LEJLA NAKAŠ

Jezik i grafi ja krajišničkih pisama

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

KN

JIG

A 4

LEJLA NAKAŠJEZIK I GRAFIJA KRAJIŠNIČKIH PISAMA© Slavistički komitet i Lejla Nakaš; prvo izdanje, 2010.Sva prava pridržana. Nijedan dio ove publikacije ne smije se umnožavati na bilo koji načinili javno reproducirati bez prethodnog dopuštenja izdavača i autora.

IzdavačSlavistički komitet, Sarajevo Filozofski fakultet u Sarajevu, F. Račkog 1, Sarajevo, BiHtel. (+387) 33 253 170 e-mail info@slavistickikomitet.bawww.slavistickikomitet.ba

Izdavački savjet Biblioteke Bosnistika – LingvistikaJosip Baotić, Senahid Halilović, Dževad Jahić, Jagoda Jurić-Kappel, Marina Katnić-Bakaršić, Svein Mønnesland, Hasnija Muratagić-Tuna,Asim Peco, Ivo Pranjković, Ilijas Tanović, Branko Tošović

Glavni urednikSenahid Halilović

UrednicaMirela Omerović

RecenzentiJosip BaotićSenahid HalilovićDževad Jahić

BIBLIOTEKA BOSNISTIKA | MONOGRAFIJE

Sarajevo, 2010.

Lejla Nakaš

Jezik i grafi jakrajišničkih pisama

KN

JIG

A 4

Objavljivanje ove knjige fi nansijski su podržali Ministarstvo obrazovanja i nauke Kanto-na Sarajevo te Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.

5Sadržaj

SADRŽAJ

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Dosadašnja literatura o krajišničkim pismima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10Dosadašnja literatura o grafi ji krajišničkih pisama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Zapadnoštokavski pisani idiom predturskoga perioda . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Zadaci istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Mogućnosti dokazivanja autorstva krajišničkih pisama. . . . . . . . . . . . . . . . . 45Način rada kancelarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

Grafija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Klasifi kacija krajiških kancelarija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79Grafi je do sredine 16. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81Grafi je drugoga razdoblja: od polovine 16. do kraja 18. stoljeća . . . . . . . . . . 105

Kliške kancelarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Kancelarije Bosanske krajine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Kancelarije Bihaćke krajine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127Kancelarije Krčkog sandžaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131Pisma iz Cerničkog i Požeškog sandžaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Hercegovačke kancelarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

Klasifi kacija glavnih tipova grafi je krajišničkih pisama . . . . . . . . . . . . . . . . 139Napomene o najvažnijim transliteracijskim problemima . . . . . . . . . . . . . . . 141

Fonetika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Refl eksi jata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

Najstarija pisma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Kliške kancelarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Krčke kancelarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160Bihaćke kancelarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165Kancelarije Bosanskoga sandžaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171Hercegovačke kancelarije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190Osvrt na refl ekse jata u krajišničkim pismima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

Refl eks poluglasa i grupe vь. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 203Refl eksi nazala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 208

6 Lejla Nakaš

Refl eksi i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210Finalno -l . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214Rezultati praslavenskog jotovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219Novo jotovanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227Jotovanje u složenim glagolima (-id-ti) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229Afrikati . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234Suglasnik h . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240Suglasnik f . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244Refl eksi sibilarizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247Protetsko j . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249Suglasnici u kontaktu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250Vokalske alternacije i izmjene osnovnih vokala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255Rotacizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257Osvrt na fonetske crte krajišničkih pisama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

Morfologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260Imenički oblici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260Jednina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260Ostaci dvojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264Nominativ i akuzativ množine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264Genitiv množine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268Dativ množine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276Lokativ množine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280Instrumental množine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283Zamjenički oblici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Lične zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285Nelične imeničke zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293Oblici pridjevsko-zamjeničke deklinacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301Glagolski oblici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312Infi nitiv. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312Prezent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313Aorist. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314Imperfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316Pluskvamperfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318Perfekt. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319Futur . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320Futur II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323Potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325Imperativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326Pasiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327Glagolski pridjevi i prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328

7Sadržaj

Prilozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334Prijedlozi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341Veznici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346Osvrt na morfološke crte krajišničkih pisama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

Leksika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349Najfrekventnija leksika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349Leksika stranoga porijekla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357Kajkavizmi i čakavizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376Leksika preuzeta iz dubrovačkoga govora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380Leksika iz jezičkog supstrata i arhiadstrata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380Leksika naslijeđena iz prethodne tradicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382Dijalekatska leksika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385Osvrt na leksiku krajišničkih pisama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 389

Nekoliko napomena o sintaksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 390Kategorija roda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 390Red enklitika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 390Slavenski genitiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 392Posesivni dativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 393Genitivne konstrukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 395Romanske konstrukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 396Čakavski sintaksički modeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 399

Zakljuna razmatranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 404Sažetak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 421Summary . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 424Резюме . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

Izvori (na temelju arhivske grae). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 431Izvori (transliterirani korpus) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 455Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 456Rjenici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 461Imenski indeks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 463Predmetni indeks. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 471Podaci o autorici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 477

9Uvod

UvodOdabrani naslov* postavlja naš predmet istraživanja u okvire koje su u velikoj mjeri zacrtale naučne discipline bliske historiji književnoga jezika svojim dosadašnjim dostignućima. Stoga je on odgovarajući i za iznošenje temeljih znanja koja nam o razdoblju o kojem govorimo nude historijsko-poredbena lingvistika, historijska dijalektologija, kao i slavenska paleogra-fi ja. Pritom je za našu temu naročito bitno pitanje šta uopće znamo o za-padnoštokavskom idiomu u pisanoj tradiciji.

Vrijeme o kojem govorimo počinje nakon pada srednjovjekovne bo-sanske države pod osmansku vlast i završava se krajem 18. stoljeća. To se razdoblje može podijeliti na dva podrazdoblja; vremenska granica prvog razdoblja seže do sredine 16. stoljeća, a drugoga do kraja 18. stoljeća.

Ovakva podjela zasniva se na dvjema bitnim činjenicama. Naime, premda u 15. stoljeću nastaju novoštokavske inovacije, koje se šire i organ-ski i migracijama, tako da se od toga vremena više ne govori o zapadno-štokavskom i istočnoštokavskom narječju, već samo o novoštokaviziranoj i nenovoštokaviziranoj zapadnoj štokavštini, ipak se do sredine 16. stoljeća još uvijek mogu, u pojedinim oblastima, očekivati žive zapadne govorne crte. Osim toga, u prvom razdoblju djeluje i slavenska kancelarija u Ca-rigradu, čiji utjecaj stvara bitnu razliku između onovremenog i potonjeg idioma kojim su ova pisma pisana.

Od sredine 16. stoljeća zapadnoštokavske crte opstaju jedino u pisa-nom idiomu, i to kao dio pisarske tradicije. Istraživanje pisarskog manira u krajišničkim pismima postaje tim neophodnije ako se prihvata i stav da formalna obilježja jednog tipa izraza mogu biti povod oblikovanju koine. Zapravo, što je oblik izraza formaliziraniji – manir je prisutniji i moguć-nost njegovoga ustaljivanja veća, a što je manje prisutna originalnost, to više dolazi do izražaja manir (usp. Kuna 1971:35). Poznato je da su dijelovi ovih pisama, pogotovu njihov uvodni i završni dio, sazdani na principu * Ova monografi ja predstavlja doktorsku disertaciju pod naslovom Jezik i grafi ja krajišničkih

pisama kao specifi čan vid očuvanja zapadnoštokavskog pisanog kontinuiteta na rukopisnoj bo-sančici, odbranjenu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu maja 2009. godine pred Komisijom koju su sačinjavali: prof. dr. Josip Baotić – predsjednik, prof. dr. Senahid Halilović – član, prof. dr. Dževad Jahić – mentor.

10 Lejla Nakaš

formule, a nerijetko je i unutarnji sadržaj, npr. kad se zadaje vjera, složen po tradicionalnom modelu. Upravo u takvim pasažima očekuje se pro-boj onih jezičkih crta koje su postale dio pisarskog manira. Uz prisustvo takvih crta u krajišničkim pismima ovoga drugog razdoblja uočljive su i nove, regionalne osobitosti, proistekle iz tadašnje dijalekatske situacije.

Historijskoporedbeno istraživanje podrazumijeva ispitivanje odnosa jednoga pisanog idioma prema sličnom idiomu prethodne epohe, da bi se odredilo njegovo porijeklo. Nit koja ova pisma vezuje sa srednjovjekovnom pismenošću za bošnjačko je kulturno naslijeđe veoma značajna, jer je upra-vo ona očit dokaz kontinuiteta jedne tradicije koja se od srednjeg vijeka grana u pravcu posebnih tradicija različitih konfesija na tlu Bosne i Her-cegovine. Uz to, i sama bošnjačka književnojezička tradicija u osmanskom razdoblju grana se u četiri pravca – divanska književnost na orijentalnim jezicima, alhamijado stvaralaštvo, usmena poezija i krajišnička pisma – od kojih jedino ovaj tok ostavlja tragove povezanosti sa srednjovjekovnim pi-sanim izrazom. Stoga drugi važan segment istraživanja ove teme podrazu-mijeva ispitivanje odnosa jezika krajišničkih pisama prema jeziku srednjo-vjekovnih povelja, ali također i prema paralelnim tokovima jezičkog izraza – usmenoj književnosti i alhamijado tradiciji, što, u krajnjem ishodu, treba poslužiti sagledavanju mjesta ovog vida pisane zaostavštine u historiji bo-sanskoga književnog jezika.

Dosadašnja literatura o krajišničkim pismimaDosadašnja istraživanja korpusa krajišničkih pisama uglavnom su istica-la njihov značaj za historijska razmatranja, te njihovu današnju književnu vrijednost, ali jezik ovih pisama nije sistematično ispitivan. U nekoliko ra-dova njihova je lingvistička problematika samo dotaknuta, ali i to malo za-pažanja koja su do danas iznesena zahtijevaju znatnije korekcije. Komenti-rana je njihova specifi čna leksika, te stilske karakteristike koje ih povezuju s epskom tradicijom. Nešto iscrpnije pisano je o romanskom superstratu u njima, a brojni komentari o karakteristikama njihove grafi je nude izazov defi niranja bosančice i konačne klasifi kacije njenih tipova.

Najdragocjenije podatke o leksici zastupljenoj u ovim pismima dao je Muhamed Nezirović u nedavno objavljenoj zbirci Krajišnička pisma (2004), a i u svom ranijem radu Romanizmi u bosanskom jeziku (1999). Osobito su značajni njegovi komentari o romanizmima, ali i o drugim slojevima superstrata u ovim pismima. Primijetila sam, međutim, da nepotpuna i neprecizna transkripcija u jednom dijelu objavljenih pisama može biti

11Uvod

uzrok izrastanju jedne cijele naučničke konstrukcije, nažalost, uzaludne.1 Svakako, neophodnost uvida u originale znanstveni je imperativ kada se želi nešto reći o ma kojem segmentu jezika prethodnih epoha. Nezirovi-ćev prikaz jezika krajišničkih pisama ponudio je poseban izazov u vezi s određivanjem statusa dijalekatskih crta prisutnih u pismima sa područja na kojima te crte ne bismo mogli očekivati kao npr. ekavizama u poljičkoj oblasti (2004:17) ili, pak, kod Gazi Husrev-bega (2004:85). Autor, međutim, daje prevelik značaj čakavizmima (2004:16), a njih je ponekad teško razlu-čiti od starih zapadnoštokavskih crta. U komentaru uz pismo Ali-bega, gospodara Zemlje Pavlovića, on u sintagmi “Pavlovića zemlji gospodara” zapaža mogući nastavak genitiva nepalatalne varijante deklinacije imeni-ca ž.r. -i (<-y), što bi doista i bila čakavska crta i sasvim logična opaska (2004:44). Ipak, Zemlja Pavlovića 70-ih godina 15. stoljeća sigurno nema pisare čakavce. Uz to, pojava čakavizma na ovom području bila bi sasvim usamljen slučaj, bez ikakve paralele u prethodnom i potonjem vremenu. Ustvari, ovdje je riječ o starom modelu atributske sintagme koja uz imenice kralj, gospodar podrazumijeva dativ, a koji je naročito zastupljen u srednjo-vjekovnim poveljama bosanskih vladara.2

Dijalekatskim obilježjima krajišničkih pisama najviše se bavio Asim Peco. Pisma su zanimljiva s obzirom na mogućnost otkrivanja dijalekatske slike iz vremena prije velikih migracija, jer se stanje izazvano raznošenjem štokavskih inovacija u vremenu od 16. do 18. stoljeća nije još u potpunosti fi ksiralo. Kako dijalektolozi uvijek upozoravaju na stanovitu rezervu pre-ma pisanim izvorima3, tako i Peco ukazuje na različito porijeklo tih doku-

1 Usp. komentar uz riječ koja je u transliteraciji Radoslava Lopašića zabilježena kao “rahtiline” (Nezirović, 2005:333), dok u originalu stoji: I molimo Vaše gospostvo zapovidite kapetanu Vujici štono je od Beše Krupljanina uzeo sedlo i raht: ili neka ga plati, ili ušalje natrag robu, glavom sedlo i raht (HAZUćir.X-27).

2 Stefanь Tvrьtko milostiju Božijomь kraļь Srbļem, Bosně i Primoriju; Stefanь Dabiša milosti-ju gospoda Boga kraļь Srbļemь, Bosni i Primoriju; Stipanь Ostoja po milosti gospoda Boga blagověrьni kraļь Srьbļemь, Bosně, Prěmoriju, Humsci zemļi, Zapadněmь stranamь, Dońimь krajemь, Usori, Soli, Podriniju i k tomu.

3 U tom pogledu reprezentativan je stav P. Ivića. On, naime, smatra da i pored toga što se od svih kategorija izvora za rekonstrukciju prvobitne dijalekatske slike najviše pažnje posvećuje pisanim tekstovima, jer oni imaju tu prednost da pripadaju samoj eposi čiji se govor rekonstru-ira, ipak, ukupno uzevši, njihov materijal vrijedi manje nego što se obično misli, i to naročito zbog književnoga karaktera jezika pisanih spomenika. Zapravo, njihov jezik “po pravilu ne predstavlja jedan lokalni govor, već manje ili više standardizovan koine”. Tako npr. jezik jedne povelje obično ne reprezentira dosljedno ni govor vladara koji je potpisuje, ni govor pisara koji je piše, ni govor mjesta gdje je pisana, već “nešto četvrto u čemu može biti elemenata svih tih govornih tipova, ali što prekriva njih sve kao tanak površinski sloj” (1955:100).

12 Lejla Nakaš

menata, na različite škole koje su pisare odgajale (2007:47). On zapaža da se u istom pisanom tekstu prepliću tradicionalne pisarske osobine sa onim koje su realna slika govorne situacije, te da ima slučajeva kad se u pisanoj riječi susreću fonetske osobine koje nikada nisu bile karakteristične za po-dručje gdje je pisani dokument sačinjen – “što nije samo osobina bosanske ili ‘krajiške’ kancelarije” (2007:48). Snaga pisarske tradicije ogleda se npr. u pojavljivanju oblika sa sonantom -l na kraju sloga, sve do početka 18. sto-ljeća (Peco 2007:78), pa je za dijalektološka istraživanja bilo naročito važ-no isfi ltrirati one osobine za koje se može utvrditi da su “pisarski nanos” (Peco 2007:48). Primjerima sa j umjesto đ (rojenomu) Peco daje poseban status, smatrajući ih svojstvenim čakavskom dijalektu (2007:67), te tvrd-njom da oni odudaraju od fonetske strukture štokavskih govora (2007:65). Njihovo pojavljivanje u zapadnoštokavskim pisanim spomenicima navodi ga na pomisao da je “ovdašnja pisana riječ mogla imati i čakavsko obi-lježje, ali ne kao vjerni odraz govorne situacije”, s obzirom na to da se još u pisanim izvorima iz predturskoga perioda jasno vidi njihova štokavska osnova: u<vь, u<, pa i đ, pored j, što (2007:68). Stoga, osobine svojstvene čakavskom dijalektu a koje se pojavljuju i u zapadnoštokavskom pisanom idiomu Peco dijeli na dvije grupe. U prvu grupu spadali bi primjeri ča, zač, mejaši, prijati, čakati, naresla – oni predstavljaju čakavizme koji su plod utjecaja pisane tradicije, ili, eventualno, rezultat dijalekatskih ukrštanja, koja se ostvaruju tako što dijalekatske crte spontano probijaju ili iz jezika pisara, ili onoga ko diktira, pa čak i kao posljedica ugledanja na jezik ono-ga kome se piše (2007:76). Drugu grupu čine primjeri tipa nezamijenjenog slogotvornog l, fi nalnog l, neizvršenog novog jotovanja, rijetki ostaci dvo-jine, stari padežni nastavci – ove crte zapravo su odraz konzervativnosti rubnoga područja štokavskog narječja, udaljenog od inovacionih žarišta, ili, pak, konzervativnosti same pisane riječi.

O svim navedenim jezičkim crtama dijalektolozi zapravo nemaju isti stav. Dalibor Brozović, npr. smatra da j<*dj predstavlja staru zapadnu oso-binu. Naime, nakon migracija, na šćakavskim ikavskim područjima za-padni se karakter ogleda tek u izoliranim ostacima nekadašnjeg sistema, u karakterističnim pojedinostima: u leksičkim primjerima za j<*d’, kao meja, tuji, -jd-, greb, a slično je i sa č,ć > i sa ostacima stare deklinacije (1966:126). Ove “zapadne” crte, uz još jednu temeljnu šć/ žđ < *st’, *sk’/ *zd’, *zg’, Brozović pripisuje zapadnom štokavskom sistemu, kojem dodje-ljuje status nekadašnjeg narječja (1960:72). Za razliku od navedenih crta, on u posebnu grupu izdvaja a<ę iza palatala; bin, biš, bimo, bite; tepli i malin, smatrajući ih pravim čakavizmima koji se na štokavskom području

13Uvod

mogu pojaviti samo u genetski prijelaznim govorima, dok čr-, -jti smatra arhaizmima (1960:79).

U historiji književnog jezika otvorilo se, dakle, pitanje defi niranja “pi-sarskog nanosa” ili manira u ovoj vrsti pisanih spomenika. Stoga je ne-ophodno utvrđivanje statusa starih zapadnoštokavskih crta zastupljenih u pisanom izrazu, bar u ono vrijeme kada se one, po saznanju historijske dijalektologije, već počinju gubiti. U ovom radu navedene jezičke osobine posmatraju se kao ostaci nekadašnjeg zapadnoštokavskog narječja, koje je na kraju 15. stoljeća konvergiralo sa istočnom štokavštinom, ali su se nje-gove stare crte zadržale u pisanom jeziku kao odraz tradicije, ili posljedica starog zapadnoštokavskoga pisarskog manira. Budući da pisma zahvata-ju dugi period od tri stoljeća koji je upravo vrijeme previranja i izmjena na širem dijalekatskom prostoru, tj. vrijeme kada posredstvom migracija snaži utjecaj hercegovačkih inovacija na srednjovjekovno zapadnoštokav-sko narječje, važno je istražiti jezičke crte u mijenjanju, dakle, s dijahronij-skog aspekta. Stoga je ovdje bitno pitanje kako su se dijalekatska previranja odražavala u pisanom jezičkom izrazu, koji obično djeluje u pravcu stva-ranja koine. Ovakav pristup podrazumijeva klasifi kaciju različitih tipova izraza koji se oblikuju u određenom vremenu, dakle njihovu periodizaciju, ali i traganje za onim što u pisanom izrazu nastoji opstati unatoč govornim izmjenama i funkcionirati na način koine.

Kako je već rečeno, jezička problematika ovih pisama bila je interesan-tna uglavnom za istraživanja u okviru historijske dijalektologije i historij-ske gramatike, prije svega zbog odraza živoga govora u njima. Spomenute discipline, u skladu sa svojim ciljevima, unaprijed isključuju kancelarij-ska obilježja i primjere stilizacije jezičkoga izraza da bi se mogle izolira-ti govorne crte. Suprotno tome, historiji književnoga jezika ova su pisma značajna upravo po izrazitoj težnji za stilizacijom jezičkoga izraza, unatoč činjenici da ona nisu pisana s namjerom uobličavanja literarnog djela. Ra-zumljivo je, pak, da su kriteriji kojima se vrednuje šta spada, a šta ne spada u književnost u raznim historijskim epohama promjenjivi, te se danas ova pisma ipak smatraju književnošću,4 o čemu dovoljno govori podatak da su

4 U tom smislu ilustrativna je postavka koju je još 1973. formulirao Eduard Hercigonja o tome unutar kojih okvira svog iskustva možemo tražiti umjetnosno u tako starim tekstovima: “U uvjetima vremenskog pomaka od nekoliko stoljeća suvremeni primalac, naime, kao kreativni sudionik u aktu dekodiranja – komunikacije s djelom – ostvaruje i neke posve nove suodnose na relaciji forma – sadržaj, konstituira zapravo jednu novu cjelinu estetičkoga poretka, poet-skog značenja (…). Artizam postupaka starih majstora riječi, jednostavan i lako prepoznatljiv u namjeri, ponekad kontrastnim asociranjem prihvaćamo kao potencijalnu opreku svojim iskustvima stečenim u dodiru sa suvremenom književnošću, doživljavamo ga kao poticaj od-

14 Lejla Nakaš

ona objavljena u ediciji “Bošnjačka književnost u sto knjiga”. Temelj na ko-jem počiva njihov današnji literarni karakter sadržan je u načinu njihovog izraza, u prepoznatljivim crtama manira, u odstupanjima od uobičajenog zbog slijeđenja manira. Tamo gdje je postojao izbor između jezičkih sred-stava otvarala se mogućnost stilizacije jezičkog izraza, a tamo gdje se jezik stilizira započinje stvaranje jezičkog umjetničkog djela. U ovim pismima primjetno je prisustvo jedne vrste retorike i specifi čnih formalnih obilježja koja se mogu povezati sa ostacima srednjovjekovne ars dictaminis, vještine koja je pisanje pisama učinila oblikom umjetnosti.

Autori koji su se bavili književnim aspektom izraza ovih pisama uvijek su isticali njihovu povezanost s epikom (Rizvić 1976:223). Njihova zapa-žanja dala su poticaj da se u historiji bosanskoga književnog jezika ista-kne povezanost jezičkoga izraza ovih pisama sa folklornom koine (Jahić 1999:21). Ali u ovom radu istražit će se da li pisari uistinu slijede modele epske formule, ili je možda ipak prisutan i dominantan jedan iznijansirani model jezika, specifi čno razrađen za prijepisku; da li ritam njihove rečeni-ce, o kojem je pisao Muhsin Rizvić (1976:236), uistinu slijedi zakonitosti epske metrike, ili možda kakav drugačiji i poseban model.

Kulturološki aspekt ove vrste pismenosti analiziran je u različitim ra-dovima pa su se, uglavnom, u okviru književnih i paleografskih istraži-vanja tretirala dva važna pitanja: pitanje autorstva pisama i, često u vezi s tim, pitanje naziva grafi je kojom su pisana (Efendić 1939, Rizvić 1976:221, Nezirović 2005:23).

Nešto više o imenovanju te grafi je “sarbskim” pismom, kako je zabilje-ženo u nekolicini dokumenata s hercegovačkog područja,5 pisao je Efendić (1939) i zaključio da su kod “muslimanskih prvaka” angažirani pisari hri-šćani, možda i na osnovu činjenice da je neke od novskih dokumenata kao pisar potpisao dubrovački konfi dent Miho Kuvelić,6 te da postoji nekoliko hercegovačkih pisama koje su za turske zvaničnike napisali Nićifor Dučić7 i Bogdan Zimonjić8 (usp. Peco 1953:97,104,105). Na osnovu u literaturi

bijanju daljeg razvoja, napredovanja u pravcu nekomunikativnosti, sve intenzivnije apstrakcije i hermetizma u umjetnosti...” (Hercigonja, 1973:6)

5 U pismu Hasan-paše Prodovića, sandžak-bega hercegovačkog napisanom u Ljubomiru 14. maja 1573. (A. Ivić 1910:1, Nezirović 2004:119) i Osman-age Rizvanbegovića iz 18. st. (Efendić 1939, Rizvić 1976:221). Karlo Pač (1909) navodi da fočanski Čengići svoje pismo nazivaju “sta-rom srbijom” (Bogićević 1975:259).

6 Na pismu Paše Bardonića i hadži Ahmeta Jusufagića stoji “Ja. Miho Kuvelić. pisah. u Novomu. augusta. na. 18.1620.” (Truhelka, br. 8)

7 Vuksan 1930: 1828 Vuksan 1930: 110

15Uvod

izloženih stavova o pisarskom autorstvu pisama bosanskih krajišnika ra-spravu je poveo i Muhamed Nezirović. On je, međutim, utvrdio postojanje višejezičnih i poligrafi čnih skriptorija kod bosanskih i hercegovačkih san-džak-begova, te istakao činjenicu da su “veliki skribani” na čelu kancelarija bili muslimani. Time se, svakako, “obara ustaljeno mišljenje da su pisari bosančicom bili isključivo kršćani ili hrišćani” (Nezirović 2004:21-23), ali pitanje autorstva i dalje ostaje otvoreno za velik dio pisama.

S obzirom na presudan značaj pisara u konačnom uobličavanju jezič-kog izraza, pitanje pisarskog autorstva bosanskih krajišničkih pisama na-metnulo se kao problem koji treba riješiti pomoću čvrstih kriterija što bi proizlazili iz samih tih pisama, iz osobitosti njihovoga jezika, grafi jskih rješenja i ortografskih uzusa. Uspostavljanje kriterija koji bi referirali sa-mim pismima utoliko je neophodnije što su istraživači koji su zastupali ili branili stav o bošnjačkom autorstvu svoje argumente pretežno zasnivali na pretpostavkama što su izlazile iz motiva narodnih pjesama i na posljed-njim tragovima postojanja bosaničke pismenosti u 20. stoljeću.9

U literaturi koja se bavi jezičkom problematikom krajišničkih pisama pojavljuje se jedan potencijalno eliminatoran kriterij za dokazivanje au-torstva. Osobito je Peco skrenuo pažnju na pojavu izostajanja h u nekim pismima i davao joj različit značaj u pojedinim radovima. U svom radu o fonetskim osobinama u pismima hercegovačkih muslimana on ističe da “ispravno jezičko osjećanje” za ovaj glas imaju Bošnjaci samo u gradovima – te da pisma, nedosljednom upotrebom h i pojavom sekundarnoga h, potvr-đuju stanje u tadašnjem govoru (1953:104). Međutim, u kasnijim radovima (1986:41, 2005:222) on ističe da primjerci pisama sa nedosljednom upotre-bom h mogu biti pripisani pisaru nemuslimanu. Tako ispada da je pojava gubljenja h kod hercegovačkih muslimana uobičajena, ali da na zapadnom krajiškom području ona predstavlja obilježje jezika pisara nemuslimana. Pe-cinu opasku o eliminiranju pisarskog autorstva Bošnjaka za ona krajišnička pisma u kojima je zastupljenost fonema h neodgovarajuća bit će potrebno preispitati, tim prije što on u posljednjem radu o ovoj temi i sam ističe da je i u zapadnim krajevima “ovaj konstriktiv bio na izdisaju” (2005:223).

Dosadašnja literatura o grafi ji krajišničkih pisamaGrafi ji kojom su pisali bosanski krajišnici pripisuje se manje ili više in-dividualnosti u različitim radovima koji su se bavili problemom bosan-čice, uglavnom kao fenomenom zapadne varijante ćiriličkoga pisma. U 9 O tome v. kod Rizvića 1976. i Nezirovića 2005.

16 Lejla Nakaš

tom smislu, krajišničko pismo posmatra se kao dio općenitijeg grafi jskog sistema koji se u literaturi imenuje bosančicom (Fran Kurelac 1861, Ćiro Truhelka 1889), bosanicom (Stjepan Zlatović), bosanskom azbukvom (Vuk Stefanović, Ivan Berčić), bosanskom ćirilicom (Franjo Rački), hrvatsko-bo-sanskom ćirilicom (Ivan Kukuljević Sakcinski), zapadnom ćirilicom (Vatro-slav Jagić, Milan Rešetar), bosansko-dalmatinskom ćirilicom (Jagić), bosan-skom brzopisnom grafi jom (E. F. Karskij), zapadnom varijantom ćirilskog brzopisa (Petar Đorđić), zapadnom (bosanskom) ćirilicom (Stjepan Ivšić), a prema nazivima u pojedinim dokumentima (npr. arvacko pismo, arvatica u Povaljskoj listini) i harvacko pismo (Dmine Papalić). Premda je teško sa sigurnošću odrediti začetke ove vrste pisma, paleografi najčešće smatraju da je Humačka ploča (11. st.) prva njegova potvrda. Historijski gledano, njime su pisani različiti tipovi tekstova: biblijski tekstovi u spomenicima crkve bosanske 14. i 15. stoljeća, brojni pravni i trgovinski dokumenti (po-velje, darovnice, pisma) srednjovjekovnog bosanskoga plemstva u prijepis-ci sa Dubrovnikom, ali ga ima i u srednjodalmatinskim gradovima počev od 12. i 13. stoljeća. Njegova lapidarna verzija uglavnom je zastupljena na nadgrobnim natpisima u Bosni i Hercegovini, ali i u Konavlima, između 11. i 15. stoljeća. Zapadnim pismom pisani su pravni dokumenti u srednjoj Dalmaciji, npr. Poljički statut iz 1440. godine, ali i drugi brojni dokumenti u poljičkoj oblasti, gdje je ono nazivano i poljičica, poljička azbukvica (Fra-ne Ivanišević).10 Od 15. stoljeća ovo pismo dobiva razna lokalna obilježja, a njime se pišu i matične knjige glagoljaških župa na području Splitske nad-biskupije i Makarske biskupije, kao i misali, lekcionari, brevijari katoličke crkve iz Dubrovnika, a i liturgijska djela i djela u duhu protureformacije, katektizmi, religijska poezija, hronike bosanskih franjevaca od početka 17. do 19. stoljeća.

Posebno se ističe činjenica da se ovim pismom, nakon osmanskog osva-janja, nastavilo služiti islamizirano bosansko plemstvo, i to paralelno sa arebicom.11 Međutim, bitan je podatak da je upotreba ovog pisma kod Boš-njaka, ako izuzmemo nekoliko nadgrobnih natpisa s kraja 15. stoljeća, bila ograničena samo na prijepisku, ali je zanimljivo da se bosančica najduže zadržala upravo u krugu Bošnjaka, čak do sredine 20. stoljeća, dok kod Hr-vata krajem 18. stoljeća ona postepeno iščezava i zamjenjuje se latinicom.

10 Zapravo, “od najstarijih poznatih spomenika pisanih u Poljicima, pa do 19. st., Poljičani su pi-sali samo hrvatskom ćirilicom, pa su je stoga i smatrali svojim narodnim, hrvatskim pismom”. Benedikta Zelić-Bučan, Hrvatska ćirilska pismenost s osobitim osvrtom na područje nekadašnje pokrajine Dalmacije.

11 O tome govore gotovo svi autori: Truhelka, Tentor, Raukar, Zelić-Bučan, Đorđić.

17Uvod

Naziv bosančica, kako se vidi iz prethodno izloženog pregleda, u litera-turi pokriva vrlo različite tipove pisma. Najčešće su za takav obim značenja termina odgovorna različita tumačenja o porijeklu zasebnog tipa ćirilične grafi je, ali i činjenica da u slavenskoj paleografi ji nisu izgrađeni metodo-loški postupci za izdvajanje specifi čnih grafi jskih sistema u okviru jednog osnovnog.

Najveći stepen autohtonosti ovom pismu dodjeljuje Truhelka, koji u svom tumačenju porijekla bosančice ide čak tako daleko da smatra da se bosanska rukopisna ćirilica iz lapidarnog pisma organski razvila. On ističe da se lapidarna slova bosančice i ćirilice uglavnom ne razlikuju, te da se sve nijanse mogu smatrati lokalnim obilježjima, nastalim kao posljedica odvojenog razvoja pisama istog, grčkog, korijena na istoku i na zapadu Bal-kana. Kao specifi čnost bosančice u odnosu na ćirilicu, Truhelka izdvaja njen sistem skraćivanja: ćirilica ima konvencionalne kratice sa titlama, a za razliku od toga, bosanske su kratice ligature (spojevi) nastale na temelju istoga principa kao rimske. Glavna, pak, razlika između bosančice i ćirili-ce, po njegovom mišljenju, nastaje u zapadnoj rukopisnoj verziji, time što se pismo udaljuje od svog grčkog izvora poprimajući mnoge elemente iz latinice. S druge strane, za razliku od ćirilice, koja je zadobila ustaljene for-me pojedinih slova što se ne mogu samovoljno mijenjati, bosančica razvija oblike koje karakterizira izrazita individualnost od pisara do pisara. Uzrok samosvojnosti i raznorodnosti slovnih oblika, kao bitnom svojstvu bosanči-ce, Truhelka vidi u mogućnosti da se ovo pismo nije širilo iz posebnih pisar-skih ili klesarskih škola (koje bi, svakako, propisivale standardizirane forme slova), nego porodičnom predajom. On smatra da upravo zbog sklonosti ka individualnim rješenjima i nesistematičnosti bosančica nije mogla poslužiti kao knjiško pismo, ali da se zato može smatrati narodnim pismom, koje je u svojoj praktičnoj svrhovitosti odražavalo i onovremeni govor.

I drugi stariji autori komentirali su ovu negrafi jsku specifi čnost bosa-ničnih spomenika, naime, bilježenje prilagođeno narodnom izgovoru. Za-nimljivo je da i Alberto Fortis naglašava kako je ovo pismo, koje on naziva morlačkim, slabo ortografski riješeno, ali da zato bolje odražava stvarni izgovor nego tip knjiškog, crkvenog, pisma.12

Među autorima koji su naziv bosančica skloni primjenjivati prvenstve-no na brzopis 16-18. stoljeća ističe se Tomislav Raukar (1973:122). U tome

12 Iz njegove transkripcije uvodnih stihova Hasanaginice trima pismima očito je da on misli na tradicionalnu konzervativnost ćiriličkog, pa i glagoljičkog pisma, te na njihovu težnju da se bilježe stari fonemi koji su u govoru odavno zamijenjeni, kao i arhaični morfološki oblici riječi (v. Nakaš, 2005:114-115).

18 Lejla Nakaš

se on oslanja na Vladimira Mošina, koji naziv bosančica nije vezao uz di-plomatsku građu 14-15. stoljeća (pa, dakle, ni uz klasičnu diplomatsku mi-nuskulu) nego uz kasniji brzopis zapadnoga područja, defi niran kao naročit tip pisma koji se razvio iz bosanskog srednjovjekovnog brzopisa i poluustava (Mošin 1955:10). Pritom je značajno da Mošin naziv “zapadni” povezuje sa di-jalekatskim područjem koje se uglavnom poklapa s ikavštinom u granicama štokavskog narječja, iako bi, s obzirom na dosadašnja saznanja u dijalektolo-giji, primjerenije bilo nazvati ga područjem zapadne štokavštine. On također ističe da je tradicionalni tip pisma na zapadnobalkanskom terenu s karak-terističnom petrifi ciranom dukljansko-bosanskom grafi jom prešao u novo-vjeke tekstove, uz izvjesne lokalne varijante, na područjima gdje je “posebna dijalekatska sredina pogodovala formiranju posebnih pravopisnih sistema, a spoljni su utjecaji izazvali pojavu novih specifi čnih regionalnih oblika u gra-fi ji” (Mošin 1965:177). Tako se povećava spisak onih autora koji za izdvajanje posebnog tipa pisma presudnim smatraju, ustvari, pravopisne uzuse pomoću kojih su na zapadnom dijalekatskom području bilježene njemu svojstvene je-zičke crte.13 O specifi čnim bosanskim ortografskim rješenjima govori i Petar Đorđić14 (1971:164), ali on, ujedno, više od svih drugih autora, otkriva speci-fi čnosti morfologije pojedinih slova (1971:172-179 i 158-162).

Stav da se bosančica razvila iz srednjovjekovnog brzopisa i poluusta-va Mošin je zasnovao na ranijim Čremošnikovim zapažanjima o tipovi-ma pisma u srednjovjekovnim poveljama. Čremošnik daje poseban status verziji minuskule iz bosanske državne kancelarije. On, naime, smatra da su rukopisi bosanskih pisara, dijaka Hrvatina, Stipana Dobrinovića, No-vaka Gojčinića, logofeta Tomaša Bućanina, dijaka Vladića, logofeta Du-šana, dijaka Radosava, dijaka Pavla, Radivoja Hrstića, protobistra Restoja, Tvrtka Sekulovića, izraz posebnog i vlastitog razvoja bosanske kancelarije, jer se diplomatska minuskula, umjetno presađena iz Srbije u Bosnu, ov-dje nije mogla udomiti, te su se pisari brzo vratili na stare bosanske uzore (1950:188). Čremošnik pritom ističe da se kod navedenih pisara najprije razvija priprosta verzija bosanske minuskule,15 a nakon toga srednje lijepa 13 “Osnovna razlika između hrvatske ćirilice i ostalih južnoslavenskih ći rilskih pisama sastoji se

u razlikama u grafi ji, a manje u morfologiji pojedinih slova” (Zelić-Bučan 1994:560). Napomi-njem da citirana autorica izjednačava nazive bosančica i hrvatska ćirilica (op. L.N.).

14 Pod tim crtama naročito se podrazumijeva upotreba slova ћ a ne, к/г, u vrijednosti [ć/đ], slova ѣ, a ne slova Я, u vrijednosti /ja/, te upotreba grafema s dvojnom fonološkom vrijednošću: ʌ [l/ļ], ɴ [n/ń]. Na istom mjestu, on također kaže: “tipično bosanskom grafi jom i pravopisom pisao je u Foči i ranije spomenuti dijak Radonja, pisar gospodara Hercegovine, Hamza-bega, 1472, što se ogleda i u samom potpisu: Radona diěkь (1971:166).

15 V. o tome dalje u tekstu na str. 25.

19Uvod

diplomatska minuskula Tomaševićevih pisara, posebno dijaka Branoša. Uzrok odustajanju od klasične verzije minuskule iz vremena Tvrtka I Čre-mošnik vidi u specifi čnim okolnostima pod kojim Ostoja dolazi na vlast. Budući da je to neka vrsta puča, on ne nasljeđuje staro, nego potiskuje sta-ro ustranu i uvodi svoje vlastito. Stari upravnik državne kancelarije ostaje kod Jelene Grube, legitimne nasljednice Tvrtka II, dok Ostojini pisari nisu učenici Vlada i Tomaša, već su pitomci drugih bosanskih škola u kojima se podučavala bosanska majuskula, a ne diplomatska minuskula. Čremošnik čak ističe i to da je ovakav zaokret smišljen i hotimičan (1950:149), te da se stječe dojam da je u centralnoj Bosni i ranije postojao svjesni otpor prema dubrovačkoj ili srpskoj minuskuli (1950:116).

Pojedini autori pokušali su odgonetnuti odnos između bosančice i klasične diplomatske minuskulne ćirilice. Dok jedni smatraju da je to u osnovi isti tip pisma, te podvode oba pisma pod isti naziv – ćirilski br-zopis (P. Đorđić), ili pak, zapadna ćirilica (M. Rešetar),16 drugi ističu da se kancelarijski brzopis i bosanska varijanta ćirilice nikako ne mogu poi-stovijetiti, obrazlažući svoj stav time da je većina najvažnijih dokumenata na bosančici napisana i prije bilo kakve grafi jske inovacije koja se desila na dvoru srpskog kralja Dragutina (Eduard Hercigonja, Vinko Grubišić, Benedikta Zelić-Bučan). Tu se prije svega misli na Humačku ploču (11. st.), Povaljski prag (1184), Kulinovu povelju (1189), Blagajski natpis (12. st.), Nat-pis župana Grda iz Trebinja (12. st.), prijepis Povaljske listine (1250). Teš-ko bi, međutim, bilo objasniti porijeklo morfologije pojedinih bosaničnih slova u rukopisnoj verziji iz 16. stoljeća na osnovu navedenih spomenika, a bez uspostavljanja relacije sa verzijom diplomatske minuskule kakva se u prethodna dva stoljeća javila na širem prostoru jugoistočne Evrope, tako da je nalazimo, osim u Dubrovniku i Srbiji, i u bosanskoj kraljevskoj, al-banskoj, rumunskoj i u mađarskoj državnoj kancelariji. Specifi čnost ovog pisma čini karakteristični sistem produžavanja stabala u smislu zapadnoga kriterija smještaja slova u četverolinijskom prostoru po ugledu na latinsku minuskulu, zbog čega se i smatra da se ovakvo pismo moglo razviti u kra-

16 Autori koji zastupaju ovaj stav uglavnom slijede mišljenje M. Rešetara (1926:12). On je za du-brovački zbornik Libro od mnozijeh razloga ustvrdio da je pisan “takozvanom bosanskom ćiri-licom” koja nije nikakvo specijalno bosansko pismo, nego je starija ćirilska minuskula obična u starije vrijeme na širem prostoru, i kod pravoslavnih i kod katolika i kod muslimana. Stoga Rešetar ističe da je naziv bosančica opravdan samo utoliko što se njegova štampana verzija pojavila kod bosanskih franjevaca i što se u Bosni i Hercegovini ovo pismo najduže zadržalo (1933:112).

20 Lejla Nakaš

jevima orijentiranim zapadu, gdje se ćirilica doticala sa latinicom.17 U tom smislu i klasičnu diplomatsku ćirilsku minuskulu trebalo bi posmatrati kao dio fenomena zapadne ćirilice.

Utjecaj Tvrtkovog logofeta na formiranje kancelarije klasične diplo-matske minuskule u bosanskoj srednjovjekovnoj državi postao je već goto-vo mit, iako se odavno zna da prvi dokument jednoga bosanskog vladara napisan diplomatskom minuskulom ipak nije napisao Vlade, niti pisar do-veden iz Srbije,18 već upravo neko sa zapadnohumskog prostora. Ostavljena je, doduše, mogućnost da je ovaj pisar zanat učio u Srbiji, ali je ona prilično neuvjerljiva. Naime, Tvrtkov dijak mogao se obučiti i u Dubrovniku. Osim toga, nije dokazano da je u humskoj oblasti u Tvrtkovo vrijeme nezamisli-vo postojanje diplomatske minuskule, pogotovu stoga što je njom napisano pismo župana Sanka Miltjenovića prije 1369. godine (v. Đorđić 1971:408). Posebno treba istaći činjenicu da, za sve vrijeme razvijanja autohtone bo-sanske verzije minuskule u državnoj kancelariji poslije Tvrtka I, kance-larije oblasnog plemstva, Radinovića-Pavlovića, Hranića-Kosača, njeguju vrlo vješte, upravo kaligrafske, primjerke klasične diplomatske minuskule (usp. Čremošnik 1950:161). Rukopis dijaka Ivana u kancelariji Pavlovića spada u jedan od najljepših primjeraka diplomatske minuskule, te u lje-poti poteza nimalo ne zaostaje za onim Tvrtkovog logofeta Vlada (usp. sl. Đorđić 1971:418). Činjenica da se u humskoj oblasti klasična diplomatska minuskula upotrebljava i u vrijeme kad je u Srbiji odavno potisnuta19 može govoriti u prilog Mošinovoj postavci da se ova vrsta pisma upravo i razvila na zetsko-humskom prostoru, a konačno uobličila u Dubrovniku.

17 V. Mošin najprije je pretpostavio “da je prvobitno mjesto rođenja naročitog stilskog tipa ćiril-ske kancelarij ske minuskule bilo u dubrovačkoj kancelariji, koja je tokom prve polovice XIII vijeka izrađivala ćirilske tekstove i za susjedne slavenske vladare” (Hist. zb. II, 321), a nakon Čremošnikove primjedbe (1963:129) da prijelazne oblike minuskulnih slova bilježe već potpisi župana Nemanje i kneza Miroslava iz 1186. godine (Čremošnik, 1963:120), on završni stadij u formiranju kancelarijskog pisma postavlja u jedan srpski kraj okrenut zapadu, u zetsko-hum-sku Dukljansku državu u toku XI-XII stoljeća, ali defi nitivno oformljenje pripisuje i dalje du-brovačkoj kancelariji (Mošin, 1965:162).

18 Ivić (1971:54) smatra da “jezik pisma ne govori u prilog Čremošnikovoj pretpostavci da je pisar bio Srbijanac”, prije svega zbog ikavizma, ali i zbog izrazite vokalizacije jakih poluglasa. Osim toga što je već istakao Ivić, u pismu su jasno uočljivi grafi jski uzusi bosanske škole: kao upotre-ba slova jat u vrijednosti /ja/, i dvojna vrijednost slova л [l/ļ].

19 U Srbiji “dolazi do reakcije protiv diplomske minuskule i do ponovnog uvođenja majuskule u diplome Lazarevića i Brankovića” u vrijeme “reformističkog pokreta Konstantina Filozofa koji u svemu, pa i u pismu, teži natrag ka starim oprobanim uzorima” (Čremošnik 1950:148). Čremošnik insistira na tome da ovaj pokret nema nikakve direktne veze sa vraćanjem na stare uzore u Ostojinoj kancelariji (Čremošnik 1950:149).

21Uvod

S obzirom na to da su u historiji jezika postali već uvriježeni stavovi o utjecaju Tvrtkovog logofeta Vlada na formiranje kancelarije diplomatske minuskule, želim istaći još nekoliko pojedinosti:

1. Tvrtkov logofet potpisao se samo na jednom dokumentu (1378) i to kao: Vlade. Oblik Vladoje pojavljuje se u prijepisu povelje dubrovačkog kancelara Nikše Zvijezdića sredinom 15. stoljeća (Codex Ragusinus, l. 82b).

2. Njemu se pripisuju sva sačuvana ćirilska akta iz Tvrtkove kraljev-ske kancelarije: 12 povelja, pisama i koncepata pisanih od 1378. do 1389. godine (Đorđić 1971:141). Teško je prihvatljivo, međutim, da je sva akta i koncepte napisao Vlade, naprosto zato što je njihov jezik različit. Razlika je, u svakom slučaju, tolika da se ona ne može ocijeniti kao posljedica bi-lježenja diktata, jer se ne zasniva samo na pojavi ikavizma već i na sasvim drugačijim ortografskim uzusima.

