Lj.D. Simonović: Politika kao prevara - ulaskom u krizu padaju demokratske maske i kapitalizam pokazuje svoje pravo fašističko lice

Ljubodrag Duci Simonović

vrijeme objave: Nedjelja - 16. Prosinac 2012 | 17:30

(25)

U kapitalizmu politika je svedena na tehniku usmjeravanja nezadovoljstva ljudi ka ostvarivanju političkih i ekonomskih interesa vladajuće klase. To je proces koji odgovara prirodi "potrošačkog društva", posljednjoj fazi u razvoju kapitalizma, u kojem posljedice uništavanja prirode i čovjeka kao prirodnog i umnog bića postaju sredstvo za reproduciranje kapitalizma. Istovremeno, vladajuća logika monopolističkog kapitalizma, koja se pojavljuje u obliku principa "Uništi konkurenciju!" i "Velika riba proždire manju ribu!", postala je totalizirajuća logika koja, putem medija koji su u rukama kapitalističkih klanova, dobija fatalnu dimenziju.

Na tome se temelji stav da je "globalizacija", pod čime se podrazumijeva neo-liberalni model kapitalizma, "neminovnost". Političke odluke ne temelje se na objektivnim znanstvenim analizama, već se "znanstvene analize" zasnivaju na strateškim interesima vladajućeg

poretka. U tom kontekstu, odbacuje se osnovna historijska istina da je propast kapitalizma neminovna.

Politička sfera suvremenog kapitalizma integrirana je u mehanizam kapitalističke reprodukcije i funkcionira po zakonima "potrošačkog društva".Uspostavljena je hiperprodukcija od ljudi otuđene političke sfere u obliku političkih ideja, grupa, partija, medija… Tome doprinosi internet koji omogućava tehničko proizvođenje političke sfere koja je lišena društvenosti i humanosti.

Politička sfera postala je jedna od virtualnih sfera kapitalizma, a političke stranke oblik u kome se političko biće čovjeka otuđuje od njega i postaje sredstvo vladajućeg poretka za lišavanje čovjeka elementarnih ljudskih i građanskih prava. Tzv. "politički pluralizam" pretvorio se u zaglušujuću galamu s kojom se uništava mogućnost argumentiranog razgovora i vjera u razum. Umesto nadmetanja političkih programa, bezobzirno nametanje političkih ideja, korištenjem reklamnih mehanizama, postao je vladajući oblik "vođenja politike". U konačnom, politička sfera kapitalizma postala je privilegija vladajuće klase i sredstvo za obračun s političkim bićem i političkom borbom potlačenih radnih slojeva.

Tako je stvoren fašizam u Europi nakon velike ekonomske krize iz 1929. godine. Tako se stvara fašizam danas.

Jedno od najvažnijih sredstava putem kojeg političari manipuliraju ljudima je politički rječnik. Izrazi kao što je to "post-industrijsko društvo" služe prije svega zato da stvore utisak da je uspostavljen kvalitetni skok u razvoju kapitalizma, i kao takvi su nova ideološka maska s kojom se prikriva njegova prava priroda.

Pored njega, pojavljuju se i drugi izrazi kao što su: "demokracija", "kasni kapitalizam", "otvoreno društvo", "kapitalizam sa humanim licem", "tranzicija", "slobodni svet"… Ti izrazi ne služe samo zato da se prikrije destruktivna priroda kapitalizma, već i da se nametne takav način mišljenja koji ukida mogućnost kritičkog sučeljavanja s vladajućim poretkom. U konačnom, najvažniji cilj političkog jezika nije da lažima omogući realiziranje određenih političkih i ekonomskih interesa, već da liši ljude moći rasuđivanja i na taj način uništi njihovo političko biće.

Um i kritička misao podređeni su svakodnevnim političkim potrebama. Postavljaju se samo ona pitanja koja su politički isplativa i daju se isto takvi odgovori. Nema principijelnih pitanja koja se odnose na osnovne egzistencijalne i esencijalne izazove. Nema ideala humanosti i vizionarske svijesti. Inzistira se na "političkoj korektnosti" koja podrazumijeva obračun s onom mišlju koja ukazuje na suštinu kapitalizma i samim tim obvezuje čovjeka na takvu političku praksu s kojom se može ukinuti kapitalizam i stvoriti novi svijet.

Auguste Comte je, početkom 19. stoljeća, stvorio "socijalnu fiziku" (physique sociale) po kojoj sve društvene pojave trebaju biti u funkcionalnom jedinstvu tako da se društvo, na temelju ideja "reda" i "progresa" i rukovodeći se principom "znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo" (savoir pour prevoir, prevoir pour agir), može razvijati bez političkih sukoba. U suvremenom kapitalizmu ta ideja pojavljuju se u vidu floskule "organizirani kapitalizam", koja je samo drugo ima za suvremeni kapitalistički totalitarizam.

U "organiziranom kapitalizmu" svaki segment ljudskog života mora postati funkcionalni dio kapitalističkog

procesa reprodukcije. To se odnosi i na čovjeka. Ne samo njegov način života i ponašanje, već i njegov karakter, način mišljenja, međuljudske odnose… – sve se mora uklopiti u proces reproduciranja kapitalizma. U suvremenom kapitalizmu nisu više represivne političke institucije osnova kapitalističkog totalitarizma, već je to ekonomska sfera.

Čitav život podređen je procesu kapitalističke reprodukcije koji se sve brže odvija. Kapitalizam je uvukao u svoju egzistencijalnu sferu sva društvena područja pretvarajući ih u sredstvo za oplodnju kapitala, što znači za uništavanje života. Razvoj konzumerskog standarda i na njemu zasnovano dužničko ropstvo, u kome se nalazi ubjedljiva većina građana najrazvijenih kapitalističkih država, postao je najvažniji način uvlačenja građana u kapitalistički poredak.

