LEKSKIKON POJMOVA

7/29/2019 LEKSKIKON POJMOVA

1/35

Hrvoje Turkovi: Leksikon pojmova1 Uz predavanja iz Teorije montae iTipovi filmskog izlaganjaSadraj: PRIZOR 1 TOKAPROMATRANJA/MOTRITE

5

KADAR 10 MONTANIPRIJELAZ

12

MONTAA 13 MONTANISKLOPOVI

15

FILMSKOIZLAGANJE

18

. STIL,STILIZACIJA,RETORIKA

22

I. PRIZOR

sadraj, filmski (oprekovno: filmska forma). 1. Isto to i filmski prizor, prizorpredoen i razabran u filmskoj snimci razmjerno neovisno o promjenamamotrita pod kojimopaamo prizor. 2. Isto to i pria filma, za razliku od siejnih, narativnih postupaka u izlaganju

prie ( naracija). 3. Isto to i filmska tema, odnosno tematska struktura ( tematika/2/),nasuprot aspektima filmskog izlaganja koji nisu tematizirani ( tematizacija). 4. (Takoer:sadraj filma), kratke publicistika informacija o prii filma, odnosno usmeno ili tekstualno

prepriavanje prie filma, odnosno teme filma. U ovom znaenjusadraj nije u opreci premaformi, nego prema realiziranu filmu, ukupnome opaajnom filmskom izlaganju. prizor, dio predoena svijeta na filmu koji se razaznaje i razgledava unutar kadra ili krozniz kadrova (osobito unutarscene koja je odreena kao praenje prizora). Zbog izrezomograniena vidnog polja kadra, u kadru se uvijek se vidi tek dio prizora (prizor u kadru), ostatak senalazi izvan izreza (prizor izvan kadra; tzv. off prostor) i o njemu se saznaje ili pomacima

promatranja (pokreti kamere) ili montano, pomou narednih kadrova (montaa). Prizor ineetiri tipski izdvojiva vida: a) ambijent(u filmskom argonu: objekt), tj. postojan okoli u kojem seodvija zbivanje i zatiu likovi ( scenografija); b) likovi, samodjelatna bia, nositelji zbivanja(likove glume glumci); c) zbivanje (akcija), najee radnja likova, ali i ono to se likovima iambijentu dogaa (radnja se odreuje mizanscenski), te d)predmeti koji se koriste u sklopu radnje,ili koji karakteriziraju likove i situaciju ( rekvizita). Prepoznavanje prizora razmjerno je neovisno ozauzetommotritu jer se, prema definiciji, prizor dade razgledavati s razliitih motrinih poloaja,ali ga bitno odreuje injenica da je uvijek prikazan s nekog pomatrakog poloaja, s nekog motrita(u nekoj vizuri) nadohvat neposrednom razgledavanju. Prizor se tipino imenuje ili premaambijentu (npr. ulini prizor, gradski prizor), ili prema sredinjem zbivanju ili situaciji (npr.prizorrazgovora;prizor nesree; prizor oluje), i tipino se dri sadrajem, sadrajnim sastojkom filma.

ambijent (takoer: scena, scenografija (2), objekt), sveokruujui, postojani, uglavnomnepokretni dio prizora, potporni i okvirni dio za zbivanje i radnju likova. ini gakrajolik, npr. tlo, nebo, more, jezera i rijeke, raslinje; potomgradska sredina: zgrade i ulice,dvorita, parkovi; unutranje prostorije, ivotne i javne i dr. Dva su operativno vana tipaambijenta: eksterijeri interijer, svaki od njih podrazumijeva razliit repertoar atmosferskihuvjeta ( atmosfera) i uvjetuje razliite tipove zbivanja u svojemu sklopu. Pronalaenje

prikladnog ambijenta za scenarijski

1Ovi pojmovi izvaeni su iz FILMSKOG LEKSIKONA, Zagreb: Leksikografski zavod


2/35

Miroslav Krlea (2004).


3/35

planirano zbivanje naziva se ambijentiranje, odnosno arg. usvajanje ambijenta, a ovo,zajedno s prireivanjem, odnosno izgradnjom ambijenta za potrebe snimanja, spada ustvaralako podruje scenografije(1), odnosnofilmske arhitekture.

objekt (takoer: scena/2/), arg. naziv za snimani ambijent, onaj koji e 'igrati' u filmu, tj.u kojem e se odvijati zbivanje filma. Pronalaenje, odnosno mogua izgradnja i

pripremanje objekta/ambijenta spada u posao scenografa/scenografkinje.

lokacija, arg., odreeno mjesto ('adresa') u stvarnosti gdje se odvija snimanje(1), tj.na kojem se nalazi objekt, odnosno ambijent to e se snimati. Termin 'lokacija' ne koristise za studio u kojem se snima, ve samo za snimanje izvan studija. Ako se lokacija nalazi izvanmatinog grada proizvodnje, kae se da se snima 'na terenu' (arg. terensko snimanje). eksterijer (kratica: EXT), 'vanjski' ambijent, tj. prizor 'na otvorenom' (krajolik,ulini prizor, na terasama zgrada i sl.) uz obavezni vanjski, eksterijerni, smjetaj promatrakog

poloaja, toke promatranja. Pri odredbi scene u scenariju i knjizi snimanja obaveznose navodi je li po srijedi eksterijer (EXT) ili interijer. interijer (kratica: INT), unutarnji ambijent (unutranjost zgrade - npr. soba, hodnik,

dvorana - ili neke prirodne prostorije, npr. spilje), pod uvjetom da se promatra 'iznutra', tj. s

toke promatranja smjetene u unutranjosti dane prostorije. Pri odredbi scene u scenariju iknjizi snimanja obavezno se navodi je li po srijedi interijer (INT) ili eksterijer. scenska rekvizita, vrsta rekvizite; predmeti koji obiljeavaju dani ambijent i danuambijentalnu situaciju (vaza, svjetiljka, naslonja, slika na zidu) a mogu se premijetati tijekomsnimanja. Za scensku rekvizitu brinu sescenski rekviziteri, a planiraju je i nadziru

scenografi. atmosfera, vremenski uvjeti, odnosno vremenska obiljeja prizora ili odreenogambijenta u danoj sceni. Obuhvaa: (a) dobne uvjete (atmosfersko doba), tj. je li posrijedi danili no, jutro ili sumrak, ljeto ili zima i sl.; (b) meteroloke uvjete (meteroloka atmosfera), npr. je li prizor sunan, oblaan, vjetrovit,

kian ili snjean i sl.; (c)svjetlosne uvjete ( osvjetljenje) - koji esto ovise i o dobnim i ometereolokim uvjetima - a ovi podrazumijevaju, primjerice, je li u pitanjuprirodno svjetlo iliumjetno, jako ili slabo, usmjereno ili raspreno, mjesno ili ope, meko ili tvrdo i sl.; te najzad (d)

zvukovne uvjete (zvunu, ili ambijentalnu atmosferu), tj. zvunu sliku koja karakterizira daniprizor u danome trenutku promatranja, odnosno karakterizira sam ambijent ( zvuk; ambijentalni zvuk). Atmosfera u pravilu specificira trenutak promatranja (snimanja), temporalno

je odredbena, to je vano i po ue spoznajno i po emotivno doivljavanje prizora, ali i pomontanu konstrukciju (za odravanje montanog kontinuiteta, ili naglaavanje diskontinuiteta).Dobni i meteroloki podaci navode se obavezno uz ime svake scene u knjizi snimanja. ambijentalno svjetlo, sastav i tip osvjetljenja to se doivljava karakteristino zazateeni ambijent, prizorno-vremenski motivirano ( prizor; atmosfera; motrite).Dobiva se preteito koritenjem postojeeg svjetla, uz mogua njegova pojaavanjarasvjetom, ili, u studijskom snimanju, realistikom simulacijom postojeeg svjetla pomourasvjete.

. svjetlo, filmsko, svjetlo koje je posebno iskoriteno i pripremljeno za: (a) osvjetljenjefilmskog prizora, odnosno (b) za njegovo snimanje. Izvor mu je uprirodnom

svjetlu, onome kojemu je polazni izvor sunce ili neka prirodna pojava u prizoru (sunce,vatra, munja, mjesec), ili/i u umjetnom svjetlu, onome kojeg proizvode svjetiljke. Uz to,

pri snimanju se moe rabiti postojee svjetlo, bilo prirodno ili/i umjetno, te posebnafilmska rasvjeta. etiri su temeljne osobine svjetla s kojima se barata pri snimanju.

(i) Smjer svjetla; njime se uvjetuje koje e strane prizornih predmeta biti osvijetljene, akoje u sjeni ( osnovna svjetlosna pozicija). (ii)Intenzitet svjetla, odn. relativniintenzitet pojedinih svjetala; njime se odreuje raspon svjetloe i tame u snimci (kontrast

svjetla; tonalitet svjetla). (iii)Kvalitet svjetla, tj. je li izvor svjetla tokast, uzak, te ima


4/35

za posljedicu tzv. usmjereno (direktno) svjetlo, ili je vei od osvijetljenog predmeta,odnosno izazvan rasprenom refleksijom, uvjetujui tzv. difuzno (raspreno, meko,indirektno) svjetlo. (iv)


5/35

Boja, odnosno bojni raspon i odnosi boja u snimci. Svjetlo je temeljem ukupne pojavefilma, a u sredinjoj je strunoj nadlenosti snimatelja.

. osvjetljenje, raspored i omjeri svjetla i sjena u filmskom prizoru. Osvjetljenje udanome kadru moe bitiprizorno motivirano ( motivacija), takvo da ima pokazane ilivjerojatne ambijentalne izvore u danome prizoru i njima prikladan raspored i omjere, ali

moe biti iprizorno nemotivirano, odnosno

stilizirano, takvo da prekorauje vjerojatnisvjetlosni raspored i narav svjetla u danome prizoru. Osvjetljenjem se uvjetuje: (a)vidljivost i razluivost prizora; (b) dojam voluminoznosti predmeta i dojam dubine prizora(rasporedom osvijetljenih i zasjenjenih ploha; perspektiva); (c) raspored panje, tj.razdvajanje prizornih pojava na one u sreditu pozornosti i one u pozadini panje (kompozicija); (d) dojam dobne i ambijentalne odreenosti prizora ( ambijent;atmosfera; amerika no); te (f) potkrjepljivanje emotivnog tona prizora. Prema tomekoja se od ovih slubi naglaava, razlikuju se neki naelni stilski izbori ( tonalitet

svjetla), te povijesno izlueni tipinistilovi osvjetljenja: holivudsko svjetlo, chiaroscuro ili rembradsko svjetlo, te realistino svjetlo. uvanje istotipskog ilisukladnog osvjetljenja od kadra do kadra vanim je imbenikom kontinuirane montae,

a raznotipsko i kontrastno o. indikator je diskontinuiranosti (

montane spone).Osvjetljenje i svjetlosni stil sredinje je podruje nadlenosti i stvaralake inventivnostisnimatelja (uz suradnju sektora rasvjete; ekipa, filmska).

. holivudsko svjetlo, stil osvjetljavanja; dostatno jako osvjetljenje ambijenta kakobi se sve vano u prizoru moglo podjednako dobro vidjeti s razliitih motrita, uzuvanje nekih, iako oslabljenih, indikacija dobne i ambijentalne specifinosti prizora (ambijentalno svjetlo; atmosfera). Oponaa sliku oka akomodiranog na prigodnusvjetlosnu razinu. Pogodno je za vee mizanscensko seljenje gledateljske panje, odnosnoza odravanje svjetlosnog kontinuiteta pri raskadriranju (osobito sustavom master iinserti;

temeljni kadar/2/). Bilo je prevladavajuim stilom studijskog osvjetljavanja uklasinom holivudskom filmu (odatle naziv), a i danas prevladava u studijskomtelevizijskom snimanju (posebno u situacijskim komedijama).

. osnovna svjetlosna pozicija (takoer: osnovna svjetlosna postava; kratica: OSP),osvjetljenje, odnosno rasvjeta s takvim rasporedom svjetla kojim se ukupan

prizor ini optimalno vidljivim i perspektivno plastinim s danog motrita u kadru. Sastoji se od etiriju snopova usmjerenog svjetla: (i)glavno svjetlo,obino pod kutom od 450 u odnosu na optiku os i horizontalu, koje daje temeljnuvidljivost prizoru, modelirajui uz to volumen predmeta u sreditu panje;


6/35

(ii) dopunsko svjetlo prosvjetljuje sjene koje ostavlja glavno svjetlo te timeomoguuje da se bolje vide dijelovi predmeta u sjeni, ujedno se njime regulirajukontrasti svijetlih i zasjenjenih strana; (iii)stranje svjetlo (arg. kontra) kojimse odostraga osvjetljuje prizorne pojave u centru panje, svjetlosno im se'obrubljuje' obris te ih se jae odvaja od pozadine, dodatno im se modeliravolumen; (iv)pozadinsko svjetlo, ono kojim je osvijetljen stranji plan kadra kako bi bio vidljiviji. OSP temeljem je holivudskog(namjetajnog) svjetla.

