna telekomunikacijska kanalizacija____________________________15. 5.4. Polaganje i montaža kablova u kablovskoj kanalizaciji_____________________15. 5.4.1. Polaganje kablova u kablovsku kanalizaciju_____________________________15. 5.4.2. Postavljanje montažnih kablova_______________________________________16.

5.5. Nastavljanje kablova__________________________________________________17. 5.5.1. Nastavljanje vodiča ________________________________________________17. 5.5.2. Nastavljanje kablova s kovinskim plaštem_______________________________17. 5.5.3. Nastavljanje kablova s termoplastičnim plaštem__________________________17.

5.5.4. Nastavljanje armiranih kablova (podzemnih i podvodnih)___________________18. 5.6. Završavanje kablova__________________________________________________18. 5.6.1. Završetak vodiča___________________________________________________18. 5.6.2. Završetak kablova s izolacijom papir-zrak_______________________________18. 5.6.3. Završetak kablova s termoplastičnom izolacijom__________________________19. 5.7. Polaganje TK vodova u zgradama______________________________________19.

5.7.1. Instalacijske cijevi__________________________________________________20. 5.7.2. Instalacijski kanali__________________________________________________20.

6. ZAKLJUČAK__________________________________________________________21.

7. LITERATURA_________________________________________________________22.

8. POPIS SLIKA__________________________________________________________22.

2

Page 3: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

1. UVOD

Pod općim pojmom kabal podrazumijeva se skup od jednog ili više izolovanih provodnika, međusobno použenih i zaštićenih zajedničkim omotačem. Kablovi su danas dominantan medijum za prenos podataka. Glavna podjela kablova je na energetske i telekomunikacione.

Uz napredak u tehnološkom i razvoj sektora s vremenom, potreba za instaliranjem sve više i više podzemnih kablova značajno je povećana. No, za forenzičku i inženjerske svrhe, kada je u pitanju obavljanje potrebnih podzemnih kopanje, uznemirujuće cijelu mrežu podzemnih energetskih kablova, telefonski kablovi, kablovi plina i drugih telekomunikacijskih kablova i sl. mogu izazvati veliku pustoš i gnjavažu na cijelom području.

Obzirom na svoju konstrukciju kabalski se vodovi mogu polagati podzemno, jer su samo oni zaštićeni od prodora vode kablovskim plaštem. Ti vodovi mogu se polagati u zemlju na dva načina: izravno i u kablovsku kanalizaciju. Svaki od tih načina zahtijeva posebne mjere zaštite od mehaničkih utjecaja.

3

Page 4: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

2. KABAL – POJAM I ELEMENTI

2.1. Konstrukcija kablova (elementi)

Kabal je telekomunikacijski vod sastavljen od jednog ili više izolovanih provodnika zaštićenih od vlage hermetičkim plaštem iznad kojeg se može nalaziti nekoliko zaštitnih slojeva (armatura, zaštitni slojevi protiv korozije, itd.).

Slika 1. Konstrukcija kablova

Osnovni elementi kablova su: a) Žila – izolirani metalni vodič. Najčešći materijali za izradu vodiča su bakar i aluminij, a izrađuju se u promjerima: 0,4 mm i 0,6 mm , te za specijalne namjene u promjerima: 0,8 mm , 0,9 mm , 1 mm , 1,2 mm i 1,4 mm.b) Parica – su dvije kabalske žile upredene zajedno zbog smanjenja preslušavanja uslijed indukcije. Dobra je za kabalove dugačke nekoliko stotina metara. Zbog razlikovanja, svaka žila u parici posebno je označena.c) Četvorka – su dvije kabalske parice ili četiri žile upredene zajedno, također zbog smanjenja preslušavanja uslijed indukcije. Ovakav način upredanja neophodan je za veće dužine kablova i svaka žila ili parica su posebno označene. Postoje dvije vrste četvorki:1. zvjezdasta četvorka – nastaje istovremenim upredanjem četiri žile2. Dieselhorst-Martinova (DM) – nastaje upredanjem dvije prethodno upredene pariced) Koaksijalna parica (tuba) – to su dva vodiča postavljena koaksijalno jedan u drugome. Preslušavanje između ovakvih parica je minimalno, što je naročito važno u prijenosu visokofrekventnih izmjeničnih struja. Koaksijalnost vodiča u tubi se održava pomoću izolacije.

4

Page 5: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Jezgra kablova – sastoji se od osnovnih elemenata kablova – žila, parica ili četvorki. Ako su u jezgru svi osnovni elementi iste vrste, takvi kablovi se nazivaju jednostavni, a ako su osnovni elementi raznih vrsta, takvi kablovi se nazivaju složeni ili kombinirani. S obzirom na raspored osnovnih elemenata kablova unutar jezgra razlikuju se:a) jezgra sa koncentričnim slojevima (obično do 100 četvorki)b) jezgra sa sektorskim slojevima (preko 100 četvorki)1

Slika 2. Jezgra sa koncentričnim slojevima Slika 3. Jezgra sa sektorskim slojevima