Comteova "socijalna fizika" pojavila se u odnosu prema idejama-vodiljama Francuske građanske revolucije i političkom pokretu obespravljenog građanstva koje je nastojalo stvoriti emancipirano građansko društvo. Ideja o "organiziranom kapitalizmu" nastala je na krilima kapitalizma kao totalitarnog poretka destrukcije i u odnosu prema sve masovnijoj borbi građana za očuvanje života na Zemlji.

Radi se o mitu s kojim se nastoji spriječiti propast kapitalizma i s kojim se samo produžava agonija čovječanstva. Istovremeno, suvremeni Nostradamusi, koji najavljuju "katastrofu kapitalizma" tako što odbacuju emancipatorsko naslijeđe građanskog društva i mjenjalačke potencijale radničke klase, samo doprinose da se uništenje svijeta realizira do kraja.

Oni koji se bore za "demokraciju" ističu "slobodu kapitala" kao glavni kriterij po kome se određuje njeno

postojanje. Kapital je dobio status ovozemaljskog božanstva i kao takav je postao neprikosnovena moć nad čovjekom. I ovdje ćemo istaknuti stav da je "demokracija" politički oblik vladavine kapitala nad ljudima. Iz toga slijedi da "razvoj demokracije" znači učvršćivanje vlasti kapitala nad ljudima, i da je "demokracija ugrožena" ne onda kada su ugrožena osnovna ljudska i građanska prava, već kada je ugrožena vlast kapitala nad ljudima. Ta istina se svakodnevno potvrđuje u najrazvijenim kapitalističkim zemljama Zapada, posebno u SAD-u.

U praksi, "demokracija" je postala sredstvo za obračun s idejama-vodiljama Francuske građanske revolucije, na kojima se zasniva moderni humanizam, kao i s osnovnim ljudskim (droitsdel’homme) i građanskim pravima (droits de citoyen) na kojima se zasniva moderno zakonodavstvo. Što je više ugroženo pravo čoveka na život, na slobodu, na zdravlje i na zdravu životnu sredinu, na rad i izvjesnu egzistenciju, na slobodu govora, na obitelj, na neprikosnovenost stana i osobnog života – to se političari glasnije kunu u "demokraciju". Ironija je da demokracija, koja u svom izvornom (helenskom) smislu znači "vladavina naroda" (demoskratein),u kapitalizmu označava poredak u kome su građani svedeni na radno-potrošačku "masu" i kao takvi na robove kapitala.

Kapitalistička "demokracija" ne temelji se na ljudskim i građanskim pravima, već na apsolutiziranom principu profita koji se zasniva na apsolutiziranom principu privatnog vlasništva. Sve ono što štiti privatno vlasništvo i što omogućava "slobodu" uvećavanja profita opravdano je i dobrodošlo.

Kada je privatno vlasništvo apsolutni princip, onda su legalni i legitimni najgori zločini ukoliko se putem njih

spriječava raspad vladajućeg poretka. Pravo čoveka na slobodu i život podređeno je pravu kapitalizma na opstanak. Zbivanja u suvremenom svijetu ukazuju na to, da su kapitalisti spremni upotrijebiti sva raspoloživa sredstva da bi se obračunali s posljedicama krize koja može ugroziti vladajući sustav. Rušenje zgrada Trgovačkog centra u New Yorku i "napad" na Pentagon upućuje na to da nema zločina na koji kapitalisti nisu spremni da bi sačuvali vladajući poredak.

Polazeći od istine da u Njemačkoj, kao i u drugim najrazvijenijim kapitalističkim državama Zapada, o najvažnijim političkim i ekonomskim pitanjima odlučuje sve uži krug ljudi i to van političkih institucija, Habermas upozorava da su Njemačka, i druge zapadno-europske zemlje, ušle u fazu "post-demokracije" koja se nalazi "između parlamentarizma i diktature". Međutim, ta tendencija ukazuje na pravu prirodu "demokracije" koju Habermas na mehanički način pokušava odvojiti od "post-demokracije". Radi se o kapitalističkoj demokraciji koja u sebi nosi fašistički potencijal koji ima sve veću mogućnost da bude (ponovno) realiziran kako se produbljuje ekonomska i ekološka kriza u Europi, kao i kriza nataliteta europskih naroda. I ova Habermasova ocjena političkih zbivanja u suvremenoj Njemačkoj ukazuje na to koliko su njegove prethodne analize "kasnog kapitalizma" bile promašene i koliko je točan zaključak da je "demokracija" samo jedna od političkih maski pod kojom se pojavljuje kapitalizam u vrijeme svoje ekspanzije.

S ulaskom kapitalizma u krizu padaju demokratske maske i kapitalizam pokazuje svoje pravo – fašističko lice. Na primjeru suvremene Njemačke (kao i Europske Unije i SAD-a) pokazuje se da je fašizam politički oblik u kojem se pojavljuje kapitalizam u krizi.

Habermas spada u one građanske filozofe koji već više od pola stoljeća nastoje dokazati da se kapitalizam nalazi na putu poumljenja, što znači da se razvija u humanističkoj ravnini. U tom kontekstu, oni zanemaruju fašistički potencijal kapitalizma. Zapravo, oni se ne obračunavaju s fašističkim, već sa socijalističkim (komunističkim) potencijalima njemačkog društva, a to znači s emancipatorskim nasljeđem građanskog društva, s revolucionarnim nasljeđem radničkog pokreta i s idejom novog svijeta.