3. Ugovor s Dubrovčanima o trgovini solju sačuvan je u dvije verzije – na pergamentu i na papiru. Ova druga verzija predstavlja koncept glav-ne povelje i identičnog je sadržaja. Mogućnost da je logofet Vlade pisao primjerak na pergamentu – u jezičkom smislu – opravdana je, ali jezik koncepta na papiru odstupa i od glavne povelje i od Vladovog uzusa 1378. Stoga ne isključujem mogućnost da je ovaj koncept pisao neki drugi pisar, a ne Vlade. Odstupanja viđena u konceptu nikako nisu “neznatna” kao što misli Čremošnik (1950: 130, f.49). Tako npr. u konceptu imenički oblici nepalatalnih osnova u lokativu jd. m.r. i dativu i lokativu jd. ž.r. imaju na-stavak -i, a na pergamentu, kao i u povelji iz 1378. -ě. U konceptu se, tako-đer, pojavljuju primjeri sa ě umjesto i u riječima u kojima je to inače obično kod bosanskih pisara: Dubrovněkь, u prěmoriju.20 Teško je povjerovati u to da bi takve “greške” mogao napraviti uzoran pisar kakav je Vlade. Razlike između koncepta i povelje (1382) ogledaju se donekle i u samoj grafi ji, što je Čremošnik pripisao nesigurnoj ruci ostarjelog pisara, premda on radi još gotovo sedam godina poslije (Čremošnik 1950:130). Osim toga, verzija ma-juskulnog д u konceptu češća je i mnogo prostija od one na pergamentu. Koncept ima ligaturu ρ+ѣ samo iznimno, dok je upravo ta ligatura za Vla-da karakteristična. Na konceptu nema izdužene jednostubačne varijante slova т, dok se na pergamentu ona pojavljuje dva puta.20 Na prvom mjestu nalazi se oblik iz koncepta, a na drugom sa pergamene: vь župi 8r. : vь župě

7r, na městi 9r. : na městě 9r, u městi 12r. : u městě 11r, gućetikja 12r. : gučetićja, dubrovněkь 13r. : dubrovnikь 12r, sь svimi 13r. : sь vsěmi 12r, u prěmoriju 14r. : u primoriju 13r, postavlenь 14r. : postavljenь 13r, razumivьši 15r. : razuměvьši 14r, sь gospodomь 16r. : z gospodomь 14r, něgdi 16r. : nigdě [da se ne more postaviti nigdě u primoriju trьg soli] 14r, u prěmoriju 16r. : u primoriju, ne hoti 16r. : ne hotě 15r, bolьše 17r. : bolje, raškōmь 17r. : rašьkōmь; dokoli 21r. : dokole 18r, poslěgni 22r. : poslědni 19r, po roždьstvi 23r. : po roždьstvě 20r, bišьči 23r. : bisči.

22 Lejla Nakaš

4. Pisarsko autorstvo Tvrtkove darovnice Hrvoju dodijeljeno je Vladu, uz mnoštvo obrazloženja zašto je opet upotrijebljena majuskula, kao i oprav-danja zašto se ovaj pisar priklanja bosanskim grafi jskim uzusima (Đorđić 1971:141, Čremošnik 1950:123). Darovnica je, međutim, izrazito ikavska.21 U njoj se javljaju primjeri sa jatom umjesto i, karakteristični za druge bosanske pisare: po sěhь našihь lěstihь, něhь, Dubrovněkь, Prěmoriju.22

Ova odstupanja nisu ni sitna ni beznačajna. Mogla bi npr. značiti da je sam kralj Tvrtko tražio ikavizaciju (1380), što ne izgleda vjerovatno, s obzirom na to da najsvečanija njegova povelja (1378) nije pretrpjela takav zahtjev, ili, pak, da se željelo ugoditi Hrvojevom jezičkom uzusu. S dru-ge strane, sve rečeno pod 2. i 3. moglo bi značiti da je u Bosni bilo još pisara, osim Vlada, koji su pisali vrlo lijepom klasičnom minuskulom i majuskulom. Najvjerovatnije je da Vladovi učenici u oponašanju njegovog pisma nastoje biti vrlo vjerni i dosljedni u takvoj mjeri da se mogućnost razaznavanja razlike u potezima između učitelja i učenika svodi na ocjenu da je rukopis iz 1382. drugačiji utoliko što se ovaj put Vlade mnogo manje trudio (Čremošnik 1950:128). Velika sličnost rukopisa mogla je biti poslje-dica neke vrste prisile da se oponaša, po kraljevom izboru, idealno pismo. Takvo nešto savim je moguće. Naime, ako već kralj Ostoja bira pisare čija je grafi ja u regresiji, to znači da se i u Tvrtkovo vrijeme još njeguje, mada ne na njegovom dvoru, konzervativniji vid grafi je, te da su, na stanovit način, na teritoriju srednjovjekovne Bosne u sukobu minuskula i poluminuskula.23

Klasična diplomatska minuskula i bosanska verzija minuskule imaju, ustvari, isti razvojni korijen na kraju 12. stoljeća. Njegov izgled ocrtava 21 Osim toga što se u darovnici javljaju lokativi na -i mj. -ě: vь župi, u městi, na městi, tu su i pri-

mjeri pravog ikavizma: neviru, sьgriši, potribova, vidivьše, sime, svitovavьše, poslidnemu, u viki vikoma, razumivьši, nikoli, dokoli. Kod Vlada 1378. godine ovaj posljednji primjer glasi dokole a, pored njega, ima još vrlo malo primjera ekavizama, i to onih koji su posljedica disimilacije: po srěde, vь lětehь, ō uvětehь, ali nikada nema ikavizma.

22 Takve oblike imaju dijak Hrvatin, Stipan Dobrinović, Tomaš Lužac. Ali postoje i brojni drugi razlozi zašto se ova povelja ne može smatrati Vladovom: Vlade nikad ne koristi ѣ u vrijednosti /ja/, već piše ligaturu, a kod ovog pisara ligaturno Я javlja se samo jednom i to u vlastitom imenu, a primjeri sa ѣ /ja/ su brojni; Vlade gotovo nema є u vrijednosti /je/ (primjeri su vezani samo za sufi ks -ije), a kod ovoga su prisutni takvi primjeri; Vlade ima kto, a ovaj tko, kako pišu i ostali bosanski pisari (Tomaš Lužac, Brajan, Hrvatin, Stipan Dobrinović, Tomaš Bućanin, dijak Pavle, Novak Gojčinić); Vlade rijetko koristi ћ /ć-đ/, pretežno koristi Щ i жд jer je pod ja-kim uticajem srpske redakcije stsl. jezika; Vlade mnogo koristi participe, ovaj rijetko (pretežno u svečanom uvodu); Vlade piše г na mjestu gdje ovaj piše ћ (na evangeli: evanьđelije); Vlade uglavnom kod prezimena ima ĸ /ć/, dok ovaj pisar piše ћ; Vlad ima poslědni, a ovaj pisar ima poslegni (slično imaju i Hrvatin, dijak kralja Ostoje, te Ivan i Ostoja, dijaci Pavlovića); Vlade ima nagje, a ovaj pisar doide, itd.

23 O ovoj posljednjoj mogućnosti v. Čremošnik, 1950:148 i 188.

23Uvod

se u Kulinovoj povelji (1189) i u njenom starijem dubrovačkom prijepisu (1189-1205), u potpisima župana Nemanje i kneza Miroslava (1186), kao i na natpisima – Humačkoj ploči (11. st.) i Povaljskom pragu (1184).24 Bitno svojstvo ćirilskoga kancelarijskog tipa pisma jeste minuskulni četverolinij-ski sistem u koji postupno prelaze pojedina slova velikim produžavanjem svojih stabala, dok uporedo s tim nȋz slova mijenja svoj oblik: в se pretvara u kvadrat, к u dvije susjedne crtice, ʒ gubi uglove, г, ж, м spuštaju svoj krak ispod linije, na kraju, д dobiva osobito karakterističan oblik od dvije du-gačke crte u uglu koji zatvara treća mala crtica (Mošin 1965:162). U ranoj fazi, u navedenim spomenicima vidi se najprije jednopotezno ili dvopote-zno ligaturno Ɣ, težnja ka produžavanju stabla slova ɑ, slova ц, χ, ʒ zalaze dublje u donji prostor pri čemu ʒ gubi zavoj u donjem dijelu, в i к gube svoj unutarnji usjek, pojavljuje se nadredno д, skraćenice dobivaju bitno drugačiju funkciju (дɴь ), a u dubrovačkom prijepisu Kulinove povelje po-javljuje se i ligatura тı.25 Mošin za ovaj tip pisma koji prethodi kancelarijskoj minuskuli predlaže naziv kancelarijska poluminuskula (1965:164). Kao tip poslovnoga pisma, svakako s izrazitom težnjom ka pojednostavljivanju, poluminuskula pri prelasku u minuskulu sve se više priklanja napuštanju strogoga geometrijskog principa: pravi potezi dopuštaju izvjesnu krivinu, okrugli ne daju pravilnog luka. Načelu jednostavnosti služe i kratice, koje u poslovnom pismu dobivaju bitno drugačiji karakter jer ubrzavaju proces pisanja. Međutim, i pored napuštanja načela arhitektonske pravilnosti, u klasičnoj diplomatskoj minuskuli slova imaju svoje prepoznatljive oblike, koji se vrlo malo razlikuju od pisara do pisara.

Velika sličnost između rukopisā dubrovačkih pisara u drugoj polovini 14. stoljeća,26 te rukopisa povelje Aleksandra, albanskog gospodara Kanine i Valone (1368)27, kao i rukopisā poveljā izdatih u kraljevskim kancelari-jema Tvrtka I i Dabiše, govori dovoljno o tome da je diplomatska minu-skula na širem prostoru dobila svoje ustaljene i potpuno dovršene forme, tako da je možemo smatrati klasičnom. Ovako dorađeno pismo nastavlja 24 Brzopotezno Ɣ pojavljuje se dosljedno kod Kulina, a Miroslav i veliki župan imaju oy pored ne

sasvim vješto izvedenog dvopoteznog Ɣ (v iznad o).25 Ligatura u dubrovačkom prijepisu Kulinove povelje može biti potvrda Truhelkinoj teoriji da

se rukopisna bosančica razvijala iz zapadnobalkanske lapidarne ćirilice, osim što i lapidarna i rukopisna verzija pisma dijele slova , , majuskulno brzopotezno , te jednopotezno Ɣ. Pritom se samo za ovo posljednje slovo može se pouzdano tvrditi da je iz rukopisne prešlo u lapidarnu verziju pisma.

26 Niko Bijelić, Maroje Niklić, Vidoš Bogdanić, Džive Parmezan, Jaketa Krusić (v. Đorđić 1971:426-429)

27 Đorđić 1971:460.

24 Lejla Nakaš

se koristiti i u turskim kancelarijama 15. stoljeća (npr. Isa-beg), kao i kod bosanske vlastele Pavlovića (dijaci Vlatko Maroš i Ivan). S druge strane, razliku u odnosu na ovaj slovopis, a veliku međusobnu sličnost, pokazuju u 15. stoljeću povelja Tvrtka II iz 1443. (dijak Radivoj Hrstić, usp. Đorđić sl. 404), Tomaševićeva kancelarija 1461. (dijak Branoš, usp. Đorđić sl. 407), kao i povelje mađarskog kralja Matijaša 1465. (Đorđić sl. 463), hercežice Cecilije 1467. (Đorđić sl. 422). Razlika je ipak samo u duktusu, u srazmje-ru slova četverolinijskog sistema prema onima raspona unutrašnjih dviju linija i u debljini poteza. Morfologija slova je u suštini ista u obje grupe, uz nešto kolebanja vezanih za proboj unutašnjeg kraka slova м u donji prostor. Osim toga, kosa slova su gotovo uvijek ispravljena tako da je ovo paralelni tip minuskule: г, ρ, ʒ nisu zakrivljeni, kraci su općenito manje podložni izvijanju (pojava koja je zahvatila minuskulu 15. stoljeća – očita kod dijaka Ivana, pisara Pavlovićā, a najprije kod Dubrovčanina Ruska Hristiforovića 1392. usp. Đorđić sl. 431).

I dok je minuskula, koju je Bosna imala priliku upoznati u vrijeme lo-gofeta Vlada i Tomaša Lušca, u 15. stoljeću dostigla savršenstvo i pred-stavlja jedno vrlo prepoznatljivo pismo toliko dotjeranih formi da nije bilo potrebe za daljim usavršavanjem morfologije pojedinih slova njenog grafi j-skog sastava, “autohtona bosanska diplomatska minuskula” (v. Čremošnik 1950:188) nema tako privlačan izgled. Stoga je moguće da se upravo iz nje na bosanskom srednjovjekovnom području, daljom dekadencijom oblika, ide u pravcu razvoja bosančice 16. stoljeća.

Bosanska minuskula uobličila je svoje forme dvadesetak godina pred slom kraljevine, posebno u pismu Tomaševićevog dijaka Branoša, ali i ra-nije, u kancelariji kralja Stjepana Tome kod njegovog pisara anonima. Ova verzija minuskule “znatno zaostaje za ravnomjernom paralelnošću i brižlji-vom dotjeranošću” klasične verzije (Čremošnik 1950:188). Po svom izgledu ona odgovara ranom razvojnom stadiju diplomatske minuskule iz posljed-njih decenija 13. stoljeća. Čremošnik pretpostavlja da na pisare utječu uzori susjednog Huma i Dubrovnika, ali ističe to da je “njihovo pismo ipak izraz posebnog i vlastitog razvoja bosanske kancelarije” (1950:188). Karakterizi-raju ga ravnomjerni, gotovo tvrdi potezi, i, istovremeno, neočekivana po-letnost završnih poteza. Svaki početak slova izveden je tvrdim pritiskom pera koje je prerezano, dok se ravnomjerna paralelna diplomatska minu-skula Vlada i Lušca piše zašiljenim perom, čiji vrh nije prerezan, zbog čega svi dijelovi slova ostaju jednako tanki. Završni potezi u bosanskoj verziji povučeni su tako poletno da se uvijaju natrag u petljicu, a osobenosti po-kazuju slova д, ʒ, ж (Čremošnik 1950:188).

25Uvod

Iako je jasno da bosanska minuskula i klasična diplomatska minuskula imaju zajedničko ishodište u poluminuskuli s kraja 12. stoljeća, ostalo je otvoreno pitanje da li se bosanska verzija minuskule razvila po ugledu na klasičnu diplomatsku ćirilsku minuskulu, ili samostalno, iz stare polumi-nuskule, i bez doticaja sa izmjenama na dvoru srpskog kralja Dragutina. Svojevrsna regresija kod bosanskih pisara na Ostojinom dvoru i povra-tak starim bosanskim uzorima, majuskuli pisarā Stjepana Kotromanića, Dražeslava i Priboja, dala bi povoda razmišljanju da se, možda, bosanska minuskula iznova stvara, i to na osnovu uzorka “bosanske majuskule”28 u kombinaciji sa veoma starim, petrifi ciranim tipom bosansko-humske grafi je, kakav je formiran još u 12. stoljeću i u Bosni sačuvan u knjiškoj po-luminuskuli, a koji je prepoznatiljiv po naročitom ortografskom maniru.29

Među pisarima bosanske državne kancelarije poslije Tvrtka I i Dabiše ima i onih od kojih su sačuvani samo dokumenti napisani “bosanskom majuskulom”.30 Međutim, Čremošnik je u stanju, na osnovu uzorka ruko-pisa, prepoznati da su ti pisari privatno koristili bosansku minuskulu kao svakodnevno pismo. Takav primjer daje rukopis “meštra” Stipana Dobri-novića (Čremošnik 1950:149). I po rukopisu dijaka Hrvatina (1399) Čre-mošnik vidi da mu je “minuskula zacijelo svagdašnje pismo”, a uzorak tog pisma u njegovom rukopisu on naziva “minuskulom varvarskoga izgleda” (1950:152). Bosansku majuskulu karakteriziraju slova nejednake visine, nekad nagnuta udesno, drugi put okomita. Pojedina slova imaju, u istom rukopisu, po dva i tri alternativna oblika, a pojavljuju se i “starobosanska” slova poput Ж /ž/ i uglatog ρ (Čremošnik 1950:155, Đorđić 1971:135,138). Kod Novaka Gojčinića (1405) pojavljuje se bosanska majuskula sa nešto

28 Termin bosanska majuskula koristi, na mnogo mjesta, Čremošnik u svojoj studiji iz 1950. za tip pisma kakav je oživljen u kraljevskim kancelarijama poslije Tvrtka I. On, također, uvodi i ter-min bosanska minuskula. Iako tu verziju minuskule određuje kao autohtono bosansku, on nije eksplicitno predstavio njen razvitak. Smatrajući da je njen razvoj “veoma zanimljiva pojava”, Čremošnik je upotrijebio usporedbu, nažalost, ne sasvim uspjelu: “(...) diplomska minuskula, umjetno presađena iz Srbije u Bosnu, ovdje se nije mogla udomiti pa je tu brzo usahnula i pisari se vratili natrag na stare bosanske uzore, ali, govoreći u slici, ako je presađena biljka usahnula, ostalo je sjeme i iz tog sjemena nikla je najprije ružna prostačka bosanska minuskula, a po nužnom zakonu razvoja iz ove ružne bosanske minuskule razvila se srednje lijepa bosanska diplomska minuskula (...)” (1950:188).

29 Grafi jske i ortografske uzuse zetsko-humske grafi je raško-resavska škola nije slijedila, s obzi-rom na reformu pisma koju je poduzeo sv. Sava u prvim decenijama 13. st. ravnajući se pre-ma ruskoj ćirilici s kojom se upoznao na Atosu. On je iz pravopisa izbacio sve što je tu školu povezivalo sa zetsko-humskom redakcijom: izbacio je ћ, zadržao ligature ıє i Я, konzervirao pojedine stsl. jezičke crte (usp. Zelić-Bučan, 1994:564, Mošin 1965:158-159).

30 Usp. imena na str. 18.

26 Lejla Nakaš

minuskulnih oblika (ʒ, т, ɑ). Neujednačenost slovnih oblika, nejednaka vi-sina slova, neparalelnost nagiba, zajednička je odlika i bosanske majuskule i minuskule, a kasnije, svakako, i bosančice. Do defi nitivnoga povrataka minuskule u bosansku državnu kancelariju, po Čremošnikovom mišlje-nju, dolazi s rukopisom Tomaša Bućanina (1409). U njegovom pismu po-staju očite sve navedene bosanskoj minuskuli i majuskuli zajedničke crte, a naročito, novi i neobični oblici pojedinih slova31 (Čremošnik 1950:161, Đorđić 1971:159). Raznorodnost slovnih formi bosanske minuskule posta-je još očitija pri usporedbi uzoraka rukopisa pojedinih pisara, npr. logofeta Tomaša (1409), s logofetom Dušanom (1420).

Kritika dosadašnjih paleografskih dometa u okviru istraživanja bosan-čice svodi se na činjenicu da se, u nedostatku objektivnog metoda istraži-vanja grafi jskog sistema po sebi, slavenska paleografi ja fokusira na orto-grafi ju, uz sva ograničenja koja su posljedica “etničkog” viđenja problema (Lomagistro 2004:131). Tako npr. isticanje ikavskog refl eksa u bosaničkim spomenicima, ili pak utjecaja glagoljičke grafi je, uvijek povlači za sobom kao ključno pitanje etničku afi lijaciju ovog pisma, premda s paleografskog aspekta ortografska rješenja ne igraju distinktivnu ulogu u identifi kaciji slovnog sistema. S druge strane, iako je paleografi ja, kao neutralna disci-plina, trebala raspolagati kriterijima i detaljima na osnovu kojih je moguće utvrditi vrijeme i mjesto pisanja nekog rukopisa, posebno kada je autor nepoznat, ona je u svojoj slavenskoj verziji insistirala na traganju za matri-com, za dokazivanjem prvenstva pisama. Stoga je i južnoslavenski problem ćirilice često obojen predrasudama umjesto objektivnim dokazima o pro-venijenciji morfologije pojedinih slova.32 Tako su se u raspravi o osobito-stima tzv. zapadne brzopisne ćirilice razvila tri oprečna gledišta, koja su se uistinu bavila jedino hipotezama o etničkoj matrici tog pisma, a ne suštin-skim paleografskim problemima – jedni su dokazivali da je ona hrvatsko, drugi, autohtono bosansko, treći da ćirilica nije i ne može biti ništa drugo do pravoslavno, ili u ovom slučaju, srpsko pismo.

Polemika o tome da li je bosančica autohtono pismo ili varijanta ćiril-skoga pisma trebala bi se okončati u skladu sa poznatom činjenicom da se nijedno pismo ne može roditi potpunom autogenezom, već se uvijek nasla-nja na neku prethodnu tradiciju (usp. Mošin, 1965:162). Premda je prvi stav

31 ( /c/, /č/, /ć/, /d/, /ž/)32 V. o tome Barbara Lomagistro, Paleografi a e ideologia u: Studii Slavistici: Rivista dell’Asociazione

Italiana Slavisti 2004/1, 127-138. B. Lomagistro naročito žali što se paleografska pitanja svode na pravopisna i takav pristup smatra zastranjenjem.

27Uvod

imao i takve zastupnike poput Ćire Truhelke i Th orvi Eckhardt,33 danas se može još jedino govoriti o tome u kojoj mjeri je bosančica autentična verzija ćirilskoga brzopisa, s kojim ima zajednički korijen u poluminuskuli s kraja 12. stoljeća. Ustvari, može se raspravljati o tome da li je bosančica rezultat potpuno nezavisnoga razvoja ćirilice na zapadnome području, ili je, pak, pretrpjela, makar i posredan, utjecaj klasične minuskule, kome se inače opirala, a čija se upotreba širila i van južnoslavenskih okvira (usp. mađarske, rumunske, albanske kancelarije). Naime, posljednja riječ Gre-gora Čremošnika, koji je uistinu zaslužan za identifi kaciju pojma bosanske minuskule, tiče se upravo ove druge mogućnosti (1963:131-132).

Teza o bosančici kao sasvim posebnom pismu i neovisnom po svom postanku, može se, dakle, danas isključiti, ali se zato može prihvatiti stav da je ovo pismo “jedna sasvim osamostaljena i posebna grana opće juž-noslavenske ćirilice” (Zelić-Bučan 1994:557). To posebno vrijedi za ćiri-licu zapadnoga tipa od polovine 16. stoljeća, dok, npr. pismo dubrovačke kancelarije, pa i većina carigradskih akata, i dalje pokazuju povezanost sa klasičnim tipom srednjovjekovne diplomatske minuskule.

Na kraju predstavljam tabelarni pregled slovnih oblika koji su u litera-turi proglašeni specifi čno bosaničnim:34

a b c č1 č2

č3 d1 d2 d3 d4

d5 ž1 ž2 ž3 n1

n2 n3 n4 ju r

33 O stavovima ove autorice govori B. Zelić-Bučan (1994). Austrijska paleografk inja, naime, sma-tra da je ova vrsta pisma potekla neposredno od grčkog pisma.

34 a – (Đorđić 177) Radivoj Hrstić, pisar Tvrtka II 1443. b – (Đorđić 157,158,177) pisar župana Sanka Miltjenovića 1369. i Hrvojev pisar Milivoj 1404. c – (Đorđić 178) sudac bihaćki 1520. č1 – (Đorđić 159) Tomaš Bućanin, pisar Ostoje 1409. č2 – (Đorđić 159,178) Hrvojev dijak Milivoj 1404. i Dušan, logofet Tvrtka II 1420. č3 – (Đorđić 179,425) braća Vlatkovići 1493. d1 – (Đor-đić 159) Dušan, logofet Tvrtka II 1420. d2 – (Đorđić 159,176) Radosav Milosaljić, pisar Pavla Radinovića 1397. d3 – (Đorđić 176) Pribisav Pohvalić, pisar Hranića 1419. d4 – (Đorđić 176) Tomaš Bućanin, pisar Ostoje 1409. d5 – (Đorđić 176). ž1 – (Đorđić 152,158) Pribisav Pohvalić, pisar Hranića 1419. ž2 – (Đorđić 153,174) Radjen, pisar na dvoru bana Kotromanića 1327-1331. i pisar Jelene, udove Dabišine 1397-1399. ž3 – (Đorđić 174) Radivoj Hrstić, pisar Tvrtka II 1443. n1 – (Đorđić 159,175) Dušan, logofet Tvrtka II 1420. n2 – (Đorđić 175) Pribisav Pohvalić, pisar Hranića 1419. n3 – (Đorđić 175) Poljički statut, kraj 15. st. n4 – (Đorđić 169,175). ю – (Đorđić 158,160,161,179) pisar Tvrtka II 1443. bosansko četverouglo r – (Đorđić 158) nepoznati pisar Tvrtkove darovnice Hrvoju 1380. i Hrvojev pisar Milivoj 1404.

28 Lejla Nakaš

Za bosaničku grafi ju u pismima bosanskih krajišnika od polovine 16. stoljeća očekuje se razvojni tok sličan onome koji zahvata ćirilicu zapad-noga tipa. Zapravo, iako se tu također razvijaju nove i inventivne forme, i za ovu verziju pisma pretpostavlja se temeljna povezanost sa grafi jom pret-hodnoga razdoblja.

Kada je riječ o verziji ovog pisma kod bosanskih krajišnika, posebno se naglašava činjenica da su se oni njime služili gotovo isključivo u svrhu dopisivanja sa susjednim dubrovačkim, hrvatskim i mletačkim vlastima (Đorđić 1971:168), dok je prestižan književnojezički izraz bio onaj na ori-jentalnim jezicima. S druge strane, arapsko pismo kao religijsko, istovre-meno i pismo državne administracije, bilo je, na svoj način, prestižno pi-smo (usp. Bogićević 1975:109-111).

Na ovom mjestu izdvojit ću mišljenja izražena u dosadašnjoj literaturi o slovnom sistemu kojim su pisali bosanski krajišnici.

U skladu s Berčićevom klasifi kacijom Mošin je izdvojio posebne tipove ćirilice “na katoličkom području” i suprotstavio im “begovski brzopis”, jer je smatrao da je to “zaseban tip bosansko-hercegovačkog brzopisa na musli-manskom terenu” (1965:178). Riječ zaseban imala bi se shvatiti u smislu izoli-ranosti i zatvorenosti “u okvir samostalnog razvoja”, koji bi podrazumijevao stvaranje veoma raznovrsnih formi bez mogućnosti “nivelacije” (1965:178). Međutim, teško bih se mogla složiti s njegovim mišljenjem zbog toga što je očito da su krajišnici ovo pismo koristili u prijepisci sa hrvatskim časnicima, te su pojedine forme slova fl uktuirale iz jedne sredine u drugu. Fluktuacija slovnih formi nije se mogla izbjeći jer su se oni uzajamno dopisivali, i to na pismu koje je i jednima i drugima bilo, uglavnom, drugo pismo.

Čremošnik ističe da se bosanskom minuskulom, koja se defi nitivno uobličila pred slom kraljevstva, nastavljaju služiti bosanski katolici u sa-mostanima, kao i “bivši bosanski a sada turski feudalci” (1963:132).

Đorđić ocjenjuje da je ovaj brzopis svojim polimorfnim i nekaligraf-skim oblicima usko povezan s brzopisom kojim su se služili pripadnici za-padne crkve u srednjoj Dalmaciji (1971:170), ali da je imao djelomično dru-gačiji razvitak. Odstupanja od oblika uobičajenih na zapadnom području on nalazi u slovima /d/, /n/, /f/, u Ali-pašinom pismu, a izuzetnom morfološkom inovacijom smatra pojavu grafema /ǯ/ (1971:169). Izdvojio je i slova т i ш, sa njihovim karakterističnim iskošenim i izduženim oblici-ma, dok oblik slova ж i upotrebu slova є u glasovnoj vrijednosti /j/35 smatra

35 Đorđić, zapravo, misli da je to varijanta slova jat koja se vrlo približila izgledu slova є. Uvidjela sam, međutim, naročito u kliškoj kancelariji Ferhata Sokolovića, da je slovo koje izgleda tačno kao є ustvari izolirani ligaturni dio slova ю shvaćen kao grafi jski simbol za /j/ (v. str. 106).

29Uvod

starom odlikom zapadnoga područja (1971:169-170). Kao specifi čnu osobi-nu ovoga pisma, koje je nazvao “begovskim brzopisom”, istakao je sklonost ka izduženim i iskošenim potezima, naročito:

Ƃ ʜ п ρ ш т (1971:170).

Đorđić je posebno opisao osobitosti grafi je kakva je bila zastupljena u slavenskoj kancelariji u Carigradu do sredine 16. stoljeća i pritom ista-kao da je po morfologiji slovā ona uglavnom bliska klasičnoj diplomatskoj minuskuli (1971:167). Međutim, u samim ortografskim uzusima ogleda se specifi čna mješavina dviju grafi ja, odnosno pravopisa – “bosanskog i raš-ko-resavskog”, dovedena do određenog stepena kristalizacije. Prema Đor-đićevom mišljenju, to pokazuje da je ova kancelarija nastala “ukrštanjem dveju glavnih pisarskih škola”, stoga on njenu grafi ju i naziva raško-bosan-skom grafi jom, odnosno pravopisom (1971:168).

Prepoznatljivost carigradske slavenske kancelarije ogleda se u izboru starih bosanskih uzusa za obilježavanje fonema /ć/, /đ/ i sekvence /ja/36, u neobilježavanju palatala /ļ/, /ń/, ali se na mjestu staroga jata gotovo do-sljedno pojavljuje grafi ja є-ʜє: dugi slog pretežno ima dvosložan refl eks, a u kratkom slogu dolazi є. Ovaj obrazac slijede i kancelarije bosanskih i her-cegovačkih upravitelja do polovine 16. stoljeća. Vjerovatnost da svi pisari koji na ovakav način bilježe refl eks jata dolaze iz kraja u kojemu je zamje-na ekavsko-ijekavska postoji, ali to bi bilo suviše jednostavno objašnjenje, prvenstveno zbog toga što takve grafi je ima i u pismima iz istočne Her-cegovine u 17. stoljeću.37 Jedno od mogućih tumačenja jeste nesavršenost grafi jskog sistema; pisari nemaju znaka za /j/, stoga u primjerima s dvoslož-nom zamjenom nalazimo ʜє, a s jednosložnom є (Peco 1953:98). Pojavu takve grafi je kod Gazi Husrev-begovog pisara gotovo identično obrazlaže i Nezirović (2004:85).

Na raznolikost u ortografskim rješenjima na cijelom zapadnom po-dručju ćirilice ukazao je već Ivan Berčić, kada je, prema kriteriju različitog

36 Grafi ju s ligaturnim slovom nešto češće upotrebljava carigradska kancelarija nego kancelarije bosanskih i hercegovačkih upravitelja, ali slog /ja/ i jedni i drugi najčešće pišu dvojako (Đor-đić, 1971:167)

37 Na ovu pojavu ukazao je A. Peco (1953:98): rieč, prie, zaprietio, tie, vašie, našiem, ostaliem, ranie, ostaliema, vašiema, liepo : mesto, susedstvo, leto, potle, izlego, prineli i sl. Pisma iz Tre-binja 1612-1699. Nalaze se u DAD-u, a objavio ih je Risto Kovačić u Glasniku Srpskog učenog društva, br. 63, str. 223-227.

30 Lejla Nakaš

obilježavanja /ć/, /đ/, /j/, /ļ/, /ń/, bosančicom pisane tekstove podijelio u tri grupe: bosanske, dubrovačke i dalmatinsko-poljičke. Općenito se smatra da konzervativna bosanska ćirilička grafi ja, još od rukopisnih kodeksa nami-jenjenih potrebama Crkve bosanske, pokazuje znakove povezanosti s glago-ljičkom tradicijom38 od Humačke ploče do glagoljičkih zapisa i abecedara u Zborniku krstjanina Radosava i Čajničkom evanđelju, ili očito glagoljičke podloge Nikoljskog evanđelja i Hvalova zbornika (Hercigonja 1982).

Za novovjekovno razdoblje Benedikta Zelić-Bučan izdvaja različite ti-pove zapadne ćirilice: poljičko-splitsku (srednjodalmatinsku), dubrovačku, te bosansku franjevačku i muslimansku varijantu “hrvatske ćirilice”.39

Za morfološku i (orto)grafi jsku nejedinstvenost bosančice jedni drže da su normalna posljedica različitosti društvenih, kulturnohistorijskih, vjer-skih uvjeta na širokom području njene upotrebe (Hercigonja 1982). Dru-gi, pak, smatraju da za osobitosti u morfologiji slovā mogu biti odgovorni rubni položaj, susjedstvo s latinicom i koegzistencija s drugim pismima, te da se, ustvari, u posebnosti i raznorodnosti njenih oblika ogleda proces de-generacije i postepene dekadencije (usp. Bogićević 1975:105). Uza sve to ne može se zanemariti ni činjenica da se svaki brzopis odlikuje postojanjem više oblika za jedno slovo, što na svoj način podstiče inventivnost i indivi-dualnost svakog rukopisa, ili barem svake kancelarije ili škole.

U sklopu pitanja o grafi ji bosanskih krajišnika poseban zadatak ovoga rada tiče se uspostavljanja relacije prema grafi ji hrvatskih kancelarija, a ta-kođer i prema ukupnom grafi jskom fondu zapadne ćirilice. Da li se o grafi ji bosanskih krajišnika može govoriti kao o posebnoj novovjekoj varijanti zapadne ćirilice u odnosu na grafi jske varijante zastupljene kod Hrvata? Odgovor na ovo pitanje tražit će se i u sklopu posljedica djelovanja poligra-fi čnih kancelarija i kod Bošnjaka kao i kod Hrvata. U tom smislu, razlike između bošnjačkih i hrvatskih kancelarija mogu se očitovati utoliko što se na jednoj i na drugoj strani ogleda grafi ja “prvog pisma” pisarā unutar poligrafi čne kancelarije. Ali i tu, zbog prijepiske koja se odvija između Hr-vata i Bošnjaka, dolazi do unakrsnih utjecaja – fl uktuacije slovnih oblika, i to tako da prvobitna verzija specifi čne morfologije pojedinog slova bude 38 Još je Josip Hamm ukazivao na utjecaj glagoljice kao ranijeg pisma na bosančicu, smatrajući da

je taj utjecaj očit u nepostojanju ligatura ja ili je (1960:50-51), u upotrebi glagoljičke numeracije ч = 1000 (1956). U Bosni i Humu ćirilička ustavna grafi ja je u 13. st. potisnula raniju glagoljicu čiji su odjeci Grškovićev apostol (sredina 12. st. – odlomak) i Splitski misal (13. st. – odlomak) posljednji trag aktivnog života glagoljice u bosanskom srednjovjekovlju (Hercigonja, 1982).

39 Benedikta Zelić-Bučan (1994:561) smatra da ovaj naziv odgovara ćiriličkome pismu hrvatskog jezičkog područja, uključujući i Bosnu, Hum i Zetu, u kojima se, u takvom viđenju dakle, i u srednjem vijeku i kasnije govorilo hrvatski.

31Uvod

zastupljena kasnije i na jednoj i na drugoj strani. U situaciji uzajamne pri-jepiske nije se moglo desiti drugačije, dijelom i stoga što je i na hrvatskoj i na bošnjačkoj strani u to vrijeme ćirilica najčešće bila sekundarno pismo,40 time i manje otporna na raznovrsne utjecaje. Zbog svega toga ne može se održati teza o dvjema zasebnim varijantama zapadnoga brzopisa u okviru dopisivanja bosanskih krajišnika i hrvatskih časnika, ali se svakako može govoriti o prvobitnim oblicima i originalnim morfologijama svake od kan-celarija. U središtu pažnje bit će, dakle, upravo one grafi jske crte koje su karakteristične za pojedine kancelarije. Sistemske kombinacije specifi čnih grafi ja omogućavat će bliže određenje provenijencije nedatiranih (sine loco et anno) i pisarski neautoriziranih dokumenata.

Na kraju uvodne rasprave o bosaničkoj grafi ji predstavljam terminolo-giju kojom će se operirati u ovom radu: (1) fenomen zapadne ćirilice tiče se ustavne, poluustavne i minuskulne vrste ćirilskoga pisma; (2) u okviru mi-nuskulne vrste postoje dvije posebne varijante pisma: klasična minuskula i bosanska minuskula; (3) iz ove posljednje razvija se brzopisna bosančica. Iz toga slijedi da zapadna ćirilica i bosančica ne mogu biti sadržajno zamje-njivi termini, te da je zapadna ćirilica hiperonim za različite vrste pisma kakve su se razvijale na zapadnom Balkanu. I konačno, (4) u vezi s tipovi-ma bosaničkoga brzopisa, slijedim stav onih naučnika41 koji smatraju da se u bosančici općenito, pa tako i u njenoj dubrovačkoj, srednjodalmatinskoj i bosanskoj (franjevačkoj i bošnjačkoj) verziji, odslikavaju osnovne forme mi-nuskule kakva je defi nitivno uobličena pred slom bosanskoga kraljevstva. Različite verzije bosančice vezane su uz područja gdje je posebna dijalekat-ska sredina pogodovala formiranju drugačijih pravopisnih sistema, a spolj-ni utjecaji izazivali pojavu novih specifi čnih regionalnih oblika u gra fi ji.

Zapadnoštokavski pisani idiom predturskoga periodaMogućnost postojanja pisanog manira u bosanskom srednjovjekovlju odavno je nagoviještena42, premda mu nije posvećeno toliko pažnje da se obrade njegove crte. U skorije vrijeme istaknuta je teza o jednoj njegovoj

40 Poljica se moraju izuzeti, jer je od najstarijih pisanih spomenika na tom području ćirilica jedi-no pismo (Zelić-Bučan 1994:558). Međutim, mletački uredi u Dalmaciji, kako Namjesništvo u Zadru, tako i poglavarstva u ostalim mjestima, imali su službenike pisare za dopisivanje hrvat-skim jezikom a pismom bosančicom sa susjednim turskim časnicima (Zelić-Bučan 1994:556).

41 Usp. Mošin 1965:177.42 P. Ivić naslućuje mogućnost postojanja ikavskog manira u srednjovjekovnoj Bosni: “zbog mo-

gućnosti da se iza ovog ikavizma krije tradicija … koja bi bila u toliko opravdanija što je u sred-njovekovnoj Bosni kao celini ikavsko narečje ipak ‘davalo ton’” (Ivić. Dijalektologija, str. 145)

32 Lejla Nakaš

crti, o ikavskom maniru u srednjovjekovnoj pismenosti43. Iako nije objaš-njeno kada, gdje, zašto i kako je taj manir nastao, niko u toj postavci nije našao ništa sporno. Ali, sporno bi bilo proglasiti ikavskim manirom ikavi-zam koji bi bio u dijalekatskoj podlozi pisarā, jer takav pisani idiom, podu-daran sa stanjem u govoru, ne bi imao elemente idealne i estetski poželjne koine, nego bi bio prirodan, dakle, stilski neutralan. Međutim, iako je sred-njovjekovnoj Bosni ikavsko narječje davalo ton, bosanski srednjovjekovni teren nije bio ikavski u cjelini. S obzirom na tu okolnost mogla se očekivati manje ili više dosljedna zastupljenost ikavskog manira kod pisara koji su sa ijekavskošćakavskoga terena, iz oblasti između rijeka Bosne i Drine, ali i kod onih sa ijekavskoštakavskog, iz Zahumlja, Konavlja i iz Zemlje Pavlovića.

Pojedini autori ukazivali su na pojavu širenja ikavizma iz određenog centra. Tako Peco pretpostavlja da se ikavizam širio zajedno sa širenjem granica srednjovjekovne bosanske države (1986:36). Peco nije ukazao na geografski centar širenja ikavizma, ali se može pretpostaviti da on prihvata Belićevo mišljenje o tome, tj. da se ikavizam, zapravo, začeo u oblasti iz-među rijeka Bosne i Vrbasa (Belić 1958:70).44 Ni o smjeru ikavizacije Peco nije iznio svoj stav, ali, s obzirom na pravac širenja bosanske države, vjero-vatno je mislio na premigracioni vrbasko-livanjski dijalekt,45 tek potom na zapadnohumski.

Ali otkud dolaze ikavizmi u spomenicima istočne i centralne Bosne (za koju dijalektolozi dokazuju ijekavski refl eks defonemizacije jata ili, even-tualno, čuvanje dift onškog izgovora do danas)? Budući da “nije moguće u razvoju govora pretpostaviti kakav intermeco u kojem bi se jezičke osobi-ne razvijale u pravcu suprotnom od cjelokupnog kasnijeg razvojnog toka” (Kuna 1971:44), jedino prihvatljivo objašnjenje svodilo bi se na utjecaj knji-ževnojezičkog manira.

43 Ideju o ikavskom maniru u srednjovjekovnoj Bosni plasirali su dijalektolozi pri istraživanjima dijalekata onih područja koja su danas ijekavska, a čiji spomenici iz srednjovjekovnog doba imaju ikavska obilježja (Brabec, Ivić, Jahić), suprotstavljajući se onima koji su upravo na osno-vu ikavštine u spomenicima za iste te dijalekte sumnjali da su prethodno bili ikavski pa su potom ijekavizirani (Belić).

44 I dalje neodređeno, Peco govori o vremenu i mjestu prvobitnog ikavizma. Naime, on smatra da se ikavizam razvio “u dosta ranom balkanskom periodu istorije našeg jezika kada mnoge današnje razlike između govora ovih dijalekata (čak. i štok. L.N.) nisu bile prisutne i kada su međudijalekatske granice bile manje izrazite nego što su danas”, i također, da se ikavizam začeo u krilu štokavske šćakavštine, što se može tumačiti i evolucijom glasovnog sistema tih govora: postojanjem tendencije zatvaranja svih vokala (Peco 2007:III:82). Ovo svoje mišljenje ponovio je u radu Ikavskoštakavski govori zapadne Hercegovine (1986:15).

45 U Brozovićevoj terminologiji nekadašnji livanjsko-vrbaski dijalekt obuhvata imotske, livanj-sko-duvanjske, ramske i vrbaske govore (1970:387).

33Uvod

Pojava manira u pisanom jeziku podrazumijevala bi težnju za naddi-jalekatskim funkcioniranjem prestižnoga tipa izraza, koji bi bio utoliko homogeniji ukoliko je oblik teksta formaliziraniji, te stoga manje podlo-žan stvaralačkom i individualnom izražavanju autora. U srednjovjekov-noj pismenosti autorstvo je, svakako, vrlo slojevit pojam, te se s obzirom na princip oponašanja, koji je u njoj izrazito zastupljen, ne može govoriti o autorskoj individualnosti. U tekstovima povelja, isprava i darovnica dolaze do izražaja formule koje su preuzimane iz zbornika unaprijed oblikovanih obrazaca. Formule preuzete iz takvih zbornika prenose se u vremenski vrlo dugom slijedu i tako postaju dio gotovo svete tradicije koja se ne smije na-rušiti. Ovako visoko formaliziranom tipu pisanog izraza naročito dolikuje uobličavanje jezičkog manira zasnovanog na izboru poželjnih jezičkih crta.

Ali na koji način jedne jezičke crte postaju idealnim i poželjnim u od-nosu na njihove dijalekatske varijacije? Ovo pitanje postaje posebno važno kada se zna da je Bosna i Hercegovina veoma šarolika u pogledu refl eksa jata, iako se podrazumijeva da je ikavizam na ovom tlu stariji od drugih re-fl eksa. Da bi se uopće moglo govoriti o ikavskom maniru u ukupnoj pisme-nosti srednjovjekovne Bosne potrebno je upravo pretpostaviti da je negdje na njenom teritoriju jedno vrijeme u govoru prirodno funkcionirao ikavi-zam. Trebalo je, također, da ikavizam ima i neku simboličku vrijednost – u smislu prestižnoga govora, a da bi to mogao simbolizirati bilo je potrebno da negdje, na nekom mjestu i u nekom vremenu, bude prirodan i tom vre-menu i prostoru svojstven. Treba li spominjati da to mjesto i vrijeme mora biti uistinu posebno da bi se govorne odlike počele javljati u pismu? Prije svega, to je mjesto u kojem postoji pisana i duhovna kultura, čemu temelj mora biti i u određenom materijalnom blagostanju. Takav argument po sebi je dovoljan za status prestižnosti jednog idioma. Međutim, to sve još nije dovoljno za formiranje pisanog manira, kojega po pravilu obilježava trajnost i teritorijalna rasprostranjenost, tj. nadilaženje vremenskih i pro-stornih granica. Potrebno je, stoga, da se idiom koji je predisponiran za oblikovanje jezičkog manira počne širiti i na ona područja u kojima se jav-ljaju varijacije jezičkih osobina u njemu zastupljenih, te da se upravo nje-gove crte i tamo nametnu kao uzorne. Pored toga, neophodno je da takav jezički izraz odoli neumitnosti promjena koje tokom vremena zahvataju svaki jezik: jezičke crte potisnute u govoru bit će prizivane u pismu.

Dokumenti srednjovjekovne pismenosti pokazuju upravo takav vre-menski slijed: u njima se pojavljuju najprije ikavizmi,46 a stoljeće kasnije, 46 “Ikavizam (ѣ > i) se javlja krajem XIII v. i u zapadnom delu štokavskog govora i u obli žnjem

čakavskom, ali tako da ne možemo znati gde se prvo poja vio.” (Belić, 1936)

34 Lejla Nakaš

ijekavizmi. Zanimljivo je da tek u vrijeme kada se u pojedinim tekstovima počinju javljati ijekavizmi nalazimo, po prvi put, sasvim dosljedno ikavske povelje, i to na području koje dijalekatski nije ikavsko.47

Stariji ikavski govori na osnovu kojih se formira ikavski manir uskoro su se našli u susjedstvu onih koji su isprva vjerovatno nepotpun dift ong kao refl eks fonematskog zatvorenog e (ẹ<ě) još više i potpunije razvijali u dif-tong, a nešto kasnije čak išli u pravcu njegove defonemizacije kao sekvence ie. Paralelno s tim, ovi su govori varirali refl eks slogotvornog l ovisno o dužini sloga također u pravcu dift onga (Brozović 1985:66). To pojačano dift ongiziranje, praćeno još nekim pojavama u tim narodnim govorima: kao mijenjanje fi nalnog -l u o, doživljavalo se, vjerovatno, u konzervativ-nim pisarskim i plemićkim krugovima kao svojevrstan barbarizam.

