1

ŠKOLSKA GODINA 2012. - 2013.

LIST UČENIKA TURISTIČKE I UGOSTITELJSKE ŠKOLE DUBROVNIK

Izlazi jednom godišnje Cijena 5 kn

“...što u njem’ znači

moja mala kap?...”

2 3

Riječ urednika A ŠTO KAD NAđETE NOVČANIK pUN EURA?

U ovom broju našeg školskog lista sudjelovali su: Petra Puljizević, Marina Puljizević, Tea Poljanić, Matea Ban, Nikoleta Boroje, Matea Batinić, Marija Obuljen, Alen Čampara i urednica lista Stela Marino-vić. (Nekoga smo sigurno zaboravili, svaki put tako ispadne!) O sebi i svojim životnim uspjesima pisali su naši bivši učenici: Dario Mari-nović Baka, Sandro Sukno, Nikša Dobud, Mario Milutinović, Prosper Lenert, Antonio Lujak, Kate Lujo, Jelena Hendić, Matea Deranja, Ante Tolja, Stela Metković, Ante Tonći Prizmić i Kazuhiro Tamari.Mentorica i gonič robova bila je Maja Milošević, prof. hrvatskog jezika. Do neba i natrag zahvalni smo Ani Misir i njenim spretnim grafičkim rješenjima i Željku Tutnjeviću na njegovim fotografijama kojima uvijek spasi cijelu stvar.

U OVOM BROJU SUDJELOVALI SU:

paula Savin, učenica Turističke i ugostiteljske škole, ovog ljeta

na taraci kafića u Lapadu pronašla je novčanik u fotelji u

kojemu se nalazilo preko šest tisuća eura.

- Uzeli smo novčanik i odnijeli ga u kafić očekujući da će

se vlasnik brzo vratiti po njega. No, kako se ni poslije uru vremena

nisu vratili, otvorili smo ga, vidjeli o kome se radi i primijetili veću

svotu novca. Uzela sam novčanik i odnijela ga doma da bude na

sigurnom. Ujutro smo ga mislili odnijeti na policiju. No, Talijan se

izbezumljen pojavio u kafiću u nadi da će pronaći makar svoje

dokumente, ako ne i novce. Iznenadio se kad ga je otvorio,

vidjelo se na njemu da ne očekuje netaknut novčanik. U znak

zahvalnosti dao nam je 100 eura. Ljudi u kafiću često ostave

upaljače, cigarete ili čak mobitele, no nisam mogla ni sanjati

da će netko ‘zaboraviti’ skoro pedeset tisuća kuna – ispri-

čala je Paula kojoj je ovo bila druga sezona kako radi u

lapadskom kafiću. Zašto je postupila tako, a ne nekako

drugačije? Poštenje se ne može ničim naplatiti!

Matea Batinić, 4.d

pOŠTENJE se ne može ničim platiti

Evo nas zajedno i ove školske godine s novim školskim listom. Kao i uvijek, naše školske novine pišu o aktualnostima vezanim za naš školski život u proteklih godinu dana. Sudjelovali smo u raznim humanitarnim i volonterskim akcijama, pokazali kako znamo i drugima pomoći. Raznim prezentacijama, izložbama, sajmovima i cateringom aktivno smo se bavili i ove godine. Ispričali smo vam sve o uspjesima naših sadašnjih, a i onih bivših učenika. Iz godine u godinu napredujemo s novim i stalnim rubrikama, zanimljivim i aktualnim temama kao što su preseljenje škole, ekologija u sukobu sa zaradom, ekskurzija, izleti... Ove smo godine ekološki osvješteniji, što potvrđuje priča o našoj rijeci Ombli i njenoj važnosti. Ne damo Omblu! Kapi koje čine isti slap mogu svašta napraviti! Našu uspješnost dokazuju upravo bivši učenici koji su napustili školske klupe, a danas su najbolji u onome što rade. Zbog napornog rada tijekom zimskih praznika slijedi jedno veliko HVALA svim učenicima koji su sudjelovali u ovom broju i našoj dragoj, neizostavnoj profesorici Maji bez koje ne bismo uspjeli.

Stela Marinović, urednica školskog lista

O čemu nam pričaju naši bivši učenici?

Naša Dubrovačka trpeza

Kamo smo putovali?

Kapi optimizma

4 5

Volonterska akcija branja mandarina i naranača u Dubrovniku i Cavtatu za dubrovačke beskućnike Volonterskog centra Dubrovnik održana u 20. 10.

potakla je i naše učenike na nesebičan potez. U toj akciji sudjelovali su učenici 2.d razreda Nika Sarić, Antonela Vrljić i Vicko Lazo, te Mario Boban i Vlaho Kekez.

Naranče za beskućnike

Naši učenici sudjelovali u volonterskom projektu

Umjetničko – edukativni festival Treće uho – Japan održao se u Dubrovniku od 7. do 11.11. 2012. Treće uho – Japan u potpunosti je volonterski projekt kojem je cilj razvoj kvalitetnih sadržaja koji služe edukaciji i općem

dobru zajednice. Posjetitelji su imali priliku upoznati se s različitim aspektima japanske kulture, od kinematografi-

je, izrade origamija, kaligrafije, taiko-bubnjeva, meditacije, japanske kuhinje, borilačkih vještina itd.

Slike potvrđuju da su u tome sudjelovali i naši učenici, umjetnici svoga zanimanja.

Marina Puljizević, 4.d

da bismo imali sluha za volonterstvo

NE TREBA NAM TREćE UhO

Antonela Vrljić, Ana Vatović, Antonio Čupić, Ana Đano, Vicko Lazo, Zora Ćutuk

Ako je Dubrovnik mala Venecija, onda je Venecija veliki Dubrovnik

Cijeli grad jedan spomenik

6 7

Grad Dubrovnik i ove je godine putovanjem na-gradio učenike i njihove mentore za osvojeno jedno od prva tri mjesta na državnim natje-canjima u školskoj godini 2011/12. Lani je to

bilo putovanje u Rueil Malmaison i Pariz, a ove godine u Veneciju, još jedan grad prijatelj Dubrovnika. Putovanje je zaslužilo 60-ak učenika i njihovih mentora iz osnovnih i srednjih škola Grada. Iz naše škole nagrađeni su Lucija Pavlina za drugo mjesto na državnom natjecanju iz tali-janskog jezika te Julia Mačinković i Andrea Ruščić Dragoje za prvo, odnosno drugo mjesto na državnom natjecanju Gastro 2012. Nažalost, učenice zbog svojih obveza nisu mogle ići, ali boje naše škole branili su njihovi mentori – Ana Bačić, Ljiljana Prce i Nikša Grabovac te Milan Perić koji je išao kao predstavnik Grada, ali ipak je i dio naše ekipe. Putovanje je započelo zorom na dubrovačkom aerodro-mu. Sat leta i slijećemo na aerodrom Marco Polo. Transfer na Lido di Jesolo, smještaj u hotelu te pravac Venecija! Nakon pristajanja na Riva degli Schiavoni, dočekala nas je živopisna lokalna vodička koja nas je pričom provela kroz povijest ovog predivnog grada-države. Kao i Dubrovnik, cijeli je grad spomenik pa je teško nabrojati sve što smo vidjeli. Trg i Bazilika svetog Marka sa zvonikom, Santa Maria della Salute, Most Rialto, Most uzdaha i Dužde-va palača svakako su najupečatljiviji. Sve to začinjeno pričama o gondolijerima, Casanovi i Marcu Polu, koji je, što se nas tiče, ipak Korčulanin. Vrijeme između Božića i Nove godine doprinijelo je da Veneciju doživimo u najboljem svjetlu, bez prevelike turističke gužve. Grad je diskretno okićen i već je sve u znaku venecijanskih maski i karnevala. Uz jedinstvenu kulturnu baštinu, blještavilo ekskluzivnih trgovina svjetskih modnih marki, stotine restorana, slastičarnica i kafića svakako je doprinijelo našem oduševljenju ovim gradom - spomenikom na vodi. Ipak, duh grada upoznat ćete tek ako se izgubite u sporednim uličicama, u lokalnim restoranima i kafi-ćima kamo zalaze stanovnici ovog grada. A i espresso u sporednim uličicama jeftiniji je od 7 eura koliko ćete platiti na Trgu sv. Marka. Sutradan je bio predviđen izlet na otoke Lagune. Burano nas je sve oduševio skladom i živopisnim bojama pročelja kuća. Što je čipka za Burano, to je staklo za Murano. Brodić nas je doveo do tvornice stakla gdje nam je majstor u nekoliko minuta prikazao kako se puše staklo i kako u nekoliko poteza iz bezlične mase istopljenog stakla stvoriti propetog konjića što je izazvalo spontani aplauz nas gledatelja. Tri dana u Veneciji brzo su prošla. Zahvaljujući lijepom vremenu, Anđeli i Kseniji iz agencije Dubrovnik Partner, doživjeli smo ono najljepše od Venecije i puni dojmova vratili se u Grad proslaviti Novu godinu. Hvalevrijedna akcija Grada pokazuje kako se trud isplati, a znanje još uvijek cijeni.

Napisao: Nikša GrabovacFotografije: Ana Bačić

Milan Perić, Ana Bačić, Nikša Grabovac i Ljiljana Prce - mala ali jaka ekipa naše škole

Kanal za pamćenje

98

U organizaciji Udruge s’Art koja u svojim raznim programima obuhvaća i onaj koji bismo mogli nazvati Sedam dana Lokruma, kad priređuju druženje s vegetarijancima, naši učenici dali su svoj doprinos caterin-

gom i tako već drugu godinu za redom odali priznanje ovoj vrlo pozitivnoj akciji. Po riječima njihove tajnice Tee Batinić, naša škola redovito dokazuje svoje umijeće na njihovim akcijama. Kažu, naš vegetarijanski jelovnik koji se sastoji od raznih pašteta bio je za prste polizati!

Marina puljizević, 4.dZa prste polizati! Sedam dana LOKRUMA

Ništa nam neće ovaj dan pokvariti!

10 11

Čišćenje hotela Vis II.

ponosni na sebe O d otvaranja Volonterskog centra Dubrovnik u travnju 2010. na ovamo imali su više akcija. Na samom početku obavili su čišće-

nje i uređenje Hotela Vis II. u kojem borave nezbrinute osobe. Tom prilikom volontirali su i naši učenici zajedno sa svojom profe-soricom Ljiljanom Prce. Nakon beskrajnog sjedanja za kompjuterom, konačno imamo priliku osjetiti se korisnima i uživati u lijepom danu i druženju s istomišljenicima. Ponosni smo na sebe, rekli su nam učenici naše škole.

Tea poljanić, 3.c

Volonteri sa svojom profesoricom

Ljiljanom Prce

12 13

R onioci Ronilačkog kluba Du-brovnik, među kojima i naš rav-natelj Antun Perušina, redovito sudjeluju u svim ekološkim akci-

jama čišćenja podmorja pa su to napravili i krajem svibnja te početkom lipnja prošle godine. Najčešća čišćenja obavljaju se u staroj gradskoj luci gdje, osim onoga što more nanese tijekom zime, bude i kućnog otpada, najlonskih vrećica, plastičnih i staklenih boca – svega onoga što ne pri-pada moru. Ipak, ronioci su ustanovili da dugogodišnji napori u očuvanju podmorja daju rezultate jer je smeća na morskom dnu sve manje. Svaku tu ekološku akciju poprate i naši učenici sudjelujući na svoj način, u skladu sa svojom strukom.

Tea Poljanić, 3.c

AKCIJA ČIŠćeNJA PODMORJA

Čisto more je i naš čisti obraz

SAJAM POSLOVA 2012.

Bilo kuda, naši svuda

p očetkom ožujka 2012. na Sveučilištu u Du-brovniku svečano je otvoren tradicionalni peti Sajam poslova u organizaciji Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje, Područna služ-

ba Dubrovnik. Sajam je otvorila zamjenica župana Marija Vučković. Prisutnima su se također obratili i pročelnik HZZ-a Dasen Jasprica te gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić. Kao i uvijek u tim prigodama, svojim sudjelovanjem sajam su obilježili naši vrijedni učenici i njihovi nastavnici Ljiljana Prce, Ante Kristić i Milan Perić.

14 15

GASTRO 2012., Iskazali se kvalitetom i kreativnošću

Dodjelom medalja i plaketa zaključeno je 32. Državno i međunarodno natjecanje učenika – GASTRO 2012. koje svake go-dine okuplja najbolje buduće turističke

i ugostiteljske stručnjake iz europe i Hrvatske. U devet disciplina natjecanje se održavalo od 16. do 18. travnja, a domaćin natjecanja, Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s organi-zatorom, Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Republike Hrvatske, bila je

zadovoljna umijećima ovih mladih ljudi koji su se iskazali i kvalitetom i kreativnošću. Šteta je što je tek mali dio ljudi mogao uživati u pogledu na sve ono što su učenici odradili. U sklopu natjecanja GASTRO održala se i rasprava na temu usklađivanja standarda kvalifikacija s europskim standardima u obrazovnom sektoru turizam i ugostiteljstvo. Sve čestitke ovim mladim i sposobnim ljudima, s nagradama ili bez njih!

Matea Ban, 3.c

A ndrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, učenice naše škole, pobijedile su svaka u svojoj disciplini na natjecanju Gastro iskazavši se kvalitetom i kreativnošću. Natjecale su se u disciplinama poslu-

živanje menija i recepcijsko poslovanje osvojivši tako najviše uspjeha u poznavanju svoje struke. Obje zahvaljuju svojim mentorima Ljiljani Prce i Nikši Grabovcu na svom znanju i pomoći u pripremama za taj nastup. Andrei je najteža bila komunikacija sa stranim partnerom, a Juliji pismeni dio natjecanja. Tvrde kako organizacija državnog Gastra za bilo koju turističko-ugostiteljsku školu znači puno jer se pokazuje znanje, strpljivost i trud učenika i njihovih mentora. „Za nas je Gastro jedno novo iskustvo, prilika da upoznamo nove ljude

i dobro se zabavimo, ali i pokažemo svoje znanje“ – rekle su. Naučile su kako je dobrom voljom i trudom moguće postići dobre rezultate. A za što će im vrijediti nagrada? Andrei za upis na fakultet, a Juliji kao jedna lijepa uspomena. A jesu li spremne za rad u turizmu nakon srednje škole? „Da, jer ova škola pružila nam je izvrsnu podlogu“-rekle su nam.