Da bi se razlikovali pojedini slojevi, odnosno osnovni elementi unutar njih, obično su u svakom sloju dva osnovna elementa posebno označena (druga boja izolacije ili konca). Jedan od njih smatra se početnim, tj. od njega počinje brojanje, a drugi smjernim, tj. broji se u smjeru prema njemu. Zbog lakšeg razbrajanja i ostali osnovni elementi u svakom sloju posebno su označeni (neparni na jedan način, a parni na drugi).Plašt (omotač) – Plašt kablova je hermetičan i štiti jezgru od vlage. Debljina plašta kablova kreće se od 1 do 4 mm. Može biti od različitih materijala: olovo- se najčešće upotrebljava i to legirano s 1 do 3% kositra i do 1% antimona u svrhu povećanja čvrstoće plašta. Dobra strana olovnog plašta je lako nastavljanje, dok mu je loša strana kristalizacija koja nastaje ako je kabal izložen vibracijama, kao u slučajevima kada je položen na mostu, u blizini cesta ili pruga; aluminij- se rijeđe upotrebljava, prvenstveno za one kabalove koji su izloženi većim mehaničkim opterećenjima, odnosno električnim utjecajima. Dobre strane aluminijskog plašta u odnosu na olovni su manja težina, veća mehanička čvrstoća, te bolja električna vodljivost. Bolja električna vodljivost kabalskog plašta omogućava veću zaštitu telekomunikacijskog kablova od utjecaja vodova jake struje. Loše strane aluminijskog plašta su krutost (teža izrada i montaža kablova), te kemijska osjetljivost (mora biti upotrebljen zaštitni sloj); plastične mase-(poivinilklorid,polietilen,neopren,itd.)- sve više se upotrebljavaju u novije vrijeme, naročito za pretplatničke kabalove. Dobre strane plašta od plastičnih masa su otpornost prema koroziji, te relativno niska cijena, a loše strane su mala mehanička čvrstoća i osjetljivost na temperaturu; valoviti lim(čelik,bakar,aluminij)- je također noviji materijal za izradu kabalovskog plašta. Upotrebljava se tamo gdje je potrebna veća savitljivost kablova, te na mjestima koja su izložena vibracijama. Dobre strane plašta od valovitog lima su visoka stabilnost oblika, idealno savijanje, minimalna težina (30-60% olovnog plašta), niski trškovi

1 www.fpz.unizg.hr/ztos/PRSUS/Telkablovi.pdf

5

Page 6: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

transporta i polaganja kablova, jednostavnost polaganja, sigurnost od korozije, te elastičnost pri pomicanju tla.Armatura – štiti plašt od mehaničkih oštećenja. Izrađuje se u obliku namota trake ili žice (okruglog ili četvrtastog presjeka). Najviše se upotrebljava čelik, a za specijalne svrhe aluminij i bakar.

Slika 4. Armatura kablova

Zaštitni slojevi – štite armaturu kablova od korozije. Stariji način izrade zaštitnih slojeva je da se preko armature namota sloj jutene trake natopljene bitumenom, te se opet premaže bitumenom. Preko svega se još nanese sloj vapnenog mlijeka koji sprječava ljepljenje namota kablova na bubnju. U novije vrijeme se za izradu zaštitnih slojeva sve više koriste plastične mase, od kojih se najviše upotrebljava polivinilklorid.

2.2. Pregled i vrste kablova

Kablovi se dijele s obzirom na razne kriterije, npr. prema vrsti prenosa, konstrukciji, namjeni, zaštiti i mjestu polaganja.a) Prema vrsti prenosa: niskofrekventni(obični i pupinizirani) i visokofrekventni(simetrični i koaksijalni) kablovib) Prema konstrukciji: jednostavni kablovi(ako su u jezgri kablova svi osnovni elementi iste vrste) i složeni ili kombinirani kablovi (ako su u jezgri osnovni elementi raznih vrsta)c) Prema namjeni: montažni kablovi(za centrale), razvodni kablovi(za instalacije), kablovi za kraće udaljenosti(mjesna mreža), kablovi za duže udaljenosti(međumjesna mreža), signalni i mjerni kablovi, kablovi za posebne svrhed) Prema zaštiti: obični kablovi(imaju samo plašt), kablovi sa elektrostatičkom zaštitom(imaju ekran), kablovi sa mehaničkom zaštitom(imaju armaturu), kablovi sa zaštitom protiv korozije(imaju zaštitne slojeve)e) Prema mjestu polaganja: kablovi koji se uvlače (uvlače se u kanalizaciju ili zaštitne cijevi), podzemni kablovi (uvlače se direktno u zemlju), podvodni kablovi, zračni kablovi samonosivi ili obješeni (postavljaju se tako da slobodno vise u zraku ili se vješaju o čelično uže)

6

Page 7: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

3. TELEKOMUNIKACIONI KABLOVI

Strukturu jedne telekomunikacione mreže čine: Oprema (hardware i software) ; Infrastruktura (kanalizacija, stubovi, energetske istalacije, kablovi, objekti,...). Elementi telekomunikacione mreže: mrežna cvorišta, prenosni sistemi (transportne mreže) , korisnički terminali , telekomunikaciona pristupna mreža. U strukturi telekomunikacione mreže, kablovi predstavljaju jedan od najbitnijih elemenata, jer služe kao dominantan medij u prijenosu signala. Prilikom prenosa signala dolazi i do mnogih fizičkih pojava, a najbitnije su: impedansa, slabljenje i smetnje.Telekomunikacioni kablovi imaju tanke provodnike (prečnika 1 mm, pa se zato dimenzije njihovih provodnika i ne izražavaju u kvadratnim jedinicama), kao i vrlo tanku debljinu izolacije (pošto treba da izdrže napon ~ 1 kV, i to samo u toku ispitivanja). Od telekomunikacionih kablova traži se smanjenje kapacitivnosti, kapacitivne sprege, sopstvenog slabljenja, slabljenja preslušavanja itd. Postoje tri osnovne vrste telekomunikacionih kablova, a to su: kabal sa upredenima paricama, koaksijalni kabal i oprički kabal. Svaki od ovih kablova ima svoje dobre i loše karakteristike i osobine, što je opisano u narednom poglavlju.