U dokumentima srednjovjekovne bosanske pismenosti ima još pojava koje bi sugerirale da se dift ongizacija širi i na drugi visoki vokal prednje-ga reda. U prvom redu to je pojavljivanje grafi je -ѣρ- za sekvencu -ir-, što nije rijetka pojava u spomenicima crkvene pismenosti.48 Osim toga, uop-ćavanje nastavaka nepalatalne varijante deklinacije možda nije bilo samo proces morfološke analogije u okviru paradigmi (našěmь, našěhь, dolněhь : drazěmь, dubrovačcěmь, ugrьscěhь, turscěhь, zlatěhь), već i rezultat fonet-

47 Najdosljedniji ikavizam je kod Tomaša Bućanina 1409. i kod logofeta Dušana 1420. Pod Viso-kim. A kako je to slučaj upotrebe već gotovog manira, onda moram istaći da se on dosljedno poštovao u Visokom i u Sutjesci kod dijaka Pavla (1433), dok je nešto manje savršen kod Radi-voja Hrstića, također u Sutjesci (1438. i 1443), protobistra Restoja u Kreševu (1444) i Bobovcu (1451), Tvrtka Sekulovića u Vranduku (1446). Interesantno je to da svi ovi pisari odbacuju upotrebu slova jat za označavanje ma kakvog vokalskog kvaliteta, te da ovo slovo počinju ko-ristiti u vrijednosti /j/. Svi oni, također, pišu, po Čremošnikovim riječima (1950:188), istom autohtonom bosanskom verzijom diplomske minuskule.

48 Osobito je po tome poznat Hvalov zbornik (Kappel, 2005:89), dok je nešto rjeđe -ir->-ěr- za-stupljeno u Čajničkom evanđelju (měr, sьběraju, pěrь, Jerković, 1975:121), pisanom, vjerovatno, u skriptoriju Pavlovića. Zanimljivo je to da ova pojava, inače rijetka u poveljama, zbog neza-stupljenosti leksike koja je sadrži, ima svoju potvrdu čak i kod pisarā vlastele Kosača: mierь 2x (Blagaj, 1423), směri se prěda mnōmь i dozva do sebe (dijak Božidar u Pivi, 1453), osim što poneki primjer nalazimo u kraljevskim kancelarijama: Měrьkovićь (pisar Gojčinić, 1405), i kod pisarā Pavlovićā: Ružierь Divčićь (1439,1442), ali: Ružirь Divčićь (Kosača, 1454). Pojava hiperijekavizma kod Kosača intrigantna je po tome što se suprotstavlja u nauci postavljenoj hipotezi da je neposredno pred defonemizaciju bilo ovakvo stanje: prid, něšto, měr, měruj u zapadnoštokavskom jekavskom, prěd, něšto, mir, miruj u zapadnoštokavskom ikavskom, prěd, nešto, mir, miruj u istočnoštokavskom jekavskom (Brozović, 1961-62:55). Zbog toga se može pretpostaviti da je i hiperijekavizam katkad kod pisara shvaćen kao dio manira, ili, pak, da ovakvi primjeri dokazuju sporadično ostvarivanje dift ongizacije ovoga tipa čak i u Zahumlju. Za ovu drugu mogućnost mogao bi biti odgovoran hipotetični poneretvanski dijalekt, koji je u prošlosti predstavljao vezu između dubrovačkog i istočnobosanskoga dijalekta (Brozović 1963:53).

35Uvod

skog procesa dift ongiziranja dugog i.49 U prilog pomjerene artikulacije du-goga i govorili bi i sljedeći primjeri zatečeni kod bosanskih dijaka: lěstihь ima Stipan Dobrinović na Dumnu (1398), Hrvatin u Sutisci (1399), “Vla-de” (1380); Dubrovněkь “Vlade” (1382), Dobrinović na Dumnu (1398); Prěmorje “Vlade” (1382), Tomaš iz Lužaca (1392,1395), Dobrinović na Dumnu (1398), Hrvatin u Sutisci (1399); Podrěnje “Vlade” (1380), Lužac (1395); ńěmьńěmь, ńěhьńěhь “Vlade” (1380), Tomaš iz Lužaca (1392, 1395), Hrvatin u Sutisci (1399), Gojčinić u Sutisci (1419).50 Inače, teško je objasniti zašto se i nakon ranije uopćenog listihь ponovo javlja listěhь, a da ne govorimo o primjerima lěstihь i Dubrovněkь. Zapravo, uporedo sa razvojem tzv. pse-udojekavizma u sekvenci -ir- > -ěr- u istočnobosanskom, a vjerovatno je tako bilo i u vrbasko-livanjskom dijalektu, pomjeranja artikulacije dugoga i dešavaju se i u drugim pozicijama. Takav proces prvenstveno je vidljiv u pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji, gdje se očekivano analoško uopćavanje prema palatalnoj varijanti deklinacije uistinu bilo i dogodilo, ali su se na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće ponovno javili primjeri sa jatom u nastavcima kao morfološki dubleti već uopćenog nastavka, bez obzira na to da li je na kraju osnove palatalni ili nepalatalni suglasnik. Na taj se način u gornjoj polovini srednjovjekovne bosanske države razvija našěm/-ěh, drazěm/-ěh, što će u krajnjem ishodu dati isti rezultat kao u istočnohercegovačkom di-jalektu, ali ne sa istim razvojnim tokom. Naime, za istočnohercegovački se zaista može govoriti o dosljednom uopćavanju nastavaka nepalatalne promjene, dok nedosljednosti, tj. morfološkoj dubletnosti rezultata i pojavi primjera ńěmńěm, ńěhńěh, paralelno sa īr>ěr, rī>rě, više odgovara tumačenje da je došlo do sporadičnog dift ongiziranja ī.

Grafi ja ѣ na etimološkom mjestu staroga vokala u Bosni se općenito zadržava duže nego što bismo to očekivali s obzirom na primjere tako rane ikavske zamjene u crkvenim spomenicima tog područja poput 13. stolje-ća.51 Stoga se može reći da se ikavizam nije u potpunosti razvio i da je s njim supostojao fonematski dift onški refl eks zatvorenog ẹ koji se i dalje bilježio posebnim grafemom. To bi značilo da proces defonemizacije re-fl eksa jata teče postepeno i zahvata neke pozicije ranije od drugih, očito

49 Osim primjera dolněhь, koji pripada Tomašu iz Lužaca, svi su ostali od ruke Ostoje, dijaka vla-stele Pavlovića u Borču (1427. i 1433). Ovakvih primjera ima mnogo i u kancelarijama Hranića-Kosača, ali njih tu treba posmatrati samo kao posljedicu analoškog ujednačavanja paradigmi.

50 Kancelarije Hranića-Kosača i Radinovića-Pavlovića nemaju ove pojave.51 Obično se uzima da su prvi spomenici sa ikavizmima Gligorović-Giljferdingov odlomak evan-

đelja i Splitski odlomak glagoljskog misala, oba iz 13. st. (Štefanić, 1957:89). O ovom posljed-njem v. bilješku br. 56.

36 Lejla Nakaš

u zavisnosti od fonemske okoline, ili od prozodijskih obilježja.52 Također, jedne govore defonemizacija zahvata ranije i potpunije nego druge.

Poznato je da kvantitet može utjecati na promjene u vokalskom siste-mu. Prilično su česti slučajevi izjednačenja dviju vokalskih jedinica samo pod dužinom, a ne i pod kratkoćom (Ivić 1991:51). Nešto slično dešava se i u bosanskim govorima 15. stoljeća. Način bilježenja refl eksa staroga jata kod pisarā vlastele Pavlovića ukazuje na sačuvanu posebnu fonološku vri-jednost u kratkom slogu, sigurno dift onšku, dok je u dugom slogu očito došlo do defonemizacije u vidu dvosložnog refl eksa. Paralelno s tim cijeli vokalski sistem trpi potrese pa pisar ima potrebu da bilježi duge vokale, i to najčešće tako što će udvajati grafeme. Suprotno tome, u prijelaznim ikavsko-ijekavskim govornim tipovima toga doba možemo očekivati izjed-načavanje dift onga sa i u kratkim slogovima, a u dugim njegov opstanak ili pak početak defonemizacije u vidu dvosložnog refl eksa. Takav slučaj očeki-vali bismo u staroj zemlji Sankovića (Zabora-Konjic-Jablanica), ali povelje iz te oblasti, čija je datacija vezana za sami kraj 14. stoljeća, još uvijek imaju relativno konzervativnu grafi ju. Pa i pored toga, obrisi navedenoga princi-pa su uočljivi.53

Zanimljiva pojava bilježenja dugih slogova udvojenim grafemima, do-sljedno zastupljena kod Ostoje, pisara vlastele Pavlovića (1427, 1432), može se dovesti u vezu sa defonemizacijom refl eksa jata u dugom slogu. Potreba pisara da zabilježi dužine ukazuje na latentnu mogućnost uspostavljanja nove kvantitativne opozicije u vokalskom sistemu, kojoj bi uzrok trebalo tražiti u defonemiziranju dift onga ie u pravcu sekvence ije u dugim slogo-vima, tj. pojavi drugih fonemskih vrijednosti u vidu sekvence na mjestu dugoga dift onga.

Zapažanja u vezi sa bilježenjem slova jat na mjestu fonematskog refl ek-sa staroga vokala, ali i u pozicijama u kojima je ranije stajalo i, zahtijevaju pomalo drugačiju interpretaciju od dosadašnje. Naime, pojava zamjenjiva-nja slova ѣ i н u srednjovjekovnoj pismenosti na tlu Bosne i Hercegovine obično se tumači kao posljedica izvršene ikavske zamjene, iako je davno

52 Takav princip mogao bi imati svoju potvrdu i u nekim savremenim govorima, u vezi sa dvo-složnom ili jednosložnom zamjenom u primjerima gdje se očekuje dvosložni refl eks. Naime, ukoliko je akcenat silazan, ostvaruje se dvosložna zamjena, a ukoliko je akcent uzlazan – jed-nosložna, što ukazuje na dift onški izgovor, već i samim tim što u tim primjerima jednosložne zamjene na mjestu dugog jata ne dolazi do jekavskog jotovanja (Usp. Peco 1953:95)

53 Na konzervativnost grafi je pisara Sankovića ukazuje dosljedno čuvanje fi nalnog -l, primjer ču-vanja -jd-. Međutim, naporedo sa gotovo sasvim dosljednim bilježenjem jata stoje i ovi primje-ri: gdi, godi, lito, Stipana (Raško dijak, 1391), vidimih, vidimo, da e vidomo, vь moemь srьdci, u Dubrovnici, u listihь (logothet Mileta, 1399), dica (1391. dijak Grubanac Hlapčić).

37Uvod

primijećeno kako činjenica da pisar nije iz prakse eliminirao grafem jat može upućivati na stadij u kojem se refl eks nije defi nitivno riješio (Štefanić 1957:87-88). Drugim riječima, dok god se čuva grafem jat na mjestu iskon-skog vokala jat, to znači da defonemizacija njegovog refl eksa nije završena. Pojava uplitanja jerija (ы), slovnog znaka davno nestalog vokala, u odnos miješanja grafema ѣ i н vezana je za konzervativniju grafi ju religijskih spo-menika i tumačena je prvenstveno kao posljedica pisarevog poznavanja starijih rukopisa u kojima je zamjenjivano isključivo ы i н (usp. Hamm 1960:50). Zapravo, jeri se na mjestu jata kod novih pisara relativno rijet-ko javlja, i to na osnovu stare tradicije po kojoj je ы=н, ali takvi primjeri, dakako, predstavljaju potvrdu njihovog ikavizma. Koliko je taj ikavizam dosljedan, može se procjenjivati samo prema ukupnoj zastupljenosti slova ѣ na mjestu starog vokala u odnosu na primjere u kojima se umjesto njega pojavljuje н kao rezultat ikavske defonemizacije. Za razliku od toga, pojava ѣ na mjestu nekadašnjeg н ne može se a priori uzeti kao dokaz ikavizma, već zahtijeva procjenjivanje vjerovatnoće da li je došlo do pomjeranja arti-kulacije iskonskog i.

Različita zastupljenost jata u spomenicima srednjovjekovne Bosne ponekad je povezivana i sa idejom o postojanju dvaju književnih jezika: redakcije staroslavenskog jezika i pisanoga idioma zasnovanog na narod-nom jeziku. Pojedini autori smatraju da suprotstavljanjem jezika većine epigrafskih zapisa i diplomatičke građe bilo kojem tekstu kodeksa postaje uočljivo da se u Bosni pisalo dvama književnim jezicima, te da je izbor bio određen vrstom i namjenom teksta (Jurić-Kappel 2005:83). Međutim, kako se nije mogla previdjeti isuviše česta pojava interferencije između ta “dva književna jezika”, odabralo se tumačenje da dosljednost u poštivanju njihovih zakonitosti zavisi od obrazovanja i socijalnoga statusa pisara. U novije vrijeme, međutim, istaknuto je da su ovakve postavke zastarjele, te da treba postaviti sljedeću hipotezu: “ukoliko postoji jedan tip književno-ga jezika rezerviran za djela s književnim predznakom i atributom, mora svaki pisar, pa i tvorac epigrafskoga teksta, voditi računa o pravilima toga jezika” (Gabrić-Bagarić 2005:113). Iz toga slijedi da je u razdoblju od 12. stoljeća pa do propasti srednjovjekovne bosanske države postojao tip pre-stižnoga jezika, jezik kulta i kulture, čije su varijacije jedino stilske prirode. Za formiranje takvog jezika potrebni su određeni historijski i drušveno-politički uvjeti, jer on nije isključivo lingvistički fenomen, što i sama te-orija o prestižnosti podrazumijeva. Svakako najvažniji od tih uvjeta jeste srednjovjekovna bosanska državnost. Međutim, srednjovjekovna Bosna je decentralizirana država (Fine 1994:455,480), a to se odrazilo i u pisanom

38 Lejla Nakaš

jeziku. Visoko plemstvo vladalo je napola neovisnim zemljama koje su nji-hovom voljom združene u okvir bosanske države. Tri vodeće vlasteoske porodice, Hrvatinići, Kosače i Jablanići,54 zajedno s kraljem upravljaju bo-sanskom državom putem institucije stanka.

U tom smislu znakovit je primjer vlastele Pavlovića, koji povremeno ne podržavaju kralja, pa se to odražava i u jeziku njihovih pisara, ali su njihove povelje uglavnom prožete istim onim manirom kakav vlada u sre-dištu bosanske države.55 Nasuprot njima stoje Kosače, koji su prečesto bun-tovnici, pa je jezik njihovih povelja izrazito prožet govornim osobinama njihovoga područja, što je svojevrstan znak samovlašća. Zapravo, izuzev jedne povelje Sandalja Hranića koju je pisao Pribisav Pohvalić na Stipanju polju pod Sokolom 1419, sa dosljednim ikavizmom i drugim tragovima zapadnoštokavskoga pisanog manira poput j<*dj, gotovo sve ostale povelje Kosača ili dosljedno čuvaju fonematski refl eks jata, ili imaju ijekavsku za-mjenu u dugom slogu, uz novoštokavske crte poput đ<jd, -l>o i sl. Istina, iako iznimno, pojavi se i pokoji ikavizam, ali su takvi primjeri upravo lek-sički ikavizmi: u vrime, trьnovь vinacь, kripka prijazanь, kripiti (Vladislav Hercegović, vlastoručno, 15. august 1451), po zapovidi, na vidinie (Radič Grupković, pisar hercega Stjepana, 1450).

Ikavizam livanjsko-vrbaskoga dijalekta (iz Donjih Kraja) odražava se u pisanom jeziku u Visokom, Kreševu, Kraljevoj Sutjesci, Bobovcu, Trstivnici,56 gdje je, u govoru, dift ongizacija fonematskog refl eksa jata (ne-potpunoga dift onga) krenula u pravcu razvijanja punog dift onga i to tako

54 Hrvatinići (Hrvatin Vučković → Vukac Hrvatinić → Hrvoje Vukčić), Kosače (Vlatko Vuković → Sandalj Hranić → Stefan Vukčić), Jablanići (Raděn Jablanić → Pavao Radinović → Radosav Pavlović)

55 Stoga su povelje Pavlovića uzoran pokazatelj koje bi riječi mogle biti leksički ikavizmi nastali pod utjecajem tog manira: viranь, lita, lito, miseca, virovanie, kadi, vsudě kudi (dijak Rado-sav Milosalić u Konavlima na Ljutoj 1397) vidimō, pritь koga, človika (dijak Ostoja u Borču 1423), naslidnikь, hotismo, ustanovititь, ustanovitihь, svidinьe, ukripihь, obitue, virni, človikь, va viki vika, do vika, virovanьe, povelihь, vsudi, kudi, dokoli (dijak Vlatko Maroš u Borču 1421), vidinьje, razumivše, misto 2x (dijak Ivan 1442).

56 Historija jezika uskoro će trebati odgovoriti na vrlo interesanstno pitanje, a to je: zašto kraljev-ski skriptoriji Kotromanića biraju ikavicu kao prestižno narječje kada su kulturni i civiliza-cijski centri tog doba Visoko, Moštre, Mili, Podvisoki; Kraljeva Sutjeska, Zgošća, Trstivnica; Kreševo. Zasad se može samo pretpostaviti da izbor ikavske osnovice predstavlja odraz utje-caja ranije formiranog književnog ikavskog manira sa čakavskog ikavsko-ekavskog područja. Pritom će se morati povesti računa i o tome da je npr. za Splitski odlomak glagoljskog misala pretpostavljena bosanska provenijencija između otaloga i zato što je ikavizam u njemu prema-šio okvire koje za čakavsko narječje postavio Jakubinski (Štefanić, 1957:88), kao i o tome što se snažan prodor ikavizma ne može objasniti u krugu hrvatskoglagoljske zapadne škole, jer mu ondje nema analogije (Štefanić, 1957:89).

39Uvod

da je djelomično imala odraza u vokalskom sistemu. Naime, tom pojavom je osim refl eksa slogotvornog l, zahvaćen i drugi visoki vokal prednjeg reda -i- (měr, našěm, Dubrovněk, u lěstih), iako ne uvijek. Nešto slično nalazi se u Hvalovom zborniku, za koji Herta Kuna ističe da je morao biti pisan “na jugozapadnijem tlu, tj. u Dalmaciji ili neposrednom zaleđu” (1986:12,18). Međutim, upravo bi njegova osobina da se umjesto sekvence -ir- nalazi -ěr- govorila protiv ove hipoteze, jer je to inače dobro poznata crta istočnobo-sanskoga i dubrovačkoga govora. Stoga smatram da je Jagoda Jurić-Kappel s pravom istakla da bi detaljno ispitivanje ovakvih zanimljivih pojedinosti moglo nadopuniti ili korigirati neke poglede ne samo o bosanskome dija-lekatskom prostoru i književnome jeziku (2005:89). Osim toga, upotreba riječi meštarstvo i pojavljivanje sažetih oblika imperfekta tipa bihu, vidihu u ovom rukopisu nisu dovoljan argument za određivanje mjesta njegovoga pisanja. Prvo, stoga što je riječ meštar, pa vjerovatno i njene izvedenice, poznata središnjem bosanskome području,57 drugo, što su oblici sažetog imperfekta zastupljeni i kod bosanskih pisara.58

Ikavizam se, kako je poznato, smatra pisarskim manirom većine sred-njovjekovnih bosanskih rukopisa (Jurić-Kappel 2005:88). Izuzimaju se, međutim, Čajničko evanđelje iz 15. st. i Divoševo evanđelje iz 14. st. Mada u njima nema refl eksa je/ije i slovo jat stoji na etimološkom mjestu sta-rog vokala, ipak ima nešto potvrda ikavskog i ekavskog refl eksa, koji se svode na primjere analoškog uopćavanja i glasovne asimilacije (Jerković 1975:117). Za oba spomenika smatra se da su “nesumnjivo istočnobosanske provenijencije” (Kuna 1973:91). Nema sumnje da se u vremenu u kom su ti spomenici pisani jat još nije defonemizirao.59 U Čajničkom evanđelju vidi se da je pojava dift ongizacije zahvatila i drugi visoki vokal prednjeg reda –i. To potvrđuju brojni primjeri u kojima se susreće grafi ja -ěr- umjesto -ir- (Jerković 1975:121). Ova pojava izrazita je i u Hvalovom zborniku,60 unatoč ikavizmu, koji se uglavnom ogleda u brojnim zamjenama grafema ѣ, ʜ, ы (Jurić-Kappel 2005:89). Hvalov zbornik smatra se dobrim predstavni-57 Tako, naprimjer, dijak Hrvatin naziva Stipana Dobrinovića u pismu kralja Ostoje 15. 1. 1399.58 kada nasь bihu ustrilili, teciše (kralj Tomaš 1459), poklisari koi bihu doslani kraljevstvu mi

(dijak Stipan Dobrinović 1399), tui bihu vlastele i velьmožane kralevstva mi (logofet Tomaš Bućanin 1409), bihu (Novak Gojčinić 1405. i 1419), koi běhu prě nasь (pisar Stipan Dobrinović, 1398), biehu (Ostoja, dijak Pavlovića 1427), mnogo veseli bismo (Ostoja, dijak Pavlovića 1423), kьda bismo u Dubrovnici, kako bihь pokazal (Pavlovića logofet Mileta 1399), itd.

59 Za Čajničko evanđelje, čije je vrijeme postanka prijelaz 14. u 15. stoljeće, pretpostavlja se dif-tonška vrijednost jata (Jurić-Kappel, 2005:88). Takvo stanje možemo pretpostaviti i za onovre-meni istočnobosanski dijalekat.

60 měrь 19v,23v,53,59,92, směri se 17v, Radoměra 359, itd.

40 Lejla Nakaš

kom jezika bosanske redakcije sa svim njenim specifi čnostima, “u prvom redu, nešto izrazitijim zapadnoštokavskim osobinama” (Kuna 1986:16). S obzirom na brojne primjere miješanja grafema pri bilježenju riječi sa ja-tom, postavlja se pitanje da li tu pojavu zaista treba razumjeti kao znak nedovoljne naobrazbe pisara. Pogreške koje bi se odnosile na nepreciznost prijedloška moraju se isključiti, jer je on sigurno vrlo star, pa time i doslje-dan.61 Svakako bi morao postojati razlog zašto pisar ne slijedi prijedložak. Mnogo je jednostavnije dosljedno prepisati s prijedloška nego naknadno se domišljati i raspoređivati bez smisla različite grafeme slične fonetske vri-jednosti, a sve to u želji da se ostavi dojam učenosti. Mislim da se odgovor na ovu zagonetku krije u jednoj bitnoj razlici između istočnoštokavskog i zapadnoštokavskoga pisanog idioma. Ako išta može okarakterizirati sred-njovjekovnu bosansku pismenost kao uistinu posebnu, onda je to upravo otvorenost prema narodnom jeziku, manja konzervativnost jezika, i to još od Kulinove povelje, čiji jezik izgleda mlađi čak i od jezika povelja poje-dinih bosanskih kraljeva. U tom smislu ne mogu se jednako tretirati pro-pusti vezani za bilježenje staroga jata na istoku i na zapadu. Ovdje to nisu tek nehajne pogreške već odraz stvarnih pomjeranja unutar vokalskog si-stema, vjerovatno u pravcu dift ongizacije i drugih vokala osim zatvorenog ẹ. Činjenica da je kod bosanskih pisara dobro očuvan grafem ѣ za obilje-žavanje vokalske vrijednosti morala bi značiti da njegov izgovor još uvijek posjeduje posebnost dovoljnu da se on smatra zasebnim fonemom. Njego-va fonemska vrijednost na velikom dijelu teritorija sigurno je dift onška, i to sa simetričnom relacijom unutar vokalskog sistema ye(<ẹ) : uo(<) (usp. Brozović 1966:135; 1970:393).

Bez obzira na to da li su pojedini spomenici manje ili više ikavizirani, njihova osnovica je procjenjivana zapadnoštokavskom (usp. Kuna 1973:91). Kriteriji za takvo određenje tiču se prisustva i drugih starih zapadnošto-kavskih crta u srednjovjekovnim kodeksima, osim ikavizma. Uz to, čuva-nje slova jat dokazuje prije njihovu zapadnoštokavsku afi lijaciju, nego što bi išlo u prilog idejama o podržavanju veze sa resavskom školom. Prvo,

61 Jurić-Kappel (2005:95) ističe da primjeri pisanja jata na neetimološkom mjestu govore o “staro-sti i kvalitetu prijedloška s kojega se prepisuje, kao i o obrazovanosti pisara”, jer pisari s počet-ka 15. st. ne poznaju više pravu vrijednost jata. Na takav zaključak može upućivati i veliki broj primjera zamjene ѣ-н-ы, ali to ne smijemo uzeti kao sasvim pouzdano. Evo zašto: mada pisari s početka 15. stoljeća, sigurno, ne poznaju iskonsku vrijednost vokala jat, upotreba grafema ѣ može svjedočiti o fonematskoj posebnosti vokala koji se njime obilježava. Naime, u srednjovje-kovnoj Bosni u 15. stoljeću, sigurno, postoje područja na kojima nije došlo do defonemizacije dift onškog refl eksa nekadanjeg ẹ (<ě), tj. dift onga koji stoji u šestočlanom (v. Ivić, 1991:23), a negdje i u sedmočlanom vokalskom sistemu (usp. Brozović, 1966:135).

41Uvod

stoga što je fonematski dift onški refl eks staroga jata zapadnoštokavska inovacija,62 drugo, što su u bosanskim spomenicima u kojima se čuva jat prisutni i primjeri -ir- > -ěr-, čega u istočnoj štokavštini uopće nema.

S obzirom na današnje stanje možemo pretpostaviti da je u starom istočnobosanskom dijalektu iz vremena Tvrtka I bilo pozicija u kojima se refl eks jata izjednačio sa i, i pored toga što u većini slučajeva dift ong nije bio defonemiziran. Tu se misli prvenstveno na brojne primjere analoškog, bilo fonetskog, bilo morfološkog uopćavanja i (usp. Brozović 1966:133, Ivić 1955:107), koji su u staro vrijeme mogli poslužiti kao osnov za prihvatanje pravog ikavizma sa zapadnijega područja.

Interesantno je pak da rukopis Tomaša iz Lužaca, dakle upravo iz tih zapadnijih krajeva (Donjih Kraja), pokazuje da ikavizam nije bio sasvim stabilan ni u sjeverozapadnoj Bosni s kraja 14. stoljeća, mada je on tamo bio vrlo zastupljen.63 Luščevi primjeri čak pokazuju da je i tamo moglo biti dift ongizacije u pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji: němь, něhь, dolněhь, u sekvenci rī: Podrěnju, Prěmoriju, aprěla.64 Međutim, činjenica je da je u poveljama iz prve polovine 15. stoljeća situacija sasvim drugačija, te ima primjera dosljednog ikavizma u Jajcu, ali i rezultata oblikovanja ikavskog manira vidljivog iz povelja pisanih u Visokom, Bobovcu, Sutjesci, koji se fi ksira paralelno s pojavljivanjem prvih primjera defonemiziranog dugog jata kao ie u poveljama Kosača, pa i Pavlovića.

Lingvisti su se saglasili u tome da različiti refl eksi jata koje nalazimo u bosanskim srednjovjekovnim spomenicima ništa ne mogu posvjedočiti dok ne znamo otkuda je pisar (Brozović 1961-62:55). Ali evo šta rukopisi

62 Brozović dift ongizaciju promatra kao, u osnovi, zapadnoštokavsku inovaciju (1985:66). On smatra da cijeli zapadnoštokavski teren, izuzevši krajnji sjever gdje dopušta izravan prijelaz ẹ > e i makarsko-biokovske govore gdje je moguć izravan prijelaz ẹ > i (1970:393), zahvaćen tom pojavom. On drži da je zapadnoštokavski ikavizam sekundaran u odnosu na čakavski, koji je primaran, tj. razvijen direktno iz zatvorenoga ẹ, bez prijelazne zapadnoštokavske inovacije – dift ongizacije tog prvotnog refl eksa jata. Ova zapadnoštokavska inovacija zahvatila je krajnji JI čakavštine: Pelješac, Lastovo i cijelo veliko JZ krilo istočne štokavštine: istočnu Hercegovinu, cijelu Crnu Goru i jugozapadnu periferiju Srbije (1985:66).

63 Ovakav zaključak u skladu je sa Pecinim stanovištem da je zapadnobosanski “govor prevas-hodno ikavski, ali ne i isključivo ikavski” te “da takav nije nikada ni bio” (2007:III:234). Peco također smatra da su ovi govori vrlo rano krenuli ka supstituiranju staroga vokala jat visokim vokalom prednjeg reda, “ali su imali u svojoj fonetici i poneka drugačija rješenja od klasične ikavske zamjene, a sva ta odstupanja su plod ili njihovih ranijih miješanja sa predstavnicima drugih i drugačijih govornih tipova, ili, pak, posebnih fonetskih rješenja u određenim pozici-jama” (2007:III:70).

64 Primjeri iz ove kategorije javljaju se i kod drugih bosanskih pisara Hrvatina, Dobrinovića, Gojčinića.

42 Lejla Nakaš

onih rijetkih pisara iza kojih su ostali takvi podaci mogu posvjedočiti: po-menuti Tomaš iz Lužaca, maloga grada iznad Ključa, dakle područja koje se smatra ranim ikavskim, pored većeg broja ikavskih primjera ima i mno-go onih koji pokazuju “pravilnu” upotrebu grafema jat. Uz to, kod njega ima primjera sa ě umjesto i koji nisu rezultat pukog zamjenjivanja slova, već su posljedica istoga procesa dift ongizacije i kao u istočnobosanskom dijalektu.65

Ne može se reći da je on kao Vladov učenik bio pod utjecajem uzusa gramatičke pravilnosti, jer ni od samog Vlada nije se zahtijevalo poštivanje staroslavenske norme, naprotiv – izgleda da je logofet iz Srbije imao zada-tak da svoj jezik prilagodi tadašnjem bosanskom.66 Tomaševo miješanje ikavskog refl eksa sa uporednim čuvanjem grafema jat u pravim pozicija-ma nekadašnjeg vokala, po mome mišljenju, predstavlja dokaz da je pro-ces ikavske defonemizacije dift onga zapravo još uvijek u toku krajem 14. stoljeća na gornjem graničnom području Donjih Kraja, odakle je Tomaš. To može značiti da je proces ikavizacije dift onškog refl eksa imao centar možda u župi Pliva još u doba Stjepana II Kotromanića,67 pa se odatle ši-rio u po vrbasko-livanjskom, a i drugim dijalektima, tako da je u rubnim područjima ponešto kasnila ova zamjena, ili je pak bila skoro završena. U svakom slučaju, pisar je još osjećao posebnost tog fonema.

Slična situacija može se pretpostaviti i za imotske govore nekadašnjeg livanjsko-vrbaskog dijalekta, a na osnovu toga kako je za Sankoviće pisao Grubanac Hlapčić, koji se predstavio kao Imoćanin dijak (1391).68 Ovu po-65 Primjeri su iz sljedećih povelja pisanih rukom Tomaša Lušca: kralj Dabiša 17. maj 1395. v. sl. i

Miklosich br. 209, kralj Dabiša 17. 7. 1392., kralj Dabiša 26. 4. 1395. ikavizam: vidimo (:věděti), viru, virьno, poslidńi, svidoci, človiče, viru, Stifanь, mnogocinnimi, uvite, razumivьše, do vika, po uvitu, dvi, poslidńi, poslidńe, poslidńimi, na viri, na dlьmni, va voisci, va slavi; pravilan jat: dětetevě, dětьci, izvolě, lěto, pod lěti, poslědńemu, poslědńi, Raděnovićь, svědoci, sьvětь, u sutěscě, uvěte, uvětihь, věku, věrněmь, vsěmi, sь vsěmi, pravěmi kotari, po věrě, u Sutěscě, kraļь Bosně, kćerě Staně; jat umjesto i: s roditelě i praroditelě, s kraļěcomь, u dolńěhь kraihь, ńěju, ńěmь, ńěhь, aprěla, prěmoriju, podrěniju, potvorělь.

66 Ukoliko je darovnicu kralja Tvrtka Hrvoju (1380) zaista pisao Vlade, zaključak da je on svoj jezik morao prilagoditi bosanskom je neminovan. O tome v. str. 21 i bilješku 20.

67 Njegova povelja izdata oko 1323. potpuno je ikavska, uz zamijenjeno slogotvorno l i to kao u: Vuk, Vučković, Vukosav i kao o: ot Domnь, što bi svjedočilo o nedavnom eliminiranju dift onga uo i ie . Još jedna njegova povelja (1331) s očitom potvrdom ikavizma i šćakavizma ukazuje na to da se u livanjsko-vrbaskom dijalektu ikavizam odranije širi (v. Peco, 2007:III:50).

68 ě>i sadišńemu (:sadě>sadi), dica, priseliv se; ě: kolěno, poslě, bělězěhь, posědoše, opustě, běše, města, naslědili, poslědьńe, hotěsmo, trěbińemь, do prědьgradьě, vrěme, těramo, hotěli, prě-čiste, děcu, gdě, někoe, viděnьe, vьsěmi, u župě (ali: po sili), župě konavalьskoi (ali: općini), poklisaromь dubrovačьcěmь, ōdь vsěhь, vsěhь nasь, nikeiskěhь, ōdь svetěhь, imenovaněmi, po starěhь pametarěhь, dobrěh luděhь

43Uvod

velju komentirao je Ivić ističući “vidljiva obilježja bosanskog (tačnije za-padnohumskog) govora” u njoj (j<*dj), ali svega jedan ikavizam, uz inače dosljedno bilježenje jata (Ivić 1971:55).

Na osnovu dosadašnje analize spomenika moglo bi se zaključiti da proces ikavske defonemizacije jata u većini zapadnobosanskih i zapadno-humskih govora na kraju 14. stoljeća nije još završen. Pritom se uzima u obzir da je osnovno obilježje srednjovjekovnoga pisanog idioma u bosan-skoj državi nešto slobodniji odnos prema unosu govornih crta čak i u jezik kodeksa.69 Stoga, nije neobično da se govorne osobine pojave u pisanom jeziku mnogo ranije nego što je to slučaj na područjima gdje je redakcijska norma bila čvršća i više podložna konzervativnom odnosu prema tradici-onalnim uzusima. Naročito obilježje starobosanskoga pisanog idioma jeste prihvatanje ikavizma kao prestižne jezičke crte. Istina, taj ikavizam nije bio sasvim dosljedan sve do 15. stoljeća, niti je na cijelom bosanskom teri-toriju bio jednako prihvaćen, ali činjenica da su leksički ikavizmi pronađe-ni čak i u zahumskim poveljama 15. stoljeća može samo potvrditi njegovu opstojnost, unatoč svim drugim tendencijama.

Zapadnoštokavskim osobinama smatraju se one dijalekatske crte koje su to narječje povezivale bilo sa čakavskim, bilo kajkavskim narječjem, ali su istovremeno odsutne iz istočnoštokavskog i torlačkog narječja. To bi u prvom redu bio osoben tip šćakavizma šć / žđ, koji se tu razvio uz uobiča-jeni zapadni tip šć / žj, zatim, razvijanje zvučnog okluziva kao j, čuvanje praslavenske palatalnosti fonema č //, uz težnju izjednačavanja i ć, ika-vizam, uz prethodnu, originalnu, fazu razvoja refl eksa jata kao dift onga. Zapadnoštokavskim crtama prvog reda pridružuje se još jedna originalna inovacija – razvoj dift onškoga refl eksa slogotvornog l.

Zapadnoštokavske crte drugog reda bile bi sve one osobine koje ukazu-ju na kašnjenje u preuzimanju inovacija iz drugog perioda jezičkog razvoja (pretežno iz 14. i 15. stoljeća), dakle, konzervativniji odnos prema prijelazu -l>o, jd>đ, prenošenju akcenta, sinkretizmu množinskih padeža, novom jotovanju. Navedenim odstupanjima od novoštokavskog razvojnoga toka pribraja se i tendencija čuvanja fonema h u suglasničkom sistemu.

Sve navedene jezičke crte bile su obilježje i zapadnoštokavskoga pisanog idioma u predturskom periodu, pa ih stoga možemo očekivati i u pisanom izrazu naredne epohe, čak i nakon što je zapadnoštokavsko narječje kon-vergiralo zajedno s istočnom štokavštinom tako što je vremenom preuzelo

69 Tako npr. V. Štefanić određuje provenijenciju Splitskog odlomlka na osnovu “pomlađenog je-zika” bosanskom (1957:85). H. Kuna, također, za Hvalov i Mletački zbornik ističe da stoje opće-nito pod utjecajem narodnoga jezika (1974:59).

44 Lejla Nakaš

novoštokavske inovacije. Razlozi tome mogu biti bilo u konzervativnosti zapadne štokavštine i postepenom preuzimanju inovacija, bilo u slijeđenju starijeg, sada već tradicionalnoga, tipa pisanog izraza.

Ideja o tome da su se pojedine zapadne crte održavale u okviru pisa-nog manira ima svoju potvrdu u kasnosrednjovjekovnom razdoblju. Tako npr. Peco smatra da fi nalno l u srednjovjekovnim zapadnohumskim spo-menicima opstaje zahvaljujući djelovanju formiranoga pisarskog manira (1986:46). Za pojavu da se oblici sa sonantom l na kraju sloga čuvaju u zapadnobosanskim spomenicima sve do početka 18. stoljeća on također nalazi objašnjenje u snažnom djelovanju pisarske tradicije (2007:III:78). Zapadnoštokavski karakter tog manira ogleda se u izoliranim ostacima nekadašnjeg sistema, u karakterističnim pojedinostima kao što su leksički primjeri za j<*dj (meja, tuji), ali i u prisustvu drugih zapadnih crta koje su vremenom potisnute na rang izvansistemskih arhaizama: prijęti>prijati, greb, pojde, derivati stare deklinacije.

U oblikovanju zapadnoštokavskog idioma posebnu ulogu imala je okolnost da su izoglose što odvajaju čakavštinu od štokavštine bile raz-maknute, formirajući prije lepezu nego snop (usp. Ivić 1986:41).70 Upravo je stoga bilo moguće da u zapadnoštokavski pisani, kao i u govorni idi-om, koji je od početka imao jasan štokavski pravac, pređe nešto pravih čakavizama. Zato je npr. pojava prijedloga va naporedo sa u, ili pak pojava protetskoga j ispred inicijalnog i (u vrijeme kada je j grafi jski bilo moguće zabilježiti) sasvim očekivana.

Zadaci istraživanjaNa osnovu svega iznesenog u pristupu temi ukazuju se i osnovne smjernice i zadaci istraživanja jezika krajišničkih pisama, koji bi se svodili na sljedeće:

Prije svega, da bi se uopće moglo govoriti o literarnojezičkom izrazu ovih pisama kao jednom od tokova razvoja književnojezičke tradicije Boš-njaka, potrebno je pronaći dokaze da pisarsko autorstvo uistinu pripada Bošnjacima. Ovo je utoliko potrebnije što se čak i u novijoj literaturi o krajišničkim pismima pojavljuju neutemeljene tvrdnje o tome da su pisari većinom bili kršćani. Činjenica da na konačno uobličenje jezičkoga izraza svoj pečat stavlja upravo pisar čini ovaj zadatak u našem istraživanju ne-zaobilaznim.

70 Činjenica da “izoglose ne poštuju granica štokavske, čakavske i kajkavske grupe dijalekata” za-pravo i jeste “glavni uzrok što se rodio pojam stare zapadne štokavštine” (Brozović, 1966:202).

45Uvod

Drugo važno pitanje, povezano s prethodnim, tiče se klasifi kacije gra-fi jskih uzusa prisutnih u pojedinim kancelarijama, te razmatranja i klasifi -kacije tipova rukopisne bosančice u krajišničkim pismima.

Tek potom moguće je prijeći na ispitivanje specifi čnosti jezika krajiš-ničkih pisama. U tom pogledu zanimat će nas kakav je odraz onovreme-noga govora u tome jeziku i u kojoj mjeri je to živi jezik, a koliko je u njemu zastupljen manir. Stoga će biti potrebno:

– ispitati njihovu zapadnoštokavsku dijalekatsku strukturu i uopće udio dijalekatskih crta unutar koine,

– ispitati stepen hibridnosti jezičkog izraza uspoređujući jezičke crte krajišničkih pisama sa jezičkim izrazom korespondenata,

– utvrditi odnos jezika krajišničkih pisama prema ranijoj, srednjovje-kovnoj pisanoj tradiciji,

– istražiti odnos jezičkog izraza krajišničkih pisama prema paralelnim književnojezičkim tradicijama u turskom periodu – usmenoj knji-ževnosti i alhamijado stvaralaštvu.

Mogućnosti dokazivanja autorstva krajišničkih pisamaPitanje pisarskog autorstva krajišničkih pisama još od prvih transkripci-ja pa do novijeg vremena izazivalo je neslaganja i oprečne stavove među istraživačima, te se nametnulo kao problem koji bi trebalo riješiti pomoću izabranih i objektivizirajućih kriterija. Odsustvo objektivnih parametara u dosadašnjim istraživanjima ovih pisama dovelo je do proizvoljnih sudova o tome ko su bili njihovi pisari.

Na ovome mjestu nije potrebno posebno dokazivati da su adresanti bili pismeni.71 Po njihovim potpisima jasno vidimo koliko se u njihovim kru-

71 Zbog specifi čnih grešaka prisutnih u ovim pismima, nastalih kao posljedica poligrafi čnosti i pripadnosti dvjema kulturnim sferama, prvi komentatori ovih pisama procijenili su da su nji-hovi tvorci bili slabo pismeni ljudi. Godine 1857. Vuk Stefanović tvrdio je da “rukopis bosanske bukvice niko ne bi mogao pročitati dok ne bi najprije učio i mučio se”, a da su primjer tome dva pisma “koja su oba još dosta razgovijetna, jer Turci ne pišu mnogo” (cit. prema Đorđić:169). Nešto kasnije slično mišljenje izrazio je i Rudolf Srohal: “Begovi, kao što se iz ovih isprava vidi, pisali su slabo hrvatski i nijesu pojedinih pismena razlikovali osobito p i b” (Strohal 1914:45). Također, Božidar Čerović za slične pojave smatra da su rezultat toga što ih je pisao nevješt pisar (1905:224, 226). I u novije vrijeme o autorstvu jednoga dijela krajišničkih pisama koja se čuvaju u DAD-u izrečeno je sljedeće mišljenje: “Tu ima pisama koja su u ime hercegovačkih begova, pisali Dubrovčani ili neki iz dubrovačkog areala, a, vjerovatno, i neki pravoslavni sveštenik – upravo, onaj ko je bio pismen u to vrijeme” (Peco 2005:218). Zaključak da su pisma pisali rijetki pismeni ljudi izveden je na osnovu podatka da je nekoliko hercegovačkih pisama kao pisar potpisao Miho Kuvelić, dubrovački konfi dent, te mogućnosti da su dva pisma za pašu i

46 Lejla Nakaš

govima njegovalo i cijenilo pisanje. Kifre i tugre na ovim pismima poka-zuju da je u značajnom broju kancelarija vještina pisanja bila uzdignuta do razmjera umjetnosti. Iako izvanredni potpisi izvedeni u arapskom pismu ne mogu biti dokaz da su njihovi vlasnici poznavali i ćirilski brzopis, mogu bar svjedočiti o tome koliko im je bilo stalo do estetskog izgleda njihovog lista.

Ozbiljne argumente o postojanju pisarnica, čak višejezičnih, navodi Muhamed Nezirović (2004:23). Njegovim argumentima pridružujem još jedan, koji ukazuje na to da je polovinom 16. stoljeća u Bosni postojala jedna vrsta nepisane ars dictaminis čiji je rani nosilac Sinan-vojvoda, ‘im-bašadur Malkoč-bega’, pisar bosanskog sandžakbega Ferhata Sokolovića. On u jednom svom pismu Fabiju Kanalu piše:

A sada neka zna VM, kako samь zdravo, i ovdi se nahodim svaki danь konь čestitoga Ferhatь bega, i kada godire koje kńige dojdu od Vaše Milosti, ja mu ihь lipo i dobro proštimь, i uvižbamь ńegovo gospoctvo u lipihь i dobrihь i poštenihь riči... (Ljubić:8, HAZUćir.VI-4)

Sinan-vojvoda poučava, dakle, vještini na kojoj počiva današnji lite-rarni karakter ovih pisama, sadržan u načinu njihovog izraza, u prepo-znatljivim crtama manira, te prisustvu jedne vrste retorike i specifi čnih formalnih obilježja koja se mogu povezati sa ostacima srednjovjekovne ars dictaminis. Ali iskaz Sinan-vojvode također pokazuje da uzusi ove ars dic-taminis nisu bili vezani isključivo za bosanski teritorij, niti samo za pret-hodnu srednjovjekovnu bosansku diplomatsku tradiciju, već da, zapravo, naslijeđena tradicija biva oplemenjena u kontaktu sa Mlečanima.

U Ferhat-begovom krugu, u to vrijeme, osim Sinana vojvode, bosanči-com su pisali i Džafer-beg, njegov ‘netjak’, te Nasuf-ćehaja, njegov namje-snik. Njih dvojica čak su se i potpisala bosančicom na svojim vlastoručnim pismima upućenim Fabiju Kanalu. Pismo Nasuf-ćehaje, ispisano kitnjastim ćirilskim brzopisom koji se po duktusu ugleda na mletačku latinicu tog vre-mena, u sebi čuva još jedan značajan trag, jer po riječima A Spalato, napi-sanim na adresi latinicom, istom sigurnošću i vrstom poteza, dakle, rukom istog ćirilskog brzopisca, vidimo da je Nasuf-ćehaja poznavao i latinicu.

vezira napisali popovi Nikifor Dučić i Bogdan Zimonjić (Peco 1953:104). Ipak, ne bih se mo-gla složiti sa idejom da upravitelji administrativnih jedinica u vrijeme turske vlasti nisu imali kancelarija, a još manje s tim da nisu imali pismenih ljudi. Smatram da pisma hercegovačkoga Hasan-paše Prodovića, te brojni primjeri dokumenata iz Bihaćke krajine napisanih jednim rukopisom u velikom vremenskom rasponu, dovoljno svjedoče o tome da je bilo dvopismenih (bosaničko-arebičkih), pa i tropismenih (bosaničko-latiničko-arebičkih) kancelarija.

