Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću

Lil~ovne umjetnosti i umjetnički obrt

u 19. stoljeću

Nastavljajući načela prosvjetiteljstva i slobodarskog duha polučenog Francuskom revolucijom, devetnaesta je stoljeće epoha brojnih preo bra zbi na svim

područjima europske kulture i civilizacije. U promijenjenim duhovnim, političkim i gospodarskim okolnostima mijenja se i zadaća umjetnosti koja oprimjeruje ulogu čovjeka u toj izmijenjenoj slici svijeta. Austro-Ugarsku je Monarhiju, u sklopu koje su se nalazile Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, sredinom 19. stoljeća zahvatio snažan proces modernizacije usmjeren sistematskoj preobrazbi svih područja života. Hrvatsko se društvo također oslobađa feudalnog sistema (1848.) i prildjučuje vrijednostima građanskih sloboda, ali na gospodarskom je planu proces industrijskog razvitka razjedinjene zemlje na rubu Monarhije tekao prilično usporeno. Buđenjem nacionalne svijesti i sve većim zanimanjem izauzimanjem za nacionalnu kulturu u doba ilirskoga preporoda dolazi do postupnog povezivanja jadranskoga dijela Hrvatske s njezinim kontinentalnim dijelom. Dva dotad uglavnom odvojena kulturna kruga- sjeverni, koji je stoljećima bio dio srednjoeuropske kulture obilježene germanskim utjecajima, i južni, koji se razvijao pod dominacijom talijanske kulture - postupno se povezuju u cjelinu jedinstvenog hrvatskog korpusa koji prema kraju stoljeća postaje sve homogeniji. Kao žarište preporodnih ideja, a posebice nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe, 1868., grad Zagreb sve više dobiva ulogu nacionalnog središta koje privlači podjednako velik broj umjetnika i intelektualaca iz Dalmacije, kao i iz Slavonije i Hrvatskog primorja, uzdignuvši se ubrzo u neprijeporni kulturni, politički i ekonomski centar Hrvatske s odgovara

jućim kulturnim ustanovama.

Celestin Medović, Dolazak Hn;ata na more (1903.). Zag1'eb, Zlatna dvorana Orije/a za bogoštovlje i nastavu

Irena I(raševac

l(ulturne tendencije i ustanove preporodnog i utemeljitelj nog doba

Na povijesnom planu, 19. stoljeće razgraničuje revolucija 1848. god. i dolazak na vlast mladog monarha Franje Josipa I., a u Hrvatskoj konstituiranje prvog »narodnjačkog« Hrvatskog sabora i dolazak na vlast bana J osipa J ela čića. Osobito se u Zagrebu, ali i u drugim gradovima, ubrzano formira nov društveni sloj - građanstvo, čija emancipacija postaje pokretač i kreator društvenih i umjetničkih zbivanja. Na planu umjetnosti, jednako kao i u arhitekturi, u prvoj polovici stoljeća dominira tradicija baroknog klasicizma, a uz nju romantizam i bidermajer koji navješćuje realizam kao odraz važnosti građanstva i njegove uloge u društvu. Drugu polovicu stoljeća obilježava sveobuhvatni historicizam s karakterističnim pluralizmom (neo)stilova. U slikarstvu se privatna i obiteljska sfera, koja je bila temelj bidermajerskog razdoblja, potiskuje u korist reprezentativnosti i velikih javnih narudžbi. U prvoj polovici stoljeća poticaji ilirskog, odnosno hrvatskog narodnog preporoda postaju glavnim čimbenikom kulturnih i umjetničkih težnji . Preporodno doba uspjelo je u Hrvatskoj ostvariti temeljne ciljeve - nacionalno osvještavanje i integriranje najviših društvenih staleža u hrvatsku naciju, i davanje poticaja za osnivanje institucija potrebnih društvu na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam i njegovu formiranju na načelima građanskog liberalizma. Kultura je postala bitnom sastavnicom društvenog konstituiranja i nacionalnog samorazumijevanja građanstva, pa su u to doba u najvećem građanskom središtu, Zagrebu, postavljeni temelji osnovnim narodnim ustanovama kulture: čitaonici, kazalištu i muzeju. Najvažnija ustanova za širenje preporoclnih icleja i kulturno-umjetničkog djelovanja diljem zemlje bila je Matica ilirska, osnovana 1842. (od 1874. Matica hrvatska).

LIKOVNE UMJETNOSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19. STOLJEĆU 485

Njezin književno-umj etnički časopi s Vienac (izlazi od 1869.), u kojem se postupno etablira i likovna kritika, imat će veliku važnost za cjelokupnu ku l turno-umjetničku scenu kasnijeg 19. stolj eća.

U drugoj polovici stolj eća, nakon sloma apsolutizma, za počinj e tzv. utemeljiteljno doba- G1Niinderzeit- koje označuj e razvojni uspon u austrijsko-njemačkom gospodarskom i ku lturnom krugu, ali se analogno s karakteristikama epohe odražava u cijelom europskom prostoru, pa tako i na teritoriju Hrvatske. Utemeljivanjem Sveučilišta i osnutkom Akademije znanosti i umjetnosti (1866.), donacijom slika starih majstora biskupa Josipa Jurja Strossmayera (1868.) te podizanjem palače Akademije (1877.-79.), po planovima vodećeg bečkog arhitekta Friedricha Schmidta, Zagreb se pretvara u aktivno središte intelektualne elite koja razvija znanost i umjetnost ne samo u Hrvatskoj, nego na širem području srednje i jugoistočne Europe. Iz uglavnom crkvene i privatne sfere plemstva i građanstva, umjetnost druge polovice 19. st. izlazi u javnu domenu, osnivaju se umjetnička društva i otvaraju muzejsko-galerijske ustanove koje potiču organiziranje brojnih izložaba i prezentaciju ostvarenja umjetnosti i umjetničkog obrta.

Osobito je pojačano zanimanje za povijesne znanosti, za umjetnost, a posebice baštinu, za njezinu znanstvenu obradu i zaštitu, pogodovalo osnutku muzeja, tih devetnaestostoljetnih »katedrala umjetnosti«. Najstarija muzejska ustanova u današnjem smislu tog pojma na teritoriju Hrvatske je Arheološki muzej u Splitu, utemeljen 182 0. godine. Na poticaj Ljudevita Gaja, vođe ilirskog preporoda, Hrvatski sabor 1836. donosi zaključak o osnivanju Narodnoga muzeja u Zagrebu, koji je darovima rodoljuba otvoren javnosti 1846. Pri koncu s toljeća svi važniji gradovi već imaju muzejske ustanove, Dubrovnik 1872. , Osijek 1877., Poreč 1884., Rijeka 1889. U Kninu je 1893. otvoren Prvi muzej hrvatskih spomenika (danas Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu). Po iskušanom modelu Austrijskog muzeja za umjetnost i industriju u Beču, otvara se 1880. u Zagrebu Muzej za umjetnost i obrt s pri padajućom Obrtnom školom, osnovanom 1882. godine. U Splitu je 1890. počela djelovati Graditeljska, zanatlijska i umjetnička škola, iz čijeg je fundusa nastao tamošnji Pokrajinski muzej za narodni obrt i umjetnosti (današnji Etnografski muzej). Odlazak hrvatskih umjetnika uglavnom na bečku, minhensku ili venecijansku primijenjenu ili likovnu akademiju u tim je obrtno-umjetničkim školama dobio snažnu odskočnu dasku, sve do mogućnosti potpunog školovanja u Zagrebu osnutkom Više škole za umjetnost i umjetni obrt (1907 .) odnosno njezinim podizanjem na rang Akademije likovnih umjetnosti (1921.) . Organiziranjem izložaba, Prve izložbe dalmatinsko-hrvatsko-slavonske, 1864., potom Umjetničke i umjetno-obrtne izložbe, 1879. u Zagrebu, te sudjelovanjem na svjetskim i milenijskim izložbama u Beču, Budimpešti, Kopenhagenu, Trstu i Parizu ostvaren je ponajprije poticaj razvoju umjetničkog obrta, koji, postižući vrlo visoke standarde, čini najznatniji dio umjetničke proizvodnje.