. chiaroscuro osvjetljenje (tal. /kjaroskuro/; takoer: rembrandtsko svjetlo); stilosvjetljenja; podrazumijeva lokalno kontrastno, osvjetljenje predmeta u sreditu

panje, obino s jednim jaim usmjerenim svjetlom, a s ostatkom prizora u tami.Povremeni efekti c.o. javljaju rano u nijemom filmu (od sredine 1900-ih; uestali udanskom filmu), a uspostavlja se kao izborna stilska struja od 1914. pod utjecajemkazaline prakse osvjetljenja. Tipina funkcija c. svjetlosno je dramatiziranjesituacije ( drama), ee se javlja u filmovima s misterijom ( trilerima,filmovima strave; filmovima fantastike i sl.; odnosno u ekspresionizmu i

film noireu).. realistino svjetlo, stil osvjetljavanja u kojem se preteito razraujepostojee

svjetlo, odnosno nastoji ostvariti takav svjetlosni dojam koji e biti vezan uzjedinstvenu (idiosinkratinu) ambijentalno-atmosfersku situaciju.

ambijentalni um,podvrsta prizornog zvuka, odnosno prizornog uma; sastavljen jeod sklopa pojedinanih umova to zajedniki karakteriziraju dani ambijent i danitrenutak (npr. kombinirani umovi automobilskih guma, povremenog trubljenja, ponekodovikivanje kao karakteristika gradske ulice po danu; um lia i povremeni lave psa kaokarakteristika nonog seoskog ambijenta i sl.). A.. mogu se snimati na lokaciji (tamogdje prirodno nastaju), a mogu se studijski sastavljati (miksati) od tzv. arhivskih zvukova,

zapisa pojedinih zvukova pohranjenih u arhivi, a mogu se i elektronski sintetizirati. A..tipino dopunjuje ambijentalna tiina. Ambijentalni umovi daju veu realistinost

prizoru, a svojom postojanou preko montanih prijelaza vano pridonose dojmuprizorne koherencije scene.

lik, filmski, sastavnica filmskog prizora, pojedinano, samodjelatno bie koje nastavasvijet prikazan u filmu i nositelj je radnje ( zbivanje). Prevladavajue je rije o ljudima,iako i antropomorfne ivotinje, roboti, pa i neive stvari mogu biti lik u filmu. Pojedini likodreen je izgledom, ponaalako-psiholokim obiljejima te drutvenom i djelatnomulogom u prizornim zbivanjima (time je karakteriziran). Karakterizacija moe biti sloena,te lik moe imati sloenu osobnost, karakter(takvi su obinoglavni likovi; glavna uloga),

ali moe tek naznaiti tip lika (tako je sa sporednim ulogama, odnosno sa

statistima). U igranom filmu lik se scenarijski zamilja, ta zamisao postaje zadatak ( uloga) zaglumca, tj. za glumaku izvedbu na snimanju filma ( gluma). Meutim, karakterizacijulika ne provodi samo glumac nego i redateljski voen nain neposredne vizualizacijenjegove glume ( kadriranja i raskadriranja prizora) te mogue vezivanje perspektive pripovijedanja, odnosno tokegledita uz njega (tzv.fokalizacija).

osobna rekvizita, vrsta rekvizite; predmeti koji karakteriziraju sam lik (npr. odjealika, vlasulja, naoale, torbica koju nose, ura na ruci i sl.). Za o.r. brinu se rekviziteri i kostimografi.


7/35

zbivanje, obuhvatni pojam za sve perceptibilne promjene u prizoru. Tipino se razlikuju:radnje,situacije i ambijentalna zbivanja. (A)Radnje (takoer: akcije) jesu zbivanja kojima su,

barem dijelom, tjelesni nositelji likovi i one su tipino u sreditu panje. Prema razliitimzahtjevima koje postavljaju raskadriravanju i montai, razlikuju se (a)jednoslone radnje- npr. kretanja ipostupci jednog lika (hod, ispijanje ae, poslovanje lika...) koje su vezane uz

tjelesnost njihova nositelja te se montano prati jedan te isti lik dok obavlja danu radnju; i (b)vieslone radnje tipino komunikacijske, perceptivne i uzrono-posljedine radnje (razgovorizmeu likova, gledanje u neto, sluanje neega i sl.) - koje se ne mogu potpuno razumjeti ako sene pokau obavezni polovi (lik koji neto govori i onaj koji slua; lik koji se u neto zagleda i onoto gleda...; kadar-protukadar). (B) Situacije su globalnija, sloena, zbivanja bez veih

promjena u njihovoj strukturi (statina, odnosno, 'zbivanja u mjestu': dulji razgovori vie ljudi;vonje u autu, nedinamina zbivanja u nekom stanu, npr. u situacijskoj komediji). (C)

Ambijentalna zbivanja jesu ona koja karakteriziraju odreeni ambijent, a obino su u pozadinipanje (npr. njihanje grana na vjetru, promet i kretanje ljudi na ulici, poslovanje radnika utvornikoj hali, umovi koje takvo zbivanje proizvodi...). Osobito organizirana zbivanja temeljemsu

prie i predmetom naracije, odnosno tematske organizacije ( izlaganje, filmsko). dogaaj,prizorno zbivanje obiljeeno promjenom koja snano vezuje panju (daje

prizornu temu filmskom izlaganju). Panju tipino vezuje (a) oekivana (ilineoekivana) pojava neke openito vane pojave; (b) svaka neoekivana i iznenaujua

pojava u prizoru, odnosno (c) pojava nekog nerutinskog problema koji naruava red iugroava ivotni status likova te se zato mora se rijeiti u nekom roku. D. je kljuni strukturnisastojak prie (imbenik prizorne tematizacije), daje prizornu motivaciju scenskomkontinuitetu ( scena; kontinuirana montaa). reijska rekvizita, vrsta rekvizite; predmeti to su sastavnim dijelom djelatnosti lika iobiljeavaju je (npr. pitolj kojim lik puca, cigareta koju pui, automobil kojim se lik vozi i

sl.). Za reijsku se rekvizitu specijalistiki brine rekviziter. rekvizita, predmeti koji su sastavnim dijelom snimanog prizora i obiljeavaju likove( osobna r.), radnju ( reijska r.) ili ambijent (scenska r.), a moraju se posebno osigurati zasnimanje film. scena i pojedinih kadrova. Za r. se specijalistiki brinu rekviziteri, a planira se ufazi razrade scenarija/knjige snimanja.Pasivna

r. je ona na koju se ne obraa panja pri gledanju filma, a aktivna ona koja povremenoili stalnije dolazi u sredite panje.

II. TOKA PROMATRANJA/MOTRITE

forma, filmska (oprekovno: filmski sadraj). 1. Isto to i struktura izbora motrita, tj. specifini izbori parametara kadra, kompozicija kadra te raskadriranja i dr. (u oprecispram o motritu razmjerno postojanom identitetu filmskog prizora). 2. Isto to i izlaganjeprie, siejni postupci, nain na koji je izlagaki strukturirana, odnosno rekonstruirana pria( naracija). 3.Netematizirana, 'transparentna' strana filmskog izlaganja ( tematizacija). motrite (takoer: toka promatranja; arg. poloaj kamere, pozicija kamere),

podrazumijevano mjesto, zamiljena toka u filmskom prizoru s kojeg se taj prizor opaa udanome trenutku percepcije. Motrite nastaje optiko-geometrijskom centralnom projekcijom (tj. snimanjem) trodimenzionalnog prizora na dvodimenzionalnu filmsku vrpcu, a pri gledanjufilma psiholoko-percepcijski se izvodi iz sustava perspektivistikih


8/35

indikatora u izrezu kadra ( perspektiva). Motrite je, dakle, ishodina toka vizure,vidnog polja ( izreza), svega to se opaa u prizoru u danome trenutku gledanja, te ne samo daima preciznu prostornu nego ima i preciznu vremensku smjetenost - vizualno specificira

prostorno-vremenski odnos implicitnog promatraa i prizora. Poloaj motrita u filmskomprizoru odreuju trenutane vrijednosti parametara kadra ( plan; rakurs; stranasnimanja). Motrite se moe premjetati kontinuirano, unutar kadra ( pokreti kamere;

prividno kretanje), i diskontinuirano, od kadra do kadra (montani prijelaz; rez;montane spone). Kako se motrite nudi gledatelju filma kao zadano prostorno-vremensko mjestokoje gledatelj automatski promatraki zauzima im gleda filmsku sliku, ono ne ovisi o stvarnomgledateljevu poloaju u kinu (disociranoje, odvojeno, od tjelesnosti gledatelja filma). Utolikoono, naelno, ne pripada nikome posebno (odnosno svakome tko gleda filmski prizor), ali ga semoe, uz posebne upute, pripisati razliitim osobnostima ( toka gledita; pripovjedna

perspektiva). Sustavan izbor motrita kroz film temelj je artikulacije filmskog izlaganja, njegove siejne, 'stilske', diskurzne, strane, odnosno konkretno vizualizacijskestrane ( kadriranje, kompozicija; raskadriranje). izrez kadra. 1. Oblik vidnog polja kadra, odnosno granica izmeu dijela prikazana

prizora prisutnog u vidnom polju i okolnog prizora to je izvan vidnog polja a prikazivaki sepodrazumijeva (off-prostor). Izrez se tipino javlja u obliku poloena pravokutnika, ali moe bitii drugih oblika. O razmjerima tog pravokutnika obino se govori kao ofilmskim formatima (ili

formatima filmske slike). Oni mogu biti klasini (tipian omjer stranica 1.33:1) iliiroki (veiomjeri od klasinog; npr. cinemascope, vistavision i dr.).Izrezkadra treba razlikovati od okvira filmske slike, iako se najee s njime prostorno i oblikom podudara. 2. Isto to i plan. vidno polje (takoer: vizura; prostor u kadru),psiholoki pojam; podruje izravne,optiki uvjetovane percepcije prizora u kadru. Vidno polje prizora ( vizura) uvjetovano

je (a) izborom motrita u prizoru, (b) strukturirano jemizanscenom i perspektivom, (c) omeeno je izrezom kadra te (d) ureeno kompozicijom kadra, a(e) okruuje ga izvanvidno poljeprizora (OFF prostor,prizor izvan kadra,prostor izvan

izreza). Kad se, eliptiki, kae da je neto 'u kadru', podrazumijeva se da je to 'u vidnomepolju', u izrezu kadra. perspektiva. 1. (Takoer: vizura) optiko-projekcijski uvjeti pod kojima se udvodimenzionalnoj filmskoj snimci ( kadru) prikazuje 'izgled' (trodimenzionalnog)

prizora s danoga motrita (centra projekcije) u njemu. Dvije se vane stvari odreuju ovimoptiko-projekcijskim (dvodimenzionalnim) uvjetima: (A) percepcija trodimenzionalnih,dubinskih prostornih odnosa u filmskom prizoru za odreenu toku promatranja ( vizura), atime se odreuje

(B) i sam smjetaj i kretanje te toke promatranja u promatranu prizoru. Perspektivnostkadra odreuju dva tipaperspektivnih indikatora. (i) Slikovni perspektivni indikatori

jesu: perspektivno prekrivanje (stvari blie motritu zakrivaju dalje); vertikalnaperspektiva (stvari ispod horizonta smjetaju se nie u vidnom polju ako su blie motritu, a vie ako su dalje, a za one iznad horizonta vaiobratno);perspektiva smanjivanja, odnosnoperspektivni gradijenti i linearna perspektiva(stvari iste veliine smanjuju se i sabiru, postaju gue to su dalje od motrita; paralelnese linije suavaju u nedogled); atmosferska i koloristika perspektiva (stvari udaljene odmotrita blijede, gube detalje te postaju silhuetama, postupno gube tople boje dok ne

prevlada blijedo-plava). (ii)Indikatori pokretne perspektive jesu:perspektiva kretanja,koja vai za odnose unutar prizora (stvari blie motritu kreu se bre vidnim poljem oddaljih, postupno se poveavaju pribliavanjem i smanjuju udaljavanjem, pri tome

zakrivaju i otkrivaju stvari iza sebe); a za cijelo

vidno polje vaiparalaksa kretanja(pri pomaku motrita blie se stvari jae bono premjetaju u vidnom polju od daljih) teoptiki protok(kretanjem unaprijed stvari se iz sredinje toke prizora poveavaju i kreu

prema rubovima vidnog polja, a kod kretanja unazad obratno je). Indikatori kretanja


9/35

povezani su i pojaavaju slikovne indikatore. Perspektivne se efekte kadra kontrolirakadriranjem, odnosno kompozicijom kadra; oni su kljunim odrednicama pojedinihsnimateljskih i narativnih stilova. 2. Isto to i pripovjedna perspektiva.