Matea Ban, 3.c

Andrea Ruščić Dragoje i Julia Mačinković, GASTRO – pobjednice

Škola nam je pružilaizvrsnu podlogu

16 17

REALIZACIJA pROGRAMA STRUČNOG USAVRŠAVANJA

U sklopu Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje realizirala je program

usavršavanja za kuhare specijaliste za priloge, variva i garniture. - Cilj ovog programa jest pripremiti polaznike da se u svakom trenutku mogu prilagoditi zahtjevu tržišta. Napravili smo nekoliko novih programa, a to su kuhar specijalist, konobar i slastičar specijalist. Zbog velikog broja hotela visoke kategorije, svjesni smo potrebe za specijalizacijom unutar struke– kazao je Nedjeljko Jan-čić, profesor u Turističkoj i ugostiteljskoj školi Dubrov-nik, dodavši kako su se verificirali programi somme-liera. Tvrdi kako u našem gradu ima malo ljudi koji su uistinu sommelieri, a isti je problem i s barmenima. Raznim dodatnim školovanjem, tečajevima, usavrša-vanjem otvaraju se veće mogućnosti i konkurentnost na tržištu rada. Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik Antun Perušina istaknuo je kako je čovjek ključ uspjeha u turizmu, da svi imamo potencijal, samo je pitanje tko nas vodi.- Važno nam je što je škola dobila ovaj posao. Bitno je osluškivati tržište i na taj način uočiti koje programe treba verificirati pa se na neki način nametnuti tržištu - kazao je Perušina i dodao kako se škola trudi biti spona između učenika i tržišta rada.

Matea Ban, 3.c

Moramo se nametnuti

tržištu radaU srijedu su nam javili kako bi bilo lijepo kad bismo nastu-

pili na otvaranju 14. Proljetne škole školskih knjižničara u Hotelu La Croma, u četvrtak smo počeli osmišljavati kako

to izvesti, u petak smo imali koncept, u subotu ga uvježbavali, a u nedjelju smo imali predstavu koja je trebala biti izvedena za tri dana – kažu učenici Dramske grupe Turističke i ugostiteljske škole koje je uspješno spremila njihova profesorica Marjana Batinić. I tako je iz šale nastala „Đirata“ sastavljena uglavnom od pjesama Luka Paljetka i njihovih vlastitih umotvorina. Kostime iz 16. stoljeća posudile su im Dubrovačke ljetne igre, a nastupili su: Nikoleta Belemečić, Rela Petric, Paula Ivančić, Kristina Dedo, Kata-rina Butrica, Julia Mačinković, Toni Macan, Ilir Sufaj, Luka Klobasa, Tonći Ante Prizmić, Antun Macan, a pomagali su im i gimnazijski „Zelenci“ Toni Peraić i Luka Čerjan. To je bila tek pretpremijera, a premijera se dogodila na otvaranju državnog natjecanja GASTRO kojem je Turistička i ugostiteljska škola bila domaćinom.

Petra Puljizević, 3.c

Na otvaranju 14. proljetne škole školskih knjižničara u hotelu La Croma natupili učenici Turističke i ugostiteljske škole i Gimnazije

đIRATA U TAJICAMA

Nastavnici naše škole u punom pogonu

Naš Tonći kao Pomet

18 19

Rijeka Ombla, kap koja je prelila čašu

42°40’31”N - 18°8’10”EOmbla je jedna od brojnih rijeka koja izvire

kao dio Trebišnjice, rijeke ponornice koja po-

nire u Popovu polju u dubrovačkom zaleđu.

Tridesetak metara od izvora rijeke Omble na-

lazi se mali slap visine 70-ak cm nakon kojeg

Ombla utječe u Jadransko more u 5 km du-

gačkom fjordu Rijeke dubrovačke kod mje-

sta Komolac pa se smatra da je njen vodotok

dugačak 30 metara i da je Ombla najkraća rijeka na svijetu.

U neposrednoj blizini izvora Omble malo je naplavljeno

močvarno područje i otočić obrastao močvarnom vegeta-

cijom tršćaka, što predstavlja stanište maloj populaciji ri-

jetke i ugrožene vrste riječne kornjače. Ombla je zaštićena

od 1964. godine.

Okoliš Omble tipični je estuarij obalnog di-

jela Hrvatske sa specifičnim biološkim i eko-

loškim osobitostima. Zaštićeni prostor Om-

ble i Rijeke dubrovačke dio je od dvanaest

takvih područja različite kategorije zaštite,

koji prema hrvatskom Zakonu o zaštiti pri-

rode zavrjeđuju posebnu zaštitu radi očuva-

nja biološke i krajobrazne raznolikosti, svoje osjetljivosti ili radi

znanstvenog, kulturološkog, estetskog, obrazovnog, gospodar-

skog ali i drugog javnog interesa. Zbog blizine dubrovačkog

odlagališta za smeće Grabovica Ombla se nalazi na popisu od

desetak najugroženijih kraških fenomena u Hrvatskoj, iako je

Grabovica koja je sanirana 2001. jedino hrvatsko odlagalište za

smeće s nepropusnim folijama koje zadovoljava najstrože eko-

loške standarde i kriterije.

Zelena akcija i još 33

hrvatske i međuna-

rodne organizacije

ističu kako se HeP

u proteklih godinu

dana žurio da za vri-

jeme mandata sta-

re vlade realizira kredit za gradnju He

Ombla od europske banke za obnovu

i razvoj. Za žurbu nije bilo potrebe, jer

je Vlada prekršila vlastito predizborno

obećanje, a prvi potpredsjednik Vlade

Radimir Čačić izjavio je kako projekt

He Ombla mora ići dalje. „Iza planira-

ne gradnje He zapravo se krije plan o

prodaji vode tankerima na Bliski istok

ili za potrebe golfskih terena na Srđu.

Čak 95% poljoprivrednih površina ne-

ma vodu ili sustav za navodnjavanje,

a javna poduzeća namjeravaju izvoziti

vodu koja je jedno od vitalnih potre-

ba stanovnika“- rekao je Đuro Capor,

koordinator Građanske inicijative „Srđ

je naš“, na jednom od prosvjeda pred

Kneževim dvorom uoči sjednice Grad-

skog poglavarstva grada Dubrovnika.

Danas znamo za tri izvora Omble, a to su potok Sv. Nikola, Tundrač i

Dračevo Selo. Otud izvire voda, naše bogatstvo. Jedna smo od rijet-

kih zemalja koja vodu za piće dobije jednostavnim otvaranjem špine.

Planet Zemlja više ne nalikuje sebi, ekološke promjene svima su oči-

te i zvone na uzbunu. Mi mladi moramo probuditi ekološku svijest o

važnosti održanja ravnoteže prirode. U suprotnom, uskoro ćemo pitku

vodu brojati na kapljice, a ovo mjesto pamtiti kao neku sasvim običnu

zemljopisnu širinu i dužinu.

1.

2.

4.

5.

Hrvatska elektro-

privreda predlaže

izgradnju hidro-

elektrane Ombla

snage 68MW u bli-

zini izvora Omble.

Još 26. listopada

2011. 34 hrvatske i međunarodne or-

ganizacije za zaštitu okoliša uputile

su otvoreno pismo europskoj banci

za obnovu i razvoj da ne odobri kre-

dit u iznosu od 123 milijuna eura za iz-

gradnju He Ombla kod Dubrovnika. U

otvorenom pismu organizacije su ista-

kle ekološke, ekonomske i procedural-

ne probleme He Ombla, koje su prepo-

znali čak i konzultanti eBRD-a prilikom

ocjene projekta koji su proglasili “viso-

korizičnim”. Planirana He Ombla poto-

pila bi špiljski sustav Vilina jama, koji

ima vrlo visoku bioraznolikost pa je u

planu zaštite kao dio europske mreže

zaštićenih područja - Natura 2000. Stu-

dija utjecaja na okoliš za ovaj projekt

stara je više od deset godina, a pritom

je i nepotpuna. Protiv izgradnje HRe

Ombla u posljednjih godinu dana izja-

snilo se niz priznatih stručnjaka, od ge-

ologa i biologa do ekonomista. Hidro-

elektrana se planira graditi u području

krša koje je izuzetno porozno. Nitko ne

zna koliko su podzemni kanali ispreple-

teni i podzemne vode povezane pa se

betoniranjem tih kanala mogu izazva-

ti neželjeni efekti na povezane sustave

podzemnih voda.

3.

Stela Marinović, 3.c

20 21

Nakon niza godina odlučivanja, pregovaranja i traženja bolje lokacije školske zgrade, Grad i naša Turistička i ugostiteljska škola odlučili su, selimo se na Babin kuk. Trenutačna adresa,

Župska 2, na predjelu Ploče iza Grada nije dovoljno dobra zbog nepristupačnosti i zbog nedostatka pratećih sadržaja za praktičnu nastavu uz koju bi učenici škole, budući turističku djelatnici i ugostitelji, bili što bolje edu-cirani i usavršeni za posao u struci. Prije nekoliko godina, točnije 2006., došao je prijedlog da se škola preseli na područje Općine Župa dubrovačka, u Kupare. Ovdje bi novoizgrađena škola imala dodatne prostore, tzv. hotel-školu, gdje bi se uz učenje teorijskog dijela održavala praksa. Prvenstveno zbog udaljenosti od grada, ova ideja nije bila u mogućnosti realizirati se. Školski odbor Turističke i ugostiteljske škole također se usprotivio izjasnivši se kako bi preseljenjem u Kupare nastali novi troškovi, prvenstveno na račun učenika, a i profesora. Većina ih stanuje u užem središtu grada, a neki čak i dalje, u Mokošici, Dubrovačkom primorju, na elafitima, u Stonu, čime bi opao interes za zanimanja koja škola nudi. Ni mnogi građani nisu se složili s novom idejom, čime je konačno sve propalo u vodu. Naš ravnatelj Ante Perušina i sam kaže: „Turizam i ugostiteljstvo bitna su grana dubro-vačkog gospodarstva, možda čak i jedina. Zato je nužno što bolje osposobiti kadar koji će u njemu raditi. Učenici moraju osjetiti duh grada Dubrovnika i raditi u okruženju vrhunske turističke destinacije, što ne bi bilo moguće ako bi škola dobila novu adresu, izvan Dubrovnika“. Zbog manjka novčanih sredstava, a i zbog nepovoljne lokacije, ideja je s razlogom odbačena. Rješenje je ipak uskrsnulo. Novu lokaciju škole zauzet će glavica Babina kuka gdje će se, osim škole, izgraditi i hotel s manjim smještajnim kapacitetima, restoranom otvorenog tipa, slastičarnicom i kafeterijom, a sve po prihvatljivim cijenama za goste i građane. Ovdje će naši budući učenici imati priliku spojiti ugodno s korisnim, školovati se i obavljati stručnu praksu među boljim uvjetima koji se podrazumijevaju gradnjom dodatnih kapaciteta. O početku gradnje još ništa ne znamo, ali važno je da sve ide postupno, pa tako i ovaj projekt. Zemljište na Babinu kuku rezervirat će se za izgradnju škole i popratnih objekata, krenut će planira-nje izgradnje i gradnja. Valja prikupiti novčana sredstva u čemu se očekuje pomoć europske Unije. Nadamo se uspješnoj realizaciji ovog plana, izgradnji nove i bolje škole koja bi svojim sadržajima privukla veliki broj uče-nika koji jedini mogu pridonijeti turizmu i ugostiteljstvu grada Dubrovnika. I sve bi to bilo sasvim u redu i vrlo prihvatljivo, dapače, potrebno s obzirom na dotrajalost naše postojeće zgrade, da nas ne muči mali crv zvan „sindrom Srđa“. Pod krinkom dobronamjernosti neke više sile ne prestaju govoriti o potrebi preseljenja naše škole. Bilo kamo. Samo da se više maknemo odavde. Pa nam je nekako sinulo... i to u trenutku dok smo uživali u najljepšem sutonu na svijetu i u neodoljivom pogledu na Lokrum i na Grad. Kome i zašto zapravo trebaju tereni na kojima je zgrada naše škole?

Stela Marinović, 3.c

KaKo Najavljuju, Nova zgrada TurisTičKe i ugosTiTeljsKe šKole gradiT će se Na BaBiNu KuKu

Jasno nam je zašto ne možemo ostati ovdje

Ni vrag nije tako crn kako izgleda

Učenici moraju osjetiti duh grada Dubrovnika

22 23

Prvo pa muško! Tako bismo mogli opisati ovogodiš-nji uspjeh naše novine. Naime, Moniki i meni ovo

je bila prva godina da smo urednici, a odmah smo pozvani na Državnu smotru LIDRANO koja se održala od 17. do 19. travnja u Hotelu So-laris u Šibeniku. Kad smo krenuli, padala je kiša koja nas je pratila sve do autoceste između Splita i Šibenika, no kada smo stigli u Šibenik, kiša je prestala padati. Istu večer bilo je otvaranje smotre i početak pojedinačnih scenskih nastupa. Sutra smo zaduženja nastavili s izložbom novina u predvorju hotela, a nakon toga smo se svi mi novinari zajedno s profesorima okupili u dvorani Krapanj na okruglom stolu. Tamo nas je čekalo ugodno iznenađenje. Objasnili su nam da su na prezentaciji novine posložili po kvaliteti, od naj-boljih prema onima lošijima, a naše su bile na drugom mjestu. Bili smo oduševljeni! Pohvalili su naše novine i rekli nam kako pretpostavljaju da je ove godine ravnatelj našao negdje novaca pa smo imali

više stranica nego prethodnih godina. A nikad ih nismo tiskali u manjem broju (12 komada!!!).