Po svom osnutku u Beču 1850. Sred išnje povjerenstvo za istraživanje i očuvanj e povijesnih i umjetničkih spomenika (K. & le. Central-Commssion zzw E1jorsclnmg und E1'baltung de1' Bauden/emale) imenuje u svim centrima pojedinih krunovina konzerva tore; za Istru je imenovan arheolog i povjesničar Petar Kandler, za Dalmaciju građevinski inženjer Vicko Andrić, a za Hrvatsku i Slavoniju arhivist, povj esničar i pisac Ivan Kukuljević Sakcinski. Na taj je način započela sustavnija skrb za umjetničku baštinu i na tlu Hrvatske.

Kulturni interesi sve jačega i nacionalno sve osvještenijega građanstva rezultiraju osnivanjem Društva umjetnosti (1868., aktivno djeluje od1879.) i pokretanjem prve stručne periodičke publikacije za područje povijesti umjetnosti u H rvatskoj, Glasnika Društva za umjetnost i umjetni obrt (1886.).

Po utemeljenju Društva umjetnosti, a zbog sve veće potrebe za izobrazbom stručnih kadrova, na Zagrebačkom je sveučilištu 1878. osnovana katedra za povijest umjetnosti i klasičnu umjetničku arheologiju, a njezin osnivatelj i prvi predavač bio je Iso Kršnjavi, učenik Rudolfa Eitelbergera,

Vlabo Bu!eovac, Portret Ile Kršnjavija kao predstojnika Ocije/a za bogoštovlje i nastavu, 189 S. Na.fice, Zavičajni muzej

486 LIKOVNE UMJETNOSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19. STOLJEĆU

Vlabo Buleovac, Portret bana D1'agutina Kbuen-1-iedervtiryja, 1894. Zagreb, Hrvatski povijesni muzej

ru 1880. »U politici nam nema normalnim putem više spasa a barem da u kulturnim i materijalnim pitanjima dtgnemo

· ·b 1· d · v J·egovu izvanrednu našu domovmu«, ponaJ o Je o razava n osobnost i zalaganje na području cjelokupne hrvatske kulture i prosvjete, znanosti i obrazovanja. S li ~a. j ~ t~ moralnog i društvenog angažmana pojedinca u poztttvrsttckom d.~lm zrela građanstva , koje je - unatoč kasnijim os~oravan.pma _ ostavilo trajne i neizbrisive tragove u hrvatskoJ kultun du

boko u 20. stolj eće.

Likovno umjetničko stvaralaštvo

U okviru europske umjett1osti 19. stolj eća Hrvatsk~ nije ~okazala neku izrazitiju inovativnost, nego je ostvanla ~e!t~1 nacionalnu•kulturnu obnovu. Na području Hrvatske djelujU

brojni strani umjetnici koji su s ma1~jin~ z.akašnjenjem prvenosili suvremena umjett1ička stremlJenJa rz carskoga Beca, kao ključnog mjesta kreiranja cjelokupnih umjett:ičkih do

gadanja u Srednjoj Europi. Dodiri izm~du Beč: 1 Z~.~r~ba te Budimpešte i Rijeke ili Osijeka postaJU sve ucestai~JI, J. to u oba smjera. Neki od najznamenitijih bečkih umjetl1t~a 19. stoljeća povremeno borave i stvaraju u H~·vatskoj, pn

mjerice slikari Friedrich von Amerlin~ i ~erd~nand Ge?rg Waldmuller ili arhitekti Carl Rosner 1 Fnednch Schmidt. U Beču se kod onodobnog ponajboljeg kipara Antona D ominika Fernkorna naručuj e tada najmonumentalnija skul

ptura podignuta na tlu Hrvatske, konjani čki s.pom~nik ~anu Josipu Jela čiću (1866.). Umjesto Beč~'. u koJen~ J~ r.adw u atelijeru Friedricha Schmidta, za SVOJ !e domrc1l1 djelatn~ polje Zagreb i Hrvatsku odabrao arh1te~t r:erman Bol~:' obnovitelj zagrebačke prvostolnice, suosmvac 1 ~ugogod1s~ nji ravnatelj Muzeja za umjett1ost i obrt i O~rtne skole. Bol~e dovodi brojne suradnike, arhitekte, kipare 1 klesare s razmh strana Monarhije (Hektor Eckl1el, Dragutin Karlo ~ora~, Ignjat Franz), koji se takoder udomaćuj:1 ~l Hrvats~oJ, g~!e ostvaruju najbolji dio svojih opusa . BroJn~ pak umJ~~~cJ JZ Hrvatske školuju se na bečkoj i minhenskoJ AkademiJi !tkovnih umjett1osti, odnosno u bečkoj .Školi umjett1ičk?g obrta,

upij ajući izravno »duh vremena« 1 svu nJ~govu ~t~lsku .sl~ženost koju prenose u domovinu. U prvoj poloviCI stoljeca,

sve do,pojave Vjekoslava Karasa, u Hrv~~.skoj se :.likar.stvo.m i kiparstvom nije bavio nijedan istaknutl)l do~nacr.umjetl:Ik, a na kraju toga stoljeća u Zagrebu će djelovat! brop1e umjetničke osobnosti - niz formiranih slikara i kipara hrvatskoga

odrijetla ili stranaca koji su u potpunosti asimilirani. Stog~, ~a poticaj i zaslugom Vlaha Bukovca i Ise Kršr:jav~jva, arhitekt Herman Bolle izrađuj e nacrte za prve mnJetntcke ~t:lijere izgrađene u Zagrebu na pri!elazuiz 19. ~l 20. stoljece

(danas u sklopu Akademije likovmh. umJetL10~t~~· .· Hrvatska je umjetnost 19. st. doista ponaJVlSe koncentiJ.~

rana u Zagrebu, glavnom gradu i umjetničkon: središ.tu, kop dobiva značenje slično Beču za austrijske zemlJ e. Regwnalna


ža~·išta kultt~re i umjetnosti razvijaju se u većim pola·ajinskim gra~ovrma: Varaždinu, Karlovcu, Rijeci, Zadru, Splitt1 Dub~·~vm~ te Požegi i Osijeku. Prema kraju stolj eća slabi rzrazltl UtJecaj. dvojic.e pokretača hrvatske kulttu·e i umjet

no~.u u ~rugo) polo~rci 19. st., mecenatstvo biskupa Josipa J ur p Strossmayera. l mentorstvo Ise Kršnjavi ja, ali njihove zasl:1ge za podJZanJe umjetničke razine i cjelokupno djelovanJe na kultt1rnom planu ostale su trajne. Istodobno tijeko~1 posljednja dva desetljeća 19. st. hrvatska je nacio;ulna mnJet110St u potpunosti uhvatila korak s Europom.

