live Cussler

Atlantida

(474 stranice)

UDAR

7120. prije nove erena mjestu današnjeg Hudsonovog zaljeva u KanadiUljez je došao izvana. Maglièasto nebesko tijelo staro poput svemira roðeno je u golemom oblaku leda, stijena, prašine i plina, u vrijeme formiranja vanjskih planeta sunèevog sustava prije 4,6 milijarda godina. Ubrzo nakon što su se njegovi raštrkani komadiæi smrznuli u èvrstu masu promjera jedne milje, poèeo je tiho ploviti kroz prazninu oko dalekog Sunca, pa prema najbližim zvijezdama, na orbitalnom putovanju koje æe trajati mnogo tisuæa godina.Jezgra komete, ili nukleus, bila je spoj smrznute vode, ugljiènog monoksida, metana i nazubljenih blokova metalnih stijena. Mogla bi se precizno opisati kao prljava snježna gruda baèena kroz svemir Božjom rukom. Ali, dok je prolazila kraj Sunca na svojem povratnom putu izvan granica sunèevog sustava, radijacija Sunca djelovala je na nju i zapoèela je metamorfoza. Ružno paèe postalo je ljepotan.Apsorpcijom topline i ultraljubièastog zraèenja Sunca formirao se dugi trag koji je polako narastao u golemi svijetleæi plavi rep, zakrivljen i razvuèen na devedeset milijuna milja iza jezgre. Kraæi, bijeli rep od prašine, širi od milijun milja, takoðer se materijalizirao i izdignuo iznad duljeg repa poput riblje peraje.Svaki put kad bi kometa prošla kraj Sunca, izgubila bi još leda i jezgra se smanjivala. Za sljedeæih 200 milijuna godina, izgubila bi sav led i raspršila se u oblak prašine, postavši mnoštvo malih meteora. Meðutim, ova kometa više nikada neæe iziæi iz sunèevog sustava niti proæi kraj sunca. Nije joj bila omoguæena spora, hladna smrt u crnini svemira. Njen život bio je uništen za nekoliko kratkih minuta. U svojoj zadnjoj orbiti, kometa je prošla na 900 tisuæa milja od Jupitera, i njegova ju je gravitacijska snaga usmjerila na putanju sudara s treæom planetom od Sunca, koju æe njeni stanovnici zvati Zemlja.Uronila je u Zemljinu atmosferu brzinom od 130 tisuæa milja na sat pod kutom od èetrdeset pet stupnjeva. Sila gravitacije sve ju je više ubrzavala, stvarajuæi briljantni svijetleæi luk dok se njeno tijelo širine deset milja, težine èetiri milijarde tona, poèelo lomiti na komade zbog velike brzine. Sedam sekunda kasnije, izoblièena kometa postala je zasljepljujuæa vatrena kugla, udarivši u Zemlju sa straviènim uèinkom. Neposredni rezultat oslobaðanja kinetièke energije prilikom udara bila je golema rupa dva puta veæa od Havaja, iz koje je isparila golema kolièina vode i soli.Èitava Zemlja zadrhtala je od seizmièkog šoka potresa jaèine 12 stupnjeva. Milijuni tona vode, taloga i zemlje suknuli su prema gore izbaèeni u atmosferu iznad mjesta sudara i u stratosferu, zajedno s mlazom smrvljenih usijanih stijena izbaèenim u suborbitalnu putanju prije no što su se vratili natrag na zemlju u vidu usijanih meteora.Vatrene oluje uništile su šume diljem svijeta. Vulkani uspavani tisuæama godina eruptirali su, šireæi oceane istopljene lave preko milijuna èetvornih milja, prekrivajuæi zemlju slojem debelim tisuæu stopa. Toliko dima i prašine je izbaèeno u atmosferu i razneseno strašnim vjetrovima u sve krajeve zemlje da je sunèeva svjetlost zastrta na gotovo godinu dana, a temperatura je pala ispod nule, zavivši planetu u tamu. Klimatske promjene u svim krajevima svijeta bile

su nevjerojatno brze. Temperature na prostranim ledenim poljima i sjevernim gleèerima rasle su dok nisu dostigle izmeðu devedeset i sto stupnjeva Fahrenheita uzrokujuæi brzo topljenje. Životinje naviknute na tropsku i umjerenu klimu preko noæi su izumrle. Mnoge od njih, poput vunenih mamuta, zaledile su se na mjestu, s neprobavljenim biljem u želudcima. Drveæe se smrzavalo zajedno s lišæem i voæem.Ribe izbaèene sudarom u atmosferu danima su padale s crnog neba. Gigantski valovi visoki do tri milje udarali su u kontinente, razarajuæi obalu strašnom silom. Voda je prekrila niske priobalne ravnice, prodrijevši stotinama milja u kopno, uništavajuæi sve na putu. Beskrajna kolièina krhotina i taloga s dna oceana raširena je kopnom. Veliki val zaustavio se tek u podnožju planina, te se poèeo polako povlaèiti, ali ne prije no što je izmijenio tokove rijeka, ispunjavajuæi nizine novim morima i pretvarajuæi velika jezera u pustinje.Lanèana reakcija èinila se beskrajnom.Uz duboko tutnjanje koje je preraslo u trajnu grmljavinu, planine su se poèele njihati poput palma pod lakim povjetarcem, dok su lavine klizile niz njihove padine. Pustinje i travnate ravnice zalelujale su kad su se oceani povukli i ponovno udarili u kopno. Šok udara komete uzrokovao je iznenadan i masivan pomak tanke Zemljine kore. Vanjska ljuska, debela manje od èetrdeset milja, i omotaè iznad vruæe tekuæe jezgre je zadrhtao i pokrenuo se pomièuæi slojeve poput kore grejpfruta koja je kirurški uklonjena i vraæena kako bi se mogla micati oko srži ploda. Kao vodena nevidljivom rukom, kora se zatim pokrenula kao cjelina.Èitavi kontinenti pomaknuli su se na nove lokacije. Neka brdašca su postala planine. Otoci u Pacifiku su nestali, a drugi su se pojavili prvi put. Antarktika, prethodno zapadno od Èilea, kliznula je dvije tisuæe milja na jug, gdje je brzo zatrpana pod slojevima leda. Golem ledeni pojas koji je nekada plutao Indijskim oceanom zapadno od Australije našao se u umjerenoj zoni i poèeo brzo topiti. Isto se dogodilo s bivšim Sjevernim polom koji se proširio preko Sjeverne Kanade. Novi pol uskoro je poèeo proizvoditi debelu ledenu masu u sredini nekada otvorenog oceana.Razaranje je bilo neumorno. Èinilo se da holokaust nikada neæe prestati. Kretanje tanke Zemljine kore izazivalo je kataklizmu za kataklizmom. Naglo topljenje bivših ledenih masa u kombinaciji s gleèerima koji su prekrivali kontinente uzrokovalo je podizanje mora za èetiri stotine stopa potapajuæi veæ uništenu zemlju preplavljenu plimnim valovima od udara komete.U samo jednom danu, Britanija, povezana s ostatkoir europskog kontinenta suhom ravnicom postala je otok, dok jepustinja danas poznata kao Perzijski zaljev naglo potopljena. Rijeka Nil, koja je tekla u golemu plodnu dolinu i utjecala u veliki zapadni ocean, iznenada se poèela ulijevati u novonastali Mediteran.Zadnje veliko ledeno doba završilo je u geološkom treptaju oka.Dramatiène promjene u oceanima i njihovom kruženju oko svijeta uzrokovale su i pomak polova, drastièno poremetivši rotacijsku ravnotežu Zemlje. Zemljina os privremeno je pomaknuta za dva stupnja, a Sjeverni i Južni pol pomaknuli su se na nove zemljopisne lokacije, mijenjajuæi centrifugalnu akceleraciju oko vanjske površine kugle. Zbog svojeg tekuæeg stanja, mora su se prilagodila prije no što se Zemlja tri puta okrenula oko sebe. Ali, kopna nisu mogla reagirati tako brzo. Potresi su trajali mjesecima.Divlje oluje i brutalni vjetrovi divljali su Zemljom uništavajuæi sve što im se nalazilo na putu sljedeæih osamnaest godina, dok se polovi nisu smjestili na svojim novim rotacijskim osima. S vremenom se razina mora stabilizirala, dozvoljavajuæi formiranje novih obalnih linija, dok su se bizarni klimatski uvjeti ublažavali. Promjene su postale stalne. Vremenska sekvenca izmeðu dana i noæi se promijenila kad se broj dana u godini smanjio za dva. Zemljino magnetsko polje takoðer se pomaknulo stotinu milja na sjeverozapad.Stotine, možda tisuæe raznih vrsta životinja i riba trenutaèno su izumrle. U obje Amerike nestali su jednogrba deva, mamut, konj ledenog doba i divovski ljenjivac. Nestali su i sabljozubi tigar, goleme ptice s krilima raspona dvadeset pet stopa i mnoge druge životinje teške više od stotinu funta, uglavnom od asfiksije izazvane dimom i vulkanskim plinovima.

Ni vegetacija nije izbjegla apokalipsu. Biljke koje se nisu odmah pretvorile u pepeo uginule su od nedostatka sunèeve svjetlosti, kao i alge u morima. Na kraju, više od 85 posto života na Zemlji nestalo je u poplavama, požarima, olujama, lavinama, otrovnoj atmosferi, te, konaèno, uginulo od gladi.Ljudska društva, od kojih su neka bila prilièno napredna, te bezbroj kultura na pragu progresivnoga zlatnog doba uništena su u jednom strašnom danu i noæi. Sva dostignuæa mladih civilizacija su nestala, a nekoliko bijednih ostataka zadržalo je samo mutno sjeæanje na prošlost. Na najveæi neprekinuti napredak èovjeèanstva spuštenje mrtvaèki poklopac, deset tisuæa godina dugo putovanje od jednostavnog kromanjonca do kraljeva, arhitekata, zidara, umjetnika i ratnika. Njihova djela i posmrtni ostatci zakopani su duboko ispod novih mora, ostavljajuæi tamo fizièke ostatke drevnih naprednih kultura. Cijele nacije i gradovi nestali su bez traga za samo nekoliko sati. Kataklizma takve jaèine gotovo i nije ostavila dokaze o prethodnim civilizacijama.Od šokantno malog broja ljudi koji su preživjeli, gotovo svi su živjeli na veæim visinama u planinama i mogli su se sakriti u spiljama. Za razliku od naprednijih ljudi bronèanog doba koji su se okupljali i gradili u niskim ravnicama kraj rijeka i obala, stanovnici planina bili su nomadi kamenog doba. Bilo je to kao da je krema èovjeèanstva Leonardi da Vinciji, Pikasoi i Einsteini toga doba nestala u ništa, naglo ostavivši svijet primitivnim nomadskim lovcima. Bio je to fenomen slièan propasti slave Grèke i Rima koju su naslijedili stoljeæa neznanja i kreativne letargije. Neolitièko mraèno doba pokrilo je grob visoko kulturnih civilizacija koje su nekada postojale na svijetu, mraèno doba koje æe trajati dvije tisuæe godina. Polako, vrlo polako, èovjeèanstvo je na posljetku izišlo iz mraka i poèelo graditi, stvarajuæi gradove i civilizacije u Mezopotamiji i Egiptu.Žalosno malo darovitih graditelja i kreativnih mislilaca izgubljenih kultura preživjelo je na visinama. Shvativši da je njihova civilizacija izgubljena i da više nikada neæe ustati, poèeli su stoljeæima dug zadatak podizanja misterioznih megalita i dolmena od golemoga uspravnog kamenja diljem Europe, Azije, pacifièkih otoka i obje Amerike. Dugo nakon što je sjeæanje na njihovu sjajnu ostavštinu zamagljeno, postavši samo mit, njihovi spomenici strašnoj destrukciji i gubitku života još uvijek su predstavljali upozorenje sljedeæim generacijama na novu kataklizmu. Ali, nakon nekoliko milenija, njihovi potomci polako su zaboravili stare obièaje i asimilirali se s nomadskim plemenima, prestavši postojati kao rasa naprednih ljudi.Stotinama godina nakon sudara, ljudi su se bojali siæi niz planine i nastaniti nizine i obalu. Tehnièki superiorniji pomorski narodi živjeli su samo u njihovom nejasnom sjeæanju. Konstrukcija brodova i tehnike plovidbe su zaboravljene i morale su ih ponovno izmisliti nove generacije, koje su svoje uspješnije pretke smatrale bogovima.Svu tu smrt i uništenje izazvao je komad prljavog leda velik poput malog farmerskog gradiæa u Iowi. Kometa je poèinila pakleno razaranje, nemilosrdno, okrutno. Zemlja nije silovana takvom divljinom još od udara meteora prije 65 milijuna godina u katastrofi koja je uništila dinosaure.Tisuæama godina nakon sudara, komete su povezivane s katastrofama i smatrane predznacima tragedija. Krivili su ih za ratove i bolesti, za smrt i destrukciju. Tek u novijoj povijesti komete su poèeli smatrati prirodnim èudima poput sjaja duga ili oblaka obasjanih zalazeæim suncem.Biblijski potop i niz drugih legenda o katastrofama povezani su s tom tragedijom. Drevne civilizacije Olmeka, Maja i Azteka iz Centralne Amerike imaju mnoge tradicije vezane uz drevnu kataklizmu. Indijanska plemena diljem Sjedinjenih Država prièaju prièe o vodama koje su potopile njihovu zemlju. Kinezi, Polinežani i Afrikanci govore o kataklizmi koja je desetkovala njihove pretke.Ali, legenda koja je nastala i cvjetala tijekom stoljeæa, koja je izazvala najviše misterija i intriga, legenda je o izgubljenom kontinentu i civilizaciji Atlantide.BROD DUHOVA

30. rujna 1858.Zaljev Stefansson, AntarktikaRoxanna Mender znala je da æe umrijeti ako prestane hodati. Bila je na rubu potpune iscrpljenosti, kreæuæi se samo snagom volje. Temperatura je bila daleko ispod nule, ali hladnoæa zubi ledenog vjetra bila je ta koja je grizla njenu kožu. Smrtonosna pospanost koja ju je polako preplavljivala crpila je njenu volju za životom. Kretala se naprijed, stopu po stopu, posræuæi kad bi izgubila ravnotežu zbog iznenadnog lomljenja leda. Njen dah bio je brzo isprekidano dahtanje alpinista koji se penje na vrh Himalaja bez maske za kisik.Vid joj je bio zamraèen dok su ledene pahulje plesale pred njenim licem zaštiæenim debelim vunenim šalom uguranim u njenu krznom obrubljenu parku. Iako je tek svakih nekoliko minuta provirila izmeðu nabora šala, oèi su je boljele, crvene od navale sitnih ledenih èestica. Roxanna osjeti frustraciju kad je pogledala gore, vidjevši plavo nebo i briljantno sunce iznad oluje. Zasljepljujuæe ledene oluje pod èistim nebom nisu bile neobièan fenomen na Antarktici.Iznenaðujuæe, snijeg rijetko pada u regiji Južnog pola. Tamo je tako nevjerojatno hladno da atmosfera ne može sadržavati vodenu paru, pa su padavine minimalne.Tijekom godine na kontinent ne padne više od pet pedalja. Jedan dio snijega na tlu zapravo je star nekoliko tisuæa godina. Zubato sunce obasjava bijeli led pod velikim kutom i njegova toplina vraæa se natrag u svemir, pridonoseæi tako niskim temperaturama.Roxanna je imala sreæe. Hladnoæa nije prodrla kroz njenu odjeæu. Umjesto europske odjeæe za hladnoæu nosila je odjeæu koju je njen muž kupio od Eskima tijekom svoje kitolovaèke ekspedicije na Arktiku. Njena unutarnja odjeæa sastojala se od tunike, kratkih hlaèa do koljena i èarapolikih èizama s mekim krznom na stopalima. Odvojena vanjska odjeæa štitila ju je od ekstremne hladnoæe. Parka je bila komotna kako bi tjelesna toplina mogla cirkulirati i izlaziti bez znojenja. Bila je naèinjena od vuèjeg krzna dok su hlaèe bile od karibua. Èizme su bile visoke i nosile se preko èarapa, s krznom iznutra.Najveæa fizièka opasnost bila je da slomi èlanak ili nogu na neravnoj površini ako to nekako i preživi, dolaze ozebline. Njeno je tijelo bilo zaštiæeno, ali brinulo ju je lice. Na najmanji znak utrnulosti obraza ili nosa snažno bi protrljala kožu kako bi pokrenula cirkulaciju. Veæ je vidjela kako šest ljudi njenog muža dobiva ozebline, od kojih su dvojica izgubili nožne prste, a jedan uši.Sreæom, ledeni vjetar poèeo je zamirati, pa je njeno kretanje postalo lakše. Zavijanje vjetra slabilo joj je u ušima i mogla je èuti cviljenje ledenih kristala ispod svojih nogu.Došla je do brijega visokog petnaestak stopa od podnožja do vrha, nastalog stalnim kretanjem morskog leda i potiskivanjem blokova prema gore. Veæina takvih brjegova bila je neravna, ali ovaj je bio izglaèan vjetrom. Spustivši se na ruke i koljena, ona krene gore, kližuæi dvije stope natrag za svake tri naprijed.Napor joj je uzeo ono malo snage što joj je preostalo. Ne znajuæi kako, ne sjeæajuæi se svoje borbe, popela se na rub brijega polumrtva od iscrpljenosti. Srce joj je lupalo, dahtala je s naporom. Nije znala koliko dugo je ležala, ali bila je zahvalna što može odmoriti oèi od ledenog vjetra. Nakon nekoliko minuta, kad joj se srce smirilo, a dah postao ravnomjeran, Roxanna se prekori zbog nevolje koju je tako glupo izazvala. Vrijeme nije imalo znaèenja. Bez sata, nije imala pojma koliko je sati prošlo otkako je otišla od Paloverdea, kitolovca svojeg muža.Prije gotovo šest mjeseci, brod je okovao led, i ona je poèela šetati svakoga dana kako bi pobijedila dosadu, ostajuæi u blizini broda i njegove posade koja je pazila na nju. Toga jutra nebo je bilo kristalno jasno kad je napustila brod, ali uskoro se zamraèilo kad se ledena oluja spustila na led. Za nekoliko minuta brod je nestao i Roxanna se našla izgubljena na ledu.Tradicionalno, veæina kitolovaca nikada nisu imali žene na palubi. Ali, mnoge žene odbijale su sjediti kod kuæe tri do èetiri godine bez svojih muževa. Roxanna Mender nije željela provesti tisuæe sati sama. Bila je èvrsta žena, iako

mala, visoka jedva pet stopa i teška manje od stotinu funta. Bila je lijepa žena svijetlosmeðih oèiju i srdaènog osmijeha, koja se rijetko žalila na teškoæe i dosadu, i nikada nije imala morsku bolest. U svojoj maloj kabini veæ je rodila djeèaka kojeg su nazvali Samuel. Iako to još nije rekla mužu, veæ je oko dva mjeseca nosila drugo dijete. Posada broda prihvatila ju je nekolicinu je nauèila èitati, pisala je pisma njihovim ženama i obiteljima i lijeèila ozlijeðene i bolesne.Paloverde je bio jedan iz flote kitolovaca koji su isplovili iz San Francisca na zapadnoj obali. Bio je to èvrst brod, posebno konstruiran za polarne operacije tijekom sezone lova. Bio je dug 132 stope, s pramcem od 30 stopa, i gazom od 17, težak oko 330 tona. Njegove dimenzije omoguæavale su mu nošenje velikog tereta kitovog ulja i prostor za velik broj èasnika i mornara na putovanjima koja su mogla trajati i do tri godine. Njegovi jarboli i katarke naèinjeni su od drva iz planina Sierra Nevade. Kad su stavljeni na svoja mjesta, prièvršæeni su drvenim klinovima obièno napravljenim od hrasta.Imao je tri jarbola, i njegove linije bile su jasne, odvažne i elegantne. Kabine su bile lijepo ukrašene i obložene washingtonskom smrekom. Kapetanova kabina bila je posebno dobro ureðena zbog inzistiranja njegove žene da pode s njim na dugi put. Statua na pramcu bila je fino izrezbarena u drvu paloverde s jugozapada. Ime broda bilo je rašireno krmom izrezbarenim slovima obloženim zlatom. Na krmi je bio i izrezbareni kalifornijski kondor raširenih krila.Umjesto da otplovi na sjever kroz Beringovo more prema Arktiku i poznatim kitolovaèkim vodama, Roxannin muž, kapetan Bradford Mender, odveo je Paloverde na jug prema Antarktici.Vjerovao je da bi tamo mogao naæi djevièanska lovišta, jer podruèje je bilo zanemareno i rijetko posjeæivano od kitolovaca iz Nove Engleske. Uskoro nakon dolaska u antarktièki krug, posada je ulovila šest kitova dok je brod plovio otvorenim vodama izmeðu obala, èesto se probijajuæi kroz ledene brjegove. Zatim, u zadnjem tjednu ožujka, antarktièke jeseni, led se formirao nevjerojatnom brzinom na moru dok nije bio debeo gotovo èetiri stope. Paloverde je još mogao pobjeæi na otvoreno more, ali iznenada se podigla oluja koja je vratila brod natrag prema obali. Bez otvorenog puta za bijeg, posada Paloverdea mogla je samo stajati i gledati kako prema njima jure komadi leda veæi od samog broda, zatvarajuæi ledenu zamku oko njih.Led se brzo stisnuo oko kitolovca takvom snagom i gurnuo ga prema kopnu kao da je uhvaæen u golemu šaku. Èista voda blizu kopna brzo se ispunjavala ploèama leda. Mender i njegova posada oèajnièki su radili i konaèno uspjeli približiti Paloverde na manje od dvije milje od obale. Ali, za nekoliko sati, brod je èvrsto zaglavljen u led koji se nastavio širiti, i uskoro su sve vodene površine bile pokrivene bijelim pokrovom.Antarktièka zima ih je zarobila i dani su se skratili. Nije bilo izgleda za bijeg, a do blažeg vremena s višim temperaturama bilo je još dobrih sedam mjeseci.Osušili su jedra, zamotali ih i uklonili, kako bi ih ponovno podigli u proljeæe, ako božanska providnost dozvoli toplije vrijeme i pusti brod. Sada, u oèekivanju dugog zatvora, pažljivo su racionalizirali hranu za duge zimske mjesece. Mogli su samo pretpostavljati da æe brodske zalihe izdržati do proljetnog topljenja leda. Ali, spuštanje udica kroz rupe u ledu prošlo je bolje no što su se nadali, i uskoro su u ostavama imali lijep izbor smrznute antarktièke ribe. A tu su bili i komièni pingvini na obali. Èinilo se da ih ima na milijune. Jedini problem je bio što je njihovo meso bilo izuzetno neukusno, kako god ga pripremio brodski kuhar.Najveæe prijetnje posadi kitolovca bile su strašna hladnoæa i iznenadno kretanje ledenih ploèa. Opasnost od smrzavanja bila je znatno smanjena loženjem ulja kitova koje su ubili prije no što ih je okovao led. Još su imali više od stotinu baèava, što je bilo dovoljno za veæinu antarktièke zime.Do sada, led je bio relativno miran. Ali, Mender je znao da je samo pitanje vremena prije no što se položaj leda promijeni. Tada bi Paloverde mogao biti zdrobljen na komadiæe, spljoštenih rebara poput papira pod masivnim pokretnim ledenim brjegovima. Nije mu se sviðala pomisao na ženu i dijete koji pokušavaju

preživjeti na kopnu dok se u ljeto ne pojavi drugi brod. A izgledi da se to dogodi bili su barem tisuæu na jedan. Bila je tu i smrtonosna prijetnja bolesti. Sedmorica ljudi pokazivali su znakove skorbuta. Jedina dobra stvar bila je što su štakori i druga gamad odavno podlegli hladnoæi. Duge antarktièke noæi, izolacija i ledeni vjetrovi stvarali su tamu apatije. Mender se borio protiv dosade zapošljavajuæi svoje ljude sitnim beskrajnim poslovima kako bi im umovi i tijela ostali aktivni.Sjedio je za stolom u svojoj kabini i po stoti put raèunao izglede preživljavanja. Ali, kako god izvrtao opcije i moguænosti, zakljuèak je uvijek ostajao isti. Njihovi izgledi da u proljeæe isplove netaknuti bili su zaista mali.Ledena oluja je prestala naglo kao što je i došla, i sunce se vratilo. Gledajuæi kroz stisnute oèi ledeno blještavilo, Roxanna ugleda svoju sjenu. Bilo je ugodno vidjeti sjenu u beskrajnoj praznini oko sebe. Ali, tada joj srce poskoèi kad je na obzorju primijetila Paloverde, na milju i pol udaljenosti. Crni trup bio je gotovo sakriven ledom, ali mogla je vidjeti golemu amerièku zastavu na umiruæem vjetru shvati da ju je vjerojatno izvjesio njezin zabrinuti muž. Nije mogla vjerovati da je odlutala tako daleko. U svojem otupjelom umu, mislila je da je lutala oko broda na razumnoj udaljenosti.Ledena ravnica nije bila prazna. Roxanna je mogla vidjeti sitne toèkice kako se kreæu površinom i shvati da su to njen muž i posada koji ju traže.Htjela je ustati i mahnuti, kad iznenada ugleda nešto potpuno neoèekivano jarbole drugog broda izmeðu dva golema ledena brijega, smrznuta zajedno i prikovana uz obalu.Tri jarbola i pramac èinili su se netaknutim, smotanih jedara. Kad se vjetar pretvorio u lagani lahor, ona odmota šal s lica i vidje da je veæina trupa okovana u led. Roxannin otac bio je pomorski kapetankoji je zapovijedao kliperima na putu za Kinu i kao mlada djevojka vidjela je na tisuæe brodova svih oblika i jedara kako odlaze i dolaze iz Bostona. Ali, ovakav je brod vidjela samo na slici koja je visjela u kuæi njenog djeda.Sablasni brod bio je star, vrlo star, s golemom okruglom krmom punom prozora koje se nadvijala iznad vode. Bio je dug, uzak i dubok. Roxanna procijeni njegovu duljinu na 140 stopa, s pramcem od barem 35 stopa. Kao brod koji je vidjela na slici, i ovaj je bio 800tonski britanski indiaman s kraja osamnaestog stoljeæa.Okrenula se i mahnula šalom da privuèe pažnju muža i posade. Netko je krajem oka primijetio pokret na ledu i uzbunio ostale. Brzo su poèeli trèati preko neravnog leda, s kapetanom Menderom na èelu. Dvadeset minuta kasnije, posada Paloverdea je stigla, veselo klièuæi što su je pronašli živu.Mender je obièno bio tih, miran èovjek, ali sada je pokazao emocije zagrlivši Roxanne dok su mu se suze smrzavale na obrazima poljubi je dugo i s ljubavlju. 0, Bože mrmljao je.Mislio sam da si mrtva. Pravo je èudo što si preživjela.Iskusni kitolovac s dvadeset osam godina, Bradford Mender imao je trideset šest na svojem desetom putovanju na kojem je brod zarobljen u antarktièkom ledu. Èvrst, snalažljiv èovjek iz Nove Engleske, bio je visok šest stopa, i težak gotovo 225 funta. Njegove oèi bile su prodorno plave, a kosa crna lice mu je bilo prekriveno bradom. Èvrst ali pošten, nikada nije imao problema sa èasnicima ili posadom koje ne bi mogao pošteno i efikasno riješiti. Bio je izvrstan kitolovac i navigator, ali i lukav biznismen koji je posjedovao brod kojim je zapovijedao. Da nisi inzistirao da nosim eskimsku odjeæu, smrznula bih se prije nekoliko sati.On je pusti i okrene se èlanovima posade koji su ih okružili klièuæi što je kapetanova žena živa. Odvedimo gðu Mender natrag na brod i dajmo joj malo vruæe juhe.Ne još, ne, reèe ona uhvativši ga za ruku.Otkrila sam drugi brod.Svi se okrenuše, pogledavši u smjeru njene ispružene ruke.Engleski. Prepoznala sam njegove linije sa slike u salonu mojeg djeda u Bostonu. Izgleda kao olupina.

Mender je zurio u prikazu, sablasno bijelu u svojem ledenom grobu. Vjerujem da si u pravu. Izgleda kao stari trgovac iz 1770ih.Predlažem da ga istražimo, kapetane, reèe prvi èasnik Paloverdea, Nathan Bigelow.Možda ima namirnica koje nam mogu koristiti do proljeæa.Sigurno su stare barem osamdeset godina, reèe Mender teško.Ali saèuvane hladnoæom, podsjeti ga Roxanna.On je nježno pogleda. Bilo ti je teško, draga ženo. Jedan èovjek æe te otpratiti natrag na Paloverde.Ne, mužu, reèe Roxanna odluèno, dok je njen umor nestajao. Namjeravam doznati što se tamo može vidjeti.Prije no što je kapetan mogao protestirati, ona se spusti niz padinu brijega i krene prema napuštenom brodu. Mender pogleda svoju posadu i slegne.Ne dao Bog da se raspravljam s radoznalom ženom.Brod duhova, promrmlja Bigelow.Šteta što je zauvijek okovan u ledu, mogli smo ga odvesti kuæi i tražiti nagradu za spašavanje.Prestar je da bi mnogo vrijedio, reèe Mender.Zašto stojite na hladnoæi i brbljate?, upita Roxanna pozivajuæi ljude. Požurimo prije no što naiðe sljedeæa oluja.Kreæuæi se preko leda što je brže moguæe dok nisu stigli do napuštenog broda, otkrili su da se led nagomilao na trupu, olakšavši im da se popnu do gore i preko ograde. Roxanna, njen muž i posada našli su se na stražnjoj palubi pokrivenoj tankim slojem leda.Mender je gledao pustoš zbunjeno vrteæi glavom.Nevjerojatno da trup nije zdrobljen.Nikada nisam mislio da æu stajati na palubi engleskog indiamana, promrmlja jedan od èlanova posade sa strahom u oèima, koji je sagraðen prije no što je roðen moj djed.To je velik brod, reèe Mender polako. Oko devet stotina tona, pretpostavljam. Sto pedeset stopa, pramac od èetrdeset stopa.Sagraðen u brodogradilištu na Temzi, teretni konj britanske trgovaèke flote iz osamnaestog stoljeæa, indiaman je bio križanac izmeðu brodova. Bio je sagraðen pretežno kao nosaè tereta, ali u tim danima pirata i ratnih brodova neprijatelja Engleske morali su ganaoružati s dvadeset osam topova od osamnaest funta. Osim transporta robe, bio je prilagoðen i za prijevoz putnika u kabinama. Sve je na palubi stajalo, okovano ledom, kao da èeka fantomsku posadu. Topovi su bili na svojim otvorima, èamci za spašavanje na rezervnim gredama, sva vrata na mjestu. Nešto je èudno i jezivo bilo u starom brodu, neobièna tama koja kao da nije pripadala zemlji, veæ drugom svijetu. Bezumni strah obuzeo je èlanove posade, strah da æe ih doèekati neko jezivo biæe. Mornari su praznovjerni, i nije bilo nikog osim Roxanne tko nije ispod gotovo djeèjeg entuzijazma osjetio duboki strah.Èudno, reèe Bigelow. Kao da je posada napustila brod prije no što ga je zarobio led.Sumnjam u to, reèe Mender mrko.Èamci su još na mjestima.Sam Bog zna što æemo naæi ispod.Idemo vidjeti, reèe Roxanna uzbuðeno.Ne ti, draga. Mislim da je bolje da ostaneš ovdje.Ona ponosno pogleda muža i polako zavrti glavom.Neæu ostati ovdje sama sa svim duhovima koji slobodno šeæu.Ako ima duhova, reèe Bigelow, odavno su se smrznuli.Mender izda zapovijedi ljudima. Podijelit æemo se u dvije grupe. Gosp. Bigelow, uzmite trojicu ljudi i pregledajte prostorije za posadu i teret. Mi ostali idemo pretražiti putnièke i èasnièke odaje.Bigelow kimne Da, kapetane.Snijeg i led napravili su malu planinu oko vrata koja su vodila u kabine na krmi, pa je Mender poveo Roxannu i svoje ljude na palubu, gdje su napregli mišiæe i podigli smrznuti poklopac ulaza u hodnik. Maknuvši ga u stranu, oprezno

su se spustili niz stube. Roxanna je bila toèno iza Mendera, držeæi pojas oko svojega teškog kaputa. Njeno inaèe bijelo lice pocrvenjelo je od uzbuðenja i neizvjesnosti. Nije mislila da æe uæi u ledenu noænu moru.Na vratima kapetanove kabine pronašli su golemog njemaèkog ovèara svijenog na maloj krpi. Roxanni se èinilo da spava. Ali, Mender ga gurne vrhom èizme lagani udarac ih uvjeri da je pas smrznut.Doslovno, èvrst kao stijena, reèe Mender.Jadnik, promrmlja Roxanna tužno. Mender kimne prema zatvorenim vratima na drugom kraju hodnika.Kapetanova kabina. Bojim se i pomisliti što æemo naæi tamo.Možda ništa, reèe jedan mornar nervozno.Svi su vjerojatno pobjegli s broda prema sjeveru.Roxanna zavrti glavom. Ne mogu zamisliti da itko ostavi tako lijepu životinju da sama ugine na palubi.Ljudi su na silu otvorili vrata kapetanove kabine i ušli, ugledavši strašan prizor. Žena odjevena u haljinu iz kasnog sedamnaestog stoljeæa sjedila je na stolcu, a tamne su joj oèi bile otvorene, gledajuæi s velikom tugom malu djeèju priliku u kolijevci. Smrznula se u tuzi što æe izgubiti svoju mladu kæer. U krilu joj je bila otvorena Biblija, na stranici sa psalmima.Tragièni prizor ukoèio je Roxannu i posadu Paloverdea. Njen entuzijazam za istraživanje broda iznenada je splasnuo. Stajala je s ostalima u tišini, dok joj se dah maglio u hladnoj kabini.Mender se okrene i ode u susjednu kabinu, te pronaðe kapetana broda za kojeg je ispravno pretpostavio da je muž mrtve žene. Èovjek je sjedio za stolom, pognut u stolcu. Njegova crvena kosa bila je prekrivena ledom, a lice mrtvaèki bijelo. Jedna ruka još je držala pero. Komad papira ležao je pred njim na stolu. Mender ukloni inje i proèita tekst26. kolovoza 1779.Prošlo je pet mjeseci otkako smo zarobljeni na ovom prokletom mjestu nakon što nas je oluja potjerala s kursa daleko na jug. Hrana je nestala. Nitko nije jeo veæ deset dana. Veæinaposade i putnika su mrtvi. Moja mala kæi umrla je juèer, a ženaprije sat vremena. Tko god pronaðe tijela, neka obavijesti direktore trgovaèke tvrtke Skylar Croft iz Liverpoola o našoj sudbini. Sve je gotovo. Uskoro æu se pridružiti svojoj voljenoj ženi i kæeri.Leigh Hunt, zapovjednik Madrasa.U kožu uvezeni dnevnik Madrasa ležao je na stolu pokraj kapetana Hunta. Mender ga pažljivo izvadi iz leda koji je prikovao zadnju stranicu za stol i stavi knjigu u svoj veliki kaput. Zatim iziðe iz kabine i zatvori vrata.Što si našao?, upita Roxanna.Kapetanovo tijelo.To je tako strašno.Vjerujem da to i nije najgore.Njegove rijeèi su se ostvarile. Podijelili su se i krenuli iz kabine u kabinu. Otmjenije putnièke kabine bile su u okruglom skupom prostoru u krmi ispod stražnje palube s galerijama i prozorima podijeljenim u prostorije razlièitih velièina. Putnici su rezervirali prazan prostor. Sami su morali namjestiti kabine kauèima, krevetima i stolcima, pribivši ih za pod zbog moguænosti oluja. Bogati putnici èesto su donosili radne stolove, police s knjigama i glazbene instrumente, ukljuèujuæi klavire i harfe. Tu su pronašli gotovo trideset tijela u razlièitim položajima. Neki su umrli sjedeæi uspravno, neki u krevetima, a drugi na podu. Svi su izgledali kao da su mirno zaspali.Roxannu su uznemirivali leševi s otvorenim oèima. Boja njihovih zjenica naglašavala je bjelinu njihovih lica. Trgnula se kad je jedan od èlanova posade dodirnuo kosu neke žene. Smrznute vlasi èudno su zapucketale i raspale se u mornarevoj ruci.Velika kabina na palubi ispod otmjenih prostorija izgledala je poput mrtvaènice nakon nesreæe. Mender je vidio gomilu mrtvaca, uglavnom muškaraca, britanskih vojnih èasnika u odorama. Naprijed je bila kabina kormilara, takoðer puna leševa u mrežama rastegnutim iznad brodskih namirnica i kovèega.

Svi na palubi Madrasa umrli su mirno. Nije bilo znakova kaosa. Ništa nije bilo u neredu. Sve stvari i dobra bili su uredno složeni. Da nije bilo zadnjeg pisma kapetana Hunta, èinilo bi se da je vrijeme stalo i da su svi mirno umrli, kao što su i živjeli. Ono što su vidjeli Roxanna i Mender nije bilo groteskno ili zastrašujuæe, veæ jednostavno strahovito tužno. Ti su ljudi bili mrtvi sedamdeset devet godina i zaboravljeni. Èak i oni koji su žalili zbog njihova nestanka odavno su preminuli.Ne razumijem, reèe Roxanna. Kako su svi umrli?Oni koji nisu umrli od gladi, smrzli su se, odgovori njen muž.Ali, mogli su loviti ribu kroz led i ubijati pingvine kao i mi, i spaljivati dijelove broda da se zagriju.Kapetanove zadnje rijeèi bile su da je brod skrenut s kursa prema jugu. Pretpostavljam da su zarobljeni u ledu mnogo dalje od obale nego mi, i daje kapetan vjerovao da æe se na posljetku osloboditi. Poštovao je pravilo dobrih moreplovaca i zabranjivao vatre na brodu da ne doðe do požara, dok nije bilo prekasno.I tako su umrli, jedan po jedan.A onda, kad je došlo proljeæe i led se otopio, umjesto da brod ponesu struje Južnog Pacifika, suprotni vjetrovi nasukali su brod na obalu, gdje je ostao ležati tijekom stoljeæa.Mislim da ste u pravu, kapetane, reèe prvi èasnik Bigelow stigavši iz prednjeg dijela broda. Sudeæi prema odjeæi, ti jadnici nisu oèekivali putovanje koje æe ih odvesti u ledene vode. Veæina je bila odjevena za tropsku klimu. Sigurno su plovili iz Indije u Englesku.Velika je tragedija, uzdahne Roxanna, što nitko nije mogao spasiti te nesretne ljude.Samo Bog, promrmlja Mender, samo Bog.On se okrene Bigelowu. Kakav teret su prenosili?Nisam pronašao zlato niti srebro, veæ èaj, kineski porculan zapakiran u drvene kutije i bale svile, uz ratan, zaèine i kamfor. I, da, pronašao sam malo skladište zakljuèano teškim lancima, toèno ispod kapetanove kabine.Jeste li ga pretražili?, upita Mender.Bigelow zavrti glavom. Ne, gospodine, mislio sam da biste vi trebali biti prisutni. Ostavio sam ljude da razbiju lokot.Možda je u sobi blago, reèe Roxanna dok joj se crvenilo vraæalo u obraze.Uskoro æemo saznati. Mender kimne Bigelowu Gosp. Bigelow, hoæete li nas povesti?Prvi èasnik ih povede niz ljestve u kormilarske odaje. Ostava je bila nasuprot topu èiji je otvor bio zamrznut. Dvojica èlanova posade napadali su teški lokot koji je spajao lance okovane u vrata. Pomoæu malja i dlijeta koje su pronašli u stolarevoj radionici, divlje su udarali dok se brava nije raspala. Zatim su okretali kvaku vrata dok nije popustila i vrata se otvorila prema unutra.Unutrašnjost je bila slabo osvijetljena malim prozorom. Drveni sanduci su bili složeni od jednog do drugog zida, ali njihov sadržaj je bio složen nasumice. Mender stane iznad jednog sanduka i lako podigne poklopac.Ovi sanduci nisu pažljivo zapakirani i utovareni u komercijalnim lukama, reèe on tiho. Èini mi se da ih je naslagala posada tijekom putovanja i da ih je tada kapetan zakljuèao.Nemoj samo stajati, mužu, reèe Roxanna hipnotizirana radoznalošæu. Otvori ih.Dok je posada stajala izvan skladišta, Mender i Bigelowpoèeše otvarati drvene sanduke. Nitko nije primjeæivao hladnoæu. Bili su zaèarani oèekivanjem velikog blaga u zlatu i draguljima. Ali kad je Mender podigao jedan komad, njihove nade se brzo raspršiše.Bakrena urna, reèe on, dodajuæi je Roxanni, koja je podigne prema svjetlu. Lijepa izrada. Grèka ili rimska, ako se razumijem u antikvitete.Bigelow izvadi i pruži još nekoliko predmeta kroz vrata. Veæina su bile male bakrene skulpture neobiènih životinja s crnima oèima od opala. Prekrasne su, šapne Roxanna, diveæi se dizajnima urezanim u bakrene figure. Ne slièe onima koje sam vidjela u knjigama.Izgledaju neobièno, složi se Mender.Jesu li vrijedne?, upita Bigelow.

Možda skupljaèima antikvitetima li muzejima, odgovori Mender. Ali sumnjam da bismo se mogli obogatiti... Zastane i podigne crnu ljudsku lubanju prirodne velièine koja se presijavala u sumraku. Blagi Bože, pogledajte ovo!Zastrašujuæe, promrmlja Bigelow.Izgleda da ju je izrezbario sam Sotona, promrmlja jedan èlan posade prestrašeno.Bez ikakvog straha, Roxanna je podigne i pogleda u prazne oène duplje. Izgleda kao staklo od ebanovine. A pogledajte kako mu zmaj izlazi izmeðu zuba.Pretpostavljam da je to obsidijan, primijeti Mender, ali ne mogu zamisliti kako je to izrezbareno.. prekine ga glasan prasak, kao da je led oko krme broda uzdahnuo i zastenjao.Jedan od èlanova posade side niz stube vièuæi visokim uzbuðenim glasom. Kapetane, moramo brzo otiæi! Velika pukotina se širi ledom i stvaraju se bazeni vode! Bojim se da æemo biti zarobljeni ako ne požurimo!Mender nije gubio vrijeme.Vratite se na brod zapovjedi. Brzo!Roxanna omota lubanju u svoj šal i stavi je pod ruku.Nema vremena za suvenire, otrese se Mender na nju.Ali, ona ga ignorira i odbije baciti lubanju.Gurajuæi Roxannu ispred sebe, ljudi požure uz stube na glavnu palubu i spuste se na led. Užasnuto ugledaše kako se èvrsto polje leda lomi u mala jezera. Pukotine su se pretvarale u zavojite potoke i rjeèice dok je morska voda izlazila na led. Nisu shvaæali kako se led može topiti tako brzo.Penjuæi se uz podignute ledene mase, ponekad visoke èetrdeset stopa, i skaèuæi preko pukotina prije no što se rašire i uèine prelazak nemoguæim, posada i Roxanna trèali su kao da ih prate svi demoni pakla. Neopisivi morbidni zvukovi struganja leda stvarali su užas u njihovim umovima. Trk je bio iscrpljujuæi pri svakom koraku njihove noge tonule su šest pedalja u pokrivaè od snijega koji se stvorio na ravnim dijelovima leda.Vjetar je ponovno poèeo puhati, i bio nevjerojatno topao, najtopliji otkako se brod zaglavio u ledu. Nakon milje i pol trèanja, svi su bili na rubu kolapsa. Ohrabrujuæi povici mornara na Paloverdeu tjerali su ih na veæe napore. A zatim, iznenada, èinilo se da je èitava njihova borba da stignu na brod uzaludna. Zadnja pukotina u ledu gotovo ih je porazila. Proširila se na dvadeset stopa, preširoka da je preskoèe, i širila se brzinom od jedne stope svakih trideset sekunda.Vidjevši što se dogaða, drugi èasnik Paloverdea, Asa Knight, zapovjedio je ljudima na palubi da spuste èamac na led, i krenuli su vukuæi ga prema pukotini. Posada se borila da spasi kapetana, njegovu ženu i svoje drugove prije no što bude kasno. Nakon herkulskog napora, dovukli su èamac do drugog kraja pukotine. Do tada, Mender, Roxanna i ostali stajali su na ledu u vodi do koljena. Brzo su ga spustili u hladnu vodu i zaveslali preko brzošireæe rijeke u ledu, na veliko olakšanje ljudi koji su izbjegli smrt za samo nekoliko minuta. Prvo su ukrcali Roxannu, a zatim ostatak posade i Mendera.Mnogo vam dugujemo, gosp. Knight, reèe Mender tresuæi ruku svojega drugog èasnika. Vaša hrabra inicijativa spasila nam je živote. Posebno vam zahvaljujem zbog svoje žene.I djeteta, doda Roxanna dok su je dva mornara omatala u pokrivaèe. On je pogleda. Naše je dijete sigurno na brodu.Ne govorim o Samuelu, reèe ona cvokoæuæi zubima.Mender je pogleda. Kažeš mi da si ponovno trudna, ženo?Mislim, oko dva mjeseca.Mender je bio zaprepašten.Izišla si u ledenu oluju znajuæi da si trudna?Nije bilo oluje kad sam izišla, reèe ona slabo se osmjehnuvši.Blagi Bože, uzdahne on. Što æu ja s tobom?Ako je ne želite, kapetane, reèe Bigelow uljudno, sa zadovoljstvom æu je uzeti.Unatoè tome što su se smrzavali do kosti, Mender se nasmije zagrlivši svoju ženu, gotovo joj izbivši zrak iz pluæa.Ne iskušavajte me, gosp. Bigelow, ne iskušavajte me.

Pola sata kasnije Roxanna je bila na palubi Paloverdea, u suhoj odjeæi, grijuæi se kraj velike peæi od cigala i lijevanog željeza kojom su topili kitovu mast. Njen muž i posada nisu gubili vrijeme. Jedra su brzo izvaðena iz spremnika u kojima su pohranjena i odnesena na jarbole. Uskoro su ih razvili i izvadili sidra Paloverdeje, s Menderom za kormilom, poèeo prolaziti izmeðu golemih ledenih brjegova prema otvorenome moru.Nakon teških šest mjeseci hladnoæe i gladi, kapetan i posada bili su slobodni od leda, na putu kuæi, ali ne prije no što ispune spremišta s tisuæu sedamsto baèava ulješurinog ulja.Èudna obsidijanska lubanja koju je Roxanna uzela sa smrznutog Madrasa stigla je na obiteljski kamin njihova doma u San Franciscu. Mender je kontaktirao trenutaène vlasnike Trgovaèke tvrtke Skvlar Croft iz Liverpoola koji su djelovali pod novim imenom i poslao im dnevnik, dajuæi položaj olupine na obalama Bellingshausenovog mora.Zlokobni mrtvi ostatak prošlosti ostao je u ledenoj izolaciji. Ekspedicija od dva broda krenula je iz Liverpoola 1862. po Madrasov teret, ali više ih nikada nisu vidjeli, proglasivši ih izgubljenima u ledenim prostranstvima oko Antarktike.Još 144 godine æe proæi prije no što èovjek ponovno otkrije Madras i stupi na njegovu palubu.

Prvi dio NAJBLIŽE STO MOŽEŠ PRIÆI PAKLU

Poglavlje I22. ožujka 2001. Pandora, ColoradoBlijede zvijezde na jutarnjem nebu sijale su poput svjetala na ulazu u kino viðenih s 9000 stopa iznad morske razine. Ali zapravo je mjesec imao sablastan izgled kad je Louis Marquez izišao iz svoje male drvene kuæe. Imao je neobiènu naranèastu aureolu koju Louis još nikada nije vidio. Promatrao je neobièan fenomen nekoliko trenutaka prije no što æe prijeæi dvorište do svojeg kamiona Chevv Chevenne 4x4 iz 1973.Bio je odjeven u radnu odjeæu izišao je tiho kako ne bi probudio ženu i dvije kæeri. Njegova žena, Lisa, rado bi ustala i napravila doruèak i sendviè za ruèak, ali on je inzistirao da je èetiri ujutro prerano za ustajanje i lutanje mrakom, osim ako niste luðak.Marquez i njegova obitelj živjeli su jednostavno. Vlastitim rukama preoblikovao je kuæu sagraðenu 1882. godine. Djeca su mu išla u školu kraj Telluridea. Ono što Lisa i on nisu mogli kupiti u rastuæem skijaškom gradiæu nabavljali su na svojim mjeseènim izletima u veæi ranèerski grad Montrose, šezdeset sedam milja na sjeveru.Njegova rutina nije bila završena dok nije popio kavu, gledajuæi ovaj grad duhova. Pod jezivim svjetlom mjeseca, nekoliko još uspravnih zgrada podsjeæalo je na nadgrobne spomenike.Nakon otkrivanja zlatne žile 1874 rudari su posukljali u dolinu San Miguel i sagradili grad Pandoru, prema grèkoj bajci o lijepoj djevojci i njenoj kutiji punoj tajanstvenih duhova. Bankari iz Bostona pokupovali su rudarske parcele, financirali operacije i konstruirali veliku rafineriju za procesiranje rude na samo dvije milje iznad slavnijeg rudarskog grada Telluridea.Nazvali su rudnik Paradise, i uskoro je Pandora postala grad malih tvrtaka s dvije stotine graðana i vlastitim poštanskim uredom. Kuæe su bile lijepo obojene, s pokošenim zelenim travnjacima i bijelim ogradama iako je Pandora bila smještena u zatvorenom kanjonu sa samo jednim izlazom, nije bila izolirana. Cesta prema Tellurideu bila je dobro održavana, a južna pruga Rio Grande imala je odvojak u grad kako bi ostavila putnike i namirnice za rudnik, te prevozila obraðenu rudu preko Kontinentalne rasjekline do Denvera.Bilo je onih koji su se kleli da je rudnik proklet. Ljudska cijena za vaðenje zlata u vrijednosti od pedeset milijuna dolara tijekom èetrdeset godina bila je

visoka. Dvadeset osam rudara poginulo je u vlažnim i negostoljubivim oknima samo u jednoj nesreæi èetrnaestorica dok ih je gotovo stotinu osakaæeno do kraja života u nesreæama i urušavanjima.Dok su starci koji su se odselili niz cestu i smjestili u Tellurideu još bili živi, tvrdili su da se duh jednog od rudara može èuti kako jauèe u praznim hodnicima koji su presijecali strme, zlokobne sive litice što su se uzdizale gotovo 13 tisuæa stopa u plavetnilo neba Colorada.Do 1931. sve zlato koje se moglo dobiti iz rude uz pomoæ kemikalija bilo je iscrpljeno. Rudnik Paradise je zatvoren. Tijekom sljedeæih šezdeset pet godina postao je samo uspomena i sporo zarastajuæi ožiljak na krajoliku. Tek 1996. su njegovi opsjednuti otvori i tuneli ponovno èuli ljudske korake i udaranje pijuka.Marquez pogleda planinske vrhove. Èetverodnevna oluja došla je i otišla prije tjedan dana, dodajuæi èetiri stope snijega na veæ bijele padine. Rastuæa temperatura zraka koja je pratila proljeæe pretvorila je snijeg u kašu èvrstoæe zgnjeèenog krumpira.Bila je to sezona lavina. Uvjeti su bili izuzetno opasni u visinama, i skijaši su upozoreni da ne napuštaju poznate staze. Koliko je Marquez znao, niti jedna velika lavina nije pogodila Pandoru. Znao je da je njegova obitelj sigurna, ali sam je zanemarivao rizik kad god bi zimi vozio strmim ledenim putem i radio sam duboko u utrobi planine. Dolaskom toplih dana, rizik od lavine bio je golem.Marquez je vidio lavinu samo jednom u životu. Sama velièanstvenost njene ljepote i snage dok je nosila stijene, drveæe i snijeg prema dolini u velikim oblacima, popraæena zvukom grmljavine, bila je nešto što nikada neæe zaboraviti.Konaèno, on stavi šešir na glavu, sjedne za volan Chevvja i pokrene motor, puštajuæi ga da se zagrije nekoliko minuta. Zatim poène oprezno voziti uskim nepoploèenim putom do rudnika koji je nekada bio najveæi proizvoðaè zlata u državi Colorado. Gume su mu napravile duboke utore u snijegu nakon zadnje oluje. Vozio je pažljivo cestom koja je zavijala gore u planinu. Vrlo brzo, provalija preko ruba postala je duboka nekoliko stotina stopa. Jedno nekontrolirano klizanje i spasitelji bi vadili Marquezovo slomljeno tijelo iz skršenog kamiona na stijenama u dubini.Lokalni ljudi mislili su da je glup što je kupio prava na stari rudnik Paradise. Sve zlato odavno je izvaðeno iz njega. I nitko osim bankara u Tellurideu nije sanjao da æe se Marquez obogatiti svojom investicijom. Njegov profit iz rudnika bio je pametno uložen u lokalne nekretnine, i s razvojem skijališta zaradio je gotovo dva milijuna dolara.Marquez nije bio zainteresiran za zlato. Deset godina tražio je svijetom drago kamenje. U Montani, Nevadi i Coloradu tragao je starim napuštenim rudnicima zlata za mineralnim kristalima koji bi se mogli izrezati u drago kamenje. U jednom tunelu rudnika Paradise otkrio je žilu ružièastih kristala u naizgled bezvrijednoj stijeni. Dragulj u svojem prirodnom stanju, shvatio je Marquez, bio je rodokrosit, spektakularan kristal koji je u raznim dijelovima svijeta pronalažen u ružièastim i crvenim nijansama.Rodokrosit se rijetko vida u izrezanom ili izbrušenom obliku. Skupljaèi cijene velike kristale, i ne žele ih vidjeti razrezane na komade. Jasni, prozirni dragulji iz rudnika Paradise izrezani u savršeno kamenje od osamnaest karata bili su vrlo skupi.Marquez je znao da se može povuæi i provesti ostatak života u bogatstvu, ali namjeravao je vaditi kamenje iz granita dok žila traje.On zaustavi svoj stari kamion s izgrebanim i ulubljenim branicima i iziðe pred hrdava željezna vrata sa èetiri lanca prièvršæena isa èetiri razlièita lokota. Kljuèevima velièine ljudskog dlana on otkljuèa lokote i otvori velika vrata. Mjeseèeve zrake prodirale su plitko u unutrašnjost otvora, otkrivši par traènica koje su nestajale u tami.On ukljuèi motor na velikom prenosivom generatoru te povuèe polugu na razvodnoj kutiji. Rudarsko okno iznenada se osvijetli nizom žarulja koji je vodio niz tunel stotinu jarda, smanjujuæi se dok nisu postale samo sitne toèkice u daljini. Vagon za lrudu bio je na traènicama, prièvršæen za kabel koji je vodio do

kolotura. Bio je sagraðen da traje, i jedini znak upotrebe bila je hrda na metalnim bokovima.Marquez ude u vagon i pritisne gumb na daljinskomupravljaèu. Kolotur se poène okretati, otpuštajuæi kabel i omoguæujuæivagonu da krene niz traènice tjeran samo gravitacijom. Odlazak pod zemlju nije bio za ljude slabog srca ili klaustrofobièare. Otvor je bio ijedva dovoljan da vagon proðe kroz njega. Grede spojene poput vratnica nalazile su se na svakih nekoliko stopa kako bi osigurale strop od urušavanja. Mnoge od njih su istrunule, ali ostale su bile èvrste kao na dan postavljanja. Vagon je silazio niz padinu vrlo brzo, izaustavivši se na 1200 stopa dubine. Na toj razini sa stropa tunela neprekidno je curila voda.Uzevši ruksak i kutiju s ruèkom, Marquez iziðe iz vagona i ipriðe okomitom otvoru koji se spuštao prema donjim dijelovima rudnika Paradise na dubini od 2200 stopa. A tamo dolje, glavni i popreèni tuneli širili su se poput žica na kotaèu. Prema starim zapisima i podzemnim kartama, ispod i oko Pandore bilo je gotovo stotinu milja tunela.Marquez baci kamen u zjapeæu crninu. Pljusak se zaèuje nakon dvije sekunde.Ubrzo nakon što su zatvorili rudnik i iskljuèili pumpe u pumpnoj stanici ispod podnožja planine donje razine su poplavljene.S vremenom, voda se podigla na petnaest stopa od razine na kojoj je Marquez kopao svoje dragulje. Polako podizanje vode pojaèano posebno vlažnom sezonom u San Juanu reklo mu je da æe za samo nekoliko tjedana voda stiæi do vrha starog otvora i prodrijeti u glavni tunel, okonèavši njegove operacije.Marquez se koncentrirao na vaðenje što veæeg broja kamenova u kratkom vremenu koje mu je preostalo. Njegovi dani postali su dulji dok se borio da izvadi crvene kristale svojim pijukom i prenese iz taèkama do vagona.Hodajuæi kroz tunel, zaobilazio je stare hrdave vagone i bušilice koje su ostavili rudari na odlasku iz rudnika. Oprema se nije mogla prodati, jer su se i susjedni rudnici zatvarali istodobno. Sve je jednostavno ostavljeno na mjestu uporabe.Na sedamdeset pet jarda u tunelu došao je do uskog procijepa u stijeni, dovoljno širokog da proðe kroz njega. Dvadeset stopa iza bila je žila rodokrosita koju je kopao. Žarulja koja je visjela na žici sa stropa je pregorjela i on je zamijeni jednom od novih koje je nosio u ruksaku. Zatim uzme pijuk i poène napadati stijenu s dragim kamenjem. Mutnocrveni u svojem prirodnom stanju, kristali su izgledali poput suhih trešanja u kolaèu.Opasna stijena nadvila se iznad njega, toèno iznad otvora. Ako želi nastaviti sigurno raditi, morao ju je raznijeti. Pomoæu prenosive pneumatiène bušilice izdubio je rupu u kamenu. Zatim stavi u nju mali naboj dinamita i provuèe žice do detonatora. Sakrivši se iza ugla, on pritisne ruèicu detonatora. Tupi udar odjekne rudnikom, popraæen zvucima rušenja kamenja i pokrivaèem od prašine koji se prostro glavnim tunelom.Marquez saèeka nekoliko minuta da se prašina smiri prije no što æe uæi u pukotinu. Nadvijena stijena je nestala. Pretvorila se u gomilu kamenja na tlu. On doveze taèke i poène uklanjati otpad, bacajuæi ga daleko u tunel. Kad je procijep konaèno bio oèišæen, on pogleda kako bi se uvjerio da više nema opasnosti.Sa èuðenjem pogleda rupu koja se iznenada pojavila u stropu iznad kristalne žile. Usmjeri prema gore svjetlo baterije prièvršæene na njegov šljem. Zraka proðe kroz rupu u malu komoru. Iznenada ga obuzme radoznalost i on se vrati pedeset jarda niz tunel, te uzmestare željezne ljestve iz zaboravljene opreme. Vrativši se do procijepa, postavi ljestve, popne se uz njih i makne nekoliko kamenova s ruba rupe, proširivši je dok se nije mogao provuæi. Zatim gurne gornji dio trupa u komoru i okrene glavu kako bi osvijetlio prostor.Marquez shvati da promatra prostoriju uklesanu u stijenu. Izgledala je poput savršene kocke dimenzija petnaest stopa. Èudne oznake bile su urezane u glatke zidove. To sigurno nije bio rad rudara iz devetnaestog stoljeæa. Zatim zraka njegove baterije iznenada osvijetli kameno postolje i predmet na njemu.

Marquez se ukoèi šokiran pogledom na crnu lubanju èije su prazne duplje gledale ravno u njega.

Poglavlje IIPilot je zaobišao pamuène oblake svojim Beechcraft dvomotorcem United Airlinesa i poèeo se spuštati prema kratkoj pisti na brdu iznad rijeke San Miguel. Iako je poletio i sletio u malu zraènu luku Telluridea stotinu puta, još uvijek se morao koncentrirati na pistu, a ne na nevjerojatan pogled na snijegom prekrivene planine San Juan. Mirna ljepota nazubljenih vrhova i padina prekrivenih snijegom pod živopisnim plavim nebom oduzimala je dah.Kad se zrakoplov spustio niže u dolinu, padine planina uzdigle su se velièanstveno s obje strane. Èinile su se tako blizu da su putnici pomislili da æe krila oèešati vrhove jasenova na kamenitim grebenima. Zatim se spusti stajni trap, a minutu kasnije kotaèi udare po uskoj asfaltnoj pisti i zacvile.Beechcraft je vozio samo devetnaest putnika i iskrcavanje je išlo brzo. Patricia OConnell zadnja je stala na tlo. Prihvativši savjet prijatelja koji je dolazio ovamo na skijanje, tražila je zadnje sjedalo kako bi mogla uživati u fantastiènom pogledu nezaklonjenom krilima zrakoplova.Na visini od 9000 stopa zrak je bio rijedak, ali nevjerojatno èist i osvježavajuæi. Pat je udisala duboko na putu od zrakoplova do zgrade terminala. Prolazeæi kroz vrata, priðe joj nizak, nabijen èovjek obrijane glave i tamnosmede brade. Dr. 0Connell?Molim vas, zovite me Pat, odgovori ona.Vi ste sigurno dr. Ambrose?Molim vas, zovite me Tom, reèe on, toplo se osmjehnuvši.Jeste li imali dobar let iz Denvera?Bilo je èudesno. Malo kvrgavo preko planina, ali prekrasan pogled je to nadoknadio.Telluride je krasno mjesto, reèe on sa èežnjom.Ponekad poželim živjeti ovdje.Ne vjerujem da ovdje ima dovoljno arheoloških lokacija za èovjeka vašeg iskustva.Ne na ovoj visini, reèe on.Drevne indijanske ruševine su na mnogo nižim mjestima.Dr. Thomas Ambrose možda nije odgovarao stereotipu eminentnog antropologa, ali bio je jedan od najcjenjenijih ljudi na tom podruèju. Bio je profesor emeritus na Državnom sveuèilištu Arizone, priznati istraživaè, precizan u svojim pisanim izvješæima o svojim terenskim istraživanjima.Sada, u kasnim pedesetim Pat je pretpostavljala da je deset godina mladi mogao se hvaliti s trideset godina provedenih na tragu ranog èovjeka i njegovih kultura na jugozapadu.Dr. Kidd je bio vrlo tajanstven preko telefona. Nije dao gotovo nikakve informacije o otkriæu.Neæu ih dati ni ja, reèe Ambrose.Najbolje da saèekate i vidite sami. s tiKako ste saznali za ovaj nalaz?, upita ona.Pravo mjesto u pravo vrijeme. Bio sam na skijanju sa starom prijateljicom kad sam dobio poziv od kolege sa Sveuèilišta u Coloradu koji me zamolio da pogledam artefakt pronaðen u rudniku. Nakon brzog prouèavanja lokacije, shvatio sam da me ovo nadilazi.Teško mi je u to povjerovati za èovjeka vaše reputacije.Nažalost, moje podruèje ne ukljuèuje epigrafiju. To je nešto za vas. Jedina osoba koju poznam osobno, a bavi se dešifriranjem drevnih zapisa, je dr. Jerry Kidd na Stanfordu. On nije bio dostupan, ali preporuèio je vas.Ambrose se okrene kad su se vrata ispusta za prtljagu otvorila i službenice terminala poèele bacati kovèege na kosu metalnu traku.Veliki zeleni je moj, reèe Pat, zahvalna što ima kraj sebe muškarca da nosi njenu torbu od pedeset funta, punu struènih knjiga.

Ambrose zastenje, ali ne reèe ništa dok je nosio teški kovèeg u Jeep Cherokee parkiran izvan terminala. Pat zastane prije ulaska u auto, kako bi upila velièanstveni pogled na borove i jasenove šume koje su prekrivale padine Mount VVilsona i Sunshine Peak s druge strane doline. Dok je stajala oèarana krajolikom, Ambrose je na trenutak prouèi.Njena kosa bila je sjajnocrvena, spuštajuæi se do struka. Oèi su joj bile zelene. Stajala je kao skulptura, s težinom na desnoj nozi, lagano zakrenutog lijevog koljena. Njena ramena i ruke sugerirala su gradu mišiæaviju od veæine žena, bez sumnje rezultat dugih sati vježbanja u teretanama. Ambrose pretpostavi da je visoka pet stopa i osam pedalja, i teška 135 funta. Bila je lijepa žena, ne slatka ili glamurozna, ali zamislio je kako izgleda vrlo poželjno odjevena u nešto privlaènije od jeansa i muške kožne jakne.Dr. Kidd tvrdio je da nema bolje osobe od Patricie OConnell za dešifriranje drevnih zapisa. Faksirao je njenu biografiju, i Ambrose je bio impresioniran. Imala je trideset pet godina, doktorirala na drevnim jezicima na koledžu St. Andrews u Škotskoj. Poduèavala je ranu lingvistiku na Sveuèilištu u Pennsvlvaniji. Napisala je tri priznate knjige o dešifriranim zapisima na kamenju pronaðenom u raznim dijelovima svijeta. Udala se za odvjetnika i razvela, te izdržavala kæer od èetrnaest godina. Bila je potvrðeni difuzionist, prihvaæajuæi teoriju da su se kulture širile od jedne do druge, a ne da su nastajale nezavisno. Èvrsto je vjerovala da su drevni moreplovci posjeæivali obale Amerike mnogo stotina godina prije Kolumba.Smjestit æu vas u lijep pansion u gradu, reèe Ambrose. Ako želite, mogu vas odbaciti tamo da se osvježite na sat vremena.Ne, hvala, reèe Pat smiješeæi se.Ako vam ne smeta, htjela bih otiæi na lokaciju.Ambrose kimne, izvadi mobitel iz džepa kaputa i nazove broj.Javit æu vlasniku rudnika koji je pronašao lokaciju da stižemo.Vozili su se u tišini kroz srce Telluridea. Pat je gledala skijaške padine Mountain Villagea na jugu, vidjevši skijaše kako napadaju strme staze koje su se spuštale do ruba grada.Prošli su kraj starih zgrada saèuvanih iz prošlog stoljeæa, restauriranih i s prodavaonicama umjesto nekadašnjih saloona.Ambrose pokaže zgradu s lijeve strane.Tamo je Butch Cassidv opljaèkao svoju prvu banku.Telluride sigurno ima bogatu povijest.Ima, odgovori Ambrose.Baš tamo ispred hotela Sheridan William Jennings Bryan je održao svoj èuveni govor zlatni križ. A dolje niz South Fork Vallev bila je prva elektrana na svijetu, koja je proizvodila alternativnu struju za rudnike. Opremu je kreirao Nikola Tesla.Ambrose nastavi kroz Telluride, napuèen skijašima, i doveze Jeep u zatvoreni kanjon, gdje je asfaltirana cesta završavala u Pandori. Pat je zadivljeno gledala strme litice koje su okruživale stari rudarski grad, upijajuæi ljepotu vodopada Bridal Veil koji je nabujao od otopljenog snijega, vjesnika toplog proljeæa.Došli su na sporedni put koji je vodio do ruševina nekoliko starih zgrada. Vani su bili parkirani kombi i svijetlotirkizni Jeep. Dvojica ljudi u ronilaèkim odijelima istovarivali su teret koji je Pat izgledao kao oprema za ronjenje. Što bi ronioci mogli raditi usred planina Colorada?, upita ona zbunjeno.Razgovarao sam s njima juèer, odgovori Ambrose.To je tim Nacionalne agencije za mora i podmorje.Daleko od mora, ne?Rekli su mi da istražuju kompleksan sustav drevnih vodenih putova koji su nekada natapali zapadne padine planina San Juan. Labirint spilja povezan je sa starim rudarskim tunelima.Na pola milje uz cestu, Ambrose proðe kraj golemoga napuštenog kompleksa za preradu rude. Tamo su pokraj rijeke San Miguel ispod ulaza u stare napuštene rudnike bili parkirani veliki kamion i tegljaè. Šatori su postavljeni oko vozila i nekoliko ljudi lutalo je logorom. Na stranicama velikog tegljaèa bila je

napisana reklama za Geo Subterranean Science Corporation s uredima u Phoenbcu u Arizoni.Još jedna skupina znanstvenika, reèe Ambrose bez pitanja.Geofizièari, pretražuju stare rudnike najboljom opremom za kopanje koja bi trebala otkriti zlatne žile koje su stari rudari previdjeli.Misliš da æe nešto pronaæi?, upita Pat.Ambrose slegne.Sumnjam. Te planine su prilièno dobro prerovane.Kratko nakon toga, Ambrose zaustavi pred pitoresknom malom kuæom i parkira pokraj starog Chevroletovog kamiona. Marquez i njegova žena, Lisa, uzbunjeni njihovim dolaskom, izišli su i pozdravili ih, a Ambrose ih predstavi Pat.Zavidim vam, reèe Pat, živite u takvom okruženju.Žalosno je, reèe Lisa, što to nakon godinu dana više ne primjeæujete.Mislim da se nikad ne bih mogla naviknuti na to.Mogu li vam nešto donijeti? Šalicu kave? Pivo?U redu je, odgovori Pat.Htjela bih što prije vidjeti vaše otkriæe.Nema problema, reèe Marquez.Još imamo pet sati dana.Pripremit æu veèeru, reèe Lisa.Mislim da bi vam se sviðala srnetina na roštilju.Zvuèi èudesno, reèe Pat, osjeæajuæi glad.Marquez kimne glavom prema starom kamionu.Vama æe biti ugodnije ako krenete vašim Jeepom, dok.Petnaest minuta kasnije, sjedili su u vagonu, silazeæi u stari rudnik Paradise. Bilo je to novo iskustvo za Pat. Nikada prije nije bila u rudniku. Toplije je, primijeti ona, što dublje idemo.Pravilo palca, objasni Marquez, temperatura raste za pet stupnjeva na svakih stotinu stopa dubine. U donjim razinama rudnika koji su potopljeni, temperatura je bila iznad stotinu stupnjeva Fahrenheita.Vagon se zaustavi. Marquez iziðe i poène rovati po velikoj drvenoj kutiji s alatom. Zatim doda Pat i Ambroseu šljemove.Radi padajuæeg kamenja?Marquez se nasmije.Uglavnom da ne udarite glavom u neku gredu.Mutnožuto svjetlo prièvršæeno na grede žmirkalo je iznad njih dok su prolazili vlažnim tunelom, predvoðeni Marquezom. Kad je netko progovorio, glas se šuplje odbijao od kamenih zidova tunela.Pat je posrnula više puta na pragovima koji su povezivali stare traènice, ali svaki put bi vratila ravnotežu. Toga jutra, prije leta do Telluridea, obukla je udobne cipele za hodanje, i ne znajuæi tada koliko je to pametno. Nakon deset minuta koje su joj se èinile kao sat vremena, stigli su do pukotine koja je vodila do komore i krenuli za Marquezom kroz uzak prolaz.Stao je kod ljestava i pokazao gore prema jakom svjetlu što je prodiralo kroz otvor na stropu.Uveo sam svjetlo otkako ste bili ovdje juèer, dr. Ambrose. Zidovi služe kao reflektori, pa ne biste trebali imati problema sa èitanjem. Zatim se maknuo i pomogao Pat da se popne uz ljestve.Ne znajuæi što treba oèekivati, bila je zapanjena. Osjeæala se poput Howarda Èartera kad je prvi put ušao u grobnicu kralja Tuta. Pogled joj se odmah prikuje za crnu lubanju i ona se pobožno približi postolju, promatrajuæi glatku površinu.Izuzetno, promrmlja ona s odobravanjem, dok se Ambrose uvukao kroz otvor i stao kraj nje.Remekdjelo, složi se on. Izrezbareno iz obsidijana.Vidjela sam kristalnu lubanju Maja pronaðenu u Belizeu. Ova je mnogo zanimljivija.Kažu da kristalna lubanja zraèi auru svjetla i iz nje izlaze èudni zvukovi.Sigurno je bila letargièna kad sam je ja prouèavala, reèe Pat smiješeæi se. Samo je sjedila i zurila.

Ne mogu zamisliti koliko godina vjerojatnije generacija, bez modernog alata je trebalo da bi se izglaèao takav predmet od tako krhkog minerala. Jedan dodir èekiæa i razbio bi se u tisuæu komadiæa.Površina je tako glatka, savršena je, reèe Pat tiho.Ambrose pokaže rukom oko sebe. Cijela ova prostorija je èudo. Zapise na zidu i stropu je možda petero ljudi radilo cijeloga života, ali prije toga su morali ispolirati unutarnje površine. Za ovu prostoriju su sigurno trebale godine, na ovoj dubini. Izmjerio sam dimenzije. Èetiri zida, pod i strop tvore savršenu kocku. Ako su unutarnje površine i neravne, razlika je manja od milimetra. Poput staroga kriminalistièkog romana, imamo dramu koja se dogodila u sobi bez prozora i vrata.Otvor u podu?, upita Pat.Otvorio ga je Louis Marquez dok je kopao dragulje, odgovori Ambrose.Kako je onda napravljena ova soba bez ulaza i izlaza?Ambrose pokaže strop. Jedini pokazatelj mikroskopske pukotine oko rubova koji se mogu pronaæi je na stropu. Mogu samo pretpostaviti da je kocka izdubljena prema dolje i da je na nju stavljen precizno izrezan poklopac.Zbog èega?Ambrose se naceri. Vi ste ovdje da pronaðete odgovore.Pat izvadi notes, mali kist i poveæalo iz torbice za pojasom. Približi se jednom zidu, blago makne stoljetnu prašinu sa stijena i pogleda kroz poveæalo. Pažljivo je prouèavala oznake nekoliko trenutaka prije no što æe pogledati strop. Zatim pogleda Ambrosea s praznim izrazom na licu. Strop je, èini se, nebeska karta zvijezda. Znakovi su...Ona zastane i pogleda Ambrosea bezizražajnim pogledom.Ovo je sigurno neki trik minera koji su kopali kroz tunele.Zbog èega ste to zakljuèili?, upita Ambrose.Simboli niti najmanje ne podsjeæaju na bilo što što sam ikad prouèavala.Možete li ih odgonetnuti?Mogu vam reæi samo da nisu piktografski kao hijeroglifi, niti logografski, koji izražavaju cijele rijeèi. Ne podsjeæaju niti na rijeèi ili oralne slogove. Èini se da su alfabetski.Tada su kombinacija pojedinih zvukova, reèe Ambrose.Patkimne.Ovo je ili neka vrsta pisane šifre ili genijalni sustav pisanja.Ambrose je pažljivo pogleda.Zašto mislite da je to prijevara?Zapisi ne odgovaraju bilo kojem poznatom obrascu u zabilježenoj povijesti, reèe Pat tihim, autoritativnim glasom.Rekli ste, genijalni.Pat doda Ambroseu poveæalo. Pogledajte sami. Simboli su izuzetno jednostavni. Upotreba geometrijskih slika u kombinaciji s pojedinim linijama je vrlo efikasan sustav pisane komunikacije. Zato ne mogu vjerovati da to dolazi iz neke drevne kulture.Mogu li se simboli dešifrirati?Znat æu nakon što napravim otiske i ispitam ih u raèunalu sveuèilišnog laboratorija. Veæina drevnih zapisa nisu ni približno tako definirani i odreðeni kao ovi. Simboli naizgled imaju dobro definiranu strukturu. Glavni problem je što nemamo odgovarajuæih epigrafa bilo gdje na svijetu koji bi nam mogli poslužiti kao vodiè. Hodam nepoznatim terenom dok raèunalo ne otkrije nešto.Kako vam ide tamo gore?, upita Marquez iz procijepa. Gotovi smo za sada, odgovori Pat. Imate li u gradu duæan s uredskom opremom? Dva.Dobro. Moram kupiti papir za otiske i prozirnu vrpcu kako bih napravila duge plahte koje mogu zamotati... Ona zašuti zaèuvši slabu tutnjavu iz tunela pod kocke zadrhti pod njenim nogama. Potres? vikne Pat Marquezu. Ne, odgovori on kroz rupu.Mislim da je to lavina negdje u planinama. Vi i gosp. Ambrose samo nastavite. Ja idem gore provjeriti.Još jedan drhtaj potrese sobu, jaèi od prethodnog. Možda bismo trebali krenuti s vama, reèe Pat nervozno. Grede koje podržavaju tunel su stare, i mnoge su trule,

upozori Marquez. Snažnije kretanje stijena moglo bi uzrokovati kolaps i urušavanje. Sigurnije je da èekate ovdje.Nemojte dugo, reèe Pat. Osjeæam dodir klaustrofobije. Natrag sam za deset minuta, uvjeri je Marquez. Èim su Marquezovi koraci nestali u tunelu, Pat se okrene Ambroseu. Niste mi rekli kako ocjenjujete lubanju. Mislite li da je drevna ili moderna?Ambrose pogleda lubanju s nejasnim izrazom na licu. Trebat æe nam laboratorij kako bismo utvrdili je li izrezana i polirana rukom ili modernim alatima. Jedina èinjenica u koju smo sigurni je da sobu nisu iskopali niti napravili rudari. Morala bi postojati neka bilješka o tako opsežnom projektu. Marquez me uvjerava da bilješke i karte starog rudnika Paradise ne govore ništa o okomitom prolazu koji vodi do podzemne sobe na ovoj lokaciji. Morala je biti iskopana prije 1850.Ili mnogo kasnije.Ambrose slegne ramenima.Sve rudarske operacije završene su 1931. Velike operacije kao ova nisu mogle proæi neprimijeæeno. Ne bih baš stavio na kocku svoju reputaciju, ali izjavit æu kako èvrsto vjerujem da su ova soba i lubanja stariji od tisuæu godina, a vjerojatno i mnogo stariji.Možda su odgovorni rani Indijanci, ustrajala je Pat.Ambrose zavrti glavom.Nije moguæe. Rani Amerikanci gradili su mnogo kompleksnih kamenih struktura, ali ovakav poduhvat je izvan njihovih moguænosti. A tu su i zapisi. Indijanci nisu imali pisani jezik.Èini se da su tu svi znakovi visoke inteligencije, reèe ona tiho, prstima lagano prelazeæi simbolima u granitu.S Ambroseom kraj sebe, Pat poène kopirati neobiène simbole u mali notes dok nije zabilježila èetrdeset i dva. Zatim izmjeri dubinu utora i udaljenost izmeðu linija i simbola. Što je više ispitivala rijeèi postajala je zbunjenija. U zapisima je bila neka tajanstvena logika koju je moglo riješiti samo pažljivo prevoðenje. Upravo je bljeskalicom fotografirala znakove i simbole zvijezda kad se Marquez popne kroz rupu u podu. Èini se da æemo biti ovdje neko vrijeme, narode, objavi on. Lavina je prekrila ulaz u rudnik.0, Bože, promrmlja Pat.Nema straha, reèe Marquez s napetim osmijehom. Moja žena je to veæ doživjela. Znat æe što se dogodilo i pozvati pomoæ. Spasilaèka postrojba iz grada uskoro æe stiæi s opremom za otkopavanje.Kako dugo æemo biti zarobljeni ovdje?, upita Ambrose.Teško je reæi, jer ne znam koliko je snijega blokiralo otvor. Možda nekoliko sati. Možda jedan dan. Ali radit æe neprekidno dok ne oèiste snijeg. Možete se kladiti.Pat obuzme osjeæaj olakšanja. Pa, sve dok vam svjetla rade, pretpostavljam da dr. Ambrose i ja možemo bilježiti zapise.Jedva je izgovorila te rijeèi kad se u dubini ispod sobe zaèuje strašan tutanj. A zatim tunelom odjekne struganje zdrobljenih greda popraæeno dubokim mumljanjem padajuæih stijena. Divlji nalet zraka navali u sobu kroz procijep i sve ih baci na pod.Zatim se svjetla ugase.

Poglavlje IIITutnjava u planini zlokobno je odjeknula kroz udaljene dijelove tunela i polako prešla u zagušujuæu tišinu prašina pomaknuta lavinom sukljala je u mraku kroz tunel, prodrijevši u pukotinu i gore u sobu poput nevidljive ruke. Zatim se zaèuše zvukovi kašljanja kad je prašina zaèepila noseve i usta ljudi, hvatajuæi se za njihove zube i jezike. Ambrose je prvi progovorio razumljivim rijeèima. Što se, za ime Božje, dogodilo? Urušavanje, dahne Marquez. Strop tunela sigurno je kolabirao.Pat vikne Ambrose, pipajuæi u mraku. Jeste li ozlijeðeni? Ne, uspije ona procijediti izmeðu napada kašlja. Ostala sam bez daha, ali u redu sam. On pronaðe njenu ruku i pomogne joj da se podigne. Evo, uzmite moju maramicu i

stavite je na lice. Pat se umiri dok se borila da doðe do daha. Èinilo se kao da mi zemlja eksplodira pod nogama. Zašto su stijene iznenada popustile?, Ambrose upita Marqueza u mraku.Ne znam, ali èinilo mi se kao eksplozija dinamita. Nije li naknadni udar lavine mogao uzrokovati urušavanje tunela?, upita Ambrose.Kunem se Bogom, bio je to dinamit, reèe Marquez.Ja bih to trebao znati. Dovoljno sam ga upotrebljavao prošlih godina da prepoznam zvuk. Uvijek upotrebljavam dinamit niske brzine èestica kako bi minimalizirao zemaljski udar. Netko je postavio naboj s koncentriranim barutom u jedan od tunela ispod ovoga. Veliki, sudeæi prema udaru.Mislio sam da je rudnik napušten.Bio je. Osim moje žene i mene, nitko nije ovdje dolazio godinama.Alikako...Ne kako, nego zašto?, Marquez oèeše antropologove noge dok je puzao na sve èetiri tražeæi svoj šljem.Kažete da je netko namjerno detonirao eksploziv da zapeèati rudnik?, upita Pat zbunjeno.Otkrit æu to ako iziðemo odovud.Marquez pronaðe svoj šljem, stavi ga na prašnjavu glavu i ukljuèi bateriju. Eto, sad je bolje.Mala svjetiljka jedva je osvjetljavala prostoriju. Prašina je jezivo podsjeæala na maglu s dokova. Izgledali su poput kipova pod prašinom licima boje sivog granita.Ne sviða mi se naèin na koji ste rekli ako.Ovisi s koje strane pukotine je tunel kolabirao. Ako je dalje u tunelu, slobodni smo. Ali, ako je strop pao izmeðu nas i izlaza, imamo problem. Idem pogledati.Prije no što je Pat mogla reæi i jednu rijeè, rudar proðe kroz rupu i soba se ponovno zamraèi. Ambrose i Pat stajali su tiho u moru zagušujuæe tame, dok su se prvi znakovi užasa i panike šuljali u njihove umove. Prošlo je manje od pet minuta do Marquezovog povratka. Nisu mogli vidjeti njegovo lice jer im je zraka svjetla zasljepljivala oèi, ali osjeæali su da je to èovjek koji je vidio sudbinu.Bojim se da su vijesti loše, reèe on polako.Odron je na maloj udaljenosti niz tunel prema otvoru. Procjenjujem da je široko trideset jarda ili više. Spasiteljima æe trebati dani, možda tjedni da oèiste zemlju i uèvrste prolaz.Ambrose dobro pogleda rudara, tražeæi izraze nade. Ne vidjevši ih, on reèe Ali, izvuæi æe nas prije no što umremo od gladi?izgladnjivanje nije naš problem, reèe Marquez, nesposoban sakriti ton oèaja u svojem glasu.Voda se diže u tunelu. Veæ je narasla tri stope.Pat tada spazi da su Marquezove nogavice natopljene do koljena. Onda smo zarobljeni u ovoj rupi bez izlaza?Nisam to rekao odreže rudar. Postoje dobri izgledi da voda oteèe u popreène tunele prije no što doðe do sobe.Ali, ne možete biti sigurni u to?, reèe Ambrose.Znat æemo za sljedeæih nekoliko sati, odgovori Marquez.Patino lice bilo je blijedo, a dah joj je polako izlazio kroz prašnjave usne. Èuvši prve zvuke vode kako teèe izvan sobe, obuzme je hladan strah. U poèetku zvuk nije bio jak, ali brzo je jaèao. Njen pogled uhvati Ambroseov. Nije mogao sakriti užas na licu.Pitam se, šapne ona tiho, kako je to utopiti se.Minute su prolazile poput godina i sljedeæa dva sata puzila su kao stoljeæa, dok se voda ustrajno podizala sve dok nije probila kroz rupu i poèela se skupljati oko njihovih nogu. Paralizirana užasom, Pat se stisne uza zid, pokušavajuæi uzalud dobiti nekoliko sekunda. Tiho se molila da voda stane prije no što joj doðe do ramena.Užas umiranja na tisuæu stopa pod zemljom, gušenja u mraku, bio je previše strašan da bi se prihvatio. Ona se sjeti kako je èitala o tijelima ronilaca koji

bi se izgubili u labirintima podvodnih spilja i pronaðeni su s prstima ostruganim do kosti od pokušaja prokopavanja puta kroz èvrstu stijenu.Muškarci su bili tihi, mraènog raspoloženja. Marquez nije mogao vjerovati da ih je netko pokušao ubiti. Nije bilo razloga za takvo nešto, nije bilo motiva. Njegove misli bile su obuzete žaljenjem što više neæe vidjeti svoju obitelj.Pat pomisli na svoju kæer i osjeti duboki oèaj, znajuæi da neæe vidjeti kako njeno jedino dijete postaje žena. Nije bilo fer da umre ovdje, duboko u utrobi zemlje, u ovoj praznoj sobi, i daje nitko nikada ne pronaðe. Htjela je plakati, ali suze su odbijale teæi.Sav razgovor prestao je kad im je voda došla do koljena. Nastavila je rasti dok im nije stigla do bokova. Bila je ledeno hladna i tukla im je tijelo poput tisuæa sitnih èavliæa. Pat poène drhtati, a zubi su joj se nekontrolirano tresli.Ambrose, prepoznajuæi znakove hipotermije, priðe i stavi ruke oko nje. Bio je to ljubazan i pažljiv èin i ona osjeti zahvalnost. Gledala je s užasom strašnu crnu vodu koja se vrtjela pod svjetlom Marquezove svjetiljke. Svjetlo se odbijalo od hladne površine.Zatim Pat iznenada pomisli da je nešto vidjela, ustvari, više osjetila. Ugasite svjetlo, promrmlja Marquezu.Što?Ugasite svjetlo. Mislim da je nešto tamo dolje.Muškarci su bili sigurni da je strah izazvao halucinacije, ali Marquez kimne, posegne gore i ugasi svjetiljku na svojem šljemu. Soba se odmah nade u paklenoj crnini.Što ste mislili da vidite?, upita Ambrose blago.Sjaj, promrmlja ona.Ne vidim ništa, reèe Marquez.Morate to vidjeti, reèe ona uzbuðeno. Slabi sjaj u vodi.Ambrose i Marquez zagledaše se u rastuæu vodu, ne vidjevši ništa do užasne crnine.Vidjela sam, kunem se Bogom, vidjela sam svjetlo u procijepu.Ambrose je uhvati èvršæe. Sami smo, reèe on nježno.Nema nikoga.Tamo dahne ona. Ne vidite li?Marquez uroni lice pod vodu i otvori oèi. Tada ugleda i on, vrlo slab sjaj iz smjera tunela. Dok je on zadržavao dah u išèekivanju, svjetlo je jaèalo, približavajuæi se. On podigne glavu iz vode i vikne s naznakom užasa u glasu. Nešto je tamo dolje. Duh. To može biti jedino duh koji luta rudnikom. Niti jedan èovjek ne može se kretati potopljenim tunelom.Preostala snaga istjecala im je iz tijela. Gledali su ukoèeno dok se svjetlo podizalo kroz otvor u sobu. Marquez ponovno ukljuèi svjetiljku stajali su nepomièno, promatrajuæi prikazu koja se polako izdigla iz vode, noseæi crnu kapuljaèu. Zatim se ruka podigne iz mraka, izvadi regulator zraka iz usta i podigne ronilaèku masku preko èela. Zivozelene oèi pojave se na svjetlu svjetiljke i usta se rašire u široki osmijeh, pokazujuæi ravne redove bijelih zubi.Èini se, reèe prijateljski glas, da sam stigao u poslovièni zadnji trenutak.

Poglavlje IVPat se pitala ne stvara li njen um, umrtvljen strahom i tjelesnim naporom u hladnoj vodi, èudne trikove. Ambrose i Marquez gledali su blijedo, nesposobni progovoriti. Sok je polako zamijenio snažan val olakšanja zbog novoga društva i spoznaje da je stranac u kontaktu sa svijetom na površini. Hladni strah naglo je ispario, zamijenjen nadom. Odakle ste, za ime Božje, vi došli?, upita Marquez uzbuðeno.Rudnik Buccaneer, kraj vas, odgovori stranac, osvjetljavajuæi svojom svjetiljkom zidove sobe prije no što æe je usmjeriti na obsidijansku lubanju. Kakvo je ovo mjesto, mauzolej?Ne, odgovori Pat, enigma.

Prepoznajem vas, reèe Ambrose.Razgovarali smo danas. Vi ste iz Nacionalne agencije za mora i podmorja.Dr. Ambrose, zar ne? Htio bih da mogu reæi da mi je zadovoljstvo sresti vas opet.Stranac pogleda rudara.Vi ste sigurno Luis Marquez, vlasnik rudnika. Obeæao sam vašoj ženi da æete stiæi kuæi na veèeru.On pogleda Pat i lagano se naceri.A prekrasna dama je dr. 0Connell.Znate mi ime?Gda. Marquez vas je opisala, reèe on jednostavno.Kako ste, do vraga, stigli ovamo?, upita Pat, još uvijek zbunjena.Kad sam saznao od vašeg šerifa da je ulaz u rudnik pokriven lavinom, moj tim NAMP inženjera odluèio je da probamo stiæi do vas kroz jedan od tunela koji vodi iz Buccaneera do Paradisea. Prošli smo samo nekoliko stotina jarda kad je eksplozija potresla planinu. Kad smo vidjeli kako se voda diže i poplavljuje oba rudnika, znali smo da do vas može stiæi samo ronilac.Doplivali ste ovamo iz rudnika Buccaneer?, upita Marquez s nevjericom. To je gotovo pola milje.Zapravo, veæinu puta sam mogao prehodati, objasni stranac.Nažalost, struja je bila jaèa no što sam oèekivao. Vukao sam za sobom vodonepropusnu torbu s hranom i lijekovima, ali uže se potrgalo i torba je otplovila nakon što me struja bacila na stari okvir bušilice.Jeste li ozlijeðeni?, upita Pat.Masnice neæu spominjati.Èudo je što ste pronašli put kroz labirint tunela, reèe Marquez. Stranac podigne mali monitor èiji je zaslon sjajio nezemaljskom zelenom bojom. Podvodno raèunalo, u koje je unesen svaki otvor, raskrižje i tunel u kanjonu Telluridea. Vaš je tunel bio blokiran zemljom, pa sam morao otiæi na nižu razinu, zaokružiti i doæi iz suprotnog smjera. Dok sam plivao kroz tunel, vidio sam svjetlo vaše svjetiljke. I eto me ovdje.Onda nitko na površini ne zna da smo zatrpani, izjavi Marquez.Znaju, odgovori ronilac. Moj NAMP tim pozvao je šerifa èim smo shvatili što se dogodilo.Ambroseovo lice bilo je nezemaljski blijedo. Nije pokazivao entuzijazam ostalih.Je li još netko iz vašeg tima išao za vama?, upita on polako.Ronilac lagano zavrti glavom. Sam sam. Preostala su nam samo dva spremnika zraka. Èinilo mi se da je previše opasno da vas pokušaju pronaæi dvojica ljudi.Èini se da ste uzalud potrošili vrijeme i energiju. Ne shvaæam što možete uèiniti za nas.Mogao bih vas iznenaditi, reèe ronilac jednostavno.Vaši spremnici nikako ne mogu imati dovoljno zraka da svi èetvero prodemo labirintom potopljenih tunela do površine. A kako æemo se udaviti ili umrijeti od hipotermije za sljedeæih sat vremena, neæete imati vremena dovesti pomoæ.Vrlo ste precizni, doktore. Dvoje ljudi mogli bi stiæi do rudnika Buccaneer, ali samo dvoje. MOnda morate povesti damu. mRonilac se ironièno nasmije. ITo je vrlo plemenito od vas, prijatelju, ali ovo nije Titanik. IMolim vas, reèe Marquez.Voda se još diže. Odvedite dr. OConnell na sigurno.Ako æe vas to usreæiti, reèe on, naizgled bezosjeæajno. On Iuzme Pat za ruku. Jeste li ikad prije ronili sa spremnicima?Ona zavrti glavom.On usmjeri svoju svjetiljku prema muškarcima.A vas dvojica?Je li to važno?, reèe Ambrose ozbiljno.Meni jest.Ja sam kvalificirani ronilac.To sam i mislio. A vi?

Marquez slegne ramenima. Ja jedva znam plivati. Ronilac se okrene Pat koja je pažljivo omatala kameru i notes u plastiènu foliju.Vi plivajte kraj mene i disat æemo zajedno iz istog regulatora. Ja æu udahnuti i dati ga vama. Zatim vi udahnete i dodate mi ga. Èim se spustimo iz ove sobe, uhvatite se za moj olovni pojas i držite se. Zatim se okrene Ambroseu i Marquezu.Žao mi je što vas moram razoèarati, momci, ali ako mislite Ida æete umrijeti, zaboravite to. Vraæam se za petnaest minuta.Neka bude brže.Marquez ga je promatrao, granitno bijelog lica. aVoda æe biti iznad naših glava za dvadeset minuta. IOnda stanite na vrhove prstiju.Uzevši Pat za ruku, èovjek iz NAMPa klizne pod vodu i nestane u mutnilu.Osvjetljavajuæi snopom tunel ispred sebe, ronilac je slijedio jednu od osvijetljenih linija na svojem raèunalu. Podigavši pogled sa svojeg monitora, on usmjeri svjetlo pred sebe i zapliva prema prijeteæim sjenama. Voda se popela do stropa tunela, i struja je oslabila. Snažno je mahao svojim perajama kroz potopljenu peæinu, vukuæi Pat iza sebe.Pogledavši kratko natrag, on vidje da su joj oèi èvrsto zatvorene, a šake se drže za pojas smrtonosnim stiskom. Oèi joj se nisu otvorile niti tijekom predavanja regulatora zraka.Njegova odluka da se pouzda u jednostavnu masku U. S. Divers Scan i standardni regulator zraka U. S. Divers Aquarius umjesto u svoju staru dobru masku za cijelo lice Mark II bila je mudra.Kretanje s manje tereta olakšalo mu je gotovo pola milje plivanja kroz labirint podzemnih prolaza od rudnika Buccaneer, od kojih su mnogi bili dijelom ispunjeni kamenjem i gredama. Bilo je i suhih galerija koje voda još nije dosegnula, gdje je mogao puziti ili hodati. Hodanje preko traènica vagona za rudu i razbacanog kamenja s velikim nespretnim spremnicima za zrak, kompenzatorom za dubinu ronjenja, raznim napravama, nožem i pojasom punim olova nije bio lak zadatak. Voda je bila ledena, ali njemu je bilo toplo u odijelu DUI Norseman. Odabrao je to odijelo jer se u njemu mogao lakše kretati izvan vode.Voda je bila uzburkana i zraka svjetla prodirala je samo deset stopa u tamu. Brojio je grede dok su prolazili, pokušavajuæi stvoriti dojam o duljini prijeðenog puta. Konaèno tunel oštro zaokrene i završi u galeriji koja je vodila do okomitog otvora. On proðe kroz otvor, osjeæajuæi se kao da ga je progutao monstrum iz dubina. Dvije minute kasnije izbili su na površinu i on usmjeri svjetlo prema gore. Vodoravan tunel koji je vodio do sljedeæe razine rudnika Paradise bio je na èetrdeset stopa iznad njih.Pat makne kosu s lica i pogleda ga širom otvorenih oèiju. Tek je tada primijetio njihovu lijepu nijansu maslinastozelene boje.Uspjeli smo, dahne ona, kašljuæi i pljujuæi vodu iz usta.Znali ste za ovaj otvor?Podigavši svoje raèunalo, on reèe Ovaj mali dragulj me vodio.On stavi njene ruke na skliske preèke hrdavih ljestava koje su vodile gore. Možete li do sljedeæe razine sami?Letjet æu ako budem morala, reèe Pat, sretna što je slobodna iz strašne sobe i živa, s izgledima, ma koliko slabim, da doživi duboku starost.Dok se penjete uz ljestve, držite se za okomite šipke i pazite da ne stanete u sredinu preèki. Stare su i vjerojatno potpuno hrdave. Penjite se pažljivo.Uspjet æu. Ne usuðujem se zabrljati. Ne nakon što ste me doveli tako daleko.On joj doda mali izviðaèki butanski upaljaè.Uzmite ovo, pronaðite malo suhog drveta od greda i zapalite vatru. Predugo ste izloženi hladnoj vodi.Dok je stavljao masku ponovno na lice i pripremao se zaroniti, njena ruka iznenada mu se stegne oko zapešæa. Ona se osjeti uvuèena u zelene oèi. Idete po ostale?On kimne i nasmiješi se ohrabrujuæe.Izvadit æu ih. Ne brinite. Još ima vremena.Niste mi rekli tko ste vi.

Zovem se Dirk Pitt, reèe on. Zatim stavi regulator zraka u usta, kratko mahne i nestane u mutnoj vodi.Voda je dosezala do ramena ljudi u drevnoj sobi.Užas klaustrofobije rastao je zajedno s vodom. Svaka navala panike nestala je kad su Ambrose i Marquez tiho prihvatili sudbinu u svojem privatnom Hadu duboko u zemlji. Marquez je odluèio boriti se do zadnjeg daha, dok je Ambrose tiho prihvatio smrt. Odluèio je zaplivati dolje niz pukotinu dok mu pluæa ne otkazu.On se neæe vratiti, zar ne?, promrmlja Marquez.Ne èini se tako, ili neæe stiæi na vrijeme. Vjerojatno je pomislio da je najbolje dati nam lažnu nadu.Èudno, imao sam osjeæaj da možemo vjerovati tom momku.Možda još možemo, reèe Ambrose, vidjevši kako se svjetlosni crv kreæe pod vodom.Hvala Bogu dahne Marquez kad se svjetlo halogene ronilaèke svjetiljke odrazilo od stropa i zidova sobe trenutak prije no što je Pitt izišao iz vode. Vratili ste se!Je li ikad bilo sumnje?, upita Pitt vedro.Gdje je Pat?, upita Ambrose, a Pitt ga pogleda kroz staklo maske. Na sigurnom, reèe Pitt kratko.Na oko osamdeset stopa niz tunel nalazi se suhi prolaz.Znam ga, prizna Marquez jedva razumljivim rijeèima.Vodi do sljedeæe razine Paradisea.Identificirajuæi oèite znakove hipotermije kod rudara, pospanost, zbunjenost, Pitt odluèi uzeti prvo njega umjesto Ambrosea, koji je bio u boljem stanju. Morao je biti brz, jer hladnoæa je stiskala svoje pandže i cijedila život iz njih. Vi ste sljedeæi, gosp. Marquez.Možda se uspanièim i onesvijestim kad zaronimo, zajeèi ovaj.Pitt ga uhvati za ramena.Pravite se da plutate u vodi plaže Waikiki.Sretno, reèe Ambrose.Pitt se naceri i prijateljski potapše antropologa po ramenu. Ne odlazite.Èekat æu ovdje.Pitt kimne Marquezu. U redu, momèe, idemo.Put je prošao glatko. Pitt je uložio svu snagu da što prije stignu do otvora. Znao je da æe se rudar onesvijestiti ako se uskoro ne osuši. Marquez je bio vrlo dobar za èovjeka koji se boji vode. Udisao je duboko iz regulatora i dodavao ga Pittu bez greške.Kad su stigli do ljestava, Pitt gurne Marqueza do prvih nekoliko preèaka dok nije bio potpuno izvan vode.Mislite li da možete sami stiæi do sljedeæeg tunela?Moram, mucao je Marquez, boreæi se protiv hladnoæe koja mu je ulazila u žile. Neæu sada odustati.Pitt ga ostavi i vrati se po Ambrosea koji je zbog ledene vode poèeo izgledati poput lesa. Hipotermija je spustila njegovu tjelesnu temperaturu na devedeset dva stupnja Fahrenheita. Još dva stupnja i onesvijestit æe se. Još pet minuta i bit æe kasno. Voda je bila na samonekoliko inèa od stropa sobe. Pitt nije gubio vrijeme razgovorom, veæ gurne regulator u usta antropologu i povuèe ga u procijep prema tunelu.Nakon petnaest minuta svi su bili okupljeni oko vatre koju je Pat zapalila od ostataka drva iz obližnjega popreènog prolaza. Tražeæi okolo, Pitt uskoro pronaðe nekoliko starih palih greda koje su ostale suhe sve ove godine otkako je rudnik napušten. Uskoro je tunel pretvoren u usijanu peæ i preživjeli iz drevne komore poèeli su se otapati. Marquez je ponovno izgledao kao ljudsko biæe. Pat se oporavila i vratila staro raspoloženje masirajuæi snažno Ambroseova stopala.Dok su oni uživali u toplini vatre, Pitt se bavio raèunalom, planirajuæi kružni put kroz rudnik do površine. Dolina Telluride bila je pravo saæe od starih rudnika. Otvori, prolazi i tuneli bili su dugi više od 360 milja. Pitt se èudio što se dolina nije urušila poput vlažne spužve. Dozvolio je svima da se odmaraju i suše sat vremena prije no što æe ih podsjetiti da se još nisu potpuno izvukli.Ako želimo ponovno vidjeti plavo nebo, moramo slijediti plan spašavanja.Èemu žurba?, slegne Marquez.

Moramo samo slijediti ovaj tunel do ulaza i sjesti dok spasitelji ne prokopaju kroz lavinu.Mrzim donositi loše vijesti, reèe Pitt ozbiljnog glasa, ali spasitelji ne samo da ne mogu prenijeti svoju tešku opremu kroz dvadeset stopa snijega uskom cestom do rudnika, nego su i ometeni podizanjem temperature koje poveæava vjerojatnost nove lavine. Ne možemo reæi koliko dana ili tjedana æe im trebati dok ne oèiste put do ulaza u rudnik.Marquez se zagleda u vatru, zamišljajuæi uvjete spašavanja.Sve je protiv nas, reèe tiho.Imamo topline i vode za piæe, koliko god prljave, reèe Pitt.Sigurno možemo izdržati bez hrane koliko treba.Ambrose se slabo nasmiješi. Šezdeset do sedamdeset dana je obièno potrebno za smrt od gladi.Ili možemo otiæi odovud dok smo još zdravi, ponudi Pitt.Marquez zavrti glavom. Vi najbolje znate da je jedini tunel koji vodi od rudnika Buccaneer do Pandore potopljen. Ne možemo se vratiti putem kojim ste došli.Sigurno ne bez dobre ronilaèke opreme, doda Ambrose.Istina, prizna Pitt.Ali pouzdajuæi se u svoju raèunalnu kartu, procjenjujem da postoji barem još dva tuceta drugih suhih tunela i otvora na gornjim razinama koje možemo upotrijebiti za penjanje na površinu.To ima smisla, reèe Marquez. Osim što je veæina tih tunela kolabirala tijekom zadnjih devedeset godina.Ipak, reèe Ambrose, to je bolje nego da sjedimo ovdje i igramo se pantomime do sljedeæeg mjeseca.S vama sam, složi se Pat.Dosta mi je rudarskih okana za jedan dan.Njene rijeèi potaknu Pitta da priðe rubu otvora i proviri dolje. Plamenovi vatre odražavali su se od vode koja se podigla na tri stope od poda tunela. Nemamo izbora. Voda æe se izliti kroz otvor za dvadesetak minuta.Marquez stane kraj njega i pogleda nemirnu vodu.To je ludo, promrmlja on. Nakon svih tih godina, vidjeti kako voda stiže sve do ove razine rudnika. Èini se da su moji dani kopanja dragulja gotovi.Jedan od vodenih tokova koji je tekao ispod planine sigurno je prodro u rudnik tijekom potresa.To nije bio potres, reèe Marquez.To je bio dinamitni naboj.Kažete da je urušavanje izazvao eksploziv?, upita Pitt.Siguran sam u to.On pogleda Pitta suženih oèiju.Kladim se da je još netko bio u rudniku.Pitt se zagleda u zlokobnu vodu.Ako je tako, reèe on zamišljeno, netko želi vas troje vidjeti vrlo mrtve.

Poglavlje VVi vodite, zapovjedi Pitt Marquezu.Hodat æemo iza zrake vaše svjetiljke dok se baterije ne potroše. Zatim æemo nastaviti s mojom svjetiljkom.Penjanje do gornjih razina kroz otvore æe biti teži dio, reèe rudar. Do sada smo imali sreæe. Vrlo malo otvora ima ljestve. Veæina je upotrebljavala konopce za transport rudara i rude.Rješavat æemo taj problem kad naidemo na njega, reèe Pitt.Bilo je pet sati poslije podne kad su krenuli kroz tunel, kreæuæi se na zapad vodeni Pittovim kompasom. Pitt je izgledao èudno, hodajuæi u ronilaèkom odijelu, rukavicama i èizmama sa èeliènim vrhovima. Ostatak opreme ostavio je kraj žara vatre.Tunel je bio èist i prvih stotinu jarda nisu imali problema. Marquez je vodio, praæen Pat i Ambroseom, s Pittom na zaèelju. Bilo je dovoljno prostora za hodanje izmeðu vagona za rudu i zida tunela, te nije bilo potrebno hodati

traènicama i posrtati na njima. Prošli su jedan otvor, pa drugi, bez ljestava za penjanje na višu razinu. Zatim su stigli do male otvorene galerije s tri tunela koji su vodili u mrak.Ako se toèno sjeæam karte rudnika, reèe Marquez, treba nam tunel koji skreæe lijevo.Pitt pogleda svoje raèunalo. Dobra pretpostavka. Nakon sljedeæih pedeset jarda stigli su do odrona.Kolièina kamenja nije bila velika, i ljudi su poèeli kopati prolaz. Nakon sat vremena i više litara znoja, iskopali su dovoljno velik prolaz da se provuku. Tunel je vodio do druge prostorije, s otvorom u kojem je platforma za podizanje još bila na mjestu. Pitt uperi svjetlo prema gore u otvor. Bilo je to kao da gleda u bezdan naopako. Vrh je nestajao u mraku, izvan dometa zrake svjetiljke. Ali, ovaj otvor je izgledao obeæavajuæe. Ljestve za održavanje bile su na jednom zidu, a kablovi koji su nekada podizali i spuštali platformu još su bili na mjestu.Bolje od ovoga neæemo imati, reèe Pitt.Nadam se da su ljestve èvrste, reèe Ambrose uhvativši vertikalne šipke i protresavši ih. Zadrhtale su poput luka od podnožja prema gore, dok nisu nestale u mraku. Moji dani penjanja po skliskim kablovima su odavno završeni.Ja idem prvi, reèe Pitt, zakvaèivši svjetiljku uzicom oko zapešæa.Pazite na prvi korak, reèe Pat sa slabim osmijehom.Pitt je pogleda u oèi i vidje stvarnu brigu.Zadnji korak me brine najviše.On uhvati ljestve, popne se po nekoliko preèaka i zastane, nezadovoljan njihanjem. Nastavi, držeæi pogled na kablovima koji su visjeli na dohvat ruke. Ako ljestve popuste, barem se može uhvatiti za jedan kabel i sprijeèiti pad.Penjao se polako, jednu po jednu preèku, testirajuæi svaku prije no što æe stati na nju punom težinom. Mogao se kretati mnogo brže, ali htio je biti siguran da ga i ostali mogu slijediti.Pedeset stopa iznad ljudi koji su ga napeto promatrali, on stane i osvijetli vrh prolaza. Ljestve su naglo završavale samo šest stopa ispred njega ali dvanaest stopa ispod poda gornjeg tunela. Popevši se još dvije preèke, Pitt ispruži ruku i uhvati jedan kabel. Pletene niti bile su debele pet osmina pedlja, idealno za dobar hvat. On pusti ljestve i popne se po kabelu dok nije stigao na èetiri stope iznad razine poda tunela. Zatim se zanjiše naprijednatrag u luku, dobivajuæi nekoliko stopa svakim njihajem prije no što je konaèno skoèio na èvrstu stijenu.Kako je?, vikne Marquez.Ljestve su slomljene tik ispod poda tunela, ali mogu vas izvuæi ostatak puta. Pošaljite dr. 0Connell.Dok se Pat penjala prema Pittovom svjetlu, mogla je èuti kako udara nešto kamenom. Do trenutka kad je stigla do zadnje preèke, urezao je nekoliko udubina za bolji hvat u staru gredu i spustio je ispod ruba.Uhvatite središnju dasku objema rukama i držite se. Uèinila je kako joj je nareðeno bez protestiranja i brzo stigla na èvrsto tlo. Nekoliko minuta kasnije, Marquez i Ambrose su stajali u tunelu kraj nje. Pitt usmjeri svoje svjetlo uz tunel, koliko god je zraka mogla prodrijeti i vidje da nema urušavanja. Zatim iskljuèi svjetiljku radi štednje. Nakon vas, Marquez.Ispitao sam ovaj tunel prije tri godine. Ako se toèno sjeæam, vodi ravno do ulaza u Paradise.Ne možemo iziæi onuda zbog lavine, reèe Ambrose. Možemo je zaobiæi, reèe Pitt, prouèavajuæi svoj monitor. Ako krenemo sljedeæom kraticom i idemo sto pedeset jarda, doæi æemo do tunela iz rudnika Sjeverna Zvijezda. Što je toèno kratica?, upita Pat.Prilaz radnom tunelu izbušen pod pravim kutom kroz kružne žile. Koristili su ga za ventilaciju i komunikaciju izmeðu rudarskih operacija, odgovori Marquez.On sumnjièavo pogleda Pitta. Nikada nisam vidio takav prolaz, što ne znaèi da ne postoji, ali vjerojatno je zatrpan.Onda dobro gledajte zid tunela s lijeve strane, savjetovao ga je Pitt.

Marquez tiho kimne i krene u tamu, osvjetljavajuæi si put svjetiljkom. Tunel se èinio beskrajnim. U jednoj toèki, Marquez stane i zamoli Pitta da osvijetli kamenje izmeðu greda.Èini se da je to ono što tražimo, reèe on, pokazavši tvrdi granitni luk iznad labavih stijena.Muškarci odmah poèeše èistiti otpad. Nakon nekoliko minuta, rašèistili su kamenje. Pitt se nagne i osvijetli prolaz jedva širok za hodanje. Zatim provjeri kompas.Vodi u pravom smjeru. Rašèistimo ga i krenimo.Tunel je bio uži od ostalih, i bili su prisiljeni hodati preko preèaka koje su držale traènice, što je usporilo napredovanje i uèinilo ga napornim. Sat hodanja preko traènica u mraku na svjetlu rudarske svjetiljke potrošilo im je ono malo snage što im je ostalo. Svi su posrtali na neravnim traènicama, barem jednom na svakih pet koraka.Zbog jos jednog urušavanja koje nije moglo biti probijeno morali su krenuti zaobilaznicom koja im je uzela još dva sata. Konaèno, uspjeli su zaobiæi kroz prolaz koji je vodio prema gore još tri razine prije no što ih je doveo do velike galerije u kojoj su bili korodirani ostatci parnog lifta. Popeli su se na vrh i prošli kraj velikih parnih cilindara i ograda na kojima je još bilo mnogo kablova.Napor zadnjih nekoliko sati poèeo se vidjeti na Marquezu. Bio je u dobroj kondiciji za svoju dob, ali nije bio spreman za napor i emocionalni stres koji je morao izdržati. Ambrose, je meðutim, izgledao kao da šeæe parkom. Izgledao je nevjerojatno mirno i neuplašeno za profesora. Jedina zabava bile su mu prigušene Pittove psovke. Kako je bio visok šest stopa i tri pedlja, šljem koji mu je posudila Pat udarao je u grede na stropu s frustrirajuæom pravilnošæu.Hodajuæi otraga, Pitt nije mogao vidjeti njihova lica u tamnim sjenama, ali znao je da svatko od njih posjeduje tvrdoglavost koja æe ih tjerati dok ne padnu, ne dozvolivši zbog ponosa da prvi predlože odmor. Primijetio je da njihovo disanje postaje sve teže. Iako se on još osjeæao svježim, poène glasno dahtati kako bi drugi èuli njegov oèajnièki poziv.Ja sam gotov. Kako bi bilo da stanemo na nekoliko minuta?Zvuèi dobro, reèe Marquez s olakšanjem što je netko prvi zatražio odmor.Ambrose se nasloni na zid.Ja kažem da nastavimo dok ne iziðemo odovud.Neæete dobiti moj glas, reèe Pat. Noge mi vrište u agoniji. Sigurno smo prešli preko tisuæu traènica.Tek kad su sjeli na pod tunela dok je Pitt ostao stajati, shvatili su da su prevareni. Nitko se nije žalio, sretan što se može opustiti i izmasirati ukoèene zglobove i koljena.Imate li ideju koliko još?, upita Pat.Pitt po stoti put pogleda svoje raèunalo.Ne mogu biti potpuno siguran, ali ako se popnemo još dvije razine i ne blokira nas novo urušavanje, trebali bismo biti vani za sat vremena.Što mislite, gdje æemo iziæi?, upita Marquez.Pretpostavljam, negdje ispod centra Telluridea.To æe biti parcela starog OReillvja. Otvor je nedaleko od žièare koja vodi skijaše na padine Mountain Villagea. Meðutim, imate problem.Još jedan?Hotel New Sheridan i njegov restoran su toèno na ulazu u rudnik.Pitt se naceri. Ako ste u pravu, èastim veèerom.Nastavili su u tišini nekoliko minuta, izgubljeni u mislima. Jedini zvukovi dolazili su od njihovog disanja i stalnog kapanja vode sa stropa tunela. Nada im je sve više rasla. Znajuæi da je kraj vjerojatno na vidiku, osjetili su kako nestaju simptomi slabosti.Pitt je uvijek vjerovao da žene èuju bolje od muškaraca, jer su se njegove prijateljice uvijek žalile na glasnoæu televizora u njegovom stanu. Njegove sumnje bile su potvrðene kad je Pat rekla Mislim da èujem motocikl.HarleyDavidson ili Hondu?, upita Marquez, nasmijavši se prvi put otkako je otišao iz kuæe.

Ne, ozbiljno, reèe Pat sigurno.Kunem se da zvuèi kao motocikl.Zatim i Pitt zaèuje nešto. Okrene se u smjeru iz kojeg su došli i stavi šaku na uši. Zaèuo je jasan zvuk ispuha jakoga terenskog motocikla. Mirno pogleda Marqueza. Voze li se stanovnici starim tunelima na motociklima radi uzbuðenja?Marquez zavrti glavom. Nikada. Izgubili bi se u labirintu, ako ne bi prije toga pali u provaliju. A postoji i opasnost da buka uzrokuje kolaps trulih greda i urušavanje. Ne, gospodine, nitko koga ja poznam nije toliko lud da se vozi pod zemljom.Odakle su došli?, upita Pat retorièki.Iz drugog rudnika koji je još pristupaèan. Samo Gospod zna kako to da su u istom tunelu kao i mi.Èudna koincidencija, reèe Pitt gledajuæi gore.On osjeti nemir. Zašto? Nije bio siguran. Stajao je nepomièno, slušajuæi kako brujanje ispuha postaje jaèe Bio je to èudan zvuk za stari labirint. Nije pripadao ovamo. Pitt je mirno stajao kad se prva zraka svjetla pojavila u tunelu iza njih.Nije mogao procijeniti je li to jedan ili više motocikala. Bilo je razumno pretpostaviti da su motociklist ili motociklisti prijetnja. Bolje sprijeèiti nego lijeèiti. Koliko god drevno zvuèale te rijeèi, imale su znaèenje, a njegova oprezna priroda spasila ga je mnogo puta.On se okrene i polako proðe kraj Ambrosea i Marqueza. Zaokupljeni dolaskom zvukova i svjetla, nisu primijetili kad je kliznuo niz jedan zid tunela u smjeru približavanja motocikala. Jedino je Pat gledala Pitta dok se neprimjetno šuljao u tamu portala koji je vodio prema uskom procijepu izmeðu greda. U jednom trenutku bio je tamo, a u drugom nestao poput sablasti.Bila su tri motociklista. Prednji dijelovi njihovih strojeva bili su puni halogenih svjetiljaka koje su zasljepljivale iscrpljene ljude morali su zasjeniti oèi rukama i okrenuti se dok su motori usporavali i prešli u prazan hod. Dva uljeza sišla su sa svojih motocikala i prišla bliže, dok su im se tijela ocrtavala na svjetlu. Izgledali su poput izvanzemaljaca u crnim glatkim šljemovima i dvodijelnim odijelima ispod štitnika za grudi. Èizme su im bile visoke do gležnjeva, a na rukama su nosili crne rebraste rukavice. Treæi motociklist ostao je na svojem stroju dok su prva dvojica prišli i podigli šljemove.Ne znate kako sam sretna što vas vidim, reèe Pat uzbuðeno.Vaša pomoæ dobro bi nam došla ranije, reèe Ambrose umorno.Moji komplimenti što ste stigli tako daleko, reèe prilika s desne strane dubokim zlokobnim glasom.Mislili smo da æete se utopiti u sobi Amenesa.Amenesa?, ponovi Pat zbunjeno.Odakle ste vi došli?, upita Marquez.Nije važno, reèe motociklist, kao da odbacuje nevažno pitanje uèenika u razredu.Znate da smo bili zarobljeni u sobi urušavanjem i vodom?Da, reèe motociklist hladno.I niste ništa poduzeli?, reèe Marquez s nevjericom.Niste nas pokušali spasiti ili otiæi po pomoæ? Ne.Stimulativan sugovornik, pomisli Pitt. Ako je malo prije bio malo sumnjièav, sada je bio potpuno siguran da ovi ljudi nisu lokalni avanturisti na vikendu. To su bili ubojice, dobro naoružani. Nije znao zašto, ali znao je da im neæe dozvoliti da živi iziðu iz rudnika. Bilo je vrijeme za akciju, a iznenaðenje je bilo njegova jedina prednost. On izvadi svoj ronilaèki nož iz korica i uhvati dršku. Bilo je to jedino oružje koje je imao, i to æe morati biti dovoljno. Nekoliko puta polako udahne i protegne prste. Bilo je sada ili nikada.Trebalo nam je samo nekoliko minuta da se utopimo u sobi, reèe Pat, pitajuæi se što planira Pitt. Poèela se pitati nije li on samo kukavica koja se krije od opasnosti.Znamo. To nam je bio plan. Plan? Kakav plan?Trebali ste svi umrijeti, reèe motociklist razgovorljivo. Njegove rijeèi bile su prihvaæene u zaprepaštenoj tišini. Nažalost, vaša želja za preživljavanjem

nadjaèala je urusavanje i poplavljivanje, nastavi motociklist. Nismo predvidjeli vašu izdržljivost. Ali nema veze. Samo ste produžili neizbježno. Eksplozija dinamita, promrmlja Marquez šokirano. To ste bili vi?Odgovor je bio iskren. Da, mi smo postavili naboj. Pat je izgledala poput srne koja gleda u farove približavajuæeg kamiona. Znala je da motociklisti nisu svjesni Pittove prisutnosti, pa se ponašala kao da on ne postoji. Marquez i Ambrose pretpostavili su da on jednostavno stoji iza njih, okamenjen šokom kao i oni.Zašto biste nas željeli ubiti?, upita ona drhtavim glasom. Zašto bi nas potpuni stranci htjeli ubiti? Vidjeli ste lubanju i zapise.Marquez je izgledao poput èovjeka koji se koleba izmeðu straha i ljutnje. Pa što?, zareži on.Vaše otkriæe ne smije iziæi iz rudnika. Nismo uèinili ništa loše, reèe Ambrose, èudno miran. Mi smo znanstvenici koji prouèavaju povijesne fenomene. Ne govorimo o blagu, veæ drevnim artefaktima. Ludo je ubiti nas zbog toga.finMotociklist slegne ramenima.Nažalost, umiješali ste se u stvari izvan vašeg razumijevanja.Kako ste znali da smo ušli u sobu?, upita Marquez.Informirani smo. To je sve što morate znati.Tko vas je informirao? Samo pet ljudi zna da smo ovdje.Gubimo vrijeme, promrmlja drugi motociklist.Završimo posao i bacimo ih u najbliži otvor.To je ludo, promrmlja Ambrose bez osjeæaja u glasu.Pitt tiho iziðe iz procijepa, a zvukovi njegovih koraka bili su prigušeni radom motora on priðe motociklistu koji je sjedio na motociklu i pratio razgovor. Ubijanje nije bilo strano Pittu, ali nije mogao ubosti drugog èovjeka u leda, koliko god žrtva bila zla. Istim pokretom on promijeni hvat noža i svom snagom zabije dršku u korijen èovjekovog vrata ispod šljema. Udarac je bio zamalo fatalan. Motociklist se opusti u sjedalu i nasloni na Pitta bez glasa. Pitt èuène i brzo uhvati tijelo rukama, zadrži ga na trenutak, a zatim ga spusti, zajedno s motociklom, u vagon za rudu. Motor je još bio u praznom hodu. Radeæi brzo, on makne motociklistov štitnik za grudi i izvadi iz futrole u pazuhu automatik ParaOrdnance 45, s 11 metaka. Nacilja leda èovjeka s njegove desne strane i napne okidaè. Nikada prije nije pucao iz P10, ali po osjeæaju je znao da je okvir pun i da pištolj ima sve karakteristike njegovog pouzdanog Colta 45, koji je bio zakljuèan u NAMPovom vozilu kojim se dovezao u Colorado iz VVashingtona.Svjetla motocikala osvjetljavala su dvojicu ubojica koji nisu vidjeli priliku iza sebe, ali kad se Pitt približio, prošao je ispred svjetala treæeg motocikla koji je ležao na traènicama i Ambrose ga primijeti.Antropolog ugleda Pitta kako se pojavljuje iz svjetla i pokaže rukom prema njemu, rekavši Kako ste dospjeli tamo?Na te rijeèi, Pitt pažljivo nacilja i lagano pomiluje otponac palcem.S kim govorite?, upita prvi motociklist.To sam samo mali ja, reèe Pitt nehajno.Ljudi su bili vrhunski profesionalci. Nije bilo niti traga iznenaðenja. Nikakvog besmislenog razgovora. Nikakvih pitanja. Nikakvog oklijevanja ili nesigurnosti. Njihovo šesto èulo radilo je savršeno. Njihove akcije bile su munjevite.AiU naizgled neprekinutom, dobro uvježbanom pokretu, oni potegnu P10 iz futrola i okrenu se u djeliæu sekunde, nepomirljivih hladnokrvnih izraza lica.Pitt nije ubojice doèekao okrenut prema njima lagano savinutih koljena, s pištoljem u ispruženim rukama toèno ispred nosa, kako se poduèava u policijskim akademijama. On je preferirao klasièni stav, tijela okrenutog postrance, gledajuæi preko jednog ramena, s pištoljem u jednoj ruci. Tako je predstavljao manju metu, a i njegovo ciljanje bilo je preciznije. Znao je da revolveraši s Divljeg zapada koji su doživjeli stariju dob nisu nužno bili najbrži, veæ su najtoènije gaðali, prièekavši da naciljaju prije no što æe povuæi otponac.