10/35

plan, 1. (takoer: izrez) jedan od parametara kadra, oznaava udaljenost glavnog predmetapromatranja u kadru od toke promatranja. Plan, tj. promatraka udaljenost utvruje se premarazmjernoj zapremnini tog predmeta u vidnome polju ( izrezu kadra). Za odmjeravanjezapremnine obino slui poznata veliina ljudskog lika. Prema tom kriteriju razlikuju se detalj, krupni plan, blizu,

polublizu, ameriki plan, srednji plan, a prema ambijentalnoj cjelovitosti

polutotali total(i ambijentalni detalj). Planovi imaju viestruku funkciju: svaki pruarazliit tip informacija, razliito podrobnih, razliito rasporeuje gledateljevu panju i

podrazumijeva socio-psiholoki razliit promatraki stav. 2. (takoer: dubinski plan) naziv zasmjetanje vanog zbivanja ili predmeta po dubini vidnog polja. Prisutna su najmanje dvadubinska plana:prvi plan, koji je najblie promatrau i u njemu su tipino smjetene pojave odsredinje vanosti, ipozadina koju ini sve ono to je iza prvoga plana i od podreene jevanosti. Vie vanih pojava moe biti uzastopno rasporeeno po dubini vidnog polja i tadagovorimo o oprvom, drugom, treem... planu, i o dubinskoj mizansceni.

. detalj, filmski plan u kojem izrez kadra obuhvaa tek djeli (detalj) nekog predmeta.Tipino je rije o dijelu ljudskoga tijela manjem od ljudske glave (manjem odkrupnoga plana: npr. samo oi ili usta u kadru), i tada indicira udubljeno blizak

promatraki odnos. No, moe se odnositi i na dio veeg objekta (npr. samo sat crkvenogzvonika u kadru), omoguavajui njegovo podrobnije uoavanje. Ustaljeno seupotrebljava kao kadar upozorenja u narativnom kontekstu, ili kao oblik taktilnousmjerene stilizacije u poetski usmjerenim filmovima.

. krupni plan, filmski plan u kojem izrez kadra obuhvaa glavu ovjeka ili dio prizorau tom obuhvatu (ruku, pepeljaru, fotografiju na stolu, novinski lanak i sl.). On upuujena vrlo blisku, intimizirajuu, promatraku udaljenost od ljudi i predmeta. U poecimaklasinog nijemog filma, koristio se za retoriki naglasak ( insert), poslije je preteitokoriten kao redovita promatraka mogunost koju prua sustav planova, a tek iznimno u

stilizacijske svrhe.. blizu, filmski plan u kojemu izrez kadra obuhvaa poprsje ovjeka, ili neki dio

prizora u takvu obuhvatu. Upuuje na vrlo blisku promatraku udaljenost od ljudskoglika ili predmeta ('nadohvat ruke'), omoguava podrobno razgledavanje predmeta unjemu.

. polublizu, filmski plan u kojem izrez kadra obuhvaa lik ovjeka od glave dopojasa, ili dio prizora u odgovarajuem obuhvatu. Indicira takvu promatrakuudaljenost u kojoj se predmeti i ljudi tjelesno nalaze nadohvat ispruene ruke

promatraa.

. ameriki plan, filmski

plan koji u

izrezu obuhvaa sredinji lik ili likove od glave dokoljena, pri emu je glava blizu gornjeg ruba izreza, a donji rub narezuje likove okokoljena. Indicira drutveno (sudioniki) aktivnu promatraku udaljenost od ljudi i vanihzbivanja u prizoru. Nazvan je amerikijer je u klasinom holivudskom filmu bio meunajeim planovima


11/35

u kojem se pratilo djelovanje junka.

. srednji plan, filmski plan u kojem izrez kadra obuhvaa sredinje likove ljudi ucijeloj njihovoj veliini, tako da ima neto prostora u izrezu ispod nogu i iznad glave, ili

pak dio prizora podudarna obuhvata. Indicira distancirano promatranje cjeline akcijskogprizora ali jo uvijek sa sudionikim potencijalima. esto se koristi kao temeljnikadar.

. polutotal, filmski plan u kojem se promatra dio vee ambijentalne cjeline (jedan diosobe, dio ulice, dio gradskog trga, dio prepoznatljiva krajolika i sl.). Indicira veu

promatraku udaljenost, s koje gledatelj moe promatrati 's odmakom', tako da se samne osjea uvuenim u prizor.

. total (takoer: daleki ili vrlo daleki plan), filmski plan u kojem izrez kadraobuhvaa cjelinu nekog veeg ambijenta (koncertnu dvoranu, veliku sudnicu, gradskitrg, cjeloviti krajolik...). Obiljeava promatraku udaljenost s koje se mogu opaatisamo ope crte promatrana ambijenta, iskljuivo u deskriptivne svrhe ( opis).

(kut snimanja, dvoznani naziv: 1. rakurs; 2. strana snimanja)

rakurs, jedan od parametara kadra. Oznaava nagib promatranja po okomici. Kad se prizor promatra odozgo prema dolje, kadar je izgornjeg rakursa, a odozdo prema gore izdonjeg rakursa. Jaki donji rakurs se jo nazivaablja perspektiva, a krajnji gornji rakurs ptija

perspektiva. . normalna vizura, vodoravan pogled na prizor obino otprilike s visine prosjenovisokog ovjeka ('nulti' rakurs). N.v. je i standardna vizura na prizor, tj. tipino jeneobiljeena ( filmski postupci).

strana snimanja (takoer: kut snimanja; strana promatranja), jedan od parametara kadra; strana s koje e se tijekom kadra gledati orijentiranu prizornu pojavu, onukojoj se razlikuje prednja i stranja strana, odnosno smjer kretanja. Takve se pojave mogu

promatrati s prednje strane (frontalno) ili sa stranje (odostraga), bono, te iskosa (pod kutem).Primjerice pri kadriranju ovjeka, izabire se hoe li ga se promatrati s lica ili s potiljka, slijevog ili desnog profila, s prednjeg lijevog ili prednjeg desnog poluprofila, odnosno s kojegstranjeg poluprofila. stanja kamere (takoer:promatraka, motrina stanja), kinetika stanja kamere,odnosno promatranja prizora u kadru ( toka promatranja). Dva su temeljna s.k., odnosno

promatranja: statina kamera, i dinamina kamera ( pokreti kamere).

. nemirni kadar, kadar sniman s nestabilnim pokretom kamere, bilo da je u pitanjulelujavpokret (takoer: lelujava kamera), vrludav (vizura se brzo i nestabilno pomieamo tamo bez stabilnog centra panje), bilopotresen (takoer: potresen kadar, drndav

kadar). Suprotno mirni kadar. U klasinom stilu nemirni se kadar javljaiznimno, kao posebna stilizacija (obino kao dodatna naznaka subjektivnogkadra, odnosno kadra zamiljanja). Umodernistikom stilu (npr. novom valu; Dogmi 95; modernistikom dokumentarcu) javlja se esto kao openitijastilizacija s metodolokim sugestijama (npr. u sklopu igranog filma kao imitacijadokumentaristiko-zatjecajnog pristupa, a u dokumentarcu kao 'neskrivanje'kamermanskih uvjeta snimanja).


12/35

. pokret kamere (takoer:promatraki pokret), vrsta parametra kadra, stanjakamere; pomicanje vidnog polja kadra za vrijeme njegova trajanja. Pokreti setipino tumae kao voenje promatrakog interesa, a mogu bitipratei, tj. takvida prate kretanje lika ili predmeta u prizoru, ili navodei, takvi da nita ne pratenego navode gledateljevu panju ka pojavama time to dovode prizorne pojave uvidno polje (u izrez kadara) ili u njegovo sredite. Vanije podvrste p.k. jesu: vonja, panorama, odmjerena kombinacija jednog i drugog

panorama/vonja, korekcija, nemirni kadar(nemirna kamera), mirnikadar(mirna kamera).

. panorama. 1. (Takoer: vizurni okret), podvrsta pokreta kamere, odnosno parametra kadra: preusmjeravanje vizure kadra s istog motrinog mjesta.Panorame mogu biti horizontalne (na lijevo, na desno), vertikalne (na gore, nadolje) i ukoso (lijevo gore, desno gore, lijevo dolje, desno dolje). Tipino se

postiu okretom kamere oko njezinih osi pri snimanju (bilo oko vertikalne osi zahorizontalne p., bilo oko horizontalne za vertikalne p.), iako ih se moe dobivatii drugaije, bilo posebnom kopirnom napravom (truka), bilo raunalno, a sve na

temelju ve snimljene filmske slike (osobito slike iroka formata). 2. Vrsta ranihnijemih filmova koji su u jednome kadru pruali obuhvatni pogled na neki gradili krajolik, obino s neke uzvisine.

. fila. 1. Isto to i briua panorama. 2. Umetnuti blankizmeu dva kadrakoji 'zastupa' jo neumontirani kadar u procesumontae.

. panorama/vonja (kratica: PAN/VO), pokret kamere, kombinacija panorame i vonje.

. vonja (kratica: VO), podvrsta pokreta kamere; premjetanje cijelogpromatrakog poloaja (poloaja kamere). Moe biti pratea v. i

navodea v. Izvodi se ili iz ruke (danas ponekad uz posebnu uravnoteujuunapravu, tzv.steady-cam), tj. snimatelj je nosi u ruci; ili se izvodi pomoukolica na inama i posebno prilagoenih naprava za dodatno pomicanje kamereuz vonju (kran, dolly, ruka). Iz ruke se obino snima kad se tei

stilizacijskiproizvesti nemirna ili drndava v. ( nemirni kadar), ili kad je toprigodno nuno (u dokumentarnom filmu; snimanju vijesti...).

III. KADAR

kadar, jedinica filmskog izlaganja, dio filma u kojem se bez ikakvih promatrakihprekida prati prizorno zbivanje. Snimka ostvarena ukljuenjem kamere i njenim

iskljuenjem naziva sesnimateljski kadar, a kad ju se umontira u filmsko djelo (obinopotkraenu, a ponekad i razdijeljenu) govori se o montaerskom kadru ( montaa).Kadrovi se u filmskom djelu meusobno razdvajaju montanim prijelazom. Kadar jeodreen onim to se u njemu vidi (sadraj kadra, tj. prizor u vidnome polju, u izrezu;

mizanscena; prizor, filmski), nainom na koji se to vidi, tzv.parametrima kadra: izrez, plan, rakurs, pokreti kamere), te svojim trajanjem ( trajanje kadra). Odreivanje,tijekom snimanja, to e se i kako vidjeti u k. naziva se kadriranje, a razdjeljivanje scene, tj.

prikaza prizora, na uzastopne k. naziva se raskadriranje. Kadar se moe sastojati i od jednesliice (kadar-sliica), ali se obino sastoji od vie njih tako povezanih da tipino izazivaju dojamprividnog kretanja (phi efekta). kadriranje, filmski postupak, odreivanje: (a) izreza kadra, odnosno usmjerenost,

poloaj i kretanje vizure (to e se sve od prizora vidjeti u izrezu kadra za vrijeme njegovatrajanja, s kojeg i kakvog motrita); (b) rasporeda i tijeka prizornog


13/35

zbivanja u izrezu (mizanscene, kompozicija kadra), i (c) trajanja kadra (tj. s ime e poetikadar, to e se sredinje pratiti tijekom njegova trajanja i s ime zavriti). K. je, tradicionalno,temelj vizualizacijskog ostvarivanja scenarija, odnosno nacrta kadra danog u knjizisnimanja. U neposrednoj je nadlenosti snimatelja, odnosno suradnje redatelja isnimatelja na snimanju filma. Kako postoji mogunost i naknadnog odreivanja izreza na temeljugotove snimke i zadane mizanscene, njega se obavlja u postprodukciji (tradicionalno pri

kopiranju; ponekad pri projekciji; odnosno danas u sklopu naknadnih kompjutorski voenihobrada digitalizirane slike).

kompozicija kadra, vizualni raspored prizornih pojava u izrezu kadra. Obuhvaa,tipino, sljedee postupke: (a) odreivanjemizanscene (to e se sve vidjeti u kadru i kakouzajamno rasporeeno u prostoru), (b) izbor tipa perspektivnih odnosa izmeu njih(najee pomou izboramotrita; izbora objektiva te pokreta kamere), te (c)usaglaavanje likovnih - tj. grafikih, koloristikih i teksturnih - odnosa razliitih prizornih iekranskih povrina. Osnovna naela to vode k.k. jesu: (i) naelo raspoznavalake

pogodnosti (sve pojave vane za razumijevanje prizora rasporeuju se u izrezu tako izloeneda ih je lako uoiti i razgledati); (ii) naelo pozornosti (izborom izreza, smjetajem u izrezu i

usaglaavanjem perspektivnih i povrinskih odnosa usmjerava se i vodi panja jednimprizornim pojavama, uz potiskivanje drugih); te (iii) motivacijsko naelo (biraju se takvemotrino-perspektivne i likovne odrednice koje su motivirane izlagakim kontekstom, irimznaenjem zbivanja). Kompozicija je centralna kad je najvanija prizorna pojava smjetena ucentru izreza kadra, a decentrirana je ako je smjetena po strani. Decentracijom se oslobaaakcijski prostorkoji upuuje na vanost prizornog i izlagakog konteksta. K. je neutralna('transparentna' ne privlai panju na sebe), ako je voena gornjim naelima, a stilizirana je(tj. retorika) ako suvislo od njih odstupa, ili ako odstupa od nekih standarda vienja ( kosikadar; preokrenuti kadar). Statinaje kompozicija statinog kadra, a dinamina dinaminog kadra, a u ovom se esto rekomponira kadar,tj. mijenja mu se kompozicija za njegova trajanja.