. ~azdoblje 19. stoljeća simbolički završava Milenijskom rzlo.zbor~1 :1 Bu?~mpešti 1896., za koju je prigodu i zgrađen umJet11rcki pavrlJon po nacrtu mađarskih arhitekata Florisa K~rba i Kalrnana. Giergia (u Zagrebu podignut i prilagođen prema planu arhrtekata Fellnera i Helmera) u ko'e · n . ' J m Je s ve l am us.~jehom izlagala hrvatska sekcija, a čija je željezna konstrukCIJa potom prenesena u Zag·r·eb Ila vel' . . . ' ' Z JU l pOt1CaJ umjetn~ka, i _odlukm.n kontroverznog bana Dragutina Kimena Heder~arya. Tune je Zagreb u osvitu secesije dobio reprezentatrvan izložbeni prostor u duhu historicizma. S _ . . a mo tr~~ mJese~a r~akon glasovite bečke i Zagreb dobiva svoju seceSIJU odvaJanJem grupe umjernika okupljenih oko slikara Vlaha Bukovca od Društva umjernosti i osnutkom Društva hrvatskih umjet11ika (glavna skupština održana je 27. lipnja 1897 .). Kruna. pr.ethodnog razdoblja i najava novog, h1"Vatske modenze, brla Je pak izložba H1"Vatslei salon održana 1898. god. u novootvorenom Umjetničkom paviljonu.

Slikarstvo

~a samom početku 19. st. u slikarstvu prevladava klasicizam Jedn~stavnih, čis:ih oblika, kompozicijske jasnoće i svijetlog

to_nalrtet~. Iz be~ke ~ad~1:1i!e proizlaze brojni slikari koji pr~nose rskustva rz umJet111ckih središta izrazito klasicističke on!.e~1tacije, posebice Rima i Pariza. Na poziv plemićkih obitelJI! crkvenih dostojanstvenika mnogi kao putujući slikari dolazevn~ područje Hrvatske, slikajući uglavnom poru·ete po n.~rudzbr.' ~a klasrcistički stil portreta majestetične imposta

~lJe u ~dJecr po I~?di. empira nadovezuje se ukus bidermajer a, koJI osobrto CIJem naglašeni realizam odnosno individual.nost k~o novu vrijednost portreuwga slikarstva. Kultura bJdennaJera k~r~kteristična je za način života i stil koji odgovara emanc1prranom građanstvu u usponu, a vremenski

se .pokla~a vs razdobljem hrvatskog narodnog preporoda i traJe zakljucno do revoluciJ'e 1848 god U 11ekir d . . . · · 11 se gra o-vuna otvaraJt~. tzv .. n~arske škole (Bii1ge1'liche Zeichenschule) sa_.zadat~om srrenJa likovne kulture među sve obrazovanije pupadmke građanskoga staleža (u ZagTebu 1781 }7 1 · V v • ' ., "-ar ovcu I arazdmu, 1795. RiJ'eci i OsiJ'eku 1800) r· · · L . . .. v . . v v ' ' • ' a 1, UZ lZnllnKU llJec~e l. OSJ~~~e skale, ne odmiču se od prosjeka, dapače ne formiraJu mtJ Jednog izrazi tijeg i znamenitijeg umjetnika.

H:'eclrich von Amer/ing, Portret A/vine Pejačević 1-od. Hzllepmncl-Pranclau, 18 52. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti

. Sačuvani su .. br~jni primjeri klasicističko-bidermajerski!~ p~rtr·eta koJI osrm umjetničke vrijednosti imaju veliko zn~cenJ.e k~o kulturnopovijesni dokumenti koji ponajbolje ocrta~aJu sirku hrvatskog plemstva i mladog građanstva prve

po!ovrce 19 . . st. t.e ~os~b~ce glavnih protagonista povijesnih :brvan!a. Ist~canJe mdrvrdualnih karakteristika i težnja za sto vecom VJerodostojnošću podrazumijeva realizam u slikarstvu bidermajera. Među slikarima tog usmjerenja ističe ~e Antun Keller, koji portretira po Zagrebu i Varaždinu te

rzr~đ~lje oltarne sl~~e u maniri kasnog baroka i ranog bidermaJer a. Johann Kilran Herrlein na samom počethl 19 t -l' ' . . s o J.e~a ~1a}sto:·.ski p~rt~·et~ra članove velikaških obitelji na kla-

srcrstrcki na cm (pmnJence portr·eti članova obitelji Knežević de Szent Il~na, 1801.). Achaz Gottlieb Rahmel zabilježen je kao ?ortreust zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, a Wrlhel~_Aug~st Rieder izrađuje kvalitet11e poru·ete plem~tva na nacm becke akademije u spoju klasicizma i bidermaJera (P01~t1~et H-a11je Bedekovića Komorskog, oko 1822.).

BrOJI1Im su slikarima sjevernohrvatski gradovi bili tek usp~1tne postaje na njihovu »vandrovanju« u potrazi za na

ru?zbama. -r:ako ~ranzJaschke svojim ldasicistički topografskim veduu:Jm ~lrkarstvom ilustrira stare gradove i prirodne z~1ame~1rtosu Hrvatske. Od najznamenitijih austrijskih slikar a beckog kruga u razdoblju bidermajera u Zagrebu


od 1811. do 1817. boravi Ferdinand Georg W aldmuller (1 793 .- 1865.). Po narudžbi bana Ignjata Gyulaya on izrađuje pOI·trete njegove obitelji, koji pripadaju vrlo ranoj fazi W aldmiillerova bogata i raznovrsna opusa. Slikarski znatno kvalitetnija njegova su kasnija djela izrazitoga realizma, poput portreta Sigmunda Ottenfelsa (1834.) i portreta Ane

su·ossmayer (1863.-1864.). Upravo početkom 19. stoljeća velikaški se dvorovi ob

navljaju i dograđuju te do sloma feudalizma sredinom stolj eća postaju stjecišta i žarišta kulturno-umjetničkog života diljem Slavonije. U njima zatječemo brojne slikare koji na poziv slavonske aristokracije kraće ili duže borave u njihovim krugovima, uglavnom portretirajući članove obitelji. T ada vrlo poznati i cijenjeni slikari bečkoga kruga, Anton Zittler, Carl Rahli Friedrich von Amerling, koji je nakratko 182 8. boravio u Hrvatskoj, portretiraju obitelj HilleprandPrandau, vlasteline Valpova, dok Friedrich Johann Gottlieb Lieder, prenoseći francuska ish1stva davidovske škole, slika u velikom formatu grupni portret obitelji Pejačević.