Potaknut time, vjerujem da će ravnatelj ove godine tiskati još manji broj komada pa ćemo onda biti na prvom mjestu. Dan smo nastavili u kongresnoj dvorani gdje su se odvijali scenski nastupi do večernjih sati. Sutradan smo Monika i ja dobili slobodno. U podne je upriličeno zatvaranje smotre, nakon čega smo pošli u Šibenik vidjeti Katedralu sv. Jakova i sam grad. U poslijepodnevnim satima krenuli smo prema gradu puni dojmova i ideja za sljedeći broj. Zahvalni smo našoj profesorici Maji koja je samo srce ovih novina i prvenstveno zaslužna za naš odlazak na Državnu smotru LIDRANO.

Ante Tonći Prizmić, bivši maturant

ŠIBeNIK, DRŽAVNI LIDRANO

DVANAESTLAKIh KOMADA

zajedno s Turističkom zajednicom našega grada Turistička i ugostiteljska škola predstavila je u rueil-Malmaisonu privatni smještaj i smještajne kapacitete u dubrovniku, dubrovačku gastronom-sku ponudu i vina dubrovačko-neretvanske župani-je. dogovorena je suradnja njihovih ugostiteljskih škola s našim školama i razmjena učenika i stude-nata obaju gradova. učenice dubrovačke Turističke i ugostiteljske škole Pere Kristović i Matea vekić sa svojim nastavnikom kuharstva Perom radulovićem i ravnateljem antunom Perušinom pripremili su deli-cije i predstavili hrvatska vina za francuske goste. Na čelu delegacije grada dubrovnika bio je pročelnik Milan Perić, inače i nastavnik naše škole.

Matea Batinić, 4.d

Dogovorena razmjena učenika i studenata

Naši u francuskom gradu Rueil-Malmaisonu

Monika Vodenac i Ante Tonći Prizmić, bivši maturanti

Ravnatelj Turističke i ugostiteljske škole

Antun Perušina i pročelnik Milan Perić

24 25

Kažu da je glavna austrijska prijestolnica, grad Beč, najljepši u vrijeme adventa. Mi smo se u to uvjerili. Ovo je naš advent u Beču. Možemo reći da smo maratonski prošli glavnim gradskim zname-nitostima i ulicama pa, nažalost, pomalo mutna sjećanja pišem ove retke, ali mnogobrojne snim-ljene fotografije vraćaju misli na trodnevno put-ovanje. Krenuli smo u petak navečer i vozili se nešto više od dvanaest sati uz kraće usputne stanke za odmor. Imali smo i govornu pratnju našeg vodiča koji nam je sve važno o Beču ispričao u autobu-su. Jutarnji sati i pokoje kapi kiše dale su nam do znanja da smo u predgrađu Beča te da naša mala, kratka, ali slatka pustolovina počinje. Gotovo trčeći kroz grad, imali smo prilike posjetiti njegove brojne znamenitosti, ušetati i u one male ulice koje vode do još boljih mjesta. Smjestili smo se u Hotel eu-ropa House u nešto mirnijem dijelu grada. Navečer je slijedila zajednička večera u središtu grada u nekom od restorana. Večernja šetnja do restorana elegantnom i skupom ulicom Graben koju prožima zvuk uličnih svirača pruža osjećaj radosti, a kad na njenom kraju ugledate Katedralu sv. Stjepana, sjedište bečkog nadbiskupa, ostanete oduševljeni. Poslije večere imali smo slobodno vrijeme u gradu. Nešto manja grupa iz 3.c odlučila se za Starbucks koji je moguće naći iza svakog ugla. Primijetili smo da nema zabave u gradu za maloljetnike pa smo se vratili u hotel. U nedjelju, nakon odjave iz hotela,

put nas je odveo na božićni sajam ispred gradske vijećnice. A tada počinje još jedno naše samostalno, kratko i nadasve zanimljivo lutanje Bečom. Krenuli smo natrag u centar, tražeći mjesta za shopping, jer shoppinga nikad dosta. Cijene su nešto skuplje nego u nas, ali prihvatljive. Predahnuli smo u vrlo poznatom ribljem fast foodu, Nordsee. Ovdje su naši novčanici jedva preživjeli, naručili smo mnogo, a pojeli ništa. Sajam smo napokon iskoristili za još malo zabave, kupnju božićnih ukrasa i uživanje u slasticama. Nažalost, kuhano vino ne toče malol-jetnicima pa smo se morali zadovoljiti punčem. Po-sljednja postaja dana bio je dvorac Schonbrunn. U večernjim satima ovaj dvorac diše božanstvenom atmosferom. Njegovo dvorište obasjano je svjet-lom, a zrak ispunjavaju mirisi hrane i pića s božićnih štandova. Dvorac Schonbrunn bio je ljetna reziden-cija dinastije Habsburg, a danas je dio UNeSCO-ve baštine. Kad se sada osvrnemo na naše malo put-ovanje, sjetimo se nekoliko ključnih riječi: božićni ugođaj, predivna atmosfera, dobra hrana i piće i do-bro društvo. A kad nas pitaju po čemu najviše pam-timo ovaj grad, sa sigurnošću možemo reći da su to njegovi parkovi. Takvo savršenstvo ne nalazi se lako, u njima je utkana umjetnost, baš kao i u Straussovu valceru. Grad baroka, secesije, umjetnosti i glazbe, bar takvog smo ga doživjeli, ružne strane nismo gledali jer toga ionako imamo kod kuće.

Stela Marinović, 3.c

Grad leži na obalama velikog Dunava, a ime je dobio po ma-loj rijeci Wien. Ring, glavna bečka avenija i jedna od najljepših ulica svijeta, zatvara najuži centar grada. Tuda voze tramvaji kojima se može kružno obići i razgledati to najvažnije središte. Stephansdom, katedrala smještena u srcu grada, postoji već devet stoljeća, a prepoznatljiva je po visokom tornju i šare-nom krovu. Osim ove, Beč nudi velik broj crkava koje se pono-sno diče vremenom u kojem su stvorene. Beč nudi i mnoštvo muzeja koje, nažalost, nismo posjetili.

U gradu vlada savršeni red, u prometu sve funkcionira, sve je na vrijeme, pa tako i u svijetu poznati U-Bahn kojim smo se malo vozili. U Beču ima mnogo Hrvata, Srba i Bošnjaka, pa i ako se iz-gubite, ima ljudi koji razumiju vaš jezik pa se nismo baš napričali stranih jezika. No, ipak smo se izgubili. Nakon sat i pol lutanja i traženja, 3.c pronašao je put zahvaljujući dragim i susretljivim ljudima koji, čim izvadite plana grada i nešto ih upitate, spremno pomažu. Nije zaludu izraz ‘bečka škola’.

adveNT u Beču

Grad baroka, secesije, umjetnosti i glazbe

Malo nas je, ali nas ima!

26 27

U sklopu programa predmeta koji obuhvaćaju terensku nastavu i or-

ganizaciju izleta, učenici Turističke i ugostiteljske škole i njihovi nastavnici

Nataša Mrđenović, Maja Milošević i Nikša Grabovac kao vođa puta i

organizator izleta, posjetili su Boku kotorsku (Perast, Kotor i Budvu)

slijedeći tako tragove hrvatske kul-ture i katoličanstva na području

susjedne države. Vodič kroz povijest opstojnosti Hrvata na ovom području

bio je Ivica Biskupović koji je u ime Hrvatskog građanskog društva Crne Gore naglasio kako se Hrvati kao au-tohtoni narod u Crnoj Gori spominju

još u dokumentima Biskupskog arhiva u Kotoru 1431. i u kontekstu

uporabe glagoljice u crkvenim obre-dima, svojinsko-pravnim odnosima

ili sudjelovanju u bitkama protiv Turaka. Msgr. Srečko Majić upoznao

je učenike s nastankom Gospe od Škrpjela i njenom tradicijom koja se obilježava svake godine 22. srpnja,

kad Peraštani organiziraju Fašinadu, hodočašće brodicama i obred nasi-

panja kamenja oko otoka. Matea Ban, 3.c

TERENSKA NASTAVA U BOKI KOTORSKOJ

trag hrvatstva

BISER MORA, GASTRONOMSKI FESTIVAL U ORGANIZACIJI SAVEZA KUhARA MEDITERANSKIh I EUROpSKIh REGIJA

Priznanje i pohvale u pripremi večereU organizaciji SKMeR-a (Saveza kuhara mediteran-skih i europskih regija) u Supetru na otoku Braču od 28. ožujka do 1. travnja održan je 7. Biser mora, gas-tronomski festival na kojem je sudjelovalo 250 ma-jstora kuhinje iz sedamnaest europskih zemalja: Hrvatske, Rusije, Italije, Švicarske, BiH, Crne Gore, Makedonije, Turske, Češke, Bugarske, Sloveni-je, Austrije… Nadmetanje se odvijalo u šest kate-gorija. Posebno zanimljivo bilo je natjecanje kuhara-juniora u pripremi jela triju

sljedova u kojem je sudjelovala i ekipa Turističke i ugostiteljske škola Dubrovnik koju su činile učenice Ivana Majkovica, Kristina Radić, Lukša Jerinić, Vinko Cvitanović i njihov profesor Thuri Herceg. U mnoštvu

ekipa osvojili su prvo mjesto za na-jbolje glavno jelo i treće mjesto za sveukupno natjecanje, na što je nji-hov profesor bio iznimno ponosan. Festival je imao i humanitarni dio na kojem je nastupila i ova ekipa za što su dobili priznanja i pohvale u pripremi večere.

Kristina Radić, bivša maturantica

28 29

S arajevo, grad na Miljacki, opjevan u mnogim pjesmama (Halidovim). Tri kul-

ture isprepliću se u jednom gra-du. Još su vidljivi tragovi rata po polurazrušenim pročeljima kuća i zgrada. Jedini je grad na ovim prostorima u kojemu su održane Zimske olimpijske igre 1984. Na okolnim planinama (Igmanu, Bje-lašnici) još se vide skijaške skaka-onice, staze, ostaci žičara, mala olimpijska sela…Kažu da je to bilo zlatno doba Sarajeva. Rat je,

nažalost, na svemu ostavio pe-

čat. Kriza se osjetila pri samom pola-sku iz porta u Gružu. Od planirana tri razreda, iz ovih ili onih razloga, jedva nas se sakupio jedan autobus. Vrijeme je bilo kao izmišljeno za putovanje, pravo proljeće, kraj travnja. Ugodna je bila pratnja naših triju, neuobiča-jeno opuštenih profesorica koje su nas zabavljale, ali i pomalo limitirale u našim planovima. Roditelji kao rodi-telji – savjeta nikad dosta! „Nemoj piti, nemoj pušiti, pazi dobro što činiš!“ Tu nema pomoći. Samo klimaš glavom. Krenuli smo mamurni, svaki sa svojim ‘kušinom’ u zagrljaju. Neki i s medom. Slušalice u ušima. Izmjenjuju se slike prelijepih krajolika doline Neretve i

srednje Bosne. Malo nas je razdrmao i prestrašio bliski susret s pokvarenim kamionom u tunelu. Okrijepili smo se i odmorili u Počitelju. Lijep gradić. Budim se. U Sarajevu smo. Odmah su mi pali na pamet savjeti („Pazi gdje ideš, ne udaljavaj se od svoje grupe, čuvaj dokumente i novce... „). Rastrčali smo se po gradu sa željom da što više vidimo i kušamo u što manje vremena. Naravno da smo prednost dali nadaleko poznatim ćevapima koji su vonjali iz svakog ‘kantuna’. Znajući za našu ekskurziju, vlasnik nas je domaćin-ski primio, ali zbog puno porcija koje su morale biti brzo gotove, napola pečeni ćevapi zapinjali su nam u grlu, ali smo ih ipak ponijeli u hostel. Na ugodnih 25 stupnjeva smjestili smo se u hostel na Igmanu gdje su nas dočekali još uvijek bijeli vrhovi planina. Nakon večere ugodno smo se zabavljali uz budno oči naših profesorica. Ujutro je slijedio posjet čuvenoj

Baščaršiji. A tamo – svi u „markiranoj“ odjeći (lažnja-cima). Mnoštvo ljudi, mirisa i zvukova. Ostao mi je u sjećanju taksist u kratkim hlačama i donjoj majici sa ‘šugamanom’ oko vrata. S našim ‘jaranom’ prijateljski smo ‘proćakulali’ o svemu i puno toga zanimljivog čuli o životu u Sarajevu prije i sada. Sporo se liječe ratne rane. Slijedio je kratak šoping u kojem sam potrošio ionako skroman džeparac na par ‘markiranih’ krpica, a majci sam kupio najpoznatiji suvenir, bakrenu džezvu za ‘oprost grijeha’. Posjetili smo impresivnu džamiju u središtu grada, gdje smo se upoznali sa zanimljivom muslimanskom arhitekturom i običajima. Dosad sam to vidio samo na televiziji. Nakon tri lijepa, ali naporna dana, vratili smo se izmoreni, ali sretni u najljepši grad na svijetu. Teško se bilo opet priviknuti na radnu kolotečinu. Luka Klobasa, 2. c

BILI SMO U SARAJeVU

ćevapi, najupečatljiviji bosanski zaštitni znak

Učenici 2.c sa svojom razrednicom Sandrom Bender

30 31

O d 25. do 31. ožujka četrnaest učenika Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik u pratnji profesorica Ivane Ljubimir i Ljiljane Prce boravilo je na razmjeni učenika u talijanskom gradu Reco-aro Terme i posjetilo njihovu školu I.P.S.S.A.R. Pellegrino Artusi.

Učenici ugostiteljskih zanimanja sudjelovali su u nastavi u kabinetima kuharstva i posluživanja, dok su učenici hotelsko-turističkog usmjerenja sudjelovali na nastavi stranih jezika i recepcijskom poslovanju. Domaći-ni su se potrudili učiniti im boravak što zanimljivijim pa su organizirali obilazak grada, posjet gradskoj vijećnici i primanje kod gradonačelnika, izlete u Veneciju i Veronu. Učenici iz Italije boravit će u Dubrovniku od 15. do 21. travnja.