. obuhvatni kadar, kadar koji u svojem izrezu obuhvaa sve osobe (prizorne pojave)iji se meusobni odnos prati u danoj sceni. Ponekad se specificira broj osoba kojeobuhvaa, pa se o.k. koji obuhvaa dvoje likova zove dvoplan, a troje troplan. Akoobuhvaa ukupnu prizornu situaciju koju se inae prati u sceni tada se naziva temeljniili orijentacijski kadar. Oprekovno: izdvojeni kadar(jednoplan).

. dvoplan (takoer: dvoje) kadar koji obuhvaa dva lika u meusobnu odnosu (obuhvatni kadar), obino u blizu, polublizu ili u amerikom planu.

. izdvojeni kadar (takoer:jednoplan), kadar jednog lika, obino neki od bliihplanova (polublizi, blizi, krupni) u situaciji u kojoj se izlagaki prati meusobni odnos

vie likova. Suprotno od:

obuhvatni kadar.. kosi kadar (takoer: nagnuti kadar), kadar u kojemu se prizor gleda s motrita nakoenog na stranu, bilo nakoenog nalijevo, bilo nakoenog nadesno.Kako je standardni promatraki odnos prema prizoru uspravan (okomit), takva sevizura kadra dri naglaeno stilizacijskom, rabi se u svrhe retorikog obiljeavanja.Kad se kosi kadrovi montano vezuju ( montani prijelaz), obino se pazi da budumeusobno obratno nakoeni.


14/35

. korekcija. 1. (Takoer: korekcija kadra, korekcija izreza) blagi, obino neprimjetnipokret kamere kojim se pokretni likovi ili njihove radnje zadravaju u izrezukadra (spreava se da ne iscure iz kadra, odnosno da ne budu narezani; narezivanje). 2. (Takoer: korekcija rasvjete) Konana provjera i prilagodbarasvjete prije snimanja kadra. 3. Poziv na posljednje ispravke u snimanom

prizoru prije snimanja kadra (kostimografske, minkerske, rekvizitske, rasvjetne i

dr.). 4. Ispravke koje se obino rade po nalogu snimatelja ili kontrolora prikonanoj laboratorijskoj obradi negativ ili pozitiv vrpce nekog filmskog djela.

mizanscena, prostorni razmjetaj glumaca u ambijentu tijekom izvedbe scene. Nafilmu se m. postavlja za planirane poloaje i stanja kamere (tj. toke promatranja)i podvrgava se kadriranju i raskadriranju, te se njome odreuje prizornakomponenta kompozicije kadra. Mizanscena moe biti duboka, znaajne se

pojave rasporeuju u vie dubinskih planova, a moe biti iplitka, tj. vane sepojave razmjeta frontalno, u jednome planu.Dinamina mizanscena podrazumijevanaglaeno prostorno premjetanje glumaca, astatinapreteitu vezanost glumaca uz

jedno stalno mjesto tijekom trajanja scene.

. dubinska mizanscena, mizanscena s vanim prizornim pojavama rasporeenimapo dubini (po osi pogleda), tj. u vie dubinskih planova. Tipina sredstvanjezina postizanja i naglaavanja jesu: (a) dubinska, vieplana postava prizornovanih likova i zbivanja; (b) uporaba velike dubinske otrine; (c) takvekompozicije kadra koja pojaava perspektivne veliinske i svjetlosne razlikeizmeu dubinskih planova te, u zvunome filmu, (d) naglaeniju razraduambijentalne zvukovne dubine ( zvuk). Koristi se ve od vrlo ranog nijemogfilma do danas, posebno naglaeno u nekim autorskim opusima (npr. O.Wellesovim; M. Janczovim), pojedinim filmovima (npr. uPosljednjem ovjeku F.W. Murnaua, 1924) i pojedinim stilovima (naturalistikim; npr. crni film;

film noire). Poetiki je istaknutije obraena u teoriji A. Bazina. sliica (takoer: kvadrat, fotogram), pojedina snimljena, statina, fotografija (fotogram)u nizu isto takvih fotografija na filmskoj vrpci (ili kojem drugom mediju) od koje se sastojifilmska snimka. Osobitim redanjem takvih sliica dobiva se prividni pokret, odnosno efekt'filmske projekcije'. U sklopu eksperimentalnog filma, ili na podruju trikova, i jednasliica moe tvoriti kadar i biti osnovicom efekta 'bljeskanja' (engl.flicker). prividno kretanje (takoer: iluzija kretanja,phi efekt) iluzivna percepcija kretanjaizazvana brzom smjenom statinih faza ( sliica). Rije je o izrazito atraktivnom perceptivnomtemelju filmskog izuma to ga je polazno razluilo od fotografije i likovnih umjetnosti, dalo

poticaj razvoju filmske umjetnosti, a i u temelju je animacije i njezinog razvoja. Da bi se

dobio efekt prividnog kretanja neke pojave svaka statina sliica u projekcijskom nizu mora (a)predoavati mali uzastopni pomak te pojave (tzv.fazni pomak), (b) smjena sliica mora bitidostatno brza (standardno: 16-30 sliica u sekundi) te (c) sliice meusobno moraju biti odvojenekratkim zamraenjem (sektorom, zaslonom). Efekt prividnog kretanja ili phi efekt, nije uvjetovan perzistencijom vida, kako se jo uvijek pogreno tumai.

IV. MONTANI PRIJELAZ

montani prijelaz, granica i veza izmeu dva kadra u slijedu. Obiljeava ga skokovitapromjena u promatranju ( toka promatranja). M. p. moe biti kontinuiran ( kontinuitet), tj. iz kadra u kadar pratimo nadovezan nastavak istog prizornog zbivanja usprkosskokovitoj promjeni promatranja, a moe biti i diskontinuiran, tj. po montanom prijelazu

pratimo posve drugi prizor, drugi dio prizora, ili pratimo isto zbivanje, ali ne u neposrednomnastavku (pratimo ga uz elipsu). M. p. se moe izvesti rezom, a moe se izvesti

postupnim optikim transformacijama, protenim montanim sponama (pretapanjem,zatamnjenjem-otamnjenjem, maskama).


15/35

montane spone (takoer: filmska interpunkcija), naglaeniji tipovi ostvarivanja montanih prijelaza. Naglaenost se postie: (a) koritenjemprotenih montanih spona,najee optikih intervencija preko vie sliica oko montanog prijelaza (npr:

pretapanje; zatamnjenje-otamnjenje; zavjesa); ili (b) pojaavanjem kontrastnostiizmeu dvaju kadrova na rezu (koji je neprotena montana spona), obino pridiskontinuiranoj montai. Montane spone obino slue kao obiljeivai prijelaza izmeu dvije

susjedne cjeline filmskog izlaganja, one tipino retoriki izriitije razdvajaju i premoujususjedne filmske sklopove (slue kao 'interpunkcija', imajumetadiskurznu funkciju). Moguse, meutim, rabiti i kao uestali oblik montanih prijelaza unutar nekog filmskog sklopa, a tadadodatnom 'unutarnjom' stilizacijom pridonesu koherenciji sklopa (npr. kod montanih i

poetskih sekvenci, kao sredstvo obiljeavanja asocijativne montae). rez (takoer: montani rez), vrsta montanog prijelaza; trenutni prelazak s jednogkadra na sljedei (prijelaz je neprotean, s posljednje sliice jednog kadra skae se na prvu sliicusljedeeg, tj. ne obuhvaa vie sliica kako to iniproteni prijelaz). Moe biti neprimjetan prikontinuiranoj montai (tzv. nevidljivi rez); aprimjetan je ako se djelomino narui kontinuitet (skokovit rez), odnosno ako je rije o diskontinuiranoj montai. Rez je najei i

najstandardniji montani prijelaz od najranijeg uvoenja

montae sve do danas. Izvorno sepostizao rezanjem i ljepljenjem vrpce (odatle naziv), iako ponekad i 'u kameri' (na istoj vrpci), tj.prekidom snimanja kadra i nastavkom snimanja sljedeeg. pretapanje, optikamontana spona; dok slika prizora prethodnog kadra postupnonestaje zatamnjenjem, na njeno se mjesto, u dvostrukoj ekspoziciji, postupnimodtamnjenjem javlja slika prizora sljedeeg kadra. zatamnjenje-odtamnjenje, montana spona; prethodni se kadar postupno zatamnjujedo nestanka slike ( zatamnjenje), a potom se postupno javi slika narednog kadra (otamnjenje). Obino slui obiljeavanju jae razlike izmeu nadovezujue scene ilisekvence, iako se stilizacijski moe javiti i unutar kadra, kao svojevrstan trenutni prekid

promatranja.

zavjesa, montana spona; rub nove slike ( kadra) 'izgurava' sliku prethodnog kadraiz vidnoga polja (iz okvira), pri emu su cijelo vrijeme obje jednako vidljive i razdvojeneopaljivom granicom (zajednikim rubom). Slike se mogu istiskivati u svim pravcima (okomito,horizontalno, dijagonalno), a granica im moe biti ravna ili raznoliko dekorativna oblika.

V. MONTAA

montaa. 1. Stvaralaki postupak izrade filma i TV emisije vezivanje kadrova u smislenslijed. Ue podruje montae ini rjeavanje montanog prijelaza, a ire sklapanjekadrova u vee cjeline ( montani sklop), odnosno u cijeli film (filmsko izlaganje).Montaa se planira ve u knjizi snimanja, a izvodi u fazi tzv.postprodukcije kad se

montira filmska

graa, tj. snimljeni kadrovi planiranog filma. Montau izvodi


16/35

montaer, specijalist za montau, sluei se montanim napravama (montanim stolom,magnetoskopima, kompjuterom), obino pritom suraujui s reiserom. Obino se posebnomontira filmska slika (m. filmske slike), a posebno zvuk uz filmsku sliku (m. zvuka). 2. Prostorijau kojoj se nalaze montane naprave i u kojoj se obavlja montaa filma ili videa. kontinuirana montaa (takoer i: konstruktivna montaa /Kuljeov/; analitika

montaa /Bazin/), splet montanih postupaka kojima se postie dojam neprekinutog(netreminog) promatranja prizornog zbivanja prekomontanog prijelaza. Javlja se tipinounutar montae scene. Kljuni uvjeti postizanja k. m. jesu (a) nepromijenjenost identitetnihobiljeja prizornih sastavnica na montanom prijelazu (kontinuitet scenske, osobne i reijskerekvizite), (b) neposredno nadovezivanje sredinjeg zbivanja na montanom prijelazu (tzv.kontinuitet zbivanja), (c) nadovezivanje ili kompatibilnost ambijentalnih uvjeta (kontinuitetosvjetljenja, metereolokih uvjeta, ambijentalnog zvuka) u dva nadovezujua kadra, (d)istovjetnost optikih uvjeta promatranja u dva kadra (tzv.fotografski kontinuitet), te (e) ako je

prizorno motiviran. Ako su svi ovi uvjeti ispunjeni montaa se naziva glatka montaa,odnosno rez se nazivaglatki rez( neprimjetni rez). Ako dio uvjeta nije ispunjen za dani rezu sklopu k.m., taj se tada nazivagrubi rez, a montaa gruba montaa. (Oprekovno:diskontinuirana montaa)

neprimjetni rez (takoer: nevidljivi rez), onajglatki rezu sklopu kontinuiranemontae koji je tako izveden da ga gledatelj ne uspijeva uzeti na znanje, nego mu se ini da toi nadalje gleda isti kadar. Postie se tipino tamo gdje se u sceni prati (a) vrlodramatino zbivanje koje pobuuje jaka gledateljeva predvianja narednog tijeka zbivanja,(b) gdje su ta predvianja poduprta dobro odmjerenom prethodnom prizornom motivacijomreza te (c) punim zadovoljavanjem tih predvianja odmah po rezu, uz, naravno, (d)ispunjavanje svih ostalih uvjeta za glatku kontinuiranu montau. motivacija reza, razlog za prijenos pogleda i panje preko montanog reza, odnosno

preko montanog prijelaza (motivacija; montaa; kontinuirana montaa).