Pitt prvo pogodi desnog motociklista u potiljak. Lagani, gotovo nevidljivi pomak pištolja dok je stiskao otponac drugi put, i metak pogodi lijevog motociklista u grudi u istom trenutku kad je njegov pištolj naciljao Pitta. Pitt nije mogao vjerovati da su oba èovjeka bili sposobni reagirati kao jedan u djeliæu sekunde. Da su imali još dvije sekunde za ciljanje, Pittovo tijelo sada bi ležalo na granitnom podu rudnika.Hitci eksplodiraju poput zaglušujuæe baraže topnièke bitnice, odjekujuæi od kamenih zidova tunela. Deset sekunda, možda dvadeset èinilo se da je prošao cijeli sat Pat, Ambrose i Marquez zurili su s nevjericom u mrtva tijeka pod njihovim nogama. Zatim oprezni zaèeci nade i konaèna spoznaja da su još živi prekinu èaroliju ukoèenosti.Što se, za ime Božje, dogaða?, reèe Pat dubokim glasom. Zatim pogleda Pitta. Ubili ste ih? Bila je to više izjava nego pitanje.Bolje oni nego vi, reèe Pitt, zagrlivši je oko ramena.Doživjeli smo ružnu noænu moru, ali sada je skoro gotova.Marquez prijeðe preko traènica i nagne se nad mrtve ubojice.Tko su ti ljudi?Tajna koju æe riješiti èuvari zakona, odgovori Ambrose. On ispruži ruku. Htio bih se rukovati s vama, gosp...On zastane i pogleda ga.Ne znam èak niti ime èovjeka koji mi je spasio život.Dirk Pitt, reèe Pitt.Vaš sam dužnik, reèe Ambrose. Izgledao je vrlo uzbuðeno.I ja, doda Marquez pljusnuvši Pitta po leðima.Što mislite, kroz koji su rudnik ušli da bi došli do nas?, upita Pitt Marqueza. Rudar na trenutak razmisli. Najvjerojatnije Paradise.To znaèi da su se namjerno zarobili kad su aktivirali dinamit koji je uzrokovao lavinu reèe Ambrose.Pitt zavrti glavom.Ne namjerno. Znali su da mogu iziæi na površinu drugim putom. Njihova velika greška bila je što su upotrijebili preveliki naboj. Nisu planirali potres, kolabiranje tunela i otvaranje podzemnih pukotina koje su pustile vodu u tunele.Slažem se, reèe Marquez. Kako su bili na suprotnoj strani odrona, mogli su lako motociklima iziæi na površinu uz strmi prolaz prije potapanja. Otkrivši da je blokiran snijegom, poèeli su tražiti povezane tunele kako bi izišli kroz njih.... I nakon lutanja kroz tunele koje je trajalo satima, konaèno su naišli na nas, završi Ambrose. Pitt kimne.Vozeæi se uz tunel koji vodi do ulaza u Paradise, uštedjeli su si penjanje uz okomite prolaze kojima smo se mi morali penjati.Skoro kao da su nas tražili, promrmlja Marquez.Pitt nije objelodanio drugima svoje misli, ali bio je siguran da su motociklisti, stigavši do gornjih razina rudnika, pratili njihove tragove.Sve je to ludo, reèe Pat, gledajuæi omamljeno mrtve motocikliste. Što je mislio pod onim da smo umiješani u stvari iznad našeg shvaæanja?Pitt slegne ramenima. To æe odluèiti drugi. Pitanje koje muèi mene jest tko ih je poslao? Koga predstavljaju? Izvan toga, ja sam samo pomorski inženjer koji je vlažan, promrzao i želi naruèiti veliku porciju srednje peèenih rebarca i èašu tekile.Za pomorskog inženjera, reèe Ambrose cereæi se, prilièno ste vješti s pištoljem.Nije velika vještina pogoditi èovjeka s leda, odgovori Pitt cinièno.Što æemo s njim?, upita Marquez pokazavši motociklista kojeg je Pitt onesvijestio.Nemam uže da ga zavežemo, pa æemo mu skinuti èizme. Neæe otiæi daleko bosonog kroz tunele.Želite ga ostaviti?fSkNema smisla vuæi okolo nepokretno tijelo. Vjerojatno æe još biti u nesvijesti kad obavijestimo šerifa i on pošalje svoje zamjenike ovamo. Pitt zastane i upita Je li itko od vas vozio motocikl?Vozio sam Harleva deset godina, odgovori Marquez.

A ja imam staru Hondu CBX Super Sport od svojeg oca, reèe Pat.Vozite li je?Vozila sam je na studiju. Još uvijek je vozim vikendima.Pitt pogleda Pat s novim poštovanjem.Znaèi, vi ste stara iskusna motociklistica.Toèno, reèe ona ponosno.Zatim se okrene Ambroseu. A vi, dok?Nikada u životu nisam sjeo na motocikl. Zašto pitate?Jer imamo ovdje tri savršeno ispravna Suzukija RM125 i ne vidim razloga da ih ne posudimo i izvezemo se iz rudnika.Marquezova usta razvuku se u osmijeh. Ja sam s vama.A ja æu èekati ovdje dok se ne pojavi šerif, reèe Ambrose.Vi ostali idite. Ne želim provesti i jedan trenutak više u društvu živog ubojice i dva mrtvaca no što je nužno.Ne sviða mi se da vas ostavim ovdje s ubojicom, dok. Bolje da se vozite sa mnom. Ambrose je bio odluèan. Ovi motocikli baš i ne mogu voziti dodatne putnike. Neka sam proklet ako sjednem na njega. Osim toga, vozit æete se preko traènica, i bili bismo potpuno nestabilni.Neka vam bude, reèe Pitt, popustivši tvrdoglavom antropologu. Pitt klekne i uzme pištolje. On nikako nije bio roðeni ubojica, ali nije pokazivao žaljenje. Prije samo tri minute ti ljudi su namjeravali pobiti sve troje nevinih ljudi koje nikada prije nisu vidjeli što nije mogao dozvoliti ni pod kojim okolnostima. On doda jedan pištolj Ambroseu. Ostanite na barem dvadeset stopa od našeg prijatelja i pazite na svaki njegov treptaj. Pitt pruži Ambroseu i svoju svjetiljku. Baterije bi trebale trajati dok ne doðe šerif.Sumnjam da bih mogao pucati u drugo ljudsko biæe, protestirao je Ambrose, ali glas mu je bio hladan.Ne promatrajte te tipove kao ljude. To su hladnokrvni krvnici koji bi prerezali vrat ženi i poslije toga pojeli sladoled. Upozoravam vas, dok, ako vas prijeko pogleda, razbijte mu glavu kamenom.Suzukiji su još bili u praznom hodu, i trebalo im je manje od minute da nauèe osnovne kontrole. Mahnuvši Ambroseu, Pitt krene prvi. Nije bilo mjesta izmeðu traènica i zida, ne bez da oderu ruèke motocikla u zid. Pitt je vozio sredinom traènica, a slijedili su ga Pat i Marquez. Vožnja preko pragova drmala im je zube i èinila putovanje neudobnim. Pat se osjeæala kao da se nalazi u sušilici za rublje. Pitt otkrije da treba pronaæi odgovarajuæu brzinu pri kojoj ima najmanje vibracija. Bilo je to dvadeset milja na sat, brzina koja je bila sigurna i spora na cesti, ali prilièno opasna u uskom rudarskom tunelu.Zvuk motora odjekivao im je u ušima. Zrake farova poskakivale su goredolje, pogaðajuæi traènice i grede na stropu poput svjetla stroboskopa. On se gotovo sudari s jednim vagonom koji je virio iz popreènog tunela. Nakon vožnje po blagom usponu, stigli su do gornje razine rudnika zvanog Graðanin, sudeæi prema Pittovom raèunalu. Pitt se zaustavi na mjestu gdje se tunel raèvao i pogleda mali monitor.Jesmo li se izgubili?, upita Pat, nadjaèavajuæi buku ispuha.Još dvije stotine jarda niz lijevi tunel i trebali bismo stiæi do kraja tunela za koji ste rekli da izlazi ispod hotela Sheridan.Ulaz u OReilhjevu parcelu pokriven je prije stotinu godina, reèe Marquez. Neæemo iziæi tim putom.Ne šteti da pogledamo, reèe Pitt, mijenjajuæi brzinu i otpustivši kvaèilo. On doda gas, i nakon dvije minute morao je jako koèiti, iznenada naišavši na zid od cigala koji je blokirao ulaz u stari rudnik. On naglo stane, nasloni motocikl na gredu i prouèi cigle na svjetlu reflektora.Moramo pronaæi drugi put, reèe Marquez zaustavivši kraj njega on spusti obje noge na tlo kako bi održao motocikl uspravnim.Došli smo do temelja hotela.Pitt ga nije slušao. Kao da mu je um udaljen tisuæu milja, on polako prijeðe rukom preko suhih crvenih cigala. Okrene se kad je Pat zaustavila svoj motocikl i iskljuèila motor. Kuda æemo sad?, upita ona glasom koji je odavao potpunu iscrpljenost.

Pitt progovori bez okretanja.Tamo, odgovori nehajno, pokazujuæi u smjeru ciglenog zida.Predlažem da pomaknete motocikle u stranu tunela.Pat i Marquez nisu shvaæali. Nije im bilo jasno niti kad se Pitt popeo na Suzuki, dao gas i vrtio se natrag u tunel. Nakon jedne minute, èuli su kako ubrzava prema njima kroz tunel, dok je svjetlo Suzukija plesalo po gredama. Marquez procijeni da se Pitt kretao gotovo trideset milja na sat kad je izbacio noge i ukopao se u traènice na manje od deset jarda od zida, pustivši upravljaè motocikla stroj nastavi juriti ispod njega. Nagnuvši se natrag kako bi kompenzirao zalet, ostao je uspravan gotovo dvadeset stopa prije no što su mu stopala kliznula s traènica savio se u kuglu i zakotrljao tunelom poput lopte.Motocikl je ostao uspravan poèeo se naginjati u trenutku kad je udario u zid uz cviljenje metala u oblaku prašine. Razbio je stari zid od trulih cigala i nestao iza njega. Pat dotrèi do Pittovog tijela koje je bilo ispruženo na zemlji. Zaklela bi se da se ubio, ali on je pogleda dok mu je krv curila iz rane na bradi. Cerio se poput luðaka.Neka Evel Knievel pokuša ovo reèe on.Pat ga zaprepašteno pogleda.Ne mogu vjerovati da niste slomili sve kosti u tijelu.Ništa nije slomljeno, promrmlja on bolno dok je polako ustajao. Ali mislim da sam ih nekoliko išèašio.To je bila najluða stvar koju sam ikad vidio, promrmlja Marquez.Možda, ali uspjelo je bolje no što sam oèekivao.Pitt kimne prema rupi u zidu, držeæi se za desno rame. Stajao je tamo, dolazeæi do daha i èekajuæi da proðe bol u natuèenim rebrima i išèašenom ramenu. Za to je vrijeme Marquez micao cigle kako bi poveæao prolaz. Rudar pogleda srušeni zid i usmjeri svjetlo kroz rupu. Nakon nekoliko sekunda, pogleda natrag i reèe Mislim da smo u velikoj nevolji.Zašto?, upita Pat. Zar ne možemo iziæi?Možemo iziæi, reèe Marquez, ali to æe nas vraški koštati.Koštati? Pitt bolno došepa do otvora i pogleda unutra.0, ne, promrmlja.Što je?, upita Pat oèajno.Motocikl, reèe Pitt. Uletio je u vinski podrum hotela. Na podu teèe barem stotinu razbijenih boca starog vina.

Poglavlje VIŠerif James Eagan mladi vodio je operaciju spašavanja iz rudnika Paradise kad je dobio poruku od svojeg radiooperatera da se Luis Marquez nalazi u pritvoru zbog provaljivanja u hotel New Sheridan. Nije mogao vjerovati. Kako je to moguæe? Marquezova žena uporno je tvrdila da su njen muž i dvoje ljudi zarobljeni u rudniku. Eagan prepusti zamjeniku operaciju spašavanja i krene niz planinu do hotela.Zadnje što je oèekivao bili su razbijeni motocikli medu kutijama s bocama vina. Njegovo èuðenje poveæalo se kad je ušao u konferencijsku salu hotela kako bi se suoèio s poèiniteljima i pronašao troje mokrih, prljavih izmuèenih ljudi, dvojicu muškaraca i jednu ženu, od kojih je jedan nosio razderano ronilaèko odijelo. Svi su imali lisice i èuvali su ih zamjenici šerifa, stojeæi s ozbiljnim izrazima lica. Jedan od njih kimne prema Pittu.Ovaj je nosio arsenal oružja.To je vaše oružje?, upita Eagan službeno.Zamjenik kimne i podigne tri automatika ParaOrdnance 45Zadovoljan, Eagan se okrene Louisu Marquezu. Kako ste, do vraga, izišli iz rudnika i završili ovdje?, upita potpuno zbunjen.Nije važno otrese se Marquez. Vi i vaši zamjenici morate otiæi u tunel. Pronaæi æete dva mrtva tijela i profesora dr. Ambrosea kojeg smo ostavili da èuva ubojicu.Šerif Jim Eagan pokazivao je skepticizam, gotovo nevjericu dok je sjedao na stolac i vadio notes iz džepa na grudima.

Pretpostavljam da æete mi reæi što se ovdje dogada.Marquez oèajno isprièa o urušavanju i poplavi, dolasku Pitta, bijegu iz tajanstvene sobe, susretu s trojicom ubojica i nasilnom prolasku kroz zid vinskog podruma hotela.U poèetku je govorio polako, boreæi se s iscrpljenošæu. Zatim ubrza prièanje, vidjevši oèiglednu Eaganovu sumnjièavost. Frustracija je rasla i zamijenila ju je užurbanost Marquez je molio šerifa da spasi Toma Ambrosea. Prokletstvo, Jime, prestani biti tvrdoglav. Ustani i idi sam pogledaj.Eagan je poznavao Marqueza i poštovao ga kao èasnog èovjeka, ali njegova prièa bila je previše nategnuta da bi joj povjerovao bez dokaza. Crna lubanja od obsidijana, nerazumljivi zapisi u sobi napravljenoj tisuæu stopa u planini, ubojice koji jure tunelima na motociklima. Ako je to što mi prièaš istina, vas troje æete biti optuženi za ubojstvo.Gosp. Marquez vam je rekao samo istinu, reèe Pat polako, progovorivši prvi put. Zašto mu ne vjerujete?A vi ste?Patricia 0Connell, reèe ona umorno.Ja sam sa Sveuèilišta u Pennsylvaniji.A zbog èega ste bili u rudniku?Moje podruèje su drevni jezici. Zamolili su me da doðem u Telluride i dešifriram èudne zapise koje je gosp. Marquez pronašao u svojem rudniku.Eagan na trenutak prouèi ženu. Mogla je biti lijepa da je privlaèno odjevena i našminkana. Nije mu bilo lako povjerovati da ima doktorat iz drevnih jezika. Sjedeæi ovdje s vlažnom zamršenom kosom i blatnjavim licem, izgledala je kao beskuænica.Znam jedino, reèe Eagan polako, da ste uništili motocikl, koji je mogao biti ukraden, i razvalili vinski podrum hotela.Zaboravi to, molio je Marquez.Spasi dr. Ambrosea.Tek kad budem siguran u èinjenice, poslat æu svoje ljude u rudnik.Jim Eagan bio je šerif okruga San Miguel osam godina i radio je u harmoniji sa šerifima koji su upravljali Tellurideom. Ubojstava je bilo malo u okrugu San Miguel. Problemi na koje su nailazili uglavnom su bili automobilske nesreæe, sitne krade, tuènjave u pijanstvu, vandalizam i uhiæenja vezana uz drogu, obièno mlaðih ljudi koji su prolazili kroz Telluride tijekom ljeta i prisustvovali raznim countrv i jazz festivalima. Eagan je imao poštovanje graðana te male i lijepe zajednice. Bio je dobar èovjek, ozbiljan u radu lako se smijao kad bi popio pivo u jednom od barova. Srednje visine i težine, èesto je imao na licu izraz koji bi mogao preplašiti èovjeka. Jedan njegov pogled obièno bi bio dovoljan da uplaši svakoga koga bi uhitio.Mogu li zatražiti malu uslugu?, reèe iscrpljeni i natuèeni èovjek u poderanom ronilaèkom odijelu koji je izgledao kao da su ga provukli kroz krilca vodene pumpe.Na prvi pogled, Eaganu je izgledao kao da ima èetrdeset pet godina, ali vjerojatno je bio pet godina mladi no što je to sugeriralo njegovo tamno izborano lice. Šerif pretpostavi da je èovjek visok oko šest stopa i tri pedlja i težak 185 funta. Kosa mu je bila crna i valovita, s nekoliko sijedih vlasi na sljepooèicama. Obrve su mu bile tamne i guste, iznad živih zelenih oèiju. Ravan i uzak nos spuštao se prema èvrstim usnama lagano povijenih kutova. Ono što je Eaganu najviše smetalo nije bila èovjekova indiferentnost znao je mnogo kriminalaca koji su bili apatièni nego neki oblik distanciranog interesa. Bilo je oèito da èovjek nije nimalo impresioniran Eaganovom taktikom dominiranja.Ovisi, odgovori Eagan konaèno, s olovkom iznad stranice u notesu. Kako se zovete?Dirk Pitt.I koja je vaša uloga u svemu, gosp. Pitt?Ja sam direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje. Baš sam prolazio i pomislio da bi bilo zabavno potražiti zlato.Eaganu se nije sviðalo što nije u prednosti.Možemo i bez humora, gosp. Pitt.

Ako vam dam telefonski broj, hoæete li ga nazvati?Pittov ton bio je ljubazan, bez tragova neprijateljstva.Želite govoriti s odvjetnikom?Pitt zavrti glavom. Ne, nikako. Mislim da bi poziv koji bi potvrdio moj položaj i razlog prisutnosti mogao biti od koristi.Eagan se zamisli na trenutak, a zatim mu doda olovku i notes.U redu, dajte mi broj.Pitt zapiše broj u notes i vrati mu ga.Medugradski je. Možete zvati na njihov raèun ako želite.Vi možete platiti hotel, reèe Eagan škrto se osmjehnuvši.Razgovarat æete s admiralom Jamesom Sandeckerom, reèe Pitt. Broj je njegova privatna linija. Recite mu moje ime i objasnite mu situaciju.Eagan priðe telefonu na obližnjem stolu, zatraži vanjsku liniju i nazove broj. Nakon kratke pauze, reèe Admirale Sandecker, ovdje šerif Jim Eagan iz okruga San Miguel, Colorado. Imam problem vezan uz èovjeka koji tvrdi da radi za vas. Zove se Dirk Pitt.Zatim brzo opiše situaciju, izjavivši da æe Pitt vjerojatno biti zatvoren i optužena za provalu, kradu i vandalizam. Od te toèke, razgovor je krenuo nizbrdo, a lice mu poprimi izgubljeni izraz koji je trajao gotovo deset minuta. Kao da razgovara s bogom, on ponovi Da, gospodine nekoliko puta. Konaèno, spusti slušalicu i pogleda Pitta. Vaš šef je prokleto kopile.Pitt se nasmije. Mnogi ga tako opisuju. Imate vrlo impresivnu biografiju.Je li ponudio da plati štetu?Eagan se naceri. Inzistirao je da vam je odbije od plaæe.Pat radoznalo upita Što je još rekao admiral?Rekao je, izmeðu ostalog, reèe Eagan polako, da, ukoliko gosp. Pitt izjavi kako je Jug dobio Graðanski rat, moram povjerovati.Pitt i Marquez s Eaganom i jednim od njegovih zamjenika proðu kroz razbijeni zid vinskog podruma i poènu trèati starim tunelom. Uskoro su prošli kraj starog vagona i nastavili u mrak.Pitt nije mogao procijeniti udaljenost u tamnom tunelu. Pretpostavljao je da je ostavio Ambrosea i uhvaæenog ubojicu na trièetvrt milje od hotela.Držao je bateriju koju je posudio od zamjenika i gasio je svakih nekoliko stotina stopa, tražeæi u tami svjetlo ronilaèke svjetiljke koju je ostavio Ambroseu.Nakon što su prošli udaljenost za koju je pretpostavio da je toèna, Pitt stane i usmjeri svjetlo u dubinu tunela. Zatim ga ugasi. Ispred je bila samo crnina. Tu smo, reèe Pitt Marquezu.To je nemoguæe, reèe rudar. Dr. Ambrose bi èuo glasove i vidio naša svjetla. Viknuo bi ili nam signalizirao.Nešto nije u redu.Pitt osvijetli svjetiljkom otvor u jednom zidu tunela. Ovdje je procijep u kojem sam se sakrio kad su došli motociklisti.Eagan im priðe. Zašto smo stali?Koliko god to ludo zvuèilo, reèe Pitt, nestali su.Šerif osvijetli Pittovo lice tražeæi nešto u njegovim oèima.Sigurni ste da niste sve izmislili?Kunem se Bogom promrmlja Marquez.Ostavili smo dva mrtva tijela, onesviještenog ubojicu i dr. Ambrosea s pištoljem da ga èuva.Pitt zanemari šerifa i klekne na koljena. Vrlo polako osvijetlio je tunel pod kutom od 180 stupnjeva, ispitujuæi svaki inè zemlje i vagone za rudu. Marquez poèe govoriti Što. ali Pitt podigne ruku, dajuæi mu znak da zašuti. Pretpostavljao je da su Ambrose i ubojica morali ostaviti barem neke sitne znakove svoje prisutnosti. Njegova izvorna namjera bila je potražiti èahure metaka kojima je ubio napadaèe. Ali, od njih nije bilo nikakvog traga. Pozadina vrata poèe mu treperiti. Ovo je bilo toèno mjesto, bio je siguran. Zatim osjeti više no što primijeti gotovo nevidljivu nit crne žice na udaljenosti od osamnaest pedalja, tako da nije bacala sjenu na svjetlu njegove svjetiljke.

Pratio je svjetlom žicu, preko traènica, i uz zid do crnog platnenog svežnja prièvršæenog na jednu gredu iznad njihovih glava.Recite mi, šerife, reèe Pitt èudno tihim glasom, imate li obuku u uklanjanju bomba?Držim policajcima kurs o tome, odgovori Eagan podignutih obrva. Bio sam struènjak za eksplozive u vojsci. Zašto pitate?Vjerujem da nam je namješteno da odemo u komadiæima na drugi svijet.On pokaže žicu koja je vodila od traènica do grede.Ako nisam u krivu, tamo je eksplozivna zamka.Eagan se približi crnoj niti na udaljenost od nekoliko pedalja.Slijedio ju je do platnenog zavežljaja, kojeg pažljivo prouèi.Vjerujem da ste u pravu, gosp. Pitt. Netko vas ne voli.Niti vas, šerife. Sigurno su znali da æete nam se vi i vaši ljudi pridružiti u potrazi za dr. Ambroseom.Gdje je profesor?, upita Marquez glasno.Kamo su otišli on i ubojica?Postoje dvije moguænosti, reèe Pitt.Prva je da je ubojica došao k svijesti, savladao dr. Ambrosea, ubio ga i bacio njegovo tijelo u najbliži otvor. Zatim je postavio bombu i nestao kroz drugi tunel na površinu.Trebali biste pisati bajke, reèe Eagan.Onda objasnite zamku?Kako da znam da je vi niste postavili?Nemam motiva.Pusti ga, Jime, reèe Marquez.Gosp. Pitt nije mi izlazio iz vidokruga zadnjih pet sati. Upravo je spasio naše živote. Ako nas eksplozija ne bi ubila, urušavanje bi.Nismo sigurni da je u zavežljaju eksploziv, reèe Eagan tvrdoglavo.Onda potegnite žicu i vidite što æe se dogoditi, naceri se Pitt. Ali ja neæu biti ovdje da provjerim. Ja idem van.On ustane i poène hodati traènicama natrag prema hotelu.Jedan trenutak, gosp. Pitt. Nisam gotov s vama.Pitt zastane i okrene se. Što namjeravate, šerife?Provjeriti vreæicu na gredi, i ako je eksploziv, deaktivirati ga.Pitt krene nekoliko korala unatraške, ozbiljnog lica. Ne bih to uèinio na vašem mjestu. To nije bomba koju je napravio neki mladi terorist u svojem dvorištu. Kladim se u sljedeæu plaæu da su je napravili struènjaci i da æe eksplodirati na najmanji dodir.Eagan ga pogleda.Ako imate bolju ideju, volio bih je èuti.Vagon se nalazi na nekoliko stotina jarda uz traènice, odgovori Pitt. Gurnimo ga neka potegne žicu i detonira eksploziv.Eagan se složi. Petnaest minuta kasnije, Pitt, Eagan, Marquez i zamjenik dogurali su vagon na pedeset jarda od žice. Teški željezni kotaèi cviljeli su i protestirali prvih pedeset stopa, ali uskoro su se olabavili i krenuli glatko hrdavim traènicama dok je drevna mast na njihovim osovinama podmazivala kugliène ležaje. Èetiri znojna èovjeka konaèno su stigli do grebena lagane nizbrdice.Kraj linije, proglasi Pitt.Jedan dobar pritisak i trebao bi se kotrljati cijelu milju.Ili dok ne padne u sljedeæi otvor, reèe Marquez.Ljudi zajedno gurnu vagon i potrèe s njim, dok nije postigao brzinu i poèeo im odmicati. Posrnuli su i uhvatili dah, dok su im se otkucaji srca smirivali. Zatim osvijetle vagon svjetiljkama dok je jurio traènicama i nestao iza zavoja tunela.Manje od minute kasnije, strašna detonacija prolomi se tunelom. Udarni val gotovo ih sruši na pod. Zatim ih obavije oblak prašine, praæen dubokom tutnjavom tona stijena sa stropa tunela.Tutnjava im je još bila u ušima, a jeka se odbijala od zidova kad Marquez vikne Eaganu To bi trebalo uništiti svaku sumnju.

U vašoj žurbi da dokažete da ste u pravu, previdjeli ste nešto, reèe Eagan glasno, suhim i provokativnim tonom.A što to? Pitt ga pogleda.Dr. Ambrosea. On je možda još negdje unutra iza odrona. A èak i ako je mrtav, neæemo moæi pronaæi njegovo tijelo.Bio bi to gubitak snage, reèe Pitt kratko.Dali ste nam samo jednu moguænost, reèe Eagan.Ima li to kakve veze s drugom?Pitt lagano kimne glavom.Dr. Ambrose, reèe on strpljivo, nije mrtav.Kažete da ga treæi ubojica nije smaknuo?, upita Marquez.Teško bi ubio svojeg šefa.Šefa?Pitt se nasmiješi i samouvjereno reèe Dr. Tom Ambrose je jedan od ubojica.

Poglavlje VIIOprostite što kasnim na veèeru, reèe Pat ušavši u Marquezovu kuæu. Ali oèajnièki sam trebala vruæu kupku, i bojim se da sam se predugo natapala.Lisa Marquez veselo je zagrli.Nemate pojma koliko sam sretna što vas opet vidim. Ona se odmakne, a lice joj se osvijetli poput anðeoskog kad je vidjela Pitta kako ulazi u kuæu. Poljubi ga u oba obraza. Kako bih vam ikad mogla zahvaliti što ste mi vratili muža kuæi, živoga i zdravog?Varao sam, reèe Pitt uz poslovièni osmijeh.Da bih spasio Luisa, morao sam spasiti sebe.Skromni ste.Pat iznenaðeno primijeti traèak stvarne zbunjenosti na Pittovom licu dok je gledao u pod. Ona doda Dirk nije spasio samo vašeg muža.Luis je vrlo malo govorio o vašoj avanturi. Morate mi isprièati detalje za veèerom.Lisa je izgledala elegantno u skupocjenom kostimu.Dajte da vam uzmem kapute.Mirišem li srnetinu na roštilju?, reèe Pitt, vadeæi se iz neugodne situacije.Luis se u garaži igra sa svojim ureðajem za dim, reèe Lisa.Prehladno je da bismo jeli vani, pa sam postavila stol u našem staklenom solariju na stražnjem trijemu. Luis je instalirao grijaèe, pa je ugodno. Uzmite si pivo dok prolazite kroz kuhinju.Pitt uzme bocu Pacifico piva iz hladnjaka i pridruži se Marquezu u garaži. Marquez je bio nagnut nad bubnjem od pedeset galona koji je pretvorio u ureðaj za dimljenje.Dobro miriše, reèe Pitt. Ne upotrebljavate roštilj na ugljen?Puno bolji okus mesa dobije se na ovom ureðaju, reèe Luis.Ubio sam srnu prošle sezone. Dao sam je razrezati u Montroseu i zamrznuo. Èekajte dok je probate sa specijalnim Lisinim umakom.Malo kasnije, svi su sjedili za dugim borovim stolom koji je Marquez sagradio u ostakljenom trijemu, uživajuæi u odrescima od srnetine i Lisinom odliènom umaku.Kaša od špinata, peèeni krumpiri i velika zdjela salate nadopunjavali su srnetinu. Marquez je zamolio Pat i Dirka da ne prièaju mnogo o iskustvu. Nije želio uznemirivati svoju ženu više no što je morao. Dovoljno je patila dok je èekala da on iziðe iz rudnika živ i zdrav. O avanturi su prièali neoptereæeno, ne spominjuæi ubojice rekli su da je Ambrose sreo prijatelje i nije mogao stiæi na veèeru.Unatoè tome što su se ponašali kao da su se vratili iz šetnje parkom, Lisa je znala da nije tako, ali je šutjela. Nakon veèere, Pat joj pomogne poèistiti stol i vrati se, dok je Lisa hranila mlade kæeri i kuhala kavu prije no što æe iznijeti kolaè od mrkve.Isprièajte me na trenutak, reèe Pitt. On uðe u kuæu i reèe nekoliko rijeèi Liši prije no što se vratio za stol. Zadovoljan što njegova žena ne èuje, Marquez

pogleda Pitta i reèe Ne mogu prihvatiti teoriju o dr. Ambroseu. Siguran sam da je ubijen èim smo ga napustili.Slažem se s Luisom, reèe Pat. Reæi da je Tom išta drugo do priznati znanstvenik je smiješno.Jeste li ikad prije sreli Ambrosea?, upita Pitt.Ona zavrti glavom. Ne, ali znam ga po reputaciji.Ali nikad ga niste vidjeli.Ne.Kako onda znate da èovjek koji vam se predstavio kao Tom Ambrose nije varalica?U redu, reèe Marquez. Pretpostavimo da je bio varalica i suraðivao s motociklistima. Kako objašnjavate èinjenicu da bi se i on sigurno utopio da se vi niste pojavili?Toèno, reèe Pat tiho. Nemoguæe da je povezan s kriminalnom zavjerom ako su ubojice pokušali ubiti i njega.Njegovi prijatelji su zabrljali.U Pittovom glasu èula se hladna uvjerenost. Možda su bili struènjaci za demoliranje, ali nisu profesionalni rudari kao Luis i postavili su prejak eksploziv. Umjesto da uzrokuju samo urušavanje i blokiraju tunel, srušili su stijenu koja je zadržavala podzemnu rijeku i usmjerili je u niže razine rudnika. Krivi proraèun koji im je pokvario planove. Prolaz i soba s lubanjom bili su poplavljeni prije no što su mogli zaobiæi odron i spasiti svojeg šefa.Marquez pogleda vrhove planina koji su okruživali Telluride, obrubljene svjetlom veèernjih zvijezda.Zašto urušiti tunel? Što dobivaju time?Savršeno ubojstvo, odgovori Pitt.Htjeli su vas ubiti razbivši vam glave kamenjem. Zatim bi zakopali vaša tijela u zemlju iz odrona. Ako i kada bi vaša tijela bila otkrivena, vaša smrt bila bi pripisana rudarskoj nesreæi.Zašto nas ubiti?, upita Pat s nevjericom. Iz kojeg razloga?Jer ste predstavljali prijetnju.Luis i ja prijetnja? Bila je zbunjena. Kome?Dobro financiranoj i organiziranoj tajnoj skupini koja nije htjela da soba s crnom lubanjom postane javno otkriæe.Zašto bi netko htio zatajiti veliko arheološko otkriæe?, reèe Pat potpuno zbunjena.Pitt okrene dlanove u bespomoænoj gesti.Tu naše pretpostavke prestaju. Ali voljan sam kladiti se u farmu da ovo nije bio izolirani incident. Da trag tijela vodi do drugih nalaza te velièine.Jedini drugi arheološki projekt koji je bio okružen takvom tajnom bio je ekspedicija dr. Jeffreva Taffeta s Državnog sveuèilišta u Arizoni. On i nekoliko studenata poginuli su istražujuæi spilju na sjevernoj padini Mount Lascara u Èileu.Što je bio uzrok njihovih smrti?, upita Marquez.Našli su ih smrznute, odgovori Pat.Što je bilo vrlo èudno, prema zapažanjima spasilaèkog tima koji je pronašao tijela. Vrijeme je bilo savršeno, bez oluja, a temperature su bile jedva ispod toèke smrzavanja. Istraga nije otkrila zašto su Taffet i njegovi studenti umrli od hipotermije.Kakvo je arheološko otkriæe bilo u spilji?, upita Pitt.Nitko ne zna sa sigurnošæu. Par amaterskih planinara iz New Yorka, uspješni porezni odvjetnici, otkrili su i istražili spilju spuštajuæi se s vrha planine. Opisali su drevne artefakte rasporeðene po spilji prije no što su bili ubijeni.Pitt je pogleda. I oni su poginuli?Njihov privatni zrakoplov srušio se prilikom uzlijetanja iz zraène luke u Santiagu.Tajna se produbljuje.Sljedeæe ekspedicije u spilju nisu pronašle ništa, nastavi Pat. Ili su odvjetnici pretjerali...Ili je netko odnio artefakte, završi Pitt.

Pitam se jesu li odvjetnici pronašli crnu lubanju, razmišljao je Marquez. Pat slegne ramenima. Nitko nikada neæe saznati.Jeste li spasili bilješke iz sobe?, upita Marquez Pat.Stranice su natopljene tijekom plivanja kroz rudnik, ali kad ih osušim sušilicom, bit æe èitke. A ako imate pitanja o znaèenjima zapisa, zaboravite ih. Simboli nisu niti iz jednog pisma koje poznajem.Mislim da pisani simboli premošæuju kulture, drevne i moderne da bi imali sliène oznake, reèe Pitt zamišljeno.Ne nužno. Ima mnogo drevnih zapisa koji nemaju paralela. Vjerujte mi kad kažem da su zapisi na zidovima sobe crne lubanje jedinstveni.Ima li izgleda da su prijevara?Ne znam dok ih ne budem mogla detaljnije prouèiti. Vjerujte mi, reèe Marquez osjeæajno, nitko nije ušao u sobu dugo vremena. Okolne stijene nisu pokazivale znakove novog kopanja.Pat makne svoju dugu crvenu kosu iz oèiju.Pitanje je tko je sagradio sobu i zašto.I kada, ubaci Pitt.Soba i ubojice su povezani na neki naèin.Iznenadni povjetarac prohuji kanjonom, zatresavši prozore solarija. Pat zadrhti.Veèer postaje hladna. Mislim da æu otiæi po kaput.Marquez se okrene prema kuhinji.Pitam se gdje je Lisa s kavom i kolaèima...Glas mu se prekine kad je Pitt iznenada skoèio na noge. U jednom grèevitom trenutku, on gurne rudara pod stol, zgrabi Pat i baci je na pod, pokrivši njeno tijelo svojim. Slabašni dašak pokreta u sjenama kraj kuæe odapeo je njegov precizan osjeæaj za opasnost koji se brusio godinama. U sljedeæem trenutku, dva hitca eksplodiraju u sjenama izvan kuæe, tako brzo da su zvuèila kao jedan.Pitt je ležao na Pat, slušajuæi kako se bori za zrak koji joj je izbio iz grudi. Makne se s nje i ustane, zaèuvši poznati glas kako vièe iz sjena, glas pun samopouzdanja. Jesam ga!Pitt polako pomogne Pat da sjedne i podigne Marqueza na noge. To su bili pucnji...taj glas?, promrmlja zbunjeni Marquez.Nema brige, reèe Pitt utješno. Spas je ovdje.Lisa, djeca.. reèe Marquez, okrenuvši se i potrèavši u kuæu.Sigurni u kadi, reèe Pitt, uhvativši ga za ruku.Kako?Jer sam im rekao da se tamo sakriju.Nabijeni èovjek pojavi se iz planinskog raslinja koje je okruživalo kuæu, noseæi arktièko bijelo odijelo s kapuljaèom. Vukao je tijelo kroz snijeg, odjeveno u crno ninja odijelo, lica pokrivenog skijaškom maskom. Još je bilo dovoljno svjetla da bi se ispod bijele kapuljaèe vidjela griva crne kovrèave kose, tamne etrušèanske oèi i usne raširene u osmijeh. Vukao je tijelo muškarca za jednu nogu s takvom lakoæom kao da vuèe vreæu krumpira od pet kilograma.Ima li problema?, upita Pitt tiho, izišavši van na snijegom pokriveno dvorište.Nikakvih, odgovori stranac. Kao da pljaèkam slijepca. Unatoè majstorskom pokušaju prikradanja, nije oèekivao zasjedu.Podcjenjivanje lovine je najgora greška koju može uèiniti profesionalni ubojica.Pat pogleda Pitta, blijedog lica.Planirali ste ovo?, reèe mehanièki.Naravno, prizna Pitt gotovo demonski. Ubojice su... Ona zastane da bi pogledao èovjeka koji mu je ležao pod nogama.... bili su fanatici. Ne mogu zamisliti koji su njihovi motivi da ubiju svakoga tko ude u tajanstvenu sobu. Ja sam se pojavio niotkuda i stavio klip u njihov dobro podmazan plan. Bojali su se da se mogu vratiti u sobu i uzeti crnu lubanju. I da æe Pat dešifrirati zapise.Kad smo pobjegli iz tunela i kad nas je šerif pustio, ovaj je bio tamo i gledao, èekajuæi pravu priliku. Kako su veæ uložili toliki napor da prikriju otkriæe sobe i eliminiraju sve svjedoke, nije trebalo biti genij da se shvati da neæe ostaviti posao nezavršen i dozvoliti da odemo živi iz Telluridea. Zato sam postavio mamac i èekao da zagrizu.Mi smo bili mamci, promrmlja Marquez.

Mogli su nas ubiti.Bolje riskirati sada dok su karte na našoj strani nego èekati da postanemo ranjivi.Ne bi li trebalo obavijestiti šerifa Eagana?On bi ovoga èasa trebao privesti drugog ubojicu u Patinom pansionu.Ubojica u mojoj sobi?, reèe Pat šokirana.Dok sam se kupala?Ne, reèe Pitt strpljivo.Ušao je tek nakon što ste krenuli sa mnom Marquezu.Ali mogao je uæi unutra i ubiti me.Teško. Pitt stisne njenu ruku.Vjerujte mi kad kažem da nije bilo opasnosti. Niste li primijetili da je u pansionu gužva? Šerif je doveo malu skupinu lokalnih ljudi da hodaju hodnicima i salama pansiona, ponašajuæi se kao sudionici konvencije. Ubojici bi bilo nespretno loviti svoju žrtvu u gomili. Kad je reèeno da nas dvoje dolazimo Marquezu, ubojice su se podijelili. Jedan je krenuo poslati nas na groblje tijekom veèere, a drugi je pretražio vašu sobu, tražeæi notes i kameru.Njega ne poznajem iz šerifovog odjela, reèe Marquez pokazavši mišiæavog uljeza. Pitt se okrene i zagrli oko ramena stranca koji je savladao ubojicu. Mogu li predstaviti svojeg najstarijeg i najdražeg prijatelja, Alberta Giordina. Al je moj asistent iz NAMPa.Marquez i Pat stajali su šuteæi, nesigurni kako se ponašati.Prouèavali su Ala kao što biolog promatra bakteriju kroz mikroskop. Giordino jednostavno pusti napadaèevu nogu, iskoraèi naprijed i rukuje se s njima. Drago mije što sam vas upoznao. Sretan sam što sam mogao pomoèi.Tko je pogoden?, upita Pitt.Ovaj momak ima nevjerojatne reakcije, reèe Giordino.0 da, znam.Sigurno je telepat. Ispalio je metak u mojem smjeru u istom trenu kad sam i ja opalio.Giordino pokaže poderotinu na boku hlaèa. Metak me jedva dodirnuo. Moj je pogodio njega ravno u desnu stranu pluèa.Imao si sreèe.Oh, ne znam, reèe Giordino vedro. Ja sam naciljao, on nije.Je li još živ?Mislim da jest. Ali neæe uskoro trèati maraton.Pitt se nagne i skine skijašku masku s glave ubojice.Pat uzdahne s užasom što je razumljivo s obzirom na okolnosti, pomisli Pitt suho. Još nije mogla prihvatiti sve što se dogodilo otkako je izišla iz zrakoplova.0, Bože! Glas joj je sadržao mješavinu šoka i nemira.To je dr. Ambrose!Ne, draga gospodo, reèe Pitt blago. To nije dr. Thomas Ambrose. Kao što sam vam veæ rekao, pravi Ambrose je vjerojatno mrtav. Ova ništarija vjerojatno je preuzela na sebe da ubije vas, Luisa i mene zato što je bio jedini koji nas može sa sigurnošæu identificirati.Istina Pittovih rijeèi udari je s bolnom okrutnošæu. Ona klekne i pogleda u otvorene oèi ubojice, te upita Zašto ste morali ubiti dr. Ambrosea?U njegovim oèima nije bilo trunke osjeæaja. Jedini znak rane bila je krv koja je curila iz usta, siguran znak rane u pluæima.Ne ubiti, pogubiti, šapne on. Bio je prijetnja i morao je umrijeti, baš kao što svi vi morate umrijeti.Imaš obraza opravdavati svoje akcije, reèe Pitt ledenim glasom.Ne opravdavam ništa. Dužnost prema Novoj Sudbini ne zahtijeva opravdavanje.Tko i što je Nova Sudbina?Èetvrto carstvo, ali bit æete mrtvi prije no što ga budete mogli vidjeti. U ubojièinom tonu nije bilo mržnje niti arogancije, samo jednostavna izjava pretpostavljene èinjenice. Govorio je s tragom europskog naglaska.Soba, crna lubanja, koje je njihovo znaèenje?Poruka iz prošlosti. Prvi put pojavi se traèak osmijeha.

Najveæa tajna svijeta. To je sve što æete saznati.Mogli biste postati skloniji suradnji nakon nekoliko godina u zatvoru.Ubojica lagano zavrti glavom. Neæu doèekati suðenje.Oporavit æeš se.Ne, griješite. Neæe biti prilike za ispitivanje. Umirem zadovoljan što æete me vi uskoro slijediti, gosp. Pitt.Prije no što ga je Pitt mogao zaustaviti, èovjek podigne ruku do usta i stavi u njih kapsulu. Cijanid, gosp. Pitt. Djelotvoran kao kad ga je prije šezdeset godina uzeo Herman Goering.Zatim zagrize kapsulu.Pitt brzo stavi usta na ubojièino uho. Morao je izreæi zadnje rijeèi prije no što ubojica Thomasa Ambrose ode u veliko ništa.Žalim te, ti bijedno smeæe. Veæ znamo sve o tvom idiotskom Èetvrtom carstvu.Bila je to ružna laž, ali pružila je Pittu okrutno zadovoljstvo.Tamne oèi se rašire, a pogled odluta dok je ubojica umirao.Je li mrtav?, šapne Pat.Kao egipatska mumija, reèe Pitt hladno.Tako i treba. Giordino indiferentno slegne.Šteta što ne možemo dati njegove organe lešinarima.Pat pogleda Pitta. Znali ste, reèe ona tiho. Nitko nije primijetio, ali vidjela sam kad ste uklonili metke iz njegovog pištolja.Ubio bi sve troje, promrmlja Marquez.Kako ste posumnjali u njega?Utemeljena pretpostavka, reèe Pitt.Ništa više. Izgledao mi je previše kalkulirajuæe, previše hladno. Lažni gosp. Ambrose nije se ponašao poput èovjeka èiji je život u opasnosti.Telefon u kuhinji zazvoni i Marquez podigne slušalicu slušao je minutu, progovorio nekoliko rijeèi i spustio je.Šerif Eagan, reèe on. Dvojica zamjenika ozbiljno su ranjena u okršaju u Patinom pansionu. Neidentificirani naoružani sumnjivac smrtno je ranjen i umro je prije no što je mogao govoriti.Pitt zamišljeno pogleda tijelo lažnog dr. Ambrosea.Tko kaže da mrtvaci ne prièaju prièe?Možemo li iziæi van?, upita Lisa tihim glasom vireæi prestrašeno iza kuhinjskih vrata, ona ugleda tijelo na podu.Pitt priðe i uzme je za ruku. Možete, sigurno je.Marquez je zaštitnièki zagrli. Kako su djevojèice?Veæinu su prespavale.Odron je zauvijek zapeèatio tunel, reèe on polako Liši.Èini se da su dani našeg rudarenja gotovi.Neæu se uzrujavati zbog toga, reèe Lisa s osmijehom. Ti si bogat èovjek, Luis Marquez. Vrijeme je da promijenimo životni stil.Takoder je bitno, predloži Pitt, dok ne saznamo tko su ti ljudi i što im je cilj, zastane i Ijutito pogleda ubojièino tijelo, da vi i vaša obitelj napustite Telluride i nestanete.Vrisak sirena šerifovog automobila i ambulantnih kola poèeo se približavati niz cestu. Lisa pogleda svojeg muža odsutnim pogledom. Onaj mali hotel okružen palmama na obali Cabo San Lucasa koji smo oduvijek željeli kupiti...On kimne. Mislim da je sada vrijeme.Pat dodirne Pittovu ruku, a on se okrene i nasmiješi joj se.Gdje æu se ja sakriti?, upita ona tiho.Ne mogu jednostavno odbaciti svoju akademsku karijeru. Previše sam radila da bih postigla to što imam.Vaš život ne vrijedi niti dva centa ako se vratite u uèionicu i svoj laboratorij, reèe Pitt.Ne dok ne saznamo sa èime smo se suoèili.Ali, ja sam struènjak za drevne jezike, a vi ste podvodni inženjer. Lov na ubojice nije naš posao.U pravu ste, složi se on.

Vladine agencije preuzet æe posao. Ali vaša ekspertiza æe biti od kljuène važnosti za rješenje zagonetke.Ne mislite li da je ovo gotovo?On polako zavrti glavom. Nazovite to kompliciranom konspiracijom ili makijavelistièkom zavjerom dogaða se nešto što nadilazi obièna ubojstva. Ne moram imati parapsihološke sposobnosti da bih shvatio da zapisi i crna lubanja u sobi imaju mnogo dublje posljedice no što možemo zamisliti.Kad je šerif Eagan stigao i poèeo ispitivati Giordina, Pitt iziðe van u hladnu noæ i pogleda veliki prostiraè na crnom nebu, Mlijeènu stazu. Marquezova kuæa bila je na visini od deset tisuæa stopa, i zvijezde su izgledale poput sjajnog mora kristala.Gledao je nebo proklinjuæi noæ, svoju bespomoænost, nepoznate ubojice, i sebe što se izgubio u vrtlogu zbunjenosti. Tko su bili ti luðaci i njihova Nova Sudbina? Odgovori su bili izgubljeni u noæi. Nije mogao vidjeti oèigledno, a neizbježno je postalo udaljeno.Znao je jedino da æe netko platiti, i to pošteno.Poèeo se osjeæati bolje. Iza njegovog bijesa ležala je hladna samouvjerenost, a iza nje uzvišena lucidnost. Misao se veæ formirala u njegovom umu, razvijajuæi se dok nije jasno vidio što mora uèiniti.Kao prvo, vratit æe se u sobu i iznijeti crnu lubanju.

Poglavlje VIIIU nemoguænosti da upotrijebe izvornu rutu bijega zbog bombe koja je srušila strop tunela, tim koji se sastojao od Pitta, Giordina, Eagana, Marqueza i dvojice zamjenika krenuo je putom kojim je Pitt ušao iz rudnika Buccaneer prije dvadeset èetiri sata. Pouzdajuæi se u njegovo raèunalo, ljudi su brzo stigli do potopljenog otvora koji se spuštao u donje tunele i vodio do rudnika Paradise.Pitt je stajao na rubu otvora i gledao u crnu, zlokobnu vodu, pitajuæi se je li to dobra ideja. Voda se od juèer podigla za još dvije razine. Tijekom noæi, pritisak iz dubine se polako smanjio, dok se voda nije konaèno ustalila na jednoj razini.Šerif Eagan mislio je da je Pitt lud. I Pat OConnell mislila je da je lud, kao i Luis i Lisa Marquez. Jedino Giordino nije ga nazvao luðakom, i to zato što je inzistirao da krene za njim kao pomoæ ako Pitt upadne u nevolju.Ronilaèka oprema bila je u osnovi ista koju je upotrijebio prije, osim što je sada namjeravao nositi izolacijsko ronilaèko odijelo. Obièno odijelo bilo je praktièno za kretanje izvan vode i štitilo ga je od hladnoæe tijekom hodanja rudnikom, ali izolacijsko odijelo bilo je bolje za izolaciju tijela od niskih temperatura podzemnih voda. Za hodanje do otvora, meðutim, uzeo je toplu, udobnu odjeæu, planirajuæi se presvuæi u ronilaèko odijelo tek kad stigne na mjesto ronjenja.Luis Marquez pridružio se ekspediciji nakon što je zadužio trojicu svojih prijatelja rudara da pomognu nositi ronilaèku opremu koja je ukljuèivala ljestve od užadi za lakše kretanje kroz okomite prolaze. Šerif Eagan èvrsto je vjerovao da æe upravljati operacijom spašavanja koju je smatrao neizbježnom.Pitt i Giordino skinuli su svoju odjeæu, odjenuli termalnu zaštitu, te najlonsko i poliestersko unutarnje odijelo u obliku dugih gaæa. Zatim su ušli u izolacijsko odijelo od vulkanizirane gume Viking s kapuljaèom, rukavicama i èizmama sa èvrstim potplatima. Kad su se obukli i provjerili opremu, Pitt pogleda Giordinovo lice. Mali Talijan izgledao je mirno kao da æe zaroniti u plivaæi bazen dubok dva jarda. Vodit æu nas raèunalom i ostaviti tebi da se fokusiraš na dekompresijske tablice.Giordino je imao raèunalo za dekompresiju prièvršæeno na desnoj ruci. Raèunanje dekompresijskih zaustavljanja kod približnog vremena ronjenja od trideset minuta u vodi dubokoj sto deset stopa, na visini od deset tisuæa stopa iznad morske razine, neæe biti lako. Ali, mislim da te mogu vratiti na ovaj kameni otok bez narkoze i embolizma.Bit æu ti vjeèno zahvalan.

Pitt navuèe na lice masku Mark II s ugraðenim sustavom za podvodno komuniciranje. Èuješ li me?, upita Giordina.Kao da si mi u glavi.U rudnik su dovukli deset spremnika sa zrakom. Za ronjenje svaki je nosio dva spremnika prièvršæena na leðima, i jedan rezervni izmeðu njih, što je bilo ukupno šest. Preostala èetiri su Marquez i njegovi prijatelji trebali spustiti na odreðene dubine prema Giordinovom uputama. Nisu imali oružja osim ronilaèkih noževa.Mislim da bismo mogli krenuti, reèe Pitt.Nakon tebe, odgovori Giordino. Pitt ukljuèi svoju svjetiljku i usmjeri je u glatku površinu vode. Odbaci se od ruba i skoèi pet stopa kroz zrak, pljusnuvši u tekuæinu u eksploziji mjehura. Drugi pljusak slijedio je ubrzo nakon toga, i Giordino se pojavi iz mraka. On pokaže rukom prema dolje, presavije se i udari perajama, ulazeæi u dubine rudnika. Plivali su dolje, dok su im svjetla rezala crnu vodu, otkrivajuæi samo hladne, tvrde kamene zidove.Išli su polako, izjednaèujuæi rastuæi pritisak vode u ušima što su dublje ronili. Da nisu znali da rone niz okomiti prolaz, mogli bi se zakleti da plivaju u vodoravnoj cijevi.Konaèno se pojavi pod galerije na dnu prolaza približe im se traènice vagona za rudu, hladne, pod debelim slojem hrde. Voda više nije bila uskomešana od navale nakon eksplozije bila je mirna i bistra a vidljivost je sezala do pedeset stopa. Pitt provjeri mjeraè dubine igla je stajala na 186 stopa i saèeka da mu se Giordino približi.Koliko još ima?, upita Giordino.Devedeset do stotinu jarda, odgovori Pitt pokazavši rukom.Oko onog zavoja u tunelu.Zamahne perajama i ude u tunel, dok mu je svjetlo šaralo gredama. Zaobišli su zavoj, kreæuæi se iznad traènica.Iznenada, Pitt pruži ruku i naglo stane.Ugasi svjetlo zapovjedi Giordinu.Prijatelj ga posluša, i tunel utone u mrak, ali ne potpuni. Mutan sjaj prolazio je kroz vodu ispred njih.Mislim da imamo krivolovce, reèe Giordino.Zašto se ti tipovi pojave svaki put kad ispuhnem nos?, zagunda Pitt.U sobi su bila dva ronioca, radeæi pažljivo i predano, fotografirajuæi zapise na zidovima. Par podvodnih svjetiljaka stajao je na stalcima, osvjetljavajuæi potopljenu sobu kao hollywoodsku pozornicu. Pitt pogleda gore kroz rupu u podu sobe, ostavši u sjeni kako ronioci unutra ne bi vidjeli odraz svjetla na njegovoj maski.Divio se njihovoj efikasnosti. Upotrebljavali su naprave za disanje koje su apsorbirale i eliminirale izdahnute mjehure kako bi sprijeèili zamuæivanje vode ispred leæa svojih kamera. On je morao posebno paziti da njegovi mjehuriæi ne proðu kroz otvor u sobu.Predani su, to im priznajem, promrmlja Pitt.Što god se nalazilo u zapisima, treba im toliko da su za to spremni ubiti i umrijeti.Dobro da im je komunikacijski sustav na drugoj frekvenciji, inaèe bi nas mogli èuti.Možda su nas èuli i planiraju nas namamiti unutra.Giordinove usne saviju se u osmijeh ispod maske.Hoæemo li ih razoèarati i pobjeæi?Jesmo li ikad bili dovoljno pametni da se izvuèemo na lakši naèin?Ne, koliko se ja sjeæam.Giordinova povezanost s Pittom nikada nije oslabila tijekom godina njihovog prijateljstva prijateljstva koje je zapoèelo još u prvom razredu. Kakav god plan smislio Pitt, bez obzira koliko bio lud ili smiješan, Giordino je sudjelovao, bez najmanjeg protesta. Spasili su jedan drugome živote mnogo puta, i mogli proèitati misli kad je bilo potrebno. Bilo je samo po sebi razumljivo da njih dvojica rade u timu. O njihovim avanturama u NAMPu su se prièale legende.

Bilo bi nemoguæe da obojica uðemo istovremeno u sobu prije no što oni stignu reagirati, reèe Pitt promatrajuæi uzak otvor prolaza.Mogli bismo uplivati unutra i ubosti ih nožem jednog po jednog, reèe Giordino tiho.Da su naši položaji obrnuti, promrmlja Pitt tako tiho da ga je Giordino jedva èuo, to bi oni uèinili nama. Ali moja praktièna strana mi kaže da ih ostavimo žive.To je lakše reæi nego uèiniti.Pitt se približi otvoru što je bliže mogao i pogleda dvojicu ronilaca zaokupljenih poslom.Mislim da vidim moguænost.Ne ostavljaj me u napetosti, reèe Giordino skidajuæi rukavice kako bi mu se ruke mogle slobodno kretati.Noževi su im privezani za donje dijelove nogu.Giordinove obrve podignu se upitno ispod maske.I naši.Da, ali nas neæe napasti s leda par genijalnih drskih bandita.Ronioci su završili s fotografiranjem zapisa i zvjezdanih simbola. Dok je jedan vraæao opremu za snimanje u veliku vreæu, drugi je poèeo stavljati naboje eksploziva u jedan kut sobe. To je išlo u prilog Pittu i Giordinu.Èim je ronilac s opremom prošao kroz otvor u pukotini Giordino mu izvuèe iz usta regulator zraka i presijeèe dovod kisika. Istog trenutka, uhvati masivnom rukom èovjeka oko vrata, gušeæi ga dok se nije onesviješten opustio.Moj je gotov, promrmlja Giordino teško.Pitt nije odgovorio. Snažnim zamahom peraja upliva u sobu prema roniocu koji je povezivao dijelove eksploziva, ništa ne sumnjajuæi. Došao je sa strane kako bi izbjegao spremnike za zrak na ronioèevim leðima. Ponovivši Giordinovu predstavu, izvadi mu regulator iz usta i stisne ga za vrat. Nije mu, meðutim, trebalo dugo da shvati kako se bori sa èovjekom divovskih proporcija. Nakon dvije sekunde shvatio je da je zagrizao više no što može sažvakati. Njegov protivnik bio je graðen poput profesionalnog hrvaèa i imao je odgovarajuæe mišiæe. Nije reagirao bespomoænom inercijom, veæ se poèeo koprcati uskom sobom poput luðaka u napadu divljanja. Pitt se osjeæao poput lisice koja je sluèajno skoèila na leða ranjenom medvjedu, boreæi se za goli život.Èista životinjska snaga èovjeka koji je pokušavao dosegnuti do ramena i uhvatiti Pittovu glavu bila je golema. Dvije velike šake uspjele su obuhvatiti Pitta oko glave. Nekoliko trenutaka Pitt je mislio da æe mu lubanja puknuti na stotinu mjesta. Ali, mesnata podlaktica koja mu se približila ustima spasila ga je sigurne smrti.On ispljune regulator, nekako okrene glavu u èvrstom zahvatu i zagrize podlakticu što je jaèe mogao. Oblak krvi zamagli vodu. Šake oko njegove glave se maknu uz bolan uzvik koji je bio prigušen grotesknim grgljanjem. Pitt stisne debeli vrat svakim atomom svoje lagano nestajuæe snage. U oèaju, strgne masku s lica divovskom roniocu. Veliki èovjek baci se unatraške prema jednom zidu u grèevitom trzaju. Pittovi spremnici za zrak zazvone o stijenu, a dah mu izleti iz pluæa, ali njegov stisak nije popustio, niti malo. Uhvati svoju podlakticu slobodnom šakom i pojaèa pritisak.Kako je bio iza njega, Pitt nije mogao vidjeti èovjekovo lice. Tresuæi tijelo s jedne na drugu stranu poput psa koji otresa vlažno krzno, div oèajnièki pokuša pronaæi svoj regulator zraka i gurnuti ga natrag u usta, ali cijev mu je bila omotana oko Pittove ruke. Frenetièno se nagne naprijed dovoljno da bi zgrabio svoj ronilaèki nož iz koricana listu noge. Pitt je oèekivao taj pokret i pripremio se za njega. Kad je div posegnuo dolje, Pitt drugom rukom pusti svoju ruku koja je bila stisnuta oko èovjekovog vrata, podigne je i zabije prst u otvoreno oko.Uèinak je bio oèekivan. Gorila se ukoèi poput stabla i uhvati šakom za oko. Pri tome je naslijepo uhvatio Pittovu ruku i polako poèeo savijati dva srednja prsta prema natrag. Bol prostruji Pittovom šakom poput munje. Agonija slomljenih kostiju prsta je gora od svih ostalih. Razorna bol nije dovoljno dobar opis. Pitt ugleda vatromet pred oèima. Gotovo je popustio svoj zahvat i zgrabio se za

ozlijeðenu šaku, kad osjeti jedva osjetno smanjenje pritiska. Bol je još bila tu, ali neznatno manja.Polako, previše polako, bol poène nestajati kad je div udahnuo vodu kroz otvorena usta. Njegovi pokreti postali su nekoordinirani i grèeviti. Ulazio je u poèetnu fazu nesvijesti, poèevši se daviti. Lice mu se iznenada zgrèi u strahu i panici. Pitt saèeka nekoliko sekunda nakon što se veliki èovjek opustio, prije no što mu je stavio regulator, potjeravši zrak niz žrtvino grlo i pluæa.Giordino se pojavi u otvoru. Zašto ti je trebalo tako dugo?Sreæa izbora, reèe Pitt izmeðu dubokih udisaja, dok mu je srce udaralo poput klipa.Uvijek biram pogrešni trak u prometu, krivi red u banci i najveæeg èovjeka na svijetu da se potuèem s njim. A tvoj èovjek?Omotao sam ga poput dudovog svilca elektriènom žicom koju sam našao na stropu. Giordino pogleda nepomièni oblik na podu sobe i oèi mu se rašire od èuðenja. Zatim pogleda Pitta s poštovanjem. Znaju li treneri Nacionalne ragbi lige za ovog momka?Kad bi znali, bio bi njihov prvi izbor, reèe Pitt dok mu se srce polako smirivalo, a dah ujednaèio. Uzmi im noževe i ostalo oružje koje naðeš. Zatim nadi još kabela i zaveži ga prije no što se osvijesti i sruši planinu. Neæemo im staviti maske, da slabije vide.Giordino zaveže divovskog ronioca elektriènom žicom i grubo ga spusti kroz otvor u pukotinu. Zatim ukloni jedan ili dva utega iz pojasa obojice ljudi, pa su im tijela lagano plutala, èime je olakšao njihov transport tunelom. Uzeo im je i ronilaèke noževe. Kod manjeg èovjeka pronašao je i mali pištolj s kukastim strjelicama koji je funkcionirao na komprimirani plin iz malih cilindara.Dok se Giordino koncentrirao na zarobljenike, Pitt uzme veliku najlonsku mrežastu torbu iz svojeg pojasa i otvori metalni poklopac na vrhu. Pogleda zlokobnu crnu lubanju koja mu je uzvraæala pogled šupljim oènim dupljama. Pitao seje li lubanja ukleta. Kakve tajne skriva?Njegova idealistièka priroda bila je nadjaèana praktiènom stranom. Iako je bio sanjar, nije vjerovao u mitove i narodne prièe. Ako se nešto ne može vidjeti, osjetiti ili doživjeti, za njega nije postojalo. Da veæ nije bio sto osamdeset stopa ispod vode, pljunuo bi u duplju obsidijanske lubanje. Ali, ona je bila karika u lancu enigma, i bio je odluèan da je preda u ruke ljudi koji æe je moæi prouèiti.Žao mi je, prijatelju, promrmlja tiho da ga Giordino ne èuje, ali vrijeme je da se tvoje tajne otkriju.Podigne lubanju vrlo oprezno s postolja i stavi je u vreæu. Na ovoj dubini lako je rukovao njome, ali na suhom je bila teška barem èetrdeset funta. On zadnji put pogleda sobu, zapise na zidovima, upaljene svjetiljke na podu, gdje su završile tijekom borbe. Zatim zaroni naglavce kroz pukotinu, pazeæi da ne udari lubanju i ne razbije je. Giordino je veæ povukao dva ronioca kroz tunel. Div se osvijestio i divlje borio ne bi li se oslobodio žice koja je vezivala njegova èlanke i pritiskala ruke uz tijelo.Trebaš pomoæ?, upita Pitt.Ti nosi lubanju i vreæu s kamerama. Ja æu ostatak.Najbolje da ti ideš prvi, a ja za tobom. Tako mogu paziti na njih u sluèaju da se veliki momak poène oslobaðati.Giordino mu doda mali pištolj na strjelice. Napucaj ga u Adamovu jabuèicu ako samo mrdne prstom.Morat æemo jako paziti na postajama za dekompresiju. Možda neæe biti dovoljno zraka za svu èetvoricu.Giordino naèini indiferentan pokret rukama.Žao mi je, nisam raspoložen za žrtvovanje.Povratak je bio spor. Giordino se kretao brže vukuæi dvojicu ronilaca i njihovu opremu hodajuæi iznad preèaka traènica nego kad je pokušao plivati. Dragocjeni zrak bio je izgubljen tijekom produljenog puta. Pitt je pažljivo gledao svoj pokazatelj kolièine zraka znao je da ga ima još vrlo malo.

Kazaljka je pokazivala samo još tri stotine funta. On i Giordino upotrijebili su dvostruko više zraka no što su procijenili da æe im trebati, jer nisu uraèunali borbu s uljezima.On savije tijelo i priðe vezanim roniocima, provjeravajuæi im regulatore zraka. Obojica ljudi imali su zajedno gotovo sedam stotina funta. Sigurno su pronašli kraæu rutu iz rudnika u sobu, pomisli Pitt. Nakon beskrajno dugo vremena, konaèno stignu do okomitog prolaza i popnu se do prve dekompresijske stanice. Šerif Eagan i Marquez spustili su dva prièuvna spremnika na najlonskoj uzici na toènu dubinu koju je izraèunao Giordino.Držeæi na oku svoje raèunalo za dekompresiju, Giordino je slušao kako Pitt oèitava pritisak zraka u svakom spremniku. Tek kad su pali ispod sigurnosne razine, odvezao ih je i gurnuo u stranu. Zarobljenici nisu postali ratoborni. Shvatili su da oduprijeti se znaèi umrijeti. Ali Pitt se nije ni za trenutak opustio. Znao je da su oni dvije vremenske bombe koje èekaju da eksplodiraju prvom prilikom koja im se ukaže za bijeg.Vrijeme se vuklo nevjerojatno sporo. Iskoristili su sav zrak i prešli na prièuvne spremnike. Kad su se spremnici zarobljenika ispraznili, Pitt i Giordino poèeli su im davati vlastiti zrak, izmjenjujuæi regulatore. Nakon propisanog èekanja, lijeno su zaplivali do sljedeæe dekompresijske stanice.Bili su na samom dnu spremnika kad Giordino konaèno da znak za izlazak na površinu i reèe Zabava je gotova. Možemo kuæi.Pitt se popne uz ljestve od užadi koje je Marquez bacio u otvor. Stigao je do ruba otvora i dodao šerifu svoje spremnike za zrak. Zatim mu doda lubanju i vreæu s kamerom. Eagan zatim prihvati Pittovu ispruženu ruku i pomogne mu da se popne na èvrstu stijenu. Pitt se zakotrlja na leða, skine masku i ostane ležati minutu, zahvalno udišuæi hladan vlažan zrak rudnika.Dobro došao kuæi, reèe Eagan. Zašto ste bili tako dugo? Trebali ste se vratiti prije dvadeset minuta.Naišli smo na još dva kandidata za vaš zatvor.Giordino izroni, popne se gore i klekne na ruke i koljena prije no što æe izvuæi manjeg zarobljenika. Trebam pomoæ s drugim, reèe podigavši masku s lica. Dvostruko je teži od mene.Tri minute kasnije, Eagan je stajao iznad uljeza, ispitujuæi ih. Ali, oni su ga zlokobno gledali, bez rijeèi. Pitt se spusti na koljena i makne kapuljaèu s glave manjeg èovjeka.Gle, gle, moj prijatelj motociklist. Kako tvoj vrat?Vezani ubojica podigne glavu i pljune u Pittovo lice, promašivši za malo. Iskezi zube poput bijesnog psa oèi koje su vidjele više od jedne smrti gledale su Pitta.Zgodan mali vrag, zar ne?, reèe Pitt.Podanik Èetvrtog carstva. Je li tako? Možeš sanjati o njemu dok truneš u zatvoru.Šerif se sagne i uhvati Pitta za rame. Morat æu ih pustiti.Pitt ga pogleda ljutitim pogledom. Vraga æete ih pustiti.Ne mogu ih uhititi ako nisu poèinili zloèin, reèe Eagan bespomoæno.Ja æu ih tužiti, reèe Marquez hladno.Za što?Provala u rudnik, uništavanje privatne imovine, a možete ubaciti i kradu.Što su ukrali?, upita Eagan zbunjeno.Moj sustav osvjetljavanja, odgovori Marquez prijezirno, pokazujuæi elektriènu žicu kojom su ronioci bili vezani.Ukrali su to u mojem rudniku.Pitt stavi ruku na Eaganovo rame.Šerife, tu je i pokušaj ubojstva. Mislim da bi bilo pametno da ih zadržite nekoliko dana, barem dok preliminarna istraga ne otkrije njihov identitet i dokaze o njihovim namjerama.Hajde, Jim, reèe Marquez.Možeš ih zatvoriti barem dok ih ne ispitaš.Sumnjam da æu mnogo dobiti od njih.

Slažem se, reèe Giordino, èešljajuæi svoju kovrèavu kosu malim èešljem. Ne izgledaju kao turisti.Ovdje se dogaða nešto što je daleko iznad okruga San Miguel. Pitt skine svoje izolacijsko odijelo i poène se presvlaèiti u obiènu odjeæu. Ne bi bilo loše da obavijestite svoje nadreðene.Eagan se zamisli.U redu, poslat æu izvješæe u Istražnu agenciju Colorada...Šerif prekine kad su se sve glave okrenule prema ulazu u tunel. Èovjek je vikao i trèao prema njima kao da ga gone demoni. Nekoliko sekunda kasnije, mogli su vidjeti daje to jedan od Eaganovih zamjenika. Zaustavio se posræuæi i sagnuo tako da mu je glava bila u visini bokova, boreæi se za dah, iscrpljena nakon trka od hotelskog podruma.Što je, Charlie?, upita Eagan. Reci!Tijela.. zamjenik se zagrcne. Tijela u mrtvaènici!Eagan uhvati Charlieja za ramena i polako ga uspravi.to je s tijelima?Nestala su.0 èemu to prièaš?Mrtvozornik kaže da su nestala. Netko ih je odnio iz mrtvaènice.Pitt pogleda Eagana u dugom trenutku tišine, a zatim tiho reèe Da sam na vašem mjestu, šerife, obavijestio bih FBI i Ministarstvo pravosuða. Ovo je mnogo dublje no što bilo tko od nas može i zamisliti.

Poglavlje IX27. ožujka 2001.Zaljev Okuma, AntarktikaKapetan Daniel Gillespie stajao je na golemom ustakljenom mostu Polarne oluje gledajuæi kroz dalekozor zatamnjenih leæa led koji se stvarao oko osamnaestotonskog trupa istraživaèkog ledolomca. Vitak poput jasena i sklon anksioznosti, prouèavao je led planirajuæi u umu najbolji kurs kojim æe izvesti Polarnu oluju. Jesenji led formirao se rano u Rossovom moru. Na nekim mjestima bio je debeo veæ dvije stope, mjestimice i tri. Brod je drhtao pod njegovim nogama dok se veliki zaobljeni pramac zabijao u led i nadnosio nad bijelu površinu. Zatim je težina prednjeg dijela broda razbila led u komade velièine glasovira koji su derali boju trupa, stružuæi o èeliène ploèe dok nisu bili rasjeèeni u komadiæe golemim vijcima broda, promjera dvanaest stopa. Proces se ponavljao dok nisu stigli do dijela mora na nekoliko milja od kontinenta gdje se led formirao polako.Polarna oluja objedinjavala je karakteristike ledenjaka i istraživaèkog broda. Po veæini pomorskih standarda, bio je to star brod, porinut u more prije dvadeset godina, 1981.Bio je mali u odnosu na veæinu ledolomaca. Imao je potisak od 8000 tona, i bio je dug 145 stopa, s gazom od 27 stopa.Imao je prostorije i opremu za oceanografska, meteorološka, biološka i istraživanja leda, i mogao se probiti kroz više od tri stope leda.Evie Tan, koja se ukrcala na Polarnu oluju kad je brod stao u Montevideu na putu do Antarktike, sjedila je u fotelji i zapisivala nešto u notes. Bila je znanstvenotehnièki pisac i fotograf, i ukrcala se na brod kako bi napisala reportažu za nacionalni znanstveni èasopis. Bila je mala žena duge svilenkaste crne kose, roðena i odrasla na Filipinima. Gledala je kapetana Gillespiea kako promatra led, prije no što æe mu postaviti pitanje. Planirate li iskrcati tim znanstvenika da prouèavaju morski led?Gillespie spusti dalekozor i kimne. To je rutina. Ponekad i tri puta u antarktièkom danu glaciolozi izlaze na led da uzmu uzorke kako bi ih kasnije prouèavali u laboratoriju. Bilježe i fizièke karakteristike leda i morske vode dok plovimo s mjesta na mjesto.Tražite nešto posebno?

To bi vam bolje mogao objasniti Joel Rogers, šef znanstvene ekspedicije. Glavni cilj projekta je procijeniti utjecaj trenda zatopljavanja koji smanjuje morski led oko kontinenta.Je li znanstvena èinjenica da se led smanjuje?, upita Evie.Tijekom antarktièke jeseni, od ožujka do svibnja, more oko kontinenta poèinje se smrzavati i zaledivati. Led se nekada širio od kopna i formirao golem pojas dva puta veæi od Australije. Ali, sada se morski led povukao i nije debeo kao nekad. Zime jednostavno nisu tako hladne kao što su bile pedesetih i šezdesetih godina. Zbog trenda zatopljavanja, poremeæena je glavna karika u antarktièkom morskom lancu.Poèevši s jednostaniènom algom koja živi ispod leda, reèe Evie znalaèki.Nauèili ste svoju domaæu zadaæu. Gillespie se nasmiješi.Bez alga, nema krila, sitnih raèiæa koji su hrana svim životinjama ovih južnih voda, od pingvina do fokida.Pod fokidima podrazumijevate tuljane?Da.Evie pogleda prema Zaljevu Okuma, koji je dijelio veliku Rossovu ledenu ploèu i poluotok Edwarda II.noOnaj lanac planina na jugu, reèe ona, kako se zove?Rockefellerove planine, odgovori Gillespie.Omedene su Mount Frazierom na ovom kraju i Mount Nilsenom na drugom.Prekrasne su, reèe Evie, diveæi se snijegom pokrivenim vrhovima koji su blještali na jakom suncu.Mogu li posuditi vaš dalekozor?Naravno.Evie fokusira leæe na kompleks zgrada smješten oko velike zgrade u obliku tornja na samo dvije milje južno u zaštiæenom dijelu Zaljeva Okuma. Mogla je vidjeti zraènu luku iza zgrada i betonski dok koji je vodio u zaljev. Veliki teretni brod bio je vezan uz dok upravo su iskrcavali teret visokom dizalicom.Je li to istraživaèka stanica, tamo u podnožju Mount Fraziera?Gillespie pogleda u smjeru dalekozora.Ne, to je rudnik, kojeg posjeduje veliki meðunarodni konzorcij iz Argentine. Vade minerale iz mora.Ona spusti dalekozor i pogleda ga.Nisam znala da je to ekonomski isplativo.Gillespie zavrti glavom.Bob Mariš, naš geolog, rekao mi je da su razvili novi proces ekstrahiranja zlata i drugih dragocjenih minerala iz morske vode.Èudno da nisam èula za to.Njihove operacije su vrlo tajanstvene. Ovo je najbliže što možemo priæi, da nas ne potjera jedan od njihovih patrolnih èamaca. Ali, prièa se da to rade pomoæu nove znanosti zvane nanotehnologija.Zašto u tako udaljenom dijelu Antarktike? Zašto ne kod nekog grada gdje je lakši transport?Prema Marisu, hladnoæa koncentrira morsku sol i gura je u dublju vodu. Proces ekstrakcije je djelotvorniji kad se ukloni sol.. kapetan prekine i pogleda led preko pramca.Oprostite mi, gdice Tan, ali toèno ispred nas je ledeni brijeg.Ledeni brijeg izdizao se iz ravnog leda poput pustinjskog platoa pokrivenog bijelom plahtom. Njegovi strmi zidovi dizali su se na više od stotinu stopa iznad mora. Briljantno bijel pod blještavim suncem i plavim nebom, brijeg se èinio djevièanski, neokaljanèovjekom, životinjama ili biljnim životom. Polarna oluja prišla mu je sa zapada, i Gillespie zapovjedi kormilaru da namjesti brodski sustav automatskog upravljanja na kurs oko najbližeg dijela brijega. Kormilar struèno podesi elektronske kontrole na velikoj konzoli i skrene ledolomac sedamdeset pet stupnjeva ulijevo, tražeæi sonarom podvodne grebene koji bi mogli izlaziti iz brijega. Ledolomèev èvrsti trup sagraðen je da izdrži lak udar tvrdog leda, ali Gillespie nije vidio razloga da prouzroèi i najmanje ošteæenje na èeliènim

ploèama. Zaobišao je brijeg na tri stotine jarda, što je bila sigurna udaljenost, ali još uvijek dovoljno blizu da posada i znanstvenici mogu gledati ledene litice. Bio je to neobièan i èudesan prizor. Uskoro je brod prošao kraj ledenih palisada, nastavivši prema otvorenom moru iza brijega.Iznenada se pojavi još jedan brod, do tada sakriven iza brijega. Gillespie se zaprepasti shvativši da se radi o podmornici. Podvodno plovilo kretalo se kroz otvorenu stazu u ledu, kursom koji je vodio toèno prema ledolomèevom pramcu.Kormilar je djelovao prije no što je Gillespie stigao izdati zapovijed. Shvatio je situaciju, procijenio brzinu podmornice i promijenio smjer rada velikog lijevog dizel motora. Bio je to lukav manevar, kakav je mogao spasiti Titanik. Umjesto da promijeni smjer oba motora, pokušavajuæi zaustaviti veliki ledolomac, ostavio je da desni motor radi s pola snage prema naprijed. S jednim vijkom koji se okreæe prema naprijed, i drugim prema natrag, brod se poène okretati mnogo oštrije no što bi se okrenuo pomoæu kormila. Svi na mostu hipnotizirano su stajali, dok se veliki pramac polako poèeo usmjeravati iza trupa podmornice. Nije bilo vremena za upozorenje niti komunikaciju izmeðu dvaju plovila. Gillespie ukljuèi veliku sirenu ledolomca i vikne preko interkoma posadi i znanstvenicima da se pripreme na sudar. Na mostu zavlada užurbana nervoza.Hajde, mala, molio je kormilar. Okreni se, okreni se!Evi je stajala ukoèeno nekoliko trenutaka prije no što se pokrenula profesionalna strana njenog uma. Ona brzo zgrabi svoj fotoaparat iz torbe, provjeri postave i poène fotografirati. Nije vidjela posadu na palubi podmornice kroz svoj zum, niti jedan èasnik nije stajao na tornju. Ona zastane da promijeni fokus leæe, i ugleda kako pramac podmornice nestaje pod ledom dok je zapoèinjala s uronom.Dva plovila su se približavala. Gillespie je bio siguran da bi masivni pojaèani pramac ledolomca razbio trup podmornice. Ali, iznenadna provala brzine podvodnog plovila, brza reakcija kormilara i sposobnost izvoðenja oštrog zaokreta Polarne oluje uèinili su da se izbjegne tragedija.Gillespie dotrèi na desnu stranu mosta i pogleda dolje, bojeæi se najgoreg. Podmornica je jedva zaronila ispod površine kad se pramac ledolomca nadvio nad njenom krmom, promašivši vijke za manje od dva jarda. Gillespie nije mogao vjerovati da se dva plovila nisu sudarila. Neobièna podmornica nestala je pod vodom, gotovo ne izazvavši valove na površini mora napravio se mali vir i postupno smirio, kao da je nikada i nije bilo.Bože, ovo je bilo blizu promrmlja kormilar s uzdahom olakšanja.Podmornica, reèe Evie blijedim glasom, spustivši fotoaparat. Odakle je došla? Kojoj mornarici pripada?Nisam vidio oznake, reèe kormilar.Nije izgledala kao bilo koja podmornica koju sam vidio.Prvi èasnik broda, Jake Bushev, dotrèi na most.Što se dogodilo, kapetane?Zamalo smo se sudarili s podmornicom.Nuklearnom podmornicom, ovdje u Zaljevu Marguerite? Sigurno se šalite?Kapetan Gillespie se ne šali, reèe Evie.Fotografirala sam je.Nije to bila nuklearna podmornica, reèe Gillespie polako.Izgledala je starija, reèe kormilar, primijetivši prvi put da mu se ruke tresu.Preuzmi most, zapovjedi Gillespie Bushevu. Drži na kursu prema onom ledenom grebenu na milju od desne strane pramca. Tamo æemo ostaviti znanstvenike. Bit æu u svojoj kabini.Evie i Jake Bushev primijetili su odsutan, zbunjen izraz na kapetanovom licu. Gledali su ga dok se spuštao stubištem u prolaz donje palube. Gillespie otvori vrata svoje kabine i ude unutra. Bio je èovjek roðen za more i volio je povijest moreplovstva. Police njegove kabine bile su pune pomorskih knjiga.Njegov pogled prijeðe preko naslova i zaustavi se na knjizi o prepoznavanju brodova.On sjedne u udobnu kožnu fotelju i okrene stranice, zaustavivši se na fotografiji u sredini knjige. Bila je tamo, fotografija identiènog plovila koje

se iznenada pojavilo niotkuda. Prikazivala je veliku podmornicu kako plovi površinom mora nedaleko od stjenovite obale. Tekst ispod slike je glasioJedina poznata fotografija U2015, jedne od dvije elektropodmornice XXI iz Drugog svjetskog rata. Brzo plovilo koje je pod vodom moglo ostati neogranièeno vrijeme i proputovati pola svijetaprije novog punjenja goriva.Tekst je govorio kako je U2015 zadnji put primijeæena kod obala Danske, da bi nestala negdje u Atlantiku, te službeno proglašena izgubljenom.Gillespie nije mogao vjerovati svojim oèima. Èinilo se nemoguæe, ali znao je da je toèno. Èudno, neoznaèeno plovilo koje je Polarna oluja gotovo poslala na dno zaljeva bila je nacistièka podmornica iz rata završenog prije pedeset i šest godina.

Poglavlje XNakon dugoga konferencijskog razgovora s admiralom Sandeckerom, glavnim direktorom NAMPa, i Francisom Ragsdaleom, novim direktorom FBIa, svi su se složili da Pitt, Giordino i Pat OConnell dolete u Washington kako bi obavijestili vladine istražitelje o èudnom slijedu dogaðaja u rudniku Paradise. Agenti FBIa poslani su u Patin stan pokraj Pennsvlvanijskog sveuèilišta kako bi odveli njenu kæer u sigurnu kuæu izvan Washingtona, gdje æe se uskoro sastati. Agenti su takoðer svratili u Telluride i poslali Luisa i Lisu Marquez, zajedno s njihovim kæerima na tajnu lokaciju na Havajima.Pod pratnjom zaštitnog kruga Eaganovih zamjenika, Pitt, Giordino i Pat OConnell ukrcali su se u NAMPov mlažnjak i odletjeli u glavni grad. Dok je tirkizno obojena Cessna Citation UltraV kružila iznad snijegom prekrivenih planinskih vrhova San Juana i krenula sjeveroistoènim kursom, Pat se opusti u svom kožnom naslonjaèu, te uhvati Pitta za ruku. Sigurni ste da mi je kæi na sigurnom?On se nasmiješi i blago joj stisne ruku.Deseti put ona je u sposobnim rukama FBIa. Vidjet æete je za nekoliko sati.Ne mogu zamisliti da živimo kao lovljene životinje ostatak života.To se neæe dogoditi, uvjeri je Pitt.Kad pronaðemo luðake iz Èetvrtog carstva, uhitimo ih i osudimo, moæi æemo živjeti normalno.Pat pogleda Giordina koji je zaspao prije no što je zrakoplov poletio s piste. On ne propušta spavanje, je li?A1 može zaspati bilo gdje, bilo kad. On je kao maèka.On podigne njenu ruku do usana i lagano je poljubiI vi biste trebali odspavati. Sigurno ste mrtviumorni.Bila je to prva ljubaznost koju joj je iskazao otkako su se upoznali i Pat osjeti kako kroz nju struji ugodna toplina. Um mi je previše zaokupljen da bih bila umorna. Ona izvadi notes iz torbe.Poèet æu s inicijalnom analizom zapisa.Zrakoplov ima raèunala u stražnjoj kabini, ako æe vam to pomoæi.Ima li skener da prebacim bilješke na disk?Mislim da ima.Umor je nestao s njenog lica.To bi bilo odlièno. Šteta što mi je film uništen u vodi.Pitt posegne u svoj džep, izvadi plastièni paketiæ i stavi joj ga u krilo. Potpuni fotografski pregled sobe. Bila je iznenaðena otvorivši paketiæ i pronašavši u njemu šest filmova. Gdje ste to nabavili?Dobrotom Èetvrtog carstva, odgovori on nehajno.A1 i ja prekinuli smo njihovu fotoseansu u sobi. Upravo su završavali kad smo stigli, pa pretpostavljam da su snimili cijeli tekst. Razvit æu film èim stignem u laboratorij NAMPa.Oh, hvala vam, reèe Pat uzbuðeno, poljubivši ga u zaraslo lice. Moje bilješke su samo poèetak zapisa.Kao daje on samo prolaznik u ulici punoj ljudi, ona se okrene i pojuri prema raèunalskoj kabini zrakoplova. Pitt ustane iz svojeg sjedala i krene prema maloj kuhinji, otvori hladnjak i izvadi limenku bezalkoholnog piæa. Nažalost, admiral Sandecker nije dozvoljavao alkoholna piæa na NAMPovim zrakoplovima i brodovima.

On zastane i pogleda drveni sanduk prièvršæen na prazno sjedalo. Crna obsidijanska lubanja bila mu je na oku otkako ju je iznio iz sobe. Mogao je samo zamisliti kako prazne oène duplje zure u njega kroz drvo. Sjedne na sjedalo s druge strane prolaza i izvadi antenu satelitskog telefona Globalstar, te nazove pohranjeni broj.Njegov poziv prenesen je jednim od sedamdeset satelita koji su prenosili signale na zemlju, u javnu telefonsku mrežu. Gledao je prolazeæe oblake, znajuæi da osoba na drugoj strani rijetko odgovara prije sedmog ili osmog zvonjenja. Konaèno, na deseto, duboki glas zaèuje se u slušalici. Ovdje sam.St. Jtilien.Dirk zagrmi St. Julien Perlmutter, prepoznajuæi glas.Da sam znao da si ti, javio bih se prije.I promijenio svoju naviku? Mislim da ne bi.Pitt je mogao lako zamisliti Perlmuttera teškog èetiri stotine funta u ritualnoj svilenoj pidžami, zakopanog medu nautièkim knjigama u prikolici koju je nazivao domom. Ljubitelj dobrog jela i piæa, priznati autoritet za pomorsku povijest, s golemom zbirkom najrjeðih nautièkih knjiga, privatnih pisama, papira i planova gotovo svakoga sagraðenog broda, bio je živa enciklopedija o èovjeku i moru.Gdje si, deèko?Na trideset pet tisuæa stopa iznad Stjenovitih planina.Nisimogao saèekati dolazak u Washington da me nazoveš?Htib sam pokrenuti istraživaèki projekt prvom prilikom.Kako ti mogu pomoæi?Pitt kratko objasni tajanstvenu sobu i zapise na zidovima. Perlmutter pažljivo sasluša, prekidajuæi povremeno ponekim pitanjem.Kad je Pitt završio, ovaj upita Što, konkretno, imaš na umu?Imaš dokumente o prekolumbijskim kontaktima u Amerikama.Èitavu sobu podataka. Materijale i teorije o svim moreplovcima koji su posjetili Sjevernu, Centralnu i Južnu Ameriku davno prije Kolumba.Sjeæaš li se i jedne prièe o drevnim moreplovcima koji su putovali duboko u druge kontinente i gradili podzemne sobe? S jedinim ciljem da ostave poruku onima koji æe doæi kasnije? Jesu li takvi èinovi ikad spomenuti u pisanoj povijesti?Ne mogu se napamet prisjetiti niti jedne. Postoji mnogo zabilježaka o drevnoj trgovini izmeðu stanovnika Amerika i moreplovaca iz Europe i Afrike. Smatra se da je ekstenzivno kopanje bakra radi izrade bronce zapoèelo prije pet tisuæa godina.Gdje?, upita Pitt.Minessota, Michigan, Wisconsin.Je li to istina?Ja vjerujem u to, nastavi Perlmutter.Postoje dokazi o drevnom kopanju olova u Kentuckvju, serpentina u Pennsvlvaniji i silikata u Sjevernoj Karolini. Rudari su radili mnogo stoljeæa prije Krista. Zatim su nepoznati rudari misteriozno nestali u vrlo kratkom vremenu, ostavivši alat i druge dokaze svoje prisutnosti tamo gdje su ih ispustili, a da ne spominjemo kamene skulpture, oltare i dolmene. Dolmeni su veliki pretpovijesni kameni blokovi koje drže dva ili više okomitih kamenova.Nisu li ih mogli napraviti Indijanci?Amerièki Indijanci rijetko su izraðivali kamene skulpture i gradili su vrlo malo spomenika od kamena. Rudarski inženjeri, nakon prouèavanja drevnih iskopina, procijenili su da je iskopano i preneseno više od sedam stotina milijuna funta bakra. Nitko ne vjeruje da su to uèinili Indijanci, jer bakar koji su pronašli arheolozi teži svega nekoliko stotina funta, u ogrlicama i ukrasima. Rani Indijanci rijetko su koristili metal.Ali, nema podataka o podzemnim sobama s tajanstvenim zapisima?Perlmutter zastane.Ne, koliko ja znam. Prethistorijski rudari ostavili su malo lonèarije ili zapisa. Samo nešto logografa i piktografa koji su uglavnom neèitki. Možemo samo pretpostaviti da su bili, možda, Egipæani, Fenièani, Skandinavci ili neka još ranija rasa. Postoje dokazi o keltskim rudnicima na jugu, a u Arizoni se tvrdi

da su u okolici Tucsona poèetkom stoljeæa pronaðeni rimski artefakti. Tko može znati? Veæina arheologa nije spremna potvrditi prekolumbijske kontakte. Jednostavno odbijaju prihvatiti difuziju.Širenje kulturnih utjecaja od jedne kulture na drugu putem kontakta.Upravo tako.Ali zašto?, upita Pitt.Kad ima toliko dokaza?Arheolozi su tvrdoglava grupa, odgovori Perlmutter.Svi su iz Missourija. Moraš im pokazati. Ali, oni odbijaju vjerovati u difuziju zato što rane amerièke kulture nisu pronašle kako rabiti kotaè, osim u igraèkama, niti su razvili lonèarsko kolo.Za to postoji mnogo potencijalnih razloga. Do dolaska Corteza i Španjolaca, u Americi nije bilo konja i volova. Èak i ja znam da je ideji o taèkama trebalo šest stotina godina da stigne iz Kine u Europu.Što mogu reæi?, uzdahne Perlmutter.Ja sam samo fanatik za pomorsku povijest koji odbija pisati traktate o stvarima o kojima ne zna mnogo.Ali potražit æeš u svojoj knjižnici bilo kakve bilješke o podzemnim sobama s nerazumljivim natpisima u dijelovima svijeta koji bi prije tisuæu godina bili udaljeni?Uèinit æu sve što mogu.Hvala, stari prijatelju.Pitt je imao potpuno povjerenje u staroga obiteljskog prijatelja koji ga je držao na krilu kad je bio mali i prièao mu prièe o pomorcima.Želiš li mi reæi još nešto u vezi s tom tvojom sobom?, upita Perlmutter.Samo da je u njoj bio artefakt.Nisi mi to htio odmah reæi. Kakav artefakt?Lubanja prirodne velièine napravljena od èistog crnog obsidijana.Perlmutter zašuti na nekoliko sekunda.Konaèno, on reèe Znaš li njen znaèaj?Ne znam, odgovori Pitt.Mogu ti samo reæi da su drevni ljudi koji su izbrusili tako velik komad obsidijana bez modernog alata i opreme za rezanje morali raditi deset generacija da bi napravili tako savršen predmet.Potpuno si u pravu. Obsidijan je vulkansko staklo koje se formira brzim hlaðenjem lave. Mnogo tisuæa godina èovjek je od njega radio vrhove strijela, noževe i šiljke kopalja. Obsidijan je vrlo krhak. Velik je pothvat izbrusiti takav predmet èak tijekom stoljeæa i pol a da ga se ne slomi.Pitt pogleda sanduk prièvršæen za sjedalo.Šteta što nisi ovdje da to vidiš, St. Julien.Nema potrebe. Veæ znam kako izgleda.Pitt osjeti da nešto nije u redu.Perlmutter je bio poznat po igranju sa svojim žrtvama kad je trebalo pokazati intelektualnu superiornost. Pitt nije imao izbora no da ude u zamku. Moraš je vidjeti vlastitim oèima da bi mogao cijeniti njenu ljepotu.Jesam li ti zaboravio reæi, dragi momèe, reèe Perlmutter s lažnom nevinošæu, da znam gdje se nalazi drugi primjerak?

Poglavlje XICessna Ultra dodirnula je istoènu pistu zraène baze Andrews i ušla u hangar koji su zraène snage iznajmljivale raznim vladinim agencijama. NAMPovi zrakoplovi i zgrade bili su locirani u sjeveroistoènom dijelu baze. NAMPov kombi s dva stražara èekao je da preveze Giordina u njegov stan u Alexandriji u Virginiji, a Pat u sigurnu kuæu gdje ju je èekala kæi.Pitt pažljivo iznese drvenu kutiju s obsidijanskom lubanjom i stavi je na tlo. Nije se pridružio Pat i Giordinu, veæ ostane otraga.Ne idete s nama?, upita Pat.Ne, prijatelj æe me pokupiti.Ona ga prodorno pogleda. Prijateljica?

On se nasmije. Biste li vjerovali da mi je kum?Ne, mislim da ne bih, reèe ona sarkastièno.Kad æemo se opet vidjeti?On je lagano poljubi u èelo. Ranije no što mislite.Zatim zatvori vrata, gledajuæi kako kombi odlazi prema glavnom ulazu u bazu. Opusti se i sjedne na tlo leðima naslonjen na jedan kotaè stajnog trapa, dok su pilot i kopilot odlazili. Proljetni zrak u Washingtonu bio je svjež i èist, a temperatura je bila ispod šezdeset stupnjeva Fahrenheita. Èekao je deset minuta kad se pojavi vrlo elegantan zelenosrebreni automobil i tiho zaustavi pokraj zrakoplova.Ovjes Rolls Royce Silver Dawna izišao je iz tvornice i poslan kod graditelja karoserija Hooper Companv 1955. godine, gdje mu je dano tijelo koje je graciozno teklo od prednjeg do stražnjeg branika, s glatkim stranama iznad njihovih rubova. Šestocilindrièni motor od 263 konjske snage mogao je potjerati auto do maksimalne brzine od osamdeset sedam milja na sat, a jedini zvuk koji se pri tome èuo bilo je šuštanje guma.Hugo Mulholland, vozaè St. Juliena Perlmuttera, iziðe iz auta i ispruži ruku. Drago mi je što vas opet vidim, gosp. Pitt.Pitt se nasmiješi i rukuje s vozaèem. U pozdravu nije bilo niti trunke srdaènosti, ali nije se uvrijedio. Poznavao je Huga više od dvadeset godina. Perlmutterov šofer i pomoènik bio je obziran èovjek topla srca, ali imao je kameno lice Bustera Keatona i rijetko se smiješio ili pokazivao znakove srdaènosti. On uzme Pittovu torbu i stavi je u prtljažnik Rollsa, a zatim se odmakne kad je Pitt stavio drveni sanduk kraj vreæe. Zatim otvori stražnja vrata i stane sa strane.Pitt ude u auto i smjesti se na stražnjem sjedalu, koje je dobrim dijelom zauzelo Perlmutterovo tijelo.St. Julien, izgledaš kao violina!Prije kao kontrabas.Perlmutter uhvati Pittovu glavu objema rukama i poljubi ga u oba obraza. Golemi èovjek nosio je panama šešir na sijedoj glavi. Lice mu je bilo crveno, a veliki nos nadopunjavao je nebeskiplave oèi. Predugo se nismo vidjeli. Otkako nam je ona lijepa Azijatkinja iz ureda za imigraciju napravila veèeru u tvojem hangaru.Julia Marie Lee. To je bilo prije godinu dana.Što je bilo s njom?Koliko sam èuo, otišla je na zadatak u Hong Kong.Nikada ne ostaju predugo, zar ne?, razmišljao je Perlmutter.Nisam baš vrsta muškarca koju žene vode kuæi na upoznavanje sa svojom majkom.Besmislica. Bio bi odlièna lovina kad bi se samo htio smiriti.Pitt promijeni temu.Mirišem li ja to hranu? tKad si zadnji put jeo?Pio sam kavu za doruèak i sok za ruèak.Perlmutter podigne košaru za piknik s poda i stavi je u svoje krilo. Zatim spusti pladnjeve od orahovine sa stražnjih strana naslona prednjih sjedala. Pripremio sam mali obrok za vožnju do Freder icksburga.Tamo idemo?, upita Pitt, veseleæi se delikatesama u košari.Perlmutter jednostavno kimne i podigne bocu šampanjca sa žutom oznakom Veuve Coicquot Ponsardin Brut. U redu?Moj omiljeni, prizna Pitt.Kad je Mulholland prošao kroz glavni ulaz, skrenuo je lijevo na Capital Beltway i krenuo na istok preko rijeke Potomac, dok nije stigao do Springfielda, gdje je skrenuo na jug. Perlmutter je na stražnjem sjedalu stavio porculan i srebro na pladnjeve, a zatim poèeo stavljati na njih razlièita jela, poèevši s palaèinkama punjenim gljivama i slatkim kruhom, prženim ostrigama, nekoliko pašteta i sireva, te kruškama zapeèenim u crvenom vinu.Ovo je prava gozba, St. Julien. Rijetko jedem tako ekstravagantno.Ja jedem èesto, reèe Perlmutter, potapšavši se po golemom trbuhu. To je razlika izmeðu nas dvojice.Piknik je završen malom termosicom espressa.

Nema konjaka?, upita Pitt prijetvorno.Prerano je za žestice za èovjeka u šezdesetim godinama. Prespavao bih poslijepodne.Gdje je druga obsidijanska lubanja koju si spomenuo?U Fredericksburgu.To sam i mislio.Pripada vrlo staroj dami imenom Christine MenderHusted. Njena prabaka pronašla je lubanju kad je kitolovac njenog muža bio zarobljen ledom na Antarktici. Dojmljiva prièa. Prema obiteljskoj povijesti, Roxanna Mender izgubila se jednoga dana na ledu. Kad su je njen muž, kapetan Bradford Mender, vlasnik broda Paloverde, i njegova posada pronašli, otkrili su stari engleski indiatnan. Zaintrigirani, pretražili su brod, pronašavši mrtve putnike. U skladištu su pronašli crnu obsidijansku lubanju i druge èudne predmete koje su morali ostaviti jer se led poèeo lomiti i morali su bježati natrag na svoj brod.Jesu li spasili crnu lubanju?Perlmutter kimne. Da. Roxanna ju je sama odnijela s olupine. Od tada je obiteljsko nasljedstvo.Pitt je lijeno gledao zeleni krajolik Virginije kroz prozor Rollsa. Èak i ako su dvije lubanje identiène, ne govore nam ništa o tome tko ih je napravio i zašto.Nisam ugovorio sastanak s gdom MenderHusted zbog usporedbe lubanja.Kakav ti je plan?Deset godina pokušavam kupiti pisma kapetana Mendera iz njegovih kitolovaèkih dana. Uz njih idu i dnevnici brodova na kojima je služio. Ali najvažniji komad u kolekciji, predmet za koji bih dao svojih nekoliko preostalih zuba, jest dnevnik s olupine koju su pronašli u ledu.Dnevnik je kod obitelji Mender?, upita Pitt radoznalo.Koliko znam, kapetan Mender uzeo ga je prije bijega preko leda.Znaèi da imaš svoj tajni motiv za ovaj put.Perlmutter se nasmiješi poput lisice. Nadam se da bi mi gda MenderHusted mogla prodati svoju lubanju i obiteljsku kolekciju pisama i dnevnika kad vidi tvoju lubanju.Ne osjeæaš li stid kad se pogledaš u ogledalo?Da, nasmije se Perlmutter dijabolièki. Ali samo kratko.Piše li u dnevniku s olupine odakle dolazi lubanja?Perlmutter zavrti glavom.Nikad ga nisam èitao. MenderHusted ga drži zakljuèanog.Prošlo je nekoliko sekunda Pitt se izgubio u mislima. Pitao se koliko je još obsidijanskih lubanja skriveno diljem svijeta.Kreæuæi se lagano dozvoljenom brzinom, Rolls Royce stigao je u Fredericksburg za sat i pol. Mulholland je uvezao velièanstveni automobil u kružni prilaz koji je vodio do pitoreskne kolonijalne kuæe na uzvisini iznad rijeke Rappahanock, koja je gledala na bojište na kojem je 12.500 vojnika Sjevera palo u jednom danu Graðanskog rata. Kuæa, sagraðena 1848 bila je graciozan spomenik prošlosti.Pa, tu smo, reèe Perlmutter kad je Mulholland otvorio vrata.Pitt ode iza auta, podigne poklopac prtljažnika i podigne sanduk s lubanjom. Ovo bi trebalo biti zanimljivo, reèe on kad su se popeli stupama i povukli uže zvona.Christine MenderHusted mogla bi biti prototip bake. Bila je ljubazna, sjedokosa, prijaznog osmijeha, anðeoskih crta lica, dvadesetak funta teža no što bi trebalo. Njeni pokreti bili su brzi poput pogleda sjajnih smeðih oèiju. Pozdravila je Perlmuttera snažnim stiskom ruke i kimnula kad je predstavio svojeg prijatelja.Molim vas, uðite unutra, reèe slatko.Oèekivala sam vas. Mogu li vas ponuditi èajem?Prihvatili su i otišli u knjižnicu visokog stropa, smjestivši se u udobnim foteljama. Nakon što je mlada djevojka, predstavljena kao susjedova kæi koja pomaže u kuæi poslužila èaj, Christine se okrene Perlmutteru.Pa, St. Julien, kao što sam vam rekla preko telefona, još nisam spremna prodati obiteljsko blago.

Priznajem da se nisam prestao nadati, reèe Perlmutter, ali doveo sam Dirka iz drugog razloga. On se okrene Pittu.Bi li pokazao gdi MenderHusted što imaš u kutiji?Christina, reèe ona. Moje prezime je predugaèko.Jeste li oduvijek živjeli u Virginiji?, upita Pitt, otvarajuæi drvenu kutiju s lubanjom iz rudnika Pandora.Potjeèem od šest generacija Kalifornijaca, od kojih mnogi još žive oko San Francisca. Ja sam imala sreæe udati se za èovjeka iz Virginije koji je bio specijalni savjetnik trojice predsjednika.Pitt zašuti, pogledavši crnu lubanju smještenu na polici iznad kamina. Zatim polako, kao u transu, otvori sanduk. Izvadi svoju lubanju, priðe kaminu i stavi je kraj njene dvojnice.0, Bože uzdahne Christine.Nisam vjerovala da postoji još jedna!Niti ja, reèe Pitt, prouèavajuæi dvije crne lubanje. Koliko mogu reæi golim okom, savršeni su duplikati, identièni po obliku i sastavu. Èak su i dimenzije iste. Kao da su izišle iz istog kalupa.Recite mi, Christine, reèe Perlmutter, držeæi šalicu èaja u ruci, kakvu je sablasnu prièu isprièao vaš pradjed o lubanji?Ælive CusslerOna ga pogleda kao da je postavio glupo pitanje.Vrlo dobro znate da je pronaðena na brodu zvanom Madras okovanom u ledu. Plovio je od Bombava do Liverpoola s trideset sedam putnika i èetrdeset èlanova posade. Prevozio je èaj, svilu, zaèine i porculan. Moji praroditelji pronašli su lubanju u spremištu zajedno s drugim drevnim artefaktima.Mislim, ima li ikakvih indikacija kako su artefakti dospjeli na palubu MadrasabZnam da lubanja i druge neobiène stvari nisu ukrcane u Bombavu. Posada i putnici otkrili su ih kad su se zaustavili zbog vode na napuštenom otoku tijekom putovanja. Detalji su bili u dnevniku.Pitt oklijevajuæi ponovi, u strahu od najgoreg Kažete, bili u dnevniku?Kapetan Mender nije ga zadržao. Zadnja želja kapetana Madrasa bila je da se dnevnik pošalje vlasnicima broda. Moj pradjed poslao ga je po kuriru u Liverpool.Pitt se osjeæao kao da je naletio na cigleni zid u slijepoj ulici.Znate li jesu li vlasnici Madrasa poslali ekspediciju da pronaðe olupinu i otkrije lokaciju artefakata?Izvorni vlasnici broda prodali su svoju trgovaèku tvrtku prije no što je kapetan Mender poslao dnevnik, objasni Christine.Nova uprava poslala je ekspediciju od dva broda da pronaðe Madras, ali oni su nestali.Onda su sve bilješke izgubljene, reèe Pitt obeshrabreno.Christinine oèi bijesnu. Nisam to rekla.On pogleda staru damu, pokušavajuæi proèitati nešto u njenim oèima. Ali...Moja prabaka bila je vrlo oštroumna žena, prekine ga ona.Napravila je prijepis Madrasovog dnevnika prije no što ga je njen muž poslao u Englesku.Za Pitta je to bilo kao da se sunce ponovno probilo kroz oblake. Mogu li ga, molim vas, proèitati?Christine nije odmah odgovorila. Ona priðe antiknom brodskom kapetanovom stolu i pogleda sliku koja je visjela na hrastovinom obloženom zidu. Prikazivala je èovjeka koji sjedi u naslonjaèu prekriženih ruku i nogu.Da nije bilo brade koja mu je pokrivala lice, bio bi zgodan. Bio je velik èovjek, i njegovo je tijelo ispunjavalo naslonjaè. Žena koja je stajala kraj njega s jednom rukom na njegovom ramenu bila je niska, s intenzivnim smeðim oèima. Oboje su bili odjeveni u odjeæu devetnaestog stoljeæa. Kapetan Bradford i Roxanna Mender, reèe ona èežnjivo, naizgled izgubljena u povijesti u kojoj nije nikada živjela. Zatim se okrene i pogleda Perlmuttera. St. Julien, mislim da je došlo vrijeme. Èuvala sam njihove papire i pisma previše dugo iz sentimentalnih razloga. Bolje da ih dobiju oni koji mogu imati koristi od njih. Zbirka je vaša za cijenu koju sami kažete.

Perlmutter lagano skoèi iz fotelje i zagrli Christinu.Hvala, draga gospodo. Obeæavam da æe biti pravilno zaštiæena i pohranjena u arhivima za buduæe povjesnièare.Christine priðe Pittu koji je stajao kraj kamina.A za vas, gosp. Pitt, poklon. Dajem vam svoju obsidijansku lubanju. Sada kad imate par, što namjeravate s njima?Prije no što odu u muzej drevne povijesti, bit æe analizirane u laboratoriju da se utvrdi mogu li se povezati s nekom prošlom civilizacijom.Ona pogleda svoju lubanju i duboko uzdahne. Žao mi je što odlazi, ali lakše mi je kad znam da æe se s njome ispravno postupati. Znate, ljudi su je uvijek gledali i mislili da je vjesnik loše sreæe i tragiènih vremena. Ali od trenutka kad ju je Roxanna prenijela na brod svojeg muža, obitelji Mender donosila je samo sreæu i blagoslove.Na putu natrag u Washington, Pitt je èitao stavke iz Madrasovog dnevnika koje je Roxanna prepisala svojim finim rukopisom u kožom uvezeni notes. Unatoè glatkoj vožnji Rollsa, s vremena na vrijeme je morao pogledati kroz prozor da ga ne uhvati muènina.Jesi li pronašao nešto zanimljivo?, upita Perlmutter kad je Mulholland prešao preko mosta George Mason na rijeci Potomac.Pitt podigne pogled s notesa.Zaista, jesam. Sada znamo približnu lokaciju mjesta na kojem je posada Madrasa otkrila lubanju, i mnogo, mnogo više.

Poglavlje XIIRolls Rovce se zaustavio na kraju staroga zrakoplovnog hangara kojeg je Pitt nazivao domom u napuštenom dijelu washingtonske meðunarodne zraène luke. Oronuli hangar, izgraðen 1936. izgledao je kao da je napušten. Korov je rastao oko njegovih hrdavih zidova, a prozori su bili prekriven daskama. Èim se Hugo maknuo od volana, dvojica teško naoružanih ljudi odjevenih u kamuflažne odore stvore se ni od kuda i stanu sa spremnim automatskim puškama. Jedan se nagne nad prozor, dok je drugi stao pred Mulhollanda kao da ga izaziva da uèini neki prijeteæi pokret.Bolje da je netko od vas Dirk Pitt, otrese se èovjek koji je pogledao u auto.Ja sam Pitt.Stražar prouèi njegovo lice na trenutak. Osobnu iskaznicu, gospodine. To nije bio zahtjev, nego zapovijed.Pitt pokaže svoju iskaznicu NAMPa, a stražar podigne oružje i nasmiješi se. Žao nam je zbog neugodnosti, ali imamo zapovijed da zaštitimo vas i vašu imovinu.Pitt pretpostavi da ljudi pripadaju malo poznatoj federalnoj zaštitarskoj agenciji. Njeni agenti bili su vrhunski uvježbani za zaštitu vladinih službenika èiji su životi bili u opasnosti.Zahvalan sam što brinete za mene.Druga dvojica gospode?Dobri prijatelji.Stražar doda Pittu mali daljinski alarm. Molim vas, nosite ovo stalno sa sobom dok ste kod kuæe. Na najmanji znak opasnosti pritisnite gumb. Pojavit æemo se za dvadeset sekunda.Stražar nije rekao svoje ime, a Pitt ga nije pitao.Mulholland otvori prtljažnik i Pitt izvadi svoju torbu. U tom trenutku primijeti da su dva stražara nestala. Pogleda oko hangara i preko praznog terena kraj glavne piste. Kao da ih nikada nije niti bilo. Mogao je samo pretpostaviti da su skriveni pod zemljom.Poslat æu Hugoa u stožer NAMPa da ostavi tvoje obsidijanske lubanje, reèe Perlmutter. Pitt stavi ruku na Mulhollandovo rame. Pažljivo ih odnesi u laboratorij na šestom katu i daj glavnom znanstveniku. Zove se Harry Matthews.Mulholland se slabo nasmiješi, što je vrijedilo kao veliki osmijeh bilo kojeg drugog èovjeka. Potrudit æu se da ih ne ispustim.Zbogom, St. Julien. I hvala ti.Nema na èemu, deèko. Navrati na veèeru èim stigneš.

Pitt je promatrao kako se Rolls kreæe prašnjavom cestom prema sigurnosnim vratima zraène luke, ostavljajuæi iza sebe oblaèiæ prašine. On pogleda uz stari rasvjetni stup i ugleda malu kameru na vrhu. Možda æe snimka kamere pokazati gdje su se sakrili stražari i zadovoljiti njegovu radoznalost.Malim daljinskim upravljaèem on deaktivira alarmni sustav hangara i otvori vrata koja su izgledala kao da su zatvorena još od Drugog svjetskog rata. Objesi torbu na rame i ude unutra. Unutrašnjost je bila èista i tamna. Nigdje se nije vidio niti traèak svjetla. Zatim zatvori vrata i pritisne mali prekidaè, osvijetlivši hangar blještavim svjetlom i prizmom boja.Pod hangara, obojen blještavo bijelo, bio je napuèen s pedeset oldtimera obojenih u bezbroj svijetlih boja. Bio je tu i njemaèki mlažnjak iz Drugog svjetskog rata i Fordov tromotorac iz ranih 30ih zvan Limena guska. Željeznièki vagon s poèetka stoljeæa bio je na podignutim traènicama kraj jednog zida hangara. Kao sluèajno, bila je tu i kada od lijevanog željeza s vanjskim motorom i èudna splav na napuhavanje s kabinom i jedrom.Cijelu zbirku èuvao je visoki totem Haida Indijanaca.Pitt zastane da prijeðe pogledom svoju kolekciju i proèita tekst na mnogim starim znakovima koji su visjeli sa stropa, ukljuèujuæi i Burma Shave. Zadovoljan što je sve na mjestu, on se popne spiralnim željeznim stubama u svoj stan iznad poda hangara.Unutrašnjost je izgledala poput nautièkog muzeja. Modeli brodova u staklu stajali su izmeðu drvenih kormila i kompasa, brodskih zvona, te bakrenih i mjedenih ronilaèkih šljemova. Dnevna soba, studio, jedna spavaæa soba s kupaonicom i kuhinja s blagovaonicom prostirali su se na površini od tisuæu sto èetvornih stopa.Iako je bio krajnje umoran, on otvori svoju torbu i baci prljavu odjeæu na pod male prostorije s perilicom i sušilicom. Zatim ude u kupaonicu i istušira se. Dok je vruæa voda tekla po njemu, odmarao se na podu, ležeæi na leðima s nogama podignutim uza zid. Opuštao se uz tekilu Juan Julio s ledom, kad brodsko zvono oznaèi prisutnost posjetitelja na prednjim vratima.Pitt pogleda jedan od èetiri monitora postavljena izmeðu polica s knjigama i prepozna zamjenika direktora NAMPa, Rudija Gunna koji je stajao pred njegovim vratima. Pritisne prekidaè interkoma i reèe Udi Rudi. Gore sam.Gunn se popne stubama i ude u apartman. Bio je to mali èovjek prorijeðene kose i rimskog nosa gledao je kroz debele naoèale s rožnatim okvirom. Bio je bivši mornarièki zapovjednik i prvi u svojoj klasi na Mornarièkoj akademiji osoblje NAMPa visoko ga je cijenilo zbog inteligencije. Njegove plave oèi bile su poveæane leæama naoèala, a lice mu je odavalo zbunjen izraz.Dva momka s automatskim puškama u kamuflažnoj opremi na smrt su me prepali dok nisam uspio dokazati da sam tvoj prijatelj iz NAMPa.Ideja admirala Sandeckera.Znao sam daje unajmio zaštitare, ali nisam imao pojma da imaju magiène moæi i da se pojavljuju ni od kuda. Nedostajao je samo još oblaèak dima.Vrlo su djelotvorni, reèe Pitt.Upoznat sam s dogaðajima u Tellurideu, reèe Gunn, utonuvši u fotelju. Gradom kruži glas da tvoj život ne vrijedi ni dva centa.Pitt mu donese èašu ledenog èaja iz kuhinje. Gunn je rijetko pio alkohol, osim povremeno piva. Ne, za one šaljivèine iz Èetvrtog carstva. Mislim da neæe žaliti truda da me spreme u grob.Bio sam slobodan da pogledam pod nekoliko kamenova. Gunn zastane i popije pola èaše èaja.Sastao sam se s nekim prijateljima iz CIAe...Zašto bi CIAu zanimao domaæi kriminal?Sumnjaju da su ubojice na koje si naletio dio meðunarodne zloèinaèke organizacije.Teroristi?Gunn zavrti glavom.Nisu religiozni fanatici niti sektaši. Ali njihovi ciljevi još su tajna. CIAini operativci, Interpolovi agenti još nitko nije uspio prodrijeti u organizaciju.

Strane obavještajne službe znaju samo da postoji. Odakle djeluje i tko upravlja njome nemaju pojma. Ubojice se pojave, kao u Tellurideu, ubiju žrtve i nestanu.U koje su zloèine umiješani osim ubojstava?I to je tajna, èini se.Pittove oèi se suze.Tko je ikad èuo za zloèinaèku organizaciju bez motiva?Gunn slegne ramenima.Znam da zvuèi ludo, ali do sada nisu ostavili ni najmanji trag.U Tellurideu su ostavili dvije ništarije koje mogu dati odreðene informacije.Gunnove obrve se podignu. Nisi èuo?Što?Šerif Eagan iz Telluridea nazvao je admirala Sandeckera prije sat vremena. Zatvorenici su pronaðeni mrtvi.Prokletstvo otrese se Pitt nervozno.Posebno sam rekao šerifu da potraži pilule cijanida.Nije to bilo trovanje otrovom. Prema Eaganu, u njihovu æeliju je prošvercana bomba. Raznijeti su na komadiæe, kao i zamjenik koji ih je èuvao.Život je jeftin tim ljudima, reèe Pitt otrovno.To sam shvatio.Koji je sljedeæi korak?Admiral te šalje na dubinski geološki projekt usred Pacifika gdje æeš biti razumno siguran od daljnjih pokušaja ubojstva.Pitt se polako naceri. Ne idem.Znao je da æeš to reæi.Gunn odvrati smiješak. Osim toga, previše si važan za istragu da bismo te poslali Bogu iza leda. Koliko se èini, imao si više kontakata s tom skupinom od bilo koga drugog i preživio da prièaš o tome. Visoki istražitelji žele razgovarati s tobom. U osam sati ujutro...On zastane i doda Pittu komad papira. Ovdje je adresa. Budi tamo. Dovezi auto u otvorenu garažu i èekaj upute.Dolaze li James Bond i Jack Ryan?Gunn napravi suhu grimasu. Duhovito.On ispije ledeni èaj i iziðe na balkon koji je gledao na fantastiènu kolekciju u hangaru. To je zanimljivo.Što?Rekao si da su ubojice iz Èetvrtog carstva.Njihove rijeèi, ne moje.Nacisti su zvali svoj zloglasni svijet iz snova Treæi Reich.Veæina starih nacista su mrtvi, sreæom, reèe Pitt.Treæi Reich je umro s njima.Jesi li ikad uèio njemaèki?, upita Gunn.Pitt zavrti glavom. Znam samo ja, nein i aufwiedersehen.Onda ne znaš da Treæi Reich znaèi treæe carstvo?Pitt se ukoèi.Misliš da je to grupa neonacista?Gunn zausti odgovor kad se zaèuje glasan šuštavi zvuk kao da prelijeæe mlazni lovac, nakon èega se zaèuje razorno škripanje metala i naranèasti plamen bljesne kroz unutrašnjost hangara prije no što æe nestati kroz drugi zid. Dvije sekunde kasnije eksplozija potrese hangar i zatrese željezni balkon. Prašina padne s metalnog krova na sjajne automobile, zatamnjujuæi njihove svijetle boje. Nakon eksplozije zavlada èudna tišina.Zatim se zaèuje štektanje vatre strojnice popraæeno drugom eksplozijom. Oba èovjeka ukoèeno su se držala za ogradu balkona.Pitt prvi doðe do rijeèi Kopilad sikne.Što je to bilo, za ime Boga?, upita Gunn šokirano.Neka su prokleti. Ispalili su raketu u moj hangar. Spasilo nas je jedino to što nije eksplodirala. Bojeva glava ušla je kroz tanki hrdavi zid i izišla kroz drugi bez detoniranja eksploziva.Vrata se otvore i dva stražara utrèe u hangar, zaustavivši se ispod spiralnih stuba. Jeste li ozlijeðeni?, upita jedan.

Rekao bih da sam potresen, reèe Pitt. Odakle je to došlo?Ruèni bacaè ispaljen iz helikoptera. Odgovori stražar.Oprostite što smo ga pustili tako blizu. Zavarale su nas oznake to je trebao biti helikopter lokalne TVpostaje. Meðutim, pucali smo na njega i srušili ga. Pao je u rijeku.Dobar posao, reèe Pitt iskreno.Vaši prijatelji ne žale troškova, zar ne?Oèito imaju novca na bacanje.Stražar se okrene svojem partneru. Moramo poveæati svoj perimetar. Zatim pogleda hangar. Ima li štete?, upita Pitta.Samo par rupa u zidovima dovoljno velikih da kroz njih proleti papirnati zmaj.Pobrinut æemo se da se odmah poprave. Nešto drugo?Da, reèe Pitt, postajuæi sve ljuæi dok je gledao svoje zaprašene automobile. Molim vas, pozovite èistaèe.Možda bi trebao razmisliti o projektu na Pacifiku, reèe Gunn.Pitt se pravio da ga ne èuje. Èetvrti Reich, Èetvrto carstvo, tko god bili, napravili su ozbiljnu grešku.Da?, reèe Gunn, gledajuæi radoznalo svoje drhteæe ruke kao da pripadaju nekon drugom. A koju to?Pitt je gledao zjapeæe rupe u zidovima svojeg hangara. U njegovim oèima bila je hladna zloba koju je Gunn vidio barem èetiri puta prije, i on nesvjesno zadrhti.Do sada, zabavljali su se samo zli momci, reèe Pitt, usta izvijenih u osmijeh. Sada je red na meni.