Matea Ban, 3.c

Učenici Turističke i ugostiteljske škole na razmjeni učenika u Italiji

Razmjena iskustva i lijepih uspomena

Izletnici Turističke i ugostiteljske škole sa svojim profesoricama

Kako god okreneš, Dubrovčani moraju naići na neke skaline

32 33

EKSKURZIJA 2011./2012.

Magla svuda, svuda oko nas...B

aš kao i svi prije nas, i mi smo jedva dočekali svoju ekskurziju. Baš kao i svaka generacija pri-je nas, znali smo da će upravo

naša biti najluđa i najzabavnija. Nismo znali što očekivati, ali znali smo jedno - bit će nezaboravno. Okupljanje na kolodvoru počelo je u popodnevnim satima, a osmijesi su bili na svakom licu. Nismo se vidjeli cijelo ljeto, a sada kre-ćemo na drugi kraj kontinenta zajedno. Mislili smo da nam je dugi put mačji kašalj, jer ipak smo mi mladi, zdravi i veseli. Uslijedilo je više od 24 sata vo-žnje autobusom kroz Hrvatsku, Italiju, Francusku i na kraju - Španjolsku. Znali smo da je put dug, ali smo ipak nepromi-šljeno igrali igrice na mobitelima i slušali glazbu ne štedeći baterije. Za 5-6 sati baterije su se ispraznile, a put je trajao još petnaestak sati. Bilo je to duuuuugih petnaest sati. Tko je mogao, spavao je, a tko nije.... a nije. Dolazak u Monako bio je kao ulijetanje na filmski set. Ferrariji na svakom uglu! Naši momci osjećali su se kao djeca u tvornici igračaka. Hoda-jući uokolo nismo mogli ne primijetiti da na putu nema ni jednog papirića, ni jedne žvakaće, ni jedne boce. Policajci u bijelom, a Kneževa palača kao Mato-vilkin dvorac. Nakon nekoliko pozerskih slika i prvih kupljenih suvenira, krenuli smo dalje. Monako nam je ostao u sje-ćanju kao inačica svijeta Walta Disneyja. Nakon još nekoliko sati vožnje došli smo u Nicu. Tuš i krevet gledali smo kao u samog Boga, ali nije bilo vremena za odmor. Bila je to prva večer za izlazak. Večera – žali Bože, ali nismo došli jesti, nego zabavljati se. Nica je bila pravo osvježenje za nas. Mladi ljudi posvuda, ulični plesači, zabavljači, tete koje rade pletenice, slastičarnice, kafići, crtači, štandovi, trgovine i sve što čini Nicu onako šarmantnom, osvojilo nas je iz prve. Poželjeli smo ostati u Nici, ali uju-tro je trebalo krenuti dalje. Tek kad je ujutro zazvonila budilica, shvatili smo koliko smo umorni. Strpaj stvari u kofer, zgrabi nešto za doručak, uđi u autobus i nastavi spavati. Lloret de Mar bio nam je nešto stalnije boravište. More nam je bilo blizu, ali more imamo i doma. Nitko se nije kupao. Noći su nam bile

zanimljiviji dio dana. U zadnja dva dana prebacivali smo se s hrvatskog, preko talijanskog na francuski, a baš kad smo pomislili da ćemo slušati i španjolski, iznenadili smo se. Čuti hrvatsku glazbu bio je pravi doživljaj, ali da sve osoblje noćnog kluba govori hrvatski, bilo je van svih očekivanja, pogotovo onda kad ogovaraš konobara koji ti nakon nekoliko trenutaka reče: „Izvolite, moje dame“. Ulazak u suvenirnicu uvijek je bio popraćen hrvatskih pozdravom, a na kraju se uopće nismo trudili govoriti en-gleski. Tulumi do jutra, i to svakog jutra, nisu dobra ideja, ali izdržali smo. Ujutro nam „hrana nije ništa valjala“, a želudac nam je bio „sasvim u redu“. Vraćanje u hotel u 6, a polazak u 9 nije nam baš bilo po volji. Unatoč kiši koja je pljuštala, svi smo nosili sunčane naočale ujutro dok smo se gegali do autobusa. Barcelona nam se svidjela, ali nismo imali snage to pokazati. Drijemanje iza naočala bilo nam je glavna zanimacija, dok je naša vodička nešto pokušavala ispričati. Gaudi je totalni luđak, ipak smo se svi složili. Bilo je tu još puno fotografiranja, kupnje suvenira i traženja najbliže klupe za odmor. Tijekom šetnje oko Sangrade Famile nismo bili sigurni je li stvarno toli-ko velika ili smo mi ipak prilično umorni. Mislim da je u pitanju bilo oboje. Zadnji dan dočekali smo Port Aventuru. Nismo znali gdje početi. Htjeli smo sve. Dvo-satno čekanje za svaku spravu isplati se. Slobodni pad, vlak smrti, stampida, tutuki splash... nismo znali što bismo prije. Srce je ispod brade, ali nitko neće priznati. Bila je to prava injekcija adrena-lina. Htjeli smo još, ali dan je bio prekra-tak. Kad nas je pustio adrenalin, ostao je samo umor. Zbog pospanih očiju, Ma-gične fontane činile su se još magični-jima. Sjedali smo na stubama, pili vodu (za promjenu) i gledali ljepotu fontana. Mogli smo sjedati tamo cijelu noć, ali znali smo da idemo doma. Čekanje na aerodromu kratili smo mišlju da ćemo doći doma i pojesti nešto žlicom. Vratili smo se u Dubrovnik kasno ujutro puni dojmova, ali s malo riječi. Nismo znali što reći svojima doma, osim da je bilo ludo i nezaboravno. Ostalo je povijest.

Marija Obuljen, 4c

34 35

Dodjela njemačke jezične diplome I. –međunarodno priznatog certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1

Dokument kojim se dokazuje JEZIČNA KOMpETENCIJA

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik, zajedno s njemačkom Središnjicom za školstvo u inozemstvu, priredila je u utorak u Hotelu Valamar Lacroma svečani domjenak povodom dodjele njemačke jezične

diplome I. –međunarodno priznatog certifikata o znanju njemačkog jezika na razini A2/B1 - prvoj gen-eraciji trećaša koje su za stjecanje ove diplome pripremali hrvatski profesori njemačkog jezika uz koor-dinaciju njemačke lektorice i to kroz redovnu nastavu. Ovo je značajna novina u Turističkoj i ugostiteljs-

koj školi, matičnoj školi za ovaj program za cijelu južnu Dalmaciju, jer se učenicima pruža mogućnost stjecanja znanja njemačkog jezika i međunarodno priznatog certifikata bez dodatnog pohađanja nastave i bez dodatnih troškova za učenike, roditelje i za školu. Šestogodišnja suradnja s njemačkom središnjicom

rezultirat će ove godine trećom generacijom maturanata koji će, nakon položenog ispita, steći DSD II. certifikat kojim se dokazuje jezična kompetencija na razini B2/C1 zajedničkog europskog jezičnog okvira.

Radi se o ispitu čiji se format sastavlja u Njemačkoj i koji se u cijelom svijetu održava u isto vrijeme, a sastoji se od 4 dijela: čitanje s razumijevanjem, slušanje s razumijevanjem, pi-smena i usmena komunikacija. Prve tri vještine vrednuju se u središnjici u Njemačkoj, a

četvrtu vještinu vrednuje povjerenstvo sastavljeno od hrvatskih profesora njemačkog je-zika kojem predsjedava njemačka lektorica. Kao posebni dio pripreme za ispit organizira se tzv. pilotiranje, probni ispit, gdje učenici mogu neposredno vidjeti kako izgleda pravi ispit. Ispit je diferenciran pa je i ispitni uspjeh diferencirano prikazan na diplomi, i to pre-ma bodovnoj skali koja prikazuje razine jezične kompetencije od A1 do C1 ZeROJ-a. Tako je svakom učeniku dokumentiran njegov individualni uspjeh koji pokazuje u kojim je je-

zičnim vještinama jači, a u kojima slabiji.

PoPis učeNiKa Koji su sTeKli dsd

i. cerTifiKaT

Mario Maždin, Marija Obuljen, Josipa Radoš, Juraj Violić, Toni Jerinić, Lea Lazarević, Dominik

Matijaš, Ivana Anđelić, Niko-lina Butigan, Anđela Petra

Cvitanović, Ivana Knez,Mia Kurtović, Josipa Ljubić,

Andrija Mandić, Jasmina Pelko, Joško Šimunović,

Zrinka Zelenković, Andrija Thon, Ana Marija Tot i Kata-

rina Kolić.

Ovakvo profiliranje kompetencija izuzetno je važno za profesionalnu budućnost naših uče-nika jer na poslodavcu jasan način mogu prezentirati svoje jezične vještine. Značaj ovog

programa najbolje opisuju riječi profesorice Claudije Heller, naše njemačke suradnice, koja svjedoči o enormnom interesu za posao nenjemačkih, osobito visokokvalificiranih poslo-

primaca – inženjera, matematičara, liječnika i IT-stručnjaka – na njemačkom tržištu rada ko-jem upravo nedostaju ovi profesionalni profili. No, ovaj interes praćen je masivnim jezičnim barijerama koje onemogućuju uključivanje u rad i život u njemačkom društvu. Dokaz o vla-danju njemačkim jezikom na razini B1 nudi mogućnost potpune integracije u svijet rada i

skraćuje vrijeme potrebno za dobivanje stalnog boravka u Njemačkoj.

Oni nisu najuspješniji na svijetu, a nisu ni najbogatiji. Oni su naši bivši učenici koji vole ono što rade, izgaraju u svom poslu, daju najbolje od sebe, a uspjeh je došao kao posljedica

toga. Koje je mjerilo “uspjeha na hrvatski način”ako nema materijalne zadovoljštine? Veliki i sretni osmijeh!

Kad pročitate ono što govore i vidite njihova lica, zapitajte se - jeste li vi u svom radu dali najbolje od sebe?

Anamarija Galjuf, 2.a

36 37

Maturirao sam 2008., a razrednica mi je bila Bruna Dizdar. U najboljem sjećanju ostao mi je legendarni Kule, iako moram priznati da sam sa svim nastavnicima imao više nego korektan odnos. U toj školi proveo sam najbolji dio svog života. S prijateljima iz škole imam drugačije odnose; s nekima se družim stalno, s nekima se viđam ponekad, a s nekima se rijetko čujem i vidim. Puno sam prijatelja

stekao tijekom školovanja i teško je baš sa svima ostati u odličnim odnosima. Moja svakidašnjica u Kuvajtu? Probudim se u 15 ili 16 (baš volim spavati!) i onda slijedi rutina kao i kad sam bio doma: kava, ručak i navečer trening pa doma na večeru i spavanje...

Nisam još došao do svog vrhunca. Mislim da netko s 22 godine još ne može biti na vrhuncu jer sigurno ima puno prostora za napredak, pa tako i ja. Mislim da me čeka još puno toga, samo mi treba zdravlja jer me

čeka još puno posla. Životni mi je prioritet biti što uspješniji u svom sportu i raditi sve što je u mojim

mogućnostima da do toga i dođe. Razumijem mlade koji idu u zapadne zemlje raditi i tražiti posao jer je takva situacija kod nas, nema posla, a i plaće su premale da bi ljudi mogli

opušteno živjeti. Kad završe školovanje, ne preostaje im ništa drugo nego tražiti posao

negdje drugdje. Vani je situacija puno, puno bolja i može se lijepo zaraditi. U sportu je ipak

drukčije: ako si dobar, uvijek ćeš imati klub za koji ćeš igrati i koji će brinuti o tebi, iako je i sport dot-aknula ova svjetska kriza, osjeti se lagani pad. Turizam i ugostiteljstvo imaju dobru perspektivu, pogotovo u Dubrovniku, iako cijela Hrvatska ima svoje prirodne ljepote koje su poznate po cijelom svijetu. Čovjek treba biti uporan u onome što radi i imati svoje ciljeve. Ne smije se pokolebati ako naiđe na probleme jer ništa nije lako i ništa ne ide preko noć. Svim učenicima Turističke i ugostiteljske škole poručujem da uživaju u prelijepim danima, dobroj školi i odličnim nastavnici-

ma i da se ne živciraju zbog sitnih problema. Vjerujte, uvijek ćete se sjećati školskih dana i svega što ste tad doživjeli, jer to se ne zaboravlja.

dario MariNović BaKa, PONAJBOLJI HRVATSKI FUTSAL RePReZeNTATIVAC, SVOJU Je KARIJeRU ODLUČIO NASTAVITI U KUVAJTSKOM KLUBU YARMOUK

Samo mi treba zdravlja

38 39

NiKša doBud, VATeRPOLIST DUBROVAČKOG JUGA

I DOBITNIK ZLATNe MeDALJe NA OLIMPIJADI U LONDONU

Za uspjeh treba krvavo raditiM aturirao sam 2006., godinu dana nakon svoje generacije, a

dok sam pohađao redovnu nastavu, razrednica mi je bila profesorica Ivana Ljubimir. U sjećanju mi je ostao profesor

Milan Perić zbog strogoće i stručnosti, odnosa prema radu i disci-plini. Na njegovom satu nije se čula ni muha. Svi su ga se bojali, ali i

poštovali. Uglavnom čuvam lijepe uspomene na srednju školu. Bilo nas je malo mladića, ali je bio pun razred cura. Kud ćeš bolje!