Hrvatski velikaši (Patačići, Keglevići, Pejačevići, Jelačići , Draškovići, Sermagei, Vranyczany Dobrinovići i dr.) istodobno h1puju slike onodobnih znamenitih slikara u Beču te se tako formiraju čitave zbirke koje svjedoče o ukusu i h1lturnoj razini njihovih naručitelja. Najvažnije zbirke slikarstva 19. stoljeća, koje su dijelom dospjele u muzejske zbirke donacijama i otkupima, posjeduju Hrvatski povijesni muzej, Moderna galerija i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, Galerija likovnih umjetnosti u Osijeku, Gradski

Hugo ConTact von Hiitzencl01f, Šuma

z imi, 1865. Osijek, Galerija lilwvnib

umjetnosti

muzej u Varaždinu, Povijesni i pomorski muzej Hrvatskog primorja u Rijeci te Galerija umjetnina u Splitu.

U Osijeku se tijekom 19. st. formira snažno likovno središte kvalitetne i ujednačene slikarske produkcije. Tome je pridonijelo osnivanje risarske škole 1800. god., s prvim učiteljem Anttmom Miintzbergerom te njegovim nastavljačima Franjom i I-lugom Conradom von I-Ič:itzendorfom. Njegujući romantičarska pejzažno slikarstvo idiličnih vizura, oni potiču zanimanje za prirodu i ljubav prema njoj, što postaje jednom od oznaka duha vremena. Priroda postaje omiljena tema i slikari je pohlšavaju što vjernije prenijeti na platno, tako da su, osim realističkog-a portr·eta, važni motivi bidermajerskog slikarstva krajolik, mrtva priroda i cvjetni buket. Uz Huga Conrada Hč:itzendorfa, važniji predstavnik kasnoromantičnog pejzažnog slikarstva, s kojim osječka škola doseže vrhunac, bio je Adolf Waldinger, koji u hrvatsko slikarstvo unosi tzv. Stimmungsimpressionismus (dojmljivost ugođaja), blizak načinu bečkog- slikara Emila Jakoba Schindlera, s kojim osobno prijateljuje. Slikarstvo raspoloženja i ugociajnosti suprotstavlja se hladnoći navirućeg akademskog realizma.

U Karlovcu, jednom od najvažnijih žarišta hrvatskoga narodnog preporoda, djeluje slikar Fridrik Hamerlić, koji prve slikarske poduke daje prvom slikaru hrvatskog podrijetla koji je obilježio 19. st. - Vjekoslavu Karasu (1821.-1858.). Uz skromnu pomoć rodoljubnog mecene iz kruga iliraca, koji je prepoznao talent »budućeg prvog nacionalnog umjetnika«, školuje se u Italiji (Firenca, Rim), usvajajući talijanski akademski neoklasicizam i odlike nazarenskoga


Vjekoslav Karas

Rimljanka s mandolinom (1846.)

Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Unevelik~m i !<"a litativno prilično neuJednacenom opusu pri

pisanom slikaru Vjekoslavu Karasu (1821.- 1858.) izdvaja se prikaz mlade žene s glazbalom na krilu. Jezm profinjeni lik i elegantne ruke odavno

su postali »zaštitni znak« hrvatskog slikarstva 19. stolj eća. Prisutnost Vjekoslava Kar·asa u kulturnoj svijesti i tradiciji likovnoga života Hrvatske do danas je osta la amblematskim mjestom i primjerom tragične sudbine prvoga domaćega slikarskog talenta, koji se, neshvaćen i nepriznat od vlastite sredine te shrvan osobnim unutrašnjim razdorom, utopio u rijeci Korani ljeti 1858. godine.

Karas se pojavio usred preporodnog zanosa ilirizma pothaj trećeg dese tlj eća 19. stolj eća. Rođen je u Kar-


lovcu, a prva slikarska iskustva stekao je u atelijeru tamošnjeg majstora-slikara Fridrika Hamerlića. Na poticaj i sredstvima imućnih sugrađana odlazi na školovanje u Italiju, i to u Firencu i Rim, gdje kopira stare majstore i dolazi pod utjecaj nazarenaca, o čemu svjedoči velika kompozicija Majka izlaže Mojsija na obalu rijeke (1842./43.). D Rimu nešto kasnije nastaje i Rimijanka s mandolinom, vjerojatno jedna od najpoznatijih slika atribuiranih Karasu i jedno od najpopularnijih ostvarenja hrvatskoga slikarstva uopće . Idealizi-

rani lik mlade žene u kostimu rimske Campagne tumačen je i kao alegorija ujedinjene Italije, vjerojatno zbog portretne sličnosti s glasovitom Overbeckovom alegorijom Italije na slici Italija i Ger·manija, naslikanoj oko 1828. Međutim, sl ičnos ti s Overbeckovim slikarstvom zamjetljivije su u stilskom opredjeljenju koje proistječe iz romantičarske čežnje za idealiziranom ljepotom ovjekovječenom u umjetnosti. Nezanemarive su smirenost i koloristička uravnoteženost na Overbeckovoj i Karasovoj slici te način slikanja ruku, koji su potom preuzeli brojni slikari. Riječ je o zrelom likovnom rješenju u kojem se Karas u sretnom spoju utjecaja nazarenaca i talijanskog klasicizma dovinuo do vještine akademizma. Slika je neposredno po dovršetku i dolasku u Zagreb 1847. prepoznata kao nacionalna vrijednost i predana tadašnjem novoutemeljenom Narodnom muzeju (dar trgovca Nauma Mallina), a izlagana je na prvoj Hrvatsko-slavonskoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu, 1864. godine.

Adolf Waldinger, Slavons/ea šuma, 1866. Osijele, Gale1'ija likovnih umjetnosti

slikarstva, vidljive u njegovu remek-djelu Rimljanka s mandolinom (1846.). Po povratku, pedesetih godina 19. st. , radi u Karlovcu i Zagrebu, slikajući pretežno poru·ete snažnog rea lis tičkog naboja i psihološki izraženij eg pristupa, te ga se smatra osnivačem hrvatskog realizma. Najistaknutiji su njegovi poru·eti bračnog para Krešić (1 852.-1856.) te portret Aloisa Duquenoisa (oko 1852.-1856.). Tako se na poru·ete bidermajerskog razdoblja, koji čine ponajveći dio slikarstva prve polovice 19. st. u sjevernoj H rvatskoj, nastavlja portretno slikarstvo Vjekoslava Karasa, koji unosi ponešto talijanskog duha i senzibiliteta, postavivši visoke kriterije i anticipirajući daljnji snažan razvitak modernog hrvatskog slikarstva. Karas se okušao i u historij skom slikarstvu rodoljubno-povijesnih tema, primjerice na slici Oproštaj serežana (185 6.) , koje će svoj vrhunac doseći u kasnijim desetlj ećima ,

no u tome Karas više nije sudjelovao. Od slikara koji djeluju u regionalnim centrima sjeverne

Hrvatske valja spomenuti i Alberta Mos ea (183 5.- 1903 .), rođena u Varaždinu, đaka bečke Akademije. Mose je obilježio slikarstvo sedamdesetih godina 19. s tolj eća nizom portreta na kojima su još vidljivi tragovi bidermajera s primjesama akademskog realizma, a najpoznatiji je njegov portret Ivana Kukulj evića Sakcinskog 1876.).