Tipovi m.r. razlikuju se po motivacijskoj jaini. Najslabija je, ali i osnovicom veine drugih,(i) motivacija iscrpljenjem panje - prethodni je kadar dovoljno trajao da vidimo sve to je u njemu od vanosti te nam oslobaa panjuza drugo. Neto je jaa (ii) apelativna motivacija na poetku kadra po rezu pokae se

pojava koja privlai panju i time opravdava montanu promjenu motrita. Najjaa je (iii) anticipativna motivacija tik prije reza zane se promjena odinteresa te nam time opravdava pratilako seljenje motrita. Motivacija reza je, meutim,osobito jaka, inei rezglatkim i neprimjetnim) ako se sve tri motivacije poveu, tj. ako tik

prije iscrpljenja panje u prethodnom kadru, te uz najavu promjene pratilakog interesa prednjegov kraj, u sljedeem kadru odmah po rezu ta najava bude zadovoljena i panja nam se

jae vee uz pojave u njemu. Izostajanje neke od ovih motivacija (a osobito izostajanje svih)

oslabljuje motiviranost reza i ini gaprimjetljivim. diskontinuirana montaa, splet montanih postupaka kojima se postie dojampraenja razliitih prizora preko montanog prijelaza, ili praenja istog prizora spreskocima, tj. elipsama. Tipino se koristi na prijelazima iz scene u scenu, ili iz

sekvence u sekvencu u narativnom filmu, s ciljem da se naglaenije obiljei takavprijelaz. Takoer se koristi kao dominantan nain povezivanja kadrova u raspravljakom ipoetskom filmu ( asocijativna montaa). Uvjeti za d. m. jesu (a) dovoljno prepoznavateljskijasan prijelaz na posve drugi, prostorno udaljen prizor (promjena prizora), ili dovoljno jasnavremenska promjena unutar istog prizora (elipsa), te (b) posizanje za naglaenijim kontrastima (veim razlikama) izmeu dvajukadrova na montanom prijelazu (kontrasti u prizornim odrednicama, u planovima i rakursima, u

optikim karakteristikama slike i dr.). elipsa, vrsta diskontinuiranogmontanog prijelaza preskakanje dijela zbivanja prinjegovu praenju iz kadra u kadar. Elipsa je rutinska (operativna) kad se ispuste predvidivii/ili nezanimljivi dijelovi zbivanja da bi se saelo praenje radnje, a moe biti i naglaenom


17/35

stilistikom figurom onda kad se ispuste zanimljivi i vani dijelovi zbivanja, a pritom se elipsa'premosti' nekom naglaenom vezom izmeu dvaju kadrova. Standardno se javlja nameuscenskim i meusekvencijalnim prijelazima. skokoviti rez. 1. Prevelika, naglaeno primjetna, prizorno nemotivirana ( motivacija)

promjenamotrita na montanom prijelazu u sklopu kontinuirane montae unutarscene (npr. skok s detalja osobe na njezin total, ili obratno; ili pak s normalne

vizure na udaljenu ptiju, ili obratno; rakurs). Dojam djelominog diskontinuiteta, tj.primjetne 'skokovitosti' prijelaza, posljedicom je trenutne (obino vrlo kratke) perceptivnenesigurnosti radi li se o nekakvoj elipsi, ili tek o promjeni poloaja motrita unutarkontinuirana praenja. U sklopu tzv. 'neprimjetne montae' unutar scene takav se rez drigrekom, meutim, svojom primjetljivou omoguuje i stilizacijsku, metadiskurznuuporabu (npr. koristi se za razdjeljivanje smisaono razliitih faza zbivanja u istoj sceni; njimese uvodi u scenu ili najavljuje kraj scene i sl.). 2. Isto to i trzavi rez. skok u kadru, trzava promjena u kadru to se kosi s prirodnim kontinuitetom

promatrana zbivanja u kadru, odnosno s vizurnim kontinuitetom kadra. Nastaje tipinoisputanjem nekoliko sliica iz inae jedinstvenog kadra - bilo vrlo kratkim prekidom

snimanja istog kadra, bilo montanim izrezivanjem dijela kadra, bilo kompjutorskimprogramiranjem takvih preskoka unutar kadra. Uobiajeno se doivljava kao neuklonjenagreka, ali ako se sustavno javlja (u eksperimentalnom, odnosno suvremenom filmu)moe postati oblikom stilizacije kadra ( piksilacija). asocijativna montaa, vrsta diskontinuirane montae; 1. povezivanje prizornoheterogenih kadrova po njihovoj pojmovnoj, ilustrativnoj vrijednosti ( ilustrativnikadrovi; ilustrativna montaa), preteito u sklopu raspravljakih izlaganja; 2.

povezivanje montano diskontinuiranih kadrova po njihovoj likovnoemotivnoj (figurativnoj; montane stilske figure) vrijednosti, preteito u sklopupoetskih izlaganja ( poetski film).


18/35

VI. MONTANI SKLOPOVI

segmentacija filma, dijeljenje filmskog izlaganja na manje smislene i zaokruene cjeline.S. je sloen prizorno-predoavalaki postupak, a odvija se na vie hijerarhijskih razina. Najniarazina jest s. na kadrove (raskadriranje). Neto via s. obuhvaa dijeljenje filma na osnovnefilmske sklopove (scene i nescenske sekvence, tzv.scenosljed), ti su obino sastavljeni od

vie kadrova. Via od scenske jest razina

sekvenci; a najvia s. filmskog izlaganje jest na

epizode. Film ne mora biti segmentiran, ali im se pristupi segmentaciji, svaka uvedena podjelaobuhvaa cjelinu filma. Takoer ne moraju sve razine segmentiranja biti prisutne u danomefilmu, a s. iznad raskadriranja mogu biti slabije razlunosti, tj. raene s nepostojanijim kriterijim,

ponekad tek s priblinom, neizravnom zaokruenou. S. se planira u pripremnim fazamaproizvodnjefilma ( scenarij; knjiga snimanja), a ostvaruje pri snimanju i konano u montai. raskadriranje, razdjeljivanje filmske scene, odnosno cijeloga filma na uzastopne kadrove. Planira se pri izradi knjige snimanja, dodatno odreuje pri snimanju filmskih

prizora, a dokonaava se umontai. Nadasve je u nadlenosti redatelja, a potom isnimatelja i montaera u odgovarajuim fazama izrade filma. R. je vidom ostvarivanja

filmskog

izlaganja, razrade njegove montane stukture, a rukovodi se tipom izlagakihsvrha (tipom ostvarivanog filmskog sklopa). Naime, drukije je ako je u pitanju narativna scena ( kontinuirana montaa), drukije kod opisa, a drukije ako se teiraspravljakim ili poetskim svrhama ( asocijativna montaa, pojmovna montaa). montani sklop, dva ili vie uzastopna kadra povezana nekim posebnim tipommontanog rjeenja (usp. kadar-protukadar; komplementarni kadar; kadar otklona;montane spone; montane stilske figure i dr.).


19/35

kadar-protukadar (takoer: kadar akcije kadar reakcije), tipian oblik relacijskog raskadriranja dvoslona (bipolarna) zbivanja. Podrazumijeva pokazivanje

jednog pola zbivanja u jednom kadru, tzv. kadru akcije (npr. kadar pogleda junaka,pucanja iz pitolja, govora lika u razgovornoj razmjeni), a potom se u sljedeem kadrupokae drugi, posljedini, pol zbivanja, tzv. kadar reakcije (ono u to junak gleda,ono u to je metak pogodio, sugovornikovu nijemu ili govornu reakciju). Takvo

raskadriranje odgovara interesnoj logici kojom promatra prati dvoslona zbivanjau sceni, te je uobiajenim montanim rjeenjem za prizore gledanja, razgovora,odnosno uope radnji s od njih odvojenim posljedicama.

. kadar reakcije, 1. Sastavni kadar u sklopu raskadriranja po naelu kadar-protukadar. 2. Kadar otklona na reakciju glavnog lika ili nekog sporednog likana neku vanu promjenu u prizoru. Takvi kadrovi obino slue kao svojevrsni

psiholoki i drutveni komentarsredinjeg zbivanja. Obino je rije o reakcijipogledom, ponekad i mimikom, posturom i gestama, rjee i govornimkomentarom. Uestalo se upotrebljava u komedijama da pripremi na komikiefekt u sredinjem zbivanju i svojom ga reakcijom pojaa, ali se rabi i u svim

prizorima u kojima su promatraki i sudioniki aktivni i drugi likovi osim glavnihaktera zbivanja.

. kontraplan (takoer: kontrakadar). 1. Protukadar u montanom sklopu kadar-protukadar, ali dan smotrita tono suprotno usmjerenoga od onog uprethodnom kadru. Ako se takva smjena motrita odvija po rampi, tj. ako sesuprotna motrita nalaze na samome pravcu zbivanja, onda je takva smjenakadrova valjana, prihvatljiva kao 'normalna'. Ali ako se zbivanje u prethodnomkadru promatra iskosa, onda kontraplan podrazumijeva preskok preko rampe,

prekraj pravila rampe, i ne preporua se. Odnosno, smisleno se koristi tek ustilizacijske svrhe. 2. Isto to i protukadar, odnosno kadar reakcije.

. komplementarni kadrovi, tipino raskadriranje zbivanja u montanom sklopu kadar-protukadar s obratnih vizura jednaka otklona od rampe.Primjerice, u kadrovima razgovorne smjene, svakog sugovornika promatraki

pratimo s obrnute strane snimanja, ali pod istim kutom; ili u kadrovimapraenja kretanja lika ovog pratimo as s prednje strane as sa stranje strane, alipod istim kutom spram njegova kretanja. Ovime se omoguuje jednaka razdiobapromatrake pristranosti od kadra do kadra ( pristrani kadar).


20/35

montana trijada, montani sklop, proirenje bipolarnog sklopa kadarprotukadarvraanjem na prvi kadar, na kadar reakcije nositelja zbivanja. M.t. rekonstruira psiholokulogiku promatraa sa strane koji prati radnju lika (a takva je uloga nas, gledatelja filma).Primjerice, uoavamo, prvo, da je sredinji lik u prizoru neto vano ugledao, potom u

protukadru provjerimo to je taj ugledao, a u treem provjeravamo kakva je reakcija lika prema

onome to je ugledao, je li mu to doista vano i na koji nain. kadar otklona, kadar kojim se, u sklopu scene, nakratko otklanja od vezanog praenjazbivanja koje je u sreditu pozornosti na neki sporedni ambijentalni detalj ili na sporedan lik

prisutan u prizoru. Ako se otklanja samo zato da bi se prebrodio neki problematini montanispoj, a kadar ima tek openitu ambijentalno-opisnu funkciju ( opis), naziva ga se meukadariliarg. konjska glava. No, ako se otklanja na indikativnu reakciju nekog lika koji promatraki pratisredinju radnju, tada se govori o kadru reakcije.

scena. 1. Dio filmskog izlaganja u kojem se netremice prati neko prizorno zbivanje (prizor), obino kroz niz kadrova te uz kontinuirane montane prijelaze meu kadrovimaunutar scene, a diskontinuiranim montanim prijelazima ( montane spone) na njenimgranicama prema drugim scenama u filmskom izlaganju ili drugim

montanim sklopovima. Scenu uglavnom odreuje specifian ambijent i vrijemeodvijanja, i po ambijentu i vremenu ju se uobiajeno imenuje u scenariju i knjizisnimanja (ULICA, JUTRO, EXT), ali je recepcijski kljunije odreuje sredinje zbivanje kojese netremice prati. Scena je, takoer, odreena svojim jedinstvenim mjestom u scenariju,odnosno filmskom izlaganju, te ju odreuje i njen redni broj (SCENA 2: ULICA, JUTRO,EXT). Granice s. u sklopu filmskog izlaganja ponekad se naznauju naglaenimmontanim sponama. Iako scenu odreuje i prizor, prizor se moe pratiti kroz vie scena akose prati napreskokce (kako je to, primjerice, sluaj u paralelnoj montai). Ako je s. dana u

jednom kadru naziva se

kadar s, a ako obuhvaa cijelu

sekvencu, tada se govori o

kadar sekvenci. Scenemogu bitijednostavne, kad prikazuju jedno zaokrueno zbivanje u jednom ambijentu, a mogubitisloene kad predoavaju vie zaokruenih zbivanja kroz vie ambijenata. 2. Isto to iprizor. meuscena, kratka opisna scena (esto kratka kadar-scena, ili tek nekoliko

kadrova) koja se ubacuje izmeu veih scena i ima posredniko-obavijesnu ulogu(najee je eksterijerna informacija o lokaciji sljedee interijerne scene, ili/i okontekstualnim atmosferskim prilikama). Moe dobiti i posebnu stilsko figurativnu funkciju. insert (takoer: filmski umetak), dio filma - kadar ili niz kadrova - koji odudara odokruujueg konteksta filmskog izlaganja pa se zato osjea umetnutim u njega. Umetak se

prepoznaje po odudarnom prizoru (prikazuju neki posve razliit prizor od onog kojeg se prati u

temeljnom izlaganju), a obino se dodatno obiljeava bilo fotografski (npr. razliitog jekromatizma, vee tronosti slike, uope - naelno razliita fotografskog stila), a granice umetkaobiljeene su tipino

montanim diskontinuitetom i, mogue, optikim prijelazima. Insert ponekad imafunkciju znaenjske stilske figure, tj. donosi dodatno tumaenje (komentar) glavnogizlaganja, a znade biti temeljem za razradu drugih stilskih figura (npr. metafore, simbola,alegorije). No, moe funkcionirati i manje naglaeno, tek kao informacijska dopunaosnovnom izlaganju (tako funkcionira npr. kad je nositeljem retrospektive; asimetrine paralelne montae; kadrova otklona; umetaka naratora;vizualne ilustracije naratorskog teksta i sl.).

sekvenca, 1. narativno zaokruen dio igranog filma. S. u igranom filmu moe bitiizvedena u jednom kadru (tzv. kadar-sekvenca), ali se preteno sastoji od niza kadrova, te od viemeusobno narativno povezanih scena ( naracija). 2. svaki filmski montani sklop, odnosnoniz.