Pamtim i pogled na Grad iz naše učionice. S nekima iz razreda ostao sam u dobrim odnosima, s nekima u površnima, ali kad se

sretnemo, uvijek se srdačno pozdravimo. Recimo da sam prilično dobar s njih desetak. Moju svakidašnjicu čini ustajanje u 8, trening

od 10 do 12 pa odmaranje, nakon čega opet slijedi trening od 18 do 20. Nekad imamo i utakmice popodne, ali u tom slučaju odrad-imo kraći jutarnji trening. Utakmice su subotom pa obično nakon toga izađem vani, a u nedjelju se odmaram. Puno putujem, puno

utakmica odigram tijekom tjedna. Uspjeh ne dolazi preko noći, za uspjeh treba krvavo raditi. U pogonu sam od jutra do navečer,

a sutra opet ispočetka. Nisam došao do vrhunca karijere, ali jedan od vrhunaca je zlato u Londonu. To je najviše što možeš napraviti

u vaterpolu. Ali tu ne zastajem. Pokušat ću naći nove motive, nove ciljeve. Vrhunski sportaš potvrđuje se kontinuitetom, a meni je cilj

još poneka zlatna medalja i još puno pobjeda. Nikad u životu neću zaboraviti doček koji su nam priredili Dubrovčani na povratku iz

Londona. Osim toga, upisao sam i komunikologiju u Dubrovniku koji ću nastojati završiti. Nije lako i zbog obaveza ide sporo, ali

dovest ću ga do kraja. Žalosno je što ne možemo mlade zadržati u Gradu, ali tome je kumovala kriza. Nisam

dovoljno stručan da dajem savjete, ali trebalo bi nešto iz temelja promijeniti, otvarati nova radna mjesta. Kao i cijeli svijet, i vaterpolo proživljava svoju krizu. U sportu je situacija prilično teška, klubovi grcaju u financijskim

problemima, samo je nekoliko klubova koji sportašima mogu redovito isplaćivati plaće. Moramo se svi zajed-

no strpjeti i nastojati što prije izaći iz krize. Ako nas išta može izvući, to je turizam i ugostiteljstvo. Uz sport, to

je jedino po čemu smo poznati i što nam donosi pri-hode. Zato u to moramo ulagati. Moj je savjet mladi-ma da slijede svoje snove i ne odustaju kad naiđu na poteškoće. Samo tako ostvarit će ono što su zacrtali.

kad si talentiran i uspješan,

Svi Se lome oko tebeMaturirao sam 2009., a razrednica mi je bila pro-

fesorica Vlatka Maršić. U najljepšem sjećanju ostao mi je profesor Pero Radulović, ali i profe-

sor Ante Kristić koji mi je predavao jedno 5 predmeta pa sam ga morao zapamtiti sve i da nisam htio. Iz školskih dana pamtim samo ono dobro. Profesori su prema meni bili uviđavni i tolerantni, nastojali su zatvoriti oči na moje česte izostanke zbog treninga i trpjeli su moje bisere. Žao mi je što nisam uspio održati čvrste veze s ekipom iz razreda jer me nema u Dubrovniku, ali ljeti se nekad nađemo, zajedno izađemo i uz piće sjetimo lijepih školskih dana. Moja je svakidašnjica naporna samo onima koji ne vole ovo čim se ja bavim ili kojima je sport stran. Ustajem u osam, slijedi teretana, bazen, jutarnja kava, ručak, odmor pa popodne opet trening koji traje po tri sata. Ne mislim da sam došao do vrhunca svoje karijere, još sam vrlo mlad i pun snage. Moje vrijeme tek dolazi. Napravio sam dosta toga, a najveći mi je uspjeh zlatna medalja na Olimpijadi u Londonu koju sam dobio kao član hrvatske vaterpolske reprezentacije. No, da ne bi sve ostalo na tome, upisao sam u Rijeci i jedan privatni fakultet jer sam svjestan kako treba ulagati u vlastito znanje. U bliskoj budućnosti želim ulagati u vaterpolo i tu dati cijelog sebe, kao što je to svojevremeno dao i moj otac, koji se 1984. također vratio sa zlatnom medaljom s Olimpijade u Los Angelesu. Neću zapostaviti ni studij. Vidjet ćemo kamo će me put odvesti. Imam puno otvorenih vrata. Žao mi je kad vidim kako moji vršnjaci nemaju takvu mogućnost pa moraju napuštati Dubrovnik i tražiti posao negdje na Zapadu. Objektivno, zimi je situacija u Dubrovniku vrlo loša. Sivilo, dosada, očaj, a kad si bez posla, onda je tragedija. Treba mladima dati više prilika i mogućnosti, ulagati u njih. Jedino tada mladi će ostati ovdje. Vo-lio bih da moj Dubrovnik malo živne! Da nije turizma i ugostiteljstva, našeg sunca i mora, već bismo svi umrli od gladi. Ali ništa se novo ne ulaže! Bog nam je dao sunce i

saNdro suKNo, VATeRPOLIST RIJeČKOG PRIMORJA, DOBITNIK ZLATNe MeDALJe NA OLIMPIJADI U LONDONU

more, a stari Dubrovčani – zidine. Odonda nismo ništa napravili. U vaterpolu je situacija povoljna. Ako si talentiran i uspješan, svi se lome oko tebe. No, ne treba visoko letjeti, trebaš se osigurati jer nikad ne znaš što ti nosi budućnost. Zato želim završiti i fakultet. A to savjetujem i svim učenicima Turističke i ugostiteljske škole.

40 41

Mario MiluTiNović, ŠeF KUHINJe U GRAND HOTeLU PARK

Svojim trudom i radom možeš otvoriti svaka vrata

Nakon što je završio srednju ugostiteljsku školu, Mario Milutinović praksu je odradio u Grand Hotelu Park. Pet godina kasnije sa

samo 21 godinu postao je chef kuhinje u ovom po-znatom dubrovačkom hotelu. Chef Mario zavolio je kuhanje još u osnovnoj školi, a kako su mu roditelji radili, često je znao sam skuhati obrok. Isprva su to bile raznorazne paste. Danas Mario uživa praviti jela od ribe i domaće paste, a najdraži mu je stil medite-ranski. Iako mu je kuhanje posao, Mario rado kuha i doma, a omiljeno su mu glavno jelo punjene pa-prike. O sebi Mario kaže: „Maturirao sam 2008., a razrednik mi je bio neponovljivi Mario Kulišić. Osim njega, u sjećanju mi je ostao i profesor Pero Radu-lović. Za Turističku i ugostiteljsku školu vežu me sa-

mo lijepe uspomene. Nisam zadržao iste prijatelje baš zato što puno radim i nemam baš vremena za druženje s njima. Nadam da ovaj posao nije moj vr-hunac i mislim da me čeka još puno toga u životu. Volio bih jednog dana postati vrhunski kuhar, že-lio bih imati svoj ugostiteljski objekt. Vjerujem da bih tada bio još bolji u ovome što radim. Mislim da bi više trebalo ulagati u mlade ljude. U mom poslu stanje je sasvim u redu, ovaj je posao vrlo tražen. Mislim da turizam i ugostiteljstvo imaju ogromnu perspektivu. Zato dubrovačka djeca trebaju upisi-vati ovu školu, ona je izlaz iz ove teške recesijske situacije. Samo treba pratiti srce i ono što stvarno želiš pa ćeš uspjeti u životu. Svojim trudom i radom možeš otvoriti svaka vrata“.

Maturirao sam 2001., a razrednica mi je bila prof. Dubravka Vidlička. Osim nje, u sjećanju su mi ostali profesori Ante Perušina, Vide Prce, Simo Ivanišević, Josip Žuvela, Stijepo

Franušić i Marina Kristić. Od lijepi uspomena izdvojio bih odlazak na Gastro natjecanje i predanost profesora kuharstva da prenesu svoje znanje na nas učenike, što smo mi nerijetko ignorirali.Ostao sam u kontaktu s nekolicinom prijatelja iz razreda koji su ra-de u struci, a često se družim s Ivom Križem koji povremeno pre-daje u našoj bivšoj školi. Imam dvije vrste svakodnevnice, a jedna je dok je hotel otvoren: U tom slučaju, buđenje kreće već u 6 uju-tro, slijedi odlazak na posao do 14, popodne jedva dočekam mali odmor pa povratak na posao oko 18... i tako od prvog dana dok hotel opet ne zatvori. Drugu svakodnevnicu čini spavanje, druže-nje s obitelji i prijateljima koje u sezoni baš i ne vidim zbog posla. U mome poslu ne postoji vrhunac karijere jer uvijek se može bolje. Svakim danom učim nove tehnike rada, nove ideje, a pozicija šefa pogoduje mi da svoje ideje prenesem u djelo i na ljude s kojima radim. Mislim da me čeka još puno dobrih (i boljih) godina od ovih koje su prošle. Prioriteti su mi zdravlje, sigurnost ljudi na poslu koji

rade sa mnom, obitelj. Želim na mlade prenijeti svoje znanje i isku-stvo, unaprijediti (koliko mogu) ponudu i način rada na radnom mjestu, pomoći svim učenicima koji se žele baviti kuhanjem i koji mi dođu na praksu da ih od prvog dana uputim u posao i objasnim kako izgleda život kuhara. Mladi se povode za novcem i to je jedini razlog zašto idu vani, posla ima i ovdje za one koji žele raditi. Na-glašavam RADITI. Mnogim mladima majka i otac omogućuju sve, a kad dođu do zida, bježe iz Grada umjesto da traže ovdje rješe-nje problema. Takvima bi trebalo dati lopate u ruke da se nauče radu, a ne sjedanju po kafićima. Turizam i ugostiteljstvo jedino je što u Hrvatskoj ima perspektivu, nijedna vladajuća stranka to ne može uništiti, Hrvatska je svjetski biser i takva će sigurno i osta-ti. A Dubrovnik je sigurno među 3 do 4 vrhunske svjetske gastro-kulturne destinacije, no uvijek može bolje. Zato je važan rad, rad i samo rad. Savjetujem učenicima (budućim ugostiteljima) da im u praksi, a poslije i u poslu, nijedan zadatak ni dužnost ne budu teški, jer se rad ipak cijeni, iako se često čini kako nije tako. Uvijek ima netko tko gleda i prati što i kako radiš. I nikad ne znaš kad se to može okrenuti na dobro.

ProsPer leNerT, ŠeF KUHINJe U HOTeLU VIS

Važan je rad, rad i samo rad

42 43

Maturirao sam 2003., a razrednik mi je bio Ante Kristić. U sjećanju mi je ostalo dosta nastavnika, ali moram

izdvojiti profesora Josipa Žuvelu, profesoricu Maju Milošević, ravnatelja Antuna Perušinu i jednog od vrhunskih profesionalaca u svom poslu, profesora Milana Perića. Nisam baš ostao posebno povezan s ekipom iz razreda, ne zato što nisam htio, nego zato što sam ri-jetko u Dubrovniku, a kad dođem, posvetim se obitelj i najbližima. S ostalima samo nekad na facebooku izmijenim koju poruku. Moju svakidašnjicu čine snimanja u različitim gra-dovima, letovi avionima, puno novih hote-la, nepoznatih ljudi i država. U to neizbježno spada i vježbanje, sport, održavanje forme, zdrav život, mui tai (vrsta kik boksa) tereta-na, trčanje i učenje jezika. Održavanje tijela lijepim i zdravim nije samo luksuz, za mene je to ulaganje u budućnost. To zahtijeva posao kojim se bavim, ali je i dio suvremenog življe-nja, dio kulture i civilizacije. Mislim da me če-ka još puno toga, temelje sam napravio i sad

sam u položaju u kojem mi se otvaraju vrata. Čekam papire za Ameriku, što je ostvarenje moga sna i izazov karijere. Po europi sam pu-no radio, spomenut ću samo Milano, Pariz, London i Berlin. Gillet fusio prvi je moj veliki posao čije sam bio zaštitno lice, potom Hugo Boss, Olimp košulje u Njemačkoj, Angela Nar-delli odijela, Mercedes benz parfem, donje rublje. Snimio sam i kratki modni dokumen-tarac. Muški modeli plaćeni su manje, ali se ipak razvijamo u usporedbi sa ženskima, čak i brže nego ženski. Muški svjetski top-modeli trenutačno su jednaki ženskima, zadnjih pet godina u rangu smo ženskih poznatih mo-dela. Naravno, Kate Moss, Linda evangelista, Cindy Crafword i Naomi Campbell i dalje su nedodirljive. No, ženski modeli brzo su po-trošni. Počnu vrlo mlade, od 13,14 godina i ra-no završe, oko tridesete, rijetke produže. Ka-ko održavam težinu? Morate poznavati svoj metabolizam, svoju krvnu grupu, sebi složiti prehranu. Proteinska prehrana skuplja je ne-go zdrava hrana. Treba znati kad jesti ugljiko-

hidrate, prije ili poslije treninga, što se jede ujutro, kad trebate probuditi tijelo ugljikohi-dratima. Naravno, u Dubrovniku na maminoj hrani sebi uzmem oduška jer stalno isti pro-gram nije dobar za tijelo. No, ja znam balan-sirati. Za moj posao bolje je ići vani raditi, ov-dje nema sreće. Ja sam za europsku Uniju jer mislim da će se to pozitivno odraziti na našu državu, na grad, na ovu školu. Donijet će nam i olakšice pri zapošljavanju, zato treba ulagati u jezike. Samo moramo početi više njegova-ti radne navike, bolje planirati razvoj ekono-mije zbog mladih koji dolaze. Mladi trebaju ostati ovdje jer bi ovo trebala biti Amerika, no treba poštovati njihove ideje. Turistička i ugo-stiteljska škola je najjača škola u državi i jedi-no može ići nabolje. Ako imate cilj i mislite da možete uspjeti, bilo bi dobro pokušati i vani raditi neko vrijeme. No, morate biti spremni na žrtvu i odricanje, staviti znanje kao svoj prioritet i onda dolazi rezultat. Stoga, ulaži-te u svoje znanje jer je ono neophodno, živi-te svoj san i vjerujte u sebe. Sve je moguće.