4. PODZEMNI KABLOVI

Uz napredak u tehnološkom i razvoj sektora s vremenom, potreba za instaliranjem sve više i više podzemnih kablova značajno je povećana. No, za forenzičku i inženjerske svrhe, kada je u pitanju obavljanje potrebnih podzemnih kopanje, uznemirujuće cijelu mrežu podzemnih energetskih kablova, telefonski kablovi, kablovi plina i drugih telekomunikacijskih kablova i sl. mogu izazvati veliku pustoš i gnjavažu na cijelom području.

Kao sve više i više podzemnih kablova sada instaliran na gotovo dnevnoj bazi, proizvođači su uveli mnoge korisne i praktične alate za obavljanje kopanje postupke učinkovitije i povoljno bez nanošenja bilo kakve štete na kablovi za primjer podzemne kabalovske lokatora se može koristiti za praćenje dolje bilo koje mreže kablova unaprijed kako bi se izbjeglo nanošenje nesreća kasnije. Dakle, ono što zapravo zadatke možete izvesti pomoću tih podzemnih kablova lokatora?2 Prije svega, oni su posebno korisne u pronalaženju točno dubinu i položaj svih kablova pod zemljom. Također možete pronaći i locirati bilo neispravan ili curenja bodova kao i bilo slomljenih kabal za napajanje. Najnoviji modeli podzemnih kablova lokatora koji su lako dostupni na tržištu danas vam dati slobodu da provode obje navedene funkcije u isto vrijeme kao dobro. Međutim, također možete kupiti odvojeno alate za obavljanje određene zadatke u skladu s vašim zahtjevima.Općenito, kabal lokatora su vrlo lako za nošenje zbog svoje male veličine i mogu se uzeti iz jednog mjesta na drugo s puno lakoćom. Oni se sastoje od baterija-rukovođen i svjetlo težak ručni prijemnik i mali i kompaktan transformatora. Ručni prijemnik, kao i ime implicira, koristi se za primanje prisutnost bilo magnetskih polja stvara protok električne struje prolazi kroz električne i srodnih kablovi i žice. Kompaktni odašiljač igra vrlo jednostavan ulogu. To

2 http://hr.ixarticle.com/articles/39939/

7

Page 8: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

se uglavnom stavili već pratiti električni signal na kabal za napajanje ili žice na to da prijemnik trag signala, a time i točan položaj podzemne mreže kablova. Podzemni kabal lokatora sada se obično koriste za lov na dolje točnu lokaciju i dubinu električnih kablova prije nego što se skrasiti na kretanje naprijed s kopanjem. Za najbolji podzemnih kablova locirati usluga i da izvučete najviše iz svog podzemnog kablova lokator, samo dati Scanman probati danas i naš tim stručnjaka osobno će vam dobro poslužiti posjetom stranicama i daje vam besprijekorne usluge na nenadmašne cijene.

4.1. Smještaj (lociranje) vodova u prostoru

Smještaj vodova u prostoru zavisi fizičko- hemijskih osobina medijuma.Fizičke osobine medijuma (gravitacija, pritisak, električni napon) utiču na smještaj vodova u vertikalnoj ravni, a hemijske osobine (gas, zagadjena voda i sl.) utiču na njihov horizontalni položaj.

Ekonomičnost: Najekonomičnije rješenje postiže se maksimalnim skraćenjem trase voda. To znači da trasa voda treba da ima minimalna skretanja.

Obezbjeđenje sopstvene mreže od spoljnjih uticaja:Mreža treba da bude smještena na takvoj dubini da ne dodje do smrzavanja medijuma, odnosno da on ne mijenja temperaturu i da je instalacija što više prirodno hladjena (kablovi).

Obezbjeđenje lokolne mreže. Vodovi moraju biti tako položeni da ne ometaju rad i ne oštećuju uređaje i medijume susjednih vodova.

Čuvanje stabilnosti površinskih objekata. Vodovi se po pravilu ukopavaju izvan zone pritiska zgrade ili nekog drugog objekta. Ovo se postiže na taj način što se bliže zgradi, odnosno regulacionoj liniji ukopavaju vodovi manjeg profila i koji ne zahtijevaju veću dubinu.

Pristup do podzemnog voda.Ovaj se pristup obzbjeđuje na taj način što se nikad u jednoj vertikalnoj ravni ne ukopavaju dva voda, odnosno ne ukopavaju jedan iznad drugog.

Sigurnost korištenja. Vodovi su smješteni tako da u slučaju kvara ne ugrožavaju život i zdravlje svojih korisnika i da su kvarovi svedeni na minimum.

8

Page 9: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Najmanja dubina ukopavanja u zemlju za neke podzemne vodove je:

električni kablovi niskog napona 0,5 - 0,8 m; električni kablovi visokog napona 0,8 - 1,2 m; telefonski kablovi 0,4 - 0.8 m; gasovod 1,0 - 1,5 m; toplovod 0,5 - 1,5 m; vodovod 1,4 - 1,8 m; kanalizacija 1,4 - 2,0 m.

Najmanji horizontalni razmaci izmedju nekih paralelnih vodova kod nas su:

telekom-elektr.kabal vis.napona 1,0 m telekom-eletr.kabal.nis.napona 0,5 m telekom-vodovod 0,8 - 1,0 m telekom-toplovod 2,0 m telekom-gasovod 1,0 - 2,5 m vodovod-elektr.kabal vis.napona 0,8 m vodovod-eletr.kabal.nis.napona 0,5 m vodovod - kanalizacija 1,0 - 1,5 m vodovod - gasovod 0,5 - 1,0 m gasovod - kanalizacija 1,0 - 3,0 m elektr.kabal visokog napona - toplovod 1,5 - 2,0 m

4.2. Smeštaj (lociranje) vodova u profilu ulice

Položaj vodova dat je sa sljedećim elementima:1. horizontalna udaljenost od regulacione linije;2. dubina voda, odnosno kota gornje ivice voda i kota terena;3. razmak vodova, odnosno horizontalna udaljenost spoljnjih ivica susjednih vodova.