21/35

epizoda, 1. isto to i nastavak, jedinini dio serije ili serijala; 2. globalna razina segmentacije filma; vei, unutarnje tematski izrazitije povezan dio filma, tipski razliit od

prethodnog i nadovezujueg dijela. E. u filmu meusobno su naglaenije razdvojene bilo jakom elipsom, bilo kontrastno-asocijativnim, figurativnim prijelazom, obino i s optikimmontanim sponama. E. su esto (iako ne obvezatno) sastavljene od vie sekvenci. paralelna montaa. 1. (Takoer: naizmjenina montaa, izmjenina montaa,

simultana montaa), montani postupak kojim se gledatelju omoguuje naizmjenino praenjedvaju istodobnih, a prizorno odvojenih zbivanja, onih koji su inae tjelesnom promatraunedostupni za istodobno perceptivno praenje (zato u p.m. ne spadaju kadrovi otklona unutariste scene, ili praenje dvaju paralelnih zbivanja u istom prizoru). Ponekad se dva zbivanja

prate ravnopravno, ali esto se prate asimetrino: jedno je glavno, a drugo popratno. 2. (Takoer:asocijativna montaa, montana poredba)montana stilska figura, podvrstaporedbe(komparacije); postupak kojim se povezuju dva prizora po njihovoj spoznajnoj, preteitometaforikoj ('asocijativnoj') vezanosti, pri emu je tipino nevaan njihov prizorni, prostorno-vremenski odnos.


22/35

VII. FILMSKO IZLAGANJE

tematizacija,proizvodno uzevi: usredotoena razrada nekog aspekta filma kako bi ga sedovelo u sredite panje gledatelja, odnosno, recepcijski uzevi: svojstvo filmskog izlaganjada neke svoje aspekte dovede trajnije u sredite gledateljeva interesa. Podrazumijevafunkcionalnu hijerarhizaciju filmskog izlaganja na temu, odnosno tematsku strukturu, te na

tematsku pozadinu, tj. vidove izlaganja (preteito filmskog

prizora) koji uglavnom izmiupanji, ali funkcionalno pridonose konstituciji teme. Elementi koji su u tematskoj pozadini,odnosno oni koji posve izmiu svjesnoj panji, dre se netematiziranim, odnosno neprimjetnim (uteorijama modernizma:prozirnim, transparentnim), i tumae se kao filmska forma /3/. T. se

preteito sastoji u problematiziranju neke ivotne pojave (u opisu, naraciji, pojmovnomizlaganju), nekog raspoloenja (u poetskom izlaganju), nekog izraivakog aspekta filma (u

metafilmu), odnosno neke povijesno filmske pojave (npr. parodija, filmska; film ofilmu).

tematika. 1. (takoer: tematsko podruje), skup istovrsnih tema; ivotno podruje izkojeg je uzeta tema danoga filma (npr. u izrazu 'film socijalne tematike'). Podruje odreuje(a) povezano tematiziranje odreenih pojava ivota (ivotna tematika)u razliitim drutvenim

komunikacijama, u 'priama o ivotu' (npr. u ispovijedima, ogovaranjima, javnim govorima,medijima javnog obavjetavanja, razliitim publikacijama, slikarstvu i dr.), (b) filmskotematsko podruje (filmska tematika) odreeno povijesno ustaljenim tematiziranjemodreenih ivotnih pojava u razliitim filmovima ( anr; vrste, filmske). 2. (Takoer:tematska struktura filma), razraeno tematsko ustrojstvo filma, tj. razrada teme na

glavnu temu, podtemu i popratnu temu u naraciji, odnosno na tezu i podteze upojmovnom izlaganju. 3. (Takoer: tematologija) Teorijska poddisciplina, posveuje seispitivanju i tumaenju tema u filmovima (motiv, pria; naracija). Osobito se njegujeu sklopu naratologije. tema filma (takoer: ideja filma),prevladavajui djelatni, spoznajni ili emotivni problemto se tematizira u danome filmu, tj. provlai se i razrauje kroz film ili promatrani dio

filma i daje mu dojam funkcionalnog jedinstva ( sadraj filma). Tematska struktura djelapodrazumijeva razluivanje teme naglavnu ili dominantnu temu (tj. glavni problem filma) inapodteme (tj. potprobleme koje treba svladati da bi se rijeio glavni problem), odnosno na

pratee teme (one koje nisu kljune za rjeavanje glavnog problema ali daju tematizacijskobogatstvo filmu). Teme se tipski razlikuju prema tipu filmskog izlaganja. Konstituirajutematiku, a esto se temelje namotivima. T.f. se definira preteito u pripremnoj,scenarijskoj fazi smiljanja filma (tzv. ideja filma; sinopsis; scenarij). Teme se

prouavaju u sklopu tematike (tematologije), odnosno, u sluaju narativnog filma u naratologiji. motiv, filmski. 1. Tematska jedinica ( tema; tematizacija); sastavnica tematske

strukture (

tematika) koja ima razmjernu znaenjsku samostalnost (

dogaaj;

filmskisklop) i prepoznatljivost od filma do filma (npr. dijalog; borba; pljaka; potjera; susret isl.). Skup motiva koji su se razluili u filmskoj tradiciji naziva se motivika. Motivi su

preteito predmetom prouavanja naratologije. 2. (Takoer: ikonografski motiv),tipino vizualno, odnosno audiovizualno predoavanje (preteito opisno; opis) neketipine prizorne situacije ( prizor, filmski), prenoeno s filma na film (npr. total konjanikana vrhu brda u vesternu; subjektivni kadrovi bez pokazivanja lika, praeni jezovitomglazbom u filmovima strave i dr.). Uestalo se javljaju u anrovski izrazitim filmovima (anr) i ine njegovu ikonografiju(1). izlaganje, filmsko (takoer: filmski diskurz). 1. Cjelovit slijed u kojem je danoukupno priopenje, odnosno pojedino filmsko djelo. Izlagaka priopenja obiljeava

sekvencijalno, redoslijedno iznoenje i praenje priopenja (u estetici se jo govori ovremenskim ilisekvencijalnim umjetnostima: film, glazba, knjievnost, kazalina predstava,strip i dr.), i po tome se razlikuju od trenutanih djela, onih koje sve to priopavaju odmahdaju na uvid (tzv.prostorne umjetnosti, npr. likovna djela). Izlaganja se razlikuju prema


23/35

temeljnim svrhama i tipinim ustrojstvima kojima ostvaruju te svrhe na: narativno izlaganje( naracija), deskriptivno ( opis), argumentacijsko ili ekspozicijsko (pojmovno izlaganje)te poetsko-doaravajue (poetsko izlaganje; - poetski film). 2. (Takoer: kompozicija,

sie, forma pripovijedanja, nain iznoenja), sekvencijalni oblik predoavanja nekogsemantikog sadraja (prizora iz svijeta, shvaanja, doivljaja). Naime, u sekvencijalnim sedjelima moe razlikovati predoeni sadraj, tema (radnja, fabula u naracijama, sustav

shvaanja u raspravama, sloen doivljaj u poetskim djelima) od naina i redoslijeda na kojise itatelj ili gledatelj upoznaje s tim sadrajima (tj. od izlaganja radnje, odnosno siea,izlaganja shvaanja, izlaganja doivljaja).

naracija. 1. Filmsko izlaganje u kojem se prati neki jedinstveni tijek prizornihzbivanja osobito strukturiranih (u priu). U sklopu n. povlai se razlika izmeu samog tijekazbivanja (radnja filma; fabula filma, filmska pria) i naina na koji se taj tijek predoava(izlagaki stil, siejni postupci, narativni postupci). N. preteito karakterizira igrane filmove, animirane i poneke dokumentarne filmove (tzv. narativne dokumentarce). 2. (Takoer: komentar), popratni, izvanprizorni, glas ( zvuk) koji u narativnim filmovima gledateljaupuuje u prizorna zbivanja i likove, vodi ga od jedne narativne epizode do druge te mu dajedodatna obavjetenja i tumaenja tih zbivanja ili svog odnosa prema njima. Taj glas obiljeava

postojana, 'neprizorna', zvunost koja ne ovisi o promjenama vizure unutar kadra niti omontanim preskocima. Taj se neprizorni glas tipino pripisuje osobi naratora, postuliranome izvanprizornome pripovjedau. U nefikcionalnim obrazovnim idokumentarnim filmovima n. se uobiajenije naziva komentarom. narativni film (takoer: pripovjedni film), filmska kategorija, filmovi u kojima

prevladava narativno izlaganje ( naracija), za razliku od filmova ustrojenih prema drugimtipovima izlaganja (npr. opisno, poetsko, pojmovno).

pria. 1. (takoer:fabula, radnja filma, diegeza), predoeno prizorno zbivanje ( prizor) vrijedno prianja, naracije. Neko zbivanje ini vrijednim prianja osobita strukturazbivanja: neto se desi, dogodi, s podrazumijevanjem da e pojava takva dogaaja izazvati

radoznalost u gledatelja o nainima na koje se protagonisti nose s time i kako e s time izaina kraj. Pria se moe sastojati od jednog dogaaja (tzv. anegdotalan film, jednominutnifilm;minifilm), ali se tipino sastoji od niza dogaaja povezanih osobitim strukturama: (a)kauzalnom strukturom (pokazivanjem kako jedno zbivanje/dogaaj uzrokuje drugi), (b)teleolokom, odnosno intencionalnom strukturom (pokazivanjem kako rotagonisti planiraju i

provode kauzalne linije do razrjeenja problemske situacije), (c) anticipativnom strukturom(prizorno motivacijskim najavama sljedeeg zbivanja) i najzad, najvanije, (d)

problemskom strukturom (pokazivanjem kako se javlja problem, kako se grana upotprobleme, te kako se njega rjeava). Artikulacija prie vanim je obiljejem narativnog,odnosno igranog filma, obino osnovni zadatak pri pisanju scenarija igranog filma. Priamoe imati nejednaku razraenost i vanost u narativnom filmu; moe biti iznimno vana

pa se takav film naziva fabulativni film, a moe biti manje vana i bez nekih konstitutivnihodrednica, kako je to u filmovima stanja (tzv. nefabulativni filmovi). 2. (Takoer:sadraj

filma;pria filma), verbalno, obino saeto, prepriavanje radnje igranog filma (1. znaenje)u sinopsisu, propagandnim listiima, filmografijama, kritikama, usmenoj razmjeni.. toka gledita,personalizirano motrite, tj. ona toka promatranja u danome prizorukoja se pripisuje nekome specificiranom promatrau prizora. Tipino se pripisuje nekomliku u danome prizoru, i to uglavnom pomou montanog obrasca kadar-protukadar,odnosno pomou (a) subjektivnog, (b) polusubjektivnogi c) pristranog kadra. Usvim se tim sluajevima pripisuje tako da se (i) gledatelja (tj. motrite kadra) dovodi u poloaj

blizak ili istovjetan podrazumijevanom ili pokazanom prizornom poloaju lika, te (ii) da se

promatra isto to i lik, tj. ono to je i liku vano s istom ili slinom opaalakom pogodnoukoju ima i lik. Vizura kadra se time 'vezuje uz vizuru' izabrana lika u prizoru, 'pripisuje' muse. Razraeniji obrazac ovakva vezivanja tijekom filmskog izlaganja daje perspektiva

pripovijedanja. Motrite se, meutim, moe pripisati i naratoru filma ( naracija), ekipi


24/35

filma (posebno autoru filma, ili intervjueru), kinogledatelju, pa i samome mehanizmusnimanja (tj. 'kameri', kod automatskih nadzornih videosnimaka). Specificiranje t.g. jedna

je od vanih izbornih mogunosti u artikulaciji filmskog izlaganja.