aNToNio lujaK, SVJeTSKI MODeL

Živite svoj san i vjerujte u sebe

44 45

Maturirao sam 2004., razrednica mi je bila profesorica Stanka Veraja. Svi su mi nastavnici ostali u lijepom sjećanju, svi su mi pomogli kad mi je bilo najteže. Zato ne bih mogao izdvojiti nijednoga. Zbog mojih pri-

vatnih bitaka, vežu me i lijepe i nelijepe uspomene na školske dane. Svaki dan u školi bio mi je zabavan unatoč tome što sam imao sto problema (novi jezik, nova država, novi način života). No, na svakoj lijepoj uspomeni zahvalan sam svim prijateljima iz razreda i profesorima. Ubrzo nakon završene srednje ško-le put me odveo u Zagreb tako da nisam ostao u vezi s ekipom iz razreda. No, najbolja prijateljica iz tih vremena i sada mi je najbolja pa s njome redovito održavam kontakt. Za druge mogu reći samo da nas je život razdvojio. Svaki dan učim nešto novo i pokušavam naći način za napredovanje. Redovito vjež-bam jogu ili se bavim nekim drugim tjelesnim aktivnostima, povremeno me-ditiram, komuniciram s prijateljima. Tako se socijaliziram, ali nalazim i inspira-ciju za projekte, bavim se svim i svačim preko interneta... A najviše volim kad kuham (više drugima nego sebi, doduše). Nisam još došao do vrhunca svoje karijere. Ako pomislim da sam na vrhu nečega, sumnjam da ću više ići dalje. Stoga se nadam da ću sve do smrti nalaziti novo i truditi se u bilo čemu biti najbolji. Volio bih steći još kakvo novo iskustvo. Ali kako sam nedavno doživio neke promjene u privatnom životu, to mi zaokuplja misli. Svijet se mijenja. Ako

Kazuhiro TaMari, GLUMAC, MODeL, TURISTIČKI VODIČ, A DO TISKANJA OVOG LISTA – TKO ZNA ŠTO JOŠ

probajte razne poslove i ostvarite razna putovanja

okolina neće, čovjek se mora pobrinuti sam ostvariti svoj put. Stoga vjerujem da je dobra stvar što ljudi žele naći bolje mjesto pod suncem negdje na Zapa-du. Nadam se da oni koji ostaju, ostaju zbog ljubavi prema Gradu i rade sve kako bi se poboljšala situacija. Za milijun stvari može se reći kako se moraju promijeniti. Ali prvi korak koji treba napraviti u Gradu jest češće se međusob-no smijati. Osmijeh nam svima treba. Nigdje nije lako, ljudi se žale svugdje, a tako i u mojoj profesiji. Ali ja sam zadovoljan jer vidim još mnogo potencijala da se poboljšam i usvojim nešto novo. Turizam i ugostiteljstvo imaju perspek-tivu ako rastu u kvaliteti i imaju viziju. I država i privatnici ulažu velike novce na „dugoročne“ planove. Zna se zašto to rade i tko tu profitira, ali nema rasta ni vizija. Ako čovjek voli svoj grad, od vrha političke scene do običnog konobara, moći će stvoriti kvalitetnu sliku sebe i Grada. Uložit će truda da se poboljša ono što treba kako bi se jednom vlastita slika idealnog Grada poklopila s okolinom. Dubrovnik će uvijek biti turistički grad, ali pitanje je u kakvom bismo Gradu voljeli živjeti za 10 ili 20 godina. Ne živite u strahu. Ako odlučite otići iz Grada, morate znati zašto. Ako ostajete, morate znati zašto. Probajte razne poslove i ostvarite razna putovanja prije no što se skrasite. Život je prekratak da se čeka iduće ljeto, a predug da se živi kao ugašeno ognjište!

pRIJE NO ŠTO SE SKRASITE

Kazuhiro u reklami za United

colors of Benetton

Glumac za kojeg kažu da se sve promijeni na pozornici

kad se on pojavi

46 47

rad vam neće predstavljati napor

Maturirala sam 2007., a razred-nica mi je bila profesorica hrvatskog jezika Maja Mi-lošević. U lijepom sjećanju

ostali su mi moja razrednica, profesorica francuskoj jezika Marina Kristić i profe-sor Nikša Grabovac. U školi su me dobro

potkovali znanjem iz hrvatskog, engleskog, talijanskog i francu-skog jezika. No, i drugi predmeti bili su mi veoma zanimljivi pa mi nije bilo teško učiti. Stručnost i susretljivost profesora bila je na visokoj razini. Zadržala sam sve

svoje prijateljice iz škole s kojima se i danas družim bez obzira gdje studi-ramo i živimo. Imam uvijek vremena za njih i mislim da su to prijateljice za cijeli život. Radim posao koji volim, no-vinarka sam u Dubrovačkom vjesniku, pišem modni blog i pripremam se za obranu diplomskog rada na smjeru no-vinarstvo Fakulteta političkih znanosti

u Zagrebu.. U slobodno vrijeme družim se s prijateljicama i putujem. Moram završiti diplomski rad kako bih stekla status magistre političke komunikacije i novinarstva i to mi je sad prioritet, a za-tim slijede daljnji izazovi. Želim stečeno znanje primijeniti i dokazati u praksi, že-lim dobiti stalni posao u struci i što više raditi. Mladi ljudi moraju ići na Zapad ako u Hrvatskoj ne mogu naći posao. Trebalo bi im omogućiti da rade i žive u svojoj zemlji, trebala bi se otvarati nova radna mjesta, a ne da žive od roditeljske pomoći. To nije rješenje za budućnost mladih naraštaja. I u mojoj struci sve je teže naći posao, sve je više nezaposlenih novinara. Mi-slim da turizam i ugostiteljstvo imaju velike mogućnosti koje treba iskoristiti na pravi način. Zato treba u to ulaga-

ti. Čovjek treba slijediti svoj san i učiti i studirati isključivo ono što voli. Ako radi ono što voli, rad mu neće pred-stavljati napor. Učenicima savje-tujem da probaju ostvariti dobre rezultate kako bi mogli birati svoje buduće zanima-nje. A Turistička i ugostiteljska škola pruža im više mogućnosti za različita zani-manja.

Jelena hendić, novinarka u Dubrovačkom vjesniku i modna blogerica

Ako radite ono što volite,

Maturirala sam 2007. godine, a razrednica mi je bila Maja Milošević. Srednjoškolski dani ostali su mi u predivnom sjećanju, a najve-ću zaslugu tomu imaju nastavnici koji su s

ljubavlju prenosili svoje znanje i motivirali nas da bude-mo kvalitetni turistički djelatnici i dostojni ambasadori svoga grada. Ja sam zaista voljela učiti pa nisam imala problema ni s kojim predmetom, ali su me ipak više privlačili jezici i strukovni predmeti poput organizacije i marketinga, kao i predmeti za koje se smatralo da su teži, što mi je predstavljalo još veći izazov i motivaciju da budem bolja. Svi su mi nastavnici ostali u divnom sjećanju, pogotovo razrednica koja je bila poput lavice kad nas je trebalo opravdavati ili se izboriti za naša prava. Posebno sam zahvalna profesorima koji su od mene zahtijevali mnogo, poput profesorice Franice Andrijić, profesora Nedjeljka Jančića i mojih mentora za Gastro natjecanje, profesorice Marine Kristić, Nataše Mrđenović i Nikše Grabovca. Moj uspjeh i njihov je uspjeh. Vrlo sam ponosna na sve nastavnike koji su mi predavali. Kad sam počela studirati na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, uvjerila sam se da sam išla u jednu od najkvalitetnijih škola u Hrvatskoj. Svi učenici naše škole imali su zavidno predznanje, pogotovo iz jezika, čime smo se isticali od studenata iz ostalih tu-rističkih škola diljem Hrvatske. Prijateljstva stečena u srednjoškolskim klupama vrlo su mi vrijedna, često se čujemo preko mobitela i društvenih mreža, a vidimo se kad god uhvatimo vremena. Uskoro počinjem raditi u Valamaru kao pripravnik u prodaji pa ću tamo provoditi dosta vremena, a tu je i čitanje znanstvene i stručne literature, dnevnih novosti, pratim vijesti vezane za eko-nomsko stanje u regiji, a ono malo slobodnog vremena što mi ostane provedem u društvu svojih najdražih. Moja karijera tek je počela, ja sam mlada i ambiciozna pa od sebe uvijek očekujem više. Imam više prioriteta koje trebam uravnotežiti, a sada mi je na prvom mjestu poslovna karijera. Imamo izvrsne mlade kadrove, imamo znanje i perspektivu, no fali nam hrabrosti. Potrebno je promijeniti način razmišljanja od komunističkog ka kapitalističkom. Mladi traže posao umjesto da promi-šljaju kako svoje znanje iskoristiti za svoj poduzet-nički pothvat. Za to su djelomično krivi nametnuti stavovi naših roditelja koji su odrastali u takvom društvenom i političkom okruženju, no nadam se da ćemo se što prije osloboditi od takvog načina razmišljanja. Stanje nije nigdje bajno, no treba se truditi i s optimizmom ići naprijed.Turizam je glavni pokretač rasta i razvoja u Hrvat-skoj pa ima perspektivu. Trebamo biti svjesni da bez ulaganja u kvalitetu turističke ponude nećemo biti konkurentni drugim turističkim odredištima. Potrebno je pratiti nove trendove kako bismo ade-kvatno odgovorili na želje modernih turista. Svačiji put je različit, no svatko sebi treba postaviti pri-oritete i usmjereno djelovati prema ostvarivanju svojih ciljeva. Bez kontinuiranog učenja, rada i odricanja uspjeh će izostati, zato savjetujem svim učenicima da ulažu u svoje znanje, uče strane jezike, upišu dobre fakultete. Dok učite, budite svjesni da učite za sebe. U budućnosti to znanje iskoristite i materijalizirajte jer je upravo ono da-nas najvrjedniji kapital.

MATEA DERANJA, pripravnik u prodaji u hotelu Valamar

Znanje je danas najvrjedniji kapital

48 49

Maturirao sam 2004., a razrednica mi je bila Barbara Dulčić, tadašnja profesorica informatike, odličan razrednik i osoba kojoj ste mogli doći s bilo ka-kvim problemom. Bila je i vrlo popustljiva prema

nama, što smo mi kao razred i prečesto iskorištavali. U lijepom sjećanju ostala mi je i profesorica iz hrvatskog jezika Maja Mi-lošević, koja je svojim duhovitim, ali poučnim satovima često razbijala monotoniju dana. A znala je i sve internetske stranice za lektiru pa je bio pravi izazov izvući se ako nisi pročitao za-dano djelo. Ana Matić, profesorica vjeronauka, ostala mi je u pamćenju kao iznimno inteligentna osoba i uvijek spremna za raspravu, i Vesna Kraljević, profesorica matematike, koja me nije štedjela, nego sam se pošteno naradio da prođem njezin predmet. Iako tada nisam bio sretan zbog silne muke oko “dosadne matematike”, dandanas mogu bez problema napraviti kamatni račun i ratu kredita, što je svakako korisno u našoj svakodnevnici. Među ljepšim uspomenama ostala mi je

i učionica, popularni “bunker” (poviše kabineta posluživanja) s malim “balkonom” ispred prozora. Tu smo se često sunčali u proljeće i ljeto. U blizini je bila i popularna “pušiona”, a mjesto je bilo vrlo povoljno za bježanje s nastave. Što se ne bi smjelo raditi. Nažalost, većina moje ekipe iz srednje škole iselila se iz Dubrovnika pa se s njima vidim samo ljeti ili za blagdane. Takav je život, jednostavno nas je sve odvukao u različitim pravcima pa dogovaranje za običnu kavu ponekad potraje i mjesecima. Moj tipičan radni dan započinje u osam sati kad idem na UNI-DU radio gdje sam urednik zabavno-glazbenog programa. Na radiju sam do 14 sati, nakon čega idem doma, objedujem, družim se obitelji ili pođem na kavu. Predvečer oko 18, 19 sati imam probu s Klapom Kaše, nakon koje jurim na radio. Sma-tram da svoje potencijale nisam ni približno iskoristio. Rad na UNIDU radiju ispunjava me, ali to je volontiranje i materijalne koristi nema. Odnedavno sam i ja dio crne statistike od preko 360 tisuća nezaposlenih, što se nadam uskoro promijeniti. Zato mi je prioritet pronalazak posla. Na jesen namjeravam upisati diplomski studij medija na našem sveučilištu, što sam morao odgoditi zbog financijskog stanja. Naravno, i dalje namjeravam sudjelovati na UNIDU radiju, pokupiti još koju nagradu s Klapom Kaše, po mogućnosti zlatnog sjaja. Turizam i ugostiteljstvo uvijek će imati perspektivu u Dubrovniku. No, Dubrovnik je preduboko zaglibio s crusing turizmom. Imidž mirnog, skladnog povijesnog grada bogatog kulturom pokvari desetak tisuća galopirajućih turista s kruzera. Nakon ulaska u europsku Uniju i provođenja Shengenskog sporazuma na graničnom prijelazu u Neumu, bit će kompliciraniji postupak za dolazak do Grada. Unatoč svemu ovome, turizam i ugosti-teljstvo u Dubrovniku mogu ići samo naprijed. Koliko god to zvučalo otrcano i prožvakano, obrazovanjem ulažete u sebe, što će vam kasnije donijeti prednost pred ostalima. Vi koji ste sad u srednjoj školi imat ćete zahtjevnu ulogu u našem društvu za desetak godina. Ne očajavajte i ne predajte se. Izabrali ste najbolju školu.

Ante Tolja, urednik na UNIDU radiju i član Klape Kaše koja je osvojila Zlatni štit s

grbom grada Omiša za prvo mjesto na 46. Festivalu dalmatinskih klapa; oni su apsolutni

pobjednici 33. Festivala klapa Dubrovačko - neretvanske županije i Festivala klapa u

Makarskoj gdje su osvojili prvo mjesto po izboru stručnog žirija

Ne očajavajte i ne predajte se, izabrali ste najbolju školu

Maturirala sam 2009., a razred-nica mi je bila prof. Marijana Batinić. Ne bih izdvojila ni-jednog nastavnika, svi su mi

bili jednako dobri i sve ih se dobro sjećam. Neću nikad zaboraviti prvi dan nastave kad sam zakasnila na prvi sat i uletjela ispričavajući se kako nisam znala gdje je škola pa sam zato promašila stanicu (nisam bila prisutna pri upisu), na što su se svi dobro nasmijali. Neću zaboraviti ni satove kabineta, GASTRO natjecanja i Kamelia kup hrvatskog kuharskog saveza, razmjenu učenika sa školom iz Recuara (Italija). Zadržala sam iste prijatelje, ali kako tijekom cijele godine nisam u Du-brovniku, češće se vidimo ljeti nego zimi. Još ne mogu reći da imam rutinu, svoj ritam, ni neku uobičajenu svakidašnjicu jer često putujem, pogotovo zimi. Ljeti malo spavam, radim cijeli dan i svaki dan, pa i noću po mogućnosti. Ovisno o poslu i umoru, ponekad izađem s prijateljima. Zimi spavam duže, ali opet kuham, smi-šljam nova jela i družim se s prijateljima.