Za njemačku građansku inteligenciju njemačka poslijeratna "demokracija" je otjelotvorenje ideje "demokracije" i kao takva kriterij po kojem se određuje da li je neki poredak demokratski. U toj "demokraciji" sudbina njemačkih (kao i europskih) građana nalazi se u rukama najreakcionarnijih političkih snaga SAD-a. Njemačka je duže od 60 godina američka vojna baza i na njenoj teritoriji nalazi se ne samo više od 100 000 američkih vojnika (za koje, kao i za njihove obitelji, ne važe njemački zakoni), već i stotine nuklearnih projektila koji su usmjereni prema Rusiji i koji u svakom trenutku mogu (namjerno, greškom ili putem diverzije) biti lansirani.

Imajući u vidu neminovni povratni udar, Njemačka (zajedno s Europom) može nestati u roku od dvadesetak minuta. Kakva je to "demokracija" ukoliko građani ne mogu odlučivati o osnovnim egzistencijalnim pitanjima i u kojoj su svedeni na taoce američke vojne industrije?

Sloterdijkova usporedba rimske republike sa suvremenom Njemačkom (dato u njegovom članku „DerVerletzteStolz“/ "Povrijeđeni ponos"/,"Der Spiegel",45.br. 2010.) je primjer koji ukazuje na ograničenost načina mišljenja koje ne sagledava suštinu

određenog društva polazeći od njegovih konkretnih historijskih potencijala.

Destruktivno-fašizoidni potencijali, s jedne strane, i mogućnost stvaranja društva slobodnih ljudi, s druge strane, predstavljaju historijski kvalitet savremenog kapitalizma i to je ono što čini suštinsku razliku između rimske i suvremene republike.

U tom kontekstu, depolitizacija građana sportom danas, i depolitizacija rimskog plebsa (koji je bio parazitska masa, za razliku od suvremenog građanstva koje je najamna radna snaga i kao takva kapitalističko roblje) gladijatorskim spektaklima, o čemu piše Sloterdijk, ima različitu prirodu.

Dok je depolitizacija rimskog plebsa vodila uspostavljanju patricijske tiranije, depolitizacija građana u suvremenom kapitalizmu otvara prostor kapitalistima da unište život na Zemlji. Imajući u vidu da je tijelo čovjeku neposredna priroda i da je destruktivni odnos prema tijelu u sportu samo izraz destruktivnog odnosa kapitalističkog poretka prema prirodi, sportom se, zapravo, nameće građanima životni i vrijednosni model koji se zasniva ne samo na uništenju ljudskog, već i na uništenju života.

Sportaši su sve manje ljudska i prirodna bića, a sve više roboti i kao takvi reklamni agenti kapitalizma. Ovdje i napomena da nije sport u suvremenom kapitalizmu postao sredstvo za depolitiziranje radnika, već je to postao još krajem 19. stoljeća kada su se radnici u Engleskoj uspjeli izboriti za osmosatno radno vrijeme. Sport je od svog nastanka kao institucije bio sredstvo buržoazije za "koloniziranje dokolice radnika" da bi se spriječilo njihovo klasno osvještavanje i politička borba. "Otac" modernog olimpizma, Pjer de Kuberten, uporno je

ponavljao da je sport "efikasno sredstvo" za depolitizovanje radnika. Uplašen za sudbinu kapitalizma Kuberten, nakon Oktobarske i Minhenske revolucije, drži predavanja europskoj aristokraciji i buržoaziji u kojima inzistira na tome da je "sport najjeftinija duhovna hrana za proletersku mladež koja je drži pod kontrolom".

Čovjek u suvremenom kapitalizmu ne gubi slobodu, kao što to tvrdi Sloterdijk, već biva okovan novim lancima. U suštini, radi se o uspostavljanju totalitarne kontrole nad čovjekom koja je moguća zato što su građani zaglibljeni u blatu potrošačkog društva i što vlada konformistički mentalitet.

Na političkom tržištu najrazvijenijih kapitalističkih zemalja Zapada dominiraju malograđani. To je ono što neposredno uvjetuje prirodu političkih programa i političke prakse političkih stranaka. Ono što je gore od najubitačnijeg oružja, tajnih službi, odnarođene policije i vojske, je pristajanje (malo)građanina na kapitalizam.

Malograđanin prihvaća gubitak osnovnih ljudskih i građanskih prava da bi mu se mogao povećati potrošački standard. Za njega je kapitalistički poredak prihvatljiv sve dotle dok mu pruža mogućnost da "uživa" u trošenju i uništavanju. Zapravo, malograđanin aktivno sudjeluje u stvaranju totalitarne države i totalitarnog društva koje se zasniva na tome da je sam, na kapitalistički način uvjetovan, život postao teror nad čovjekom. U na kapitalistički način degeneriranom čovjeku gomila se sve veće nezadovoljstvo koje se sve više ispoljava kao destruktivna manija koja je usmjerena protiv svega što je živo.

Umjesto potrebe za pravednim i slobodnim svijetom, dominira potreba za uništavanjem i to upotrebom sve razornijih tehničkih sredstava. Smisao "akcije" svodi se

na izbacivanje nezadovoljstva na način i putem sredstava koja nameće kapitalizam kao destruktivni poredak. Tipičan primjer su sve češća masovna ubojstva građana od strane pojedinaca. To je pobuna na kapitalistički način degeneriranog čovjeka putem na kapitalistički način degeneriranih metoda i sredstava "borbe". Imajući u vidu da je sve veća količina sve ubitačnijeg oružja u rukama sve većeg broja građana, stvara se sve veća mogućnost za međusobno istrebljivanje ljudi.