Oznake za vodove:E-električni vod visokog napona, P- gasovod niskog napona, Vvodovod pitke vode, Vu-vodovod tehničke vode, Ps-gasovod srednjeg pritiska, T-telefonski kablovi, Ev-električni vod visokog napona, V1-primarni vod pitke vode, K-kanalizacija i Tv-toplovod.

Pronalaženje vodova vrši se na sljedeći način:

9

Page 10: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Vodovod se pronalazi uglavnom preko nadzemnih pripadajućih objekata, naročito zatvarača. Zatvarači se nalaze iznad osovina cijevi i svojim položajem odredjuju trase vodova, pri čemu treba utvrditi da li se zatvarači nalaze iznad glavnih cijevi ili iznad priključaka za zgrade.

Naftovodna mreža se pronalazi preko kontrolnih okana i pripadajućih objekata. Kanalizacija se pronalazi preko revizionih silaza-okana, koji mogu biti postavljeni i

ekscentrično u odnosu na osu kanala, odnosno sa bočnim ulazom. Elektoenergetska mreža se pronalazi preko okana i pripadajućih objekata. Toplovodna mreža se pronalazi preko kontrolnih okana. Telekomunikaciona mreža: TT kanalizacija se pronalazi preko TT okana, a armirani TT

kablovi preko nastavaka, podzemnih pojačavačkih kućišta ili pojačavačkih kućica. Gasovod se pronalazi na osnovu površinskih poklopaca (kapa)-zatvarača koji se nalaze iznad

osovina cijevi, pri čemu treba utvrditi da li se nalaze iznad glavnih cijevi ili iznad priključaka za zgrade.

Drenaža se pronalazi preko okana. Kote se odredjuju za: poklopce i dna okana i dna glavnih kanala.

Pronalaženje podzemnih vodova može se vršiti: otkopavanjem, tragačem (detektorom), ili kombinovano (otkopavanjem i tragačem).

4.3. Tragači

Ovaj uređaj će vam pomoći da pratite kabale u zidu do dubine od čak 15 cm, ili da iz hrpe kablova izdvojite onaj koji tražite. Recimo kada u neki ormar dolazi nekoliko desetaka kablova s ovim uređajem bez problema otkrijete onaj koji tražite. Sastoji se od dva dijela: predajnika i prijemnika. Koristi se na način da predajnik spojite na početak kablova koji želite pratiti, on pušta u kabal lako raspoznatljiv signal koji dalje pratite prijemnikom.

Funkcije Tragača kablova:1. Traži kabal u telefonskoji i lan mreži;2. Traži kabal u električnoj mreži;3. Provjerava stanje LAN kablova;4. Testira u kontuitetu;5. Indikacija slabe baterije;6. Snježno bijela LED bljeskalica7. Testira kabalove na: Open, short i cross na LAN kabalu, 2-žice (RJ11)/4-žice (RJ45) telefonski kabal

Predajnik je opremljen kablovima sa krokodil štipaljkama koje mogu slati tonski signal u odabrani kabal, ali mogu i služiti za testiranje neprekitunosti voda. Drugi kabal je terminiran telefonskim RJ11 konektorom i namjenjen je za ispitivanje TEL instalacija. Bočno na

10

Page 11: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

predajniku se nalazi izborni prekidač: CONT - OFF - TONE kojim se odabire mod rada, a LEDice na prednjoj strani pokazuju u kojem je modu predajnik.

Prijemnik se pali okruglom tipkom na sredini uređaja, i upaljen je dok je god pritisnuta. Osjetljivost se podešava potenciometrom na boku. Zbog iznimne osjetljivosti prijemnika moguće je otkriti prekid kablova ili žice čak i pod zidom.

Tehnički podaci:• Frekvencija predajnika: 1.5kHz• Frekvencijski raspon prijemnika: 100Hz ~ 300kHz• Izvor napajanja: Baterija 9V ( za oba uređaja po jedna)

Dimenzije prijemnika: - 238mm x 43mm x 26mm - Težina prijemnika: 106g Dimenzije predajnika: - 145mm x 35mm x 25mm- Težina predajnika: 114g

Slika 5. Izgled tragača za vodove

11

Page 12: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Slika 6. Izgled uređaja za lociranje podzemnih kablova

5. POLAGANJE I MONTAŽA KABLOVA

Obzirom na svoju konstrukciju kabalski se vodovi mogu polagati podzemno, jer su samo oni zaštićeni od prodora vode kablovskim plaštem. Ti vodovi mogu se polagati u zemlju na dva načina: izravno i u kablovsku kanalizaciju.3 Svaki od tih načina zahtijeva posebne mjere zaštite od mehaničkih utjecaja.