Poglavlje XIIIPitt prouèi svoje vrpce iz nadzornih kamera prije spavanja, vidjevši da su stražari obavili svoje zadatke. Pomoæu karata podzemnog sustava kanalizacije zraène luke, pronašli su veliku betonsku cijev promjera osam stopa koja je odvodila kišu i otopljeni snijeg s pista, prilaza i terminalnih podruèja. Kanalizacijska cijev nalazila se na devedeset stopa od Pittovog hangara. Stražari su postavili svoju bazu kod ulaza za održavanje, sakrivenog visokim korovom. Pitt pomisli da doðe do njih i ponudi im kavu i sendvièe, ali brzo odustane od toga. Zadnje što im je trebalo je da netko otkrije njihovo skrovište.Obukao se i završio s doruèkom kad je došao kamion natovaren materijalom za popravak rupa u hangaru. Neoznaèeni kombi stao je iza kamiona i iz njega iziðe nekoliko žena u radnim odijelima. Stražari nisu otkrili svoju prisutnost, ali Pitt je znao da pažljivo promatraju prizor. Jedan od radnika mu priðe.Gosp. Pitt?Da.Uæi æemo, obaviti popravke, poèistiti smeæe i otiæi što brže možemo.Pitt je sa strahopoštovanjem promatrao kako ljudi istovaruju stare hrðave zidove koji su odgovarali zidovima njegovog hangara.Gdje ste to pronašli?, upita on.Bili biste iznenaðeni kako Vlada pazi na stari graðevni materijal, odgovori predradnik. To što vidite dolazi s krova starog skladišta u Capital Heightsu.Naša Vlada je djelotvornija no što bih joj priznao.Pustio ih je da obave posao i spremao se sjesti za volan tirkizno obojenog Jeepa Cherokee, kad se na cesti zaustavi crna Sting Ray Corveta. Giordino se nagne kroz suvozaèev prozor i vikne Trebaš prijevoz?Pitt dotrèi do auta i ude u njega, savije noge i sjedne na kožno sjedalo. Nisi mi rekao da dolaziš.Rekli su mi da budem na istom mjestu kao i ti u osam sati. Pomislio sam da bismo mogli jednim autom.Ti si u redu, Al, reèe Pitt veselo.Baš me briga što prièaju o tebi.Giordino skrene s Avenije VVisconsin u malu stambenu ulicuu Glover Parku kraj Pomorskog opservatorija. Ulica duga samo jedanU blok bila je zasjenjena stoljetnim brijestovima. Osim kuæe skrivene

iza visokih živica, blok je bio prazan. Nije bilo parkiranih auta, nitiljudi na ploènicima.Sigurno nisi pogriješio?, reèe Giordino.Pitt pogleda kroz prozor i pokaže rukom. U pravoj smo ulici, a kako je to jedina kuæa, to je sigurno toèno mjesto.Giordino skrene u drugi ulaz kružnog prilaza i nastavi ravno, i do stražnje strane kuæe, umjesto da stane pred ulazom. Pitt prouèitrokatnu ciglenu zgradu dok je Giordino vozio do odvojene garaže u pozadini. Kuæa je izgledala kao da je sagraðena za nekog bogataša i uglednika poslije Graðanskog rata. Cijeli teren i kuæa bili su savršeno održavani, ali zastori su bili navuèeni, kao da stanara neæe biti dugo.Corvetta uðe u garažu, èija se dvostruka vrata otvore. Unutrašnjost je bila prazna, osim nešto vrtlarskog alata, kosilice i radne klupe koja je izgledala kao da nije korištena desetljeæima. Giordino iskljuèi motor, stavi mjenjaè u poziciju za parkiranje i okrene se Pittu.Pa, što sada?Odgovor doðe kad su se vrata automatski zatvorila. Nekoliko sekunda kasnije, auto se polako poène spuštati dizalom. Osim jedva èujnog zujanja, put je bio tih. Pitt pokuša procijeniti brzinu spuštanja i prijeðeni put, ali postalo je mraèno. Nakon silaska od barem stotinu stopa, dizalo se polako zaustavi. Upale se svjetla i oni se nadu u betonskoj garaži s nekoliko drugih automobila. Giordino smjesti Corvettu na prazno mjesto izmeðu tirkiznog Jeep Cherokeeja s NAMPovim oznakama na vratima i Chrvslerove limuzine. Jeep je pripadao admiralu Sandeckeru. On je inzistirao da sva NAMP ova vozila budu s pogonom na èetiri koraèa, kako bi se mogla voziti po najgorim uvjetima.Marinac je stajao ispred metalnih vrata. Misliš li da je auto u redu, ili bih ga trebao zakljuèati?, reèe Giordino vragoljasto.Imam neki osjeæaj da neæe otiæi nikuda, odgovori Pitt.Izišli su iz auta i prišli uniformiranom stražaru, koji je na rukavu nosio trostruke narednièke pruge. On kimne i pozdravi ih.Vi ste sigurno Dirk Pitt i Albert Giordino. Stigli ste zadnji.Ne želite li naše iskaznice?, upita Giordino.Stražar se nasmiješi.Prouèio sam vaše fotografije. Razlikovanje vas dvojice je kao razlikovanje Joea Pescija i Clinta Eastvvooda. Niste baš slièni.On pritisne gumb kraj vrata i ona se otvore, otkrivši kratak hodnik koji je vodio do metalnih vrata.Kad stignete do unutarnjih vrata, stanite mirno na trenutak dok vas stražar s druge strane ne identificira kamerom.Ne vjeruje li on vašoj procjeni?, upita Giordino.Stražar se i dalje smiješio. Osiguranje, reèe on napeto.Nije li to pretjerivanje s rutinom?, promrmlja Giordino.Mogli bismo jednostavno rezervirati stol u Taco Bellu i tamo održati sastanak.Birokrati su majstori za tajanstvenost, reèe Pitt.Barem sam mogao kupiti burito.Prošli su kroz vrata u golemu sobu s tepihom èiji su zidovi bili pokriveni zastorima radi prigušivanja akustike.Dvadeset stopa dug konferencijski stol u obliku bubrega dominirao je sobom. Golemi zaslon pokrivao je cijeli suprotni zid. Soba je bila udobno osvijetljena, ugodna za oèi. Nekoliko muškaraca i jedna žena veæ su sjedili za stolom. Nitko nije ustao kad su Pitt i Giordino prišli stolu.Kasnite. Bio je to admiral Sandecker, èelnik NAMPa. Mali sportski graðen èovjek crvene kose i vandvkeovske brade imao je hladne plave oèi koje su vidjele sve. Bio je pozoran poput leoparda koji spava na stablu s jednim okom otvorenim i zna da æe mu obrok stiæi prije ili kasnije. Bio je nestrpljiv i prgav, ali upravljao je NAMPom poput benevolentnog diktatora. Pokaže èovjeka koji mu je sjedio s lijeve strane. Mislim da vas dvojica ne poznajete Kena Helma, specijalnog agenta FBIa.Sjedokosi èovjek odjeven u poslovno odijelo spekulativnih kestenjastih oèiju koje su virile iznad naoèala za èitanje napola ustane sa stolca i pruži ruku.

Gosp. Pitt, gosp. Giordino, èuo sam mnogo o vama.Što znaèi da je proèitao naše dosjee, pomisli Pitt.Sandecker se okrene prema èovjeku s desne strane.Ron Little. Ron ima titulu u Centralnoj obavještajnoj službi, ali vi je neæete saznati.Zamjenik direktora, pomisli Pitt odmah.Imao je smeðe oèi duboko usaðene na licu srednjih godina, skromna izgleda, s izrazom iskustva. On jednostavno krmne.Gospodo.Ostale znate, reèe Sandecker, kimnuvši niz stol.Rudi Gunn nešto je pisao u notes i nije se udostojio podiæi pogled. Pitt zaobiðe stol, te stavi ruku na rame Pat OConnell i reèe tiho Prije no što ste mislili.Obožavam muškarce koji drže svoja obeæanja.Ona mu potapše ruku, ne osvræuæi se na poglede ljudi za stolom. Sjednite kraj mene. Bojim se svih tih vladinih službenika.Uvjeravam vas, dr. 0Connell, reèe Sandecker, da æete iziæi iz ove sobe netaknuti.Pitt izvuèe stolac i sjedne kraj Pat, dok Giordino sjedne kraj Gunna. Jesmo li Al i ja nešto propustili?, upita on.Dr. OConnell nas je obavijestila o lubanji i podzemnoj sobi, reèe Sandecker, a Ken Helm je htio dati izvješæe o inicijalnim rezultatima forenzièke istrage na tijelima iz Telluridea.Ne može se mnogo reæi. Helm je govorio polako.Bilo je teško identificirati ih po zubima. Preliminarna istraga sugerirala je da su njihovi zubari bili iz Južne Amerike.Pitt je bio sumnjièav.Vi možete razlikovati zubarske tehnike razlièitih zemalja?Dobar forenzièki patolog koji se specijalizira za identifikaciju putem zubnih dosjea èesto može imenovati i grad u kojem su stavljene plombe.Znaèi, bili su stranci, primijeti Giordino.Mislio sam da je njihov engleski malo èudan, reèe Pitt.Helm pogleda iznad svojih naoèala. Primijetili ste?Previše savršen, bez amerièkog naglaska, iako su dvojica govorila narjeèjem Nove Engleske.Little je šarao po žutom notesu.Gosp. Pitt, zapovjednik Gunn informirao nas je da su ubojice koje ste uhvatili u Tellurideu izjavili kako pripadaju Èetvrtom carstvu.Nazvali su to i Nova Sudbina.Kao što ste vi i zapovjednik Gunn veæ pretpostavili, Èetvrto carstvo možda je nasljednik Treæeg Reicha.Sve je moguæe.Giordino izvuèe divovsku cigaru iz džepa na košulji i stavi je u usta ne zapalivši je, zbog ljudi za stolom koji ne puše. Sandecker ga ubojito pogleda shvativši da je cigara iz njegove privatne zalihe.Ja nisam pametan èovjek, reèe Giordino skromno. Rutina poniznog Perice bila je gluma. Giordino je bio treæi u svojoj klasi na Zrakoplovnoj akademiji. Nikako mi nije jasno kako svjetska organizacija ubojica može djelovati godinama bez da najbolje obavještajne agencije ne otkriju tko su oni i što žele?Ja prvi priznajem da smo zakazali, reèe Helm iskreno.Kao što znate, zloèini bez motiva su najteže rješivi.Little kimne slažuæi se.Do vašeg sukoba s tim ljudima u Tellurideu, nitko drugi tko bi došao u kontakt s njima nije preživio.Zahvaljujuæi Dirku i dr. OConnell, reèe Gunn, sada imamo trag.Nekoliko spaljenih zuba nisu baš neki trag, reèe Sandecker.Istina, složi se Helm, ali tu je i zagonetka sobe u rudniku Pandora. Ako idu do takvih ekstrema da sprjeèavaju znanstvenicima prouèavanje zapisa, ubijaju nevine ljude i èine samoubojstvo kad ih se uhvati pa, moraju imati dobar motiv.Zapisi, reèe Pitt.Zbog èega se toliko truditi da se sakrije njihovo znaèenje?

Neæe biti sretni zbog ishoda, reèe Gunn.Izgubili su šest profesionalnih ubojica i fotografije zapisa.Èudno je da tako obièno arheološko otkriæe košta toliko života, reèe Sandecker bezizražajno.Teško da je to obièno otkriæe, reèe Pat brzo. Ako to nije prevara starih rudara, moglo bi biti arheološko otkriæe stoljeæa.Jeste li dešifrirali neki simbol?, upita Pitt.Nakon preliminarnog pregleda bilježaka, mogu samo reæi da je to neka abeceda. To jest, zapisi koji izražavaju pojedine zvukove. Naša abeceda, na primjer, upotrebljava dvadeset šest simbola. Simboli u sobi sugeriraju abecedu od trideset slova, pri èemu dvanaest simbola predstavljaju brojeve, koje sam uspjela prevesti u vrlo napredan matematièki sustav. Tko god bili ti ljudi, otkrili su nulu i raèunali s istim brojem simbola kao i moderni ljudi. Dok ih ne unesem u raèunalo i ne prouèim temeljito, ne mogu vam reæi mnogo više.Èini mi se da ste uèinili mnogo u tako malo vremena, pohvali je Helm.Sigurna sam da možemo dešifrirati znaèenje zapisa. Za razliku od kompliciranog sustava pisanja Egipæana, Kineza ili Kreæana, koji su još nedešifrirani, ovaj se èini jedinstveno jednostavan.Mislite li da crna lubanja predstavlja vezu za zapise?, upita Gunn. Pat zavrti glavom.Ne mogu još ništa pretpostaviti. Poput kristalnih lubanja iz Meksika i Tibeta, njihova svrha može biti ritualna. Ima ljudi koji nisu priznati arheolozi, dodala bih, koji misle da ima trinaest kristalnih lubanja koje mogu zabilježiti vibracije i fokusirati ih u holografske slike.Vjerujete li u to?, upita Little ozbiljno.Pat se nasmije. Ne, ja sam pragmatièar. Preferiram èvrsti dokaz prije no što postavim neku ludu teoriju.Little je zamišljeno pogleda.Mislite li da obsidijanska lubanja...Lubanje, ispravi ga Pitt.Pat ga zaèuðeno pogleda. Od kada imamo više od jedne?Od juèer poslije podne. Zahvaljujuæi dobrom prijatelju, St. Julianu Perlmutteru, nabavio sam drugu.Sandecker ga pažljivo pogleda. Gdje je ona sada?Zajedno s lubanjom iz Telluridea, u kemijskom laboratoriju NAMPa radi analize. Starost obsidijana se oèito ne može procijeniti konvencionalnim sredstvima, ali prouèavanje pod instrumentima moglo bi nam reæi nešto o onima koji su ih napravili.Znate li odakle je došla?, upita Pat goreæi od radoznalosti.Bez ulaženja u dosadne detalje, Pitt ukratko opiše pronalazak lubanje u olupini Madrasa od posade Paloverdea na Antarktici. Zatim isprièa o sastanku s Christine MenderHusted, i kako im je dala lubanju nakon prihvaæanja Perlmutterove ponude da otkupi pisma njenih predaka.Je li rekla gdje su putnici Madrasa otkrili lubanju?Pitt saèeka s odgovorom, muèeæi Pat i ostale oko stola. Konaèno, on reèe Prema brodskom dnevniku, Madras je putovao iz Bombava u Liverpool kad ga je pogodio divlji uragan...Ciklon, reèe Sandecker.Za mornare, uragani se dogaðaju samo u Atlantiku i Zapadnom Pacifiku, a cikloni u Indijskom oceanu.Ispravljam se, uzdahne Pitt. Admiral Sandecker volio je pokazivati svoj neiscrpan rezervoar pomorskih podataka. Kao što sam govorio, Madras je naletio na divlju oluju i nemirno more koja je trajala gotovo dva tjedna. Bio je otjeran daleko na jug. Kad se vjetar konaèno smirio, otkrili su da su im baève s vodom ošteæene i mnogo tekuæine je isteklo. Kapetan je tada odluèio zaustaviti se na golom lancu nenastanjenih otoka u subantarktièkom južnom Indijskom oceanu. Danas su to Crozetovi otoci i pripadaju Francuskoj. Spustio je sidro kod malog otoka zvanog St. Paul, neravnoj vulkanskoj planini

u sredini. Dok je posada popravljala baève i poèela ih puniti vodom iz potoka, jedan od putnika, britanski pukovnik na putu kuæi sa ženom i dvije kæeri koji je služio deset godina u Indiji, odluèio je otiæi u malu lovaèku ekspediciju.Jedina prava lovina na otoku bili su morski slonovi i pingvini, ali pukovnik je u svojem neznanju mislio da na otoku ima èetveronožne divljaèi. Nakon što se popeo gotovo tisuæu stopa uz planinu, on i njegovi prijatelji naišli su na put poploèen kamenjem glatkim od starosti. Slijedili su put i stigli do otvora usjeèenog u stijeni u obliku luènih vrata. Ušli su unutra i vidjeli prolaz koji je vodio dublje u planinu.Pitam se je li ulaz pronaðen i ispitan od tada?, reèe Gunn.Moguæe je, prizna Pitt.Hiram Yaeger provjerio mije to. Osim meteorološke stanice bez posade koju su postavili Australci i od 1978. do 1997. pratili je satelitom, otok je bio potpuno nenastanjen. Ako su njihovi meteorolozi pronašli nešto u planini, nikada to nisu spomenuli. Sve njihove bilješke su samo meteorološke.Little se nagnuo nad stol, oèaran. I što se dogodilo?Pukovnik je poslao jednog èlana svoje družine natrag do broda po svjetiljke. Tek tada su ušli unutra. Otkrili su da je prolaz usjeèen u stijeni i silazi oko stotinu stopa, završavajuæi u maloj sobi s tucet èudnih drevnih skulptura. Opisali su nerazumljive zapise urezane u zidove i strop sobe.Jesu li zabilježili zapise?, upita Pat.Nema simbola u kapetanovom dnevniku, odgovori Pitt. postoji samo gruba karta puta do ulaza u sobu.A artefakti?, upita Sandecker.Još su na Madrasu, objasni Pit.Roxanna Mender, žena kapetana kitolovca, spomenula ih je nakratko u svojem dnevniku. Jedan je identificirala kao srebrenu urnu. Ostali su bronèane i zemljane skulpture èudnih životinja koje nikada prije nije vidjela. Prema zakonima o spašavanju brodova, njen muž i njegova posada namjeravali su odnijeti s Madrasa sve od vrijednosti. Ali led se poèeo lomiti i morali su trèati do kitolovca. Uzeli su samo obsidijansku lubanju.Još jedna soba, s artefaktima, reèe Pat gledajuæi kao da vidi nešto na drugom kraju sobe.Pitam se koliko ih je još sakriveno diljem svijeta?Sandecker ljutito pogleda Giordina dok je mali Talijan žvakao cigaru. Èini se da nam je posao odreðen. On svrati pogled s Giordina i pogleda Gunna. Rudi, èim budeš mogao, pošalji dvije ekspedicije. Jednu u potragu za Madrasom na Antarktici, drugu da ispita sobu na Otoku St. Paul. Upotrijebi brodove koji su najbliže tim lokacijama.Giordino se nasloni u stolcu.Nadam se da naši krvoloèni prijatelji neæe tamo stiæi prvi.Znat æeš to èim stigneš, reèe Gunn mirnog izraza lica.U meðuvremenu, reèe Helm, poslat æu dva agenta da potraže tragove bilo kakve organizacije u SADu koja je unajmila ubojice.Moram vam reæi, admirale, reèe Little ozbiljno Sandeckeru, ovo nije prioritetni posao za CIAu. Ali uèinit æu što mogu da vam pomognem prikupiti djeliæe informacija. Moji ljudi æe se koncentrirati na meðunarodne organizacije izvan SADa koje financiraju arheološka istraživanja. Ispitat æemo sva otkriæa koja ukljuèuju ubojstva. Vaši dokazi koji ukazuju na neonacistièki red mogli bi biti od velike pomoæi.I zadnje, ali ne najmanje važno, dolazimo do ljupke dame u našem društvu, reèe Sandecker. Nije namjeravao biti uvredljiv bio je to naèin na koji je razgovarao s veæinom žena.Pat se nasmiješi, vidjevši da je svi muškarci promatraju.Moj je posao, naravno, pokušati dešifrirati zapise.Fotografije koje su snimili ubojice trebale bi uskoro biti gotove, reèe Gunn.Trebam mjesto za rad, reèe ona zamišljeno.Kako sam sada nepostojeæa osoba, ne mogu otiæi u svoj ured na sveuèilištu i poèeti s raèunalnom analizom.Sandecker se nasmiješi.

Ron Ken i ja imamo vjerojatno tri najsofisticiranije institucije za obradu podataka i najbolje tehnièare na svijetu. Odaberite.n! AtlantidaAko mogu predložiti, admirale, reèe Pitt neobavezno, s obzirom da se NAMP bavi prostorijom i njenim sadržajem, bilo bi najbolje da dr. OConnell radi s Hiramom Yaegerom u našim prostorijama.Sandecker se upita što se dogaða u lukavom Pittovom umu. Ne otkrivši ništa, on slegne ramenima. Odluka je vaša, doktorice.Vjerujem da je gosp. Pitt u pravu. Suraðujuæi s NAMPom, mogu biti u bliskoj komunikaciji s ekspedicijama.Kako želite. Dat æu vam Yaegera i Maxa na raspolaganje.Maxa?Yaegerova najnovija igraèka, odgovori Pitt.Raèunalni sustav umjetne inteligencije koja stvara vizualne holografske slike.Pat duboko uzdahne.Treba æu svu egzotiènu pomoæ koju mogu dobiti.Nema brige, reèe Giordino u šali. Ako su zapisi drevni, vjerojatno predstavljaju samo knjigu antièkih recepata.Recepata za što?, upita Helm.Za koze, reèe Giordino zamišljeno.Tisuæu i jedan naèin pripreme koze.

Poglavlje XIVOprostite što pitam, jeste li vi Hiram Yaeger?Puna entuzijazma, Pat je prošla kroz golemu raèunalnu mrežu koja je pokrivala cijeli deseti kat NAMPove zgrade. Èula je da raèunalni èarobnjaci na Sveuèilištu u Pennsvlvaniji govore sa strahopoštovanjem o centru za podatke o oceanima NAMPa. Bila je poznata èinjenica da je centar obradio i pohranio najveæu kolièinu digitalnih podataka o oceanografiji ikada stavljenu pod jedan krov.Povuèeni èovjek koji je sjedio za konzolom u obliku potkove spusti svoje staromodne naoèale i pogleda ženu koja je stajala na vratima njegovog svetišta.Ja sam Yaeger. Vi ste sigurno dr. OConnell. Admiral je rekao da æete doæi ovoga jutra.Mozak iza ovog nevjerojatnog prikaza informatièke sile nije odgovarao slici koju je formirala o njemu.Iz nekog razloga, Pat je oèekivala da Yaeger izgleda kao križanac izmeðu Billa Gatesa i Alberta Einsteina. Ali, on nije slièio niti na jednoga od njih. Bio je odjeven u levisice i jaknu iznad bijele majice. Na nogama je nosio kaubojske èizme koje su izgledale kao da su prošle tisuæu rodea. Kosa mu je bila tamnosiva i duga, vezana u konjski rep. Lice mu je bilo djeèaèko i svježe obrijano, uskog nosa i sivih oèiju.Pat bi bila iznenaðena kad bi znala da Yaeger živi u modernom stambenom dijelu Marvlanda, oženjen uspješnom umjetnicom, s dvije adolescentne kæeri koje pohaðaju skupu privatnu školu. Jedini hobi bio mu je skupljanje i popravak starih raèunala.Nadam se da ne prekidam ništa, reèe Pat.Nisu li vas doèekali kod dizala i poslali k meni?Ne, jednostavno sam lutala dok nisam vidjela nekoga tko ne izgleda poput Dilberta.Yaeger, ljubitelj Dilberta, lika iz stripa Scotta Adamsa, nasmije se. Mislim da bih to trebao shvatiti kao kompliment. Duboko se isprièavam što vas nitko nije doèekao.Nema veze. Sama sam se prošetala. Vaše carstvo podataka je prilièno veliko. Nije kao oprema na kojoj radim na sveuèilištu.Mogu li vam donijeti šalicu kave?Ne, hvala, u redu je, reèe Pat. Hoæemo li na posao?Kako želite, odgovori Yaeger ljubazno.Imate li fotografije iz sobe?Laboratorij ih je poslao prošle noæi. Ostao sam do kasno i skenirao ih u Maxa.

Dirk mi je rekao za Maxa. Jedva ga èekam vidjeti u akciji.Yaeger izvuèe stolac kraj sebe, ali ga ne ponudi odmah Pat.Ako stanete iza konzole u sredinu otvorene platforme ispred nas, demonstrirat æu vam Maxove talente.Pat stane u sredinu platforme, gledajuæi Yaegera.Dok je gledala, raèunalni èarobnjak naizgled se zamutio pred njenim oèima i nestao, i ona se nade okružena nekom vrstom oblaka. Zatim zidovi i strop postanu jasniji i ona se nade u toènoj replici sobe. Morala si je ponoviti da je to holografska iluzija, ali èinila se toliko stvarnom, posebno kad su se na zidovima poèeli pojavljivati vrlo jasno definirani zapisi.Ovo je fantastièno, promrmlja ona.Max je sve simbole s fotografija programirao u svoju memoriju, ali iako imamo monitor velièine maloga filmskog zaslona, mislio sam da bi bilo bolje da èitate zapise u izvornoj perspektivi.Da, da, reèe Pat uzbuðeno. Studiranje cijelog teksta u komadu æe vrlo pomoæi. Hvala vam, i hvala Maxu.Vratite se i upoznajte Maxa, doðe Yaegerov glas izvan iluzorne sobe. Zatim možemo poèeti raditi.Pat je zamalo rekla Ne mogu, jer soba je bila tako stvarna. Ali, ona razbije iluziju prošavši kroza zid kao da je duh i pridruži se Yaegeru kraj konzole.Max, reèe Yaeger, upoznaj dr. Pat OConnel.Kako ste?, zaèuje se blagi ženski glas.Pat sumnjièavo pogleda Yaegera.Maxježena.Programirao sam svoj glas u originalni program. Ali, od tada sam naèinio niz modifikacija i odluèio da bih radije slušao ženski glas.Aktivira se na glas?Yaeger se nasmiješi. Max je sustav umjetne inteligencije. Nema gumba. Samo razgovarajte s njom kao daje normalna osoba.Pat se ogleda oko sebe. Ima li mikrofona?Šest, ali minijaturni su i ne možete ih vidjeti. Možete biti na udaljenosti od dvadeset stopa.Pat oprezno reèe Max?Na golemom monitoru iza platforme pojavi se lice žene. Bilo je živopisnih boja. Oèi su joj bile topaznosmede a kosa sjajno kestenjasta. Usne su joj bile raširene u osmijeh koji je otkrivao bijele zube. Ramena su bila ogoljena do poèetaka grudi, koje su se nalazile iznad dna monitora.Zdravo, dr. OConnell. Drago mi je upoznati vas.Molim te, zovi me Pat.Hoæu, od sada.Krasna je, reèe Pat s divljenjem.Hvala, nasmiješi se Yaeger.Pravo ime joj je Elsie, i moja je žena.Dobro suraðujete?, upita Pat uz šaljivi prizvuk u glasu.Veæinu vremena. Ali, ako nisam oprezan, postaje mušièava kao i original.U redu, idemo, promrmlja Pat ispod daha.Max, jesi li analizirala simbole koji su skenirani u tvoj sustav?Jesam.Maxin glas odgovori ljudskim tonom.Možeš li dešifrirati i prevesti bilo koji od simbola na englesku abecedu?Tek sam dodirnula površinu, ali postoji napredak. Zapisi na stropu sobe su, èini se, karta zvijezda.Objasni, reèe Yaeger.Vidim ih kao sofisticirani koordinatni sustav koji se koristi u astronomiji za ucrtavanje nebeskih objekata. Mislim da sugerira promjene u položajima zvijezda iznad odreðenog dijela svijeta u prošlim epohama.Znaèi, zbog devijacija u rotaciji Zemlje, zvijezde naizgled mijenjaju položaj u vremenu.Da, znanstveni izrazi su precesija i nutacija, reèe Max.

Zbog toga što je Zemlja ispupèena oko ekvatora od rotacije, gravitacijska sila Sunca i Mjeseca je najjaèa oko ekvatora i uzrokuje lagano pomicanje Zemljine osi okretanja. To se zove precesija, i ocrtava cirkularni stožac u prostoru svakih 25.800 godina. Nutacija, ili naginjanje, je malo, ali nepravilno kretanje koje odmièe nebeski pol 10 sekunda od glatkog precesijskog kruga svakih 18,6 godina.Znam da jednom u dalekoj buduænosti, reèe Pat, Polaris više neæe biti Sjevernjaèa.Toèno, složi se Max.Kad se Polaris pomakne, druga zvijezda doæi æe na položaj iznad Sjevernog pola, za otprilike 345 godina. Sto godina prije Krista, vernalni ekvinocij oprostite, znate li što je vernalni ekvinocij?Ako se sjeæam astronomije iz koledža, reèe Pat, vernalni ekvinocij je mjesto gdje Sunce presijeca nebeski ekvator s juga prema sjeveru tijekom proljetnog ekvinocija, èineæi tu toèku referentnom za angularne udaljenosti mjerene s ekvatora.Vrlo dobro, pohvali je Max. Rekli ste to kao profesor koji želi uspavati svoj razred. Kako bilo, prije Krista, vernalni ekvinocij prolazi kroz sazviježde Ovna. Zbog precesije, vernalni ekvinocij je sada u Ribama i napreduje prema Vodenjaku.Želiš nam reæi, reèe Pat, dok joj je ushiæenje raslo u grudima, da simboli na stropu sobe predstavljaju koordinate zvjezdanog sustava iz prošlosti.Tako sam to objasnila, reèe Max mirno.Jesu li drevni narodi imali dovoljno znanstvenog znanja za takve toène projekcije?Tko god je urezao tu nebesku kartu na strop sobe bio je bolji od astronoma otprije samo nekoliko stotina godina. Toèno su izraèunali da je nebeska galaksija fiksirana i da se Sunce, Mjesec i planeti okreæu. Karta prikazuje orbite planeta, ukljuèujuæi Pluton, koji je otkriven tek prošlog stoljeæa. Otkrili su da zvijezde Betelgeuse, Sirius i Procvon ostaju na svojim položajima, dok se druge konstelacije neprimjetno kreæu tijekom tisuæu godina. Vjerujte mi, ti drevni ljudi su znali svoj posao.Pat pogleda Yaegera.Ako Max može dešifrirati zvjezdane koordinate urezane u sobu kada je sagraðena, moæi æemo odrediti kada je to bilo.Vrijedno je pokušati.Dešifrirala sam mali dio brojèanog sustava, reèe Pat.Hoæe li ti to pomoæi, Max?Ne biste se trebali gnjaviti. Veæ sam interpretirala brojèani sustav. Smatram da je genijalan zbog svoje jednostavnosti. Jedva èekam da poènem rješavati znakove koji prikazuju rijeèi.Max?Da, Hirame.Koncentriraj se na dešifriranje zvjezdanih simbola i za sada ostavi abecedu.Hoæete da analiziram nebesku kartu?Uèini najbolje što možeš.Možete li mi dati vremena do pet sati? Do tada bih ga trebala riješiti.Vrijeme je tvoje, odgovori Yaeger.Max zahtijeva nekoliko sati za projekt koji bi trebao trajati mjesecima, èak godinama?, upita Pat s nevjericom.Nikada je nemojte podcijeniti, reèe Yaeger, njišuæi se u stolcu i srèuæi hladnu kavu. Proveo sam veæi dio svojih najboljih godina sastavljajuæi Max. Nema takvog raèunalnog sustava na svijetu. Naravno, za pet godina æe zastarjeti, ali sada ima malo stvari koje ne može uèiniti. Jedinstvena je, i pripada srcem i dušom meni i NAMPu.Što je s patentima? Sigurno morate predati svoja prava Vladi?Admiral Sandecker nije prosjeèni birokrat. Imamo verbalni ugovor. Ja vjerujem njemu, on vjeruje meni. Pedeset posto zarade od patenata ili iznajmljivanja naših podataka privatnim korporacijama i vladinim agencijama pripada NAMPu. Drugih pedeset posto pripada meni.

Radite za poštenog èovjeka. Bilo koji drugi poslodavac dao bi vam bonus, zlatni sat i tapšanje po leðima, te odnio vašu zaradu u banku.Sretan sam što sam okružen poštenim ljudima, reèe Yaeger ozbiljno. Admiral, Rudi Gunn, Al Giordino i Dirk Pitt, sve su to ljudi koje s ponosom mogu nazvati prijateljima.Poznajete ih dugo?Gotovo petnaest godina. Dobro smo se proveli zajedno i riješili mnogo oceanskih zagonetaka.Dok èekamo Max, mogli bismo poèeti analizirati simbole na zidu. Možda možemo pronaæi kljuè za njihovo znaèenje.Yaeger kimne. Sigurno.Možete li reproducirati holografsku sliku sobe?Samo poželite, reèe Yaeger dok je utipkivao naredbu slika unutarnjih zidova sobe ponovno se materijalizira.Kako bismo dešifrirali nepoznatu abecedu, prvo moramo odvojiti suglasnike od samoglasnika. Kako ne vidim indikaciju da predstavljaju ideje ili predmete, pretpostavljam da su simboli abeceda i da oznaèavaju zvukove.Koji je izvor prve abecede?, upita Yaeger.Nema jasnih dokaza, ali veæina epigrafa vjeruje da je izumljena u drevnom Canaanu i Feniciji, negdje izmeðu 1700. i 1500. godine prije Krista nazvana je Sjevernosemitska abeceda. Vodeæi znanstvenici se ne slažu, naravno. Ali slažu se da su rane mediteranske kulture razvile abecedu iz prethistorijskih geometrijskih simbola. Mnogo kasnije, Grci su adaptirali i rafinirali alfabet, pa su slova kojima danas pišemo povezana s njihovima. Daljnji razvoj napravili su Etrušèani, a nakon njih Rimljani, koji su posuðivali od drugih kako bi napravili pisani latinski jezik i èiji su kasniji klasièni znakovi konaèno formirali abecedu koju koristimo danas.Gdje da poènemo?Poèet æemo od bilježaka, reèe Pat, misleæi na svoj notes.Ne znam za bilo koji drugi drevni sustav pisanja èiji su simboli slièni onima iz sobe. Èini se da nema nikakvog obostranog utjecaja, što je vrlo neobièno. Jedina daleka sliènost je s keltskim Ogham alfabetom, ali tu svaka sliènost prestaje.Zamalo sam zaboravio.Yaeger joj doda mali štap s minijaturnom kamerom na jednom kraju. Max je veæ kodirala simbole. Ako želite da vam pomognem kalkulacijama, samo usmjerite kameru prema simbolu i njegovoj sekvenci u zapisu koju želite prouèiti i poradit æu na razvoju programa za dešifriranje.Zvuèi dobro, reèe Pat, sretna što ponovno ima kontrolu.Prvo, pobrojimo razlièite simbole i vidimo koliko puta se pojavljuju. Zatim ih možemo pokušati spojiti u rijeèi.Kao veznici i zamjenice.Veæina drevnih zapisa ne ukljuèuje rijeèi koje danas uzimamo zdravo za gotovo. Takoðer bih htjela vidjeti možemo li odrediti samoglasnike prije no što se zabavimo suglasnicima.Radili su cijeli dan bez odmora. U podne, Yaeger pošalje u kafeteriju po sendvièe i bezalkoholna piæa. Pat je bila sve frustriranija. Simboli su izgledali izludujuæe jednostavni za dešifriranje, ali do pet sati nije uspjela uèiniti gotovo ništa.Zašto je sustav brojeva bilo tako lako razbiti, a abeceda je tako nemoguæa?, promrmlja ona nervozno.Mogli bismo prestati do sutra, predloži Yaeger.Nisam umorna.Niti ja, reèe on. Ali morat æemo vidjeti stvari svježim oèima. Ne znam za vas, ali meni najbolja rješenja obièno dolaze noæu. Osima toga, Max ne zahtijeva spavanje. Usmjerit æu je na zapise tijekom noæi. Do jutra, možda æe dobiti neke ideje za prijevod.Ne mogu se suprotstaviti tome.Prije no što prekinemo, pozvat æu Max i vidjet æemo je li napredovala sa zvijezdama.

Yaegerovi prsti nisu morali dirnuti tipkovnicu. On jednostavno pritisne gumb i reèe Max, jesi li tu?Namršteno lice pojavi se na monitoru.Zašto vam je trebalo toliko vremena da me pozovete? Èekam gotovo dva sata.Žao mi je, Max, reèe Yaeger bez stvarnog osjeæaja žaljenja, bili smo zaposleni.Provela si samo nekoliko sati na projektu, reèe Pat naivno.Ima li kakvih rezultata?Rezultata?, otrese se Max.Mogu vam toèno reæi što želite znati.Poèni s time kako si došla do zakljuèaka, zapovjedi Yaeger.Niste mislili da æu sama izraèunati kretanje zvijezda, je li?Bio je to tvoj projekt.Zašto bih se naprezala kad mi to mogu napraviti druga raèunala?Molim te, Max, reci nam što si otkrila.Pa, kao prvo, nalaženje koordinata nebeskih objekata zahtijeva komplicirani geometrijski proces. Neæu ulaziti u dosadne detalje o tome kako odrediti visinu, azimut, desnu ascenciju i deklinaciju. Moj je problem bio odrediti lokacije na kojima su izmjerene koordinate urezane u kamen. Uspjela sam utvrditi izvorne lokacije na kojima su promatraèi opažali zvijezde do toènosti od nekoliko milja kao i zvijezde kojima su mjerili devijacije tijekom mnogo, mnogo godina. Tri zvijezde u pojasu konstelacije Oriona, lovca, sve su se pomaknule. Sirius, pseæa zvijezda, koja se nalazi blizu pete Oriona, je fiksna. S tim brojevima, konzultirala sam astrometrijsko raèunalo u Nacionalnom znanstvenom centru.Srami se, Max, reèe Yaeger. Mogla si me uvaliti u nevolju, upadajuæi u tuðu raèunalnu mrežu.Mislim da me raèunalo u Znanstvenom centru voli. Obeæalo je da æe izbrisati moj upit.Nadam se da ga možeš držati za rijeè, proštenje Yaeger. Bila je to gluma. Yaeger se prikljuèivao u strane mreže radi zabranjenih podataka stotinama puta.Astrometrija, nastavi Max, je, u sluèaju da ne znate, jedna od najstarijih grana astronomije i bavi se odreðivanjem kretanja zvijezda. Max zastane. Pratite me?Nastavi, reèe Pat.Momak u raèunalu Nacionalnog znanstvenog centra nije mi dorastao, naravno, ali kako je to za njega elementarni program, nagovorila sam ga za izraèuna devijaciju izmeðu položaja Siriusa i Oriona kad je soba sagraðena u odnosu na njihove današnje koordinate na nebu.Datirala si sobu?, promrmlja Pat, zadržavši dah.Jesam.Je li prevara?, upita Yaeger kao da se boji odgovora.Ne, osim ako ti stari rudari iz Colorada nisu bili vrhunski astronomi.Molim te, Max, reèe Pat. Kada je napravljena soba i zapisi?Morate zapamtiti, moja procjena varira nekoliko stotina godina.Je li starija od stotinu godina?Hoæete li vjerovati, reèe Max polako, stvarajuæi napetost, u brojku od devet tisuæa?Što želiš reæi?Kažem da je vaša soba izdubljena u kamenu negdje oko 7100. godine prije Krista.

Poglavlje XVGiordino je podigao BellBoeing 609 s pomiènim rotorima ravno u perzijskiplavo nebo izvan Cape Towna u Južnoj Africi, tik nakon èetiri ujutro. Uzletjevši poput helikoptera, s rotorima podignutim za devedeset stupnjeva, koji su hujali tropskim zrakom, zrakoplov se uzdigao okomito, dok nije bio na pet stotina stopa iznad zemlje. Zatim Giordino izravna oba rotora i krene u vodoravan let.Letjelica 609 je mogla primiti devet putnika, ali sada je nosila samo opremu za preživljavanje prièvršæenu za pod. Giordino je iznajmio zrakoplov u Cape Townu jer je najbliži NAMPov istraživaèki brod bio na više od tisuæu milja od Otoka Crozet.

Helikopter ne bi mogao izvesti put od 2400 milja bez najmanje èetiri punjenja goriva, a obièan zrakoplov ne bi imao mjesto za slijetanje na vulkanskim otocima. Model 609 s pomiènim rotorima mogao je sletjeti gdje i helikopter i èinio se idealnim za ovaj posao. Ovisno o hirovima vjetrova, let u jednom smjeru trebao je trajati oko èetiri sata. Morat æe pažljivo promatrati razinu goriva. Èak i sa spremnicima na krilima, Giordino je proraèunao da æe imati samo sat i pol dodatnog vremena za povratak u Cape Town. To nije bilo dovoljno za bezbrižan put, ali Giordino nikada nije volio igrati na sigurno.Trideset minuta kasnije, kad je dosegao 12 tisuæa stopa i okrenuo na jugoistok preko Indijskog oceana, namjesti gas naoptimalnu brzinu štednje goriva, promatrajuæi kako indikator brzine stoji na malo manje od tri stotine milja na sat. Zatim se okrene malom èovjeku koji je sjedio na kopilotovom sjedalu.Ako ti je žao što si se pridružio ovoj luðaèkoj avanturi, znaj da je kasno da se predomisliš.Rudi Gunn se nasmiješi. Bit æu u dovoljnoj neprilici kad admiral otkrije da ne sjedim za svojim stolom u Washingtonu.Kakav si izgovor ponudio za nestanak na šest dana?Rekao sam svojem uredu da kažu da sam odletio na Baltièko more kako bih provjerio projekt podvodne olupine koji NAMP provodi zajedno s danskim arheolozima.Postoji li takav projekt?Možeš se kladiti, odgovori Gunn.Flota vikinških brodova koju su otkrili ribari.Giordino doda Gunnu kartu.Evo, možeš se baviti navigacijom.Koliko je velik Otok St. Paul?Oko dvije i pol èetvorne milje.Gunn pogleda Giordina kroz debela stakla. Molim se, reèe on mirno, da ne idemo stopama Amelije Earhart i Freda Noonana.Nakon tri sata leta, dobro su stajali s gorivom, zbog vjetra u repu od pet èvorova. Indijski ocean polako je nestajao dok su ulazili u oblake s istoka, koji su nosili kišu i turbulenciju. Giordino se popne kako bi ponovno izišao na èisto plavo nebo, uzdižuæi se iznad bijelih paperjastih oblaka koji su se kotrljali ispod njih poput olujnog mora.Giordino je imao neobiènu sposobnost spavanja na deset minuta, nakon èega bi se probudio da provjeri instrumente i naèini promjene kursa koje bi mu predložio Gunn, prije no što æe ponovno zaspati. Ponovio je proces više puta no što se Gunnu dalo brojiti, nikada ne odstupajuæi od rutine više od minute.U stvari, nije bilo izgleda da se izgube i promaše otok. Zrakoplov je nosio najnoviju GPS navigacijsku opremu, Sustav globalnog pozicioniranja. GPS prijemnik je mjerio udaljenost do niza satelita, preciznu zemljopisnu duljinu, širinu i visinu. Podatci suprogramirani u raèunalo zrakoplova pa je Gunn mogao odrediti kurs, brzinu, vrijeme i udaljenost do njihovog odredišta. Za razliku od Giordina, on nije mogao spavati. Bio je neprekidno zabrinut ne bi se mogao opustiti niti da leži pod palmom na tahiæanskoj plaži. Neprestance je gledao na sat i provjeravao njihov položaj, te prouèavao zraène fotografije otoka. Kad se Giordino probudio i pregledao ploèu s instrumentima, Gunn ga lupne po ruci. Nemoj ponovno zaspati. Trebao bi zapoèeti slijetanje. Otok je na èetrdeset milja ispred nas.Giordino protrlja lice vodom iz èuture i pomakne upravljaèki stup malo prema naprijed. Polako, zrakoplov se poène spuštati, tresuæi se kad je upao u turbulenciju unutar oblaka. Ne vidjevši ništa, Giordino je jednostavno mogao promatrati iglu altimetra kako se okreæe suprotno od kazaljke na satu, ali pažljivo je promatrao bijelu maglu koja je jurila kraj vjetrobrana. Zatim, iznenada, na 5000 stopa oni iziðu iz oblaka i ugledaju ocean prvi put u zadnja tri sata.Dobar posao, Rudi, pohvali ga Giordino.St. Paul je negdje na pet milja od nas, manje od dva stupnja udesno. Pogodit æemo ga toèno u nos.

Dva stupnja, reèe Gunn.Stvarno moram biti bolji sljedeæi put.S turbulencijom iza sebe, krila su prestala podrhtavati. Giordino otpusti gas, i urlanje motora se smanji na prigušeno hujanje. Jaka kiša je jenjavala, ali potoèiæi vode još su tekli vjetrobranom. Tek je sada ukljuèio brisaèe, usmjerivši nos zrakoplova preko visokih litica koje su štitile otok od neumornih navala mora.Jesi li odabrao mjesto za slijetanje?, upita Giordino, gledajuæi mali otok i njegovu jedinu planinu koja se uzdizala iz mora poput divovskog stošca. Nije se mogao vidjeti otvoreni teren ili plaža. Vidio je samo strmine pokrivene kamenjem. Gunn podigne poveæalo.Prešao sam svaki pedalj i zakljuèio daje to najgori teren koji sam ikad vidio. Samo gomila kamenja, dobra za izgradnju šljunèare.Nemoj mi reæi da smo stigli ovamo samo da bismo se vratili, reèe Giordino kiselo.Nisam rekao da ne možemo sletjeti. Jedino ravno podruèje na cijelom otoku je u podnožju planine na zapadnoj strani. Izgleda kao mali ispust, možda pedeset sa sto stopa.Giordino užasnuto pogleda dolje. Èak niti u filmovima ne spuštaju helikoptere na padine planina.Gunn pokaže kroz vjetrobran.Tamo, s lijeve strane. Nije tako loše kao što sam mislio.Iz Giordinovog kuta, jedino ravno mjesto na planini nije izgledalo veæe od površine prikolice kamiona. Nogama je upravljao pedalama zakrilaca, a rukama milovao upravljaèki stup, ispravljajuæi kut i stopu spuštanja ekvatorima i aileronima. Zahvalio je nebu što ima vjetar u lice, makar samo èetiri èvora. Mogao je vidjeti kamenje raštrkano po uskom sletištu, ali niti jedan nije izgledao dovoljno velik da ošteti stajni trap zrakoplova. Jednom rukom poène manipulirati polugama pomiènog rotora, ispravljajuæi ih u vertikalni položaj dok zrakoplov nije lebdio poput helikoptera. Elise velikog promjera poèele su rastjerivati manje kamenje i prašinu u oblacima ispod kotaèa.Sada je upravljao po osjeæaju, glave spuštene dolje, promatrajuæi približavajuæe tlo jednim okom, dok je drugim gledao strmu stranu planine na deset stopa od desnog krila. Zaèuje se lagani udar kad su gume dodirnule kamenje, i zrakoplov se smjesti poput debele guske na svoja jaja. On duboko uzdahne i smanji gas prije no što æe iskljuèiti motore. Kod kuæe smo, reèe on zahvalno.Gunnovo sovoliko lice se nasmiješi. Je li ikada bilo sumnje?Na mojoj strani je planina. Što je na tvojoj?Tijekom slijetanja, Gunnova pažnja bila je fokusirana na planinu, i on tek sada pogleda kroz prozor. Na èetiri stope od vrata zrakoplova nalazila se provalija od gotovo osam stotina stopa. Krilo je stajalo iznad ponora. Njegov osmijeh nestane i on se blijedog lica okrene Giordinu. Nije bilo toliko široko koliko sam mislio, promrmlja on uplašeno.Giordino otkopèi sigurnosni pojas.Jesi li utvrdio rutu do sobe?Gunn podigne zraènu fotografiju i pokaže mali kanjon koji je vodio od obale. Ovo je jedini put kojim je lovaèka družina mogla uæi na otok i popeti se uz planinu. Pitt je rekao da su prema dnevniku pukovnik i njegova družina stigli na pola puta uz planinu. Mi smo sada na toj razini.U kojem smjeru je procijep?Na jugu. I da odgovorim na tvoje sljedeæe pitanje, mi smo na zapadnoj strani planine. Uz malo sreæe, neæemo morati hodati više od trièetvrt milje, ako naidemo na drevnu stazu koju je spomenuo pukovnik.Hvala Bogu na malim otocima, promrmlja Giordino.Možeš li vidjeti stari put na fotografiji?Ne, nema nikakvih znakova.Nastavili su raspakiravati opremu za preživljavanje i pripremati svoje ruksake. Kiša se vratila u mlazovima, pa su preko odjeæe obukli kombinezone za loše vrijeme i èizme. Kad su bili spremni, otvorili su putnièka vrata i iskoèili na stjenovito tlo. Iza ruba je bila provalija, a ispod ništa osim Indijskog oceana

i sivih valova. Radi sigurnosti, vezali su letjelicu za nekoliko golemih stijena.Prijeteæe nebo èinilo je otok tmurnijim i napuštenijim. Gunn je žmirkao kroz kišu, pokazavši Giordinu da krene prvi u smjeru kojim su htjeli poæi. Krenuli su dijagonalno preko strmine, držeæi se veæih stijena gdje je tlo bilo ravnije i èvršæe.Hodali su malim ispustima i uskim pukotinama, pokušavajuæi se kretati bez uporabe planinarske opreme, jer niti jedan od njih nije bio sklon planinarenju. Giordino se èinio neumornim. Njegovo èvrsto, moæno tijelo kretalo se preko kamenja u velikim koracima. Niti Gunn nije imao problema. Bio je žilav i mnogo èvršæi no što je izgledao. Poèeo je zaostajati za upornim Giordinom, ne zbog umora, veæ zato što je svakih dvadeset jarda morao brisati vlagu s naoèala.Na pola puta preko zapadne strane planine, Giordino se zaustavi. Ako je tvoj proraèun dobar, kamena staza trebala bi biti u blizini, iznad ili ispod nas.Gunn sjedne naslonjen na glatku stijenu od lave i pogleda fotografiju koja se smoèila i otrèala od vlage.Ako je pukovnik išao putem najmanjeg otpora, trebao je proæi preko planine na oko sto stopa ispod nas.Giordino èuène, stavi ruke na koljena i pogleda niz strminu.Nekoliko trenutaka èinio se opèinjenim, a zatim se okrene i pogleda Gunna u lice.Kunem se Bogom, ne znam kako to izvodiš.Kako to misliš?Na trideset stopa ispod nas je uski put poploèen glatkim kamenjem.Gunn se nagne nad rub. Mogao je vidjeti put, zapravo stazu široku èetiri stope obloženu kamenjem izlizanim vremenom. Put je išao u oba smjera, ali odroni su odnijeli dobar dio niz strminu. U pukotinama izmeðu kamenja rasla je èudna biljka. Imala je glavu poput salate i bila nisko na tlu. To je sigurno put koji je opisao britanski pukovnik, reèe Gunn.Kakvo je to èudno bilje što raste na njemu?, upita Giordino.Kupus Kerguelen. Daje mirišljavo ulje i može se jesti kuhano.Sada znaš zašto se put nije vidio na fotografiji. Bio je skriven kupusom.Da, vidim, reèe Gunn.Kako to da raste na tako pustom otoku?Vjerojatno je vjetar prenio sjeme preko vode.U kojem smjeru æemo krenuti?Gunn pogleda ravno kamenje u oba smjera.Pukovnik je naišao na put dolje s naše desne strane. Ispod te toèke sigurno je uništen erozijom i odronima. Kako nema smisla poèeti na vrhu planine i krenuti dolje, soba je sigurno skrivena dalje uz strminu. Zato idemo lijevo, prema gore.Koraèajuæi oprezno po kamenju od stvrdnute lave, brzo su stigli do puta i poèeli se uspinjati. Ravna staza bila je olakšanje, ali odroni su predstavljali drugi problem. Morali su prijeæi preko dva, široka gotovo trideset jarda. Napredovanje je bilo sporo. Stijene su bile nazubljene i oštre. Jedno poskliznuæe, i otkotrljali bi se niz strminu, nakupljajuæi zalet dok ne bi pali preko litica u more.Nakon prelaska zadnje prepreke, sjeli su i odmorili se. Giordino lagano išèupa kupus i baci ga niz brdo, promatrajuæi kako pada i kida se na kamenju. Nije vidio kad je pao preko provalije. Umjesto da se razrijedi, atmosfera je bila hladna i gusta. Naleti vjetra su ojaèali i bacali im kišu u lice. Iako su bili zaštiæeni kombinezonima za loše vrijeme, voda je pronašla put do njihovih ovratnika, natapajuæi im odjeæu.Gunn mu doda termosicu s kavom koja je postala mlaka. Njihov ruèak sastojao se od èetiri energetske ploèice. Još nisu bili potpuno potišteni i jadni, ali bili su na dobrom putu.Sigurno smo blizu, reèe Gunn, gledajuæi kroz dalekozor.Nema tragova staze na planini poslije one velike stijene tamo naprijed.Giordino pogleda masivnu stijenu koja je izbijala iz strmine.Bolje da je soba na drugoj strani, proštenje on.Ne bih htio biti ovdje kad padne mrak.

Ne brini. Imamo još gotovo dvanaest sati dana.Baš sam se neèega sjetio.Èega?, upita Gunn.Mi smo jedini ljudi u krugu od dvije tisuæe milja.Vesela misao.Što ako se ozlijedimo i ne možemo odletjeti odovud? Èak i kad bismo željeli, ne bih se usudio poletjeti na ovom vjetru.Sandecker bi pokrenuo spasilaèku misiju èim bismo ga obavijestili o našem stanju. Gunn posebne u svoj džep i izvadi satelitski telefon Globalstar. Trebam ga samo nazvati.U meðuvremenu, moramo preživljavati na ovom glupom kupusu. Ne, hvala.Gun rezignirano zavrti glavom. Giordino se kronièno žalio, a ipak, nije bilo boljeg èovjeka za tešku situaciju. Niti jedan èovjek nije se bojao. Njihova jedina briga bila je moguænost neuspjeha.Kad uðemo u sobu, reèe Gunn glasno, nadjaèavajuæi vjetar, možemo se osušiti.Giordinu nije trebao bolji motiv. Onda, hajdemo, reèe on ustajuæi. Poèinjem se osjeæati kao krpa u kanti prljave vode.Ne saèekavši Gunna, on krene prema stijeni na pedeset jarda uz stazu. Nagib je postao veæi, pretvorivši se u liticu iznad njih. Dio puta je pao i morali su pažljivo prolaziti kraj stijene. Kad su je zaobišli, pojavi se ulaz u sobu ispod luènog ulaza napravljenog ljudskom rukom. Otvor je bio manji no što su mislili oko šest stopa visok i èetiri širok kao i staza. Bio je crn i zlokoban.Eto, baš kao što je pukovnik opisao, reèe Gunn.Jedan od nas bi trebao viknuti eureka izjavi Giordino, sretan što æe se konaèno maknuti s vjetra i kiše.Ne znam za tebe, ali ja skidam kombinezon i ruksak, da se udobnije osjeæam.Slažem se.Za nekoliko minuta skinuli su ruksake i kombinezone, te ih ostavili na ulazu u tunel. Izvadili su baterijske svjetiljke, popili zadnje gutljaje kave, i ušli dublje u podzemni hodnik. Zidovi su bili glatko urezani, bez kvrga i usjeklina. Neobiènost mjesta bila je pojaèana jezivom tamom i zavijanjem vjetra izvan ulaza.Hodali su naprijed, napola radoznali, a napola nervozni, slijedeæi zrake svjetla, pitajuæi se što æe pronaæi. Tunel je iznenada prešao u kockastu sobu. Giordino se trgne, a pogled mu se stvrdne ugledavši kosti stopala, potkoljenice i boka, te rebra i kralježnicu prièvršæene za lubanju s tragovima crvene kose. Ostatci raspadnute odjeæe još su bili na kostima.Pitam se kako je ovaj jadnik stigao tu, reèe Gunn ukoèeno.Giordino prošara sobu svjetlom baterije, osvjetljujuæi malo ognjište, te razne alate i namještaj èinilo se da su svi izraðeni od drva i kamena. Bili su tu i ostatci koža tuljana, te gomila kostiju u suprotnom kutu.Sudeæi prema ostatcima njegovih hlaèa, rekao bih da je to bio nasukani mornar, izbaèen na otok na kojem je dugo živio prije no što je umro.Èudno da ga pukovnik nije spomenuo, reèe Gunn.Madras se ovdje zaustavio zbog vode 1779. godine. Ova izgubljena duša sigurno je stigla kasnije. Niti jedan drugi brod nije pristao na otok vjerojatno pedeset ili sto godina.Ne mogu niti zamisliti kako mu je moralo biti strašno, na ovom ružnom komadu vulkanskih stijena bez izgleda za spas, s prijetnjom usamljene smrti.Napravio je ognjište, reèe Giordino.Što je koristio za loženje? Na otoku ima malo raslinja.Sigurno je ložio sve što je mogao sastrugati...Gunn zastane, klekne na jedno koljeno i prijeðe rukom kroz pepeo dok nije nešto našao. Podigne nešto što je podsjeæalo na ostatke koèijeigraèke s dva nagorjela konja.Artefakti, reèe on mraèno. Sigurno je spaljivao artefakte od drva da se zagrije. Zatim Gunn osvijetli sobu u Giordinovom smjeru i vidje kako se ovaj poèinje smiješiti. Što je tako zabavno?Baš sam pomislio, reèe Giordino, koliko je tih strašnih kupusa momak morao pojesti?

Ne znaš kakav imaju ukus dok ih ne probaš.Giordino prijeðe svjetlom preko zidova, otkrivajuæi iste zapise koje je nakratko vidio u sobi u Tellurideu. Crno obsidijansko postolje uzdizalo se sa sredine poda ne njemu je bila crna lubanja dok je nije odnio britanski pukovnik. Svjetla su otkrila i odron koji je pokrio drugi kraj prostorije. Pitam se što je s druge strane one gomile kamenja?Još jedan zid?Možda, a možda i ne.U Gunnovom glasu èula se nejasna sigurnost.Giordino je veæ odavno nauèio vjerovati inteligenciji i intuiciji malog Rudija Gunna. On ga pogleda.Misliš li da je na drugoj strani još jedan tunel?Da.Prokletstvo sikne Giordino ispod daha.Naši prijatelji iz Telluridea sigurno su stigli ovamo prvi.Zašto to misliš?Giordino prijeðe zrakom svjetla preko kamenja.Njihov naèin rada. Imaju nagon za razaranje tunela.Ne mislim tako. Ovaj odron izgleda staro, vrlo staro, s obzirom na prašinu koja je pala medu kamenje. Kladim se u božièni bonus da se ovo urušilo stoljeæima prije dolaska pukovnika, i nitko od njih nije pokušao kopati i vidjeti što je na drugoj strani.Gun se popne na kamenje i prijeðe svjetlom preko njega.Ovo mi izgleda prirodno. Nije baš velik odron. Mislim da bismo mogli proæi kroz njega.Nisam siguran da mi je testosteron dovoljno visok za to.Šuti i kopaj.Gunn je, kako se pokazalo, bio u pravu. Odron nije bio masivan. Unatoè gunðanju, Giordino je radio poput mule. Mnogo jaèi od njih dvojice, micao je teže stijene, dok je Gunn sklanjao manje. U njegovim pokretima bila je nemilosrdna odluènost dok je podizao stijene od stotinu funta kao da su od pluta. Za manje od sat vremena iskopali su dovoljno velik prolaz da se provuku.Gunn je bio manji, pa je krenuo prvi.Zastane da osvijetli put.Što vidiš?, upita Giordino.Kratki hodnik, do druge sobe na manje od dvadeset stopa. Zatim se provuèe kroz otvor. Ustane, oèisti se i makne još nekoliko stijena s druge strane kako bi Giordino lakše prošao. Zastali su na trenutak, osvjetljujuæi sobu ispred sebe ugledaše èudne odraze.Drago mi je što sam te poslušao, reèe Giordino krenuvši polako naprijed.Imam pozitivne vibracije. Kladim se u deset dolara da smo prvi ovdje.Može, ja sam skeptik.Osjeæajuæi se pomalo nervozno, uz rastuæi nemir, oni udu u drugu sobu i prijeðu svjetlima preko zidova i poda. Ovdje nije bilo zapisa, ali oni se ukoèiše vidjevši nevjerojatan prizor pod svjetlom svojih svjetiljaka. Promatrali su s gotovo religioznim strahom dvadeset mumificiranih prilika koje su sjedile uspravno u kamenim sjedalicama usjeèenim u stijene. Dvije koje su gledale prema ulazu, bile su na podignutim platformama. Ostale su bile grupirane sa strane u obliku uglate potkove. Kakvo je to mjesto?, šapne Giordino, napola oèekujuæi duhove u sjenama.U grobnici smo, promrmlja Gunn nemirno.Vrlo drevnoj, sudeæi po odjeæi.Mumije i crna kosa na njihovim lubanjama bili su izvanredno oèuvani. Njihove crte lica bile su savršeno netaknute, a odjeæa potpuna, s crvenim, plavim i zelenim bojama prepoznatljivim na tkanini. Dvije mumije na kraju sjedile su na kamenim stolcima s izrezbarenim razlièitim vrstama morskih životinja. Njihova odjeæa bila je ljepše istkana i živopisnija od drugih. Bakrene krune s urezanim oblicima i usaðenim tirkizom i crnim opalom krasile su im èela. Na glavama su imali visoke stožaste kape. Nosili su duge izraðene tunike s morskim školjkama pomiješanim s poliranim obsidijanom i bakrene diskove zašivene u egzotiènim

obrascima za ovratnike i rubove odjeæe. Noge su im bile u kožnim komotnim èizmama koje su sezale do pola potkoljenice. Dvije mumije oèito su bile višeg ranga i važnosti od ostalih. Kostur na lijevoj strani bio je veæi od desnog. Iako su im kose bile duge, bilo je jednostavno razluèitimuške od ženskih. Muški su imali istaknutije èeljusti i grebene iznad oèiju. Zanimljivo, njihove vrpce za glavu ili krune bile su istih velièina, kao da su imali podjednaku moæ. Svi muškarci sjedili su s desne strane središnje prilike u redu pod kutom. Svi su bili slièno odjeveni, ali njihova odjeæa nije bila elegantna. Nije bilo toliko tirkiza i crnog opala. Isti sastav nalazio se i na drugoj strani, ali mumije su bile ženske.Red lijepo poliranih kopalja s obsidijanskim glavama bio je uz jedan zid. U podnožju svakog kostura bila je bakrena zdjela sa èašom i žlicom. Obje zdjele i žlice imale su rupe s kožnim trakama, kao da se mogu objesiti oko ramena ili vrata, indicirajuæi da su ti ljudi uvijek nosili osobno posude sa sobom. Lijepa lonèarija, polirana i obojena u fine geometrijske likove bila je položena kraj kamenih stolaca, zajedno s velikim bakrenim urnama punim lišæa i cvijeæa koje je sigurno mirisalo u davna vremena. Posuðe su izradili umjetnici velike vještine.Gunn pažljivo pregleda mumije. Bio je zapanjen umjetnošæu mumifikacije. Èinila se superiornijom od egipatske.Nema znakova nasilne smrti. Svi izgledaju kao da su zaspali u snu. Ne mogu vjerovati da su svi došli umrijeti na ovo mjesto kako bi zajedno umrli, sami i zaboravljeni.Netko je morao biti živ da ih smjesti u stolce, primijeti Giordino.Toèno. Gunn prijeðe rukom po sobi. Vidiš li da niti jedna nije u istom položaju. Neke imaju ruke u krilima, a druge na naslonima stolaca. Kralj i kraljica, ili što god su bili u životu, podboèili su glave jednom rukom kao da razmišljaju o svojoj sudbini.Postaješ teatralan, promrmlja Giordino.Ne osjeæaš li se kao Howard Èarter kad je prvi put vidio grobnicu kralja Tuta?Howard je imao sreæe. Pronašao je nešto što mi nismo.Što to?Pogledaj oko sebe. Nema zlata. Nema srebra. Ako su ti ljudi bili povezani s Tutom, odnosi su im bili loši. Èini se da je njihov omiljeni metal bio bakar.Pitam se kada su došli ovdje u svoje vjeèno sklonište, reèeGunn tiho. tBolje pitaj zašto, izjavi Giordino. Izvadit æu kameru iz ruksaka kako bismo snimili ovo mjesto i otišli kuæi. Lutanje grobnicama smeta mojem osjetljivom želudcu.Sljedeæih nekoliko sati, dok je Giordino snimao svaki èetvorni pedalj sobe svojom kamerom, Gunn je bilježio sve što je vidio u mali diktafon. Takoðer je u notes katalogizirao sve artefakte. Ništa nije dirnuo, i sve je ostalo na mjestu. Njihov rad možda nije bio dovoljno znanstven za tim arheologa, ali za amatere su obavili prilièno dobar posao u teškim uvjetima. Ostavit æe povjesnièarima da riješe tajne i identificiraju stanovnike grobnice.Kad su završili, bilo je kasno poslijepodne. Nakon povratka kroz tunel, kada je ušao u prvu sobu, Gunn primijeti da Giordino nije s njim. Vrati se na mjesto odrona i vidje kako Talijan vraæa stijene natrag na mjesto, zapeèaæujuæi rupu.Zašto to radiš?, upita on.Giordino zastane i pogleda ga, obliven znojem.Neæu dati sljedeæem tko ude ovamo besplatnu ulaznicu. Tko god želi uæi u grob, morat æe raditi kao i mi.Dvojica ljudi iznenaðujuæe su se brzo vratili do zrakoplova. Kiša i vjetar znatno su oslabjeli, a veæina puta vodila je nizbrdo jedino zadnjih pedeset jarda zahtijevalo je penjanje. Bili su na kratkoj razdaljini od zrakoplova, prelazeæi preko uskog grebena, kad iznenada bljesne naranèasti stup plamena i jurne gore u vlažni zrak. Nije bilo velike eksplozije niti praska. Zvuk eksplozije više je podsjeæao na petardu u limenoj kanti. Zatim, brzo kao što je i nastala, plamena lopta nestane, ostavivši stup dima koji se uzdizao prema tamnim oblacima.

Giordino i Gunn bespomoæno su promatrali kako zrakoplov eksplodira kao zrela bundeva baèena s visine na ploènik. Komadi su letjeli zrakom, dok su razbijeni ostatci letjelice pali preko ruba i otkotrljali se niz strminu, ostavljajuæi trag metala prije no što æe nestati u provaliji i pljusnuti u valove koji su milovali otok.Zvuk trenja metala o stijene zamre, i dvojica ljudi stajali su ukoèeno, šuteæi gotovo minutu. Gunn je bio potresen, gledajuæi s nevjericom. Giordinova reakcija bila je suprotna. Bio je ljut, prokleto ljut, stisnutih šaka, lica bijelog od bijesa.Nemoguæe, promrmlja Gunn konaèno.Na vidiku nema èamca, nema mjesta za drugi zrakoplov. Nemoguæe je da netko stavi bombu u zrakoplov i nestane, a da mi to ne znamo.Bomba je stavljena prije no što smo poletjeli iz Cape Towna, reèe Giordino ledenim tonom.Postavljena da se aktivira na povratku.Gunn ga blijedo pogleda.Sati koje smo proveli ispitujuæi kriptu.... Spasili su nam živote. Tko god bili ubojice, nisu raèunali da æemo pronaæi išta od veæeg interesa ili provesti više od dva sata ovdje, pa su postavili detonator èetiri sata prerano.Ne mogu vjerovati daje netko drugi vidio sobu nakon onog brodolomca.Sigurno nisu naši prijatelji iz Telluridea, jer bi oni uništili prvu sobu. Netko je otkucao informaciju o našem letu na Otok St. Paul, i mi smo im pokazali put. Sada je samo pitanje vremena prije no što stignu prouèavati zapise u prvoj sobi.Gunnov um borio se kako bi se prilagodio novim okolnostima. Moramo obavijestiti admirala o svemu.Uèini to u šiframa, predloži Giordino.Ti momci su dobri. Kladim se u deset na jedan da imaju naèin prisluškivanja naših satelitskih razgovora. Najbolje je da ih pustimo vjerovati da su nas pojele ribe na dnu Indijskog oceana.Gunn podigne telefon Globalstar i poène nazivati, kad se neèega sjeti. A ako ubojice stignu ovamo prije admiralove spasilaèke ekipe?Onda bolje da poènemo uvježbavati bacanje kamenja, jer nam je to jedina obrana.Gotovo izgubljeno, Gunn pogleda stjenoviti krajolik.Pa, reèe ukoèeno, barem ne moramo brinuti da æe nam ponestati streljiva. A kušat æemo i onaj kupus.

Poglavlje XVIPolarna oluja sa svojim znanstvenicima i posadom zaobišla je antarktièki poluotok preko VVeddelovog mora kad je stigla Sandeckerova poruka, nareðujuæi kapetanu Gillespieu da privremeno zaustavi ekspediciju. Trebao je odmah prekinuti istraživanje leda i punom brzinom otploviti prema obali Princa Olava. Tamo je trebao stati i èekati kod japanske istraživaèke stanice Syowa dok ne stignu nove zapovijedi. Gillespie je pozvao svojega glavnog strojara i strojarsku posadu i zapovjedio im da potjeraju istraživaèki ledolomac maksimalnom brzinom. Gotovo su postigli nemoguæe razvivši brzinu od dvadeset èvorova. Bilo je to prilièno impresivno, s obzirom da je maksimalna specificirana brzina broda sagraðenog prije dvadeset dvije godine bila osamnaest èvorova.Kapetan je bio zadovoljan kad je njegov stari brod stigao u podruèje sastanka osam sati ranije. Voda je bila preduboka za spuštanje sidra, pa je doveo brod do vanjskog ruba leda prije no što je zapovjedio gašenje motora. Gillespie obavijesti Sandeckera da je njegov brod na mjestu sastanka i èeka zapovijedi.Jedini odgovor je bio Pripremite se za primanje putnika.Èekanje je dalo svima vremena da završe svoje poslove. Znanstvenici su se zabavili analizirajuæi i bilježeæi svoje nalaze u raèunala, dok je posada obavljala rutinske popravke broda.Nisu morali dugo èekati.

Ujutro petog dana otkako su otišli iz VVeddelovog mora, Gillespie je prouèavao morski led svojim dalekozorom kad spazi kako se helikopter polako pojavljuje iz jutarnje ledene magle. Letio je ravno prema Polarnoj oluji. On zapovjedi drugom èasniku da doèeka letjelicu na pisti na krmi broda.Helikopter je lebdio nekoliko sekunda, a zatim se spusti na podlogu. Iz otvorenih teretnih vrata helikoptera iskoèi èovjek s poslovnom torbom i malom vreæom i poène razgovarati s drugim èasnikom. Zatim se okrene i mahne pilotu koji ga je doveo na brod. Elisa ubrza rotiranje i helikopter se podigne na hladnom zraku, krenuvši natrag Pitt stupi na most Polarne oluje.Zdravo, Dan, pozdravi on kapetana srdaèno.Drago mi je što te vidim.Dirk! Odakle si ti iskoèio?Letio sam od Punta Arenasa na Magellanovom prolazu mlažnjakom zraènih snaga, do piste pokraj japanske istraživaèke stanice. Bili su tako ljubazni da mi ponude prijevoz helikopterom do broda.Što te dovodi na Antarktiku?Mali istraživaèki projekt dolje niz obalu.Znam da admiral ima nešto u rukavu. Bio je prokleto tajanstven. Nije mi rekao niti da ti dolaziš.Ima on svoje razloge.Pitt stavi poslovnu torbu na stol za karte, otvori je i doda Gillespieju papir s koordinatama. Ovo je naše odredište.Kapetan pogleda koordinate i prouèi odgovarajuæu nautièku kartu. Zaljev Stefansson, reèe on tiho.Blizu je, na Kemp Coastu, nedaleko od Hobbsovih otoka. Tamo nema nièega zanimljivog. To je najškrtiji komad zemlje koji sam ikad vidio. Što tražimo tamo?01upinu.01upinu pod ledom?Ne, reèe Pitt napola se osmjehnuvši. 01upinu u ledu.Zaljev Stefansson izgledao je još napuštenije i škrtije no što ga je Gillespie opisao, posebno pod nebom punim oblaka tamnih poput ugljena i kraj mora pokrivenog zlokobnim ledom. Vjetar je grizao poput zuba jegulje i Pitt poène razmišljati o fizièkom naporu potrebnom za prelazak preko leda do obale kontinenta. No, sjetivši se otkrivanja olupine broda kojim nitko nije hodao od 1858 poène mu rasti adrenalin.Je li još tamo, pitao se, baš kao što su ga pronašli Roxanna Mender i njen muž prije gotovo stoljeæa i pol? Ili ga je konaèno skršio led i izgurao ga na more gdje je potonuo u ledenim vodama?Pitt pronaðe Gillespieja na krilu mosta kako gleda kroz dalekozor prema nekom nevidljivom predmetu iza ledolomca.Tražiš kitove?, upita on.Njemaèke podmornice, odgovori Gillespie èinjenièno.Pitt pomisli da se kapetan šali.Nema mnogo vuèjih èopora u ovom dijelu mora.Samo jedan vuk.Gillespie je i dalje držao dalekozor na oèima. U2015. Slijedi nas otkako smo se zamalo sudarili s njom prije deset dana.Pitt nije bio siguran èuje li dobro. Ti to ozbiljno?Gillespie konaèno spusti dalekozor. Da. Zatim isprièa Pittu o susretu s njemaèkom podmornicom. Identificirao sam je na staroj fotografiji iz svoje knjižnice. Nema sumnje. To je U2015. Ne pitaj me kako je preživjela sve ove godine niti zašto prati naš brod. Nemam odgovore. Znam samo da je tamo.Pitt je radio s kapetanom na barem èetiri projekta tijekom godina. Znao je da je jedan od najpouzdanijih NAMPovih kapetana u floti istraživaèkih brodova. Dan Gillespie nije bio netko tko bi prièao bajke. Bio je trijezan i odluèan èovjek bez mrlje na svom dosjeu. Na njegovim brodovima nije bilo nesreæa niti ozbiljnijih ozljeda.Tko bi vjerovao nakon svih tih godina.. Pittov glas odluta.Nije bio siguran što reæi.

Ne moram ti proèitati misli da vidim kako misliš da sam za luðaèku košulju, reèe Gillespie, ali mogu to dokazati. Gðica Evie Tan, koja piše èlanak o ekspediciji za nacionalni èasopis, snimila je podmornicu kad smo se zamalo sudarili.Jesi li sada vidio ikakvih znakova njene prisutnosti?, upita Pitt. Periskop?.Lukava je i ostaje na dubini, odgovori Gillespie.Kako onda znaš da je tamo?Jedan od naših znanstvenika spustio je u vodu svoje podvodne mikrofone njima snima govor kitova. Pustili smo opremu za slušanje èetvrt milje iza broda. Zatim smo iskljuèili motore i plutali. To nije moderna nuklearna podmornica koja neèujno roni dubinama. Èuli smo rad njenih motora jasno kao lavež pasa.Nije loša ideja, ali ja bih poslao i meteorološki balon s magnetometrom.Gillespie se nasmije. Nije loše, zaista. Pomislili smo na boèno skeniranje, ali senzor mora biti uzduž radi boljeg oèitavanja, što je previše komplicirano. Nadamo sam se da æemo sada kad si ti na brodu pronaæi neke odgovore.Signalna žaruljica upali se u Pittovom mozgu. Poèeo se pitati nije li ušao u zonu sumraka. Èak i zamisliti vezu izmeðu ubojica iz Èetvrtog carstva i stare podmornice je bilo ludo. A onda, ništa u cijeloj toj nevjerojatnoj stvari nije imalo smisla.Obavijesti admirala, zapovjedi Pitt.Reci mu da æe mi trebati pomoæ.Trebamo li ih uznemirivati?, reèe Gillespie misleæi na podmornicu. Vratiti se svojim tragom i igrati maèke i miša?Pitt lagano zavrti glavom. Bojim se da æe naš duh morati èekati. Prioritet ima nalaženje Madrasa.Tako se zvao?Pitt kimne. Indiaman izgubljen 1779.I misliš da je zarobljen negdje u ledu, reèe Gillespie zamišljeno.Nadam se da je još tamo.Što je na njemu tako važno za NAMP?Odgovor na drevnu zagonetku.Gillespie nije tražio detaljno objašnjenje. Ako je to bilo sve što æe mu Pitt reæi, prihvatio je to. Njegova odgovornost bila je prema brodu i ljudima na palubi. Poslušat æe zapovijedi svojih šefova iz NAMPa bez pitanja, osim ako bi ugrozile sigurnost Polarne oluje.Kako daleko u led moram odvesti brod?Pitt doda kapetanu komad papira.Bit æu ti zahvalan ako dovedeš Polarnu oluju na ovaj položaj.Gillespie prouèi brojke na trenutak. Davno sam plovio prema zemljopisnoj duljini i širini, ali uèinit æu najbolje što mogu.Kompasi, pa loran, pa GPS. Uskoro æe izumiti instrument koji ti kaže gdje je najbliža rola toaletnog papira i koliko je pedalja udaljena od tebe.Mogu li te pitati gdje si dobio te brojke?U dnevniku Paloverdea, kitolovca koji je pronašao indiamana prije mnogo vremena. Nažalost, ne možemo biti sigurni koliko su toène.Znaš, reèe Gillespie èežnjivo, kladim se da je taj stari kapetan kitolovca mogao provuæi svoj brod kroz ušicu igle, a ja bih teško svojim pogodio i vrata hangara.Polarna oluja ušla je u led i navalila na plašt poput napadaèa u ragbiju koji prolazi kroz liniju obrambenih igraèa. Prvu milju, led nije bio deblji od stope i masivni pojaèani pramac lagano je odguravao ledeni pokrivaè, ali bliže obali plašt je postao deblji, oko tri ili èetiri stope. Brod æe se zaustaviti, krenuti natrag i ponovno zaorati u led, stvarajuæi pukotinu i prolaz širok pedeset stopa dok ga led ne zatvori i ponovno zaustavi njegov napredak. Postupak se ponavljao mnogo puta.Gillespie nije gledao uèinke lomljenja leda. Sjedio je na visokom stolcu prouèavajuæi zaslon brodskog sonara koji je slao zvuène valove prema dnu. Signali su se odbijali, vraæali natrag i pokazivali udaljenost izmeðu dna broda i morskog dna. Ovo su bile neistražene vode, i dno je bile neoznaèeno u nautièkim kartama.

Pitt je stajao nekoliko stopa dalje, gledajuæi kroz Gillespiejev zatamnjeni dalekozor koji je smanjivao sjaj leda. Ledene litice na obali dizale su se dvije stotine stopa prije izravnavanja u široki plato. On pogleda uzduž podnožja brda, pokušavajuæi vidjeti tragove zarobljenog Madrasa. Nije bilo nikakvih indikatora, krme u ledu, jarbola iznad litice. Gosp. Pitt?On se okrene i ugleda maloga nabijenog èovjeka èetrdesetih godina. Lice mu je bilo ružièasto i anðeosko, sa zelenim oèima i širokim ustima koja su se iskrivljeno smiješila. On ispruži malu, gotovo nježnu ruku.Da?, odgovori Pitt, iznenaðen èvrstoæom èovjekove šake.Ja sam Ed Northrop, glavni znanstvenik i glaciolog. Mislim da se nismo upoznali.Dr. Northrop. Admiral Sandecker èesto govori o vama, reèe Pitt ljubazno.Nadam se, u superlativima, reèe Northrop, smijuæi se.Zapravo, nikada vam nije oprostio što ste mu napunili èizme ledom tijekom ekspedicije sjeverno od Beringovog mora.Jim se zna ljutiti. To je bilo prije 15 godina.Proveli ste mnogo godina na Arktiku i Antarktici.Prouèavao sam morski led osamnaest godina. Uz put, javio sam se da idem s vama.Nemojte misliti da sam nezahvalan, ali radije bih išao sam.Northrop kimne i obuhvati svoj poveæi trbuh objema rukama. Nije loše imati kraj sebe èovjeka koji zna èitati led, a ja sam izdržljiviji no što izgledam.Imate pravo.Dno se približava, objavi Gillespie. Zatim pozove u strojarnicu. Zaustavite, šefe. Ne idemo dalje. On pogleda Pitta.Sjedimo na širini i duljini koju si mi dao.Hvala, Dan. Dobar posao. Ovo bi trebalo biti približno mjesto na kojem je zamrznut Paloverde tijekom antarktièke zime 1858.Northrop pogleda kroz prozore mosta led koji se širio od broda do obale. Ima oko dvije milje. Kratka šetnja svježim zrakom èinit æe nam dobro.Nemate snježne motore?Žao nam je, naš rad se odvija na nekoliko stotina jarda od broda. Nismo htjeli optereæivati budžet projekta.Što je za vas svjež zrak?Pet do deset stupnjeva ispod nule. Relativno toplo u ovim krajevima.Jedva èekam, reèe Pitt lakonski.ISOClive GusslerSmatrajte se sretnim što je jesen. Mnogo je hladnije u proljeæe.Preferiram trope, s toplim pasatima i lijepim djevojkama u sarongama koje se njišu na ritam bubnjeva u zalasku sunca.Oèi mu odlutaju prema atraktivnoj Azijatkinji koja mu priðe. Ona se nasmiješi i reèe Niste li malo pretjerali?To mi je u prirodi.Rekli su mi da ste vi Dirk Pitt.On se srdaèno nasmiješi. Nadam se. A vi ste sigurno Evie Tan. Dan Gillespie mije rekao da pišete reportažu o ekspediciji.Èitala sam mnogo o vašim istraživanjima. Mogu li vas intervjuirati kad se vratite s vaše potrage?Pitt instinktivno baci upitni pogled prema Gillespieju, koji zavrti glavom. Nikome nisam rekao o tvojem cilju.Pitt joj stisne ruku. Rado æu vam dati intervju, ali priroda našeg projekta mora ostati tajna.Ima li to neke veze s vojskom?, upita ona nevinog lica.Pitt odmah prozre njenu zamku. Nema veze s tajnim vojnim poslovima niti španjolskim galeonima s blagom niti strašnim snježnim èovjekom. Zapravo, prièa je tako dosadna da sumnjam da bi bilo koji dobar novinar bio zainteresiran za nju.Zatim se obrati Gillespieju Izgleda da smo ostavili podmornicu na rubu ledenog pokrivaèa.Ili to, reèe kapetan, ili nas je slijedila pod ledom.Spremni su za vas, reèe prvi èasnik Bushev Pittu.

Stižem.Posada spusti stubište i prenese dolje troje sanjka, jedne s kutijom alata za rezanje leda pokrivenom èvrstim platnom. Druge dvije nosile su samo uže za uèvršæivanje artefakata koje bi mogli pronaæi. Pitt stane u paperjasti snijeg dubok jednu stopu i pogleda Gillespieja, a ovaj mahne èovjeku velièine Kodiak medvjeda. Šaljem s tobom i dr. Northropom svojeg treæeg èasnika. Ovo je Ira Cox.Drago mi je, reèe Cox kroz bradu koja mu je sezala do grudi. Glas je dolazio negdje duboko ispod linije MasonDixon. Nije im pružio ruku. Njegove goleme šake bile su pokrivene isto tako velikim rukavicama.Još jedan dobrovoljac?Moja ideja, reèe Gillespie. Ne mogu dozvoliti jednom od glavnih direktora admirala Sandeckera da sam hoda nepredvidivim ledom. Neæu preuzeti tu odgovornost. Ovako, ako naiðete na probleme, imat æete bolje izglede za preživljavanje. Ako naiðete na polarnog medvjeda, Cox æe ga zadaviti golim rukama. Nema polarnih medvjeda na Antarktici. Gillespie pogleda Pitta i slegne. Zašto riskirati? Pitt nije protestirao. Negdje u svojoj dubini je znao da bi mu oba èovjeka mogla spasiti život ako se dogodi najgore.Kako jesen preuzima Antarktiku, olujna mora okružuju kontinent, ali s dolaskom zime temperature padaju, a voda se zgušnjava u uljaste mlake. Zatim se komadi leda formiraju od ploveæih tanjura zvanih palaèinkaled, poveæavaju i spajaju prije no što æe formirati sante leda pokrivene snijegom. S obzirom da je led ove godine došao rano, Pitt, Northrop i Cox hodali su bez problema preko nejednake, ali prilièno glatke površine. Zaobišli su nekoliko grebena i dva brijega koji su odplutali od obale prije no što su se smrznuli u ledeni pokrivaè. Pittu je ledeno polje izgledalo poput nepospremljenog kreveta s bijelim pokrivaèem preko njega.Hodanje kroz stopu dubok, ali paperjast snijeg nije ih koèilo. Njihov korak nije se usporio. Northrop je išao prvi, prouèavajuæi led u hodu, pazeæi na devijacije i pukotine. Hodao je bez tereta i sanjka, inzistirajuæi da mu treba više slobode kretanja radi testiranja leda. Upregnut za sanjke, Pitt je slijedio Northropa, lako se kreæuæi na terenskim skijama koje je donio iz oèevog apartmana u Breckenridgeu u Coloradu. Cox je išao na kraju, noseæi snježne cipele i vukuæi dvoje sanjka kao da su igraèke.Lijep dan, u poèetku obasjan blještavim suncem na èistom nebu pokvario se pojavom oblaka na obzorju. Polako, plavo nebo je posivjelo, a sunce postalo prigušena naranèasta lopta. Poèeo je padati lagani snijeg, smanjujuæi vidljivost. Pitt je ignorirao sve lošije vrijeme, ne dozvoljavajuæi svojem umu da misli o zelenoj, ledenoj vodi na stopu ispod njegovih nogu.Nastavio je gledati litice koje su se uzdizale sve više i više što su im bili bliže. Mogao je vidjeti gole nazubljene Hansenove planine daleko na kopnu, ali još nije bilo znakova sjenovitog oblika zarobljenog u ledu. Poèeo se osjeæati poput uljeza u ovom golemom, udaljenom podruèju neiskvarenom ljudskom rukom.Prešli su preko leda i stigli do podnožja litica za malo više od sata. Gillespie je pratio svaki njihov korak dok nisu stali na unutarnjem rubu ledene kore. Njihova tirkizna arktièka oprema èinila ih je lako vidljivima na briljantnoj bjelini. Provjerio je meteorološka izvješæa po deseti put. Snijeg je lagano padao i nije bilo vjetra, ali dobro je znao da se to može promijeniti za nekoliko minuta. Vjetar je bio nekontrolirani faktor. Bez upozorenja, mogao je pretvoriti krajolik u urlajuæu bjelinu.Gillespie podigne satelitski telefon i nazove jedan broj. Odmah dobije Sandeckera. Na obali su i zapoèinju potragu, obavijesti on svojeg šefa.Hvala, Dan, odgovori Sandecker. Javi mi kad se vrate.Prije no što prekinem, admirale, ima još nešto. Bojim se da smo u prilièno zbunjujuæoj situaciji. On pruži Sandeckeru detaljno izvješæe o podmornici. Kad je završio, zavladala je oèekivana pauza dok je admiral probavljao ono što je upravo èuo.Konaèno, on napeto odgovori Pobrinut æu se za to.Gillespie se vrati do prozora mosta i ponovno podigne dalekozor. Sve zbog olupine, reèe ispod glasa.Valjda je vrijedna toga.

Na obali, Pitt se borio s malodušjem. Bio je svjestan da potraga za neèim izgubljenim prije toliko vremena ima malo izgleda da uspije. Nije se moglo odrediti koliko se leda formiralo oko cijelog broda za 150 godina. Koliko je on znao, brod je mogao biti stotinu jarda u ledu. Koristeæi Polarnu oluju kao polaznu toèku, na koordinatnom sustavu od dvije milje oznaèio je toèku ispod litice u ledu. Pitt i Cox su pomoæu malih GPS jedinica velièine kutije cigarete odredili toènu lokaciju u svakom trenutku. Podijelili su se, ostavivši sanjke u toèki razdvajanja.LLPitt krene na lijevo, brzo hodajuæi na svojim skijama uzduž kore leda kraj litice, dok su Cox i Northrop poèeli potragu na desnoj strani. Prema dogovoru, kad stignu do približnog kraja jedne milje, vratit æe se na poèetak.Kreæuæi se brže, Pitt se prvi vratio do sanjka. Ispitavši svaku stopu nižih litica, bio je razoèaran što nije pronašao nikakav trag Madrasa. Trideset minuta kasnije, glaciolog se pojavi i nasloni leðima na malu humku leda, ispruženih ruku i nogu, hvatajuæi dah i odmarajuæi bolna koljena i èlanke. On pogleda Pitta kroz svoje tamne bronèane naoèale i naèini gestu odustajanja. Žao mi je, Dirk, nisam vidio ništa što bi podsjeæalo na stari brod.I ja nisam pronašao ništa, prizna Pitt.Ne mogu reæi bez testova, ali mogu se kladiti da se led u jednom trenutku slomio i odnio ga na moroGillespiejev prigušeni glas doðe iz džepa Pittove polarne jakne. Ovaj izvuèe prijenosni radio i odgovori. Slušam te, Dan.Izgleda da dolazi gadna oluja, upozori ga Gillespie.Trebali biste se vratiti na brod èim prije.Ne mogu se protiviti tome. Vidimo se.Pitt vrati radio u džep, pogleda prema sjeveru i vidje samo prazninu. Gdje si ostavio Coxa?Iznenada zabrinut, Northrop se uspravi i pogleda preko leda.Pronašao je pukotinu u litici i ušao unutra. Mislio sam da æe je istražiti, iziæi i krenuti za mnom.Bolje da pogledam.Pitt se odgurne svojim skijaškim štapovima i krene za tragovima u snijegu od kojih se samo jedan par vraæao. Vjetar je bio sve jaèi, a sitni komadiæi leda postali gusti poput svilenog vela. Sjaj sunca je nestao, kao i njegov blještavi krug svjetla. Morao se diviti hrabrosti Roxanne Mender. Pomisli kako je bilo èudo što je preživjela strašnu hladnoæu. Jurio je na skijama ispod velikih ledenih grebena. Imao je osjeæaj da æe se velika masa u svakom trenutku svaliti na njega.Zaèuje prigušeni krik u blizini koji je nadjaèao sve glasniji vjetar. On zastane i posluša, naæuljenih ušiju, pokušavajuæi vidjeti iza barijere ledene magle.Gosp. Pitt! Ovamo!U poèetku Pitt nije vidio ništa osim ledenog lica litice. Zatim ugleda tirkiznu mrlju kako maše iz crnog otvora. On ukopa svoje štapove u led i odgurne se prema Coxu. Osjeæao se poput Ronalda Colmana u Izgubljenom obzorju koji se probija kroz himalajsku oluju u tunel koji æe ga odvesti u ShangriLa. U jednom trenutku bio je usred ledenih èestica, a u drugom u suhoj mirnoj zoni bez vjetra.On se nagne naprijed na štapovima i pogleda ledenu spilju široku oko osam i visoku dvadesetak stopa, suženu prema vrhu.Unutra, sumrak je prešao u crninu. Jedina boja koju je vidio bila je Coxova zelena polarna jakna. Sprema se gadna oluja, reèe Pitt pokazavši palcem prema ulazu u spilju.Najbolje je da krenemo prema brodu.Cox podigne svoje snježne naoèale, èudno pogledavši Pitta.Želite otiæi?Ovdje je lijepo i udobno, ali ne možemo gubiti vrijeme.Mislio sam da tražite stari brod.I ja sam to mislio, reèe Pitt kiselo.Cox podigne ruku i uperi kažiprst prema gore. Pa?

Pitt pogleda u smjeru prsta. Blizu vrha spilje, iz leda je virio mali dio drvene krme starog jedrenjaka.

Poglavlje XVIIPitt se vrati natrag do Northropa i oni zajedno odvuku sanjke u ledenu spilju. Obavijestio je Gillespieja o njihovom otkriæu i uvjerio ga da su u spilji zaštiæeni od lošeg vremena. Cox odmah izvadi alat i poène napadati led èekiæem i dlijetom, urezujuæi rupe koje æe ih dovesti do izloženog trupa zarobljenog broda. Gornja paluba bila je bez leda kad su Roxanna i njen muž, kapetan Bradford Mender hodali Madrasom, ali tijekom prolaska èetrnaest desetljeæa, led je potpuno pokrio olupinu dok vrhovi jarbola nisu postali nevidljivi.Zapanjen sam što je tako dobro oèuvan, primijeti Northrop. Pretpostavio bih da je do sada potpuno zdrobljen.To samo pokazuje, reèe Pitt suho, da glaciolozi griješe.Ozbiljno, ovo bi trebalo istražiti. Ledene litice na ovom dijelu obale nisu se slomile. Vrlo neobièno. Sigurno postoji dobar razlog što su rasle u vis, bez kretanja prema van.Pitt pogleda Coxa koji je urezao hvatove do izloženih dasaka.Kako ide, Ira?Drvena ograda je zamrznuta i lomi se lako kao stakleno oko moje bake. Trebao bih imati dovoljno veliku rupu da se provuèem kroz nju za sat vremena.Pazi da kopaš izmeðu greda, jer æeš inaèe raditi i sljedeæeg tjedna.Znam ja dobro kako su graðeni brodovi, gosp. Pitt, reèe Cox praveæi se uvrijeðen.Isprièavam se, reèe Pitt prijateljski. Uvedi nas unutra za èetrdeset minuta i dobit æeš od kapetana plavu vrpcu za rezbarenje leda.Cox nije bio vrlo druželjubiv èovjek. Imao je malo prijatelja na palubi Polarne oluje. Njegov prvi dojam o Pittu bio je da se radi o umišljenom birokratu iz stožera NAMPa, ali sada je vidio da je direktor specijalnih projekata razuman èovjek, nesklon besmislicama, ali ljubazan. Zapravo mu se poèeo sviðati. Komadi leda letjeli su poput iskara.Trideset èetiri minute kasnije, Cox side i trijumfalno proglasi Imamo ulaz, gospodo.Pitt se nakloni. Hvala, Ira. General Lee bi se ponosio tobom.Cox uzvrati naklon.Kao što sam oduvijek govorio, saèuvajte svoj konfederacijski novac. Nikad se ne zna, Jug bi mogao ponovno ustati.Vjerujem da bi.Pitt se popne utorima urezanim u led i nogama naprijed klizne kroz rupu. Èizme mu dodirnu palubu èetiri stope ispod otvora. On pogleda u tamu i shvati da je ušao u stražnju brodsku kuhinju.Što vidiš?, upita Northrop uzbuðeno.Smrznutu peæ, odgovori Pitt. Nagne se kroz trup.Dodite i ponesite svjetlo.Cox i Northrop brzo mu se pridruže i dodaju aluminijske halogene svjetiljke koje su osvijetlile unutrašnjost kao po danu. Osim pepela na velikoj željeznoj peæi, kuhinja je izgledala kao da nikada nije upotrijebljena. Pitt otvori vrata ložišta, ali ne nade pepela.Police su prazne, primijeti Cox.Sigurno su pojeli sav papir, konzerve i staklo.Pa, možda papir, promrmlja Northrop, poèevši se osjeæati nemirno.Držimo se zajedno, reèe Pitt.Jedan od nas možda primijeti nešto što æe drugi propustiti.Tražimo nešto posebno?, upita Cox.Skladište u stražnjem dijelu kormilarnice ispod kapetanove kabine.nnMislim da su ispod nas još dvije palube.Ovo je sigurno prostor za èasnike i putnike. Kapetanova kabina mora biti u blizini. Pronaðimo prolaz prema dolje.

Pitt proðe kroz vrata i osvijetli blagovaonicu. Stolovi, stolci i okolni namještaj bili su pod ledom debelim jedan pedalj. Pod halogenim svjetlima, soba je blještala poput kristalnog lustera. Pladanj za èaj bio je na sredini stola, kao da èeka da ga netko upotrijebi.Nema tijela, reèe Northrop s olakšanjem.Svi su umrli u svojim kabinama, reèe Pitt. Vjerojatno od kombinacije hipotermije, gladi i skorbuta.Kamo æemo sada?, upita Cox.Pitt pokaže svjetlom kroz vrata iza stola. Tamo bismo trebali pronaæi hodnik koji se spušta na donju palubu.Kako se snalazite na brodu starom dvije stotine godina?Prouèio sam crteže i stare planove indiamana. Iako do sada nisam vidio niti jednog, znam napamet svaki njegov kutak.Spustili su se niz stube, posklizujuæi se na ledu, ali ostajuæi na nogama. Pitt ih povede otraga, prošavši kraj starog topa koji je izgledao kao da su ga tek iznijeli iz ljevaonice. Vrata ostave još su bila otvorena, baš kao što su ih ostavili Roxanna i posada Paloverdea.Pitt ude unutra s išèekivanjem i osvijetli prostoriju.Sanduci su još bili poslagani od poda do stropa oko zidova, kao i 1858. Dva drvena sanduka bila su na podu, otvorenih poklopaca. Bakrena urna ležala je kraj vrata, gdje se otkotrljala kad su Mender i njegova posada u žurbi napustili brod kad se led poèeo topiti.Pitt klekne i poène brižno vaditi predmete iz kutije, stavljajuæi ih na ledeni pod. Ubrzo je sakupio menažeriju figurica obiènih životinja pasa, maèaka, stoke, lavova ali i biæa kakva nikada prije nije vidio. Neke su bile od bakra, a druge od bronce. Našao je i figure ljudi, pretežno žena odjevenih u duge ogrtaèe s haljinama koje su im pokrivale noge do èudnih èizama. Njihova kosa bila je duga i upletena do pojasa, a grudi jednostavne, bez pretjerane punoæe.Na dnu sanduka, poput žetona u kasinu, nalazili su se okrugli bakreni diskovi debeli pola pedlja i promjera pet pedalja. Diskovi su bili ukrašeni s obje strane sa šezdeset simbola koje Pitt prepozna iz sobe u rudniku Paradise.U sredini diska bili su likovi muškarca s jedne strane, i žene s druge. Èovjek je imao dugi šiljati šešir presavijen na jednu stranu i široki ogrtaè nad metalnim grudnim oklopom i kratkom tunikom sliènom škotskom kiltu. Sjedio je na konju s jednim rogom na èelu i držao maè iznad glave kojim je rezao vrat golemog guštera s otvorenim ustima punim zuba.Žena na drugoj strani diska bila je odjevena isto kao i muškarac, ali s više ukrasa na tijelu, ogrlica od morskih školjaka i nekakvih perla. I ona je jahala na rogatom konju. Umjesto maèa, zabila je koplje u životinju koju Pitt prepozna kao sabljozubog tigra, koji je izumro prije mnogo tisuæa godina.Pittovum otputuje u drugo vrijeme i mjesto, nejasno i mutno, jedva ocrtano blagom izmaglicom. Držeæi diskove u ruci, pokuša uspostaviti kontakt s onima koji su ih napravili. Ali, udaljeno gledanje nije bila jedna od Pittovih vještina. On je bio èovjek prilagoðen sadašnjici. Nije mogao proæi kroz nevidljivi zid koji je dijelio prošlost od sadašnjosti.Njegov trans prekine južnjaèki naglasak Ire Coxa.Da poènemo tovariti te sanduke na sanjke?Pitt trepne, pogleda gore i kimne.Èim vratim poklopce odnijet æemo ih na sljedeæu palubu. Zatim æemo ih spustiti uzetom kroz rupu u trupu na dno spilje.Ima ih dvadeset i èetiri, reèe Northrop. On priðe sanducima i podigne jedan. Lice mu poprimi èetiri nijanse crvene boje, a oèi mu iskoèe. Cox brzo shvati situaciju i uzme sanduk od Northropa kao da podiže dijete. Bolje meni prepustite težak posao, dok.Ne znaš koliko sam ti zahvalan, Ira, reèe Northrop, sretan što je rastereæen sanduka koji je sigurno težio stotinu funta.Cox je obavio najnaporniji dio posla. Podigavši svaki sanduk na jedno rame, odnio bi ga niz ljestve do Pitta, koji bi ga vezao u nosiljku i spustio do sanjka, gdje bi ga Northrop stavio na odgovarajuæe mjesto. Kad su završili, svake sanjke nosile su osam sanduka.

Pitt doðe do ulaza u spilju i pozove brod.Kako izgleda oluja s tvoje strane?, upita Gillespieja.Prema našem meteorologu, trebala bi prestati za nekoliko sati.Sanjke su pune artefakata, reèe Pitt.Trebaš li pomoæ?Svake sanjke sigurno teže osamsto funta. Dobro æe nam doæi svaka pomoæ kad ih budemo vukli na Polarnu oluju.Prièekaj dok se vrijeme ne promijeni, reèe Gillespie.Osobno æu povesti pojaèanje.Jesi li siguran da želiš iæi?Da propustim šetnju po palubi broda iz osamnaestog stoljeæa? Ne, za sav konjak Francuske.Upoznat æu te s kapetanom.Vidio si kapetana?, upita Gillespie radoznalo.Još ne, ali ako Roxanna Mender nije pretjerivala, trebao bi biti svjež poput sladoleda.Kapetan Leigh Hunt još je sjedio za stolom za kojim je umro 1779. godine. Ništa se nije promijenilo, osim malog udubljenja u ledu gdje je nekada bio brodski dnevnik. Ozbiljno su prouèili dijete u kolijevci i gospodu Hunt s dvije stotine godina starim ledom na svojem tužnom i nježnom licu. Pas je bio samo smrznuta bijela humka.Prošli su kroz kabine, osvjetljujuæi mrtve putnike svojim halogenim svjetlima. Ledeni pokrov je blistao, jedva otkrivajuæi tijela. Pitt pokuša zamisliti njihove zadnje trenutke, ali tragedija se èinila tako strašnom da nije mogao misliti o tome. Slika tih smrznutih spomenika u mraku, ukoèenih pod ledenim ogrtaèima, otežavala je viziju živih, dišuæih ljudi koji su živjeli svoje obiène živote prije no što su umrli u udaljenom i strašnom dijelu svijeta. Izrazi na nekim licima, izoblièeni ledom, bili su previše strašni da bi se opisali. Koje su bile njihove zadnje misli u samoæi, bez nade u spas?Ovo je noæna mora, promrmlja Northrop.Ali velièanstvena noæna mora.Pitt ga upitno pogleda. Velièanstvena?To je èudo. Savršeno oèuvana ljudska tijela, smrznuta u vremenu. Zamisli što to znaèi za kriogeniku. Zamisli moguænost da ih se sve vrati u život.Misao pogodi Pitta poput udarca. Bi li znanstvenici mogli jednoga dana hladne, mrtve putnike i posadu Madrasa vratiti u život?Zamisli koliko bi povijesti bilo ponovno napisano i popravljeno nakon razgovora s nekim tko je živio prije dvije stotine godina.Northrop ispruži ruke.Zašto sanjati? To se neæe dogoditi za naših života.Vjerojatno ne, reèe Pitt, razmišljajuæi o toj moguænosti, ali htio bih biti tamo da vidim reakciju ovih jadnih duša kad vide što se dogodilo sa svijetom od 1779.Olujni oblaci su prošli i vjetar je zamro nakon èetiri sata. Cox iziðe iz spilje i mahne žutim platnom kojim je bio pokriven alat. Grupa prilika primijeti signal i poène skretati kroz neravni krajolik prema spilji. Pitt izbroji deset tirkiznih likova koji su prilazili preko ledenog pokrova. Kad su se približili, Pitt vidje da ih predvodi Gillespie. Prepoznao je i malu priliku iza njega novinarka Evie Tan.Trideset minuta kasnije, Gillespie je prišao Pittu smiješeæi se. Lijep dan za šetnju parkom, reèe on veselo.Dobrodošao u antarktièki muzej pomorskih antikviteta, reèe mu Pitt, pozivajuæi ga da ude i popne se na brod. Pazite kad se penjete stubama koje je Ira tako vješto urezao u ledu.Dok su Pitt i Gillespie hodali Madrasom s Evie, koje je ispucala deset filmova, snimajuæi svaki inè unutrašnjosti starog broda i njegove mrtvace, Cox i Northrop pomagali su posadi Polarne oluje da odvuèe teret na ledolomac.Pitt je s veseljem gledao kako Evie skida veliku parku, diže tešku vunenu vestu i lijepi filmove za svoje zimsko rublje. Ona ga pogleda i nasmiješi se. Èuvam filmove od ekstremnih hladnoæa.

Jake Bushev, prvi èasnik Polarne oluje, pozdravi Gillespieja preko prenosivog radija. Kapetan posluša za trenutak i vrati radio natrag u džep. Pitt je po izrazu na njegovom licu mogao reæi da nije dobro raspoložen. Moramo se vratiti na brod.Dolazi nova oluja?, upita Evie.On kratko odmahne glavom. Podmornica, reèe mrko.Izronila je iz leda na manje od milje od Polarne oluje.

Poglavlje XVIIIKad su se približili brodu i pogledali iza njega preko leda, jasno su mogli vidjeti crni kitoliki oblik podmornice na bijelom pokrovu. Približivši se još malo, mogli su vidjeti i prilike na tornju, te druge koje su izlazile iz trupa i sakupljale se oko topa na palubi. Podmornica se pojavila iz leda na samo èetvrt milje od Polarne oluje.Gillespie pozove prvog èasnika prenosivim radijem.Bushey!Tu sam, gospodine.Zatvori sva sigurnosna vrata i zapovijedi posadi i znanstvenicima da stave pojaseve za spašavanje.Da, gospodine, odgovori Bushev. Aktiviram vrata.Ta sablasna podmornica je poput kuge, promrmlja Gillespie. Njena zla sreæa je zarazna.Budi zahvalan na malim milostima, reèe Pitt.Nikako ne može ispaliti torpedo kroz led.Istina, ali ima top.Zvuk alarma koji je upozoravao ljude na palubi na zatvarajuæa vrata sjekao je hladni zrak Pitt i ostali požure prema brodu preko leda. Sanjke i njihov teški teret gazile su snijeg, praveæi trag kojim su se lako kretali. Nekoliko èlanova posade stajalo je u snijegu oko stuba, pozivajuæi ih da požure.Kapetan opet ukljuèi radio.Bushey. Je li podmornica pokušala kontaktirati?Ništa, gospodine. Hoæu li ih pokušati pozvati?Gillespie se zamisli na trenutak.Ne, ne još, ali dobro ih promatraj.Jesi li imao kontakte sa zapovjednikom podmornice tijekom puta od poluotoka?, upita Pitt.Pokušao sam dva puta, ali moji zahtjevi za identifikaciju nisu poslušani.Gillespie je promatrao podmornicu.Što je rekao admiral kad si ga obavijestio?Rekao je samo, Pobrinut æu se za to.Možeš biti siguran da æe admiral održati svoje obeæanje.Pitt zastane Reci Jakeu da pošalje poruku podmornici i upozori zapovjednika da je tvoj brod spustio seizmièke eksplozivne podvodne ureðaje pod led na mjestu gdje su izronili.Što misliš postiæi tom laži?Moramo odugovlaèiti. Što god smišlja Sandecker, trebat æe mu vremena.Vjerojatno slušaju sve što govorimo preko radija.Raèunam na to, reèe Pitt smiješeæi se.Ako djeluju kao u Drugom svjetskom ratu protiv izoliranih transportnih brodova, ometaju naše satelitske prijenose.Mislim da možemo raèunati i na to.Imali su još pola milje do broda. Gillespie pritisne gumb za prijenos na radiju. Bushey, slušaj me pažljivo.Zatim zapovjedi prvom èasniku što æe reæi i uèiniti, siguran da podmornica sluša njihov razgovor.Bushev nije dovodio u pitanje zapovijedi svojeg nadreðenog, niti pokazao najmanje oklijevanje. Razumijem, kapetane. Odmah æu kontaktirati podmornicu i upozoriti ih.Imaš dobrog èovjeka, reèe Pitt diveæi se.

Najboljeg, složi se Gillespie.Èekat æemo deset minuta, a zatim isprièati novu bajku u nadi da je zapovjednik podmornice lakovjeran.Požurimo, potakne ih Gillespie.Pitt se okrene Evie Tan, koja je teško disala. Zašto mi barem ne date da vam nosim opremu za kameru?Ona snažno zavrti glavom. Fotografi sami nose vlastitu opremu. Bit æu u redu. Idite naprijed. Stiæi æu vas kod broda.Mrzim gnjaviti, reèe Gillespie, ali moram stiæi na palubu najbrže što možemo.Požuri, reèe mu Pitt. Vidimo se na brodu.Kapetan krene maksimalnom brzinom. Pitt je još kod spilje inzistirao da Evie upotrijebi njegove skije, ali ova je s prijezirom odbila. Sada, uz malo nagovaranja, dozvolila mu je da prièvrsti njena stopala za vezice. Zatim joj doda štapove.Idite naprijed. Želim pobliže vidjeti podmornicu.Kad je poslao Evie prema brodu, Pitt krene pod kutom dok nije bio pedeset jarda udaljen od broda. Gledao je podmornicu u ledu. Mogao je jasno vidjeti posadu za topom i èasnike kako se naginju na ogradu tornja. Èinilo se da ne nose standardne nacistièke podmornièke odore. Bili su odjeveni u jednodijelne crne uske kombinezone za hladnoæu.Pitt stane tako da ga posada može jasno vidjeti. Pritisne gumb svojeg radija. Govorim zapovjedniku U2015. Zovem se Pitt. Možete me vidjeti sa strane Polarne oluje. On zastane trenutak prije no što æe nastaviti. Potpuno sam svjestan tko ste vi. Razumijete li?Iz radija se zaèuje statièki elektricitet, a zatim prijateljski glas.Da, gosp. Pitt. Govori zapovjednik U2015. Kako vam mogu pomoæi?Znate mi ime, zapovjednice. Kako se vi zovete?Ne trebate to znati.Da, reèe Pitt mirno, to se slaže. Vi luðaci iz Nove Sudbine, ili, bolje da kažem, Èetvrtog carstva, ste ludi za tajanstvenošæu. Ali ne brinite, obeæavam da neæu ni pisnuti o vašoj ljigavoj bandi ubojica, ako odvedete svoj gerijatrijski komad smeæa odovud i nestanete svojim putem.Bio je to nategnut pokušaj, èisto pogaðanje, ali duga tišina reèe Pittu daje pogodio pravu notu. Cijela minuta proðe prije no što se ponovno zaèuje glas zapovjednika podmornice.Znaèi, vi ste jedinstveni Dirk Pitt.Jesam, odgovori Pitt, osjeæajuæi trijumf što je pogodio.Nisam znao da moja slava putuje tako brzo.Vidim da niste gubili vrijeme da doðete ovamo iz Colorada.Stigao bih ovdje prije, ali morao sam se riješiti nekoliko tijela vaših prijatelja.Testirate moje strpljenje, gosp. Pitt?Razgovor je postao nesuvisao, ali Pitt nastavi kako bi dobio na vremenu. Ne. Samo želim da objasnite svoje èudno ponašanje. Umjesto da napadate bespomoæan istraživaèki brod, trebali biste biti u Atlantiku i torpedirati nemoæne trgovaèke brodove.Prestali smo s neprijateljstvom u travnju 1945.Pittu se nije sviðao izgled strojnice na prednjem dijelu tornja koja je bila uperena u njega. Znao je da vrijeme istièe i bio je siguran da podmornica namjerava uništiti Polarnu oluju i sve na brodu.A kada ste osnovali Èetvrti Reich?Na vidim razloga za nastavak ovog razgovora, gosp. Pitt. Glas je bio bezosjeæajan poput glasa meteorologa koji èita vremenski izvještaj u Chevennu u Wyomingu. Zbogom.Pitta nije trebalo ubosti oštrim štapom i u oko da ga se potakne. On legne iza ledenog humka istog trenutka kad je strojnica na tornju otvorila vatru. Metci prozuje zrakom, èineæi èudne šištave zvukove dok su udarali u led. Ležao je u maloj udubini iza humke nije se mogao pomaknuti. Zažalio je što nosi tirkiznu arktièku odjeæu NAMPa. Jasne boje na bijelom ledu èinile su ga idealnom metom za vježbanje gaðanja.

S mjesta na kojem je ležao mogao je vidjeti detalje na Polarnoj oluji. Tako blizu, a ipak tako daleko. Poène se izvlaèiti iz arktièke odjeæe, skinuvši se u vunenu vestu i hlaèe. Èizme bi bile previše nespretne za trèanje, pa ih skine, ostavši u termalnim èarapama. Kiša metaka stane, jer strijelac se vjerojatno pitao je li pogodio Pitta.On natrlja snijeg na glavu da prikrije crnu kosu. Zatim proviri iznad humke. Strijelac je bio nagnut na oružje, ali zapovjednik podmornice gledao je kroz dalekozor u Pittovom smjeru.Nakon nekoliko trenutaka, mogao je vidjeti kako se okreæe i pokazuje prema brodu. Strojnièar okrene oružje u smjeru u kojem je pokazao kapetan.Pitt duboko udahne i krene trkom preko leda, jureæu u cikcaku gotovo istom vještinom koju je upotrebljavao prije mnogo godina kad je bio navalni igraè na Zrakoplovnoj akademiji. Jedino ovaj put nije bilo Ala Giordina da mu asistira. Led je rezao njegove èarape i stopala, ali on zanemari bol. Pretrèao je trideset jarda prije no što je strojnièar na podmornici ponovno zapucao. Meðutim, hitci su prozujali visoko iza njega. Prije no što je strijelac ispravio ciljanje, bilo je kasno. Pitt je nestao iza Polarne oluje sekundu prije no što su metci udarili u èelik, kidajuæi boju poput ljutih pèela.Siguran na zaštiæenoj strani broda, on uspori i doðe do daha. Stube su bile podignute i Gillespie je zapovjedio da se brod okrene za 180 stupnjeva i krene naprijed, ali ljestve od užeta bile su baèene sa strane. Pitt zahvalno potrèi uz brod koji je ubrzavao, uhvati ljestve i podigne se gore, baš u trenutku kad je nazubljeni komad leda prošao ispod njegovih nogu u èarapama.Èim se popeo do ograde, Cox ga podigne i prebaci na palubu.Dobrodošli, reèe on uz širok osmijeh.Hvala, Ira, dahne Pitt.Kapetan vas želi na mostu.Pitt jednostavno kimne i krene preko palube do stuba prema mostu broda.Gosp. Pitt.On se okrene Da?Cox pokaže prema krvavim otiscima koje je ostavio na palubi.Potražite brodskog lijeènika da vam sredi noge.Dogovorit æu pregled èim stignem.Stojeæi na krilu mosta, Gillespie je prouèavao podmornicu èiji je crni trup plutao u ledu na mjestu gdje je izronila. Okrene se kad je Pitt došepao uz stube. Imao si gadan susret.Sigurno sam rekao nešto krivo.Da, èuo sam vaš mali razgovor.Je li te zapovjednik kontaktirao?Gillespie kratko zavrti glavom. Ni rijeèi.Možeš li komunicirati s vanjskim svijetom?Ne. Kao što smo posumnjali, uspješno nam ometaju satelitske komunikacije.Pitt pogleda podmornicu. Pitam se što èeka.Da sam na njegovom mjestu, èekao bih dok se Polarna oluja ne okrene i krene prema otvorenom moru. Tada æe nas imati u položaju za precizan pogodak.Ako je tako, reèe Pitt mrko, to æe biti uskoro.Kao da èita misli zapovjednika podmornice, ugleda oblaèak dima iz cijevi topa, nakon kojeg odmah uslijedi eksplozija koja raznese led neposredno iza ledolomèeve krme. To je bilo blizu, reèe Bushev, stojeæi ispred kontrolne konzole.Evie, koja je stajala na vratima mosta, imala je zbunjeni izraz na licu. Zašto pucaju na nas?Dolje vikne Gillespie na nju.Želim da sva posada koja nema dužnosti, znanstvenici i putnici budu dolje na lijevoj strani, dalje od podmornice.Ona buntovnièki napravi nekoliko fotografija podmornice prije no što æe otiæi u sigurniji dio broda. Odjekne još jedna eksplozija, ali drukèijeg zvuka. Granata je pogodila helikoptersku pistu na krmi i raznijela je u komade. Uskoro nova granata projuri kroz ledeni zrak i pogodi dimnjak broda uz zaglušujuæi prasak,

otvorivši ga poput aluminijske konzerve. Polarna oluja zadrhti, zastane, zatim nastavi prolaziti kroz led. Otvaramo prolaz, vikne Cox.Imamo prilièan put prije no što iziðemo iz dometa, reèe Pitt. A onda mogu zaroniti i progoniti nas izvan leda.Tada zapuca strojnica, a njezini metci naprave trag na pramcu ledolomca, prema gornjim kabinama, dok nisu pronašli staklene prozore mosta i raznijeli ih u tisuæe komada. Udarali su po mostu, razarajuæi sve što se dizalo više od tri stope iznad palube. Pitt, Gillespie i Cox instinktivno se bace na tlo i ispruže na palubi, ali Bushev je bio dvije sekunde prespor. Metak mu proðe kroz rame, a drugi pogodi èeljust. Top podmornice ponovno opali. Granata pogodi blagovaonicu kraj mosta, raznijevši zidove u udaru koji zatrese Polarnu oluju od pramca do krme. Udar je odjekivao svuda oko njih. Svi na mostu poletjeli su preko palube poput krpenih lutaka. Gillespie i Cox baèeni su prema stolu Bushev, koji je veæ ležao na palubi, odletio je prema raznesenim ostatcima upravljaèke konzole. Pitt je završio na pola ulaza u hodnik do krila mosta.On se uspravi, ne brojeæi modrice i porezotine. Kiseli dim ispunjavao mu je nosnice, a uši su mu zvonile, zaglušujuæi sve druge zvukove. On dotetura do Gillespieja i klekne kraj njega. Eksplozija ga je bacila na stol, slomivši mu tri ili èetiri rebra. Njegovi bubnjiæi su krvarili. Krv mu se cijedila niz jednu nogavicu. Oèi su mu bile otvorene, ali staklenaste.Moj brod, jecao je tiho, ta gamad mi je uništila brod.Ne mièi se, zapovjedi mu Pitt.Možda imaš unutarnje ozljede.Što se, do vraga, dogaða gore?, doðe glas glavnog strojara preko jedinog funkcionirajuæeg zvuènika. Bio je gotovo neèujan u grmljavini strojarnice.Pitt zgrabi brodski telefon.Napala nas je podmornica. Daj nam svaki atom energije. Moramo pobjeæi iz dometa prije no što nas raznesu u komadiæe.Imamo ošteæenja i ozljede ovdje dolje.Bit æe i gore, otrese se Pitt, ako ne krenete punom brzinom.Jake, proštenje Gillespie, gdje je Jake?Prvi èasnik ležao je u nesvijesti i krvario, dok se Cox naginjao nad njega. Pogoden, reèe Pitt jednostavno.Tko ti je sljedeæi u zapovjednom nizu?Joe Bascom mi je bio drugi èasnik, ali u Montevideu se vratio u SAD, jer mu je žena rodila dijete. Daj mi Coxa.Pitt da znak velikom treæem èasniku. Ira, kapetan te treba.Jesmo li ih potpuno zaobišli?, upita Gillespie.Cox kimne.Da, gospodine, izlazimo iz leda na kurs nulapetnula.Pitt je hipnotizirano gledao podmornicu, išèekujuæi sljedeæu granatu. Nije morao èekati dugo. Ugleda anðela smrti kako juri preko leda. Pogodivši veliki èamac za spašavanje koji je mogao nositi šezdeset ljudi s desne strane, udarni val nagnuo je brod na lijevu stranu. Eksplozija je razorila èamac prije no što je mogao udariti u pregradu koja je odvajala palubu broda od kuhinje. Kovitlac plamena i dima obuhvati komadiæe ograde i èamca.Uskoro je cijela desna strana palube bila u plamenu.Prije no što se itko na mostu mogao oporaviti, još jedan projektil napusti cijev topa i poleti prema pogoðenom ledolomcu poput histeriènog demona. Zatim udari u krešendu erupcija koje su gotovo raskomadale pramac, bacivši lance sidra u zrak. Ali, Polarna oluja se još kretala.Brod je brzo poveæavao udaljenost od podmornice. Strojnica na tornju postala je nedjelotvorna i zašutjela je. Ali razdaljina se nije poveæavala dovoljnom brzinom. Kad je posadi podmornice postalo jasno da postoje mali izgledi da ledolomac pobjegne izvan dometa, poèeli su pucati još brže. Hitci su dolazili svakih petnaest sekunda, ali nisu svi pogodili brod. Brži tempo uzrokovao je nekoliko promašaja, od kojih je jedan bio dovoljno visok da odsijeèe brodski radar i jarbol radija.Napad i razaranje dogodili su se tako brzo da Gillespie nije imao vremena razmotriti moguænost predaje broda i spašavanja posade. Ali, Pitt je znao da

Èetvrto carstvo neæe nikome dozvoliti bijeg. Njihova je namjera bila pobiti ih sve, potopivši ledolomac na dno hladnog mora.Led je postajao tanji kako se Polarna oluja bližila otvorenom moru, i brod je jurio preko pokrova, kidajuæi ga svojim pramcem, dok su motori pulsirali a vijci miješali hladnu vodu. Pitt razmotri moguænost da se zalete u podmornicu i probiju je, ali udaljenost je bila prevelika. Ne samo da bi istraživaèki brod morao izdržati baražu granata iz najveæe blizine, veæ bi podmornica lako mogla zaroniti ispod površine prije no što stignu do nje.Desna strana broda bila je pretvorena u gomilu tinjajuæih dijelova dok su razbijeni ostatci pramca i krme visjeli s izvinutih šipaka. Dim se zlokobno dizao iz rupa od eksplozija, ali sve dok strojarnica ne dobije smrtonosni udarac, brod æe se kretati naprijed. Most je bio polje slomljenog stakla i komadiæa metala, ukrašenih mjestimice sjajnom krvlju.Još èetvrt milje i trebali bismo biti izvan dometa vikne Pitt nadjaèavši buku.Držite brzinu, zapovjedi Gillespie, bolno ustajuæi u sjedeæi položaj, leðima naslonjen na stol.Elektronske kontrole su uništene, reèe Cox.Kormilo je zaglavljeno, nemamo kontrole. Bojim se da æemo zaokružiti natrag prema prokletoj podmornici.Žrtve?, upita Gillespie.Koliko mogu reæi, znanstvenici i veæina posade su neozlijeðeni, odgovori Pitt.Dio broda u kojem su se sklonili nije pogoðen.Kakva je to borba, promrmlja Cox kroz krvave usne.Ne možemo bacati niti grude.Nebo se opet prolomi. Granata za probijanje oklopa proðe kroz trup i probije se do strojarnice, kidajuæi elektriène kablove i cijevi za gorivo prije no što æe izletjeti na drugu stranu bez daje eksplodirala. Niti jedan èlan posade nije ozlijeðen, ali šteta je poèinjena Veliki dizel motori izgubili su snagu i polako se poèeli zaustavljati.Zadnji pogodak je prerezao cijevi za gorivo, glavni strojar vikne iz zvuènika.Možete li to popraviti?, upita Cox oèajno.Mogu.Koliko vam treba?Dva, možda tri sata.Cox pogleda Pitta, koji se okrene prema podmornici.Gotovi srno, reèe Cox.Èini se tako. Pittov glas bio je ozbiljan. Mogu sjediti tamo i razarati nas dok ne ostane samo rupa u ledu. Bolje zapovijedi napuštanje broda, Dan. Možda jedan dio posade i znanstvenika može stiæi preko leda do kopna i izdržati u spilji dok ne stigne pomoæ.Gillespie obriše potoèiæ krvi s obraza i kimne.Ira, molim te dodaj mi brodski telefon.Pitt poraženo stane na krilo mosta koje je izgledalo kao da je prošlo kroz prešu za automobile. Pogleda naprijed prema amerièkoj zastavi, koja je prkosno lepršala. Zatim pogleda tirkiznu NAMPovu zastavu koja je vihorila na vjetru. Konaèno, opet usmjeri pažnju na podmornicu. Ugleda kako cijev topa ponovno izbacuje granatu i zaèuje fijuk izmeðu jarbola radara i demoliranog dimnjaka granata je eksplodirala na ledu sto jarda iza broda. Bilo je to, znao je, malo odlaganje neizbježnog.Zatim primijeti bljesak u kutu oka i skrene pogled s podmornice. Naglo izdahne kad ga preplavi divlji val olakšanja na plavom nebu ugledao je tanki trag bijelog dima.Deset milja dalje, raketa zemlja zemlja poleti iznad leda, izdigne se nad obzorjem, dosegne zenit i zatim nepogrješivo poleti prema podmornici. U jednom trenutku podmornica je plutala u ledu. U drugom, bila je obavijena strašnom eksplozijom naranèastog, žutog i crvenog plamena koji se izdigne u obliku gljive iznad krajolika. Trup se prepolovi, a krma i pramac podignu se prema nebu neovisno jedno od drugoga. U sredini se razvije veliki vir dima i vatre. Pojavi se i oblak pare kad je zadnji vatreni jezik liznuo preko leda.Dogodilo se tako brzo da je Pitt jedva vjerovao svojim oèima.

Gotova je, promrmlja zapanjeno.Zaprepaštenu tišinu koja je uslijedila nakon nestanka podmornice prekine glas iz zvuènika. Polarna olujo, èujete li me?Pitt dohvati mikrofon. Èujemo te, Dobri Samaritanèe.Ovdje kapetan Evan Cunningham, zapovjednik amerièke nuklearne podmornice Tucson. Žao mi je što nismo stigli ranije.Bolje kasno nego nikada prilièno odgovara ovoj situaciji, odgovori Pitt. Možete li nam posuditi svoju posadu za kontrolu štete? U lošem smo stanju.Jeste li probušeni?Ne, ali unutra je prilièan nered, a strojarnica je dobila pogodak.Pripremite se za prihvat posade. Bit æemo kod vas za dvadeset minuta.Šampanjac i kavijar æe èekati.Odakle su došli?, upita zapanjeni Cox.Admiral Sandecker, odgovori Pitt.Sigurno je inzistirao kod zapovjednika mornarice.Sad kad nas podmornica više ne ometa... naš satelit signalizira, reèe Gillespie isprekidano.Pozovi admirala. Htjet æe izvješæe o šteti i žrtvama.Cox je bio kraj Busheva, koji je došao svijesti. Ja æu se pobrinuti o tome, uvjeri Pitt kapetana. Odmaraj se dok te ne odvedemo u bolnièke prostorije doktoru na pregled.Kako je Bushey?Živ je. Ima gadnu ranu, ali trebao bi biti na nogama za nekoliko tjedana. Ti si stradao više od ikog na brodu.Hvala Bogu na tome, reèe Gillespie hrabro.Dok je Pitt zvao stožer NAMPa u Washingtonu, sjeti se Giordina na Otoku St. Paul, manje od tisuæu petsto milja odovud. Sretni vrag, pomisli. Zamisli kako njegov prijatelj sjedi u luksuznom gurmanskom restoranu u Cape Townu s prekrasnom damom u zavodljivoj haljini, naruèujuæi bocu starog južnoafrièkog vina.To je lutrija, promrmlja Pitt za sebe stojeæi na ostatcima mosta. Njemu je toplo, a ja se ovdje nasmrt smrzavam.