U Rijeci, koja je 1808. priključena Ugarskoj s posebnom upravom, i u kojoj oživljava snažan kulturni i društveni život

Albert Nf ose, Portret Ivana Ku/euljevića Salecinslwg, 1876. ZagTeb, Hruatslei povijesni muzej


l: kojem se ispr~pleću .~tjecaji što dolaze iz centara srednje Europe s UtJ eCaJima taliJanske kultt1re, formira se ambiciozni slikarski I~·ug kojemu pripadaju Ljudevit Crnojević, AJbert Angelov1c, Ivan Simonetti, Franjo Colombo, Rosa Lem·d i Francesco. (Franj~) Pauer. Svi su se oni okušali u slikanju ~ot:~·eta bi~ermaJersko-klasicističkog akademizma te u reaIIsticnom slikarstvu pejzaža i veduta.

. U D~lmaciji se- unatoč administrativnoj i političkoj odVOJenosti od ostaloga dijela Hrvatske- zahvaljujući brojnim ~llrurnm:.vezama sa sjeverom, uspostavlja snažan preporodm du.h koJI, zračeći iz Zagreba, dopire do najjužnijih dijelova zemlJe. Hrvatska se u 19. st. povezuje kultt1rom. Tri kulrurna središta Dalmacije u 19. st., Zadar, Split i Dubrovnik tra~iciot:~lno njeguju akademski klasicizam talijanske pro~ veJ~IJen~IJe. U Zadru i okolici djeluju Ivan Slcvarčina (Squ-arCina) 1 Frano Salghetti-Drioli (1811 1877) · · 1 · .. . .- . , llaJCJe OVIt!Ja slikarska oso.bnost Dalmacije 19. st., školovan na Akademiji sv. ~uke. u Rimu, a potom na venecijanskoj Akademiji. Osim poviJesmh tema obojica su slikali alegorije, poru·ete i oltarne pale. Splićanin Vinko Drag·anJ·a (1856 1926) v· · . . ' .- . ucw Je na firentmskoJ Akademiji, a osim niza intimnih genre-prizora j portreta (A~ttoportret, 1886.) slikao je takoder oltarne pale.

U novim okolnostima pod kratkotrajnom napoleonskom a potom dugotrajnom austrijskom vlašću dubrovačka ~1ltt1ra .u prvoj polovici 19. st. osjetno stagnira. Skromnim slikarskim opusima javljaju se Petar Ka rušić, Rafo Martini te doseljeni SiciliJ'anac Carmelo Regg·1·o vr·lo dob · . , ar portretist ugledmh Dubrovčana (P01't1'et Luke Stulliia 1801) s·.., .. , , . . , • :t > • • lLLlaCJp ce ~e b1tn~v promiJe.mti potkraj stoljeća. Preporodni je duh SVOJ~ uponste nalaziO upravo u starijoj dubrovačkoj književ

nosti t~ slo~o~a=~lc.oj ~ovijesti i bogatoj umjetničkoj baštini. Stoga l ne cud1 ~IDJemca da dvojica prvaka hrvatskog slikarstvav?ruge polovice 19. st. potječu upravo s dubrovačkog po?rnCJa - Vlaho Bukovac iz Cavtata i Mato Celestin Medović IZ Kune na Pelješcu.

. Na!bogatija. je .liko_vna .kultt1ra razvijena u Zagrebu, u koJen: Isprv~ dJeluJe mz slikara podrijetlom iz srednjoeuropskih sredma, koji se uglavnom udomaćuju u hrvatskom glavnom gradu. ?olazak slovenskog slikara Mihaela Stroya (1803v.- 1871.), skolovanog na bečkoj Akademiji, označava konacno uvodenj~ bidermajerskog portreta koji ponajbolje odgov~ra razdobyu g:r:danskog romantizma te njegovu pre~last tlJek~m tre~eg 1 cetvrtog desetljeća 19. stoljeća . Su·oy Je portretima OVJekovječio plejadu znamenitih I-Irvata svo-

Mihael Stt-oy, Pom-et Đun Jelačića Bužimskog~ 18 31. Zagreb, H1-vatslei povijesni muzej

ga doba, posebice pak tada aktivnih iliraca (Portret Stanica Vra~a, 1841.). J oš jedan Slovenac nakratko je četrdesetih g:~dma 19. st. djelatan u Zagrebu kao portretist - slikar MatiJa Brodnik (1814.- 1845.), koji ipak svojim radovima medu kojima je istaknut portret Ljubice Kukuljević Pisačić ne dose~.e razinu Mihaela Stroya. Ivan Zasche (1825.-18d3.), ~odr:IJetlom Slovak, školovan na bečkoj Akademiji, obilježio Je slikarstvo u Zagrebu i okolici tijekom šestog desetljeća 19. st. Postt1pno uvodeći akademski realizam, on slika oltarne pale, ~ortreti~·a,. a posebno su zapažene njegove već spomenute litografiJe Iz albuma Pm-lc Jznjaves (1853.), pej-

l va1·2· Zascbe, Pm-tre t bana Josipa Jelačića Bužimslcog, 18 57., lcopr;a slzke F. Scbrotzbe7'ga. Zagreb, H1-vatslei povijesni muze;


zažne vedute izrađene po narudžbi nadbiskupa Haulika, na čiji poziv i dolazi u Hrvatsku. Omiljene portretne minijattlre koje i zrađuju purujući slikari doživljavaju svoj posljednji uzlaz pred pojavom fotografije četrdesetih godina 19. st., a u zagrebačkom krugu njihov je glavni zasrupnik slikar mini

ja turistJakov Stager. Iz Praga 1849. u Zagreb dolazi Dragutin Staric (1822.-

1877 .), učitelj risanja, portretist, vedutist, naš prvi muzejski restaurator. Kod Starka poduku dobiva slikarica Fani Danbači-Brlić (1830.- 1883.), čiji maleni opus čine vrsni crteži krajobraza, a s kojom započinje značajan udio žena slikarica u povijesti moderne hrvatske umjetnosti. Karolina Mihanović (1 847 .- 1895.) slika uglavnom portrete i genre pod utjecajem talijanskog akademizma, dok Julijana Erdody-Drašković

Karolina Mibanović, Pom··et sestre Sidonije. Zagnb, I-11-vatski povijesni muzej

(184 7.-190 1.) svojim brojčano skromnim opusom s odlikama dobre minhenske škole sudjeluje u kreiranju hrvatskog slikarstva sedamdesetih godina 19. stoljeća. Od slikarica čiji su opusi maleni, uglavnom izgubljeni i neprepoznati, ističu se crteži Caroline Voikffy AI·mero te ulja na platnu Marijane Ludov ike Miicke-J akabffy.