Destrukcija putem tehničkih sredstava s kojima se može postići trenutni efekat postaje model ponašanja koji nameće vladajuća životna logika kapitalizma uobličena u principu "Uništi konkurenciju!". To je logika koja uvjetuje kako odnose između ljudi, klasa, nacija, rasa, religioznih zajednica, država, kapitalističkih korporacija, tako i odnos malograđanina prema prirodi.

Kapitalistički progres osakatio je ljude kao biološka bića i na taj način je doveo u pitanje sposobnost biološke reprodukcije naroda koji žive u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama. Istovremeno, kapitalizam je iscrpio sirovinske i energetske resurse u tim zemljama i gotovo uništio životinjski svijet i prirodu kao životnu (životvornu) sredinu.

Umjesto da su usredsređeni na vlastiti razvoj koji se temelji na vjeri u budućnost, (malo)građani najrazvijenijih kapitalističkih zemalja priželjkuju propast drugih naroda koji ih "ugrožavaju" time što (još uvijek) imaju sposobnost da se biološki reproduciraju. Djeca su postala najveće prokletstvo. Odnos (malo)građana prema imigrantskoj radnoj snazi najbolje ukazuje na njihov odnos prema budućnosti. Umjesto da ukažu na prave uzroke "bijele kuge" u najrazvijenim kapitalističkim zemljama, njih "zabrinjava" natalitet gastarbajterske

populacije koja je svedena na "prljavu radnu snagu" i ima status "niže rase".

Što se tiče "međunarodnih odnosa", najrazvijenije kapitalističke zemlje ne projektiraju vlastitu budućnost polazeći od svojih razvojnih moći, već polazeći od slabosti "konkurentskih" zemalja: propast drugih postaje osnovni ujet obezbjeđivanja vlastitog opstanka. Sve dramatičnije uništavanje prirode dovelo je do toga da je vladajući princip monopolističkog kapitalizma "Uništi konkurenciju!" postao vladajući ekonomski i politički princip. Bespoštedni rat između najmoćnijih kapitalističkih korporacija stvorio je od svijeta ratno poprište, a od čovjeka kapitalističkog jurišnika.

Sve je očiglednije da se kapitalizam ne može suzbiti, pogotovo ne da prevaziđe, sve dublju egzistencijalnu i opće-društvenu krizu koju stvara "demokratskim" mjerama. Vladajuća politička praksa na Zapadu ukazuje na to da se kapitalisti nastoje obračunajti s posljedicama koje kapitalizam stvara tako što ukidaju elementarna ljudska i građanska prava.

Odnos vlasti prema sportskim navijačima govori o pravoj prirodi kapitalističke "demokracije". Preventivna hapšenja, žičane ograde, čelični boksovi, kamere, pretresanja, specijalne policijske jedinice… Stadioni su postali koncentracijski logori i kao takvi ogledalo u kome se vidi prava priroda kapitalističke "demokracije". I odnos prema "vrhunskim" sportašima, tim "herojima" kapitalizma, ukazuje na to da kapitalizam ne može suzbiti posljedice koje stvara "na demokratski način". Donešeni su zakoni koji imaju policijski i diskriminirajući karakter. "Vrhunski" sportaši su pod stalnim nadzorom "olimpijske policije"; tri mjijeseca unapred moraju naznačiti gdje će se nalaziti da bi ih "olimpijska policija" mogla pronaći i na prepad im "uzeti urin" na krajnje

ponižavajući način. "Veliki šampioni" moraju se skinuti goli kada god im to "kontrolori" narede i mokriti u bočicu dok ovi nadgledaju da li mokraća curi iz njihovog penisa!

Istovremeno, uništavanje ljudi u sportu dobilo je monstruozne oblike. Sve pogubnija doping sredstva, nanotehnologija, stvaranje organizma koji je u stanju da sam proizvodi doping supstance, krvni doping i doping-trudnoća, razarajući treninzi kojima su podvrgnuta djeca najnižeg uzrasta, kupo-prodaja sportista, "pranje" novca, potpuno kriminaliziranje sporta od strane kladioničarske mafije, razvoj sve krvavijih i ubitačnijih sportskih disciplina… – sve to ukazuje na surovu kapitalističku realnost koja se maskira "humanističkim" porukama i nasmijanim licima političara i TV voditelja.

Nosioci suvremenog fašizma nisu grupe mladih koje se "kite" fašističkim simbolima, već kapitalističke korporacije koje, stvarajući sve dublju egzistencijalnu i na toj osnovi opću društvenu krizu, proizvode fašističku ideologiju. Vladajući princip monopolističkog kapitalizma "Uništi konkurenciju!" je generator suvremene fašističke prakse kako u ekonomskoj, tako i u političkoj sferi. Kapitalistička destrukcija prirode i čovjeka kao kulturnog i biološkog bića uvjetuje nastanak i jačanje najreakcionarnijih političkih snaga. U krilu kapitalizma ne stvara se samo mogućnost za novo društvo, već za novi (ekocidni) barbarizam. U samom kapitalizmu uspostavljena je borba između ove dve tendencije. To je osnova i okvir suvremene klasne borbe koja nije samo borba za socijalnu pravdu i slobodu, već i za opstanak. Na mogućnost uspostavljanja dugog perioda kapitalističkog barbarizma (kao i na mogućnost zajedničke propasti vladajuće i radničke klase) ukazuje i sam Marx, ali taj stav nema takvu težinu u njegovoj teoriji (i time obvezujući karakter) da Marx na osnovu njega razrađuje moguće oblike razvoja kapitalizma i

moguće oblike političke borbe protiv njega. Istovremeno, mogući kapitalistički barbarizam nema, po njemu, destruktivnu, već anti-slobodarsku prirodu. Marx previđa da je kapitalizam u svojoj biti ekocidni barbarizam, koji ima tehnički oblik, i da su kapitalisti ekocidni barbari.