Poglavlje XIXZašto Dirk uvijek dobije najbolje projekte?, ljutio se Giordino. Kladim se da ovog èasa spava u toploj, udobnoj kabini na palubi Polarne oluje u naruèju neke prekrasne pomorske biologinje.Bio je mokar, drhteæi pod ledenom kišom dok je posrtao kamenitom strminom prema spilji, noseæi naramak malih grana koje su odrezali s raštrkanog grmlja s obronaka planine.I nama æe biti toplo, kad se drvo osuši dovoljno da bi se zapalilo, reèe Gunn.Hodajuæi malo ispred Giordina s naruèjem punim granèica bez lišæa, zahvalno proðe kroz ulaz u tunel. Baci svoj teret na kameniti pod i sjedne, naslonivši se leðima na zid.Bojim se da æemo ovime napraviti samo mnogo dima, promrmlja Giordino, skidajuæi svoje mokro odijelo i brišuæi vodu s vrata malim ruènikom. Gunn doda Giordinu šalicu veæ hladne kave iz termosice, te zadnju energetsku ploèicu.Zadnja veèera, reèe on ozbiljno.Je li ti Sandecker rekao kad bi nas mogao pokupiti s ove gomile kamenja?Samo da je prijevoz na putu.Giordino pogleda brojèanik svojeg sata. Prošla su èetiri sata.Htio bih stiæi u Cape Town prije no što se zatvore pubovi.Sigurno nije mogao unajmiti drugi zrakoplov pomiènog rotora s pilotom, jer bi inaèe veæ bili ovdje.Giordino nagne glavu osluškujuæi. Krene kroz tunel dok nije stao ispod luènog ulaza. Pljusak se ublažio u laganu kišicu. Naoblaka se razilazila i komadi plavog neba poèeli su se pojavljivati izmeðu brzih oblaka. Prvi put u nekoliko sati mogao je vidjeti dalje na puèinu.

Pojavio se poput mušice na smrznutom prozoru. Dok je Giordino gledao, mrlja preraste u crni helikopter. Nakon još jedne milje, on ga prepozna kao McDonnell Douglasov Explorer s dvostrukim repom bez stražnjeg rotora.Imamo društvo, proglasi on.Helikopter koji dolazi sa sjeveroistoka. Stiže brzo i nisko iznad vode. Èini se da nosi rakete zrak zemlja.Gunn priðe i stane kraj Giordina. Helikopter ne može doletjeti ovamo iz Cape Towna. Sigurno dolazi s broda.Nema oznaka. To je èudno.Sigurno nije vojni helikopter Južnoafrièkih snaga.Ne vjerujem da nose poklone, reèe Giordino sarkastièno.Zvali bi nas i rekli da ih oèekujemo.Zvuk helikopterskih turbina i elisa rotora uskoro je prerezao hladni zrak. Pilot nije bio pretjerano hrabar, veæ prije vrlo oprezan. Leteæi na sigurnoj visini iznad litica, lebdio je barem tri minute prouèavajuæi ravni ispust na kojem je prije stajao njihov zrakoplov. Zatim se spusti polako, opipavajuæi zraène struje. Njegove skije za slijetanje dodirnu kamenitu površinu, a rotor se polako zaustavi.Zavlada tišina. Bez vjetra, planina je zašutjela. Nakon kratkog vremena, velika klizna vrata kabine se otvore i šest ljudi u crnim kombinezonima iskoèe na zemlju. Èinilo se da nose dovoljno oružja i vatrene moæi za napad na omanju državu.Èudna spasilaèka ekipa, reèe Giordino.Gunn je veæ uzeo svoj Globalstar telefon, nazivajuæi admirala u Washington. Kad je Sandecker odgovorio, Gunn reèe jednostavno Imamo naoružane posjetitelje u neoznaèenim crnim odijelima.Èini se da je ovo moj dan za gašenje šumskih požara, reèe Sandecker. Prvo Pitt, a sada i ti. Njegov ton odavao je najveæu brigu.Koliko dugo se možete sakrivati?Dvadeset, možda trideset minuta, odgovori Gunn.Amerièka raketna fregata plovi punom brzinom prema Otoku St. Paul. Èim im helikopter bude u dometu, zatražit æu od kapetana da ih pošalje k vragu.Imate li ideju, admirale, kada æe to biti?Zavlada duga pauza, a zatim on reèe Dva dana, možda i manje.Znam da ste pokušali, reèe Gunn tiho, s razumijevanjem u glasu, i zahvalni smo vam. Znao je da æe se admiralov tvrdi oklop slomiti. Nema brige. Al i ja bit æemo natrag u uredu do ponedjeljka.Pobrinite se za to, reèe Sandecker ozbiljno.Zbogom, gospodine.Zbogom, Rudi. Bog te blagoslovio. I reci Alu da mu dugujem cigaru.Hoæu.Koliko vremena?, upita Giordino, vidjevši uznemirujuæi izraz na Gunnovom licu. Oèekivao je najgore.Dva sata.To je krasno, proštenje Giordino. Htio bih da mi netko objasni kako su ti ljigavci saznali da smo ovdje.Dobro pitanje. Bili smo dio odabrane grupe. Samo petorica znaju za mjesto na kojem je posada Madrasa pronašla crnu lubanju.Poèinjem misliti da imaju meðunarodnu vojsku špijuna.Grupa ljudi se podijelila. Trojica naoružanih ljudi raširili su se na udaljenosti od pedeset jarda i poèeli èešljati strmine planine. Druga trojica krenuli su u suprotnom smjeru. Èinilo se oèitim da æe iæi spiralno oko planine dok ne pronaðu tunel. Sat vremena, promrmlja Gunn. Trebat æe im veæi dio sata da naiðu na stari put.Prije æe to biti šest minuta, reèe Giordino, pokazujuæi prema helikopteru koji se dizao u zrak.Pilot æe dovesti svoje prijatelje ravno na naš prag.Misliš da æe nam pregovaranje pomoæi?Giordino zavrti glavom. Ako su ovi momci povezani s onima koje smo sreli u Tellurideu, ne rukuju se niti grle.

Dva nenaoružana èovjeka protiv šestorice naoružanih do zuba. Moramo izjednaèiti izglede.Imaš plan?, upita Giordino. Imam.Giordino vragoljasto pogleda malog èovjeka štreberskog izgleda. Je li zao, truo i pokvaren?Gun kimne uz lukavi osmijeh. Sve to, i više.Helikopter je zaokružio oko planine gotovo èetiri puta prije no što pilot nije primijetio drevni put do tunela. Obavijestivši dva tima od kojih je jedan bio na drugoj strani planine, lebdio je iznad puta kao vodiè. Prvi tim od trojice ljudi skrenuo je prema putu i napredovao ravno, u razmaku od dvadeset jarda. Bio je to klasièni obrazac prodiranja prvi èovjek koncentrirao se na teren ispred sebe, drugi je prouèavao gornje padine planine, a treæi donje dijelove. Helikopter zatim krene prema drugom timu da ih povede najlakšim putem do puta.Prvi tim na putu prešao je odrone i približio se velikoj stijeni kraj koje su Gunn i Giordino prošli ranije, tik izvan ulaza u tunel. Vodeæi èovjek zaobiðe stijenu i nade se pred luènim vratima. Okrene se i vikne ljudima iza sebe.Stigao sam do tunela, reèe na engleskom. Ulazim.Pazi na zasjedu, Broj Jedan, vikne drugi èovjek u liniji.Da imaju oružje, do sada bi ga upotrijebili.Voða nestane iza stijene. Dvije minute kasnije, nestane i drugi èovjek. Izvan vidika drugih, treæi èovjek se približavao stijeni, kad prilika tiho ustane iz kamenja gdje je bila zakopana. Njegova pozornost bila je na tunelu, i nije primijetio lagani udar slobodnog kamena niti èuo gotovo neèujne korake iza leda. Nikada nije saznao što ga je udarilo kad je Gunn zamahnuo velikim kamenom takvom okrutnošæu da mu je slomio lubanju on padne bez zvuka.Manje od minute kasnije, tijelo je bilo potpuno pokriveno ispod gomile kamenja. Brzi pogled da provjeri je li helikopter još izvan vidika na drugoj strani planine, i Gunn poène puziti oko stijene. Ovaj put, meðutim, bio je naoružan automatskom puškom, devet milimetarskim automatskim pištoljem i borbenim nožem, te zaštiæen neprobojnim prslukom. Takoðer je uzeo i èovjekov radio.Gunnov lukavi plan preživljavanja poèeo se odvijati.Vodeæi èovjek tima oprezno ude u tunel, s dugom baterijom koja mu je osvjetljavala put pod pazuhom. On polako ude iz tunela u prvu sobu, èuène u položaj za gaðanje i okrene tijelo ulijevo, zajedno s baterijom. Vidio je samo kostur starog mornara, truli namještaj i tuljanove kože koje su visjele s jednog zida.On se opusti, spusti pušku i progovori u radio koji mu je visio oko vrata.Ovdje Broj Jedan. Nema nikoga u tunelu i spilji, osim kosti starog mornara koji je sigurno bio nasukan na otok. Èujete li me?èujem te, Broj Jedan, doðe glas pilota, naglašen urlanjem motora iznad i ispod njega.Jesi li siguran da nema NAMPovih agenata?Vjeruj mi. Nisu unutra.Èim stignu Broj Èetiri, Pet i Šest, povest æu pretragu litica iznad mora.Broj Jedan iskljuèi radio. Bio je to zadnji èin u njegovom životu. Giordino skoèi iza tuljanovih koža i zabije jedno od drevnih obsidijanskih kopalja u èovjekov vrat. Zaèuje se jezivo kašljanje, grgljanje, a zatim tišina èovjek se sruši na pod sobe, mrtav.Giordino uhvati automatsku pušku gotovo prije no što je èovjek pao na tlo. On brzo odvuèe tijelo na stranu ulaza u tunel i uzme radio, objesivši ga oko vrata. Zatim smota svoje odijelo za loše vrijeme u kuglu i pritisne ga na cijev puške.Broj Jedan, vikne glas izvan tunela, što si pronašao?Giordino stavi ruku na usta i vikne prema stražnjem zidu sobe. Samo stari kostur.Ništa drugo?, drugi èovjek oklijevao je uæi u spilju.Ništa.Giordino odluèi riskirati. Dodi i vidi sam, Broj Dva.Kao jelen koji miriše zrak, Broj Dva oprezno ude u sobu. Giordino upali bateriju i usmjeri zraku u uljezove oèi, te ga pogodi u glavu, prigušivši hitac odjeæom. Gunn uleti u sobu s puškom na sprem, ne znajuæi što æe pronaæi.

Sad su dvojica protiv trojice, pozdravi ga Giordino trijumfalno.Nemoj se uzoholiti, upozori ga Gunn.Kad se helikopter vrati, bit æemo zarobljeni ovdje.Ako povjeruju da sam Broj Jedan kao što je povjerovao BrojDva, možda bih opet mogao odglumiti P. T. Barnuma i pozvati ihunutra.Sljedeæa grupa tragaèa nije bila niti približno bezbrižna kao prva. Približili su se putu do spilje s istim stupnjem opreza kao poštanski inspektor koji ispituje potencijalno pismobombu. S helikopterom iznad glave, kretali su se jedan po jedan, dvojica štiteæi svojeg druga, koji se bacao na tlo prije no što æe ih pokriti. Sve su se više približavali ulazu u tunel. Bili su oprezni jer se Giordino nije javljao na radio koliko god je to bilo moguæe, kako ne bi otkrili nepoznati glas.Gunn i Giordino skinuli su jedno tijelo koje je bilo najbliže Giordinovim proporcijama ramena i struka. Nakon oblaèenja crnog kombinezona koji je bio dva pedlja dulji u rukavima i tri u nogavicama, on ih jednostavno presavije, objesi pušku na jedno rame i hrabro iziðe van. Progovori kutom usana u mikrofon, pokušavajuæi upotrijebiti isti naglasak kao ubijeni èovjek.Zašto toliko èekaš, Broj Èetiri?, upita on ne gledajuæi helikopter. Ponašaš se poput stare babe. Rekao sam ti, u tunelu nema nièega osim trulih kostiju mornara.Ne zvuèiš slièno sebi, Broj Jedan.Giordino je znao da ih ne može dulje zavaravati. Dobit æu prehladu. Nije èudno na ovom užasnom vremenu.Tvoja prehlada te koštala èetiri pedlja visine.Šali se ako hoæeš, promrmlja Giordino.Ja se mièem s kiše. Predlažem da uèiniš isto.On se okrene i ude u spilju, siguran da neæe dobiti metak u leda, ne dok ne budu sigurni da on nije jedan od njihovih ljudi.Mudri su, reèe Gunn. Èuo sam razgovor preko radija.Koji je plan dvaA?, upita Giordino lakonski.Puzimo natrag u sljedeæi tunel i doèekujemo ih tamo.Bit æemo sretni ako pogodimo jednog ili dvojicu.Barem æemo onda biti u prednosti, reèe Gunn gotovo veselo.Imali su samo nekoliko minuta, pa su brzo ponovno otvorili prostor za puzanje kroz kamenje u grobnicu. Unatoè vlažnoj hladnoæi, obilno su se znojili do trenutka kad su uvukli dva mrtva tijela kroz uzak otvor i prošli kroz kamenje, vukuæi za sobom svoje ruksake. Procjena vremena bila je savršena. Èim su vratili kamenje natrag na mjesto i pogledali kroz male rupice u vanjsku sobu, Broj Èetiri uskoèi u sobu i baci se na pod, a Broj Pet dotrèi za njim, okreæuæi bateriju i cijev puške u brzom luku od zida do zida.Rekao sam ti, šapne Giordino tiho u Gunnovo uho, da ga ne èuju kroz mikrofon za vratom. Ostavili su Broj Šest u prièuvi.Ovdje nema nikog, reèe Broj Èetiri. Spilja je prazna.Nemoguæe, zaèuje se glas pilota.Sva trojica prišla su tunelu prije petnaest minuta.U pravu je, složi se Broj Pet.Broj Jedan, Dva i Tri su nestali.Govorili su ispod glasa, ali Gunn je razumio svaku rijeè preko svojeg radija. Još uvijek vrlo oprezni, malo su se opustili kad nisu vidjeli moguæe skrovište u sobi.Uzmi onog koji stoji, šapne Giordino tiho.Nose zaštitne prsluke, pa ciljaj u glavu. Ja æu onog na zemlji.Gurnuvši cijevi pušaka kroz rupe manje od jednog i pol pedlja, tek toliko da vide preko cijevi, naciljali su ljude koji su ih došli ubiti i opalili istovremeno hitci zagrme poput grmljavine u maloj sobi. Èovjek na tlu samo se trgnuo, dok je onaj na nogama ispružio ruke, zastenjao i presavio se na tijelo pod svojim nogama.

Giordino makne kamenje ispred svojeg lica, osvijetli sobu kroz rupu i prouèi svoje djelo. Okrene se Gunnu i prevuèe prstom preko vrata. Gunn shvati i iskljuèi svoj radio.Moramo ostati na mjesto, promrmlja Giordino.Prije no što je mogao objasniti, zaèuje se glas preko radija.Što se dogaða tamo?Nezainteresiran za daljnje skrivanje, Giordino odgovori Ne mnogo. Ubili smo zeca.Zeca?, upita pilot helikoptera. Kakva je to besmislica?Bojim se da su naši drugovi mrtvi, reèe Broj Šest trijezno.Ti vragovi iz NAMPa su ih sigurno pobili.To su bili zeèevi o kojima sam govorio, objavi Giordino, dodajuæi uvredu na ranu.Umrijet æete, reèe pilot.Sagni se sikne Giordino Gunnu. Dolazi.Pilot je poravnao nos svoje letjelice s ulazom u tunel i ispalio jednu raketu. Zaèuje se glasan huk kad je raketa izletjela iz svojeg nosaèa prièvršæenog za trup helikoptera. Nije prošla kroz tunel, veæ udari u jedan zid i eksplodira. Sila eksplozije u malom prostoru bila je zaglušujuæa. Osjeæali su se kao da je na njih s desetog kata pao glasovir. Smrskane stijene zasule su sve predmete u sobi smrtonosnim pljuskom.Dim i prašina sabili su se u malom prostoru snagom uragana, prije no što æe krenuti putem najmanjeg otpora i iziæi iz tunela na otvoreno. Svaki zapaljivi predmet u sobi odmah je planuo.Nevjerojatno, niti strop tunela ni zidovi sobe nisu se urušili. Glavna sila eksplozije vraæena je iz tunela zajedno sa dimom i prašinom. Giordino i Gunn osjeæali su se kao da je golema šaka izbila zrak iz njihovih pluæa. Brzo reagirajuæi, povukli su gornje polovice kombinezona iznad glava kako bi se zaštitili od dima i prašine, prije no što æe se privremeno povuæi u unutrašnju grobnicu.Nadam se da neæe ispaliti još jednu raketu, reèe Gunn kašljuæi. To bi nam bio kraj.Giordino ga je jedva èuo od zvonjave u ušima.Imam osjeæaj da misle kako je jedna dosta, izusti jedva.Dok su mu se polako vraæala otupjela osjetila, on poène micati kamenje da proširi otvor.Dosadilo mi je prenošenje kamenja, to ti mogu reæi.Kad su prošli, potražili su u dimu i prašini dodatno oružje kraj tijela svojih napadaèa, dok nisu našli pet pušaka i isti broj automatskih pištolja. Boreæi se za dah u nepostojeæem zraku i radeæi naslijepo, Giordino spoji tri puške uzetom iz svojeg ruksaka. Tri puške bile su tako paralelno omotane. Zatim provuèe žicu oko otponaca i veže je ispod pušaka.Zadnja stvar koju oèekuju od nas je da izjurimo iz tunela pucajuæi, reèe on Gunnu.Ti uzmi Broj Šest. Ja æu pokušati helikopter.Gunn obriše svoje zaprljane naoèale u rukav i kimne.Bolje da ja idem prvi. Ti neæeš imati prilike pucati na helikopter ako je Broj Šest negdje vani.Giordino je oklijevao pustiti malog zamjenika direktora NAMPa da obavi gotovo samoubilaèki posao. Htio je protestirati, kad Gunn podigne oružje i nestane u vatri i dimu.On posrne i padne na trbuh, ponovno se podigne i nastavi trèati, bojeæi se da æe ga metci sasjeæi èim se pojavi iz dima koji je sukljao iz tunela. Ali Broj Šest nije mogao vjerovati da je unutra itko preživio, i postao je neoprezan razgovarajuæi s pilotom helikoptera.Gunnov nedostatak je bio u tome što je jedva vidio, i nije imao pojma gdje stoji Broj Šest u odnosu na ulaz. Naoèale su mu bile prekrivene prašinom, a oèi suzne i jedva je razaznao nejasnu priliku u crnom koja je stajala na deset jarda desno od ulaza. On stisne otponac i otvori vatru. Njegov rafal prozuji daleko od Broja Šest. Tragaè se okrene i ispali pet metaka na Guna, od kojih ga dva promaše, ali

jedan pogodi list lijeve noge, a ostali neprobojni prsluk, odbacivši ga na leda. Zatim, neoèekivano, Giordino izjuri iz dima pucajuæi iz sve tri puške i gotovo otkine glavu Broja Šest. Bez oklijevanja, okrene cijevi tri puške prema nebu i zapuca prema trbuhu helikoptera brzinom od gotovo tri tisuæe metaka u minuti.Zapanjen onim što je vidio dolje, kako dvojica ljudi u istim tragaèkim odorama pucaju jedan na drugoga, pilot zastane prije no što æe nešto poduzeti. Kad se okrenuo da opali iz strojnice ispod nosa helikoptera, Giordino je ispalio golemu kolièinu metaka u nezaštiæeni helikopter. Kao igla šivaæeg stroja, stalni mlaz metaka prijeðe preko trupa i zaspe vjetrobran i kabinu. Zatim zavlada tišina, kad su se spremnici za streljivo ispraznili.Explorer je neko vrijeme lebdio na mjestu, a zatim se iznenada zanese, otme se kontroli, udari u stranu planine na tri stotine jarda ispod ulaza u tunel i plane. Giordino baci puške i potrèi prema Gunnu, koji se držao za ranjenu nogu.Ostani gdje si zapovjedi Giordino. Ne mièi se.Samo ogrebotina, procijedi Gunn kroz stisnute zube.Vraga ogrebotina, metak ti je slomio kost. Imaš složenu frakturu.Gunn pogleda Giordina u bolu i uspije se naceriti.Ne mogu reæi da mi se sviðaju tvoje bolnièarske vještine.Giordino nije obraæao pažnju na Gunnovo izigravanje heroja. Izvadi vezicu iz svoje cipele i privremeno zaveže stegno iznad koljena.Možeš li držati ovo minutu?Bolje da mogu, ako ne želim iskrvariti do smrti, proštenje Gunn.Giordino potrèi natrag u tunel, kroz zadimljenu sobu i uzme svoj ruksak iza odrona, u kojem je bio paket s prvom pomoæi. Vratio se za nekoliko trenutaka i poèeo brzo i djelotvorno raditi, dezinficirajuæi ranu i zaustavljajuæi krv.Neæu ni pomisliti da ti namještam kost, reèe on.To æemo pustiti doktoru u Cape Townu.Nije želio micati malog èovjeka, pa ga je namjestio tako da mu bude što udobnije, zaštitivši ga od kiše plastiènim pokrivaèem iz ruksaka. Njegov sljedeæi posao bio je pozvati admirala, izvijestiti o Gunnovoj rani i moliti za brzi spas.Kad je završio razgovor sa Sandeckerom, stavi telefon u džep i pogleda goruæi helikopter na strmini ispod sebe.Ludilo, reèe za sebe. Èisto, nepatvoreno ludilo. Što može motivirati toliko ljudi da ubiju ili budu ubijeni?Mogao se samo nadati da æe odgovori stiæi što prije.

Poglavlje XXSto šezdeset stopa do dna, reèe Ira Cox, gledajuæi zlokobnu rupu u ledu koja je oznaèavala grob uništene podmornice.Jeste li sigurni da to želite?Popravci strojarnice i mosta Polarne oluje æe trajati još dva sata, objasni Pitt. A kako brod ima opremu za arktièko ronjenje, ne mogu propustiti moguænost istražiti trup podmornice.Što oèekujete pronaæi?, upita Evie Tan, koja je došla s Pittom i mornarima s broda.Dnevnike, dokumente, izvješæa, bilo što pisano što bi nas moglo dovesti do zapovjedništva i lokacije iz koje su isplovili.Nacistièka Njemaèka 1945 reèe Cox osmjehnuvši se, bez namjere da ispadne pametan.Pitt sjedne na led i navuèe peraje.U redu, ali gdje se skrivala zadnjih šezdeset godina?Cox slegne ramenima i ispita Pittov podvodni komunikacijski sustav. Èujete li me dobro?Probijaš mi bubnjiæe. Smanji glasnoæu.A sada?Bolje, Pittov glas doðe iz slušalice postavljene u šatoru kraj otvora u ledu.Ne biste trebali iæi sami, reèe Cox.

Još jedan ronilac bi mi samo smetao. Osim toga, ronio sam više od dvadeset puta ispod arktièkog leda, pa mi to nije novo iskustvo.U toplini zagrijanog šatora, Pitt navuèe toplo ronilaèko odijelo Divex Armadillo s unutarnjim i vanjskim cjevovodom kroz koji je cirkulirala topla voda oko cijelog tijela, ukljuèujuæi ruke, stopala i glavu. Zagrijana voda dolazila je iz kombinacije grijaèa i pumpe koja ju je tjerala kroz cijev i omoguæavala Pittu regulaciju toka. Imao je masku za lice AGA MKII prilagoðenu za bežiènu komunikaciju. Odabrao je nositi zraène spremnike radi lakoæe kretanja umjesto da se pouzda u površinski sustav podrške disanja. Nakon brze provjere svoje podvodne svjetiljke Substrobe Ikelite bio je spreman za polazak.Sretno, vikne Evie kako bi je Pitt èuo kroz masku. Zatim ga poène snimati dok se sprema skoèiti u ledenu vodu.Sigurni ste da vas ne mogu nagovoriti da fotografirate tamo dolje vodonepropusnom kamerom?Pitt kratko zavrti glavom i reèe kroz zvuènik Neæu imati vremena glumiti fotografa.On mahne i skoèi u vodu, odgurnuvši se perajama. Zaroni i okrene se na deset stopa, istiskujuæi zrak iz odijela i èekajuæi da vidi hoæe li grijaè kompenzirati pad temperature. Bio je oprezan ronilac i u svim svojim godinama ronjenja rijetko je nailazio na probleme. Stalno je govorio sam sa sobom, tjerajuæi se na ispitivanje okoline, te pratio instrumente i tjelesno stanje. Ispod leda koji je bio debeo malo više od tri stope, pronašao je potpuno drukèiji svijet. Gledajuæi gore zamišljao je donju stranu leda kao površinu nepoznatog planeta u dubokom svemiru. Obasjan svjetlom koje je prolazilo kroz led, bijeli sloj pretvoren je u izokrenuti krajolik plavozelenih smrznutih brda i dolina pokrivenih žutim oblacima alga kojima se hranila bezbrojna vojska planktonskih raèiæa. On zastane da prilagodi tok vruæe vode prije no što æe pogledati dolje u golemo zeleno ništa koje je prelazilo u potpuni mrak. Dubina ga je zvala, i on krene u njen zagrljaj.Kad je Pitt sišao do dna, morbidna scena polako se otkrila kao da se otvorio zastor. Tu nije bilo alga, koralja ili šarenih riba. On pogleda gore prema jezivom sjaju koji je dopirao iz rupe u ledu kakobi se orijentirao. Zatim zastane na trenutak i upali ronilaèko svjetlo, te ga uperi u olupinu, dok je izjednaèavao pritisak u ušima.Ostatci podmornice bili su slomljeni i razbacani. Središnji trup ispod tornja bio je strašno probušen i pokidan eksplozijom rakete. Sam toranj ležao je dalje od trupa usred ostataka podmornice. Krma je bila povezana s ostatkom trupa samo osovinom vijka. Pramac je bio savijen, i poèivao uspravno na dnu. Meko dno obuhvatilo je olupinu i Pitt se iznenadi vidjevši da je gotovo dvadeset posto zakopano.Stigao sam do olupine, reèe on Coxu.Gadno je polomljena. Ulazim unutra.Budite vrlo oprezni, zaèuje Coxov bestjelesni glas u slušalicama. Ako porežete svoje odijelo komadom metala smrznut æete se prije no što doðete do površine.Pa, to je vesela pomisao.Pitt nije odmah pokušao uæi u podmornicu. Proveo je gotovo deset minuta dragocjenog vremena plivajuæi iznad olupine i ispitujuæi dno s ostatcima. Raketa je bila napravljena da uništi mnogo veæe mete i podmornica je bila gotovo neprepoznatljiva. Cijevi, ventili i èeliène ploèe iz trupa ležale su okolo kao razbacane divovskom rukom. Plivao je iznad dijelova tijela, kao da je duh koji lebdi iznad strašnih posljedica teroristièkog napada na autobus.On krene u struju i ude u zdrobljeni trup kroz masivni otvor ispod tornja. Dva tijela pojave se na svjetlu svjetiljke, zaglavljena ispod upravljaèke konzole za zaronjavanje. Boreæi se s muèninom u grlu, pretražio ih je ne bi li našao ikakva sredstva identifikacije, ali nije našao ništa nikakve novèarke s kreditnim karticama i iskaznicama. Èinilo se nenormalnim da èlanovi posade nemaju osobnih stvari.Osam minuta, reèe Cox.Imate još osam minuta prije izronjavanja.Razumijem.

Upozorenje je obièno dolazilo od Giordina, ali Pitt je bio zahvalan tom velikom medvjedu od èovjeka zbog njegove brige. Uštedjelo mu je vitalne sekunde koje bi potrošio na stalno zaustavljanje i gledanje na svoj ronilaèki sat Doxa. Ušavši dublje u crninu trupa, osvjetljavajuæi masu zamršenih cijevi i èelika, prošao je uskim prolazom i poèeo ispitivati boène prostorije.Sve su bile prazne. U ormarima nije pronašao nikakve dokumente. Provjeri zrak u spremnicima pripremajuæi se za izronjavanje i nužne pauze za dekompresiju. Zatim upliva u èasnièke odaje. Prostorija je bila zdrobljena prema jednoj strani trupa. Ormari, stolci i stolovi prièvršæeni za pod bili su razbijeni.Èetiri minute.Èetiri minute, ponovi Pitt.On krene dalje i stigne do kapetanove kabine. Frenetièno je tražio pisma i izvješæa. Ništa. Èinilo se da podmornica nema èak niti dnevnik. Kao da su ona i njena posada bili iluzija. On poène napola oèekivati da nestane.Dvije minute. Ton je bio oštar.Idem.Iznenada, bez upozorenja, Pitt osjeti ruku na ramenu. Ukoèi se i njegovo srce ubrza otkucaje, udarajuæi poput èekiæa. Kontakt nije bio stisak bila je to više ruka koja se odmara izmeðu njegovog ramena i vrata. Iza šoka ležao je strah, paralizirajuæi, nekontrolirani užas koji može prijeæi u ludilo. To je stanje koje karakterizira potpuni nedostatak shvaæanja i percepcije. Veæina ljudi se potpuno ukoèi, gotovo kao u anesteziji, i nije sposobna za racionalno razmišljanje.Veæina ljudi, ali ne i Pitt.Unatoè svojem poèetnom zaprepaštenju, um mu je bio neprirodno bistar. Bio je previše pragmatièan i skeptièan da bi vjerovao u duhove, a nije bilo moguæe da se pojavi drugi ronilac. Strah i užas odmah nestanu. Svjesnost o neèemu nepoznatom postala je intelektualni izazov. Stajao je kao ledena figura. Zatim polako, pažljivo, prebaci svjetiljku i torbu u svoju lijevu ruku i izvadi nož iz korica desnom. Držeæi dršku svojom termalnom rukavicom, okrene se prema prijetnji.Prikaza pred njegovim oèima bila je slika koju æe ponijeti sa sobom u grob.

Poglavlje XXIŽena, prekrasna žena, ili ono što je nekada bilo prekrasna žena, zurila je u njega velikim, beživotnim plavosivim oèima. Ruka i šaka koje su ga dodirnule po ramenu još su bile ispružene, kao da ga pozivaju. Nosila je standardno crno odijelo Èetvrtog carstva, ali materijal je bio pokidan, kao da ga je izderala golema maèka. Trake mesa izbijale su iz rupa na odijelu i lelujale na blagoj struji. Lijepo oblikovane grudi bile su izložene, a jedna podlaktica je nedostajala. Na ramenima je imala znakove èina, ali Pitt ih nije prepoznao.Lice je bilo neobièno mirno i bijelo od hladne vode. Crte lica bile su joj pojaèane masom plave kose koja je lebdjela oko glave poput aureole. Kosti obraza su joj bili visoke, a nos malo proširen. Usta su bila otvorena, kao da æe progovoriti. Njene plavosive oèi zurile su ravno u njegove zelene, na manje od stope udaljenosti. Htio ju je odgurnuti kao da je demon iz podzemlja, a zatim se predomisli i shvati što mora uèiniti. Brzo pretraži njene džepove. Nije se iznenadio kad otkrije da su prazni. Zatim uzme mali kabel sa svojeg pojasa i veže jedan kraj oko noge lesa. Zatim se uspne kroz golemi procijep u trupu i krene prema mutnoj auri na visini od 160 stopa.Nakon pauze za dekompresiju, Pitt izroni u sredini rupe u ledu i dopliva do ruba gdje su ga èekali Cox i nekoliko èlanova posade. Evie Tan stajala je u blizini, snimajuæi kako Pitta izvlaèe iz vode na led.Našli ste ono što ste tražili?, upita Cox.Ništa što možemo upotrijebiti, odgovori Pitt kad su mu skinuli masku. On doda Coxu kabel koji je nestajao pod vodom.Mogu li pitati što je na drugom kraju?Doveo sam nekog s podmornice.

Eviene oèi zurile su u mraèni oblik koji se dizao iz dubine. Kad je izišla na površinu, kosa se razmakne, a oèi su bile usmjerene ravno u sunce. 0, Bože uzdahne ona, dok joj je lice poblijedilo poput leda. To je žena!Bila je tako šokirana da je zaboravila snimiti fotografije žene prije no što su je omotali u plastiku i natovarili u sanjke. Pittu su pomogli skinuti spremnike za zrak promatrao je sanjke s tijelom dok su ih vukli prema Polarnoj oluji.Ako se nisam prevario, ona je bila èasnik.Baš šteta, reèe Cox. Sigurno je bila vrlo privlaèna dama.Èak i u smrti, reèe Evie tužno, u njoj ima neke neporecive sofisticiranosti. Ako ja poznam ljude, to je bila velika žena.Možda, reèe Pitt, ali što je radila u podmornici koja je trebala biti uništena prije pedeset godina? Nadam se da æe pružiti neki odgovor na zagonetku ako uspijemo identificirati tijelo.Pratit æu ovu prièu do kraja, reèe Evie odluèno.Pitt skine svoje peraje i navuèe krznene èizme.Bolje pitajte admirala Sandeckera i Mornaricu. Možda ne žele da to još iziðe u javnost.Evie poène protestirati, ali Pitt je veæ hodao za sanjkama prema brodu.Pitt se istuširao i obrijao, upijajuæi vruæu paru prije no što æe se opustiti uz malu èašu Agavero Liquer de Tequile iz boce koju je kupio kad je bio na ronjenju u La Pazu. Tek kad je sabrao svoje misli, nazove Sandeckera u Washington.Tijelo, kažeš, reèe Sandecker nakon što je saslušao Pittov opis dogaðaja nakon napada na brod. Ženski èasnik na podmornici.Da, gospodine. Prvom prilikom prenijet æemo je u Washington na ispitivanje i identifikaciju.Neæe biti lako, ako je strane nacionalnosti. Siguran sam da možemo utvrditi njenu biografiju. Jesu li artefakti s Madrasa ošteæeni u napadu?, upita Sandecker.Svi su nedirnuti i na sigurnom.Ti i svi ostali na palubi imali ste sreæe što ste preživjeli sve to.Bilo je blizu, admirale. Da se zapovjednik Cunningham nijepojavio s Tucsonom, Polarna oluja bi ležala pod ledom umjestopodmornice.Yaeger je proveo istragu o U2015. Podmornica je zagonetka. Bilješke indiciraju da je nestala kraj Danske poèetkom travnja 1945. Meðutim, neki povjesnièari vjeruju da je ostala netaknuta i pobjegla s posadom u Rio de la Platu izmeðu Argentine i Urugvaja blizu mjesta gdje je potopljen GrafSpee, ali ništa nikada nije dokazano. I tako njena sudbina nikada nije utvrðena? Ne, odgovori Sandecker. Zna se samo da je završena u studenom 1944. i poslana na more, ali nikada nije bila u borbi. Za što su je koristili Nijemci?Bila je nova generacija njemaèkih elektriènih podmornica, pa se smatrala mnogo boljom od bilo koje druge podmornice u ono doba. Njen donji trup s moænim baterijama omoguæavao joj je da pretekne veæinu površinskih plovila, da ostane pod vodom doslovno mjesecima, i prelazi velike udaljenosti. Yaeger je iz starih njemaèkih vojnih dokumenata uspio saznati jedino da je podmornica bila dio projekta poznatog kao Operacija Nova Sudbina.Gdje sam veæ èuo taj izraz?, promrmlja Pitt. Bio je to plan koji su napravili vrhunski nacisti i suradnji s Peronovom vladom u Argentini, za transport golemog bogatstva koje su nakupili tijekom rata. Dok su druge podmornice još uvijek patrolirale morem i uništavale saveznièke brodove, U2015 je putovala izmeðu Argentine i Njemaèke prevozeæi stotine milijuna dolara vrijedno zlato, srebro, platinu, dijamante i umjetnièke predmete koje su ukrali iz velikih kolekcija Europe. Najviši nacistièki službenici i njihove obitelji takoðer su otputovali s teretom, i iskrcali se u najveæoj tajnosti u udaljenoj luci na obali Patagonije.To se dogaðalo prije no što je rat završen?iooSve do kraja, odgovori Sandecker.Nepotvrdena prièa koja je kružila govorila je da je Operacija Nova Sudbina ideja Martina Bormanna. On je možda fanatièki obožavao Adolfa Hitlera, ali bio je dovoljno pametan da bi vidio da Treæi Reich propada u plamenu. Krijumèarenje

nacista i goleme kolièine blaga u prijateljsku državu bio je njegov cilj prije no što su I saveznièke snage prešle Rajnu. Njegov najambiciozniji plan bio je prebacivanje Hitlera u tajno skrovište u Andama, ali to nije uspjelo kad se Hitler ubio u svojem bunkeru i Berlinu.Je li U2015 bila jedina podmornica za transport blaga putnika u Južnu Ameriku?, upita Pitt.Ne, bilo je barem još dvanaest drugih. O svima se saznalo poslije rata. Nekoliko su ih potopili saveznièki zrakoplovi i brodovi. Ostale su se predale neutralnim zemljama ili ih je uništila posada.Ima li tragova što se dogodilo s novcem i putnicima?Nema, prizna Sandecker.Mornar s jedne podmornice koji je ispitan dugo nakon rata nestao je kratko nakon toga opisao je teške drvene sanduke natovarene na kamione u napuštenom pristaništu. Putnici, odjeveni u civilna odijela, izgledali su i ponašali se kao da su važne osobe u nacistièkom društvu, i odvedeni su u automobile koji su ih èekali. Ne zna se što se dogodilo s njima i blagom.Argentina je bila sklonište za stare naciste. Ima li boljeg mjesta za organiziranje novoga svjetskog poretka na pepelu starog?Vjerojatno ih je živa još samo šaèica. Svi nacisti koji su bili na visokim položajima trebali bi imati više od devedeset godina.Zaplet se komplicira, reèe Pitt. Zašto bi gomila starih nacista uskrsnula U2015 i uništila njome istraživaèki brod?Iz istih razloga iz kojih su te htjeli ubiti u Tellurideu, te Ala i Rudija na St. Paulu u Indijskom oceanu.Isprièavam se što nisam prije pitao za njih, reèe Pitt sa žaljenjem. Kako su prošli? Jesu li pronašli sobu s artefaktima?Jesu, odgovori Sandecker.Ali onda su jedva izbjegli smrt kad je njihov zrakoplov uništen prije no što su mogli uzletjeti natrag prema Cape Townu. Koliko mi znamo, teretni brod poslao je helikopter sa šest naoružanihi tf mljudi da ubiju sve uljeze na otoku i pronaðu artefakte koje su putnici s Madrasa ostavili 1779. Al i Rudi ubili su ih sve, i srušili helikopter. Rudi je dobio metak koji mu je gadno razbio nožnu kost. U redu je i oporavit æe se, ali dugo æe nositi gips.Jesu li još na otoku?Samo Al. Rudija su odveli prije sat vremena helikopterom s prolazeæe britanske raketne fregate koja se vraæala iz Australije u Southampton. Uskoro æe biti na putu za Cape Town kako bi ga operirali u južnoafrièkoj bolnici.Šest ubojica i helikopter, reèe Pitt s divljenjem.Jedva èekam da èujem njihovu prièu.Prilièno zaprepašæujuæe, kad znaš da su na poèetku borbe bili nenaoružani.Obavještajna mreža Èetvrtog carstva je nevjerojatna, reèe Pitt.Prije no što je podmornica poèela gaðati Polarnu oluju, kratko sam razgovarao s kapetanom. Kad sam mu rekao svoje ime, pitao me kako sam nakon Colorada stigao na Antarktiku. Pazite, admirale, boli me što to moram reæi, ali mislim da imamo doušnika u uredu NAMPa.Pobrinut æu se za to, reèe Sandecker. Pomisao gaje naljutila.U meðuvremenu, šaljem dr. OConnell na Otok St. Paul radi prouèavanja sobe i artefakata koje su pronašli Al i Rudi. Sredit æu prijevoz za tebe da se sastaneš s njom i nadgledaš transport artefakata natrag u SAD.Što je s Francuzima? Nije li otok njihov? Ono što ne znaju, ne može ih povrijediti. Kad æu se vratiti u civilizaciju?Bit æeš u svojem krevetu prije kraja tjedna. Imaš li još nešto na umu?Jesu li Pat i Hiram imali sreæe u dešifriranju zapisa? Dešifrirali su brojèani sustav. Prema raèunalnoj analizi položaja zvijezda na stropu sobe zapisi su stari devet tisuæa godina. Pitt nije bio siguran je li toèno èuo. Jeste li rekli devet tisuæa?Hiram je datirao konstrukciju sobe na oko 7100. godinu prije Krista.

Pitt je bio zapanjen. Kažete da je napredna civilizacija postojala èetiri tisuæe godina prije Sumerana i Egipæana?Nisam slušao predavanje o drevnoj povijesti od Annapolisa, reèe Sandecker, ali koliko se sjeæam, i mene su uèili isto.Arheolozi neæe biti sretni što æe morati ponovno pisati knjige o prethistorijskim civilizacijama.Yaeger i OConnell su napredovali i u dešifriranju abecede. Èini se da se radi o bilješkama koje opisuju neku davnu svjetsku katastrofu.Nepoznata drevna civilizacija uništena drevnom katastrofom. Gotovo bih povjerovao, admirale, da govorite o Atlantidi.Sandecker ne odgovori odmah. Pitt se mogao zakleti da èuje okretanje kotaèiæa u admiralovoj glavi na udaljenosti od osam tisuæa milja. Konaèno, Sandecker polako progovori Atlantida.Ponovi ime kao da je sveto. Koliko god èudno zvuèalo, možda si bliže istini no što misliš.

Poglavlje XXII4. travnja 2001. Buenos Aires, ArgentinaPjevaèi i glazbenici procjenjuju premijerne operne kuæe diljem svijeta prema njihovoj akustici, kvaliteti zvuka koja se prenosi od pozornice do loža i u galeriju. Ljubitelji opera koji kupuju ulaznice procjenjuju ih prema eleganciji i ekstravaganciji. Neke su poznate po baroknosti, druge po pompoznosti, a nekolicina po ukrasima. Ali, niti jedna ne može držati svijeæu neponovljivoj velièanstvenosti opere Teatro Colon na adresi Avenida 9 de Julio u Buenos Airesu.Njena izgradnja je poèela 1890. i nisu žalili troškova. Završena u doba kad je operom vladao Puccini, 1908. godine, Teatro Colon zauzima cijeli gradski blok.Bila je èudesna mješavina francuskog art decoa, talijanske renesanse i grèke klasike njena pozornica osjetila je stope Pavlove i Nijinskog. Toscanini je ravnao njenim orkestrom, i u njoj su nastupili svi znaèajni pjevaèi od Carusa do Marie Callas.Unutrašnjost u obliku potkove ukrašena je na zasljepljujuæi naèin. Nevjerojatno fini mjedeni ukrasi gornjih ograda, redovi fotelja u baršunu i zastori obrubljeni zlatom bili su natkriljeni stropovima oslikanima remekdjelima slikarstva.Na blistavim premijerama, društvena krema Argentine prolazila je kroz foaje s talijanskim mramorom i prekrasnom staklenom kupolom prema velièanstvenom stubištu do svojih luksuznih sjedala.Sva sjedala u operi bila su zauzeta šezdeset sekunda prije poèetka uvertire u operu Krunidba Popeje od Claudija Monteverdija, osim elitne lože s desne strane pozornice koja je još bila prazna. Popeja je bila ljubavnica rimskog cara Nerona tijekom slave Rima, ali pjevaèi su nosili kostime iz sedamnaestog stoljeæa, a da stvar bude gora, sve muške uloge pjevale su žene. Za neke ljubitelje opere ovo je bilo pravo remekdjelo za druge, èetverosatna dosada.Nekoliko sekunda prije no što su se svjetla zamraèila, skupina od jednog muškarca i èetiri žene neprimjetno ude u ložu i sjedne u baršunaste fotelje. Nevidljivi iza zastora, dvojica tjelesnih èuvara stajali su pozorno, odjeveni u moderna veèernja odijela. Sve oèi u operi, svaki dalekozor i operne naoèale automatski su se okrenuli i pogledali ljude u loži.Žene su bile zanosno lijepe, ne samo zgodne ili egzotiène, veæ blistave ljepotice u klasiènom smislu. Njihove plave kose bile su ukroæene dugim prstenima ispod golih ramena, a èvrste pletenice prièvršæene su na sredini glave, od vrata prema vrhu. Sjedile su kraljevski, s nježnim rukama u krilima, gledajuæi orkestar svojim plavim oèima koje su sijale intenzitetom mjeseèine na gavranovom krilu. Crte lica bile su naglašene visokim jagodicama i tamnim tenom koji je mogao biti rezultat skijanja u Andama ili sunèanja na jahti u Bahia Blanci. Sve su izgledale kao da im je dvadeset pet godina, iako su imale trideset pet. Nije trebalo mnogo mašte da bi se pogodilo da su sestre zapravo, bile su èetiri od šestorke. Njihova odjeæa odavala je dovoljno tjelesnih

proporcija da se može zakljuèiti kako su u odliènoj kondiciji i zbog napornog vježbanja.Njihove duge haljine od sjajne svile s obojenim lisièjim krznom bile su identiène, osim po bojama. Sjedeæi u polukrugu, zraèile su poput žutog, plavog, zelenog i crvenog safira. Bile su ukrašene kolekcijom dijamantnih ogrlica, naušnica i narukvica. Izrazito senzualne i nježne, imale su prozraènu nedodirljivu božansku kvalitetu. Èinilo se nezamislivim, ali sve su bile udane i rodile popetero djece. Prisustvovanje na premijeri opere prve noæi u sezoni bilo je obiteljska stvar. Žene su graciozno kimale i smiješile se èovjeku koji je sjedio u sredini. Uspravan poput štapa, èovjek u sredini imao je istu kosu i boju oèiju kao i njegove sestre, ali tu je sliènost prestajala. Bio je zgodan koliko su njegove sestre bile lijepe, ali na grub naèin, uska struka i bokova naglašenih drvosjeèinim ramenima i mišiæima ruku i nogu. Lice mu je bilo èetvrtasto, s rupicom u bradi i ravnim nosom, a glava pokrivena gustom kosom kroz koju su žene željele provlaèiti prste. Bio je visok šest stopa i šest pedalja, i izdizao se iznad svojih sestara od pet stopa i deset pedalja.Kad se okrenuo i progovorio svojim sestrama, nasmiješio se, pokazujuæi briljantno bijele zube uokvirene prijateljskim ustima koja se nisu mogla pretvoriti u grimasu. Oèi su, meðutim, bile hladne. Gledale su kao da pripadaju panteri koja traži plijen na pašnjacima.Karl Wolf bio je vrlo bogat i moæan èovjek. Kao glavni izvršni direktor golemog obiteljskoga financijskog carstva koje se protezalo od Kine preko Indije, Europe, Atlantika, Kanade i SADa do Meksika i Južne Amerike, bio je nevjerojatno bogat. Njegovo osobno bogatstvo procijenjeno je na više od milijardu dolara. Njegov golem konzorcij ukljuèen u niz znanstvenih i tehnoloških programa bio je poznat u poslovnom svijetu kao Destinv Enterprises Limited. Za razliku od svojih sestara, Karl je bio neoženjen.Wolf i drugi iz njegove obitelji lako su ušli u visoko društvo nove Argentine. Bio je sofisticiran, pouzdan i napredan, a ipak, on i drugi èlanovi njegove obitelji živjeli su skromno u odnosu na golemo bogatstvo. Dinastija obitelji Wolf koja se sastojala od dvije stotine èlanova, rijetko je viðana u modernim restoranima ili na skupovima visokog društva. Žene gotovo nikada nisu obznanjivale svoju prisutnost u ekskluzivnim duæanima i buticima Buenos Airesa. Osim Karla, koji je glumio otvorenost, obitelj je ostajala neprimjetna i zatvorena, i bila velika tajna za Argentince. Nije bilo prijateljstava izvan obitelji. Nitko, èak niti zvijezde i visoki vladini dužnosnici nikada nisu probili ljusku obitelji Wolf. Muškarci koji su se oženili u obitelj dolazili su ni od kuda i nisu imali biografije. Neobièno je bilo što su svi uzimali obiteljsko ime. Svatko, od tek roðene bebe, do novovjenèanih nosio je ime Wolf, bez obzira na spol. Bili su bratska elita.Kad su se Karl i njegove èetiri sestre pojavili na premijeri, bio je to glavni povod traèeva. Uvertira je završila i zastori su se otvorili, a publika je nevoljko svratila svoju pozornost s brata i sestara u elitnoj loži na pjevaèe na pozornici. Maria Wolf, sestra s Karlove lijeve strane, nagne se i šapne Zašto moramo trpjeti ovo strašno muèenje?Wolf se okrene Mariji i nasmiješi se.Zato što, draga sestro, vlast i javnost mogu pomisliti da smo nekakva gigantska konspiracija obavijena tajnom ako se ne pojavimo tu i tamo. Moramo se povremeno pojaviti kako bi oni znali da nismo izvanzemaljci koji žele zavladati zemljom.Trebali smo saèekati dok se Heidi ne vrati s Antarktike.Slažem se, šapne Geli, sestra s Karlove desne strane.Ona bi jedina uživala u ovoj dosadi.Wolf potapše Gelinu ruku.Nadoknadit æu joj to kad sljedeæi tjedan krene Traviata.Ignorirali su poglede publike, rastrgane izmeðu promatranja tajanstvene obitelji Wolf i pjevaèa na pozornici. Zastor u treæem èinu upravo se podigao, kad jedan od stražara ude iz stražnjeg hodnika i šapne nešto u Karlovo uho. On se ukoèi u fotelji, a osmijeh mu nestane lice mu se mrtvaèki uozbilji. On se nagne i tiho progovori Moje drage sestre, nešto je iskrsnulo. Moram iæi. Vi ostanite.

Rezervirao sam privatnu sobu u Plaza Grillu za malu veèeru nakon opere. Vi idite tamo, a ja æu stiæi.Sve èetiri žene okrenu se prema njemu s kontroliranom radoznalošæu. Možeš li nam reæi o èemu se radi?, upita Geli.Htjele bismo znati, reèe Maria.Kad saznam, i vi æete znati, obeæa on. A sada, uživajte.Wolf ustane i napusti ložu u društvu jednog od stražara, dok je drugi ostao izvan. Izišao je kroz sporedni izlaz i ušao u limuzinu, Mercedes Benz 600 iz 1969. auto koji je nakon èetrdeset godina još imao reputaciju najluksuznije limuzine na svijetu.Promet je bio gust, ali u Argentini je uvijek bilo tako. Ulice su bile prometne od kasne veèeri do ranih jutarnjih sati. Vozaè je doveo veliki Mercedes u Aveniju Recoleta, u blizini bujnih vrtova Plaza Francie i Plaza Intendente Alvear. To je bio odgovor Buenos Airesa na Aveniju Michigan u Chicagu i Rodeo Drive u Beverlv Hillsu.Bulevari s tri vozna traka imali su mondene duæane, ekskluzivne hotele i palaèe. Auto proðe kraj poznatog groblja Recoleta, s uskim kamenim stazama izmeðu više od sedam tisuæa kiæenih mauzoleja i kipova betonskih anðela koji su èuvali stanovnike. Eva Peron poèiva u grobu koji pripada obitelji Duarte. Strani turisti se obièno zapanje što na vratima njene kripte zaista piše Ne plaèi za mnom, Argentino, ostajem kraj tebe.Vozaè proðe kroz èuvana vrata pokraj spektakularne željezne ograde, do kružnog prilaza, te stane pred vratima goleme vile iz devetnaestog stoljeæa s visokim kolonadama i bršljanom pokrivenim zidovima, koja je prije Drugog svjetskog rata bila njemaèko veleposlanstvo. Èetiri godine nakon rata, njemaèka vlada premjestila je svoje diplomate u modernu enklavu zvanu Palermo Chico. Od tada, vila je služila kao stožer Destinv Enterprises Limited.Wolf iziðe iz auta i ude u vilu. Unutrašnjost nije bila raskošna. Mramorni podovi i stupovi, bogato ukrašeni zidovi i mozaièki stropovi podsjeæali su na slavnu prošlost, ali namještaj je bio oskudan i nije bilo znakova posebnog luksuza. Do gornjih ureda vodilo je mramorno stubište, ali Wolf ude u malo dizalo skriveno u jednom zidu. Dizalo se tiho popne i otvori u golemoj konferencijskoj sali gdje je oko trideset stopa dugaèkog konferencijskog stola od tikovine sjedilo desetero èlanova obitelji Wolf èetiri žene i šest muškaraca.Svi ustanu i pozdrave Karla. Bio je najodgovorniji i najperceptivniji u golemoj obitelji, i u trideset osmoj godini prihvatili su ga kao glavnog savjetnika i direktora.Oprostite mi na kašnjenju, braæo i sestre, ali došao sam èim sam èuo za tragediju.Zatim priðe sjedokosom èovjeku i zagrli ga.Je li istina, oèe, da je U2015 potopljena, i Heidi s njom?Max Wolf tužno kimne. Istina je. Tvoja sestra, kao i Kurtov sin Eric i cijela posada sada leže na dnu antarktièkog mora.Eric?, reèe Karl Wolf. Nisu mi rekli daje i on mrtav. Nisam znao da je na palubi. Jesi li siguran u to?Presreli smo NAMPovu satelitsku komunikaciju s Washingtonom, reèe visoki èovjek koji je sjedio s druge strane stola i mogao biti Karlov blizanac. Lice Bruna Wolfa bila je maska bijesa.Transkripcije sve govore. Izvršavajuæi plan eliminacije svih svjedoka artefakata Amenesa, naša podmornica je gaðala istraživaèki brod NAMPa kad je stigla amerièka nuklearna podmornica i lansirala raketu, uništivši našu podmornicu i sve u njoj. Ne spominju se preživjeli.Strašan gubitak, promrmlja Karl ozbiljno. Dva èlana obitelji i stara U2015. Ne smijemo zaboraviti daje ona prevezla naše djedove i jezgru našeg carstva iz Njemaèke nakon rata.Niti vrijedan posao koji je obavila tijekom godina, doda Otto Wolf, jedan od osam obiteljskih lijeènika. Nedostajat æe nam.Muškarci i žene sjedili su šuteæi za stolom. To oèito nije bila skupina naviknuta na neuspjehe. Pedeset pet godina, od osnivanja, Destinv Enterprises Limited nizao je uspjeh za uspjehom. Svaki projekt, svaka operacija, planirani

su disciplinirano i do detalja. Ništa se nije previðalo. Oèekivani problemi su rješavani. Nemarnost i nesposobnost jednostavno nisu postojali. Obitelj Wolf do sada je vladala superiorno. Èinilo im se nemoguæim da se dogodi nešto izvan njihove kontrole.Wolf sjedne na stolac na èelu stola. Koliko smo izgubili èlanova obitelji i osoblja u zadnja dva tjedna?Bruno Wolf, oženjen Karlovom sestrom Geli, otvori dosje i pogleda stupac s brojevima. Sedam agenata u Coloradu sedam na Otoku St. Paul, ukljuèujuæi neæaka Fritza koji je upravljao operacijom iz helikoptera èetrdeset sedam èlanova posade U2015, te Heidi i Eric.Šezdeset sedam naših najboljih ljudi i tri èlana obitelji za manje od deset dana, progovori Elsie Wolf. Èini se nemoguæim.Ne, ako znaš da su ljudi odgovorni za to hrpa akademskih oceanografa koji su malo bolji od beskièmenih meduza, zareži Otto ljutito.Karl umorno protrlja oèi. Podsjetio bih te, dragi Otto, da su te meduze ubile dvanaest naših najboljih agenata, iskljuèujuæi dvojicu koje smo morali sami eliminirati da ne progovore.Pomorski znanstvenici i inženjeri nisu profesionalni ubojice, reèe Elsie.Naš tajni agent u NAMPu u Washingtonu poslao mi je osobne dosjee ljudi odgovornih za naše mrtve u Coloradu i Otoku St. Paul. To nisu obièni ljudi. Njihove akcije izgledaju kao avanturistièki romani.Elsie zastane i pošalje nekoliko fotografija oko stola. Prvo lice koje vidite pripada admiralu Jamesu Sandeckeru, glavnom direktoru NAMPa. Sandeckera vrlo poštuju u politièkoj eliti moænika Vlade SADa. Nakon zavidnog ratnog dosjea u Vijetnamu, izabran je da vodi agenciju. Ima velik utjecaj na èlanove amerièkog Kongresa.Sreo sam ga jednom na znanstvenoj konferenciji o oceanima u Marseillesu, reèe Karl. Nije protivnik kojeg se može podcijeniti.Na sljedeæoj fotografiji je Rudolph Gunn, zamjenik direktora NAMPa.Momak izgleda beznaèajno, primijeti Felix Wolf, obiteljski odvjetnik. Sigurno se ne èini da ima snagu potrebnu za ubojicu.Ne mora znati kako se ubija rukama, reèe Elsie.Koliko znamo, on je bio genij odgovoran za gubitak naše skupine na Otoku St. Paul. Diplomirao je na Pomorskoj akademiji SADa i imao briljantnu karijeru u Mornarici prije no što se pridružio NAMPu i postao desna ruka admirala Sandeckera.Bruno podigne treæu fotografiju. Pa, ovaj izgleda kao da može zdrobiti èovjeka golim rukama.Albert Giordino. Pomoænik direktora specijalnih projekata NAMPa, objasni Elsie. Završio Zrakoplovnu akademiju. Istaknuo se u Vijetnamskom ratu. Bruno je u pravu, Giordino je poznat kao vrlo tvrd orah. Ima izvanredan dosje u NAMPu. Popis uspješnih projekata koje je izveo je prilièno velik. Sposoban je za ubijanje, a koliko smo uspjeli saznati, on je uz Gunna odgovoran za uništenje našeg tragaèkog tima na St. Paulu.I zadnja fotografija, Otto blago potakne Elsie.Zove se Dirk Pitt. Smatraju ga legendom u oceanografskim krugovima. Direktor specijalnih projekata, poznat kao neka vrst renesansnog èovjeka. Neoženjen, sakuplja oldtimere. I on je završio Zrakoplovnu akademiju, i ima nekoliko medalja za hrabrost iz Vijetnama. Njegovi uspjesi su mnogobrojni. On je sprijeèio naše planove u Coloradu. Bio je i na Antarktici tijekom uništenja U2015.Velika šteta, reèe Otto u tihom bijesu.On pogleda lica za stolom. Pogriješili smo što smo je upotrijebili umjesto modernog broda.Bio je to loš pokušaj da zbunimo neprijatelje, reèe Karl.Bruno udari šakom po stolu.Moramo se osvetiti tim ljudima. Moraju umrijeti.Naredio si Pittovo ubojstvo bez odobrenja ostalih, reèe Karl oštro. Pokušaj nije uspio, mogao bih dodati. Ne možemo si dozvoliti luksuz osvete. Imamo svoj posao i ne želim da se naša pozornost usmjeri na sitne osvete.

Ne vidim ništa sitno u tome, protestirao je Bruno.Ta èetvorica su izravno odgovorni za smrt naše braæe i sestre. Ne mogu proæi nekažnjeno.Karl ledeno pogleda Bruna.Je li ti ikad palo napamet, dragi brate, da æe svi umrijeti nasilnom smræu kad projekt Nova Sudbina stigne do svojeg vrhunca?Karl je u pravu, reèe Elsie. Ne možemo si dozvoliti skretanje od pravog cilja, bez obzira na tragediju za obitelj.Stvar je riješena, izjavi Karl èvrsto. Koncentrirat æemo se na posao i prihvatiti našu žalost kao dio cijene.Sad kad su sobe u Coloradu i Otoku St. Paul otkrivene, reèe Otto, èini mi se da ne možemo postiæi mnogo trošeæi vrijeme, novac i živote na skrivanje postojanja naših drevnih predaka.Slažem se, reèe Bruno. Sad kad Amerikanci imaju zapise, trebali bismo stajati u sjeni dok dešifriraju poruku i objave u svjetskim medijima upozorenje Amenesa o katastrofi, uštedjevši nam napor.Karl je zurio u površinu stola zamišljenog izraza.Naša najveæa briga je da prièa ne iziðe previše brzo prije no što se pokrene projekt Nova Sudbina i da informacija ne dovede do naših vrata.Onda moramo zamutiti vodu prije no što nas znanstvenici prozni.Zahvaljujuæi onim nasilnicima iz NAMPa, svijet æe biti na nama za dva tjedna.Bruno pogleda Karla preko stola. Ima li izgleda, brate, da naši ljudi u Valhalli pomaknu raspored?Ako objasnim hitnost i objasnim im opasnost, da, vjerujem da mogu izvesti lansiranje deset dana od sada.Deset dana, odgovori Christa zagrijano. Samo deset dana prije uništenja svijeta i podizanja Èetvrtog carstva iz pepela.Karl ozbiljno kimne. Ako sve bude išlo prema planovima naše obitelji od 1945 potpuno æemo promijeniti èovjeèanstvo za sljedeæih deset tisuæa godina.

Poglavlje XXIIINakon što je prebaèen na polarnu stanicu i otplovio preko zapadnog kraja Indijskog oceana do Cape Towna, Pitt se pridružio Pat OConnell, koja je doletjela iz Washingtona. Bila je u društvu dr. Bradforda Hatfielda, patologa i arheologa koji se specijalizirao za drevne mumije. Zajedno su odletjeli do Otoka St. Paul u zrakoplovu pomiènog rotora. Jaka kiša iz neprijateljskih oblaka, nošena hladnim vjetrom bola im je izložena lica poput metaka zraène puške. Doèekao ih je tim SEALa, elitne skupine boraca amerièke mornarice. Bili su to veliki, tihi ljudi, mrtvaèki ozbiljni, odjeveni u kamuflažna odijela koja su odgovarala sivim vulkanskim stijenama otoka.Dobrodošli u izgubljeni dio pakla, reèe veliki èovjek prijateljskog osmijeha. Imao je golemo oružje obješeno na jedno rame. Izgledalo je poput kombinacije automatske puške, bacaèa raketa, snajpera i saèmarice. Ja sam poruènik Miles Jacobs. Bit æu vaš vodiè.Admiral Sandecker nije riskirao da se teroristi vrate, primijeti Pitt rukujuæi se s Jacobsom.Možda je otišao iz Mornarice, reèe Jacobs, ali još ima utjecaj u njenim vrhovima. Moje zapovijedi da zaštitim vas iz NAMPa dolaze izravno od tajnika Mornarice. Bez daljnjeg razgovora, Jacobs i èetvorica njegovih ljudi, dva naprijed, dva natrag, poveli su Pitta i njegovo društvo uz planinu do drevnog puta do tunela.itPat je bila promoèena ispod svoje kišne jakne i jedva je èekala da se skloni s kiše. Kad su došli do ulaza, Giordino iziðe da ih pozdravi. Izgledao je umorno, ali hodao je ponosno kao da je kapetan pobjednièkog ragbi tima.Pat je bila blago iznenaðena vidjevši kako se tako grubi, tvrdi ljudi pozdravljaju toplim zagrljajima i pljeskanjem po leðima. Mogla se zakleti da su obojica bili na rubu suza.Dobro je vidjeti te živog, momèe, reèe Pitt sretno.

Sretan sam što si i ti preživio, odgovori Giordino sa širokim osmijehom. Èuo sam da si gaðao podmornicu grudama.Pitt se nasmije. Pretjerana prièa. Mi smo mogli samo tresti šakama i psovati ih do dolaska mornarice.Dr. 0Connell.Giordino se galantno nakloni i poljubi njenu ruku u rukavici.Trebali smo nekog poput vas da razvedri ovo tmurno mjesto.Pat se nasmiješi i odgovori Zadovoljstvo je moje, gospodine.Pitt se okrene i predstavi arheologa. A1 Giordino, dr. Brad Hatfield. Brad je došao prouèiti mumije koje ste pronašli ti i Rudi.Rekli su mi da ste vi i zapovjednik Gunn naišli na arheološku bonanzu, reèe Hatfield. Bio je visok i mršav, svijetlosmedih oèiju, glatkoga uskog lica i blagoga glasa. Naginjao se naprijed dok je govorio i virio kroz male okrugle naoèale koje su izgledale kao da su proizvedene u dvadesetim godinama.Dodite unutra i sami pogledajte.Giordino ih povede kroz tunel u unutarnju sobu. Snažan smrad dima i spaljenog mesa nadraži njihove nosnice na pedeset stopa. Marinci su donijeli generator, provukavši ispušnu cijev do izlaza kako ne bi bilo opasnih plinova. Na generator su bili prikljuèeni reflektori.Nitko nije oèekivao strašno razaranje. Cijela unutrašnjost bila je pocrnjela od vatre i pokrivena pepelom. Ono malo predmeta koji su bili u sobi prije eksplozije bili su vaporizirani.Što je pogodilo ovo mjesto?, upita Pitt zapanjeno.Pilot helikoptera pomislio je da bi bilo zgodno poslati raketu u tunel, objasni Giordino, kao da govori o jedenju jabuka.Ti i Rudi niste mogli biti ovdje.Giordino se naceri.Naravno da nismo. Iza se nalazi još jedan tunel koji vodi u drugu sobu. Zaštitila nas je gomila stijena iz starog odrona. Rudi i ja neæemo èuti tihe rijeèi nekoliko tjedana, a pluæa su nam spržena, ali preživjeli smo.Èudo što niste ispeèeni kao vaši prijatelji, reèe Pitt gledajuæi tijela napadaèa.SEALi æe oèistiti gužvu i prenijeti tijela u SAD radi identifikacije.Strašno, promrmlja Pat blijedog lica. Ali, njeni profesionalni maniri brzo su prevladali i ona poène prelaziti prstima ostatcima zapisa na zidu. Tužno je gledala ispucale i razbijene stijene.Uništili su ih, reèe ona tiho. Nije ostalo ništa za dešifriranje.Nije velika šteta, reèe Giordino mirno. Prave stvari su preživjele u unutrašnjoj sobi, bez ogrebotine. Mumije su pokrivene s malo prašine, ali inaèe su èitave kao na dan kad su ih posjeli tamo.Posjeli?, opet reèe Hatfield.Mumije ne leže vodoravno u lijesovima?Ne, sjede uspravno na kamenim stolcima.Jesu li omotane u krpe?Opet, ne, odgovori Giordino. Sjede kao da su na sastanku odbora, odjevene u ogrtaèe, šešire i èizme.Hatfield sa èuðenjem zavrti glavom. Vidio sam drevna grobna mjesta gdje su tijela bila omotana u gaze u lijesovima, u fetalnim položajima u glinenim zdjelama, potrbuške ili na leðima, i u stojeæim položajima. Ali nikada nisam vidio da mumije izloženo sjede.Postavio sam svjetla tako da ih možete ispitati.Dok je èekao Pitta i Pat OConnell, Giordino je zaposlio marince da mu pomognu oèistiti odron, iznesu kamenje van, i bace ga niz planinu. Tunel do unutarnje kripte bio je otvoren, i mogli su proæi njime bez penjanja preko kamenja. Svjetla reflektora osvjetljavala su kriptu jaèe od sunèevog svjetla, otkrivajuæi živopisne detalje na mumijama i njihovoj odjeæi. Hatfield pojuri naprijed i poène ispitivati lice prve mumije gotovo nosom do nosa. Izgledao je poput èovjeka u raju. Išao je od tijela do tijela, ispitujuæi kožu, uši, noseve i usne. On otvori veliku kožnu torbu i uzme kiruršku traku za glavu sa svjetiljkom i poveæalom. Kad ju je stavio na glavu, ukljuèi

svjetlo i fokusira leæe, te lagano obriše prašinu s mumijinih kapaka mekim slikarskim kistom. Ostali su promatrali u tišini dok se nije okrenuo, podigao traku i progovorio. Njegove rijeèi bile su poput mise u crkvi. U svim svojim godinama prouèavanja drevnih leševa, reèe on tiho, nikada nisam vidio tako dobro oèuvana tijela. Èak se i oène jabuèice èine dovoljno netaknutima da se odredi boja zjenica.Možda su stare samo stotinjak godina ili manje, reèe Giordino.Ne vjerujem. Tkanina njihovih ogrtaèa, stil èizama, pokrivala za glavu i odjeæe ne podsjeæaju ni na što što sam ikad vidio. Kakve god bile njihove metode balzamiranja, daleko su superiornije od egipatskih. Egipæani su osakatili tijela kako bi izvadili unutarnje organe mrtvaca, vadeæi mozak kroz nos i uklanjajuæi pluæa i abdominalne organe. Ova tijela nisu osakaæena. Izgledaju kao da ih balzameri nisu niti dotaknuli.Zapisi koje smo pronašli u Coloradu su stari oko devet tisuæa godina, reèe Pat. Je li moguæe da su ovi ljudi i njihovi artefakti iz istog razdoblja?Bez tehnologije datiranja ne mogu reæi, odgovori Hatfield.Ne mogu donositi zakljuèke. Ali, spreman sam staviti svoju reputaciju na kocku i izjaviti da su ovi ljudi pripadnici drevne kulture nepoznate u povijesti.Sigurno su bili prvorazredni moreplovci kad su pronašli ovaj otok i upotrijebili ga za pokop svojih voda, primijeti Pitt.Zašto ovdje?, upita Giordino. Zašto nisu zakopali svoje mrtve na zgodnijem mjestu na obali?Možemo pretpostaviti da nisu željeli da budu pronaðeni, odgovori Pat. Pitt zamišljeno pogleda mumije. Nisam baš siguran. Mislim da su htjeli da budu otkriveni. Ostavili su deskriptivnu komunikaciju u drugim podzemnim sobama razdvojenim tisuæama milja. Koliko ja shvaæam, vi i Hiram Yaeger utvrdili ste da zapisi u Coloradu nisu poruke bogovima koji upravljaju zemljom mrtvih.To je za sada toèno. Ali, moramo još dugo dešifrirati sve simbole i njihovo znaèenje. Ono malo što smo saznali do sada je da zapisi nisu pogrebni, veæ upozoravaju na buduæu katastrofu.U èijoj buduænosti?, upita Giordino.Možda se to veæ dogodilo u zadnjih devet tisuæa godina?Još nismo utvrdili vremenske projekcije, odgovori Pat.Hiram i Max još rade na tome. Ona priðe jednom zidu i obriše prašinu koja je pokrivala figure urezane u kamen. Oèi joj se rašire u uzbuðenju. Ovo nisu isti simboli kakve smo pronašli u Coloradu. Ovo su prikazi ljudskih i životinjskih figura.Uskoro su svi uklanjali prašinu i stoljetnu prljavštinu s poliranih stijena. Poèevši od èetiri kuta zida, radili su prema sredini dok zapisi nisu bili detaljno ocrtani na svjetlu reflektora.Što mislite o tome?, upita Giordino.To je sigurno luka, reèe Pitt tiho. Može se vidjeti flota drevnih brodova na jedra i vesla okružena vjetrobranima èiji krajevi podržavaju visoke kule, vjerojatno nekakve svjetionike.Da, složi se Hatfield. Jasno se vide zgrade oko dokova na kojima je usidreno nekoliko brodova.Èini se da istovaruju i utovaruju teret, reèe Pat gledajuæi kroz poveæalo. Ljudi su urezani u najsitnijim detaljima i nose odjeæu sliènu odjeæi mumija. Jedan brod izgleda kao da iskrcava krdo životinja.Giordino se približi Pat i pogleda slièice.Jednorozi, objavi on. To su jednorozi. Vidite, imaju samo jedan rog koji im izlazi iz vrha glave.Maštovito, promrmlja Hatfield skeptièno.Maštovito kao kipovi nepostojeæih grèkih bogova.Kako znate?, upita ga Pitt. Možda su jednorozi postojali prije devet tisuæa godina, prije no što su izumrli zajedno s vunenim mamutima i sabljozubim tigrovima.Da, zajedno s meduzama sa zmijama umjesto kose i kiklopima s jednim okom na èelu.Ne zaboravite zmajeve i vilenjake, doda Giordino.

Dok se ne pronaðu kosti ili fosili koji dokazuju njihovo postojanje, reèe Hatfield, morat æe ostati mit iz prošlosti.Pitt se nije htio raspravljati s Hatfieldom. Okrene se i ode iza kamenih stolaca s mumijama i pogleda veliki zastor od zašivenih životinjskih koža koji je pokrivao zid. Vrlo blago, on podigne ugao zastora i pogleda pod njega. Lice mu poprimi mistièni izraz.Pažljivo, upozori ga Hatfield. To je vrlo osjetljivo.Pitt ga ignorira i podigne zastor s obje ruke iznad glave.Ne biste to trebali dirati, upozori ga Hatfield nervozno.To je neprocjenjivi relikt i može se raspasti na komade. Treba biti oprezan dok se ne konzervira.Ono što je ispod njega je još dragocjenije, reèe Pitt bezizražajnim glasom. On kimne Giordinu.Uzmi par ovih kopalja i pridrži njima zastor.Hatfield purpurnog lica pokuša zaustaviti Giordina, ali isto je tako morao pokušati zaustaviti traktor. Giordino ga makne u stranu bez da ga i pogleda, uzme dva obsidijanska koplja, zabije njihove vrhove u pod sobe i tupim krajevima podupre zastor. Zatim Pitt prilagodi par reflektora tako da obasjaju zid.Pat zadrži dah i pogleda èetiri velika kruga urezana u polirani zid sa èudnim dijagramima unutar njihovih opsega.Nekakvi znakovi, reèe ona ozbiljno.Izgledaju kao karte, progovori Giordino.Karte èega?Na Pittovom licu pojavi se vragoljasti osmijeh.Èetiri razlièite projekcije zemlje.Hatfield pogleda kroz svoje naoèale preko Patinog ramena.Smiješno. Ti znakovi ne izgledaju kao i jedna drevna karta koju sam ikad vidio. Previše su detaljni, i sigurno nemaju sliènosti sa zemljopisom koji ja poznajem.To je zato što vaš plitki um ne može zamisliti kontinente i obale od prije devet tisuæa godina.Moram se složiti s dr. Hatfieldom, reèe Pat.Ja vidim samo niz velikih i malih otoka s nazubljenim obalama okruženim valovitom slikom golemog mora.Ja glasam za leptira pogoðenog protuzrakoplovnom raketom, promrmlja Giordino cinièno.Baš si pao za pedeset bodova na testu inteligencije, reèe Pitt. Mislio sam da æeš od svih ljudi baš ti riješiti zagonetku.Što vi vidite?, upita Pat Pitta.Vidim èetiri razlièita pogleda na svijet viðena s kontinenta Antarktike prije devet tisuæa godina.Šalu na stranu, reèe Giordino, ti si u pravu.Pat se odmakne kako bi bolje vidjela. Da, poèinjem razaznavati druge kontinente. Ali, na drugim su položajima. Gotovo kao da se svijet pomaknuo.Ne vidim kako se u ovo uklapa Antarktika, inzistirao je Hatfield.Toèno je pred vašim oèima.Pat upita Kako možete biti tako sigurni?I mene bi zanimalo znati kako ste došli do tog zakljuèka?Pitt pogleda Pat.Imate li krede kojom oznaèavate zapise na kamenu?Ona se nasmiješi.Kreda se više ne koristi. Sada koristimo puder.U redu, dajte, i koju papirnatu maramicu. Sve žene imaju papirnate maramice.Ona izvadi iz džepa mali paketiæ maramica i doda mu ih. Zatim u svojoj torbi izmeðu notesa, opreme za kameru i alatka za ispitivanje drevnih simbola pronaðe kutijicu s puderom. Pitt brzo navlaži maramicu vodom iz èuturice i ovlaži slike na zidu da puder bolje prione na kamen. Zatim mu Pat doda puder i on ga poène nanositi na ravnu površinu oko drevne slike. Nakon oko tri minute, odmakne se i pogleda svoje djelo. Dame i gospodo, dajem vam Antarktiku.

Sve troje pozorno pogledaju pokrov od bijelog pudera koji je Pitt nanio na stijenu i zatim oèistio, istièuæi urezane crte. Sada je slika slièila na Južni kontinent.Što sve to znaèi?, upita Pat zbunjeno.To znaèi, objasni Pitt, pokazujuæi prema mumijama na stolcima, da su ovi drevni ljudi hodali Antarktikom tisuæama godina prije modernog èovjeka. Plovili su okolo i kartografirali je prije no što ju je pokrio led i snijeg.Besmislica frkne Hatfield. Znanstveno je dokazana èinjenica da je devedeset sedam posto kontinenta milijunima godina pod ledenim pokrovom.Pitt je šutio nekoliko sekunda. Gledao je drevne figure kao da su žive, prouèavajuæi njihova lica kao da pokušava komunicirati s njima. Konaèno, pokaže prema drevnim tihim mrtvacima.Odgovore, reèe s uvjerenjem, æe nam dati oni.

Poglavlje XXIVHiram Yaeger vrati se svojem raèunalnom kompleksu nakon ruèka noseæi veliku kartonsku kutiju sa štenetom baseta kojeg je spasio iz štenare sat prije no što su ga trebali uspavati. Kada je obiteljski zlatni retriver uginuo od starosti, Yaeger se zakleo da je zakopao zadnjeg psa i da više neæe nabavljati novog. Ali, njegove dvije adolescentne kæeri molile su za drugoga, pa èak i prijetile da æe zanemariti uèenje ako ne dobiju drugog psa.Yaegerova jedina utjeha bila je što nije bio prvi otac kojeg su djeca prisilila da donese kuæi životinju.Namjeravao je pronaæi drugoga zlatnog retrivera, ali kad je vidio goleme tužne oèi baseta i njegovo nezgrapno tijelo s kratkim nogama, velikim šapama i ušima koje su se vukle po podu, bio je osvojen. Postavio je novine oko stola i dozvolio štenetu da slobodno hoda, ali ono je radije leglo na ruènik u otvorenoj kutiji i gledalo ga Yaeger otkrije kako ne može odvratiti pogled od tih tužnih oèiju.Konaèno, on se prisili koncentrirati na svoj posao i pozove Max. Ona se pojavi na zaslonu i namršti na njega.Moraš li me uvijek ostavljati da èekam?On posegne dolje i podigne štene kako bi Max mogla vidjeti.Zaustavio sam se da uzmem psa za kæeri.Maxino lice odmah se ublaži.Sladak je. Djevojèice bi trebale biti oduševljene.Jesi li napredovala u dešifriranju zapisa?, upita on.Uglavnom sam otkrila znaèenje simbola, ali treba vremena da ih se poveže u rijeèi koje se mogu prevesti na engleski.Reci mi što imaš do sada.U stvari, prilièno mnogo, reèe Max ponosno.Slušam.Negdje oko 7000. godine prije Krista svijet je pretrpio golemu katastrofu.Imaš li ideje što je to bilo?, upita Yaeger.Da, zabilježena je na karti neba na stropu u sobi, objasni Max. Još nisam dešifrirala sve, ali èini se da su ne jedna, veæ dvije komete stigle iz vanjskog sunèevog sustava i uzrokovale katastrofu.Jesi li sigurna da to nisu bili asteroidi? Ja nisam astronom, ali nikada nisam èuo da se dvije komete kreæu paralelno.Nebeska karta prikazuje dva predmeta s dugim repovima kako putuju jedan kraj drugog i sudaraju se sa Zemljom.Yaeger spusti ruku i pogladi psa dok je govorio.Dvije komete udaraju u isto vrijeme. Ovisno o velièini, sigurno su izazvale goleme poremeæaje.Žao mi je, Hiram, reèe Max. Nisam te htjela zbuniti. Samo jedna kometa je udarila u Zemlju. Druga je zaokružila oko Sunca i nestala u dubokom svemiru.Prikazuje li zvjezdana karta gdje je kometa pala?Max kimne glavom. Opis mjesta udara ukazuje na Kanadu, vjerojatno negdje u podruèju Hudsonovog zaljeva.

Ponosim se tobom, Max.Yaeger podigne basseta u krilo, gdje je odmah zaspao.Bila bi odlièan detektiv.Rješavanje obiènih zloèina za mene bi bila djeèja igra, reèe Max hvalisavo.U redu, imamo kometu koja udara u Zemlju u podruèju Kanade oko 7000. godina prije Krista i izaziva svjetsku katastrofu.Samo prvi èin. Glavnina prièe dolazi kasnije, s opisima ljudi i njihovih civilizacija koje su postojale prije i poslije kataklizme. Veæina je uništena. Ono malo što je preživjelo, bilo je previše slabo daponovno sagradi svoje carstvo njihova je božanska misija bila putovati svijetom, educirati primitivne ljude iz kamenog doba koji su preživjeli u nepristupaènim krajevima, i graditi spomenike koji æe upozoriti na sljedeæu kataklizmu.Zašto su oèekivali novu prijetnju iz svemira?Koliko sam uspjela shvatiti, predvidjeli su povratak druge komete koji bi završio ono što je prva poèela.Yaeger je bio bez rijeèi. Ti tvrdiš, Max, da je zaista postojala civilizacija zvana Atlantida?Nisam to rekla, izjavi Max nervozno. Nisam odredila kako su ti drevni ljudi nazivali sami sebe. Znam da oni samo dijelom odgovaraju prièi Platona, slavnoga grèkog filozofa. Njegova bilješka razgovora koji se dogodio dvije stotine godina prije njegovog vremena, izmeðu njegovog pretka, velikoga grèkog državnika Solona i egipatskog sveæenika, prvi je pisani dokument o zemlji zvanoj Atlantida.Svi znaju tu legendu, reèe Yaeger, èije su misli bježale u svemir. Sveæenik je prièao o otoènom kontinentu veæem od Australije koji se uzdizao u sredini Atlantika zapadno od Herkulovih stupova, ili Gibraltarskog tjesnaca, kako ga danas zovemo. Prije nekoliko tisuæa godina, bila je uništena i potonula je u more, te nestala. Zagonetka koja zbunjuje vjernike i ljuti povjesnièare. Osobno, slažem se s povjesnièarima da Atlantida nije ništa više no rani znanstvenofantastièni roman.Možda baš i nije potpuna izmišljotina?Yaeger pogleda Max skupljenih obrva. Nema apsolutno nikakve geološke osnove za postojanje izgubljenog kontinenta koji bi nestao u sredini Atlantika prije devet tisuæa godina. On nije nikada postojao. Sigurno ne izmeðu Sjeverne Afrike i Kariba. Sada je opæenito prihvaæeno da je legenda vezana uz katastrofalni potres i poplavu koje je izazvala vulkanska erupcija na Otoku Thera, današnjem Santoriniju, i uništila veliku Minojsku civilizaciju na Kreti.Znaèi, misliš da je Platonov opis Atlantide u djelima Critias i Timaeus izmišljotina.Ne opis, Max, pouèi Yaeger raèunalo. On je isprièao prièu u dijalogu, popularnom žanru u drevnoj Grèkoj. Prièa nije prenesena u treæem licu od autora, veæ predstavljena èitateljimaputem dva ili više govornika, od kojih jedan ispituje drugog. I da, vjerujem da je Platon izmislio Atlantidu, znajuæi da æe buduæe generacije progutati prevaru, napisati tisuæe knjiga o toj temi i beskrajno raspravljati o tome.Ti si težak èovjek, Yaeger, reèe Max. Pretpostavljam da ne vjeruješ u predviðanja Edgara Cavcea, slavnog vidovnjaka.Yaeger polako zavrti glavom. Cayce je tvrdio daje vidio pad Atlantide i uspon Kariba. Da je napredna civilizacija ikad postojala u tom podruèju, na stotinama otoka našli bi se neki tragovi. Ali, do danas nije pronaðena niti jedna posuda drevne kulture.A veliki kameni blokovi koji tvore podvodnu cestu kod Biminija?Geološke formacije koje se mogu naæi u nekoliko drugih podruèja mora.A kameni stupovi pronaðeni na dnu kod Jamajke?Dokazano je da su to stupovi suhog betona koji se stvrdnuo u vodi nakon što je brod koji ih je prevozio potonuo i drvene baève u kojima je bio beton istrunule. Suoèi se sa èinjenicama, Max. Atlantida je mit.Ti si stari davež, Hiram, znaš li to?Samo govorim onako kako jest, reèe Yaeger kiselo. Ne želim vjerovati u drevnu naprednu civilizaciju za koju neki sanjari vjeruju da je imala raketne brodove i sustav za odvoz smeæa.

Ah, reèe Max oštro, u tome je stvar. Atlantida nije bila jedan golem grad naseljen Leonardima da Vincijima i Thomasima Edisonima, okružen kanalima na otoènom kontinentu, kao što ju je opisao Platon. Prema mojim nalazima, drevni ljudi bili su udruženi u ligu malih pomorskih naroda koji su oplovili i mapirali cijeli svijet èetiri tisuæe godina prije no što su Egipæani sagradili piramide. Oni su osvojili mora. Znali su kako koristiti struje i razvili golemo znanje o astronomiji i matematici koje ih je uèinilo vrhunskim navigatorima. Razvili su lanac obalnih gradovaluka i sagradili trgovaèko carstvo iskopavajuæi i prevozeæi rudu koju su pretvarali u metale, za razliku od ljudi iz istog razdoblja koji su živjeli na višim podruèjima, vodili nomadski život i preživjeli kataklizmu. Pomorci su, nažalost, uništeni velikim plimnim valovima i izgubljeni bez traga. Što god ostalo odnjihovih luèkih gradova sada leži duboko ispod vode i zakopano je ispod stotinu stopa morskog tla.Sve te podatke saznala si od juèer?, upita Yaeger zaprepašteno.Trava, reèe Max, ne raste pod mojim nogama, niti, dodala bih, sjedim ovdje i èekam da mi unutrašnjost zahrda.Max, ti si virtuoz.Nije to ništa. Napokon, ti si me sagradio.Daješ mi toliko toga za razmišljanje, ne mogu to odmah probaviti.Idi kuæi, Hirame. Odvedi ženu i djecu u kino. Dobro se naspavaj dok ja pržim svoje èipove. Zatim, kad se probudiš ujutro, dat æu ti informacije koje æe ti ukovrèati konjski rep.

Poglavlje XXVNakon što je Pat fotografirala zapise i neobiènu kartu svijeta u grobnici, ona i Giordino prebaèeni su u Cape Town, gdje su se sastali s Rudijem Gunnom u bolnici odmah nakon njegove operacije. Uzrokujuæi scenu na granici divljanja, Gunn je ignorirao naloge bolnièkog osoblja i zapovjedio Giordinu da ga prokrijumèari zrakoplovom iz Južne Afrike. Giordino se rado složio, i uz Patinu pomoæ prokrijumèario maloga èvrstog direktora NAMPa pokraj doktora i bolnièarka, kroz podrum bolnice u limuzinu, te njome do zrakoplovne luke, gdje je èekao NAMPov mlažnjak da ih odveze natrag u Washington.Pitt je ostao otraga s dr. Hatfieldom i timom marinaca. Zajedno su pažljivo zapakirali artefakte i upravljali njihovim prijevozom NAMPovim helikopterom do NAMPovog istraživaèkog broda koji je skrenuo prema Otoku St. Paul. Hatfield je neprekidno bio kraj mumija, pažljivo ih omotavši u plahte s broda i složivši u drvene sanduke za transport do svojeg laboratorija na Sveuèilištu Stanford.Kad je zadnja mumija utovarena u NAMPov helikopter, Hatfield ude unutra, i letjelica zapoène kratak let do broda. Pitt se okrene i rukuje s poruènikom Jacobsom.Hvala vam na pomoæi, poruènice i molim vas, zahvalite svojim ljudima u moje ime. Bez vas ne bismo uspjeli.neNismo èesto dadilje drevnim mumijama, reèe Jacobs smiješeæi se.Gotovo mije žao što ih teroristi nisu pokušali oteti od nas.Ne mislim da su to bili teroristi u pravom smislu rijeèi.Ubojica je ubojica, kako god se nazivao.Vraæate li se natrag u SAD?Jacobs kimne. Zapovijedeno nam je da prenesemo tijela napadaèa koje su tako sposobno eliminirali vaši prijatelji do bolnice VValter Reed u Washingtonu radi ispitivanja i moguæeg identificiranja.Sretno vam bilo, reèe Pitt.Jacobs kratko salutira. Možda æemo se opet sresti.Ako se to dogodi, nadam se da æe biti na plaži na Tahitiju.Pitt je stajao na kisici i promatrao kako mornarièki Osprev s pomiènim rotorima lebdi u zraku iznad zemlje dok se marinci ukrcavaju. Još je stajao tamo kad je zrakoplov nestao u oblacima. Sada je bio jedini èovjek na otoku. Vrati se natrag

u praznu grobnicu i zadnji put pogleda kartu svijeta urezanu u zid. Više nije bilo reflektora i on usmjeri svoju svjetiljku prema drevnoj nautièkoj karti.Tko su bili drevni kartografi koji su nacrtali tako preciznu kartu zemlje prije toliko tisuæa godina? Kako su mogli ucrtati Antarktiku kad još nije bila zatrpana ispod leda? Je li južni polarni kontinent mogao imati topliju kimu prije nekoliko tisuæa godina? Je li bio nastanjiv za ljude?Slika Antarktike bez leda nije bila jedina nelogiènost. Pitt nije spomenuo drugima, ali bio je uznemiren položajima drugih kontinenata i Australije. Nisu bili tamo gdje su trebali biti. Èinilo mu se da su Amerike, Europa i Azija nacrtane gotovo dvije tisuæe milja dalje na sjever nego što bi trebale biti. Zašto su drevni, koji su tako toèno poznavali linije obale, smjestili kontinente tako daleko od njihovih lokacija u odnosu na Zemljin opseg? To ga je zbunjivalo.Pomorci su oèito imali znanost koja je bila daleko razvijenija od znanosti rasa i civilizacija koje su slijedile nakon njih. Njihova era èinila se naprednijom i u pogledu umjetnosti pisanja i komunikacije. Kakvu su poruku pokušali prenijeti preko stalno kreæuæeg mora vremena, tako èvrsto urezanu u kamen? Poruku nade, ili upozorenja na buduæe prirodne katastrofe?Misli su jurile kroz Pittov um kad se u tunelu zaèuje zvuk elise i motora koji je oznaèavao povratak helikoptera koji æe ga prevesti na istraživaèki brod. On neodluèno iskljuèi svoj um u trenutku kad je ugasio svjetiljku i izišao iz tamne sobe.Ne gubeæi vrijeme u èekanju na vladin prijevoz, Pitt je odletio iz Cape Tovvna u Johannesburg, gdje je presjeo na zrakoplov South Africana Airlinesa do Washingtona. Prespavao je veæinu puta, prošetavši kratko da protegne noge kad je zrakoplov sletio na Kanarskim otocima radi punjenja goriva. Kad je izišao iz terminala zraène luke Dulles, bila je skoro ponoæ. Bio je ugodno iznenaðen kad je vidio da na ulici èeka Ford kabriolet iz 1936. spuštenog krova. Auto je izgledao kao nešto iz Kalifornije pedesetih godina. Karoserija i branici bili su obojeni u metalik boju šljive koja je sijala pod svjetlima terminala. Odbojnici su bili rebrasti, tipa De Soto iz 1936. Ripple Moon diskovi pokrivali su prednje kotaèe, dok su oni straga bili skriveni branicima u obliku suza. Prednja sjedala bila su u koži boje biskvitnog okera. Elegantni mali auto tjerao je motor V8, preraðen da proizvede 225 konjskih snaga. Stražnji kraj imao je pedeset godina star sustav mijenjanja brzina Columbia overdrive.Ako auto i nije bio dovoljan da ljudi za njim okrenu glave, žena koja ga je vozila bila je podjednako lijepa. Duga kosa boje cimeta bila je zaštiæena od laganog vjetriæa šarenim šalom. Imala je istaknute jagodice manekenke, pojaèane punim usnama i kratkim, ravnim nosom, te karizmatiènim ljubièastim oèima. Nosila je smeðu dolèevitu od alpake i hlaèe od tvida ispod tamnosivog shearlingkaputa koji joj je sezao do koljena.Kongresnica Loren Smith iz Colorada zavodljivo se osmjehne.Koliko puta sam te doèekala ovako i rekla Dobrodošao kuæi, mornaru?Mogu se sjetiti barem osam, reèe Pitt sretan što je njegova stara ljubav našla vremena da ga pokupi jednim od automobila iz njegove zbirke. On baci svoju vreæu na stražnje sjedalo, a zatim sjedne do nje, nagne se i poljubi je, držeæi je dugo u naruèju. Kad ju je konaèno pustio, ona uzdahne, hvatajuæi dah.Pažljivo, ne želim završiti kao Clinton.Javnost se veseli vezama politièarka.To ti misliš, reèe Loren, pritisnuvši polugu za paljenje na stupu volana i startni gumb. Motor upali od prve, proizvevši blago, grleno rezanje kroz Smittv prigušivaèe i dvostruke ispušne cijevi.Kamo æemo, do tvojeg hangara?Ne, htio bih navratiti do NAMPovog stožera i provjeriti u svojem raèunalu imam li poruku od Hirama Yaegera o programu na kojem radimo.Sigurno si jedini èovjek u ovoj zemlji koji nema raèunalo u svojem stanu.Ne želim ga imati, reèe on ozbiljno.Imam previše projekata da bih gubio vrijeme surfajuæi Internetom i odgovarajuæi na email.Loren izveze auto na široku cestu prema gradu. Pitt je sjedio tiho, izgubljen u mislima, kad se pojavio VVashingtonov spomenik, osvijetljen svjetlima u

podnožju. Loren ga je dovoljno dobro poznavala da se prilagodi njegovom raspoloženju. Bilo je pitanje trenutka kad æe se vratiti natrag na zemlju.Što je novo u Kongresu?, upita on konaèno.Kao da te to briga, odgovori ona indiferentno.Tako je dosadno?Rasprave o budžetu me baš ne uzbuðuju. Njen glas poprimi mekši ton. Èula sam da je Rudi Gunn teško ranjen.Kirurg u Južnoj Africi, specijalist za rekonstrukciju kostiju, uèinio je odlièan posao. Rudi æe šepati neko vrijeme, ali to ga neæe zaustaviti u upravljanju NAMPovim operacijama za stolom.A1 je rekao da je bilo gadno na Antarktici.Ne tako gadno kao njima na otoku s kojim je u usporedbi Alkatraz botanièki vrt.On joj se okrene, zamišljenog pogleda i reèe Ti si u Meðunarodnom komitetu za trgovaèke odnose?Jesam.Je li ti poznata neka velika korporacija u Argentini?Putovala sam tamo nekoliko puta i sastala se s njihovim ministrima trgovine i financija, odgovori ona. Zašto pitaš?Jesi li ikad èula da se netko naziva Tvrtka Nova Sudbina ili Korporacija Èetvrto carstvo?Loren se zamisli na trenutak. Jednom sam upoznala direktora tvrtke Destinv sudbina Enterprises tijekom trgovaèke misije u Buenos Airesu. Ako se dobro sjeæam, ime mu je Karl Wolf.Kada je to bilo?, upita Pitt.Prije oko èetiri godine.Imaš dobro pamæenje za imena.Karl Wolf je zgodan i moderan èovjek, pravi šarmer. Žene ne zaboravljaju takve muškarce.Ako je tako, zašto se još družiš sa mnom?Ona ga pogleda i uputi mu provokativan osmijeh.Žene privlaèe i grubi, prosti, simpatièni ljudi.Grub i prost, to sam ja. Pitt je zagrli i ugrize za usnu školjku.Ona odmakne glavu. Ne kad vozim.On joj s ljubavlju stisne desno koljeno i opusti se u sjedalu, gledajuæi zvijezde koje su blistale u svježoj proljetnoj noæi kroz grane drveæa iznad njih, koje su tek poèinjale listati. Karl Wolf. Razmišljao je o tom imenu. Pravo njemaèko ime, odluèi. Destinv Enterprises bi trebalo prouèiti, èak i ako se pokaže slijepom ulicom.Loren je vozila glatko, vješto pretekavši nekoliko automobila koji su u to doba jutra još bili na ulici, te skrene u prilaz do stožera NAMPa, ušavši u podzemnu garažu. Stražar iziðe iz kuæice, prepozna Pitta i mahne mu, diveæi se starom Fordu. Na glavnom katu parkirališta su bila samo još tri auta. Ona zaustavi Ford kraj dizala i iskljuèi svjetla i motor.Želiš da idem s tobom?, upita Loren.Treba mi samo nekoliko minuta, reèe Pitt izišavši iz auta. Popeo se dizalom do glavnog lobija, gdje je automatski stao i prijavio se stražaru za stolom okruženim TVmonitorima koji su gledali na razlièite dijelove zgrade. Radite kasno?, upita ga stražar ljubazno.Samo na kratko, odgovori Pitt, boreæi se da ne zijevne.Prije no što æe otiæi dizalom do svojeg ureda, Pitt iziðe na desetom katu, potaknut intuicijom. I zaista, Hiram Yaeger još je radio. On pogleda Pitta kad je ušao u njegov posjed, oèiju crvenih od nedostatka sna. Max ga je gledala iz svojeg kibernetièkog svijeta.Dirk, promrmlja on, ustavši sa stolca i rukujuæi se.Nisam oèekivao da æeš doæi u ovo doba noæi.Htio sam vidjeti što ste ti i dr. OConnell otkrili u antièkoj prašini, reèe on vedro.Mrzim banalne metafore, reèe Max.

To je dosta, reèe Yaeger, glumeæi nervozu. Zatim reèe Pittu Ostavio sam ispisano izvješæe o našim najnovijim nalazima na stolu admirala Sandeckera veèeras u deset sati.Posudit æu ga i vratiti odmah ujutro.Ne žuri. On ima sastanak s direktorom Nacionalne agencije za oceane i atmosferu koji æe trajati do podneva.Trebao bi biti kod kuæe sa svojom ženom i djecom, reèe Pitt.Radio sam do kasno s dr. 0Connell, reèe Yaeger, trljajuæi oèi. Baš ste se mimoišli.Došla je i bacila se na posao bez odmora od puta?, upita Pitt iznenaðeno.Stvarno izuzetna žena. Da nisam oženjen, zaprosio bih je.Uvijek su ti se sviðale akademske žene.Mozak iznad ljepote, uvijek to kažem.Možeš li mi reæi bilo što prije no što proèitam izvješæe?, upita Pitt.Fantastièna prièa, reèe Yaeger gotovo èežnjivo.Podržavam to, reèe Max.Ovo je privatan razgovor, reèe Yaeger Maxinoj slici prije no što æe je iskljuèiti. On ustane i protegne se. Dobili smo nevjerojatnu prièu o pomorskoj rasi ljudi koji su živjeli prije zore poznate povijesti i koji su desetkovani kad je kometa uradila u Zemlju, uzrokujuæi velike valove koji su potopili njihove luke u gotovo svim dijelovima svijeta. Živjeli su i umrli u zaboravljenoj eri i daleko drukèijem svijetu od današnjeg.Kad sam zadnji put razgovarao s admiralom, nije iskljuèio legendu o Atlantidi.Izgubljeni kontinent u sredini Atlantika ne uklapa se u sliku, reèe Yaeger ozbiljno. Ali nema sumnje da je postojala liga pomorskih nacija èiji su mornari plovili svim morima i ucrtali svaki kontinent. On zastane i pogleda Pitta.Fotografije zapisa koje je snimila Pat u grobnici i karta svijeta su u laboratoriju. Trebali bi biti spremni za skeniranje u raèunalo odmah ujutro.Pokazuju položaje kontinenata koji su razlièiti od današnjih položaja, reèe Pitt zamišljeno.Yaegerove krvave oèi ga pogledaju.Poèinjem osjeæati da se dogodilo nešto katastrofalnije od komete. Skenirao sam geološke podatke koje su moji ljudi sakupili tijekom zadnjih deset godina. Ledeno doba završilo je naglo istodobno kad su se dogodile i divlje fluktuacije mora. Razina mora je tri stotine stopa viša nego prije devet tisuæa godina.To bi znaèilo da su sve zgrade i relikti Atlantidana vrlo duboko pod obalnim vodama.Da ne spominjemo morsko dno.Jesu li sebe nazivali Atlantidanima?, upita Pitt.Sumnjam da su znali što znaèi ta rijeè, odgovori Yaeger.Atlantida je grèka rijeè i znaèi kæi Atlasa. Zbog Platona, postala je poznata kao svijet prije poèetka povijesti, ili, kako se naziva, antediluvijalna civilizacija. Danas, svatko tko zna èitati, i veæina onih koji ne znaju, zna za Atlantidu. To ime nose hoteli, tehnološke i financijske tvrtke, duæani i proizvoðaèi bazena, te tisuæe proizvoda ukljuèujuæi vina i hranu. Bezbrojni èlanci i knjige napisani su o izgubljenom kontinentu, kao i snimljeni brojni filmovi. Ali, do sada, samo oni koji vjeruju u Djeda Mraza, NLOe i natprirodno smatrali su da to nije samo prièa koju je izmislio Platon.Pitt priðe vratima i vrati se. Pitam se što æe ljudi reæi, reèe on èežnjivo, kad saznaju da je takva civilizacija stvarno postojala.Yaeger se nasmiješi. Mnogi æe reæi, rekao sam ti.Kad je Pitt ostavio Yaegera i izišao iz dizala prema direktorskim kancelarijama, primijeti da su svjetla prema apartmanu admirala Sandeckera prigušena na najnižu razinu. Bilo je èudno što su još upaljena, ali on pretpostavi da postoji niz razloga za slabo osvjetljenje. Na kraju hodnika on otvori staklena vrata u predvorje izvan admiralovog unutarnjeg ureda i privatne konferencijske sobe.Kad je ušao unutra i prošao kraj stola Julie Wolff, admiralove tajnice, on namiriši jasan miris naranèinog cvijeta.Zastane na vratima i posegne za prekidaèem. U tom trenutku, prilika iskoèi iz sjene i potrèi na Pitta, savijena u struku. Prekasno, on se ukoèi kad ga je

uljezova glava pogodila u trbuh. On posrne natrag, ostavši na nogama, ali presavijen, izbijenog daha. Pokušao je uhvatiti napadaèa kad su se okrenuli, ali bio je iznenaðen, i uljez je lako maknuo njegove ruke.Hvatajuæi dah, držeæi se jednom rukom za trbuh, Pitt pronaðe svjetlo i upali ga. Pogleda brzo Sandeckerov stol i odmah shvati uljezovu misiju. Admiral je fanatièno održavao urednost svojeg stola. Svake veèeri pažljivo je spremao papire i dosjee u ladicu prije no što æe otiæi u svoj stan u VVatergateu. Na površini stola nije bilo Yaegerovog izvješæa o drevnim pomorcima.Pitt potrèi prema dizalima, osjeæajuæi veliki èvor u želudcu. Dizalo s lopovom išlo je prema dolje drugo je stajalo na katu ispod njegovog. On frenetièno pritisne gumb i saèeka, duboko dišuæi kako bi se pribrao. Vrata dizala se otvore i on uskoèi, pritisnuvši gumb za parkiralište. Dizalo brzo side, bez zaustavljanja.Hvala bogu na dizalima Otis, pomisli Pitt.Prošao je kroz vrata prije no što su se potpuno otvorila i potrèao prema Fordu baš kad je par stražnjih svjetala nestao iza izlazne rampe. On otvori vozaèeva vrata, gurne Loren u stranu i ukljuèi motor.Loren ga upitno pogleda. Kakva je to žurba?Jesi li vidjela èovjeka koji je upravo otišao?, upita on pritisnuvši kvaèilo, promijenivši brzinu i nagazivši na pedalu gasa.Ne muškarca, nego ženu u skupoj krznenoj bundi preko kožnog kostima.Loren primjeæuje takve stvari, pomisli Pitt dok je Fordov motor urlao a gume ostavljale tragove na podu garaže uz strašan cvileæi zvuk. Došavši do rampe, on pritisne koènice i zaustavi se pred stražarnicom. Stražar je stajao sa strane, gledajuæi u daljinu.Kuda su otišli?, vikne Pitt.Projurili su kraj mene prije no što sam ih mogao zaustaviti, reèe stražar zbunjeno.Krenuli su prema jugu na aveniju. Da zovem policiju?Uèini to otrese se Pitt i izveze auto na ulicu, krenuvši prema Aveniji Washington Memorial udaljenoj samo jedan blok.Kakav je to bio auto?, napeto upita Loren.Crni Chrvsler 300M s 3,5 litrenim motorom, 253 konjske snage. Od nule do pedeset milja na sat za osam sekunda.Znaš njegove specifikacije?, upita on zbunjeno.Trebala bih znati, odgovori Loren kratko.I ja imam jednog takvog, jesi li zaboravio?Smetnuo sam s uma u zbrci.Koliko konjskih snaga ima ovo èudo?, vikne ona nadjaèavajuæi urlanje motora.Oko 225, odgovori Pitt, izišavši na cestu i aktiviravši pogon na èetiri kotaèa.Nadjaèan si.Ne ako se sjetiš da težimo gotovo tisuæu funta manje, reèe Pitt mirno, mijenjajuæi brzine.Naš lopov možda raspolaže veæom maksimalnom brzinom i bolje se snalazi u zavojima, ali ja ga mogu preteæi.Modificirani motor Forda urlao je s poveæanjem brzine okretaja. Igla brzinomjera na ploèi iza volana približavala se devedeset pet milja kad Pitt pritisne prekidaè i ukljuèi turbo pogon. Brzina okretaja motora odmah se smanji kad je auto ubrzao iznad sto milja na sat.Promet je bio rijedak u jedan sat ujutro radnim danom, i Pitt uskoro primijeti crni Chrvsler 300M pod svjetlima avenije, te ga poène dostizati. Vozaè je vozio dvadeset milja iznad graniène brzine, ali nije tjerao auto do krajnjih moguænosti. Prešao je u prazni desni trak, više pazeæi da izbjegne policiju nego da pobjegne autu koji ga je progonio iz NAMPove zgrade. Kad je Ford bio na tri stotine jarda od novijeg auta, Pitt poène usporavati, skrivajuæi se iza sporijih automobila, pokušavajuæi ostati neprimijeæen. Poèeo se osjeæati samopouzdano, misleæi kako ga njegov plijen nije primijetio, ali tada Chrvsler naglo skrene na most Francis Scott Key. Prešavši rijeku Potomac, skrene oštro ulijevo i krene prema stambenom dijelu Georgetowna, dok su mu gume cviljele na uglovima ulica.

Mislim da te prozrela, reèe Loren, drhteæi od hladnog vjetra koji je puhao oko vjetrobrana.Pametna je, promrmlja Pitt u frustraciji što gubi igru. On zgrabi stari volan u bendžo stilu i okrene ga, skrenuvši za devedeset stupnjeva. Umjesto da ubrza u ravnoj liniji, ona stalno skreæe u nadi da æe nakupiti dovoljno razmaka da uspije skrenuti tako da ne vidimo u kojem je smjeru otišla.Bila je to igra maèke i miša Chrvsler je vodio skreæuæi, a šezdeset pet godina stari Ford smanjivao je prednost veæim ubrzanjem. Nakon sedam blokova, auti su još bili podjednako udaljeni.Ovo je novi obrat, promrmlja Pitt držeæi volan.Kako to misliš?On je pogleda, cereæi se.Prvi put otkako se sjeæam, ja sam progonitelj.Ovo bi moglo trajati cijelu noæ, reèe Loren, držeæi ruèku vrata kao da je spremna iziæi van u sluèaju nesreæe.Ili dok jedno od nas ne ostane bez benzina, vikne Pitt usred oštrog zavoja.Nismo li veæ skrenuli u ovaj blok?Jesmo.Zaokrenuvši za sljedeæi ugao, Pitt ugleda stražnja svjetla Chrvslera kad je auto naglo stao ispred ciglene kuæe, jedne od nekoliko u ulici s drvoredom. On zakoèi i stane kraj Chrvslera, baš kad je vozaèica nestala kroz prednja vrata.Dobro što je odustala od bijega, reèe Loren, pokazujuæi paru koje se dizala iz poklopca motora.Ne bi stala da to nije zamka, reèe Pitt, gledajuæi zamraèene kuæe.Što sada, šerife? Otkazujemo potjeru?Pitt lukavo pogleda Loren. Ne, ideš gore i kucaš na vrata.Ona mu uzvrati pogled, preplašenog lica pod svjetlom uliène svjetiljke. Vraga idem!Mislio sam da æeš odbiti. On otvori vrata i iziðe iz auta.Evo ti moj telefon Globalstar. Ako se ne vratim za deset minuta, zovi policiju, a onda admirala Sandeckera. Na najmanju buku ili kretanje u sjenama, izidi van, i to brzo. Razumiješ?Zašto ne pozovemo policiju i prijavimo provalu?Jer želim prvi stiæi gore.Jesi li naoružan?Njegova usta se rašire u veliki osmijeh.Tko je èuo za nošenje oružja u oldtimeru?On otvori odjeljak za rukavice i izvadi bateriju.Ovo æe morati biti dosta. Zatim se nagne, poljubi je i nestane u tami koja je okruživala kuæu.Pitt nije upotrijebio svjetiljku. Na ulici je bilo dovoljno svjetla da se mogao sigurno kretati uskim prolazom do stražnje strane kuæe. Bilo je jezivo mraèno i tiho. Koliko je mogao vidjeti, dvorište je bilo održavano. Visoki cigleni zidovi pokriveni bršljanom dijelili su kuæu od susjednih zgrada. I one su izgledale mraèno, a njihovi stanovnici blaženo su spavali u svojim krevetima. Pitt je bio gotovo uvjeren da kuæa ima sigurnosni sustav, ali sve dok nema krvoloènih pasa, neæe se pokušati prikradati. Nadao se da æe se lopov i njeni prijatelji pokazati. Tad æe razmišljati što dalje. On priðe stražnjim vratima i iznenadi se što su otvorena. Kasno shvati da je žena ušla na prednja vrata kuæe i izišla na stražnja. On potrèi prema garaži s izlazom na stražnju ulicu.Noænu tišinu naglo prekine urlik motora motocikla. Pitt otvori vrata garaže i uleti unutra. Staromodna stražnja vrata zanjišu se na šarkama. Prilika u crnom krznenom kaputu i kožnim hlaèama upravo je pokrenula motor i ubacivala ga u brzinu okreæuæi ruèicu gasa kad Pitt skoèi i baci se na njena leda, uhvativši se rukama oko njenog vrata i srušivši je u stranu.Odmah je znao da su Lorenine opservacije toène. Tijelo nije bilo dovoljno teško za muškarca, niti tako èvrsto. Pali su na betonski pod garaže, s Pittom na vrhu. Motocikl padne na stranu i napravi puni krug dok su stražnji kotaè i guma cviljeli na betonu tada se motor zaustavi. Zalet odnese motocikl prema tijelima

na podu, a prednja guma udari glavu vozaèice, a ruèke pogode Pitta u bok, ostavivši mu masnicu koju æe imati tjednima.On se s bolom podigne na koljena i pronaðe bateriju koja je još svijetlila na podu kod vrata gdje ju je ispustio. Dopuže do nje i podigne je, te osvijetli nepoktretno tijelo kraj motocikla. Vozaèica nije imala vremena staviti šljem, i glava s dugom kosom bila je izložena. On je okrene na leda i osvijetli lice.Kvrga se poèela formirati iznad jedne obrve, ali nije bilo zabune. Prednja guma motocikla ju je onesvijestila, ali bila je živa. Pitt je bio zapanjen, toliko da je gotovo ispustio svjetiljku iz ruke koja do sada nije zadrhtala.Dokazana je medicinska èinjenica da se krv ne može ohladiti, ne osim ako se u žile ne ubrizga ledena voda. Ali, Pitt osjeti da njegovo srce pumpa krv dva stupnja ispod temperature smrzavanja. Zanjiše se na koljenima u šoku, a atmosfera u garaži iznenada zahladi od osjeæaja užasa. Pitt je poznavao osobu koja je ležala ispod njega.Bez imalo sumnje, promatrao je isto lice koje je vidio na mrtvoj ženi u potonuloj podmornici.

Poglavlje XXVIZa razliku od veæine visokih vladinih dužnosnika, ili izvršnih direktora korporacija, admiral James Sandecker uvijek je na sastanke stizao prvi. Volio je biti upoznat s podatcima i spreman na efikasan naèin voditi konferenciju. Bila je to praksa koju je zapoèeo još u doba kad je zapovijedao mornarièkim operacijama.Iako je imao veliku konferencijsku sobu za dostojanstvenike, znanstvenike i vladine službenike, više je volio manju radnu sobu kraj svojeg ureda za privatne sastanke.Soba je bila sklonište u skloništu, mentalno ga stimulirajuæi i odmarajuæi. Konferencijski stol od dvanaest stopa nalazio se na tirkiznom tepihu, okružen kožnim foteljama. Stol je bio izraðen od komada trupa škune iz devetnaestog stoljeæa potopljene u dubine jezera Erie. Na zidu od mahagonija bila je obješena serija slika koje su prikazivale povijesne pomorske bitke.Sandecker je vodio NAMP kao dobroæudni diktator, èvrstom rukom, lojalan svojim zaposlenicima do kraja. Bivši predsjednik osobno gaje odabrao kako bi formirao Nacionalnu agenciju za mora i podmorje iz nièeg je sagradio dalekosežnu ustanovu s dvije tisuæe zaposlenika koji su znanstveno ispitali svaki vrh i dolinu pod morem. NAMP je imao veliko poštovanje u svijetu znanstvenih projekata, a budžetski zahtjevi rijetko su odbijani u Kongresu.Bio je fanatik za vježbanje, i njegovo tijelo od šezdeset dvije godine nije imalo niti malo sala. Bio je visok nekoliko pedalja iznad pet stopa oèi su mu bile boje lješnjaka, a kosa plamenocrvena, kao i vandvkeovska brada. Povremeno je pio, uglavnom na washingtonskim veèerama, a njegov jedini veæi grijeh bila je sklonost prema elegantnim cigarama, velikim i aromatiènim, koje je osobno odabirala i umotavala prema njegovim uputama mala obitelj u Dominikanskoj Republici. Nikada ih nije nudio posjetiteljima, a posebno gaje iritiralo i frustriralo kad bi ustanovio da gospodin puši iste cigare, dok je njegova zaliha netaknuta.Sjedio je na kraju stola, te ustane kad su Pitt i Pat OConnell ušli u sobu. On krene naprijed i pozdravi Pitta kao sina, tresuæi mu ruku i držeæi ga za rame. Drago mi je što te vidim.Uvijek je zadovoljstvo vratiti se ovdje, odgovori Pitt zraèeæi. Admiral mu je bio kao drugi otac, bili su vrlo bliski.Sandecker se okrene Pat. Molim vas, sjednite, doktorice. Jedva èekam èuti što vi i Hiram imate za mene.Giordino i Yaeger uskoro se pridruže ostalima, zajedno s dr. Johnom Stevensom, poznatim povjesnièarom i autorom nekoliko knjiga o prouèavanju i identifikaciji drevnih artefakata. Stevens je bio akademik i izgledao je tako, sa svojim prslukom ispod vunenog sportskog sakoa iz èijeg je džepa virila drška lule. Krivio je glavu poput crvendaæa koji sluša crva ispod kore drveta. Nosio je veliku plastiènu kutiju za led, koju stavi pokraj stolca na pod.

Sandecker stavi pred sebe otpiljenu osnovu granate od osam inèa koja mu je služila kao pepeljara i zapali cigaru. Gledao je Giordina, napola oèekujuæi da i on zapali cigaru. Giordino je odluèio ne iritirati šefa i trudio se izgledati kulturno.Pitt nije mogao ne primijetiti da su lica Yaegera i Pat izuzetno napeta i umorna.Sandecker otvori razgovor pitajuæi ih jesu li vidjeli izvješæe Pat i Yaegera. Svi kimnu, osim Giordina. Mislim da je to zanimljivo štivo, reèe on, ali kao znanstvena fantastika nije dorasla Isaacu Asimovu ili Ravu Bradburyju.Yaeger mirno pogleda Giordina. Uvjeravam te da to nije znanstvena fantastika.Jeste li otkrili kako se nazivala ta rasa ljudi?, upita Pitt.Je li civilizacija imala neko drugo ime osim Atlantide?Pat otvori dosje na stolu ispred sebe i izvadi list papira iz notesa te pogleda u njega. Koliko sam mogla razumjeti i prevesti na engleski, svoju ligu pomorskih država nazivali su Amenes.Amenes, ponovi Pitt polako. Zvuèi grèki.Otkrila sam niz rijeèi koje bi mogle biti izvor kasnijih grèkih i egipatskih jeziènih pojmova.Sandecker usmjeri kraj svoje cigare prema povjesnièaru.Dr. Stevens, pretpostavljam da ste ispitali obsidijanske lubanje?Jesam.Stevens se nagne, otvori kutiju s ledom, podigne jednu crnu lubanju i stavi je na veliki svileni jastuk koji je stavio na konferencijski stol. Sjajni obsidijan blještao je pod svjetlom svjetiljaka. Stvarno zapanjujuæe djelo, reèe on s poštovanjem. Umjetnici Amenesa poèeli su sa èvrstim komadom obsidijana izuzetno pravilnim i bez grešaka što je rijetkost po sebi. Tijekom razdoblja od barem devedeset do sto godina, a možda i više, glave su oblikovali rukama, koristeæi vjerojatno obsidijansku prašinu kao sredstvo za brušenje.Zašto ne metalnim dlijetima i maljevima?, upita Giordino.Stevens zavrti glavom. Nisu bili potrebni alati. Nema znakova ožiljaka ili ogrebotina. Obsidijan, iako vrlo tvrd, sklon je lomovima. Jedna greška, pogrešan kut dlijeta i cijela lubanja bi se razbila. Ne, oblikovanje i poliranje se radilo kao kad se mramorno poprsje glaèa sredstvom za poliranje automobila.Koliko vremena bi trebalo da se lubanja reproducira modernim alatima?Stevens se blijedo nasmiješi.Tehnièki, gotovo je nemoguæe napraviti toènu repliku. Što je više prouèavam, sve sam uvjereniji da ne bi ni trebala postojati.Ima li oznaka u podnožju koje bi ukazivale na izvor?, upita Sandecker.Nema oznaka, odgovori Stevens.Ali pokazat æu vam nešto stvarno zapanjujuæe.On s ekstremnom pažnjom polako zakrene gornji dio lubanje i podigne je.Zatim izvadi iz šupljine savršenu kuglu. Držeæi je pobožno objema rukama, stavi je na posebno pripremljenu meku podlogu.Ne mogu niti zamisliti stupanj umjetnièke vještine koji je trebao za proizvodnju tako fantastiènog predmeta, reèe on s divljenjem. Tek kad sam prouèio lubanju pod jakim poveæanjem, primijetio sam liniju oko vrha nevidljivu golom oku.To je apsolutno fantastièno, promrmlja Pat zadivljeno.Ima li znakova na kugli?, upita Pitt Stevensa.Da, to je ugravirana slika svijeta. Ako želite pogledati bliže, imam poveæalo. On doda poveæalo Pittu, koji pogleda linije ucrtane u kuglu velièine bejzbolske lopte. Nakon minute, on pažljivo gurne kuglu prema Sandeckeru i doda mu poveæalo. Dok je admiral prouèavao kuglu, Stevens reèe Usporedbom fotografija snimljenih u sobi u Coloradu s onima iz sobe na Otoku St. Paul, otkrio sam da kontinenti savršeno odgovaraju onima na obsidijanskoj kugli.Što znaèi?, upita Sandecker.Ako prouèite raspored kontinenata i velikih otoka kao Grenland i Madagaskar, otkrit æete da ne odgovaraju današnjem.I ja sam primijetio razlike, reèe Pitt.to to dokazuje?, upita Giordino, igrajuæi ulogu skeptika.Osim da je to primitivna, netoèna karta?