N jezin otac, J osip Franjo Miicke (1821.- 1883 .), dak bečke Akademije u klasi za historijsko slikarstvo Leopolda Kupelwiesera, na poticaj historiografa i prvog konzervatora u Slavoniji i Hrvatskoj, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, dolazi 1865 . iz Osijeka u Zagreb, gdje nastavlja s portretiranjem, ali započinje i s historijskim slikarstvom u maniri akademskoga realizma . Povijesno slikarstvo, potaknuto okolnosti-

ma oko sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe i već odranije prisutnim zanimanjem za nacionalnu prošlost, započinje

Miickeovom slikom Dolazalc rb-vata, 1868., a popularizira se litografskim listovima i zrađenim po njegovim slikama. Muckeov učenik, Ferdinand Quiquerez (1845.- 1893.), slikar je vrlo neujednačena opusa i raznovrsnog školovanja (kod Karla Pilotya u Miinchenu, preko Venecije do Rima), ali široka spektra tema i motiva. Medu njima - kao uprizorenje duha vremena sedmog i osmog desetljeća 19. stoljeća - izuzet110 mjesto zauzimaju historijsko slikarstvo i alegorijske kompozicije, popularizirane takoder litografijama u boji, primjerice Dolazak I-b-vata k mont (1870.), Antemurale Cl11'istianitatis (1892.) itd. Iako u znatnom zakašnjenju u odnosu na velike europske centre, historijsko je slikarstvo u Hrvatskoj imalo velikoga odjeka . Gotovo svi tada aktivni slikari okušali su se u temama iz nacionalne prošlosti. Quiquerez i Oton Iveković (1869.- 1939.) naslikali su brojne povijesne događaje, koji su, umnoženi putem litografija odnosno oleografija, postali dostt1pni široj publici, a Ivekovićevi radovi poput Rastanka b -inskog i H-an/capana od Kata1'Žne Z1'inske (1902 .), Smrt Pewa Sva6ća (1894.) ili Dolaska H1-vata (1905 .) ušli su u kolektivnu svijest mlade hrvatske nacije.

Minhenskog daka Nikolu Mašića (1852.- 1902.), suvremenici su smatrali najboljim hrvatskim slikarom. Mašić vješto slika idilične pejzaže malog formata, a svojim savskim pejzažima i djelima poput GuNarice na Savi (1881.) začetnik je plenerizma u hrvatskom slikarstvu. Iso Kršnjavi (1845 .-1927 .), koji se nakon početaka u Hotzendorfovoj osječkoj slikarskoj školi usavršava na bečkoj i minhenskoj Akademiji, ostavio je malen, ali znalački slikarski opus u kojemu prevladavaju mrtve prirode i poneki portret, a uspješno se okušao i u grafici. Umjetničku je vokaciju zamijenio političkom, posvetivši se kao ministar kultt1re svim svojim silama izgradnji hrvatskoga kultt1rnog prostora. Kršnjavi, Mašić i Quiquerez prvi u hrvatsko slikarstvo unose realizam minhenske škole pod utjecjem W. Dieza, W. Lindenschmita i, posredno, Wilhelma Leibla.

Najistaknutiji hrvatski slikari druge polovice 19. stoljeća, Vlaho Bukovac (1855.- 1922.) i Mato Celestin Medović (1857 .-1920.), formirani su u inozemstvu, gdje su zarana zapaženi i nagrađivani . Bukovčeva La Grande Iza bila je trijumf pariškog Salona 1882., a Medovićev Bakanal1893. na godišnjoj izložbi minhenske Akademije odlikovan je velikom srebrnom medaljom i s uspjehom izlagan na »Miinchner J ahresausstellung« u Glaspalastu. Nakon povratka u domovinu aktivno su angažirani i prisutni u kulrurnoumjemičkom živom Zagreba, ali i cijele Hrvatske, kao najznamenitiji hrvatski slikari. Bukovac gradi reprezentativnu kuću sa slikarskim atelijerom na tada mondenom »gradilišru« zagrebačke Zelene potkove, na Trgu cara Franje Josipa I. (danas Trg kralja Tomislava 18). Ona postaje stjecište umjetnika, no njezin je mabrtovski ambijent kasnijim intervencijama zauvijek izgubljen, premda u detaljima živi na nekima od Bukovčevih slika i fotografij ama iz tog vremena. Vlahu Bukovca i Matu Celestina Medovića ubrajamo medu glavne predstavnike


4-94- LIKOVNE UMJETNOSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19. STOLJEĆU

Josip Franjo Miicke, Dolazak Hrvata u H1"Vatsku, 1867. Zagreb, H1"Vatski povijesni muzej

Oton Ivelwvić,

Rastanak binskog i

Frankopana od Katarine Z1-inslee,

1902. Zagreb, H1'1Jatski povijesni

muzej

Fe1'dinand Quiquerez,

Antemurale C!J1·istianitatis, ]892. Zagnb,

H1"Vatslei

povijesni muzej

Mato Celestin Meclovi{, Bakanal, 1893. Zagreb, Modema galerija

LIKOVNE UMJETNOSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19. STOLJEĆU 4-95

historijskog slikarstva koji inspirirani temama iz hrvatske povijesti stvaraju neke od najznamenitijih slika svoga vremena. Među njima su Bukovčeva velika kompozicija za zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Ht<Jatslei nm'odni preporod (1895 .-1896.) i alegorija Gundulićev san (1894.), kao i Medovićev Splitslei sabor (1897 .), Dolazak Hrvata (1901.-~3.), Krzmjenje Ladislava Napuijslwg (1905 .) 1 Zantke kralja Zvonimira (1907.). Svojim brojnim religijskim slikama Medović je kr~jem 19. i početkom 20. s.t. dao značajan ?opnnos sakralnom slikarstvu, kao temi koja Je p.olak~ prelazila na marginu umjetničkog zam~ai1Ja. Glavnim poligonom historijskoga slikarstva postaje zgrada vladinog Odjela za. b~?·oštovlje i nastavu, opremljena po zamisli 1 ~rogramu Ise Kršnjavog, a u kojoj su uz poVIJesno slikarstvo Bukovca, Medovića iv Otona Ivekovića zastupljeni slikari Bela Cikoš Sesija (1864.-1931.), glavni predstavnik simbolizma u hrvatskom slikarstvu, te Ferdo Kovačević (1870.-1927.) i Ivan Tišov (~.870.- 1928.), koji su izradili velike alegonJske kompozicije na svodovima.

Crkvena umjetnost tijekom 19. stoljeća ne igra više dominantnu ulogu kao u prethodnim razdobljima, a na hrvatskom prostoru najveći su napori koncentrirani na opremanje novoizgrađene đakovačke katedrale i na ponovno uređenje nakon potresa 1880. obnovljene zagrebačke prvostolnice. Historicistička načelo postizanja cjelovita

Johann Friedrich Overbecle Isz · P " G · e • , . ts z sv. etm na enezaretslemn ;ezeru, lea1'ton za

fi es ku u dalwvac'ko; leatedralz, 1867. Spomen-muzej biskupa J J St e . , Đakovo . . 1 ossmaye1 a,


~

Nikola Ma.'fić,

Guščarica na Savi, ]8 80.181. Zagreb, Moderna galerija

Alexandar Maximilian i Ludovico Seitz,

Vizitacija, fi'eska u interije1~u Đakovac'ke

katedrale, 1883.

umj etničkog djela uvažava se pri izgradnji crkava u kojima se posebna pažnja posvećuje slikarskoj i kiparskoj opremi i dekorativnom oslikavanju. U modu ponovo ulaze oslikani prozori, koji se, u nedostatku djela iz domaćih radionica, uvoze iz cijenjenih radionica u Innsbrucku, Miinchenu i Beču, odakle su, primjerice, vitraji zagrebačke katedrale.