47Uvod

Međutim, i pored svojih dokaza o postojanju pisarnica, Nezirović ipak pristaje na tezu da su velik dio ovih pisama napisali kršćani (2004:22). Pi-tamo se na osnovu kojih objektivnih argumenata se ova teza uvriježila u našoj kulturnoj historiji. U historiji jezika, pak, svojom važnošću izdvaja se jedan takav argument, a tiče se izostanka glasa h u jednom dijelu ovih pisama. Govoreći o toj pojavi Peco zaključuje:

Mora se pretpostaviti da su ova pisma, ili bar njihovu većinu, pisali pripadnici druge vjere koji su se nalazili u krugu ovih bosanskih Krajišnika. Ima i drugih osobina koje upućuju na takav zaključak(!?)72, ali se u nekim pismima naila-zi i na potvrde koje govore da je pisar bio domorodac i musliman (up.: piše Mehmet ćato, knj. XI, 143). (Peco 1975:I; 2007:III:78)

Iako neoprezno formulirana, navedena konstatacija odnosila se, u ovom Pecinom tekstu, samo na ona pisma u kojima glas h izostaje ili biva zamijenjen. Ali ona se kasnije, čak i kod istog autora, protegla i na sva osta-la pisma,73 uprkos argumentima koji bi mogli svjedočiti suprotno. Osim toga, nije dovoljno istaknuta činjenica koja se tiče izostavljanja h u riječi siroma(h) kod navedenog pisara, Mehmeda ćate. Stoga je ostalo neprozirno značenje citirane opaske, tj. da je pojava izostavljanja h zabilježena i kod pisara koji se eksplicitno predstavio bošnjačkim imenom. Ustvari, citirane riječi “piše Mehmet ćato”, prosječnom čitaocu mogu izgledati kao argument (čak možda i jedini) da je uopće bilo pisara “domorodaca muslimana”.

Kulturni i književni historičari, suočeni s tezom da su pisma pisali kr-šćani, nastojali su braniti pisarsko autorstvo Bošnjaka, ali takvim argu-mentima koji u fi lološkim istraživanjima ne bi mogli zadobiti težinu koja je neophodna da bi se mogli izvoditi zaključci o jeziku bosanskih kraji-šničkih pisama kao jednom toku književnojezičkog izraza Bošnjaka. Nji-hovi argumenti polaze od podataka o ostacima bosaničke pismenosti kod potomaka bošnjačkoga plemstva sredinom 20. stoljeća, te brojnih motiva pisanja i čitanja “plemenitih”, “šarovitih knjiga” zastupljenih u bošnjačkim epskim pjesmama.

S obzirom na presudnu ulogu pisara u konačnom oblikovanju jezičkog izraza ne preostaje drugo nego otkriti kriterije pomoću kojih bi se moglo

72 Čuđenje je moje. L.N. Zašto s lahkoćom prelazimo preko tako bitnoga podatka, kad već samo “pretpostavljamo“?

73 U svom radu Jezik pisama begova istočne Hercegovine i bosanske Krajine, A. Peco ponavlja svo-ju konstataciju, koja je i dalje vezana samo za pisma s ispuštenim ili zamijenjenim h, ali ovaj put ona se pojavljuje kao zaključni pasos značajnog podnaslova: Jezik pisama krajiških begova (2005:223).

48 Lejla Nakaš

dokazivati autorstvo ma koje strane. Naravno, za nas će biti najinteresan-tniji oni kriteriji na osnovu kojih bi se moglo isključiti autorstvo kršćana.

Jedan od tih kriterija, mada ne i ekstenzivan, bila bi upotreba fraza na turskom ili arapskom jeziku zabilježenih bosančicom:

[ɑ ʍн ɴє ʍoгoсʍo вєћє ʏєкɑт ʒɑщo нʍɑʍo ɴɑ пʌєћƔ Ƃɑкн кƔʌɑρн Su-lejman-beg Ljubović] – baki kulari ‘ostali potčinjenici’ (Truhelka:4)

[н Я с вонскоʍ ɴєћƔ поʍнцɑтн ɴɑ вɑшь сєɴɑɴь χɑʌн Sulejman Redže-pašić] – hali senun ‘tvoje stanje’ (Truhelka:29)

[ѣɑ ρɑƂ ɑʌ ɑʌєʍнɴ Karakasum, Sulejman i Jahja eminu Sulejmanu] (Th all.4) – Riječi koje u prijevodu glase Gospodaru svih svjetova dio su najcjenjenije islamske molitve, Fatihe.

Drugi argument za dokazivanje autorstva proizlazi iz grafi jskih oso-benosti pisama bosanskih krajišnika, a tiče se utjecaja arebice na njihovu verziju bosančice. Riječ je o tome da u bosanskim pismima naliazmo na izravne utjecaje arebičkih grafi jskih rješenja na ćiriličnu grafi ju, čak i onda kad u njima nema pisarskih pogrešaka što su posljedica nedovoljnoga ra-zlikovanja grafema u pismu koje pisaru nije prvo pismo. Ta činjenica sama po sebi dovoljno govori o poligrafi čnosti skriptorijā.

osnovnoarapsko slovo arebička slova slova bosančice

[ǯ] ج [ĉ] ڄ : [ǯ] ج [ĉ/c] [c/ĉ]

[ž] ژ : [z] ز [z] ز [ž]

[n] ن [n] ن [n]

Kriterij: nadredne tačkePremda se slovo ч [č] sa dvjema naporednim tačkama može naći još

u ustavnoj ćirilici, npr. u Ohridskom apostolu s kraja 12. stoljeća, a slovo ц [c] sa takvim tačkama u pismu bihaćkog suca iz 1520., te u pismu Jurja Keglevića iz 1555. godine, pojava tačaka nad slovima koja označavaju /č/ i /c/ u pismima bosanskih krajišnika, koja se po svojoj frekventnosti skoro može smatrati općom pojavom, ne odražava taj stari manir (pogotovu kad je u pitanju ч iz 12. stoljeća). Uporno njegovanje slova ʏ sa tačkama (ʏ) kod krajinskih pisara predstavlja odraz utjecaja arebičke grafi je.

49Uvod

Na ovaj zaključak podstiče, istina malo frekventna, pojava tačaka nad drugim slovima: ɴ (kod Zulfi kara Rizvanbegovića, 1757), ж (u Dubičkim kancelarijama polovinom 17. st.), ж (kod Kasam-bega, kajmekama Herce-govine krajem 17. st. HAZUćir.VII-6), te pojava tačaka na slovu ʏ u raspo-redu jedna ispod druge.

Dubica pol. 17. stoljeća: ACA39 9 5, Rački, 42. ACA39 9 48, Rački 18. ACA39 9 51, Rački 21. ACA39 9 54, Rački 25. ACA39 9 58, Rački 28. ACA39 9 60, Rački 44. ACA39 9 69, Rački 45. ACA39 9 70, Rački 46. ACA39 9 26, Rački 91. ACA39 9 71, Rački 47

I dok se u Dubici sredinom 17. stoljeća slovo ж tačkama može dijakri-tički razlikovati od slova χ, tačka na slovu ɴ kod Rizvanbegovića, u Her-cegovini sredinom 18. stoljeća, ima samo ukrasni efekt, koji je također na svoj način argument za stvarni utjecaj arapske grafi je, a time i argument za autorstvo bošnjačkih pisara.

[h] [ž]

Uspravne dvotačke na osnovnim slovima ʏ/ц nalaze se kod sedam pi-sara:

ACA39 9 93, Rački 36: pismo Šaban-hodže iz Jasenovca, 1655.; HAZUćir.X-63, Rački 111: pismo Mehmed-age Šahinagića, 1700.; HAZUćir.X-90, Rački 134: pismo Mustafe alajbega Ferhatpašića iz Banjaluke, 1696-1703.; HAZUćir.X-30: pismo Halil-age Faitovića iz Novoga na Uni; HAZUćir.X-48, Rački 102: pismo Ibrahim-age Maloga iz Kamengrada, 1699.; HAZUćir.X-115: pismo Sefer-age, dizdara kamengradskoga; ruci jednoga bihaćkog pisara pripadaju sljedeća pisma: HAZUćir.IV-47, HAZUćir.X-102 Rački 146, HAZUćir.X-135, HAZUćir.X-136.

Kriterij: jedan grafem za /č/ i /c/Jedna osobitost bosanske verzije brzopisne ćiriličke grafi je – upotreba

istog slova za foneme /c/ i /č/ – izazvala je nedoumice kod prvih objavljiva-ča ovih pisama. Neki od njih su se čak pitali da li se možda tako govorilo, ali se, na kraju, zaključilo da je ipak riječ o jednoj “nesavršenosti” grafi j-

50 Lejla Nakaš

skog sistema (Peco 1975:40). Ovo je, dakle, jedan poseban grafem koji ima dvije fonološke vrijednosti [c] i [č].74 Slavenska paleografi ja nije se bavila provenijencijom morfologije tog slova pa tako nema bitnog komentara za upotrebu dijakritičkih tačaka pri njegovom pisanju.

1 2 3 4 5

6 7 8 9 10 11

12 13 14 15 16 17

Zapravo, arhaičnija forma tog slova u bosančici ima jednu tačku, a nalazi se, najranije, 1567. kod Jusufa, vojvode kostajničkog (ACA39 9 3 2, Rački 1). Smatram da je bosanska arebica izvršila utjecaj na bosančicu i u pogledu dijakritičkih oznaka na slovu ʏ [č] – ʏ/ʏ, i u upotrebi jednoga grafema za foneme c/č. U početku su bosanski pisari pri zapisivanju fo-nema [č] mogli imati za uzor jedan od dva grafema koja je nudila turska arebica (ج) [ǯ] i (ڄ) [ĉ], jer polovinom 16. stoljeća fonološka opreka [ǯ-ĉ] koja je postojala u turskom još nije zadobila stvarnu paralelu u bosanskom jeziku. Ali ubrzo se većina pisara opredjeljuje za dvotačku kao dijakritički znak nad slovom kojim se obilježavaju fonemi [c/č]. Kako turski jezik nema bezvučne afrikate /c/, grafi jsko rješenje predviđeno za tursko /ĉ/, u našoj arebici, proteglo i na /c/. Tako dvotačka prati i slovo kojim se označava c/č i u najstarijim bosanskim pjesmama pisanim arebicom (usp. Zirai).

Krajišničkih pisama u kojima postoji samo jedan grafem za c/ĉ ima više od stotinu, stoga ovaj kriterij za dokazivanje autorstva možemo sma-trati ekstenzivnim.

Pregled pisama u kojima postoji samo jedan grafem za c / č (ĉ)

Signatura Izvor Izgled Signatura Izvor Izgled

1. ACA39 9 5 R:42 14,15 57. HAZU VI-18 M-T v /č,c/2. ACA39 9 7 R:67 4 58. HAZU VI-20 M-T 14,163. ACA39 9 12 R:51 12,13 59. HAZU VII-5 M-T ц /c,č/

74 Kod većeg dijela pisara to je slovo za [c] i [ĉ], budući da se kod njih poništila distinkcija između naših fonema /ć/ i /č/.

51Uvod

Signatura Izvor Izgled Signatura Izvor Izgled

4. ACA39 9 16 R:55 12,13 60. HAZU VII-8 M-T v /č,c/5. ACA39 9 18 R:40 2,3 61. HAZU X-17 R:93 2,36. ACA39 9 20 R:34 9, 10 62. HAZU X-23 M-T 17. ACA29 9 22 R:32 2,3 63. HAZU X-24 R:94 78. ACA39 9 23 R:31 2,3 64. HAZU X-30 M-T 5,69. ACA39 9 25 R:92 12,13 65. HAZU X-31 M-T 5,6

10. ACA39 9 26 R:91 14,15 66. HAZU X-33 M-T 9, 1011. ACA39 9 27 R:90 12,13 67. HAZU X-34 M-T 312. ACA39 9 28 R:89 12,13 68. HAZU X-35 M-T 313. ACA39 9 29 R:88 8 69. HAZU X-36 M-T 114. ACA39 9 30 R:87 7 70. HAZU X-48 R:102 615. ACA39 9 33 M-T 12,13 71. HAZU X-49 R:103 116. ACA39 9 40 R:9 8 72. HAZU X-51 R:105 117. ACA39 9 41 R:10 4 73. HAZU X-52 R:147 v /ĉ/18. ACA39 9 42 R:11 8 74. HAZU X-54 M-T 1419. ACA39 9 44 R:14 9, 10 75. HAZU X-60 R:107 520. ACA39 9 45 R:15 2,3 76. HAZU X-63 R:111 621. ACA39 9 47 R:16 2,3 77. HAZU X-64 R:114 2,322. ACA39 9 48 R:18 16 78. HAZU X-67 R:124 2, 423. ACA39 9 50 R:20 16 79. HAZU X-71 R:125 424. ACA39 9 51 R:21 16 80. HAZU X-74 R:110 9, 1025. ACA39 9 52 R:22 9, 10 81. HAZU X-75 R:117 1626. ACA39 9 53 R:23 2,3 82. HAZU X-76 R:118 927. ACA39 9 54 R:25 16 83. HAZU X-86 R:130 128. ACA39 9 55 R:24 11 84. HAZU X-88 R:132 129. ACA39 9 56 R:26 2,3 85. HAZU X-90 R:134 630. ACA39 9 58 R:28 5 86. HAZU X-92 R:136 131. ACA39 9 60 R:44 12,13 87. HAZU X-96 M-T 2,332. ACA39 9 61 R:30 11 88. HAZU X-100 R:141 9, 1033. ACA39 9 62 M-T 12,13 89. HAZU X-101 R:143 3, 934. ACA39 9 63 R:37 2,3 90. HAZU X-102 R:146 635. ACA39 9 64 R:35 9, 10 91. HAZU X-114 M-T 936. ACA39 9 68 R:43 7 92. HAZU X-115 M-T 637. ACA39 9 69 R:45 12,13 93. HAZU X-133 M-T 138. ACA39 9 70 R:46 5 94. HAZU X-134 M-T 139. ACA39 9 71 R:47 14,15 95. HAZU X-135 M-T 640. ACA39 9 73 R:49 2,3 96. HAZU X-136 M-T 641. ACA39 9 74 R:48 2,3 97. HAZU X-137 M-T 9, 1042. ACA39 9 76 R:53 12,13 98. HAZU X-138 M-T 9, 1043. ACA39 9 79 R:65 12,13 99. HAZU X-139 M-T 544. ACA39 9 83 R:75 12,13 100. HAZU X-140 M-T 545. ACA39 9 84 R:76 12,13 101. Đorđić sl. 262 1746. ACA39 9 85 R:77 2,3 102. HAZUCavt.95 V:44 č~c

52 Lejla Nakaš

Signatura Izvor Izgled Signatura Izvor Izgled

47. ACA39 9 86 R:81 8 103. HAZUCavt.101 V:93 č~c48. ACA39 9 87 R:82 8 104. HAZUCavt.105 V:192 č~c49. ACA39 9 88 R:83 2,3 105. HAZUCavt.116 V:193 č~c50. ACA39 9 89 R:84 2,3 106. HAZUCavt.117 V:33 č~c51. ACA39 9 90 R:85 12,13 107. HAZUCavt.138 V:115 č~c52. ACA39 9 91 R:86 2,3 108. HAZUCavt.152 V:29 č~c53. ACA39 9 92 R:79 2,3 109. SSF2br.368 Shl:3 č~c54. ACA39 9 93 R:36 6 110. Zemm T.II:10 355. ACA39 9 94 R:29 11 111. Zemm T.II:11 ĉ~c56. HAZU IV-47 M-T 6 112. Zemm T.II:12 ĉ~c

Treba dodati i to da je ukupan broj pisama sa dijakritičkim tačkama nad osnovnim slovima ц/ч mnogo veći, jer se one mogu naći i u onim pismima gdje postoje različiti grafemi za /c/ i /č/. Ustvari, pojedini pisa-ri pokušali su upravo pomoću dijakritičkih tačaka napraviti dva posebna grafema.

c č

HAZUćir.VI-12 (Ljubić:16) rukopis Džafer-bega 1558. HAZUćir.X-26 (Mehmed-paša, vladalac sve Bosne, 1694)

HAZUćir.X-69 (Rački:127), HAZUćir.X-79 (Rački:98), HAZUćir.X-87 (Rački:113), HAZUćir.X-85.2 (Rački 129). Oba rukopisa su iz kancelarije Ferhatpašića, 1696-1703.

HAZUćir.X-58, Osman-aga Beširević 1700, HAZUćir.X-61 (Rački:112) Osman-aga Beširević 1700, HAZUćir.X-27, Mustaj-beg Badnjević 1694. Navedena pisma napisana su rukopisom iste osobe.

HAZUćir.X-11, Fatima, udovica Rustan-age, iza 1596.

HAZUćir.X-13, Ahmet, kostajnički vojvoda, između 1591-1644.

Mustaj-beg Lički, 1648.

Kriterij: miješanje u i o Broj primjera pokazuje da je i ovaj parametar za dokazivanje autorstva

ekstenzivan. Dešava se da pisar ima sva tri grafema, ali da ih raspoređuje s pogreškama – to je također utjecaj arebice koja za ta tri glasa nudi samo jedan znak. Ili se, pak, dešava da pisar ne griješi za v, ali ne pogađa pravo

53Uvod

mjesto za u i o. Ima mnogo slučajeva da pisar uopće nema grafem za v pa za taj fonem redovno koristi Ɣ, dok je u označavanju Ɣ i o nesiguran, te ih zamjenjuje. I, konačno, ima pisara koji imaju samo jedan grafem (#) u vri-jednosti u, o, v.

Kod primjene ovog kriterija bilo je potrebno postupati veoma oprezno. Postoje, naime, pisma u kojima se ogleda utjecaj onovremene latiničke gra-fi je s dosljednom upotrebom Ɣ u vrijednosti u/v, odnosno, # u vrijednosti u/v, dok je o uvijek o. Naporedo s tim, u ovim pismima prožetim latiničkim utjecajem, nalazimo dosljedno s=s/z, š=š/ž. Trebalo je uvijek voditi računa o tome da se takva pisma ne miješaju s grupom pisama u kojima postoje različiti grafemi za foneme u i o, ali se raspoređuju s pogreškama.

Pregled pisama u kojima se zamjenjuju Ɣ i o1. Desn.213 22. Račk.125 43. Valt.80 64. Valt.1752. Desn.216 23. Tr. 3 44. Valt.84 65. Valt.1773. Desn.217 24. Tr.19 45. Valt.90 66. Valt.1784. Račk.11 25. Valt.6 46. Valt.93 67. Valt.1845. Račk.14 26. Valt.27 47. Valt.94 68. Valt.1856. Račk.23 27. Valt.28 48. Valt.95 69. Valt.1927. Račk.32 28. Valt.31 49. Valt.95 70. Valt.1938. Račk.34 29. Valt.33 50. Valt.103 71. ACA39 9 409. Račk.37 30. Valt.44 51. Valt.105 72. HAZU VI-18 10. Račk.67 31. Valt.46 52. Valt.106 73. HAZU VI-19 11. Račk.87 32. Valt.48 53. Valt.115 74. HAZU VII-5 12. Račk.92 33. Valt.49 54. Valt.117 75. HAZU X-2313. Račk.93 34. Valt.50 55. Valt.118 76. HAZU X-3014. Račk.102 35. Valt.52 56. Valt.119 77. HAZU X-31 15. Račk.110 36. Valt.55 57. Valt.127 78. HAZU X-33 16. Račk.111 37. Valt.56 58. Valt.130 79. HAZU X-36 17. Račk.113 38. Valt.69 59. Valt.135 80. HAZU X-54 18. Račk.116 39. Valt.70 60. Valt.139 81. HAZU X-56 19. Račk.117 40. Valt.76 61. Valt.140 82. HAZU X-57 20. Račk.118 41. Valt.78 62. Valt.143 83. HAZU X-96 21. Račk.124 42. Valt.79 63. Valt.174 84. HAZUX-134

Iz pregleda pisama u kojima se zamjenjuju o i u jasno je da je ovaj ma-nir bio veoma čest u kliškoj oblasti, nešto rjeđe zastupljen je u Bihaćkoj krajini (gdje se u ovaj odnos upliće i v), dok je u Hercegovini sporadičan. Neobičnost ove pojave dovela je u nedomicu istraživače koji su povjerovali da bi miješanje o i u moglo biti odraz dijalekatskog stanja. Tako Solovjev u predgovoru zbirci pisama iz poljičke oblasti piše: “Pоnеki pisаri dоslеdnо stаvljаju о mеstо u, nаlik nа Slоvеncе (npr. sоd, sоknо, bоdоć), аli činе tо i

54 Lejla Nakaš

u оnim оblicimа gdе nеmа stаrоg nаzаlа (ǫ) nеgо оbičnо u (npr. u dоbrо zdrаvjо m. u dоbru zdrаvju, оbiо m. ubiо)” (1940:3). Vjerovatno i Nezirović komentira istu pojavu kada neodređeno piše o tome kako pojedina pisma iz primorske Dalmacije odražavaju sedmeročlani vokalski sistem, te bilje-že zatvorenu boju samoglasnika e, a i o (2004:16).75 Međutim, činjenica da ima pisama u kojima se zamjenjuje i u-o-v (Rački:23,67), te da je u pojedi-nim zapadnobosanskim pismima izabran samo jedan grafem za obilježa-vanje fonema u i o (Ɣ Rački:34, 110; o Rački:44, 45, 46), ili pak grafem # za obilježavanje fonema u i v (Rački:13, 24, 40, 42, 48, 49, 77), otklanja svaku sumnju da bi ovdje moglo biti riječi o odrazu govorne situacije. Osim toga, u hrvatskim pismima iz poljičke oblasti nema traga ovome maniru.

Kriterij: razbijanje inicijalnih suglasničkih skupinaOsmanski jezik, kako je poznato, usvojio je veliku kolekciju posuđeni-

ca iz arapskog i perzijskog jezika. Književnost osmanskoga doba, posebno divanska poezija, bila je pod jakim utjecajem perzijske, naročito njenog metra. Zbog mnoštva posuđenica, ofi cijelni jezik bio je mješavina turskog, perzijskog i arapskog i veoma se razlikovao od govornog jezika toga doba.

Muhamed Hevai Uskufi pisao je svoj bosansko-turski rječnik pod utje-cajem toga jezika, a upravo u ovom rječniku krije se jedan od najjačih kri-terija za određivanje pisarskog autorstva krajišničkih pisama – eufonizaci-ja suglasničkih skupina.

Hevai u svom rječniku intervenira, uglavnom, samo na početku rije-či, pa unutar riječi vidimo nerazbijene suglasničke skupine poput: ognjilo, ognjište, vižle, kučka, metla, podkov, sablja, čaplja, koplje, kopriva, sestra, udri. Kada bi eufonizaciju iziskivali samo zakoni arapske metrike, bilo bi obavezno rastavljanje samo inicijalnih suglasničkih kontakata (v. Smailo-vić, 1990:128,136). Međutim, pojava dosljednog rastavljanja inicijalnih su-glasničkih grupa, uz sporadično eufoniziranje unutarnjih i fi nalnih konso-nantskih slijedova (goset, paraskava ‘breskva’, izboroj, dvosturuko), ukazuje na to da je ovdje riječ o nečem ozbiljnijem nego što su metrički zahtjevi (koji se, uostalom, mogu kršiti), a što se tiče distribucije fonema kategorički postavljene u osmanskom jeziku.

75 Još jednom u istoj knjizi (2004:220) Nezirović se osvrnuo na ovu konstataciju, uz jedno pismo u kojemu je pojava o umjesto u frekventna (Valt.140). U pismu, međutim, nema potvrde o za-bilježenim zatvorenim ẹ, ạ, pa ni ọ. Zapravo, kada bi postojala težnja da se zabilježi zatvoreno o, onda bi se pojavljivalo u na mjestu o, a ne obrnuto. Ni u ovome niti u drugim pismima nisam našla potvrdu bilježenja zatvorenog e i a.

55Uvod

I pri izboru kvaliteta vokala kojim rastavlja suglasnički skup Hevai u većini primjera poštuje zahtjeve vokalske harmonije koja vlada u osman-skom jeziku pa stoga između suglasnika postavlja isti vokal kao u susjed-nom slogu:

BL bilatan MJ mejesec PR purutBL bilizu ML mileko SL salavićBR (iz)boroj MN monogo SL silavaBR ibrada PL pulot SR serebroDV divadeset PL pŷlemenit -ST goset GL galavnja PR parag STR (dvo)sturukoGL guluh PR peretil SV sivejćaGR garblje PR perevarit TR tiragGR girad PR pirah TR tiravaGR gorob PR pororok TR tiriHR harastovina PR poroso TR tiridesetKR kirava PR porosjak VR viranaKR kirilo PR porozorac VR viračat

U više od 50 krajišničkih pisama nalazimo pojavu eufonizacije. Do toga dolazi osobito u jakim pozicijama teksta, kada se očekuje svečaniji izraz.

U primjerima poput gardov, harina, harnim, zansmo primijetimo po-stupak prebacivanja vokala nosioca sloga između suglasničke skupine koja učestvuje u slogu, ali se u posljednja dva primjera dogodilo da se nakon in-tervencije pojavi novi suglasnički skup koji se opet rastavlja: hrana > harna > harina.

Pregled suglasničkih skupina podložnih eufonizaciji

BL belago VranaDesnica:213

BL belizu BihaćHAZUćir.IV-37

BN Beneci Gazi Husrev-begKlis, Ivić:3

BN benetačkomu Gazi Husrev-begLjubić:21

BR Barač Dvar Valt.41

BR baratja HercegovinaValt.7

BR berašnar VranaDesnica:213

BR berez SkradinHAZUćir.Šib-7

-CK- imoceki(h) ImotskiValt.191

-ČJ- ričeju ImotskiValt.191

ČL čelovik BihaćHAZUćir.X-28

-DN- ugodana KlisLjubić:8

DR darago DvarValt.176,182

DV dava DvarValt.33

DV davarsakoga DvarValt.182

DV davarskoga DvarValt.41

56 Lejla Nakaš

FR fara Ivan LivnoĆorović:6

GL gilavom KostajnicaRački:26

GR garad HercegovinaValt.7

GR garada Banja LukaRački:144

GR garadove DvarValt.41

GR garadu HercegovinaValt.7

GR gardov DvarValt.41

GR gerada BihaćHAZUćir.IV-37

GR girada KostajnicaRački:26

GR goroša KostajnicaTh all.17

GR goroša PoljicaValt.152

HR harina DubicaRački:24

HR harnim KostajnicaRački:14

HR herane VranaDesnica:213

-JD- dojadoše DvarValt.176

KL kiliških KlisValt.193

KL kiliškoga KlisLjubić:6

KL kiliškoga KlisValt.9

KM kemete VranaDesnica:213

KM kemete KlisValt.192

KN kanezu KlisLjubić:9

KN kanigama KlisLjubić:9

KN kenezu KlisValt.9

KN kenigu VranaDesnica:213

KN kiniga HercegovinaHAZUćir.VII-5

KN kinigu HercegovinaHAZUćir.VII-8

KN kinigu PoljicaValt.152

KN Kininjanom DuvnoValt.3

KR karainu HercegovinaValt.7

KR keraine BihaćHAZUćir.IV-37

KR kerajinom VranaDesnica:213

KR kerivica BanjalukaRački:134

KR Kirižanić PoljicaValt.152

LM damalaciskomu Gazi Husrev-begTraljić:2

ML malad KostajnicaRački:23

ML molada Banja LukaRački:144

MN menogo BihaćHAZUćir.X-28

-MR- umaro Donji BrodRački:80

-MR- umeriti BihaćHAZUćir.X-28

PL (na)palatili DvarValt.182

PL (na)palatiti PoljicaValt.152

PL palaĉajući DvarValt.41

PL palaćaju PoljicaValt.152

PL palate DvarValt.176

PL palatiti KostajnicaTh all.14

PL palatiti DvarValt.182

PL pelemenito DvarValt.59

PL pelemenitome KostajnicaRački:32

PL pelemenitome u SisakRački:93

PL pelemenitomu KostajnicaRački:26

PL pelemenitume KostajnicaRački:32

PR peroviduru ImotskiValt.191

57Uvod

PR piravdi KostajnicaRački:26

PR pirigodi DvarValt.41

PR pirijatelj SkradinHAZUćir.Šib-7

PR pirijatelj TrebinjeTruhelka:32

PR pirijatelja DvarValt.114

PR piroko PoljicaValt.152

PR poroći KostajnicaRački:34

PR poroviditi PoljicaValt.20

PR porovidituru HercegovinaValt.7

PR poroviduru DvarValt.41

-RC- herecegovskoga HercegovinaValt.7

-RN- vereni DubicaRački:67

-RN- virine u OmišValt.4

SK sakaradinskih SkradinHAZUćir.Šib-7

SK sikinuti DvarValt.33

-SK- davarsakoga DvarValt.182

-SP- gosepocke ImotskiValt.93

ST setanovi VranaDesnica:213

ST setoje VranaDesnica:213

STR satrane BihaćHAZUćir.VI-20

-STR- sesetere DvarValt.33

SV savietliem NoviTruhelka:12

-ŠK- omišakomu DvarValt.182

-ŠL- došela DvarValt.33

TR taradimenstvo (rom. tradiment-)

HercegovinaValt.7

TV tevirdomu BihaćHAZUćir.IV-37

TV tevojem PoljicaValt.152

TV tovuje DvarValt.33

-VČ- dubrovečanom SazlidereTruhelka:II:23

VL valastelom HercegovinaHAZUćir.VII-8

VL veladaju VranaDesnica:213

VL velasih VranaDesnica:217

VR varime DvarValt.182

VR veraneškomu VranaDesnica:213

VR veranom VranaDesnica:213

VR veridnosti BihaćHAZUćir.IV-37

VR veridnosti u KostajnicuRački:146

VR viridan u ZrinHAZUćir.X-96

VR virime DvarValt.33

ZD zederavo BihaćHAZUćir.X-28

ZDR pozdaravljenije DvarValt.41

ZDR pozdaravljenje KlisValt.9

ZDR zadaravo DvarValt.176

ZDR zadaravo DvarValt.182

ZDR zdaravju DvarValt.41

ZDR zederavo u KostajnicuRački:146

ZDR zidravo u ZrinHAZUćir.X-96

ZL zelo VranaDesnica:213

ZN zana SkradinHAZUćir.Šib-7

ZN zana KlisLjubić:9

ZN zana DvarValt.176

ZN zanadući MakarskaValt.107

58 Lejla Nakaš

ZN zanate KostajnicaRački:32

ZN zanate KlisValt.9

ZN zanati SkradinHAZUćir.Šib-7

ZN zansmo HercegovinaValt.6

ZN zenate HercegovinaHAZUćir.VII-8

ZN zenati Vrana, Desnica:213, 216, 217

-Z-P- ize-puške ImotskiValt.93

-ZR- izeradi ImotskiValt.33, 191

ZV zevao VranaDesnica:213

-ZV- uzevišen BihaćHAZUćir.IV-37

Kriterij: obilježavanje slogotvornog r u kombinaciji sa i ili uI ova karakteristika prisutna je kod bosanskih pisara kao i kod Uskufi -

ja. S obzirom na izbor vokala koji bi mogao biti grafi jska oznaka za slogo-tvorno r – ir, i, znatno rjeđe, ur, a ne ar ili er, kako bismo očekivali, može se zaključiti da je i ovdje u pitanju sličan postupak eufonizacije. O tome bi mogli svjedočiti primjeri isirce (srce), birik (brk) – sa dvostrukom inter-vencijom kod Hevaija, kao i u primjerima krajiških pisara: doroži (drži), Gereka (Grka), turugovine (trgovine).

Hevai: birik, cirljen, četvirtak, dirži, fi rž, hirt, isrice, obruva, pirigirlit, pirst, pirsten, pirvo, povirz, sirce, tirbuh, virlo, viršaj.

Krajiški pisari:

cirnkovačkoga GradiškaA.Ivić:9

dirši KostajnicaRački:26,32,124

dirši KostajnicaTh all.13

diržana PoljicaValt.175

diržaše PoljicaValt.184

dirže PoljicaValt.50

dirže KamenValt.95

dirži KostajnicaValt.141

dirži PoljicaValt.49

dirži DubicaValt.63

dirži KamenValt.95

diržiš Kliški sandžakHAZUćir.VI-25

diržimo KostajnicaTh all.14

diržimo PoljicaValt.79

driši DubicaRački:42,48

drivo HercegovinaLjubić:22

drivo MakarskaValt. 89

driže ------------ StolacTruh.28

driži DubicaRački:28

drižite HercegovinaHAZUćir.VII-5

Gruga KostajnicaRački:15

Grugi KostajnicaRački:16

59Uvod

Grugu KostajnicaRački:31

hirsuz OstrožacStrohal 2

izvirtajo PoljicaValt.48

Kirbava OstrožacStrohal:2

Krika KamengradRački.102

podirži BihaćHAZUćir.X-28

sirčano PoljicaValt.84

sirčeno KamenValt.140

sirčeno PoljicaValt.78

sirdite TrebinjeKovačić:9

turugovine SkradinHAZUćir.Šib-7

vrigli KamengradRački.102

Vratimo se sada izostanku fonema h u ovim pismima kao dosad elimi-natornom kriteriju za dokazivanje pisarskog autorstva.

Izostanak h Ima ukupno 72 pisma, od 490 analiziranih, u kojima izostane ovaj fo-

nem, naravno, ne sa podjednakom frekventnošću te pojave niti sa jedna-kom važnošću pojedinih primjera. Postoji znatan broj pisama koja u ovom omjeru učestvuju samo sa po jednom takvim primjerom (Rački:92, Vuk-san:6,8). Primjeri fala, zafaliti i ufatiti, u kojima se ogleda općenita pojava asimilacije i kontrakcije skupine hv, nisu ni uzeti u obzir, jer pokazalo se da pisari koji koriste te riječi, u najvećem broju slučajeva, imaju dosljedno zabilježen fonem h. Manju važnost imaju primjeri u kojima je u genitivu množine pridjeva i zamjenica ispušteno h, jer je to možda najslabija pozici-ja ovoga glasa, ali su takvi primjeri uzeti u obzir. Drastični slučajevi odnose se na potpuno izostajanje toga grafema u slovnom sistemu, zatim, kad se h gubi ili zamjenjuje u inicijalnoj poziciji, te ako ono izostaje u riječima i imenima orijentalnoga porijekla. Ali broj ovih drastičnih slučajeva iznena-đujuće je ograničen. Zapravo, potpun izostanak grafema χ vezan je samo za krug pisarā oko Mustafe alajbega Ferhatpašića, banjalučkog muselima s kraja 17. stoljeća, i to u takvom omjeru da od ukupno 72 pisma sa nedo-stacima vezanim za bilježenje h Ferhatpašićevom krugu pripada 21, dakle gotovo 30 procenata.76 Međutim, u ovim pismima nalaze se primjeri pret-

76 Na osnovu detaljne analize rukopisa vidi se da su Ferhatpašićevi pisari pisali, osim njego-vih 16, i jedno pismo Sulejman-age Ćaćilovića, pismo Mustafe alajbega Svetačkovića, pismo Mehmed-bega Pašića, pismo Ali odabaše, a jedno pismo (vira) Ibrahim-age Sinića napisano je u kancelariji Ferhatpašićevog adresata Keglevića, koja se u tom pogledu nimalo ne razlikuje od Ferhatpašićeve. Riječ je o pismima: HAZUćir.IV-37, X-51, X-69, X-78, X-79, X-80, X-82, X-83, X85v, X-86, X-87, X-88, X-89, X-90, X-95, X-103; X-49, X-50, X-66, X-70, X-108, ili: Rački:105, 127, 135, 98, 119, 120, 129.2, 130, 131, 132, 133, 134, 139, 144; 103, 104, 123, 145, 151.

60 Lejla Nakaš

hodno određeni kao parametri koji isključuju pisarsko autorstvo kršćana. Naizgled paradoksalna situacija, pak, da pisar izostavlja h, ali je istovre-meno pod snažnim utjecajem arebice i osmanskoga jezika, može oboriti kriterij za eliminiranje pisarskog autorstva uspostavljen na osnovu pojave izostavljanja fonema h.

Primjeri tipa haba ‘aba’, harapski, ako pisar ne pravi druge greške, ne mogu biti relevantni za isključivanje pisarskog autorstva Bošnjaka, s obzi-rom na to da je tokom 17. stoljeća restitucija glasa h uzela maha, pa nije isključeno pretjerivanje u njegovoj upotrebi (Rački:60, Habib-bajraktar Svrakić iz Jasenovca, Rački:92, Husein-odobaša Horvaćanin iz Jasenovca, Th allozy:II:12, Mustafa-bajraktar Akvalović iz Kostajnice). Slično vrijedi i za primjere tipa dvijuh ‘dviju’ – pod utjecajem oblika gen. mn. pridjevsko-zamjeničke deklinacije (Rački:90, Mustafa-odobaša Ibrahimodobašić iz Dubice; Th all:5, banov sužanj), dohturi – razjednačavanje konsonantske skupine kt>ht (Valt.:168, Mustafaga Šimunović iz Poljica), učiniho, doveho – protetsko h koje popunjava hijatus (Kovačić:12, Adar-aga dizdar grada Danvjera, Trebinje; Th allozy:7, sužanj Jahja), ljudih – pod utjecajem du-alne jednakosti gen. i lok. plurala, stariji nastavak lok. pl. izbija u genitiv (Rački:65, Hasan-odobaša Čirkinagić), dok primjeri tipa hfala, uhfati se ‘nadati se’ ukazuju na kićenje glasom h, kad je već izvršena asimilaciona redukcija skupine hv (Ljubić:22, Ali-beg, hercegovački sandžakbeg, Valt.5, Džafer, kapetan Imotski).

Pri određivanju pisarskog autorstva relativno mala važnost pripada pojavi izostavljanja h u primjerima tipa ji(h). To se očituje u pismu Habiba Svrakića, bajraktara iz Jasenovca (Rački:60), gdje pored primjera ji umjesto jih, što je, ustvari, jedini slučaj izostavljanja h u ovom pismu, nalazimo i: hoću, Habib, Humin, njih. Slično stanje potvrđeno je i u drugim pismima sa ovakvim primjerom.

Poseban izazov našem tumačenju predstavlja pojava potpunog izo-stanka h kod pisara banjalučke kancelarije s prijelaza 17. u 18. stoljeće. Analizirano je 16 Ferhatpašićevih pisama sa ukupno 52 primjera bez h. Ako tome dodamo izostanak h u njegovom prezimenu, broj primjera uve-ćava se do 68. Budući da se primjeri ponavljaju, svedeni broj osnovnih ri-ječi bez h je 20.

U cjelokupnom korpusu Ferhatpašićevih pisama nalazi se, zapravo, samo jedno pismo sa h, i to sa jednim jedinim h. Premda kod njegovog pi-sara također izostaje h u drugim primjerima, pismo HAZUćir.X-90 zaslu-žuje da mu se posveti malo pažnje. Pisano je neobičnom varijantom ćirilice s pretenzijom poluustavnog pisma, koje se može ocijeniti kao ‘degenerira-

61Uvod

ni’, ‘reinkarnirani’ poluustav sa novim i originalnim rješenjima za slova /v/, /k/, /a/. Postoje tragovi arhaičnosti u upotrebi ligaturnih slova,

iako ю – ima novu vrijednost /jo/. Postoji i znak za đ, kreiran na temelju slova г kojemu je precrtan osnovni stub jednom kosom crtom. Rački je ovo slovo transkribirao ѣ, ne uvidjevši da za ć pisar koristi varijantu sta-rog lapidarnog ц. Za /c/ pisar bira grafem koji po rasporedu dijakritičkih oznaka podsjeća da je njegova provenijencija iz arabice. Može se reći da je ovo pismo pisao neko ko jeste baštinik srednjovjekovne bosanske tradicije, ali je od nje već cijelu generaciju odvojen – toliko bi bilo dovoljno da grafi ja zadobije inventivne forme, a da ipak u sebi zadrži tragove arhaičnosti svoj-stvene crkvenoj pismenosti. Ali pisar je, također, pod utjecajem novog vre-mena i jednog novog pisanog izraza, o čemu svjedoči zamjena o i u, novi oblik slova za c (v), koji uz to igra dvostruku ulogu č i c, što su osobenosti proistekle iz dodira s arapskim pismom.

Pisari brzopisom, a njih se na osnovu analize rukopisa može identifi ci-rati trojica, koriste turcizme usko razumljivog polja značenja i prostiranja, npr. aramzada – što je gotovo psovka (bastard). U svojoj grafi ji, također, oni imaju takvih rješenja koja upućuju na arebički utjecaj: grafem za c i č ili je jedan, ili je razlika između njih uspostavljena pomoću dijakritičkih tača-ka, sporadično miješaju grafeme za o i u, pa čak i za b i p. Pri pisanju poje-dinih riječi oni interveniraju u skladu sa zakonima glasovne harmonije po ugledu na osmanski jezik: molada umj. mlada, garad umj. grad, a to bi bilo dokazom da su Ferhatpašićevi pisari imali osmansko obrazovanje. Može se pretpostaviti da grafi jski sistem kojim su ovladali u svrhu prijepiske sa hrvatskim susjedima, jednostavno, i nije raspolagao grafemom χ, što se jasno očituje u kancelariji njihovog adresata, Petra Keglevića (a među ovim kancelarijama je, svakako, bilo interferencija, fl uktuacije slovnih formi i sl.). Zašto, pak, naši pisari nisu iznova uveli, restituirali, ili izmislili grafem za /h/, s obzirom na to da su ga morali poznavati, jeste problem o kojem treba razmisliti. Smatram da se to nije dogodilo zbog uporedog djelovanja dviju okolnosti. Prvo, teorije o tome da h funkcionira kao amblem koji se ljubomorno čuva podrazumijevaju također to da je u vrijeme pada Bosne i u narednih dvije stotine godina islamizacije taj fonem uveliko iščezavao iz narodnih govora, te da ga bosanska feudalna elita ‘nanovo uvodi’, pod utjecajem orijentalne kulture, nove leksike koja pritječe iz orijentalnih jezi-ka, te učenjem molitvi na arapskom jeziku, iako su već gotovo bili izgubili (neki od njih, pretpostavimo, i sasvim izgubili) pravi osjećaj za njegovu poziciju u domaćim riječima. Drugo, kontakt sa adresatom ne ohrabru-

62 Lejla Nakaš

je inventivnost na polju uvođenja tog grafema.77 U okviru prve okolnosti, pak, sadržana je teza da je u 17. stoljeću bilo Bošnjaka pisara u čijem ma-ternjem govoru je fonem h bio labilan, ili ga čak, u domaćim riječima, nije ni bilo, što bi moglo relativizirati pretpostavku da je izostanak grafema χ u pismima bosanskih krajišnika eliminatorna karakteristika kad je riječ o pisarskom autorstvu. Ova teza mogla bi se primijeniti na ona pisma u kojima sporadično izostaje fonem h, dok bi uzrok potpunom izostanaku grafema za ovaj fonem trebalo tražiti u djelovanju druge okolnosti.

Način rada kancelarijaVelike sličnosti među rukopisima sa istoga područja u okvirima bliskog vremenskog perioda daju osnova pretpostavci o postojanju specijalizira-nih krajiških kancelarija za prijepisku sa zvaničnicima susjednih država. Podudarnosti u pogledu grafi je, kao i one u formulacijama teksta, rječito svjedoče o prenošenju vještine pisanja. Mlađi pisari ugledali su se na ruko-pis svojih učitelja. Rukopisi znaju biti toliko slični da bi, kad ne bismo pret-postavili utjecaj šegrtovanja, izgledalo da jedan pisar radi i po 40 godina.

Na osnovu koncepata pronađenih u arhivima na susjednim stranama može se rekonstruirati sam proces nastajanja konačne verzije pisma. Takve vrste zapisa na strani bosanskih krajišnika nisu, nažalost, još pronađene, ali se sa sigurnošću može pretpostaviti isti postupak i u bosanskim kan-celarijama. Naime, pisma su se pisala tako što su se iz koncepta sastavljala po određenim uzusima ars dictaminis. Pisari su zapisivali teze koje su im diktirane i od toga pravili konačnu verziju pisma. Vladali su zanatskom vještinom uobličavanja teksta prema određenim formalnim obrascima koju su kao majstori prenosili i svojim učenicima. U zbirci koju je Th allozy poklonio Zemaljskome muzeju u Sarajevu postoji koncept pisma upuće-nog Mustafagi Halilbegoviću iz kancelarije grofa Battianÿ Sigmunda. Na podatak da je to koncept upućuje i sam sastav zapisa, gdje se nalaze mno-gi umeci i brisanja, kao i činjenica da je napisan latinicom, dok je u ovoj kancelariji prijepiska s bosanskim krajišnicima bila na bosančici (Čerović 1905:233). Sličan dokument postoji i u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, za-pravo, koncept pisma koje je godine 1651. kapetan Siska, Grga Turjak, upu-tio kostajničkom Redžep-odobaši Memkoviću (ACA39 9 46).

77 Naime, bosaničkoj kancelariji grofa Petra Keglevića, s kime je Mustafa alajbeg Ferhatpa-šić u korespondenciji, grafem χ praktično je nepoznat. Usp. HAZUćir.X-84 (Rački:128), HAZUćir.X-85 (Rački:129), HAZUćir.X-73II (prijepis originalnog bosaničkog pisma Osman-age Beširevića u Keglevićevoj kancelariji, Rački:109).

63Uvod

Pisar, kao majstor svog zanata, poznaje uzuse za stvaranje posebnoga tipa teksta kakav podrazumijeva korespondencija. Stoga, kad je riječ o ko-načnom oblikovanju jezičkog izraza, uloga pisara postaje presudna.

Poznato je da su se u evropskoj kulturi baroknoga doba razvili posebni priručnici za sastavljanje pisama – epistolari, kao i to da su takvi priruč-nici bili prisutni i u južnoslavenskim krajevima (Pavić 2001). Nešto stro-žiji zbornici formalnih obrazaca za pisanje pisama – dictamen – u Evropi su bili na vrhuncu još u razdoblju od 12. do 14. stoljeća. Takvi priručnici temeljili su se na pravilima ars dictaminis, srednjovjekovne adaptacije po-stupaka klasične retorike specijalno priređene za vođenje korespondencije. Zanimljivo je to da je jedno takvo djelo, poznato pod naslovom Modus epi-stolandi, u kratkom vremenskom rasponu, nakon 1488. godine, doživjelo gotovo 60 izdanja, a napisao ga je Francesco Negro, Venecijanac za kojega se smatra da je senjskoga porijekla (Stepanić 2003:41). Koliko je ova moda bila zastupljena i u kancelarijama bosanskih krajišnika, može se zaključi-vati samo posredno, jer, prema onome što je dosad poznato, nisu prona-đeni pisani principi za rad skriptorija. Ipak, i u formi i izrazu ovih pisama uočljiva su stanovita pravila. Ne može se tvrditi da su ona nastala sponta-no, kao posljedica upotrebne norme. Naprotiv, bila ona usmena ili pisa-na, sigurno je da su ih tradicionalno prenosili učitelji svojim učenicima, a korijeni ovog umijeća sežu u srednjovjekovno doba. Studija Aleksandra Solovjeva o srednjovjekovnoj diplomatici omogućava da se uvidi koliko je tradicija ars dictaminis bila snažna i u bosanskim poveljama.78

Naravno, tokom vremena pravila su se ponešto mijenjala, ali ona osnovna uvijek su imala uglađenu i prepoznatljivu kasnosrednjovjekovnu podlogu.79 Naročito su bila razrađena pravila o sastavljanju pozdrava na početku pisma. Srednjovjekovni autori priređivali su različite uvodne for-mule prilagođene statusu osobe kojoj se pisalo (Boncompagni, Quinque tabule salutationum). Taj dio pisma vremenom je postajao sve dotjeraniji i ukrašeniji, odražavajući visoko hijerarhizirano društvo (Stepanić 2003:45).