Primitivna? Da. Netoèna? Možda po modernim standardima. Ali ja podržavam teoriju da su ti drevni ljudi plovili svakim morem na zemlji i ucrtali tisuæe milja obale. Ako pogledate pobliže obsidijansku kuglu, možete vidjeti èak i definiranu Australiju, Japan i Velika jezera Sjeverne Amerike. Sve to od ljudi koji su živjeli prije devet tisuæa godina.Za razliku od Atlantide koju je opisao Platon, koja je bila na jednom kontinentu ili otoku, progovori Pat, Amenesi su trgovali diljem svijeta. Išli su daleko od granica mnogo kasnijih civilizacija. Nisu bili ogranièeni tradicijom ili strahom od nepoznatih mora. Zapisi govore o njihovim morskim rutama i golemim trgovaèkim mrežama koje su ih vodile preko Atlantika i rijekom St. Lawrence do Michigana, gdje su iskopavali bakar do Bolivije i Britanskih otoka, gdje su iskopavali kositar, koristeæi napredne metalurške tehnike kako bi proizveli broncu, podigavši ljudsku rasu od kamenog doba do bronèanog.Sandecker se nasloni na stol. Sigurno su kopali i zlato i srebro?Neobièno, nisu smatrali zlato i srebro korisnim metalima i više su voljeli bakar za svoje ukrase i umjetnièka djela. Ali, putovali su svijetom u potrazi za tirkizom i crnim opalom, od kojeg su izraðivali nakit. I, naravno, obsidijan, koji se još koristi u kardiovaskularnoj kirurgiji, jer ima oštrije rubove od èelika te uzrokuje manje ošteæenja tkiva.I tirkiz i crni opal nalaze se na mumijama koje smo pronašli u grobnici, doda Giordino.Što pokazuje koliko su daleko putovali, reèe Pat.Plavi tirkiz koji sam vidjela u grobnici može dolaziti jedino iz amerièkih jugozapadnih pustinja.A crni opal?, upita Sandecker.Australija.Ako ništa drugo, reèe Pitt zamišljeno, to potvrðuje da su Amenesi poznavali nautièku znanost i gradili brodove sposobne ploviti morima prije više tisuæa godina.To objašnjava i zašto su njihove zajednice uglavnom bile luèki gradovi, zakljuèi Pat. A prema onome što smo saznali iz fotografija grobnice, malo društava u ljudskoj povijesti je imalo tako velik domet. Locirala sam više od dvadeset njihovih luèkih gradova u razlièitim dijelovima svijeta kao što su Meksiko, Peru, Indija, Kina, Japan i Egipat. Nekoliko ih je bilo u Indijskom oceanu i Pacifièkim otocima.Mogu podržati nalaze dr. OConnell svojim nalazima s kugle iz lubanje, reèe Stevens.Znaèi, njihov svijet nije bio baziran oko Mediterana, kao kasnije civilizacije?, reèe admiral.Stevens zavrti glavom. Mediteran nije bio otvoren oceanima tijekom ere Amenesa. Prije devet tisuæa godina, Mediteran koji mi poznajemo sastojao se od plodnih dolina i jezera u koje su se slijevale europske rijeke sa sjevera i Nil s juga. One su se miješale i tekle kroz Gibraltarski prolaz u Atlantik. Možda æe vas zanimati da je Sjeverno more bila suha ravnica, a Britanski otoci dio Europe. Baltièko more takoðer je bila široka dolina iznad razine mora. Pustinje Gobi i Sahara bile su bujne tropske zemlje s velikim stadima životinja. Drevni ljudi su živjeli na vrlo razlièitom planetu od današnjeg.Što se dogodilo s Amenesima?, upita Sandecker. Zašto prije nismo došli do dokaza o njihovom postojanju?Njihova civilizacija je potpuno uništena kad je kometa pogodila Zemlju oko 7000 godina prije nove ere i uzrokovala svjetsku kataklizmu. Tada je potopljen kopneni pojas izmeðu Gibraltara i Maroka i Mediteran je postao more. Obale su se zauvijek promijenile. U vremenu koje treba kapi kiše da padne s neba, pomorski narod, njihovi gradovi i cijela kultura izbrisani su s lica zemlje i izgubljeni do sada.Sve ste to otkrili iz zapisa?To, i više, odgovori Yaeger spremno.Opisali su živim detaljima užas i patnju. Udar komete bio je gigantski, iznenadan, zastrašujuæi i smrtonosan. Zapisi prièaju o planinama koje se tresu poput vrba na vjetru. Potresi su bili danas nezamislive jaèine. Vulkani su

eksplodirali snagom tisuæa nuklearnih bomba, ispunjavajuæi nebo slojevima pepela debelim stotinu milja. Sloj vulkanskog stakla debeo deset stopa je pokrio dno mora. Rijeke lave zakopale su veæinu pacifièkog sjeverozapada. Požari su se širili na uraganskim vjetrovima, stvarajuæi goleme oblake dima koji su zastirali nebo. Plimni valovi, visoki možda i tri milje, prekrili su kopno. Otoci su nestali, potopljeni zauvijek pod vodom. Veæina ljudi i gotovo sve životinje nestali su u razdoblju od dvadeset èetiri sata.Giordino stavi ruke iza glave i pogleda strop, pokušavajuæi zamisliti strašno razaranje.Znaèi, to je objašnjenje iznenadno izumiranje sabljozubog tigra u Americi, grbave deve, muškatnog goveda, divovskog bizona s rasponom rogova od šest stopa, vunenog mamuta, malih dlakavih konja koji su nekad trèali amerièkim ravnicama. I trenutaènog okamenjivanja školjaka, meduza, ostriga i zvjezdaèa sjeæate se da smo ih otkrivali tijekom kopanja sedimenata. Te su diskrepancije uvijek bile enigma za znanstvenike. Sada ih mogu pripisati utjecaju pada komete.Sandecker pogleda Giordina s divljenjem u oèima. Niski Etrušèanin posjedovao je briljantan um, ali trudio se da ga sakrije iza sarkazma.Stevens izvadi svoju lulu i poène se igrati njome.Poznato je u znanstvenoj zajednici da se masovno globalno izumiranje životinja težih od sto funta dogodilo s krajem zadnjega ledenog doba, negdje u vrijeme udara komete. Mastodonti su pronaðeni u ledu u Sibiru, s hranom neprobavljenom u želudcima, što dokazuje da su uginuli iznenada, kao da su trenutaèno zamrznuti. Isto vrijedi i za drveæe i biljke pronaðene smrznute s lišæem i cvjetovima.Stupanj užasa nije mogao zamisliti nitko za stolom. Razmjeri su bili jednostavno preveliki da bi ih mogli razumjeti.Ja nisam geofizièar, reèe Stevens tiho, ali ne mogu vjerovati da kometa koja udari u Zemlju, èak i velika, može uzrokovati tako strašnu destrukciju u takvim razmjerima. To je nezamislivo.Prije šezdeset pet milijuna godina, kometa ili asteroid uništili su dinosaure, podsjeti ga Giordino.To je morala biti golema kometa, reèe Sandecker.Komete se ne mogu mjeriti kao asteroidi ili meteori koji imaju èvrstu masu, pouèi ih Yaeger. Sastavljene su od leda, plina i stijena.Pat nastavi prièati prièu iz zapisa bez èitanja bilježaka. Neki od stanovnika Zemlje koji su preživjeli bili su na planinama i visokim platoima. Uspjeli su izbjeæi posljedice užasa sakrivši se u podzemnim spiljama, hraneæi se rijetkom vegetacijom koja je mogla rasti u teškim uvjetima i malobrojnim preostalim životinjama. Mnogi su umrli od gladi ili plinovitih oblaka koji su gušili atmosferu. Preživjela je samo šaèica Amenesa koji su tijekom plimnih valova bili na veæim visinama.Prièa o tome stigla je do nas u obliku prièe o potopu, pojasni Stevens. Zabilježena je na sumeranskim ploèicama iz Mezopotamije starim pet tisuæa godina legenda o Gilgamešu i potopu starija je od biblijske prièe o Noinoj arci. Zapisi na kamenu od Maja, pisane bilješke babilonskih sveæenika, legende koje su preprièavali svi narodi svijeta, ukljuèujuæi sjevernoamerièke Indijance, govore o velikoj poplavi. Zato je malo sumnje da se to dogodilo.A sada, reèe Yaeger, zahvaljujuæi Amenesima, imamo i toèan datum približno 7100. godina prije nove ere.Povijest nam govori da æe civilizacije, što su naprednije, lakše izumrijeti i ostaviti iza sebe malo ili ništa. Barem devedeset devet posto ukupnoga drevnog znanja izgubljeno je u prirodnim katastrofama i ljudskim razaranjima, reèe Stevens.Pitt kimne. Zlatno doba navigacije oceanima sedam tisuæa godina prije Krista, a o tome nema nikakvih tragova osim zapisa na kamenu. Šteta što nismo više naslijedili od njih.Sandecker ispuhne oblak plavog dima.Iskreno se nadam da to neæe biti naša sudbina.Pat nastavi Preživjeli Amenesi formirali su mali kult i posvetili se edukaciji preostalih stanovnika kamenog doba u umjetnosti i pisanoj komunikaciji. Uèili su ih kako graditi èvrste zgrade i brodove koji æe ploviti morima. Pokušali su

upozoriti buduæe generacije na drugu kataklizmu, ali oni koji su došli kasnije i nisu živjeli u vrijeme razaranja komete nisu mogli prihvatiti da bi se takva traumatièna epizoda iz povijesti mogla ponoviti. Amenesi su shvatili da æe se strašna istina uskoro izgubiti u maglama vremena, zabilježena samo u nizu mitova. Zato su pokušali ostaviti zadužbinu gradeæi velike spomenike od kamena koji æe trajati stoljeæima, s ugraviranim porukama o prošlosti i buduænosti. Veliki megalitski kult koji su stvorili raširio se i trajao èetiri tisuæe godina. Ali vrijeme i elementi erodirali su zapise i izbrisali upozorenja. Kad su Amenesi konaèno izumrli, nastala su stoljeæa paralize prije no što su Sumerani i Egipæani poèeli izlaziti iz primitivnih kultura i postupno graditi nove civilizacije, koristeæi djeliæe znanja iz daleke prošlosti.Pitt udari olovkom po stolu. Koliko ja znam o megalitima, èini se da su kasnije kulture, zaboravivši izvornu namjeru Amenesa, upotrebljavale monumentalne strukture kao hramove, grobnice i kamene kalendare, gradeæi na kraju tisuæe vlastitih.Prouèavanje dostupnih podataka o megalitima, reèe Yaeger, pokazalo je da su Amenesi imali prepoznatljivu formu arhitekture. Stil gradnje bio je veæinom cirkularan, s trokutastim kamenim blokovima izrezanim poput komada spajalice, što ih je èinilo gotovo neosjetljivim na pomicanje zemlje, bez obzira na jaèinu potresa.Stevens je govorio vrlo odluèno, stavivši kuglu natrag u lubanju. Zahvaljujuæi naporima gosp. Yaegera i dr. OConnell, možemo pretpostaviti da su elementi kulture Amenesa i drevno nasljeðe preživjeli stoljeæa i da su ih apsorbirali Egipæani, Sumerani, Kinezi i Olmetci, koji su prethodili Majama, Indijci i Indijanci. Fenièani su više od ostalih naroda preuzeli navigaciju oceanima.Njihova otkriæa pomažu objasniti zašto veæina bogova i božanstava u svim kasnijim civilizacijama u svakom dijelu svijeta dolazi iz mora i zašto su svi bogovi u Americi došli s istoka, a bogovi u ranim europskih kulturama sa zapada.Sandecker je zurio u dim cigare koji se uzdizao prema stropu.Zanimljivo, doktore, to odgovara na niz pitanja o našim drevnim pretcima na koje nismo mogli pronaæi odgovor.Pitt kimne prema Pat.Što se na kraju dogodilo s posljednjim Amenesima?Frustrirani što njihova poruka neæe biti primljena i shvaæena, sagradili su sobe u razlièitim krajevima svijeta za koje su se nadali da neæe biti pronaðene tisuæama godina i da æe ih pronaæi buduæe civilizacije koje æe moæi shvatiti njihovu poruku o opasnosti.A to je?, reèe Sandecker.Datum povratka druge komete u Zemljinu orbitu i gotovo siguran sudar.Stevens pouèno ispruži prst.Ponavljajuæa tema u mitologiji je da æe se kataklizma s potopom ponoviti.Nije baš vesela pomisao, reèe Giordino.Zašto su bili tako sigurni da æe doæi drugi posjetitelj iz svemira?, upita Sandecker.Zapisi detaljno opisuju dvije komete koje su stigle istovremeno, odgovori Yaeger.Jedna se sudarila sa Zemljom. Druga je otišla u svemir.Tvrdite da su Amenesi mogli toèno predvidjeti datum povratka druge komete?Pat jednostavno kimne.Amenesi, reèe Yaeger, su bili vrhunski poznavatelji mora, ali i neba. Mjerili su kretanje zvijezda s nevjerojatnom preciznošæu. I to bez moænih teleskopa.Pretpostavimo da se kometa vrati, reèe Giordino.Kako su mogli znati da neæe promašiti Zemlju i ponovno otiæi u svemir? Je li njihova znanost bila tako toèna da su mogli predvidjeti vrijeme sudara i toèan položaj Zemlje?Mogli su i jesu, odgovori Pat.Raèunajuæi i usporeðujuæi razlièite položaje zvijezda i konstelacija na drevnoj karti iz sobe u Coloradu i današnje položaje, sami smo izraèunali datum dolaska. Potpuno se poklopio s predviðanjima Amenesa.

Egipæani su izmislili dvostruki kalendar koji je mnogo precizniji od našega. Maje su izmjerile duljinu godine na 365,2420 dana. Naš izraèun pomoæu atomskih satova iznosi 365,2423. Takoðer su napravili nevjerojatno toène kalendare zasnovane na konjukcijama Venere, Marsa, Jupitera i Saturna. Babilonci su izraèunali duljinu godine na 365 dana, 6 sati i 11 minuta. Promašili su manje od dvije minute. Pat zastane radi efekta. Proraèuni Amenesa koji se odnose na duljinu Zemljine rotacije oko Sunca griješe dvije desetinke sekunde. Zasnovali su svoj kalendar na pomrèini Sunca koja se dogaða istog dana u godini na istom zodijaèkom položaju svaku 521 godinu. Njihova nebeska karta napravljena prije devet tisuæa godina je potpuno toèna.Pitanje koje nas sada muèi, reèe Sandecker, jest za koji su datum Amenesi predvidjeli vraæanje komete?Pat i Yaeger izmijene znaèajne poglede. Yaeger progovori prvi.Iz raèunalnog izuèavanja drevnih arheoastronomskih dosjea i papira iz arhiva nekoliko sveuèilišta saznali smo da Amenesi nisu bili jedini drevni astronomi koji su predvidjeli drugi smak svijeta. Maje, Hopi indijanci, Egipæani, Kinezi i nekoliko drugih prekršæanskih civilizacija takoðer su izraèunali datum kraja svijeta. Uznemirujuæe je što su svi pogodili u rasponu od godinu dana.Može li to jednostavno biti rezultat kopiranja iz jedne kulture u drugu?Yaeger sumnjièavo zavrti glavom.Moguæe je da su preuzeli znanja Amenesa, ali postoje indicije da su njihova prouèavanja zvijezda samo potvrdila vrijeme sudara na koje su upozoravali drevni narodi.Tko je bio najtoèniji u predviðanjima?, upita Pitt.Amenesi koji su preživjeli, jer su bili prisutni tijekom prve katastrofe. Oni su predvidjeli godinu i toèan dan.A to je?, upita Sandecker.Pat utone u fotelju kao da želi pobjeæi od stvarnosti.Yaeger je oklijevao, gledajuæi lica oko stola. Konaèno, reèe suzdržanim glasom Datum povratka komete i sudara sa Zemljom koji su predvidjeli Amenesi je 20. svibnja 2001.Pitt se namršti Ovo je 2001.Yaeger pritisne potiljak objema šakama. Svjestan sam toga.Sandecker se nagne naprijed.Kažeš da æe sudnji dan biti za manje od dva mjeseca?Yaeger ozbiljno kimne. Da, upravo tako.

Poglavlje XXVIINakon sastanka Pitt se vrati u svoj ured pozdravi ga njegova stara tajnica, Zerri Pochinskv. Lijepa žena blistavog osmijeha imala je tijelo na kojem bi joj zavidjele plesaèice iz Las Vegasa. Smeða kosa padala joj je do ramena promatrala je svijet oèima boje lješnjaka. Živjela je sama, s maèkom imenom Murgatrovd, i rijetko je izlazila s muškarcima. Pittu je bila izuzetno draga, i samo èelièna disciplina omoguæavala mu je daje ne poène zavoditi. Koliko god èesto je zamišljao u svojim rukama, imao je striktna pravila o druženju sa zaposlenicama NAMPa. Vidio je previše uredskih veza koje su završile katastrofom.Specijalni agent FBIa je zvao i želi da mu uzvratiš poziv, reèe ona, dodajuæi mu ružièasti komad papira s Helmovim privatnim brojem. Opet imaš probleme s Vladom?On joj se naceri i nagne preko Zerrinog stola dok im nosevi nisu bili udaljeni jedan pedalj. Uvijek imam probleme s Vladom.Njene oèi lukavo bijesnu.Još èekam da me oboriš s nogu i odvedeš na plažu Tahitija.On se povuèe na sigurnu udaljenost, jer je miris njenog Chanella poèeo u njemu buditi neprirodne osjeæaje. Zašto ne pronaðeš nekoga pristojnoga, stabilnog papuèara i udaš se za njega, da konaèno prestaneš napastovati staroga, oronulog skitnicu?Jer stabilni papuèari nisu zabavni.Tko je rekao da su žene orijentirane k svijanju gnijezda?, uzdahne on.

Pitt se povuèe i uðe u svoj ured, koji je izgledao poput otpada nakon tornada. Knjige, papiri, nautièke karte i fotografije pokrivale su svaki èetvorni pedalj prostora, ukljuèujuæi i pod. Ukrasio je svoje radno mjesto antikvitetima koje je kupio na aukciji stvari s putnièkog broda American President Linesa President Cleveland. Sjedne za svoj stol, podigne slušalicu i nazove Helmov broj.Odgovori mu napeti glas Halo?Gosp. Helm, Dirk Pitt vam uzvraæa poziv.Gosp. Pitt, hvala vam. Htio sam vam samo reæi da je Biro identificirao tijelo koje ste donijeli s Antarktike, kao i ženu koju ste priveli prošle noæi.To je bilo brzo.Zahvaljujuæi našemu novome kompjutoriziranome identifikacijskom odjelu, objasni Helm.Skenirali su sve novine, èasopise, TVemisije, vozaèke dozvole, iskaznice tvrtaka, fotografije putovnica i policijske dosjee kako bi napravili najveæu datoteku fotografija na svijetu. Sastoji se od stotina milijuna poveæanih fotografija lica. U kombinaciji s otiscima i DNA, možemo identificirati golem broj tijela i bjegunaca. Identificirali smo obje žene za dvadeset minuta.I što ste otkrili?Ime pokojnice s podmornice je Heidi Wolf. Žena koju ste priveli prošle noæi je Elsie Wolf.Onda su zaista blizanke.Da, zapravo su sestriène. I vrlo je èudno što obje dolaze iz bogate obitelji i visoke su funkcionarke istog golemoga poslovnog konzorcija.Pitt zamišljeno pogleda kroz prozor ureda, ne vidjevši rijeku Potomac i Capitol Hill u pozadini.Jesu li možda povezane s Karlom Wolfom, izvršnim direktorom Destinv Enterprises iz Argentine?Helm zastane i reèe Èini se da ste dva koraka ispred mene, gosp. Pitt.Dirk.U redu, Dirk, pogodio si. Heidi je bila Karlova sestra, a Elsie je njegova sestrièna. I da, Destinv Enterprises je privatno poslovno carstvo iz Buenos Airesa. Forbes procjenjuje da njihovo bogatstvo vrijedi dvije stotine i deset milijarda dolara.Ne žive baš na ulici, zar ne?A ja sam oženio djevojku èiji je otac bio zidar.Pitt reèe Ne razumijem zašto bi žena od takvog utjecaja poèinila sitnu provalu.Kad dobiješ odgovore, nadam se da æeš mi javiti.Gdje je Elsie sada?, upita Pitt.Pod stražom u privatnoj klinici Biroa u ulici preko puta Mount Vernon Collegea.Mogu li razgovarati s njom.Ne vidim problema što se tièe Biroa, ali morat æeš proæi kraj njenog lijeènika. Zove se Aaron Bell. Nazvat æu i najaviti te.Je li pri svijesti?Svjesna je. Prilièno si je gadno udario po glavi. Gotovo je dobila frakturu lubanje.Nisam je ja udario. Bio je to njen motocikl.Što god, reèe Helm s raspoloženjem u glasu.Neæeš mnogo izvuæi iz nje. Pokušao je jedan od naših najboljih ispitivaèa. To je èvrsta dama. Prema njoj je ostriga brbljava.Zna li da je njena sestrièna mrtva?Zna. Zna i da Heidini ostatci leže u mrtvaènici klinike.To bi moglo biti zanimljivo, reèe Pitt polako.Što bi moglo biti zanimljivo?, upita Helm.Izraz na Elsienom licu kad joj kažem da sam ja otkrio Heidino tijelo u vodama Antarktike i prenio ga u Washington.Èim je spustio slušalicu, Pitt napusti zgradu NAMPa i odveze se u neobilježenu kliniku koju je koristio FBI i druge obavještajne službe. Parkira svoj kabriolet na prazno mjesto kraj zgrade i ude kroz glavni ulaz. Zatražili su da se identificira, i obavili telefonski poziv prije no što je mogao uæi.Administrator ga uputi u ured dr. Bella.

Pitt je sreo doktora Bella nekoliko puta, ne radi lijeèenja, veæ tijekom socijalnih akcija skupljanja novca za zadužbinu za borbu protiv raka èiji su direktori bili njegov otac, senator George Pitt i Bell. Aaron Bell bio je èovjek šezdesetih godina, hiperaktivan, crvenog lica, predebeo i pod stalnim stresom. Pušio je dvije kutije cigareta na dan i pio dvadeset šalica kave. Njegova životna filozofija bila je živi pakleno i umri zadovoljan.On se pojavi iza svojeg stola poput medvjeda na stražnjim nogama. Dirk vikne. Drago mi je da te vidim. Kako je senator?Planira se kandidirati za novi mandat.Nikada neæe prestati, kao ni ja. Sjedni. Ovdje si zbog žene koju su doveli prošle noæi.Zvao je Ken Helm?Ti ne bi prešao prag da nije.Klinika ne izgleda strogo èuvana.Pogledaj ružno kameru i vidjet æeš što æe se dogoditi.Je li pretrpjela trajno ošteæenje mozga?Bell snažno zavrti glavom.Sto posto nakon nekoliko tjedana. Nevjerojatna konstitucija. Nije graðena poput veæine žena koje prolaze kroz ova vrata.Vrlo je atraktivna, reèe Pitt.Ne, ne, ne govorim o izgledu. Ova žena je nevjerojatan fizièki primjerak, kao što je bila i njena sestrièna koju si donio s Antarktike.FBI kaže da su sestriène.Savršeno se genetski slažu, reèe Bell ozbiljno.Previše savršeno.Kako to?Prisustvovao sam postmortem istrazi, a zatim uzeo nalaze i usporedio fizièke karakteristike s damom u krevetu. Ima tu više od obiteljske sliènosti.Helm mi je rekao da je Heidino tijelo ovdje na klinici.Da, na stolu mrtvaènice u podrumu.Mogu li èlanovi obitelji s istim genima, a posebno neæaci, imati identiène dvojnike?, upita Pitt.Nije nemoguæe, ali izuzetno rijetko, odgovori Bell.Kažu da svi imamo svojeg dvojnika negdje na svijetu.Bell se nasmiješi.Neka Bog pomogne jadniku koji izgleda kao ja.I, kuda to vodi, upita Pitt.Ne mogu to dokazati bez mjeseci ispitivanja i testiranja, ali spreman sam staviti svoju karijeru na kocku da su te dvije mlade dame kreirane i proizvedene.Pitt ga pogleda. Ne misliš valjda na androide.Ne, ne, mahne Bell rukom. Ništa tako glupo.Kloniranje?Nikako.Pa, što onda?Vjerujem da su genetièki modificirane.Je li to moguæe?, upita Pitt u nevjerici.Postoji li tehnologija i znanje za takvo što?Postoje laboratoriji puni znanstvenika koji rade na usavršavanju ljudskog tijela putem genetike, ali koliko ja znam, još testiraju miševe. Mogu ti reæi samo da æe Elsie, ako ne doživi sudbinu Heidi, ili ne padne pod kamion, ili je ne ubije ljubomorni ljubavnik, vjerojatno doživjeti sto dvadeset godina.Nisam siguran da bih želio živjeti tako dugo, reèe Pitt zamišljeno.Niti ja, reèe Bell smijuæi se.Sigurno ne u ovom starom tijelu.Mogu li vidjeti Elsie?Bell ustane iz svog stolca i mahne Pittu da ga prati niz hodnik. Otkako je ušao na kliniku, jedino dvoje ljudi koje je vidio bili su administrator u lobiju i dr. Bell. Klinika se èinila nevjerojatno èistom i sterilnom, i beživotnom.

Bell priðe do vrata bez stražara, umetne karticu u elektronski prorez i otvori ih. Žena je sjedila u standardnom bolnièkom krevetu, gledajuæi kroz prozor s rešetkama. Pitt je prvi put vidio Elsie na svjetlu, i bio je zapanjen nevjerojatnom sliènošæu s mrtvom sestriènom. Ista griva plave kose, iste plavosive oèi. Bilo mu je teško vjerovati da su samo sestriène.Gdice Wolf, reèe Bell veselim glasom.Doveo sam vam posjetitelja.On pogleda Pitta i kimne. Ostavit æu vas same. Nemojte dugo. Nije rekao što da uèini u sluèaju problema iako nije vidio kamere, bio je siguran da se svaki pokret i rijeè prate i bilježe.On privuèe stolac njenom krevetu i sjedne, šuteæi gotovo minutu, gledajuæi oèi koje su gledale kroz njegovu glavu prema litografiji Velikog kanjona na drugom zidu. Konaèno, on reèe Zovem se Dirk Pitt. Ne znam znaèi li vam to što, ali èini se da me zapovjednik U2015 prepoznao kad smo komunicirali na ledu.Njene se oèi lagano suze, ali nastavila je šutjeti.Zaronio sam do olupine, nastavi Pitt, i pronašao tijelo vaše sestriène Heidi. Biste li htjeli da sredim transport do Karla u Buenos Aires radi pogreba na vašem privatnom groblju?Pitt je riskirao, ali pretpostavio je da Wolfovi imaju privatno groblje. Ovaj put imao je sreæe. Njen pogled se zamuti dok je pokušavala shvatiti njegove rijeèi. Konaèno, njene usne se stisnu s oèitom ljutnjom, i ona poène drhtati i micati se. Vi otrese se ona.Vi ste odgovorni za smrt naših ljudi u Coloradu!Dr. Bell nije bio u pravu. Vi imate jezik.Bili ste tamo kad je potopljena naša podmornica?, upita ona zbunjeno.Moja akcija u Coloradu bila je samoobrana. I da, bio sam na Polarnoj oluji kad je potonula vaša podmornica, ali nisam odgovoran za taj incident. Ako morate, krivite mornaricu SADa. Da nije bilo njihove intervencije, vaša sestrièna i njena krvava banda pirata potopila bi bezopasni istraživaèki brod i ubila više od stotinu nevinih èlanova posade i znanstvenika. Ne tražite da lijem suze za Heidi. Što se mene tièe, ona i njena posada dobili su što su zaslužili.Sto ste uèinili s njenim tijelom?, upita ona.U bolnièkoj je mrtvaènici, odgovori on. i Rekli su mi da ste vas dvije izrasle iz iste tegle.Mi smo genetièki savršene, reèe Elsie arogantno, za razliku od ostatka ljudske rase.Kako se to dogodilo?Trebale su tri generacije odabira i eksperimentiranja. Moja generacija ima fizièki savršeno tijelo i mentalni kapacitet genija. Takoðer smo izuzetno kreativni u umjetnosti.Stvarno?, reèe Pitt sarkastièno. A ja sam mislio da meðusobno križanje proizvodi imbecile.Elsie pogleda Pitta dugim pogledom, a zatim se hladno nasmije. Vaše uvrede su beznaèajne. Za kratko vrijeme, vi ostali defektni ljudi koji hodaju zemljom bit æete mrtvi.Pitt se pripremi za reakciju u njenim oèima. Zatim nezainteresirano odgovori Ah, da, blizanka komete koja je uništila Amenese prije devet tisuæa godina se vraæa, udara u Zemlju, i desetkuje ljudsku rasu. Veæ znam sve o tome.Gotovo ga nije vidio, ali bio je tu, kratak sjaj oduševljenja pomiješanog s užitkom. Èisto zlo oko bilo je tako zgusnuto da je mogao posegnuti i dodirnuti ga. To ga je uznemirivalo. Osjeti da ona èuva tajnu mnogo zlokobniju od bilo èega što je mogao zamisliti.Koliko je trebalo vašim struènjacima da dešifriraju zapise?, upita ona nehajno.Pet ili šest dana.Njeno lice pokaže zlurado zadovoljstvo.Našim ljudima trebala su tri dana.Bio je siguran da ona laže, pa se nastavi prepirati s njom.Planira li obitelj Wolf proslavu sudnjeg dana?Elsie polako zavrti glavom. Nemamo vremena za gluposti. Naši napori su uloženi u preživljavanje.

Stvarno mislite da æe kometa udariti za nekoliko tjedana?Amenesi su vrlo precizno izraèunali svoje nebeske karte. U njenim oèima pojavi se kratak bljesak nesigurnosti zbog kojeg Pitt posumnja u njenu vjerodostojnost.Rekli su mi.Imamo... veze s nekima od najboljih astronoma u Europi i SADu, koji su potvrdili predviðanja Amenesa. Svi su se složili da je povratak komete predviðen sa zapanjujuæom toènošæu.I tako vaša obitelj škrtih klonova èuva vijesti za sebe, umjesto da upozori svijet, reèe Pitt zlobno. A vaše veze paze da astronomi ne progovore. Dobronamjernost sigurno nije u rjeèniku Wolfa.Zašto uzrokovati svjetsku paniku?, reèe ona bezbrižno.Kakva korist od toga? Bolje da ljudi umru u neznanju, bez straha.Baš ste srce.Život je za najprilagodenije, i one koji planiraju.A velièanstveni VVblfovi? Zašto vi neæete poginuti s ostatkom prljave rulje?Planiramo preživljavanje preko pedeset godina, reèe ona odluèno. Moja obitelj neæe biti uništena poplavama i požarima. Spremni smo preživjeti katastrofu i izdržati posljedice.Pedeset godina, ponovi Pitt. Tada ste pronašli sobu sa zapisima Amenesa o skorom uništenju nakon udara komete?Da, odgovori ona jednostavno.Koliko ukupno ima soba?Amenesi su zapisali da ih je šest.Koliko je pronašla vaša obitelj?Jednu.A mi smo pronašli dvije. To znaèi da su tri neotkrivene.Jedna je izgubljena na Havajima kad je vulkan izlio na nju tone lave, uništivši je. Druga je nestala zauvijek tijekom velikog potresa u Tibetu 800. godine naše ere. Samo jedna je ostala neotkrivena. Pretpostavlja se da leži negdje na padinama Mount Lascara u Èileu.Ako je ostala neotkrivena, reèe Pitt pažljivo, zašto ste ubili grupu studenata koji su istraživali spilju na planini?Ona ga pogleda, ali odbije odgovoriti.U redu, mogu li vas pitati za lokaciju sobe koju je vaša obitelj otkrila?Ona ga pogleda kao da je izgubljena duša.Najraniji zapisi koje smo pronašli nalaze se u hramu koji se nalazi medu ruševinama jednoga od njihovih luèkih gradova. Ne morate me više pitati, gosp. Pitt, rekla sam sve što sam htjela, osim što vam predlažem da se pozdravite s prijateljima i voljenima. Jer, vrlo uskoro, ono što ostane od vaših rastrganih tijela plutat æe morima koja nikada prije nisu postojala.Rekavši to, Elsie Wolf zatvori oèi i iskljuèi se od Pitta i svijeta oko sebe kao da je ušla u duboko smrzavanje.

Poglavlje XXVIIIKad je Pitt napustio kliniku, bilo je kasno poslijepodne i odluèi vratiti se u svoj hangar. Kretao se polako kroz gusti promet preko mosta Rocheambeau dok konaèno nije izišao na Aveniju Washington Memorial. Baš se približavao vratima na putu prema servisnom podruèju zraène luke gdje se nalazio njegov hangar, kad zazvoni njegov telefon Globalstar.Halo.Bok, ljubavnièe, doðe do njega zavodnièki glas Loren Smith.Uvijek se veselim svojoj omiljenoj predstavnici u Vladi.Što radiš noæas?Mislio sam napraviti omlet s dimljenim lososom, istuširati se i gledati televiziju, odgovori Pitt dok mu je stražar mahao rukom, promatrajuæi Ford 36. sa zavišæu.Neženje žive dosadnim životom, reèe ona izazivajuæi ga.Odustao sam od obilaženja barova kad sam navršio dvadeset i prvu.

Sigurno. Ona zastane da odgovori na pitanje jednog od svojih pomoænika. Žao mi je. Biraè me zvao da se požali na rupe na cesti ispred svoje kuæe.Èlanovi Kongresa vode dosadne živote, odvrati on.Samo da ti napakostim, vodiš me na veèeru kod St. Cyra.Imaš dobar ukus, reèe Pitt.Potrošit èu mjeseènu plaèu. Kojim povodom?Imam prilièno debelo izvješèe o Destinv Enterprises na svojem stolu i to æe te poprilièno koštati.Je li ti ikad netko rekao da se baviš pogrešnim poslom?Prodala sam dušu kako bih poduprla neki zakon više puta no što je kurva prodala svoje tijelo klijentima.Pitt stane kod ulaznih vrata u veliki hangar i pritisne šifru na daljinskom upravljaèu. Nadam se da imaš rezervacije. St. Cyr ne prima obiène ljude s ulice.Jednom sam uèinila uslugu glavnom kuharu. Vjeruj mi, imat æemo najbolji stol u sali. Pokupi me ispred moje kuæe u sedam i trideset.Mogu li dobiti popust na vino?Sladak si, reèe Loren blago. Zbogom.Pitt nije bio raspoložen za nošenje kravate u moderni restoran. Obukao je sive hlaèe, tamnoplavi sportski sako i dolèevitu boje šafrana. Dovezao je Forda pred Loreninu kuæu u Alexandriji ona ga primijeti s balkona na èetvrtom katu, mahne i siðe. Bila je šik i glamurozna nosila je èipkanu vestu bez ovratnika boje ugljena i hlaèe ispod kaputa od umjetnog krzna. Nosila je torbu èija je boja odgovarala njenoj odjeæi. S balkona je vidjela da je Pitt podigao krov na Fordu, pa nije stavila šešir.Pitt stane na ploènik i otvori joj vrata. Lijepo je vidjeti da još ima gentlemana, reèe ona zavodnièki se osmjehnuvši.On se sagne i poljubi je u obraz. Dolazim iz stare škole.Restoran je bio udaljen svega dvije milje, preko puta Capitol Beltwaya u okrugu Fairfax u Virginiji. Lice momka koji je parkirao automobile osvijetli se poput svijeæe u bundevi kad je primijetio kako stari Ford staje pred restoranom. Blagi zvuk njegovog ispuha izazivao mu je trnce na leðima. On pruži Pittu potvrdu o parkiranju, ali prije no što se odvezao, Pitt se nagne i provjeri mjeraè daljine.Nešto nije u redu, gospodine?, upita momak.Samo èitam koliko sam milja prošao, odgovori Pitt pogledavši ga znaèajno.Momkov san da æe se provozati Fordom dok je njegov vlasnik na veèeri raspline se u trenutku on polako odveze auto do parkirnog mjesta kraj jednog Bentleva.Cyr je bio intimno veèernje iskustvo. Nalazio se u kolonijalnoj ciglenoj kuæi iz osamnaestog stoljeæa vlasnik, glavni kuhar došao je u Washington iz Cannesa i Pariza nakon što su ga otkrili dvoje bogatih graðana VVashingtona s razvijenim ukusom za vino i hranu. Financirali su restoran, davši kuharu pola zarade. Sala za veèere ukrašena je tamnoplavim i zlatnim bojama, s ukrasom i namještajem u marokanskom stilu. Bilo je svega dvanaest stolova koje je posluživalo šest konobara i èetiri mlada pomoænika. Pittu se u restoranu posebno sviðala akustika. Uz teške zastore i milje tkanine na zidovima, svi zvuèi razgovora bili su svedeni na minimum, za razliku od veæine restorana u kojima ne možete èuti osobu nasuprot sebe, a buka kvari užitak gurmanskog jela.Kad ih je šef sale smjestio za stol u malom privatnom separeu kraj glavne sale, Pitt upita Loren Vino ili šampanjac?Zašto pitaš?, reèe ona.Znaš da me dobar Cabernet èini ranjivom.Pitt naruèi bocu Martin Ray Cabernet Sauvignona od vinskog meštra i smjesti se udobno u kožnu fotelju. Dok èekamo, zašto mi ne bi isprièala što si otkrila o Destinv Enterprises?Loren se nasmiješi. Trebao bi me prvo nahraniti.Prava si politièarka, reèe on satirièno.Ona se nagne dolje, otvori torbu i uzme nekoliko omota s dosjeima. Doda mu ih diskretno ispod stola. Destiny Enterprises sigurno nije korporacija koja uživa u javnim odnosima, promocijskim programima i reklami. Nikada nisu prodali dionice, i u potpunosti su vlasništvo obitelji Wolf koja se sastoji od tri generacije.

Oni ne proizvode, niti distribuiraju izjave o profitu i gubitcima ili godišnja izvješæa. Oèito nikada ne bi mogli s takvom tajanstvenošæu djelovati u SADu ili Europi, ili Aziji, ali imaju golem utjecaj na argentinsku vladu, poèevši od Perona uskoro nakon Drugog svjetskog rata.Pitt je èitao poèetne stranice dosjea kad je stiglo vino. Nakon što je konobar natoèio malo vina u njegovu èašu, on prouèi boju, udahne miris i otpije gutljaj.Nije progutao Cabernet, veæ ga blago promuæka u ustima prije no što æe ga popiti. Zatim pogleda konobara i nasmiješi se.Uvijek me fascinira finoæa, a istovremeno èvrsta duša Martin Ray Cabernet Sauvignona.Izvrstan odabir, gospodine, reèe konobar.Malo naših gostiju zna da postoji.Pitt otpije drugi gutljaj vina uživajuæi u njemu prije no što æe nastaviti prouèavati dosje. Destiny Enterprises se pojavio niotkuda 1947.Loren je gledala u duboko crvenilo u svojoj èaši. Unajmila sam istražitelja da prouèi novine Buenos Airesa iz tog vremena. U poslovnim sekcijama se ne spominju Wolfovi. Uspio je saznati samo glasine da su korporaciju osnovali visoki nacistièki službenici koji su pobjegli iz Njemaèke prije kapitulacije.Admiral Sandecker govorio je o prijevozu nacista i ukradenog blaga podmornicama u Argentinu tijekom zadnjih mjeseci rata. Operaciju je vodio Martin Bormann.Nije li on ubijen pokušavajuæi pobjeæi iz bitke za Berlin?Mislim da nikada nije dokazano da su kosti koje su pronašli poslije mnogo godina njegove.Negdje sam proèitala da je najveæa neriješena misterija rata potpuni nestanak njemaèkog blaga. Niti jedna njemaèka marka ili komadiæ zlata nikada nisu pronaðeni. Je li moguæe da je Bormann preživio i prokrijumèario sve u Južnu Ameriku?On je glavni na popisu sumnjivaca, odgovori Pitt. Poène listati papire dosjea, ali ne pronaðe ništa važno. Veæina su bili èlanci o poslovima Destinv Enterprisesa koji su bili preveliki da bi ostali tajni. Najdetaljnija analiza se nalazi u izvještajima CIAe. Tu su pobrojene razne aktivnosti i projekti u koje je bila ukljuèena korporacija, ali ima malo detalja o operacijama.Èine se prilièno raznovrsni, reèe Pitt. Goleme rudarske operacije iskopavanja dragulja, zlata, platine i drugih rijetkih minerala. Njihov odjel za razvoj i izdavanje raèunalnog softvera je èetvrti najveæi na svijetu iza Microsofta. Ukljuèeni su u izgradnju naftnih polja. Svjetski su predvodnici u nanotehnologiji.Nisam baš sigurna što je to, reèe Loren.Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, konobar priðe stolu radi narudžbe. Što ti se svida?, upita je Pitt.Vjerujem tvom ukusu, reèe ona tiho. Ti naruèi za mene.Pitt nije pokušavao izgovoriti imena jela na francuskom. Držao se klasiènoga engleskog. Za predjelo, uzet æemo domaæu paštetu s tartufima, i juhu vichvssoise. Za glavno jelo, dama æe uzeti zeca u bijelom vinskom sosu, a ja æu štitnjaèe u smedem umaku od maslaca.Kako možeš jesti štitnjaèe?, upita Loren s izrazom gaðenja.Uvijek žudim za dobrim štitnjaèama, odgovori Pitt jednostavno. Gdje smo stali? O, da, nanotehnologija. Koliko ja znam o tome, nanotehnologija je nova znanost koja pokušava kontrolirati sklop atoma, omoguæujuæi konstrukciju gotovo svega moguæeg pod prirodnim zakonima. Molekularne popravke u ljudskom tijelu postat æe moguæe, a proizvodnja æe doživjeti revoluciju. Sve æe se moæi proizvesti jeftino i kvalitetno. Nevjerojatno sitni strojevi koji se mogu reproducirati bit æe programirani da stvore nova goriva, lijekove, metale, i graðevinske materijale koji se ne bi mogli proizvesti normalnim tehnikama. Èuo sam da se velika raèunala mogu sagraditi na prostoru od jednog kubnog mikrona. Nanotehnologija æe biti najvažnija stvar u buduænosti.Ne mogu niti zamisliti kako to funkcionira.Koliko ja shvaæam, cilj je stvoriti ono što struènjaci za nanotehnologiju nazivaju asembler, submikroskopski robot s artikuliranim rukama kojim upravljaju raèunala. Oni bi trebali moæi konstruirati velike, atomski precizne objekte

kontroliranim kemijskim reakcijama, molekulu po molekulu. Asembleri æe èak moæi reproducirati i sami sebe. Teoretski, mogla bi programirati svoje asemblere da ti sagrade novi set palica za golf od metala koji još ne postoje, teevizijski aparat u obliku koji odgovara ormaru za televizor, èak i automobil i zrakoplov, te posebno gorivo za njih.Zvuèi fantastièno.Napredak u sljedeæih trideset godina trebao bi biti zapanjujuæi.To objašnjava dosje o projektu Destinvja na Antarktici, reèe Loren, zastavši da otpije vino. Pronaæi æeš ga u koricama 5A.Da, vidim, potvrdi Pitt.Veliki kompleks za vaðenje minerala iz mora. Sigurno su prvi koji su ikad profitabilno eksploatirali morsku vodu za dobivanje vrijednih minerala.Èini se da su znanstvenici Destinvja razvili molekularni ureðaj sposoban izdvajati minerale kao što je zlato iz morske vode?Pretpostavljam da je program uspješan?Vrlo, reèe Loren. Prema bilješkama švicarskih banaka koje je tajno dobila CIA zaklela sam im se na tisuæu Biblija da æe informacija ostati tajna njihovi depoziti zlata u švicarskim trezorima veliki su gotovo poput onih u Fort Knoxu.Ali, oni moraju kontrolirati proizvodnju zlata, jer bi inaèe njegova cijena pala na tržištu.Prema mojim izvorima, uprava Destinvja još nije prodala niti uncu.Zbog èega onda skupljaju tako veliku kolièinu?Loren slegne ramenima. Nemam pojma.Možda su ga prodavali polako i diskretno, da održe cijene. Da su iznenada preplavili tržište tonama zlata, profit bi im propao.Konobar se pojavi s njihovom paštetom od tartufa. Loren uzme u usta velik zalogaj i naèini oduševljeni izraz. Ovo je èarobno.Da, dobro je, složi se Pitt.Uživali su u pašteti u tišini, pojevši zadnji komadiæ prije no što Loren nastavi s razgovorom. Iako je CIA prikupila masu podataka o neonacistièkom pokretu nakon rata, nemaju nikakvih dokaza da je Destinv Enterprises ili obitelj Wolf ukljuèena u tajne zavjere.Ipak, prema ovome, reèe Pitt, podignuvši gomilu papira, nije tajna daje plijen koji su nacisti ukrali iz trezora Austrije, Belgije, Norveške, Francuske i Nizozemske, uz mnogo zlata i financijskih dobara Židova, prebaèen u Argentinu podmornicama poslije rata.Loren kimne. Veæina zlata i drugih dobara pretvoreno je u valutu i podijeljeno po centralnim bankama.A nositelji fondacija?Tko drugi? Destinv Enterprises, uskoro nakon nastanka, 1947. Èudno je da nema podataka o Wolfu u izvršnom odboru u tim prvim godinama.Sigurno su kasnije preuzeli kontrolu, reèe Pitt.Pitam se kako je obitelj izgurala stare naciste koji su pobjegli iz Njemaèke 1945?Dobro pitanje, odgovori Loren. Tijekom zadnje pedeset i tri godine, carstvo Destinv je naraslo do te mjere da njihova moæ utjeèe na svjetske banke i vlade u nezamislivom stupnju. Oni doslovno posjeduju Argentinu. Jedan od mojih pomoænika ima doušnika koji tvrdi da znaèajna kolièina novca ide u kampanje èlanova našeg Kongresa. Vjerojatno je to razlog što niti jedna vladina istraga o Destinv Enterprises nije imala rezultata.Njihovi pipci sežu i u džepove naših cijenjenih senatora i ljudi iz Bijele kuæe.Loren podigne obje ruke. Ne gledaj mene. Ja nikad nisam dobila niti novèiæa od njih za svoje kampanje.Pitt je lukavo pogleda. Stvarno? Ona ga udari nogom ispod stola. Prestani s tim. Znaš savršeno dobro da nikada nisam bila podmitljiva. Ja sam sluèajno jedna od najcjenjenijih èlanica Kongresa.Možda najljepša, ali tvoji cijenjeni kolege ne poznaju te kao ja.Nije smiješno.Zdjele s juhom vichvssoise stigle su pred njih i oni su uživali u okusu, pojaèanom povremenim gutljajem Caberneta. Vino je brzo prošlo kroz njihove žile

i omamilo im umove, a pažljivi konobari uvijek su bili u blizini da napune èaše. Èini se da ono što nacisti nisu uspjeli postiæi masovnim ubojstvima, razaranjem i ratom sada postižu ekonomskom moæi, reèe Loren.Dominacija svijetom nije u modi, suprotstavi joj se Pitt. Kineski vode možda imaju takve ideje, ali dok ekonomija stvara od zemlje supersilu, oni polako shvaæaju da bi rat sve to samo uništio. Otkako je pala komunistièka Rusija, glavni ratovi u buduænosti bit æe ekonomski. Wolfovi shvaæaju da ekonomska moæ konaèno vodi do politièke moæi. Imaju sredstva da kupe bilo koga i bilo što. Jedino je pitanje što je njihov cilj.Jesi li išta saznao od žene koju si priveo prošle noæi?Samo da je sudnji dan pred nama i da æe cijela ljudska rasa, s izuzetkom obitelji Wolf, naravno, biti izbrisana kad kometa udari u Zemlju.Ne vjeruješ valjda u to?, upita Loren.A ti?, upita Pitt cinièno. Tisuæe sudnjih dana došli su i prošli bez ikakve gužve. Nije mi jasno zašto Wolfovi šire takav mit.Na èemu zasnivaju svoje razmišljanje?Na predviðanjima drevne rase ljudi poznate kao Amenesi.Ne misliš valjda ozbiljno?, reèe ona zbunjeno.Obitelj koja je tako utjecajna i lukava kao Wolfovi vjeruje u mit rase koja je izumrla prije više tisuæa godina?To kažu zapisi u sobama koje smo pronašli u Indijskom oceanu i Coloradu.Admiral Sandecker kratko mi je spomenuo vaša otkriæa u telefonskom razgovoru prije no što sam te pokupila u zraènoj luci, ali to mi još moraš isprièati.Pitt naèini bespomoænu gestu rukama. Nisam imao prilike.Možda bih trebala poèeti sreðivati svoje poslove.Prije no što se susretneš s tvorcem, èekaj da provjerimo kod astronoma koji se bave kometama i asteroidima.Zdjele od juhe su uklonjene i glavna jela su stavljena na stol. Šef je od gulaša od zeca i štitnjaèa napravio remekdjela. Pitt i Loren divili su se naèinu na koji su bili posluženi jedva èekajuæi da ih probaju. Nisu se razoèarali.Zec je bio izvrstan izbor, reèe ona izmeðu zalogaja.Izvrstan je.Pitt je na licu imao izraz ekstaze. Kad mi majstor posluži štitnjaèe, èujem zvona sa svakim zalogajem. Umak je trijumfalan.Probaj mojeg zeca, reèe Loren, podignuvši tanjur.Hoæeš li ti probati moje štitnjaèe?, upita Pitt.Ne, hvala, reèe ona namrštivši nos.Ne volim unutarnje organe.Sreæom, porcije nisu bile tako velike kao jela koja se poslužuju u lošijim restoranima, i nisu se prejeli kad je došlo vrijeme za desert. Pitt je naruèio breskve cardinal kuhane breskve u pireu od malina. Kasnije, uz brandv Remy Martin nastavili su svoju diskusiju.Ništa što sam èuo ili vidio o Wolfovima nema smisla, reèe Pitt. Zašto gomilati bogatstvo ako misle da æe njihovo financijsko carstvo otiæi u dim nakon pada komete?Loren zavrti brandv u èaši, gledajuæi zlatni sjaj tekuæine ispred svjetla svijeæe na stolu. Možda namjeravaju preživjeti katastrofu?To sam èuo od Elsie Wolf i jednog njihovog ubojice u Coloradu, reèe Pitt. Ali kako æe preživjeti svjetsku katastrofu uspješnije od bilo koga drugoga?Jesi li proèitao dosje 18?, upita Loren.Pitt nije odmah odgovorio, veæ proðe koricama dok nije pronašao one s brojem 18. Otvori ih i proèita. Nakon dvijetri minute pogleda Lorenine ljubièaste oèi. Je li to potvrðeno?Ona kimne. Kao da Noa gradi cijelu flotu arka.Èetiri kolosalna broda, reèe Pitt polako. Jedan putnièki brod, ploveæi grad, šest tisuæa stopa u duljinu i tisuæu petsto širok, trideset dva kata, tri i pol milijuna tona. On pogleda gore namrštenih obrva. Lijep koncept, ali nepraktièan.Proèitaj ostatak, reèe Loren. Postaje sve bolje.Gigantsko oceansko plovilo ima veliku bolnicu, škole, zabavne centre, vrhunsku tehnologiju. Ima zraènu luku s dugaèkom pistom na gornjoj palubi na kojoj se

nalazi mala eskadrila mlažnjaka i helikoptera, a stambeni dijelovi i prostorije za èasnike primaju pet tisuæa putnika i posade. Pitt zavrti glavom u nevjerici. Takav golem brod trebao bi primati barem pedeset tisuæa ljudi.Zapravo, dvostruko.Pogledaj ostala tri broda.Pitt nastavi èitati. I oni su mamutskih dimenzija. Jedan je brod za teret i održavanje, s mašinerijom i tvornicama, te golemim brojem vozila, graðevinskom opremom i materijalom. Drugi je zoološki vrt...Vidiš, prekine ga Loren. Imaju arku.Zadnji brod je supertanker za nošenje goleme kolièine nafte, prirodnih plinova i raznih drugih goriva. Pitt zatvori korice i pogleda Loren. Èuo sam da postoje nacrti za takve brodove, ali nisam imao pojma da se zaista grade, a najmanje da ih gradi Destinv Enterprises.Trupovi se grade u dijelovima i onda prevoze u tajno brodogradilište u izoliranom fjordu na južnom vrhu Èilea. Tamo se završava vanjska nadstruktura i unutrašnjost brodova, te namještanje brodova i utovar materijala. Procjene tvrde da bi putnici i posada flote s postojeæim sredstvima mogli preživjeti više od dvadeset godina.Nisu li strani posjetitelji bili na brodovima? Nisu li mediji pisali èlanke o najveæim brodovima na svijetu?Proèitaj CIAino izvješæe o brodogradilištu, objasni Loren.Podruèje strogo èuva mala vojska stražara. Stranci ne mogu uæi niti iziæi. Radnici brodogradilišta i njihove obitelji smješteni su u maloj zajednici na obali i ne mogu napuštati brodogradilište. Fjord je okružen Andama, stotinama planinskih otoka i s dva poluotoka, pa je jedini put unutra morem ili zrakom.CIAino izvješæe se èini površnim. Nisu detaljnije prouèili projekte Destinv Enterprisesa.Loren ispije zadnji gutljaj brandvja. Agent koji je dao izvješæe mojem uredu tvrdi da CIA nije provela detaljnu istragu jer nisu vidjeli prijetnju za interese ili sigurnost SADa.Pitt zamišljeno pogleda izvan zidova restorana.A1 Giordino i ja bili smo na èileanskom fjordu prije nekoliko godina tijekom potrage za otetim brodom. Otmièari su sakrili brod blizu gleèera. Koliko se sjeæam otoka i vodenih putova sjeverno od Magellanovog prolaza, nema dovoljno širokih i dubokih kanala koji bi dozvolili prolaz tako velikih brodova.Možda nisu namijenjeni za plovidbu po sedam mora, predloži Loren. Možda su sagraðeni samo da prežive predviðenu kataklizmu.Koliko god fantastièno izgledalo, reèe Pitt, pokušavajuæi prihvatiti nevjerojatni koncept, blizu si istini. Wolfovi su potrošili milijune kladeæi se na kraj svijeta.Pitt zašuti, i Loren je vidjela da je utonuo u misli. Ona ustane i ode u ženski toalet, davši mu vremena da razmisli o idejama koje su mu prolazile kroz glavu. Iako mu je bilo teško to prihvatiti, poèeo je shvaæati zašto su novije generacije obitelji Wolf genetièki modificirane.Stari nacisti koji su pobjegli iz Njemaèke davno su nestali, ali ostavili su obitelj nadljudi koji æe biti dovoljno jaki da prežive dolazeæu kataklizmu i nakon toga preuzmu ono malo što ostane od civiliziranog svijeta, te sagrade novi, upravljan njihovim standardima superiornosti.

Poglavlje XXIXSive granitne litice provalije uzdizale su se poput divovskih sjena i nestajale u noænom nebu. Ispod, plavobijeli led gleèera blistao je na mjeseèini. Vrh Cerro Murallon, visok 11.800 stopa i prekriven snijegom bio je osvijetljen svjetlom zvijezda izdizao se iznad zapadnih padina južnih Anda i spuštao strmo do mora, a njegovi ponori bili su puni gleèera iz daleke prošlosti. Noæ je bila osvijetljena nebom bez oblaka. Sjaj Mlijeène staze otkrio je malu letjelicu koja je prolazila izmeðu zlokobnih zidova provalije poput šišmiša u potrazi za hranom.

Na južnoj hemisferi bila je jesen, i tanki snijeg veæ je pokrio više predjele. Visoke èetinarke nastanjivale su strmine sve do visinske granice na kojoj su krajolik preuzele gole stijene, sve do oštrih planinskih vrhova. Nigdje se nije moglo vidjeti ljudsko svjetlo. Pitt zamisli kako bi prizor po danjem svjetlu bio velièanstven, ali u deset sati noæu, strme litice i kameniti grebeni bili su mraèni i prijeteæi.Moller M400 Skvcar nije bio mnogo veæi od Jeepa Cherokeeja, ali letio je stabilno poput bilo kojeg drugog zrakoplova mogao je sletjeti na gradsku ulicu i parkirati se u javnoj garaži. Aerodinamièni dizajn sa strmim konusnim vrhom davao mu je izgled izmeðu General Motorsovog automobila buduænosti i raketnog jurišnika iz Ratova zvijezda. Letjelica je imala èetiri pomièna motora koji su joj omoguæavali okomito uzdizanje sa zemlje i vodoravan let brzinomod 300 milja na sat, s maksimalnom visinom leta od 30 tisuæa stopa. Gubitak jednog ili dva motora ne bi nimalo otežao slijetanje. Èak i u sluèaju katastrofalnog kvara, dvostruki padobran spustio bi Skvcar i putnike neozlijeðene na tlo.Senzori i sigurnosni sustavi štitili su letjelicu od grešaka u mehanizmu leta ili raèunalima. Èetiri raèunala stalno su pratila sve sustave, te održavala automatsku kontrolu na unaprijed zadanom putu upravljanom GPS satelitima oni su je vodili preko rijeka i planina, dolina i kanjona. Izuzetno djelotvoran sustav voðenja ukidao je potrebu za pilotom.Pittov pogled na okolinu izvan pilotske kabine bio je ogranièen. Rijetko je pokušavao gledati kroz staklo kabine. Nije htio gledati sjenu zrakoplova na slabom svjedu mjeseca kako prelazi preko oštrih stijena, vrhova drveæa i uzvisina prije no što se pojavi ispred zrakoplova. Posebno nije želio vidjeti kako se zrakoplov i sjena stapaju u jedno. Mogao je promatrati putanju leta na virtualnom topografskom displeju raèunala, dok je oprema za automatsku navigaciju vodila Skvcar prema njegovom odredištu. Automatski stabilizacijski sustav ublažavao je turbulenciju krilcima ispod motora.Pittu je bilo nelagodno letjeti prekriženih ruku dok je zrakoplov zaobilazio planinu usred noæi bez ikakve pomoæi ljudskog uma i ruku. Ali, mogao je samo vjerovati raèunalnom voðenju i pustiti sustav da upravlja letjelicom. Ako je Giordino, koji je sjedio uz njega, bio imalo zabrinut hoæe li raèunalo uspjeti izbjeæi sudar s padinom planine, nije to pokazivao na licu. Mirno je èitao avanturistièki roman pod svjetlom u pilotskoj kabini, dok je Pitt obratio pozornost na nautièku kartu s podvodnim krajolikom fjorda u kojem se nalazilo Wolfovo brodogradilište.Nisu planirali letjeti na sigurnoj visini iznad najviših vrhova. Ovo je bila tajna misija. Moæni potisnici nosili su ih prema njihovom cilju izvan vidika radara i lasera.Oba èovjeka obilno su se znojili u svojim suhim ronilaèkim odijelima DUI CF200 koja su nosili preko termoizolacijskog donjeg rublja, ali nisu se žalili. Odjenuvši se za ronjenje u hladnim vodama prije leta, uštedjeli su vrijeme koje bi im trebalo za presvlaèenje kad slete.Pitt unese kod i proèita brojeve na kutiji.Dvije stotine i dvadeset milja otkako smo poletjeli s broda kod Punta Entrade izvan Santa Cruza.Koliko još?, upita Giordino ne podigavši pogled sa svojeg romana.Malo manje od pedeset milja i još petnaest minuta trebalo bi nas dovesti kod brda iznad VVblfovog brodogradilišta. Toèno mjesto slijetanja programirano je u raèunalo pomoæu poveæane satelitske fotografije.Dovoljno vremena da proèitam još jedno

Poglavlje.Što je to tako zanimljivo da se ne možeš otrgnuti od knjige?Baš sam na dijelu u kojem heroj spašava prekrasnu heroinu koju æe za nekoliko sekunda silovati zli teroristi.Poznat mi je taj scenarij, reèe Pitt umorno. On pogleda raèunalni displej koji je prikazivao teren ispred njih u ekstremnim detaljima pomoæu jake kamere za noæno snimanje u nosu M400. Bilo je to kao putovanje u stroju za fliper.

Planinski krajolik munjevito se približavao i prolazio. Kutija u kutu pokazivala je brzinu, visinu, kolièinu goriva, i udaljenost do odredišta crvenim i naranèastim digitalnim brojkama. Pitt se sjeti kako je koristio slièan sustav u zrakoplovu u kojem su tražili oteti putnièki brod iznad èileanskih fjordova ne dalje od stotinu milja južno od njihovog sadašnjeg položaja.Pitt pogleda kroz prozor prema gleèeru. Uzdahne s olakšanjem vidjevši da je najgori dio puta kroz planine prošao. Mjeseèeve zrake odražavale su se od glatkog gleèera s nepravilnim pukotinama na svakih pola milje. Ledeni pojas se širio kako je bio bliži fjordu u koji je konaèno utjecao, topeæi se.Sada su prošli kroz najgori dio planina i Pitt ugleda svjetla na obzorju iza gleèera. Znao je da to nisu zvijezde, jer su bila okupljena i žmirkala su na maloj visini. Znao je i da su mnogo dalje no što se èini, zbog rijetke atmosfere. Zatim postupno postane svjestan druge skupine svjetala na crnoj ravnici. Još pet minuta i vidjela su se jasno, nepogrješivo svjetla èetiri monstruozna broda poput malih gradova u noæi.Cilj na vidiku, reèe on mirno, bez emocija.Prokletstvo promrmlja Giordino.Baš kad sam stigao do vrhunca!Polako, imaš još deset minuta da ga proèitaš. Osim toga, veæ znam kako æe se završiti.Giordino ga pogleda. Znaš?Pitt ozbiljno kimne. Krivac je batler.Giordino ga pogleda zlokobno i nastavi èitati.Moller M400 nije letio toèno iznad svjetala brodogradilišta i velikih brodova u fjordu. Umjesto toga, kao da ima vlastiti um a i imao ga je on skrene jugozapadno. Pitt je mogao samo gledati svjetla kako prolaze s desne strane zrakoplova.Gotovo, uzdahne Giordino. A u sluèaju da te zanima, nije batler pobio deset tisuæa ljudi, veæ ludi znanstvenik.On kroz prozor pogleda more svjetla ispod sebe.Neæe li nas vidjeti na svojim sustavima detekcije?Izgledi su vrlo mali. Moller M400 je tako mali da je nevidljiv za sve osim najsofisticiranijih vojnih radara.Nadam se da si u pravu, reèe Giordino protežuæi se.Vrlo sam skroman kad se radi o odborima za dobrodošlicu.Pitt osvijetli kartu malom svjetiljkom. U ovom trenutku raèunalo nam daje izbor izmeðu dvije milje ronjenja ili èetiri milje hodanja preko gleèera do brodogradilišta.Hodanje gleèerom po mraku ne izgleda privlaèno, reèe Giordino. Što ako mali deèko gde. Giordino padne u procijep i ostane tamo deset tisuæa godina?Nekako te ne mogu zamisliti u sanduku u muzeju, da te gledaju tisuæe ljudi.Nije loše biti zvijezda iz drevnih vremena, reèe Giordino pompozno.Je li ti palo na pamet da bi vjerojatno bio gol? Teško da si tipièan primjerak muškarca iz dvadeset i prvog stoljeæa.Mogu se nositi s najboljima, samo da znaš.Svaki razgovor prekinut je kad je Moller poèeo usporavati i spuštati se. Pitt je odluèio priæi brodogradilištu podvodnim putom i programirao raèunalo da sleti na planiranu lokaciju kraj obale koju su prema satelitskoj fotografiji odredili analitièari CIAe. Nekoliko minuta kasnije, motori M400 promijenili su smjer potiska i zrakoplovse potpuno zaustavio, lebdeæi u zraku pred slijetanje. Pitt je u mraku mogao vidjeti jedino da se nalaze na trideset stopa iznad uske vododerine. Zatim se Moller spusti i lagano dodirne tvrdu zemlju. Nekoliko sekunda kasnije, motori se prestanu okretati i cijeli sustav se iskljuèi. Navigacijski prikaz govorio je da su predviðeni cilj promašili za samo èetiri pedlja.Nikad u životu se nisam osjeæao tako beskorisnim, reèe Pitt.Da, èovjek se osjeæa suvišnim, doda Giordino. Tek tada je provirio kroz staklo. Gdje srno?U vododerini na pedesetak jarda od fjorda.

Pitt otvori staklo kabine, podigne ga i iziðe iz letjelice na tlo. Noæ nije bila tiha. Zvukovi strojeva u brodogradilištu koji su radili bez prestanka èuli su se preko vode. On otvori prtljažnik i poène dodavati ronilaèku opremu Giordinu, koji je poslagao spremnike za zrak, kompenzatore plutanja, utege, peraje i maske u paralelan red. Navukli su èizme i kapuljaèe i kompenzatore, te prièvrstili spremnike na leda jedan drugome. Obojica su nosili torbe na grudima u kojima su se nalazili pištolji, svjetiljke te Pittov pouzdani Globalstar telefon. Zadnji predmeti koje su izvadili iz M400 bila su dva podvodna vozila Torpedo 2000 s dvostrukim trupovima na baterije prièvršæenim paralelno, poput malih raketa. Njihova maksimalna brzina pod vodom bila je 4,5 milja na sat, a trajanje baterija jedan sat.Pitt priveže na lijevu ruku malo raèunalo za orijentaciju slièno onom kakvo je imao u rudniku Pandora, te ga podesi na frekvenciju GPS satelita. Zatim unese kod koji je prenosio na mali monitor podatke što su pokazivali njihov toèan položaj u odnosu na brodogradilište i kanal fjorda.Giordino prièvrsti na svoju masku spektralni vizor i ukljuèi ga. Krajolik se iznenada pojavi pred njegovim oèima, pomalo maglovit, ali dovoljno jasan da vidi kamenèiæe na tlu promjera pola pedlja. On se okrene Pittu. Kreæemo?Pitt kimne. Kako ti vidiš naš put na tlu, kreni prvi, a ja æu preuzeti kad stignemo do vode.Giordino jednostavno kimne i ne reèe ništa. Nije se niti moglo reæi ništa dok ne prodru kroz zaštitu oko brodogradilišta. Pitt nije trebao telepatske moæi da bi znao o èemu misli Giordino.Mentalno je prolazio kroz istu stvar kao i on.Bili su udaljeni šest tisuæa milja i dvadeset èetiri sata od Sandeckerovog ureda u stožeru NAMPa, prodiruæi u plan koji je roðen pod oblakom ludila.Poèinjene su greške, reèe admiral ozbiljno.Nestala je dr. OConnell.Mislio sam da je zaštitari èuvaju 24 sata, reèe Pitt iznerviran Kenom Helmom.Ono što znamo u ovom trenutku je da je odvezla kæer na sladoled. Dok su stražari sjedili u autu izvan duæana, dr. OConnell i njena kæi ušli su unutra i nisu izišli. Nije moguæe da otmièari znaju unaprijed za spontanu odluku dr. OConnell.Mislite, Wolfovi. Pitt udari šakom po stolu.Zašto stalno podcjenjujemo te ljude?Mislim da æeš biti još neraspoloženiji kad èuješ ostatak, reèe Sandecker mraèno.Pitt ga pogleda dok mu se na licu vidjela nervoza.Da pogodim. Elsie Wolf je nestala iz klinike, kao i tijelo njene sestriène, Heidi.Sandecker obriše zamišljenu mrlju s polirane površine stola.Vjerujte mi, za to je trebao maðionièar, reèe Ken Helm.Klinika ima najnoviju tehnologiju osiguranja.Nisu li vaše kamere otkrile njen bijeg?, upita Pitt. Elsie sigurno nije izišla kroz prednja vrata sa sestriènom preko ramena.Helm lagano nakrivi glavu. Kamere su bile u funkciji, a monitori su zabilježili svaku sekundu. Ožalošæen sam ne, šokiran što moram reæi da nema traga provale.Ti se ljudi sigurno mogu provlaèiti kroz pukotine, reèe Giordino koji je sjedio na suprotnoj strani od Sandeckera.Ili su izumili tablete za nevidljivost.Ništa od toga, reèe Pitt. Jednostavno su lukaviji od nas.Sve što znamo, a to je napola spekulacija, prizna Helm, jest da je mlažnjak Destinv Enterprisesa poletio iz zraène luke kraj Baltimorea i krenuo prema jugu...U Argentinu, završi Pitt.Gdje bi je drugdje odveli?, doda Giordino.Nije logièno da je drže ovdje u SADu, gdje imaju malu ili nikakvu kontrolu nad vladinim istražnim agencijama.Ron Little iz CIAe proèisti grlo. Pitanje je zašto? U jednom trenutku navedeni smo da povjerujemo kako žele eliminirati gosp. Pitta, gosp. Giordina i dr. OConnell zbog njihovog otkriæa sobe u Coloradu i njenih zapisa. Ali sada,

previše ljudi znaju za poruke drevnih ljudi. Zato postaje nevažno saèuvati tajnu.Jedini praktièni odgovor je da trebaju njenu ekspertizu, predloži Helm.Kad sam pitao Elsie Wolf koliko su soba izgradili Amenesi, rekla je da ih je bilo šest, reèe Pitt. Mi smo pronašli dvije, a oni jednu. Dvije su uništene prirodnim silama. Ostala je samo jedna neotkrivena, i rekla je da se nalazi negdje u peruanskim Andama, ali smjernice su nejasne. Kladim se da njihovi struènjaci u raèunalnom odjelu ne mogu razbiti kod s uputama kako pronaæi zadnju sobu.Oteli su je jer misle da ona može dešifrirati kod, reèe Sandecker.Ima smisla, reèe Helm polako.Giordino se nagne nad stol. Poznajem Pat kratko vrijeme, ali sumnjam da æe suraðivati s njima.Little se nasmiješi. Imaju i njenu èetrnaestogodišnju kæi. Trebaju samo zaprijetiti da æe je ozlijediti.Suradivat æe, reèe Helm ozbiljno. Nema izbora.Znaèi, odlazimo tamo i spašavamo je, reèe Pitt.Little ga sumnjièavo pogleda. Ne znamo gdje je toèno drže.U svojem brodogradilištu u Èileu. Wolfovi su toliko luðaèki uvjereni u sudnji dan da bih se kladio kako je obitelj okupljena na brodovima i èeka potop.Mogu vam dati satelitske fotografije brodogradilišta, reèe Little. Ali, moram vam reæi, naši analitièari vjeruju da se zbog njihovog osiguranja do brodova ne može stiæi kopnom, morem niti zrakom.Onda idemo ispod vode.Možete oèekivati i podvodne senzore.Riješit æemo taj problem.Ne slažem se s tim, reèe Sandecker tiho.Preveliki rizik za NAMP. To je posao za specijalce.Nalaženje i spašavanje Pat OConnell i njene kæeri je samo dio plana, objasni Pitt. A1 i ja smo najkvalificiraniji da ispitamo projekt gradnje brodova Destinv Enterprisesa. Prije manje od godine dana izveli smo u minipodmornici tajnu pretragu trupa bivšeg putnièkog broda United States u hongkonškom brodogradilištu. U ovim okolnostima, mora postojati neki sistem iza ludog trošenja milijarda dolara na izgradnju brodova koji ne mogu stiæi do mora.FBI vam ne može pomoæi u tome, reèe Helm.Predaleko je od našeg teritorija.Little je nervozno sklapao ruke.Osim pružanja informacija, bojim se da su ruke moje agencije vezane. Ne bismo od Vlade dobili dozvolu za intervenciju.Pitt pogleda Sandecker a i nasmiješi se.Èini se da smo mi izabrani.Sandecker ne uzvrati osmijeh. Jesi li siguran da moramo hitno prodrijeti u operacije obitelji Wolf?Jesam, reèe Pitt teško. Takoder vjerujem, a ne mogu vam reæi zašto, da iza njihovog poduhvata stoji nešto mnogo zlokobnije. Neki cilj sa strašnim posljedicama.Uska vododerina zavijala je stotinu jarda prije no što je ušla u vode fjorda. Zapadna obala dizala se prema poluotoku èudnog imena Exmouth. Istoèna obala podijeljena je kanalima koje su izdubili gleèeri. Svjetla brodogradilišta i èetiri plutajuæa grada odražavala su se od vode na sjevernom dijelu fjorda. Giordino stane i signalizira Pittu da ostane u sjeni velike stijene. Dva patrolna èamca kretala su se preko crne vode s druge strane kanala, jedan do drugoga, pretražujuæi površinu vode i kopno jakim reflektorima. Giordino prouèi èamce svojim spektralnim senzorima koji su pretvorili tamu u sumraèni dan.Ti si struènjak za glisere, reèe Pitt.Možeš li ih identificirati?Èamac Dvichak Industries, trideset osam stopa, odgovori Giordino odmah.Obièno se grade kao èamci za rješavanje izlijevanja nafte, ali u ovom sluèaju puni su oružja. Dobri, èvrsti, pouzdani èamci. Ne previše brzi, oko osamnaest

èvorova, ali motor od tristo konjskih snaga daje im dovoljno snage za vuèu velikih brodova. Uloga patrolnih èamaca je za njih nova.Prepoznaješ li tip strojnica?Dvostruki automatik, veliki kalibar, naprijed i natrag, odgovori Giordino. To je sve što vidim.Brzina?Èini se da se kreæu oko èetiri èvora, traže uljeze.Dovoljno sporo za naše Torpedoe 2000, reèe Pitt.Kakav zli plan ti se mota glavom?Èekat æemo pod vodom dok se ne okrenu i krenu natrag prema brodogradilištu, odgovori Pitt.Zatim, kad proðu iznad nas, slijedit æemo ih. Mlaz njihovih vijaka zaklonit æe nas od podvodnih senzora.Zvuèi dobro.Kad su patrolni èamci otišli prema jugu, Pitt i Giordino provjere opremu zadnji put prije no što æe navuæi kapuljaèe na glave i neoprenske rukavice na ruke. Zatim su obukli peraje na èizme svojih odijela. Preko kapuljaèa su nosili maske za lice s podvodnim komunikatorima Aquacom. Na kraju, povezali su se tankom uzicom kako se ne bi odvojili i izgubili u crnoj vodi.Nakon što je istisnuo zrak iz izolacijskog odijela Giordino podigne palèeve kako bi pokazao da je spreman. Pitt kratko mahne i ude u vodu. Dno u blizini obale bilo je kamenito i sklisko od alga. Optereæeni opremom, morali su pažljivo hodati kako bi održali ravnotežu dok im voda nije bila do struka tada su jednostavno zaplivali i zaronili pod površinu. Dno je bilo strmo i Pitt zaroni na deset stopa, gdje zastane i izbaci ostatak zraka iz odijela. Disao je plitko, i spuštanje se ubrzalo dok pritisak vode nije stisnuo odijelo, a on dodao malu kolièinu zraka kako bi neoptereæeno lebdio.Kad je stigao na pedeset jarda od obale, Pitt izroni i pogleda na jug. Patrolni èamci stigli su do kraja svoje zone i okretali se. Naša pratnja stiže, progovori kroz komunikator. Nadam se da si u pravu za brzinu od èetiri èvora. To je otprilike najveæa brzina naših plovila.Chve CusslerGiordinova glava izroni iz vode kraj njega.Bit æe tijesno, ali mislim da ih možemo pratiti. Nadajmo se da nemaju infracrvene podvodne kamere.Fjord je širok barem pola milje to je preveliko podruèje da bi se pokrilo kamerama.Pitt se okrene i pogleda prema sjeveru. S cjelodnevnim radom u tri smjene, Wolfovi sigurno daju golem novac za plaæe.U što se kladiš da ne toleriraju sindikate?Što misliš, koliki je gaz èamaca?Manje od dvije stope, ali moramo paziti na vijke. Sigurno imaju tri stope u promjeru.Pažljivo su promatrali približavanje patrolnih èamaca. Procijenivši njihov kurs, maknuli su se još deset jarda a zatim zaronili na dvanaest stopa, prije no što æe reflektori uhvatiti njihove glave na površini. Pod vodom, motori i vijci èamaca zvuèali su èetiri puta glasnije nego na zraku. Okrenuli su se na leda i èekali. Gledali su površinu fjorda s donje strane, promatrajuæi kako se zrake reflektora približavaju plešuæi na ledenoj vodi. Zatim trup èamca proðe iznad njih, tjeran velikom elisom koja je proizvodila ciklon pjene i mjehuriæa. Gotovo trenutaèno, Pitt i Giordino pritisnuli su magnetske prekidaèe za pokretanje svojih motora, zgrabili ruèke i krenuli u zapjenjenom tragu patrolnih èamaca.Na èetiri èvora trag vijaka nije bio tako jak kao kad bi se èamci kretali brzinom od osamnaest èvorova. Lako su održavali stabilizirani kurs iza èamaca, bez problema s valovima i strujama njihovih vijaka. Najveæi problem bio im je to što nisu mogli vidjeti kuda idu. Sreæom, svjetlo na krmi bilo je vidljivo kroz nemirnu vodu, pa ga je Pitt pažljivo gledao, držeæi ruèke svojeg vozila i usmjeravajuæi ga u turbulenciji. Pratili su èamac sljedeæe dvije milje, šest stopa ispod hladne površine vode fjorda, jedva održavajuæi korak, tjerajuæi svoja vozila do krajnjih granica. Brzo su praznili baterije. Pitt se samo mogao

nadati da æe imati dovoljno energije za povratak do vododerine i Skvcara. Njegova jedina utjeha bila je što on i Giordino neæe biti lako vidljivi tako blizu površini pod blještavim svjetlima brodogradilišta. Iako su bili zaštiæeni tragom èamaca i crnim odijelima koja su se stopila s okolinom, neki oštrooki èlan posade mogao bi primijetiti nešto sumnjivo.Ali, nitko ih nije napao. Pitt je toèno pretpostavio daje posada usredotoèena na pretraživanje površina vode ispred broda.Èuješ li me dobro?, upita Pitt preko komunikatora.Svaki slog, odgovori Giordino.Moj monitor pokazuje da smo prešli gotovo dvije milje. Èamac bi se trebao poèeti okretati za sljedeæi krug fjordom. Èim osjetimo da trag skreæe lijevo ili desno, idemo dolje na sigurnu dubinu na nekoliko minuta prije no što izronimo.Slažem se, reèe Giordino mirno kao da èeka autobus na stanici.Za manje od tri minute, patrolni èamac poèeo je zaokretati za 180 stupnjeva. Osjetivši da trag skreæe, Pitt i Giordino zarone na dvanaest stopa i stanu pod vodom dok reflektor nije nestao u daljini, nevidljiv ispod vode. Polako, oprezno, mahnuli su perajama i podigli se gore, ne znajuæi toèno gdje æe u brodogradilištu izroniti.Obje glave pojave se iznad površine vode, a dva para oèiju pregledaju okolinu. Otkrili su da se nalaze na samo sedamdeset pet jarda od prvoga golemog doka koji se pružao više od milje u fjord. Kolosalni ploveæi grad bio je privezan uz najbliži dok, a ostala tri broda nalazila su se kraj paralelnih dokova. Bili su velièanstveni, blistajuæi pod noænim nebom. Pittu i Giordinu koji su ih promatrali iz vode, njihova velièina bila je nezamisliva. Nisu mogli vjerovati da bi takva nevjerojatna masa mogla i plutati, a kamo li ploviti svijetom pokretana vlastitim pogonom.Je li to stvarno?, promrmlja Giordino sa strahopoštovanjem.Pada mi na pamet rijeè gigantsko, reèe Pitt šaptom.Gdje mu je poèetak?Zaboravi brodove za sada. Moramo pronaæi mjesto na kojem æemo skinuti ronilaèku opremu prije no što krenemo do upravnih zgrada.Misliš da je Pat tamo?Ne znam, ali to je dobro mjesto za poèetak.Možemo se kretati ispod doka dok ne stignemo do stijena na obali, reèe Giordino podigavši ruku i pokazavši vodu izmeðu velikih stupova dokova. Na desnoj strani ima dovoljno sjene. Uz malo sreæe, možemo stiæi do tamo i presvuæi se u radnu odjeæu.Radna odjeæa bili su naranèasti kombinezoni slièni odorama amerièkih zatvorenika satelitske fotografije su pokazale da radnici nose sliènu odjeæu. Fotografije su snimili špijunskim satelitom i dali ih Sandeckeru, uz detaljne karte brodogradilišta i mnogih zgrada.Ukljuèivši program u svojem orijentacijskom raèunalu, Pitt podigne monitor i ugleda stupove dokova kako se materijaliziraju pred njegovim oèima kao da je dan. Osjeæao se kao da pliva kroz podvodni hodnik osvijetljen s donje strane.Kretali su se iznad velikih cijevi i elektriènih vodova koji su vodili od obale do kraja doka. Vidljivost je narasla na više od sto stopa pod sjajem tisuæa svjetala tako jakih kao da se nalaze na ulicama Las Vegasa.Pitt je plivao malo ispred i sa strane od Giordina iznad dna pokrivenog glatkim stijenama. Postupno, poèelo se dizati dok se ronioci nisu mogli oduprijeti rukama od njega. Zaustavivši se u pliæaku, vidjeli su stube koje su vodile od maloga betonskog mola nedaleko od stupova dokova. Jedna svijetla kugla bacala je svjetlo na mol, u kontrastu s galaksijom svjetala brodogradilišta. Osvjetljavala je prednji dio malih zgrada za koje je Pitt prema fotografijama znao da su spremišta za alat. Samo boèni zidovi bili su izgubljeni u sjenama.Kako se èini?, upita Giordino.Napušteno, odgovori Pitt. Ali ne znam vreba li netko u mraku. Èim je to rekao, Giordino, koji je gledao kroz svoj spektralni vizor, primijeti kretanje uzduž najbliže kuæe za alat. Uhvati Pitta za rame kad se naoružani stražar s automatskim oružjem preko ramena pojavi na svjetlu i kratko pogleda niz mol. Ležali su nepokretno i napola u vodi, dijelom skriveni stupovima.

Kao stoje Pitt napola i oèekivao, stražar se dosaðivao, jer nikada nije vidio sumnjivu osobu koja se pokušava ušuljati u brodogradilište. Nikakav provalnik, vandal ili lopov ne bi pokušao opljaèkati zgradu udaljenu više od sto milja od najbližeg grada, a posebno ne onu s druge strane nekoliko gleèera i Anda. On se ubrzo okrene i vrati natrag u mrak izmeðu kuæica. I prije no što je stražar nestao u mraku, Pitt i Giordino bili su na doku, s perajama u ruci i svojim plovilima pod miškom, prikradajuæi se uz stube, žureæi da se maknu sa svjetla. Vrata prve kuæe bila su otkljuèana i oni zahvalno udu unutra.Pitt zatvori vrata.Konaèno kod kuæe, reèe Giordino blaženo.Pitt pronaðe platno i objesi ga preko jedinog prozora zaglavivši rubove u pukotine. Zatim ukljuèi svoju ronilaèku svjetiljku i osvijetli prostoriju. Bila je puna pomorske opreme greda s mjedenim i kromiranim vijcima, elektriènih potrepština koje su se sastojale od bala žice i kanta pomorske boje. Sve je bilo precizno organizirano i oznaèeno.Imaju osjeæaj za urednost.To je njihovo njemaèko porijeklo.Oni brzo skinu ronilaèku opremu i odijela. Naranèaste odore koje su izvadili iz torba navukli su preko izoliranog donjeg rublja. Zatim su skinuli èizme i zamijenili ih tenisicama.Palo mi je nešto na pamet, reèe Giordino.Da?Što ako Wolfovo osoblje ima na odjeæi nekakva imena ili oznake koje satelitske fotografije nisu snimile?To nije niti pola našeg problema.Što može biti gore od toga?U južnoj smo Americi, reèe Pitt blago. Niti jedan od nas ne govori španjolski ni toliko da pita za toalet.Možda ne govorim odlièno, ali znam dovoljno za improvizaciju.Dobro. Ti govori, a ja æu se ponašati kao da ne èujem dobro.Dok je Giordino prouèavao kartu brodogradilišta, raèunajuæi najkraæi put do Wolfovih korporacijskih ureda, Pitt je nazvao broj na svojem telefonu.Atmosfera u Sandeckerovom apartmanu u Watergateu bila je teška i zlokobna. Vatra je gorjela u kaminu, topla, ugodna vrsta vatre koja je djelovala utješno iako nije zraèila vruæinom. Trojica ljudi sjedili su na sofama oko niskoga staklenog stola s pladnjem na kojem su bile šalice i napola prazan lonèiæ. Admiral Sandecker i Ron Little sjedili su i zaèarano promatrali starijeg èovjeka u osamdesetim godinama snježnobijele kose, koji je prièao nikada isprièanu prièu.Admiral Christian Hozafel bio je visoko odlikovani èasnik njemaèke mornarice tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je kapetan na podmornicama od lipnja 1942. do srpnja 1945. kad je predao svoju podmornicu u Veracruzu u Meksiku. Nakon rata, kupio je brod Liberty od vlade SADa pod Marshallovim planom i u sljedeæih èetrdeset godina izgradio izuzetno uspješnu brodsku tvrtku. Na kraju je prodao svoje dionice i povukao se u vrijeme kad je njegova flota brojila trideset sedam brodova. Postao je graðanin SADa i živio u Seattleu, na velikom imanju na Otoku Whidbey, gdje je držao jedrenjak od dvije stotine stopa na kojem je zajedno sa svojom ženom plovio oko svijeta.Vi kažete, reèe Little, da Rusi nisu pronašli izgorjele ostatke. Tijela Hitlera i Eve Braun gorjela su pet sati. Galoni benzina iz uništenih vozila oko Reichstaga upotrijebljeni su za natapanje tijela koja su ležala u krateru pokraj bunkera iskopanom ruskom granatom. Vatra je gorjela dok nije ostao samo pepeo i sitni ostatci kostiju. Lojalni SSèasnici stavili su ostatke u bronèanu kutiju. Ništa nije ostalo. Svaki trun pepela i komadiæ kosti stavljeni su u kutiju. Zatim su èasnici stavili u krater izgorjela i neprepoznatljiva tijela muškarca i žene ubijenih tijekom zraènog napada gdje su gorjela zajedno s Hitlerovim psom Blondijem koji je morao testirati kapsule cijanida što su ih kasnije upotrijebili Hitler i Eva.Sandeckerov pogled bio je na Hozafelovom licu.Ta su tijela pronašli Rusi, reèe on.Stari bivši zapovjednik podmornice kimne glavom.

Kasnije su tvrdili da su po zubima sigurno utvrdili identitet Hitlera i Eve Braun, ali znali su da nije tako. Pedeset godina Rusi su podržavali tu prevaru dok su Staljin i drugi visoki sovjetski dužnosnici smatrali da je Hitler pobjegao u Španjolsku ili Argentinu.Što je bilo s pepelom?, upita Little.Mali zrakoplov spustio se kraj bunkera usred plamenova i eksplozija sovjetskih granata dok se ruska vojska približavala srcu grada. U trenutku kad je pilot pripremio svoj zrakoplov za brzo uzlijetanje, SSèasnici dotrèali su i stavili bronèanu kutiju u spremnik za prtljagu. Bez rijeèi, pilot je pokrenuo motor i zrakoplov je jurnuo niz pistu, brzo nestajuæi u dimu što se dizao iznad grada. Pilot je uzeo gorivo u Danskoj i odletio preko Sjevernog mora u Bergen u Norveškoj.Tamo je sletio i predao bronèanu kutiju kapetanu Edmundu Maueru koji ju je prenio u podmornicu U621. U drugu podmornicu, U2015, utovareni su brojni drugi sanduci i kutije s dragocjenim reliktima nacistièke stranke, ukljuèujuæi Sveto koplje i Krvavu zastavu, te druge cijenjene umjetnièke predmete Treæeg Reicha podmornicom je zapovijedao Rudolph Harger.Sve je to bio dio plana pod imenom Nova Sudbina koji je smislio Martin Bormann, reèe Sandecker.Hozafel s poštovanjem pogleda admirala.Vrlo ste dobro informirani, gospodine.Sveto koplje i Krvava zastava, nastavi Sandecker.I oni su bili u teretu U2015?Znate li nešto o koplju?, upita Hozafel.Pisao sam o Koplju u okviru razrednog projekta u Annapolisu, odgovori Sandecker. Legende iz Biblije tvrde da je kovaè imenom Tubal Kain, izravni potomak Kaina, Adamovog sina, iskovao koplje od željeza pronaðenog u meteoru koji je poslao Bog. To je bilo negdje prije 3000. godine p. n. e. Sveto koplje prešlo je s Tubala Kaina na Savla, a zatim na Davida i Solomona, te druge kraljeve Judeje. Konaèno, stiglo je u ruke rimskog osvajaèa Julija Cezara koji ga je nosio u borbu protiv svojih neprijatelja. Prije no što je ubijen, on ga je dao centurionu koji mu je spasio život tijekom rata s Galima. Centurionov sin dao ga je svom sinu, a ovaj svojem, koji je takoðer bio centurion u rimskim legijama. On je bio taj što je stajao na brdu i gledao razapinjanje Krista. Zakon zemlje zahtijevao je da se svi razapeti kriminalci proglase mrtvima prije no što padne mrak kako ne bi oskvrnuli dolazeæi Sabat. Lopovima na križevima kraj Isusa slomili su noge kako bi što prije umrli. Ali, kad je došao red na Isusa, otkrili su da je veæ mrtav. Centurion je, iz razloga koji je odnio sa sobom u grob, probo Isusov bok kopljem, uzrokujuæi neobjašnjivi mlaz vode i krvi. Kad se prolila sveta krv, zaprljano koplje odmah je postalo najsvetiji relikt kršæanstva, uz Pravi križ i Sveti gral.Sveto koplje, koliko se zna, došlo je do kralja Karla Velikog i kasnije ga je naslijedio svaki od careva Svetog rimskog carstva u sljedeæih tisuæu godina. Tada je završilo u rukama habsburških careva i izloženo je u kraljevoj palaèi u Beèu.Sigurno znate i prièu o moæi Koplja, reèe Hozafel, prièu koja je navela Hitlera da ga uzme.Tko god posjeduje Sveto koplje i shvaæa sile kojima ono služi, drži u ruci sudbinu svijeta, bila ona dobra ili loša, citirao je Sandecker.Zato je Hitler ukrao Koplje iz Austrije i èuvao ga do zadnjeg dana. Mislio je da æe tako zavladati svijetom. Da Hitler nikada nije èuo za Koplje, tko zna, možda ne bi pokušao ostvariti svjetsku dominaciju. Njegov zadnji zahtjev bio je da se Koplje sakrije od neprijatelja.Spomenuli ste i Krvavu zastavu, reèe Little.Nije mi poznat niti taj relikt.Godine 1923 pojasni Hozafel,Hitler je pokušao izvesti puè protiv postojeæe njemaèke vlade u Muenchenu. Bila je to katastrofa. Vojska je pucala u gomilu i nekoliko ljudi je ubijeno. Hitler je pobjegao, ali kasnije je suðen i osuðen na zatvor, gdje je proveo devet mjeseci pišuæi Mein Kampf. Puè je postao poznat kao Muenchenski puè. Jednu od

ranih nacistièkih zastava s kukastim križem nosio je neki od revolucionara on je ubijen, a zastava je prekrivena njegovom krvlju. Naravno, postala je krvavi simbol nacistièkih muèenika. Krvava zastava je kasnije korištena u ceremonijama za posveæivanje drugih zastava na stranaèkim skupovima.I tako je nacistièko blago prokrijumèareno iz Njemaèke i zauvijek nestalo, reèe Little meditativno.Prema starim arhivima CIAe, nikada nisu otkriveni tragovi Koplja i drugog blaga, ukljuèujuæi i ukradene umjetnine i plijen iz banaka i trezora.Vaša podmornica, reèe Sandecker mirno, bila je U699.Da, ja sam bio njen kapetan, prizna Hozafel.Uskoro nakon što su utjecajni nacistièki vojni èasnici, visoki stranaèki dužnosnici i Hitlerov pepeo bili na palubi, isplovio sam iz Bergena prateæi U2015. Do sada je nestanak Hitlera bio tajna. Prièam vam ovu prièu samo zbog gosp. Littlea i zbog moguænosti, koliko sam shvatio, da svijet zadesi kaos nakon udara komete. Ako je to istina, onda je moja zakletva na šutnju nevažna.Još nismo spremni prepustiti se sudbini, reèe Sandecker.Želimo znati je li Wolfova obitelj stvarno potrošila neizrecive kolièine novca za izgradnju golemih arka zbog fanatiènog vjerovanja da æe kataklizma uništiti Zemlju i sva živa biæa na njoj ili imaju neki drugi motiv.Zanimljiva obitelj, Wolfovi, reèe Hozafel zamišljeno.Pukovnik Ulrich Wolf bio je jedan od najpovjerljivijih ljudi Hitlerovog osoblja. Brinuo se da budu izvršene Hitlerove iracionalne zapovijedi i najjednostavnije želje. Pukovnik je bio i voda skupine posveæenih nacista koji su formirali elitnu grupu SSèasnika odluènih u obrani svoje vjere. Nazivali su se Èuvarima. Veæina je poginula u zadnjim danima rata svi osim pukovnika Wolfa i trojice drugih. On i njegova obitelj žena, èetiri sina i tri kæeri, dva brata, tri sestre i njihove obitelji isplovili su na palubi U2015. Jedan stari mornarièki drug koji je preživio isprièao mi je da je Wolf zadnji od nekolicine Èuvara i daje stvorio neku vrstu privremenog reda zvanog Nova Sudbina.To je istina. Djeluju kao golemi konzorcij poznat pod imenom Destinv Enterprises, reèe Sandecker Hozafelu.Stari njemaèki morski vuk se nasmiješi. Znaèi, zamijenili su odore i propagandu poslovnim odijelima i poreznim prijavama.Više se ne nazivaju nacistima, modernizirali su svoj manifest, reèe Little.Takoder su stvorili rasu nadljudi, reèe Sandecker.Genetièkim inženjeringom, nova generacija Wolfova ne samo da meðusobno slièi, veæ ima identiène fizièke karakteristike i anatomiju. Imaju umove genija i izuzetan imunološki sustav koji im omoguæuje izuzetno dug život.Hozafel se vidljivo ukoèi, a oèi mu poprimiše izraz dubokog straha. Genetièki inženjering, kažete? Jedan od kanistera koji je prevozila moja podmornica stalno je bio zatvoren.On duboko udahne. Sadržavao je spermu i uzorke tkiva uzete od Hitlera tjedan dana prije no što se ubio.Sandecker i Little izmijene napete poglede.Mislite da je moguæe da je Hitlerova sperma upotrijebljena za stvaranje kasnijih generacija Wolfova?, upita Little.Ne znam, reèe Hozafel nervozno.Ali bojim se da je moguæe, s obzirom da je radio sa èudovištem iz Auschwitza znanim kao Anðeo smrti, dr. Josephom Mengeleom, da je pukovnik Wolf eksperimentirao s Hitlerovom spermom i oplodio žene obitelji Wolf.To je najodvratnija pomisao koju sam ikad èuo, promrmlja Little. Iznenada prigušeni zvuk prekine razgovor. Sandecker pritisne gumb na telefonu ispred sebe.Ima li nekoga kod kuæe?, zaèuje se Pittov glas.Da, odgovori Sandecker napeto.Ovdje pizzerija Kosi toranj iz Pizze. Naruèili ste pizzu?Jesam.Želite li salamu ili šunku na pizzi?Radije salamu.

Ide u peænicu. Nazvat æemo vas kad naš raznosaè krene. Hvala što ste naruèili kod nas.Zatim se linija prekine i zaèuje se pozivni ton.Sandecker prijeðe rukom preko lica. Kad ju je maknuo, pogled mu je bio napet i mrk. U brodogradilištu su.Bog im pomogao, promrmlja Little.Ne razumijem, reèe Hozafel. Je li to bila neka šifra?Satelitski telefoni nisu imuni na prisluškivanje odgovarajuæom opremom, objasni Little.Ima li to neke veze s Wolfovima?Vjerujem, admirale, Sandecker spusti glas i tiho odgovori, da je vrijeme da èujete našu stranu prièe.

Poglavlje XXXÈim su Pitt i Giordino izišli iz spremišta za alat, glas na španjolskom jeziku pozove ih iza ugla zgrade. Giordino mirno odgovori i mahne rukama. Oèito zadovoljan odgovorom, stražar se vrati do svojeg stražarskog mjesta oko zgrada. Pitt i Giordino saèekaju trenutak, a zatim iziðu na put koji je vodio prema srcu brodogradilišta.Što te stražar pitao, i što si mu odgovorio?, upita Pitt.Želio je cigaretu, a ja sam mu rekao da ne pušimo.I nije ništa posumnjao?Nije.Tvoj španjolski je bolji no što sam mislio. Gdje si ga nauèio?Družeèi se s trgovcima na plaži svojeg hotela u Mazatlanu, odgovori Giordino skromno. A kad sam bio u srednjoj školi, nekoliko fraza me nauèila mamina èistaèica.Kladim se da to nije jedino što te nauèila, reèe Pitt ironièno.To je druga prièa, reèe Giordino bez da se zbuni.Od sada, bolje da ne govorimo na engleskom kad smo u blizini radnika.Kakvo oružje nosiš sa sobom?Stari dobri Colt 45. Zašto pitaš?Nosiš taj relikt otkako te znam. Zašto ne kupiš modernije oružje?To je kao stari prijatelj, reèe Pitt tiho.Spasio mi je glavu više puta no što mogu nabrojiti.On kimne prema kvrgi na Giordinovom kombinezonu. A ti?Jedan od onih ParaOrdnancea 101 koje smo uzeli onim klaunovima u rudniku Pandora.Barem imaš dobar ukus.A bio je i besplatan, reèe Giordino smiješeæi se. Zatim kimne prema glavnim zgradama brodogradilišta. Kamo idemo?Pitt pogleda svoje raèunalo u kojem se nalazio plan brodogradilišta. Pogleda uz cestu koja je vodila kraj dokova, sa èije su druge strane bili golemi metalni hangari. Pokaže prema zgradi s dvadeset katova koja se dizala iznad hangara, dobru milju uz cestu.Visoka zgrada s desne strane.Nikada nisam vidio tako veliko brodogradilište, reèe Giordino, gledajuæi gigantski kompleks.Veæe je od bilo èega u Japanu i Hong Kongu.Iznenada su stali i pogledali najbliži superbrod, poput seljaka iz neke zabiti, podignutih glava prema visokim zgradama. Mlazni zrakoplov upravo je slijetao na pistu orijaškog broda. Zvukovi motora širili su se su preko vode, do padina planina, i opet natrag. Pogled je bio zaprepašæujuæi. Èak i najbolji holywoodski specijalni efekti ne bi mogli replicirati stvarnost.Niti jedno od brodogradilišta diljem svijeta nema kapacitet za izgradnju ovakvih brodova, reèe Pitt, stojeæi i zureæi fascinirano u gargantuanski brod usidren duž doka, èiji je trup naizgled nestajao u beskraju. Niti jedna zgrada na zemlji, ukljuèujuæi i blizance Svjetskog trgovaèkog centra u New Yorku, nije se mogla mjeriti s nezamislivom velièinom Wolfove arke.

Osim pramca, plovilo nije podsjeæalo na brod. Izgledalo je poput modernog nebodera položenog na zemlju. Cijelo nadpalublje bilo je obloženo u zatamnjeno staklo èvrstoæe èelika. Parkovi s drveæem mogli su se vidjeti na drugoj strani stakla, izmeðu kamenih vrtova. Nije bilo promenada, vanjskih paluba niti balkona. Sve palube bile su potpuno zatvorene. Konvencionalni šiljati pramac bio je pod kutom, napravljen tako da smanji razorni udar plimnog vala.Prouèio je krmu broda s nešto veæim interesom.Poèevši od linije vode, dvadeset paralelnih izboèina sliènih dokovima dugih oko dvjesto stopa pružalo se sa strane, ispod visokog krova koji su držali grèki stupovi visoki pedeset stopa. Dokovi su bili pokrov za brodske vijke, ali i mala luka za glisere, hidroglisere i hoverkrafte. Široka stubišta i staklena dizala uzdizala su se od prednjeg kraja dokova prema glavnom nadpalublju. Koliko god se to èinilo nemoguæim, gigantsko plovilo imalo je vlastitu marinu, gdje su se èamci mogli usidriti, ili ih se moglo podiæi izvan vode kad je brod u pokretu.Pitt je prouèavao tisuæe radnika koji su se kretali dokovima i otvorenim palubama. Operacija opskrbljivanja broda èinila se užurbanom. Dizalice su se kretale na traènicama uzduž doka, podižuæi drvene sanduke u goleme otvore za teret smještene u trupu. Prizor je bio previše nestvaran. Èinilo se nevjerojatnim da ovi ploveæi gradovi neæe isploviti iz fjorda na otvoreno more. Njihov primarni zadatak bio je preživjeti velike plimne valove prije no što budu odvuèeni snagom mora u dublju vodu.Nisu se mogli šuljati u sjenama, jer pod blještavim svjetlima i nije bilo sjena. Pitt i Giordino ležerno su hodali širokom cestom, mašuæi povremenom stražaru koji bi ih jedva pogledao. Pitt brzo primijeti da se veæina radnika kreæe brodogradilištem u elektriènim kolima. On poène tražiti slobodna kola, i uskoro primijeti nekoliko parkiranih ispred velikog skladišta.Pitt krene prema kolima, praæen Giordinom koji nije mogao odvojiti pogled od brodova. Ovo mjesto se ne može prijeæi pješice, reèe Pitt. Više se volim voziti.Kola na baterije bila su dostupna svakome tko se želio voziti. Nekoliko ih je bilo parkirano oko velike jedinice za punjenje, a žice su vodile do utiènica ispod prednjih sjedala. Pitt izvadi utikaè iz prvih kola u redu. Prebacili su kalemove za žice i konzerve s bojom u prtljažni dio otraga, te sjeli na prednja sjedala. Pitt okrene kljuè i krene kao da to radi svaki dan godinama.Vozili su se kraj dugog niza hangara dok nisu stigli do visoke zgrade s uredima. Ulaz drugog doka pružao se od ceste uzduž obale. Drugi plutajuæi levijatan imao je ozbiljniji izgled od prvog koji je trebao primiti putnike za novi svijet. Ovaj brod namijenjen je nošenju agrikulturnog tereta.Razne vrste drveæa i grmlja utovarivane su na palubu pomoæu velikih vagona vuèenih uz teretne rampe do trupa. Stotine dugih cilindriènih kontejnera s oznakama Sjemenke bilo je složeno na doku i èekalo utovar. Dugi konvoj poljodjelske opreme, kamioni i traktori raznih velièina, kombajni, plugovi i ostali strojevi unošeni su u neizmjernu unutrašnjost broda.Ti ljudi misle zapoèeti novi svjetski poredak u velikom stilu, reèe Pitt, još uvijek pokušavajuæi apsorbirati velièinu prizora.U što se kladiš da jedan od preostalih brodova prevozi parove životinja?Neæu se kladiti, odgovori Pitt. Nadam se samo da su zaboravili ponijeti muhe, komarce i otrovne reptile.Giordino otvori usta da odgovori, ali predomisli se i iziðe iz kola kad ih je Pitt parkirao kraj stuba koje su vodile u modernu zgradu staklenih zidova. Uzeli su elektrièni kabel i kantu s bojom, te ušli unutra i došli do dugog pulta s dva stražara. Giordino se osmjehne svojim najprijaznijim osmijehom i reèe jednom od stražara nešto na španjolskom. Stražar jednostavno kimne i pokaže prstom u smjeru dizala. Što si im prodao ovaj put?, upita Pitt kad su ušli u dizalo istovremeno se nagne natrag i ugleda kako jedan stražar podiže telefon i uzbuðeno nešto govori. Zatim se vrati u dizalo, i vrata se zatvore.Rekao sam da nas je poslao jedan od VVblfova kako bismo izveli popravke strujnih vodova iza zida u potkrovlju na desetom katu, a zatim popravili zid i obojili ga kad završimo. Nije me ništa pitao.Pitt potraži TVkamere u dizalu, ali nije ih bilo. Èinilo se da se VVblfovi ne boje sabotaže. Ili su znali da su oni ovdje i postavili im zamku. Možda je

pretjerivao, ali nije ni trenutka vjerovao VVblfovima. Osim toga, imao je osjeæaj da ih je stražar na porti oèekivao.Vrijeme za genijalni plan, reèe on.Giordino ga pogleda. Plan C?Stat æemo na petom katu da zbunimo stražare koji vjerojatno prate naše kretanje. Ali, ostat æemo unutra i poslati dizalo do potkrovlja, a mi æemo se popeti na njega i nastaviti s vožnjom do vrha izvana.Nije loše, reèe Giordino, pritisnuvši gumb za zaustavljanje dizala na petom katu.U redu, reèe Pitt. Drži me na ramenima dok se ne popnem na strop. Ali, nije se maknuo. Iako nije primijetio kamere, bio je potpuno siguran da u dizalu postoje ureðaji za prisluškivanje. Stajao je mirno i cerio se Giordinu. Ovaj odmah shvati i izvadi svoj P10.Prokletstvo, težak si, promrmlja on.Daj mi ruku i povuæi æu te, reèe Pitt tiho uzevši svoj Colt 45 u desnu ruku. Ostavši u dizalu, stali su na suprotne strane vrata i stisnuli se uza zidove. Vrata se otvore i tri stražara u identiènim crnim kombinezonima i kapama navuèenim preko lica ulete unutra, spremnih pištolja, promatrajuæi otvor na stropu dizala. Pitt ispruži nogu i spotakne treæeg èovjeka, koji padne na prvu dvojicu, i svi završe u gomili na podu. Zatim pritisne gumb za zatvaranje vrata, prièeka da sidu nekoliko stopa i pritisne gumb za zaustavljanje, zaglavivši dizalo izmeðu katova.Giordino struèno udari dva stražara po glavi drškom svojeg pištolja prije no što su se uspjeli podiæi, a zatim pritisne cijev u glavu treæega i zareži na španjolskom. Baci pištolj ili si mrtav.Stražar je bio èvrst i efikasan poput plaæenika iz rudnika Pandora. Pitt se pripremi, osjetivši da bi mogao pokušati munjevit pokret i opaliti prvi. Ali, primijetivši hladan pogled u Pittovim oèima, on shvati smrtonosnu prijetnju. Znajuæi da æe na najmanji treptaj dobiti metak u glavu, odluèi baciti pištolj na pod isti kakav je u ruci držao Giordino. Vi klaunovi neæete nikuda reèe stražar na engleskom.Gle, gle, reèe Pitt.Što to imamo ovdje? Još jedan plaæeni ubojica kao u Coloradu. Karl Wolf vam sigurno dobro plaæa da ubijate i umrete za njega.Odustani, èovjeèe, ti si taj koji æe umrijeti.Vi imate ružnu naviku ponavljanja iste stare pjesme.Pitt uperi svoj Colt na pedalj od stražarevog lijevog oka, i poravna ga s licem. Dr. OConnell i njena kæi. Gdje ih držite?Nije pokušavao imitirati zvuk èegrtuše, ali bio je prilièno blizu. Govori ili æu povuæi otponac. Vjerojatno æeš preživjeti, ali neæeš imati oèi. A sada, gdje su?Pitt je bio èvrst, ali ne i sadist. Izgled njegovog izoblièenog lica i zloba u oèima bili su dovoljni da prevare stražara da æe mu luðak uništiti oèi. Na jednom su od velikih brodova.Kojem?, upita Pitt. Ima ih èetiri.Ne znam, kunem se, ne znam.Laže, reèe Giordino tonom koji bi smrznuo naftu.Istina, reèe Pitt zlokobno, ili æu ti raznijeti obje oène jabuèice.On povuèe kokot pištolja i pritisne cijev uz rub stražarevog desnog oka, u ravnini s lijevim.Njegovo lice nije se transformiralo od prkosa do straha, ali on ipak promuca, s oèima punim mržnje Ulrich Wolf. Drže je na Ulrichu Wolfu.Kojije tobrod?Brodgrad koji æe ponijeti ljude Èetvrtog carstva na more nakon kataklizme.Trebalo bi nam dvije godine da pretražimo takav brod, reèe Pitt. Reci nam toèniju lokaciju ili ostani bez oèiju. Brzo!Šesta razina, odjel K. Ne znam koji apartman.Opet laže, reèe Giordino promuklo. Povuci otponac, ali èekaj da se okrenem. Ne mogu vidjeti krv na namještaju.Onda me ubij i završi s tim, zareži stražar.Gdje Wolfovi nalaze smeæe kao što si ti?

Zašto bi te to zanimalo?Ti si Amerikanac. Nije te našao na ulici, pa si sigurno došao iz vojske, iz neke elitne jedinice, osim ako nisam u krivu. Tvoja lojalnost prema obitelji Wolf je izvan razuma. Zašto?Dati život za Èetvrto carstvo je èast. Plaæen sam time što znam, kao i svi mi, da æe naše žene i djeca biti sigurni na palubi Ulricha Wolfa kad ostatak svijeta bude uništen.Znaèi, to je tvoje osiguranje.On ima ljudsku obitelj?, reèe Giordino zapanjeno.Zakleo bih se da liježe jaja.Od kakve koristi je bankovni raèun s milijardu dolara kad æe svijet nestati?Mrzim pesimiste, reèe Giordino zamahnuvši cijevi pištolja prema plaæenikovom vratu ovaj onesviješten padne na nepokretna tijela svojih drugova. U gotovo istom trenutku u zgradi se zaèuje niz alarma. To je to. Morat æemo se pištoljima probiti iz ove jazbine.Stil i sofistikacija, reèe Pitt nezabrinuto.Uvijek stil i sofistikacija.Šest minuta kasnije, dizalo se zaustavi u predvorju i vrata se otvore. U prostoriji se nalazilo oko dva tuceta ljudi u streljaèkom položaju s automatskim oružjem uperenim u dizalo.Dvojica ljudi u crnim odorama straže s kapama navuèenim gotovo do oèiju podignu ruke i viknu na engleskom i španjolskom Ne pucajte. Ubili smo dva uljeza! Zatim izvuku za noge dva tijela odjevena u naranèaste kombinezone na mramorni pod lobija i grubo ih bace. Ima ih još koji djeluju iznutra, reèe Giordino uzbuðeno.Zabarikadirali su se na desetom katu.Gdje je Max?, upita stražar koji se ponašao kao da je zapovjednik. Pitt se okrene i pokaže prema gore, prekrivši rukom lice kao da briše znoj. Giordino reèe Morali smo ga ostaviti. Ranjen je u borbi. Brzo pošaljite doktora.Dobro uvježbana postrojba razdvoji se brzo na dva dijela jedan ode prema dizalu, a drugi prema požarnim stubama. Pitt i Giordino kleknu nad dva onesviještena stražara koje su izvukli iz dizala i naprave se kao da ih pretražuju, dok nisu uoèili priliku da tiho iziðu iz lobija kroz prednja vrata.Ne mogu vjerovati da je uspjelo, reèe Giordino dok su jurili na kolima prema doku kraj kojeg se nalazio Ulrich Wolf.Sreæom, bili su previše koncentrirani na hvatanje zlih uljeza a da pogledaju naša lica i shvate da smo stranci.Moja odora je preduga i preuska. A tvoja?Prekratka i prekomotna, ali nemamo vremena za krojaèa, promrmlja Pitt vozeèi kola natrag prema prvom doku i zaobilazeæi pri tome dizalicu koja se kretala traènicama. Pritiskao je pedalu gasa do kraja, ali kola su se veæ kretala maksimalnom brzinom od dvanaest milja na sat, što se èinilo užasno sporo.Vozili su se uzduž golemog grada na vodi, izbjegavajuæi prometna mjesta utovara. Dok je bio pun radnika od kojih su se mnogi kretali u elektriènim kolima, a drugi na biciklima nekolicina se èak vozila na koturaljkama. Pitt je èesto morao stiskati koènicu kako se ne bi sudario s radnicima koji bi mu nesmotreno presjekli put, zaokupljeni svojim poslom.Golemi vilièari takoðer su ignorirali njihovo približavanje i prelazili bi put kako bi prenijeli svoj teret, kreæuæi se uz rampe do golemih skladišta. Za Pittom se dizalo bezbroj stisnutih šaka i ljutitih uzvika dok je zaobilazio prepreke, bile one ljudi ili predmeti. Da nisu nosili crne stražarske odore ukradene od stražara u dizalu, sigurno bi ih zaustavili i zaprijetili im zbog tako nesmotrene vožnje. Vidjevši priliku da se ukrca na brod bez penjanja dugim stubištem, Pitt okrene volan i naglo skrene desno na rampu na kojoj nije bilo vozila, preko glavne palube, a zatim niz drugu rampu u utrobu ploveæeg grada, gdje se ostavljao teret i izvodilo održavanje broda. U unutrašnjosti skladišta s golemim prolazima koji su vodili u svim smjerovima prema nižim razinama broda Pitt primijeti èovjeka u crvenim kombinezonu koji je upravljao utovarom opreme. On uputi Giordina što da pita na španjolskom i naglo stane.Brzo, imamo hitan sluèaj na razini šest, odjel K, vikne Giordino. Kako æemo najbrže doæi do tamo?

Prepoznavši crnu stražarsku odoru, èovjek upita Zar ne znate?Baš smo premješteni iz obalne straže, odgovori Giordino, i ne poznamo Ulricha Wolfa.Prihvativši prisutnost stražarskog osoblja u hitnoj misiji, nadzornik utovara pokaže niz hodnik. Vozite do drugog dizala s desne strane. Parkirajte kola i krenite dizalom do èetvrte palube. Tako æete stiæi do tramvajske stanice osam. Uðite u tramvaj za odjel K. Zatim idite hodnikom u sredini broda do ureda osiguranja i pitajte ponovno, osim ako ne znate koji apartman tražite.Onaj u kojem su zatvorene amerièka znanstvenica i njena kæi.Nemam pojma koji bi to mogao biti. Morat æete pitati šefa osiguranja ili vodu odjela K kad stignete.Muchos gracias, reèe Giordino preko ramena Pitt je veæ kretao prema dizalima. Do sada je dobro, rekao je èovjek padajuæi s Empire State Buildinga.Zatim doda Moji komplimenti. Zamjena naranèastih kombinezona za crne odore stražara bila je majstorski potez.Bio je to jedini naèin da se izvuèemo iz zamke koji sam mogao smisliti, reèe Pitt skromno.Koliko vremena imamo prije no što nas zaustave?Ako si dobro udario stražara, neæe se osvijestiti tako brzo da im kaže kuda idemo. U sljedeæih deset minuta otkrit æe samo da smo došli na palubu Ulricha Wolfa. Još ne znaju tko smo i što želimo.Slijedili su upute nadzornika utovara i zaustavili kola kraj drugog dizala. Bilo je sagraðeno za podizanje teških tereta i prostrano. Radnici su stajali kraj sanduka konzervirane hrane. Pitt i Giordino im se pridruže i sidu na razini šest, blizu utovarne platforme podignute iznad dvostrukih traènica koje su bile položene duž cijelog broda. Nestrpljivo su hodali platformom pet minuta, a tad se pojavio elektrièni tramvaj s pet kola obojenih u blagu žutu boju izvana, a hijacintno ljubièastu iznutra i tiho stao. Vrata se otvore uz tihi šištavi zvuk. Ušli su u prva kola i otkrili da se nalaze u vozilu za èetrdeset putnika napola punom ljudi u šarenim kombinezonima. Kao privuèen magnetom, Giordino sjedne kraj privlaène žene srebrenoplave kose i plavih oèiju èiji je kombinezon bio plavosiv. Pitt se ukoèi prepoznajuæi crte lica obitelji Wolf.Ona ih pogleda i nasmiješi se. Izgledate kao Amerikanci, reèe na engleskom s blagim španjolskim naglaskom.Kako znate?, upita Pitt.Skoro sve naše stražarsko osoblje regrutirano je iz Amerièke vojske, odgovori ona.Vi ste èlanica obitelji Wolf, reèe on tiho kao da govori s pripadnicom elite. Ona se vedro nasmije. Strancima se sigurno èini da svi dolazimo iz iste tegle.Vaša meðusobna sliènost je zapanjujuæa.Kako se zovete?, upita ona autoritativnim tonom.Moje ime je Dirk Pitt, reèe on ukoèeno, zapravo glupo, prouèavajuæi njene oèi. Nije bilo reakcije. Nije bila upoznata s njegovim akcijama protiv obitelji. Moj mali prijatelj se zove Al Capone.Rosa Wolf, predstavi se ona.Èast mi je, gdice Wolf, reèe Pitt, sudjelovati u velikom pothvatu vaše obitelji. Urlich Woje velièanstveno remekdjelo. Moj prijatelj i ja stigli smo iz marinaca SADa prije samo dva tjedna. Zaista je privilegija služiti obitelji koja je ostvarila tako izuzetan i genijalan pothvat.Moj roðak Karl je pokretaèka sila iza konstrukcije Ulricha Wolfa i ostala tri broda Èetvrtog carstva, reèe Rosa s ponosom, zadovoljna Pittovim pohvalama. Sakupio je najbolje svjetske mornarièke arhitekte i inženjere kako bi osmislili i kreirali naša plovila, od planova do završne faze, u potpunoj tajnosti. Za razliku od veæine velikih putnièkih brodova i supertankera, naši brodovi nemaju jedan trup, veæ tisuæu vodonepropusnih odvojenih odjela. Ako tijekom masivne navale vode koja se oèekuje kad nastupi kataklizma stotinu æelija bude ošteæeno i preplavljeno vodom, naši brodovi neæe potonuti niti deset pedalja.Stvarno zapanjujuæe, reèe Giordino, glumeæi opèinjenost.Koji pogon koriste?

Devedeset dizel motora od deset tisuæa konjskih snaga koji mogu pokretati brod kroz vodu brzinom od dvadeset pet èvorova.Grad od pedeset tisuæa stanovnika koji se može kretati svijetom, reèe Pitt. Èini se nemoguæim.Ne pedeset tisuæa, gosp. Pitt. Kad doðe vrijeme, ovaj æe brod nositi sto dvadeset pet tisuæa ljudi. Ostali æe brodovi nositi po pedeset tisuæa ljudi, što èini dvije stotine sedamdeset i pet tisuæa, i svi su obuèeni i uvježbani da podignu Èetvrto carstvo iz pepela arhaiènog demokratskog sistema.Pitt se odupre porivu da ude u vruæu debatu on usmjeri svoju pozornost kroz prozor tramvaja. Promatrao je park od barem dvadeset akra kako prolazi kraj tramvaja. Još jednom, zapanjio ga je razmjer VVblfovog projekta. Staze za bicikle i trèanje vodile su izmeðu drveæa i jezeraca s labudovima, guskama i patkama.Rosa primijeti njegovu fascinaciju pastoralnim prizorom.Ovo je jedan od mreže parkova i rekreacijskih podruèja koja èine ukupno pet stotina akra. Jeste li vidjeli sportske terene, bazene i toplice?Pitt zavrti glavom. Kratko smo ovdje.Jeste li oženjeni, imate li djece?Prisjetivši se svojeg razgovora sa stražarom, Pitt kimne.Djeèaka i djevojèicu.Regrutirali smo najbolje edukatore na svijetu kako bi upravljali našim školama, od vrtiæa do poslijediplomskog studija.To je dobro znati.Vi i vaša žena moæi æete uživati u kazalištima, edukacijskim seminarima i konferencijama, knjižnicama i umjetnièkim galerijama punim povijesnih umjetnièkih djela. Imamo i odjele s artefaktima koje su nam ostavili drevni, kako bismo ih mogli prouèavati dok èekamo da se Zemljina površina regenerira nakon kataklizme.Drevni?, upita Pitt praveæi se da ništa ne zna.Civilizacija naših djedova otkrivena na Antarktici, zvana Amenes. Bili su napredna rasa ljudi uništena kad je Zemlju udarila kometa prije devet tisuæa godina.Nikad nisam èuo za njih, reèe Giordino.Naši znanstvenici prouèavaju bilješke kako bismo saznali što nas oèekuje u sljedeæim mjesecima i godinama.Koliko vremena æe proæi prije no što možemo zapoèeti naš posao na kopnu?, upita Pitt.Pet, možda deset godina prije no što budemo mogli uspostaviti novi poredak, objasni Rosa.Može li sto dvadeset pet tisuæa ljudi preživjeti ovdje tako dugo?Zaboravljate druge brodove, reèe ona hvalisavo. Flota æe biti potpuno samodostatna. Karl VVoZima pedeset tisuæa ara zemlje zasaðene povræem i voæem. Otto Woljnosit æe tisuæe životinja za hranu i razmnožavanje. Zadnji brod, Hermann Wolf, služi samo za teret. Nosit æe opremu i strojeve za izgradnju novih gradova, cesta, ranèeva i farma kad budemo mogli opet hodati Zemljom.Giordino pokaže digitalni znak iznad vrata. Dolazi odjel K.Bilo nam je drago upoznati vas, gdice Wolf, reèe Pitt galantno. Nadam se da æete me spomenuti svojem roðaku Karlu.Ona ga pogleda upitno, a zatim kimne Sigurna sam da æemo se opet sresti.Tramvaj uspori i stane, i Pitt i Giordino se iskrcaju. Ušli su u predvorje s hodnicima koji su vodili zrakasto poput žica kotaèa u golemi labirint.A sada, kojim putem?, upita Giordino.Idemo sredinom broda i slijedimo znakove do odjela K, reèe Pitt krenuvši središnjim hodnikom.I izbjegavamo stražarsko osoblje poput kuge.Hodajuæi beskrajnim hodnikom, prošli su kroz niz vrata, od kojih su neka bila otvorena jer su se sobe ureðivale. Pogledali su kroz njih i vidjeli prostrane i luksuzne stanove. Pitt je shvatio zašto ih stražari nazivaju apartmanima. Plan je bio da stanovnici žive što je moguæe udobnije tijekom dugog èekanja povratka na kopno nakon pada komete.

Slike su bile rasporeðene na svakih trideset stopa uzduž zidova izmeðu vrata apartmana. Giordino se kratko zaustavi i pogleda krajolik živih boja. Nagne se bliže i proèita umjetnikov potpis.Nije moguæe da je to Van Gogh, reèe on skeptièno.To je sigurno krivotvorina ili reprodukcija.Prava je, reèe Pitt samouvjereno. On pokaže prema drugim slikama na zidovima. Ove slike sigurno dolaze iz muzeja i privatnih kolekcija žrtava holokausta koje su opljaèkali nacisti tijekom Drugog svjetskog rata.Kako milosrdno od njih što su saèuvali blago koje im nikada nije pripadalo.Wolfovi planiraju odnijeti velika remekdjela u obeæanu zemlju.Kako su mogli biti tako sigurni da æe druga kometa udariti u Zemlju, pitao se Pitt. Zašto nije moguæe da ta kometa ponovno promaši, kao i prije devet tisuæa godina? Nije bilo odgovora, ali kad on i Giordino pobjegnu iz brodogradilišta s Pat i njenom kæeri, pronaæi æe odgovore.Nakon otprilike èetvrt milje stigli su do velikih vrata s oznakom Odjel K, Osiguranje. Požurili su pokraj njih i konaèno stigli do ukusno ukrašenog recepcijskog podruèja sa stolovima, foteljama i sofama ispred velikog kamina. Mogao je to biti lobi bilo kojeg hotela s pet zvjezdica. Muškarac i žena odjeveni u zelene kombinezone sjedili su iza pulta ispod velike slike Noine arke.Netko na vlasti sigurno je manijak za boje, promrmlja Giordino ispod glasa.Pitaj ih gdje je zatvorena amerièka epigrafistica koja dešifrira drevne zapise, uputi ga Pitt.Kako bih znao kako se na španjolskom kaže epigrafist?Odglumi.Giordino prevrne oèima i priðe pultu za kojim je sjedila žena, misleæi kako æe s njom biti lakše. Poslali su nas da premjestimo dr. OConnell i njenu kæer u drugi dio broda, reèe on tiho pokušavši prigušiti svoj amerièki naglasak.Žena, privlaèna ali muškobanjasta, blijede puti i zategnute kose, pogleda Giordina i njegovu odoru. Zašto me ranije nisu obavijestili da æe je premjestiti?I meni su rekli prije deset minuta.Trebala bih provjeriti taj zahtjev, reèe žena službenim tonom.Još bolje, moj nadreðeni stiže ovamo. Predlažem da prièekate i riješite to s njim.Ona kimne. Da, to æu uèiniti.U meðuvremenu, mogli biste mi reæi gdje je drže da je pripremimo za premještaj.Ne znate?, upita žena sumnjièavo.Kako bismo znali?, upita Giordino nevino, kad je pod vašim zapovjedništvom. Moj partner i ja jednostavno smo ljubazni i pitamo vas umjesto da samo uðemo i odvedemo je. A sada, recite mi gdje je i èekat æemo dok se ne pojavi moj nadreðeni s odgovarajuæom zapovijedi, ako æe vas to smiriti.Voditeljica odjela popusti.Pronaæi æete dr. OConnell zakljuèanu u apartmanu K37. Ali, ne mogu vam dati kljuè dok ne vidim potpisanu zapovijed.Nema potrebe da ulazimo, reèe Giordino slegnuvši ramenima. Stajat æemo vani i prièekati. On nakrivi glavu prema Pittu da ga slijedi, i poène se vraæati odakle su došli. Kad su izišli iz slušnog dometa, on reèe Drže je u K37. Mislim da smo prošli kraj apartmana s trideseticama na putu iz dizala.Je li apartman èuvan?, upita Pitt.U ovoj odori, trebao bih znati ima li stražara. Ne, nisam je to mogao pitati i ispasti sumnjivi idiot.Bolje nam je da budemo brzi, reèe Pitt.Sigurno su nam veæ na tragu.Stražar, èovjek koji je bio viši gotovo stopu od malog Etrušèanina, pogleda ih upitnim pogledom.Moja smjena traje još dva sata.Imaš sreæe, poslani smo ranije.Ne izgledate mi poznato, reèe stražar nemirno.Niti ti nama.