25/35

. subjektivni kadar (takoer: subjektivna toka gledita). 1. Naziv za bipolarnimontani sklop kadar-protukadarkojim se predoava lik i ono to gleda (kadar

pogleda lika kadar onoga u to lik gleda; ili obrnuto: kadar prizora pa onda kadarlika koji u to gleda s pozornou). Ono u to lik gleda daje se tipino s prizorne osinjegova pogleda, 'iz vizure lika'. 2. Kadar kojim se pokazuje ono u to

pretpostavljeni lik u prizoru gleda. To moe biti drugi pol prethodno opisana

montanog sklopa kadar-protukadar, ali moe biti i autonomni kadar s naglaenimznakovima da njegova vizura pripada nekom tjelesno ogranienu liku-promatrau:tipino drndava ili lelujava kamera koja imitira hod, pogled na prizor s vizurnimsmetnjama koje se inae normativno izbjegavaju, optike deformacije vizure npr.otvor dalekozora, i dr.). S.k. standardni je oblik pripisa, specificiranja tokegledita u naraciji.


26/35

. polusubjektivni kadar (takoer: polusubjektivna toka gledita), vrsta specificiranjatoke gledita kadriranjem; tako komponiran kadar da su njime obuhvaeni i lik i

predmet koji on vano promatra, s time da je lik obino dan u bliem kadru, s lea ili sastranjeg poluprofila, a predmet dublje u prizoru. Takav kadar upuuje gledatelja da,zajedno s likom, promatra ono to i liku zaokuplja panju. P.k. se uestalo rabi pri raskadriranju dijaloga uz pomo obuhvatnih kadrova ( kadar preko ramena).

. pristrani kadar (takoer: pristrana toka gledita), vrsta specificiranja tokegledita lika; motrite s kojeg promatramo dio prizora koji gleda i izabrani lik iz

priblinog smjera i sa slinom pogodnou kao i lik (tj. 'zajedno s njime'), ali u blagomotklonu od njega i bez njega u kadru. Po tome se razlikuje i od subjektivnogi od

polusubjektivnog kadra. Standardno se rabi pri raskadriranju komplementarnihkadrova pomou izdvojenih kadrova ( kadar-protukadar).

. autorski kadar, stiliziran kadar koji se tumai kao autorski komentar prizorne situacijeili izlagakog trenutka.


27/35

retrospekcija (takoer: flashback), insert ( kadar, scena; sekvenca; epizoda) u kojem se prate prola zbivanja, ona koji su prethodila zbivanju kojim se film bavi utrenutku insertiranja. Najee je rije o kadrovima zamiljanja, prizorima sjeanjaglavnoga lika, tipino najavljenih dijaloki, ulaenjem u krupni plan njegova zamiljena lica(vonja ili zoom unaprijed), te nekim naglaenim montanim prijelazom (npr. zamuivanjem

slike, pretapanjem). Prijelaz na r. postaje stiliziran kad se zanemare gornje najave (tadadjeluje poput montane varke). R. je postupak izlagake inverzije u sklopu naracije (prvose vidi suvremeno, a onda prolo zbivanje), te je po tome retoriki obiljeen. fabulativni film (takoer: film prie), narativni film s 'jakom' priom, tj. smaksimalno funkcionalnom tematskom ( tema; tematika/2/) i anticipativnom strukturom.Kontrastira se prema filmovima s oslabljenom ili oteano razaberivom fabulom ( komedije;filmovi stanja; poetski filmovi, filmovi kombinatorne izlagake strukture). film stanja. 1. Stilska struja u narativnom filmu ( naracija), filmovi u kojima se

prvenstveno ocrtava openito duevno, preteito u poneem krizno, stanje glavnog lika ili likova,odnosno stanovito obiljeeno 'stanje duha' u praenoj drutvenoj skupini. Tipino, to su filmovi

oslabljene

prie (oslabljene anticipativne strukture; kontrastiraju se prema fabulistikimfilmovima, osobito prema akcijskom filmu), prizori se niu kao opisne specifikacije stanja,tj. strukturirane su kao opis, esto bez razrjeenja, tek sa zaokruenom spoznajom o sloenosti stanja. Takvi se filmovi dre paradigmatski umjetnikim filmom, osobitosu njegovani u modernizmu (K. Dreyer, M. Antonioni, F. Fellini, I. Bergman, M. Forman, A.Tarkovski, M. Leigh i dr.). 2. Isto to i poetski film. epizodski film, vrsta filma u kojem se zbivanje prikazuje u nizu epizoda snaglaenijim vremenskim preskocima meu njima ( elipsama). Naglaeno su epizodski tzv.epski filmovi; biografski filmovi, odnosno svi povijesni filmovi koji predoavaju veevremensko razdoblje (npr.KoncertB. Belana, 1954), kao i filmovi kolane dramaturgije (kolani film).


28/35

opis (takoer: deskripicija). 1. Vrsta filmskog izlaganja; njime se predoava nekakonkretna perceptivna prizorna pojava ambijent, osoba/lik, konkretna situacija

prema njezinim postojanijim osobinama. Opis se sastoji od niza karakterizacija danepojave, nabrajanja njezinih raznovrsnih odredbenih osobina, a zavren je onda kad jepojava dostatno predodbenospecificirana, odreena. Ponekad se opisom naziva ipredoavanje nadperceptivnih, duhovnih stanja, osobito u filmovima stanja. 2.

Sluba filmskih promatrakih postupaka, nastojanje da se bolje specificira predodbao prizornoj pojavi u sreditu panje. Opisan moe biti i pojedini kadar, tzv. opisnikadarte pokreti kamere: opisna vonja, opisna panorama, pa i rakurs(obinogornji rakurs nekog terena).

pojmovno izlaganje (takoer: diskurzivno izlaganje; raspravljako ili argumentacijskoizlaganje; ekspozitorno izlaganje), naelni tip filmskog izlaganja usmjerenog razradi

pojmovnog razumijevanja pojava, odnosno tumaenju samih pojmova, njihovomdemonstracijskom i argumentacijskom objanjenju. Obiljeava ga (a) prevladavajue koritenje

pojedinih snimaka prizora u pojmovno ilustrativne, demonstrativne svrhe (a ne prizorno-pratilake, kao u naraciji i opisu); (b) povremene shematizacijske, dijagramatske (esto

animacijske) obrade vizualnog materijala; (c) velika heterogenost filmske grae motiviranailustrativnim svrhama koju ima u izlaganju; (d) koritenje pojmovne montae u povezivanju tegrae ( asocijativna montaa), te (e) tipino oslanjanje na tekstualno i govorno tumaenje kaovoditelja kroz filmsko izlaganje. Pojmovno izlaganje prevladava u obrazovnom iznanstvenom filmu, karakterizira neke kategorije filma (npr. politiki angairanogdokumentarnog filma; problemski orijentirane televizijske reportae; filmske novosti), a javlja se ponekad u reklamama, odnosno kao retoriki obiljeensekvencijalni insert u igranom filmu (npr. sekvenca filmskih novosti 'March of Time' u filmu Graanin Kane O. Wellesa). poetsko izlaganje, naelni tip filmskog izlaganja usmjerenog izraajnosti(ekspresivnosti), tj. modeliranju nekog raspoloenja, emocionalno obojena, generalizirana stava

prema ivotu (duevnog stanja), te razvoju tome prikladne osobite perceptivne osjetljivosti.Tipino ga obiljeava (a) jaka prisutnost slikovnih stilizacija pojedinog kadra, (b)diskontinuirana, asocijativna montaa (c) obiljeena poveanom uporabom stilsko-figurativnih montanih rjeenja (analogije i kontrasta, ponavljanja, montane gradacije,ritmike montae, zvukovnih stilizacija i dr.), te (d) esta uporaba popratne glazbe kao tumaaraspoloenja i koherencijskog imbenika izlaganja. Prevladava u poetskom filmu, ali je esto

prisutno u izdvojenim sekvencama, (npr. poetiziran opis; montana sekvenca; plesnasekvenca umjuziklu i sl.) u sklopu igranog, dokumentarnog i znanstvenog filma.

VIII. STIL, STILIZACIJA, RETORIKA

metafilmske upute (takoer: metakomunikacijski signali), ona obiljeja filma koja ga medijski izdvajaju od nefilmske okoline i upozoravaju gledatelja na njegov posebandoivljajni status. Tipino su takvima (a) kronografski signali - najave poetka i obiljeavanjezavretka filma (najavna i odjavna pica filma); (b)proksemiki signali postupcirazgranienja podruja filmske slike od nefilmske okoline kina ( okvir kadra);(c) teksturalni signali - tvarne znaajke medija koje su doivljajno vane za razliku od onihkoje su nevane (npr. razlika u strukturi projicirane filmske slike i strukture filmskog platna nakoji se projicira); (d)strukturalni signali osobita strukturiranost filmskog izlaganjaindikacija je njegova posebna doivljajna statusa ( metadiskurzni signali). Osim ovih signalakoji su sastavnim dijelom svakog filma, postoje i mnogi kontekstualni

signali, oni koje doekuju i prate film (npr. sama kino-dvorana ima proksemiko-signalnufunkciju, prestanak kino muzike kronografsku, a plakati, fotografije, kritike i dr. imaju istrukturno-najavnu funkciju).

pica,pisani (tek iznimno i govoreni) tekst najave i odjave filmskog djela, njegovvremenski, izlagaki 'okvir' ( metakomunikacijski signali; filmsko izlaganje;


29/35

naslov). Film tipino poinje najavnom picom ili naslovnicom, koja, najmanje, donosi naziv(ime) filma te zatitni znak proizvoaa, a zavrava odjavnom picom ili odjavnicom kojanajmanje naznauje kraj filma (Kraj, Svretak, The Endi sl.). U profesionalnom filmu pica,

bilo najavna bilo odjavna (ili podijeljeno na jednu i drugu), jo tipino donosi podatke ogodini dovrenja filma, imena tvoraca filma, identificira autorska prava i dr. Ponekad se prijetekstualne pice javljapredpica, prizori koji su uvodnim, najavnim dijelom kasnijeg

filmskog izlaganja, a tekst pice moe ii i prekopodpice tj. samih prizora filma, obinofilmskog opisa ambijentaili nekog rutinskog zbivanja. pica se posebno izrauje u

postprodukciji, esto je u nadlenosti posebnog stvaraoca dizajnera pice. naslov (takoer: arg. titl), svaki pisani tekst utisnut na film, onaj koji se osjea dodanim,nepripadnim prizoru. Tipino ima metafilmsku i metadiskurznu slubu. Takvim sutekstovi otisnuti na pici, u meunaslovima, te u podnaslovima filma. meunaslov (takoer: arg. meutitl) naslov, tj. tekst to se javlja tijekom filmaobino izmeu filmskih sklopova, ili na njihovu poetku. Tipino ima metadiskurznufunkciju (razgraniava epizode u filmu; dodatno tumai i najavljuje zbivanje; daje dodatneinformacije). U nijemim filmovima donosio je esto i tekst dijaloga.

podnaslov (takoer: arg. podtitl),

naslov, tj. tekst utisnut na dnu slike; tipino jeposrijedi pisani prijevod dijaloga izgovorenog na tuem jeziku u filmu, ili pak prijevodnekog drugog narativno vanog teksta to se javlja u snimci stranog filma. Prijevod

podnaslovljavanjem alternativa je usmenom prijevodu, bilo nakonadnom sinkronizacijom dijaloga (npr. u Italiji, Njemakoj, Austriji), odnosno simultanog komentatorskog

prijevoda (npr. u Rusiji, Poljskoj). metadiskursna funkcija, posebna sluba koju imaju pojedini filmski postupci uregulaciji gledateljeva praenja filmskog izlaganja. Takvi postupci pomau gledatelju dase snae u filmskom izlaganju, a tipino se javljaju tamo gdje takvo snalaenje moe postatinesigurno ili nedovoljno specifino. etiri su temeljne m.f.: (a) uvodi izvodiz filmskogsklopa (npr. uvoenje u scenu s obiljeenim detaljem, a njezina odjava s vonjom

unatrag); (b) naglaenije razgranienje i povezivanje filmskih sklopova (uglavom pomoumontanih spona); (c) naglaavanje posebno vanih mjesta u izlaganju kako ih gledatelj ne

bi propustio ( stilizacijama) te (d) njihovo komentiranje/tumaenje (npr. stilskimfigurama); (e) signaliziranje 'statusa' danog filmskog sklopa (npr. pripada li temeljnoj naraciji,ili nekom drugom tipu izlaganja, npr. montanoj sekvenci ili poetskom sklopu). M.f. najuspjenije preuzimaju obiljeeni

postupci: stilizacije i stilske figure; popratna glazba; inserti;meunaslovi, govorna naracija(2) i dr. Metadiskurznom funkcijom tipino se bavi filmska retorika. stilizacija, filmski postupci kojima se u sklopu filmskog izlaganja planski ifunkcionalno odstupa od kontekstualno prevladavajuih (ustaljenih, oekivanih, normiranih)

postupaka. Tipina funkcija stilizacija jest metadiskurzna. Mogu se javljati na svakoj razinifilmskih postupaka, tj. mogu bitiprizorne (tj. mizanscenske stilizacije;stilizirano osvjetljenje;

glumake stilizacije, stiliziran zvuki dr.), mogu


30/35

biti vezane uz izbormotrita (stilizirano kadriranje,stilizirana kompozicija i dr.), uzsmjenu motrita (montane stilizacije, montane varke), uz tijek filmskog