3 http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/polaganje.pdf

12

Page 13: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

5.1. Polaganje kablova izravno u zemlju

Pri polaganju kablova izravno u zemlju poduzima se više mjera zaštite, kao što su: pravilan izbor trase, propisana dubina ukopavanja, određena mehanička zaštita i elementi koji upozoravaju na postojanje kablova. Prvo se obavlja trasiranje, pri čemu se utvrđuju razmaci od čvrstih objekata (zgrada, prometnica i sl.). Zatim se obavlja kopanje rova, ručno ili posebnim strojevima (rovokopači, freze, plugovi). Kopanje se obavlja pravocrtno, a skretanje u luku (polumjer = 20 D). Na mjestima na kojima se predviđa izradba nastavaka rov se proširuje. Polaganje kablova obavlja se ručno ili pomoću vozila, koje se kreće uzduž trase. Radi zaštite kablova od slijeganja zemljišta, on se u rov polaže vijugavo, pa treba računati s 3% većom duljinom kablova. Polaganje kablova ispod rijeka i potoka. Pri izboru trase za polaganje kablova u vodu valja voditi računa o tome da se zadovolje ovi uvjeti: – obala blaga i nekamenita; – dno bez podvodnih stijena (mulj ili pijesak); – bez jakih vodenih strujanja; – daleko od luka, mostova i sl.; – da se ne nagomilava led. Kablovi za polaganje u vodu posebne su konstrukcije s legiranim kovinskim plaštem, pojačanim pojasnom izolacijom, armaturom i zaštitnim slojevima. Polaganje kablova obavlja se ručno (ako je dovoljno plitko) ili pomoću specijalnih brodova, s kojih se kabal spušta preko kolutova. Kako je nemoguće polagati kabale u pravcu, treba računati s 25% većom duljinom kablova. Pri izboru trase kablova različiti su zahtjevi u naseljenim mjestima i izvan njih. Za trasu u naseljenim mjestima propisana je minimalna horizontalna udaljenost od pojedinih vrsta podzemnih postrojenja, koja je u rasponu od 0,5 do 1,0 m. Ako se ta udaljenost ne može postići, moraju se primijeniti posebne mjere zaštite, npr. zaštitne cijevi od betona ili sl. Za trasu izvan naseljenog mjesta propisane su različite minimalne horizontalne udaljenosti kablova: − od željezničkog nasipa ili autocesta 5 m − od živih ograda 3 m − od stabala drveća 2 m

Za polaganje kablova u naseljenim mjestima propisana je nazivna dubina ukopavanja 80 cm (70-90 cm), a izvan njih 90 cm (60-120 cm). Kabal se polaže u rov vijugavo radi zaštite od istezanja (3% veća duljina), na posteljicu od pijeska debljine najmanje 5 cm, i zatim se zatrpa slojem pijeska debljine najmanje 15 cm. Pijesak služi kao zaštita od mehaničkih i kemijskih utjecaja. Rov u koji je položen kabal zatrpava se slojevima zemlje debljine 15-25 cm. U prostor između kablova i površine zemlje polažu se posebne mehaničke zaštite (opeke, ili posebni štitnici od plastičnih masa). Ako se radi o jednom kabalu, mehanička zaštita se postavlja uzduž njega, a ako se radi o dva ili tri kablova, postavlja se poprijeko. Iznad te mehaničke zaštite polaže se posebna upozoravajuća vrpca od plastične mase žute boje s tekstom “Pozor kabal”. Ako je kablova više od tri, polažu se dvije upozoravajuće vrpce, s obje strane. Kablovi koji se polažu izravno u zemlju moraju imati armaturu od čeličnih žica ili

13

Page 14: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

vrpci. Standardni načini polaganja kablova izravno u zemlju Opisani način polaganja podzemnih kablova izravno u zemlju primjenjuje se u slučajevima kada se na istoj trasi polaže samo jedan kabal ili manji broj. Uz klasičan način polaganja kablova ručnim ili strojnim iskopom, ispod cesta ili željezničkih pruga kablovi se mogu položiti i tzv. bušenjem. Jedne strane prometnice se iskopa pogodna jama u koju se montira stroj za bušenje, koji okretanjem svojih svrdla izbacuje zemlju i stvara prostor za uvlačenje plastične cijevi (najčešće Φ 110 mm).

5.2. Uvlačenje kablova u kablovsku kanalizaciju

Ovaj način polaganja podzemnih kablova primjenjuje se u slučajevima kada se na istoj trasi polaže više kablova, što se događa obično u gradovima. Kablovska kanalizacija je u prvo vrijeme rađena od betonskih blokova s rupama promjera 8 ili 10 cm. Betonski blokovi su vrlo teški, pa su se kasnije počele upotrebljavati cijevi, u prvo vrijeme azbestno-cementne, a zatim od polivinilklorida ili polietilena, unutarnjeg promjera 10 cm. Koeficijent trenja je u betonskih cijevi 0,6, azbestno-cementnih 0,5, a u PVC ili PE cijevi 0,4. Među cijevima kabalske kanalizacije treba zadržati određeni razmak - 3 cm, što se postiže pomoću posebnoga distantnog češlja. Cijevi kabalske kanalizacije polažu se na određenoj dubini, tj. treba ostaviti zaštitni razmak od površine zemlje, koji iznosi: – na kolniku - 80 cm; – na nogostupu (pločniku) te na zelenim površinama - 50 cm. U slučajevima kada se ne može postići potreban zaštitni razmak, izvodi se posebna zaštita od betona. Da bi se kablovska kanalizacija mogla koristiti, na određenim se razmacima (60-100 m) grade zdenci.4 Lokacija zdenaca prilagođuje se mjestima račvanja kablova, odnosno terenskim prilikama. Dimenzije zdenca ovise o broju cijevi kabalske kanalizacije, koje u njega ulaze, pa se razlikuju: Duljina Širina Dubina - za više od 16 cijevi 2,2 m 1,8 m 1,8 m - za 4 do 16 cijevi 2,0 m 1,5 m 1,8 m - za do 4 cijevi 1,5 m 1,1 m 1,8 m

Zdenci imaju oblik kvadra, obično s odrezanim postranim kutovima, pa im je presjek osmerokutan. Grade se od opeka ili betona. Na unutarnje stijenke zidova zdenca ugrađuju se konzole za vođenje kablova. U zdenac se ulazi kroz otvor na stropu dimenzija 60x60 cm, koji na sebi ima poseban željezni poklopac. Postoje dvije izvedbe tih poklopaca: – teški (ako je u kolniku); – laki (ako je u nogostupu).