Stela Metković, ČLANICA NACIONALNe KULINARSKe RePReZeNTACIJe I PReDSTAVNICA HRVATSKe NA KUHARSKOJ OLIMPIJADI, DOBITNICA NAGRADe ZA NAJBOLJe GLAVNO JeLO PRIPReMLJeNO NA HRVATSKOM KULINARSKOM NATJeCANJU ZLATNA DUNJA U KUTINI

Radite samo ono što ste izabrali sr-

SMIJ

EhOM

Znamo čak i planinariti na Sniježnicu i Ili-jin vrh u Konavlima pa poslije na ognjištu pravimo roštilj. Stanku između natjecanja ove godine iskoristila sam za posjet prija-teljima u Belgiji i rodbini s mamine strane u Njemačkoj. Ne mislim da sam došla do svog poslovnog vrhunca, ovo je tek po-četak. Prioritet mi je daljnje napredovanje u struci. Željela bih raditi na sebi, učiti i primati nova znanja. Imamo svoj obitelj-ski restoran “Monika” u Moluntu. Voljela bih otvoriti još jedan s oko 70-80 mjesta da možemo svakom pojedinom gostu pružiti ono što traži - kvalitetu. Probala sam ove zime naći posao u Njemačkoj. Poslodavac je bio zadovoljan mojim ra-dom i htio me zaposliti, no kad sam rekla da ću se na ljeto opet vratiti u Hrvatsku, rekao je da ne prima radnike na kratke rokove, nego minimalno na godinu do dvije. To je zato što takvi poslodavci ulažu u edukaciju svojih radnika, što je u Hrvat-skoj rijedak slučaj. Kuharima preporučuju da otkrivaju druge načine rada, tehnike, upoznaju druge namirnice koje su ne-

dostupne ili teško dostupne, da prošire znanja i vidike. Hrvatska bi trebala više ulagati u edukaci-ju učenika i zaposlenika. Hrvatski

proizvodi trebali bi se lakše i povoljnije nabavljati, proizvođače kvalitetne robe i potrošače treba bolje umrežiti, pogotovo one lokalne. U našem restoranu koristimo svoja domaća vina, maslinovo ulje, povr-će iz vrta lokalnih proizvođača i svojeg, predivnu divlju jadransku ribu, rakove, školjke, lignje, meso, začinsko bilje djelo-mično samoniklo ili iz vrta. Takvo što se postiže samo u malim restoranima. A to ljudi traže, to daje kvalitetu. Takvo ugosti-teljstvo ima perspektivu. Ako želiš uspjeh, moraš dobro, dobro uprijeti. Ja radim od sredine svibnja do 15. studenoga po 13, 14 sati dnevno bez slobodnog dana. A zima je tu da se predahne malo. Turizam i ugostiteljstvo imaju perspektivu samo ako daju kvalitetu. Novim naraštajima naše škole savjetujem da skupe što više znanja, jer će im trebati. Poštujte svakoga i nemojte se inatiti. Mislite svojom glavom i mislite dobro. Radite samo ono što ste izabrali srcem i osmijehom, u suprotnome - mijenjajte nešto!

50 51

Maturirao sam 2012., a razred-nica mi je do kraja 1. polu-godišta 3. razreda bila prof. Nikoleta Đuho Milun. Kad je

ona pošla na porodiljni, za razrednicu su nam dodijelili prof. Amaliju Milohnić. Ne bih rado izdvajao nekog nastavnika, jer mi je svaki ostao u sjećanju na svoj način, a posebno oni koji su s nama bili sve četiri godine. Čuvam uistinu lijepe uspomene na ovu školu, a prisjetim ih se svaki put kad pogledam s prozora susjedne sobe, jer iz nje puca pogled ravno na našu školu. Uspomena ima raznih, od rastanka s razrednicom Ni-koletom Đuho Milun, kad su pale i suze pa do onih iz prvog razreda kad sam se pitao: “Majko moja mila, gdje sam ja ovo došao? Koji su ovo likovi oko mene?”. Nezaboravna je bila i ekskurzija u Grčku pa norijada i rastanak od škole. Čini mi se smiješnim kad se sjetim da sam u prvom razredu srednje jedva če-kao da završi četvrti razred i da otiđem fakultet, a sad kad sam upisao fakultet, rado bih se vratio u srednju. S većinom iz razreda čujem se redovito, s nekima češće, s nekim samo oko blagdana. No, neke još vidim po Gradu, jer su tu na studiju ili su se zaposlili. Svakako, uvi-jek nađem vremena za njih, pogotovo oko blagdana, kad su gotovo svi došli u grad. Moja svakidašnjica? Ustajanje je u 6 i 30, misa u 7, nakon mise slijedi molitva pa doručak. Nakon doručka, koji obično završava oko 8, imamo slobodno do 10 sati kad nam počinje novicijatska škola (u njoj učimo o redu, povijesti reda, Crkve itd.), onda u 11, 45 ide molitva, u podne i 15 ručak, a nakon ručka imamo slobodno do 17,30 kad imamo krunicu. Potom slijedi molitva u 18,45 pa večera, a onda smo slobodni sve do 21,30 kad imamo zadnju molitvu u danu, pove-čerje. U ovom mom životnom izboru nemam nekih vlastitih ambicija, moj jedini cilj jest postati svećenik i redov-nik, dominikanac. Mene čeka još puno toga jer trebam završiti ovu godinu kuš-nje ili takozvanu godinu novicijata, pet

Tonći Ante prizmić, dominikanski novak, lanjski urednik TUŠ-a

Čovjek treba ići onim putem za koji misli da je ispravan

godina Teološkog fakulteta u Zagrebu, a onda, akobogda, i godinu đakonata. Bilo bi mi drago kad bi me jednog dana stavili negdje u neku župu ili neki sa-mostan gdje ću moći raditi s mladima. Ja nemam nekog velikog iskustva, no u ovih malo više od 4 mjeseca novicijata vidio sam da je mladima drago pričati o vjeri, o nekim stvarima koje su škakljive,

Mišljenja sam da su neki poticaji ili sub-vencije jedan od načina kako ih privoljeti da ostanu tu i pokušaju pokrenuti neki vlastiti posao ili slično. Zadnjih godi-na počelo se javljati sve više mladića u dominikance; toliko nas se javilo da su morali proširivati samostan u Zagre-bu gdje žive naši bogoslovi. Jedino mi

je žao što naša biskupija nema zvanja, nema mladića koji bi posvetili svoj život Bogu. Najveći je problem u roditeljima, jer bi svi željeli vidjeti mlade svećenike, nasmiješene, sretne i radosne, ali nitko ne bi dopustio svome sinu poći u fratre ili u “popove”. Čovjek treba ići onim putem za koji misli da je ispravan i treba dobro razmisliti je li to za njega, je li taj poziv za njega. Učenicima naše škole poručio bih da dobro razmisle, da se ne prenagljuju u odlukama i da u svemu sebi daju vrijeme za razmišljanje.

kao što je celibat, seks prije braka i teme toga tipa. A njima se najviše sviđa što nas petorica, koliko nas je u novicijatu, otvoreno pričamo o tome. Bijeg mladih na Zapad u potrazi za bo-ljim životom žalosna je istina od koje ne možemo pobjeći. Oni se nadaju boljem životu i ja im ne zamjeram. Žalosno je što ne mogu naći posao u Hrvatskoj. Mi se žalimo da nam je država u tolikim problemima, ponajprije financijskim, a mlade snage, oni koji bi mogli nešto promijeniti i pokrenuti, odlaze iz države.

52 53

isto vrijeme. Vjerujem da će taj dan biti nezabora-van. Kako izgleda moja svakidašnjica? Imam vre-mena za sve i to me veseli. Obožavam svoj posao i svakidašnje obveze. Moram priznati da svaki dan idem sa smiješkom na posao, što u današnje vri-jeme nije baš česta pojava. Radim na radiopostaji kao voditelj, novinar, a uskačem povremeno i u marketing. ekipa mi je fenomenalna, što je jako bitno, pa posao ni u jednom trenutku ne pati. Slobodno vrijeme provodim s obitelji, prijateljima i ne smijem zaboraviti, u šetnji sa psom. To mi je

postala najdraža vrsta opuštanja. Nisam došla do vrhunca svoje karijere, ma ni do pola. Ima još puno toga što želim napraviti. Za sada sam vrlo zado-voljna i ne bih ništa mijenjala. Sve do sada postigla sam svojim radom i trudom, a sigurna sam da će tako biti i u budućnosti. Koji su mi životni prior-iteti? Želim postići maksimum u poslu i u životu. Kao djevojčica imala sam puno snova i želja. Većinu sam ostvarila, a ostatak je u tijeku. Želim se izgra-diti kao potpuno samostalna, neovisna osoba, a na odličnom sam putu da u tome uspijem. Nažalost, mnogi traže svoju budućnost izvan Dubrovnika i idu trbuhom za kruhom, u tome vide spas od krize. Život je postao preskup. Vrijeme će pokazati hoće li tamo uspjeti izgraditi svoje sudbine. Osobno mislim da je u redu otići vani na neko vrijeme kako bismo vidjeli što znači zdravo društvo, zdrava ekonomija. Tamo gdje vlada ravnopravnost, za-konitost i gdje se gradi budućnost na zadovoljstvo svih članova društva. Turizam je najveća i najbrže rastuća industrija u svijetu, a Hrvatska ima velike potencijale. Potrebno je ići u korak s vremenom i pratiti svjetske trendove. Svi koji se bave turiz-mom i ugostiteljstvom, neće propasti. No, moramo mijenjati način poslovanja kako bismo osigurali razvoj Hrvatske kao konkurente turističke zemlje. Dubrovnik živi od turizma, i to treba iskoristiti na najbolji mogući način. Zato treba slušati svoje srce. Ako u nešto zaista vjeruješ, velike su šanse da ćeš u tome i uspjeti. Savjet za ostale? Budite pristo-jni, kulturni i nasmiješeni, to otvara mnoga vrata. Ne dajte da vas netko sputava u vašim naumima, slušajte korisne savjete, kad-tad to se zaista isplati. Svakako budite svoji. Do slušanja!

STEp’N’JAZZ

Maturirala sam davne 2003. godine. Raz-rednik mi je

bilo fenomenalni profesor informatike Ante Kristić.

Vrlo draga osoba, i dandanas smo ostali u dobrim odnosima.

Ali kao naaaajbolju profesoricu izdvojila bih Maju Milošević, pro-

fesoricu hrvatskog jezika. Vjerujem da je ostavila fantastičan dojam na svakog učenika. Toliko smijeha, humora, dobrote i pameti u jednoj ženi! Nevjerojatno, ali istinito. Sigur-na sam da smo svi u razredu naučili puno od nje i da će mnogi naraštaji i dalje puno naučiti upravo uz Maju Milošević. Kakve nosim uspomene? Na žalost, nikad neću zaboraviti

riječi jedne profesorice koja mi je rekla da nikad neću uspjeti. Morate priznati da se debelo prevarila. Tu sam gdje jesam i zadovoljna sam ovim što sam do sada postigla. S druge strane, moram priznati kako mi je dala poticaj da idem do vrha. Imala sam mnogo lijepih iskustava. Mogu izdvojiti tri Gastro natjecanja. Putovali smo na Hvar, Rab i u Rovinj. Savršeno druženje zapečatila sam s četiri osvojene medalje, naravno, uz pomoć svojih kolega i ko-legica. Pamtim i manifestaciju Dani kruha u Solinu. Druženja svakako nije nedosta-jalo, a to će mi zauvijek ostati u sjećanju. Nažalost, ne vidim se često s ekipom iz raz-reda. Život nas je razdvojio. Mnoge su se udale, mnogi oženili, imaju svoje obitelji, a ja sam još uvijek u solo-igračica. Veseli me što ove godine slavimo 10 godina mature i što ćemo se svi naći na jednom mjestu u

KATE LUJO, voditeljica Radiopostaje Laus

Treba slušati svoje srce

54 55

Samo ogledanjem sa sličnima

Natjecanje europskih turističkih i ugosti-teljskih škola AeHT-e, europskog udru-ženja hotelijerskih i turističkih škola,

održano je u makedonskom gradu Ohridu od 8. do 13. listopada 2012. Vrijedno je napome-nuti kako je ovo 25. godina skupštine AeHT-e, da je sudjelovalo 30 zemalja, sa 600 sudionika, da se natjecalo 130 škola u 8 disciplina, a da je dubrovačka Turistička i ugostiteljska škola tom prilikom osvojila zlatnu medalju. A ovu su školu, uz njihova ravnatelja Antuna Perušinu, na tom natjecanju predstavljala dva učenika, Adriana Karačić (4.b, hotelijersko-turistički teh-ničar) s mentorom Nedjeljkom Jančićem i Nikša Beloč (4.d, turističko-hotelijerski komercijalist) s mentoricom Ljiljanom Prce. Iako se nije vratio s nagradom, Nikša Beloč ostvario je zapažen nastup u disciplini barske mješavine, a pohvalila ga je i prosudbena komisija. „Ovo natjecanje vrijedilo mi je kao dobra praksa za buduće za-nimanje jer sam tek tamo shvatio koliko znam. Samo ogledanjem sa sličnima možeš procijeniti vlastitu vrijednost“- rekao nam je ovaj učenik. „Sama atmosfera bila je vrlo poticajna. Na ovaj način učenici stječu vrijedna iskustva koja mogu primijeniti i u vlastitu gradu što bi privreda tre-bala prepoznati i poticati“- rekla nam je Nikšina

mentorica Ljiljana Prce. Adriana Karačić natjecala se u disciplini turističke agencije i osvojila prvo mjesto i zlatnu medalju. „Oduševljena sam na-stupom, a ovakav uspjeh nisam očekivala. Samo sam iskoristila priliku i dala sve od sebe. Sa svojim mentorom pripremala sam se za ovo vježbajući kako poslati poruku, kako ostvariti odnos prema prosudbenoj komisiji i ostalim sudionicima i to na nov, otvoren i komunikativan način. Prema standardu AeHT-e taj novi način predstavlja-nja destinacije nije nikad ovako bio ostvaren, a poslije su se složili kako bi to ubuduće trebalo ući u pravila ovog natjecanja“- rekla je Adriana. „Svojim nastupom punim mirnoće, staloženosti i usredotočenosti osvojila je žiri i publiku pa nije čudo što je dobila poziv da nastavi sa školova-njem na uglednom poslovnom londonskom koledžu Declan McDonald. Ponosan sam na Adri-anu jer smo pokazali europi da Hrvatska ima tra-diciju u obrazovanju turističkih djelatnosti i da na tom području imamo i te kako što reći“- rekao je mentor Nedjeljko Jančić. Turistička i ugostiteljska škola još je jednom pokazala kako su Dubrovnik i Hrvatska oduvijek pripadali europskom krugu i da ovakve prilike za nas nisu samo natjecanja nego potvrda naše tradicije i znanja.