78 U okviru studija o južnoslavenskoj srednjovjekovnoj diplomatici već je ukazano na visoko formaliziranu kompoziciju pravnih akata sa dijelovima poput: invokacije, intitulacije, arenge, promulgacije, peticije, naracije, dispozicije, sankcije, koroboracije. Za svaki od tih dijelova uo-čeno je i po nekoliko formula, u kojima se često očituje zapadni utjecaj (Solovjev 1949).

79 Dešavalo se i da dva koncepta epistolografi je dođu u sukob. Tako npr. renesansna epistologra-fi ja dijalektički prevladava prevaziđene srednjovjekovne manirističke principe, ali ne odbacuje potpuno tradicionalne modele. Manirizam ars dictaminis na komičan način doveden je do apsurda u djelu De conscribendis epistolis Erazma Roterdamskog (usp. Stepanić, 2003:46), ali su ostaci staroga modela manje ili više prisutni čak i u načinu izraza baroknoga doba.

64 Lejla Nakaš

Bit će dovoljno navesti nekoliko primjera iz naslova (ili adrese) pisama kako bi se oslikale podudarnosti u epistolografi ji srednjovjekovne tradicije i krajišničke:

Kraljevstva mi dragimь i ljubovnimь prijateljemь knezu i sudijamь i vlastelemь grada Dubrovnika (kralj Tvrtko 1387, Stojanović, 86)

Svoimь si priětelemь srьčanimь bratьi dragoi vladu ʆemu grada dubrovačkoga vlastelem i općini (kralj Tvrtko prije 1376, Stojanović, 82)

Stoljeće kasnije, na osnovu formulacije kakva je upotrebljavana u kan-celariji kralja Tvrtka, oblikovana je uglađena, sintaksički i ritmički čvrsto organizirana i stabilna struktura uvodnog dijela pisma – salutatio:

Miliemь i veledraziemь priětelemь i presvětloi gospodi dubrovačkoi knezu i vlastelomь ōd brata vam Ahmeta Hercegovića (vlastoručno pismo 1488, Truhelka:105)

koja će se u kasnijim pismima bosanskohercegovačkih krajišnika razviti u obaveznu formulu:

Plemenitiem i mudriem i svake časti i časne hvale dostoiniem gnu knezu i vla-stelom dubrovačkiem od nas Sulejman-bega Ljubovića (1606, Truhelka:4)

Analitičari srednjovjekovne retorike naglasili su fatičku prirodu tek-stualne organizacije pisma (Perelman 1991:110) zbog njene skoncentrira-nosti na poruku, težnje da privuče i održi pažnju primatelja, a sve u cilju osiguravanja njegove dobre volje – captatio benevolentiae. Fatička funkcija dominira svim elementima formulara priređenih za pisanje pisma, ali na-ročito uvodom. Većina djela o principima sastavljanja pisma velik dio pro-stora (ponekad čak i polovinu) posvećuje upravo pozdravu. Strogi propisi za obraćanje pošiljaoca primaocu doveli su do toga da priroda pisma zavisi od samog ranga adresata, a ne od teme i namjere adresanta. Tako je u pri-ručnicima za sastavljanje pisama preporučeno da se veoma pažljivo izabere na kom mjestu pozdrava treba postaviti dodatke imenu primaoca. Dodaci trebaju biti probrani tako da naglase određeni aspekt adresatovog renomea i njegov uvaženi značaj. A ukoliko se želi postaviti dodatak imenu adresan-ta, tada to mora biti, u najmanju ruku, primjereno, jer ne smije odražavati taštinu. U srednjem vijeku za svećenike su čak bile preporučene popratne riječi poput nedostojni, grešni, malokorisni,80 što je poznato i bosanskim spomenicima. Svjetovne osobe najčešće su uz svoje ime i feudalnu titulu stavljale dodatke poput prijatelj ili brat.80 Perelmanov prijevod ovih riječi iz djela Lorenza di Aquileia Practica sive usus dictaminis edita

ad utilitatem rudium doslovno glasi unworthy, undeserving, sinful, čemu sam pronašla odgova-rajuće riječi iz bosanskog srednjovjekovlja kod Tvrtkovog dijaka Dražeslava i Gligorija dijaka.

65Uvod

Ovaj odjeljak propisa vrlo brzo se mijenjao, vjerovatno i zbog toga što društveni položaj feudalnih magnata nije podnosio skromnosti. Budući da je na Zapadu izgubila značaj, dogodilo se da je ova univerzalna i vrlo stara formula poniznosti, koju je još uvijek koristio Gazi Husrev-beg, u kancelari-jama njegovih adresata neumjesno prevedena. Dodaci koje je on u vlastitom pečatu postavio uz svoje ime: Husrev el fakir illel ganijj, imali bi se preve-sti: ‘Husrev, siromah komu je potrebna Božija pomoć’ (Traljić 1978:19), ali u mletačkom prijevodu dodatak uz njegovo ime jednostavno glasi: Cusren el povero, što uistinu ima neprimjeren prizvuk: jadni/ siroti Husrev.81

Pravila za sastavljanje pisama zahtijevala su da se vodi računa o rangu adresata i adresanta, stoga je obavezujuće načelo bilo da, ukoliko je poši-ljalac nižeg staleža u odnosu na primaoca, njegovo ime u uvodnom dijelu treba biti spomenuto tek nakon svečane intitulacije osobe kojoj je pismo upućeno. S druge strane, viši rang pošiljaoca u odnosu na primaoca oba-vezivao je ispisivanje najprije imena i titule onoga koji upućuje pismo. Ova izvještačena skromnost vremenom je prešla u svoju suprotnost, pa tako na-ilazimo na primjere pripisivanja dekorativnih pridjeva rezerviranih samo za najviše velikodostojnike imenu i osobnosti adresanta:

Od mene svijetloga i čestitoga Ali-paše Čengića (Pavić 1970:298)

Od nas presvijetloga gna gna Mustaj-paše Hercegovačkoga (Truhelka:12)

Vrlo rano razvio se niz dodataka uz ime primaoca uobličenih u formu-le koje se uz male modifi kacije koriste sve do polovine 18. stoljeća. Tako se u kancelarijama bosanskih krajišnika u uvodnom dijelu pisma pojavljuju sljedeći tipovi izraza koji prate ime i titulu adresata:

a) Uvodna formula prije titule i imena adresata Uporedo sa jednostavnom formulacijom koju nalazimo već u kancela-

riji Ferhat-bega Sokolovića:Uzveličenomu i plemenitomu (Ljubić:15),

razvijale su se komplicirane formule:Prisvitlomu i plemenitomu i čestitomu i svake časti Bogom darovanomu gos-podinu (Gazi Husrev-beg 1537, Ljubić:21),Plemenitomu, izabaranomu i u svem vele visoko počtovanomu i svake pleme-nite/ poštene časti i viteške/ junačke/ gospodske hvale dostojnomu (17. st. dubičke i dvarske kancelarije),

81 “Scritta questa lettera per Cusren el povero”... “receptae die 19 aprilis 1537. Cusrein sansachus Bossine scribit de successu Clissensis oppugnationis” (Ljubić, br. 21)

66 Lejla Nakaš

koje su vremenom postale toliko preopterećene da vrtložni sintaksički konstrukti stvaraju labirint u kojem se čitalac jedva uspijeva orijentirati:

Cesarove i kraljeve svitlosti najstarijemu i najvećemu gospodinu (ime i titu-la) rođenjem gospodinu vele visokomu, i dostojnome gospodinu, dike, pofale, svake gospodske časti dostojnome, glasovitome gospodinu, i najstarijemu za-povidniku svega Hrvata i plemenitoga orsaga (1719. Ali-beg Grošić, muselim banja-lučki, Rački:152).

b) Formulacije nakon iskazane titule i imena adresataOvaj tip formule, koji je najčešće imao strukturu poredbe, bio je, sva-

kako, obavezan, ali općenito je manje pompezan:cesarove i kraljeve svitlosti tolnačniku i komorniku (Th all.16, 17, Th all.II:10, II:12),

nam dobromu prijatelju, knezu obranomu (Truhelka:II:124),

kako momu dragu sinu (Ljubić:16),

kako momu dragu bratu i prijatelju (Ljubić:17),

kako ufanu prijatelju i susidu krajiškomu (Desnica:216),

kako gnu vazdar ufanomu (Rački:62),

kako uzmožnomu i velevridnomu gospodinu (Th all.11),

kako bratu i susidu našemu vazdar nami ufanomu i vitezu krajišnomu (Rač-ki:15).

c) Pozdravna formulaNakon iskazanih časti i znakova poštovanja upotrebljava se pozdrav

koji najčešće ima dosljednu formulu, bez većih odstupanja:(lipi) poklon i (lijepo/ vele drago/ vele drago i ljubeznivo) pozdravljenje.

Zbog okamenjenosti te formule, često je, umjesto punog ispisa, postav-ljena neka od verzija skraćenice: v.l.d.p.

Najbitnija karakteristika sistema pravila ars dictaminis, u skladu sa već istaknutom koncentracijom na fatičku funkciju jezika, bila je poštivanje posebnih ritmičkih obrazaca pri sklapanju teksta. Ritmički uzus svojstven srednjovjekovnoj prozi sastojao se od određenog slijeda naglašenih i nena-glašenih slogova u klauzuli. Takve tehnike, mada zasnovane na kvantitetu, bile su poznate već antičkoj prozi, ali je srednjovjekovna retorika izgradila vlastiti sistem pravila poznat pod nazivom kursus. Budući da se klasična proza još uvijek osljanjala na ep, prozni ritam bio je manje-više sličan pje-sničkom, ali nije smio prerasti u metar. Stoga ne čudi to što se i u jeziku

67Uvod

krajišničkih pisama osjeti nešto od poetike u to vrijeme izuzetno jake epske tradicije. Međutim, teško je prihvatiti tumačenje da se taj utjecaj svodi na deseterački metar, naprosto zato što se on vrlo rijetko može izolirati (npr. prisvitlomu i privisokomu). Osim toga, u istim rečenicama u kojima stoje sintagme nalik na deseterac već sljedeća klauza ima drugačiji organizacij-ski princip. Ipak, ritmičke stope koje se mogu uočiti jesu upravo trohejske i daktilske, pa je zato zaista nemoguće izbjeći asocijaciju na našu usmenu poeziju. Uostalom, ritmički modeli, koji su tamo već postojali, osobito oni iz drugog polustiha, u pismima su samo primijenjeni, ali je sasvim jasno da se metar izbjegavao.

Da je riječ o ritmičkoj, a ne metričkoj tendenciji podražavanja epske tra-dicije, potvrđuje težnja za ostvarivanjem ritmičkih dominanti usmene po-ezije ispoljena u krajišničkim pismima. Naime, u pismima, isto kao u epici, ritam se zasniva u najvećoj mjeri na kvantitativnoj klauzuli – pretposljednji slog treba biti dug, na samom kraju izbjegava se zatvoreni slog (inciden-ca otvorenog sloga na kraju stiha za epiku 95,3%), razbijaju se sintaksičke veze, a ta iskliznuća u redu riječi imaju za cilj ostvarenje ritmičkog sklada.

Relativno stroga pravila romanskog epistolarnog umijeća podrazumi-jevala su npr. da uvod treba započinjati višesložnom (trosložnom ili četve-rosložnom) riječju sa dužinom na penultimi, da rečenica treba imati bar tri klauze, da se između supstantivne riječi i njenoga pridjeva stave najviše dvije ili tri riječi, da se objekt u akuzativu postavi iza glagola, da se ne ko-riste zaredom tri ili četiri riječi koje počinju ili završavaju istim slogom, da se izbjegne rima, pa stoga, ako se u tekst stavlja stihovana izreka, njen metar se mora transformirati u prozu, da se na kraj iskaza treba uvijek sta-viti trosložna i četverosložna riječ (ili dvije dvosložne) čiji predzadnji slog je naglašen, dok ispred nje treba stajati daktil da bi se dobio lijep kursus (Boncampagni, Isagoge).82

Kao što je već rečeno, u krajišničkim pismima ima tragova organizacije klauzula po ritmčkom principu kakav je razvijen u epici, osobito u pogle-du dužine pretposljednjeg sloga. Uporedo s tim, uočljiva je težnja ka kla-uzulama popunjenim riječima sa većim brojem slogova, što je u skladu sa zahtjevima epistolarne retorike. Stoga su epski ritmički obrasci iz drugoga 82 Ovom posljednjom odredbom favorizira se tip klauzule zvan cursus velox – višesložna riječ

naglašena na antepenultimi + četverosložna riječ naglašena na penultimi: ljubeznivo pozdrav-ljenje, međutim, upotrebljavali su se i drugi kursusi: cursus planus – višesložna riječ naglašena na peunltimi + trosložna riječ naglašena na penultimi, cursus tardus – višesložna riječ na-glašena na penultimi + četverosložna riječ naglašena na antepenultimi, cursus trispondiacus – višesložna riječ sa akcentom na penultimi + četverosložna riječ s naglaskom na penultimi (http://it.encarta.msn.com/encyclopedia).

68 Lejla Nakaš

polustiha, u kojima su se pojavljivale višesložne riječi, mogli poslužiti kao model u pismima. Kad se upotrijebi četverosložna riječ, najčešća struktura epske formule za drugi polustih jeste 2-4, pritom druga riječ svojom duži-nom na pretposljednjem slogu igra ulogu ditrohejske stope, te omogućava održavanje trohejskog ritma. Takvi stihovi obično ne nose završnu intonaci-ju, nego omogućavaju nastavak pripovijedanja. U našim zbirkama epike iza njih dolazi zarez, a ne tačka, pa s obzirom na tu činjenicu smatram da je nji-hova intonacija ravnija nego što bi to bio slučaj u obrnutom redoslijedu, 4-2, kad bi iza stajala tačka i, shodno tome, intonacija bila silazna. Pisari krajiških pisama, također, pomjeranjem imenice ulijevo i postavljanjem višesložnog pridjeva iza nje doprinose istom efektu usporavanja i ravnanja dikcije.

Izgleda da se u našim pismima naročito poštovalo pravilo dužine pret-posljednjeg sloga posljednje riječi klauzule. Ukupno gledano, izgleda da neakcentirana dužina ima velik značaj u oblikovanju ritma, kao i činjenica da višesložne riječi dobro pristaju kraju klauzule. U tu svrhu korišten je veoma veliki izbor pridjeva određenoga vida u dativu i genitivu. Stoga ove riječi čine značajan procenat ukupne leksike, a što je naročito uočljivo, one se u izuzetno velikom broju slučajeva nalaze na samom kraju klauzule, da-kle iza imenice na koju se odnose, što proizvodi stilski markiran red riječi.

Pomjeranje imenice ulijevo dovodi do toga da se na krajnjem mjestu, koje je, svakako, jako mjesto u intonacijskom smislu, otvara prostor pridje-vu i to višesložnom i dugog predzadnjeg sloga, a sve to bi trebalo ublažiti i poravnati intonaciju. Na ovakvu interpretaciju upućuje i jedan izuzetak, koji, kao i obično, potvrđuje pravilo: samo riječi za najviše velikodostojnike dužd, car i kralj uvijek zadržavaju svoju poziciju iza pridjeva:

prisvitloga cara i dužda (Valt.6), čestitoga i prisvitloga cara (Valt.6), po prisvi-tloga cara zemlji (Desnica:216), po zakonu prisvitloga cara (Valt.184), prisvitloga cara (Valt.90), čestitoga cara (Truhelka:29), svetlomu dužu (Traljić:2), čestitomu caru (Truhelka:II:124, Valt. 24, 26, 37, 58, 141, 194), svietlomu kralju (Truhelka:3).

Zanimljivo je da formule narodne epike ne prave takav izuzetak, jer je metrički princip našeg deseterca iznad bilo kakvih feudalnih hijerarhija.83 Ovo odstupanje proznog izraza od poetskog ritmičkog principa pokazuje da su epistolarnim stilom vladale drugačije zakonitosti. Prozni ritam zasni-vao se na organizaciji intonacione linije rečenice, na odnosu i ponavljanju posebnih sintaksičkih obrazaca što samo podsjećaju na one koje nalazimo

83 T. Maretić je u svojoj Metrici izračunao da dvosložnica sa dugim prvim vokalom na kraju de-seterca ima 12 puta više nego onih kojima je prvi vokal kratak. Smatrao je da dvosložne riječi s kratkim akcentom, po zakonu metrike, moraju stajati unutar, a ne na kraju stiha.

69Uvod

u epskoj poeziji. Promjena u intonacionoj liniji rečenice osnovana je na pomjeranju članova sa uobičajenih mjesta, što je uvjetovano zahtjevnom dikcijom84 koja u kompozicijski bitnim dijelovima teksta nastoji biti što ravnija i sporija.

Ali, nema sumnje u to da su formule iz narodne poezije omogućile da se različiti tipovi inverzija procijene kao stilski obilježeni, te tako postanu sastavni dio epistolarnog stila koji, neopterećen metričkim principom, ne vodi računa o izosilabizmu.

a) Formula epske klauzule za drugi polustih:pašu kaniškoga (H49), bega udbinjskoga (H54), cara čestitoga (H1, H32), Muja kladuškoga (H46, H54), polja janočkoga (H57), sentu kotarskome (H46), krila kunarskoga (H40), Luga Mahnatoga (H75), noža plamenoga (H32), mača pla-menoga (H42), polja primorskoga (H44), polja skradinskoga (H57), vina rume-noga (H54), grada bijeloga (H1, H32), grada kaurskoga (H44, H47), čuda gole-moga (H32, H44, H47), roda gospodskoga (H1, H75), ruha gotovoga (H56), Boga jedinoga (H40), srca junačkoga (H75), vrata bijeloga (H41), hljeba bijeloga (H50), vranca debeloga (H50, H3), zlata žeženoga (H42), suda bakrenoga (B18) ruha svilenoga (B18), ruha vezenoga (B18), suda srebrenoga (B18)

Lugu Mahnatome (H75), polju primorskome (H44), vrancu bijesnome (H75), caru čestitome (H32), kraju kotarskome (H46), sentu njemačkome (H57), sentu njemačkomu (H48), lugu popovome (H44), polju primorskome (H44), Zadru širokome (H45), polju janočkome (H52), polju kladuškome (H48), polju ogar-skome (H75), caru čestitome (H32), Senju kamenome (H54), Zadru kamenome (H45), Zadru kamenomu, (H56), Zadru bijelome, (H41), gradu bijelome (H32, H41, H44, H52, H53, H75), Jajcu bijelome (H4)

/Oznake: B – Buturović, Morići; H – Hörmann; EZ – Erlangenski zbornik/

b) Epistolarne klauzule:amaldara novskoga (Truhelka:II:113), bašdazdara novskoga (Kovačić:1), baše bo-sanskoga (Ljubić:21), bega hercegovskoga (Valt.7), dizdara dvarskoga (Valt.13, 37, 38, 41, 115, 117, 118, 155, 159, 177, 182), dizdara kliškoga (Ljubić:10), dizdara kostaj-ničkoga (Rački:2), dužda bnetaskoga (Ljubić:18), emina poljičkoga (Valt.19), gos-podara bosanskoga (Truhelka:II:98, II:150), gospodara kliškoga (A.Ivić:3), hara-nbašu uskočkoga (Ljubić:18), jemina dubrovačkoga (Truhella:4), kadije novskoga (Truhelka:II:107, II:150), kadiju cerničkoga (Truhelka:23), kapetana kamenskoga (Valt.55, 76, 77, 80, 90, 94, 126, 127, 129, 130, 135, 139, 140, 174, 175, 178, 185), kapetana klobučkoga (Truhelka:30), kapetana kninskoga (Desnica:214), kapetana udvin-

84 Termin dikcija shvaćen je ovdje u njegovom osnovnom značenju: način sastavljanja teksta pre-ma nekom izboru i rasporedu riječi (RKT,124).

70 Lejla Nakaš

skoga (Rizvić:1), kapitana bihaćkoga (Rački:153, 154, Strohal:7, 8), kapitana imoc-koga (Valt.88), kapitana kliškoga (Valt.16), kapitana kostajničkoga (Th all.9, 12), kapitana ostroškoga (Strohal:2), kapitana skradinskoga (HAZUćir.VI-18), kneza jošavačkoga (Rački:123), muselima banjalučkoga (Rački:98, 119, 120, 130, 133, 135), muselima bihaćskoga (Rački:114), muselima livanjskoga (Ćorović:6), muselima sarajevskoga (Desnica:216), nazora makarskoga (Valt.27, 89, 98, 101, 122), nazora poljičkoga (Valt.14, 94, 126, 129, 183, 184), paše bosanskoga (Valt.34, Ljubić:19, Truhel-ka:23), porkolaba tržačkoga (Th all.4), providura omiškoga (Valt.168), sandžaka hercegovskoga (Ljubić:22), sandžaka kliškoga (Ljubić:6, 18, Valt.9), sandžakbega krčkoga (Desnica:213, 216, 217), serašćera biogradskoga (Th all.18), teft erdara bo-sanskoga (Truhelka:2, 29), vezira bosanskoga (Valt.136, Truhelka:31), vojvode ko-stajničkoga (Rački:1), zapovidnika vakufskoga (HAZUćir.X-140);

begu bihaćkomu (Rački:111), begu hercegovskomu (Valt.4), dazdaru dvarskomu (Valt.26), gardijanu fojničkomu (Ćorović:6), komandatu ličkomu (Strohal:6), ka-noniku zagrebačkomu (Rački:73, 89), kapetanu dalmacijskomu (Traljić:2), kapi-tanu kostajničkomu (Rački:109, 146), kapitanu kotorskomu (Ljubić:22), kapitanu letovanskome (Rački:104), kapitanu litovaničkomu (Rački:134), kapitanu sisačko-mu (Rački:14, 18, 31, 34, 53, 65, 80, 82, 96), kapitanu somborskomu (HAZUćir.X-136), kapitanu šibeničkomu (HAZUćir.VI-19), knezu dubrovačkomu (Truhelka:20), paši bosanskomu (Valt.179), providuru novskome (Truhelka:30), providuru omiško-mu (Valt.10, 136), vicegeneralu karlovačkomu (HAZUćir.X-135, HAZUćir.X-136), vi-cekapitanu ogulinskomu (Rački:112), vitezu krajišnomu (Rački:15, 16), vlastelinu bnetačkomu (Valt.4), vojvodi dumanskomu (Valt.4)

Još jedan tip klauzule, karakterističan također za drugi polustih naše epike, i sa istom ritmičkom dominantom – dužinom pretposljednjeg sloga, ostvaruje se u pismima bez namjerne metričke tendencije. Naime, apozitiv grad stoji iza samog imena grada i to u genitivnoj konstrukciji koja osi-gurava dugi, ovaj put i naglašeni, pretposljedni slog klauzule. Pritom je u pjesmi postignut šestosložni metrički razmjer, dok u prozi takva mjera, očito, nije imperativ:

a) do Stambola grada H1, H32, do Prilipa grada H32, do Timoka grada H44, do Janoka grada H52, H57, do Oblića grada H47, od ćorfesa grada H40, od Napolj-ske grada H42.

b) kapitanu Siska grada Rački:13, 14, 15, 16, 18, 21, 22, 23, 24, 26, 28, 29, 30, 31, 42, 44, 45, 46, 48, 53, 72, 73, 77, 78, 79, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, vojvodi Siska grada Rački:35, porkolabu Siska grada Rački:37, dijaku Siska grada Rački:76; kapitana Dubice grada Rački:13, 20, 28, 29, 30, 42, 44, 45, 46, 48, 51, 53, 55, 56, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 71, 73, 74, 77, 78, 79, 84, 89, 90, 91; kapitana Petrinje grada Rački:37, Th all.9, 12, 13, 14, 15, Th all.II10, 11; kapitanu Litovaniča grada Rački:10, kapitanu Berkiše-

71Uvod

vine grada Rački:141; ćehaje Kostajnice grada Rački:9, 14, 87, Th all.13, 14 dizdara Kostajnice grada Rački:22, 23, odobaše Kostajnice grada Rački:31, 35, bajraktara Kostajnice grada Th all.II:10, II:11, II:12; (iz) Kostajnice grada Rački:10, 15, 16, 26, 32, 34, 82, 83, 88, 141, 143, Th all.9, 12, 15, 16, 17; od Bužima grada Rački:143; Jasenovca grada Rački:20, 36, 60, 75, 76.

Modeli jezičkog oblikovanja i elementi poetske gramatike usmene epike ostavili su traga u jeziku krajišničkih pisama upravo tako što su prepoznatlji-vi pjesnički zahvati, zadobivši posebnu stilsku vrijednost u odnosu na uobi-čajeni jezik, postali vrijedni oponašanja i u proznom izrazu visokih estetskih zahtjeva. Navest ću samo nekoliko primjera gdje se princip oblikovanja jezič-kog izraza svojstven našem usmenom pjesništvu podudario sa preporukama kakve su evropski autori davali za epistolarni izraz. Riječ je o težnji da se glagol postavi na kraj klauzule, tj. da se objekat nađe ispred glagola:

krajinom vladaju, parat uzimlju, postavu ustavljaju (Desnica:213), i kako dođe hoću ga pak na vrime tamo opraviti i vami dugovanje uslati (Rački:74), da nam je slobodno i mirno konje i čovika uslati (Th all.14), a ni tribe za malo sužanj ustavljati (Rački:2), nemojte zle volje na nas imati (Rački:2), ako mi hoćete taki virni list uslati (Rački:53), neka ga upitate od koga ima oblast prisvitloga cara podložnike napastovat (Valt.175), da ćete rečene zločince pedep’sati (Kovačić:12), zašto se taki zulum ne može podniti od jednih vaših ašašinah s kojih se može velik skandao zametnuti (Valt.43), ako ne dojde sužanj nasridu, hoćemo po-ruke bantovati i ostale sužnje zapačati (Rački:124), ne more siromah poruka dobiti (Rački:66), razmirje veliko počiniste (Valt.41), uzašto nam sužnje ustavi-ste i krajinu poštetiste (Rački:119), do sada svakojake uzroke staviste (A.Ivić:8), golemim lažmi njoj siromašici golemu nepravicu učinil (Rački:46), potom ovu knjigu primismo (Truhelka:6), i viru našu dadosmo (Strohal:3), naše sužnje osta-vismo (Th all.17).

Izmjene u redu riječi naročito su upadljive kada predikat ostvaruje dvostruku vezu, sa bližim i sa daljim objektom. Pritom, ako je riječ bilo o složenom glagolskom obliku, bilo složenom predikatu, između takvih dijelova umetnuti su jedan ili drugi, a nekad i oba objekta:

i ne bismo radi vašemu gospodstvu volju iskvariti (Rački:90), zašto neprilič-nu cinu na siromahe udarate (Rački:77), carevim ljudem hoće bašćine uzimati (Valt.60), ter si od njega cinu uzel (Rački:11), ako bi mogal poruke dobiti (Rač-ki:90), koji se priseže da nije krivice učinija (Valt.96), na vašu viru bismo po Kostajnice blago uslali (Th all.14).

Koliko je princip da glagol dođe na kraj klauzule bio zastupljen po-kazuju i pomjeranja adverbijalnih odredbi. Kao primjer, navodim jedan

72 Lejla Nakaš

odlomak pisma Ferhat-bega Sokolovića, u kojem se može osjetiti kakvom dikcijom ishodi ovaj tip inverzije:

A sada molim VM da biste spravili jednu katurgu za Džafer-bega u kojoj će u Bnetke poći jere je sve spravljeno što tribuje. I kada on’, Džafer-beg, iz’ Bnetak dođe, hoću i ja na Solin’ prići i hoću se stati /s’/ VM. (Ljubić:11).

Sa zahtjevom iz složenog sitema pravila ars dictaminis podudario se (da li baš sasvim slučajno?) i princip razbijanja slijeda adjektiva zastupljen kod naših pisara. Zapravo, pisari rijetko nižu tri atributa jedan za drugim, ali ako to i čine, takav postupak je rezerviran samo za početak rečenice. Na kraj klauze oni rado postavljaju supstantivnu riječ iza jednog, ili najviše dva atributa i tek tad navode sljedeći:

svu vašu kuću poštenu (Rački:151), počtovanomu susidu našemu (A.Ivić:3), osta-lijem begovom dubrovačkijem (Truhelka:30), čestitomu begu hercegovskomu (Valt.7), moju čistu viru Muhamedovu (Rački:96, 108), moju tvrdu viru Muha-medovu (Strohal:4), jedna fregada armana (Rački:5), uzvišenoga paše bosansko-ga (Desnica:216), mojemu sinu pridragomu (Ljubić:7).

Običaj započinjanja uvoda višesložnim riječima, po svemu sudeći, stoji u skladu sa težnjom ka svečanom i sporijem ritmu. Dekorativna funkcija adjektiva iskorištena je tako da se na samom početku teksta najčešće nala-zi upravo pridjevska višesložna riječ s dužinom na pretposljednjem slogu udružena sa još jednom istovrsnom riječi. Pismo katkad započinje nizom od tri višesložne pridjevske riječi, ali se općenito izbjegava nizanje više od tri jednaka oblika zaredom. Lanac se razbija tako što se ubacuju ili drugi oblici, ili pak priloški dodaci kojima bi više pristajala funkcija prefi ksa: mnogo, vele, dobro, visoko, vazdar, ali ih pisari pišu odvojeno od pridjeva, što implicira namjeru da se većim brojem slogova odloži nizanje riječi sa istim gramatičkim morfemima:

Plemenitomu i mudromu i svake časti i milosti gospodinomь bogomь darovanomь gospodinu knezu izabranomu (Truhelka:II:178),

Izabranomu i visoko poštovanomu i svake časti dostojnomu (Ljubić:9),

Uzmožnomu i prisvitlomu i velika gospodstva dostojnomu (Valt.40),

Uzvišenomu, izabranomu i usvem vele visoko poštovanomu i svake gospod-ske časti dostojnomu (Rački:82),

Uzmožnomu i dobro rojenomu, u svem vele visoko poštovanomu i svake gospodske časti i junačke dike i hvale dostojnomu gospodinu, gospodinu

73Uvod

grofu Kegleviću Petru, kapetanu, lipi poklon i ljubljeno pozdravljenje kako gospodinu vazda ufanomu na krajini (HAZUćir.X-75.2),

Plemenito poštovanomu i svake poštene časti i fale dostojnomu gos. gos. Grgi Turjaku, kapitanu Siska grada, lipo poklon i vele drago i ljubljeno pozdravlje-nje V. gos. kako gos. susedu i prijatelju našemu vazdar nami ufanomu i gos. vitezu krajišnomu (Rački:16).- – - – Poštovanomu, prisvitlomu i privisokomu gospodinu Tomašu Auguštiću, kanoniku, kapetanu sisačkomu (Rački:80)

Slavnomu i svijetlomu i naročitomu gospodinu dužu, silnu kralju, od baše gospodara bosanskoga Husrev-bega poklonjenije i za zdravije uprošenije kako gospodina (Traljić:1)

Usporavanje dikcije ponekad je ostvareno ponavljanjem istovrsnih pri-jedloških veza, a takav postupak preuzet je iz usmenoga pjesništva. Među-tim, dok u poetskoj metričkoj strukturi ovakav zahvat omogućava posti-zanje odgovarajućeg broja slogova, u proznom izrazu on samo usporava rečenični tempo:

u gradu u Kostajnici (Rački:134); uskočio je u Varliku u Arvatsku krajinu (Rač-ki:130), za porkolaba tržačkoga, za Ivana Dešića (Th all.4), prid čestitim i prid svitlim vezirom (Valt.129)

Odlika jezika i stila krajišničkih pisama jeste upotreba obilja atributa uz nastojanje da se pojedine sintagme razbiju u cilju ostvarenja posebnog rečeničnog ritma. U skladu s tim nastojanjem je i postavljanje inkongruen-tnog atributa ispred imenice:

gospodina sanžaka netjak (Ljubić:14), banjalučke krajine zapovidnika (Rač-ki:119), kraljeve svitlosti tolnačnika (Th all.12), u to ste ustavili Ivana Horsta pše-nicu za Barbarića dug (Valt.159), rečenih uskokov glavu (poglavara) (Ljubić:18), čudimo se, moj prijatelju i na krajini susidu, uzašto nam sužnje ustaviste i krajinu poštetiste (Rački:119).

Sve navedene sintaksičke crte prisutne su u krajišničkim pismima sa znatnim stepenom ujednačenosti. Taj podatak omogućava postavljanje hi-poteze da je u okviru pisane tradicije postojao sistem pravila za stvaranje teksta koji su kancelarije podržavale kao izraz epistolarnog umijeća. Činje-nica da su sintaksički obrasci koje su koristili pisari podudarni sa obrasci-ma usmene epike85 dovoljno govori o stilskoj obilježenosti na takav način

85 Ovdje se misli na redoslijed u kom se javljaju vrste riječi. U romanskoj epistolarnoj tradiciji taj redoslijed bio je zasnovan na akcenatskom rasporedu različitih kombinacija višesložnica (usp.

74 Lejla Nakaš

oblikovanog jezičkoga izraza. Upotreba obrazaca svojstvenih epskom je-zičkom maniru postala je signal po kojem svi kojima je usmena tradicija poznata prepoznaju intenciju umjetničkog oblikovanja jezičkoga gradiva. Kako je u vrijeme cvjetanja ove vrste pismenosti folklorna koine bila jedini u potpunosti izgrađen jezički estetski model, ona je pisarima mogla poslu-žiiti kao izvor za jezičko oblikovanje. Pisar upotrebljava ustaljene obrasce kao neprikosnovene; formula je u tom slučaju instrument putem kojega fatička funkcija jezika dolazi do izražaja. Međutim, sistem pravila episto-larnog umijeća razlikovao se od poetskoga utoliko što nije bio metrički uvjetovan, kombinacije riječi nisu morale proizvoditi istosložne izraze, a stilski efekt zasnivao se na stvaranju posebnog ritmičkog dojma na kraju sintaksičkih cjelina. Efekt kadence zavisio je prije svega od odstupanja od uobičajenog završnog ritma uvođenjem svečanijeg rasporeda riječi, ali je u slijedu obličkih podudarnosti znao proizvesti jedinstven raspored pro-zodijskih obilježja, npr. u slijedu izraza: dobro rojenomu : hvale dostojno-mu : vazda ufanomu koji se podudaraju i brojem i rasporedom naglašenih slogova. Međutim, za razliku od romanske epistolarne tradicije, u kojoj je kursus bio gotovo sveto načelo, akcenatska usklađenost klauzule u kra-jiških pisara, izgleda, nije bila obavezna. Jedini princip koji bi se u smislu prozodijske organizacije klauzule kod krajiških pisara mogao izdvojiti je-ste težnja da pretposljednji slog bude produžen. Pritom na pisare djeluje još jedno pravilo zapaženo i u deseteračkim pjesmama i u bugaršticama – da posljednja riječ klauzule bude višesložnija od prethodne, te da duža riječ može doći pred kraću samo onda kada joj je prvi slog naglašen dugim akcentom. Stoga je, npr. konstrukcija kapitana kostajničkoga (Th all.12) za-mjenjiva trokomponentnom klauzulom kapitana Kostajnice grada.

Stvaranje kompliciranih rečeničnih struktura sa velikim brojem doda-taka i cezura opće je obilježje uvodnoga dijela pisma, a tu su pisari imali svoja pravila koja nisu mogla biti povezana sa tradicijom usmenoga pje-sništva. Po svemu izgleda da su i u kompozicionom ustrojstvu kao i u obli-kovanju pozdravne rečenice uvoda slijedili zakone evropske ars dictaminis. No, da li je to rezultat izravne upoznatosti s njenim principima, ili pak po-sredni efekt oponašanja estetskih uzusa razvijenih u kancelarijama adre-sata, ostaje tek da se odgovori.86 Ne ulazeći u širu raspravu o tome da li su

Boncompagno, De regulari ordinatione dictionum – Sull’artistica disposizione delle parole), dok kod krajiških pisara važnu ulogu igra sama činjenica da se dikcija mijenja iskliznućem reda riječi.

86 O tome se zasad ne može sa sigurnošću suditi dok se ne pronađu kakvi priručnici. Može se samo pretpostaviti da su takve pisane upute kružile na hrvatskoj strani. Naime, priručnik iz

75Uvod

pravila ovog umijeća naslijeđena iz srednjovjekovne tradicije ili posuđena, iz svega što je dosad rečeno može se zaključiti da je pisarski posao bio zanat koji se ozbiljno učio, te da su bitnu ulogu u tom procesu imale kancelarije, koje su stvarale i održavale osnove pisarskog umijeća.

Kako je već pokazano u poglavlju o kriterijima za dokazivanje autor-stva, jedna od specifi čnosti bosanskih krajiških kancelarija, kao i skriptorija njihovih adresata, bila je poligrafi čnost. Analiza slovnih oblika i grafi jskih uzusa otkrila je da su bosanski pisari, osim bosančice, vrlo često poznavali arebicu. S druge strane, adresati su često otvarali specijalne bosaničke kan-celarije za prijepisku sa bosanskim krajišnicima. Benedikta Zelić-Bučan nalazi podatke da su “mletački uredi u Dalmaciji, kako Namjesništvo u Zadru, tako i poglavarstva u ostalim mjestima, imali službenike pisare za dopisivanje hrvatskim jezikom a pismom bosančicom sa susjednim tur-skim časnicima” (1995:233). Takav podatak navodi i Božidar Čerović za kancelariju mađarskoga grofa Battianÿ iz Petrinje (1905:233). Na sličan na-čin korespondencija je vođena i u kancelariji Tomaša Augustića, zagrebač-koga kanonika, gdje su pisma bosanskih krajišnika prepisivana latinicom da bi se lakše mogla čitati, čak na istom arku papira.87

Poligrafi čnost hrvatskih kancelarija ostavila je traga na tamošnju ver-ziju ćiriličke grafi je. Primjeri latiničnoga utjecaja na bosančicu svode se na pojavu upotrebe samo jednoga grafema, najčešće ц, za označavanje tri fo-nemske vrijednosti /c/, /č/, /ć/, ćirilično с ima trojnu vrijednost /s/, /z/, /ž/, Ɣ vrijedi kao /u/ i /v/.88 Pritom, obično dolazi do pisarskih pogrešaka nastalih kao posljedica nedovoljnoga razlikovanja grafema u pismu koje pisaru nije

epistolografi je Franje Nigera, Mlečanina hrvatskog porijekla, nakon 1488. doživio je gotovo 60 izdanja (Stepanić, 2003:42). S druge strane, moguće je da su bosanski pisari u osmansko doba također bili upućeni na slične zbornike uputa, bar kad je riječ o korespondenciji na orijental-nim jezicima, što se moglo odraziti i na njihovo umijeće pisanja na maternjem jeziku (npr. fraze: zlatokrilome caru; ponizni Huzrev-beg).

87 To potvrđuje dokument iz Kaptolskog arhiva sign. ACA39 9 1 na čijoj verso stranici je latinični prijepis. Istom Augustićevom pisaru pripada rukopis latiničnih dopisa ACA39 9 8v, ACA39 9 14, ACA39 9 17v. Da je transkripcija bila čest postupak kod primalaca, dokazuju mnogi prije-pisi sačuvani u arhivama. Jedan takav primjerak čuva se i u Zemaljskome muzeju u Sarajevu. Riječ je o transkriptu pisma Mustafe alajbega Ferhatpašića upućenog grofu Erdeljiću, kapetanu Petrinjske krajine – usp. bosanični original (Čerović 1905:231) i latinični transkript (Čerović, 1911:168).

88 Na prvi pogled, ovi primjeri mogu dovesti u pitanje ranije navode o utjecaju arebice na bosan-čicu kod bosanskih krajišnika. Treba međutim, obratiti pažnju na sljedeće činjenice: utjecajem latinice uvjetovana je pojava da se Ɣ javlja u vrijednosti /u/ i /v/, a utjecaj arebice djeluje tako da se zamjenjuju o, Ɣ i # (o=u=v); drugo, latinica je izazvala da ц pokriva trojnu vrijednost c/č/ć,

76 Lejla Nakaš

prvo pismo. Pisar će npr. budući da samo površno poznaje ćiriličku grafi ju, koja, za razliku od onovremene latinice, raspolaže rješenjima za bilježenje slavenskih fonema, koristiti i ш u vrijednosti /s/, pa onda, analogijom pre-ma latiničnoj grafi ji, i u vrijednosti /z/, čak i /ž/ (usp. pisma Tomaša Augu-stića ACA39 9 8, R68 i sužnja Gabora ACA39 9 65, R38 i ACA39 9 66, R39).

Na bosanske pisare latinica je također vršila utjecaj. Međutim, ona se uglavnom tek posredno odrazila u bosančici. Mada je, vjerovatno, bilo pi-sara, poput Sokolovićevog Nasuf-ćehaje, koji su poznavali i latinično pi-smo, bilo je više onih koji latinicu nisu znali. Tako, npr. Ferhatpašićevi pi-sari nisu mogli pročitati list napisan ‘dijački’ (HAZUćir.X-95, R139), ali utjecaj latinice prisutan je i kod njih. S obzirom na to da su pisma iz kan-celarije adresata pisana bosančicom koja trpi utjecaj latinice kao ‘prvog’ pisma, ovi pisari trpe utjecaj takve bosančice. Mora se priznati da su greške kod Ferhatpašićevih pisara iznimno rijetke,89 pa se latinički utjecaj ogleda samo u izboru grafi jskih oznaka ћʌ, ћɴ i ɑρ za /ļ/, /ń/, i // (HAZUćir.X-103, Rački:144; HAZUćir.X-80). Bosanski pisari koji su u bili u prijepisci s Au-gustićevom kancelarijom češće su pravili greške ovoga tipa, pa tako kod njih nalazimo: ʜсɑƂρɑɴоʍє, сɑгρєƂɑʏκоʍє, дƔшɴʜ, сошɴʜƔ, сʌо, сдρɑƔо ACA39 9 7, Rački:67; ρɑсƔʍʜсʍо, сƔшɴʜɑ ACA39 9 16, Rački:55). Krajnje složen primjer uplitanja raznovrsnih pogrešaka, koje su posljedica i latinič-nog i arebičnog utjecaja, predstavlja pismo kostajničkoga dizdara Omer-age. Njegov pisar vjeruje da grafem щ ima vrijednost st/št (ʍʜʌƔщ ‘milost’, щƔ ‘što’), po volji, baš kao što, npr. u Augustićevoj kancelariji, ćirilično с ima vrijednost s/š, ali se naporedo pojavljuje i ш u vrijednosti s/š. Re-zultat je takav da pismo rečenoga kostajničkog dizdara završava riječima: Nemojte zamiriti kako smo ovo pisali – mlad je ĉato kudub se uĉi (ACA39 9 53, R23). Evo i zašto: arebički utjecaj izazvao je miješanje grafema za o i u (trištu ‘tristo’, smu ‘smo’, štu ‘sto’, druguc ‘drugoč’, pogudil ‘pogodio’, muga ‘moga’, glauo ‘glavu’), a uz to i razbijanje suglasničkih skupina (sedamsuštu ‘sedamsto’). Latinički utjecaj, koji je posredan jer proizlazi iz ugledanja na verziju ćirilice iz kancelarije adresata, doveo je do pojave c /s/=š/s/z/ž: (odri-sati ‘odrezati’, susnja ‘sužnja’, usalite ‘ušaljite’). Zbog arebičkog utjecaja kod ovog se pisara grafem s nadrednom dvotačkom pojavljuje u vrijednostima c, č, ć i đ (cetirištu ‘četristo’, hucemu, ‘hoćemo, duicu ‘dojđu’), ali je zbog

arebica je promovirala v kao grafem s dvojnom vrijednošću /c/, /č/, a u taj odnos /ć/ ulazi tek kod onih pisara koji nisu znali razlikovati č/ć.

89 šemtemvra ‘septembra’ HAZUćir.X-51,R105; zarstvo, Kostainizom – z=c prema talijanskoj gra-fi ji HAZUćirX-78, R135; z bubnjevi i za sastavam ‘s bubnjevima i sa zastavama’ HAZUćir.X-89, R133

77Uvod

naporedog latiničkog utjecaja on izabrao da taj grafem bude morfološki identičan latiničkom vezničkom i (y) iz kancelarije korespondenta.

Svi navedeni primjeri iz kostajničkoga pisma (ACA39 9 53, Rački:23) pokazuju koliko je moglo biti otežano razumijevanje tako napisanoga tek-sta. Stoga ne čudi to što su u pojedinim hrvatskim kancelarijama pisma bosanskih krajišnika morala biti transkribirana da bi mogla biti pročita-na, čak i kad njihova grafi ja trpi minimalan utjecaj arebice poput Ɣ=o/u. Međutim, ovo pismo daje nam uvid i u to kakve je prirode bila poligrafi č-nost bosanskih pisara. Zapravo, primjer ovoga pisara daje naznaku o tome kako se u skriptorijima mogao usavršavati pisarski zanat. Vjerovatno je većem dijelu pisara arebica bila glavno pismo, usuđujem se reći “prvo pi-smo”, analogno značenju koje ima izraz “prvi jezik” kad se procjenjuju je-zičke kompetencije. Pritom, naravno, ne mislim da je njihov maternji jezik bio turski. Ustvari, promoviranje turskog jezika kao administrativnog u to doba dovelo je do toga da se pisarski zanat učio najprije na tom jeziku uz upotrebu arebice. Tek zatim pisari su savladavali osnove ćirilske prijepiske, čija je tradicija čuvana i njegovana u kancelarijama koje su održavale kon-takt sa susjednim slavenskim područjima. U posljednjoj rečenici pomenu-toga pisma ovaj pisar nazvan je “ćatom”, što bi trebalo značiti da je on jedan od predstavnika svoga zanata. Iznenađuje, pak, činjenica koliko on griješi u tom svom poslu. Pretpostavljam da opravdanje tolikim greškama i jeste u njegovoj mladosti, kao što je istaknuto u pismu, ali on, sigurno, nije neko ko se još uvijek muči sa temeljima pismenosti općenito. On je u kancelariju došao s titulom “ćato”, koju je, vjerovatno, stekao za turski jezik i pismo,90 a sada on tek uči drugu grafi ju. Mislim da riječ kutub (premda u doslovnoj transliteraciji glasi kudub i značenje joj zbog toga ostaje maglovito) treba shvatiti u kontekstu koji u narodnoj tradiciji ima riječ knjiga (bolje rečeno knjige, s obzirom na to da ovakav oblik predstavlja množinu), dakle pismo. Stoga navedena rečenica može imati značenje da se pisar tek uči drugom pismu (možda i pismima), koje će biti u opsegu njegova posla. Pritom ga, možda, poučava neko stariji iz kancelarije, ali jedan dio vještine on stiče i kroz korespondenciju. Upravo stoga u njegovom pismu i dolazi do po-srednog i nasumičnog latiničkog utjecaja. Analizom rukopisa otkrila sam

90 U ukupnom korpusu krajišničkih pisama postoje potvrde da su pisari bili istovremeno spo-sobni za prevođenje s turskog jezika. Jedan takav primjer predstavlja pismo Karajilan Ali-paše, bosanskoga vezira, upućeno hrvatskome banu (HAZUćir.IV-47). Ovaj ‘ispis’ rukom pisara iz bihaćke kancelarije (ʜʒпʜс κєɴʜгє госɴɑ госɴɑ пɑшє вєʒʜρɑ Ƃосɑɴсκогɑ) ustvari je pri-jevod sačinjen u Bihaću oko 1710. Tim istim rukopisom napisana su sljedeća pisma bihaćke kancelarije: HAZUćir.X-28,X-102,X-135, X-136).