31/35

izlaganja (pripovjedne stilizacije), a mogu dirati i u metafilmske uvjete ( eksperimentalni film; proireni film). Kad su tipoloki ustaljene nazivaju se stilske figure.Stilizacije prouava filmska retorika. trikovi, filmski. 1. (Takoer: posebni efekti, specijalni efekti), filmski postupcikojima se (a) postie prikaz obinih prizornih situacija neuobiajenim, tedljivim, putem, obino

dosjetljivim zamjenama, simulacijama, odnosno (b) postupci kojima se postiu nestvarne aperceptivno uvjerljivo izvedene prizorne situacije, odnosno perceptivni efekti (npr. pojavljivanja inestajanja ljudi, transformacije iz jednog oblika u drugi, fantastina bia i nemogua kretanja idr.). Razlikuju se prema podruju izvedbe, a tipini su: (i)scenski trikovi (npr. koritenje malihmaketa i modela); (ii) trikovi kamere (npr. ubrzano ili usporeno kretanje, kretanje unatrag); (iii)optiki trikovi (npr. perspektivne varke, optika izoblienja; zamuivanje slike); (iv)laboratorijski trikovi (obino trikovi kopiranjem, ili osobitog tretmana vrpce npr. pri postizanju montanih spona); (v) montani trikovi (brojna montana rjeenja, odnosno posebnomontane varke); (vi) kompjutorski ili digitalni trikovi (preteito efekti temeljeni nakompjutorskim obradama i animaciji), (vii)zvuni trikovi (takoer:zvuni efekti), posebna,neuobiajena i/ili nevjerojatna zvuanja. 2. Animacijski postupci (a) snimanja animiranogfilma (stop ili trikkamerom s trik stola ilistola za snimanje), odnosno (b) postizanja trik efekata ilispecijalnih animacijski efekata (eksplozije, treptajizvjezdica, tzv.vung, tj. trag brzog kretanja i dr.). 3. Svaki uoljiviji filmski efekt to je postignutna nain koji nije odmah odgonetljiv, neustaljenim putem, dosjetljivim kraticom. ZVUKOVNE STILIZACIJE stilizirani zvuk, zvuk podvrgnut stilizaciji. Zvukovna stilizacija se moe temeljiti:(a) na suvislu naruavanju sinkroniteta zvuka i pokreta koji ga proizvodi (tj. na asinkronosti

zvuka); (b) na sinkronoj pojavi zvuka neodgovarajue naravi ( imitativni zvuk;mickeymousing); (d) na akustikim izoblienjima sinkronog zvuka; (c) naglaenoj ritmizacijiinae aritminog zvuka ( umova i dijaloga); (d) naglaenoj redukciji oekivane zvukovne

slike danog prizora (npr. izostanku nekih oekivanih

ambijentalnih zvukova; odsutnostodzvuka gdje se oekuje), (e) na uporabi zvuka koji je prizorno nemotiviran (npr. popratnaglazba se tei osjeati stilizacijsko zvukovnim sastojkom filmskog izlaganja; motivacija).Tipina funkcija stiliziranog zvuka jestmetadiskurzna. imitativni zvuk, umjetno proizveden zvuk koji oponaa neki izvorni zvuk, ali mu se

primjeuje drugaije porijeklo. Takva je, primjerice, glasovna imitacija umova, glazbenaimitacija umova i agora ( mickeymousing), odnosno proizvodnja umova sredstvima kojainae izvorno ne proizvode taj um. Postoje specijalisti za imitativne umove (npr. u HrvatskojMiljenko Dr). Slui najee u zvukovno-karikaturalne svrhe, est je u animiranome filmu iu komedijama. popratna glazba (takoer: neprizorna glazba, pozadinska glazba, dodana glazba,naneena glazba), podvrsta neprizornog zvuka, filmska glazba koja nema izvor u

prizorima filma, ve se osjea dodanom. Zbog osjeaja dodanosti i njezina neprizorna porijeklatipine su joj funkcije retorike: emotivno potkrjepljivanje radnje te potpomaganje (tj. regulacija)gledateljeva praenja filmskog izlaganja (ima metadiskurzivnu funkciju). Od rana se javljala uvidu popratne kinoglazbe, koju je svirao pijanista ili orkestar uz projekciju filma, a


32/35

postala je vanom strukturnom sastavnicom filmskog izlaganja uvoenjem zvunogfilma. Danas se povremeno izdaje neovisno o filmu, u posebnim diskografskim izdanjima(izdanjima tzv. tonske vrpce; engl.,sountrack).

. mickeymousing, oznaka za popratnu glazbu to ritmiki imitira i sinkrono prati prizornazbivanja ( imitativni zvuk). Termin je prvo bio vezan uz glazbu u animiranomfilmu (uz glazbu prvih Disneyjevih filmova o Mickeyju Mousu), koja je karikaturalno'oumljavala' zbivanje. Prenio se, potom, i na karakterizaciju one popratne glazbe u igranom filmu koja na slian ritmiki sinkron nain prati prizorna zbivanja.

narator (takoer: pripovjeda, komentator, spiker), nosilac naracije(2), tj. govornogiskaza to se obraa gledatelju filma i vodi ga kroz filmsko izlaganje. Moe biti vidljiv ukadru i tada se preteito obraa gledatelju (gleda u motrite kadra), i tada je pojaano

personaliziran. Ovo je standardan sluaj u obrazovnom i popularno-zanstvenom filmu (komentator), te u TV vijestima (spiker, voditelj vijesti). Kad je nevidljiv, javlja se samo kaonaneeni, izvanprizorni glas ili OFF, uglavnom apersonalo (tj. glas pripada nespecificiranojosobi), iako ponekad (osobito u narativnom filmu) moe biti personaliziran, bilo govornimsamopredstavljanjem, ili prizornom indikacijom koji je od likova u kadru ujedno i narator toga izvanprizorno sluamo. Kazivanje vidljivog naratora moe prijei u kazivanje 'izvan kadra'(arg. 'u OFF'); kao to izvanprizorni glas naratora moe postati personaliziran pokazivanjemnaratora u kadru. SLIKOVNE STILIZACIJE umetnuta slika (takoer: insertirana slika; slika u slici), manja slika ( kadar)to je umetnuta u osnovnu filmsku sliku posebnim tehnikim postupkom ( insert, filmski), takoda se vidi i jedna i druga. U ranome nijemom filmu takva su umetanja bila uestala u tzv. trikfilmu ( G. Mlis), a to je bio ustaljen nain umetanja prizora snova i matanja likova. Uklasinom stilu izbjegavali su se takvi inserti (osim u sklopu pice), a u modernistikomstilu javljali su se ponekad kao referenca na nijemi film (npr.Pucajte na pijanistu F. Truffauta,

1962). ee su se javljali u

eksperimentalnom filmu, a pojavom elektronikog snimanja tedigitalnih kompjutorskih obrada, koritenje u.s. postalo je standardnim stilizacijskim postupkom u suvremenom narativnom filmu. zamrznuta slika (takoer: stop-slika, stop-snimka, stop-fotografija, zaustavljenipokret), dojam potpuno nepokretnog, 'zamrznutog' prizornog zbivanja, kao na fotografiji, usklopu standardnog filmskog izlaganja. Na filmu se tipino dobiva tako da se jedna filmskasliica mnogostruko uzastopno kopira. Takvo se 'zamrzavanje' osjea stilizacijom u kontekstustandardnih 'pokretnih' slika te se koristi kao sredstvo posebnog retorikog naglaska danogtrenutka u prizoru (esto na zavretku filma), ili naprosto kao sredstvo stilizacije dinamike kadra imontae, obino u poetske svrhe. razdijeljeni ekran (takoer: podijeljeni ekran; razdijeljena slika), vie istodobnihfilmskih slika predoenih unutar istog standardnog filmskog okvira, to podrazumijeva dase istodobno perceptivno prati prizore u dva ili vie posebna a istodobno predoena kadra.Kako je ovo razdjeljivanje sadrano na istoj filmskoj vrpci, u granicama jedne standardneekranske projekcije slike, po tome se razlikuje od multiekrana. U klasinom filmu ekran

podijeljen na dvije slike standardno se upotrebljavao za istodobni prikaz dvoje (ili vie) ljudi utelefonskom razgovoru (kao zamjena za fiziki nemogu obuhvatni


33/35

kadar dijaloga), ili kao oblik metadiskurzne stilizacije, obino u slikovnoj opremi pice. U modernizmu, a osobito u eksperimentalnome filmu ustalio kao otvoreno

podruje stilizacijskih obrada slike. Razdijeljeni ekran treba razlikovati od umetnuteslike, tj. 'slike u slici'.

multiekran (takoer: viestruko platno),projekcija na dva ili vie ekrana jednogfilmskog djela posebno pripremljenog za to (multiekranski film). Najraniji poznat jest cinorama,

projekcija filma (pejzaa) na deset ekrana na parikoj Svjetskoj izlobi (1900), a prvi igrani film utoj tehnici, zvanojpolivizija, jestNapoleon, 1927, A. Gancea. Od konca 1960-ih multiekranskaizvedba postaje priznatom granom eksperimentalnog filma, osobito krila proirenog filma,te videoumjetnikih instalacija. U Hrvatskoj je filmAutomatofoni T. Kobije (1963) prvizabiljeen vieekranski film, a sustavnije su multiekranske projekcije razraivali V. Petek i I.L.Galeta u 1970-im i nadalje. MONTANE STILIZACIJE ritmika montaa. 1. (Takoer, prema S.M. Ejzentejnu: metrika montaa) montaniniz kratkih kadrova jednakog trajanja, tj. montaa breg tempa. 2. Montani niz kadrova toostavljaju dojam njihove jednakomjerne, brze smjene, pri emu je duljina kadrova prilagoena

sadraju kadrova, a kadrovi traju primjetno krae no to je potrebno za razgledavanje onoga toprikazuju (samo je ovaj tip montae S.M. Ejzetejn nazivao ritmika). 3. Montaa filmske slike

sinkronizirane s ritmikim elementima popratne glazbe (npr. u DisneyjevojFantaziji,1940). montaa atrakcija, termin S.M. Ejzentejna (uveden istoimenom tekstom iz 1923),oznaava avangardnu kazalinu i filmsku praksu izbora iznenaujuih, okantnih, prizornihelemenata (odnosno kadrova), i njihova neoekivana (kontrastna) povezivanja ( montae) usklopu predstave, odnosno filmskog djela. Ove je rane ideje Ejzentejn njegovao u sklopukazalita Proletkult, a prema predlocima vodivljske i cirkuske predstave, kasnije ih je razvio u

pojam intelektualne i emotivne montae koja se temelji na montanom naelu 'sukoba'unutar kadrova i meu njima. montana varka, montana stilska figura, tj. retoriki obiljeen montani postupakkojim se gledatelja privremeno zavara u pogledu prirodemontanog prijelaza. Primjerice, pri

prebacivanju na novi kadar pomisli se da je posrijedi kontinuirani prijelaz, a onda seispostavi da je rije o diskontinuiranom (varke kontinuiteta); ili obratno (varkediskontinuiteta). Postie se tako da se prvo koriste uobiajeni indikatori za izvedbu odreenogtipa montanog prijelaza koji tjeraju na vrlo specifino tumaenje montanog prijelaza, ali se

potom, daljem dijelu novog kadra, otkriju kontraindikatori, oni koji trae da se prijelaz pretumaikao posve drugi tip. trzavi rez (takoer: skokoviti rez), rez u sklopu kontinuirane montae, koji jeizveden uz premalu (nedovoljno veliku) promjenumotrita s kadra na kadar, te se osjea

kao 'trzaj', djelomian diskontinuitet u promatranju prizora. Rije je tipino ili o premalojpromjeni plana osobe po istoj osi promatranja (npr. unutar blizu plana pomakne se tek maloblie), ili/i o premalu otklonu u promatranju te osobe preko montanog prijelaza (manjem,kae se, od 300). U

dinaminom kadru teko ga je razlikovati od skoka

Documents

LEKSKIKON POJMOVA