Katarina Oberan, 2.a

možeš procijeniti vlastitu vrijednost

Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik osvojila zlatnu medalju na natjecanju AEhT-e u Ohridu

56 57

Već treću godinu za redom Festival vina i gastronomije Dubrovnik 2012. održao se 13. i 14. ožujka u Hotelu La-croma Dubrovnik. Sudionici festivala su bili vinari, uljari,

ugostitelji, proizvođači autohtonih proizvoda koji su skupa s ugostiteljima promovirali autohtone proizvode Grada i Županije. Cilj Festivala je što bolja priprema nadolazeće turističke sezone, kako bi se uz razmjenu iskustava dodatno obogatilo znanje i noviteti u gastronomiji, koje će ugostitelji uspješno primjenjivati u promociji našeg kraja te podizati kvalitetu proizvoda i usluga na veću razinu u odredištu i organizirati druženje i zbližavanje

proizvođača i ugostitelja. Sudionici su degustirali vina, autohtonu kuhinju, ulje i ostale proizvode našeg kraja. Festival je posjetio

veliki broj novinara, ugostitelja, vlasnika i predstavnika restorana, hotela, putničkih agencija, turističkih zajednica, općina, gradova, proizvođača hrane i vina i svih onih čije je profesionalno zanimanje vezano za gastronomiju i enologiju. Naravno, tamo su bili i učenici naše škole. Kako bi nešto što ima predznak gastro moglo proći bez nas?

Nikoleta Bogoje, 3.c

FeSTIVAL VINA I GASTRONOMIJe DUBROVNIK 2012.

Kako bi nešto što ima predznak gastro moglo proći bez nas?

Druženje i zbližavanje proizvođača i ugostitelja

58 59

NATJeCANJe ŠŠK SReDNJIH ŠKOLA

A IMAMO MI I SP RTSKU DUŠU! Kros djevojkeNa županijskom prvenstvu školskih športskih klubova srednjih škola u krosu u kon-kurenciji djevojaka koje je odr-žano 14. studenog 2012. na Gradskom stadionu u Lapadu postignuti su sljedeći rezultati:4. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turi-stička i ugostiteljska škola Du-brovnik 30 bodova

Badminton djevojkeŽupanijsko prvenstvo školskih šport-skih klubova srednjih škola u badmin-tonu za djevojke odigrana je u 23. ožuj-ka 2012. u športskoj dvorani Osnovne škole Marina Držića Dubrovnik. Rezul-tati:3. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik 0:2

MALI NOGOMET Na županijskom prvenstvu školskih športskih klubova srednjih škola u ma-lom nogometu za mladiće koje je odi-grano 19. 12. 2012. postignuti su slje-deći rezultati:PolufinaleTuristička i ugostiteljska škola – Gimna-zija Dubrovnik 3 : 1Utakmica za 1. mjestoTuristička i ugostiteljska škola - SŠ P. Še-gedina Korčula 2 : 0Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Tu-ristička i ugostiteljska škola DubrovnikSkupina “B” - 21. 11. 2012. u 12,45 sati Športska dvorana Dubrovnik Turistička i ugostiteljska škola - Pomor-sko-tehnička škola 3 : 2 1 : 1 (0/)Utakmica za 1. mjestoekonomska i trgovačka škola - Turistič-ka i ugostiteljska škola 1 : 2 (1/1)Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Tu-ristička i ugostiteljska škola DubrovnikSkupina “A” - 23. 11. 2012. u 12,45 sati Športska dvorana Dubrovnik Medicinska škola Dubrovnik – Turistič-ka i ugostiteljska škola 0 : 3 (0:1)Utakmica za 1. mjestoTuristička i ugostiteljska škola - Gimna-zija Dubrovnik 3 : 1 (3:0)Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Tu-ristička i ugostiteljska škola Dubrovnik

Odbojka djevojke

Županijsko prvenstvo škol-skih športskih klubova

srednjih škola u odbojci za djevojke održano je 10.

veljače 2012.u Športskoj dvorani u Dubrovniku. Re-

zultati:1. mjesto ŠŠK “Viktorija”

Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik

Natjecanje školskih športskih klubova srednjih škola u košarci za mladiće za 2012./2013. školsku godinuGrupa Dubrovnik „B“ - Športska dvora-na Dubrovnik 26. 11. 2012. u 12,00 sati Dubrovačka privatna gimnazija - Turi-stička i ugostiteljska škola 25 : 47Utakmica za 1. mjestoMuški đački dom Dbk - Turistička i ugo-stiteljska škola 29 : 48Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Tu-ristička i ugostiteljska škola DubrovnikGrupa Dubrovnik „A“ - Športska dvora-na Dubrovnik 29. 11. 2012. u 12,00 sati Pomorsko-tehnička škola – Turistička i ugostiteljska škola 28 : 45Utakmica za 1. mjestoekonomska i trgovačka škola - Turistič-ka i ugostiteljska škola 12 : 25Poredak: 1. mjesto ŠŠK „Viktorija“ Tu-ristička i ugostiteljska škola Dubrovnik

Mladići nogomet skupina A: (Pero Grbić, Borna Tikvica, Nikša Beloč, Nikša Milković, Antonio Čupić, Aleksa Čosović, Zvonimir Čikato, Leo Bogdanović, Kristijan Vuković, Toni Jerinić, voditeljice Anita Prizmić i Matilda Cvjetković Ćosić)Mladići nogomet skupina B(Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša Beloč, Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović, Zvonimir Čikato, Antonio Čupić, Toni Jerinić, Damir Čampara, Leo Bogdanović, voditelj Matilda Cvjetković Ćosić)Mladići nogomet (Pero Grbić, Nikša Milković, Nikša Beloč, Kristijan Vuković, Aleksa Ćosović, Zvoni-mir Čikato, Antonio Čupić, Toni Jerinić, Damir Čampara, Leo Bogdanović, voditelj Matilda Cvjetković Ćosić)Mladići košarka: (Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić, Dubravko Tabaković, Matej Biočić, Luka Putica, Antonio Čupić. Andrija Mandić, Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo, Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić)Mladići košarka: (Božo Katić, Luka Obad, Alen Sarić, Dubravko Tabaković, Matej Biočić, Luka Putica, Antonio Čupić, Tomislav Milutinović, Antonio Šutalo, Leo Bogdanović, Karlo Lonac, voditelj Luko Bijelić)Odbojka djevojke: ( Romana Prce, Matea Batinić, Marijela Prkačin, Petra Bobić, Antonija Vučičević, Ira Prskalo, Maris Butrica, Antonija Kalauz, Marija Đevoić, Šejla Pelko, Marija Sekondo, Daniela Barišić - voditeljica Matilda Cvjetković – Ćosić)Kros djevojke: (Klaudija Dobroslavić, Iva Rudinica, Antea Marić, Andrea Čaveliš, voditeljica Matilda Ćosić)Badminton djevojke: (Mariela Petrović, Anamarija Tot, Lea Zlošilo, Martina Biočić, voditeljica Matilada Cvjetković Ćosić)Pobjednici u šahu su: Alen Čampara, Ilir Sufaj, Karlo Lonac i Marino Radica.

Alen Čampara, 3.c

60 61

NAŠA DUBROVAČKA TRPeZA

Što je na stolu, ponuđeno je

Na gastronomskoj manifestaciji Dubrovačka trpeza 2012. na kojoj su svoju ponudu predstavili brojni

ugostiteljski objekti, hoteli i Turistička i ugostiteljs-ka škola prikupljeno je 28.487 kuna. Ova sredstva

uprihođena su prodajom bonova za kušanje hrane i vina i namijenjena u humanitarne svrhe za pomoć

našem stradalom učeniku Damiru Đuriću. Nikoleta Bogoje, 3.c

I oni će jednog dana biti šefovi kuhinja

62 63

I kako to već tradicionalno ide, podjela potvrda o završenom četverogodišnjem

školovanju u našoj školi prošla je u toplom, veselom i optimističnom tonu. Događaj se odigrao u Hotelu Argentina u srpanjsko predvečerje s pogledom na Grad i zalazak sunca. Zbog posebnosti mjesta priča je dobila i dodir luksuza, a najljepši pogled na svijetu vjerojatno je najava i boljih dana za ovaj grad i povoljnijih vjetrova koji će zapuhati kad ovi naši maturanti jednom počnu raditi.

Tea Poljanić, 3.c

podjela maturalnih svjedodžbi za naraštaj 2011./2012.

Mateo Konsuo, blaženi među ženama

Ana Sentović prima svjedodžbu

Ma što vi mislili o nastavnic-ima, morate znati da u nji-

hovim srcima ima more ljubavi. I to prema kućnim ljubimcima. Zašto? Pa vrijedni su, naprave sve što im se reče, odgovaraju kad ih netko nešto pita, uvijek pristojno pozdrave, pokupe za sobom sve svoje stvari... MORE

LJUBAVI

Marjana Batinić, profesorica hrvatskog jezika i naša knjižničarka sa svojim ljubimcem Samom

Sandra Bender, profesorica knjigovodstva sa svojim

neprežaljenim Duphyjem koje je, na žalost, uginuo

Vesna Kraljević, profesorica matematike sa svojim bea-gleom imena Ro i s ptičicom (zebom) imena Jura

Nikša Grabovac,profesor ugostiteljstva, turizma, sa svojim ljubimcem kozlinom

64

HRVATSKI JEZIKMaturanti s razrednicom razgovara-ju o ekskurziji. Razrednica: “Nemo-jte nositi puno novaca jer ima lopova koji vas mogu pokrasti. I ne samo oni, nego i čistačice. Učenik: “Zar će i one ići?”

Profesorica iz hrvatskog: Koliko dijelova ima Božanstvena komedi-ja? Tri. A koji su to?Pa prvi, drugi i treći!

Koje su pjesme česte u hrvatskom narodnom preporodu? Bludnice i davorije.

Učenik: Djelo završava nekako nezavršeno. Pisac piše kao da on piše to djelo. Kao dijete bio je dječak. On je slučajno rođen. Umro je pred kraj svoje smrti. Nastavnica: Nije ti dobra koncentracija pažnje.

Znak je nešto što se namjerno upotrebljava za izraz nečega.

Uspavanka je vesela pjes-

ma. Učiteljica: Kako se zovu glasovi k,g,h? Učenik:

jedrenjaci (jedrenici).

Nastavnica: Ante, ništa nisi naučio, evo tebi jedinica. Ante: Bolje išta nego ništa.

POVIJESTUčiteljica: Gdje su živjeli praljudi? Učenik: U pećnicama.Za vrijeme II. svjetskog rata pogi-nulo je 1 700 000 mrtvih.Pronađeni su mnogi pronalasci.Živjeli su u IV. stoljeću prije Nove godine.Zavladala je glad, a i nestašica hrane.Sultan je dao zemlju u zavisnosti od zasluga koje je narod zaslužio.

SROMina se pronalazi tako što se ona prvo pronađe.Svi mi imamo oči i čujemo. Ili dođeš ili te nema!Čovjek lakše primi zarazu ako je gladan, ako nije jeo godinu dana.Jesam li ja tebi lijepo rekla da sjediš lijepo kao što i svi ostali stoje!Ante ustani, ti si dobrovoljac. Čujem li se ja pozadi?

Razrednica: Moram vas premjestiti, previše brbljate!Učenici: Nemojte, razrednice, mo-lim vas.Nastavnica: Onda ću ispitivati.Učenici: Razrednice, morate nas premjestiti, molim vas.

BILO KOJI SATNastavnica: ‘Djeco, sutra ćete imati nenajavljeni kontrolni’Još jednom ću ponoviti i više neću. Mada, možda i hoću.Što prije završimo, prije ćemo biti gotovi..Sjedi tamo na mjesto i dođi odgo-varati!Opomenem li te još jedanput, izbacit ću te bez opomene!O njemu zavisi hoće li dobiti jedan ili ide na popravniUradit ćemo zadatak pod brojem A. Ovo sad nema veze što ja pričam.Ova je tabla posljednji krik tehnike.Nisam ja mutav, nego mi se jezik zapetljao iza zuba. Slušate li vi što ja pišem?Upali svjetlo da se bolje čuje.

MATEMATIKA Može biti i kriva površina, ali da je ravna.Funkcija prvo raste pa onda otpada. Ovaj zadatak nema rješenje, ali ćemo ga mi ipak uraditi.Ovaj zadatak ćemo raditi na jed-nom od prethodnih satova.

TJELESNI Sad ćemo vježbati dole u dvorani. Sigurno je hladno kao u paklu.

BISERI IZ ŠKOLSKIh KLUpA