Giordino se napravi kao da æe se okrenuti. Zaboravi. Moj partner i ja èekat æemo u blagovaonici dok ti ne završi smjena.Stražar iznenada promijeni ton. Ne, ne, dobro bi mi došlo dodatno vrijeme za spavanje.Bez daljnjeg odugovlaèenja, on brzo krene prema dizalu.Produktivna izvedba, reèe Pitt.Imam uvjerljivu liènost, reèe Giordino cereæi se.Èim je stražar ušao u dizalo na kraju dugog hodnika, Pitt snažno udari nogom vrata i otvori ih. Uletjeli su u apartman gotovo prije no što su vrata pala na pod. Mlada djevojèica stajala je u kuhinji, odjevena u plavi kombinezon, ispijajuæi èašu mlijeka. Ona uplašeno ispusti èašu na tepih. Pat dotrèi iz sobe, takoðer u plavom kombinezonu, raspuštene crvene kose. Ona se ukoèi na vratima i s nevjericom pogleda Pitta i Giordina, otvorenih usta, bez rijeèi, dok joj se u oèima vidjela potpuna zbunjenost.Pitt je zgrabi za ruku dok je Giordino podigao djevojèicu.Nema vremena za zagrljaje i poljupce, reèe on brzo.Èeka nas zrakoplov.Odakle ste se vas dvojica prekrasnih muškaraca pojavili?, ona konaèno promrmlja, u nevjerici, nesposobna shvatiti.Ne znam sviða li mi se kad me nazovu lijepim, reèe Pitt zgrabivši je oko struka i ponijevši prema vratima.Èekaj vikne ona istrgnuvši mu se iz ruku. Otrèi natrag i pojavi se za nekoliko sekunda, držeæi malu torbu na grudima.Vrijeme za oprez i lukave poteze je prošlo ako je ikad i postojalo u njihovim umovima. Jureæi kroz dugi hodnik kraj radnika koji su dovršavali svoje poslove, privukli su mnogo radoznalih pogleda, ali nitko ih nije pokušao zaustaviti ili nešto pitati.Ako je veæ podignuta uzbuna a Pitt je bio siguran da jest pomisao na sukob s nemilosrdnim VVolfovima tjerala ga je na žurbu. Siæi s broda, stiæi do kraja doka i nestati u hladnoj vodi fjorda bila je samo polovica njegovog problema.Iako su ih njihova podvodna plovila vukla brže no što bi mogli plivati, Pat i njena kæi vjerojatno bi umrle od hipotermije prije no što bi uspjeli stiæi do vododerine sa zrakoplovom.Njegovi strahovi iznenada izbiju kad zaèuje zvuk alarmne sirene, upravo u trenutku kad su stigli do najbližeg dizala.Sreæa je bila s njima. Dizalo se zaustavi na razini šest, otvorenih vrata. Tri èovjeka u crvenim kombinezonima istovarivali su uredski namještaj. Bez rijeèi objašnjenja, Pitt i Giordino izguraju radnike u hodnik, gurnu Pat i njenu kæer unutra i pošalju dizalo dolje, sve u petnaestak sekunda.Dok su hvatali dah, Pitt se nasmiješi Patinoj kæeri, lijepoj djevojèici kose boje sjajnog topaza i plavih oèiju. Kako se zoveš, srce?Megan, reèe ona oèiju širokih od straha.Duboko udahni i opusti se, reèe on blago. Ja se zovem Dirk, a moj široki prijatelj je Al. Odvest æemo te kuæi.Njegove rijeèi imale su smirujuæi uèinak i njen izraz velikog straha polako se pretvori u blagi nemir. Dala mu je svoje povjerenje i Pitt se na sekundu uplaši na što æe naiæi kad stignu do kraja i vrata dizala se otvore. Nisu se mogli probiti pištoljima, ne s dvije žene kraj sebe. Sreæom, njegov strah bio je neosnovan. Na teretnoj razini nije stajala vojska stražara s izvuèenim puškama.Potpuno sam izgubljen, reèe on gledajuæi labirint hodnika.Giordino se naceri. Šteta što nismo našli kartu ulica.Pitt pokaže elektrièna kola parkirana pred vratima s natpisom Soba s osiguraèima. Spas je nadomak ruke, reèe on skoèivši na vozaèevo sjedalo i okrenuvši kljuè. Svi udu u kola i on stisne gas do daske i prije no što su im noge napustile palubu. Nije mogao upotrijebiti svoje raèunalo, osim za grubo voðenje zato krene nasumice nakon prelaska tramvajskih traènica i pronaðe prolaz za veliki teret koji je vodio na utovarnu rampu i prema doku.A tada se pojavi vojska stražara koja ga je toliko brinula.Izišli su iz kamiona i raštrkali se dokom, spremnog oružja usmjerenog prema rampi. Pitt procijeni da ih je barem èetiri stotine, ne raèunajuæi tisuæu na

dužnosti unutar broda. On odmah vikne Držite se! Vraæam se prema dizalu! Stisne koènicu, okrene kola za sto osamdeset stupnjeva i vrati se u prolaz.Gledajuæi za njim, Giordino je mogao vidjeti ljude u crnim kombinezonima kako se roje poput mrava oko doka.Mrzim kad stvari krenu krivo, reèe neraspoloženo.Neæemo pobjeæi, Pat ga prekine zagrlivši kæer. Više ne.Pitt pogleda Giordina. Ne postoji li stara ratna pjesma zvana Uèinili smo to prije, možemo opet?Drugi svjetski rat bio je prije mog vremena, reèe Giordino.Ali shvaæam te.Brzo su stigli do dizala, ali Pitt se ne zaustavi. Vrata su još bila otvorena, i on uveze kola unutra prije no što su se poèela zatvarati. Pritisne gumb za razinu šest, izvadi pištolj i pokaže Giordinu da uèini isto. Èim su se vrata otvorila, oni naiðu na trojicu nosaèa namještaja koje su izbacili iz dizala. Još uvijek zapanjeni zbog izbacivanja, nosaèi su vikali i gestikulirali prema èovjeku u žutom kombinezonu koji je bio nekakav zapovjednik. Vidjevši Pitta i Giordina kako izlaze iz dizala poput puštenih izgladnjelih njemaèkih ovèara, uperenih pištolja, èetvorica ljudi se ukoèe i podignu ruke u zrak.U dizalo zapovjedi Pitt.Ljudi su stajali ne shvaæajuæi dok im Giordino ne prevede zapovijed na španjolski.Žao mi je, reèe Pitt, shvativši. Zanio sam se.Oprošteno ti je, reèe mu Giordino.Ponovili su rutinu koju su improvizirali u uredskoj zgradi. Šest minuta kasnije, svi su opet bili u pokretu, ostavivši èetvoricu ljudi u rublju vezane ljepljivom vrpcom na podu dizala. Èim su se vrata otvorila, Pitt krene prema ulazu na glavnu teretnu palubu, stane i otrèi natrag. Poslao je dizalo gore i zaglavio kontrole, iskoèivši prije no što su se vrata zatvorila. Zatim ude u kola i krene prema tramvaju. Troje ih je sada nosilo crvene kombinezone radnika unutar broda, dok je èetvrti on sam bio odjeven u odoru nadzornika.Stražari su veæ bili rasporeðeni na križanju ispred tramvajske stanice. Jedan od njih istupi naprijed i podigne ruku. Pitt polako zaustavi kola i upitno pogleda stražara.Ne znajuæi da su Pat i njena kæi odvedeni iz svojeg apartmana, stražar nije bio uznemiren vidjevši dvije žene u odorama utovarivaèa tereta, jer ih je mnogo upravljalo viljuškarima i vuènim vozilima.Pat stisne ruku svoje kæeri daje upozori da ne progovori. Ona okrene Meganino lice od stražara, kako ne bi primijetio njenu dob.Pitt je pretpostavio da žuti kombinezoni predstavljaju autoritet, a izraz poštovanja u stražarevim oèima to mu potvrdi.to se ovdje dogada?, upita Giordino na sve boljem španjolskom.Dva uljeza u stražarskim odorama ušli su u brodogradilište i vjerojatno se popeli na Ulrich Wolf.Uljezi? Zašto ih niste zaustavili prije no što su ušli na brodogradilište?Ne znam, odgovori stražar. Znam samo da su ubili èetiri stražara u pokušaju bijega.Èetiri mrtva, reèe Giordino tužno. Šteta. Nadam se da æete uhvatiti te gadne ubojice. Je li tako, ljudi?On se okrene svojoj maloj skupini i kimne im.Si, si, reèe Pitt, iskazujuæi gaðenje.Moramo provjeriti svakoga tko dolazi ili odlazi s broda, ustrajao je stražar. Moram vidjeti vaše identifikacijske iskaznice.Izgledamo li kao uljezi u stražarskim odorama?, upita Giordino prijezirno.Stražar zavrti glavom i nasmiješi se. Ne.Onda nas pusti! Giordinov prijateljski glas iznenada postane hladan i služben. Moramo utovariti teret do roka koji neæemo postiæi ako budemo sjedili ovdje i prièali s vama. Veæ kasnim na sastanak s Karlom Wolfom. Ako ne želite biti ostavljeni kad doðe kataklizma, predlažem vam da se maknete.Stražar pokunjeno spusti oružje i popusti.Žao mi je što sam vas zadržao.

Ne razumjevši razgovor, Pitt nagazi na pedalu gasa kad ga Giordino udari laktom pod rebra. Smatrajuæi da je najbolje da izgledaju poput obiènih radnika na zadatku, on nastavi umjerenom brzinom prema najbližoj tramvajskoj stanici, potiskujuæi poriv da jurne punom brzinom. S jednom rukom na volanu, on nazove broj svojim telefonom.Sandecker pritisne gumb zvuènika na prvo zvono. Da?Ovdje Kosi toranj iz Pizze. Vaša narudžba je na putu.Možete li pronaæi adresu?Pitanje je hoæemo li stiæi prije no što se pizza ohladi.Nadam se da æete požuriti, reèe Sandecker, potiskujuæi hitnost u glasu. Ovdje ima gladnih ljudi.Promet je gust, dat æu sve od sebe.Ostavit æu svjetla.Sandecker spusti telefon i ozbiljno pogleda admirala Hozafela. Oprostite na smiješnim šiframa, admirale.Potpuno razumijem, reèe pristojni stari Nijemac.U kakvoj su situaciji?, upita Little.Ne baš dobroj, odgovori Sandecker. Imaju Dr. OConnell i njenu kæer, ali bit æe im izuzetno teško pobjeæi iz brodogradilišta. Promet je gust znaèi da ih progone Wolfovi stražari.Little pogleda Sandeckera.Što mislite, kakvi su im izgledi za bijeg?Izgledi? Sandeckerov izraz bio je bolan. Izgledao je kao da je u zadnjem satu ostario deset godina. Nemaju izgleda.

Poglavlje XXXITramvaj je polako izišao iz stanice, prošavši kraj drugog vozila koje je išlo u suprotnom smjeru. Iako je ubrzo postigao brzinu od trideset milja na sat, Pittu se èinilo kao da puže i borio se protiv želje da iziðe van i pogurne ga. Postaje oznaèene slovima abecede dolazile su i odlazile, i oèekivali su da na svakoj stražari preplave tramvaj i zarobe ih. Kad su stigli do postaje W, Pittove nade poènu rasti, ali na postaji njihova sreæa ih napusti. Šest stražara u crnom udu u kola i poènu provjeravati iskaznice putnika koje su nosili na narukvicama oko zglobova. Pitt se prokune što to nije ranije primijetio i uzeo narukvice od nosaèa namještaja. Prekasno shvati da stražari traže ljude bez narukvica. Takoðer primijeti i da posebno provjeravaju radnike u crvenim i žutim kombinezonima.Približavaju se, primijeti Giordino bez emocija kad su stražari ušli u druga kola od pet.Jedno po jedno, reèe Pitt, prebacite se neprimjetno u prva kola.Bez rijeèi, Giordino krene prvi, za njim Megan, Pat i konaèno Pitt.Mogli bismo stiæi do sljedeæe stanice prije no što stignu do ovih kola, reèe Giordino, ali bit æe tijesno.Sumnjam da æemo tako lako siæi, reèe Pitt mrko.Vjerojatno æe èekati i ovdje.On krene naprijed i pogleda kroz prozor vrata u malu kontrolnu kabinu u prednjem dijelu kola. U njoj je bila konzola sa svjetlima, gumbima i prekidaèima, ali bez vozaèa. Tramvaj je bio u potpunosti automatiziran. On pokuša otvoriti vrata, ali brava je bila zakljuèana.On prouèi simbole i oznake na kontrolnoj ploèi. Jedna mu posebno privuèe pogled. Uzevši Colt, on udari cijevi po staklu prozora i razbije ga. Ignorirajuæi zbunjene poglede putnika, posegne unutra i otkljuèa vrata. Bez najmanje pauze, on okrene prvih pet prekidaèa povezanih s elektronièkim kontrolama tramvaja. Zatim resetira raèunalo koje je odreðivalo brzinu tramvaja.Željeni uèinak pruži mu navalu zadovoljstva. Èetvero zadnjih kola odvoje se od prvih i poènu zaostajati. Iako su svaka kola imala vlastiti izvor energije, njihova brzina sada je bila sporija od brzine prednjih kola. Stražari su mogli jedino kontaktirati druge tragaèe i bespomoæno promatrati kako se udaljenost izmeðu kola poveæava, a njihova lovina odmièe.

Èetiri minute kasnije, kola s Pittom i ostalima proðu kraj postaje bez zaustavljanja, na veliko nezadovoljstvo tima stražara radnici na platformi kola bili su zbunjeni. Pitt osjeti kao da mu želudac steže hladna šaka, a u ustima je osjeæao suho lišæe. Povukao je oèajnièki potez, s izgledima protiv sebe. Pogleda iza sebe i ugleda Pat kako sjedi zagrlivši jednom rukom Megan oko ramena, dok je u drugoj još držala torbu. On joj priðe i prijeðe rukom kroz njenu crvenu kosu.Uspjet æemo, reèe samouvjereno.Stari Dirk æe te prenijeti preko vode i planina.Ona ga pogleda, slabo se osmjehnuvši. Je li to jamstvo?Èvrsto, reèe on, dok mu je optimizam rastao.Prošlo je pola minute. Pitt ode natrag u kontrolnu kabinu i vidje da se približavaju marini na krmi broda. Mogao je vidjeti kako se traènice zakrivljuju prema marini, gdje æe tramvaj stati na postaji prije no što nastavi kružiti brodom. Nisu mu trebale parapsihološke sposobnosti da zna da æe stražari stiæi prvi i biti spremni raznijeti ih svojim arsenalom.Usporit æu kola na deset milja na sat, reèe on.Kad dam znak, skaèemo. Rubovi traènica prekriveni su vegetacijom, pa bi iskrcavanje trebalo biti prilièno meko. Pokušajte se zakotrljati kad udarite u tlo. Sada ne možemo dozvoliti da si netko slomi nogu ili èlanak.Giordino zagrli Megan. Idemo zajedno. Tako æeš moæi pasti na mekano salo. Bila je to lažna izjava. Giordino nije imao niti trunèice sala na svojem mišiæavom tijelu.Pitt resetira kontrole i kola naglo uspore. Èim su crvene brojke na brojèaniku pokazale deset milja na sat, on vikne U redu, svi van!On prièeka, uvjerivši se da su svi sišli s tramvaja. Zatim namjesti brzinu na šezdeset milja na sat, otrèi do ulaznih vrata i iskoèi dok je tramvaj ubrzavao. Doskoèi na noge, a zatim se zakotrlja medu ukrasna bonsai stabla, lomeæi njihove grane i zabijajuæi ih u zemlju svojom težinom. Ustane teturajuæi jedno koljeno bolno je protestiralo ali mogao se kretati.Giordino je bio kraj njega, pomogavši mu da vrati ravnotežu. Lakne mu kad ugleda Pat i Megan, na èijim licima nije bilo tragova bola. Bile su zabavljene èišæenjem zemlje i borovih iglica iz kose. Tramvaj je nestao iza zavoja, ali stube do prvog doka bile su udaljene samo pedeset koraka, a stražara nije bilo u blizini.Kuda idemo?, upita Pat, donekle vrativši smirenost.Prije no što uhvatimo svoj zrakoplov, reèe Pitt, moramo na malo putovanje èamcem.Uhvati je za ruku i povuèe za sobom, dok je Giordino vodio Megan. Trèali su duž traènica dok nisu stigli do stuba prema doku broj jedan. Kao što je Pitt sumnjao, stražari su okružili postaju dvije stotine jarda niz traènice u sredini marine. Vladala je zbrka, jer je tramvaj projurio kroz postaju i iza sljedeæeg zavoja na putu prema lijevoj strani broda. Stražari, potpuno zavarani idejom da se njihov plijen skriva u kolima, brzo krenu u potjeru, a dežurni direktor osiguranja zapovjedi da se iskljuèi elektrièna energija tramvaja.Pitt izraèuna da æe im trebati još sedam minuta prije no što stignu kola i shvate da su prazna. Ako do tada ne budu napustili brod, zarobljavanje æe biti sigurna stvar.Niti jedan od radnika na doku nije obraæao pozornost na njih dok su mirno hodali prema vodi.Tri èamca bila su usidrena izmeðu prvog i drugog doka, mali jedrenjak od dvadeset èetiri stope, plovilo koje Pitt prepozna kao jahtu od èetrdeset dvije stope Grand Banks i klasièni gliser od dvadeset i èetiri stope.Popnite se na veliki gliser, reèe Pitt hodajuæi mirno dokom.Pretpostavljam da se neæemo vraæati po ronilaèku opremu, reèe Giordino.Pat i Megan ne bi preživjele u vodi. Bolje da riskiramo na površini.Manji gliser je brži, istakne Giordino.Istina, složi se Pitt, ali stražari æe sumnjièavo gledati na gliser koji odlazi od brodogradilišta. Grand Banks koji mirno krstari fjordom neæe privuæi toliko pozornosti.Na palubi glisera bio je radnik Pitt se popne uz stube i reèe Lijep brod.

Ha?, radnik ga pogleda, ne razumjevši engleski.Pitt se popne do kraja i pokaže rukom uzduž Grand Banksa 42. To je lijep brod, ponovi on, hrabro se popevši na most.Radnik krene za njim unutra, protestirajuæi zbog Pittovog ulaska na brod, ali kad su se maknuli s vidika drugih radnika, Pitt zamahne šakom i udari ga u èeljust. Zatim se nagne kroz vrata i objavi A1, odveži užad. Dame, popnite se na palubu.Stajao je na trenutak prouèavajuæi instrumente na konzoli. Okrene kljuè i pritisne dva gumba za start. Dolje u strojarnici ukljuèe se dva velika dizel motora. On otvori desni prozor i proviri van. Giordino odveže užad i popne se na palubu.Pitt ukljuèi vožnju unatrag i vrlo polako izvede plovilo iz doka prema otvorenom moru. Prošao je kraj dva radnika koji su instalirali prugu uzduž doka, i mahnuo. Oni mu odvrate. Toliko je lakše biti lukav, pomisli, nego izletjeti iz korala poput divljeg bika.Èamac proðe kraj mola i iziðe na otvorenu vodu. Pitt ukljuèi pogon prema naprijed i krene uzduž Ulricha Wolfa. Kako bi stigli do fjorda i pobjegli iz brodogradilišta, morali su potpuno zaobiæi plutajuæeg diva. Pitt podesi brzinu na osam èvorova, nadajuæi se da tako neæe izazvati sumnjièavost. Do sada nije bilo povika, zvona ili zviždaljka, nikakvih reflektora koji pretražuju tamnu vodu.Ovom brzinom trebalo bi im petnaest minuta da proðu cijelom duljinom broda i zadu za pramac, nakon èega bi se mogli udaljiti na sigurnu daljinu od svjetala brodogradilišta. Petnaest strašnih minuta koje æe trajati kao petnaest godina. Bila je to tek njihova prva prepreka. Morali su riješiti problem patrolnih èamaca, èije æe posade do tada sigurno biti obaviještene da su bjegunci ukrali jahtu Grand Banks.Mogli su jedino ostati u glavnoj kabini i promatrati èudovišni brod dok su prolazili kraj njega. Od pramca do krme, velika masa stakla bila je osvijetljena izvana i iznutra, podsjeæajuæi na bejzbolski stadion osvijetljen radi noæne utakmice. Slavni putnièki brodovi poput Titanika, Lusitanije, Queen Mary, Queen Elisabeth i Normandije, poredani u nizu, ne bi dosegnuli duljinu Ulricha Wolfa.Dobro bi mi došao hamburger, reèe Giordino pokušavajuæi smanjiti napetost.I meni, reèe Megan.Hranili su nas samo odvratnim hranjivim stvarima.Pat se nasmiješi iako joj je lice bilo napeto.Uskoro æeš dobiti svoj hamburger, srce.Pitt se okrene od kormila.Jesu li loše postupali s tobom?Bez zlostavljanja, odgovori Pat, ali nikada mi nije nareðivalo toliko gadnih, arogantnih ljudi. Tjerali su me da radim dvadeset sati na dan.Dešifrirala si zapise Amenesa iz druge sobe?Nisu bili iz druge sobe. Bile su to fotografije zapisa snimljene u izgubljenom gradu na Antarktici.Pitt je radoznalo pogleda. Na Antarktici?Ona ozbiljno kimne.Zaleden u ledu. Nacisti su ga otkrili poslije rata.Elsie Wolf rekla mi je da su pronašli dokaze da su Amenesi sagradili šest soba.Ne znam, prizna Pat. Mogu ti samo reæi da mi se èini kako upotrebljavaju grad za neku svoju svrhu. Nisam otkrila koju.Jesi li saznala išta iz zapisa koje si morala dešifrirati?Pat više nije izgledala tužno i izgubljeno.Jedva sam poèela kad si ti provalio kroz vrata. Vrlo ih je zanimalo što smo mi otkrili u sobama u Coloradu i na Otoku St. Paul. Èini se da VVblfovi oèajnièki žele prouèiti zapis Amenesa o kataklizmi.To je zbog toga što su zapisi u smrznutom gradu stariji od kataklizme.On zastane i kimne prema njenoj torbi. To je unutra?Ona podigne torbu.Fotografije su iz sobe na Antarktici. Nisam ih mogla ostaviti.On je mirno pogleda. Više ne proizvode žene poput tebe.

Htio je reæi još nešto, ali èamac je prešao preko njihovog kursa na sto jarda ispred glisera. Izgledao je kao radni èamac, i njegov kurs ostao je ujednaèen kad je prešao na lijevu stranu Grand Banksa. Posada je bila koncentrirana na svoj posao i nije obraæala pozornost na gliser.Opustivši se malo kad su se približili prednjem dijelu Ulricha Wolfa bez znakova potjere, Pitt upita Rekla si da prouèavaju uvjete nakon kataklizme?Na veliko. Mislim da žele svaku informaciju koju mogu dobiti kako bi preživjeli.Još uvijek mi nije jasno kako su VVblfovi tako sigurni da æe se kometa sudariti sa Zemljom toèno u vrijeme koje su Amenesi predvidjeli prije devet tisuæa godina, reèe Pitt.Pat polako zavrti glavom. Nemam odgovor na to pitanje.Još uvijek se kreæuæi osam èvorova, Pitt blago okrene kormilo, napravivši široki luk oko pramca Ulricha Wolfa, i prošavši kraj doka punog radnika i stražara koji su provjeravali identitet svih ljudi u crvenim kombinezonima. Prošao je kraj maloga neosvijetljenog glisera koji se okrene za sto osamdeset stupnjeva i poène ih zlokobno pratiti. On postavi svoje orijentacijsko raèunalo na okvir vjetrobrana i prouèi brojke koje æe ga provesti kroz tamu do vododerine u kojoj se krio Skvcar.Tri milje do vododerine, tri milje preko vode u jahti koja nije pružala zaštitu od reflektora ili automatskog oružja, te teških strojnica. Imali su samo dva pištolja. A tamo su bili patrolni gliseri koji su do sada sigurno bili obaviješteni o ukradenoj jahti s uljezima koja pokušava pobjeæi iz brodogradilišta. Njegova jedina utjeha bila je što su patrolni èamci bili na drugom kraju fjorda, dajuæi im dodatne minute.Bila je to slaba utjeha. Svojom superiornom brzinom, èamci su mogli lako presresti Grand Banks prije no što stigne do ušæa vododerine.A1!Giordino se odmah pojavi. Hoj, hoj!Nadi nekoliko boca. Sigurno ih ima na brodu. Isprazni ih i napuni nekom zapaljivom tekuæinom. Dizel presporo gori. Potraži benzin ili razrjedivaè.Molotovljevi kokteli, reèe Giordino, cereæi se poput demona. Nisam ih bacao od vrtiæa.Zatim napravi dva koraka i spusti se niz ljestve u strojarnicu.Pitt potisne poriv da povuèe gas do kraja, prosudivši da je bolje biti pasivan. Pogleda preko ramena patrolni èamac iza glisera s velikim vanjskim motorom ubrzao je i poèeo ih pristizati. Svjetla brodogradilišta otkrila su samo dvojicu ljudi u crnim odorama jedan je upravljao èamcem, a drugi stajao na krmi s automatskom puškom. Èovjek za kormilom pokazivao je prema svojem uhu. Pitt shvati poruku i ukljuèi radio, ostavivši ga na postavljenoj frekvenciji.Iz slušalica se zaèuje glas na španjolskom, izreèen tako zapovjednim tonom da je Pitt znao da traže da se zaustave. On uzme mikrofon i odgovori No habla espanol.Alto, alto, vikao je glas.Idite dolje i lezi na trbuh, zapovjedi on Pat i Megan. One bez rijeèi poslušaju i požure niz ljestve u glavnu kabinu.Pitt uspori gliser i stane na vrata, s Coltom otkoèenim i zataknutim za pojas. Stražar na krmi patrolnog èamca èuène spreman na skok na Grand Banks.Pitt tada uspori, ali ostane malo ispred èamca, mjereæi udaljenost izmeðu dva plovila i kreæuæi se usporednom brzinom tako da èovjek koji je namjeravao preskoèiti na gliser bude u liniji s vratima do mosta. Èekao je strpljivo, poput lovca koji u zasjedi èeka jato pataka.U preciznom trenutku u kojem je stražar èuènuo kako bi skoèio na gliser, Pitt pritisne ruèice gasa prema naprijed i gliser naglo jurne, a zatim opet uspori. Iznenadni pokret izbacio je stražara iz ravnoteže, i on padne na usku lijevu palubu Grand Banksa.Pitt glatko proðe kroz vrata kabine, gurne petu desene noge u stražarev vrat, sagne se i uzme njegovu automatsku pušku, Bushmaster M17S, te ga udari u vrat drškom. Uperi pušku prema stražaru za upravljaèem èamca i opali. Promašio je, a stražar se baci na koljena, okrene kormilo, pritisne gas i okrene se u oštrom kutu od Grand Banksa. Uz glasan urlik motora, èamac poskoèi u oblaku pjene. Ne èekajuæi više, Pitt se vrati u kabinu i pritisne ruèice gasa do kraja. Krma

Grand Banksa zabije se u vodu, pramac podigne, i uskoro su jurili morem brzinom od gotovo dvadeset èvorova.Sada se Pitt fokusira na patrolne èamce koji su se približavali s druge strane fjorda punom brzinom, dok su im reflektori plesali po vodi sve bliže Grand Banksu. Bilo je jasno da je stražar na prvom èamcu poslao radioporuku. Vodeæi èamac bio je pola milje ispred svoje pratnje. S Pittove toèke gledišta, bilo je nemoguæe predvidjeti kad æe najbliži èamac sustiæi Grand Banks. Jedino je bilo sigurno da æe prijeæi ispred njegove krme prije no što stignu do vododerine. Još šest ili sedam minuta znaèit æe razliku izmeðu preživljavanja i smrti.Sada su bili daleko od brodogradilišta, i do cilja su ih dijelile manje od dvije milje.Prvi gliser bio je udaljen manje od sto jarda i malo iza njih. Jedini razlog što preostali stražar nije pucao bio je njegov strah da ne pogodi svojeg partnera.Giordino se vrati u kabinu, noseæi èetiri boce pune razrjedivaèa za èišæenje ulja i masti u strojarnici. Tanke pruge krpa bile su gurnute u grliæe boca. On ih pažljivo stavi na jastuke klupe. Snažni Talijan imao je veliku modricu na glavi.Što ti se dogodilo?, upita Pitt.Jedan momak kojeg poznam ne zna voziti gliser. Odletio sam preko strojarnice i udario glavom u cijev za vodu kad je gliser poèeo poskakivati. Zatim primijeti besvjesno tijelo stražara na podu kod vrata. Moje iskrene isprike, imao si posjet.Nije imao pozivnicu.Giordino stane kraj Pitta i pogleda kroz prozor prema patrolnom èamcu koji se brzo približavao. Nema hitaca upozorenja. Naoružani su do zuba i traže izgovor da nas raznesu.Možda ne, reèe Pitt.Još uvijek im treba Patina struènost za èitanje zapisa. Možda budu grubi prema njoj i istuku Megan, ali neæe ih ubiti. Ti i ja smo povijest. Planiram ih malo iznenaditi. Ako ih uspijemo privuæi dovoljno blizu, možemo im priuštiti logorsku vatricu da uživaju.Giordino pogleda Pitta u oèi. Veæina ljudi priznala bi neizbježni poraz, ali Giordino nije vidio ništa takvoga u prijateljevom pogledu. Vidio je proraèunanu odluènost i slabi sjaj išèekivanja.Pitam se kako bi to vidio John Paul Jones.Pitt kimne. Bit æeš zauzet svojim igraèkama. Daj mi svoj pištolj. Zatim lezi na drugu stranu mosta dok ne èuješ pucanje.Ti ili oni?Pitt ga oštro pogleda. Nije važno tko.Giordino mu doda svoj ParaOrdnance bez pitanja Pitt je pritiskao ruèicu gasa, pokušavajuæi neuspješno poveæati brzinu. Grand Banks davao je sve od sebe, ali bio je sagraðen za ugodno krstarenje, a ne za utrku.Zapovjednik patrolnog èamca nije se ustruèavao približiti Grand Banksu. Nije imao razloga vjerovati da je itko na palubi dovoljno lud da napadne èamac naoružan dvostrukim strojnicama, s posadom obuèenom za ubijanje. Gledao je Grand Banks kroz noæni dalekozor, vidjevši samo jednog èovjeka za kormilom na mostu, te uèinio najveæu grešku napadaèa duboko je podcijenio svojeg protivnika. Reflektori su bili usmjereni na gliser, osvjetljujuæi ga snažnim svjetiom. Trag pjene ostajao je za patrolnim èamcem dok se približavao Grand Banksu, dok nije bio na manje od dvadeset stopa udaljenosti. Pitt stisne oèi na jakom svjetlu i ugleda èovjeka iza svake strojnice, s cijevima uperenim toèno u njega. Još tri èovjeka stajali su rame uz rame na otvorenoj palubi ispred kabine, naoružani Bushmasterima. Pitt nije mogao vidjeti Giordina koji je èuèio na drugoj strani kabine, ali znao je da je njegov prijatelj spreman da šibicom ili upaljaèem zapali finije na bocama s razrjedivaèem. Bio je to napet trenutak, ali ne i potpuno beznadan, barem ne u Pittovom umu.Nije imao veliku želju ubiti ikoga, pa èak niti okorjele ubojice koje je promatrao preko vode, i èije je kolege sreo u Coloradu. Bilo je jasno da njegov i Giordinov život ne vrijede niti dva centa ako ih uhvate. Gledao je kako zapovjednik èamca podiže megafon do usta.

Znao je da rijeè alto znaèi stop i pretpostavio da su sljedeæe rijeèi bile prijetnja da æe stražari otvoriti vatru ako se ne predaju. Mahne pokazujuæi da je razumio, pogleda koliko ih još dijeli od vododerine sada je to bilo manje od pola milje a zatim pogleda drugi patrolni èamac da procijeni kad æe ih pristiæi za pet do šest minuta. Provjeri dva pištolja zataknuta za pojas iza leda. Tek tada smanji gas na poziciju mirovanja, ali zadrži gliser u brzini, tako da se polako kretao. Priðe vratima kabine, ne dalje od toga, podigne ruke i stane na svjetlu reflektora. Nije pokušavao upotrijebiti svoj ogranièeni španjolski rjeènik. Vikne na engleskom Što želite?Ne odupirite se, naredi zapovjednik, dovoljno blizu da mu ne treba megafon. Šaljem ljude na vašu palubu.Kako bih se mogao oduprijeti?, reèe Pitt bespomoæno.Nemam automatsko oružje kao vi.Reci ostalima da iziðu na palubu!Pitt se okrene s rukama u zraku i napravi se da prenosi zapovijed. Boje se da æete pucati na njih.Neæemo pucati ni na koga, odgovori zapovjednik tonom ljigavim poput jegulje.Molim vas, iskljuèite svjetlo, molio je Pitt.Zasljepljujete me i plašite žene.Ostani gdje si i ne mièi se, vikne zapovjednik nestrpljivo.Za nekoliko trenutaka, patrolni èamac uspori motore i približi se Grand Banksu. Na nekoliko stopa udaljenosti, dva stražara spuste puške i bace odbojnike sa strane èamca. Bila je to prilika koju je Pitt èekao. Èak i ljudi iza strojnice su se opustili. Ne osjeæajuæi nevolju, jedan upali cigaretu. Posada i njen zapovjednik, èiji se oprez znatno smanjio kad nisu naišli na otpor, osjeæali su da je situacija pod njihovom kontrolom.Pitt se nadao upravo takovom stavu. Hladno, precizno, on spusti ruke, izvadi dva pištolja, uperi desnog u èovjeka za prednjom strojnicom, a lijevog u strijelca na krmi, te povuèe otponce što je brže mogao. Na udaljenosti od petnaest stopa nije mogao promašiti. Strojnièar na pramcu padne na koljena na palubu s metkom u ramenu. Onaj na krmi podigne ruke u zrak, zatetura unatrag u padne preko ograde u vodu.Gotovo istodobno, boce sa zapaljenim fitiljima prelete preko mosta Grand Banksa i padnu na kabinu i palubu patrolnog èamca, eksplodirajuæi u plamenu kad se staklo razbilo i njihov sadržaj zapalio. Vatrena tekuæina raširila se èamcem, pretvarajuæi ga u pogrebni pir. Doslovno cijela stražnja paluba i pola kabine bile su u plamenu. Vatreni jezici uskoro su virili iz svakog otvora. U strahu od vatre, posada èamca odmah se baci u hladnu vodu. Ranjeni strojnièar na pramcu takoðer zatetura preko palube kroz plamen i skoèi preko ograde. Zapovjednik je ignorirao vatru, iako mu je odjeæa gorjela, te bijesno pogleda Pitta, zaprijeti mu šakom i skoèi u more.Agresivna budala, pomisli Pitt.Nije gubio vrijeme. Jurne do konzole na mostu i opet pritisne gas do kraja, jurnuvši prema vododerini. Tek tada se okrene i pogleda patrolni èamac. Cijelo plovilo bilo je u plamenovima koji su plesali na noænom nebu. Crni dim uvijao se i dizao prema gore, zasjenjujuæi zvijezde. U sljedeæem trenutku eksplodiraju spremnici s gorivom, razbacujuæi komade u zrak poput vatrometa. Èamac poène tonuti s krmom prema dolje, klizeæi unatrag uz šišteæi zvuk prilikom susreta vatre i ledene vode. Zatim, uz veliki uzdah, kao da ima dušu, èamac potone ispod površine.Giordino zaobiðe kabinu i stane na vrata, gledajuæi goruæe ostatke i naftu na površini vode.Lijepo gadanje, reèe tiho.Dobro bacanje.Giordino nagne glavu prema drugom èamcu koji je jurio preko fjorda. Zatim se lagano okrene i pogleda prema obali.Bit æe gusto, reèe objektivno.Oni neæe nasjesti kao njihovi prijatelji. Ostat æe na sigurnoj udaljenosti i pokušati nas onesposobiti pucajuæi u motore.Pat i Megan su dolje, podsjeti ga Giordino.

Dovedi ih gore, reèe Pitt oèitavajuæi brojke na orijentacijskom raèunalu. On skrene Grand Banks pet stupnjeva prema jugozapadu, prilagodavajuæi kurs. Preostalo je èetiri stotine jarda.Razmak se brzo smanjivao. Reci im da budu spremne iziæi iz glisera èim udarimo u obalu.Zabit æeš se u stijene u punom gasu?Nemamo vremena vezati brod za kamen i siæi s njega praæeni orkestrom.Kreæem, reèe Giordino kratko mahnuvši.Drugi patrolni èamac jurio je ravno prema njima, nesvjestan Pittove namjere da udari u obalu. Reflektor je obasjavao Grand Banks svojom snažnom zrakom, poput svjetala pozornice koja osvjetljuju plesaèa. Dva broda brzo su se približavala, kreæuæi se pod kutom. Zatim zapovjednik patrolnog èamca osjeti Pittovu namjeru i pokuša odsjeæi Grand Banks od obale. S manje od pola brzine svojeg progonitelja, Pitt je morao prihvatiti èinjenicu da sudjeluje u utrci koju æe sigurno izgubiti. Ipak je stajao za kormilom ne trepæuæi oèima, sa èvrstom odluènošæu. Borba je bila izuzetno neravnopravna, ali on neæe okrenuti drugi obraz. Pomisao o neuspjehu nije bila u njegovom umu.Vidjevši neoèekivanu priliku, on zgrabi ruèicu brzine i ubaci u vožnju unatrag. Gliser zadrhti od napora i zaustavi se, dok su mu vijci proizvodili vrtlog pjene. Zatim se poène kretati unatrag, razmièuæi vodu èetvrtastom krmom poput buldožera.Giordino se pojavi s Pat i Megan. Na licu mu se pojavi izraz zanimanja vidjevši patrolni èamac koji je upravo presjekao putanju Grand Banksa dok ovaj vozi unatrag.Nemoj mi reæi, želim pogoditi. Imaš novi lukavi plan.Ne lukav, samo oèajnièki.Zabit æeš se u njega.Ako odigramo ispravno, odgovori Pitt brzo, vjerujem da mu možemo raskrvariti nos. Svi ležite na pod. Upotrijebite sve zaklone da se zaštitite. Jer, bit æe kiše, sigurno.Nije bilo vremena za daljnji razgovor. Zapovjednik drugog patrolnog èamca, ne shvaæajuæi kretanje svojeg plijena, promijeni svoj kurs kako bi se našao na deset stopa od pramca Grand Banksa, stao i raznio jahtu iz blizine. Bila je to pomorska taktika zvana prelazak T. Stajao je za kormilom i podigao ruku u znak strojnièarima da otvore vatru.Tada se u istom trenutku dogode dvije stvari. Pitt ponovno pritisne gas do kraja, a strojnice na pramcu zapucaju.Vijci Grand Banksa ukopaju se u vodu i potjeraju gliser naprijed, dok su metci zasuli most. Staklo vjetrobrana razbije se na tisuæu komadiæa koji ulete u kabinu. Pitt se veæ bacio iza konzole, držeæi jednom rukom donji dio kormila. Nije primijetio da mu je ruka razrezana leteæim staklom dok mu krv nije poèela kapati po licu. Gornji dio kabine Grand Banksa bio je raznesen na komadiæe. Strojnièari su pucali visoko kako bi uplašili ljude koji su ležali na palubi. Unutrašnjost mosta bila je puna komadiæa materijala otkinutih metcima od devet milimetara.Zapovjednik patrolnog èamca smanji brzinu i poène se zaustavljati, jer su njegovi strijelci uživali u vježbi gaðanja iz blizine. Ali, njegovo zadovoljstvo bilo je prerano, jer Pittova procjena vremena bila je savršena. Zapovjednik nije shvatio njegovu namjeru dok nije bilo prekasno. Prije no što je mogao maknuti svoj èamac, Grand Banks iznenada jurne naprijed, dok su mu motori radili punom snagom.Zaèuje se škripeæi zvuk slomljenog fiberglasa i drva. Pramac Grand Banksa prošao je kroz desnu stranu trupa patrolnog èamca. Ovaj se nagnuo na lijevu stranu, dok se posada hvatala za èvrste predmete kako ne bi pala u vodu.Pitt se podigne, ubaci brzinu u vožnju unatrag i izvuèe jahtu iz rupe u trupu èamca, omoguæivši da voda ude u trup. Na trenutak, èamac se ispravio, ali zatim ga preplavi crna voda i on potone reflektor mu je još svijetlio dok je tonuo prema dnu fjorda, a posada se borila da ostane na površini.A1, reèe Pitt razgovornim tonom. Provjeri prednji dio.Giordino nestane kroz otvor i vrati se za nekoliko sekunda.

Usisavamo vodu kao divovska injekcija. Za nekoliko minuta pridružit æemo se našim prijateljima u vodi, èak i brže, ako ne zaustaviš ovu kadu.Tko je rekao da æemo iæi naprijed?Pittov pogled usmjeri se na orijentacijsko raèunalo. Udaljenost od obale bila je samo pedeset jarda, ali to je bilo previše za brzo tonuæi brod. Kretanje naprijed samo bi ubrzalo ulazak vode u trup. Njegov um radio je èudnom bistrinom, kao i uvijek tijekom kriza, razmatrajuæi sve opcije. On okrene Grand Banks unatrag, što je spustilo pramac i podiglo krmu. Problem puštanja vode bio je privremeno riješen, pa on upozori ostale.Izidite na palubu i pripremite se za šok kad udarimo u obalu.Na palubu?, upita Pat zbunjeno.Ako se gliser prevrne kad udarimo u kopno, bolje da ste na otvorenom gdje možete iskoèiti s njega.Giordino u zadnji èas izvuèe dvije žene van i zapovjedi im da sjednu na palubu leðima okrenute kabini, i da se uhvate za ogradu. On sjedne u sredinu uhvativši ih snažnim rukama oko strukova. Pat je bila ukoèena od straha, ali Megan pronaðe hrabrost u Giordinovom mirnom licu. On i èovjek za kormilom doveli su ih ovamo. Bilo je potpuno nemoguæe da ne održe rijeè i ne odvedu ih kuæi.Grand Banks se spuštao sve dublje kako je voda prodirala u trup. Ušæe vododerine bilo je vrlo blizu. Crne stijene u vodi kraj kojih su Pitt i Giordino prošli prije poèetka ronjenja izdignu se iz mraka, zloslutne i zavodljive. Pitt uèini sve da ih zaobiðe, jedva im razaznajuæi oblike sreæom bile su oznaèene pjenom valova koji su se razbijali o njih. Zatim jedan od vijaka udari u kamen uz snažan metalni zvuk i razbije se, a motor izgubi kontrolu. Projurili su kraj još nekoliko stijena. Tada doðe jaèi udarac i brod zadrhti, ali nastavi još nekoliko stopa, prije no što lijeva strana udari u kamen, koji razbije drvo u komadiæe. Kao da je provalila brana, mlaz vode preplavi zadnju otvorenu palubu, vukuæi krmu dolje. Sljedeæi šok došao je s razornim sudarom kad je brod udario u nešto tvrdo i prepolovio se, dok se drveni trup raspadao na komadiæe. Ali, tada strašni zvukovi prestanu i razbijena jahta se zaustavi na samo deset stopa od kamenite obale.Pitt uzme svoje raèunalo i izjuri kroz vrata. Svi na obalu, vikne. Zgrabi Megan pod jednu ruku i nasmiješi joj se. Žao mi je zbog ovoga, mlada damo, ali ne možemo tražiti ljestve.Zatim klizne preko ograde i spusti se u hladnu vodu, a noge mu dodirnu dno na èetiri stope. Znao je da su Pat i Giordino toèno iza njega dok je hodao kamenitim dnom i algama prekrivenim stijenama prema obali.Èim je izišao iz vode, on pusti Megan i provjeri raèunalo kako bi bio potpuno siguran da su u pravoj vododerini. Sreæom, bilo je tako. Skvcar je bio udaljen samo nekoliko minuta.Ozlijeden si, reèe Pat, vidjevši tamni mlaz krvi na Pittovoj ruci pod svjetlom zvijezda i blagom mjeseèinom.Imaš gadnu porezotinu.Staklo, reèe on jednostavno.Ona uvuèe ruku u crveni kombinezon, pokida grudnjak i poène omatati Pittovu ruku kako bi zaustavila krv. Pa, ovakav zavoj još nisam vidio, promrmlja on s osmijehom.U ovim okolnostima, reèe ona vežuæi èvor, to je najbolje što mogu.Tko se žali? On je zagrli i okrene Giordinu. Svi smo tu?Giordino je držao Magan za ruku. Adrenalin još radi.Onda idemo, reèe Pitt. Naš privatni zrakoplov èeka.Sandeckeru i agentu Littleu je èekanje sljedeæeg Pittovog poziva bilo beskrajno dugo. Vatra je zamrla u kaminu, a admiral nije imao volje ponovno je zapaliti. Pušio je jednu od svojih velikih cigara, pokrivajuæi strop plavièastom izmaglicom. On i Little sjedili su zaèarani prièama admirala Hozafela, koje nije prièao nikome više od pedeset šest godina.Vi kažete, admirale, reèe Sandecker, da su nacisti poslali ekspediciju da istraži Antarktiku nekoliko godina prije rata?Da, Adolf Hitler je bio kreativniji no što su ljudi mislili. Ne znam što ga je inspiriralo, ali razvio je fascinaciju za Antarktiku, htio ju je naseliti i upotrijebiti za potrebe vojske. Vjerovao je da bi u sluèaju ostvarenja tog sna

njegove pomorske i zraène snage mogle kontrolirati sva mora južno od jarèeve obratnice. Kapetan Alfred Ritscher bio je na èelu velike ekspedicije na kontinent. Za tu je ekspediciju pripremljen Schwabenland, stari njemaèki nosaè zrakoplova koji je služio kao baza za zrakoplove na Atlantiku u ranim tridesetim godinama. Napustio je Hamburg u prosincu 1938. pod izgovorom ispitivanja moguænosti uspostave kitolovaèke kolonije. Kad je stigao na odredište sredinom južnog ljeta, Ritscher je poslao zrakoplov s najboljim i najnovijim njemaèkim kamerama. Njegovi letaèi prešli su više od dvije stotine i pedeset tisuæa èetvornih milja i snimili više od jedanaest tisuæa zraènih fotografija.Èuo sam glasine o takvoj ekspediciji, reèe Sandecker, ali do sada nisam znao prave èinjenice.Ritscher se vratio s veæom ekspedicijom godinu dana kasnije, ovaj put s poboljšanim zrakoplovima sa skijama koji su mogli sletjeti na led. Imali su i mali cepelin. Ovaj put pretražili su tristo pedeset tisuæa èetvornih milja, sletjevši na južnom polu i zabivši zastave s kukastim križem na svakih trideset milja kao oznaku nacistièkog teritorija.Jesu li otkrili išta neobièno?, upita Little.Jesu, odgovori Hozafel.Zraèna pretraga zabilježila je niz podruèja bez leda, smrznutih jezera èija je ledena površina bila debela manje od èetiri stope i gejzire sa znakovima vegetacije u blizini. Njihovi fotografi takoðer su otkrili nešto što je podsjeæalo na ceste i putove ispod leda.Sandecker se uspravi i pogleda staroga njemaèkog zapovjednika podmornice.Nijemci su pronašli dokaze o civilizaciji na Antarktici?Hozafel kimne. Timovi sa snježnim vozilima otkrili su prirodne ledene spilje. Istražujuæi ih, naišli su na ostatke drevne civilizacije. To je otkriæe inspiriralo naciste da upotrijebe svoju tehnièku genijalnost kako bi izgradili golemu podzemnu bazu na Antarktici. Bila je to najbolje èuvana tajna rata.Koliko ja znam, reèe Little, saveznièke obavještajne službe ignorirale su glasine o nacistièkoj bazi na Antarktici. Smatrali su da je to neuvjerljiva propaganda.Hozafel se iskrivljeno nasmiješi. To su i trebali smatrati. Ali jednom je admiral Donitz gotovo sve odao. Tijekom govora svojim zapovjednicima podmornica, rekao je Njemaèka podmornièka flota je ponosna što je za Fuehrera sagradila na drugom kraju svijeta Shangrila na zemlji, neosvojivu tvrðavu. Sreæom po nas, nitko nije obraæao pozornost. Podmornica kojom sam ja zapovijedao nikada nije poslana na Antarktiku, pa sam tek na kraju, kad sam postao zapovjednik U699, saznao za tajnu bazu èije je tajno ime bilo Novi Berlin.Kako je sagradena?, upita Sandecker.Nakon što je poèeo rat, prvi korak nacista bio je da pošalju par podmornica u južne vode da potope sve neprijateljske brodove i paze da saveznici ne doðu do informacija o projektu. Dok ih nisu potopili saveznièki brodovi, podmornice su zarobile ili uništile cijeleflote saveznièkih brodova, te sve ribarske i kitolovaèke brodove u tom podruèju. Zatim je flota teretnih brodova maskiranih u saveznièke trgovaèke brodove i golemih podmornica sagraðenih za transport velikih tereta poèela prevoziti ljude, opremu i opskrbu u podruèje drevne civilizacije za koju su smatrali da bi mogla biti Atlantida.Zašto izgraditi bazu na drevnim ruševinama?, reèe Little.Koja je vojna svrha toga?Mrtvi izgubljeni grad nije bio važan sam po sebi. Važna je bila golema ledena spilja koju su našli ispod ledenog polja, koja je vodila od grada. Spilja je bila duga dvadeset pet milja i završavala u geotermalnom jezeru koje je pokrivalo sto deset èetvornih milja. Znanstvenici, inženjeri, graditelji i sve vrste vojske pješaštvo, zraène snage, mornarica i, naravno, veliki kontingent esesovaca za održavanje sigurnosti i nadzor nad radovima, iskrcali su se i zapoèeli s velikim projektom iskopavanja. Takoðer su doveli veliki broj robovske radne snage, uglavnom Rusa iz Sibira, koji su bili otporni na hladnu klimu.Što se dogodilo s ruskim zarobljenicima kad je baza završena?, upita Little, pretpostavljajuæi odgovor.

Hozafelovo lice se uozbilji.Nacisti im nisu mogli dozvoliti da otkriju najbolje èuvanu tajnu Njemaèke. Radili su do smrti ili bili ubijeni.Sandecker je prouèavao dim koji se dizao iz njegove cigare.I tako na tisuæe Rusa leži ispod leda, nepoznato i zaboravljeno.Život je bio jeftin za naciste, reèe Hozafel. Izgradnja tvrðave za podizanje Èetvrtog Reicha bila im je vrijedna te žrtve.Èetvrto carstvo, reèe Sandecker mraèno. Zadnji bastion nacizma i njihov zadnji pokušaj osvajanja svijeta.Nijemci su vrlo uporan narod.Jeste li vidjeli bazu?, upita Little.Hozafel ponovno kimne. Nakon odlaska iz Bergena, kapetan Harger s U2015 i ja, s U699 otplovili smo preko Atlantika bez izlaženja na površinu u napuštenu luku u Patagoniji.Gdje ste iskrcali putnike i blago, doda Sandecker.Poznata vam je ta operacija?Samo osnove, ne i detalji.Onda ne znate da su na obalu izišli samo putnici i medicinski uzorci. Umjetnièka djela, gomile zlata i drugih vrijednosti, kao sveti nacistièki relikti, ostali su na palubi U2015 i U699. Kapetan Harger i ja krenuli smo prema bazi na Antarktici. Nakon sastanka s opskrbnim brodom i uzimanja goriva, nastavili smo putovanje, stigavši na odredište poèetkom lipnja 1945. Proizvod njemaèkog graditeljstva bio je pravo èudo. Pilot je izišao i preuzeo kormilo U2015. Mi smo je slijedili i stigli u golemu spilju koja je bila nevidljiva s mora. Veliki dokovi urezani u ledu, sposobni primiti nekoliko podmornica i velike teretne brodove, pozdravili su naše zapanjene oèi. Kapetan Harger i ja smo se morali usidriti iza vojnog transportera koji je istovarivao rastavljeni zrakoplov...Polijetali su iz baze?, prekine ga Little.Najnoviji izum njemaèke zraène tehnologije. Junkers 287 mlazni bombarderi preraðeni u transportere, sa skijama, posebno modificirani za antarktièke uvjete. Robovi su urezali u ledu golemi hangar, dok je teška graðevinska oprema napravila milju dugu pistu. Tijekom pet godina, cijela planina leda je izdubljena kako bi se sagradio mali grad za pet tisuæa graðevinara i robova.Ne bi li se led u spiljama i tunelima poèeo topiti od topline koju proizvodi toliko ljudi i njihova oprema?, upita Little.Njemaèki znanstvenici razvili su kemijski pokrov kojim se mogao prekriti led za izolaciju i sprijeèiti topljenje. Toplina u kompleksu održavana je na stalnih šezdeset stupnjeva Fahrenheita.Ako je rat bio gotov, reèe Sandecker, èemu je služila baza?Plan je, koliko sam ja razumio, bio da elitni nacisti starog režima djeluju tajno iz baze, infiltriraju se u Južnu Ameriku i kupe velike površine zemlje, te mnoge tehnièke i proizvodne korporacije. Takoðer su mnogo uložili u novu Njemaèku i azijske zemlje, koristeæi zlato iz svoje stare nacionalne riznice, nešto od opljaèkanog blaga koje su prodali u Americi te lažne amerièke dolare tiskane originalnim amerièkim tiskarskim ploèama dobivenim od Rusa. Èetvrti Reich nije imao financijskih problema.Koliko dugo ste ostali u bazi?, upita Little.Dva mjeseca. Zatim sam krenuo sa svojom posadom do Rio de la Plate i predao se lokalnim vlastima. Èasnik argentinskemornarice došao je na palubu i usmjerio me da krenem prema mornarièkoj bazi Mar de Plata. Izdao sam tu zapovijed, zadnju u svojoj karijeri èasnika ratne mornarice prije no što sam potpuno predao podmornicu.Koliko je vremena prošlo od svršetka rata?Tjedan manje od èetiri mjeseca.I što se onda dogodilo?Moja posada i ja smo zatvoreni dok nisu stigli britanski i amerièki obavještajci i ispitali nas. Ispitivali su nas šest tjedana prije no što su nas pustili da se vratimo kuæama.Vi i posada, pretpostavljam, niste rekli ništa obavještajcima?

Hozafel se nasmiješi. Imali smo tri tjedna tijekom puta od Antarktike do Argentine za uvježbavanje prièa. Ispitivaèi su bili pomalo melodramatièni, ali nitko od nas nije se slomio, i nisu saznali ništa. Bili su vrlo skeptièni. Ali, tko bi ih mogao kriviti? Njemaèko plovilo nestaje na èetiri mjeseca i onda se pojavljuje, a zapovjednik tvrdi kako je mislio da su svi radiopozivi na predaju bili saveznièki trik da otkrije svoj položaj. Nije baš uvjerljiva prièa, ali nisu je mogli prozrijeti. On zastane i pogleda umiruæu vatru.U699 je predana mornarici SADa i odvuèena u bazu u Norfolku, gdje je rastavljena do zadnjeg vijka.A U2015?, upita Sandecker.Ne znam. Nikada nisam saznao što joj se dogodilo i više nisam vidio Hargera.Možda æe vas zanimati, reèe Sandecker zadovoljno, da je U2015 potopljena prije samo nekoliko dana na Antarktici raketom s nuklearne podmornice SADa.Hozafelove oèi se suze.Èuo sam prièe o aktivnosti njemaèkih podmornica u južnim polarnim morima dugo nakon rata, ali nisam im vjerovao.S obzirom da mnogo naprednih podmornica klase XXI i XXII još uvijek nedostaju, reèe Little, sumnjamo da je nacistièko vodstvo saèuvalo jednu flotu za krijumèarenje u godinama poslije rata.Moram priznati da ste vjerojatno u pravu.Sandecker htjede progovoriti kad opet zazvoni telefon. On ukljuèi zvuènik uplašen onime što bi mogao èuti. Da?Samo da potvrdim, zaèuje se Pittov glas. Pizza je pred vratima i momak se vraæa natrag u pizzeriju kroz gusti promet.Hvala što ste zvali, reèe Sandecker. U glasu mu se nije osjeæalo olakšanje.Nadam se da æete nazvati ponovno kad osjetite potrebu za pizzom.Preferiram calzone. Sandecker prekine vezu.Pa, reèe on umorno, stigli su do zrakoplova i u zraku su.Znaèi da su uspjeli, reèe Little, iznenada živnuvši.Sandecker zavrti glavom. Kad je Dirk spomenuo gust promet, rekao je da ih je napao zrakoplov osiguranja. Bojim se da su pobjegli morskim psima samo da bi pali u ralje barakudama.Moller Skycar dignuo se u noæ voden svojim automatskim sustavom i poletio preko crnih voda fjorda, polako se podižuæi dok je prelazio preko gleèera koji je tekao niz planinu. Ako je netko u njemu mislio da æe od toèke ukrcavanja na zrakoplov put do NAMPovog broda kod Punta Estrade biti miran, prevario se.Ne jedan, veæ èetiri helikoptera topovnjaèe dignu se s palube Ulricha Wolfa i krenu presresti Skycar. Jedan je trebao biti dovoljan, ali Wolfovi su poslali cijelu eskadrilu kako bi zaustavili bjegunce. Nije bilo lijepih formacija, niti taktiziranja došli su jedan do drugog kako bi presjekli putanju Skvcara prije no što stigne do utoèišta planina.Destinv Enterprises nabavila je helikopter Bo 105LS7 korporacije MesserschmittBolkow, kreiran za vojsku Savezne Republike Njemaèke, i to primarno za podršku pješaštvu i paravojnu upotrebu. Letjelica koja je lovila Skvcar imala je posadu od dva èovjeka i dvostruki motor koji joj je omoguæavao brzinu od dvije stotine i osamdeset milja na sat. Bila je naoružana dvadesetmilimetarskim topom smještenim s prednje strane.Giordino je sjedio na pilotskom sjedalu, dok je Pitt pratio instrumente žene su se smjestile na putnièkim sjedalima. Kao i kod dolaska, Giordino je mogao samo promijeniti postavu gasa na maksimalnu brzinu. Svim drugim operacijama upravljalo je raèunalo. Pitt je kraj njega prouèavao helikoptere na radarskom zaslonu.Zašto nas ti nasilnici ne ostave na miru?, jaukne Giordino.Èini se da su poslali cijelu bandu, reèe Pitt promatrajuæi toèkice na vanjskom rubu zaslona koje su se približavale obrisu Skvcara u sredini kao da gaðaju metu.Ako imaju toplinski navoðene rakete koje lete kroz kanjone, reèe Giordino, mogli bi biti prilièna smetnja.Ne mislim tako. Civilne letjelice rijetko mogu nositi vojne rakete.Možemo li im pobjeæi u planinama?

Bit æe gusto, odgovori Pitt.Njihova jedina nada je da nas pogode s pola milje prije no što im izmaknemo izvan dometa. Nakon toga, možemo im umaknuti. Èini se da su oko trideset milja sporiji od nas.Giordino pogleda kroz vjetrobran.Prolazimo iznad gleèera i ulazimo u planine. Kad budemo u kanjonima bit æe im teško dobro naciljati.Ne bi li se trebali koncentrirati na upravljanje tom stvari?, reèe Pat gledajuæi nemirno planine na slaboj mjeseèini koje su se poèele dizati s obje strane Skvcara. Umjesto što æaskate?Ovo je kao vožnja toboganom, reèe Megan uzbuðeno.Pat je bila svjesnija opasnosti i manje entuzijastièna od svoje kæeri. Mislim da æu zatvoriti oèi.Turbulencija i iznenadne promjene smjerova æe nas bacakati po zraku, jer se kreæemo maksimalnom brzinom, reèe Pitt.Ali ne brini. Raèunalo upravlja zrakoplovom.Kako utješno, promrmlja Pat nemirno.Zli momci dolaze preko vrha na devet sati, proglasi Giordino promatrajuæi reflektore helikoptera koji su osvijetlili planinske padine.Piloti napadaèkih helikoptera igrali su lukavu igru. Nisu pokušavali letjeti brže od Skvcara izmeðu grebena i udolina koji su dijelili planine. Shvatili su da imaju jednu priliku, samo jednu, da sruše neobiènu letjelicu. Podigli su se u visinu i zapucali niz vododerinu njihovi metci kalibra dvadeset milimetara zujili su kroz mrak ispred Skvcara. Pitt odmah shvati taktiku i laktom gurne Giordinovu ruku. Preuzmi kontrole vikne.Zaustavi nas u zraku i vrati se.Giordino posluša i izvede manevar gotovo prije no što je Pitt izgovorio te rijeèi. On preuzme kontrolu i naglo zaustavi Skvcar tako da su ih samo pojasevi zaustavili da ne udare u vjetrobran, a zatim poleti unatraške niz vododerinu.Ako pokušamo proletjeti kroz tu baražu, reèe Pitt, bit æemo razneseni na komadiæe.Pitanje je sekunda dok se ne okrenu i zapucaju u ovom smjeru.To je ideja. Želim da se okrenu i poènu pucati iza nas, oèekujuæi da æemo uletjeti u njihovu vatru. Ali mi ponovno idemo naprijed prisiljavajuæi ih da se prestroje isti smo trik izveli s patrolnim èamcima. Ako bude išlo po našem, imat æemo dovoljno vremena da nestanemo iza planine prije no što uspiju ponovno koncentrirati vatru.Dok su govorili, topovnjaèe razbiju svoju formaciju kako bi usredotoèili vatru. Za nekoliko sekunda poravnali su se i poèeli pucati ravno u Skvcar. Bio je to signal za Giordina da ponovno krene naprijed uz vododerinu. Plan je uspio za dlaku, ali vrijeme provedeno u kretanju unatraške omoguæilo je helikopterima da se približe. Ovaj put nisu koncentrirali vatru. Pilot je reagirao brzo i poèeo divlje pucati prema jureæem Skvcaru.Metci zaderu okomita krilca repa. Kotaèi za slijetanje otpadnu, a gornji dio stakla iznenada se razbije i odleti u tamu, pustivši hladni zrak u kabinu. Ubojita, ali neprecizna vatra raširi se oko zrakoplova, no motori sreæom ostanu neošteæeni. U nemoguænosti da izbjegne salvu skrenuvši zrakoplov strane padine bile su na samo pedeset stopa od zrakoplova Giordino je pokušavao letjeti goredolje. Metci koji su promašili zabijali su se u strme litice i izbacivali gejzire kamenèiæa. Poput maèke koju progoni èopor pasa, Giordino je vodio Skvcar uz kanjon u nizu lelujavih manevara. Još dvije stotine jarda, stotinu, i Giordino iznenada oštro skrene za devedeset stupnjeva, zaokrenuvši oko stjenovite padine koja ih sakrije od oluje metaka. Kad su helikopteri Destinv Enterprisesa stigli do kraja kanjona i zaobišli liticu, Skvcar je nestao duboko u tami planina.Èetvrti dio GRAD POD LEDOM

Poglavlje XXXII10. travnja 2001. Buenos Aires, Argentina

Limuzine su formirale dugi luk na kružnom prilazu britanskog veleposlanstva u Buenos Airesu. Dame u sveèanim haljinama i muškarci u smokinzima izlazili su iz dugih crnih automobila i kroz visoka bronèana vrata ulazili u foaje, gdje ih je doèekivao britanski veleposlanik u Argentini Charles Lexington i njegova žena Martha visoka ozbiljna žena sijede kose ošišane kao u paža. Društveni dogaðaj godine bio je proslava u èast uspona Princa Charlesa na tron koji je konaèno napustila njegova majka kraljica Elizabeta.Elita Argentine bila je pozvana i svi su došli. Predsjednik, vode Nacionalnog kongresa, gradonaèelnik, financijeri i industrijalci, te najpoznatije zvijezde. Oni koji su ušli u salu za bal u kojoj je svirao orkestar u kostimima iz osamnaestog stoljeæa bili su oduševljeni gozbom pripremljenom od najboljih kuhara iz Engleske, dovedenih posebno za ovu priliku.Kad su Karl Wolf i njegove sestre u velikom stilu ušli u golemu salu, privukli su poglede svih prisutnih. Njegovi osobni èuvari bili su kraj njih cijelo vrijeme.U skladu s obiteljskom tradicijom, prekrasne žene nosile su haljine istog kroja, ali razlièitih boja. Nakon što ih je pozdravio britanski veleposlanik, otišli su u plesnu salu, praæeni ljubomornim pogledima gotovo svih prisutnih žena.Karla su pratile Geli, Maria i Lucy koje su sa sobom povele svoje muževe, te Elsie koja se baš vratila iz Amerike. Kad su sestre i njihovi muževi poèeli plesati na melodije Colea Portera, Karl povede Elsie do bara, zaustavljajuæi se usput da prihvati èašu šampanjca od konobara u livrejama. Odabrali su uzorke egzotiènih jela i prešli u knjižnicu, gdje su pronašli prazan stol s dva stolca, pokraj visoke police za knjige.Elsie je upravo htjela podiæi vilicu s izvrsnim sirom do usta, kad joj se ruka smrzne usred pokreta, a lice poprimi izraz nevjerice. Karl je vidio njen zbunjeni izraz, ali nije se okrenuo, èekajuæi objašnjenje. Ono je došlo s visokim èovjekom gruba izgleda kraj kojeg je bila lijepa žena duge crvene kose. Èovjek je nosio smoking i smeði prsluk, a u džepu je nosio sat na zlatnom lancu. Žena je bila odjevena u crni svileni kaputiæ preko uske crne svilene haljine do gležnjeva s prorezima. Ogrlica od kristala krasila joj je vrat.Oni priðu Wolfu i stanu.Kako je lijepo vidjeti vas opet, Elsie, reèe Pitt srdaèno. Prije no što je mogla odgovoriti, on se okrene Wolfu. A vi ste sigurno zloglasni Karl Wolfo kojem sam tako mnogo slušao.On zastane i okrene se Pat.Mogu li predstaviti dr. Patriciju OConnell?Wolf pogleda Pitta poput rezaèa koji prouèava dijamant prije no što æe ga udariti dlijetom i raspoloviti. Iako se èinilo da ne prepoznaje Pitta, Pat osjeti hladnoæu niz kralježnicu. Milijarder je bio izuzetno zgodan, ali njegove oèi bile su hladne i prijeteæe. Ostavljao je dojam tvrdoæe koji je sugerirao divljaštvo negdje u dubini. Ako je i znao tko je ona, nije to pokazao na spomen imena, niti je gentlemanski ustao sa stolca.Iako se nismo nikada sreli, nastavi Pitt prijateljski, osjeæam da vas poznajem.Nemam pojma tko ste vi, reèe Wolf savršenim engleskim s tragom teutonskog naglaska.Zovem se Dirk Pitt.U jednom kratkom trenutku u VVolfovim oèima bilo je nerazumijevanje, a zatim mu lice poprimi izraz èistog neprijateljstva.Vi ste Dirk Pitt?, upita on hladno.Nitko drugi. On se nasmiješi Elsie.Izgledate iznenaðeni što me vidite. Otišli ste iz VVashingtona iznenada, prije no što smo mogli opet porazgovarati.Odakle ste došli?, zareži ona.S Ulricha Wolfa, odgovori Pitt ljubazno.Nakon ture brodom, Pat i ja našli smo se u Buenos Airesu pa sam pomislio da bismo mogli svratiti i pozdraviti vas.Da su njene oèi bile laseri, Pitt bi bio ispeèen.Možemo vas ubiti.Pokušali ste, i nije išlo, odgovori Pitt nehajno.

Ne preporuèam da ponovno pokušate, sigurno ne u britanskom veleposlanstvu pred svim ovim ljudima.Kad izidete na ulicu, gosp. Pitt, bit èete u mojoj zemlji, ne u svojoj. Neæete se moèi zaštititi.Nije dobra ideja, Karl. Samo biste uznemirili marince SADa koji su nas dopratili ovdje pod zaštitom amerièkog veleposlanika Johna Horna.Jedan od Wolfovih tjelohranitelja krene naprijed kao da èe napasti Pitta, ali iza njega se iznenada pojavi Giordino i stane pred njega, blokirajuæi ga. Stražar koji je bio teži od Giordina barem pedeset funta i deset pedalja viši pogleda ga prijezirno i reèe Zašto misliš da si tako èvrst, mali èovjeèe?Giordino se naceri. Bih li te impresionirao kad bih ti rekao da sam baš eliminirao pola tuceta tvojih ništavnih kolega?Ne šali se, reèe Pitt. Stražareva reakcija bila je zabavna. Nije znao treba li se naljutiti ili biti oprezan. Wolf podigne ruku i mahne mu da se udalji. Èestitam vam na bijegu s Ulricha Wolfa. Moje osiguranje pokazalo se nesposobnim.Nikako, odgovori Pitt prijateljski.Bili su vrlo dobri. Mi smo imali sreæe. vSudeæi po izvještaju koje sam dobio, sreæa nije imala ništa s time.Bila je to izjava najbliža komplimentu koju je Karl Wolf mogao dati. On polako ustane sa stolca i pogleda Pitta. Bio je dva pedlja viši i s užitkom pogleda s visine taj trn u boku Destinv Enterprisesa. Njegove plavosive oèi zasiju, ali Pitt mu lako uzvrati pogled, zainteresiraniji za prouèavanje neprijatelja nego za igru nadjaèavanja pogledima.Napravili ste žalosnu grešku kad ste mi se suprotstavili, gosp. Pitt. Sigurno ste svjesni da æu upotrijebiti sve što je u mojoj moæi da bih uèinio svijet èistim i nezagaðenim kao što je bio prije devet tisuæa godina.Radite to na èudan naèin.Zašto ste došli ovamo?Pitt nije popustio.Pretrpio sam mnogo neugodnosti zbog vaše obitelji, i htio sam upoznati èovjeka koji planira postati gospodar svemira.I sad, kad ste me upoznali?Èini mi se da ste sve uložili na pojavu koja se možda i ne dogodi. Kako možete biti tako sigurni da æe se dvojnica komete koja je izbrisala Amenese vratiti sljedeæeg mjeseca i udariti u Zemlju? Kako znate da neæe promašiti, kao nekada?Wolf spekulativno pogleda Pitta i zlobno se nasmiješi. Bilo je oèito da èovjek njegovog bogatstva i moæi nije navikao razgovarati s ljudima koji ga se ne boje i ne kleèe u njegovoj božanskoj prisutnosti.Dolazeæa kataklizma je èinjenica. Svijet kakvog poznajemo više neæe postojati. S izuzetkom moje obitelji, svi u ovoj sobi, ukljuèujuæi i vas, sigurno æe poginuti. On se nagne naprijed okrutno se smiješeæi. Ali, bojim se, gosp. Pitt, da æe se to dogoditi ranije no što mislite. Raspored je promijenjen, znate. Kraj svijeta... poèet æe toèno èetiri dana i deset sati od sada. Pitt pokuša sakriti šok. Manje od deset dana! Kako je to bilo moguæe?Pat se nije trudila sakriti svoju ozlojedenost. Kako možete to raditi? Zašto ste se toliko trudili saèuvati tajnu?, upita ona strastveno. Zašto niste upozorili sve ljude na Zemlji da se pripreme za ono što dolazi? Zar vi i vaše dragocjene sestre nemate savjesti? Samilosti? Ne muèi li vas smrt milijarde djece, kao što bi muèila svaku normalnu osobu? Zli ste kao i vaši pretci koji su pobili milijune...Elsie skoèi na noge.Kako se usuðujete vrijeðati mojeg brata sikne ona.Pitt stavi ruku oko Patinog struka. Ne troši dah na te ljigavce, reèe on ljutitog izraza na licu. Sukob se previše zaoštrio. Ali, nije mogao ne izreæi još jednu stvar. On pogleda Elsie i reèe ljubazno, hladno se smiješeæi Znate, Elsie, kladim se da je voðenje ljubavi s vama i vašim sestrama kao voðenje ljubavi s ledenim kipovima.Elsie zamahne da udari Pitta, ali Pat je zgrabi za ruku. Elsie se otrgne, šokirana što se netko izvan obitelji tako grubo ponaša s njom. Na trenutak, Pitt

i Wolf pomisle da æe se dvije žene potuæi, ali Pat se nasmiješi i okrene Pittu i Giordinu.Dosadno mi je. Zašto me netko ne zamoli za ples?Pitt odluèi da je mudrije ostati i izmusti iz Wolfa još informacija. On se lagano nakloni Giordinu. Ti prvi.Bit æe mi zadovoljstvo. Giordino uzme Pat za ruku i povede je do plesnog podija gdje je orkestar svirao Night and Day.Pitt reèe Karlu Wolfu Vrlo lukavo od vas, ubrzati plan. Kako ste to uèinili?Oh, gosp. Pitt, reèe Wolf, neke tajne moraju ostati meni.Pitt pokuša drukèiju taktiku. Èestitam vam na vašim brodovima. To su zaista remekdjela pomorske arhitekture i graditeljstva. Jedino Freedom, morski grad koji je sagradio Norman Nixon iz Engineering Solutionsa, može se usporediti s njima.To je toèno, zainteresira se Wolf unatoè svemu.Priznajem da smo mnogo nauèili iz njegovih planova.Mislite li stvarno da æe ti golemi brodovi isploviti na more na velikom plimnom valu?Moji inženjeri uvjeravaju me da su njihovi proraèuni toèni.Što æe se dogoditi ako su u krivu?Izraz na VVblfovom licu pokaže da Karl nikada nije razmišljao o toj moguænosti. Kataklizma æe se dogoditi toèno kad sam rekao, i naši brodovi bit æe sigurni.Nisam siguran da želim biti tamo nakon što Zemlja bude uništena i veæina ljudi i životinja nestane.To je razlika izmeðu vas i mene, gosp. Pitt. Vi to vidite kao kraj. Ja vidim novi poèetak. A sada, laku noæ. Imamo mnogo posla.On povede sestru i ode.Pitt je oèajnièki želio vjerovati da je Wolf jednostavno lud, ali strast toga èovjeka i njegove obitelji prelazili su granice fanatizma. Stajao je nemirno u dvorani. Niti jedan tako inteligentan èovjek ne bi sagradio carstvo vrijedno milijarde dolara i bacio ga na neki luðaèki plan. Ispod svega mora biti razum, razlog previše strašan da bi se pojmio. Ali koji? Prema Wolfovom vlastitom rasporedu, Pitt je imao samo èetiri dana i deset sati da pronaðe odgovor. I zašto je Wolf tako otvoreno odao rok? Kao da ga nije bilo briga što æe Pitt saznati. Je li jednostavno mislio da više nije važno, da više nitko ne može ništa uèiniti? Ilije u njegovom izopaèenom umu postojao neki drugi razlog?Pitt se okrene i ode. Doðe do bara i naruèi anejo, stopostotnu tekilu od plave agave s ledom. Priðe mu veleposlanik Horn i stane kraj njega. Mali èovjek svijetle kose izgledao je poput sokola koji kruži nad šumom, više zainteresiran za kontrolu nego za traženje hrane.Kako ste se složili s Karlom Wolfom?, upita on.Ne baš dobro, odgovori Pitt.Odluèio je glumiti Boga, a ja se nikada nisam nauèio klanjati.To je èudan èovjek. Nitko koga poznam nije mu se uspio približiti. Sigurno nema indikacija zašto bi vjerovao u tu fantastiènu prièu o kraju svijeta. Rekao sam kolegama ovdje i u Washingtonu, i rekli su mi da nema dokaza o dolasku komete barem do sada.Znate li mnogo o njemu?Ne previše. Samo ono što sam proèitao u obavještajnim izvješæima. Njegov djed bio je visoki nacist koji je pobjegao iz Njemaèke nakon rata. Došao je ovdje s obitelji i skupinom starih kolega, zajedno s vrhunskim znanstvenicima i inženjerima. Uskoro nakon dolaska u Argentinu, uspostavili su golemi financijski konzorcij, kupujuæi i upravljajuæi najveæim farmama i ranèevima, bankama i tvrtkama u zemlji. Kad je njihova baza bila uèvršæena, razgranali su se meðunarodno na sva polja, od kemije do elektronike. Èovjek može samo pretpostaviti odakle je došao poèetni kapital. Glasine kažu da se radi o zlatu iz njemaèke riznice i blagu otetom od Židova koji su umrli u logorima. Što god bio izvor, bila je to golema kolièina da bi se za tako malo vremena postiglo tako mnogo.Što mi možete reæi o obitelji?Horn zastane da naruèi martini od konobara.

Uglavnom glasine. Moji argentinski prijatelji govore prigušenim tonom èim se pojavi ime Wolf. Kažu da je s njima bio povezan dr. Joseph Mengele, Anðeo smrti iz Auschwitza, dok se nije utopio prije nekoliko godina. Prièe, priznajem, zvuèe prilièno izvanzemaljski. Ali tvrde da je Mengele, nastavivši sa svojim genetièkim eksperimentima, radio s prvom generacijom Wolfova na proizvodnji potomaka visoke inteligencije i atletskih sposobnosti. Ta djeca su kasnije proizvela još kontroliraniju lozu, koja se vidi u izvanrednoj sliènosti u treæoj generaciji Karl i njegove sestre, koji izgledaju identièno kao i njihova braæa i roðaci. Jedan nevjerojatan traè je da je sperma Adolfa Hitlera prokrijumèarena iz Njemaèke u zadnjim satima rata i upotrijebljena za oplodnju Wolfovih žena.Vjerujete li u to?, upita Pitt.Sigurno ne želim vjerovati, reèe Horn, srèuæi svoj martini.Britanska obavještajna služba se ne izjašnjava. Moj obavještajni èasnik, bojnik Steve Miller je pomoæu raèunala usporedio fotografije Hitlera s fotografijama Wolfova. Koliko god odvratno zvuèilo, osim boje kose i oèiju, postoji znaèajna sliènost u strukturi lica.Pitt se ispravi i ispruži ruku.Veleposlanièe, ne mogu vam reæi koliko sam vam zahvalan na pozivu i zaštiti. Dolazak u Buenos Aires bio je lud plan, a vi ste bili vrlo ljubazni što ste mi dali priliku da upoznam Wolfa.Horn prihvati njegovu ruku. Sretni smo što su se pojavili na zabavi. Ali, moram vam reæi da je bilo pravo zadovoljstvo vidjeti kako netko govori tom arogantnom vragu što ga ide. Ja sam diplomat, pa to ne smijem uèiniti.On tvrdi da je raspored pomaknut, i da je ostalo samo èetiri dana do Armagedona. Mislim da æe se obitelj uskoro ukrcati na svoje superbrodove.Stvarno? To je èudno, reèe Horn.Imam sigurnu informaciju da Karl prekosutra ide u inspekciju svoje tvornice minerala na Antarktici.Pitt suzi oèi.To je prilièno èudno.Taj je projekt oduvijek bio tajna. Koliko ja znam, CIA nikadanije uspjela ubaciti svojeg agenta. Pitt se nasmiješi Hornu.Vi ste sigurno ispred majstora špijunaže, veleposlanice. Ovaj slegne ramenima. Isplati se imati dobre veze. Pitt zavrti tekilu u èaši i zamišljeno pogleda tekuæinu u kojojsu plivale kocke leda.Što je tako važno na Antarktici da Wolf mora stiæi tamo, pitaose. Èinilo mu se logiènim da novi voda Èetvrtog carstva odleti dosvoje flote pripremajuæi se za veliki dogaðaj, a ne na polarni kontinent.Za taj put trebat æe mu dva dana. To se nije slagalo.

Poglavlje XXXIIISljedeæeg dana, dvadeset sedam od dvije stotine èlanova dinastije Wolf, glavni šefovi Destinv Enterprisesa i arhitekti Èetvrtog carstva sastali su se u korporacijskom uredu. Okupili su se u velikoj sali za sastanke obloženoj tikovinom u kojoj se nalazio lijepo izrezbaren konferencijski stol dug èetrdeset stopa, takoðer iz tikovine. Velika uljana slika Ulricha Wolfa visjela je iznad kamina u jednom kraju sobe. Obiteljski patrijarh stajao je ukoèeno u crnoj esesovaèkoj odori, izbaèenih èeljusti, crnih oèiju usmjerenih u neko daleko obzorje iza slike. Dvanaest žena i petnaest muškaraca strpljivo su èekali, posluženi pedesetogodišnjim portom u kristalnim èašama. U toèno deset sati, Karl Wolf iziðe iz predsjednikovog ureda i sjedne za jedan kraj stola. Nekoliko trenutaka njegov pogled prelazio je licima braæe, sestara i roðaka koji su s oèekivanjem sjedili oko stola. Njegov otac, MaxWolf, sjedio je s lijeve strane. Bruno Wolf bio mu je s desna. Usne Karla VVblfa razdvoje se u lagani osmijeh èinilo se da je dobro raspoložen.Prije no što poènemo konaèni sastanak u uredu Destinv Enterprisesa i našem voljenom Buenos Airesu, htio bih izraziti svoje zadovoljstvo naèinom na koji ste vi i vaši voljeni postigli tako mnogo u tako malo vremena. Svaki èlan obitelji

Wolf premašio je oèekivanja, i trebali bismo biti ponosni što nitko nije razoèarao.Tako je izjavi Bruno. Za stolom se prolomi pljesak.Bez vodstva mojeg sina, reèe Max Wolf, veliki križarski rat koji su zapoèeli naši djedovi nikada ne bi postigao uspjeh. Ponosan sam na tvoj doprinos dolasku novoga svjetskog poretka i ushiæen što je naša obitelj, s krvlju Fuehrera u žilama, sada na rubu da ostvari san o Èetvrtom Reichu.Još pljeska prolomi se oko stola. Oku stranca, svi u sobi, s izuzetkom Maxa VVblfa, izgledali su kao klonirani. Iste crte lica, tjelesna grada, oèi i kosa kao da je sala postala dvorana ogledala. Karl pogleda Bruna. Jesu li svi koji danas nisu ovdje na palubi Ulricha WolfahBruno kimne. Svi èlanovi obitelji su udobno smješteni u svojim apartmanima.Oprema i namirnice?VVilliam Wolf digne ruku i reèe Hrana je ukrcana i spremljena na sva èetiri broda. Sve brodsko osoblje je na palubi. Svaki komad opreme i svi elektronièki sustavi su više puta testirani. Svi funkcioniraju savršeno. Ništa nije prepušteno sluèaju ili previðeno. Razmotrena je svaka moguænost i spremljene su prièuvne opcije. Brodovi su potpuno spremni za udar najjaèih plimnih valova koje su predvidjela naša raèunala. Ostalo je samo da se svi ukrcamo na Ulricha Wolfa i èekamo uskrsnuæe.Karl se nasmiješi.Morat æete iæi bez mene. Ja stižem kasnije. Bitno je da nadzirem konaène pripreme naših operacija u Zaljevu Okuma.Nemoj zakasniti, nasmiješi se Elsie.Možda æemo morati isploviti bez tebe.Karl se nasmije.Ne boj se, draga sestro. Nemam namjeru propustiti brod.Rosa podigne ruku. Je li amerièka znanstvenica dešifrirala zapise Amenesa prije no što je pobjegla s broda?Karl zavrti glavom. Nažalost, sve što je otkrila odnijela je sa sobom.Mogu li to naši agenti vratiti?, upita Bruno.Bojim se da ne. Previše je dobro zaštiæena u amerièkom veleposlanstvu. Do trenutka kada smislimo plan i krenemo u akciju, bit æe prekasno. Rok æe biti pred nama.Albert Wolf, obiteljski paleoekolog koji je bio struènjak za drevne okoline i njihove uèinke na biljke i životinje progovori Bilo bi najkorisnije prouèiti prièe onih koji su preživjeli zadnju kataklizmu, ali ja vjerujem da naše raèunalne projekcije daju prilièno toènu sliku što možemo oèekivati.Kad brodovi budu na otvorenoj vodi, reèe Elsie, naš prvi prioritet je osigurati da budu dobro zaštiæeni od zagaðenja pepelom, vulkanskim plinovima i dimom.Možeš biti miran, rodaèe, reèe Berndt Wolf, inženjerski genij obitelji. Unutrašnjosti brodova su kreirane da za nekoliko sekunda postanu potpuno nepropusne. Zatim æe posebno konstruirana oprema za filtriranje preuzeti stvar. Svi sustavi su testirani i pokazali su se sto posto djelotvornima. Èista, zdrava atmosfera tijekom dugog razdoblja je potvrðena stvarnost.Jesmo li odluèili na kojem dijelu svijeta æemo pristati kad bude sigurno?, upita Maria Wolf.Još prikupljamo podatke i raèunamo projekcije, odgovori Albert. Moramo odrediti toèno kako æe kataklizma i plimni valovi promijeniti obale svijeta. Bit æe to stvar analize situacije nakon sudara.Karl pogleda svoje roðake niz stol. Mnogo æe ovisiti o promjeni kontinenata. Europa može biti potopljena do Urala u Rusiji. Voda može ispuniti Saharu. Led æe pokriti Kanadu i SAD. Naš prvi prioritet je preživjeti udar i strpljivo èekati prije no što odluèimo gdje æemo uspostaviti stožerni grad za naš novi svjetski poredak.Razmatramo nekoliko lokacija, reèe VVilhelm. Glavni kandidati su luke, poput San Francisca, gdje možemo usidriti brodove, lokacije sa zemljom u blizini odgovarajuæom za uzgajanje žita i voæa, i centralizirano podruèje koje olakšava transport i širenje naše vlasti diljem svijeta. Mnogo æe ovisiti o opsegu kataklizme.

Znamo li koliko dugo moramo ostati na brodovima prije no što budemo mogli iziæi na obalu?, upita Gerda Wolf, struènjak za edukaciju, odreðena za nadzor školskog sustava.Albert je pogleda i nasmiješi se.Sigurno ne dulje no što budemo morali, sestro. Godine æe proæi, ali ne možemo znati koliko dugo æe trebati prije no što budemo sigurno mogli poèeti osvajati zemlju.A ljudi koji prežive na višim terenima?, upita Maria.Kako æemo postupati s njima?Bit æe ih vrlo malo, odgovori Bruno.Oni koje pronaðemo i okupimo bit æe stavljeni u sigurna podruèja da se snalaze kako god znaju.Neæemo im pomoæi?Bruno zavrti glavom. Ne možemo smanjiti vlastite zalihe hrane prije no što budemo mogli živjeti od zemlje.S vremenom æe ostatak èovjeèanstva, izuzevši nas iz Èetvrtog Reicha, izumrijeti, reèe Max Wolf. Preživljavanje najotpornijih. To je evolucija. Fuehrer je predvidio da æe rasa gospodara vladati svijetom jednog dana. Mi smo rasa gospodara.Budimo iskreni, ujaèe, reèe Felix Wolf, mi nismo fanatièni nacisti. Nacistièka stranka umrla je s našim djedovima. Naša generacija poštuje Adolfa Hitlera samo zbog njegove sposobnosti predviðanja. Ne obožavamo kukasti križ i ne vièemo Heil! pred njegovom slikom. Mi smo svoja vlastita rasa, stvorena da oslobodi svijet zloèina, korupcije i bolesti uspostavivši višu razinu èovjeèanstva oni koji æe sagraditi novo društvo bez grijehova starog. Kroz naše gene pojavit æe se nova rasa, èista i nedirnuta zlom prošlosti.Dobro reèeno, progovori Otto Wolf, prekinuvši svoju šutnju. Felix je rjeèito sažeo naš cilj i poslanje. Sada je samo ostalo da dovedemo svoj veliki zadatak do trijumfalnog kraja.Zavlada kratka tišina. Zatim Karl sklopi ruke i polako progovori. Bit æe vrlo zanimljivo vidjeti uvjete oko nas u ovo doba sljedeæe godine. Bit æe to svijet nezamisliv onima koji æe morati otiæi.

Poglavlje XXXIVMali zatvoreni kamion obojen u bijelo bez oznaka i reklama prošao je kraj terminala gradske zraène luke Jorge Newbery locirane unutar federalnog okruga Buenos Airesa i zaustavio se u sjeni servisnog hangara. Luka je obièno služila za domaæe zraène kompanije Argentine, ukljuèujuæi i one koje su djelovale iz Èilea, Paragvaja i Urugvaja. Niti jedan od radnika nije obraæao pozornost na tirkizni mlažnjak s oznakom NAMP koji je sletio i došao do hangara kod kojeg je èekao kamion.Tri muškarca i žena iziðu iz putnièkih vrata i stanu na beton vruæ od podnevnog sunca. Baš kad su trebali stiæi do vrata ureda servisnog hangara, skrenu oko ugla i priðu kamionu. Kad su bili na trideset stopa od kamiona, otvore se stražnja vrata i èetiri marinca SADa u borbenoj opremi iskoèe na tlo i rasporede se u polukrugu oko vozila. Zapovjednik zatim pomogne kongresnici Smith, admiralu Sandeckeru, Hiramu Yaegeru i treæem èovjeku da udu u kamion, te zatvore vrata.Unutrašnjost kamiona bila je udobno namješten ured i zapovjedni stožer. Jedan od pedeset konstruiranih za amerièka veleposlanstva diljem svijeta, kamion je bio namijenjen zaštiti i pomoæi osoblja veleposlanstva da pobjegnu u sluèaju napada, kao što je bila situacija otmice talaca u Iranu 1979.Pitt iskoraèi i zagrli Loren Smith koja je prva ušla u kamion.Ti, velièanstveno bièe. Nisam te oèekivao.Pat OConnell osjeti ubod ljubomore vidjevši Pitta kako grli Loren. Politièarka iz Colorada bila je mnogo privlaènija no što je zamišljala.Admiral me zamolio da doðem, a sada nema važnih poslova u Kongresu, i eto me, makar i na nekoliko sati.Šteta, reèe on iskreno. Mogli smo obiæi Buenos Aires.

Voljela bih to, odgovori ona promuklo. Zatim spazi Giordina. A1, lijepo te vidjeti.On je poljubi u obraz.Uvijek je zadovoljstvo vidjeti moju vladu na djelu.Sandecker ude u pratnji Yaegera i stranca. On samo kimne Pittu i Giordinu i priðe ravno Pat. Ne znate kako sam sretan što se mogu opet rukovati s vama, doktorice.A vi ne znate kako sam sretna što sam ovdje, reèe ona poljubivši ga u èelo, stavljajuæi ga u neugodan položaj. Moja kæi i ja smo vam dužnice što ste poslali Dirka i Ala da nas spase.Nisam ih morao slati, reèe on suho. Otišli bi sami.Yaeger pozdravi stare prijatelje i Pat, koju prvi put predstave Loren. Zatim Sandecker predstavi dr. Timothvja Frienda.Tim je moj stari školski prijatelj. Pomogao mi je položiti matematiku u srednjoj školi. Kad sam otišao na Pomorsku akademiju, on je otišao u rudarsku školu u Coloradu i postao geofizièar. Nezadovoljan time, dobio je doktorat iz astronomije na Stanfordu, i postao jedan od najpoznatijih astronoma u zemlji, te direktor vladinog Laboratorija za strateške proraèune i simulacije. Tim je èarobnjak inovajivnih tehnika vizualizacije.Friendova æelava glava bila je okružena pramenovima sijede kose, poput jata srebrenih ribica koje plivaju oko koraljne kupole. Bio je nizak, i morao je podiæi glavu kako bi pogledao u lice dvije žene, koje su bile znaèajno više od njega. Giordino, koji je bio visok pet stopa i èetiri pedlja, bio je jedini kojeg je mogao pogledati ravno u oèi. Bio je tih medu prijateljima, ali otvoren i živahan medu studentima, direktorima korporacija ili visokim vladinim službenicima. Moglo se lako vidjeti da se nalazi u svojem elementu.Hoæete li sjesti?, reèe Pitt pokazavši udobne kožne fotelje i sofe smještene u sredini kamiona.Kad su sjeli, èlan osoblja veleposlanstva posluži kavu i sendvièe iz male kuhinje iza kabine.Loren je zatražila da dode, reèe Sandecker bez uvoda.Ona i njeni pomoænici istražili su Destinv Enterprises i saznali intrigantne informacije.Ono što sam otkrila u zadnja dva dana je vrlo zabrinjavajuæe, poène Loren. Vrlo tiho, pod velom tajnovitosti, obitelj Wolf i Destinv Enterprises prodali su sve poslove, sve dionice u nacionalnim i meðunarodnih korporacijama, sva financijska sredstva, imanja, i namještaj u kuæama. Svi bankovni raèuni su ispražnjeni. Svaki veliki i mali posao je likvidiran. Milijarde dolara konvertirane su u zlato prevezeno na tajnu lokaciju...Koje se sada nalazi pohranjeno u teretnim prostorima njihove flote brodova, završi Pitt.Kao da cijela obitelj s dvije stotine èlanova nikada nije postojala.To nisu glupi ljudi, reèe Pitt uvjereno. Mislim da nisu sposobni za iracionalne odluke. Znaèi, dolazi li kometa, ili ne?Baš sam zbog toga pozvao Tima, objasni Sandecker.Friend stavi na stol izmeðu fotelja i sofa nekoliko malih hrpa papira. Uzme prvu i proðe kroz nju prije no što æe pogledati svoje bilješke. Prije no što odgovorim, malo æu se vratiti natrag, da bolje shvatimo za što se VVolfovi pripremaju. Mislim da je najbolje poèeti s udarom komete u Zemlju negdje oko 7000. godine prije Krista. Sreæom, to nije nešto što se dogaða redovito, iako Zemlju svakoga dana pogaðaju mali komadi asteroida ne veæi od šake koji izgore na ulasku u atmosferu. Svakog stoljeæa, jedan velièine sto pedeset stopa pogodi Zemlju, kao onaj koji je proizveo krater u Winslowu u Arizoni, i onaj koji je eksplodirao prije udara u Sibir 1908. i sravnio osam stotina èetvornih milja. Jednom u svakih milijun godina, asteroid širok pola milje udari snagom jednakom simultanoj detonaciji svih nuklearnih ureðaja na Zemlji istovremeno. Više od dvije tisuæe tih velikih nebeskih projektila redovno prelazi preko naše orbite.Nije baš lijepa slika, reèe Pat.Nemojte brinuti o tome, reèe Friend smiješeæi se.

Izgledi da poginete od asteroida su dvadeset tisuæa na jedan tijekom vašeg životnog vijeka. Ne možemo, meðutim, odbaciti logièku moguænost da je samo pitanje vremena prije no što nam ponestane sreæe.Pitt natoèi šalicu kave.Pretpostavljam da govorite o stvarno velikom udaru.Toèno, reèe Friend žustro kimajuæi glavom.Jednom u svakih sto milijuna godina, mamutski asteroid ili kometa udari u Zemlju, kao onaj koji se zabio u Zemlju kraj Yucatana prije šezdeset pet milijuna godina i uzrokovao izumiranje dinosaura. Objekt je imao šest milja u promjeru i ostavio krater širok sto dvadeset milja.Friend zastane kako bi pregledao svoje papire prije no što æe nastaviti. Taj je bio manji od onoga prije devet tisuæa godina. Naši raèunalski modeli ukazuju da je imao promjer barem deset milja i pao u Hudsonov zaljev u Kanadi. Rezultirajuæa lanèana reakcija uništila je gotovo 99 posto sveg biljnoga i životinjskog života na planetu, što je dvadeset posto više od asteroida koji je uzrokovao izumiranje dinosaura.Loren sa zanimanjem pogleda Frienda.Lanèana reakcija kojih vrsta katastrofa?Uzmite objekt deset milja u promjeru, težak nekoliko milijarda tona i bacite ga kroz vakuum brzinom od sto trideset tisuæa milja na sat i imat æete eksploziju izvan moguænosti poimanja. Zemlja je vjerojatno zazvonila poput zvona, kad se šok udarca prenio u sve njene dijelove. Pomoæu raèunalnih simulacija i tehnika vizualizacije koje su prekomplicirane da bih vam ih sada objašnjavao, procijenili smo da je kometa došla pod kutom, udarivši jugoistoèni dio Hudsonovog zaljeva i napravivši krater promjera dvije stotine trideset milja, dvostruko veæi od Havajskih otoka. Èitava vodena masa u zaljevu je isparila kad je tijelo komete zarovalo Zemlju do dubine od dvije milje. Astronauti su napravili fotografije koje pokazuju savršenu kružnicu na mjestu gdje linija okružuje ostatke kratera.Kako znate da je to bila kometa, a ne asteroid ili meteor?, upita Yaeger.Asteroid je malo tijelo ili planet koji luta unutrašnjim sunèevim sustavom i okreæe se oko Sunca. Neki su bogati ugljikom drugi sadrže minerale bogate željezom i silicijem. Meteori su uglavnom manji dijelovi asteroida koji su se sudarili meðusobno i razbili. Najveæi pronaðeni meteor imao je sedamdeset tona. Kometa je potpuno drukèija. Èesto je nazivaju prljavom grudom snijega saèinjenom od leda, plinova i komadiæa kamene prašine. Obièno putuju u dugim ovalnim orbitama vanjskim rubom sunèevog sustava, a èesto i izvan. Zbog gravitacijske interakcije od Sunca i planeta nekoliko ih poène kružiti oko Sunca. Kad se približe Suncu, površinski led se otopi i formira posebni produljeni stožac ili rep. Obièno se misli da su komete ostatci od formiranja planeta. Bušenjem i analiziranjem sastava mikroskopskih djeliæa pronaðenih u i oko kratera u Hudsonovom zaljevu, geofizièari su otkrili sitne djeliæe koje su prepoznali kao dijelove komete što je udarila u Zemlju prije devet tisuæa godina. Test nije otkrio tragove uobièajenih minerala i metala povezanih uz asteroide i meteore.Znaèi, došlo je do udara, reèe Sandecker.Što se dogodilo poslije?Neizmjerni stožac usijanog kamenja, pare, prašine i komadiæa proletio je atmosferom, da bi pao u vatrenoj kiši na Zemlju, stvarajuæi šumske požare diljem svijeta. Goleme kolièine sumpora, usijanog dušika i florida ispuštene su u atmosferu. Ozonski sloj bio je uništen, nebo zacrnjeno dok su vjetrovi divljali kopnom i morima. Naša simulacija sugerira da je oblak otpadaka i dima trajao najmanje èetrnaest mjeseci. Veæ bi to uništilo veæinu života na Zemlji i hranidbeni lanac.Zvuèi previše strašno da se zamisli, reèe Loren tiho. Friend se napeto nasmiješi. Nažalost, to je samo prvi èin. Hudsonov zaljev se otvara u Atlantski ocean, i formirali su se valovi visoki sedam ili osam milja koji su preplavili nizine. Florida je bila potpuno potopljena, kao i veæina svjetskih otoka. Veæina Europe i Afrike bila je preplavljena valovima stotine milja u kopno. Veæina drevnih stanovnika Australije živjela je u blizini obale, pa je stopa smrtnosti bila devedeset devet posto za nekoliko minuta. Jugoistoèna Azija bila bi

potopljena i sva pod vodom. Goleme kolièine morskih životinja bile su odnesene duboko u kopno i umrle kad su se valovi konaèno povukli. Kemijskaravnoteža oceana je izmijenjena. Ono što u njima ne bi ubili valovi, dovršili bi blato i talog. Masivni potresi koji daleko premašuju Richterovu skalu zauvijek su promijenili dimenzije planina, ravnica i pustinja. Zatim su eksplodirali vulkani diljem Zemljine kugle, uspavani i aktivni. Tekuæa lava prekrila je ostatak nepotopljenog kopna slojem debelim milju. Da je astronaut otišao na Mars prije kataklizme i vratio se dvije godine kasnije, ne bi mogao prepoznati svijet, niti bi itko njegov još bio živ. Mogao bi biti jedini èovjek na Zemlji.Pitt pogleda astronoma. Ne dajete nam baš lijepu sliku. Posljedice su bile straviène. Kad su se vode povukle, stijene svih velièina i oblika bile su razbacane krajolikom, gdje se nalaze i danas i predstavljaju veliku zagonetku za geologe, koji inaèe ne mogu objasniti kako su stigle tamo. Goleme kolièine uništenog drveæa, kao i tijela kopnenih i morskih životinja odneseni su duboko u kopno, gdje su nagomilani na velikim hrpama. Te gomile još se mogu naæi u smrznutim podruèjima svijeta, dokazujuæi da su baèene tamo velikom kataklizmom. Goleme kolièine vode su zarobljene, formirajuæi jezera. U jednom poznatom sluèaju, kopnena prevlaka koja je odvajala Atlantski ocean od dolina i rijeka Mediterana je potopljena i formirano je more. Stari gleèeri su se otopili i stvorili novi. Tropske šume poèele su rasti u umjerenim pojasevima koje su nekada šibali ledeni vjetrovi. Gobi, Sahara i Mojave, nekadašnje tropske šume, postali su suhi i neplodni. Kontinentalne ploèe koje su nekada bile iznad vode su potopljene. Magnetski polovi promijenili su smjer. Civilizacije koje su postojale zatrpane su pet stotina stopa ispod površine. Trebalo je možda i dvadeset godina dok svijet nije ponovno postao stabilan. Malobrojni ljudi koji su nekako preživjeli na visinama suoèeni su s vrlo teškim uvjetima i pravo je èudo što su neki i preživjeli kako bi postali naši pretci.Pat spusti šalicu. Drevni ljudi Zemlje bili su tako strašno desetkovani i rascjepkani da su izgubili sve bilješke o svojem životu tijekom tisuæa godina. Osim zapisa Amenesa, od kojih je veæina izgubljena ili zatrpana, jedina sjeæanja na kataklizmu su ona koja su se u prièama prenosila s koljena na koljeno. Tek nakon što su rani Egipæani, Sumerani i Indusi ponovno izumili pisani jezik, poèele su se širiti prièe i bilješke o potopu.Tko zna kakvi gradovi, reèe Pitt, kakve palaèe sa svojim arheološkim blagom leže raštrkani na dnu mora ili zatrpani pod stotinama stopa kamenja i zemlje? Osim zapisa Amenesa, nemamo naèina procijeniti velièinu davne prošlosti prije no što su se civilizacije ponovno poèele uzdizati.Friend je šutio dok je svaki èlan grupe zamišljao tu noænu moru. Pogled mu je šetao unutrašnjošæu kabine, promatrajuæi izraze užasa u njihovim oèima. Jedino Pittove oèi bile su mirne. Kao da je razmišljao o neèemu drugom, neèem u velikoj daljini.I tako završava kataklizma, reèe Sandecker mraèno.Friend polako zavrti glavom. Još nisam došao do najgoreg dijela, reèe on, a smiješak mu nestane s lica. Tek u zadnjih nekoliko godina su znanstvenici saznali za velike kataklizme koje je Zemlja doživjela u prošlosti, sa ili bez utjecaja objekata iz svemira. Sada znamo da sudar s velikom kometom ili asteroidom može pomaknuti Zemljinu koru. Charles Hapgood je izložio teoriju zbog toga što doslovno pluta na unutarnjoj tekuæoj jezgri, kora koja je debela samo dvadeset do èetrdeset milja može rotirati oko osovine jezgre, uzrokujuæi velike promjene u klimi i kretanju kontinenata. To se zove pomicanje Zemljine kore, a posljedice mogu biti katastrofalne. U prvo vrijeme, Hapgoodovoj teoriji su se smijali. Zatim je o njoj poèeo razmišljati Albert Einstein i na kraju se složio s Hapgoodom.Nešto kao pokrov od teflona oko nogometne lopte, predloži Yaeger.Isti princip, prizna Friend. Naša simulacija sugerira daje udar izazvao dovoljno pritiska da se pomakne jezgra. Rezultat je bio da su se neki kontinenti, otoci i druga kopna pomaknuli prema ekvatoru, dok su drugi otišli dalje. Kretanje je uzrokovalo i premještanje sjevernog i južnog pola iz njihovih bivših položaja u toplijim krajevima, oslobaðajuæi trilijune tona vode koja je podigla površinu oceana za gotovo èetiri stotine stopa.

Na kraju, cijeli svijet je preureðen. Sjeverni pol koji je bio u sredini Kanade sada je na dalekom sjeveru, u današnjem Arktièkom moru. Sibir se takoðer premjestio na sjever u kratkom razdoblju, što dokazuju stabla voæaka s lišæem i vuneni mamuti koji su pronaðeni smrznuti s neprobavljenom vegetacijom u želudcima koja više neraste na tim lokacijama. S obzirom da su se Sjeverna Amerika i Europa pomaknule na jug, veliko ledeno doba iznenada je završilo. Antarktika se takoðer pomaknula na jug, gotovo dvije tisuæe milja od podruèja na kojem se nalazila nekad, u južnom moru izmeðu donjih dijelova Južne Amerike i Afrike.Je li to utjecalo na Zemljinu orbitu?, upita Yaeger.Ne, orbita je ostala kao što je i bila. Niti Zemljina osovina nije promijenjena. Ekvator je ostao gdje je i bio. Èetiri godišnja doba dolazila su i odlazila kao i uvijek. Samo lice kugle se promijenilo.To objašnjava mnogo, reèe Pitt. na primjer, kako su Amenesi mogli nacrtati kartu Antarktike bez leda.I njihov grad pod ledom koji su otkrili Nijemci, reèe Pat.Njena klima bila je pogodna za život prije pomaka.Što je sa Zemljinom osovinom rotacije?, upita Giordino.Je li se i ona promijenila?Friend odmahne glavom.Zemljin nagib od 23,4 stupnja ostao je isti. I ekvator je ostao isti. Jedino kora iznad tekuæe jezgre se pomaknula.Sandecker reèe Ako se na trenutak možemo vratiti na kometu, vrijeme je da odgovoriš na Dirkovo pitanje. Jesu li Amenesi i VVblfova obitelj toèno predvidjeli kataklizmièki sudar s blizancem komete koja je udarila u Zemlju?Mogu li dobiti još kave?, upita Friend.Naravno, reèe Loren, natoèivši mu iz lonèiæa.Friend popije nekoliko gutljaja i stavi šalicu na stol.Sada, prije no što odgovorim na to pitanje, admirale, htio bih opisati novi Sustav uzbunjivanja protiv asteroida i kometa koji je proradio prošle godine. Niz zvjezdarnica i posebno kreiranih instrumenata postavljeno je u razlièita podruèja svijeta radi otkrivanja asteroida i kometa èije orbite se približavaju Zemlji. Astronomi koji rade u sustavu veæ su otkrili više od èetrdeset asteroida koji æe doæi neugodno blizu Zemlji u nekoj toèki svoje orbite. Ali detaljne kalkulacije otkrivaju da æe svi promašiti Zemlju tijekom sljedeæih godina.Jesu li otkrili približavanje druge komete, reèe Loren, i zatajili tu informaciju?Ne, reèe Friend. Iako su se astronomi složili da èuvaju tajnu o takvim moguæim susretima èetrdeset osam sati, dok raèunalne projekcije definitivno ne potvrde da je sudar siguran. Tek kad bi bili sigurni obavijestili bi javnost.Znaèi, vi kažete.. reèe Yaeger.Da nema opasnosti.Pitt pogleda Frienda. Ponovite to.Dogadaj otprije devet tisuæa godina, objasni Friend, imao je izglede milijun na jedan. Kometa koja je pogodila Zemlju i ona koja je došla nekoliko dana kasnije, nisu bile blizanke. Bile su odvojeni objekti u razlièitim orbitama koji su sluèajno prošli kraj Zemljine putanje u gotovo isto vrijeme. Nevjerojatna sluèajnost, ništa više.Kada æe se vratiti druga kometa?, upita Pitt oprezno.Friend se na trenutak zamisli, a zatim reèe Naša je najbolja pretpostavka da æe proæi na minimalno osam stotina tisuæa milja od nas u sljedeæih deset tisuæa godina.

Poglavlje XXXVZavlada zaprepaštena tišina, a zbunjenost preplavi umove ljudi oko dr. Frienda. Pitt tiho opsuje ispod glasa. Gledao je Frienda kao da pokušava proèitati nešto u astronomovim oèima, neku nesigurnost, ali nije je bilo.Kometa poène on, zove se Baldvvin, po amateru koji ju je otkrio, prekine ga Friend.

Rekli ste da su Murphvjeva kometa i druga kometa koju su zabilježili Amenesi iste?Friend žustro kimne. Nema sumnje o tome. Kalkulacije potvrðuju da se njena orbita slaže s orbitom komete koja je uzrokovala kataklizmu prije devet tisuæa godina.Pitt pogleda Sandeckera i Pat, a zatim Frienda. Nema greške?Friend slegne ramenima. Margina pogreške je možda dvije stotine godina, ali ne više. Jedini drugi veæi objekt koji je ušao u Zemljinu atmosferu u zabilježenoj povijesti bio je onaj koji je sravnio onih osam tisuæa èetvornih milja u Sibiru. Ali danas astronomi poèinju vjerovati da to nije bio udar, nego vrlo bliski promašaj.Wolfovi sigurno imaju pristup istim podatcima, reèe Loren zbunjeno. Nema smisla likvidirati sve obiteljske poslove nakon što su potrošili milijarde dolara za izgradnju flote brodova kako bi preživjeli katastrofu koja se neæe dogoditi.Svi se slažemo s tobom, reèe Sandecker.Možda je obitelj Wolf samo gomila ludaka.Ne samo obitelj, reèe Giordino, nego i dvije stotine sedamdeset pet tisuæa drugih ljudi koji rade za njih i jedva èekaju put za nigdje.To ne zvuèi kao beznaèajan kult luðaka, reèe Loren.Vrlo toèno, složi se Pitt. Kad smo se Al i ja infiltrirali na njihov brod, naišli smo na fanatizam u vezi s preživljavanjem potopa.I ja sam došla do istog zakljuèka, doda Pat.Razgovori koje sam èula o kataklizmi bili su vrlo uvjereni. U njihovim umovima nije bilo niti najmanje sumnje da æe se dogoditi nesreæa i da æe oni imati priliku izgraditi novu civilizaciju bez stare.Giordino pogleda Pat. Odjek Noine arke.Ali u veæim razmjerima, podsjeti ga Pitt.Sandecker polako zavrti glavom.Moram priznati da mi je sve to misterija.Obitelj Wolf mora imati dobar motiv.Pitt zastane, a svi ga pogledaju u tišini. Ne može postojati drugi odgovor. Ako su uvjereni da æe civilizirani svijet biti uništen za sva vremena, moraju znati nešto što nitko drugi na Zemlji ne zna.Uvjeravam te, admirale, reèe Friend, da katastrofa ne dolazi iz sunèevog sustava. Sigurno ne u sljedeæih nekoliko dana. Naš sustav nije pronašao velike asteroide ili komete u blizini Zemljine orbite u predvidljivoj buduænosti, a sigurno ne prije kraja sljedeæeg stoljeæa.I što bi još moglo izazvati katastrofu? Postoji li naèin za predviðanje pomaka kore ili pomaka polova?, upita Yaeger Frienda.Ne, bez prilike prouèavanja takvog fenomena iz prve ruke. Potresi, vulkanske erupcije i tsunami valovi su poznati i zabilježeni. Ali, pomaci kore i polova nisu se dogodili otkako su Grci izumili znanost o Zemlji. Zato nemamo sigurne podatke iz kojih bismo izvukli zakljuèke za predviðanje.Postoje li uvjeti na Zemlji koji bi mogli uzrokovati pomak kore i polova?, upita Pitt.Da, odgovori Friend polako. Postoje prirodne sile koje mogu poremetiti ravnotežu Zemlje.Na primjer?Najvjerojatniji scenarij bio bi pomak leda na jednom od polova.Je li to moguæe?Zemlja je poput velikog žiroskopa koji rotira po osovini dok se vrti oko Sunca. I kao i žiroskop, nije u potpunoj ravnoteži, jer kopno i polovi nisu idealno rasporeðeni za savršenu stabilizaciju. Zato Zemlja rotira neravnomjerno. Ako jedan od polova naraste i postane prevelik, to utjeèe na rotiranje, poput nebalansiranog kotaèa na autu. To može uzrokovati pomak kore ili pola. Znam cijenjene znanstvenike koji vjeruju da se to dogaða stalno.Koliko èesto?Približno svakih šest do osam tisuæa godina.Kada je bio zadnji pomak?

Analizirajuæi dno mora, oceanografi su procijenili da je zadnji pomak bio prije devet tisuæa godina, otprilike u vrijeme kad je kometa udarila u Zemlju.Znaèi, mogli bismo reæi da je vrijeme, reèe Pitt.Zapravo, vrijeme je veæ prošlo, Friend naèini bespomoænu gestu rukama.Ne možemo biti potpuno sigurni. Znamo jedino da æe pomak, kad se dogodi, biti vrlo brz. Neæe biti upozorenja.Loren s nelagodom pogleda Frienda.Što æe biti uzrok?Ledena formacija na Antarktici nije rasporeðena podjednako. Jedna strana kontinenta ima mnogo više leda od druge. Svake godine više od pedeset milijarda tona leda se stvara samo na Rossovoj ledenoj ploèi, i ta masa utjeèe na teturanje Zemlje. S vremenom, kako se premješta težina, premještaju se i polovi uzrokujuæi, kako je Einstein predvidio, kretanje trilijuna tona vode i leda visokog tisuæe stopa od oba pola prema ekvatoru. Sjeverni pol æe krenuti prema jugu, a južni prema sjeveru. Sve sile osloboðene kometom ponovno æe biti slobodne. Glavna razlika je u tome što je u davna vremena svjetska populacija brojila oko milijun ljudi, a sada ima sedam milijarda koji bi poginuli. New York, Tokio, Sydney i Los Angeles bili bi potpuno potopljeni, a gradovi u unutrašnjosti bili bi sravnjeni sa zemljom. Teško da bi ostao i jedan komad betona kojim su još prije koji dan hodali milijuni.A ako se Rossova ledena ploèa iznenada odvoji od ostatka kontinenta i otplovi u more?, upita Pitt Frienda, ostavivši pitanje u zraku. Friendovo lice se zamraèi.To je dogaðaj koji smo veæ razmatrali. Simulacija pokazuje da bi drastièno kretanje ploèe uzrokovalo neravnotežu dovoljno veliku da aktivira iznenadan pomak Zemljine kore.Što smatrate drastiènim pokretom?Naša simulacija pokazala je da bi relocirana masa ledene ploèe, u sluèaju da otplovi šezdeset milja na more, poveæala teturanje Zemlje dovoljno da izazove pomak polova.Koliko bi joj trebalo vremena da otplovi šezdeset milja?Friend se zamisli na trenutak, a zatim odgovori Uzevši u obzir struje oko tog dijela Antarktike, rekao bih, ne više od trideset šest sati.Nema li naèina za zaustavljanje pomaka?, upita Loren.Ne znam kako bi se to uèinilo, Friend zavrti glavom.Ne, sumnjam da bi i tisuæu nuklearnih bomba moglo otopiti dovoljno ledene ploèe. Ali, gledajte, sve je to teoretski. Što bi moglo uzrokovati isplovljavanje ploèe na more?Pitt pogleda Sandeckera koji mu uzvrati pogled. Obojica su vidjela istu noænu moru, proèitavši jedan drugom misli.Pitt pogleda Loren.Koliko je daleko od Rossove ploèe Wolfova tvornica za procesiranje minerala iz morske vode?, upita je on.Lorenine oèi se rašire. Sigurno ne misliš...Koliko?, upita Pitt blago.Ona konaèno duboko uzdahne.Tvornica je toèno na rubu.Pitt se okrene Friendu.Imate li procjenu velièine Rossove ploèe, doktore?Golema je, reèe Friend, šireæi ruke.Ne mogu vam reæi toène dimenzije. Znam samo da je to najveæi komad plutajuæeg leda na svijetu.Dajte mi nekoliko minuta, reèe Yaeger, otvorivši svoje prijenosno raèunalo i poèevši tipkati po tipkovnici. Svi su sjedili tiho i gledali kako Yaeger povezuje svoje raèunalo mrežom u stožeru NAMPa. Za nekoliko minuta oèitavao je podatke.Procjene mase variraju od dvije stotine i deset tisuæa èetvornih milja, što je otprilike velièina Texasa. Opseg, ne raèunajuæi dio koji gleda na more, je gotovo tisuæu èetiri stotine milja. Debljina varira od tisuæu sto do dvije tisuæe tristo stopa. Znanstvenici je usporeðuju sa gigantskom splavi.

Yaeger pogleda lica oko sebe. Postoji, naravno, mnogo informacija o ledenoj ploèi, ali to su bile najvažnije.Kako je moguæe, upita Pat, da èovjek razdvoji dvije stotine i deset tisuæa èetvornih milja leda?Nemam pojma, reèe Pitt. Ali kladim se da je obitelj Wolf generacijama planirala i spremala se uèiniti upravo to.Blagi Bože promrmlja Friend. To je nezamislivo.Namjeravaju odlomiti ledenu ploèu i gurnuti je u more, poremetivši rotaciju Zemlje koja æe uzrokovati porast teturanja. Kad neravnoteža bude u kritiènoj fazi, dogodit æe se pomak polova i kore. Zatim æe Wolfovi megabrodovi, nakon preživljavanja rezultirajuæih plimnih valova, biti odneseni na more, gdje æe ploviti nekoliko godina promijenjenom Zemljom, dok se kataklizma ne smiri. Kad budu uvjereni da se na Zemlji ponovno može živjeti, doæi æe na obalu i uspostaviti novi svjetski poredak, Èetvrto carstvo, na leševima sedam milijarda ljudi i masovnom uništenju biljnoga i životinjskog svijeta.Svi u kamionu izgledali su šokirano, a na licima im se èitao užas. Nitko nije mogao zamisliti takvo što. Niti jedan um nije mogao shvatiti potpunu neljudskost takvog èina.Bog nam pomogao svima, promrmlja Loren tiho.Pitt pogleda Sandeckera. Morate informirati predsjednika.Informirao sam njegov znanstveni odbor i šefa osoblja, Joea Flvnna, ali do sada nitko nije prijetnju smatrao ozbiljnom.Bolje da brzo promijene mišljenje, reèe Giordino.Bolje da razmotrimo svoje opcije, reèe Pitt, i smislimo plan akcije. Nemamo još mnogo vremena. Ne, ako želimo zaustaviti VVblfove da ne izazovu katastrofu.

Poglavlje XXXVIPilot dovede mlažnjak Destinv Enterprisesa na kurs za slijetanje i sleti savršeno na dugu ledenu pistu. Zrakoplov, zadnji iz flote koja je rasprodana, bio je japanski Dragonfire s dva motora bez identifikacijskih oznaka na trupu, krilima ili repu. Bio je obojen u bijelo i uklapao se u snježni krajolik, kreæuæi se prema neèemu što je izgledalo poput strme litice uz visoku planinu pokrivenu ledom.Kad ga je manje od dvije stotine jarda dijelilo od sudara s planinom, ledena litica se èudesno razdvoji, otkrivajuæi golemu unutrašnjost. Pilot polako smanji gas, zaustavivši mlažnjak u sredini hangara, kojeg je rad robova urezao u planinu prije šezdeset godina. Motori su hujali još neko vrijeme, a onda turbine smanje rotaciju i polako se zaustave. Velika ledena vrata se zatvore, na nizu èvrstih gumenih kotaèa. U hangaru su bila još dva zrakoplova, vojne verzije Airbus Industrie A340300. Jedan je mogao nositi 295 putnika i dvadeset tona tereta. Drugi je sagraðen iskljuèivo kao teretni zrakoplov. Servisno osoblje pregledavalo je oba zrakoplova, te punilo spremnike s gorivom za skoru evakuaciju Wolfa i osoblja u sigurnost velikih superbrodova u èileanskom fjordu.Veliki hangar bio je košnica aktivnosti.Radnici u kombinezonima razlièitih boja kretali su se tiho, razgovarajuæi ispod glasa, dok su ukrcavali stotinjak sanduka s artefaktima i bogatstvomAmenesa, zajedno s opljaèkanim blagom iz Drugog svjetskog rata i svetim nacistièkim reliktima, spremnim za transport na Ulricha Wolfa.Pedeset ljudi u standardnim crnim odorama službe osiguranja Destinv Enterprisesa stalo je pozorno kad su Karl Wolf i njegova sestra Elsie izišli iz zrakoplova. Nosio je skijaške hlaèe Alpine i veliki kožni kaput obrubljen alpakom. Elsie je bila odjevena u jednodjelno skijaško odijelo ispod krznene bunde do koljena.Èovjek koji je upravljao projektom transporta èekao je na dnu stuba da stanu na tlo.Rodaèe Karl, Elsie, poèastili ste nas svojim dolaskom.Rodaèe Horst, pozdravi ga Karl. Osjetio sam da je moja dužnost nadzirati sustav sudnjeg dana u završnim fazama.Trenutak koji je neposredno pred nama, doda Elsie ponosno.Kako napreduje evakuacija?, upita Karl.

Teret i putnici trebaju stiæi na Ulricha Wolfa deset sati prije kataklizme, uvjeri ga Horst.Zatim njihov brat Hugo i sestra Blondi istupe da ih pozdrave. Svi su se meðusobno izgrlili.Dobrodošli u Valhallu, pozdravi Blondi Karla.Drugi poslovi predugo su me zadržavali, reèe Karl.Hugo, koji je bio šef osiguranja obitelji, pokaže prema malom elektriènom automobilu, jednom od voznog parka vozila koja su radila na baterije, kako bi se sprijeèilo stvaranje ugljiènog monoksida u spiljama. Odvest æemo te do kontrolnog centra, gdje sam možeš vidjeti kako æemo zapoèeti kraj svijeta.Nakon što izvršim inspekciju straže, reèe Karl. U pratnji Elsie, prošetao je niz red stražara u crnim odorama, koji su stajali uspravno s automatskim pištoljima P10 za pojasevima i Bushmasterima M17S na ramenima. Zastajao je povremeno i pitao strazare o njihovoj nacionalnosti i vojnoj biografiji. Kad je stigao do kraja linije, zadovoljno kimne. Odlièna postrojba ljudi. Dobar posao, Hugo. Izgledaju da se mogu nositi s bilo kojom provalom.Imaju zapovijed da pucaju i ubiju bilo kojeg uljeza koji ude u naš prostor.Nadam se da æe biti bolji od Erichovih ljudi u brodogradilištu.ItZAOvaj put neæe biti neuspjeha, reèe Hugo èvrsto.Obeæavam ti to, brate.Ima li znakova uljeza?Nema, odgovori Blondi. Naša jedinica za detekciju nije primijetila aktivnost unutar sto pedeset milja od postrojenja.Elsie je pogleda. Stotinu pedeset milja nije predaleko.To je udaljenost do Male Amerike broj 6, antarktièke istraživaèke stanice Jenkija. Otkako je stanica sagraðena, nisu pokazali interes za naše operacije. Naša zraèna izvidnica još nije primijetila bilo kakav pokušaj ulaska u našu tvornicu.Sve je mirno s Amerikancima, doda Hugo. Ne prave nam probleme.Nisam tako siguran, reèe Karl.Dobro pazite na bilo kakvu aktivnost. Bojim se da je obavještajna služba na rubu da otkrije našu tajnu.Bilo koji pokušaj da nas zaustave, reèe Hugo uvjereno, zakasnit æe. Èetvrto carstvo je neizbježno.Iskreno se molim za to, reèe Karl, ušavši u auto prije žena.Obièno galantan pred damama, Karl je dolazio iz stare njemaèke škole u kojoj muškarci nikada ne popuštaju ženama.Vozaè elektriènih kola iziðe iz podruèja hangara i ude u tunel. Nakon èetvrt milje, ušli su u golemu ledenu spilju s malom lukom i dugim plutajuæim dokovima koji su se dizali i spuštali na valovima Rossovog mora. Visoki kanal koji je išao od unutrašnje luke do mora blago je skretao, omoguæujuæi velikim brodovima prolazak tunelom dok su ih ledene litice skrivale od vanjskih pogleda. Svjetlo u kompleksu dolazilo je od tuceta halogenih žarulja na zidovima. Èetiri podmornice i mali teretni brod bili su privezani za dokove. Cijela luka bila je napuštena. Teretne dizalice stajale su usamljeno, zajedno s malim kamionima i opremom. Nije se mogla vidjeti živa duša. Kao da su posade otišle da se nikada ne vrate. Šteta što æe podmornice koje su nam tako dobro služile biti izgubljene, reèe Elsie èeznutljivo.Možda prežive, utješi je Blondi.Hugo se nasmiješi. Kad doðe vrijeme, osobno æu se vratiti u Valhallu da vidim kako su. Zaslužuju mjesto u muzeju zbog svoje službe Èetvrtom carstvu.Stari tunel koji je vodio devet milja kroz led izmeðu skrivenog terminala s dokovima, hangara za zrakoplove i tvornice za ekstrakciju minerala iz morske vode takoðer su izdubili robovi iz staroga Sovjetskog saveza njihova oèuvana tijela sada su bila smrznuta u masovnom grobu na ledenoj ploèi. Od 1985. tunel je proširen i stalno popravljan zbog pomaka u ledu.U poèetku, pokušaji ekstrakcije vrijednih minerala iz mora bili su potpuni neuspjeh, ali s revolucijom u nanotehnologiji koju je poveo Erich Drexler u Kaliforniji sa svojom ženom Chris Peterson, Destinv Enterprises je uložila svoje

golemo bogatstvo i sredstva u projekt kontrole strukture tvari. Preureðivanjem atoma i stvaranjem nevjerojatno malih strojeva, potpuno su izmijenili proces proizvodnje. Molekularni strojevi mogli su èak proizvesti drvo iz nièega. Wolfovi su, meðutim, uložili energiju u ekstrakciju vrijednih minerala poput zlata iz morske vode taj su proces usavršavali dok nisu mogli proizvoditi tisuæu unca zlata na dan iz Rossovog mora, kao i platinu, srebro, i mnoge druge rijetke elemente. Za razliku od rude koja se crpila iz zemlje i skupo procesirala strojevima i kemikalijama, minerali dobiveni iz mora bili su u gotovo èistom obliku. Inženjerski centar tvornice za crpljenje rude iz mora Destinv Enterprisesa bio je velika kupolasta graðevina èija je unutrašnjost podsjeæala na kontrolnu sobu NASAinog svemirskog centra. Elektronske konzole kontroliralo je trideset znanstvenika i inženjera koji su pratili raèunalnu elektroniku nanotehnoloških rudarskih operacija. Do toga dana, sve operacije ekstrakcije rijetkih metala iz vode su zaustavljene, i sve VVolfovo osoblje koncentriralo je svoje napore na lomljenje ledene ploèe.Karl Wolf uðe u veliku prostoriju i stane pred golemu elektronsku ploèu koja je visjela iz sredine kupolastog stropa. U sredini, bila je prikazana velika karta Rossove ledene ploèe. Oko rubova, niz cijevi sliènih neonskima odvajale su led od okolnog kopna. Cijevi, koje su izlazile od rudarskog postrojenja i završavale tri stotine milja na drugom kraju ploèe, bile su zelene. Dio od kojeg je zelena boja završavala nastavljao se u crvenom, do ruba mora.Podruèje u crvenom se još mora programirati?, Karl upita glavnog inženjera, Jurgena Holtza, koji priðe Wolfovoj družini i oštro kimne glavom u znak pozdrava.Da, to je toèno. Holtz podigne ruku i pokaže ploèu. U procesu smo postavljanja molekularnih okidaèa. Imamo programirati još oko èetiri stotine milja do kraja tunela kod mora.Karl prouèi stalno mijenjajuæa crvena slova i brojeve na digitalnim zaslonima smještenim oko karte. Kada je kritièni trenutak?Konaèni proces odvajanja ledene ploèe je za šest sati...Holtz zastane da pogleda iz brojaka koje su pokazivale vrijeme do sudnjeg dana. Dvadeset dvije minute i èetrdeset sekunda od sada.Ima li problema zbog kojih bismo mogli kasniti?Ne, koliko mi znamo. Sve raèunalne procedure i njihovi sigurnosni sustavi su pregledani desetcima puta. Još nismo pronašli ni najmanji trag moguæe greške.Nevjerojatan inženjerski poduhvat, reèe Karl tiho, gledajuæi obojene cijevi oko ledene ploèe. Šteta što svijet nikada neæe saznati za njegovo postojanje.Zaista velièanstven poduhvat, ponovi Holtz.Probušiti tunel promjera deset stopa kroz tisuæu èetiri stotine milja leda u dva mjeseca.To je tvoja zasluga i zasluga tvojih inženjera koji su dizajnirali i sagradili tunelski molekularni stroj, reèe Elsie pokazavši veliku fotografiju na jednom zidu. Slika je prikazivala stotinu stopa dugu kružnu bušilicu sa svrdlom, prijenosnikom otpada i èudnom jedinicom na prednjem dijelu koji je razdvajao odabrane molekularne veze unutar leda, proizvodeæi komadiæe dovoljno male da se prebace u pozadinu prijenosnika do otvorenog mora. Druga jedinica povezivala je sitne komadiæe u gotovo savršeni èvrsti kristalni led kojim se oblagao tunel. Kad je bila u punom pogonu, bušilica je mogla iskopati pedeset milja leda za dvadeset èetiri sata. Obavivši svoj zadatak, stroj se nalazio pod rastuæom ploèom leda izvan rudnika.Možda, nakon što se led otopi, dobijemo priliku upotrijebiti bušilicu na podzemnim stijenama, reèe Karl zamišljeno.Nikada nisam u potpunosti razumjela kako æe sve to razbiti cijelu ledenu ploèu i poslati je u more, reèe Elsie.Karl se nasmiješi. Zaboravio sam da si bila sakupljaè informacija u VVashingtonu tijekom zadnje tri godine, i nisi imala detalje projekta Valhalla.Holtz podigne jednu ruku i pokaže veliki zaslon. Koliko veæ mogu pojednostavniti, gdice Wolf, naši nanoraèunalni strojevi konstruirali su golem broj molekularnih replicirajuæih sastavljaèa, koji su konstruirali mnogo milijuna sitnih molekularnih strojeva za topljenje leda.