Ako kablovska kanalizacija mora imati velik broj cijevi (ukupna površina profila kanalizacije veća od 1 m2), što je najčešće slučaj na ulazima u zgrade centrala, onda se grade posebne tzv.

4 http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/polaganje.pdf

14

Page 15: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

kabalske galerije. To su pravi podzemni hodnici približnog profila 2×2 m, koji na zidovima imaju konzole za vođenje kablova. Kablovi koji se polažu u kablovsku kanalizaciju ili kablovsku galeriju ne moraju imati armaturu, jer su zaštićeni od mehaničkih oštećenja.

5.3. Distributivna telekomunikacijska kanalizacija

Distributivna telekomunikacijska kanalizacija (DTK) je nastavak klasične kabalske kanalizacije, a predstavlja mrežu podzemnih cijevi za zaštitu i razvod telekomunikacijskih kablova. Ona se sastoji od kanalizacijskih cijevi za provlačenje i polaganje kablova i tipskih montažnih zdenaca. DTK omogućuje: potpunu realizaciju nove pristupne mreže uvlačnim kablovima, brzu i jednostavnu zamjenu postojećih kablova, popravak kablova u slučaju oštećenja i kvarova bez oštećenja zemljišta i prometnih površita, te jednostavno proširenje postojeće telekomunikacijske mreže. Za kanalizacijske cijevi se koriste PVC cijevi Φ 110 i PEHD cijevi Φ 100, 75, 50 i 40. Za nastavljanje cijevi koriste se posebne vodonepropusne spojnice odgovarajućeg promjera prema promjeru cijevi. Za veće dubine polaganja koriste tipski zdenci sa srednjim elementom, a u slučaju potrebe ugradnje kabalskih zadenaca na trasi postojećih kablova koriste se montažni zdenci za prihvat postojećih kablova. Takvi zdenci moraju omogućiti prihvat i spajanje na postojeći telekomunikacijski kabal.

5.4. Polaganje i montaža kablova u kablovskoj kanalizaciji

5.4.1. Polaganje kablova u kablovsku kanalizaciju

U kablovsku kanalizaciju uvlače se normalno uvlačni kablovi (bez armature). Kroz jednu cijev kanalizacije uvlači se uglavnom jedan kabal, a može i više njih ako im zajednički promjer ne prelazi 60 mm. Kabal ne smije imati nastavak u rasponu između dva zdenca. Redoslijed zauzimanja cijevi u kanalizaciji obavlja se u vertikalnim redovima odozdo prema gore. Kablovska se kanalizacija prvo mora osposobiti za uvlačenje kablova - provjetravanjem zdenaca (dizanjem poklopca), te čišćenjem cijevi (četkama i valjcima). Kabal se uvlači u cijev pomoću čeličnog užeta što se pričvrsti za kabal posebnim čeličnim “čarapama”, koje su zatvorene (mogu se montirati samo na kraj kablova) ili otvorene, odnosno “na žniranje” (mogu se montirati i na sredini kablova). Prije uvlačenja kabal se premazuje vazelinom. Uvlačenje kablova obavlja se ravnomjernim povlačenjem vučnog užeta, ručno ili pomoću vitla (ručni pogon ili motor). Povlačenje zračnih kablova po uporištima Pri izboru trase za povlačenje zračnih kablova treba voditi računa o sljedećem: – ne smiju ići usporedno s vodovima jake struje ako je razmak između njih mali; – najmanja visina kablova mora biti 3 m (od tla) ako je na pločniku, odnosno 6 m ako je na kolniku; – najmanja udaljenost od ograda mora biti 3 m. Prije povlačenja kablova montiraju se krajnji i prolazni nosači. Zatim se potegne nosivo čelično uže ili sam kabal ako je samonosiv, i to ručno ili pomoću vitla. Na kraju se obavi

15

Page 16: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

zatezanje i definitivno pričvršćenje kablova. Polaganje instalacijskih kablova po zgradama. Pri izboru trase za instalacijski kabal treba voditi računa o sljedećem: – pri horizontalnom polaganju kablova treba koristiti hodnike podruma, prizemlja ili potkrovlja zgrada; – pri vertikalnom polaganju kablova treba koristiti svjetlarnike i dvorišne zidove zgrada; – pri polaganju kablova po unutarnjim zidovima zgrada treba izbjegavati otvore za ubacivanje ogrjeva, prostorije u kojima su smještene kotlovnice, akumulatorske baterije i slično, te druge instalacije (plinovodne, vodovodne, kanalizacijske, električne itd.).

Polaganje kablova po zidovima može biti podžbukno ili nadžbukno. Pri podžbuknom polaganju potrebno je prije ponovnog žbukanja snimiti položaj kablova.5 Pri nadžbuknom polaganju kablova koriste se obujmice, stremenke, kuke i konzole, ovisno o broju i promjeru kablova koji se pričvršćuju za zid čavlima ili vijcima. Pri promjeni pravca polaganja kablova, bilo uzduž zidova ili pri prolazu kroz zidove, polumjer krivine mora biti najmanje dvadeset puta veći od promjera kablova koji se polaže.

5.4.2. Postavljanje montažnih kablova

Montažni kablovi povezuju pojedine uređaje odnosno dijelove pojedinih uređaja. Osnovni principi pri polaganju tih kablova su: – montažne kabale treba polagati uvijek u snopovima, simetrično, što manje upadljivo (uz nosače postolja) i sa što manje krivina; – u snopu ne smije doći do križanja među pojedinim kablovima, odnosno između pojedinih slojeva; – savijanje kablova mora biti s odgovarajućim polumjerom krivine, uz pomoć drvenoga kalupa; – uvijek se mora predvidjeti prostor za naknadno polaganje montažnih kablova, do popunjenja krajnjega kapaciteta uređaja.