Sakralno slikarstvo toga razdoblja uglavnom slijedi nazarenske postulate koje je zdušno prihvatila i protežirala onodobna Crkva. U tom smislu istaknut je cjelovit ciklus fresaka u đakovačkoj katedrali, koje su 1873 .-1882. - dijelom po kartonima slavnog nazarenca Johanna Friedricha Overbecka (1789.- 1869.) a dijelom u vlastitoj maniri - izveli rimski slikari njemačkog podrijetla Alexander Maximilian i Ludovico Seitz. Izravna ili neizravna nazočnost Overbecka i njemu bliskog kruga nazarenskih slikara (Edward Steinle, Leopold Kupelwieser, otac i sin Seitz) u Hrvatskoj ostvarena je ponajviše zahvaljujući kontaktima s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, mecenom i sakupljačem umjetnina. N azarenski je pokret u Hrvatskoj zapravo zamjetljivu dva

navrata: prvi put ga sa svog rimskog školovanja donosi Vjekoslav Karas, a potom se ostvaruje u sudjelovanju oca i sina Seitza na oslikavanju đakovačke katedrale. U nazarenskom duhu slikaju se i brojne oltarne pale, ali u konačnici nijedan hrvatski slikar nije postao izraziti sljedbenik nazarenaca.

Slikanjem oltarnih slika te oslikavanjem crkvenih i kazališnih interijera freskama bavio se i udomaćeni slikar talijanskog podrijetla Marko Antonini (1849.-1837.), čiji opus do danas nije u potpunosti obrađen i valoriziran, iako je kao rijedak majstor od zanata imao podosta posla po novopodignutim ili obnovljenim crkvama. Dekorativni fresco slikar koji u Hrvatsku donosi iskustvo rada na oslikavanju bečke Votivne crkve bio je Rikard Rojnik, čiji je opus također do

sad manje poznat i uvažavan. Među djelima sakralnog slikarstva 19. st. koja su u pot

punosti ostvarenja hrvatskih umjetnika ističe se unutarnja oprema i ikonostas grkokatoličke katedrale u Križevcima (1895 .- 1897 .) sa slikama Celestina Medovića, Ivana Tišova,

Bele Čikoša Sesije i Ferde Kovačevića .


Vlaho Bukovac

Hrvatski narodni preporod. Svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu

(1895.-1896.)

Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište

N eobarokno Hrvatsko narodno kazalište podignuto je po pro

jektu arhitekata FeFdinanda Fellnera i Hermana Helmera, a njegovu je svečanom otvorenju u listopadu 1895. god. nazočio car i hrvatski kralj Franjo Josip I. Oslikavanje svečanog kazališnog zastora povjereno je tada najistaknuti-

jem hrvatskom slikaru Vlahi Bukovcu koji se nakon uspjeha u Parizu odluči~ nastaniti u Zagrebu, u kojem ubrzo postaje vodeća umjetnička osobnost, pokretač brojnih kulturnih događanja, učitelj i mentor mladim slikarima, koji će zajedno s njim na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. od onodobne kri-

tike zbog prepoznatljive plenerističke kromatike biti pohvalno okarakter· . I Zl -

rani kao »zagrebačka šarena škola«. D kratkoj, ali nadasve plodnoj »zagrebačkoj fazi« Bukovac stvara nekoliko an-tologijskih djela, među kojima i velike alegorijske kompozicije Gundulićev san (Moderna galerija, Zagreb) i Dubravka ~Szepm~v~szeti muzeum, Budimpes~a), ~bJe 1z 1894. god. Lik baroknog pJesmka Ivana Gundulića, klasika dubrovačke književnosti, prepoznali su

~eć ».ilir.ci~< u svom zanosu oživljavanja 1 obJedmJavanja nacionalne kulture. Bukovac, podrijetlom iz Cavtata, pa stoga zavičajni baštinik slavne Dubrovačke Republike, ponajbolje se mogao uživjeti u veličinu i značenje Gunduli

ća ~~ cjel~kupnu hrvatsku kulturu te ga SVOJim sllkarstvom reinkarnirati u su-

·.

Vlaho Bukovac, Predslika za zastor Hrvatskog zemaljskog kazališta. Zagreb, Hn;atski povijesni muzej

4-98 LIKOVNE UMJET NOSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19 . STOLJEĆU

vremenosti kasnoga 19. stoljeća. Stoga je za svečani zastor novopodignutog hrama hrvatske kulture zamislio temu »hrvatskoga Parnasa«, kojom bi oživjela kulturna i književna prošlost, u kojoj starom dubrovačkom pjesništvu personificiranom u Gundulićevu liku odaju priznanje hrvatski preporoditelji donoseći mu pozlaćeni lovorov vijenac. Prikazani su redom slijeva: Ljudevit Gaj, Antun Mihanović, Janko Drašković, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Stanko Vraz, Mirko Bogović, Sidonija Rubido-Erdody, Ivan Kukuljević Sakcinski, Pavao Štoos, Petar Preradović, Antun Nemčić, Vatroslav Lisinski, Fer

do W iesner Livadić, Dragutin Rakovac i Ljudevit Farkaš Vukotinović. U pr-

.. vom planu desno glumci su iz vremena nastanka slike, Adam Mandrović, Marija Ružička-Strozzi i Josip Freudenreich. Raskošnom svijetlom paletom Bukovac je prikazao i mnoštvo uskovitlanih vila i satira, rasutih cvjetnih kitica i girlandi, maslinovih i lovor-vijenaca, palrnovih grana. Prizor je smješten u trijem imaginarnog antičkog (dorskog) hrama, dok se u daljini naziru vedute Dubrov

nika i Zagreba. Motivi preuzeti iz antike, arhitek

tura hrama, mitološki likovi - vile i satiri, prikazani su na iluzionistički način virtuoznim perspektivnim skraćenjima. Glavni lik pjesnika Gundulića, odjeven u grimizni plašt i ustoličen na povišenom tronu, oličuje barokno doba. Li-

kovi hrvatskih odličnika 19. stolj eća, ilirskih književnika i pjesnika, kompozitora i glazbenika, kulturnih pregalaca i političara u ilirskim surkama vjerni su portreti. Uz hrvatsku intelektualnu elitu prikazane su grupe pučana u hrvatskim narodnim nošnjama kako odobravaju njihovu gestu. Cijela slika/zastor veličine 800 x l 000 cm skladno je ukomponirana unutar neobarokne kartuše, a njegovo je spuštanje bilo upriličeno samo za vrijeme najsvečanijih događanja.

Originalni Bukovčev zastor odnedavno je radi bojazni od oštećivanja zamijenjen kopijom, uz obećanje da će restauriran trajno biti izložen u nekom prigodnom prostoru, što do danas nije

ostvareno.

Ivan Stand!, HTvatsko zemaljsko kazalište u Zawebu, Album Zagreb godine 189 5 ., Zaweb, Muzej za umjetnost i obrt

Vlaho Bukovac pri radu na Svečanom zastoru Hn;atskoga zemaljskog kazališta,

1896.

LIKOVNE UMJETNOSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19 . STOLJEĆU 4-99

Zlatna dvorana Odjela za bogoštovlje i nastavu Kralj. zemaljske vlade

( 1891.-1896.)