Zbivanja u SAD-u i Europi ukazuju na to da je nacizam bio samo jedan od historijskih pojavnih oblika fašizma i da je fašizam enfant terrible kapitalizma. U današnjoj Njemačkoj preko 30% mladih pozdravljaju se fašističkim pozdravom, a preko 40% njih ne zna šta je Aušvic. Razlog je jednostavan: preko 60% Nijemaca ne želi da se u javnosti pojavljuju dokumenti koji ukazuju na zločine nacističke Njemačke. A to je ubjedljiva većina glasačkog tijela. Poražavajuća je istina da je za većinu Nijemaca Hitler počino samo jedan zločin: nije pobijedio. Jedan od primjera koji ukazuje na to kako se "razvija demokracija" u Njemačkoj je zakon koji je u kolovizu 2012. godine izglasan u njemačkom parlamantu po kojem njemačka vojka može biti "upotrebljena" od strane vladajućeg režima na samoj teritoriji Njemačke. Drugim riječima, njemački kapitalisti dobili su zakonsko pokriće za upotrebu vojske protiv njemačkih radnika. Što se tiče Njemačke "mirotvorne politike" u svijetu, prodajući Izraelu (uz podršku SAD-a) podmornice sa kojih mogu buti lansirani nuklearni projektili, "demokratska" Njemačka se na neposredni način uključila u kampanju izazivanja nuklearnog rata koji može dovesti do uništenja čovečanstva.

Kada je riječ o američkom fašizmu,koji predstavlja kičmu "novog svjetskog poretka", izazivanje ratova predstavlja njegovu najvažniju osobnost. Američka ekonomija je ratna ekonomija. Ekonomsko preživljavanje SAD neposredno je uvjetovano razvojem vojno-industrijskog kompleksa koji čini kičmu američke privrede.

Američka vanjska i unutrašnja politika u neposrednoj su funkciji proizvođenja ratova i stvaranja ratne histerije koja diže burzovnu vrijednost vojnoj industriji i omogućava pljačkanje kako američkih građana, tako i građana onih država koje se nalaze pod američkom dominacijom. Ratna psihoza služi zato da američki građani budu lišeni osnovnih ljudskih i građanskih prava i da se opravda teror sve brojnijih tajnih službi nad američkim građanima.

Predsjednik SAD-a Barack Obama potpisao je početkom 2012. godine zakon, koji je izglasan u američkom Kongresu i Senatu, po kojem su američke vojne vlasti ovlaštene uhititi američke građane bez sudskog naloga i da ih drže utamničene bez prava na advokata. Istovremeno, američka vojska "dobila je pravo" da ubije svakoga na zemaljskoj kugli koga američke vlasti proglase za "opasnost po sigurnost SAD-a". Barack Obama potpisao je na stotine smrtnih presuda ljudima koji nisu američki građani i to na osnovu pretpostavljene krivice. Tijekom njihove egzekucije (prije svega putem bespilotnih letjelica) stradao je veliki broj žena i djece, što po kriterijima "američke demokracije" spada u "kolateralnu štetu" i ne predstavlja zločin! Ovome treba dodati i to, da je uništenje preko 6 milijardi "prekobrojnih" stanovnika Zemlje postala legitimna politička opcija u SAD.

Što se tiče Noama Chomskog, on tvrdi da su američki građani "neobavješteni" i da je to glavni razlog što podržavaju "svoju" vlast. Istovremeno,on tvrdi da se američki građani u njihovom odnosu prema svijetu rukovode moralnim principima i razumom. Zapravo, američki (malo)građani, kao i (malo)građani svuda u svijetu, rukovode se svojim privatnim interesima. Ubjedljiva većina pripadnika „"rednje klase" u Americi bila je svjesna da Saddam Husein ne posjeduje oružje za

masovno uništenje, ali su sa oduševljenjem podržali Bushovu agresiju na Irak verujući da će se SAD dočepati iračke nafte i na taj način omogućiti razvoj njihovog potrošačkog standarda.

Atmosfera se promijenila kada su iz Iraka umesto jeftine nafte počeli pristizati sve brojniji leševi američkih vojnika i kada je trebalo uložiti sve veće sume u financiranje okupacije Iraka koja je, zbog sve odlučnijeg suprotstavljanja iračkog naroda okupatoru koji je počinio stravične zločine, bila osuđena na neuspjeh. Tako je bilo s okupacijom Vijetnama i drugim američkim agresijama.

Pokretanje ratova pretstavlja najvažniji način na koji američki predsjednici iskazuju svoju "čvrstinu" da bi stekli popularnost među pripadnicima "srednje klase" koja je najvažnija politička snaga u SAD. Američki građani snose neposrednu odgovornost za zločinačku politiku njihove vlasti. To važi i za njemačke (malo)građane koji snose neposrednu odgovornost za zločine njihove soldateske u Afganistanu, kao što su njihovi preci snosili odgovornost za zločinačku politiku Hitlera koju su slijepo podržavali i bespogovorno sprovodili.

Ljubodrag Duci Simonović

Vaši komentari: (25)

napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala

advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se

periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju.