78 Lejla Nakaš

jedno njegovo kasnije pismo (ACA 39 9 63): slova i duktus su identični, ali ovaj put nepreciznost u izboru grafema svodi se samo na arebičku karakte-ristiku jednakosti grafema za o i u, što govori o tome da je on veoma brzo savladao vještinu koja je od njega zahtijevana.

Sličan proces može se pretpostaviti i za kancelarije adresata. Jedino tako se može objasniti pojava da se npr. u Keglevićevoj bosaničkoj kan-celariji upotrebljava slovo v /č/ (HAZUćir.X-84) kreirano u bosanskim kancelarijama.91 Naime, pisari koji su vodili korespondenciju na “drugom pismu” bili su na tom polju naročito podložni raznovrsnim utjecajima, koji dolaze iz kancelarije onoga s kim se dopisuju.

Sve to nesumnjivo pokazuje da je uzajamnih utjecaja i u pogledu grafi je kao i u pogledu estetskih zahtjeva u jezičkom oblikovanju teksta u ovoj prijepisci moralo biti, te da, na određen način, ova korespondencija pred-stavlja zajednički kulturni fenomen koji zaslužuje da bude istražen u svojoj ukupnosti.

91 Prvi put se za grafem v /č/ koristi jedna nadredna tačka godine 1655. (HAZUćir.X-16) u ko-stajničkoj kancelariji, a zatim ga nalazim 1691. u kancelariji Ahmed-bega, bihaćkog kapetana (HAZUćirX-23). Na kraju 17. stoljeća, kod banjalučkoga muselima Ferhatpašića, koresponden-ta grofa Petra Keglevića, takvo v je već sasvim uobičajeno, jer se pokušalo napraviti distinkciju između grafema za c /v/ i č /v/ (HAZUćirX-79, X-81, X-85.2, X-87 i X-69).

79Grafija

Grafi ja

Klasifi kacija krajiških kancelarijaIstraživački korpus od 470 krajišničkih pisama na bosančici u rasponu od gotovo četiri stoljeća pokazuje da je na osnovu grafi jskih crta moguća nji-hova klasifi kacija i u vremenskom i u teritorijalnom smislu. Kao što je već u uvodu istaknuto, sve krajiške kancelarije do sredine 16. stoljeća u po-gledu grafi je pokazuju slična obilježja. Podudarnosti među kancelarijama u ranom razdoblju posljedica su snažnog utjecaja carigradske kancelarije. Njihova osnovna odlika i prepoznatljiva crta jeste grafi ja є–ʜє na mjestu staroga vokala jat. Uporedo s tim karakterizira ih jedinstvena mješavina ortografskih manira stare bosanske i raške škole (usp. Đorđić 1971:168). U pogledu morfologije slovā, ove kancelarije odražavaju utjecaj klasične minuskule. Navedene osobitosti uobličavale su se u uzus još od prvih kra-jišničkih pisama – dokumenata porodice Ishakbegovića.

Kancelarije od sredine 16. do kraja 18. stoljeća pokazuju prodor regi-onalnih posebnosti, pa budući da su pisarnice u sastavu administrativnih jedinica, te da su adresati muhtari, ćehaje, kapetani, kadije i upravitelji san-džaka, čini se opravdano razvrstati ih prema upravnim jedinicama. Među-tim, unutar jednog sandžaka nailazi se na različita grafi jska rješenja za fo-netske dijalekatske specifi čnosti utoliko što su sandžaci kao velike upravne jedinice dijelom pokrivali teritorije ne samo jednoga dijalekta. Tako npr. hercegovačkom sandžaku pripada dio regije koja pokazuje sličnosti, čak i istovjetnosti, sa kliškom oblašću: Dvar pripada zapadnoj oblasti hercego-vačkog sandžaka, a dijalekatski i po odlikama grafi je stoji bliže poljičkoj (kliškoj) oblasti; Imotski, koji je u sastavu Hercegovačkog sandžaka, dijale-katski se znatno razlikuje od istočnohercegovačke oblasti. S druge strane, Kostajnica i Dubica nalaze se u sastavu Bosanskoga sandžaka, ali grafi -ja tamo zastupljena pokazuje podudarnosti sa kancelarijama Bihaćkoga sandžaka, kojem su ovi gradovi i teritorijalno bliski. Stoga će se pri ovom istraživanju napraviti klasifi kacija koja uzima u obzir i dijalekatske krite-

80 Lejla Nakaš

rije, pored teritorijalno-administrativnih. Dakle, kancelarije ovoga drugog razdoblja razvrstane su u ovom radu kako slijedi:

I. hercegovačke kancelarije sa dvije podgrupe: (1) istočnom, koja uz oblast istočno od Neretve obuhvata i novske kancelarije i (2) zapad-nom, koja obuhvata područje zapadno od Neretve sve do Cetine;

II. kliške kancelarije, teritorijalno podudarne sa granicama Kliškoga sandžaka sa Livnom kao centrom;

III. kancelarije Bosanske krajine, u sklopu kojih se promatraju, osim pisama iz administrativnih centara Bihaćkoga sandžaka, i pisma iz gradova koji pripadaju zapadnim rubnim područjima Bosansko-ga sandžaka, poput Kostajnice, Dubice i Gradiške, ukratko, oblasti koje se podrazumijevaju pod imenom Bosanska krajina (usp. Peco 2007:III:27), te pisma iz Banjalučke krajine, kako Mustafa alajbeg Ferhatpašić krajem 17. stoljeća naziva prostor pod svojom upravom;

IV. krčko-ličke kancelarije, teritorijalno podudarne sa granicama istoi-menoga sandžaka;

V. kancelarije cerničkog (začasanskog) sandžaka,VI. kancelarije požeškoga sandžaka.Kod posljednje dvije grupe broj pronađenih pisama je nedostatan da se

uspostave vrijedni zaključci koji bi opravdavali njihovo izdvajanje, ali ideja o tome da su pisarnice djelovale u okviru administrativno-upravnih jedi-nica, te da se stoga mogu očekivati regionalne osobitosti u pogledu jezika i grafi je, nalaže da se pokušaju rekonstruirati njihove odlike čak i na osnovu maloga broja dokumenata.

Specifi čan problem predstavlja i situacija da se u drugom razdoblju ne može govoriti o posebnoj sarajevskoj kancelariji, jer u to vrijeme Sarajevo predstavlja centralnu oblast, koja, dakle, nije krajište. Ipak, ima potvrda da se bosančica koristi i u centralnoj oblasti, pa bi se, s obzirom na osobitosti grafi je, mogao dati prikaz kako bi ta kancelarija izgledala da je nastavi-la djelovati, ali na osnovu samo jednog reprezentativnog uzorka, pisama Mehmed-paše Korče.92 Inače, pisma upraviteljā Bosne stizala su u krajiška područja napisana ili turskim jezikom, ili bosanskim jezikom i pismom arebicom, pa su prevođena ili transkribirana u oblasnim krajiškim kance-larijama. Dokaz za takvu proceduru predstavlja jedan “ispis” Ali-paše, ve-zira bosanskoga, načinjen u bihaćkoj kancelariji i onda upućen u hrvatski

92 Naravno, ima još primjera upotrebe bosančice u Sarajevu, ali takvi dopisi ne pripadaju istom žanru pismenosti kao krajišnička pisma: u Arhivu Bosne i Hercegovine čuvaju se hrišćansko pismo majke sinu (www.arhivbih.gov.ba/images), pismo Omer-baše Šlotovića Mitru Adžisimi-ću (Bogićević, 1975:115) i sl.

81Grafija

kraj (HAZUćir.IV-47). Pritom riječ ispis, zbog neprozirnosti onodobnog doslovnog značenja, nije pouzdano tumačiti ni kao prijevod niti kao tran-skripciju, ali je sasvim sigurno da se radi ili o jednom, ili o drugom.

Grafi je do sredine 16. stoljećaSve rečeno o grafi ji є-нє na mjestu starog jata, postojanju dubletnih gra-fema za slog /ja/, nedosljednosti u obilježavanju fonema /ć/, /đ/, /ļ/, /ń/ u carigradskoj kancelariji,93 može se primijeniti i na grafi ju pisama bosanskih i hercegovačkih upravljača prve polovine 16. stoljeća, a i ranije. Kontinuitet ćirilice u ovom periodu produžen je upravo u kancelarijama novih uprav-ljača. Općeprihvaćeno je mišljenje da u prvom stoljeću po osvojenju vlada uvjerenje da se domaći jezik može prevesti u pismo samo preko ći rilice, pa se stoga njom služilo ne samo domaće islamizirano stanovništvo već i tur-ski zvaničnici u prilikama kada su vodili diplomatsku prijepisku sa susjedi-ma, posebno sa Dubrovnikom. Sedamdesetih godina 15. stoljeća na dvoru Hamza-bega, hercegovačkog sandžak-bega, radio je dijak Radonja,94 koji mu je obavljao prijepisku minuskulnom ćirilicom. Pojedini autori navode da dijaci hrišćani rade i u Sarajevu, u kancelariji Husrev-bega, ali ne navode izvore ni argumente tom mišljenju (Kajmaković 1982.; Okuka 2005:261).

Ćiriličke slavenske kancelarije radile su i na Porti u Carigradu, od sul-tana Murata II pa do Sulejmana II. U carigradskoj slavenskoj kancelariji pišu se fermani koji se šalju u Srbiju, Bosnu i Dubrovnik. Tako je narod-ni jezik u Bosni dugo iza osvajanja ostao isključivim uredovnim jezikom, dok se turski ograničio na šerijatske poslove, kao što se arapski ograničio na vjerske nauke (Truhelka 1911:315). Sultanska ćirilska prijepiska sa Du-brovačkim vlastima defi nitivno prestaje u drugoj polovini 16. stoljeća (v. Đorđić 1971:163), a posljednji takvi dokumenti napisani su u kancelariji Sulejmana II.

Interesantno je to da rani hercegovački pisari bilježe є umjesto ѣ u krat-kom slogu. U ovoj činjenici jedni su autori vidjeli odraz mješavine uzusa svojstvenih raškoj i bosanskoj školi (Đorđić 1971:167),95 dok su drugi sma-93 V. str. 17-18.94 Prema Truhelkinom mišljenju jedan pisar sa istim imenom – Radonja Crepović – pisao je

dokument od 20. 10. 1483, u kome se Dubrovniku najavljuje imenovanje Mustafa-bega kao krajišnika. Radonja Crepović bio je, dakle, rođak i dijak Mustafa-bega Milivojevića, gospodara Hercegove zemlje sa sjedištem u Foči (1911:440).

95 Đorđić (1971:167) doslovno kaže: “Ekavski je pisala pretežna većina pisara u kancelariji turskih sultana, dok su pisari koji su radili kod turskih upravljača u Bosni pisali uglavnom ijekavski, sa većim ili manjim primjesama ekavskog i ikavskog izgovora. Slovo jat ukoliko se upotrebljavalo

82 Lejla Nakaš

trali da se u grafi ji є-ʜєʜє ogleda nedostatak slovnog sistema, tj. nepostojanje oznake za fonem j (Peco 1953:98, Nezirović 2004:85). Ovo drugo mišljenje izgleda sasvim prihvatljivo, s obzirom na to da se grafem jat čuva za ozna-čavanje sekvence /ja/, te da je prisustvo ligature ıє sasvim nova pojava za bosanske pisare (svakako, uvedena pod utjecajem bosansko-raške grafi jske mješavine), pa još ne uviđaju da bi njenom upotrebom mogli izraziti vri-jednost kratkoga refl eksa jata (mada ima pojedinačnih slučajeva i takvoga bilježenja). Drugi argumenti u prilog mišljenju da pisanje є u kratkom slo-gu ne odražava govornu situaciju zasnivaju se na tome da je grafi ja є-нє vrlo raširena: pojavljuje se čak i u kancelariji Gazi Husrev-bega za vrije-me njegovoga boravka u Dalmaciji, jednako je prisutna i u pismima braće Ishakbegovića u Zemlji Pavlovića, a, što je najbitnije, ona je prisutna i u pismima iz Portine slavenske kancelarije (usp. Miklosich:308). Grafi jsko rješenje za obilježavanje refl eksa vokala jat u kratkom slogu kao є u ovim pismima, najvjerovatnije, nema ekavsku izgovornu podlogu već i stoga što je teritorijalno suviše široko rasprostranjeno, kao i zato što je popraćeno grafi jom нє na mjestu dugog jata. Teško je, pak, povjerovati da svi pisari dolaze iz jednoga kraja u kome bi zamjena jata bila ekavsko-ijekavska, ali je sasvim moguće da se ta vrsta grafi je razvila pod utjecajem mješavine bo-sansko-raških uzusa sa izvjesnim stepenom kristalizacije, pogotovu stoga što grafi ja ranih krajišničkih pisama pokazuje i druge karakteristike koje su rezultat takve mješavine. Tu se u prvom redu misli na dubletna slova za sekvencu /ja/ ѣ/Я, dvojne verzije grafi je za foneme /ć/ ћ/к, /đ/ ћ/г, /ļ/ κρɑʌɑ/κρɑʌЯ, /ń/ ρɑдоɴЯ/ρɑдоɴɑ i za slog /je/ є/ıє.

Odlike Portine slavenske kancelarije najdosljednije su zastupljene u pismu sultana Murata II iz 1430. godine. U dugim slogovima refl eks jata zabilježen je grafi jom ʜє, a u kratkim є. Suprotno starobosanskoj tradiciji, sporadično su za označavanje fonema /ļ/ i /ń/ upotrijebljeni staroslavenski pravopisni signali za palatalnost, npr. ʒєʍʌЯ. U tom svjetlu treba posma-trati i primjer гɴıєвь, koji pokazuje ne samo da je došlo do ijekavizacije već i do jekavskoga jotovanja. Kao odliku carigradske kancelarije treba tuma-čiti i pojavu slova κ u vrijednosti /ć/, te obilježavanje sekvence /ja/ pomoću slova Я. Primjeri:

1430. Sultan Murat II, Miklosich:308ʜє susied (gen. mn.), ne smie, zapadniehь, istočniehь ıє gnjevь

imalo je vrijednost /ja/.” Međutim, grafi ju e-ie nalazimo već kod Murata II, 6. 12. 1430. : istoč-nieh, zapadnieh, ne smie : meseca, zapovednu, ali i: gnjev (usp. Miklosich:308).

83Grafija

є zapoveduje, zapovednu, meseca, sveh, druzehьѣ lětaЯ: jaa; ѣ ima samo jednom, na mjestu staroga vokala, i to na kraju, u

odlomku teksta koji je tradiran; ima ıє; к za ć: hoke; obilježava ļ po-moću ligaturnih slova: ʒєʍʌЯ, ʌюƂʜʍʜ

Navedene osobine zastupljene su i u kancelarijama bosanskih i her-cegovačkih namjesnika u prvom stoljeću osmanske vlasti. Kolebanje koje se primjećuje u gramatičkim morfemima što su sadržavali jat svodi se na pojavu uopćavanja nastavaka nepalatalne deklinacije, pri čemu se izgovor refl eksa još nije opredijelio u pogledu dužine ili kratkoće (zapadniehь : druzehь). Uz to, pojedini pisari naporedo upotrebljavaju i alomorfe sa -i-, što se može tumačiti ili kao rezultat paralelne upotrebe nastavaka i jedne i druge deklinacije, ili kao pojava dubletnih oblika nastavaka – sa i bez refl eksa dift ongizacije.96 U svim ostalim slučajevima pisarska intencija u grafi ji є-ʜє poklapa se gotovo savršeno sa kratkoćom, odnosno, dužinom sloga. Primjeri:

1475. Sinan-beg, gospodar Zemlje hercegove, Truhelka:II:42ʜє ne smie, cienuє verovani, rečь, obesiti, predь, zapovedamo, gde, dubrovačcem(ь),

mene voevode Sinan-begu, svemь ljudemь carevem, na Hoče (lok. jd.)ѣ = /ja/: nekoě; nema ligatura Я, ıє; ima ћ: takođe, hoćju, kućju,

građanomь; obilježava ļ kad iza dolazi u: ʌюдєʍ, Ƃоʌю, u drugim pozicijama ne može obilježiti palatalnost jer ne poznaje grafeme ıє, Я: selanomь, povelenemь, negovь

1490. Mustafa-beg (Milivojević), gospodar hercegovački, Truhelka:II:113ʜє odь iniehь ljudi, odь te ciene, miesta (gen.pl.)є nesu, zapovestь, preda me, predь, verovani, u ovehь, dubrovačceh, s

amaldarem novscem, odь sveh ljudi, od tehь, da ne može zapreti, s tacemi, nigde, od inehь ljudi, na solileh novskeh, u b(e)rateh amalda-reveh, mesto 6x: od svakoga mesta, u rečena mesta, u rečeno mesto, rečeneh, pen(e)zь, koliko gode, ustrebue, izlesti, ulesti

ʜ dio

96 Ova druga mogućnost prihvatljiva je u sklopu moga viđenja da se zapadnoštokavska dift on-gizacija zatvorenoga ẹ (prvobitnoga refl eksa jata) nije ograničila samo na taj vokal, već da se nedosljedno protegla i na vokal i, a kasnije i na e, u posebnim fonološkim uvjetima. Pritom u istočnobosanskom morfologiziranom dift onškom refl eksu treba vidjeti dift ongizaciju ranije uopćenih nastavaka palatalne varijante deklinacije, a ne pobjedu nastavaka nepalatalne dekli-nacije.

84 Lejla Nakaš

Я upotrijebljeno je samo jednom: Fajazit, inače za sekvencu /ja/ upo-trebljava ѣ: u riječi koě, i u gen. imenica izvedenih sufi ksom -ije /-ija/: primlenьě, vladanьě; ligature ıє nema; ne obilježava ļ, ń, osim u se-kvencama sa u pomoću ligature ю: ʒєʍʌє i ʒєʍʌю; κ mj. ћ u prezime-nu: Gundulikь, ali ima ћ: dođe, takođe, poći, ići, općiti, veće, odveće; o<-l zabilježeno je omegom: ɴɑρєдʜω; p mj. f: tepter, ali: Fajazit

1512. Mahmut Abdulahović (pisao Ćupelija Ajazović, pisar emina nov-skog), Truhelka:II:150ʜє tielo, svieta, biehu, sviemь, ostaliemьє meseca, verovanie, svedokь, u putničkoi kuće, u kovačkoi ulice, done-

še, leto označava kao ɑρ, ali samo u leksemi targ (roba), inače kao rь ili ir: Vi-

rbosania; nema posebnu oznaku za ļ, ń, jer nema ligatura Я, ıє; slovo ѣ ima samo dva puta i to u zamjenici ěa [jaa] i imenu Aězović; ima ж za đ: ženara meseca

1516. Skender-beg Evrenos-zade, gospodar Zemlje hercegove, Truhel-ka:II:167ʜє dubrovačciemь, dragiemь, niesteє videtiѣ = /ja/: zaěmь, ěa [jaa]; nema oznaku za ń i ļ: na znanu, zahvaluemь;

ima ћ: dođe, Gradić

1542. Hasanbalija, nazor iz Foče, Truhelka:II:178ʜє prieklono, sviemь, ostaliemь, dubrovačkiemь, niesu, mnoga lietaє mesto, mešte sebe, človekь, svedočьbu, smernonema oznake za ļ: priatela, iako ima ligaturu Я: prijazamь; ima ћ: među

U pismu Ahmed-paše, sina Hercega Stjepana, odražava se suštinski isto stanje kao u starim poveljama vlastele Kosača: slovo ѣ zadržano je na mjestu kratkoga negdašnjeg vokala, a na mjestu staroga dugoga jata nalazi se refl eks ʜє (Truhelka:II:105). To znači da je dift onška vrijednost još uvijek živa u kratkom slogu, dok je u dugom slogu došlo do defonemizacije refl ek-sa jata u pravcu dvosložne sekvence -ije-. Osim toga, u njegovim pismima ima i primjera bilježenja vokalske dužine udvajanjem vokala, što se moglo vidjeti i u poveljama vlastele Pavlovića. U kasnijim Ahmet-pašinim pismi-ma primjetan je utjecaj carigradske kancelarije. On se očituje prvenstveno u izboru grafema є kao ekvivalenta grafemu ѣ za bilježenje kratkog refl eksa jata. Međutim, ovaj manir bilježenja ne podrazumijeva ekavsku izgovor-

85Grafija

nu vrijednost. Za objašnjenje ove pojave prikladno je tumačenje A. Pece (1953:98) da pisar, nemajući na raspolaganju grafem za bilježenje fonema j, poseže za ovakvim nesvrsishodnim rješenjem. Čak tri Ahmed-pašina pisma ne poznaju nikako ligaturnoga ıє, dakle, slova koje bi najviše odgo-varalo za popunjavanje pozicije refl eksa kratkoga jata. U većini njegovih pisama slovo jat iščezava (Truhelka:II:124,134,136), ostavljajući jedini trag u ligaturi ρ+ѣ čija interpretacija može biti samo /re/ (ρѣчєɴɴєχ, тєρѣ), dok se sekvencu /ja/ radije bilježi pomoću ligaturnoga Я. Jedno Ahmed-pašino pismo poznaje primjer sa upisanim grafemom є na mjestu na kojem se mogla očekivati istočnobosanska dift ongizacija sloga -ir-. Naime, genitiv riječi vezir zabilježen je u pismu iz 1501. godine kao: вєʒєρɑ, što bi trebalo čitati ‘vezi era’ (usp. Miklosich:469). Posljednji primjer predstavlja još jednu potvrdu da bi carigradsku grafi ju є-ʜє uistinu trebalo očitavati kao je-ije. Primjeri:

1488. Ahmed-paša, Truhelka:II:105ʜє miliemь, veledraziemь, niesamь, u vašiehь rukahьѣ svědožbu, věe, prěsvetloiЯ ima samo u ličnoj zamjenici jaa, inače za /ja/ piše ѣ: priětelstvo; nema

nikako ligaturu ıє, udvaja vokale: jaa, vii, bii, věe /vjee/; ima ћ; ima ж za /dž/: svědožbu; ne obilježava ļ; ima omegu na mjestu o<-l: посɑω, ρєκɑω

1496. Ahmed-paša, Truhelka:II:124ʜє biehuє reči, vreme, veruete, vedomo, namerili, videti, predь, -svetlago, na ovoj

skupoi godine, besedi, rečenneh, eminoveh(ь), onehьʜ mnozim(ь), primorskim(ь), rumskim(ь) ѣ carěva, prěsvetlago, rěčeni, terě, teft erě (ak.pl.)Я: poglavija, prijatelju, dok slovo jat ima jedino u ligaturi ρ+ѣ, i to sa

interpretacijom /re/: teft erě [що стє Ƃнʌн вɑшє тєфтєρѣ посʌɑʌн]; poznaje grafem ıє, ali se on javlja samo nekoliko puta: u sufi ksu -ije: poklonenije, zdravije i u kopuli je; sporadično bilježi j pomoću ʜ: kadi-ine; katkad obilježava ļ, ń: ʌюƂовɴо, ʒєʍʌЯʍ i ʒєʍʌɑʍ, поκʌоɴєɴʜıє; ima κ za ć: hoke; -l: zaklel(ь) mogal(ь)

1499.c Ahmed-paša, Truhelka:II:134 (pisar Skender-beg dragoman, Truhelka 1911:121)є belomu, vremen, meseca, zlateh, bnetačkehʜ našim

86 Lejla Nakaš

Я Bajazid, sija; nema nikako slova jat; ima ıє u sufi ksu -ije: povelenijem, u kopuli: je, i u zamjenici koje; ima κ za ć: Hercegovikju

1500. Ahmed-paša, Truhelka:II:136є presvetlago, dubrovačcemь, susedomь, vsemь, obresti, vedomo, behmo,

ali je trebe, bnetačcehь, vseh(ь), meseca, veka, opovedeli, od tehi stranaʜ dobrim(ь), milim(ь), vašimь, primorskim(ь), mnozim(ь)Я prijatelem(ь), B(o)žija; ıє samo u jednom primjeru: heretisanje, inače:

znanie, ego; obilježava ļ u sekvenci sa a: үєʌЯд, ʒєʍʌЯʍ, воʌЯ, ima κ za /ć/ u prezimenu: Rastikju, Sarakovikju, Barika

1501. Ahmed-paša, Miklosich:469 (moguće da je pisar isti kao Truhelka:II:105, što, vjerovatno, znači vlastoručno)ʜє srьpьsciehь, naprieda, rieči, procienivьє inemь, mnozemь, savetь, vedomo, obresti, hoteše, вєʒєєρɑ!!! (ali: ma-

nastira)ʜ primorьskimь, dubrovačcimьѣ savětь, věruite mu, prěsvětlago, besěde, někoi, několiko, někoimЯ Bajazitь, poglavьjaa; nema nikako ıє; ne označava ļ: zemlamь, lu-

bimo; ima udvajanja: jaa, živoō; ima ћ za /ć/ i /đ/: poći, dođoše; ima omegu za o<-l: остɑвʜω

Vrijednost ligaturnog slova ıє i njegova pogodnost za obilježavanje dif-tonškog refl eksa jata najbolje je iskorištena u pismima Skender-bega Mi-hajlovića, dok je grafem ѣ kod njegovih pisara rezerviran za obilježavanje sekvence /ja/. Uz to, njegovi pisari ne poznaju ligaturu Я, pa se utjecaj Por-tine kancelarije kod njih očituje jedino u nedosljednoj dubletnoj vrijed-nosti grafema κ i г (k-ć, g-đ), jer oni, zapravo, poznaju i ћ u vrijednosti ć-đ. Pri označavanju fonema /ć/ Skender-pašin pisar uvodi i jednu grafi jsku inovaciju – nad osnovno slovo κ on dopisuje gornji dio znaka slova jat (+) da bi označio palatalnost približnu izgovoru umekšanoga k. I u pismima Skender-paše nalazi se potvrda za dift ongizaciju sloga -ir- [odь te dvje ako jednu ne namjerite cklavu (Truhelka:II:98)], ali i druge osobine u vezi sa refl eksom jata ukazuju na zapadnoštokavsku dijalekatsku podlogu kod njegovih pisara, npr: njekoga (Truhelka:II:56). Primjeri:

1478. Skender-beg Mihal-oglu, bosanski gospodar Truhelka:II:56ıє plemenitjemь, mudrjemь, našjemь, susjedomь, umjeli, hotjeli, njekogaѣ = /ja/: ěspri, priětelimь, božiě, ijuliě; nema nikako Я; ima г mj. đ:

graganinь, ali ima ћ: Radosalić(ь); ne obilježava ļ: volu, lubve

87Grafija

1486. Skender-baša, Truhelka:II:98 ıє plemenitjemь, mudrjemь, darovanjemь, injemь, našjemь, susjedomь,

za cjećь, zapovjedamь, vašjehь, odvjetь, namjerite (gl. namiriti kome što)

є preda me, videtiѣ = /ja/: ěagupom, nema nikako Я; ne obilježava ļ: priětelemь; ima ћ:

hoće, poći, tisuće; naporedo -l: poslalь i o<-l zabilježeno omegom: дошɑо, сʌɑо; neizvršeno jotovanje: zdravje

1486. Skender-baša, Truhelka:II:101 (rukopis isti kao Truhelka:II:56)ıє vjerna, vjerne, plemenitjemь, mudrjemь, vašjemь, na skorje, na caro-

vje portje, bosanskjeh, pjeneziѣ = /ja/: priězanь, priěteli; ne obilježava ļ: molu; ima ћ: većina, ali г za

đ: poge

1486. Skender-paša Fojničkom samostanu (rukopis isti kao Truhel-ka:II:56)ıє vjera, ljeto, biljegom, človjekuѣ rěč i prědьʜ hotioѣ u vrijednosti /ja/: bratě, i to bez poluglasa ispred; nema nikako Я; ne

obilježava ļ, ń; ima ћ: poći, ali г za đ: doge, o<-l zabilježeno omegom: χотʜω

Prvom krajišničkom kancelarijom u pravom smislu riječi može se sma-trati ona porodice Ishakbegovića. U početku tu se nailazi na neuravnoteže-nu sliku u pogledu obilježavanja refl eksa jata. U pismima Isa-bega Ishako-vića, na osnovu bilježenja refl eksa ligaturnim ıє u manjem broju slučajeva, može se procijeniti da je izgovorna vrijednost refl eksa jata dift onška, ili jekavska, dok grafi ja є, u većem broju slučajeva, predstavlja odraz cari-gradskih grafi jskih uzusa o kojima je već bilo govora. Postoji, pak, jedan primjer koji bi mogao svjedočiti u prilog ekavizmu: hoteo, stoga što se u ka-snijim kancelarijama, koje također stoje pod utjecajem carigradske grafi je, na mjestu refl eksa jata ispred o<-l, nailazi na grafem ʜ: hotio (Skender-paša, 1486), dio (Milivojević, 1490). Grafi ja є na tome mjestu, u više od trideset godina starijoj kancelariji prvog Ishakbegovića, može se interpretirati kao još uvijek dift onški refl eks jata zabilježen po poznatom carigradskom uzu-su, kome bi odgovarao izgovor /hoti eo/. Pisar Isa-begovog brata, Mehmeda čelebije, u pismu iz iste godine bilježi i primjere analoškog ujednačavanja morfema u pravcu palatalne varijante pridjevsko-zamjeničke deklinacije

88 Lejla Nakaš

naporedo sa nešto rjeđim primjerima u kojima se očituje i djelovanje ana-logije u suprotnom pravcu: našim : našijem, pored: drazim, dostojnim i sl., te u infi nitivnoj osnovi glagola tipa vidjeti : viditi. Sve to navodi na za-ključak da se u pismima prvih Ishakbegovića odražava dijalekatsko stanje kakvo je polovinom 15. stoljeća bilo u Zemlji Pavlovića, ali zabilježeno ne-dosljednom carigradskom grafi jom: refl eks jata još uvijek je dift ong, s po-vremenim dvosložnim alternantama u dugom slogu kao primjerima defo-nemizacije tog vokala, što je popraćeno relativno velikim brojem primjera analoškog ujednačavanja istovrsnih gramatičkih morfema sa dift ongom i e kao refl eksom jata, odnosno sa i u njihovom sastavu. U pismima Isa-bego-vih sinova, pak, nalazi se iskristalizirana carigradska grafi ja є-ʜє ovisno o tome da li je slog kratak ili dug. Primjeri:

1454. Isa-beg Ishaković, Truhelka:II:7, isti rukopis i Truhelka:II:8ıє dubrovačkjemь, vjerovani, (s) svojem(ь) ‘svojim’є hoteo, s moemь, inem(ь), vera, zadene, vredno, neveru, gde, goder, pri-

merio, momu sluze, knezu Hamze, mene voevode Esebegu, po careve zapovesti, instr.: svoemi (usp. svojem’)

ѣ dolazi samo u ligaturi ρ+ѣ (viđena u poveljama Kosača, Sankovića, v. Đorđić 1971:188, ali prisutna i u ranije u dubrovačkoj kancelariji kao i kod srpskih vladara);

ima Я: moja; obilježva ļ: ʌюдıє, сьƂʌюсть, поρоƂʌıєɴьЯ; ima κ mj. /ć/ , ali je iza ligaturno slovo: Pavlovikja, ima г mj. đ: takoger

1454.c. Mehmed-beg Ishaković (Mehmed-čelebija, sin Ishak-begov) gospodar Zemlje Pavlovića, Truhelka:II:9ıє našijemь є potrebovali, ukrepite, staremь, dobremьʜ plemenitim, dostoinimь, našimь, drazimь, vidiliѣ mudrěmьgrafem jat ima svega jednom, u riječi ʍƔдρѣʍь; ima κ mj. /ć/: Pavlovika,

opkini, moleki; ima Я: prijatelem, Andrija

1478. Esed Alija Isabegović, subaša u Foči (Truhelka 1911:6: Esebalia fi ol de Issabeg), Truhelka:II:58

ʜє zlatiehь, oviziehь, dubrovačkiemьє čoveku, zapovest, meseca, meseci, verue, predahь, gotovehь, zlatehьnema nikako slova jat, ali zato ima Я: Esebalija, moja; ne označava ļ: hi-

lada, ni ń: znane; obilježeno kao ri: privi, ali i uobičajeno rь: prьvi; ima κ za /ć/ u prezimenu: Pribčinovika, ali ima i ћ: veće

89Grafija

1483. Mehmed-baša Romanije i Zapadnim stranam (možda Isabegović) /Mehmed, po Bašagiću, bio je bosanski namjesnik 1485./ Truhelka:II:78

є reči, reč, zapovedi, napredЯ: Bajazita, nema slova jat; ima ıє: poklisarje, zdravije, koje; г za /đ/:

dogoše, κ za /ć/: Žoretik(ь), Gradik(ь)

1507-1509. Mehmed-beg Isabegović, HAZUćir.VII-1 – gospodar Zem-lje hercegove (Muvekkit, 102; Bašagić, 184)

ʜє sričaniem, naprieє susedom, u ruce, na porteʜ vidioЯ: Radoja, jaspri, nema slova jat; nema ıє: imaniemь; obilježava kao ri:

drižite; ima ћ: hućum, Milića, tuđega, iznađete; ne obilježava ļ: čelad, blude vrata; o<-l ne bilježi omegom, mada to slovo koristi naporedo sa o: dohodio, vidio

U posebnu skupinu izdvajaju se pisma čiji pisari nastoje poštovati ma-nir carigradske grafi je, ali se u njihova pisma probija jedan broj ikavizama iz njihove dijalekatske podloge. To su, uglavnom, pisma bosanskih namje-snika vezanih za Visoko ili za neka druga mjesta centralne bosanske obla-sti. Primjeri:

1484. (Visočanin) Ajaz-paša, gospodar Bosne, Truhelka:II:85ʜє dubrovačciem, plemenitiem(ь)є vedomoʜ mudrim(ь), darovanim(ь), izabranim(ь), dubrovačcimь, nikoju ‘neku’,

nikoliko ‘nekoliko’, dviЯ: Ajaz, nema nikako slova jat; nema ıє: zdravie, veselie, kopula e; κ mj.

/ć/: k vašoi velikoki, ali ima ћ za /đ/: pođe; -l: platil(ь), ali i o<-l zabilje-ženo omegom: Ƃʜω, отκƔпʜω; sudeći po liku zamjenice neki, nije isti pisar pisao dva Ajaz-pašina pisma

1481-82. (Visočanin) Ajaz-paša, gospodar Zemlje hercegove, Truhel-ka:II:74ʜє ozdravie (3.l.jd.aor.)є svemi (dat.mn.), vera, mestu, nekoe, vremena,ʜ vidinie, hotin(i)e, sa svacim, svacimi, na brodovihьЯ: Ajaz, nema nikako slova jat; jedanput ıє: svakje (nom.jd.zam.); obi-

lježava ļ: ljudemь; ima ћ za /đ/: iđe

90 Lejla Nakaš

1485.c Sulejman beg, Truhelka:II:93ʜє izabraniemьє vedomo, zapovestʜ gniv, zaprita; plemenitim, mudrim, dubrovačcimь, visocimь, vašimьѣ prěd ѣ upotrijebljeno samo jedanput i to u ligaturi ρ+ѣ, ali zato ima Я:

Jagupomь; ıє ima samo jedanput i to u ličnom imenu Sarje, u alter-naciji sa Sari, inače є pokriva vrijednosti e/je; ima ћ: pođe, nećete

Nadasve je zanimljiva pojava da dva pisama Mustafa-bega Milivoje-vića, hercegovačkog namjesnika sa sjedištem u Novom, pokazuju jednak prodor ikavizma kao u prethodno navedenim primjerima. Treće, pak, njegovo pismo priklanja se skupini koja poštuje carigradsku grafi ju (usp. Truhelka:II:113). U ovoj nedosljednosti vjerovatno se odrazila pojava da di-jalekt pisara ostavlja presudan trag u konačnom jezičkom izrazu ovakvog tipa dokumenata, ali nije isključen ni utjecaj ikavskoga pisarskog manira iz prethodne epohe. U svakom slučaju, ikavizam u pismima iz Novoga neo-bičan je stoga što već od ranih vremena tamošnji pisari refl eksu jata dodje-ljuju dosljednu grafi ju ʜє, bez obzira na dužinu sloga. Primjeri:

1489. Mustafa Milivojević (Novi)97, Truhelka:II:108ʜє sviemь, po knigahь kadiniehь, vlastelom dubrovačciemь, s Priedala,

sviedok, Stiepanьє u videne, devoiku, beše, meseca, po knjigah carevehь, obetovahь, letoʜ vrime, svidokь Я: Milivoja, koja, moja, jako, ali ima i ѣ /ja/ u potpisima svjedoka: ěa i

ě; ne obilježava ļ, ń: robinu; ima ћ: Mihočevića, kći, nađohь

149_. Mustafa Milivojević, Truhelka:II:126є voevode Hamze novskomu, zapreti, (aor.3.l.jd.) zapovest, nigde,

zapovedamьʜ gdi, mista ѣ samo u vrijednosti /ja/: ničiě; ima ћ: kuću, moćno, veće; ima o<-l zabi-

lježeno omegom: соω

1489. novski kadija, Truhelka:II:107ʜє plemenitiemь, mudriemь, darovaniemь, tiemь, čoviekь

97 Mustafa-beg predstavlja se kao sin kneza Milivoja Mihočevića, dakle, porijeklom je Bošnjak (v. Truhelka, 1911:214). Njegov otac Milivoj bio je novski amaldar, a Mustafa-begov dijak i rođak bio je Radonja Crepović (v. pismo u kom dijak najavljuje imenovanje Mustafa-bega kao krajiš-nika 20.10.1483.)

91Grafija

ʜ općiniѣ samo u vrijednosti /ja/: moě, robiě ‘roblja’; novskoj grafi ji ie na mjestu

kratkog i dugog refl eksa jata odgovara nepoznavanje ligature ıє, jer je uzrok takvoj grafi ji nepostojanje mogućnosti da se obilježi vrijed-nost j, pa i ima nekad vokalsku, a nekad konsonantsku vrijednost (usp. Peco 1953:98); ima ћ: općini

Pisma dvojice islamiziranih Bosanaca, Mahmut-paše Abogovića Hrva-ta98 i Ali-bega Vlahovića, pokazuju znatan stepen očuvanja grafema jat na mjestu staroga vokala, s tim da ima argumenata da se kod Ali-bega njegova vrijednost interpretira kao već defonemizirana sekvenca /je/. Vlahovićeva pisma sadrže, također, potvrde dift ongizacije sekvenci -ir- i -ri- kakve su zabilježene već u srednjovjekovnim bosanskim poveljama. Primjeri:

1467. Mahmut-paša Abogović Hrvat, Truhelka:II:23є mudremuʜ zapadnim, zlatihьѣ mědni, poištěte, pospěšaite, obrětu, lětaѣ iza palatala /a/ zahvalěmo, što je vrlo stara tradicija; ima κ za /ć/:

opkinomь, kemo i г za /đ/: takogere; ne označava ļ: lubi; rastavlja sku-pine suglasnika: visoi, plemenistva, dubrovečanom; nema jotovanja u kompozitama sa id-ti: najdete

1470. Ali-beg, sin Ivana Vlahovića (pisar Šišman Botić iz Jeleča), Mi-klosich:434є meseca, letoѣ svědokь, prěstojalo, hotěnьjemь, měšto, našěmь, Hrěstova, česnegěrь,

česnegěra Я za slog /ja/: jaa, ali pisar nije pod utjecajem carigradske redakcije, jer

bi upotreba jata u tom slučaju bila ograničena, osim toga ima ѣ u vri-jednosti je: u znanje i viděnje moě, voěvode, što je Botićeva grafi jska inovacija, premda poznaje ıє; imanьje, znanje, viděnje; ima κ za /ć/: opkina, buduki, Botik; -l: smilovalь, ali i o<-l zabilježeno omegom: постɑвʜω, Ƃʜω; turcizam perzijskog porijekla češnegir (Skok I:314) pretrpio je kod Vlahovića fonetsku adaptaciju: došlo je do zapadno-štokaske dift ongizacije unutar sloga ir

98 Mahmud-paša Abogović Hrvat (Bašagić, 1912:9, Truhelka, 1911:26) ili Mahmud-paša An-gel-zade, Anđelović (Imamović:231) – veliki vezir učestvovao je u osvajanju Jajca zajedno sa rumelijskim emirom Isa-begom, Mehmed-begom Minetovićem i Mihal-zade Skender-begom (Muvekkit, I:71). U orijentalnoj književnosti poznat je pod pjesničkim imenom Adni.

92 Lejla Nakaš

1470. Ali-beg Vlahović i Hamza-beg, Miklosich:435є letoѣ čestitěm, člověka, dvěma, zapověděno, negověhь, carevěmь, trěbu-

je, porteněh vratěh, prědь, prědaše, obědve, ověmь, potrěbu, poslě, česnegěrь,

Я za slog /ja/: Ajaz; ѣ ima vrijednost /je/ i u drugim prilikama, osim na mjestu refl eksa jata, npr. koě (nom.jd.s.r.), iědna, gl. kopula (3.l.jd. je) bilježena je tim slovom i, naporedo, ligaturnim ıє: postave koě je postavio, ali vrijednost slova ѣ može biti i j: ěerь, ěestь; pisar je, sudeći po grafi ji, kao i u prethodnom pismu, Šišman Botić; obilježava ļ u sekvenci sa u: ʌюдʜ, ali inače ne: z dobromь volomь, leto – vjerovat-no treba čitati ‘ljeto’ jer nema oznaku za ļ; ima г za /đ/: megi, megju; doide; -l>o poslao

1468.c Ali-beg (Vlahović)99, Miklosich:484ʜє darovaniemьѣ mudrěmь, plemenitěmь, općině, ka mně, prěporučeni, Aliběgaѣ dolazi i u vrijednosti /ja/: ěa, radoě; nema ligaturnih slova Я, ıє; ima ћ; tekst počinje znakom križa

U jednom dijelu pisama iz ovog perioda nailazi se na takvu grafi ju koja bi se mogla interpretirati kao ekavizam s obzirom na činjenicu da se u nji-ma i dugi i kratki slog razrješava na isti način, tj. da se grafi ja ʜє nikako ne javlja. Zanimljivo je da є na mjestu nekadašnjeg vokala jat dosljedno bilježi čak i Radonja, dijak Hamza-bega, hercegovačkog sandžakbega. Njegovu grafi ju Petar Đorđić ocijenio je kao tipično bosansku na osnovu upotrebe slova ћ za /ć/, /đ/, a ne к, г (1971:166), ali je na osnovu bilježenja slova Я na-poredo sa ѣ za slog /ja/, variranja u označavanju fonema /ļ/: κρɑʌЯ i κρɑʌɑ, uz osnovnu osobinu – є na mjestu jata autor zaključio da je u Radonjinom slučaju riječ o bosansko-raškoj grafi ji (1971:167). Jedino odstupanje, prema Đorđiću, odnosilo bi se upravo na Radonjin “ekavizam”, jer što je za pisare kod turskih upravljača trebala biti samo “primjesa” u okviru pretežno ije-kavskog bilježenja, kod ovog pisara je pravilo. Međutim, za tumačenje ove

99 Nezirović smatra da je ovo sin Isa-bega Ishakovića (2004:43). Ali-beg se sasvim jasno predstav-lja kao gospodar Zemlje Pavlovića pa je logično zaključiti da pripada porodici potomaka Ishak-bega. Međutim, pismo se po grafi jskim osobinama može svrstati samo sa onima koja su pisali islamizirani domaći ljudi, a ne uklapa se sa ostalim pismima spomenute porodice. Naravno, za takve je osobine pisma morao biti zaslužan pisar domaćega porijekla. Ali hipotetički govoreći, mogao bi adresant biti i neki drugi Ali-beg, potomak bosanskoga plemstva, naročito po tome što tekst počinje znakom križa i što sam sadržaj pisma upućuje na tradiciju stare bosanske vlastele da na dan sv. Vlaha šalje svoje umjetnike u Dubrovnik.