Prvi red montažnih kablova pričvršćuje se neposredno na nosivu konstrukciju postolja prethodno navoštenim konopom posebnom iglom. Na onim mjestima na kojima postoji opasnost od oštećenja treba snop montažnih kablova zaštititi žljebovima.

5.5. Nastavljanje kablova

5 http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/polaganje.pdf

16

Page 17: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Kako su kablovi ograničenih duljina, moraju se u određenim razmacima nastavljati. Pritom se razlikuju dvije osnovne radnje: nastavljanje vodiča u kabalu te nastavljanje ostalih dijelova kablova (plašt, armatura i zaštitni slojevi).

5.5.1. Nastavljanje vodiča

Vodiči u kabalu mogu se nastavljati na više načina: – uvijanjem tj. vrtnjom vodiča jednog oko drugoga; – lemljenjem; – kovinskim cjevčicama (stiskanje ili lemljenje); – konektorima, koji se montiraju ručnim ili strojnim stiskanjem.

Preko neizoliranoga spojnog mjesta navlači se izolirna cjevčica (osim konektora, čija konstrukcija osigurava izolaciju spoja). Koji će od mogućih načina nastavljanja biti primijenjen, ovisi o promjeru vodiča te o važnosti kablova.

5.5.2. Nastavljanje kablova s kovinskim plaštem

Kovinski kabalski plaštevi nastavljaju se najviše lemljenjem, s tim da se za različite vrste kovinskog plašta (olovo, aluminij, čelik) upotrebljavaju različite vrste lema.

5.5.3. Nastavljanje kablova s termoplastičnim plaštem

Termoplastični kabalski plaštevi nastavljaju se na različite načine, koji se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine: Pri tzv. toplim postupcima nastavljanje kabalskog plašta obavlja se većim ili manjim zagrijavanjem plašta odnosno spojnice. Najpoznatiji su: – varenje (PE) – primjena tzv. termostežućih spojnica od umreženog polietilena, koje se zagrijavanjem stežu i tako zabrtve unutrašnjost spojnice. Pri tzv. hladnim postupcima nastavljanje kabalskog plašta obavlja se bez zagrijavanja plašta, dakle na hladno. Najpoznatija su nastavljanja: – primjenom tzv. mehaničkih spojnica, kod kojih se brtvljenje postiže stiskanjem gumenih brtvila vijcima; – zalijevanjem spojeva vodiča poliesterskom ili epoksidnom smolom u posebnom kalupu.

5.5.4. Nastavljanje armiranih kablova (podzemnih i podvodnih)

17

Page 18: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Na armiranim kablovima prvo se obavlja nastavljanje plašta kablova na jedan od prije opisanih načina (ovisno o vrsti). Nakon toga se na tu unutarnju spojnicu, odnosno na krajeve kablova s armaturom montira tzv. zaštitna spojnica, koja je obično od ljevanog željeza. Obično se sastoji od dva dijela koji se međusobno spajaju vijcima. Unutrašnjost zaštitne spojnice puni se posebnom masom, koja ne dopušta prodor vlage do unutarnje spojnice.

5.6. Završavanje kablova

Pri uvođenju kablova u zgrade, oni se moraju završiti na posebnim završnim elementima, koji omogućuju prijelaz na obično tanje završne, razvodne ili instalacijske kabale. Pritom se opet razlikuju dvije osnovne radnje: završetak vodiča iz kablova, te završetak kabalskog plašta (ostali dijelovi kablova - armatura i zaštitni slojevi - završavaju prije završnih elemenata).

5.6.1. Završetak vodiča

Vodiči iz kablova mogu završiti na završnom elementu na više načina: – pod vijcima; – na lemnim šiljcima (lemljenjem); – na tzv. “WIRE WRAP” šiljcima (omatanjem); – na tzv. “FASTON” šiljcima (naticanjem); – na tzv. “LSA” (Lotfrei - bez lemljenja, Schraubfrei - bez vijaka, te Abisolierfrei - bez skidanja izolacije) kontaktima (pomoću posebnih alata razmaknu se čeljusti ovih kontakata, koje se nakon izvlačenja tih alata stisnu i “zagrizu” kroz izolaciju do vodiča).

5.6.2. Završetak kablova s izolacijom papir-zrak

Budući da je izolacija papir-zrak higroskopna, tj. upija vlagu, mora završni element biti hermetično zabrtvljen. Najviše se koriste dva takva elementa: Završni nastavakIzradba završnih nastavaka slična je izradbi običnih nastavaka na kablovima. Obično imaju oblik okrenute boce, koja je na donjem dijelu zabrtvljena lemljenjem za kovinski plašt kablova, a na gornjem dijelu zalijevanjem međuprostora posebnom masom za brtvljenje. Kablovska glavaDruga vrsta završnih elemenata kablova s papirnom izolacijom i kovinskim plaštem je tzv. kablovska glava, pri kojoj se vodiči iz kablova leme na šiljke za lemljenje, a unutrašnjost se glave hermetizira lemljenjem poklopca glave na njeno kućište sa stražnje strane, te uvodne cijevi za kovinski plašt kablova na donjoj strani glave.