+1kata strofa: 17:47 18.12.12'

Svaka čast autoru ovoga tekstaprikaži cijeli komentar

+2ishaq: 16:08 18.12.12'

Možda jedan od najboljih članaka na Advanceu, ako ne i najbolji! Sve

pohvale autoru!

Autor je spomenuo suštinske probleme i anomalije, ali mislim da je

propustio spomenuti suštinski uzrok. A to je otuđenje čovjeka od duhovne

potke. To ne može postići osim težnjom ka vjerskoj i duhovnoj afirmaciji. Ili

postoji neki drugi mehanizam koji će čovjeka uputiti na opšte dobro?!

Moje mišljenje je da je moderni kapitalizam samo produkt ljudskih

stremljenja nezauzdanih bilo kakvim temeljnim normama, koje se opet

mogu shvatiti samo duhovnom percepcijom i promišljanjem.

Kako se autor referiše na filozofe građanske orijentacije, volio bih da, u

cilju stvaranja sveobuhvatnije slike, valorizuje i filozofe duhovne orijentacije

kao što su Al Farabi,

Al Kindi,

Al Gazali, 

velikane filozofije, koje su mnogi pođonili bez navoda.

Na kraju, želim se zahvaliti autoru na fantastičnom članku!

prikaži cijeli komentar

0minilogue: 15:55 18.12.12'

''Kapital je dobio status ovozemaljskog božanstva i kao takav je postao

neprikosnovena moć nad čovjekom.'' To je svakako istina ali za to nisu

krivi niti kapitalizam niti političari nego isključivo masa, i to nesvijesna

glupa masa ljudi koja ne zna što radi na ovome planetu. Kapitalizam je

definitivno najbolji sistem a danas je trulež jer su ljudi koji ga čine truli i to

iznutra. Lutajući besmisleno bez Boga i ljubavi prema samome sebi,

čovijek počinje bezglavo trošiti resurse oko sebe kako bi sebi mogao reći

da živi. Svi ljudi, pogotovo u zapadnom svijetu, koji i inih razloga nisu

uspjeli prihvatiti svoju prirodu i čine loše, svi će oni pasti jako jako nisko

ako ikad budu u stanju prihvatiti svoje postojanje u skladu sa

prirodom(Bogom). Zato dragi moji sugrađani savjetujem Vam da razloge

svojeg nezadovoljstva tražite u sebi i da mijenjate sebe jer to je najbolja

promjena za svakog pojedinca. Ako ovo uspijete shvatit ćete da je

kapitalizam najpošteniji oblik društvenog uređenja jer svaki pojedinac koji

je sposoban i željan napredovanja(ne samo materijalnom!!!!!) ima

mogućnosti najveće nego ikad prije!prikaži cijeli komentar

+1ADO: 14:09 17.12.12'

Glavni problemi po mome skromnom mišljenju:

- preveliki utjecaj novca u političkom odlučivanju - treba zakonski ograničiti

troškove reklamiranja i ušminkavanaja političkih kandidata.

- prevelika moć korporacija - one su davno prevazišle nacionalnu državu

po moći- to su klasični monopoli koji su i u samom kapitalizmu označeni

kao nešto što u potpunosti opstruira sistem.

- otvoreno podčinjavanje nacionalnih vlada kao i međunarodnih institucija

neformalnim krugovima moći - filozofija tajnih društava .

- kratkoročne strategije nacionalnih vlada usmjereni na balansiranje u

trajanju jednog mandata - a posle šta bude.

itd itdprikaži cijeli komentar

+1Mjesečeva Ratnica: 13:41 17.12.12'

isto tako, ti i ja, skupa sa ostalim hrvatima, smo također odgovorni za

nasilje nad nevinom djecom i ostalim ljudima na način da dopuštamo

politiku naših vlada. članica smo nato saveza i u vanjskoj politici smo

110% podređeni američkim fašističkim interesima.prikaži cijeli komentar

+3IL-2: 11:32 17.12.12'

@Nostradurus

Na vrhu stranice koju si naveo, http://reforma.forumhr.com/t19p30-

demokracija#1994, koja se usput zove "Hrvatski ekonomski preporod -

Foruma za novu ekonomsku politiku i blagostanje" blješti banner koji nas

pozva da se iselimo u Ameriku i Australiju!

Koje je boje zelena karta?, Živite i radite u SAD,3 of your friedns were

found eligible for the Green Card Diversity Visa, Answer for a chance to

win a Green Card for USA, who is the US President?, US Green card, your

country is eligible, Congratulations, your countris is...

Pobogu, neka si plate hosting, ovo je smiješno.

-----------------------------------------------

Autoru svaka čast na članku, proslijediti ću ga na drese dvoje-troje ljudi u

adresaru koji su ga sposobni razumijeti.

prikaži cijeli komentar

+2velcrotop: 11:17 17.12.12'

"Pravo čoveka na slobodu i život podređeno je pravu kapitalizma na

opstanak"

apsolutno točno! sustav je posložen, institucionalno uokviren i spreman je

na sve, na sve moguće zamislive i nezamislive degeneričnosti kako bi se

održao. klasični refleks za samoodržanjem. možda pojedinci nisu direktno

nehumani i zli, ali svojim djelovanjem (najčešće nesvjesno) hrane ovaj

genocidni sustav. ovo konačno umiranje kapitalizma koje nam se

približava fenomenalnom brzinom će stoga biti bolno. neka nam je sa

srećom...prikaži cijeli komentar

+2ilija kapara: 09:43 17.12.12'

"U današnjoj Njemačkoj preko 30% mladih pozdravljaju se fašističkim

pozdravom, a preko 40% njih ne zna šta je Aušvic. Razlog je jednostavan:

preko 60% Nijemaca ne želi da se u javnosti pojavljuju dokumenti koji

ukazuju na zločine nacističke Njemačke. A to je ubjedljiva većina

glasačkog tijela. Poražavajuća je istina da je za većinu Nijemaca Hitler

počino samo jedan zločin: nije pobijedio."