93Grafija

pojave veliku važnost ima činjenica da se slovu jat u većini kancelarija do-dijelila samo jedna vrijednost – /ja/ pa je stoga problem bilježenja refl eksa staroga vokala jat ostao otvoren. Može se pretpostaviti da je u prvo vrijeme na osvojenoj teritoriji još uvijek bilo područja u kojima je refl eks jata bio dift ong neovisno o tome da li je slog dug ili kratak, te je zapisivan slovom namijenjenim vokalu najbliže izgovorne vrijednosti. Takav zaključak mo-guć je na temelju pojave da većina drugih pisara ovog razdoblja bira grafi ju є na mjestu refl eksa kratkoga jata,100 onosno ʜє na mjestu gdje je refl eks dugoga jata već defonemiziran u vidu dvosložne sekvence. Primjeri:

1472. Hamza-beg (pisar Radonja dijak), Truhelka:II:32є verovani, zapovedь, Stepan, dubrovačcehь, pred, svedočastvo, videti,

videvše, razumevše, na Hoče; povelenemь, va letoʜ s visućimi, u ruciѣ = /ja/: kamenьě, diěkь; ima ћ: tisuć, dođoše; nema Я ni ıє; ne obilježava

/ń/: Radona

1505-1506. Sulejman-baša, gospodar romanijski, Truhelka:II:143є razumesmo, romaniiskemь, plemenitem(ь), mudrem(ь), počtenem(ь),

dostoinem(ь), nekoliko rečЯ: Jaketa; nema slova ѣ; ıє upotrijebljeno svega jedanput: zdravje; ʜ za

j: romaniiski; isključivo κ za /ć/: Radulinovik, г za /đ/: doge, graganin

Pojedina pisma su kratka pa ne obuhvataju raznovrsne primjere za-mjene staroga jata, ali se za njih, unatoč odsustvu primjera sa grafi jom ʜє, može pretpostaviti djelovanje osnovnih principa grafi je ranoga razdoblja. Takav slučaj predstavlja pismo napisano u Sarajevu, u kancelariji Jahja-be-ga. Primjeri:

1491. Jahja-baša [Jachibeg sanzachus in Verchbossania] Truhelka:II:115є zapovedelaѣ prěporučenѣ samo u ligaturi ρ+ѣ; Я: Jahija; o<-l zabilježeno omegom: вʜдɑω, ne-

izvršeno jotovanje: zdravьe, najde

100 Nažalost, zbog nesavršenosti ovakve grafi je, ne može se sa sigurnošću tvrditi da li є u kratkom slogu treba interpretirati kao dift ong /i e/ ili kao već defonemiziranu sekvencu sa sonantom /je/. U prilog ovoj posljednjoj mogućnosti ide podatak da se grafi ja є-ʜє nalazi čak i u tre-binjskim pismima iz 17. stoljeća (usp. Peco, 1953:98), dakle, na području gdje je njena sigurna interpretacija je-ije.

94 Lejla Nakaš

Samo mali broj pisama ukazuje na ekavizam u koji ne može biti sum-nje, prema grafi jskom obilježju da slovo ѣ dolazi na mjesto vokala e:

1511. Feriz-beg, gospodar bosanski, Truhelka:II:147є lepo, predь, meseca, dubrovničkemь, vašemь (dat.mn.)ѣ = /e/: vsakě (gen.jd.ž.r.); Я: prijatelu; nema ıє: znanie; ima ћ: dećerja

‘decembra’,

1505-12. Feriz-beg, Truhelka:II:151є beste, lepo, meseca, našemь, drazemь, susedomь, izьbranem(ь),

dubrovničkem(ь), zapovete, potrebeѣ věrovaniѣ = /e/: erě ‘jere’; г za /đ/: doge, κ za /ć/ (u prezimenu), ali ima i ћ: moćno

1489. Hadži-beg, gospodar Hercegovine, Truhelka:II:112є mesto, mudremь, plemenitemь, dostoinemь, srьčanemь,

dubrovačcemь, veledrazemь, svehь, inehь, predь, trebue, novьskehьѣ = /e/: Hažiběga; Я prijazьnь; ıє: pozdravlenije, svoje; ima ћ: Pribisalića,

pomoćь, o<-l zabilježeno omegom: остɑвʜω

Nasuprot “ekavskim” pismima stoji samo jedno u kojem se na mjestu starog jata nalazi dosljedno ikavski refl eks. Napisano je u Carigradu, ali je u njemu znatan utjecaj latinice: pisar obilježava /ń/, /ļ/ kombinacijom гɴ (po gnem), гʌ (vogla), zatim, // kao ɑρ (potvargenie), uz neobičan redoslijed enklitika (potrudio se sam, kako vi će poklisar kazati). Primjeri:

15. st. Ferhat-aga, u Carigradu, Truhelka:II:133 ʜ napridak, viditi, štogodirьıє: jer, ali radije koristi ʜє: koie; nema Я, već koristi ʜɑ; κ/г za ć/đ: Pucikь,

doge, ali ima i ћ: neće; o<-l zabilježeno omegom: ʍогɑω

Prisustvo obilježja carigradske kancelarije svodi se na upotrebu κ i г za /ć/ i /đ/, dok se karakteristike koje upućuju na latinični utjecaj u ovom pr-vom razdoblju mogu pronaći još samo u jednom pismu Gazi Husrev-bega (v. Ljubić:21).

Od šest Gazi Husrev-begovih pisama, koliko ih ima u našem korpusu, tri su kancelarijski prijepisi. Dva ‘pisma’ koja se nalaze u Šibenskom zbor-niku u Arhivu HAZU (IId106 f.2r. i f.11) nisu originali, već ispisi kancelara šibeničkog kneza Andrije Grita.101 Konačno, i Gazi Husrev-begovo pismo

101 Prvi (f.2r), tekst Gazi Husrev-begovog pisma upućenog Porti 1531. godine, predstavlja kance-larijski slavenski prijevod latinske verzije ugovora, na kome izričito piše da ga je složio i istu-

95Grafija

objavljeno kod A. Ivića jeste “kopija originalnog pisma” (1913:93), koja se čuva u Budimpešti (M. kir. Orszagos leveltar, odjel Lymbus).

Interesantno je to da u pomenutom tekstu f.2.r Šibenskog zbornika ima nešto ijekavizama, pored uglavnom ikavskog refl eksa. Pritom nije izvjesno da ijekavizmi odražavaju utjecaj prijedloška (koji, uostalom, i nije slaven-ski, ali hipotetično bi se moglo uzeti da je za pisara postojala mogućnost uvida u dijelove slavenske verzije ugovora), jer u posljednjem odjeljku tek-sta, u kojem se pisar predstavlja, stoji riječ zapovied. Moguće je, pak, da se u toj riječi ogleda dubrovački utjecaj, jer je ovaj njen lik potencijalni kance-larijski leksički ijekavizam. S druge strane, imajući u vidu da su štokavska obilježja zastupljena u oba teksta iz Šibenskog zbornika, najvjerovatnije se radi o dubrovačkom porijeklu pisara, ili o utjecaju dubrovačke kancelarij-ske škole na njega.

Originale, na osnovu kojih možemo govoriti o obilježjima grafi je i je-zika Gazi Husrev-begove kancelarije, predstavljaju dva pisma upućena u Veneciju (v. Traljić 1987:18-20) i pismo koje se čuva u Arhivu HAZUćir.VI-1 (v. Ljubić:21). Primjeri:

1531. Gazi Husrev-beg, Archivio di Stato, Venezia, Racolta di docu-menti slavi. Buste unica (Traljić, 1987:19, 20), oba pisma istim rukopi-som:ʜє uviekьє sagreši, susedu, grehe, svetlomu‘є u Spletu, leta ʜ splitcki Я: prijatelь; nema nikako slova jat; ıє izgleda kao dva jezičcem spojena slova є: dugovanьje, ali radije iza vokala i na početku riječi koristi є; o<-l uglavnom je zabilježeno omegom: Ƃɑɴдʜжɑω, посɑω, ʍωƂєɴƔ κɴʜгƔ; ne obilježava ļ: molu, knigu; za j koristi i ʜ: voivode, Duima, vašoi, sto-ga, možda, i zdravie treba čitati /zdravje/; sporadično razbija inicijalnu skupinu suglasnika: zdiravje, damalaciskomu; jedanput o mj. u: Morat; ima ћ: pođe

mačio hrvatske knjige pisac, Dominig’ Zavorović, iz pisma sekretara Ivana Macarolića, pisca gospodina Mikule Tarvižana, providitura sve Dalmacije. Taj dokument iz Šibenskog zbornika objavljen je i u knjizi Vojislava Bogićevića (1975:106). Drugi (f.11), tekst pisma upućenog šiben-skom providuru 1533. godine, jeste također hrvatski prijevod Dominika Zavorovića, iz latin-skih knjiga tajnika mletačkog providura, ali se iz uvodnih riječi “pismo izeto iz knjiga turscih’” vidi da je originalno pismo bilo na turskom jeziku. M. Nezirović (2004:94), pozivajući se na Mošina i Traljića (1956:107), kaže da se u Šibenskom zborniku HAZU nalaze dva Gazi Husrev-begova pisma. Međutim, on previđa da je, ustvari, riječ o zborniku kancelarijskih prijepisa i prijevoda.

96 Lejla Nakaš

1537. Gazi Husrev-beg, bosanski sandžakbeg, HAZUćir.VI-1, Ljubić:21ʜ prisvitlomu, posikal, vidit(i) latinički utjecaj: с /s/ za s i š (ali ima i ш): Sibenika, ʒ za z i ž: darzave, – ar; ц = c-č: casti, ali ima ћ; *dj>j: rojak; -l: posikal, ali i ubio; jedan-put razbija inicijalnu skupinu suglasnika: benetackomu; ѣ ima isključi-vo vrijednost j: ěest, po izgledu jedva da se razlikuje od d (razlika je u tome što je д koso, a ѣ uspravljeno), a samo jednom je napisano kako treba (u riječi roěak); ima ю, ali nema Я niti ıє; nema poluglasa; nema χ: Usrem-bega

Na osnovu prethodno izloženih grafi jskih osobitosti u prvih stotinu go-dina turske vlasti, dâ se zaključiti da je najbitnija odlika tursko-slavenskih kancelarija način na koji je obilježavan refl eks jata. Popunjavanje njegove pozicije grafemima є/ıє, odnosno kombinacijom grafema ʜє, te izbjegava-nje slova jat u vrijednosti posebnog vokala predstavlja grafi jsko obilježje po kojem se ove kancelarije prepoznaju. Tačno je da je u istočnoj, srpskoj, verziji interpretacija grafi je koja se tiče refl eksa jata opravdano ekavska, međutim, za srbijanske pisare karakteristična je stalna i nepokolebljiva intencija podržavanja staroslavenske tradicije. Tim pisarima ekavizmi se mogu samo “omaknuti”, a nikako se ne može reći da je postojala namje-ra bilježenja onovremenog stvarnog izgovora na njihovom dijalekatskom području. Za razliku od ovih, pisari tursko-slavenske kancelarije ne teže tradicionalnoj gramatičko-pravopisnoj pravilnosti. Njihov izbor grafi je є/ıє-ʜє, umjesto slova jat u vokalskoj vrijednosti, prije je bio odraz namjere da se zabilježi stvaran izgovor jednim, u osnovi, za tu priliku neuređenim pismom. Pritom refl eks jata na dijalekatskom području koje je osvojeno do polovine 15. stoljeća pokazuje previranja: od stvarnog ekavizma u odre-đenim prozodijskim i fonetskim uvjetima (npr. kratki slog, pozicija iza kons.+r i sl.) do produženog trajanja dift onškog refl eksa jata (bilo u svim pozicijama, bilo samo u kratkom slogu) te, konačno, do njegove defonemi-zacije u vidu stvarnog ijekavizma.

Zanimljivo je da dubrovački pisar Maroje Ptičić (1470) i pisar Gazi Hu-srev-bega (1531) imaju vrlo sličan rukopis: manji raspon izduženja i uvijeni, ali uspravno-paralelni potezi; slova se dodiruju kao da je u pitanju uvezani tip, ali nije. Uza sve to, dubrovački pisar Maroje Ptičić (v. Đorđić 1971:435) ima, također, za refl eks jata grafi ju є-ʜє: dubrovačciem / meseca (pritom je є na mjestu refl eksa jata, možda, rezultat dosljednog prepisivanja, ukoliko nije carev list napisan turskim jezikom). Upotreba grafi je є-ʜє kod dubro-vačkoga pisara mogla bi značiti da je talas ovog manira mnogo veći i da

97Grafija

prelazi okvire djelovanja slavensko-turske kancelarije, tj. mogla bi to biti opća moda, ali, vjerovatno, s ishodištem u turskim slavenskim kancelari-jama.102 Uzme li se u obzir da je navedena pojava u dubrovačkoj kancelariji sasvim izuzetna, vjerodostojnije je pretpostaviti da su “ekavizmi” posljedi-ca utjecaja prijedloška, tj. grafi jskih odlika originalnoga pisma iz Portine slavenske kancelarije.

Za carigradsku kancelariju, kao i za kancelarije namjesnika koje sto-je pod njenim utjecajem, vezane su još dvije grafi jske pojave koje se prije tiču estetskog izgleda teksta nego pravopisa. Prvo, pisari umjesto da pišu poluglas, nad posljednji suglasnik u riječi stavljaju nadredni znak nalik na titlu. Drugo, pisari često koriste tehniku skraćivanja putem nadrednih slo-va koja kad se nalaze nad nekim vokalom podrazumijevaju njegovo po-novljeno čitanje, naime, ispred i iza slova koje zauzima nadrednu poziciju. Na ovaj način štedi se prostor, ali se, također, jednostavnije postiže verti-kalna ravnina redova u nizu. Karakterističan estetski dojam povezan je i sa nadrednim slovima, koja se mogu ispisati čak tri jedno nad drugim, i izvijenim titlama.

Pisari tog vremena imali su običaj započinjati pismo dvjema paralel-nim zavijenim crtama )). Ovakav znak mogao je biti ekvivalent znaku kri-ža kojim su počinjale bosanske povelje, čiji trag nalazimo u pismu Ali-bega (gospodara Zemlje Pavlovića) upućenom Dubrovčanima 1468. Znak križa, doduše, zamjenjivao je invokaciju “U ime Boga”, dok znak koji koristi ca-rigradska kancelarija, možda, predstavlja dva arapska slova r, što bi moglo simbolizirati islamsku invokaciju koja je uvijek popraćena Božijim imeni-ma Rahman i Rahim. Istina, ponekad su nad tim crtama stajale tačke, što bi predstavljalo dva arapska slova z, ali je taj znak neprozirnog značenja.

Morfologija slova u prvom stoljeću osmanske vladavine po svemu od-govara klasičnoj diplomatskoj minuskuli kakva je poznata u srednjovje-kovnoj Bosni od logofeta Vlada i Tomaša Lušca, a koja je svoje zlatno doba imala u dubrovačkoj kancelariji od kraja 14. i tokom 15. stoljeća, dok su najraniji sačuvani spomenici na tom pismu vezani za srpsku srednjovje-kovnu državu.

Sa klasičnom diplomatskom minuskulom podudaraju se dubletni obli-ci slova в i т kakvi su zastupljeni, npr. u kancelariji Gazi Husrev-bega. Takav ukrasni oblik slova т zabilježen je kod logofeta Vlada u Tvrtkovoj povelji iz

102 U korpusu za usporedbu našla sam još dva prijepisa gdje dubrovački pisari imaju primjere grafi je є-ʜє na mjestu refl eksa jata: мʜстєχ, по Ƃосɴє ʜ по свєχ ʜɴєχ, Ƃєжє, ʒɑдєɴє, po-red obilježja koja su vezana za dubrovačke zapadnoštokavske crte, poput >uo duog, duožnik, ir>ěr: testier, ri>rě: carěna (Tr.II:6/1442, Tr.II:144/1506).

98 Lejla Nakaš

1382. (1.r. i 14.r.), a za to slovo drži se da je odlika istočne varijante ovoga grafi jskog sistema (Đorđić 1971:168). Jednako tako i dubletni oblici slova в, д, с pripadaju grafi jskim specifi čnostima klasične diplomatske minuskule, zastupljenim i u Dubrovniku i u Srbiji, a, također, i na dvoru prvoga bosan-skog kralja. Distribucija ukrasnih dubletnih oblika slova vezana je, obično, za inicijalni položaj u riječi. Izvan te pozicije, dakle, po drugačijim pravi-lima, postavljeni su ukrasni oblici slova т i с. Naime, dubletni oblik slova т pojavljuje se u sredini riječi, dok je dubletno с, koje dopire do spoljašnjih linija četverolinijskog sistema, rezervirano za poziciju u kojoj je sljedeći grafem samo onaj koji se ispisuje u prostoru unutrašnjih dviju linija četve-rolinijskog sistema. Moguće kombinacije ukrasnoga с /s/ i drugog grafema su: Сгп, Сп, Св, Сκ, Сʜ, Сʌ, Сʍ. Upotreba omege vezana je za vrlo staru tra-diciju: ovo slovo ispisuje se za prijedlog od, pri čemu slovo д ima nadrednu poziciju. S druge strane, omega se može pojavljivati i kao dubletno slovo za vokal o, vezano za inicijalnu poziciju u riječi. Pojavljivanje ovog slova u fi -nalnoj poziciji karakteristično je pretežno za dubrovačke kasnosrednjovje-kovne povelje, ali i za grafi ju hercegovačke vlastele. Zapravo, fi nalna omega predstavlja uzus kojim se odlikuju kancelarije što su nastojale posebnim grafi jskim znakom zabilježiti refl eks -l>o.

Klasičnoj minuskuli odgovara i upotreba posebnog ligaturnog slova ρ+ѣ koje može biti interpretirano i kao /rje/ i kao /re/, u zavisnosti od re-fl eksa jata u drugim pozicijama kod jednog pisara. Pritom, slučaj da po-jedini pisari upotrebljavaju ovaj grafi jski znak na mjestu kombinacije r sa iskonskim e, može ukazivati na utjecaj raške tradicije, pogotovu onda kada u pismu slovo jat ne postoji izvan navedene grafi jske kombinacije.

Osim toga, kod pojedinih pisara pojavljuju se i druge specifi čnosti ve-zane za istočnu verziju, kao upotreba к za /ć/ i г za /đ/, ili, pak, grafi jske osobitosti poput dvostruke varije nad završnim vokalima u riječi ь.

Kao inventivne crte turske slavenske kancelarije mogu se izdvojiti po-stojanje većeg broja različitih nadrednih slova, te pojava da se ona nižu jed-no nad drugim, kao i pojavljivanje inicijalinih slova posebne morfologije, poput м i в. Ovo drugo slovo, međutim, pokazuje se i unutar riječi, ali ne bilo koje, već one kojom se oslovljava adresat: gospostvu (usp. Traljić:19).

99Grafija

m m v v

Jedna osobitost koja se tiče morfologije ligaturnog slova ıє pojavljuje se kod Gazi Husrev-begovog pisara: izduženi i povećani oblik slova є, koje je u diplomatskoj minuskuli na prostoru srpske srednjovjekovne države imalo vrijednost /je/ (Đorđić 1971:177), kod ovog pisara ima tu vrijednost u udvojenom obliku , sa jednom vertikalnom crtom preko vodoravne spone дƔгɑвɑɴьєєєє.

Rukopis ovog pisara pokazuje odstupanja od klasičnih oblika i u pri-mjerima drugih slova: ц ima oblik kakav do tog vremena nije zabilježen , a uz to mu je pripisana vrijednost dvaju fonema /c/ i /č/; slovo jat ima alter-nativni oblik kod kojega je poprečna linija potpisana ispod slova ; slovo д dolazi u obliku za koji se smatralo da je svojstven mađarskoj kancelariji

(Đorđić 1971:171), slovo ɴ nalazi se u obliku koji je karakterističan za zapadni brzopis poljičkoga područja (Đorđić 1971:175); slovo Ƃ dolazi u izduženom obliku kakav se pojavljivao u diplomatskom brzopisu u bosan-skoj srednjovjekovnoj državi (Đorđić 1971:157), a kasnije i u Poljicima (usp. Đorđić 1971:177) ; i slovo ρ ima bosanski uglati oblik .

Od općeg dojma podudarnosti sa oblicima klasične minuskule odstupa još i pismo Ali-bega, gospodara Zemlje Pavlovića. Kod njegovog pisara na-lazi se bosanski četvrtasti oblik slova ρ (Đorđić 1971:135) , kao i bosan-sko slovo ж (Đorđić 1971:173-174) sa vodoravnom poprečnom crtom .

Na kraju treba još jednom istaknuti prepoznatljiva obilježja kancelarija prvog razdoblja. Njihova glavna karakteristika jeste premoć grafi je є-ʜє na mjestu nekadašnjeg jata, te ograničavanje uloge grafema jat na obilježa-vanje sekvence ja. Specifi čnost kancelarija u prvom stoljeću turske uprave u Bosni i Hercegovini ogleda se i u održavanju grafi jskih uzusa Portine slavenske kancelarije zasnovanih na mješavini bosansko-raške grafi je: ѣ, Я = /ja/; ћ, κ = /ć/; ћ, г = /đ/; ʌɑ, ʌЯ = /ļa/; ɴɑ, ɴЯ = /ńa/; vok.+є, ıє = /je/.

100 Lejla Nakaš

Naj

star

ije k

ance

lari

je

1454

.Is

a-be

gA

li-be

g14

68.

Ahm

ed-

paša

H

erce

g-za

de

Meh

med

-be

g Is

abeg

ović

VII-1

1507

-09.

1475

. Sin

an-

beg

(Tr.I

I:42)

Sken

der-

baša

(Tr.I

I:56)

Gaz

i H

usre

v-be

g (V

enec

ija)

Gaz

i H

usre

v-be

gći

r. VI

-1

Sule

jman

14

85.

Jahj

a-ba

ša14

91.

Feriz

-be

g15

05-

1512

. SA

Mah

mut

A

bdul

ahov

ić

(pis

ar

Aja

zovi

ć)

1512

.

a

b c( )

č ć

( )

d

e

101Grafija

1454

.Is

a-be

gA

li-be

g14

68.

Ahm

ed-

paša

H

erce

g-za

de

Meh

med

-be

g Is

abeg

ović

VII-1

1507

-09.

1475

. Sin

an-

beg

(Tr.I

I:42)

Sken

der-

baša

(Tr.I

I:56)

Gaz

i H

usre

v-be

g (V

enec

ija)

Gaz

i H

usre

v-be

gći

r. VI

-1

Sule

jman

14

85.

Jahj

a-ba

ša14

91.

Feriz

-be

g15

05-

1512

. SA

Mah

mut

A

bdul

ahov

ić

(pis

ar

Aja

zovi

ć)

1512

.

f/

/( )

( )

g h

/( )

i

j/

//

/

=i

ja ju( )

( )

je/

/

( )

102 Lejla Nakaš

1454

.Is

a-be

gA

li-be

g14

68.

Ahm

ed-

paša

H

erce

g-za

de

Meh

med

-be

g Is

abeg

ović

VII-1

1507

-09.

1475

. Sin

an-

beg

(Tr.I

I:42)

Sken

der-

baša

(Tr.I

I:56)

Gaz

i H

usre

v-be

g (V

enec

ija)

Gaz

i H

usre

v-be

gći

r. VI

-1

Sule

jman

14

85.

Jahj

a-ba

ša14

91.

Feriz

-be

g15

05-

1512

. SA

Mah

mut

A

bdul

ahov

ić

(pis

ar

Aja

zovi

ć)

1512

.

k

l m

n

od/

omeg

a

o p

r

103Grafija

1454

.Is

a-be

gA

li-be

g14

68.

Ahm

ed-

paša

H

erce

g-za

de

Meh

med

-be

g Is

abeg

ović

VII-1

1507

-09.

1475

. Sin

an-

beg

(Tr.I

I:42)

Sken

der-

baša

(Tr.I

I:56)

Gaz

i H

usre

v-be

g (V

enec

ija)

Gaz

i H

usre

v-be

gći

r. VI

-1

Sule

jman

14

85.

Jahj

a-ba

ša14

91.

Feriz

-be

g15

05-

1512

. SA

Mah

mut

A

bdul

ahov

ić

(pis

ar

Aja

zovi

ć)

1512

.

r+ě

//

//

( )( )

s

š ʆ( )

//

t

u

v

104 Lejla Nakaš

1454

.Is

a-be

gA

li-be

g14

68.

Ahm

ed-

paša

H

erce

g-za

de

Meh

med

-be

g Is

abeg

ović

VII-1

1507

-09.

1475

. Sin

an-

beg

(Tr.I

I:42)

Sken

der-

baša

(Tr.I

I:56)

Gaz

i H

usre

v-be

g (V

enec

ija)

Gaz

i H

usre

v-be

gći

r. VI

-1

Sule

jman

14

85.

Jahj

a-ba

ša14

91.

Feriz

-be

g15

05-

1512

. SA

Mah

mut

A

bdul

ahov

ić

(pis

ar

Aja

zovi

ć)

1512

.

z

ž

ь nad

red

na s

lova

105Grafija

Grafi je drugoga razdoblja: od polovine 16. do kraja 18. stoljeća

Kliške kancelarijePrve krajiške kancelarije sa regionalnim inovacijama u grafi jskom siste-mu pojavljuju se polovinom 16. stoljeća. Najznačajnija od njih, koja ujedno označava prijelom između dva razdoblja, jeste kancelarija Ferhata Sokolo-vića, kliškog sandžak-bega.

Na osnovu analize rukopisā uočava se da je u Ferhat-begovom krugu u to vrijeme djelovalo devet pisara. Tri su se otkrila i svojim imenima Džafer-beg, Sinan-vojvoda i Nasuf-ćehaja.

Džafer-beg – potpisao se na jednom od svojih vlastoručnih pisama ćiri-licom (HAZUćir.VI-10), dok na drugom nema potpisa, ali je prepoznatljiv njegov rukopis (HAZUćir.VI-2). Džafer-beg, nećak kliškog sandžakbega, predstavio se i još jednim pismom koje je u njegovo ime, sudeći po rukopi-su, pisao neko drugi (HAZUćir.VI-13), tačnije, jedan od pisara koji su radili za Ferhat-bega (HAZUćir.VI-12).

Džafer-begov pečat i potpis

Nasuf-ćehaja – potpisao je svoje vlastoručno pismo upućeno Fabiju Ka-nalu bosančicom. Njegov kitnjasti brzopis po duktusu se ugleda na mletač-ku latinicu tog vremena. Zaista, po riječima A Spalato, napisanim na adresi latinicom, istom sigurnošću i vrstom poteza, vidimo da je Nasuf-ćehaja podjednako vješto pisao i latinicu (HAZUćir.VI-8). Interesantno je, među-tim, da na njegovu bosančicu nisu utjecali grafi jski uzusi karakteristični za latinicu. Tako npr. u njegovom pismu nema obilježavanja slogotvornoga r kao ɑρ, niti dvostruke uloge grafema ц, с i ʒ.

106 Lejla Nakaš

Potpis Nasuf-ćehaje

Sinan-vojvoda – predstavio se, u vlastitom pismu Fabiju Kanalu, kao ambasador Malkoč-bega, prethodnika Ferhat-bega Sokolovića na položaju kliškog namjesnika. Njegovom rukom napisana su pisma HAZUćir.VI-3, HAZUćir.VI-4, HAZUćir.VI-11.

Kod ova tri pisara pojavljuje se karakteristična regionalna osobina bo-saničke grafi je po kojoj su kliške kancelarije prepoznatljive: odvojeno obilje-žavanje ligature u kombinacijama s grafemima za vokale a i u, što je dovelo do osamostaljivanja toga grafi jskog znaka kao zasebnoga grafema. Zapravo, ligaturna spona lučnog oblika sa jezičkom poprimila je vrijednost fonema /j/, ali ona sasvim nalikuje slovu є pa su je priređivači transliteriranih zbirki i prenosili u tom obliku. S obzirom na istovjetnost morfologije slova є i na-vedene grafi jske oznake ⊦, može se zaključiti da je i kod pisara s kliškog po-dručja došlo do izjednačenja dvaju grafi jskih simbola. Na osnovu specifi č-nih slučajeva otkrivenih u pojedinim rukopisima, geneza ove pojave može se opisati kao postepeno osamostaljenje prvog dijela nekadašnje ligaturne oznake ю, koja je i sama jedno vrijeme imala vrijednost samo jednog fone-ma /j/, te se pojavljivala zajedno sa grafemima ɑ i Ɣ. Kružić, koji je ostatak nekadašnjeg slova o, sve više je degenerirao dok se nije sasvim izgubio.

Nasuf-ćehaja, 1558.

Sinan-vojvoda, 1558.

Mustafaga kliški, posljednje decenije 17. st.

Obilježavanje vrijednosti /ju/ u kliškim pismima

Džafer-beg, 1558. Mustafaga kliški, 17. st.

Obilježavanje vrijednosti /ja/ u kliškim pismima

107Grafija

Jedan od dokaza za takvu genezu grafi jskog simbola za /j/ očituje se u situacijama kada pisar koristi grafem ѣ u vrijednosti fonema /j/, ali sekven-cu /ju/ radije bilježi kombinacijom єƔ (usp. Sinan vojvoda).

є=/j/103: HAZUćir.VI-7 (Ljubić:11), HAZUćir.VI-10 (Ljubić:14), HAZUćir.VI-2 (Ljubić:6), HAZUćir.VI-25.

ѣ=/j/: HAZUćir.VI-14 (Ljubić, 18), HAZUćir.VI-7 (Ljubić:11), HAZUćir.VI-4 (Ljubić:8), HAZUćir.VI-5 (Ljubić:9), HAZUćir.VI-8 (Ljubić:12), HAZUćir.VI-11 (Ljubić:15), HAZUćir.VI-14 (Ljubić:18); Desnica:281 (Glamoč, 1682); HAZUćir.X-8a (Lopašić:14); Valt.4, 5, 9, 12, 14, 15, 16, 17, 19, 29, 31, 34, 40, 41, 44, 46, 48, 49, 50, 52, 55, 56, 57, 74, 76, 77, 78, 79, 80, 85, 86, 87, 90, 92, 94, 95, 96, 102, 103, 104, 105, 106, 108, 109, 110, 112, 124, 126, 127, 129, 130, 135, 136, 139, 140, 141, 143, 151, 152, 149, 166, 168, 174, 175, 178, 184, 185, 192, 193.

Upotreba slova ѣ u vrijednosti /j/ karakteristična je i općenito za Dal-maciju, ali naročito za poljičku oblast, gdje se to slovo najduže i održalo (Đorđić 1971:179). U kliškoj oblasti udaljenijoj od Poljica (Livno, Konjic, Vakuf)104 bosanski pisari koriste ʜ u dvojnoj vrijednosti /i /, odnosno /j /:

iaci HAZUćir.VI-12 (Livno, 1558, Ljubić:16), ia Ćorović:6 (Livno,1751) HAZUćir. X-124 (Vakuf, 1870), Valt.136 (Konjic, 1642), ie HAZUćir.VI-13 (Livno, 1558, Ljubić:17), kaimeka-ma HAZUćir.X-125 (Vakuf, 1870), iednu HAZUćir.VI-12 (Livno, 1558, Ljubić, 16), ćeha-iu, koioi, zdraviu HAZUćir.VI-12, VI-13 (Livno, 1558).

Pojedini pisari ostavljaju mogućnost da inicijalno є i є iza vokala vrije-di kao /je/, ali koriste ѣ=/j/ u drugim pozicijama (Valt.35, 143, 183).

Ligaturu Я imaju: HAZUćir.VI-25 (Klis, kraj 17. st.), Strohal:4 i Stro-hal:5 (Glamoč, prva pol. 18. stoljeća), a u njenom sastavu prepoznatljiv je lučni oblik po ugledu na slovo є.

Zanimljivo je to da su pisari kliških kancelarija gotovo sasvim izbacili grafem Щ iz upotrebe, pa radije zasebno obilježavaju svaku fonemsku vri-jednost, i to pretežno kombinacijom шгп, iako se na ovom području oče-kuje šćakavizam. Pojava grafi je шћ zapažena je sredinom 16. stoljeća samo kod jednoga pisara (Sinan-vojvoda). Kasnije je grafi ja шћ frekventnija, ali ne nadvladava primjere sa zabilježenim шгп:

103 Ovakva grafi ja pojavljuje se kasnije i u Krupi, u tri pisma istim rukopisom iz 1696. godine: HAZUćir.X-34, X-35, X-44, Vakufu, u pismu HAZUćir.X-140 (1738), također i u Hercegovini (Trebinje i Stolac): Truhelka br. XX (1714) , XXIII (171_), XXVIII (1757) i XXXII i Kovačić br. VII (169_), ali je njeno izvorište u kliškoj oblasti.

104 Vakuf je, istina, u ovo vrijeme pripadao Bosanskom sandžaku, ali je u početku ovaj grad bio u sastavu Kliškog sandžaka, pa stoga i jeste moguće da se u tom kraju pojavljuju grafi jske osobine kakve se nalaze u kliškoj oblasti.

108 Lejla Nakaš

Щ : joʆe: Valt.141, dopuʆate Valt.166, miʆani Valt.108, pritiʆe HAZUćir.VI-24.

шгп : baština Valt. 17, 50, 95, 127, 129, 135, 174, 183, 184, jošte HAZUćir.VI-13 (Ljubić:17), godišt HAZUćir.VI-12 (Ljubić:16), Valt. 11, 50, 174, 178, 184, ištete HAZUćir.VI-12, ištući HAZUćir.VI-24.

шћ: jošće HAZUćir.VI-3, mišćani Valt.10, 108, pušća Valt.31, Ćorović:6, bašćina Valt.12,166, godišć Valt.166, išćući Valt.92, jošće Ljubić:7, misćani: Valt.15.

Slovom ћ se bilježi fonem /đ/, iako kod istog pisara, pa i u istom pismu, postoje i primjeri refl eksa /j/ kao rezultata praslavenskog jotovanja:

među : mejaši, razmejašeno Valt.174; međaše : mejaše Ljubić:18; međ- Valt. 86, 109, 124, 126, 175 : mej- Valt. 14, 16, 79, 90, 178.

Grafem ћ javlja se i u drugim primjerima kad je potrebno obilježiti /đ/: dođe HAZUćir.VI-7, Valt.35, iđem Valt.95, iđemo Valt.136, iđući Valt.34, izađoste HAZUćir.VI-24, izađe Valt.31, 78, iziče /iziǯe/ HAZUćir.X-139 (Vakuf) || ali: najde Valt. 9, 42, 96, 129, dojde Valt. 74, 77, 87, 92, 104, 112, 124, 126, 141, 143, 166.

Kod riječi stranoga porijekla primjetno je kolebanje tipa đ-j (npr. aju-štati se Valt.131), pri čemu pojava iste riječi u dvama likovima sa ћ /đ/ i sa ѣ /j/ potencijalno ukazuje na interpretaciju da je đerv zapravo ‘jerv’, što bi moglo biti inspirirano čakavskom glagoljskom tradicijom:

general (HAZUćir.X-139, Vakuf, 1738), đeneral (Desnica:281, Glamoč, 1682) i jeneral (Ljubić:18, Klis, 1582).

Međutim, broj takvih primjera ne omogućava pouzdan zaključak o spomenutoj pojavi, a najvjerovatnije je riječ o posrednom utjecaju čakav-ske tradicije, tj. preuzimanju leksema u onakvom liku kakav je zastupljen u kancelariji adresata. Osim toga, primjeri tipa ʜћєʍ /iđem/ nikako ne do-puštaju navedenu interpretaciju ћ=/ĵ/.

Omega se pojavljuje isključivo u funkciji obilježavanja prijedloga od. Fonemi c, č, ć imaju svoje zasebne grafeme, ali je, ipak, pojava jednoga

grafema za c-č potvrđena u pismima HAZUćir.VI-6, Valt.15, 44, 94.Miješanje grafema za u i o zabilježeno je u značajnom broju pisama iz

kliške oblasti, i to već od sredine 16. stoljeća:Ɣ/о Valt.27, 29, 31, 44, 48, 49, 50, 52, 55, 56, 76, 78, 79, 80, 84, 90, 94, 95, 103, 106, 127, 130, 135, 139, 140, 143, 174, 175, 178, 184, 185, 192, 193.

U pismu kliškog dizdara iz 1558. godine (HAZUćir.VI-6) svako Ɣ u fi nalnoj poziciji u riječi je nadredno, ali se taj znak sasvim dosljedno nalazi i na mjestu fi nalnog o.

109Grafija

Sasvim izuzetno, u samo jednom pismu iz ove oblasti, potvrđena je pojava zamjenjivanja e:a, koja, kao i već spomenuto zamjenjivanje u:o, uka-zuje na arebički utjecaj. U tom pismu Muhamed-age Klišanina (Valt.192, 1635-1644) prisutne su sve karakteristike koje označavaju snažan utjecaj arebice na pisara: č-ć, u:o, a:e, b:p.

Novi fonem /ǯ/ nema svog posebnog znaka, a kao najpribližnija vrijed-nost pojavljuju se na njegovom mjestu grafemi za č i ž – ʏ i ж:

/ǯ/: Čaper HAZUćir.VI-2, Valt.4, hočet ‘huǯet’ Valt.35, 50, sančaka HAZUćir.VI-5, Žafer HAZUćir.VI-3, VI-7, Žaper HAZUćir.VI-13, sanžak HAZUćir.VI-4, VI-10, VI-12.

U početku, pisari ne obilježavaju dosljedno fonem /f/, pa sporadično alterniraju grafem ф sa п, čak i u istom pismu: Čaper Valt.4, Iosep Strohal:5, Žaper : Fabiu Ljubić:17, Čafer Ljubić:6, 9.

Pri obilježavanju slogotvornoga r jedni pisari pokazuju latinički, drugi arebički utjecaj, ali je ovaj posljednji pretežniji:

// ɑρ: karvavca Valt.34, tvardomu Valt.86, sarce HAZUćir.VI-12, Valt.141; єρ: berzo Valt.44;

// ρʜ: ustriplejn Valt.95; ρо=/ru/: sroce, vronoti Valt.193, ʜρ: diržiš HAZUćir.VI-25, Kirbave Strohal:4, izvirtaju Valt.48, diržalo Valt.50, dirži Valt.49, 79, 95, 175, 184, tvirdu Strohal:4, pirvajšnega Valt.185;

// ρь: drьže Valt.12 (1601);

neobilježeno: -drž- Valt.11, 14, 17, 86, 96, 105, 126, 129, 183, Ljubić:12, 15, 16, 17, prvi Valt.85, 124, 166.

Bilo je, pak, pisara koji su ostavljali slogotvorno r neobilježeno, ali i onih koji su alternirali različite načine obilježavanja (usp. Valt.86: r i ar). Najmanje zastupljen način njegove grafi je jeste onaj najstariji: postavlja-njem poluglasa uz uobičajeni grafem za neslogotvorno r. To je i razumljivo, jer je i sam poluglas brzo izbačen iz upotrebe, pa čak i u ranim pismima, u kojima se sporadično pojavi poluglas na kraju riječi, slogotvorno r ostaje neobilježeno, kao npr. kod Sinan-vojvode, glavnog Ferhat-begovog pisara (Ljubić:8).

ρ: Ljubić:8, 15, Valt. 2, 37, 39, 99, Valt.136 (Konjic).

Posebnost kliških kancelarija ogleda se u načinu obilježavanja fonema ļ i ń. U kliškoj oblasti ti su fonemi često zabilježeni na način koji se ne po-javljuje nigdje drugdje; naime, osnovni grafem ʌ/ɴ razdvojen je od oznake palatalnosti (grafem za j: ѣ) vokalom koji u izgovoru treba uslijediti iza palatala:

110 Lejla Nakaš

/ļ/: l+vok+j: lojbav Valt.44, 52, 130, 185; lojbeznivo Valt.46, 49, 50, 52, 55, 56, 76, 78, 79, 80, 84, 90, 94, 95, 127, 130, 135, 139, 140, 174, 178, 184, 185; lojdi Valt.49, 78, 95, 127, 178; kaštelajni Valt.78; zemlej Valt.76; ustavlajt Valt.135; prijateloj Valt.94; selajni Valt. 174, 178; valajlo Valt.140;

/ń/ n+vok+j: nijhov Valt.49, 174, 185, činejnem Valt.40, učinejn Valt.48, 56, 80, Dov-najnin Valt.56 i Valt.55, nejgov Valt.127,174, konaj Valt.178.

Drugi način jeste postavljanje oznake za j ispred osnovnog slova, što je vjerovatno proisteklo iz ugledanja na latiničnu grafi ju (tip: gl, gn):

jl: Pojličani Valt.110, 126, pojlički Valt.94, 108, 110, 111, 124, 126, 129, 166, vojle Valt.141, jludi Valt.96, 109, jludem, jlubavi Valt.85, prijatejlu, jlubeznivi Valt.166;

jn: rajneno Valt.141, jnegov Valt.85, 141, 183, jnihov Valt.166, kojna Valt.129, 141, 183.

Kao alternativa oznaci ѣʌ, ѣɴ, nešto kasnije pojavila se i oznaka ћʌ, ћɴ, ali u kliškoj oblasti potvrde za nju sasvim su izuzetne: ćnim (Ćorović:6).

Rjeđe se upotrebljavao obrnuti redoslijed elemenata digrafa:l+j: udilje, željahu Ljubić:18, poljičkih Valt.49, posiljem Valt.95, 139, 141, 184, prija-teljstva Valt.148;

n+j: poštenje Ljubić:18, Valt.166, 174, 178, 185, bubnjevi Valt.86, pomilovanje Valt.4, njegov Valt.102; imanje Valt.19, 40, knjiga Valt.35, čineneu (j=e) HAZUćir.VI-10.

Kod mnogih pisara ovi fonemi ostaju, ipak, neobilježeni, tj. grafemi ʌ i ɴ pojavljuju se u dvojnoj ulozi:

l=l/ļ: lubav Ljubić:8, 9, 12, 14, 18, 15, 16, Valt.4, 5, 16, 58; košule Ljubić:15; lobeznivo / lubeznivo: Ljubić:12, Valt.11, 103, 105, 106, 112, 149, 192; lubezno Valt.151, lubleno Valt.5, 10, 40; lodem: Valt.31; lodi (o=u) Valt.44, 143, 192, 193, lude Valt.12, HAZUćir.VI-24; bole HAZUćir.VI-3, VI-4, VI-11 (Sinan-vojvoda);

n=n/ń: kona Valt.10, 57, 136; negov Valt.4, 34, 104, 106, 151, 193, Strohal:5.

U pogledu morfologije slovā, kliške kancelarije odlikuju sljedeća obi-lježja:

ж – položaj središnjeg inače uspravnog poteza može biti i vodoravan (usp. Đorđić 1971:173). Oblik slova u vidu dva povezana є, od kojih je prvo okre-nuto kao u ogledalu, razvio se pod utjecajem glagoljičnog slova /ž/ (Đorđić 1971:153). Interesantno je to što takvo slovo postoji još u srednjovjekovnoj bosančici (usp. Restoje Livnjanin, 1451, Đorđić 1971:174, sl. 208).

ф – dolazi u staroj grčkoj verziji, ali od 18. stoljeća pojavljuje se i verzija po uzoru na latinično slovo, sa jednom ili dvije poprečne crte umjesto kružića ili dvostruke petlje (usp. Đorđić 1971:178) .

111Grafija

ћ – /ć/ pored uobičajenog tropoteznog oblika sa vodoravnom prečkicom u gornjem dijelu osnovne uspravne linije i s lijeve strane dodatom kosom cr-tom pri dnu fi gure , pojavljuje se i izvrnuti oblik sa prečkicom na donjem dijelu slovne fi gure. Posljednji oblik poznat je u Bosni još od Milivoja, pisara Hrvoja Vukčića, 1404, ali s fonološkom vrijednošću /č/ (Đorđić 1971:159,178).

ц – pojava nadrednih tačaka nad slovom zabilježena je već 1558. godine. Kod Nasuf-ćehaje iskorištena je izvrnuta varijanta slova ћ pa je nad tu fi guru do-data dvotačka . Dvotačje nad slovima ц i ү nije, međutim, postalo rašireno u kliškoj oblasti, kako će to biti u Bosanskoj i Bihaćkoj krajini.

ɑ – zadobiva jednopotezni alternativni oblik u 18. stoljeću, pretežno rezervi-ran za fi nalnu poziciju u riječi .

є – vrlo rano posjeduje alternativni oblik koji se piše jednim potezom pera (1558, HAZUćir.VI-5). Mada ta pojava nije bila raširena, potvrđena je u

kliškoj oblasti i u kasnijem razdoblju (1671, HAZUćir.VI-23,VI-24).

χ – pojavljuje se u zanimljivom, mada iznimnom obliku: izgleda kao mašnica sa slovne fi gure brzopisnog ж: (1582, HAZUćir.VI-14).105 Inače, ovo slovo u kliškoj oblasti najčešće ima ukrasnu kuku na jednoj od ukrštenih linija, koja se kod jednog pisara čak razvila u zavoj HAZUćir.VI-7.

Najraznovrsnije varijante poznaju oblici slova д i ɴ. Slovo ɴ pojavljuje se u svojoj poljičkoj varijanti106 u pismu Dede-bega

Mihalbegovića (1582) , ali su kod kliških pisara zastupljene sve verzije ovog slova koje su inače potvrđene na zapadnom području ćirilice: od obli-ka inspiriranog latinicom107 kod Nasuf-ćehaje , preko onih koje su izrav-nije vezane za bosansku srednjovjekovnu tradiciju108 i onih svojstvenih dubrovačkim pisarima , pa do originalnih pojedinačnih varijacija .

д – oblici slova su toliko raznorodni koliko je to slučaj i sa slovom ɴ. Sve poznate zapadne forme slova д zastupljene su u kliškim kancelarijama: od

105 Ovakav oblik slova χ potvrđen je kasnije u jednom pismu dubrovačkoga kneza i vlastele iz 1621. godine (HAZUćir.VII-17). Pismo HAZUćir.VI-14 predstavlja mletački prijepis, pa se in-vencija ovog oblika može pripisati njihovoj kancelariji.

106 Za poljičku varijantu slova ɴ usp. Đorđić:175. Pismo koje donosi Ljubić pod brojem 18, kako se vidi iz talijanske napomene na omotu, predstavlja, ustvari, kancelarijsku kopiju. To je oči-to i u samom tekstu, jer pisar pod dominantnim utjecajem latinice bilježi z mj. ʒ. (usp. r.5, r.16), a pravi i greške koje su posljedica prepisivanja, kao npr. г mj. ρ: гєүєɴʜ господʜɴ, ћ mj. ѣ: ћƔρѣɑ i sl. Prijepis se može ocijeniti kao dosljedan jer su u njemu zabilježeni čak i oni primjeri koji se mogu okarakterizirati kao tipični za kancelarije bosanskih krajišnika: сρоцє, дρƔжɑвє, потρотʜ, с тρоговɴоʍ.

107 Usp. Đorđić:160,175108 Usp. Đorđić:160

112 Lejla Nakaš

oblika karakterističnog za bosansku diplomatsku minuskulu109 kakav je potvrđen kod Džafer-bega (1558) i kliškog dizdara (1558) (usp. Đorđić 1971:159), do pojedinačnih varijacija poznatih zapadnih oblika:

12

3 4 5 6 7

1. VI-12, VI-13; 2. VI-25; 3. VI-23, VI-24; 4. VI-8; 5. VI-5; 6. VI-7; 7. VI-9.

ali i varijacijā oblika iz klasične diplomatske minuskule, kod Sinan-vojvode , i Nasuf-ćehaje (1558).

Čak je i naročit ustavno-brzopisni oblik slova , ranije viđen kod Tvrtka II, 1420. (Đorđić 1971:159), potvrđen kod pisara kliškog sandžak--bega, 1582.