5.6.3. Završetak kablova s termoplastičnom izolacijom

18

Page 19: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Termoplastična izolacija nije higroskopna, tj. ne upija vlagu, pa završni elementi ne moraju biti zabrtvljeni kao u papirne izolacije, pogotovu ako su kablovi ispunjeni masom za punjenje. Najviše se koriste dva takva elementa: Završni nastavak Izradba završnih nastavaka slična je izradbi običnih nastavaka na kablovima s termoplastičnom izolacijom s tim što se od toplih postupaka najviše koristi montaža termostežuće spojnice, a od hladnih postupaka zalijevanje spojeva vodiča smolom pomoću posebnoga kalupa. Završne spojnice imaju oblik okrenutog lijevka, koji omogućuje prijelaz s jednoga debljega kablova (obično odozdo) na više tanjih kablova (na gore). Kablovska letvica (regleta)Druga vrsta završnih elemenata kablova s termoplastičnom izolacijom je tzv. kablovska letvica ili regleta, koja se sastoji od priključne ploče, kućišta i eventualno poklopca. Priključna ploča sastoji se od izolacijske ploče (obično bakelit ili neka druga plastična masa) u koju su uprešane mesingane spojnice koje s jedne strane obično imaju vijke, na koje se priključuje instalacija, a s druge strane šiljak za lemljenje, “WIRE WRAP” ili FASTON, odnosno LSA kontakte na kojima završavaju kabalski vodiči.

5.7. Polaganje TK vodova u zgradama Vođenje TK vodova po zgradi naziva se kućna instalacija. Pretplatnički kabal, koji dolazi od ATC obično podzemno, završava u zgradi u ormariću, što se nalazi na mjestu koncentracije kućne instalacije, na kablovskoj glavi.6 U ormariću završavaju i instalacijski vodovi svakog stana obično na kablovskim letvicama (regletama). Instalacijski vodovi mogu se voditi po zgradi na više načina: – bez zaštite (u tom slučaju to moraju biti kablovi); – u instalacijskim cijevima (najčešći slučaj osobito u stambenim zgradama); – u instalacijskim kanalima (u poslovnim zgradama). U sva tri slučaja vođenje instalacijskih vodova može biti: – podžbukno i – nadžbukno. Podžbukni način vođenja ostavlja ugodniji dojam, jer se instalacija ne vidi, a instalacijski vodovi su zaštićeni, ali to je ujedno i znatno skuplje. Nadžbukni način vođenja nije estetski, jer je instalacija vidljiva. Instalacijski vodovi su manje zaštićeni, ali je to znatno jeftinije. Taj način se primjenjuje kao privremeno rješenje ili na zidovima od armiranog betona, na kojima nisu ostavljeni kanali za instalacije.

5.7.1. Instalacijske cijevi

6 http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/polaganje.pdf

19

Page 20: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Prije su se mnogo upotrebljavale tzv. Bergmanove cijevi (kovinske, s izolacijskim uloškom), ali danas se najviše koriste PVC cijevi, obično rebraste radi lakšeg savijanja. Ako se telefonske instalacije vode paralelno s drugim instalacijama, moraju se zadržati minimalni razmaci : – od drugih TK instalacija 10 cm; – od električne instalacije 20 cm. Križanje telefonske instalacije s drugim instalacijama treba izbjegavati, a ako se ipak izvodi, onda to treba činiti pod pravim kutom na razmaku od 1 cm ili najmanje 3 mm. U tom slučaju treba između instalacija ugraditi posebnu izolaciju. Promjena pravca izvodi se u luku, a na slobodnim površinama samo s razvodnim instalacijskim kutijama. Te kutije postavljaju se i na mjestima račvanja cijevi, tamo gdje se mijenja dimenzija cijevi, kada cijev ima dva uzastopna luka, te ako je cijev dulja od 6 m.

5.7.2. Instalacijski kanali

Mogu biti kovinski ili od plastičnih masa (obično PVC). Obično imaju više žljebova (najčešće 3), koje pokriva zajednički poklopac. Tipični način postavljanja instalacijskih kanala prikazan je na slici 7.25. S obzirom na način vođenja postoje: – zidni instalacijski kanali i – podni instalacijski kanali. Različite instalacije mogu se voditi zajedničkim kanalom ali u posebnim žljebovima, samo razvodne kutije ne smiju biti zajedničke. U slučaju uporabe kovinskih instalacijskih kanala, kovinske dijelove treba obavezno uzemljiti.

6. ZAKLJUČAK

20

Page 21: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Uz veliki tehnološki napredak sve se više postavlja podzemnih kablova. Da bi se izbjeglo kopanje duž cijele mreže u slučaju kvara, lociranje kablova je najbolje riješenje i samim tim se štedi vrijeme i novac.

Za tačno određivanje mjesta rasparanja preporučuje se mjerenje pomoću mjernog mosta, instrumenata za mjerenje kapacititvne asimetrije ili impulsnog reflektometra (TDR).

Pri upotrebi metode mjerenja na principu koraka upredanja treba očekivati pogrešku od nekoliko postotaka. Primjena metode vektorskog polja kod dodira, ili rezultujućeg polja kod određivanja mjesta rasparenja, pogreška je oko ± 4 cm za manje dužine, a na 1 km kablova ona je veća od ± 0,04 %.

7. LITERATURA

21

Page 22: LOCIRANJE PODZEMNIH KABLOVA

Internet izvori

1. www.fpz.unizg.hr/ztos/PRSUS/Telkablovi.pdf2. hr.ixarticle.com/articles/39939/3. http://www.fpz.unizg.hr/ztos/prsus/polaganje.pdf

8. POPIS SLIKA

Slika 1. Konstrukcija kablova...............................................................................................4.str.Slika 2. Jezgra sa koncentričnim slojevima..........................................................................5.str. Slika 3. Jezgra sa sektorskim slojevima................................................................................5.str.Slika 4. Armatura kablova....................................................................................................6.str.Slika 5. Izgled tragača za vodove........................................................................................11.str.Slika 6. Izgled uređaja za lociranje podzemnih kablova.....................................................12.str.

22