Uz dužno poštovanje i pohvalu za ovu analizu;ovim podatkom se ne mogu

složiti. Ko god je živio u Njemačkoj i upoznat je sa tamošnjim društvom zna

da svakodnevno na tv programima budu dokumentarni filmovi o

Auschwitzu,nacionalsocijalizmu,Hitleru itd.30% mladih koji pozdravljaju

"fašističkim pozdravom"?U Njemačkoj se za podizanje desnice može dobiti

i do 5 godina zatvora,postoje grupe neonacista,bez uljepšavanja,ali 30% je

pretjerano skroz na skorz i na kraju,velika većina ljudi koja je prizivjela rat

zna kako im se odbilo u glavu te sigurno ne uce svoju djecu da budu

nacisti.niti 60% glasačkog tijela smatra da je Hitler zeznuo stvar sto je

izgubio.Po toj logici više nacizma danas ima u Rusiji ili našoj regiji. Druga

stvar je ekonomska priroda kapitalizma i imperijalističke želje njemačke

vlade i industrijalaca.prikaži cijeli komentar

+5samari: 07:44 17.12.12'

Gospodine Simonović odličan rezime stanja na cijeloj planeti.To je jedina

istina. U potpunosti se slažem. Hvala Vam.prikaži cijeli komentar

-3Outbox: 23:27 16.12.12'

Novac nas je napravio neosjetljivima, pomahnitalima, i ludima. Uistinu -

NOVAC. A ne nikakav kapitalizam moj gospodine Simonoviću !

prikaži cijeli komentar

0Outbox: 23:25 16.12.12'

Novac je meta-droga, t.j. droga svih droga, ovisnost svih ovisnosti, i prema

njegovom utjecaju, u današnjem svijetu pred našim očima, svi termini

poput: kapitalizma, komunizma, religije, postaju samo - NEMOĆNE I

LAŽNE FLOSKULE koje nikako nemogu dubinski objasniti uzrok i pravo

stanje stvari.

Njegov broj je šeststotina šezdest šest!

To je broj i mjera današnjeg čovjeka, a čini mi se da je tako bilo oduvijek,

samo u manjoj mjeri, jer je više bilo onih koji ga nisu imali.

prikaži cijeli komentar

+1Outbox: 23:18 16.12.12'

Krv kapitalističkog zapada, i komunističke Kine, i islmaskog svijeta je

NOVAC.

Kad novac uđe u naš krvotok tada novcem napojena krv ulazi u mozak i

naša - istina o svijetu se mijenja.

Tada novac upravlja i našom slikom istine, i našim razumom.

Izraz AUTOCENZURA preblag je za percepciju i kognitivni proces koji se

događa našem razumu kad postane redovito napajan novcem.

prikaži cijeli komentar

+3povratak.makarska: 22:55 16.12.12'

Sport je u suštini dobra stvar za mlade ljude, ali su ga kapitalisti deformirali

koristeći se najnižim strastima pojedinca /opet malograđani/. Tu treba odati

počast Svjetskoj plivačkoj federaciji /i sličnima/ koja uporno odbija

komercijalizaciju ovoga sporta. 

Ostalo u tekstu se može promatrati i drugačije gdje dominantni urbani

sustavi na pogrešan način nastoje zavladati prostorom!

prikaži cijeli komentar

+5Pave: 21:49 16.12.12'

i sad se pitam što može jedan običan smrtnik protiv takvog ustroja osim da

ponizno sluša i sa tugom u srcu gleda svoju propastprikaži cijeli komentar

+10spunk: 21:46 16.12.12'

"Još su 70-ih godina prošlog stoljeća znanstvenici i ekonomisti upozorili da

ćemo uskoro dostići vrhunac proizvodnje gluposti, točku u kojoj će

potražnja postati veća od ponude. Oni u tome vide pravu katastrofu jer

glupost je glavna hrana našeg modernog stila života, bez gluposti bi

gotovo sve što činimo bilo gotovo nemoguće, od uništavanja prirode i

okoliša do upražnjavanja fantastičnih usvojenih navika uništavanja nas

samih nezdravom hranom, organiziranom religijom i masovnim ubijanjem

sa sve većih udaljenosti. Glupost sve ovo čini mogućim. Deseci tisuća

godina čovjekove evolucije su doveli do toga da je najbolji način

upravljanja prirodnim resursima i našim slobodnim vremenom za kojeg

smo sposobni, proizvodnja i potrošnja sranja koja nikome nisu potrebna

kako bi stvorili profit za nekolicinu onih pravih bogataša.Zaista,koji šupak je

izmislio ovaj plan?"

"Puno je gluposti napisano oko aktualne svjetske ekonomske krize, o tome

kako je kolaps isključivo krivica banaka i kako su shodno tome vlade

nedužne, kako se sve to moglo izbjeći, i kako se sada sve može popraviti

većim financijskim regulacijama. To je klasični primjer onoga što filozof

Alasdair MacIntyre naziva 'obmana stručnim vještačenjem', pokušaj

'stručnjaka' da nas zaslijepe znanošću kako bi opravdali svoje preplaćeno

postojanje i maskirali svoju konfuziju. Ovi 'stručnjaci' navode da su

sadašnje teškoće jednostavno rezultat zloupotrebe i ekscesa u sustavu

koji je u osnovi zdrav. Nemojte im vjerovati. Realnost je da je problem

sistemski i malo manipuliranja ovdje ili ondje neće ništa poboljšati na dugi

rok. Ono što nam je potrebno je da iz korijena shvatimo i promijenimo

vrednovanje najvećeg kulturnog izuma, novca; kako nastaje, kako se

distribuira i kruži, kako ga najbolje možemo iskoristiti da služi interesima

cijele zajednice." 