Elsie je izgledala zamišljeno. Drugim rijeèima, replicirani sastavljaèi, putem molekularnog inženjeringa mogu stvoriti strojeve koji mogu proizvesti gotovo sve.U tome je ljepota nanotehnologije, odgovori Holtz.Replicirajuæi sastavljaè može se kopirati za nekoliko minuta. Za manje od dvadeset èetiri sata, tone repliciranih strojeva, baratajuæi s trilijunima atoma, iskopale su rupe u ledu na svakih šest pedalja iznad i ispod tunela. Kad su ledene cijevi iskopane do odreðene dubine, nanoraèunalo je zatvorilo sve daljnje instrukcije strojevima. Za šesnaest sati, u trenutku u kojem su naši meteorolozi predvidjeli snažne vjetrove s puèine u kombinaciji s povoljnom strujom, bit æe poslan signal za reaktivaciju strojeva. Oni æe tada završiti posao topljenja leda i odvajanja ploèe od kontinenta, omoguæujuæi joj da otplovi na more.Koliko æe vremena trebati?, upita Elsie.Manje od dva sata, odgovori Holtz.A zatim, deset sati nakon konaènog loma, objasni Karl, premještena težina Rossove ledene ploèe pomaknut æe se dovoljno daleko od Antarktike da poremeti Zemljinu osjedjivu rotaciju i izazove pomak polova zajedno s premještanjem kore svijet æe doživjeti razornu katastrofu.Svijet koji æemo mi preoblikovati prema svojoj slici, reèe Elsie ponosno.Èovjek u crnoj odori službe osiguranja dotrèi iz ureda i priðe skupini. Gospodine, reèe on Karlu, dodajuæi mu komad papira. Karlovo lice potamni na trenutak, prije no što poprimi zamišljeni izraz.Što je?, upita Elsie.Izvješæe od Huga, odgovori Karl polako.Èini se da se neidentificirani zrakoplov približava preko Amundsenovog mora i odbija odgovoriti na naše pozive.Vjerojatno opskrbni zrakoplov stanice kod Male Amerike, reèe Holtz.Ništa zabrinjavajuæe. Leti tamo i natrag svakih deset dana.Prolazi li uvijek iznad Valhalle?, upita Karl.Ne toèno iznad, ali prilazi na nekoliko milja i slijeæe kod stanice.Karl se okrene stražaru koji je donio poruku. Molim vas, recite mojem bratu da pažljivo promatra zrakoplov. Ako skrene s uobièajenog kursa, odmah me obavijestite.Jesi li uznemiren, brate?, upita Elsie.Karl je pogleda zabrinutog izraza lica. Ne uznemiren, sestro, samo oprezan. Ne vjerujem Amerikancima.Sjedinjene Države su daleko odovud, reèe Elsie.Amerièkim udarnim snagama trebalo bi više od dvadeset èetiri sata da se okupe i dolete do Zaljeva Okuma.Ipak, reèe Karl strpljivo, isplati se biti oprezan.On pogleda Holtza. Ako se pojave problemi, može li se signal za cijepanje leda poslati ranije?Ne, ako želimo potpuni uspjeh, odgovori Holtz èvrsto.Pravovremenost je bitna. Moramo èekati trenutak prije vrhunca plime za aktivaciju molekularnih strojeva. Tada æe plima odnijeti veliku masu ledene ploèe na more.Onda se èini da se nemamo èega bojati, reèe Elsie optimistièno.Karl spusti glas, govoreæi tiho, polako.Nadam se da si u pravu, draga sestro.U tom trenutku doðe drugi stražar i pruži Karlu poruku od Huga. On je proèita, pogleda gore i slabašno se nasmiješi. Hugo kaže da je amerièki zrakoplov na svojem normalnom kursu deset milja izvan našeg perimetra i leti na visini od trideset pet tisuæa stopa.Teško da s te visine može ispustiti udarni tim, reèe Holtz.Niti jedna svjetska nacija ne bi se usudila ispaliti rakete na naše postrojenje bez da njihove obavještajne službe ne prodru u naše operacije. A to nije uèinila niti jedna. Hugova sigurnosna služba odvratila je i sprijeèila je sve pokušaje prodora u Valhallu.

Odvratila i sprijeèila, ponovi Karl. Ali, nije bio potpuno siguran. Sjetio se èovjeka koji je veæ osujetio previše ciljeva obitelji Wolf, pitajuæi se gdje bi on mogao biti.

Poglavlje XXXVIIPod nebom skrivenim gustim slojem oblaka, NAMPov mlažnjak sletio je na smrznutu pistu, došao do kupolaste zgrade i zaustavio se. Mala Amerika 5 bila je peta polarna stanica SADa koja je nosila to ime otkako je admiral Byrd osnovao prvu 1928. godine. Nekad je bila smještena nekoliko milja od ruba Rossove ploèe blizu Zaljeva Kainan, a danas se nalazila nedaleko od mora, zbog odronjavanja ledenog pokrova tijekom godina. Baza je služila kao krajnja stanica 630 milja dugog prometnoga ledenog puta do kampa Byrd na platou Rockefeller.Èovjek zamotan u parku boje limete s krznom obrubljenom kapuljaèom skine sunèane naoèale i naceri se kad je Pitt otvorio putnièka vrata i stao na smrznuto tlo.Vi ste Pitt ili Giordino?, upita grmeæim glasom.Ja sam Pitt. Vi ste sigurno Frank Cash, šef polarne stanice.Cash samo kimne. Nisam vas oèekivao još dva sata.Požurili smo.Pitt se okrene kad im se pridružio Giordino, zatvorivši vrata zrakoplova. On se predstavi i reèe Hvala vam što ste pristali na suradnju u tako kratkom vremenu, ali radi se o najveæoj hitnosti.Nemam razloga sumnjati u vas, reèe Cash.Iako nisam dobio instrukcije s viših instanca.Nisu bili u moguænosti pridružiti se udarnom timu specijalnih snaga koji je formiran za napad na VVolfovo postrojenje i zaustavljanje kataklizme admiral Sandecker izrièito im je zapovjedio da ostanu u Buenos Airesu, na sigurnom. Pitt je pak smatrao da su on i Giordino bitni za napad, jer su oni otkrili strašnu istinu o kataklizmi i znali više o VVolfovima i taktici njihovog osiguranja od bilo koga drugog. I, kako su veæ bili u Buenos Airesu, pet tisuæa milja bliže mjestu konflikta, mogli su stiæi tamo prije udarnog tima i izvidjeti postrojenje.Njegova molba naišla je na gluhe uši. Argument visokih vojnih autoriteta bio je da oni nisu profesionalci obuèeni za talco tešku operaciju. Sandecker, s druge strane, nije htio dozvoliti dvojici svojih najboljih ljudi da poèine samoubojstvo u ledenoj pustoši južnog polarnog kontinenta. Pitt i Giordino su, meðutim, poletjeli NAMPovim mlažnjakom, ali ne u Washington, kako im je nareðeno, veæ na Antarktiku, u nadi da æe na stražnja vrata prodrijeti u VVolfovo rudarsko postrojenje, bez ikakvog plana u glavama kako prijeæi šezdeset milja smrznute pustoši nakon što slete u Maloj Americi.Smislit æemo nešto kad stignemo tamo, volio je reæi Pitt.Na to bi Giordino dodao Idem s tobom, jer nemam pametnijeg posla.Udite unutra, reèe Cash, prije no što se pretvorimo u ledene kipove.Kolika je temperatura?, upita Giordino.Prilièno visoka danas, bez vjetra. Kad sam zadnji put pogledao, bilo je petnaest stupnjeva Fahrenheita ispod nule.Barem neæu morati tražiti led za tekilu, reèe Pitt.Kupolasta zgrada, 80 posto pokrivena ledom, stršila je iz tla samo pet stopa. Stambeni i radni dijelovi bili su labirinti soba i hodnika urezani pod ledom. Cash ih povede u blagovaonicu kraj kuhinje i naruèi im vruæi obrok od lazanja prije no što je donio bocu Gallo burgundca od pola galona.Nije previše otmjeno, ali služi svrsi, reèe on smijuæi se.Sve udobnosti doma, reèe Giordino.Ne baš, reèe Cash mrko se osmjehnuvši. Morate biti mentalno zaostali da biste željeli živjeti ovakvim životom.Zašto onda ne potražite posao na toplijoj klimi?, upita Pitt, primijetivši kako su svi muškarci u stanici bradati, a žene ne nose šminku niti frizure.Muškarci i žene volontiraju za rad u polarnim regijama zbog uzbuðenja koja pruža opasan posao istraživanja nepoznatog. Nekolicina dolazi radi bijega od problema kod kuæe, ali veæina su znanstvenici koji provode svoje studije bez obzira kamo

ih odvele. Nakon godine dana, više su nego spremni vratiti se kuæi. Ili se pretvaraju u zombije ili poèinju halucinirati.Pitt pogleda Casha. Nije imao luðaèki pogled u oèima, barem ne još. Treba imati snagu karaktera za preživljavanje u takvoj okolini.To poèinje s dobi, objasni Cash.Ljudima ispod dvadeset pet godina nedostaje pouzdanosti, a onima iznad èetrdeset pet izdržljivosti.Nakon strpljivog èekanja da Pitt i Giordino pojedu lazanje, Cash konaèno upita Kad ste me nazvali iz Argentine, jesam li dobro èuo kad ste rekli da želite prijeæi ledenu ploèu do Zaljeva Okuma?Pitt kimne. Naš cilj je postrojenje Destinv Enterprisesa.Cash zavrti glavom. Ti ljudi su fanatici osiguranja. Niti jedna od naših znanstvenih ekspedicija nikada nije došla na deset milja od mjesta a da je nisu potjerali stražari.Prilièno smo upoznati sa stražarima, reèe Giordino, opustivši se nakon što je napunio želudac.Kakav prijevoz vam treba? Ovdje nemamo helikoptera.Trebamo samo par snježnih vozila, reèe Pitt gledajuæi Casha u oèi. Izraz šefa polarne stanice nije bio ohrabrujuæi. Bojim se da ste preletjeli dug put ni zbog èega. Dva naša snježna vozila su na servisu i èekaju dijelove. Ostala èetiri su uzeli znanstvenici za prouèavanje leda oko Rooseveltovog otoka sjeverno odovud.Kada æe se vratiti?, upita Pitt.Za oko tri dana.Nemate drugi prijevoz?, upita Giordino.Buldožer i desettonski gusjenièar.Što je s gusjenièarem?Cash slegne. Dio jedne gusjenice slomio se od hladnoæe. Èekamo dio iz Aucklanda.Giordino pogleda svojeg prijatelja s druge strane stola. Onda moramo odletjeti tamo i nadati se da æemo naæi mjesto za slijetanje.Pitt zavrti glavom. Ne možemo riskirati da dovedemo u opasnost misiju specijalnih snaga tako da banemo iznebuha. Nadao sam se da æemo snježnim vozilima moæi prijeæi tu udaljenost, parkirati ih milju ili dvije od postrojenja i neprimijeæeno se došuljati.Vi se, momci, ponašate kao da je rijeè o životu i smrti, reèe Cash. Pitt i Giordino izmijene pogled, a zatim obojica pogledaju šefa stanice, ozbiljnih izraza lica. Da, reèe Pitt oštro. To je pitanje života i smrti za više ljudi no što možete zamisliti.Možete li mi reæi o èemu se radi?Ne, odgovori Giordino jednostavno. Osim toga, ne biste htjeli znati. Moglo bi vam pokvariti dan.Cash natoèi šalicu kave i pogleda tamnu tekuæinu.Zatim reèe Postoji jedna moguænost, ali je malo vjerojatna.Pitt ga pogleda. Slušamo.Snježna krstarica admirala Byrda, reèe Cash, kao da zapoèinje predavanje, što je i bilo toèno. Veliko vozilo s pogonom na èetiri koraèa, veæe od bilo kojeg drugoga sagraðenog u njegovo doba.A kada je to bilo?, upita Giordino.Tisuæu devetsto trideset i devete.On zastane. Bila je to inspiracija Thomasa Poultera, polarnog istraživaèa, koji je kreirao i sagradio monstruozan stroj za petoricu ljudi i njegovog psa ljubimca što ih je trebao odvesti do Južnog pola i natrag. Valjda je to bilo prvo svjetsko stvarno veliko vozilo za rekreaciju. Samo gume su široke preko tri stope, promjera više od deset stopa. Od prednjeg do stražnjeg dijela ima pedeset šest stopa, široko je dvadeset, i teži trideset sedam tona pod punom opremom. Vjerujte mi, to je pravo vozilo.Zvuèi prilièno elaborirano, reèe Pitt, za vozilo koje putuje na Južni pol.I jest tako. Osim velike upravljaèke kabine na prednjem dijelu, ima vlastitu strojarnicu, stambeni dio za posadu i kuhinju koja služi kao fotografska tamna komora. Stražnji dio je skladište za hranu, rezervne gume i dovoljno goriva za

pet tisuæa milja putovanja. Ne samo to, na krovu može nositi zrakoplov Beechcraft sa skijama.Što pokreæe takvo èudovište?Dva dizel motora od sto pedeset konjskih snaga povezanih sa èetiri elektrièna motora od sedamdeset pet konjskih snaga koji mogu pokretati sve kotaèe ili svakoga posebno. Kotaèi se mogu okrenuti na kretanje postrance ili oštre okrete, pa èak i uvuæi prilikom prelaska pukotine. Svaki kotaè težak je šest tisuæa funta. Gume je izradio Goodyear.Kažete da taj gargantuanski stroj još postoji, i možemo ga dobiti?, upita Pitt s nevjericom.0, da, ali ne mogu reæi da je na raspolaganju ili da može prijeæi šezdeset milja na ledenoj ploèi. Šezdeset milja se ne èini velikom udaljenošæu, ali kad je Snježna krstarica završena, odvedena na Antarktiku i iskrcana u Malu Ameriku 3, nedaleko od ove stanice, planovi dizajnera su otišli u kanalizaciju. Motori su imali energiju, ali Poulter je krivo izraèunao omjere brzina. Behemot bi prešao trideset milja na sat po ravnoj cesti, ali nije se mogao probiti kroz snijeg i led, posebno po strmini. Od njega su odustali i napušten je. U kasnijim godinama, pokriven je ledom i zaboravljen. Uvijek se mislilo da æe Snježna krstarica biti odnesena na ledenoj ploèi i potonuti u dubinu kad se led otopi.Gdje je sada, još je pod ledom?, upita Pitt.Cash zavrti glavom i nasmiješi se. Snježna krstarica je oko dvije milje odovud, opasno blizu rubu ledene ploèe. Bogati stari rudarski inženjer zabio si je u glavu da æe pronaæi i spasiti vozilo, a zatim ga prenijeti u SAD radi prikazivanja u muzeju. On i njegova posada otkrili su ga pod trideset stopa leda i proveli tri tjedna u otkopavanju. Sagradili su oko njega ledeni šator i uspjeli ga pokrenuti, koliko sam èuo.Pitam se hoæe li nam ga posuditi?Ne šteti pitati, reèe Cash. Ali mislim da biste lakše nagovorili jazavèara da jede brokulu.Moramo pokušati, reèe Pitt èvrsto.Imate arktièku odjeæu?U zrakoplovu.Bolje je uzmite. Morat æemo hodati do Snježne krstarice.Zatim Cash pogleda kao da se neèega sjetio.Prije no što zaboravim, dat æu paru servisera da prekriju vaš zrakoplov i postave grijalicu kod motora, kako bi gorivo, hidraulièki sustav i motori ostali topli, a trup i krila nezaleðeni.Dobra ideja, prizna Giordino. Možda æemo ga morati upotrijebiti ako sve drugo propadne.Naæi æemo se ovdje za pola sata i odvest æu vas do vozila.Tko je stari momak koji je vodio operaciju spašavanja?, upita Pitt.Cash pogleda na trenutak. Zapravo ne znam. Neki ekscentrik. Njegova posada ga obièno zove Tata.S Cashom u predvodnici, hodali su cestom oznaèenom naranèastim zastavicama gotovo sat vremena. Nakon nekog vremena, Pitt je vidio prilike kako se kreæu oko velikoga plavog šatora okruženog nizom manjih naranèastih polarnih šatora. Padao je lagani snijeg i formirao tanki bijeli pokrov preko šatora. Koliko god èudno se to èinilo, na Antarktici je rijetko padao gusti snijeg.Gotovo nije bilo vjetra, ali Pitt i Giordino još se nisu navikli na hladnoæu i smrzavali su se ispod svojih teških arktièkih odijela. Sunce je sijalo kroz ostatke ozonskog omotaèa, i sjaj bi ih zaslijepio da nisu imali tamne naoèale.Izgleda lijepo i mirno, reèe Pitt upijajuæi velièanstveni krajolik. Nema prometa, smoga, buke.Ne dajte da vas zavara, reèe Cash. Vrijeme se može promijeniti u ciklonski pakao dok trepnete okom. Ne mogu izbrojiti sve prste koji su izgubljeni zbog promrzlina. Smrznuta tijela se nalaze redovito. Zbog toga svatko tko radi na Antarktici mora imati rentgensku snimku zuba i nositi ploèicu s imenom. Nikada ne znate kad æe vaši ostatci morati biti identificirani.To je loše.

Hladnoæa vjetra je najveæi ubojica. Ljudi su odlazili na kratke šetnje, bili iznenaðeni vjetrovima koji bi im blokirali vidik i smrznuli bi se prije no što pronaðu put do stanice.Zadnju èetvrtinu milje hodali su u tišini, koraèajuæi skorenim ledom koji je otvrdnjivao u dubini.Pitt poène osjeæati pipke iscrpljenosti zbog premalo sna, i pritisak zadnjih nekoliko dana, ali pomisao na spavanje nije mu padala na pamet. Ulog je bio prevelik, fantastièno prevelik. On primijeti da i Giordino hoda s naporom.Stigli su do logora i odmah ušli u glavni šator. Prvi pogled na Snježnu krstaricu šokirao ih je gotovo kao i pogled na Wolfove brodove. Veliki kotaèi i gume nadvijali su se nad ljudima koji su radili oko njih. Upravljaèka kabina ravnog prednjeg dijela uzdizala se šesnaest stopa u zrak i dodirivala vrh šatora. Gornji dio vozila iza kabine bio je ravan kako bi mogao nositi zrakoplov koji nije poslan na Antarktiku zajedno s velikim vozilom, 1940. godine. Bilo je obojeno u svijetlocrvenu boju, s vodoravnom naranèastom prugom oko bokova.Glasan zvuk koji su èuli približavajuæi se preko leda dolazio je od para motornih pila kojima su urezivali utore u masivne gume. Stari èovjek sijede kose i brade nadzirao je tu grubu metodu urezivanja. Cash mu priðe i lupne ga po ramenu kako bi mu privukao pozornost. Starac se okrene, prepozna Casha i pokaže svima da krenu za njim. On ih izvede do manjeg šatora s kuhinjom i peænicom. Ponudi im da sjednu oko dugoga metalnog stola.Tako, ovdje je tiše, reèe on toplo se osmjehnuvši, gledajuæi ih plavozelenim oèima.Ovo su Dirk Pitt i Al Giordino iz Nacionalne agencije za mora i podmorje, reèe Cash. Na hitnoj su vladinoj misiji, i nadaju se da im možete pomoæi.Moje je ime pomalo èudno, pa me posada, koja je èetrdeset godina mlada od mene, zove samo Tata, reèe on rukujuæi se s njima.Što mogu uèiniti za vas?Nismo li se veæ sreli?, upita Pitt prouèavajuæi starca.Moguæe je. Prilièno sam putovao.Snježna krstarica, reèe Pitt bez okolišanja, je li u stanju otiæi do Južnog pola?Zbog toga je sagraðena, ali da ste to pitali prije šezdeset a godina, ili prije tjedan dana, odgovor bi bio ne. Na suhom je to I odlièan stroj, ali na ledu je potpuno propao. Kao prvo, gume su bile glatke i vrtjele su se bez trenja. A sustav promjene brzina bio je a potpuno pogrešan. Vožnja uz malu strminu bila je kao da kamionoms prikolicom pokušate vuæi teret uz Stjenovite planine u najvišoj brzini. Motor bi se iscrpio do smrti. Promjenom brzina i urezivanjem brazda u gume, pokazat æemo da je vozilo moglo ispuniti oèekivanja i stiæi do pola.Što ako naiðe na pukotinu preširoku za prelazak?, upita Giordino.Thomas Poulter, graditelj krstarice, izumio je genijalnu inovaciju. Veliki kotaèi i gume su smješteni blizu sredine tijela, što ostavlja osamnaest stopa trupa ispred i iza njih. Kotaèi se mogu uvuæi prema gore dok se ne poravnaju s tijelom vozila. Kad vozaè naiðe na pukotinu, podigne prednje kotaèe. Zatim stražnji kotaèi gurnu prednji dio preko pukotine. Kad se prednji kotaèi nadu s druge strane, spuste se. Konaèno, uvuku se i stražnji kotaèi, a prednji izvuku vozilo na drugu stranu. Vrlo genijalan sustav koji zaista djeluje.Gdje ste pronašli mjenjaè brzina star šezdeset godina koji æe pristajati u vozilo?Nije napravljena samo jedna prijenosna jedinica. Analizirali smo problem i kako ga popraviti prije no što smo stigli ovamo. Izvorni proizvoðaè još djeluje i ima stare dijelove u svojem skladištu. Sreæom, našli smo potrebne dijelove za popravak mjenjaèa brzina.Jeste li ga veæ testirali?, upita Giordino.Stigli ste u pravi trenutak, odgovori Tata.U sljedeæih sat vremena htjeli smo ga izvesti na led prvi put od 1940. godine i vidjeti što može uèiniti. U zadnji èas. Za još par tjedana ledena ploèa æe se razbiti i iziæi na more, gdje bi vozilo na kraju potonulo.Kako ga namjeravate prevesti do SADa?, upita Giordino.

Iznajmio sam mali teretni brod usidren kraj ledene ploèe. Prevest æemo ga preko leda, do rampe i na brod.Ako ispuni oèekivanja, reèe Pitt, možemo li ga posuditi na nekoliko dana?Tata ga blijedo pogleda. Zatim se okrene i pogleda Casha.On se šali?Cash zavrti glavom. Ne šali se. Ovi ljudi oèajnièki trebaju prijevpz do VVblfovog rudarskog postrojenja.Tata pogleda Pitta puneæi svoju èašu s vinom.Trebao bih odbiti. Do trenutka kad budem gotov, potrošit æu više od tri stotine tisuæa dolara da ga izvadim iz leda, vratim u prvobitno stanje i prevezem do Smithsoniana u VVashingtonu. Kad sam prvi put razmatrao svoj san spašavanja vozila, svi su mi se smijali. Moja posada i ja kopali smo pod najgorim zamislivim uvjetima. Bila je velika stvar izvaditi ga na površinu, i prokleto smo ponosni na to. Neæu ga predati dvojici stranaca koji se žele vozati ledenim pokrovom.Vjerujte mi, reèe Pitt žustro.Ne idemo u bezbrižnu vožnju. Koliko god to èudno izgledalo, pokušavamo sprijeèiti svjetsku katastrofu.Odgovor jene!Pitt i Giordino izmijene hladne poglede. Zatim Pitt izvadi malu kartu iz džepa svojega arktièkog kaputa, i pruži je Tati.Unutra æete pronaæi nekoliko telefonskih brojeva. To su brojevi Ovalnog ureda Bijele kuæe, Vrhovnog savjeta u Pentagonu, Glavnog direktora NAMPa, i Sigurnosnog odbora Kongresa. Tu su i imena drugih važnih ljudi koji æe podržati našu prièu.A kakva je to prièa, ako mogu pitati?, reèe Tata skeptièno.Pitt mu isprièa.Sat i trideset minuta kasnije, Tata i njegova posada, ukljuèujuæi i Franka Casha, stajali su i tiho promatrali veliko crveno vozilo koje je izbacivalo crni oblak ispušnih plinova u kristalnoplavo nebo, nagrðujuæi smrznuti krajolik.Nisam èuo Tatino ime, reèe Pitt sjedeæi iza volana, gledajuæi kroz vjetrobran i prouèavajuæi ledeno polje radi pukotina i prepreka.Giordino je stajao iza njega u zatvorenoj kabini, prouèavajuæi topografsku kartu ledene ploèe. Ime na omotnici koja mu je stršila iz džepa bilo je Clive Cussler.To jest èudno ime. Ali, zvuèi mi nekako poznato.Štogod, reèe Giordino nezainteresirano.Nadam se da nisam stao u minsko polje kad sam obeæao da æu njegovo vozilo vratiti u istom stanju u kojem nam ga je posudio.Ako ga ogrebemo, neka pošalje raèun admiralu Sandeckeru.Imaš kurs za mene?, upita Pitt.Gdje ti je GPS jedinica?Zaboravio sam je u brzini. Osim toga, ni 1940. nisu imali GPS.Samo kreni ovim putem, reèe Giordino pokazavši nejasno u daljinu.Pitt podigne obrve. To je najbolje što možeš?Niti jedan instrument ne može biti bolji od oka.Tvoja logika se suprotstavlja razumu.Koliko æe nam vremena trebati do tamo?, upita Giordino.Šezdeset milja, dvadeset milja na sat, promrmlja Pitt.Tri sata, ako ne naidemo na prepreke u ledu i ne moramo ih zaobilaziti. Samo se nadam da æemo stiæi tamo prije udarnog tima. Napad velikih razmjera mogao bi prisiliti Karla VVolfa da zapoène kidanje ploèe prije vremena.Imam loš osjeæaj da neæemo imati toliko sreæe kao u brodogradilištu.Nadam se da si u krivu, jer æe mnogo ljudi biti nesretno ako ne uspijemo.

Poglavlje XXXVIIISunce je sijalo na ažurnom nebu, utrostruèene snage zbog odraza od kristalnih površina, dok je velika crvena krstarica puzila smrznutim krajolikom poput kukca na naboranoj bijeloj plahti. Zaklonjena snježnim zastorom, ostavljala je plavu izmaglicu iz dvostrukih dizel motora. Golemi kotaèi glasno su pucketali

kotrljajuæi se preko snijega i leda, dok su izbrazdane gume dobro prijanjale za podlogu. Vozilo se kretalo bez napora, gotovo velièanstveno, kao što je i bila namjera, stvoreno od ljudi koji nisu doživjeli da to vide.Pitt je sjedio udobno uspravljen u sjedalu, držeæi veliki volan, približavajuæi krstaricu u ravnoj liniji planinskoj masi koja se dizala na obzorju. Gledao je kroz polarizirane naoèale. Snježno sljepilo bilo je opasna prijetnja u hladnim podnebljima. Bilo je uzrokovano konjuktivitisom zbog sunca, èiji je sjaj sadržavao ultraljubièaste zrake. Svatko dovoljno nesretan da oboli od te bolesti osjeæao je kao da mu je u oèima pijesak, nakon èega bi uslijedilo sljepilo u trajanju od dva do èetiri dana.Promrzline, meðutim, nisu bile problem. Grijaèi u Snježnoj krstarici održavali su temperaturu na ugodnih šezdeset pet stupnjeva Fahrenheita. Pittov jedini mali, ali iritantni problem bilo je stalno smrzavanje tri vjetrobrana. Ventili na prozorima nisu ispuhivali dovoljno toplog zraka da održi stakla èistima.Iako je nosio samo vunenu vestu, pri ruci je držao odjeæu za hladnoæu, u sluèaju da mora hitno napustiti krstaricu. Koliko god vrijeme bilo lijepo, svatko tko je upoznat s polovima znao bi da može postati smrtonosno u djeliæu trenutka.Od poèetka istraživanja Antarktike, trenutka kad je norveški mornar na kitolovcu, Carstens Borchgevink, postao prvi èovjek koji je stao na obalu kontinenta 1895. zabilježeno je više od sto pedeset smrti. Veæina su bili ljudi koji su podlegli hladnoæi, poput kapetana Roberta Falcona Scotta i njegove družine, koji su se smrznuli na povratku s Južnog pola. Drugi su se izgubili i lutali prije smrti. Mnogi su ubijeni u padovima zrakoplova i drugim nesretnim incidentima.Pitt nije bio raspoložen za umiranje, sigurno ne još ne sada kad su on i Giordino morali zaustaviti Wolfove da ne izazovu strašnu katastrofu za èovjeèanstvo. Njegov je zadatak bio što prije stiæi do rudarskog postrojenja. Njegov GPS ureðaj nije bio od koristi. Geografski prikaz na njegovom ureðaju nije mogao pokazati njihov toèan položaj u krugu od tisuæu milja od pola. Sateliti koji su prenosili položaj bili su vojni, a vojska nije planirala voditi rat na Antarktici stoga ih nije bilo iznad tog dijela zemaljske kugle.On pozove Giordina, koji je stajao ispod i iza njega nagnut nad stol s kartom Rossove ledene ploèe. A da mi daš neki smjer?Samo drži prednji kraj ovog antikviteta usmjeren prema najvišem vrhu onih planina ispred nas. I da, pazi da more bude s lijeve strane.More s lijeve strane, ponovi Pitt nervozno.Pa, sigurno ne želimo upasti u vodu i utopiti se, zar ne?Što ako se vrijeme pokvari i ne budemo ništa vidjeli?Htio si vodenje, reèe Giordino cinièno. Odaberi bilo koji smjer kompasa koji želiš. Imaš tristo šezdeset izbora.Prihvaæam kritiku, reèe Pitt umorno. Moj um je drugdje. Zaboravio sam da igle kompasa ovdje uvijek pokazuju na sjever.Nikada neæeš pobijediti na Izazovu.Veæina kategorija pitanja su ionako izvan mojih mentalnih sposobnosti.Okrene se Giordinu i lukavo nasmije Kladim se da æeš prièati svojoj maloj djeci strašne prièe za laku noæ.Giordino pogleda Pitta, pokušavajuæi otkriti njihovo znaèenje. Što æu ja?Litice na rubu Rossove ledene ploèe dosežu dvije stotine stopa iznad i devet stotina ispod površine mora. Od vrha do mora je strma provalija. Ako padnemo s litice, neæe ostati dovoljno od nas da otplovimo bilo gdje.U pravu si, prizna Giordino nevoljko.Osim da padnemo u bezdan ili se smrznemo u oluji, naša jedina dilema je hoæe li se led odlomiti i odnijeti nas na more. Tada æemo moæi samo sjediti i èekati kataklizmièki plimni val da nas odnese.Ti bi trebao govoriti, reèe Giordino sa sarkazmom u glasu.Tvoje prièe za laku noæ èine moje bezazlenim prièicama o Majci guski.Nebo se zatamnjuje, reèe Pitt, gledajuæi kroz vjetrobran.Misliš li da možemo stiæi na vrijeme?, upita Giordino.Pitt pogleda mjeraè udaljenosti.

Prešli smo dvadeset jednu milju u prošlom satu. Ako ne bude nepredviðenih zaustavljanja, trebali bismo biti tamo za manje od dva sata.Morali su stiæi na vrijeme. Ako tim specijalaca ne uspije, on i Giordino su jedina nada, koliko god se èinilo da dvojica ljudi ne mogu obaviti taj posao. Pitt se nije zavaravao optimizmom. Dobro je znao da je teren ispred njih pun prepreka. Njegovi najveæi strahovi bili su truli led i skrivene pukotine. Ako ne bude stalno na oprezu, mogao bi odvesti krstaricu u duboku pukotinu i poslati u antarktièko more. Do sada, smrznuta pustoš bila je prilièno ravna. Osim tisuæa nabora i brazda, vožnja je bila razumno glatka. Povremeno bi primijetio skrivenu pukotinu u ledu. Nakon brzog zaustavljanja radi procjene situacije, našao bi zaobilazni put.Pomisao da vozi letargièno èudovište od trideset i pet tona preko ledene ravnice s dubokim pukotinama koje vrebaju u svim smjerovima nije bila utješna. Malo rijeèi može opisati taj osjeæaj.Iznenada, pojavi se pukotina u ledu, ali tek kad je bio gotovo na njoj. Oštro okrenuvši volan, skrene Snježnu krstaricu i zaustavi je na pet stopa od ruba. Nakon pola milje vožnje paralelno s provalijom, on konaèno pronaðe èvrstu površinu.Pogleda brzinomjer i primijeti da je brzina polako narasla na dvadeset èetiri milje na sat. Giordino se u strojarnici zabavljao s dva dizel motora, prilagoðujuæi ventile za ubrizgavanje goriva, poveæavajuæi dotok. S obzirom da je zrak rjeði na polovima zbog brže rotacije, i da je ekstremno suho i hladno, omjer goriva se morao promijeniti, što Tata i njegova posada nisu uèinili. Ubrizgavanje goriva je konstantno na novijim dizel motorima, ali kod šezdeset godina starih Cumminsima, dotok goriva se morao promijeniti.Smrznuta pustinja je bila blijeda, pusta i zlokobna, a istovremeno prekrasna i velièanstvena. U jednom trenutku može biti mirna, a u drugom zastrašujuæa. U Pittovom umu, iznenada je postala strašna. Njegova stopala nagaze koènicu i kvaèilo Snježne krstarice, i on ukoèeno vidje kako se pukotina na manje od sto stopa otvara i širi na obje strane obzorja koliko god mu je sezao pogled.Spustivši se niz ljestve iz upravljaèke kabine, on otvori vrata, iziðe van i priðe rubu pukotine. Bio je to strašan pogled. Boja leda na stranama koje su se gubile iz vida prelazila je iz bijele u lijepu srebrenozelenu. Procijep je bio širok gotovo dvadeset stopa. On se okrene kad je zaèuo Giordinove korake iza sebe.Što sada?, upita Giordino.Ova stvar sigurno ide u beskraj.Frank Cash spomenuo je da se kotaèi mogu uvuæi radi prelaska pukotina. Provjerimo u priruèniku koji nam je dao Tata.Kao što im je rekao Tata, dizajner Snježne krstarice Thomas Poulter pronašao je genijalno rješenje za problem pukotina. Donja strana krstarice bila je glatka poput skija, s prednjim i stražnjim dijelom od osamnaest stopa. Slijedeæi upute u priruèniku, Pitt pritisne poluge za uvlaèenje prednjih kotaèa do razine trupa. Zatim, koristeæi stražnje kotaèe, krene polako naprijed dok prednji dio nije kliznuo preko pukotine i prešao na drugi rub, dovoljno daleko da bi bio stabilan. Zatim Pitt izbaci prednje kotaèe i uvuèe stražnje. Koristeæi prednji pogon, on prenese stražnji dio krstarice ostatak puta preko ponora. Nakon što je ponovno izbacio stražnje kotaèe, mogli su nastaviti put.To je stvarno briljantna inovacija, reèe Giordino s divljenjem.Pitt promijeni brzine i okrene prednji dio krstarice prema planinama. Nevjerojatno kako je dobro riješio jedan mehanizam, a loše procijenio mjenjaè i gume.Nitko nije savršen. Osim mene, naravno.Pitt sa strpljenjem prihvati hvalisanje. Naravno.Giordino uzme priruènik u strojarnicu, ali ne prije no što je pokazao mjeraèe temperature na ploèi s instrumentima. Motori su topliji no što je normalno. Bolje da pripazim na njih.Kako se mogu pregrijati kad je vani dvadeset stupnjeva ispod nule?, upita Pitt.Jer njihovi radijatori nisu izloženi. Nalaze se toèno ispred motora. Gotovo da se sami pregrijavaju.

Pitt se nadao da æe tama prikriti njihov dolazak u postrojenje, ali u ovo doba na Antarktici sunce je tek poèelo zalaziti, a veæ je ponovno bila zora. Nije se zavaravao idejom da se mogu uvuæi u postrojenje a da ih ne primijete, sigurno ne u golemom crvenom snježnom vozilu. Znao je da u sljedeæih sat i pol vremena mora nešto smisliti. Skoro, vrlo skoro, na obzorju æe se pojaviti zgrade tvornice u podnožju planina.On poène osjeæati traèak nade, ali tada, kao da je nevidljiva sila radila protiv njega, atmosfera se smraèi i zgusne poput èipkanog zastora. Vjetar iznenada zapuše iz unutrašnjosti kontinenta snagom plimnog vala. U jednom trenutku Pitt je vidio na šezdeset milja u drugom mu se èinilo kao da gleda kroz sloj vode, tekuæine u pokretu, sjajne i prolazne. Nebo je nestalo u treptaju oka i sunce se potpuno zamraèilo, dok je vjetar jurio preko ledene ploèe poput divljeg èudovišta.Pritiskao je gas do daske i držao volan, ne okreæuæi ga, vozeæi veliko vozilo u ravnoj liniji. Žurili su, i nikakvo zloæudno ponašanje majke prirode neæe ih usporiti.Tijekom oluje èovjek se kreæe u krugovima, ne zato što je desnoruk i teži kretanju u tom smjeru, nego zato što svi ljudi i ne znajuæi imaju jednu nogu milimetar kraæu od druge. Isti faktor vrijedio je i za Snježnu krstaricu. Gume ne mogu biti savršeno simetriène. Ako se volan drži èvrsto dok se vozilo kreæe ravno, postupno æe se poèeti kretati u luku.Ništa nije bilo èvrsto. Kao da svijet više nije postojao. Olujna snaga vjetra iscijedila je boje iz okoline. Ledena oluja bjesnila je takvom silom da su komadiæi leda bombardirali vjetrobran poput sitnih èavliæa. Njihovo udaranje u staklo bilo je krešendo puckavih zvukova. Pitt se pitao hoæe li staro staklo izdržati. Zanio se naprijed kad je krstarica odskoèila preko ledene brazde, nevidljive u bijelom vrtlogu. Pripremi se za drugi udarac, ali on ne doðe. Led je bio gladak.Stara izreka Kad kiši, onda pljušti proðe mu kroz um kad Giordino vikne kroz otvor strojarnice Proyjeri instrumente. Motori su još vruæi. Bez cirkulacije zraka, para æe mi iziæi iz radijatora.Pitt pogleda brojèanike na kontrolnoj ploèi. Toliko se koncentrirao na održavanje vozila na kursu, da je zanemario instrumente. Pritisak ulja bio je nizak, ali temperatura vode veæ je prelazila crvenu zonu. Za manje vremena no što treba za kuhanje jaja, radijatori æe zakuhati i voda æe prodrijeti iz motora. Nakon toga, bilo je pitanje koliko dugo æe se motori okretati dok im se klipovi ne pregriju i zaglave u cilindrima. Veæ je mogao èuti kako motori mijenjaju takt zbog preranog sagorijevanja.Obuci toplo odijelo, vikne Pitt. Kad budeš spreman, otvori vanjska vrata. Navala hladnog zraka trebala bi ohladiti motore.I istovremeno napraviti od nas sladoled, uzvrati Giordino.Morat æemo trpjeti dok se temperatura ne snizi.Obojica odjenu svoje polarne kombinezone i vjetrovke s kapuljaèama Pitt se borio s teškom odjeæom održavajuæi krstaricu na ravnom kursu kroz oluju. Kad su bili odjeveni i spremni za hladnoæu, Giordino otvori vrata. Zavijajuæi kaos provali u kabinu, dok je vjetar vrištao i jecao na vratima. Pitt se držao za volan gledajuæi kroz poluzatvorene oèi, dok je navala hladnoæe u kabini prigušivala sve zvukove dizel motora.Nije mogao zamisliti duboki šok koji je došao kad se temperatura u kabini smanjila za osamdeset stupnjeva Fahrenheita unutar trideset sekunda. Kad je èovjek odgovarajuæe odjeven za ledenu hladnoæu, može izdržati temperature od 120 stupnjeva Fahrenheita ispod smrzavanja dvadeset do trideset minuta bez ozljede. Ali, kad faktor vjetra oduzme još pedeset stupnjeva temperaturi, drastièna hladnoæa može ubiti za nekoliko minuta.Odjeæa je mogla zaštititi Pitta od hladnoæe, ali vjetar je isisavao tjelesnu toplinu iz njega.U strojarnici je Giordino sjedio izmeðu dva motora i pokušavao se zagrijati na ispušnim cijevima i radijatorima. Bio je duboko zabrinut za Pitta. Nisu mogli komunicirati. Vrištanje vjetra onemoguæilo je glasovne kontakte.

Sljedeæih nekoliko minuta bile su najdulje u Pittovom životu. Nikada nije osjetio takvu hladnoæu. Osjeæao je da vjetar prolazi ravno kroz njega, režuæi mu pri tome utrobu. Gledao je kazaljke na pokazateljima temperature i vidio kako se spuštaju s bolnom sporošæu. Ledeni kristali udarali su u vjetrobran poput beskrajnog roja. Ulazili su kroz vrata u kontrolnu kabinu, brzo pokrivši Pitta i upravljaèku ploèu bijelim pokrovom. Grijaèi se više nisu mogli nositi sa smrznutim zrakom, i unutrašnjost vjetrobrana se zamrzne, a brisaèi s vanjske strane zaglave u ledu. Ne mogavši gledati ispred sebe, Pitt je sjedio poput stijene dok je bjelina divljala oko njega. Osjeæao se kao da ga je progutao duh s tisuæu sitnih zuba.Stisne zube kako bi sprijeèio cvokotanje. Borba sa silama izvan njegove kontrole, i shvaæanje da bi mogao biti odgovoran za milijarde života nisu bili ugodni, ali to ga je tjeralo da ostane na kursu unatoè urlajuæem vjetru i ledu.Najviše ga je plašila moguænost da upadne u pukotinu koju neæe moæi vidjeti dok ne bude kasno. Normalno bi bilo usporiti krstaricu na brzinu puzanja i poslati Giordina naprijed da testira led, ali osim riskiranja prijateljevog života, to bi ih koštalo dragocjenog vremena, a vrijeme je bilo luksuz koji si nisu mogli priuštiti. Njegova utrnula desna noga više se nije mogla podizati i spuštati na pedali gasa, pa ju je držao pritisnutu do kraja, smrznutu na podu.Njihova vožnja preko izdajnièkog ledenog polja pretvorila se u ledenu noænu moru.Nije bilo toèke povratka. Morali su završiti misiju ili umrijeti. Vrišteæi bijes snježne oluje nije pokazivao znakove jenjavanja.Pitt konaèno obriše sve deblji sloj leda s upravljaèke ploèe. Kazaljke na indikatoru temperature polako su izlazile iz crvenog podruèja. Ali, ako su htjeli stiæi do svojeg odredišta bez novih zastoja, kazaljke æe morati pasti za još dvadeset stupnjeva.Bio je slijepac u svijetu slijepih. Nije imao èak niti osjeæaj opipa. Ruke i noge uskoro su mu utrnule. Tijelo kao da više nije bilo njegovo, odbijajuæi izvršiti zapovijedi. Jedva je disao. Strašna hladnoæa rezala mu je pluæa. Zgušnjavanje krvi, hladnoæa koja prodire kroz kožu i oštra bol koja mu je muèila meso unatoè zaštiti odjeæe, crpili su njegovu snagu. Nije znao da se èovjek može tako brzo smrznuti. Trebao mu je najveæi napor volje da ne zapovjedi Giordinu da zatvori vrata. Ali, želja da uspije bila je jaka koliko i strašni vjetar.Pitt je veæ prije gledao Surovog kosca i pljunuo mu u lice. Sve dok bude disao i mogao razmišljati, imao je izglede. Kad bi samo vjetar prestao. Znao je da oluja može prestati jednako brzo kao što je i zapoèela. Zašto ova ne prestane, pitao se. Strašna praznina ga ispuni. Njegov vid tamnio je na rubovima oèiju, a kazaljke se još nisu spustile na normalu.Nije se pouzdao u iluziju lažne nade. Vjerovao je u sebe, Giordina i sreæu. I svemoguæi može poæi s njima, ako hoæe. Pitt nije imao želju prihvatiti Veliko ništa otvorenih ruku. Uvijek je vjerovao da æe ga morati odvuæi anðeli ili demoni, i da æe se boriti do kraja. Porota je još uvijek odluèivala nadjaèavaju li njegove dobre osobine loše. Jedina neporeciva stvarnost bila je da je on imao malo udjela u tome, i da æe se za koju minutu pretvoriti u blok leda.Ako je neprijateljstvo imalo smisla, Pitt nije znao što je to. Negdje izvan svega, izišao je iz svoje smrtnosti, izvan samoga sebe. Njegov um još je bio jasan, još je morao procjenjivati izglede i posljedice. On potisne mraènu moru koja se nadvijala nad njim. Patnja za njega više nije imala znaèenje. Odbio je prihvatiti neizbježni kraj. Svaka pomisao na umiranje postala je odbojna.Zamalo je popustio instinktu da baci ruènik i preda se, ali oèelièi se da izdrži još deset minuta. U njegovom umu nije bilo sumnje da æe on i Giordino proæi kroz sve, nije bilo ni trenutka panike. Spasi motore, spasi sebe, a onda spasi svijet. To su bili prioriteti. On makne led sa svojih naoèala i vidje kako kazaljke padaju brže i približavaju se normalnoj radnoj temperaturi.Još dvadeset sekunda, reèe si, i još dvadeset. Kako je išla ona brojalica, devedeset i devet boca na zidu? Zatim doðe olakšanje i egzaltacija, kad su se temperaturne kazaljke vratile na normalu.Nije morao vikati Giordinu u strojarnici. Mali Talijan osjetio je da je vrijeme, stavivši ruku na radijator. Onda zatvori vrata, odsjekavši strašnu snagu vjetra

i leda, ali ne prije no što je namjestio unutrašnje grijanje na najvišu moguæi vrijednost. Zatim pojuri u upravljaèku kabinu i grubo povuèe Pitta od volana.Dosta si uèinio, reèe zabrinuto kad ga je vidio tako blizu smrti od hipotermije.Pomoæi æu ti do strojarnice gdje se možeš zagrijati.Snježna krstarica.. Pitt jedva promrmlja kroz smrznute usne. Ne daj joj da odluta.Ne optereæuj se. Mogu voziti to èudovište isto kao i ti.Kad ga je smjestio na pod izmeðu velikih motora gdje se mogao zagrijati, Giordino se vrati natrag u ledenu upravljaèku kabinu, sjedne za volan i ubaci u prvu brzinu. Za šezdeset sekunda veliko vozilo opet je jurilo kroz oluju dvadeset èetiri milje na sat.Stalno lupanje dizela koji su ponovno radili bez greške bilo je glazba za Pittove uši, simbol obnovljene nade. Nikada u životu ništa nije bilo tako dobro kao toplina koja je zraèila iz motora i upijala se u njegovo polusmrznuto tijelo. Krv mu se uskoro ponovno otopi i poène cirkulirati, i on si dozvoli luksuz opuštanja na pola sata dok Giordino upravlja volanom.Gotovo morbidno, poène se pitati jesu li se specijalci spustili? Jesu li izgubljeni u istoj izdajnièkoj oluji?

Poglavlje XXXIXObojen u antracit sivu boju bez oznaka osim male amerièke zastave na okomitom stabilizatoru, McDonnell Douglas C17 lebdio je iznad oceana bisernobijelih oblaka koji su pokrivali sjajni led Antarktike poput divovskog pterodaktila iz mezozoika.Kapetan zraènih snaga Lyle Stafford osjeæao se kod kuæe u svojoj kabini iznad smrznutog kontinenta. Obièno je letio na potezu izmeðu Christchurcha u Novom Zealandu i amerièkih polarnih stanica raštrkanih Antarktikom, prevozeæi znanstvenike, opremu i namirnice. Na ovom letu morao je prevesti brzo okupljene udarne timove specijalnih snaga do Rossove ledene ploèe i izbaciti ih iznad rudarskih postrojenja Destinv Enterprisesa.Stafford je izgledao više kao direktor za odnose s javnošæu nego kao pilot. Njegova sijeda kosa bila je uredno ošišana, a osmijeh mu je uvijek bio na licu. Uvijek je volontirao kako bi pomogao Vojnom zrakoplovstvu i dobrotvornim organizacijama. Na veæini letova èitao je knjige, dok je njegov kopilot, poruènik Robert Brannon, Kalifornijac dugih kostiju èija su koljena, kad je sjedio, sezala gotovo do brade, pazio na instrumente. On oklijevajuæi skrene pogled s knjige Craiga Dirgoa Einsteinovipapiri te pogleda kroz prozor i na zaslon GPS ureðaja.Vrijeme je za posao, reèe on ostavivši knjigu. Okrene se i nasmiješi bojniku Tomu Clearvju koji je sjedio na sjedalu iza pilota.Skoro je vrijeme za vježbu disanja, bojnièe, da se priviknete na kisik.Clearv pogleda kroz prozor iznad pilotskih glava, ali vidio je samo more oblaka. Pretpostavi da se kut Rossove ploèe nalazi ispred i ispod zrakoplova. Za koliko vremena kreæemo?Stafford krmne prema ploèi s instrumentima. Bit æemo iznad toèke iskakanja za sat vremena. Jesu li vaši ljudi spremni i orni?Spremni, možda, ali teško bih ih opisao kao orne. Svi su nekad iskakali iz mlažnjaka na trideset pet tisuæa stopa, ali ne pri brzini od èetiri stotine milja na sat. Navikli smo da zrakoplov uspori prije no što se vrata otvore.Žao mi je što vas ne mogu sporije dovesti bliže i niže, reèe Stafford suosjeæajno. Ali, vi i vaši ljudi morate sletjeti na led a da vam ne otkriju padobrane u zraku. Moje su zapovijedi jasne u tome da letim normalnim rasporedom prema McMurdo Soundu. Prišao sam što sam se bliže usudio bez da izazovem sumnju. Vi æete morati letjeti na padobranima gotovo deset milja do ciljne zone kraj sigurnosnih ograda.Vjetar puše od mora, pa to ide u vašu korist, doda Brannon.Pomažu i oblaci, reèe Clearv polako.A ako imaju funkcionalni radarski sustav, operator æe morati imati èetvero oèiju da bi nas otkrio od trenutka kad iskoèimo dok ne otvorimo padobrane.

Stafford lagano prilagodi kurs i reèe Ne zavidim vam, bojnièe, na skoku iz toplog zrakoplova u ledenu pustoš, na stotinu stupnjeva ispod nule.Clearv se nasmiješi Barem mi niste prodali staru pilotsku izreku o iskakanju iz savršeno dobrog zrakoplova. Cijenim to.Svi se nasmiju na internu šalu izmeðu profesionalaca. Desetljeæima su piloti padobrancima postavljali pitanje Zašto skaèete iz savršeno dobrog zrakoplova? Odgovor koji je Clearv obièno davao bio je, Kad bude postojao savršeno dobar zrakoplov, prestat æu iskakati.Što se tièe hladnoæe, nastavi Clearv, naša elektrièno grijana termalna odijela sprijeèit æe da se ne pretvorimo u sante leda dok silazimo na toplije visine.Oblaci dopiru do tisuæu stopa iznad zemlje, pa æete padati naslijepo veæinu puta, jer su kompasi i GPS ureðaju neupotrebljivi, reèe Brannon.Ljudi su obuèeni za to. Kljuè uspješnog infiltracijskog skoka s velike visine je iziæi na toènim koordinatama uz vjetar i otvoriti padobrane na približno istoj visini.Izbacit æemo vas precizno, ali to neæe biti piknik.Ne, reèe Clearv ozbiljno.Siguran sam da æemo u prvoj minuti padanja iz zrakoplova svi htjeti da radije padamo u pakao.Stafford ponovno provjeri ploèu s instrumentima. Kad vi i ljudi završite s disanjem, dekomprimirat æu kabinu. Odmah nakon toga, objavit æu upozorenja dvadeset i deset minuta prije skoka za vas i moju posadu. Zatim æu vas obavijestiti kad budemo na šest minuta od mjesta iskakanja. Na dvije minute, spustit æu vrata.Razumijem.Na jednoj minuti, nastavi Stafford, jednom æu zazvoniti alarmnim zvonom. Zatim, kad budemo toèno iznad toèke iskakanja, upalit æu zeleno svjetlo. Morat æete brzo iskoèiti, s obzirom na brzinu kojom letimo.To i namjeravamo.Sretno vam bilo, reèe Stafford, okrenuvši se u pilotskoj sjedalici i rukujuæi se s bojnikom.Clearv se blijedo nasmiješi. Hvala na vožnji.Bilo nam je zadovoljstvo, reèe Stafford iskreno, ali nadam se da to neæemo morati uskoro ponavljati.Ija.Clearv ustane i protegne se, iziðe iz pilotske kabine i krene kroz hodnik u veliki teretni odjel zrakoplova. Šezdeset i pet ljudi koji su sjedili unutra imali su ozbiljna lica, mrtvaèki mirni s obzirom na opasnost koja se nalazila pred njima. Bili su mladi, izmeðu dvadeset i dvadeset èetiri godine. Nije bilo smijeha ili neproduktivnog razgovora, niti žaljenja. Svi su bili zauzeti provjeravanjem opreme. Bili su to najbolji borci Amerike, brzo sakupljeni iz specijalnih postrojba najbližih Antarktici, koji su djelovali u ratu protiv proizvoðaèa droge u Južnoj Americi.Tim mornarièkih SEALovaca, èlanovi elitne Delta Force i izviðaèki tim pomorskih snaga, kombinirana skupina tajnih ratnika u misiji kakvu nisu mogli niti zamisliti.Kad je Bijela kuæa uzbunila Pentagon, jedino što im je nedostajalo bilo je vrijeme. Veæa postrojba specijalnih snaga bila je na putu iz SADa, ali nije mogla stiæi do Zaljeva Okuma još tri sata, što bi moglo biti prekasno. Upozorenje admirala Sandeckera nije primljeno s entuzijazmom. U poèetku, niti predsjednikovi savjetnici niti zapovjednik oružanih snaga nisu vjerovali nevjerojatnoj prièi. Tek kad su Loren Smith i razni znanstvenici potvrdili prièu, predsjednik je zapovjedio Pentagonu da pošalje specijalne snage kako bi zaustavile brzo približavajuæu kataklizmu.Zraèni napad raketama brzo je iskljuèen, zbog potpunog nedostatka obavještajnih podataka. Bijela kuæa i Pentagon nisu mogli biti sigurni neæe li na sebe navuæi bijes javnosti zbog uništenja nevine tvornice sa stotinama radnika. Nisu bili sigurni niti da je ta lokacija zapovjedni centar za uništenje Zemlje. Koliko su mogli znati, centar je mogao biti skriven u podzemnoj ledenoj dvorani miljama od

tvornice. Zapovjednici su odluèili da napad specijalnih snaga ima najbolje izglede za uspjeh, bez meðunarodne osude ako pogriješe.Ljudi su sjedili na svojim teškim ruksacima, noseæi padobrane, pregledavajuæi opremu za iskakanje. Ruksaci su bili puni opreme za preživljavanje i streljiva za novo smrtonosno oružje teško deset funta Spartan Q99 Eradicator, koje je integriralo automatsku saèmaricu s dvanaest metaka, automatsku pušku sa snajperom od 5,56 mm i veliku cijev u sredini za ispaljivanje malih raspadajuæih raketa koje su sa smrtonosnim uèinkom eksplodirale na najmanji dodir. Okviri sa streljivom, metci za saèmaricu i rakete težili su gotovo dvadeset funta i nalazili su se u torbama prièvršæenim oko pojasa. Gornji poklopac torba sadržavao je navigacijsku ploèu s pomorskim kompasom Silva i digitalnim altimetrom, vidljivim skakaèu dok pada s padobranom.Kapetan Dan Sharpsburg vodio je tim Delta Force, dok je poruènik Warren Garnet zapovijedao pomorskim izviðaèkim timom. Poruènik Miles Jacobs i njegov tim SEAL koji je pomogao NAMPu na Otoku St. Paul takoðer su bili dio udarnog tima.Kombiniranom skupinom zapovijedao je Clearv, veteran specijalnih snaga koji je bio na odmoru sa svojom ženom, uživajuæi u lovištu Kruger u Južnoj Africi, kad su ga pozvali da preuzme zapovjedništvo. Bilo je to prvi put u amerièkoj povijesti da se specijalne postrojbe spoje u jednu.Za ovu misiju svaki æe èovjek prvi put upotrijebiti novi sustav padobrana zvan MT1Z ili Zulu ti su padobrani mogli letjeti horizontalno èetiri metra za svaki metar spuštanja, što je bila vrlo korisna stvar u trenutaènoj situaciji.Clearv pogleda dva reda ljudi. Najbliži èasnik, Dan Sharpsburg, nagne glavu i naceri se. Crvenokosi momak sa sirovim smislom za humor, i stari prijatelj, bio je jedan od rijetkih koji su jedva èekali samoubilaèki skok. Dan je lovio zrakoplove godinama, postigavši status vojnog instruktora za slobodan pad u prestižnoj školi specijalnih snaga u Yumi u Arizoni. Kad nije bio na zadatku ili treningu, skakao je s civilima iz èiste zabave.Clearv je jedva imao vremena pogledati dosjee Jacobsa i Garneta, ali znao je da su najbolji od najboljih. Iako je bio pripadnik redovne vojske, znao je da timovi SEALa i marinaca spadaju u najbolje borce na svijetu.Gledajuæi njihova lica, pomisli kako, nakon uspješnog skoka i leta do cilja, imaju pred sobom Wolfove snage osiguranja. Rekli su mu da je to dobro naoružana i izvježbana vojska plaæenika, od kojih su mnogi služili u istim snagama kao i ljudi u zrakoplovu.Ne, zakljuèi Clearv. Ovo doista neæe biti piknik.Koliko još?, upita Sharpsburg napeto.Manje od sata, odgovori Clearv, kreæuæi se niz red ljudi. Privuèe pozornost Jacobsa i Garneta te stane u sredinu postrojbe kako bi im dao konaène upute. Svi su u odijelima nosili satelitske fotografije podruèja kako bi ih mogli prouèiti kad otvore padobrane. Njihovo sletište bilo je veliko ledeno polje izvan postrojenja èiji je neravni teren nudio malo zaštite kad se prestroje nakon skoka. Sljedeæi dio plana bio je napad na glavni inženjerski centar postrojenja gdje se trebao nalaziti stožer za izazivanje sudnjeg dana. Struèni vojni umovi procijenili su da æe imati manje gubitaka ako slete i napadnu izvana nego ako slete u labirint zgrada, antena, strojeva i elektriène opreme.Kad sve postrojbe budu na zemlji i okupe se za napad, trebat æe izvršiti koordinaciju. Svi ozlijeðeni pri slijetanju morat æe trpjeti hladnoæu i èekati da tvornica bude osvojena i sustavi za odvajanje ledene ploèe uništeni.Zadovoljan što svi znaju što se od njih oèekuje, Clearv ode u pozadinu teretnog prostora i stavi svoj padobran i ruksak. Zatim mu jedan od Sharpsburgovih ljudi izvrši inspekciju opreme s naglaskom na ureðaj za disanje prilikom dugog pada.Konaèno, stane leðima okrenut zatvorenim teretnim vratima na podu i mahne kako bi privukao pozornost ljudi. Od ove toèke, komunikacija æe se voditi signalima ruku, što je bila standardna procedura. Jedine glasovne komunikacije do skoka bit æe izmeðu Clearvja, Sharpsburga, Jacobsa, Garneta i Stafforda u kokpitu. Kad iskoèe iz zrakoplova i otvore padobrane, svaki èovjek može komunicirati individualnim Motorolama preko sigurnih frekvencija.Pilote, ovdje zapovjednik skoka.Èujem vas, bojnièe, zaèuje se Staffordov glas.

Spremni na znak?Clearv sjedne na prazni stolac i prouèi ljude. Do sada je išlo dobro, gotovo previše dobro, pomisli on. Ovo je trenutak kad se ostvaruje Murphvjev zakon, a Clearv mu nije želio dati priliku. Bio je zadovoljan što su ljudi u punoj spremi i motivirani.Ispod sivih letaèkih šljemova Gentax nosili su kapuljaèe kako bi se dodatno zaštitili od oštre hladnoæe. Na šljemove su im bile prièvršæene naoèale žutih leæa Adidas Galeforce za maglu i oblaèno vrijeme nisu ih nosili na oèima, omoguæujuæi Clearvju i tehnièaru za kisik da vide moguæe znakove hipoksije. Grijalice u termalnim odijelima bile su aktivirane, i svaki je èovjek provjerio svojeg kolegu kako bi se uvjerio da je sva oprema na mjestu. Gumene vrpce i vezice su bile strateški omotane oko odjeæe i opreme svakog èovjeka kako ih ne bi otrgnuo nalet zraka kad iskoèe kroz vrata. Kad su provjerili ispravnost radija, Clearv ustane i približi se zatvorenim podnim vratima. Pogledavši ponovno svoj tim, opazi da ga ljudi netremice prate. On podigne palèeve najbližem èovjeku s lijeve strane.Kapetan Stafford u pilotskoj kabini je pažljivo prouèavao kurs i programirani cilj kako bi ispustio ljude na mjestu koje æe im dati najviše izgleda za preživljavanje. Njegova primarna briga bila je da ih ne izbaci deset sekunda prerano ili pet sekunda prekasno i raštrka diljem smrznutog krajolika. On iskljuèi automatskog pilota i preda upravljaè Brannonu kako bi mogao pravovremeno reagirati.Ukljuèi interkom i reèe Brannonu kroz svoju masku s kisikom Skreni jedan stupanj i nastradat æe.Dovest æu ih iznad mete, reèe Brannon samouvjereno.Ali ti ih moraš ispustiti na nju.Nemaš povjerenje u navigacijske sposobnosti svojeg zapovjednika? Srami se.Tisuæu puta se isprièavam, kapetane moj.To je bolje, reèe Stafford širokogrudno. On ukljuèi vezu s teretnim prostorom. Bojnièe Clearv, jeste li spremni?Primljeno, odgovori Clearv kratko.Posado, jeste li spremni?Posada zrakoplova je stajala nekoliko stopa od vrata, prièvršæena remenima za metalne šipke u trupu, s prenosivim sustavima za kisik na licima.Narednik Hendricks spreman, kapetane.Narednik Joquin spreman, gospodine.Dvadeset minuta, bojnièe, proglasi Stafford.Poèinje dekompresija kabine.Hendricks i Joquin se oprezno približe vratima, pažljivo vukuæi svoje remene uzduž šipaka, pripremajuæi se za najneobièniju dužnost u svojim vojnim karijerama.Kad se pritisak u kabini smanjio, ljudi su osjetili pad temperature, èak i unutar svojih elektrièni grijanih termalnih odijela. Zrak je izlazio iz teretnog odjela, a pritisak se polako izjednaèavao s vanjskim pritiskom. Vrijeme je prolazilo sporo. Zatim se ponovno zaèuje Staffordov glas. Bojnièe, deset minuta.Primljeno. Nastane pauza, a zatim Clearv upita sarkastièno Možete li nas zagrijati ovdje?Nisam li vam rekao?, odgovori Stafford.Trebamo led za koktele kad odete.Sljedeæe dvije minute Clearv u svojem umu ponovi plan infiltracije u rudarsko postrojenje. Kombinirali su elemente skoka s velike visine uz nisko otvaranje padobrana te skoka uz visoko otvaranje kako bi izglede za otkrivanje održali na minimumu. Plan je bio da tim slobodno pada 25.000 stopa, otvori padobrane, okupi se u zraku, te odleti do zone slijetanja.Sharpsburgova Delta Force æe iskoèiti prva, nakon nje Jacobs sa svojim SEALima, te Garnet s marincima. Clearv æe iskoèiti zadnji, kako bi mogao vidjeti svoje ljude i biti u najboljem položaju za korekciju kursa. Sharpsburg æe biti Majka guska taj je izraz oznaèavao vodeæeg skakaèa. Za njim æe slijediti svi ostali. Kuda ode Sharpsburg, tuda æe i oni.Šest minuta do skoka, zaèuje se Staffordov glas, prekinuvši Clearvjeve misli.

Staffordov pogled bio je na zaslonu raèunala povezanim s novoinstaliranim fotosustavom koji je otkrivao zemlju u zapanjujuæim detaljima kroz oblake. Brannon je upravljao velikim zrakoplovom nježno kao da je dijete, sigurnim kursom koji se vidio na zaslonu kao liniju, dok je mali krug predstavljao metu.K vragu sa zapovijedima iznenada vikne Stafford.Brannon!Gospodine?Na jednu minutu prije skoka, smanji brzinu na 135 èvorova. Dat æu tim momcima što više izgleda da prežive. Kad narednik Hendricks izvijesti da je iskoèio i zadnji èovjek, poveæaj gas na dvije stotine èvorova.Neæe li radar Wolfova zabilježiti smanjenje brzine?Pozovi stanicu McMurdo na otvorenoj frekvenciji. Zatim im reci da imamo problem s motorom, i da æemo smanjiti brzinu i zakasniti.Nije loše, složi se Brannon. Ako nas prate na radaru, nema razloga da ne povjeruju u prièu.Brannon ukljuèi radio i objavi prijevaru svakome tko je slušao. Zatim pokaže brojke na monitoru koje su indicirale približavanje trenutka skoka.Još dvije minute.Stafford kimne. Poèni smanjivati brzinu. Vrlo postupno. Jednu minutu do skoka, tik prije no što ukljuèim zvono, smanji na 135 èvorova.Brannon istegne prste poput pijanista i nasmiješi se.Upravljat æu gasom poput orkestra. fHStafford ukljuèi interkom teretnog prostora. Dvije minute bojnièe. Narednice Hendricks, poènite otvarati vrata.Vrata se otvaraju, zaèuje se Hendricksov miran glas.Stafford se okrene Brannonu.Preuzet æu upravljanje. Ti upravljaj gasom kako bih se mogao koncentrirati na trenutak iskakanja.Nakon poruke, Clearv ustane i priðe lijevoj strani vrata, leðima okrenut trupu kako bi mogao vidjeti svoje ljude, signalna svjetla i vrata. Podigne i ispruži desnu ruku u luku, zakrivljenog dlana. Bio je to znak za ustajanje.Ljudi ustanu iz sjedala, provjeravajuæi remenje i opremu, prilagoðujuæi teške ruksake koje su nosili ispod ranaca s padobranom. Velika vrata poènu se otvarati, omoguæujuæi navalu ledenog zraka u teretni prostor.Sljedeæe sekunde prošle su s okrutnom sporošæu.Ljudi su se odluèno držali za èeliènu dršku kako bi se suprotstavili snažnom vrtlogu koji je nastao nakon otvaranja vrata i kako bi se lakše kretali prema otvoru. Iako su izmjenjivali samouvjerene poglede, èinilo se da nisu vidjeli svoje kolege oko sebe. Nisu trebale rijeèi da opišu što æe iskusiti kad se vrata otvore i oni zarone u zrak koji je bio nezamislivo hladan.Stafford se u pilotskoj kabini okrene Brannonu.Ja æu preuzeti upravljanje, da se mogu koncentrirati na vrijeme. Ti pazi na brzinu. Brannon podigne obje ruke. Tvoj je, kap. Kap? Kap? Ponovi Stafford s glumljenom boli. Ne možeš li mi pokazati barem trunèicu poštovanje? Zatim ukljuèi interkom. Jedna minuta, bojnièe.Clearv nije odgovorio. Nije morao. Alarmno zvono zazvoni jednom. Dao je sljedeæi signal, ispruživši desnu ruku sa strane na razini ramena s dlanom prema gore, a zatim je savije u laktu dok mu ruka nije dodirnula šljem. Bila je to zapovijed za pokret u pozadinu ljudi na èelu stali su na tri stope od šarka vrata. On spusti svoje naoèale i tiho poène brojiti sekunde do iskakanja. Iznenada osjeti da nešto nije u redu. Zrakoplov je znaèajno usporio.Vrata su otvorena i uèvršæena, kapetane, prenese Hendricks Staffordu.Narednikov glas iznenadi Clearvja. On odmah shvati da je zaboravio iskljuèiti vezu s interkomom.Clearv rukom signalizira ljudima petnaest sekunda do izlaska. Njegov pogled bio je fiksiran na crveno svjetlo upozorenja. Tim od šezdeset pet ljudi okupio se u kompaktnu grupu Sharpsburg je bio na nekoliko pedalja od otvora.Kad se crveno svjetlo ugasilo, i istovremeno upalilo zeleno svjetlo za iskakanje, Clearv pokaže prema otvoru.

Kao pogoðen strujom, poruènik Sharpsburg skoèi iz zrakoplova, poletjevši u oblaèno ništa. Raširenih nogu i ruku, brzo je nestao s vidika kao da ga je povukla divovska opruga. Njegov tim uskoro takoðer progutaju oblaci, a za njima je slijedio Jacobs sa SEALima, te Garnet s marincima. Kad je zadnji marinac skoèio kroz otvor, skoèi i Clearv i nestane.Jedan dugi trenutak, Hendricks i Joquin ustanu i pogledaju u bijelo ništa, ne mogavši povjerovati u ono što su upravo vidjeli.Kao hipnotiziran, Hendricks progovori u interkom svoje maske s kisikom Kapetane, otišli su.Brannon odmah gurne polugu gasa naprijed dok instrumenti nisu pokazivali dvije stotine èvorova, što je bila polovica letne brzine C17. Teretna vrata se zatvore i kisik se poène vraæati u zrakoplov. Staffordov sljedeæi èin bio je prijeæi na sigurnu frekvenciju i pozvati Stožer Juznoatlantskog zapovjedništva SADa kako bi izvijestio daje skok protekao prema rasporedu. Zatim se okrene Brannonu.Nadam se da æe uspjeti, reèe on tiho.Ako uspiju, bit æe to zato što si ih poslao u prazninu dobrih dvije stotine i pedeset milja na sat sporije od normalne letne brzine.Nadam se da ih to neæe odati, reèe Stafford bez žaljenja.Ali èinilo mi se da je poslati ih u onakav vjetar znaèilo poslati ih u sigurnu smrt.Ne mogu se suprotstaviti tome, reèe Brannon ozbiljno.Stafford teško uzdahne ukljuèujuæi automatskog pilota.To više nije naša odgovornost. Ispustili smo ih toèno na cilj. Zatim zastane, gledajuæi zlokobne bijele oblake koji su prolazili kraj vjetrobrana i sakrivali pogled. Molim se da sigurno stignu dolje.Brannon ga upitno pogleda. Nisam znao da si religiozan.Samo u teškim vremenima.Uspjet æe sletjeti, reèe Brannon s optimizmom.Tek nakon što udare u tlo poèinje pakao.Stafford zavrti glavom. Ne bih se rado suprotstavio tim momcima koji su iskoèili iz našeg zrakoplova. Kladim se da æe njihov napad biti šetnja parkom.Stafford nije imao pojma koliko griješi.Operater na radaru u stožeru osiguranja pokraj kontrolnog centra podigne slušalicu prouèavajuæi liniju na svojem radarskom zaslonu. Gosp. Wolf? Imate li trenutak?Nekoliko minuta kasnije, Hugo Wolf brzo ude u malu tamnu sobu punu elektronske opreme. Da, što je?Gospodine, amerièki opskrbni zrakoplov iznenada je smanjio brzinu.Da, svjestan sam toga. Naš je radio presreo poruku u kojoj kažu da imaju problema s motorom.Mislite li da je to varka?Je li skrenuo s normalnog kursa?, upita Hugo.Operater zavrti glavom.Ne, gospodine. Zrakoplov je na deset milja od nas.Ne vidiš ništa više na zaslonu?Samo uobièajene interferencije tijekom i nakon oluje.Hugo stavi ruku na operaterovo rame.Prati njihov kurs da se uvjerimo kako se neæe vratiti, i dobro pazi na neprijateljske prodore s neba ili mora.A iza nas, gospodine?to misliš, tko bi imao dovoljno snage da prijeðe preko planina ili ledene ploèe usred ledene oluje?Operater slegne ramenima. Nitko. Sigurno ne ljudsko biæe.Hugo se naceri. Upravo tako.General zraènih snaga Jeffrev Coburn spusti slušalicu na telefon i pogleda preko dugog stola u ratnoj sali duboko ispod Pentagona. Gosp. predsjednièe, bojnik Clearv i njegovi ljudi izišli su iz zrakoplova.Združeni vojni èelnici i njihovi pomoænici sjedili su u dijelu sale èiji su masivni zidovi bili pokriveni golemim monitorima i zaslonima s prizorima vojnih baza, brodova i zrakoplovnih baza diljem svijeta. Neprekidno je praæen

trenutaèni status brodova na moru i vojnih zrakoplova u zraku, a posebno velikih transportera sa žurno okupljenim specijalnim snagama SADa.Na jednom golemom zaslonu nalazila se montaža fotografija postrojenja Destinv Enterprisesa u Zaljevu Okuma. Fotografije na montaži nisu bile iz ptièje perspektive, veæ se èinilo da su spojene nakon snimanja iz zrakoplova koji se nalazio nekoliko milja s jedne strane postrojenja. Nije bilo fotografija snimljenih izravno iznad tvornice, jer vojska nije imala satelite koji bi orbitirali iznad Južnog pola. Jedini izravni kontakt s Clearvjevim udarnim timom bio je pomoæu civilnog komunikacijskog satelita koji su koristile amerièke polarne stanice na Rossovoj ledenoj ploèi.Drugi zaslon pokazivao je predsjednika Deana Coopera Wallacea, šest èlanova kabineta i tim njegovih bliskih suradnika koji su sjedili oko stola u sigurnoj sobi duboko ispod Bijele kuæe. Direktori CIAe i FBIa, te Ron Little i Ken Helm takoðer su bili u izravnoj vezi s ratnom salom, kao i èlanica Kongresa Loren Smith, pozvana zbog svojeg poznavanja Destinv Enterprises. Dok su oni djelovali kao savjetnici predsjednika na projektu Apokalipsa, kako su nazvali situaciju, admiral Sandecker bio je savjetnik vojnim zapovjednicima u Pentagonu.Koliko vremena, generale?, upita predsjednik.Sat i èetrdeset dvije minute, gospodine, odgovori general Amos South, zapovjednik združenih èelnika. Naši znanstvenici kažu da je to vrijeme kad æe plimne struje biti na najvišoj razini i najpogodnije za pomicanje ledene ploèe na more.Koliko je toèna ta informacija?Moglo bi se reæi da dolazi iz konjskih usta, odgovori Loren.Sam Karl Wolf rekao je kada æe se to dogoditi, a potvrdili su ga vrhunski glaciolozi i struènjaci za nanotehnologiju.Otkako su ljudi admirala Sandeckera prodrli u VVolfovu organizaciju, objasni Ron Little, prikupili smo znaèajno više informacija o projektu Valhalla. Sve potvrðuje da æe uèiniti upravo to èime prijete, odsjeæi Rossovu ledenu ploèu i poremetiti rotacijsku ravnotežu Zemlje kako bi uzrokovali polarni pomak.Zapoèevši kataklizmu nezamislivih razmjera, doda Loren.Isto smo zakljuèili i u FBIu, reèe Helm podržavajuæi Littlea.Pitaii smo struènjake za nanotehnologiju i svi su se složili. Wolfovi imaju sposobnost uèiniti takav nezamisliv èin.Predsjednik pogleda generala Southa.Još uvijek kažem, pošaljite raketu i zaustavite to ludilo prije no što izmakne kontroli.To je zadnja moguænost, gosp. predsjednièe. Združeni zapovjednici i ja slažemo se da je to previše rizièno.Admiral Morton Eldridge, zapovjednik Mornarice, ukljuèi se u razgovor. Jedan od naših zrakoplova opremljen sustavima za ometanje radara stigao je na lokaciju. Veæ su izvijestili da Wolfovo postrojenje ima superiornu radarsku opremu koja može otkriti dolazeæu raketu iz zrakoplova ili obližnje podmornice tri minute prije udara. To je više nego dovoljno da ih uzbuni i da zapoènu sa svojom operacijom ranije, što može ili ne mora slomiti ledenu ploèu. Takav rizik nije povoljan za nas.Ako, kao što kažete, reèe Wallace, je njihova radarska oprema superiorna, nisu li veæ obaviješteni o vašem zrakoplovu i signalima koje šalje?Admiral Eldridge i general Coburn izmijene poglede zadovoljstva prije o što æe Eldridge odgovoriti.To je vrhunska tajna, pa samo mali broj odabranih zna da su naši novi sustavi za ometanje radara doslovno nevidljivi. Naš zrakoplov za presretanje signala je ispod obzorja. Mimožemo èitati njihove signale, ali oni ne mogu pronaæi i oèitati naše.Ako naše udarne snage ne budu sposobne prodrijeti kroz Wolfovo osiguranje, reèe South, tada æemo, naravno, kao zadnju moguænost, lansirati raketu s naše podmornice Tucson.Ona je veæ na Antarktici?, upita VVallace s nevjericom.Da, gospodine, odgovori Eldridge. Sretna okolnost. Bila je na zadatku prikupljanja podataka kad je uspješno uništila Wolfovu podmornicu koja je pucala

na NAMPov razaraè Polarna oluja. Admiral Sandecker obavijestio me na vrijeme da je pošaljem u Zaljev Okuma prije konaènog odbrojavanja.Što je sa zrakoplovima?Dva nevidljiva bombardera su u zraku na devedeset milja od postrojenja i bit æe spremni za akciju, odgovori Coburn.Znaèi, kontroliramo zrak i more, reèe VVallace.Toèno, potvrdi general South.Za koliko æe vremena bojnik Clearv i njegov tim zapoèeti napad?South pogleda golemi digitalni sat na jednom zidu.Ovisno o vjetru i oblacima, trebali bi letjeti prema meti i pristati za nekoliko minuta.Hoæemo li dobiti izravno izviješæe s mjesta dogaðanja?Imamo direktnu vezu s bojnikom Clearvjem putem satelita koji opslužuje naše stanice na polu i McMurdo Soundu. Ali, kako æe njegovi ljudi sljedeæi sat biti izuzetno zaposleni, i vjerojatno naiæi na neprijateljsku vatru, mislimo da nije pametno prekidati njihovu meðusobnu komunikaciju.Onda možemo samo èekati i slušati, reèe VVallace mehanièki. Njegove rijeèi doèeka tišina. Nitko u sobi nije mu odgovorio. Nakon dugog trenutka, on promrmlja Bože, kako smo upali u ovu gužvu?

Poglavlje XLJureæi brže od 120 milja na sat kroz guste oblake s 35.000 stopa, Clearv raširi ruke, okrenut u smjeru zemlje pokrivene oblacima. Njegov um zanemarivao je ledeni zrak koji ga je obuhvaæao, i koncentrirao se na održavanje stabilnog položaja tijela. Podsjetio se da jednog dana zahvali Staffordu što je usporio zrakoplov. Bila je to gesta koja je pružila udarnom timu gotovo savršene uvjete za iskakanje u zbijenoj grupi i omoguæila im postizanje stabilnog leta bez okretanja. To bi raštrkalo tim na podruèju od nekoliko milja, i uèinilo infiltraciju jedinstvene bojne formacije gotovo nemoguæom. On prinese lijevo zapešæe na nekoliko pedalja od naoèala, pogledavši visinomjer MA230. Brzo je padao ispod 33.000 stopa. S obzirom na nisku gustoæu zraka na ovoj visini, oèekivao je znaèajno poveæavanje brzine.Koncentrirao se na zadržavanje smjera, 180 stupnjeva od kursa C17 pogledom je tražio druge ljude oko sebe. Prošao je kroz gusti sloj vlage i osjetio zrnca leda kako bodu njegovo tijelo, udarajuæi u masku i naoèale. S desne strane, na oko èetrdeset stopa, jedva je vidio nekoliko intenzivnih svjetala u sivoj praznini.Svjetla su bila prièvršæena na šljem svakog èovjeka, gledajuæi otraga. Bila su postavljena u tom smjeru kako ljudi ne bi bili jedan iznad drugoga u trenutku otvaranja padobrana.Kratko se zapita jesu li izišli na krivom mjestu.Sada to više nije bilo važno. Akcija je poèela. Ili su bili uz vjetar od zone slijetanja ili nisu. Jedino vjera u Staffordove letaèke sposobnosti snažila mu je optimizam.U sekundama od trenutka kad je kapetan Sharpsburg iskoèio iz zrakoplova do èasa kad je Clearv krenuo za njim, toèka bez povratka otišla je u zaborav. On pogleda prostor ispod sebe i ne ugleda nikoga. Zatim provjeri visinu. Približavao se 28.000 stopa.Plan je zahtijevao da padaju do 25.000 stopa, otvore padobrane, okupe se u zraku i odlete do cilja. Malo prije te visine, svaki èovjek æe zapoèeti sekvencu otvaranja. To je znaèilo osiguranje dovoljno prostora, što savršenije savijanje tijela u luk, a zatim lociranje i održavanje vizualnog kontakta s ruèkom za oslobaðanje kupole. Sljedeæi korak bio je povuæi ruèku i pogledati preko desnog ramena otvara li se padobran ispravno. Trebat æe im tisuæu stopa radne visine kako bi se kupola otvorila toèno na 25.000 stopa.U daljini je vidio još svjetala, deset, možda dvanaest. Sloj oblaka se razrijedio i vidljivost je narasla kako su se spuštali. Clearvjev visinomjer pokazivao je 26.000 stopa. Racionalne misli se zaustave i godine obuke preuzmu upravljanje njegovim tijelom. Bez oklijevanja, Clearv odluèno ponovi zapovijedi

izvršavajuæi sekvencu otvaranja. Luk, pogled, hvat ruèke, povlaèenje, provjera, provjera i provjera.Clearvjeva kupola otvori se na gotovo savršenoj visini, blago, glatko, bez ikakve indikacije da ga je usporila s brzine od 150 milja na sat na gotovo nulu. Sada je visio ispod potpuno raširene kupole, lebdeæi na vjetru poput neke letargiène marionete.Kao da su golemi stereo zvuènici iznenada iskljuèeni, zvuk zavijanja vjetra prestane. U slušalicama unutar njegovog Gentex šljema èulo se pucketanje statièkog elektriciteta, i prvi put otkako je skoèio, Clearv je mogao èuti zvuke svojeg disanja u masci za kisik. On pogleda gore i pažljivo ispita svaki èetvorni pedalj kupole ne bi li otkrio ošteæenja na platnu i užadi.Èarobnjak, ovdje Limeni èovjek, zahtijevam provjeru, gotovo, zaèuje se glas poruènika Garneta u slušalicama. Svaki èovjek mogao je komunicirati na sigurnim frekvencijama putem mikrofona prièvršæenim za Motorole.Clearv odgovori, koristeæi dogovorene pozivne znakove tima.Svi timovi, ovdje Èarobnjak, izvijestite o statusu, gotovo. Zbog smanjene vidljivosti, Clearv nije mogao vidjeti cijelu grupu. Morao se pouzdati u izvješæa voda timova.Kapetan Sharpsburg odgovori prvi. Èarobnjak, ovdje Lav, ja sam na 23.000 stopa. Vidim sve ljude osim dvojice. Vodim štap prema meti. Štap je bio izraz za tim ljudi koji silaze u liniji.Primljeno, Lave, potvrdi Clearv.Èarobnjak, ovdje Strašilo, javi se Jacobs.Na 24.000 stopa i vidim sve ljude. Gotovo.Sljedeæi je bio Garnet. Èarobnjak, ovdje Limeni èovjek. Vidim sve osim jednog èovjeka.Primljeno, Limeni èovjeèe, reèe Clearv.Clearv posegne gore i uhvati kontrolne ruèke kupole, simultano ih povukavši kako bi stavio kupolu u letaèki mod. Osjeti ubrzanje kad je kupola poèela ubrzavati. Njegovi zvuènici brujili su od zvukova èlanova tima koji su provjeravali svoj status. U mislima proðe kroz ono što ih èeka. Ako je udarni tim izbaèen na toènim koordinatama, trebali bi sletjeti u sredinu velikoga otvorenog prostora kraj sigurnosne ograde rudarskog postrojenja. Teren im je omoguæavao skrivanje i zaštitu kako bi se mogli okupiti i konaèno provjeriti opremu prije formiranja napadaèke formacije. Mogao je osjetiti vjetar dok je njegova kupola ubrzavala, što je ukazivalo da leti u smjeru prevladavajuæih vjetrova, a ne protiv njih. Na 19.000 stopa sloj oblaka se otvorio, otkrivši bjelinu smrznutoga antarktièkog krajolika. Kupole su bile poredane u nepravilnoj liniji ispred njega, a svjetla su izgledala poput božiènih lampiona obješenih na prazno obzorje. Iznenada ga pozove Garnet. Èarobnjaèe, ovdje Limeni èovjek. Nedostaje mi jedan èovjek, ponavljam, nedostaje jedan èovjek.Prokletstvo! Pomisli Clearv. Išlo je previše glatko, i sad se pojavio Murphv kako bi uništio lažni osjeæaj sigurnosti.Clearv nije pitao za ime èovjeka koji nedostaje. To nije bilo nužno. Ako je imao grešku na kupoli, trebao je biti negdje ispod štapa, spuštajuæi se pomoænim padobranom. Nije pomišljao o smrti èovjeka. To se dogaðalo vrlo rijetko. Kad slete, izgubljeni èovjek æe se morati pouzdati u svoju vještinu da preživi dok ga ne pronaðe potraga koju æe biti moguæe poslati tek nakon osvajanja postrojenja.Clearvjeva jedina briga bila je èovjekova oprema.Limeni èovjeèe, ovdje Èarobnjak. Kakvo je oružje nosio?Èarobnjaèe, nedostaje nam komplet za razaranje i dva LAOa, gotovo.To nije bilo dobro. LAO je bilo lako antitenkovsko oružje, moæno oružje za jednokratnu uporabu koje je moglo uništiti oklopno vozilo. Dvojica ljudi nosili su po dva LAOa, pa su imali još dva. Komplet za razaranje bio je bitniji. Sadržavao je trideset funta plastiènog eksploziva C4 i detonatore. Ako naiðu na barikade i utvrde, trebat æe im ta oprema. Od svih ljudi, baš je morao nestati onaj koji nosi jedini komplet za razaranje i dva LAOa!

Što je, tu je. Èarobnjak svim jedinicama. Meta je na osam milja. Ugasite sva svjetla i održavajte radijsku tišinu. Približite se što je više moguæe. Èarobnjak, gotovo.Bili su pri kraju petnaestominutnog leta do zone slijetanja. Clearv pogleda na sat. Poranili su, bilo je još vremena. Nadao se da nestali èovjek nije loš predznak. U sljedeæih pola sata bezbroj stvari može krenuti krivo. Nisu smjeli izgubiti još jednog èovjeka i vitalnu opremu. Vjetar ih je nosio naprijed. Clearv pogleda naprijed i dolje, zadovoljan zbijenom formacijom novi padobrani premašivali su sva oèekivanja s obzirom na lebdenje i stabilnost. Plan je bio naæi se iznad zone slijetanja na 500 stopa.Rudarsko postrojenje se približavalo. Detalji zgrada mogli su se prepoznati kroz rupe u oblacima. Sada su bili na visini od 8.000 stopa i ulazili su u fazu operacije u kojoj su bili najranjiviji, prije slijetanja na zemlju. Na 7.000 stopa Clearv osjeti da nešto nije u redu. Gubio je brzinu. Njegova kupola poène lepršati na popreènom vjetru koji je naglo poèeo puhati. Intuitivno posegne prema ruèkama na stražnjoj strani remena. Bile su to ruèke za poveæavanje kuta kupole kako bi se suprotstavio vjetru.Èarobnjaèe, ovdje Lav. Imamo jak popreèni vjetar.Primljeno, Lave. I ja ga imam. Korigirajte kupole i nastavite.Clearv pogleda dolje i vidje kako ispod njega prolazi ledeni krajolik, znaèajno sporije nego prije. Na 2.000 stopa opet ga zahvati vjetar s leda, a popreèni vjetar prestane puhati. Skenirao je postrojenje ne bi li primijetio kretanje ili aktivnost. Sve se na tlu èinilo normalnim.Pramenovi bijele pare otkrivali su ispuhe toplog zraka koji je izlazio iz zgrada. Sve je izgledalo zavaravajuæe bezazleno.Konaèno, Clearv zaèuje poruku kojoj se nadao.Èarobnjaèe, ovdje Lav. Prešao sam sigurnosnu žicu i vidim zonu slijetanja. Skoro smo kod kuæe.Primljeno, Lave, odgovori Clearv s olakšanjem.Gledao je kako se prednji dio štapa kreæe lagano u desno. Pripremali su se okrenuti na vjetru i sletjeti. Sharpsburg, vodeæi èovjek, okrenuo se popreèno na smjer leta. Štap padobrana iza njega odmah ga je slijedio, okreæuæi se u istoj zamišljenoj toèki.Èarobnjaèe, izvijesti Lav bez identificiranja, petsto stopa i pripremamo se za slijetanje.Clearv nije odgovorio. Nije bilo potrebe. Gledao je kako prvi padobran slijeæe na cilj i smanjuje se, praæen drugim i treæim. Kad su ljudi sletjeli, odbacili su što više opreme i formirali polukružnu liniju obrane. Na 500 stopa, Clearv je promatrao kako Jacobsov tim SEAL slijedi tim Delta. Uslijedili su Garnet i marinci. Toèno iznad zamišljene toèke okretanja, on povuèe lijevu ruèku i skrene za 90 stupnjeva, leteæi stotinu metara, i ponovi manevar dok nije bio okrenut prema vjetru. Osjeti povlaèenje koje je usporavalo kretanje kupole. Zatim dovede obje ruèke ispred sebe i prouèi smrznuto tlo i svoj visinomjer.Dvije stotine stopa došle su brzo. Zemlja je jurila prema njemu. Na sto stopa on pusti ruèke, prešavši u slobodan let. Zatim, oslanjajuæi se na svoju struènost i iskustvo, povuèe ruèke do kraja dok se nisu potpuno istegnule, i dodirne ledenu površinu Antarktike tako lagano kao da je izišao iz auta na ploènik.Brzo otkopèi svoje remenje i baci padobran koji ga je sigurno doveo na cilj. Zatim klekne i pripremi svoj Spartan Q99 Eradicator, pripremivši ga za trenutaènu uporabu.Garnet, Sharpsburg i Jacobs bili su kraj njega za trideset sekunda. Brzo su se dogovorili, provjerivši svoj položaj i pripremivši se konaèno za pokret prema kontrolnom centru postrojenja. Nakon davanja konaènih uputa Sharpsburgu, koji æe voditi napadaèki tim ako Clearv pogine ili bude teško ranjen, on pogleda tvornicu kroz svoj dalekozor. Ne vidjevši znakove obrambenih aktivnosti, Clearv zapovjedi taktièki pokret timova, pozicioniravši se u sredinu postrojbe.

Poglavlje XLI

Ne želeæi umrijeti, vjetar se borio za život dok mu nije ponestalo snage. Zatim prestane, ostavivši sunce da pretvori zadnje ledene kristale u blistavu dijamantnu prašinu. Tmurno sivilo zamijenilo je plavo nebo dok se Snježna krstarica neumorno kretala ledenom ploèom. Moæni stroj pokazao se žilavim. Motori su radili bez greške, kotaèi prelazili preko snijega i leda, niti u jednom trenutku tijekom oluje vozilo se nije zaustavilo. Da nije bilo prigušenog zvuka iz ispušne cijevi, tišina koja se spustila na pustu ledenu ploèu èinila bi krajolik nestvarnim.Zagrijan motorima, Pitt se ponovno osjeti sposobnim suoèiti sa stvarnošæu. Preuzeo je volan od Giordina, koji je pronašao metlu i obrisao led s vjetrobrana. Osloboðeni ledenih okova, brisaèi su završili èišæenje stakla. Planine Rockefeller pojavile su se u daljini i izdigle iznad pramca vozila. Bile su vrlo blizu. Pitt pokaže niz crnih toèaka na bijelom obzorju s lijeve strane. Tamo su Wolfovi rudnici.Dobri srao, reèe Giordino.Nismo odlutali niti milju s kursa tijekom oluje.Još tri ili èetiri milje. Trebali bismo biti tamo za dvadeset minuta.Hoæeš li nenajavljeno upasti na zabavu?Nije pametno upasti u vojsku stražara, odgovori Pitt.Vidiš li onaj niski kameni greben koji izbija iz leda i naginje se prema podnožju planine?Vidim ga.Možemo iæi uzduž njega da se maknemo iz vidokruga, koristeæi ga kao zaklon zadnje dvije milje.Mogli bismo, reèe Giordino. Ako ne primijete naš dim.Drži palèeve, reèe Pitt s napetim osmijehom.Napustili su veliku ledenu ravnicu Rossove ledene ploèe i prešli na kopno uzduž grebena koji je izlazio iz planine poput velikog jezika, držeæi se izvan vidika postrojenja dok su se približavali. Uskoro su se vozili ispod visokih sivih kamenih litica, s kojih su visjeli potoci leda poput smrznutih vodopada, sijajuæi plavozeleno pod suncem.Put kojim su krenuli uzduž osnove planine nije bio ravan i gladak, veæ valovit. Pitt ubaci krstaricu u drugu brzinu kako bi se popeo uz niz niskih brežuljaka. Snažan stroj bez problema je prešao preko neravnog terena, dok su veliki kotaèi nosili masu trupa bez napora. Po deseti put u deset minuta prijeðe pogledom kontrolnu ploèu. Pokazatelji temperature indicirali su da male brzine ponovno pregrijavaju motore, ali ovaj je put mogao držati vrata otvorenima bez smrzavanja na oluji. Prolazili su kroz usta uskog kanjona kad Pitt iznenada zaustavi krstaricu.Što je?, upita Giordino, pogledavši ga. Nešto vidiš?Pitt pokaže prema dolje kroz prozor. Tragovi u snijegu vode u kanjon. Mogao ih je napraviti samo veliki gusjenièar.Giordinov pogled slijedio je Pittov ispruženi prst.Imaš dobar vid. Tragovi su jedva vidljivi.Gluja ih je trebala pokriti, reèe Pitt. Ali još su tu jer je vozilo sigurno prošlo ovuda kad je oluja veæ završavala.Zašto bi gusjenièar išao u vododerinu bez izlaza?Još jedan ulaz u rudarsko postrojenje?Moglo bi biti.Hoæemo li provjeriti?Giordino se naceri. Umirem od radoznalosti.Pitt zavrti volan do kraja i oštro skrene u kanjon. Litice su se zlokobno nadvijale nad putom, uzdižuæi se sve više dok nisu zaklonile sunèevo svjetlo.Sreæom, zavoji nisu bili oštri, i Snježna krstarica se mogla kretati stazom. Pittova jedina misao bila je da ne naiðu na ledeni zid, jer bi se tada morali natraške vratiti iz kanjona nije bilo mjesta za okretanje. Na èetvrt milje od ulaza u kanjon, Pitt zaustavi vozilo pred ledenim zidom.Bila je to slijepa ulica. Razoèaranje im obuzme misli.Obojica iziðu iz Snježne krstarice i pogledaju okomitu liticu. Pitt pogleda tragove koji su se zaustavljali pred ledenim zidom.

Zaplet se komplicira. Gusjenièar se nije mogao vratiti natrag odovud.Sigurno ne bez drugog para tragova, primijeti Giordino.Pitt priðe na inè do leda, stavi ruke na oèi da blokira svjetlo i pogleda. Iza ledene barijere mogao je vidjeti nejasne sjene.Nešto je unutra, reèe on.Giordino pogleda led i kimne.Je li to mjesto na kojem netko kaže Otvori se, Sezame?To je sigurno pogrešna šifra, reèe Pitt zamišljeno.Sigurno je debeo tri stope.Misliš li isto što i ja?Giordino kimne.Ostat æu vani i pokriti te svojim Bushmasterom.Pitt se vrati u krstaricu, ubaci brzinu u vožnju unatrag i vrati se oko pedeset stopa, zadržavši gume u utorima koje je napravio gusjenièar radi boljeg prijanjanja. Zastane, èvrsto uhvati volan, ukopa se u sjedalo ako led razbije vjetrobran. Zatim ubaci u prvu brzinu i stisne glas do daske. Uz urlik motora veliki mehanièki golijat skoèi naprijed, nakupi brzinu i udari u smrznuti zid, tresuæi tlo pod Giordinovim nogama.Led eksplodira i razbije se u pljusku sjajnih komadiæa koji zaspu krstaricu poput stakla iz kristalnog lustera. Zvuk udarca bio je kao da div škljoca zubima.Giordino prvo pomisli da æe vozilo morati udariti u debeli zid nekoliko puta prije no što ga probije, ali zamalo je ostao iza kad ono u prvom pokušaju proðe kroz zid poput buldožera i nestane u unutrašnjosti. On potrèi za njim s puškom u rukama, poput pješaka koji slijedi tenk.Kad je prošao, Pitt zaustavi krstaricu i obriše staklo s lica i grudi. Veliki blok leda razbio je vjetrobran, jedva ga promašivši prije no što je pao na pod i razbio se. Lice mu je bilo porezano na jednom obrazu i preko èela. Niti jedna porezotina nije bila toliko duboka da bi trebala šavove, ali krv koja je tekla ostavljala je dojam teške rane. On rukavom obriše krv iz oèiju i pogleda gdje se zaustavila Snježna krstarica.Bili su u širokom ledenom tunelu, a prednji dio vozila bio je èvrsto zabijen u smrznuti zid s druge strane ulaza. Tunel je u oba smjera izgledao napušteno. Ne vidjevši znakova neprijateljske aktivnosti, Giordino dojuri do krstarice i popne se uz ljestve do upravljaèke kabine. Pronaðe Pitta kako se zastrašujuæe smiješi kroz masku od krvi. Izgledaš loše, reèe on, pokušavajuæi mu pomoæi.Pitt ga blago odgurne.Nije ni upola loše kao što izgleda. Nemamo vremena za klinièke operacije. Možeš me zakrpati onim priborom za prvu pomoæ iz kabine. U meðuvremenu, glasam da krenemo lijevo. Ako se ne varam, to æe nas dovesti do rudarskog postrojenja.Giordino je znao da nema smisla suprotstavljati se. On ode u kabinu i vrati se s priborom za prvu pomoæ koji nije otvaran još od 1940. godine. Oèisti krv s Pittovog lica, a zatim namaze porezotine antiseptikom iz onog doba jodom, èiji oštri ubod natjera Pitta na psovanje. Zatim zavije rane. Još jedan život koji je spasio sposobni dr. Giordino, kirurg s Antarktike.Pitt pogleda lice koje ga je gledalo iz retrovizora. Na njemu je bilo dovoljno gaze i flastera da pokrije operaciju mozga.Što si uèinio?, upita on kiselo. Izgledam kao mumija!Giordino odglumi uvrijeðeni pogled.Estetika mi nije jedna od jaèih strana.Niti medicina.Pitt pokrene motore i pomakne vozilo naprijednatrag dok ga nije uspio izravnati za put kroz tunel. Prvi put se nagne kroz prozor i prouèi širinu tunela. Izraèuna da udaljenost izmeðu leda i kotaèa vozila te krova nije veæa od osamnaest pedalja. Obrati pažnju na veliku okruglu cijev koja je vodila vanjskim lukom tunela s malim cijevima koje su išle vertikalno od velike u led.Što misliš o tome?, reèe on, pokazavši cijev. Giordino iziðe iz Snježne krstarice, provuèe se izmeðu prednje gume i cijevi, te stavi ruke na nju. Nije elektrièni vod, reèe on. Sigurno služi drugoj svrsi.Ako je ono što ja mislim... Pittov glas zlokobno se stiša.

Dio mehanizma za lomljenje ledene ploèe, reèe Giordino završivši tok misli svojeg prijatelja.Pitt proviri kroz prozor i pogleda natrag u dugi tunel koji je nestajao u mraku. Sigurno se širi od postrojenja tisuæu èetiristo milja do drugog kraja ledene ploèe.Iskopati tunel dugaèak kao od San Francisca do Phoenixa je stvarno nezamislivo graditeljsko djelo.Nezamislivo ili ne, reèe Pitt, ali Wolfovi su ga uèinili. Sjeti se, lakše je iskopati tunel kroz led nego kroz stijene.Što ako prerežemo liniju i zaustavimo aktivacijski sistem za cijepanje leda?, upita Giordino.Lom bi ga mogao prerano aktivirati, odgovori Pitt.Ne smijemo riskirati osim ako nam ne ostane druga moguænost. Tek tada æemo pokušati razbiti cijevi.Tunel je izgledao poput velikih otvorenih crnih usta. Osim mutnoga sunèevog svjetla koje je prodiralo kroz led, nije bilo drugog osvjetljenja. Elektrièni vod s halogenim žaruljama na svakih dvadeset stopa vodio je uzduž stropa, ali struja je sigurno bila iskljuèena, jer bile su ugašene. Pitt upali dva mala fara u prednjem donjem dijelu krstarice, promijeni brzinu i krene, poveæavajuæi brzinu kroz tunel dok se nije kretao dvadeset pet milja na sat. Bila je to mala brzina koju bi lako mogao postiæi svaki biciklist, ali u uskom tunelu djelovala je vratolomno.Dok se Pitt koncentrirao održati krstaricu u sredini tunela kako ne bi oèešao led, Giordino je sjedio na suvozaèevom sjedalu s puškom na jednom koljenu, promatrajuæi mrak iza svjetla koje su bacali farovi. Pokušavao je vidjeti znakove kretanja ili druge objekte osim beskrajne cijevi s popreènim cijevima koje su vodile u pod i strop tunela.Zlokobna èinjenica daje tunel bio napušten sugerirala je Pittu da su Wolfovi i njihovi radnici napustili postrojenje i pripremaju se za bijeg na divovske brodove. Tjerao je krstaricu najbrže što je mogao, povremeno udarajuæi kotaèima u led i urezujuæi brazdu u njemuprije no što bi ponovno ispravio vozilo. Strah mu poène zamagljivati um. Izgubili su previše vremena prelazeæi ledenu ploèu. Rok kojim se hvalio Karl Wolf u Buenos Airesu bio je èetiri dana i deset sati. Èetiri dana su prošla, kao osam sati i èetrdeset minuta, ostavljajuæi samo sat i dvadeset minuta do aktiviranja ureðaja sudnjeg dana.Pitt procijeni da ih od srca postrojenja dijeli samo jedna milja, možda milja i pol. On i Giordino nisu imali satelitske karte, pa æe nalaženje kontrolnog centra kad udu unutra biti èisto pogaðanje. Muèilo ga je pitanje je li stigao tim specijalnih snaga i je li eliminirao vojsku plaæenika. Oni æe sigurno pružiti žestoki otpor Wolfovi su im sigurno obeæali spas od kataklizme. Kako god bilo, buduænost se nije èinila ružièastom.Nakon još osamnaest minuta prolaska tunelom u tišini, Giordino se nagne naprijed i pokaže rukom. Stižemo na raskrižje.Pitt uspori krstaricu kad su stigli na sjecište u kojem se križalo pet tunela. Dilema je bila izluðujuæa. Vrijeme im nije dozvoljavalo pogrešan izbor. On se nagne kroz prozor i prouèi smrznuti pod tunela. Tragovi kotaèa bili su u svima, ali najdublji su nestajali u desnom tunelu. Ovaj s desne strane, èini se, ima najveæi promet.Giordino iskoèi iz krstarice i nestane u tunelu. Za nekoliko minuta se vrati i reèe Još oko dvije stotine jarda, i èini se da se otvara u veliku prostoriju.Pitt kratko kimne i okrene vozilo te krene desnim tunelom. Èudne strukture poènu se pojavljivati okovane u ledu, nejasne, ali èvrstih oblika koji su ukazivali na ljudsko porijeklo. Kao što je Giordino rekao, tunel se uskoro proširio u golemu prostoriju èiji je zakrivljeni strop bio pokriven ledenim kristalima što su visjeli dolje poput stalaktita. Svjetlo je prolazilo kroz nekoliko otvora i osvjetljavalo unutrašnjost jezivim sjajem. Uèinak je bio izvanzemaljski, magièan, bezvremen, i èudesan. Zadivljen pogledom, Pitt polako zaustavi Snježnu krstaricu.Dvojica ljudi nastave u tihom zaprepaštenju.

Našli su se u prostoru koji je nekada bio glavni trg, okružen zgradama drevnoga grada.

Poglavlje XLIIBez zaštite ledene oluje, nakon što je vjetar usporio na samo pet milja na sat, Clearv se osjeæao gol dok se njegova postrojba raširila i poèela napredovati prema postrojenju. Iskoristili su kao zaklon niz humaka koji su se izdizali poput devinih grba, dok nisu stigli do visoke ograde koja je bila podignuta od podnožja planine do litice iznad mora, okružujuæi glavne zgrade.Clearv nije imao informacije o snagama protiv kojih su išli. Nije bilo podataka o postrojenju, jednostavno zato što ga CIA nikada nije smatrala prijetnjom za sigurnost države. Otkrivši pravi užas u zadnjem trenutku, nisu imali vremena za tajni prodor odluèili su se za jednostavnu strategiju udariibježi.Bila je to kirurška operacija, nekomplicirana, brza. Zapovijedi su bile neutralizirati postrojenje i deaktivirati sustav za lomljenje ledene ploèe prije no što stigne dvije stotine ljudi iz Specijalnih snaga sat vremena kasnije.Clearvju su rekli samo da su VVblfovi stražari okorjeli profesionalci iz elitnih postrojba diljem svijeta. Tu je informaciju dao NAMP što i nije bila organizacija za prikupljanje informacija, zakljuèio je on. Bio je uvjeren da njegove elitne postrojbe mogu riješiti svaki problem na koji naiðu.Nije imao pojma da je omjer snaga tri na jedan.Kreæuæi se u dvije kolone, stigli su do prve ograde, za koju se pokazalo da su zapravo dvije ograde odvojene rovom. Clearvju se uèini da je podignuta prije više desetljeæa. Na njoj je bio stari znak na kojem je izblijedjelom bojom pisalo Zabranjen prolaz na njemaèkom jeziku. Ograda je bila naèinjena od nekoliko redova bodljikave žice èije su bodlje odavno otupjele od debelog sloja leda. Nekad je bila mnogo viša, ali ledeni slojevi su je zatrpavali, tako da ju je èovjek mogao lako prekoraèiti. I rupa je bila ispunjena, tvoreæi plitku brazdu. Druga ograda bila je viša, gotovo sedam stopa iznad snijega, ali nije predstavljala ozbiljan problem. Izgubili su dragocjene minute režuæi ogradu, te ušli u krug postrojenja. Cleary pomisli kako je taj neometani ulazak dobar predznak.Kad su bili unutra, njihovo kretanje prikrivao je niz zgrada bez prozora. Clearv zapovjedi zaustavljanje. Zastane kako bi ispitao zraènu fotografiju terena. Iako je u svojem umu tijekom leta od Cape Towna zabilježio svaku ulicu i svaku strukturu kao Sharpsburg, Garnet i Jacobs, želio je usporediti znakove na karti s mjestom na kojem su prošli kroz ogradu. Zadovoljno vidje kako se nalaze na samo pedeset stopa od toèke infiltracije. Prvi put otkako su sletjeli, prestrojili se i krenuli, on progovori u radio. Limeni èovjeèe?Èujem te, Èarobnjaèe, odgovori ozbiljni glas poruènika Warena Garneta.Ovdje se dijelimo, reèe Clearv.Znaš što se oèekuje od tebe i tvojih marinaca. Sretno.Na putu smo, Èarobnjaèe, potvrdi Garnet, èija je misija bila zauzeti elektriènu stanicu i odrezati izvor struje cijelom postrojenju.Strašilo?Poruènik Miles Jacobs brzo odgovori Èujem te, Èarobnjaèe.Jacobs i njegov tim trebali su zaokružiti i napasti kontrolni centar s morske strane.Ti ideš najdalje, Strašilo. Bolje da odmah krenete.Veæ smo na pola puta tamo, odgovori Jacobs samouvjereno kad su on i njegovi SEALi krenuli niz cestu koja je vodila u smjeru kontrolnog centra.Lave?Spreman za akciju, odgovori kapetan Sharpsburg iz Delta Forcea veselo.Ja idem s tobom.Dobro je imati stariju ruku sa sobom.Krenimo.Nije bilo sinkroniziranja satova niti daljnjih glasovnih kontakata kad su se timovi podijelili i krenuli prema svojim ciljevima. Nije bilo potrebe. Svi su znali što moraju uèiniti, bili su upoznati sa strašnim posljedicama ako ne

uspiju. Nije bilo sumnje da æe se ti ljudi boriti poput demona i umrijeti bez oklijevanja kako bi zaustavili Wolfove da pokrenu kataklizmu.Kretali su se lako, gotovo tekuæe, u ofanzivnoj formaciji, po dvojica ljudi na deset jarda ispred ostalih sa svake strane, dvojica u pozadini. Svakih pedeset jarda su zastali, bacili se na tlo i zaklonili, dok je Clearv prouèavao teren i kontaktirao s timom SEALa i marinaca. Limeni èovjeèe, izvješæe.Teren èist. Jeste li naišli na bilo što?Kad ne bih znao bolje, mislio bih da je mjesto napušteno, odgovori Jacobs.Clearv nije odgovorio. Ustane iz svojega skvrèenog položaja kad je Sharpsburg poveo svoje ljude naprijed.Postrojenje se izvana èinilo napuštenim. Clearv nije vidio ništa posebno, ali njegova nervoza sve je više rasla. Nije bilo radnika. Nikakvih vozila. Bilo je previše tiho. Èitavo unutrašnje postrojenje bilo je zavijeno u hladnu, jezivu tišinu.Karl Wolf gledao je u niz monitora u stožeru svojeg osiguranja na katu ispod glavnoga kontrolnog centra. S interesom je promatrao kako Clearv i njegovi udarni timovi prolaze kompleksom.Neæeš imati problema sprijeèiti ih da ne prekinu naše lansiranje?, upita Hugoa koji je stajao kraj njega.Nikakvih, uvjeri ga ovaj.Mnogo puta smo uvježbavali takvu situaciju. Naše utvrde su na mjestu, barikade podignute, a naoružani gusjenièari èekaju moju zapovijed.Karl zadovoljno kimne.Dobro si to izveo. Ipak, to je elita amerièkih borbenih snaga.Nemoj brinuti, brate. Moji ljudi su podjednako dobro uvježbani kao i Amerikanci. Brojniji smo od njih i imamo prednost domaæeg terena. Element iznenaðenja ide u našu korist, ne njihovu. Ne sumnjaju da ulaze u zamku. A mi se možemo kretati podzemnim tunelima, iziæi unutar zgrada i napasti njihove bokove i pozadinu prije no što shvate što se dogada.Tvoja strategija?, upita Karl.Postupno ih dovesti ispred kontrolnog centra, gdje ih možemo uništiti kad želimo.Naši pretci koji su vodili toliko herojskih bitaka protiv saveznika u ratu bili bi ponosni na tebe.Oèigledno zadovoljan bratovim komplimentom, Hugo udari petom o petu i kruto se nakloni. Èast mi je služiti Èetvrtom carstvu.Zatim pogleda gore u monitore, prouèavajuæi napredak amerièkih borbenih timova.Sad moram iæi, brate, èeka me zapovijedanje obranom.Koliko æe trebati tvojim ljudima da slome napadaèe?Trideset minuta, sigurno ne više.Znaèi da nemate mnogo vremena za ukrcavanje u zrakoplov. Nemoj odugovlaèiti, Hugo. Ne želim ostaviti tebe i tvoje hrabre ljude ovdje.I izgubiti naš san da postanemo oèevi vrlog novog svijeta?, reèe Hugo raspoloženo. Mislim da ne.Karl pokaže prema digitalnom satu izmeðu dva monitora.Dvadeset pet minuta od sada, postavit æemo ureðaj za odvajanje ledene ploèe u automatski mod. Zatim æe svi u kontrolnom centru iziæi kroz podzemni tunel koji vodi kroz glavnu spavaonicu izvan bojnog polja. Od tamo æemo krenuti elektriènim vozilima do hangara sa zrakoplovom.Uspjet æemo, reèe Hugo sa èeliènom odluènošæu.Sretno, reèe Karl. On se ozbiljno rukuje s Hugom prije no što æe se okrenuti i uæi u dizalo do kontrolne sobe.Clearv i Lavov tim bili su na samo sto pedeset jarda od ulaza u kontrolni centar kad se zaèuje Garnetov glas Carobnjaèe, ovdje Limeni èovjek. Nešto je pogrešno ovdje...U tom trenutku, Clearv primijeti barikadu koja je blokirala put ispred kontrolnog centra i tamne cijevi pušaka na njoj. Otvori usta da vikne, ali bilo je prekasno. Zaglušujuæi rafal Wolfovih plaæenika zaspe tim Delta Force iz svih smjerova. Hitci dvije stotine pušaka odjekivali su od zidova zgrada, režuæi ledeni zrak razornom grmljavinom.

Garnet i njegovi marinci bili su na otvorenom, ali uspjeli su uzvratiti vatru i pronaæi zaklon uz zgrade. Unatoè nemilosrdnoj salvi, nastavili su napredovati prema generatoru dok Garnet nije razaznao ledenu barikadu koju nije bilo moguæe razlikovati na bijeloj pozadini na više od sto jarda. Njegovi ljudi uzvrate paljbu, ispaljujuæi raspadajuæe rakete iz svojih Eradicatora prema stražarima iza barikada.Ispred kontrolnog centra u gotovo istom trenutku Clearv se nade pred istim ledenim zidom i vatrom kao i Garnet. Izložen jakoj vatri, vodeæi èovjek s lijeve strane Delta Forcea dobije metak u koljeno i stegno i padne. Puzeæi na trbuhu, Sharpsburg uhvati ranjenika za èizme i povuèe ga iza ugla zgrade.Clearv se sagne ispod stubišta koje je vodilo u malo skladište. Komadi leda pali su mu na ramena kad je rafal pogodio ledene sige na krovu iznad njega. Zatim metak pogodi njegov zaštitni prsluk toèno iznad srca, odbacivši ga unatrag, živog, ali s bolom u grudima kao da ga je netko udario maljem.Narednik Carlos Mendoza, koji je bio najbolji strijelac u timu, nacilja stražara koji je pogodio Clearvja i pritisne otponac. Crna prilika odskoèi iznad ruba barikade i nestane s vidika. Zatim narednik odabere sljedeæu metu i opali.Još metaka pogodilo je krov iznad Clearvja, razbacujuæi komade leda u stotinu smjerova. Prekasno je vidio da je Wolfovo osiguranje spremno za njihov dolazak. Utvrde su bile napravljene za takav napad. S bolom shvati da ih nedostatak informacija ubija.Primijetio je i da su branitelji znatno brojniji od njegovoga udarnog tima. Clearv se prokune zbog vjerovanja neprovjerenim informacijama.Opsuje Pentagon i CIAu koji su procijenili da Wolfovo osiguranje nema više od dvadesetak ljudi. Prokune nedostatak intuicije i samog sebe zbog najveæe pogreške u svojoj vojnoj karijeri. Teško je podcijenio neprijatelja.Limeni èovjeèe vikne u mikrofon. Izvijesti o situaciji!Brojim šezdeset i više neprijatelja koji nam blokiraju put, odgovori Garnetov monotoni glas, mirno kao da opisuje krave na paši. Pod jakom smo vatrom.Možete li nastaviti i osvojiti generator?Ne možemo napredovati zbog izuzetno toène vatre. To nije amatersko osiguranje. Znaju što rade. Možeš li poslati tim u pomoæ, Èarobnjaèe? Ako se okupimo i okružimo ih s boka, možemo osvojiti barikadu.Ne mogu, Limeni èovjeèe, odgovori Clearv.Dobro je znao da su Izviðaèi elita marinskih korpusa. Ako oni ne mogu napredovati, nitko ne može. I mi smo zaustavljeni teškom vatrom od barem osamdeset neprijatelja i ne možemo poslati pomoæ. Ponavljam, ne mogu poslati ljude u pomoæ. Izvuci se najbolje što možeš i povezi s Lavom.Primljeno, Èarobnjaèe. Povlaèimo se.Garnet je bio frustriran što u tako teškoj situaciji ne može dobiti pomoæ, ali morao se povuæi i pronaæi tim Delta Force u labirintu putova koji su vodili kroz postrojenje. Nije gubio vrijeme razmatrajuæi zanemarivanje zapovijedi i nastavka napada. Juriš na barikadu koju brane trostruko jaèe snage preko otvorenog terena bilo bi samoubojstvo, i rezultat bi bio masakr njegovih ljudi. Jedini izbor bilo je organizirano povlaèenje uz iznošenje ranjenika pod ubojitom vatrom.Okruživši napola kontrolni centar, Jacobs i njegovi SEALi bili su potreseni žestinom konflikta i izvješæima Clearvja i Garneta. On požuri svoje ljude naprijed u nadi da æe osvojiti kontrolni centar sa stražnje strane i smanjiti pritisak na druga dva tima. SEALi su bili na samo sto jarda od zgrade kontrolnog centra kad se iza ugla pojave dva oklopna gusjenièara i otvore vatru na njih.Jacobs je bespomoæno promatrao kako padaju dvojica njegovih ljudi.Poludio od bijesa, on pritisne otponac na svojem Eradicatoru dok u spremniku nije ostalo metaka, a zatim ga njegov narednik zgrabi za ovratnik i gurne iza kante za smeæe prije no što ga je stigla pogoditi uzvratna vatra. Salva rasprskavajuæih granata privremeno je zaustavila gusjenièare, ali sada su ponovno krenuli naprijed.SEALi su se borili žestoko povlaèeæi se uz cestu, koristeæi svaki zaklon koji su mogli pronaæi. Zatim se iznenada u pozadini pojave još dva gusjenièara i oslobode vatrenu oluju. Jacobs osjeti èvor u želudcu. On i njegov tim mogli su

pobjeæi jedino u usku sporednu ulicu. Molio se da to nije zamka, ali ulica je izgledala prazno, barem sedamdeset jarda.Trèeæi za svojim ljudima, nadajuæi se da æe pronaæi zaklon prije no što gusjenièari udu u ulicu i otvore vatru, on pozove Clearvja.Èarobnjaèe, ovdje Strašilo. Napala su nas èetiri naoružana gusjenièara.Strašilo, imaju li teško oružje?Ne, koliko se èini. Vidim èetiri neprijatelja s automatskim oružjem u svakom vozilu. Naše rakete nemaju uèinka na njih.Clearv otpuzi pod stube koristeæi ih kao zaklon, i prouèi kartu postrojenja. Daj mi svoju lokaciju, Strašilo.Kreæemo se niz usku ulicu prema moru iza niza servisnih zgrada na oko sto pedeset jarda od kontrolnog centra.Strašilo, idi još pedeset jarda, a zatim skreni desno i kreni izmeðu niza tankova za gorivo. To bi te trebalo dovesti blizu prednje strane kontrolnog centra, gdje možeš napasti s boka neprijatelje koji nas drže pod vatrom.Primljeno, Èarobnjaèe. Na putu smo.Zatim se sjeti neèeg i upita Imamo li kakvu obranu protiv naoružanih gusjenièara?Limeni èovjek ima dva LAOa.Trebat æemo èetiri.Èovjek koji je nosio još dva nestao je tijekom leta. a Limeni èovjek je kod generatora, reèe Jacobs frustrirano.Njega nisu napala oklopna vozila, nego nas.Zapovjedio sam mu da se povuèe od cilja zbog prejake vatre. Uskoro bi se trebao sastati s Lavom.Reci mu da se pripremi, jer æe èetiri gadna vozila biti toèno iza nas kad se pojavimo na prednjem dvorištu.Jacobs i SEALi uskoro su zaobišli spremnike za gorivo, bez otpora. Svako malo gledajuæi kartu postrojenja, on povede svoje ljude oko dugog zida koji je završavao kraj prednjeg dijela kontrolnog centra. Èinio se savršenim zaklonom za opkoljavanje stražara iza barijere koji su prikovali Sharpsburga i njegovu Delta Force. Jedva su stigli na pedeset jarda od kraja zida, kad ih iz pozadine pogodi koncentrirana vatra.Grupa stražara prošla je kroz podzemni tunel i izišla iz zgrade iza njih. Jacobs shvati daje doslovno nemoguæe nastaviti opkoljavanje, pa povede ljude putem najmanjeg otvora i stigne do ulice na kojoj zaèudo nije bilo pucnjave.Samo osamdeset jarda dalje, Clearv je ležao na trbuhu gledajuæi kroz svoj dalekozor, tražeæi slabe toèke u barikadama koje su blokirale ulaz u kontrolni centar. Nije ih našao i shvati da i njegov položaj, kao i Garnetov, polako postaje neodrživ. Ipak, bio je odluèan pokušati napad na centar èim stigne tim marinaca i SEALi zapoènu napad s boka.Ali, duboko u sebi, poèeo se pitati hoæe li moæi izvaditi ugljevlje konaène pobjede iz vatre.Stražari su se borili s posebnim žarom. U njihovim umovima branili su ne samo svoje živote, veæ i živote svojih obitelji koje su ih èekale na palubi Ulricha Wolfa. Hugo je bio u najžešæem sukobu ispred kontrolnog centra, zapovijedajuæi svojim snagama i stežuæi omèu oko amerièkog napadaèkog tima. Njegova arogancija prilikom izdavanja zapovijedi odražavala je samopouzdanje i optimizam. Njegova borbena strategija djelovala je toèno kao što je planirao. Bio je u položaju zapovjednika koji sam može diktirati uvjete borbe.Tjerao je neprijatelja u koncentrirano podruèje kako bi ga uništio, kao što je obeæao bratu Karlu. On progovori u mikrofon interkoma na šljemu Brate Karl?Nastane trenutak statièkog pucketanja prije no što je Karl odgovorio Da, Hugo.Uljezi su opkoljeni. Ti, Elsie i ostali možete otiæi u hangar èim inženjeri ukljuèe automatski rad nanotehnièkih sustava.Hvala, brate. Vidjet æemo se kod zrakoplova.Dvije minute kasnije, dok je Hugo nareðivao dvama preostalim gusjenièarima da napadnu amerièki tim, stražar dotrèi iza barikade i vikne Gospodine, imam hitnu poruku iz hangara!Što je?, vikne Hugo nadjaèavajuæi pucnjavu.