Zagreb, Opatička ul. 10

Padom apsolutizma hrvatska je umjetnost dobila nove impulse, ide

ološke i političke, te se sa zakašnjenjem od gotovo jednog desetljeća uključuje u tematske trendove historijskoga slikarstva, kojega vrhunac predstavljaju djela nastala prema ideološkom i političkom programu Ise Kršnjavija za Zlaum dvoranu Odjela za bogoštovlje i nastavu, u razdoblju dok je bio pročelnik toga Odjela, od 1891. do 1896. godine.

Srednja i najveća dvorana palače u Opatičkoj ul. 10 na zagrebačkom Gornjem gradu proteže se cijelom dubinom i visinom zgrade, a nazvana je Zlatnom zbog bogate pozlaćene dekoracije u stilu visoke renesanse. Zidove resi šest slika

Mato Celestin Medović, Zaruke kralja Zvonimira, 1907., Zlatna dvorana

jednakih dimenzija (300 x 215 cm) koje predočuju važne datume iz hrvatske povijesti, ali ih treba gledati i kao podsjetnik na trajno prisutna politička i kulturna pitanja. Kršnjavi je obrazložio svoj naum riječima: >>Želio sam da se tu na umjen1ički način izraze svi kulturni temelji na kojima stoji naša nastava : klasična prošlost i kršćanstvo, idealizam i realizam. S toga sam gledišta polazio kada sam odredio, kako se imadu dekorirati dvorane, imenice glavna svečana dvorana. Htio sam da tu slike i skulpture sjećaju na bogoštovlje i nastavu, znanost i umjetnost i na četiri fakulteta sveučilišta, a na stijene da dođu slike iz hrvatske kul-turne povijesti.«

Hrabar presedan u izvedbi tako opsežne i zahtjevne narudžbe bio je odabir »izvođača«. Kršnjavi je većinu

radova - osim već provjerenim veličinama, Bukovcu i Medoviću - povjerio tada vrlo mladim, tek izučenim majstorima umjetničkog obrta (Obrtna škola postoji tek desetak godina) te slikarima i kiparima najmlađe generacije- Beli Čikošu, Otonu Ivekoviću, Ferdi Kovačeviću, Ivanu Tišovu, Robertu Frangešui Rudolfu Valdecu, koji u razdoblju započinjanja projekta u prosjeku nisu imali ni 25 godina. Prema njegovim riječima: »Htio sam da u toj zgradi mladi naši umjetnički početnici nađu prvu priliku, gdje će se osposobiti za velike monumentalne zadaće isto kao što su se umjetnici u srednjem vijeku i u doba renesanse učili na velikim monumentima, gdje su ka-


Palača Odjela za bogoštovlje i nastavu, Zlatna dvorana. Zagreb, Opatic'ka l O

snije i kao gotovi umjetnici radili.« Rezultat je potpuno opravdao povjerenje naručitelja, a materijalnu podlogu pružala mu je autonomija u području prosvjete stečena nagodbom 1868. godine. Visoko estetizirana ustanova političke ili upravne namjene u Hrvatskoj više je rijetkost nego pravilo, pa ova zgrada dostojno potvrđuje dignitet prosvjete i školstva u eri kontroverznog nagodbenog doba i položaja Hrvatske u zajednici zemalja krune sv. Stjepana u Dvojnoj Monarhiji.

Sve je u toj zgradi idealno sažeto u cjelovito umjetničko djelo, integraciju arhitekture, kiparstva i slikarstva, historicističku sintezu, vrhunski Gesamtkzmmverk devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj.

U zemlji oskudnih narudžba, adaptirai1a i obnovljena skromna barokna palača postala je kultno mjesto hrvatske kulture i umjetnosti, spomenik jednog živog i poticajnog doba. Ovim projektom Kršnjavi je zapravo označio vrhunac i kraj historicizma u Hrvatskoj.

Grafika i fotografija

U svim hrvatskim gradovima u 19. se stoljeću razvija bogata tiskarska djelatnost. U Varaždinu 1840.Josip Platzer otvara litografslci atelijer, a 1846. u Zadru djeluje tiskara Giovania Demarchia . U Zagrebu od 1849. djeluje tiskara Ljudevita Gaja, a 1851. tiskaru je otvorio i došljak iz Njemačke, Carl (Dragutin) Albrecht, koji razvija raznovrsnu djelatnost objavljujući niz tiskovina, litografija, ilustriranih knjiga i časopisa . U Zagrebu je od pedesetih godina uspješno radila i litografska tiskara Julija Hiihna koja se ponudom grafičke robe za svakodevnu uporabu, tzv. akcidencija, uklopila u sve veće i zahtjevnije potraživanje industrijaliziranog i trgovačkog društva . Brojni prikazi hrvatskih gradova i krajeva objavlj eni u grafičkim tehnikama u 19. st. odraz su zanimanja za putovanja po onodobno »egzotičnim krajevima«, H rva tskom primorju i Dalmaciji. Medij gra fike- drvopisa, bakropisa, litografije i oleografije - omogućio je, između

ostalog, popularizaciju omiljenih tema iz nacionalne povij esti putem časopisa, knjiga i posebnih otisaka. U tom sklopu osobito je vrijedan niz litografija Josipa Franje Miickea s temama iz stare hrvatske povijesti: Dolazak Hrvata na more ,

Ikonostas grleokatoliNee katedrale u Križev~ima,

(sli!ee: Ivan Tišov, Ferdo Kovačević, Bela Cikoš Sesija, Niato Celestin Medović, drvorezbarski rad: Albe1't Zorinić, Ljudevit Lo?.vy) , 1895.-1897.

Petra Krešimira IV. priznaju za lera/ja, Borba s Tatarima, i druge, iz 1868. Osim njih objavljuju se oleografije (posebno preparirane litografij e u boji) po predlošcima slika s motiv~ma iz hrvatske povijesti Ferde Quiquereza, Otona Ivekovića, Celestina Medovića , Vlahe Bukovca i drugih tadašnjih slikara.

Premda se više slikara, od Karasa do Kršnjavog i Quiquereza, okušalo u grafičkim tehnikama, tek se M encija Clementa Crnčića (1865 .- 1930.) smatra osnivačem moderne hrvatske grafike. Kao đak poznatog grafičara Williama Ungera, zaslužnog za oživljavanje bakropisa u Njemačkoj

i Austriji nakon sredine 19. st., i Crnčić se opredijelio za bakropis, najindividualniju tehniku po načinu izražavanja i mogućnostima kreativne improvizacije. Crnčić je zajedno s Belom Čikoš em Sesijom 1903. u Zagrebu otvorio prvu privatnu slikarsku školu, u kojoj su budući un~etnici po~ut

Tomislava Krizmana, Ljube Babića i Branka Senoe usvapli i temeljne grafičke vještine, a Crnčićevi i njihovi radovi osigurali su grafici na pragu hrvatske moderne ravnopravan položaj sa slikarstvom i kiparstvom. .

Nedugo nakon izuma, u Hrvatskoj se četrdesetih godina 19. st. pojavljuje dagerotipija, prva u nizu fotografskih

Menci Clement Cn1čić, Nedjeljno j utro u Lovranu, 1896. Zagreb, Kabinet grafilee HAZU

LIKOVNE UMJETN OSTI I UMJETNIČKI OBRT U 19. STOLJEĆU 501

Documents

Likovne umjetnosti i umjetnički obrt u 19. stoljeću