Naši lideri su nas razočarali politički. Nisu učinkovito priopćili limite

biofizičke stvarnosti široj populaciji, time su naštetili našim dugoročnim

interesima. 

"Naši lideri su nas razočarali ekonomski. Nisu uspostavili model

proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija.

Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i

upropastili budućnost. 

Naši lideri su nas razočarali moralno. Nisu ni ispoljili, a niti promicali

najbolje strane ljudske prirode: umjerenost, velikodušnost, ljubav, dobrotu,

ljubaznost, opraštanje i miroljubivost. Umjesto toga, promicali su i slavili

najgore tendencije naše vrste: proždrljivost, pohlepu, mržnju, sebičnost,

sukobe i osvete.

Sada, na početku neizbježne bliske ekonomske, političke i moralne

propasti, događaji se čine problematični, a ishod još uvijek nepoznat. U

retrospektivi će sve pak postati poptuno jasno, greške, razlozi, izgovori i

rezultati. Iako nas središnji bankari i vlade nisu namjeravali dovesti u ovu

situaciju ništa više od mrtvog pijanog vozača koji nema namjeru izazvati

udes, oni su ipak odgovorni za svoje odluke i od toga ih neće spasiti

nikakav imunitet. 

Novim financijskim sustavom se pravo na stvaranje novca mora vratiti

državama, a novac se treba početi izdavati kao vrijednost, a ne kao

dug."Cromprikaži cijeli komentar

+7radnik: 20:46 16.12.12'

tekst koji potiče na razmišljanje, nevjerovatno i grubo istinit...svaka čast i

hvala autoru, uživao sam čitati gaprikaži cijeli komentar

+6haileselasie: 20:32 16.12.12'

gospodo vracamo se 500 godina unatrag,u doba feudalizma,pripremite se

za to da ponovno postanete robovi, ako to vec niste,ili ako imate imalo

ljudskosti uzmite lopate i krampove ili cistu ljudsku savjest i borite se protiv

najveceg neprijatelja;nije vrijedno da mu izgovorim ime,siguran sam da

znate o kome pricam

prikaži cijeli komentar

+9tomy: 20:27 16.12.12'

Vrlo kvalitetno,svaka pohvala g Simonovicuprikaži cijeli komentar

+10mate: 20:26 16.12.12'

skidam kapu autoru, moja preporuka pročitat i isprintat i podijelit FB

prijateljima čim više s napomenom "OBAVEZNO PROČITATI"prikaži cijeli

komentar

+6nob: 20:01 16.12.12'

To znaci da ce biti 21.12.2012,repriza 21.12.1939.Zalosno

To ipak potvrdjuje moju tezu od vise 30.god da su ameri i svabe suradjivali

u svim ratovima ovog svijeta.prikaži cijeli komentar

+2neven: 19:35 16.12.12'

Pregledao sam ovaj vrlo kvalitetan clanak uvazenog autora, no trebam

puno vise vremena da detaljnije pogruntam, za sada mi se urezalo

"americka ekonomija je ratna ekonomija",

vrlo istinito i vrlo prijeteci.prikaži cijeli komentar

+2Nostradurus: 19:32 16.12.12'

Potpuno se slažem sa tekstom članka. Možda bih samo nadodao da bi se

stvar mogla promjeniti kada bi se u svakoj državi uveo javni forum na

kojem bi predstavnici svih političkih stranaka bili dužni 16 sati dnevno

tokom cijele godine odgovarati na pitanja građana i sa njima

polemizirati.http://reforma.forumhr.com/t19p30-demokracija#1994 prikaži

cijeli komentar

+8Zagorac: 18:49 16.12.12'

Što drugo reči nego svaka pohvala za ono što je napisao gospodin

Simonović.Ljudi su stvarno svedeni na nivo zombija,na radno i potrošačko

roblje.Gotovo me ništa ne veseli na ovome ružnom svijetu,več me drži

nada da ovakav kapitalizam neče dugo opstati.Novac bi morao služiti

čovjeku a ne da je čovjek rob novca.A djeca su dar božji,no nažalost sve je

više pasa na šetnji,a djece nema to je znak propasti ove civilizacije.prikaži

cijeli komentar

+6Sedma: 18:30 16.12.12'

Izvrstan tekst (kao i uvijek) ali ne bih se u potpunosti složila. Kapitalizam je

uvijek imao isto lice. Problem je što ljudi okupirani zadovoljavanjem

vlastitog ega i konzumerističkih potreba, dok sve štima, ne obraćaju pažnju

niti ih zanima tko im vodi državu. Previše TV-a, sapunica, reklama i ostalog

s***** ljudima jednostavno ispere mozak. A kada dođe do kraja onda se

naglo osvijeste. I onda vide tko im vodi državu, tko im je šef u firmi... A to

su oni isti ljudi s početka priče dok je sve štimalo.prikaži cijeli komentar

+5Spock od Bosne: 18:18 16.12.12'

Kao što sam prije govorio ljudska pohlepa i novac je najveće zlo na svijetu.

Novac u rukama bogataša ili pojedinaca ne služi da bi imali sve, nego služi

da bi kontrolirali sve.!