Ali, u tom trenutku narednik Mendoza blago povuèe otponac svojeg Eradicatora. Stražar padne mrtav pred Hugove noge, a da nije èuo niti osjetio metak koji mu je prošao kroz glavu. Poruka koju je tako hitno htio prenijeti umrla je zajedno s njime.Garnetovi marinci spojili su se s timom Delta Force i pronašli zaklon, kad su èetiri gusjenièara prestali loviti Jacobsa i napali ih u dvostrukoj koloni sa stražnje strane. Naišli su na dva antitenkovska oružja marinaca, koji s manje od sto jarda nisu mogli promašiti. Vodeæi gusjenièar odleti u vatrenoj eksploziji komada i tijela, stvorivši zapreku na cesti koja je sprijeèila ostala vozila da napadnu Amerikance.Clearv brzo shvati da je predah kratkotrajan. Bilo je samo pitanje vremena kad æe stražari shvatiti da napadaèi nemaju više antitenkovskog oružja. Zatim æe ponovno napasti, i ništa ih neæe zaustaviti. Kad Jacobs i njegov tim napadnu barikade s boka, možda prednost prijeðe na njihovu stranu.U Washingtonu, izvješæa ljudi u borbi govorila su da su ljudi u velikoj nevolji. Postajalo je sve oèitije da su Clearv i njegovi ljudi razneseni na komadiæe. Predsjednik i združeni zapovjednici nisu mogli vjerovati onome što su slušali.Ono što je poèelo kao hrabra misija pretvorilo se u klaonicu i katastrofu. Bili su šokirani shvaæanjem da misija propada, i da je cijeli naseljeni svijet u smrtnoj opasnosti bila je to noæna mora koju nisu mogli prihvatiti.Zrakoplov s glavnim snagama, reèe predsjednik dezorijentirano, kada..Neæe stiæi do postrojenja još èetrdeset minuta, odgovori general South.Koliko još imamo?Dvadeset dvije minute do najpogodnijih struja za odnošenje ledene ploèe.Onda moramo poslati rakete.Pobit æemo i naše ljude, upozori general South.Imamo li drugu opciju?, upita ga predsjednik.South pogleda svoje otvorene šake i polako zavrti glavom.Ne, gospodine predsjednièe, nemamo.Admiral Eldridge upita Hoæu li obavijestiti zapovjednika Tucsona da lansira rakete?Ako mogu predložiti, reèe zapovjednik zraènih snaga, general Coburn, mislim da je najbolje da pošaljemo nevidljive bombardere. Njihove rakete navodi posada i toènije pogaðaju cilj nego nekontrolirani Tomahawk lansiran s podmornice.Predsjednik brzo donese odluku. U redu, obavijestite pilote bombardera, ali recite im da ne lansiraju dok im se ne zapovjedi. Nikada ne znamo, možda se dogodi èudo i bojnik Clearv se probije do kontrolnog centra i zaustavi odbrojavanje.Dok je general Coburn izdavao zapovijed, general South promrmlja ispod glasa Sada nam treba upravo èudo.

Poglavlje XLIIIUlice su vodile s trga izmeðu zgrada koje su virile iz leda. Nisu bile tako masivne kao kod kasnijih civilizacija, ali njihove arhitektonske karakteristike nisu bile sliène nièemu što su Pitt i Giordino vidjeli na svojim putovanjima. Nije se moglo reæi koliko je èetvornih milja pokrivao grad. Vidjeli su samo dio velièanstvenosti Amenesa.S jednog kraja trga dizala se uvis golema, bogato ukrašena konstrukcija s trokutastim stupovima koji su držali reljef s prikazom flota drevnih brodova i finim skulpturama životinja i ljudi odjevenih u istu odjeæu kao i mumije na Otoku St. Paul. Osnovni dizajn kolosalne zgrade nije podsjeæao na bilo koju drugu zgradu iz drevnog svijeta. Oku arhitekta bilo bi oèito da je osnovni oblik te zgrade prenesen kroz tisuæljeæa, i da su ga kopirali graditelji velikih hramova u Luxoru, Ateni i Rimu. Stupovi su, meðutim, bili trokutasti i izgledali neobièno u usporedbi s kasnijim okruglim dorskim, jonskim i korintskim stupovima. Ispod stupova zjapio je veliki ulaz. Nije bilo stuba. Na gornje razine stizalo se kosim rampama.Zaèarani, Pitt i Giordino iziðu iz Snježne krstarice i proðu kraj stupova. U glavnoj prostoriji, golemi trokutasti strop dizao se iznad ledom pokrivenog poda

urezanog u kamen. U golemim nišama duž zidova bili su kameni stupovi koji su vjerojatno predstavljali kraljeve Amenesa, moæne kreacije okruglih oèiju i uskih licaA.1Aizrezbarenih iz granita bogatog kvarcom, koje su svjetlucale dok su prolazili kraj njih. Glave muškaraca i nekolicine žena bile su smještene na podu, gledajuæi gore kroz tanki sloj leda, sa zapisima Amenesa iznad i ispod njih.U sredini velike prostorije na postolju je stajala skulptura drevnog broda u prirodnoj velièini, s veslima, jedrima i posadom. Prizor je bio spektakularan. Vještina i umjetnost kojom je izraðen davala mu je izraz mistiènosti koji se izrugivao modernim skulpturama.Što misliš o tome?, upita Giordino pobožno kao da stoji u katedrali. Hram za njihove bogove?Više kao mauzolej, reèe Pitt pokazujuæi glave na podu.Izgledaju kao spomenici, možda cijenjenim muškarcima i ženama koji su istraživali drevni svijet i onima koji su izgubljeni na moru.Nevjerojatno je kako strop nije pao nakon udara komete i kasnije akumulacije leda.Graditelji su sigurno radili pod izuzetno visokim standardima koji su bili moguæi samo u visoko strukturiranoj kulturi.Fascinirano su gledali mrežu hodnika bez prozora èiji su unutarnji zidovi bili lijepo ukrašeni prizorima morskih krajolika koji su poèinjali mirnim vodama i nastavljali se valovima što udaraju kamenite obale pod snagom uragana.Ako su moderni ljudi svojeg boga tražili na nebu, Amenesi su ih pronašli na moru. Njihovi kipovi prikazivali su muškarce i žene, a ne stilizirane verzije bogova.Davno izgubljena rasa koja je otkrila svijet, reèe Giordino filozofski. A okolo ipak nema artefakata, niti znakova ostataka stanovnika.Pitt kimne prema mreži uskih prolaza urezanih u led.Nema sumnje da su ih odnijeli nacisti, i kasnije prenijeli u svoje muzeje na palubi Ulricha Wolfa.Èini se da nisu iskopali više od deset posto grada.Imali su svjetovnije stvari na umu, reèe Pitt sardonièki, kao sakrivanje blaga i tajnih relikata, vaðenje zlata iz morske vode i planiranje uništenja svijeta kako bi ga mogli oblikovati po svojoj slici.Šteta što nemamo vremena istražiti ovo mjesto.Ništa ne bih volio više od jedne velike šetnje uokolo, reèe Pitt otresajuæi se oèaranosti, ali imamo manje od dvadeset pet minuta da pronaðemo kontrolni centar.Pitt i Giordino neodluèno okrenu leda velikoj zgradi i požure natrag do trga, ušavši u krstaricu. Slijedeæi tragove gusjenièara Pitt je vozio kroz srce grada duhova i ušao u tunel iza mauzoleja Amenesa. Vozio je manje oprezno što su bili bliže rudarskom postrojenju, dok je Giordino èuèio iza kontrolne ploèe sa svojim Bushmasterom èija je cijev virila kroz razbijeni vjetrobran.Gotovo milju dublje u tunelu ušli su u zavoj i našli se nasuprot elektriènog auta koji je dolazio u suprotnom smjeru. Trojica zbunjenih stražara u vozilu, prepoznatljivih po crnim odorama, zurili su s nevjericom u èudovište koje je jurilo na njih. Vozaè se uspanièi i nagazi na koènice, klizeæi ledenim podom istom brzinom. Druga dva stražara imali su jak instinkt samoodržanja i iskoèili su iz auta u uzaludnom pokušaju produžavanja svojih života.Zaèuje se prodorna škripa metala kad je krstarica udarila u auto i prešla preko njega kao da je tricikl. Vozaè je nestao ispod krstarice zajedno sa svojim vozilom, dok su ostala dva vozaèa zdrobljena velikim gumama uz ledene zidove. Pogledavši u retrovizor, Pitt je vidio samo gomilu limarije na podu tunela.Giordino se okrene u sjedalu i pogleda natrag.Nadam se da si platio ratu osiguranja.Samo za ošteæenje imovine, ne i za sudare.Trebao bi razmisliti o tome.Dvije stotine jarda dalje kroz tunel, grupe radnika u crvenim kombinezonima stavljali su drvene sanduke na mali vlak s ravnim vagonima povezanim s velikim

gusjenièarom. Vilièari su prenosili sanduke kroz debela èelièna vrata koja su vodila dublje u led. Masivna vrata podsjeæala su na vrata sefova u bankama. Kratki hodnik u ledu vodio je u golemu spilju.Dva stražara ukoèili su se vidjevši divovsku krstaricu kako se pojavljuje iz napuštenog tunela. Stajali su okamenjeno na svjetlima farova. Tek kad je Giordino ispalio kratak rafal iz Bushmastera na vilièara, radnici i stražari se trgnu i pojure natrag u spilju kako bi se spasili od mehanièke lavine koja se spuštala na njih.Vrata vikne Pitt nagazivši koènice. Giordino nije rekao ništa. Gotovo kao da èita Pittove misli, on skoèi iz krstarice i potrèi do èeliènih vrata, dok je Pitt ispaljivao nekoliko hitaca iz svojeg Colta 45 kako bi ga pokrio. Giordino se iznenadi na laki dodir koji je trebao da zatvori vrata. Oèekivao je da æe morati upotrijebiti svaki atom energije u tijelu, ali teška èelièna vrata pokrenu se lako kao da vise u zraku. Kad su kliknula, on okrene kotaè brave dok šipke nisu sjele u svoja ležišta, zakljuèavši vrata. Zatim pronaðe lanac na vilièaru i omota ga oko kotaèa, prièvrstivši kraj za kotaè vagona punog sanduka više ga nije bilo moguæe okrenuti iznutra. Stražari i radnici bili su zatvoreni bez moguænosti brzog oslobaðanja.Pitam se što je u sanducima?, reèe Giordino penjuæi se natrag u upravljaèku kabinu.Artefakti iz grada Amenesa, pretpostavljam. Pitt poène mijenjati brzine dok krstarica nije ponovno išla maksimalnom brzinom. Anðeo na vrhu kabine možda im je pomogao do sada na njihovom divljem putu, ali trebalo je prijeæi još dosta udaljenosti. Istina, iznenaðenje je bilo na njihovoj strani, ali èinilo im se nevjerojatno što su stigli tako daleko bez daje na njih ispaljen metak ta se situacija može brzo promijeniti, znao je Pitt. Moæ njihovog anðela imala je granice. Kad Snježna krstarica iziðe na otvoreno, bit æe to drukèija prièa. Svaka puška u postrojenju bit æe uperena u njih.Nakon oštrog zavoja, tunel iznenada iziðe u golemi, neizmjerni hangar Destinv Enterprisesa s mlažnjakom. Bez podizanja stopala s pedale gasa, Pitt brzo pogleda dva zrakoplova A340300 za putnike i teret smještena u sredini hangara. Gusjenièar s vagonima nalazio se ispod teretnog otvora prvog zrakoplova, dok su poznati drveni sanduci ulazili unutra na pokretnoj traci. Wolfovi inženjeri i radnici penjali su se uz stube u drugi zrakoplov koji ih je trebao odvesti do divovskih brodova. Sa strane je stajao još jedan mlažnjak za upravu, u procesu punjenja goriva.Pitt se lagano opusti ne vidjevši stražare. Što to imamo ovdje? Aha! Giordino se ukoèi, vidjevši kako se Pittova noga napreže pritišæuæi pedalu gasa. Pogleda upravljaèku ploèu i tiho zajeèi. Hoæeš li uèiniti ono što mislim da æeš uèiniti? Kad uðeš u demolicijski derbi, nikad ti nije dosta razaranja.Reakcija svih u hangaru vidjevši Snježnu krstaricu kako se pojavljuje ni od kuda bila je ista kao i reakcija ljudi u tunelu. Svi su se ukoèili u èistom zaprepaštenju izrazi na njihovim licima ubrzo su prešli u nerazumijevanje i užas vidjevši crvenog mehanièkog demona koji juri na njih.Pittu je trebalo manje od tri sekunde da procijeni svoju rutu destrukcije. Isto vrijeme trebalo je svima da shvate njegove namjere. Koncentriranog uma, on krene preko ledenog poda hangara, u ravnoj liniji, prema prvom Airbusu. Zrakoplov je bio visoko iznad tla, ali ne dovoljno visoko za kabinu krstarice. Desna prednja ploèa neposredno ispod boènih prozora upravljaèke kabine pogodi zrakoplov osam stopa unutar stražnjeg dijela lijevog krila, zdrobivši krilca i vrh krila.Utovarivaèi i serviseri se aktiviraju, izmaknuvši se kad je levijatan udario u zrakoplov, okrenuvši ga pod kutom od devedeset stupnjeva, dok su gume stajnog trapa klizale po ledu. Raštrkali su se, oèajnièki pokušavajuæi pobjeæi što dalje od poludjelog Titana. Jedini zvuk koji su razaznali bio je urlanje motora. Ništa u cijelom gigantskom stroju nije im izgledalo nimalo poznato. Ali, nakratko su vidjeli Pittovo lice iza volana i Giordina s isturenim Bushmasterom. Vidjeli su više no dovoljno da pozovu stražare, ali nisu mogli zaustaviti razaranje.Snježna krstarica zadere krilo drugog Airbusa. Ovaj put Pitt je ušao preduboko u krilo. Uz strašan cvileæi zvuk uništeno krilo se zakvaèi za prednji dio krstarièine gume i zaglavi. Pitt ubaci u vožnju unatrag i stisne pedalu gasa.

Krstarica se povuèe, povukavši zrakoplov sa sobom. Pitt okrene volan do kraja, oèajnièki pokušavajuæi osloboditi se zrakoplova, ali krilo se držalo, a mamutske gume se beskorisno poèele okretati na ledu.Pitt ubaci u prvu brzinu, a zatim opet natrag, kao da se izvlaèi iz blata. Konaèno, nakon niza oštrih metalnih vrisaka, krilo popusti i polako padne, vrhom dodirujuæi led izgledalo je poput komada savijenog i poderanog aluminija s otpada. Zatim, bez izraza emocija na licu, Pitt usmjeri krstaricu prema mlažnjaku za direktore.Ne gubiš vrijeme, zar ne?, reèe Giordino zabavljajuæi se.Slušaj zareži Pitt.Ako je to smeæe odluèilo uništiti svijet kataklizmom, neka ostanu ovdje i pate s ostalim ljudima.Jedva je izrekao te rijeèi kad ulubljena krstarica uništi rep Wolfovog privatnog mlažnjaka koji je bio mnogo bliže tlu od prva dva zrakoplova. Ovaj put Snježna krstarica bez problema odreže okomite i vodoravne stabilizatore kao da su od balze. Presjeèenog trupa, mlažnjak padne na tlo s krilima i nosom prema gore, kao da polijeæe.Giordino u èudu zavrti glavom i reèe s divljenjem Nikada te više neæe pozvati nigdje ako svuda ostaviš ovakav nered.Pitt se okrene prema njemu, široko se smiješeæi.Vrijeme leti kad se zabavljaš.On pogleda gore i vidje u ostatcima retrovizora gusjenièar koji se iznenada pojavio. Nije bio previše zabrinut, barem ne još. Snježna je krstarica, procijenio je, brža barem pet milja na sat.On krene kroz tunel, udarajuæi u ledene zidove bježeæi pred stražarima u gusjenièaru. Sjekao je zavoje, privremeno izvan linije vatre, dobivajuæi na vremenu i poveæavajuæi razdaljinu dok gusjenièar nije nestao s vidika.Izgubio si ih, reèe Giordino, otresajuæi razbijeno staklo stražnjeg prozora sa svojih ramena mirno kao da se radi o peruti.Ne za dugo, reèe Pitt strpljivo.Kad iziðemo na èistinu, bit æemo laka lovina.Èetiri minute kasnije izišli su iz zadnjeg zavoja tunela, jureæi kraj ostavljene opreme i vrata skladišta, a dvije minute nakon toga krstarica izjuri na otvoreno, manje od pola milje od sredine glavnog kompleksa.Na kraju su stigli do svojeg odredišta i prvi put vidjeli postrojenje. Izišli su iz tunela na jednom kraju kompleksa. Za razliku od veæine polarnih stanica, koje su uglavnom bile zatrpane snijegom i ledom, Wolfovi su održavali zgrade i ceste èistima. Manje zgrade bile su rasporeðene kružno oko dvije glavne strukture kontrolnog centra i tvornice za ekstrakciju rude.Grmljavina vatrenog oružja naglo presijeèe hladni zrak, dok su plamenovi lizali iz nekoliko zgrada, a crni dim se kotrljao visoko u nebo. Eksplozije su raznosile komade u zrak, naglašene hitcima automatskog oružja. Tijela su bila razbacana ulicama, krvava i groteskna u snijegu, dvije crne uniforme na jednu bijelu kamuflažnu.Èini se, reèe Pitt mrko, da je zabava poèela bez nas.

Poglavlje XLIVUnatoè dugoj, teškoj obuci, te hrabrosti i posveæenosti Tima Apokalipse svojem cilju zaustavljanja kataklizme, misija je bila pred propašæu. Hitci su ih pogaðali, ostavljajuæi ranjenike i mrtve, i nisu nimalo napredovali. Nisu dobili niti djeliæ prednosti. Nesreæa je slijedila nesreæu najgori Clearvjevi strahovi poèeli su se ostvarivati. Jacobsovi SEALi nisu uspjeli udariti na barikade s boka, i bili su stjerani na isti prostor s ostalim timovima. Zamka je bila potpuna. Svaka rupa je zaèepljena. Èitav udarni tim bio je zarobljen, bez izlaza.Šrapnel granate okrznuo je Clearvjevu bradu, a metak ga je pogodio u šaku. Sharpsburg je ležao s ranama na ruci i ramenu. Garnet je iskašljavao krv od pogotka u vrat. Jedino je Jacobs bio neozlijeðen, ohrabrujuæi svoje ljude i usmjeravajuæi im vatru.

Zatim stražari neoèekivano prestanu pucati. Specijalne snage nastavile su uzvraæati dok im Clearv nije zapovjedio za prekinu svaku akciju, pitajuæi koji æe biti sljedeæi potez VVblfova.Jasan i uglaðen glas dopre iz zvuènika na zgradama postrojenja, odjekujuæi cestama glas èija se poruka prenosila do Washingtona putem mikrofona koje su nosili.Molim vas, obratite pozornost. Ovdje Karl Wolf. Šaljem pozdrave amerièkom udarnom timu koji je pokušao prodrijeti u rudarsko postrojenje. Do sada sigurno znate da ste u manjini,opkoljeni, i zarobljeni bez moguænosti bijega. Daljnje prolijevanje krvi je besmisleno. Savjetujem vam da se vratite natrag na ledenu ploèu gdje vas vaši ljudi mogu evakuirati. Moæi æete iznijeti svoje ranjene i mrtve. Ako ne pristanete na to u sljedeæih šezdeset sekunda, svi æete umrijeti. Izbor je vaš.Poruka je došla kao šok. Clearv je odbijao prihvatiti neizbježni poraz. Bespomoæno je gledao rastrgane leševe i krvava tijela ranjenika. Oèi neozlijeðenih i sposobnih za borbu još su odražavale neustrašivost i želju za borbom. Borili su se divlje, krvarili i umirali. Dali su sve što je moguæe. Ali mogli su samo poginuti na zadnjem uporištu, nepoznati i neožaljeni.Clearv je u ovom trenutku imao samo još dvadeset šest ljudi u borbenom stanju od prvobitnih šezdeset pet koji su iskoèili iz C17. Bili su napadnuti s prednje strane i potjerani sa stražnje preostalim oklopnim gusjenièarima. Borio se protiv otrovnog pesimizma i gorèine koju do sada nije upoznao. Èinilo mu se beznadnim pokrenuti novi napad, ali bio je odluèan da pokuša. Krenuti naprijed znaèilo bi èisto samoubojstvo. Ali, nije razmišljao o predaji. Svaki èovjek znao je da æe sigurno umrijeti kad Zemlja poludi, ako ne umre sada. S dubokim sumnjama, Clearv prestroji ostatak svojih snaga za zadnji napad na komandni centar. Zatim, u tišini privremenog primirja, on zaèuje zvuk sirene automobila u daljini. Uskoro je postao glasniji, i sve glave na bojnom polju se zbunjeno okrenu.A tada, stvar je bila medu njima.Što se dogada?, Loren eksplodira u žamoru muških glasova èuvši zbrku preko zvuènika. Svi u ratnim sobama Pentagona i Bijele kuæe automatski pogledaju monitore na kojima su bile statièke fotografije postrojenja. Nekoliko dugih trenutaka svi su sjedili u zaprepaštenju, slušajuæi što se dogaða.Bože reèe admiral Eldridge zapanjeno.Što se, do vraga, dogaða tamo dolje?, upita predsjednik.Nemam pojma, gosp. predsjednièe, promrmlja general Smith, nesposoban razumjeti kaotiène rijeèi ljudi iz Specijalnih snaga, koji su vikali istovremeno. Nemam pojma, ponovi odsutno.Nešto nevjerojatno se dogaðalo na bojnom polju rudarskog postrojenja. Ljudi iz Specijalnih snaga, kao i stražari, okrenuli su se u šoku. Clearv je gledao netremice s izrazom zbunjenosti monstruoznog crvenog diva na golemim kotaèima kako upada na scenu kao u ludakovoj noænoj mori. Promatrao je s hipnotièkom fascinacijom kako divovsko vozilo udara u oba oklopna gusjenièara, bacivši ih na bokove i zdrobivši snaga udarca odbacila je zbunjene stražare u zrak prije no što su pali na led u slomljenim gomilama. Plamenovi su buknuli iz zdrobljenih komada vozila, kabina, gusjenica i oklopnih ploèa. Monstrum nije usporio, ostavljajuæi za sobom trag destrukcije.Jacobs vikne svojim ljudima da se razmaknu, a Sharpsburg, zanemarujuæi svoje rane, otpuzi s puta približavajuæeg vozila. Garnet i njegov tim zurili su s nevjericom prije no što su odskoèili prema zidovima zgrada da se spase.Zatim je vozilo bilo nad njima, jureæi uz prodorno urlanje motora èiji su prigušivaèi potrgani prilikom sudara s gusjenièarima. Bio je to zvuk koji niti jedan od ratnika nikada neæe zaboraviti. Zatim se div zaleti u ledene barikade kao da su od kartona.Stražari su se ukoèili u zaprepaštenju, kao i Amerikanci, ranjeni ili ne, promatrajuæi s nevoljnom fascinacijom kako div, nezadovoljan uništenjem barikade, juri prema visokom ulazu u kontrolni centar poput poludjelog ekspresnog vlaka, nesvjestan razaranja koje je prouzroèio.

U trenutku kaosa, stražari se konaèno pokrenu i raštrkaju frenetièno u svim smjerovima, pokušavajuæi odskoèiti. U tom kratkom trenutku, Clearv je vjerovao da je spasitelj njegovog tima bio izvanzemaljac ili demon iz halucinacije. Zastor se brzo rastvori u njegovom umu, i on shvati daje pobjeda, zahvaljujuæi velikom stroju, ponovno ustala iz pepela.Clearv je zauvijek zapamtio sliku toga velikog vozila, obojenog crvenom bojom, sjajnog, s vozaèem koji drži volan jednom rukom, a drugom puca na stražare iz starog modela Colt automatik, dok drugi èovjek zasipa svakog stražara u crnoj odori koji se pojavi salvama iz svojeg Bushriflea.Bio je to potpuno neoèekivani spektakl, bez presedana, od kojeg èovjek može posumnjati u vlastiti razum.Tridesetak stražara koji nisu bili mrtvi ili ozlijeðeni i koji su preživjeli nalet, uskoro se oporavi i poène pucati na ubojito vozilo. Njihova vatra zasipala ga je u valovima. Metci su udarali u crveni trup i velike gume, zabijajuæi se u metal i gumu, ali monstrum još nije stao, trubeæi iz sirena na vrhu dok ih nisu pogodili. Svaki komadiæ stakla na kabini bio je razbijen, a vozaè i putnik još su pucali na stražare.S brutalnim divljaštvom Snježna krstarica zabije se u kontrolni centar, sa svojom masom veæom od trideset tona, brzinom od dvadeset milja na sat, te proðe kroz metalni zid i krov oko ulaza poput šake koja se zabija u lutkinu kuæu. Razorni sudar otkinuo je krov kabine kao da je odsjeèen velikom sjekirom. Prednji dio podivljalog èudovišta zdrobio se prošavši kroz kontrolnu sobu u kaosu savijenog metala i elektronske opreme, žica, namještaja i raèunalnih sustava.Veliki trup bio je uništen uraganom metaka, upravljaèka kabina gotovo nepostojeæa, masivne gume razderane na komade, i krstarica je izgubila zalet, udarila u zid i konaèno stala.U takvim trenutcima logika nestaje i ljudi se prilagoðuju situaciji. Potaknuti na akciju, vièuæi i psujuæi, bez izdane zapovijedi, preživjeli marinci, pripadnici Delta Forcea i SEALa iskoèe iz svojih zaklona i jurnu naprijed. Prošavši kroz otvor koji je napravila krstarica, osvojili su barikade, koncentrirajuæi vatru i eliminirajuæi veæinu iznenaðenih stražara, nespremnih za napad zbog naleta podivljale krstarice.Hugo Wolf stajao je potpuno užasnut.Gigantsko crveno èudovište koje se pojavilo ni od kuda je za nekoliko minuta promijenilo tijek bitke, pomevši dva gusjenièara i njihove posade, te dvadesetak ljudi. Poput nogometnog napadaèa koji je bio siguran da æe postiæi pogodak u zadnjim minutama igre, kojem protivnièki tim otme loptu i sam zabije gol, Hugo nije mogao vjerovati što se dogaða.Preplavljen panikom, on skoèi na obližnje motorne sanjke, pokrene motor i jurne kroz kaos u hangar.Ostavljeni bez voðe, stražari nisu vidjeli svoj spas u bijegu, i jedan po jedan predaju oružje i stave ruke na glave. Nekoliko ih se iskrade i pokuša zaobiæi Clearvjeve timove u pokušaju da stignu do hangara prije polijetanja zrakoplova. Scena razaranja iznenada se umiri. Krvava borba bila je gotova.Kontrolna soba bila je potpuno uništena. Konzole su izbaèene iz svojih baza i zdrobljene uza zidove. Sadržaj stolova, polica i kabineta rasuo se po podu, prekrivajuæi ga slojem papira. Stolovi i stolci bilisu razbijeni. Monitori su visjeli pod èudnim kutovima. Snježnakrstarica stajala je u sredini krša poput velikog ranjenog dinosaura, zasuta tisuæama metaka. Zaèudo, nije bila mrtva. Porièuæi sve zakone strojarstva, njeni dizel motori još su radili u praznom hodu,proizvodeæi duboki zvuk.I i Pitt gurne izrešetana vrata krstarice i nehajno pogleda kakoII otpadaju iz šarka. On i Giordino nisu bili teško pogoðeni. Metci su im razderali odjeæu, Pitt je dobio pogodak u lijevo zapešæe, a Giordino je krvario iz rane na skalpu, ali nisu imali ozbiljnijih ozljeda, unatoè svim oèekivanjima.I Pitt pretraži sobu ne bi li pronašao tijela, ali Wolfovi, njihovi

inženjeri i znanstvenici otišli su u hangar. Giordino je gledao svojim nasmiješenim, ali istovremeno zamišljenim oèima prizor razaranja. i Radi li još sat?, upita on ozbiljno.Mislim da ne.Pitt kimne prema ostatcima digitalnog sata izmeðu krhotina i pokaže brojèanik. Bio je zamrznut na deset minuta i dvadeset sekunda. Uništivši raèunala i elektronske sustave, zaustavili smo odbrojavanje.Nema ledene ploèe koja se lomi i plovi na more?I Pitt zavrti glavom.Nema kraja svijeta?Nema kraja svijeta, ponovi Pitt. Onda je gotovo, promrmlja Giordino bilo mu je teško povjerovati da je ono što je poèelo u rudniku Colorada konaèno doživjelo svoj finale u razorenoj sobi na Antarktici.Još ne, Pitt se nasloni na krstaricu, osjeæajuæi olakšanje, ali i bijes prema Karlu Wolfu.Još ima nekoliko stvari koje moramo završiti.Giordino pogleda kao da je na drugom planetu.Deset minuta i dvadeset sekunda, reèe on polako.Je li svijet stvarno došao tako blizu kraju?Je li projekt Valhalla stvarno mogao uspjeti? Vjerojatno. Je li mogao promijeniti Zemlju za tisuæu godina? Nadam se da nikada neæemo saznati.Ne mièite se zaèuje se zapovijed hladna poput mramora.Pitt pogleda gore i nade se licem u lice s prilikom u bijelom odijelu s izvanzemaljskim oružjem uperenim u njih. Stranac je krvario iz brade i imao ranu na ruci. Pitt pogleda pojavu, pokušavajuæi vidjeti oèi iza polariziranih naoèala.Mogu li micati ušima?, upita on savršeno pribran.Sa svoje toèke gledišta, Clearv nije bio siguran jesu li nedefinirani likovi pred njim neprijatelji ili prijatelji. Kraæi je izgledao poput pitbula. Viši je bio u jadnom stanju, lica pokrivenog zavojima. Izgledali su kao hodajuæi mrtvaci njihove nefokusirane utonule oèi nalazile su se iznad obraza i èeljusti na kojima su se vidjeli zaèetci neurednih brada.Tko ste vi, i odakle ste se pojavili, pametni?Zovem se Dirk Pitt. Moj prijatelj je Al Giordino. Mi smo iz NAMPa.NAMP, ponovi Clearv, ne vjerujuæi odgovoru. Stvarno?Stvarno, odgovori Pitt, savršeno pribran. Tko ste vi?Bojnik Tom Clearv, Specijalne snage vojske SADa. Zapovijedam timom koji je napao postrojenje.Žao mi je što nisam stigao prije i spasio više vaših ljudi, reèe Pitt iskreno. Clearvjeva ramena se opuste kad je spustio pušku.Danas su poginuli najbolji ljudi.Pitt i Giordino su šutjeli. Nije bilo nièega što bi se moglo reæi.Konaèno, Clearv se ispravi.Ne mogu vjerovati da je par oceanografa iz NAMPa, neobuèen za borbu s neprijateljima, napravio toliko štete, reèe Clearv, još uvijek pokušavajuæi shvatiti situaciju.Spašavanje vas i vaših ljudi bila je improvizirana akcija. Zaustavljanje Wolfa da lansira kataklizmu bio je naš primarni cilj.I jeste li ga postigli?, upita Clearv, gledajuæi krš oko sebe koji je nekad bio visoko tehnološki kontrolni centar, ili sat još otkucava?Kao što možete vidjeti, odgovori Pitt, sve elektronske funkcije su onesposobljene. Elektronski poticaji za aktiviranje strojeva za rezanje leda su prekinuti.Hvala Bogu, reèe Clearv, a stres i napetost iznenada nestanu iz njegovih ramena. On umorno skine šljem, podigne naoèale, istupi naprijed i pruži zdravu ruku. Gospodo. Oni od nas koji još stoje su vaši dužnici. Sam Bog zna koliko je života spašeno vašom intervencijom u ovom...Kad su se rukovali, on zastane da pogleda ostatke nekad velièanstvene Snježne krstarice èiji su motori Cummins još polako radili, poput dva kucajuæa srca. A što je to, zapravo?

Suvenir od admirala Byrda, reèe Giordino.Koga?Pitt se slabo nasmiješi. To je duga prièa.Clearvjev um se pokrene. Ne vidim tijela.Sigurno su evakuirali centar tijekom bitke i krenuli u hangar da pobjegnu zrakoplovima, spekulirao je Giordino.Moja karta postrojenja pokazuje pistu, ali nismo vidjeli znakova zrakoplova tijekom spuštanja.Njihov hangar se ne vidi iz zraka. Urezan je u ledu.Clearvjevo lice pretvori se u masku bijesa. Kažete mi da su gadovi odgovorni za ovaj sramotan debakl pobjegli?Opustite se bojnièe, reèe Giordino s lukavim osmijehom.Nisu otišli iz postrojenja.Clearv ugleda zadovoljan pogled u Pittovim oèima.Jeste li i to sredili?Zapravo, da, odgovori Pitt iskreno.Na putu ovamo, sluèajno smo naletjeli na zrakoplove. Sretan sam što mogu reæi da su svi letovi iz postrojenja otkazani.Uzvici veselja i odobravanja odjeknuli su u ratnim sobama Pentagona i Bijele kuæe kad je Clearvjev glas objavio uništenje sustava za odvajanje ledene ploèe, nakon kojeg je poruènik Jacobs izvijestio da su se preživjeli iz Wolfovih sigurnosnih snaga predali i položili oružje. Ushiæenje je zavladalo kad su èuli da je najgori dio krize završen. Èuli su kako Clearv razgovara sa spasiteljima misije koji nisu imali radija i nisu se mogli èuti na zvuènicima.Nesposoban ukrotiti svoje oduševljenje, predsjednik zgrabi telefon i oštro reèe Bojnièe Clearv, ovdje predsjednik. Èujete li me?Zaèuje se statièko pucketanje, a tada odgovori Clearvjev glas.Da, gosp. predsjednièe. Èujem vas jasno i glasno.Do sada nisam smio ometati vašu komunikaciju, ali vjerujem da bi svi ovdje htjeli imati smisleni izvještaj.Razumijem, gospodine, reèe Clearv, jedva shvaæajuæi da govori sa svojim vrhovnim zapovjednikom.Morat æu požuriti, predsjednièe, još moramo zarobiti VVblfove, njihove inženjere i ostatak straže.Shvaæam, ali recite nam nešto o tom vozilu koje se pojavilo. Kome pripada i tko je upravljano njime?Clearv mu isprièa, ali ne uspije opisati snježno èudovište koje je izletjelo iz leda u zadnjoj minuti i zgrabilo pobjedu doslovno iz ralja poraza.Svi su sjedili i slušali, zbunjeni, ali nitko više od admirala Sandeckera kad su mu rekli da su dvojica ljudi pod njegovim zapovjedništvom vozili šezdeset milja preko leda u vozilu iz 1940. i pomogli u savladavanju vojske plaæenika. Bio je dvostruko zaprepašten èuvši imena Dirk Pitt i Al Giordino, za koje je mislio da upravo trebaju sletjeti u VVashington.Pitt i Giordino, reèe on vrteæi glavom u èudu.Trebao sam znati. Ako itko može izvesti veliki ulaz kad ga se ne oèekuje, to su oni.Nisam iznenaðena, reèe Loren, sa smiješkom na lijepom licu. Nije bilo izgleda da Dirk i Al stoje i gledaju kako se svijet zaustavlja.Tko su ti ljudi?, upita general South ljutito. Zašto se NAMP umiješao u vojnu akciju? Tko je odobrio njihovu prisutnost?Bio bih ponosan reæi da jesam, reèe Sandecker, gledajuæi ravno u Southa bez popuštanja, ali to ne bi bila istina. Ti ljudi, to jest, moji ljudi, postupili su na vlastitu inicijativu, i èini mi se da su uèinili prokleto dobru stvar.Svaða se završila prije no što je i poèela. Prisutni nisu smetnuli s uma da bi bez intervencije Pitta i Giordina posljedice bile katastrofalne. JPittove i Giordinove uši gorjele su od radoznalosti, ali bez veze s Clearvjevim radijem nisu mogli èuti što se govori pola svijeta dalje. Pitt sjedne na stubu Snježne krstarice i skine zavoje s lica, otkrivši nekoliko porezotina koje æe zahtijevati šavove.Clearv ga pogleda. Sigurni ste da su Wolfovi još ovdje?

Pitt kimne. Karl, glava obitelji, i jedna sestra, Elsie, sigurno su u suzama vidjevši svoje zrakoplove kojima su trebali pobjeæi.Možete li me vi i gosp. Giordino odvesti do hangara?Pitt se nasmiješi. Smatrao bih to èašæu i privilegijom.Glas generala Southa prekine njihov razgovor.Bojnièe Clearv, nareðujem vam da se prestrojite, uèinite što možete za ranjenike, i osigurate ostatak postrojenja. Zatim saèekajte glavnu postrojbu Specijalnih snaga, koja bi trebala sletjeti za pola sata.Da, gospodine, odgovori Clearv. Ali, prvo moramo završiti jedan posao. On izvuèe konektor iz mikrofona i okrene se Pittu, pogledavši ga zagonetnim pogledom. Gdje je taj hangar?Na oko pola milje, reèe Pitt.Mislite opkoliti stotinu ljudi sa svojih nekoliko ljudi?Clearvjeve usne rašire se u lukavi osmijeh.Ne mislite li daje ispravno da ljudi koji su prošli kroz pakao budu tamo na samoj završnici?Neæu vam se suprotstaviti.Hoæete li biti naši vodièi?Imate li dozvolu iz Washingtona?Zaboravio sam pitati.Pittove zelene oèi poprime opak izgled. Zatim reèe Zašto ne? Al i ja nikada ne propuštamo dijabolièke planove.

Poglavlje XLVBilo bi klasièno podcjenjivanje reæi da je Karl Wolf bio užasnut i bijesan vidjevši ostatke svojih zrakoplova. Njegov veliki plan bio je u komadima, i lutao je sa svojim znanstvenicima hangarom u strahu i zbunjenosti. Koliko je on znao, mehanizam za lomljenje ledene ploèe trebao se aktivirati za manje od èetiri minute.Zaveden Hugom, koji mu je rekao da se njegovi stražari u kontrolnom centru još bore s timom Specijalnih snaga, Karl nije znao da je Èetvrto carstvo umrlo prije no što je i roðeno, i da je projekt Valhalla prekinut.Stajali su u mirnoj grupi, nesposobni prihvatiti puni znaèaj katastrofe, nesposobni vjerovati u nevjerojatnu prièu o golemom vozilu koje je razbilo njihove zrakoplove prije no što æe se umiješati u borbu ispred kontrolnog centra. Stajali su zapanjeni zbog iznenadnog obrata u njihovim dugo smišljanim planovima. Jedino Hugo nije bio u hangaru. Vjeran do kraja, zanemario je malodušnost i groznièavo organizirao ostatke svojih snaga za konaèni otpor protiv Amerikanaca koji æe za nekoliko minuta napasti hangar.Zatim Karl reèe Pa, to je to.On se okrene Blondi. Pošalji poruku svojem bratu Brunu na palubi Ulricha Wolfa. Objasni mu situaciju i reci da pošalje zrakoplov što brže može. Ne smijemo izgubiti niti jedan trenutak.Blondi nije gubila vrijeme na pitanja, Ona potrèi prema radiju u kontrolnoj sobi na rubu piste.Hoæe li biti moguæe sletjeti na Ulricha Wolfa tijekom ranih stadija kataklizme?, upita Elsie brata. Lice joj je bilo blijedo od straha.Karl pogleda svojeg glavnog inženjera, Jurgena Holtza.Imaš li odgovor za moju sestru, Jurgen?Uplašeni Holtz pogleda ledeni pod hangara i drveno odgovori Ne mogu izraèunati toèno vrijeme dolaska oèekivanog uragana i plimnih valova. Niti mogu predvidjeti njihovu poèetnu snagu. Ali, ako stignu do Ulricha Wolfa prije no što sletimo, bojim se da to može rezultirati smo tragedijom.Kažeš da æemo svi poginuti?, upita Elsie.Kažem da neæemo znati dok ne stigne taj trenutak, reèe Holtz trijezno.Neæemo stiæi prenijeti artefakte Amenesa iz ošteæenih zrakoplova kad Bruno stigne, reèe Karl, gledajuæi obiteljski zrakoplov, slomljen poput igraèke. Uzet æemo samo relikte Treæeg Reicha.

Trebat æu svakoga sposobnog èovjeka i ženu koji mogu pucati, dopre glas iza Karla.Bio je to Hugo, èija je crna uniforma bila prekrivena krvlju mrtvog stražara koji mu nije stigao reæi za razaranje u hangaru.Shvaæam da imamo mnogo uplašenih i dezorijentiranih ljudi, ali moramo preživjeti dok nas ne spase braæa i sestre, moramo odoljeti amerièkim snagama.Koliko boraca ti je preživjelo?, upita Karl.Imam ih dvanaest. Zato trebam sve rezerve koje mogu dobiti.Imaš li dovoljno oružja za sve nas?Hugo kimne.Puške i streljivo mogu se naæi u arsenalu na ulazu u hangar.Onda imaš moju dozvolu za regrutiranje svih koji ponovno žele vidjeti svoje voljene.Hugo pogleda brata u oèi. Nije na meni, brate, da zatražim od njih da se bore i umru. Ti si voda naše nove sudbine. Tebe poštuju i obožavaju. Ti zatraži, i oni æe slijediti.Karl pogleda lica svojeg brata i dvije sestre, vidjevši vlastiti izraz straha u njihovim oèima.S umom hladnim poput ledenog brijega i srcem od kamena, nije oklijevao izdati svojim ljudima zapovijed da polože svoje živote kako bi on i njegova obitelj mogli živjeti.Okupi ih, reèe on Elsie, i ja æu im reæi što moraju uèiniti.Ostavivši èetvoricu ljudi koji nisu bili ozbiljnije ranjeni da se brinu za ranjenike i èuvaju zarobljene stražare, Clearv s dvadeset dvojicom neozlijeðenih ljudi iz svojeg tima, voden Pittom i Giordinom, ude u glavni tunel u taktièkoj formaciji dvojica pripadnika Delta Forcea bili su boèni izvidnici.Poruènik Jacobs bio je više nego iznenaðen kad se opet sreo s Pittom i Giordinom, pogotovo kad je saznao da su oni bili luðaci koji su doveli krstaricu u borbenu zonu neposredno prije no što su Clearv i njegovi ljudi završili kao Custerova Sedma konjanièka kod Little Big Horna.Kreæuæi se oprezno, kolona proðe prvi zavoj tunela, pokraj napuštene graðevinske opreme i vrata u prazna skladišta. Hodanje kroz tunel Pittu i Giordinu se èinilo mnogo drukèije nego vožnja krstaricom. Nasmiješio se vidjevši duge brazde u ledu uzrokovane brzom vožnjom kad su ga lovili gusjenièari.Kad su stigli do napuštenog vuènog vozila s malim vlakom vagona za prijevoz tereta kroz tunel, zaustavili su se i zaklonili, te Clearv upita Pitta i Giordina Koliko još ima do hangara?Još pet stotina jarda prije no što tunel uðe u hangar, odgovori Pitt.Postoji li neko mjesto gdje bi oni mogli postaviti barikadu?Na svakih deset stopa, kad bi imali vremena i blokove leda. Ali sumnjam da su za nekoliko minuta mogli napraviti bilo što èvršæe.On pokaže niz led. Osim tragova guma krstarice, jedini drugi tragovi bili su od motornih sanjka i nekoliko ljudi koji su pobjegli iz borbe. Ne može biti više od tuceta stražara. Ako se namjeravaju braniti, morat æe to biti na stotinu jarda od hangara.Ne zaboravite gusjenièare, reèe Giordino tiho.One koje nisi uništio.Ima još tih vražjih vozila u blizini?, zareži Clearv.Pitt kimne. Moglo bi biti. Imate li u svojem prijenosnom arsenalu nešto što ih može onesposobiti?Ništa što bi prošlo kroz njihov oklop, prizna Clearv.Zadržite ljude, bojnièe. Mislim da vidim nešto što bi bilo od koristi.Pitt pretraži kutiju s alatom vuènog vozila dok ne pronaðe praznu kantu za gorivo. Pronaðe i èeliènu šipku i njome probuši vrh kante. Zatim uzme šipku i probije spremnik s gorivom vuènog vozila. Kad je kanta bila puna, on je podigne.Sada još samo trebamo nešto za paljenje.Poruènik Jacobs, koji je promatrao Pittov rad, posegne u torbu i izvadi mali raketni pištolj za signaliziranje tijekom lošeg vremena. Hoæe li ovo biti dobro?Kao lijepa žena i èaša Caberneta, reèe Pitt.Clearv podigne ruku i mahne Krenimo dalje!

Sada nije bilo straha od nepoznatog, hitnosti niti napetosti. Izvidnici su se kretali poput maèaka, a slijedili su ih èvrsti ljudi odluèni osvetiti prijatelje koji su poginuli kod komandnog centra napredovali su tunelom poput sablasti pod prigušenim svjetlom koje je dopiralo kroz led. Pitt osjeti ponos, znajuæi da su njega i Giordina prihvatili kao jednake sebi.Iznenada, boèni izvidnici zapovjede zaustavljanje. Zvuk motora u daljini oznaèi približavanje vozila. Uskoro je postao glasniji i odjekivao kroz tunel. Zatim se pojave dva svjetla, plešuæi na ledu prije no što su ušla u zavoj.Gusjenièar, reèe Pitt hladno. Dolazi.Pokaže prema jednom praznom skladištu. Predlažem da vi i vaši ljudi uðete unutra prije no što nas sve osvijetle farovima.Napeta, tiha zapovijed i dvadeset sekunda kasnije svi ljudi bili su u skladištu, s blago odškrinutim vratima. Svjetla su postala jaèa kad se gusjenièar približio tunelom. Iza vrata skladišta Pitt je èuèio s kantom u objema rukama. Iza njega, Jacobs je stajao spreman ispaliti hitac iz raketnog pištolja, a iza njega je cijeli tim bio spreman izjuriti iz prostorije i prosuti kišu smrtonosne vatre na posadu gusjenièarai stražare koji bi ga pratili.Pravovremenost je bila kritièna. Ako Pitt baci kantu prerano ili prekasno i stražari prežive, cijeli tim bit æe zarobljen i izbrisan u trenutku. I Jacobs je morao biti toèan. Ako promaši, sve je gotovo.Gusjenièar se približio. Pitt procijeni njegovu brzinu na oko deset milja na sat. Vozaè se približavao oprezno. Kroz uski prorez izmeðu vrata i okvira nije vidio stražare u pratnji. Dolazi prebrzo za pratnju, reèe Pitt tiho Clearvju. Mislim da su u izvidnici.Unutra su èetiri èovjeka, promrmlja Clearv. Toliko znam.Pitt zakloni glavu i zatvori oèi kako ga ne bi zaslijepilo svjetlo gusjenièara. Bio je toliko blizu da je mogao èuti kako gusjenice lome led na podu tunela. S beskrajnim oprezom, bez iznenadnih pokreta koji bi mogli privuæi pozornost ljudi u vozilu, on odškrine vrata. Prednji dio gusjenièara bio je dovoljno blizu skladištu da èuje prigušeni rad njegovih motora. On precizno otvori vrata, ispravi se i baci kantu s benzinom u otvoreni dio gusjenièara. Zatim, bez pauze, sagne se i baci na led.Jacobs nije bio èovjek koji bi oklijevao. Naciljao je pištoljem prije no što se Pitt bacio s vrata. Milimetarsko prilagoðavanje, i on opali projektil promaši Pittovu glavu za širinu dva prsta trenutak nakon što je kanta uletjela u gusjenièar i razlila svoj sadržaj po unutrašnjosti.Unutrašnjost eksplodira u holokaustu plamena. Užasnuti stražari u zapaljenim odorama izjure iz gusjenièara i zakotrljaju se frenetièno po ledu kako bi ugasili vatru. Èak i da su uspjeli, njihovi životi ne bi bili pošteðeni. Clearvjevi ljudi, koji su toliko pretrpjeli, nisu bili dobro raspoloženi. Izjure iz skladišta i prekrate muke stražarima nizom rafala. Gusjenièar, sada teško prepoznatljiv kao prijevozno sredstvo, odjuri bez kontrole niz tunel, deruæi ledene zidove koji ga nisu usporavali.Nisu gubili vremena na pregledavanje prizora smrti. Clearv prestroji svoje ljude i pokrene ih. Niti jedan se nije okrenuo i pogledao iza sebe ili pokazao znakove žaljenja. Kretali su se kroz tunel, nestrpljivi završiti noænu moru i kazniti odgovorne. Svjesnim naporom volje, Pitt se podigne i nasloni na Giordinovo snažno rame dok mu noge nisu ponovno proradile, a zatim krene za Clearvjem.Kad nije dobio odgovor na svoje radiopozive gusjenièaru, a hitci odjeknuše tunelom, Hugo Wolf pretpostavi najgore. Bez oklopnih vozila, imao je još jednog aduta u rukavu prije no što Amerikanci stignu do hangara i napadnu osmoricu njegovih preostalih stražara. Nije imao povjerenja u malu vojsku inženjera, koji su jedva znali kako rukovati oružjem, ili imali priliku ubiti ljudsko biæe, a posebno obuèene profesionalce koji uzvraæaju paljbu. Ono i što je namjeravao poduzeti, bilo je zadnje bacanje kocke.On priðe Karlu, Elsie i Blondi koji su razgovarali s Jurgenom Holtzom. Karl se okrene i pogleda Hugoa, vidjevši njegov mraèni izraz. Problemi, brate?Vjerujem da sam izgubio gusjenièar i èetiri èovjeka koji nisu bili potrošni.Moramo izdržati, reèe Elsie. Bruno je na putu s dva zrakoplova i treba stiæi za pet sati.

Tri i pol sata nakon što se odlomi ledena ploèa, primijeti Holtz. Aktivacijska sekvenca je poèela i ne može se zaustaviti.Karl tiho prokune. Možemo li izdržati do tada?Hugo pogleda tunel koji je vodio do postrojenja kao da oèekuje vojsku fantoma. Ne mogu imati više od šaèice ljudi. Ako ih moji stražari mogu eliminirati u tunelu, ili barem smanjiti njihov broj, možda imamo dovoljno vatrene moæi da ih zaustavimo zauvijek.Karl pogleda Hugoa i stavi ruku na njegovo rame. Bez obzira na ishod, brate, znam da æeš se ponašati hrabro i èasno.Hugo zagrli Karla, a zatim se pridruži svojim stražarima i povede ih u tunel. Za njima je krenulo vuèno vozilo s baèvom od pedeset pet galona i velikim ventilatorom od šest stopa.Tim Specijalnih snaga zaustavi se ispred zadnjeg zavoja prije no što æe se uspraviti i pretrèati posljednjih pedeset jarda do hangara. Ispred njih se pojavila lagana maglica, koja je postajala gušæa, obavivši ljude.Što mislite o tome?, upita Clearv Pitta.Ništa dobro. Nismo naišli na nešto slièno kad smo prolazili ovdje krstaricom.Pitt podigne prst kako bi ispitao ima li strujanja zraka.To nije prirodni fenomen. Ne samo da èudno miriše, nego je tjera nekakav mehanizam, vjerojatno veliki ventilator.Nije otrovno, reèe Clearv, njušeæi maglu. Dio naše obuke je prepoznavanje otrovnih plinova. Pretpostavljam da nam šalju bezopasnu kemikaliju kako bi sakrili svoje kretanje.Možda im nedostaje ljudi i èine oèajnièke poteze, predloži Jacobs koji se pojavio kraj bojnika.Skupite se, zapovjedi Clearv kroz radio. Nastavljamo. Budite spremni pronaæi zaklon, ako se pojave i zapucaju iz magle.Ne preporuèujem takvu akciju, upozori ga Pitt.Clearv jednostavno upita Zašto?Pitt se naceri Giordinu. Mislim da smo veæ bili ovdje.I èinili to, doda Giordino.Pitt pogleda maglu, a zatim stavi ruku na Giordinovu ruku.A1, uzmi jednog od bojnikovih ljudi, vrati se do vuènog vozila i donesi rezervnu gumu.U Clearvjevim oèima vidjela se radoznalost.Što æe nam guma?Naša mala diverzija. iNekoliko minuta kasnije strašna detonacija prolomi se srcem tunela. Nije bilo plamena i dima, a veæ zasljepljujuæi bljesak i udarni val koji je sabio zrak prije no što æe ga poslati poput rakete u pneumatiènoj cijevi. Zvuk eksplozije prolomio se poput grmljavine prije nego što je polako nestao.Vrlo polako, pogoðen snagom udara, dok mu je u ušima zvonilo, Hugo Wolf i njegovih osam preostalih stražara ustali su i krenuli naprijed kroz krhotine leda, oèekujuæi da æe naiæi samo na raskomadana tijela Amerikanaca. Udar je bio jaèi no što su oèekivali, i nadali su se da je neprijatelj eliminiran.Ušli su u zavoj koristeæi se svjetiljkama kako bi prodrli kroz ostatke magle i isparenja od eksplozije, kreæuæi se polako naprijed dok nisu mogli vidjeti tijela ispod komada leda što je pao sa stropa tunela. Hugove oèi lutale su od jednog do drugog njegovozadovoljstvo raslo je na pogled mrtvih Amerikanaca. Niti jedan nije preživio. On pogleda dvojicu ljudi odjevenih u civilna odijela, i upita se tko su bili i odakle su došli. Ležali su licima prema dolje, i nije ih mogao prepoznati kao ljude koji su vozili strašno vozilo što je uzrokovalo toliko razaranja i smrti pred kontrolnim centrom.Èestitam na velikoj pobjedi, gosp. Wolf, reèe mu jedan od stražara. Hugo polako kimne. Da, ali ta nas je pobjeda skupo koštala. Zatim se on i njegovi ljudi mehanièki okrenu i krenu natrag prema hangaru.Ne mièi se vikne Clearv.Hugo i njegovi ljudi okrenu se, užasnuvši se kad su mrtvi ljudi iznenada skoèili na noge s uperenim oružjem. Mogao se predati toga trenutka. Svaki normalan

èovjek vidio bi da otpor može rezultirati jedno sigurnom smræu. Ali, Hugo je, više refleksno, podigao svoju pušku, a stražari krenu njegovim primjerom.Oružje Specijalnih snaga zagrmi kao jedno. Stražari su uspjeli ispaliti svega nekoliko metaka prije no što su sasjeèeni rafalom. Hugo posrne natrag, ukoèen, zgrèenog lica i staklenastih oèiju, promatrajuæi rupe od metaka koje su prošarale njegovu crnu odoru od grudi do struka. Konaèno, s bolesnom sigurnošæu da nije uspio, znajuæi da mu je preostalo samo nekoliko sekunda, on padne na tlo.Pucnjava prestane i Jacobs u pratnji svojih ljudi poène pretraživati tijela i uzimati oružje iz njihovih mrtvih ruku. Pitt klekne nad Hugoa s Coltom u ruci. Voda sigurnosnih snaga obitelji Wolf postane svjestan njegove prisutnosti i pogleda ga bezizražajno.Kako si znao?, promrmlja on.Tvoj ljudi upotrijebili su isti trik u rudniku u Coloradu.Ali eksplozija..Pitt je znao da èovjek umire, i morao je biti brz. Zakotrljali smo rezervnu gumu iz vuènog vozila, potegnuvši žicu koja je aktivirala eksploziju. Zatim smo se sakrili u skladište. Odmah nakon eksplozije istrèali smo i raštrkali se ledom, glumeæi mrtvace.Tko si ti?, šapne Hugo.Zovem se Dirk Pitt.Oèi se širom rašire. Ne ti, šapne on.Zatim se oèi ukoèe i glava mu padne na stranu.

Poglavlje XLVIEksplozija popraæena pucnjavom odjekne kroz tunel do hangara poput grmljavine. Zatim buka iznenada prestane, a zlokobna tišina se raširi hangarom. Minute su prolazile, svi su stajali ukoèeno, gledajuæi u tamu, èekajuæi sa strepnjom. Zatim jezivu tišinu prekine zvuk koraka koji su dolazili tunelom.Prilike polako poprime oblik i doðu na svjetlo koje je dopiralo kroz krov hangara. Visoki èovjek sa štapom na kojem je bila zavezana bijela krpa krene prema polukrugu stotine ljudi i žena s oružjem uperenim u njega. Sal je bio omotan oko donje polovice njegovog lica. On priðe direktno Karlu Wolfu i njegovim sestrama, stane i skine šal, otkrivajuæi hrapavo lice zatamnjeno trodnevnom bradom, s tragovima umora.Hugo šalje pozdrave, ali ne može se pridružiti vašoj maloj oproštajnoj zabavi.U hangaru zavlada zbunjenost.Blondi je gledala zapanjeno, dok je Elsieno lice poprimilo izraz šoka i bijesa. Karl se prvi oporavio i odgovorio Znaèi, to ste vi, gosp. Pitt, reèe on, promatrajuæi ga sumnjièavim oèima.Vi ste kao prokletstvo.Oprostite na ovoj odjeæi, reèe Pitt srdaèno, ali smoking mi je u èistionici.Zureæi u Pitta bijesnim pogledom, Elsie istupi naprijed i gurne cijev automatskog pištolja u Pittov trbuh. On zastenje od bola, odstupi i uhvati se za trbuh, ali osmijeh nije napuštao njegovo lice.Primijetit æete, reèe on, da sam nenaoružan i nosim bijelu zastavu.Karl odgurne Elsien pištolj.Pusti me da ga ubijem, sikne ona otrovno.Sve u svoje vrijeme, reèe on mirno. Pogleda Pitta u oèi.Hugo je mrtav?Kako mi kažemo, Hugo je kupio farmu.A njegovi ljudi?Isto tako.Jeste li vi odgovorni za uništenje mojeg zrakoplova?Pitt pogleda razbijenu letjelicu i slegne ramenima.Vozio sam prilièno nesmotreno, priznajem.Odakle ste došli?, upita Wolf oštro.Pitt se nasmiješi, potpuno ga ignorirajuæi, i reèe Predlažem da zapovjedite svojim ljudima da bace oružje prije no što budu teško ozlijeðeni. Ovdje je

prosuto više no dovoljno krvi danas. Bila bi vrhunska glupost nastaviti ubijanje.Vaši ljudi, gosp. Pitt, koliko ih je ostalo?Pogledajte sami.Pitt se okrene i mahne rukom. Giordino, Clearv i preostalih dvadeset ljudi iziðe iz tunela u hangar i rašire se u ravnoj liniji na deset koraka razmaka, spremnih pušaka.Dvadeset protiv stotine, nasmiješi se Karl Wolf prvi put.Oèekujemo pojaèanje svakog trena.Prekasno, reèe Karl, èvrsto vjerujuæi da se Pitt oèajnièki pokušava spasiti prijevarom. Nanotehnološki sustavi za lomljenje leda su aktivirani. Svijet juri prema kataklizmi dok mi razgovaramo. Ništa je ne može zaustaviti.Moram se suprotstaviti tome, reèe Pitt neutralnim tonom.Svi sustavi su iskljuèeni deset minuta prije no što su aktivirani. Žao mi je što kvarim tvoje planove, Karl, ali neæe biti kataklizme. Neæe biti Nove Sudbine, niti Èetvrtog carstva. Svijet æe se nastaviti okretati oko Sunca kao i prije, daleko od savršenstva, sasvim svojim ljudskih slabostima i manama. Ljeto i zima, plavo nebo i oblaci, kiša i snijeg, postojat æe dugo nakon što ljudska rasa prestane postojati. Ako izumremo, bit æe to zbog prirodnih razloga, a ne zbog nekoga luðaèkog plana bolesnog uma koji želi vladati svijetom.Što to govoriš?, vikne Elsie uzbuðeno.Nema potrebe za panikom, draga sestro, reèe Karl ljubaznim tonom. Èovjek laže.Pitt umorno zavrti glavom. Sve je svršeno za obitelj Wolf. Ako itko zaslužuje da bude osuðen zbog zloèina protiv èovjeèanstva, to si ti. Kad sedam milijarda ljudi otkrije kako ste ti i tvoja èudovišna obitelj pokušali uništiti svakog èovjeka, ženu i dijete na planetu, neæete biti previše popularni. Vaši divovski brodovi, bogatstvo i blago bit æe zaplijenjeni. A ako netko iz obitelji izbjegne doživotnoj kazni, svaki njihov korak æe pratiti meðunarodne obavještajne službe i policije, kako bi se uvjerili da ne planirate novo Èetvrto carstvo.Ako je istina to što govorite, reèe Karl režeæi, malo poljuljan u svojoj sigurnosti, što planirate uèiniti s mojom sestrom i sa ranom?To nije moja odluka, uzdahne Pitt. Jednog dana bit æete obješeni zbog svojih zloèina, zbog svih ubojstava koja ste naredili. Bit æe mi zadovoljstvo sjediti u prvom redu i promatrati kako visite.Vrlo provokativna iluzija, gosp. Pitt, i vrlo intrigantna. Šteta što je èista fantazija.Tebe je teško uvjeriti.Zapovijedi vatru, brate, reèe Elsie.Ubij gamad. Ako ti to ne uèiniš, ja æu.Karl Wolf pogleda umorne veterane Clearvjevog tima. Moja sestra je u pravu. Ako se vaši ljudi ne predaju za desetsekunda, moji ljudi æe ih pobiti.To se neæe dogoditi, reèe Pitt èvrstim glasom.Sto pušaka protiv dvadeset? Bitka neæe trajati dugo, i može imati samo jedan završetak. Vidite, gosp. Pitt, previše je na kocki. Moja sestra i ja rado æemo žrtvovati živote u ime Èetvrtog carstva.Glupo je izgubiti život za san koji je veæ mrtav i pokopan, reèe Pitt nehajno.Šuplja izjava oèajnog èovjeka. Barem æu imati zadovoljstvo znajuæi da ste prvi poginuli.Pitt pogleda Wolfa jedan dugi trenutak, a zatim spusti pogled na automatsku pušku u luðakovim rukama. Zatim slegne.Neka bude po tvojem. Ali, prije no što vas zanese želja za krvlju, pogledajte iza sebe.Wolf zavrti glavom. Ne skidam pogled s vas.Pitt se okrene Elsie i Blondi. Zašto vi djevojke ne objasnite životne èinjenice svojem bratu?Dvije sestre se okrenu i pogledaju.Sve glavu u hangaru se okrenu i pogledaju prema stražnjem zidu i ulazu u drugi tunel. Ako je nešto u hangaru nedostajalo, to nije bilo automatsko oružje. Još

dvije stotine ljudi pridružilo se drami kraj uništenog zrakoplova. Dvije stotine ružnih Eradicatora bilo je upereno u leda inženjera i znanstvenika Destinv Enterprisesa, u rukama ljudi èija su lica bila skrivena šljemovima i naoèalama. Bili su rasporeðeni u polukrugu prvi red je kleèio, drugi stajao, odjeven u arktièku odjeæu sliènu onoj Clearvja i njegovog tima.Jedan od ljudi istupi naprijed i glasno progovori Spustite oružje vrlo polako i odmaknite se! Na prvi znak neprijateljstva, zapovjedit æu ljudima da otvore vatru. Molim vas, suraðujte, i nitko neæe biti ozlijeðen!Nije bilo znakova oklijevanja ili otpora. Daleko od toga. Muškarci i žene znanstvenog tima Destinv Enterprisesa bili su sretni što mogu odbaciti oružje kojim uglavnom nisu niti znali rukovati. Zaèuje se veliki uzdah olakšanja kad su se odmaknuli od Bushmastera i podigli ruke u zrak.Elsie je izgledala kao da joj je netko zabio nož u srce. Stajala je zaprepašteno, ne shvaæajuæi. Blondi je izgledala kao da æe joj pozliti. Lice Karla Wolfa se ukoèi poput kamena, više ljutito no prestrašeno kad je vidio kako njegov veliki plan pokretanja novog svijeta propada.Koji od vas je Dirk Pitt?, upita voda novopridošlih Specijalnih snaga.Pitt polako digne ruku. Ovdje.Èasnik priðe Pittu i lagano mu kimne glavom.Pukovnik Robert Wittenberg, zapovjednik operacije Specijalnih snaga. Kakav je status operacije Rossove ledene ploèe?Prekinuta, odgovori Pitt mirno.Projekt Valhalla je ukinut deset minuta prije aktivacije ureðaja za lomljenje leda.Wittenberg se vidljivo opusti. Hvala Bogu, uzdahne on.Niste mogli stiæi u bolje vrijeme, pukovnièe.Nakon radiokontakta s vama i bojnikom Clearvjem, slijedili smo vaše upute i stigli kroz otvor u ledu koji ste probili svojim vozilom.On zastane i upita sa strahopoštovanjem Jeste li vidjeli drevni grad?Pitt se nasmiješi. Da, vidjeli smo ga.Od tamo smo imali rutinski trk pod punom borbenom opremom, nastavi VVittenberg, dok nismo stigli do hangara i rasporedili se prije no što se itko okrenuo i primijetio nas.Bojnik Clearv i ja smo uspjeli zadržati svaèiju pozornost dok se niste rasporedili u borbeni položaj.Jesu li to svi?, upita Wittenberg.Pitt kimne. Osim nekolicine ranjenih u kontrolnom centru.Clearv se približi, i dva ratnika salutiraju prije no što æe se srdaèno rukovati. Clearvjev osmijeh bio je umoran, ali širok. Bobe, ne znaš kako sam sretan što vidim tvoje ružno staro lice.Koliko puta sam ti do sada spasio glavu?, reèe VVittenberg s humorom u oèima.Dva, i ne stidim se priznati to.Nisi mi ostavio mnogo posla.Istina, ali da se ti i tvoji ljudi niste pojavili, našli bi pola ara mrtvih tijela.VVittenberg pogleda Clearvjeve ljude, koji su stajali umorni, ali budni, promatrajuæi svaki pokret VVblfovog osoblja dok su se okupljali u grupice kraj uništenih zrakoplova. Èini se da su ti ponešto smanjili broj.Izgubio sam previše dobrih ljudi, prizna Clearv mrko.Pitt pokaže prema VVolfovima.Pukovnièe VVittenberg, mogu li vam predstaviti Karla VVolfa i njegove sestre Elsie i.. ne znajuæi Blondi, on zastane.Moja sestra Blondi, umiješa se Karl. Bio je to èovjek usred svoje noæne more. Što kanite uèiniti s nama, pukovnièe?Kad bi bilo po mojem, zareži Clearv, sve bih vas izbušio.Jeste li dobili zapovijedi o Wolfovima kad ih uhvatite?, upita Pitt Wittenberga.Pukovnik zavrti glavom. Nije bilo vremena raspravljati o politici u vezi sa zarobljenicima.U tom sluèaju, mogu li vas zamoliti za uslugu?

Nakon svega što ste vi i vaš prijatelj uèinili, odgovori Clearv, samo recite što.Htio bih privremeno dobiti nadzor nad Wolfovima.Wittenberg pogleda Pitta u oèi, kao da pokušava proèitati njegov um. Ne razumijem u potpunosti.Ali Clearv jest.Kako niste dobili zapovijedi o zarobljenicima, reèe on pukovniku, mislim da èovjeku koji nas je spasio nezamislivog užasa treba ispuniti želju.Wittenberg se zamisli na trenutak prije no što æe kimnuti.Slažem se. Ratni plijen. Dobit æete VVblfove do trenutka njihovog transporta do Washingtona.Niti jedna vlada nema pravnu jurisdikciju nad ljudima na Antarktici, reèe Karl arogantno. Nezakonito je držati nas taocima.Ja sam samo jednostavni vojnik, reèe VVittenberg indiferentno slegnuvši ramenima. Ostavit æu pravnicima i politièarima da odluèe o vašoj sudbini kad budete u njihovim rukama.Dok su timovi Specijalnih snaga osiguravali rudarsko postrojenje i okupljali zarobljenike, zatvorivši ih na kraju u radnièke spavaonice, Pitt i Giordino odvedu Karla, Elsie i Blondi Wolf kroz golema vrata na jednom zidu hangara. Naizgled neprimijeæeni, iznenada su natjerali troje Wolfova kroz mala vrata koja su izlazila na pistu. Iznenadna navala hladnog zraka bila je Šok nakon umjerene temperature u hangaru.Karl Wolf okrene se i blijedo se nasmiješi Giordinu i Pittu.Tu æete nas ubiti?Blondi je bila kao u transu, ali Elsie s bijesom pogleda Pitta.Ubijte nas, ako se usuðujete pljune ona divlje.Pittovo lice bila je maska gaðenja.Zbog svega što je sveto na ovome svijetu, zaslužujete umrijeti. Vaša cijela odvratna obitelj zaslužuje umrijeti. Ali, neæemo ja ili moj prijatelj biti vaši krvnici. Ostavit æemo to prirodi.Wolf iznenada shvati Pittovu namjeru.Dozvolit æete nam da pobjegnemo?Pitt kimne Da.Onda neæete vidjeti mene i moje sestre na sudu i u zatvoru.Obitelj vašeg bogatstva i moæi nikada neæe uæi u sudnicu. Iskoristit æete svako sredstvo da izbjegnete vješala ili život iza rešetaka i odete slobodni na kraju.To što kažete je istina, reèe Karl s prijezirom. Niti jedna vlada ne bi se usudila riskirati posljedice osudivanja obitelji Wolf.Niti izazvati naš bijes, doda Elsie.Nema visokog službenika ili vode nacije koji ne duguje nešto obitelji. Naše izlaganje bit æe i njihovo.Ne možemo biti zatvoreni kao obièno smeæe, reèe Blondi, èiji je glas vratio prizvuk nadmenosti. Obitelj je previše snažna, previše vitalna. Ponovno æemo ustati, i sljedeæi put neæemo zakazati.Ja, na primjer, reèe Giordino s prijezirom u crnim oèima, mislim da je to loša ideja.Svi æemo biti mirniji znajuæi da neæete biti tamo kako bi pomogli u tome, reèe Pitt hladno.Oèi Karla Wolfa se suze, i on pogleda preko ledenog krajolika.Vjerujem da vidim vaš motiv, promrmlja on potištenim tonom. Puštate nas da umremo na ledu.Da. Pitt lagano kimne glavom.Bez odjeæe za hladnoæu, neæemo izdržati ni sat vremena.Moja je pretpostavka dvadeset minuta.Èini se da sam vas podcijenio kao protivnika, gosp. Pitt.Imam teoriju da svijet može postojati bez glavnog direktora Destinv Enterprisesa i obiteljskog carstva.Zašto nas, jednostavno, ne ubijete i završite s tim?Pitt pogleda Wolfa s izrazom zadovoljstva u zelenim oèima.

To bi bilo prebrzo. Ovako æete imati vremena razmisliti o užasu koji ste htjeli osloboditi na milijarde nevinih ljudi.AA.Wolfove sljepooèice se lagano zacrvene. On zaštitnièki zagrli svoje sestre. Vaša lekcija mi je dosadna, gosp. Pitt. Radije bih se smrznuo do smrti nego.slušao vaše filozofiranje.Pitt zamišljeno pogleda Karla Wolfa i njegove sestre. Pitao se je li moguæe ikako utjecati na tu nepopravljivu obitelj. Gubitak carstva ih je šokirao, ali prijetnja smræu nije ih ni najmanje smela. Jedino razbjesnila. On pogleda njihova lica.Upozorenje. Ne pokušavajte se vratiti u tunele ili rudarsko postrojenje. Svi ulazi i izlazi bit æe èuvani.Zatim napravi gestu svojim Coltom. Poènite hodati.Blondi je bila rezignirana, kao i Karl. Veæ je divlje drhtila od hladnoæe. Ne i Elsie. Ona skoèi na Pitta, a Giordino je udari nadlakticom tako da je pala na koljena. Dok se borila da ustane uz Karlovu pomoæ, Pitt je rijetko vidio tako zao pogled na ženskom licu.Kunem se, ubit æu te, zareži ona kroz krvave usne.Pitt se nemilosrdno nasmiješi.Zbogom, Elsie, i želim ti ugodan dan.Ako brzo hodate, reèe Giordino cinièki, bit æe vam toplije.Zatim zatvori i zakljuèa vrata.

Poglavlje XLVIIÈetrdeset osam sati kasnije, rudarsko postrojenje bilo je puno znanstvenika i inženjera koji su poèeli prouèavati Wolfove nanotehnološke sustave uvjerivši se da mreža za lomljenje leda neæe biti reaktivirana. Slijedila ih je vojska antropologa i arheologa koji su sišli u drevni grad Amenesa. Gotovo svi su bili bivši skeptici koji su poricali postojanje kulture tipa Atlantide prije 4000. godine prije nove ere. Sada su stajali i hodali izmeðu drevnih ruševina s pobožnim strahopoštovanjem, gledajuæi groteskne oblike stupova pod ledom, ne vjerujuæi u ono što vide. Uskoro su katalogizirali artefakte pronaðene u zrakoplovu i skladištima u tunelima koji su vodili od hangara. Nakon stavljanja u kutije, artefakti su preneseni u SAD na konzervaciju i detaljno prouèavanje prije no što æe biti stavljeni u javne muzeje. Sva sveuèilišta u svim zemljama poslala su svoje timove arheologa da prouèavaju grad i poènu uklanjati led koji ga je skrivao devet milenija. Bit æe to masivni projekt koji æe trajati gotovo pedeset godina i dovesti do drugih neotkrivenih lokacija Amenesa nevjerojatna kolièina artefakata æe konaèno napuniti muzeje u svim veæim gradovima svijeta.Pitt, kojem je medicinski tim poslan radi evakuacije ranjenika sredio lice, i Giordino pozdravili su Tatu Cusslera kad su on i njegova posada stigli da rastave ostatke Snježne krstarice kako bi je restauriralikod kuæe u SADu. Pridružili su mu se u kontrolnom centru i promatrali sa žaljenjem dok je ispitivao vozilo prvi put otkako su otišli iz Male Amerike 6.Starac je tužno gledao veliko crveno vozilo prepuno rupa od metaka, rastrganih guma, uništenih vjetrobrana upravljaèke kabine. Gotovo tri minute su prošle samo u obilaženju i ispitivanju štete. Konaèno, on podigne pogled i naceri se.Ništa što se ne bi moglo popraviti, reèe on, potežuæi svoju sijedu bradu. Pitt ga pogleda blijedo.Stvarno vjerujete da se može popraviti?Èini se nemoguæe, reèe Giordino, odmahnuvši glavom.Vi i ja ne vidimo istu stvar, reèe Cussler.Vi vidite gomilu smeæa. Ja vidim velièanstveni stroj kojem æe se jednog dana diviti milijuni ljudi u Smithsonianu.Njegove plavozelene oèi sijale su dok je govorio.Vi ne shvaæate da ste uzeli mehanièki neuspjeh i pretvorili ga u nevjerojatan uspjeh. Prije, jedina karakteristika Snježne krstarice bila je u tome što nije uspjela ostvariti cilj za koji je napravljena. A to znaèi udobno prevesti posadu pet tisuæa milja preko antarktièkog leda. Zakazala je gotovo neposredno nakon

izlaska s broda 1930. i ostala ovdje sedamdeset godina. Vas dvojica niste samo dokazali trijumf inženjerstva ranih dvadesetih godina vozeæi je šezdeset milja preko ledene ploèe kroz oluju, veæ ste upotrijebili njenu velièinu i snagu kako biste sprijeèili svjetsku katastrofu. Sada, zahvaljujuæi vama, ona je neprocjenjivi dio povijesti.Pitt pogleda golemo osakaæeno vozilo kao da je ranjena životinja. Da nije bilo nje, mi sada ne bismo stajali ovdje.Jednoga dana æete mi isprièati cijelu prièu, nadam se.Giordino sumnjièavo pogleda starca.Nekako mi se èini da je veæ znate.Kad bude izložena, reèe Tata, pljesnuvši Pitta po leðima, poslat æu vam pozivnice na ceremoniju.A1 i ja jedva èekamo taj trenutak.To me podsjetilo. Možete li mi reæi tko zapovijeda ovdje? Tijekom našeg puta od polarne stanice, moja posada i ja smo naletjeli na smrznuta tijela na oko pola milje od piste. Èinilo se da pokušavajuprijeæi sigurnosnu ogradu prije no što ih je dostigla hladnoæa. Bolje da obavijestim vlasti da pokupe njihove ostatke.Muškarac i dvije žene?, upita Pitt nevino.Tata kimne. Smiješno. Bili su odjeveni više kao da idu na nogometnu utakmicu u Philadelphiji nego za Antarktiku.Neki ljudi jednostavno ne poštuju opasnosti hladnih klima.Tata podigne obrvu, a zatim posegne u džep i izvadi crvenu maramu velièine pola šatora i ispuše nos. Da, to je istina.Zrakoplovi su slijetali uèestalo, istovarujuæi znanstvenike i vojno osoblje i utovarivši Clearvjeve ranjenike i Wolfove stražare, te ih prevezli do bolnica u SADu. Nuklearna podmornica Tucson doplovila je kroz spilju u luku i usidrila se kraj starih nacistièkih podmornica.Kapetan Evan Cunningham bio je hvalisav èovjek, nizak i žilav, kreæuæi se kao da je obješen na žice. Imao je glatko lice s oštrom bradom i pruski plave oèi koje su se neprekidno micale. Našao se s pukovnikom Wittenbergom i generalom Billom Guerrom, koji je poslan u Zaljev Okuma iz Washingtona da preuzme zapovjedništvo od Wittenberga i nadzire sve veæi kompleks nalazišta. Cunningham ponudi usluge svoje podmornice i posade, odobrene od zapovjednika Mornarice.Wittenberg je opisao Pitta Cunninghamu, i zapovjednik je potražio èovjeka iz NAMPa. On se približi i predstavi. Gosp. Pitt, razgovarali smo preko radija, ali nismo se zapravo upoznali. Ja sam Evan Cunningham, kapetan Tucsona.Drago mi je što sam vas upoznao, kapetane. Sada mogu izraziti svoju zahvalnost što ste spasili Polarnu oluju i sve na palubi.Bili smo na pravom mjestu i u pravo vrijeme. On se široko naceri. Ne može se svaki zapovjednik podmornice u današnje vrijeme pohvaliti da je potopio njemaèku podmornicu.Samo ako se nalazi u staraèkom domu.Govoreæi o njemaèkim podmornicama, jeste li znali da ih je još èetiri usidreno u luci?Pitt kimne. Vidio sam ih nakratko jutros. Izgledaju kao na dan kad su izišle iz tvornice.Moji strojari otišli su prouèiti ih. Bili su prilièno impresionirani kvalitetom strojeva sagraðenih kad su naši djedovi još bili u srednjoj školi.Svakome roðenom nakon 1980. Drugi svjetski rat èini se daleko kao što je Graðanski rat bio za naše roditelje.Pitt se isprièa gledajuæi kako putnici silaze niz stube Boeinga 737 koji je stigao do hangara. Žena u pletenoj kapi ispod koje je virila crvena kosa poput vatrenog vodopada stane na trenutak i pogleda hangar, diveæi se aktivnosti u njemu. Zatim pogleda u njegovom smjeru i lice joj se ozari.Pitt krene prema njoj, ali pretekne ga Giordino, koji protrèi kraj njega, uzme Pat OConnell u svoje mišiæave ruke, podigne je lako sa zemlje i zavrti. Zatim se strastveno poljube.

Pitt ih je promatrao, zbunjen. Kad je Giordino ponovno spustio Pat, ona ga pogleda i mahne. Pitt je poljubi lagano u obraz, odmakne se i reèeJesam li nešto propustio ili vas dvoje imate nešto?Pat se veselo nasmije. Al i ja pogledali smo jedno drugo u oèi kad smo bili u Buenos Airesu i nešto lijepo se dogodilo izmeðu nas.On suho pogleda Giordina. Što to?Recimo da smo se zaljubili.Pitt više nije bio zbunjen. Zaljubili ste se?Giordino slegne i nasmiješi se.Ne mogu to objasniti. Još se nikada nisam tako osjeæao.Znaèi li to da izlaziš iz posla?Prijatelju, ti i ja smo prošli mnogo toga, više ludih avantura no što se mogu sjetiti. Èudo je što smo još živi, i imamo dovoljno ožiljaka da sve dokažemo. Moramo se suoèiti sa stvarnošæu. Neæemo postati mladi. Moji zglobovi pucketaju kad ustajem ujutro. Moramo malo usporiti. On zastane i naceri se.A onda, tu je, naravno i mama Giordino.Imaš majku?, upita Pat zadirkujuæi ga.Ti i mama æete se odlièno složiti, reèe Giordino s odobravanjem. Mama kaže da ne mogu zauvijek ostati neženja ako joj želim dati male Giordine da ih udeblja svojim slavnim lazanjama.Bolje da požurimo, nasmije se Pat. S trideset pet godina, nemam mnogo vremena za proizvodnju novih potomaka.Imaš Megan, reèe Pitt.Da, i ona obožava Ala.Pitt u èudu zavrti glavom.Megan se slaže s tim izvanzemaljcem?Zašto ne?, reèe Pat. Spasio joj je život.Pitt ne spomene da je i on imao udjela u spašavanju majke i kæeri. Niti da mu se Pat sviðala više no što bi to bilo normalno za obièno prijateljstvo. Pa, valjda mi ne preostaje drugo no da vam dam svoj blagoslov i insistiram da budem kum na vjenèanju.Giordino zagrli Pitta i reèe èežnjivo Ne mogu se sjetiti drugog smrtnika koji bi mi bio kum.Jeste li odredili datum?Ne u sljedeæih šest mjeseci, reèe Pat.Admiral Sandecker dao mi je da upravljam projektom dešifriranja i prevoðenja zapisa Amenesa iz izgubljenoga grada. Zapravo æe nam trebati godine, ali mislim da on neæe imati ništa protiv ako odem ranije zbog vjenèanja s Alom.Ne, reèe Pitt, pokušavajuæi prihvatiti èinjenicu da æe se Al oženiti. Mislim da neæe.Poruènik Miles Jacobs priðe i salutira.Gosp. Pitt? Pukovnik Wittenberg bi želio razgovarati s vama.Gdje ga mogu naæi?On i general Guerro postavili su zapovjedni centar u jednom od servisnih ureda na drugom kraju hangara.Stižem, hvala vam. Pitt se okrene i pogleda Giordina. BoIje smjesti Pat u jedno od praznih skladišta može ga koristiti za život i bazu za projekt dešifriranja. Zatim se okrene i proðe kroz gužvu do vojnog zapovjednog centra.Wittenberg je sjedio za svojim stolom, pokazavši Pittu da sjedne kad je ušao u jedan od ureda koji su ruski robovi urezali u led prije gotovo šezdeset godina. Postavljen je komunikacijski centar s dva operatora. Mjesto je bila kao ludnica, prepuno civila i vojnog osoblja. General Guerro sjedio je za velikim metalnim stolom u jednom kutu, okružen znanstvenicima koji su zahtijevali da vojska osigura opremu za iskopavanje kako bi mogli poèeti uklanjati ledeni pokrov s drevnog grada. Nije izgledao sretno dajuæi im razloge za odgaðanje.Jeste li veæ pronašli relikte?Bili smo prezaposleni da bismo tražili, odgovori Wittenberg. Mislim da æu to prepustiti vama. Ako uspijete, obavijestite me i dat æu vam vojni transport do SADa.Brzo æu vam se javiti, reèe Pitt, ustajuæi.

Mislim da znam gdje su ih Wolfovi sakrili.Još jedna stvar, gosp. Pitt, reèe Wittenberg ozbiljno. Ne govorite ništa nikome. Najbolje je da se relikti uklone tiho, prije no što gomila luðaka ne sazna za njih i pomakne nebo i zemlju da ih pronaðe.Zašto ih ne uništimo i ne svršimo s time?Ne odluèujemo mi. Predsjednik je osobno zapovjedio da ih se donese u Bijelu kuæu.Mislim da shvaæam, reèe Pitt.Dok je hodao hangarom, težina njegove odgovornosti pala mu je na ramena poput crnog oblaka. Nemirno se približi Wolfovom napuštenom mlažnjaku, prouèavajuæi odsjeèeni repni dio koji je razbio Snježnom krstaricom, prije no što æe priæi ulaznim vratima i uæi u tamnu unutrašnjost. Na slabom osvjetljenju koje je dolazilo kroz prozore i rupe u trupu mogao je vidjeti luksuznu unutrašnjost s kožnim foteljama i sofama. On izvadi bateriju iz džepa i pogleda kabinu. Unutra je bio bar i ormariæ s velikim televizorom. Zadnji dio kabine sadržavao je veliki krevet kako bi vlasnik zrakoplova mogao odspavati tijekom leta. Kupaonica je imala pozlaæene kvake i mali tuš. Naprijed, tik iza pilotske kabine, mogao je vidjeti malu kuhinju s peænicom, mikrovalnom peænicom, umivaonikom i kabinetom s kristalnim èašama i porculanom.Pogled mu padne na dugu kutiju vezanu za pod pokraj kreveta. On pokuša podiæi jedan kraj, ali otkrije da je naèinjen od bronce i izuzetno težak. Na poklopcu je bila mjedena plaketa. On osvijetli slova na njoj i približi se. Zapis je bio na njemaèkom oslanjajuæi se na nekoliko rijeèi koje je znao, slobodno prevede tekst kao Ovdje leže blaga iz prošlosti koja èekaju uskrsnuæe.On izvadi osiguraèe iz kutije i ukloni ih. Zatim duboko udahnuvši, s obje ruke podigne poklopac. U bronèanoj kutiji bila su èetiri predmeta, u kožnim kutijama omotanim debelim platnom. On pažljivo otvori prvu kutiju i odmota najmanji predmet.Bila je to mala bronèana ploèica s pukotinom. Na prednjoj strani bio je prikazan sveti vitez koji ubija zmajoliko èudovište. Kasnije je saznao da je to bio sveti nacistièki relikt jer ga je Hitler imao u džepu svoje odore tijekom pokušaja atentata, kad su zavjerenici postavili bombu u njegovome šumskom stožeru.U sljedeæoj kutiji bila je sveta nacistièka zastava za koju je admiral Sandecker rekao da je zaprljana krvlju palih Hitlerovih sljedbenika koje je ubila bavarska policija tijekom Muenchenskog puèa u studenom 1923. Krvave mrlje lako su se mogle vidjeti pod svjetlom baterije. On je stavi natrag u kutiju.Zatim otvori dugi sanduk od mahagonija i fascinirano ugleda Sveto koplje kojim je navodno rimski centurion probo Isusovo tijelo, koplje za koje je Hitler vjerovao da æe mu dati kontrolu nad sudbinom svijeta. Slika koplja kojim ubijaju Krista na križu bila je previše za Pitta. On blago stavi najsvetiji relikt kršæanstva u mahagonijevu kutiju i okrene se prema najveæoj kožnoj kutiji.Odmotavši platno, otkrije tešku urnu od teškog srebra malo manju od dvije stope. Vrh poklopca bio je ukrašen crnim orlom na zlatnom krugu koji je okruživao kukasti križ od oniksa. Ispod poklopca su bile urezane rijeèi Der Fuehrer. Ispod zapisa bile su godine 1889. i 1945. iznad runskih simbola za SS. Na dnu, iznad prstena kukastih križeva bila su imena Adolfa Hitlera i Eve Hitler.Užas pogodi Pitta poput šake. Nevjerojatnost onoga što je gledao stvarala mu je trnce uz kièmu i èvor u trbuhu, dok mu je lice ostalo bez boje. Èinilo se nemoguæim da u rukama drži pepeo Adolfa Hitlera i njegove ljubavnice i žene Eve Braun.AlO Wo a.tiKad je vojni zrakoplov poslan iz Washingtona po Pitta, Giordina i relikte iz Zaljeva Okuma sletio u Veracruzu u Meksiku, Pitt ispita pilota koji mu reèe da je admiral Sandecker poslao NAMPov mlažnjak koji æe ih odvesti ostatak puta. Znojeæi se na vruæini i vlazi, odvukli su bronèanu kutiju do tirkiznog zrakoplova s velikim slovima NAMP na trupu koji je bio stotinu jarda dalje.

Osim pilota i kopilota u kabini, zrakoplov je bio prazan. Nakon utovara kutije koju su vezali za pod, Pitt pokuša otvoriti vrata pilotske kabine, ali bila su zakljuèana. On pokuca i saèeka dok se ne zaèuje glas preko zvuènika.Žao mi je, gosp. Pitt, ali imam zapovijed da zakljuèam vrata pilotske kabine i nikome ne dozvoljavam ulaz dok relikti ne budu sigurno utovareni u oklopni kamion u zrakoplovnoj bazi Andrews.Pretjerano osiguranje, pomisli Pitt. On se okrene Giordinu, koji je podigao zeleni dlan u zrak. Gdje si obojio dlan?Na šarkama vrata. Uhvatio sam ih kad smo utovarivali sanduk. On protrlja zelenu mrlju na dlanu. Ne zeleno, tirkizno. Boja na ovom zrakoplovu nije suha.Èini se da je obojen prije manje od osam sati, primijeti Pitt.Je li moguæe da smo oteti?, upita Giordino.Možda, ali možemo uživati u krajoliku dok ne utvrdimo jesmo li na pravom kursu za Washington.Zrakoplov se kretao prilazima pisti nekoliko minuta prije no što je poletio iznad mora u vedro plavo nebo bez oblaka. Sljedeæih nekoliko sati Pitt i Giordino su se opustili i promatrali vodu ispod sebe. Zrakoplov je letio preko Meksièkog zaljeva i ušao u SAD kod Pensacole u Floridi. Od tamo se èinilo da je na direktnom kursu za Washington. Kad je Giordino prepoznao glavni grad u daljini, okrene se Pittu. Je li moguæe da smo kao par sumnjièavih baba?Prosudit æu to kad vidim crveni tepih koji vodi do oklopnih kola.U sljedeæih petnaest minuta pilot je okrenuo zrakoplov i krenuo prema zrakoplovnoj bazi Andrews. Na samo dvije milje od kraja piste, zrakoplov naèini jedva primjetan boèni pomak. Pitt i Giordino, i sami iskusni piloti, odmah osjete lagani pomak kursa.Ne slijeæe u Andrewsu, reèe Giordino mirno.Ne, skrenuo je da sleti u malu privatnu zraènu luku sjeverno od Andrewsa u stambenom podruèju zvanom Gordons Corner.Imam èudan osjeæaj da neæemo dobiti crveni tepih i poseban tretman.Èini se.Giordino pogleda Pitta suženih oèiju. Wolfovi?Tko drugi?Sigurno jako žele relikte.Bez njih neæe imati svete simbole oko kojih æe se okupiti.Igranje igara ne slièi na njih. Mogli su sletjeti bilo gdje izmeðu Meksika i Virginije.Bez Karla i Hugoa za kormilom, reèe Pitt, ili su postali nemarni ili znaju da bi ih pratili od Veracruza lovcima da su skrenuli s kursa.Hoæemo li preuzeti komande i sletjeti u Andrewsu?, upita Giordino.Bolje da saèekamo slijetanje, reèe Pitt. Upadanje u pilotsku kabinu dok pilot slijeæe moglo bi uzrokovati nevolje.Misliš, nesreæu?Nešto takvo.To je život, reèe Giordino.Htio sam vojnu glazbu i paradu kroz grad.Nekoliko sekunda kasnije kotaèi zacvile udarivši u asfalt piste. Gledajuæi kroz jedan prozor, Pitt ugleda oklopni kamion i par gradskih vozila ML430 MercedesBenz kako prilaze zrakoplovu. Imali su motore V8 od 268 konjskih snaga i bili slièni europskim sportskim sedanima.Sad je vrijeme, reèe on kratko. On izvuèe Colt iz vreæe dok je Giordino uzimao svoj P10. Zatim Giordino udari nogom vrata pilotske kabine i ona se otvore. Pilot i kopilot automatski podignu ruke bez okretanja.Oèekivali smo vas, gospodo, reèe pilot, kao da èita scenarij.Molim vas, nemojte pokušavati preuzeti kontrolu nad zrakoplovom. Prerezali smo kontrolne kablove odmah nakon slijetanja. Zrakoplov ne može poletjeti.Pitt pogleda konzolu izmeðu pilota i vidje da su kablovi doista prerezani na mjestu gdje su ulazili u pod.Obojica, van otrese se on, izvlaèeæi ih iz sjedala za ovratnike. A1, izbaci ih iz zrakoplova.

Zrakoplov se još kretao dvadeset pet milja na sat kad je Giordino izbacio pilota i kopilota kroz putnièka vrata na asfalt, zadovoljan kad su se otkotrljali poput krpenih lutaka.Što sad?, upita on, vrativši se u pilotsku kabinu. Oni opaki Mercedesi su samo sto jarda iza nas i približavaju se.Možda ne možemo poletjeti, odgovori Pitt, ali još imamo koènice i motore. Giordino pogleda sumnjièavo. Ne misliš odvesti tu stvar niz Aveniju Pennsvlvania do Bijele kuæe?Zašto ne?, reèe Pitt, pritisnuvši gas prema naprijed i usmjerivši zrakoplov prema cesti koja je vodila od piste.Idemo dokle možemo, u nadi da æemo naiæi na gust promet gdje se neæe usuditi napasti.Eto zašto cinici nadžive optimiste, reèe Giordino.Wolfovi tako žele relikte da bi srušili stadion pun žena i djece kako bi ih dobili.Otvoren sam za prijedloge...Pitt prekine kad metci udare u aluminijski trup zrakoplova.On poène pritiskati desnu koènicu, a zatim lijevu, kreæuæi se cikcak niz cestu kako bi otežao gaðanje.Vrijeme da zaigram Divljeg Billa Hickoka, reèe Giordino.Pitt mu doda svoj 45. Trebat æeš svu vatrenu moæ koju možeš dobiti. Imaš još streljiva u mojoj torbi.Giordino legne kraj otvorenih vrata s nogama prema stražnjem dijelu zrakoplova i pogleda automobile koji su ih proganjali.Kutom oka vidio je kako su metci prošarali lijevo krilo i otvorili tank s gorivom. Sreæom, nije bilo vatre, ali bilo je pitanje vremena kad æe se motor zapaliti. On pažljivo nacilja i opali kad je Pitt prešao iz cika u cak.Pitt je doslovno doveo zrakoplov na autocestu Branch Avenue koji je vodio u grad. Dok su oba motora vrištala, uskoro je jurio cestom gotovo sto milja na sat. Zateèeni vozaèi zurili su otvorenih usta dok je zrakoplov jurio kraj njih, prateæi pucnjavu u kojoj su sudjelovali èovjek na putnièkim vratima zrakoplova i dva Mercedesa koji su ih lovili.Pitt je znao da zrakoplov može ostaviti Mercedese, ali njegov veliki nedostatak bila su krila promjera èetrdeset dvije stope. Bilo je samo pitanje vremena dok ne zahvati auto, kamion ili stup. Njegova jedina prednost bila je što su motori bili na trupu. Ali, neæe raditi još dugo ako izgubi krila sa spremnicima za gorivo. On primijeti kako se kazaljka indikatora goriva u lijevom spremniku brzo spušta. Brzo pogleda kroz prozor i vidje krilo rastrgano metcima i gorivo koje je prštalo ispod krila.Upravljao je koènicama, kreæuæi se kroz rijetki promet koji æe uskoro u blizini grada postati gušæi. Kad je bilo moguæe, pokušao bi preteæi kamione, koristeæi ih kao štit od metaka ljudi iz Mercedesa. Èuo je Giordinov pištolj, ali nije mogao vidjeti rezultate, niti odrediti koliko su blizu progonitelji repu zrakoplova.S obje noge na koènicama i desnom rukom na gasu, lijevom pozove u pomoæ preko radija. Operater u kontrolnom tornju baze Andrews odgovori i zatraži njihovu lokaciju, jer ih nisu imali na radaru. Kad mu je rekao da je na Branch Avenue i približava se Suitland Parkwayu, kontrolor pomisli da razgovara s luðakom i zapovjedi mu da iskljuèi radio.Sirene su vrištile u daljini, i uskoro se crvenoplava svjetla pojave iz suprotnog smjera. Policijski automobili prešli su travnatu prugu izmeðu traka autoputa, i ukljuèili se u lov toèno iza Mercedesa, zaobišavši ga i krenuvši prema zrakoplovu za kojeg su mislili da se nalazi u rukama nekog ovisnika ili pijanca.Desetak sekunda policajci nisu bili svjesni metaka iz automatskih pušaka koje su ispaljivali dvojica ljudi na stražnjem sjedalu Mercedesa, ali tada metci zaparaju poklopce motora i pogode motore, zaustavivši ih. Policajci, zbunjeni i iznenaðeni, maknu aute na zaustavni trak dok su im se motori dimili.Zaustavili su policajce vikne Giordino kroz vrata kokpita.

Stvarno oèajnièki žele svete relikte, pomisli Pitt kad ih je Mercedes prestigao i strojnièar ispalio salvu metaka koja se zabije u nos zrakoplova ispred njega. Ali, približavanje zrakoplovu bila je greška. Giordino je imao oba automatika u rukama i isprazni oba okvira u Mercedes, pogodivši vozaèa, koji padne na volan. Auto skrene s traka i zabije se u bok golemog kamiona s prikolicom koji je prevozio mlijeko. Zadnji kotaèi teške prikolice udare u Mercedes i prijeðu preko njega, zdrobivši putnike i divlje poskoèivši preko olupine prije no što su je raznijeli na komade po asfaltu.Sada možeš usporiti, reèe ushiæeni Giordino.Nema više potjere.Bolje gaðaš no što sam mislio, reèe Pitt, smanjivši gas, ali još uvijek vozeæi autocestom. Kad je bio potpuno siguran da više nema potjere, skrene zrakoplov na travnatu površinu Fort Daviš parka i iskljuèi motore. Za nekoliko minuta bili su opkoljeni s desetak policijskih automobila i prisiljeni da legnu na tlo s lisicama na leðima.Kasnije, kad su odvedeni u najbližu stanicu i ispitani od dva detektiva koji su smatrali da njihova prièa o nacistima koji ih progone radi svetih relikta spada u Alku u zemlji èuda, Pitt je na kraju zatražio telefonski poziv. Imate pravo na jedan poziv, reèe detektiv poruènik Richard Scott, sijedi veteran.Bio bih zadovoljan ako vi nazovete umjesto mene, reèe Pitt.Detektiv ukljuèi telefon u prikljuèak u sobi za ispitivanje i pogleda Pitta. Broj?Nisam ga nikada uspio zapamtiti, ali informacije vam mogu dati broj Bijele kuæe.Umoran sam od vaših besmislica, reèe Scott umorno.Koji broj želite?Pitt hladno pogled detektiva.Smrtno sam ozbiljan. Nazovite Bijelu kuæu, tražite predsjednikovog šefa osoblja. Recite mu da se, zajedno sa svetim reliktima, nalazimo u policijskoj postaji u Aveniji Potomac.Šalite se.Sigurno ste nas provjerili i saznali da smo visoki službenici NAMPa, a ne kriminalci.Kako onda objašnjavate pucnjavu na autocesti neregistriranim oružjem?Molim vas, reèe Pitt, samo nazovite.Gledajuæi broj Bijele kuæe, Scott posluša Pitta. Polako, njegovo lice promijeni izraz od sumnjièavosti, preko radoznalosti, do potpune zbunjenosti. Kad je spustio slušalicu, pogleda ga s novim poštovanjem.Pa?, upita Giordino.Predsjednik Wallace se sam javio i rekao mi da dovezem vas i vaše relikte u Bijelu kuæu za deset minuta, ili æu dobiti otkaz.Ne brinite, poruènice, reèe Giordino srdaèno, neæemo vas zadržavati.Pitt i Giordino su uz pratnju sirena i policijskih svjetala prenijeli bronèanu kutiju do sjeverozapadnih vrata Bijele kuæe. Kad su bili unutra, kutija je otvorena i pretražena pod budnim nadzorom Tajne službe radi opasnosti od oružja i eksplozivnih ureðaja.Nacistièki relikti uklonjeni su iz svojih kožnih kutija i ispitani. Zatim Giordino jednostavno uzme Sveto koplje i ponese ga u ruci. Pitt je zadržao malu bronèanu plaketu i dao svetu zastavu agentu. Srebrenu urnu zadržao je uz sebe, èvrsto je držeæi objema rukama.Predsjednikova tajnica ustane vidjevši ih kako se približavaju, okružena sa èetiri tajna agenta. Ona se nasmiješi, pozdravivši Pitta i Giordina. Predsjednik i nekolicina visokih dužnosnika oèekuju vas u njegovom uredu.Izgledamo prilièno loše za prijem, reèe Giordino, pogledavši svoju odjeæu.Ako mogu zamoliti na trenutak, reèe Pitt, možete li me uputiti do najbližeg toaleta?Naravno, reèe ona slatko.Muški toalet je iza vas s lijeve strane.Za nekoliko minuta Pitt i Giordino udu u Ovalni ured. Bili su zaprepašteni vidjevši da je soba puna bili su tamo združeni zapovjednici, èlanovi Vlade i predsjednikovi pomoænici, admiral Sandecker, Hiram Yaeger i Rudi Gunn, nekoliko

kongresnika i Loren Smith, koja priðe Pittu i poljubi ga u usta bez stida. Zaèuje se pljesak dok su Pitt i Giordino zbunjeno stajali.Kad su se pljesak i žamor stišali, Pitt nije mogao odoljeti da ne kaže Ovo je sigurno bolji prijem od onoga u zraènoj luci Gordons Corner.Gordons Corner?, reèe Sandecker. Trebali ste sletjeti u zrakoplovnoj luci Andrews, gdje vas odbor za doèek još oèekuje.Da, reèe državni tajnik Paul Reed. Što je to bilo s uhiæenjem i odvoðenjem u policijsku postaju?Obitelj Wolf pokušala je vratiti relikte, odgovori Pitt.Pokušali su oteti relikte?, upita general Amos South.Nadam se da nisu uspjeli.Nisu, uvjeri ga Pitt. Mi imamo relikte.Predsjednik Dean Cooper VVallace im priðe.Gospodo, nacija, ne, svijet vam duguje zahvalnost koja se ne može platiti. Nažalost, samo mali broj ljudi æe saznati koliko je svijet bio blizu kaosu i što ste uèinili da ga spasite.Podpredsjednik Brian Kingman stane kraj predsjednika.Nepravda je što neæete dobiti odgovarajuæu zahvalnost za svoja postignuæa, ali nastao bi potpuni kaos kad bi svijet saznao koliko je bio blizu uništenju. Mediji bi poludjeli, a strah bi trajao godinama, unatoè tome što je opasnost prestala.Brian je u pravu, reèe predsjednik. Znanje da je Zemlja u opasnosti od udara komete ili asteroida, ili potresa, nije javna briga u svakodnevnom životu. Ali, nikada se ne bi otresli pomisli na drugog luðaka poput Karla Wolfa koji bi pokušao uništiti milijarde ljudi kako bi ispunio svoju potrebu za vladanjem svijetom. Strah bi izmaknuo kontroli, što ne smijemo dozvoliti.Nema veze, predsjednièe, reèe Giordino veselo. Uvijek sam mrzio pomisao da mi ljudi traže autogram dok veèeram u restoranu.Pitt se okrene kako bi potisnuo smijeh. Sandecker zakoluta oèima prema stropu. Predsjednik pogleda blijedo, ne znajuæi šali li se mali Talijan ili je ozbiljan.Mislim da moj prijatelj želi reæi, reèe Pitt, da smo on i ja potpuno zadovoljni da ostanemo anonimni.U tom trenutku svi u sobi poènu postavljati pitanja, uglavnom o tome kako su prešli led u Snježnoj krstarici i spasili tim Specijalnih snaga. Zatim predsjednik pogleda koplje u Giordinovoj ruci.Je li to Sveto koplje o kojem sam toliko slušao?, upita on.Giordino nonšalantno pruži Koplje predsjedniku.Da, gospodine, jest.Wallace podigne Koplje iznad glave dok su svi u sobi gledali sa strahopoštovanjem.Najsvetiji relikt kršæanstva, izjavi Pitt. Kaže se da èovjek koji ga ima može upravljati sudbinom svijeta, u dobre ili loše svrhe.Oèito, Hitler je odabrao ovo zadnje, reèe admiral Sandecker.Je li to stvarno koplje koje je probolo Krista na križu?, upita VVallace pobožno, gledajuæi vrh Koplja kao da želi vidjeti suhu krv.Tako kažu legende, reèe Pitt.Predsjednik doda Koplje tajniku Reedu.Bolje ga ti preuzmi, Paul.Što æete uèiniti s njim, predsjednièe?, upita general South.Cooper lagano dodirne drevno koplje.Rekli su mi da Koplje pripada trezoru kraljevske palaèe u Beèu iz kojega ga je Hitler ukrao 1938.Reed zavrti glavom. Nikada, reèe on empatièki. Žao mi je, gosp. predsjednièe, ali mora biti skriveno, da više nikad ne padne u zlonamjerne ruke i ne iskoristi se kao simbol tiranije.Kad su svi ispitali Krvavu zastavu i malu bronèanu plaketu za koju se mislilo da je spasila Hitlerov život, Pitt priðe stolu predsjednikove tajnice gdje je ostavio urnu i donese je u Ovalni ured. Stavi je na stol ispred kamina. Pepeo Hitlera i Eve Braun.

Zatim se odmakne kad su se ljudi u Ovalnom uredu približili da pogledaju rijeèi urezane u srebru. Njihovi glasovi se priguše do šapta dok su gledali urnu s ostatcima najzloglasnijeg despota u povijesti èovjeèanstva.Zadrhtim na sam pogled, reèe Loren, uhvativši Pittovu ruku.Pitt je zagrli oko struka. Siguran sam da nisi jedina.Previše strašno za razmišljanje, promrmlja predsjednik.General South pogleda predsjednika i reèe Gospodine, mislim da bismo trebali provjeriti unutrašnjost urne da se uvjerimo da je pepeo zaista unutra.Predsjednik pogleda oko sebe. Ima li netko nešto protiv?I ja mislim da je to pametno, reèe državni tajnik Reed, FBI bi trebao provjeriti je li to ljudski pepeo.Hoæete li skinuti poklopac, generale?, upita predsjednik Southa. Èak i starom iskusnom vojniku bilo je odbojno dodirnuti urnu. Vrlo neodluèno, on polako stavi prste na crnog orla na vrhu te oprezno okrene poklopac i podigne ga. Zatim ga stavi na stol kao da je zaražen virusima.Svi se odmaknu kad je predsjednik oprezno zavirio unutra. Njegovo lice poprimi zbunjen izraz, i on pogleda lica oko sebe puna išèekivanja. Prazna je, reèe odsutno, unutra nema pepela.Rijeè prazna ponovi se cijelom sobom.Na ovakav obrat sigurno nitko nije raèunao, reèe podpredsjednik Kingman, podjednako zbunjen.Je li moguæe da su VVblfovi uzeli pepeo i sakrili ga negdje drugdje?, reèe general South, izrazivši misao svih prisutnih.Jedino Giordino bio je èudno zamišljen.Clive CusskrZatim mu se lice ozari kao da je doživio otkriæe. On se okrene prema Pittu i pogleda ga u èuðenju.0, ne promrmlja blago. Nisi valjda?Jesam, odgovori Pitt iskreno.0 èemu prièate?, upita Loren. Znaš li tko je uzeo pepeo?Znam.Pa tko?Ja, odgovori Pitt, sa zadovoljstvom u zelenim oèima.Istresao sam ga u zahod u muškom toaletu Bijele kuæe.Šesti dioKONAÈNI BLAGOSLOV10. rujna 2002. Washington D. C.Dan je bio tipièan za glavni grad države, vruæ i vlažan. Lišæe je bilo zeleno na granama, a hladni povjetarac dolazeæe jeseni još se nije osjeæao. Gomile ljudi stajale su i dugim redovima kako bi vidjeli novootvoreno krilo Muzeja prirodne povijesti, s više od tri tisuæe artefakata i blaga Amenesa pronaðenih na Otoku St. Paul, Ulrichu Wolfu i izgubljenom gradu na Antarktici.Èlanovi obitelji Wolf su, kao što je i oèekivano, slobodni izišli iz sudnice. Ali, formirana je meðunarodna istražna postrojba s jedinom svrhom držanja èlanova obitelji pod strogim nadzorom. Wolfovi više nisu mogli pokušati s novim planom osvajanja svijeta bez da ih se odmah ne otkrije i osujeti. Destinv Enterprises više nije postojala, a sa smræu Karla, obitelj je ostala bez vodstva. Bez njihovoga golemog bogatstva, tvornica i dionica, veæina je morala trpjeti manje luksuzan naèin života.Èileanska vlada brzo je prisvojila èetiri gigantska broda Destinv Enterprisesa. Nakon što je fjord proširen kako bi se omoguæio pristup otvorenome moru, divovski superbrodovi poèeli su ploviti morima svijeta, noseæi velik broj putnika i golemu kolièinu tereta prije samo nekoliko godina tolike kolièine bile su nezamislive. Ulrich Woje prodan konzorciju brodskih linija za tri milijarde dolara.Uz manje modifikacije stavljen je u službu kao krstareæi brodgrad s privatnim apartmanima i stanovima. Nazvan je Oceanski raj, i pokazao se izuzetno popularnim, jer su meðunarodni zrakoplovi mogli slijetati i polijetati s njega tijekom krstarenja.

Ostala tri gigantska broda kupile su tvrtke za prijevoz tereta i nafte, te su uskoro postali poznati u nekoliko najveæih luka koje su ih mogle primiti. Kako se pokazalo da veliki brodovi mogu biti profitabilni, uskoro se zapoèelo s izgradnjom još šest sliènih plovila.Admiral Sandecker s Pittom, Loren Smith, Giordinom i Pat, koja je doletjela pomoæi postaviti izložbu pod nazivom Zapis Amenesa, bili su pozvani u odabrano društvo pozvano na premijeru izložbe prije no što je otvorena za opæu javnost. Koliko god puta ih vidjeli, Pitt i Giordino bili su zaprepašteni kolièinom izloženog blaga. Tko god ga je vidio, nije mogao vjerovati da pripada ljudima koji su nestali prije devet tisuæa godina, davno prije no što se pojavila veæina prethistorijskih civilizacija.Glavni eksponati izložbe bile su saèuvane mumije vladara Amenesa s Otoka St. Paul, izložene pod staklenom kupolom. Svi su sa strahopoštovanjem promatrali ljude koji su živjeli u tako davnoj prošlosti. Pitt se pitao nije li neki od tih drevnih ljudi mogao biti njegov predak.Gotovo pet sati kasnije izišli su van kroz boèna vrata koja im je otvorio èuvar, te krenuli trgovaèkim centrom prema novosagraðenom Smithsonianovom muzeju transporta.Loren je izgledala oèaravajuæe kosa boje cimeta padala joj je do ramena, obasjana suncem. Bila je udobno odjevena u laganu plavu svilenu haljinu bez rukava koja je otkrivala njene tamne noge. Pitt je nosio zelenu košulju za golf i oker hlaèe. Al i Pat, izbjegavši formalnu odjeæu na vruæini, nosili su lake majice i kratke hlaèe. Poput para mladih ljubavnika, držali su se za ruke hodajuæi Madison Driveom krenuvši za Sandeckerom koji je pušio jednu od svojih divovskih cigara.Kad se vraæaš u Zaljev Okuma?, upita Loren Pat.Sljedeæeg tjedna.Loren se nasmiješi Giordinu.Ode tvoj ljubavni život.Nisi li èula? Admiral me šalje natrag u drevni grad. Šalje me radi prouèavanja i bilježenja pomorskih aktivnosti Amenesa za raèunalne arhive Hirama Yaegera. Pat i ja radit æemo zajedno sljedeæih nekoliko mjeseci.To znaèi da ostajemo sami, reèe Loren, stisnuvši Pittovu ruku.Ne zadugo. Pitt poljubi usnama njenu kosu. Odlazim za dva tjedna upravljati istraživaèkim projektom na podvodni vulkan koji se podiže prema površini jugoistoèno od Havaja.Koliko dugo æeš biti tamo?Ne više od tri tjedna.Mislim da mogu izdržati tri tjedna bez tebe, reèe Loren uz lagani osmijeh.Prešli su Jefferson Drive i stigli do ulaza u Muzej transporta. Unutra, na èetiri akra otvorenog prostora, bilo je prikazano na stotine vozila još od 1880. godine. Bila su poredana kronološkim redom od prvih mjedenih kola do najnovijih automobila iz manufaktura. Osim automobila, bila su tu sva moguæa vozila kamioni, traktori, motocikli i bicikli.Dragulj kolekcije bila je Snježna krstarica admirala Byrda. Nalazila se na galeriji pet stopa ispod glavnog poda, tako da su je posjetitelji mogli gledati na razini oèiju. Nova crvena boja i naranèasta pruga sijale su pod svjetlom, otkrivajuæi veliki stroj u svoj njegovoj velièanstvenosti.Majstorski su je restaurirali, reèe Pitt tiho.Teško je povjerovati, promrmlja Giordino, s obzirom na to u kakvom smo je stanju ostavili.Sandeckerov pogled prelazio je s jednog kraja krstarice na drugi. Velièanstven komad mašinerije. Vrlo moderne linije za vozilo stvoreno prije šezdeset èetiri godine.Pitam se što bi mogla uèiniti s parom novih turbodizela od šest stotina konjskih snaga, reèe Giordino.Dao bih desnu ruku da je mogu staviti u svoju zbirku, reèe Pitt èežnjivo.Loren ga pogleda. Ovo je sigurno jedini put kad nisi mogao iz svoje avanture odnijeti kuæi suvenir na kotaèima.On bespomoæno slegne. Pripada narodu.

Stajali su tamo nekoliko minuta, gledajuæi Snježnu krstaricu, dok su se Pitt i Giordino prisjeæali svoje lude vožnje Antarktikom. Zatim neodluèno napuste veliko vozilo i krenu dalje, promatrajuæi druge izloške dok nisu ponovno stigli do glavnog ulaza. Sandecker pogleda na sat. Pa, moram iæi. Spoj?, upita Giordino. Bilo je dobro poznato da je od razvoda prije mnogo godina admiral bio jedan od najtraženijih neženja u gradu. Nikad se nije vezao, uspijevajuæi održavati svoje prijateljice sretnima bez da ih naljuti ili im razbije iluzije.Veèeram sa senatoricom Mary Conrow, što se teško može nazvati vruæim spojem.Vi, stari psu, reèe Loren, Mary je cijenjeni èlan Komiteta za budžet. Želite je nagovoriti da vam poveæa budžet za NAMP. To se zove miješanje zadovoljstva i posla. On poljubi žene u obraze, ali nije se rukovao s muškarcima. Vidio ih je svakoga dana i nije se želio raznježiti, iako su mu Pitt i Giordino bili kao sinovi.I mi idemo, reèe Pat. Obeæali smo Megan da æemo je odvesti na hamburger i u kino.Jeste li za veèeru kod mene u petak?, reèe Loren, zagrlivši Pitta oko struka.Može. Ona se okrene Giordinu. Slažeš se, ljubavnice? Giordino kimne. Loren radi mesnu štrucu za umrijeti. Onda æe biti mesna štruca, nasmije se Loren.Sunce je zalazilo prema obzorju, rastuæi iz male zlatne lopte u golemu naranèastu kuglu, dok su Pitt i Loren sjedili u apartmanu u njegovom hangaru i uživali u èaši tekille Don Julio s ledom, slušajuæi glazbu. Ona je sjedila na kauèu, naslonjena na njega, s podvijenim nogama.Nikada neæu shvatiti kako to žene èine, reèe on izmeðu gutljaja tekile.Što to?Sjede na nogama. Ne mogu saviti svoje noge toliko, a i kad bih mogao, izgubile bi cirkulaciju i utrnule.Muškarci su kao psi, žene kao maèke. Naši zglobovi su mekši od vaših.Pitt podigne ruke u zrak i rastegne se.Toliko o nedjelji. Sutra ponovno prouèavam izvješæa o oceanografskim projektima, a ti držiš nevažne govore u Kongresu.Moje vrijeme istjeèe sljedeæe godine, reèe ona polako.Razmišljam da se ne kandidiram ponovno.On je pogleda radoznalo.Mislio sam da si rekla da æeš ostarjeti u Kongresu?Promijenila sam mišljenje. Kad sam vidjela kako su sretni Al i Pat, shvatila sam da mi je bolje da pronaðem dobrog èovjeka i smirim se, ako ikada želim imati djecu.Ne mogu vjerovati da to èujem.Ona mu dobaci zadirkujuæi upitni pogled.Ne želiš li se oženiti mnome?Pittu je trebalo nekoliko trenutaka da upije njene rijeèi.Koliko se sjeæam, zaprosio sam te u pustinji Sonora nakon onog posla sa zlatom Inka i ti si me odbila.To je bilo onda, reèe ona vedro.Nikad te više nisam to pitao. Kako znaš da se nisam predomislio?Ona ga pogleda u oèi, nesigurna je li ozbiljan ili se samo šali.Uplašio si se?Možemo li mi zaista promijeniti svoje životne stilove?, upita on ozbiljnog lica. Ti još imaš svoje mjesto u Kuæi zastupnika i luksuznu kuæu u Alexandriji. Ja imam svoj apartman i zbirku automobila u starom hangaru iznad kojeg lete buèni zrakoplovi. Kako bi to moglo funkcionirati?Ona ga zagrli i pogleda oèima vlažnim od ljubavi.Dosta mi je glumljenja neovisne, individualistiène žene. Uživala sam u tome. Ali, sada je vrijeme za praktiènost. Postoje drugi projekti koje bih voljela zapoèeti.Kao na primjer?Tražili su da postanem direktorica Nacionalne fundacije za zlostavljanu djecu.To bi riješilo pitanje karijere. Što je sa životnim stilom?Možemo se izmjenjivati jedan tjedan ovdje, jedan u mojoj kuæi u gradu.To nazivaš praktiènim?

Ona se iznenada ljutne. Ne znam u èemu je tvoj problem. Ionako provodimo veæinu slobodnog vremena zajedno.On je privuèe i poljubi. U redu, kad si me veæ lijepo zamolila, razmislit æu o ženidbi s tobom.Ona ga odgurne i odglumi uvrijeðenost, znajuæi da je zadirkuje. S druge strane, možda je bolje da se malo osvrnem. Sigurno ima na stotine muškaraca koji bi me cijenili. Sigurna sam da mogu proæi i bolje nego s Gospodinom Svemoguæim Dirkom Pittom.Pitt stisne njeno tijelo uz svoje, pogleda njene ljubièaste oèi i reèe tiho Zašto gubiti vrijeme? Znaš da je to nemoguæe.Ti si nepopravljiv.Mnogo toga se može dogoditi iduæe godine.Loren ovije ruke oko njegovog vrata.To je istina, ali zabava je upravo u poticanju dogaðaja.

Postskript

Godine 1960. arheolozi su otkrili drevne kosti žene u Santa Rosi, jednom od Kanalskih otoka pokraj Kalifornije. Nakon što je èetrdeset godina ležala u podrumu muzeja u Santa Barbari, tim znanstvenika je proveo sofisticirane testove DNA i radioaktivnog ugljika na ostatcima kostura. Rezultati su otkrili da su kosti stare trinaest tisuæa godina, što je znaèilo daje žena najstariji ljudski kostur pronaðen u Sjevernoj Americi.Tijekom razdoblja u kojem je živjela, mogla je vidjeti gleèere velièine Australije, vunene mamute i sabljozube tigrove, i hodati s otoka na otok, jer je razina mora bila 360 stopa niža nego danas. Otkriæe je dovelo u pitanje tradicionalne teorije da su prvi ljudi u Americi došli preko kopnenog mosta na mjestu današnjeg Beringovog prolaza izmeðu Sibira i Aljaske.Duh spiljskog èovjeka, kako je nazvan drugi ljudski relikt, živio je prije više od 9.400 godina u Zapadnoj Nevadi i njegov kranijalni profil sugerirao je da je njegovo porijeklo japansko ili istoènoazijsko.Èarobnjakov Èovjek s obale, èija je lubanja takoðer pronaðena u Nevadi, blisko slièi Norvežanima i Polinežanima. Druge lubanje pronaðene u Nebraski i Minnesoti, stare barem osam tisuæa godina, podsjeæaju na Europljane i Južne Azijce.Novi dokazi sugeriraju da su prvi doseljenici mogli biti Polinežani i Azijci koji su nastanjivali zapadne krajeve Sjeverne i Južne Amerike, dok je istoèni dio bio naseljen Europljanima koji su stigli brodovima, ploveæi uzduž ledenih ploèa koje su obrubljivale Sjeverni Atlantik tijekom ledenog doba i slijedeæi ptice selice koje su letjele na zapad.Poznato je da su ljudi putovali brodovima od Južne Azije do Australije prije više od èetrdeset tisuæa godina, pa putovanje morem sigurno nije izum civilizacija oko Mediterana. More je zvalo drevne pomorce koji su ga istraživali i otkrili daleko više svijeta no što se to misli, i èija se povijest tek poèinje pisati.