Slova pod brojevima 1 i 2 u navedenoj tabeli imaju bosanski brzopisni oblik poznat još od 14. st. (v. Đorđić 1971:176), dok br. 3, 4, 5 predstavljaju varijaciju tog osnovnog oblika koji se sastoji od spoja kose i vodoravne lini-je čiji ugao je zatvoren trećom zaobljenom crtom. Slova pod brojevima 6 i 7 predstavljaju produžetak pojednostavljenoga brzopisnog oblika slova д koji se pisao sa dva poteza čija je iskonska verzija zabilježena još 1419. godine kod Pohvalića, pisara Sandalja Hranića. Takav oblik slova nije bio poznat ni u Dubrovniku ni u Srbiji, ali će se kasnije javiti u najstarijem prijepisu Poljičkog statuta (Đorđić:176).

Zbog podjele koju je uspostavio još Ivan Berčić (1860)110, a koju su po-držala dosadašnja paleografska ispitivanja,111 a prema kojoj se rukopisna bosančica s obzirom na morfologiju slova i specifi čnosti grafi jskih rješenja razvrstava u tri tipa: a) bosanski, b) poljički i srednjodalmatinski i c) du-brovački, bilo je potrebno posebno izdvojiti i opisati kliški tip bosančice.

109 Ovakvo slovo prvi put se pojavljuje kod pisara Tomaša Bućanina (1409), predstavnika spome-nutog tipa pisma.

110 Berčić je “bosansku azbukvu” podijelio na tri grupe: u Bosni, Poljicima i Dubrovniku (1860:70). Istakao je slova koja, po njegovom mišljenju, odvajaju bosansku od grčkoslovenske ćirilice: Ƃ, в, д, ч: te pokušao ustanoviti posebna obilježja razvitka ćirilice na zapadnom području. Pritom je njegova podjela povezana više s dijalekatskim obilježjma koja su našla odraza u pravopisnim uzusima: štokavska ikavština (Bosna), čakavska ikavština (Poljica), hercegovačka ijekavština (Dubrovnik), nego sa morfologijom pojedinih slova.

111 Vladimir Mošin složio se sa starom klasifi kacijom Ivana Berčića, koji je na području zapadne ćirilice ustanovio tri zasebne škole: bosansku, splitskopoljičku i dubrovačku, svaku s posebnim tipovima grafi je i pravopisa (1965:177). Mošin je bosančicu postavio u paleografi jski odnos prema drugim vrstama južnoslavenske ćirilice i izdvojio tri tipa: bosanski, dubrovački i poljič-ki (1955:13). Berčićevu podjelu podržala je u novije vrijeme i Benedikta Zelić-Bučan.

113Grafija

Zapravo, u geografskom, pa, donekle, i dijalekatskom smislu, kliški tip tre-bao bi biti blizak, ako ne i podudaran, poljičkom tipu ovoga pisma.

Teza postavljena u dosadašnjim paleografskim radovima ovdje nije opovrgnuta. Naprotiv, specifi čna obilježja grafi je i morfologija pojedinih slova ukazuju na to da se pisma iz ove oblasti mogu smatrati zasebnom grupom. Raznovrsnost oblika pojedinog slova (npr. д), pak, potvrđuje dav-no postavljene teze o tome da zapadni brzopis odlikuje velika neujedna-čenost u tom pogledu. Posebno je značajno to da pojedini oblici koje je za srednjodalmatinsku oblast izdvojio Berčić (1860) imaju svoju potvrdu polovinom 18. stoljeća u pismu napisanom u Livnu, rukom Ahmed-bega Firdusa. To je, npr. poseban obik slova ʜ, nalik na grčku thetu, te oblik slo-va д, koji je, doduše, u Berčićevoj tabeli svrstan među morfološke varijacije slova ʜ. Također, brzopisni oblik slova jat, koji se izvodi jednim potezom pera, zabilježen kod Berčića, potvrđen je u Vrlici, 1671. godine: .

Oblici slova д i ʜ u rukopisu Ahmed-bega Firdusa, 1751.

Navedeni pojedinačni primjeri samo potvrđuju da je fl uktuacije slov-nih formi, sigurno, bilo. Ali, zasad se ne može dokazivati ko su bile prete-če u njihovoj invenciji. Prema jednoj teoriji značajan utjecaj na bosančicu poljičke oblasti izvršili su franjevci, koji su u 15. stoljeću došli iz bosanskih krajeva (Enciklopedija JLZ 1977:1:617). Pojedini tipovi slova, kao što se vidi iz prethodno izloženog opisa, zaista mogu potvrditi vezu sa srednjovjekov-nom bosanskom pismenošću i tipom brzopisa zastupljenim u “Kraljevoj zemlji” u prvoj polovini 15. stoljeća. S druge strane, sličnosti u tipu pisma između ovih dviju oblasti postojale su i mnogo prije pojave prave minu-skule. To se najbolje vidi ako se uporedi pismo na Povaljskom pragu i na Kulinovoj ploči.

Za grafi ju kliških kancelarija, na kraju, treba istaći sljedeće: njihova specifi čna regionalna osobina jeste izbor ligaturnog dijela slova ю za ozna-čavanje vrijednosti /j/, čiji se oblik podudario sa formom slova є. Fonemi /c/, /č/, /ć/ imaju svaki svoje zasebne grafeme koji su, uglavnom, bez na-drednih tačaka. Fonemi /ć/ i /đ/ bilježe se istim grafemom – ћ. Grafem Щ pojavljuje se vrlo rijetko, a na njegovom mjestu još od prvih vremena na-lazimo kombinaciju шгпшгп i, mnogo rjeđe, шћшћ. Posebnost kliških kancelarija ogleda se i u naročitom obilježavanju fonema /ļ/ i /ń/: osnovni grafem ʌ/ɴ razdvojen je od oznake palatalnosti – ѣ ili є – vokalom koji u treba uslijediti

114 Lejla Nakaš

iza palatala, što znači da je npr. laj = ļa, loj = ļu, lej = ļe. Utjecaj latiničkih grafi jskih uzusa ogleda se povremeno i to u izboru slijeda jl / jn , prema talijanskom gl, gn, za /ļ/ i /ń/ i u načinu obilježavanja kao ɑρɑρ. Arebički je utjecaj, pak, pretežniji u načinu obilježavanju – ρʜρʜ. Pod utjecajem arebice došlo je i do miješanja grafema Ɣ i о u zantnom broju pisama.

Na planu morfologije slova kliške kancelarije odlikuje izrazita razno-vrsnost slovnih formi, posebno za slova д i ɴ. U pojednim slovnim oblici-ma vidljiv je kontinuitet kasnosrednjovjekovne bosanske minuskule: ж s vodoravnom, a ne uspravnom crtom; д kojem samo lijevi krak prelazi u četverolinijski prostor; izvrnuta varijanta ћ, koju pojedini pisari koriste za obilježavanje /c/, odnosno /ć/.

115GrafijaK

liške

kan

cela

rije

Dža

fer-

beg

Sina

n-vo

jvod

aFe

rhat

-beg

Sok

olov

ićkl

iški

dizd

arN

asuf

- će

haja

Vrlič

anin

16

71.

Livn

o 17

51.

Mus

taf-

aga

Ded

e-be

g M

ihal

bego

vić

1582

.*

VI-

2V

I-10

VI-

12V

I-13

VI-

9V

I-3

VI-

4V

I-11

VI-

5V

I-5b

VI-

7V

I-6

VI-

8V

I-23

VI-

24A

hmed

Fi

rdus

VI-

25V

I-14

a

b

c()

( )

( )

č ć

d

116 Lejla Nakaš

Dža

fer-

beg

Sina

n-vo

jvod

aFe

rhat

-beg

Sok

olov

ićkl

iški

dizd

arN

asuf

- će

haja

Vrlič

anin

16

71.

Livn

o 17

51.

Mus

taf-

aga

Ded

e-be

g M

ihal

bego

vić

1582

.*

VI-

2V

I-10

VI-

12V

I-13

VI-

9V

I-3

VI-

4V

I-11

VI-

5V

I-5b

VI-

7V

I-6

VI-

8V

I-23

VI-

24A

hmed

Fi

rdus

VI-

25V

I-14

e f

/

g h

i

117Grafija

Dža

fer-

beg

Sina

n-vo

jvod

aFe

rhat

-beg

Sok

olov

ićkl

iški

dizd

arN

asuf

- će

haja

Vrlič

anin

16

71.

Livn

o 17

51.

Mus

taf-

aga

Ded

e-be

g M

ihal

bego

vić

1582

.*

VI-

2V

I-10

VI-

12V

I-13

VI-

9V

I-3

VI-

4V

I-11

VI-

5V

I-5b

VI-

7V

I-6

VI-

8V

I-23

VI-

24A

hmed

Fi

rdus

VI-

25V

I-14

j(=

i)/

ja( )

/

ju/

( )( )

/

k l m n o

118 Lejla Nakaš

Dža

fer-

beg

Sina

n-vo

jvod

aFe

rhat

-beg

Sok

olov

ićkl

iški

dizd

arN

asuf

- će

haja

Vrlič

anin

16

71.

Livn

o 17

51.

Mus

taf-

aga

Ded

e-be

g M

ihal

bego

vić

1582

.*

VI-

2V

I-10

VI-

12V

I-13

VI-

9V

I-3

VI-

4V

I-11

VI-

5V

I-5b

VI-

7V

I-6

VI-

8V

I-23

VI-

24A

hmed

Fi

rdus

VI-

25V

I-14

ω( )

/

p r

s

š t

119Grafija

Dža

fer-

beg

Sina

n-vo

jvod

aFe

rhat

-beg

Sok

olov

ićkl

iški

dizd

arN

asuf

- će

haja

Vrlič

anin

16

71.

Livn

o 17

51.

Mus

taf-

aga

Ded

e-be

g M

ihal

bego

vić

1582

.*

VI-

2V

I-10

VI-

12V

I-13

VI-

9V

I-3

VI-

4V

I-11

VI-

5V

I-5b

VI-

7V

I-6

VI-

8V

I-23

VI-

24A

hmed

Fi

rdus

VI-

25V

I-14

št( )

( )( )

u v z ž( )

()

ь/

//

//

//

/

*) Pi

smo

Ded

e-be

ga M

ihal

bego

vića

saču

vano

je sa

mo

u m

leta

čkom

kan

cela

rijsk

om p

rije

pisu

, sto

ga su

gra

fem

i u p

oslje

dnjo

j kol

oni r

elev

antn

i sam

o za

usp

o-re

dbu

mor

folo

gije

slov

a u

tam

ošnj

im k

ance

lari

jam

a. V

. fus

notu

br.

105.

120 Lejla Nakaš

Kancelarije Bosanske krajine

Najstarije kancelarije krajišta Bosanskog sandžaka vezane su za Kostajni-cu, tek potom za Dubicu i Gradišku. Svi rukopisi mogu se podijeliti na dvi-je osnovne grupe prema tome kako bilježe v, n, č, d, r, g, ʆ, a, k, b. Ovakvu podjelu određuje jedno prepoznatljivo obilježje: prva grupa upotrebljava različite grafeme za /u/ i /v/, dok druga uglavnom ima samo Ɣ za /u/ i /v/. Toj osnovnoj razlikovnoj crti pridružuje se i osobita morfologija pojedinih slova za svaku od grupa, kao i upadljiv latinički utjecaj na drugu grupu (npr. с=s/z).

Najstarije pismo iz ove oblasti, pismo kostajničkog vojvode Jusufa (1567, ACA39 9 32), karakterizira specifi čna morfologija slova д , miješa-nje grafema Ɣ i o, pojava grafema za /č/ ʏ sa nadrednom tačkom, postojanje različitih grafema za /c/, /č/ i /ć/, brzopisno kvadratno ם /v/, bosanički oblik slova ж sa vodoravnom središnjom crtom, neobilježavanje /ļ/ i /ń/, ʜ u dvojnoj vrijednosti /i/ i /j/, ali upotreba arhaičnih slova: inicijalnog ωт /ot/, ligature ю, a povremeno i ь.

Pisma iz sredine 17. stoljeća, koja po osnovnom obilježju pripadaju pr-voj grupi, razvrstana su prema identičnosti rukopisa ovako:

Rukopis 1: ACA39 9: 1, 2, 4, 9, 11, 15, 59, 78, 81, 82, možda i 24, a pošiljaoci su Hasan-odobaša Čirkinagić, Omer-odobaša Čirkinagić, Ibrahim-odobaša Sajtović, kapetan Mustaj-beg Šerić, bajraktar Ahmet Gluhić, Ibrahim-ćehaja Piro, svi iz Dubice. Istim rukopisom napisano je i jedno pismo Habiba Svra-kića iz Jasenovca (HAZUćir.X-24). Pisma su napisana u rasponu od tri godi-ne (1678-1681). Pisar ima prepoznatljivo с /s/ koje nadilazi unutarnje linije, novo ɴ , uvijeno, položeno Ƃ , ispravljeno χ , jednopotezno ɑ koje se pojavljuje naporedo običnim oblikom , zavijeno г , latinicom inspi-rirano ф , ү bez nadrednih tačaka, ima posebne grafeme za /c/ i za /ć/

, oblici slova д i ρ su arhaičniji, a katkad su mu kurzivno uvezana slova то, цє, щɑ, що.

Rukopis 2: ACA39 9 55, 61, 94, iz 1655, a pošiljaoci su Mustafaga Šerić iz Dubice i Mahmut-aga, brat Abdulah-age. Slova д i г se gotovo ne razlikuju

’grada’ , /c/, /č/, /ć/ bilježi se samo jednim grafemom v, nema Ɣ, već ם =/u/v/, nema ж: ш =/š/ž/, katkad obilježava /ļ/ pomoću ʌʜ.

Rukopis 3: ACA39 9: 18, 74, 85, 89, 91, 92 (samo adresa), u rasponu od 24 godine (1662-1686). Pošiljaoci su kapetan Ali-beg Šerić, Mehmed-aga Šerić, bajraktar Ahmet Gluhić i Hadži Šaban-odobaša Nosić, svi iz Dubice. Pisar ima prepoznatljivo, naopako ρ , jednopotezno ɑ , χ poput bosaničkog ж , ravni oblik slova Ƃ , ү s nadrednom dvotačkom u vrijednosti /c/ĉ/, novije ɴ , ne obilježava slogotvorno r, kao što to čini većina pisara iz Bo-

121Grafija

sanske krajine, ali bilježi /ļ/ i /ń/ kao ʜʌ, ʜɴ snaine, posdravleine, ʜ mu ima dvojnu vrijednost /i/ i /j/ priiatelv.

Rukopis 4: ACA39 9: 5, 26, 71, u rasponu od 14 (30) godina, od 1662. do 1676-92. Pošiljaoci su kapetan Ali-beg Šerić iz Dubice, Mustafa-odobaša Smajić iz Dubice i sužanj Hasanac. Slovo ү u vrijednosti /c/ĉ/ jako podsjeća na arebič-no, samo ima tačke iznad retka , ρ mu je izvrnuto kao u ogledalu , ɴ je arhaično , ж ima nadrednu dvotačku , χ je ispravljeno , nema oznaku za slogotvorno r, jedanput zamjenuje o sa ם, a tri puta Ɣ = /v/.

Rukopis 5: ACA39 9: 72, 92, iz 1678. i 1679-88. Pošiljaoci su Habib-bajraktar Švrakić iz Jasenovca i Hadži Šaban-odobaša Nosić iz Dubice. Pisar ima po-seban oblik slova д , slovo Ƃ mu je uvijeno , ם mu je skoro uspravljeno

, ima pojednostavljeno slovo ɑ , neobično ɴ , (ћ) koristi za obi-lježavanje /ļ/ ћʌ i /ń/ ћɴ, ali ne razlikuje /č/ i /ć/, već ih bilježi istim grafemom ү bez tačaka, dok za ц koristi poseban grafem , ima ф sa dvije poprečne crte umjesto kružića , χ je ispravljeno . Pisar ponekad zamjenjuje o sa Ɣ.

Rukopis 6: ACA39 9: 20, 40, u rasponu od 7 godina (1648-1655). Pošiljaoci su iz Kostajnice: Fazli-ćehaja i Hasan-aga Čekić. Pisar zamjenjuje o i Ɣ, ш mu vrijedi kao /š/ž/, ali ima posebne grafeme za /s/ i /z/, ү je s nadrednom dvotač-kom i vrijedi kao /c/ĉ/, a neobična slova su mu д i ʍ .

Rukopis 7: ACA39 9 80 i HAZUćir.X-112, oko 1681. Pošiljaoci su odobaša Mustafa Hafi zović i Ibrahim-ireis Karalić, oba iz Gradiške. Kod ovog pisara slovo ү pojavljuje se i bez tačaka i sa jednom i sa dvije nadredne tačke, za ц ima poseban grafem kojem ponekad dodaje nadrednu tačku . Pisar ne pravi razliku između /č/ i /ć/, bilježi ih kao ʏ, a grafem koristi za obilje-žavanje /đ/, f ima dvije poprečne crte, katkad zamjenjuje o i Ɣ, slogotvorno r obilježava sa ɑρ. Ima jednopotezno ɑ , poseban oblik slova д i ɴ , χ mu je ispravljeno, ne obilježava /ļ/ i /ń/.

Rukopis 8: usamljeni rukopis ACA39 9 93, oko 1655. Pošiljalac je Šaban hod-ža iz Jasenovca. Pisar ne bilježi slogotvorno r, a vrlo često zamjenjuje o i Ɣ, ali i Ƃ i п, д i т: Šapan, popratim, busdrviti, pobradine, prade ‘brate’, sabovitite to-bro, usedi ‘uzeti’, usladi, hočede ‘hoćete’, ne bute ‘ne bude’, dosi ‘tojzi’. Miješa-nje Ɣ i o, Ƃ i п, može biti posljedica nedovoljne prilagođenosti pisara, kojemu je arebica prvo pismo, ćiriličkoj grafi ji, ali miješanje /d/ i /t/, ukazuje na to da bi pisar mogao primarni govornik stranog jezika kojemu obilježje zvučnost : bezvučnost nije relevantna karakteristika suglasničkog sistema. Ovaj pisar, također, nije siguran u bilježenju fonema /h/ te piše učemu mj. hoćemo, učede mj. hoćete, mada ima i hćede, hoćmo, hučede. Zanimljivo je što on koristi niz alternativnih oblika za grafem kojim obilježava /c/ĉ/đ/, ali svaki put koristi nadrednu uspravljenu dvotačku:

122 Lejla Nakaš

Rukopis 9: HAZUćir.X-54, X-55, X-56, X-57, prije 1635. Pisma dosad nisu transkribirana, a pošiljalac je Ahmet-aga Veletanlić, kapetan Gvozdanskog. Arebički utjecaj na pisara ogleda se u zamjenjivanju Ɣ/o/в, ɑ/є, upotrebi gra-fe ma ү =/c/ĉ/, sporadičnom izostavljanju vokala, a karakterizira ga i uobi-ča jena grafi ja s Bosanskog krajišta: с =/s/z/ ш =/š/ž/, ʜ =/i/j/, povremeno obilježavanje /ļ/ i /ń/ kao ʌʜ i ɴʜ, nepostojanje slova ѣ i ω, digraf щ ima vrijednost sastavnih dijelova /š/ i /t/ neovisno o redoslijedu (вʜщκє ‘viteške’), pa se ne može interpretirati šćakavski. Pisar ima prepoznatljiv i samosvojan način pisanja д i г .

Posebnu skupinu čine pisma u kojima ne postoji grafem za /v/, već se taj glas obilježava pomoću Ɣ. Naredna 3 rukopisa (8, 9, 10) imaju isti inven-tar slova koja su vrlo slične morfologije, ali duktus je kod svakog pisara za nijansu različit.

Rukopis 10: ACA39 9: 1, 12, 16, 62, 76, 79, u rasponu od 12 godina (1667-79). Pošiljaoci su Ibrahim-odobaša Sajtović, Hasan-odobaša Cirkinagić i Ali-beg Šerić, svi iz Dubice. Pismo ACA39 9 1 pisano je dvama rukopisima, glavnina rukopisom 1, a ovim samo posljednje dvije rečenice: jasno se vidi novije д

, novije ρ , grafem za /c/č/ ima dvije tačke a upotrijebljavan je i za /ć/. Ima starije ф , с =/s/z/, Ɣ =/u/v/, ɴʜ =/ń/. Grafem щ ima isključivo vri-jednost /št/, što se vidi iz primjera пʜщє ‘pišite’, сʌƔщʜ ‘služiti’, сɑдоρщʜ ‘zadržati’, miješa /š/ i /s/ štruk mj. struk, Aguštiĉu mj. Augustiću, slogotvorno r bilježi najčešće kao oρ.

Rukopis 11: ACA39 9: 25, 27, 28, 33, 83, 84, 90, u rasponu od 10 (16) godina, 1676-1986(92). Pošiljaoci su Omer-odobaša Prus i Mustafa-odobaša Ibrahi-modobašić iz Dubice, Husein-odobaša Horvaćanin iz Jasenovca, Ali-efen-dija Hadžiredžepović iz Dubice, Mustafa-odobaša Selmanović iz Jasenovca, Mehmed-aga Šerić iz Dubice, Ahmet-bajraktar Gluhić i Osman-odobaša Ke-stić iz Dubice. Slova su uglavnom ista kao u prethodnom rukopisu, jedino r ima običniji oblik , a skraćenica gos nema nadrednih tačaka. U odnosu na prethodni rukopis ima, mada rijetko, Ɣ mj. o suli mj. soli, roka mj. ruka, г za /đ/ гƔρo, slogotvorno r osim kao oρ bude zabilježeno i kao єρ, osim с =/s/z/š/ (Subiĉu) ima i ш =/š/ž/.

Rukopis 12: ACA39 9 7 dvojice pošiljalaca, Ibrahim-ćehaje i Osman-odobaše iz Dubice 1679. Rukopis ima isti inventar oblika slova i grafi jskih rješenja kao prethodni, samo što mu ɑ ima novi, dvopotezni oblik , a Ƃ piše na samo-svojan način . Ovaj pisar nešto češće zamjenjuje o sa Ɣ, čak i načinom pisa-

123Grafija

nja o nekad malo podsjeća na Ɣ, a na jednom mjestu su naknadno dodavane crtice na o da bi zadobilo izgled slova Ɣ.

Rukopis 13: ACA39 9: 48, 50, 51, 54, 58, 60, 69, 70 u rasponu od 12 godina, 1652-1664. Pošiljaoci su: Ali-beg Šerić, Hasan sužanj, Hadži Zulfi kar-aga i Omer-aga Zulfi karagić iz Dubice, Abdulah-aga Dizdarević, Redžep-odobaša iz Jasenovca, Bećir-odobaša iz Kostajnice, te sužanj Frano. Za ovog pisara karakteristično je ж s nadrednom dvotačkom , zamjenjivanje o sa Ɣ, slo-gotvorno r kao ρo bilježenje /j/ pomoću є єєдɴогɑ, ili pak udvojenim tim slovom єєoρєʜ ‘Jurji’, т i п sa uvijenim stubićem , , ш sa četiri crtice . Slovo ם /v/ pojavljuje se samo u skraćenici םʍ: i u nastavku pre-zimena, inače umjesto ם koristi Ɣ, kao i ostali pisari iz ove druge skupine. Osim toga, kao i većina pisara sa Bosanskog krajišta, i ovaj ima samo jedan grafem za /c/ĉ/, obilježen nadrednim tačkama, a, također, ima с=/s/z/. Pone-kad koristi nadredno slovo na starinski način, npr. riječ Ɣʜсоκ(о) napisana je sa k iznad retka, što podrazumjeva ponavljanje prethodnog vokala na kraju riječi. Pored uobičajenog uspravljenog χ , ovaj pisar koristi i alternativni oblik , koji se od ж razlikuje po tome što nema tačaka.

Rukopis 14: ACA 39 9: 29, 30, 40, 41, 42, 68, 86, 87, 88, HAZUćir.X-16, X-24 u rasponu od 40 (44) godine, 1648-1688(92). Pošiljaoci su Graho (Redžep, sin Hasanov), Mahmut-ireis Čurić, Muharem-ćehaja, Ali Kulaus Hufa i sužanj Lukač, svi iz Kostajnice. Dužina staža ovog pisara ne treba nas čuditi jer i sam Muharem-ćehaja, za kojega je on radio, na toj dužnosti je od 1648-1688. Za ovog pisara karakteristično je slovo , jednopotezno є , pojavljivanje slova ם /v/, ali samo u okviru skraćenice םʍ. Inače, morfologija pojedinih slova ničim ne odudara od drugih rukopisa ove skupine.

Rukopis 15: ACA 39 9: 23, 45, 47, 1650-1655. Pošiljaoci su Hadži Šaban-odo-baša i Redžep-odobaša Memković iz Kostajnice. Karakteristike grafi je kod ovog pisara svode se na г =/g/ǯ/, с =/s/z/, ш =/š/ž/, ʏ =/c/ĉ/, ʜ =/i/j/, Ɣ =/u/v/, upotrebu alternativnog є iz jednog poteza sa petljom , χ sa uspravnom osnovicom , izduženo bosaničko Ƃ , katkad о mj. Ɣ i obratno, obilježava-nje slogotvornog r kao ρƔ (Grugi) i ρʜ (četrinaiest), neobilježavanje /ļ/ i /ń/ i vrlo česti elementi kurzivnog vezivanja slova. Slova г i д kod ovog pisara gotovo se ne razlikuju (grad). Ovom rukopisu sasvim je sličan ru-kopis pisma hadži Mustafage iz Kostajnice (HAZUćir.X-101). S obzirom na to da je ovo pismo cijelih 50 godina mlađe, s pravom se može pretpostaviti snažan utjecaj pisarske škole, tj. njen udio ne samo u ujednačavanju oblika slova nego i u stvaranju dojma jedinstvenog duktusa kod svojih pisara.

Rukopis 16: ACA 39 9: 22 i HAZUćir.X-17, u rasponu od 7 (24) godine, prvo pismo datira se u 1655. godinu, dok je datacija drugog kod Mošina-Tralji-ća vezana za 1679., a kod Račkog 1662(92). Pošiljaoci su Graho iz Kostajni-

124 Lejla Nakaš

ce, Osman-ćehaja i odobaše Omer i Alija. Pisar zamjenjuje Ɣ i o, ʜ =/i/j/, Ɣ =/u/v/, с =/s/z/, ш =/š/ž/, ү =/c/ĉ/, χ ima ispravljenu osnovicu , ne obilježava slogotvorno r (dršite), ali na kraju, u pozdravu, stoji ʜρ (dirši), ponekad obi-lježi /ļ/ kao ʌʜ.

Rukopis 17: ACA 39 9: 52, 56, 64, sve iz 1655.c. Iako su rukopisi slični (po-sebno 52 i 64), potječu od tri osobe. Pošiljaoci su Omer-aga dizdar, Šaban-će-haja Memković, Bećir-odobaša, svi iz Kostajnice. Pisare karakterizira grafi ja ʏ =/c/ĉ/đ/, neobičan, izvinut izgled slova Ƃ , pisanje slova д jednim potezom pera , bilježenje slogotvornog r kao ʜρ. Mada, kao drugi pisari iz ove sku-pine, imaju Ɣ =/u/v/, ם pišu u skraćenici םʍ.

Rukopis 18: ACA39 9: 53,63, oba iz 1655. Pošiljaoci su Bećir-odobaša, Omer-aga dizdar, oba iz iz Kostajnce. O rukopisu ovog pisara već je bilo riječi (v. str. 55-56). Zanimljivo je da inventar slovnih oblika ima sličnosti s prethodnim rukopisom, osobito slovo Ƃ , ali je za ovog pisara karakteristična upotreba alternativnog oblika grafema za /c/ĉ/đ/ i .

Rukopis 19: HAZUćir.X-15, ACA39 9 65, ACA39 9 66. Adresanti su Graho-odobaša iz Kostajnice (1655) i sužanj, Gabor (1662) Ova tri pisma napisana su istim rukopisom koji, sudeći prema morfologiji slovā, ima svoju paralelu u rukopisu jednog kasnijeg pisma iz ćirilične kancelarije Tomaša Augustića (ACA39 9 75, iz 1678), što se osobito vidi na slovima ʍ, ɴ i ц. Za Augustićevu prijepisku pouzdano se može smatrati da je primarno latinična, jer su neka od bosaničkih pisama upućena iz Bosanske krajine u Sisak tamo transkribi-rana latinicom da bi se lakše mogla čitati (usp. ACA39 9 1). Velike sličnosti u oblicima slova pisama iz 1655. i 1678. godine napisanim na dvjema suprot-stavljenim stranama krajišta ukazuju na snažan uzajamni utjecaj. Oblici slo-va /m/, /n/, /ć/ (ACA 39 9 66) : ,/m/, /n/ /ć/ (ACA39 9 75), vjerovatno, su inspirirani latiničkim oblicima kod pisara u Sisku, a zatim preuzeti u kostajničkoj kancelariji.

Rukopisi iz banjalučke kancelarije Mustaj-bega Ferhatpašića

U banjalučkoj kancelariji (1696-1703) razaznaje se sedam različitih rukopi-sa, ali se prema inventaru slovnih oblika oni razvrstavaju u svega dvije sku-pine. Prvoj skupini, modernijih, brzopisnih oblika, pripada pet rukopisa:

(1) HAZUćir.VI-37, X-95, X-103, X-108, (2) HAZUćir.X-51, X-86, X-88, X-91, X-92, X-133, X-49 (3) HAZUćir.X-69, X-79, X-87, X-81, X-85.2, (4) HAZUćir.X-66, X-70, X-78, X-80, X-82, X-89, (5) HAZUćir.X-83,

a drugoj dva arhaična rukopisa (6) HAZUćir.X-77 i (7) HAZUćir.X-90.

125Grafija

Prvu grupu rukopisā karakterizira brzopisno jednopotezno ɑ , in-ventivan, pojednostavljen dvopotezni oblik slova Ƃ , , upotreba za-sebnih grafema za /c/ i /č/, ali s tendencijom da se razlika među njima svede na nadredna obilježja, pa tako kod većine pisara ц ima dvije , a ү jednu nadrednu tačku . Pisari imaju osobite oblike slova ћ , , a pomo-ću tog slova obilježavaju i /ļ/ i /ń/. Oblik slova д varira prema načinu br-zopisnog izvođenja, ali konačni rezultat je otprilike isti kod većine pisara:

, , , . Rukopisi (4) i (5) pokazali su više slobode u izboru oblika za slovo д , . Oblik slova f inspiriran je latinicom pa može imati dvije ili, rjeđe, jednu poprečnu crtu , , , . Slovo г piše se sa povratnim potezom, bez dizanja pera , , a s obzirom na to da se i ρ piše na taj način, razlika među ovim slovima svodi se na oblikovanje kruž-nog završetka poteza kod ρ . Slovo ʜ kod ovih pisara uvijek ima duži, lijevi stub uvijen unutra . Slova ʌ i ʍ imaju izvijen početni potez , , dok slovo ɴ karakterizira izdužen i uvijen završni potez, bez obzira da li se piše iz jednog ili dva poteza , ш najčešće ima novi, izrazito brzopisni oblik , kao i т i щ . Slova в i ж redovno se upotrebljavaju pa bi, prema tome, Ferhatpašićevu kancelariju trebalo promatrati kao dio navedene prve skupine kancelarija s krajišta Bosanskog sandžaka.

O glavnom predstavniku druge skupine, rukopisu pisma HAZU-ćirX-90, već je bilo riječi (v. str. 40). S obzirom na vrlo neobične slovne forme, inventar grafemā ovoga pisara donosim sada u cijelosti, naporedo sa jedinim u čitavom korpusu njemu sličnim rukopisom. Naime, pismo HAZUćir.X-77 Ibrahim-age Sinića pisano je za to toba jednako neobičnom verzijom pisma kao usamljeni primjerak HAZUćir.X-90 iz Ferhatpašiće-vog kruga, s tim što su slova manje izvitoperena. Oba pisma tiču se sličnog sadržaja. Osim toga, Sinić se spominje i u pismu Ferhatpašića X-90, tako da se može zaključiti da su oba pisara, zapravo, iz Ferhatpašićeve kancelarije. Pisara X-77 karakterizira upotreba tzv. širokog є vrijednosti /j/.112 Oba pisa-ra istakla su se time što su stvorili slovo za zvučnu afrikatu /đ/ǯ/, a na osno-vu grafema г. Iznimno arhaična upotreba ligaturnih slova (Я, ю) naporedo sa invencijom originalnih slovnih oblika (κ, в, ф) te uvođenjem slova ү koje pod utjecajem arebičkih obilježja krasi nadredna trotačka, svjedoči o pi-saru koji jeste nosilac vrlo stare ćirilične tradicije, ali je od nje odvojen za

112 Ovo je još jedna u nizu neobičnih arhaičnosti. Naime, upotreba širokog є na istoku je imala svoju određenu funkciju, takvo є imalo je vrijednost /je/, ali na zapadnom području ćirilice, povećani oblik slova є bio je samo dubletan oblik standardnog є, kao što je i н, na zapadu, nasumično raspoređivano u izduženom i u standardnom obliku, bez obzira na poziciju u riječi (usp. Đorđić, 1971:177).

126 Lejla Nakaš

više generacija, što je dovelo do pojave sasvim originalnih slovnih oblika koji nemaju paralele u cjelokupnom korpusu, ni prethodnom ni potonjem.

A B C Č Ć D Dž/Đ E F G/

H I J JE JA JU K L M N

/

/

P R S Š ʆ T U V Z Ž

Rukopisi iz sarajevske kancelarije Mehmed-paše Korče

Nema mnogo sačuvanih bosaničnih pisama iz Sarajeva, pa će dva pisma iz 1694. i 1695. godine poslužiti kao uzorak za razmatranje kakva je ta kance-larija mogla biti (HAZUćir.X-25, X-26). Sarajevo, naime, u navedeno vrije-me nije krajište, pa je potreba za bosaničkom prijepiskom minimalna. Me-đutim, izvanredno pravilan i vješt rukopis anonimnog sarajevskoga pisara ukazuje na to da se bosančica i ovdje njegovala, i to ne samo u poslovne svrhe. Razliku u odnosu na kancelarije s područja krajišta Bosanskog san-džaka čine osobito grafi jska rješenja: ћʌ i ћɴ su oznake za /ļ/ i /ń/, oznaka za slogotvorno r je isključivo ɑρ, nema zamjene grafema Ɣ/o/в, niti grafema s dvojnom ulogom za /č/c/. Nema posebne oznake za /j/ već ʜ =/i/j/, tako da, u pogledu primjera sa refl eksom jata zabilježenih sa ʜє, ne možemo biti sigurni da li je refl eks dvosložan ili jednosložan (odnosno, dift onški). Navedene crte mogu svjedočiti o tome da su veze pisara sa Dubrovnikom bile jače nego sa Bosanskom krajinom. Izuzetak u tom pogledu čini po-dudarnost grafi jskih rješenja ove kancelarije s banjalučkom kancelarijom Mustaj-bega Ferhatpašića: nijedna nema grafem za /h/, a obje uporebljava-ju ћʌ, ћɴ za /ļ/, /ń/ i ɑρ za //.

127Grafija

a b c č ć/đ d i/j ļ ń

n r s š ʆ v z ž

razumili rieti iđu

Na kraju razmatranja rukopisa iz kancelarija Bosanskog krajišta mogu se izdvojiti osobine koje su ovim kancelarijama svojstvene. Za polovinu kancelarija, pretežno dubičkih, specifi čno je to da imaju zasebne grafeme za bilježenje fonema /u/ i /v/, dok drugi dio kancelarija, pretežno kostajnič-kih, koristi samo jedno slovo za /u/ i /v/. Zajedničku osobitost jednog dijela kancelarija bosanskog krajišta, iniciranu arebičkim utjecajem, čini zamje-njivanje grafema za /o/, /u/ i /v/. Kostajničku grupu karatkterizira upadljiv utjecaj latiničkih grafi jskih uzusa koji se, osim na istovjetnost slova za /u/, /v/, odnosi i na с = /s/, /z/ (analogno tome i na ш =/š/, /ž/), te ʜ =/i/, /j/. U dubičkoj grupi taj se utjecaj svodi na povremeno bilježenje /ļ/ i /ń/ kom-binacijom grafema u slijedu ћʌ, ћɴ / ʜʌ, ʜɴ (: tal. gl, gn), te ʜ =/i/, /j/. Inače je u glavnini kancelarija Bosanskog sandžaka slovo ћ rezervirano za vri-jednost /đ/, dok za bilježenje /ć/ pisari koriste isto slovo kao za /c/-/č/. Na planu morfologije slovā ove kancelarije izrazito karakterizira postavljanje nadrednih tačaka nad slovo sa trojnom vrijednošću /c/-/č/-/ć/, a katkad i nad slovo ж, slovo χ sa uspravljenom osnovicom, izduženost slova Ƃ i ɴ.

Kancelarije Bihaćke krajine

Sudeći po obilježjima koja se tiču grafi je, najstarijim pismima iz Bihaćke krajine mogu se smatrati HAZUćir.X-11 i HAZUćir.X-13, napisana u vrije-me neposredno nakon osnivanja Bihaćkog sandžaka. Prvo pismo, Fatime, udovice Rustan-age, nema oznaku mjesta, a pošiljalac drugoga je kostaj-nički vojvoda Ahmet. Rukopis je identičan, a ono što ova pisma odvaja od pisama s krajišta Bosanskog sandžaka jeste način bilježenja /ļ/ i /ń/, kao ʌѣ, ɴѣ, bilježenje /j/ pomoću ѣ, osobena morfologija slova д , kakva je poznata samo još u bihaćkoj oblasti (usp. HAZUćir.X-23, X-36, X-134), upotreba posebnih grafema za /c/ , /č/ i /ć/ . Pored toga, prvo pismo karakterizira i trag kliškog načina obilježavanja /j/ pomoću є.

128 Lejla Nakaš

Kao što je već istaknuto, upotreba slova ѣ u vrijednosti /j/ karakteri-stična je za Dalmaciju i Klis, ali ovo grafi jsko obilježje jednako tako odliku-je i krčko-ličku oblast. Međutim, obilježavanje /ļ/, /ń/ kao ʌѣ, ɴѣ, odlika je prvenstveno krčko-ličke grafi je (usp. HAZUćir.VI-20 Durakbegović, 1681), dok je najbliža varijanta ѣʌ, ѣɴ, vezana za Klis. Stoga se može reći da rana pi-sma iz bihaćke oblasti odlikuju ista grafi jska obilježja koja nalazimo u krčkoj oblasti, dok kasnija pisma ne obilježavaju /ļ/ i /ń/, ali /j/ dosljedno pišu kao ѣ.

Na osnovu identičnosti rukopisa pisma iz Bihaćkog sandžaka razvrsta-na su ovako:

Rukopis 1: HAZUćir.X-23, X-36, X-134, 1691. i 1694. Pošiljaoci su Ahmed-beg kapetan sirački, Mehin-aga, bešlaga bihaćki, i Mehmed spahija Svečić (Zvečić). Pisar upotrebljava jednopotezno ɑ i ρ , samosvojno Ƃ i ʒ , foneme /c/ĉ/ bilježi samo jednim slovom , д ima već spomenuti oblik iz najranijih pisama bihaćke oblasti , ʜ ima jedinstvenu brzopisnu formu iz dva poteza , ali najzanimljiviji oblik ima ɴ ostvaren na temelju istog osnovnog oblika kao ʍ , samo što ima naknadno dodat gornji desni potez. Forma slova ш je uvijena i iskošena , a щ nastalo na osnovu takvog slo-va udruženog sa uvijenim trostubačnim т originalnog je izgleda . Pisar nema slova o, već Ɣ =/u/o/, niti ж, već pretežno с =/s/z/ž/, ili pak ш =/š/ž/. Na mjestu slogotvornog r on bilježi Ɣρ /or/.

Rukopis 2: HAZUćir.X-27, X-43, 1694. i 1695. Pošiljaoci su Mustaj-beg Bad-njević, kapetan bihaćki, Tatar Mustaj-beg Idriskapetanović i age Bihaćke i Krupske krajine. Kao i većina pisara iz bihaćke oblasti i ovaj ima posebne grafeme za /č/ i /ć/ , ali i za /c/ . Slovo д ima oblik koji se uglavnom javljao u Klisu (usp. HAZUćir.VI-7), ali mu je ishodište u srednjovjekovnoj Bosni (Đorđić, 1971:176), a ʒ ima nepotpunu formu, tj. završnim potezom ne zalazi u donji međuprostor . Za ovog pisara karakteristična je osobita for-ma slova г, koja se sastiji od dva ukrštena poteza . Na mjestu slogotvornog r pisar bilježi ρʜ.

Rukopis 3: HAZUćir.X-28, 1694, X-102, poč. 18. st. i X-135, X-136, 1723. i HAZUćir.IV-47 (bihaćki ispis pisma Ali-paše, bosanskog vezira). Iako je obuhvaćeno razdoblje od četvrt stoljeća, vidi se da je to ruka istoga pisara. Pošiljaoci su Mumin-beg Badnjević, Ahmet-beg, bihaćki kapetan i Osman-aga Popržanović. Ovo je pisar izuzetnog kaligrafskoga dara. Poseban dojam ostavlja pravilan razmjer između slova dvolinijskog, trolinijskog (г, ρ, щ; Ɣ) i četverolinijskog (ʜ, ɑ, ф, с, д) dosega. Slovo с ukrašeno je dvotačkom u luku kada je u sastavu skraćenice (гос:), slova za /ć/ i /c-č/ se razlikuju, a ovo drugo ima arebički, uspravljeni raspored tačaka i zanimljiv alternativni nadredni znak . Pisar ima prepoznatljivo slovo д, sa izrazito izduženom osnovnom lučnom linijom unutar koje je jedan valoviti potez umjesto petlje.

129Grafija

Slovo f jedino kod ovog pisara inspirirano je latiničnom formom sa popreč-nim crticama, ali se i kod njega, kao alternativni, pojavljuje i grčki oblik. Na mjestu slogotvornog r on bilježi ʜρ.

Rukopis 4: HAZUćir.X-62, X-64, 1700. Pošiljaoci su Šahin-aga Zirić i Ali-beg Kovačević, zapovjednik Bihaćke krajine. Pisar ima formu slova д veoma sličnu prethodnom, samo manje izduženu , a karakteristična su mu slova

/ć/, položeno ρ i щ identično glagoljičnom . Kod ovog pisara brojni su primjeri sa o mj. Ɣ, on katkad izostavlja slova vokalske vrijednosti, a ima i slovo ү koje vrijedi kao /c/č/. Ove tri crte pokazuju da je na pisara snažno utjecalo poznavanje arebice.

Rukopis 5: HAZUćir.X-63, 1700. Pošiljalac je Mehmed-aga Šahinagić. I ovaj pisar ima istu formu slova д kao dva prethodna, samo što je slovo iskošeno

. Slovo za /c/č/ ima arebički raspored tačaka, jedna iznad druge , a slovo Ɣ vrijedi kao /u/o/.

Rukopis 6: HAZUćir.X-137, X-138, 1727. Pošiljalac je Ahmet-beg Jusufb ego-vić, bihaćki kapetan. Slovo za /c/č/ kod ovog pisara nešto je veće nego kod drugih , a slovo ћ ima dvije poprečne crtice . Slova п, ш, т su mu uvijek jako iskošena, za više od 45˚ , , , a ρ je položeno . Na mjestu slo-gotvornog r pisar bilježi ρʜ.

Rukopisi iz kancelarije Beširevićā

Pisma HAZUćir.X-58, X-61, X-73, Osman-age Beširevića i X-99, Derviš-age Beširevića pokazuju odlike poligrafi čne kancelarije. U tim pismima Ɣ, kada je prijedlog, ima apostrof kao nadredni znak Ɣ po ugledu na vezničko i u vidu ipsilona s tačkama iz latiničke korespondencije ÿ . Iz ove kancelarije izlazila su i takva pisma koja su napisana latinicom, ali invokacija “U ime Boga” ispisana im je bosančicom (HAZUćir.X-98)113. Usred latiničkog tek-sta takvog pisma pojavljuje se riječ napisana pola latinicom, pola ćirilicom

/božu/. Sličan latinični rukopis pojavljuje se u bosaničnim pismi-ma HAZUćir.X-34, X-35, X-44, gdje su vlastita imena ispisana latinicom (Makaru, Novi), kao i završna riječ amen. Iznenađuje, pak, činjenica da na pisare nije utjecalo poznavanje latinice u smislu aplikacije uzusa latiničke grafi je kada pišu bosančicom. Tako kod njih nemamo ɑρ/єρ za slogotvorno r, Ɣ u vrijednosti /u/v/, ћʌ, ћɴ za /ļ/, /ń/, с za /s/z/, ʜ za /i/j/, čak niti verzije slova f po uzoru na latinicu, kako je to bivalo u drugim oblastima gdje su

113 Ovo pismo pravi je pandan pismu ACA39 9 10, Mehmeda ćate Halilagića iz Donjega Broda, koje je napisano bosančicom, ali sa latiničkom, bolje rečeno latinskom, invokacijom Inomine Domine.

130 Lejla Nakaš

kancelarije adresata bile primarno latinične. Mali izuzetak u tom pogledu čine pisari X-61, X-73, jedino kod bilježenja ʜ za /i/j/ i, samo kod ovog dru-gog, bilježenja єρ za //.

Prva tri rukopisa, iz kancelarije Osman-age Beširevića, kapetana ostroškog (1700), imaju zasebne grafeme za /c/, /č/ i /ć/, a zanimljivo je da za ц imaju slovo posebne morfologije, sa prečkicom i nadrednom dvotač-kom . Takvo slovo ima i rukopis 2 iz bihaćke kancelarije, a ono je karak-teristično za krčko-ličku oblast, posebno za Mustaj-bega, kapetana ličkog i udbinskog (1648). Slovo д zasnovano je na starijem bosanskom lučnom, ili uglatom obliku osnovne linije, kojoj je dodata unutrašnja izbočena linija, nepotpuna, ili svedena na crtu.

Rukopis 7:

HAZUćir.X-73Rukopis 8:

HAZUćir.X-61, X-99Rukopis 9:

HAZUćir.X-58.

Rukopis 10: HAZUćir.X-74, X-75, X-76, X-33. Pošiljaoci su Osman-aga (Be-širević), Muhamed-aga, dizdar grada Ostrošca, Sefer-ćehaja Kulauzović, Omer-odobaša Kapić i Džafer, kapetan krupski. Ovaj rukopis odlikuje upo-treba slova ћ pojednostavljene morfologije , kao u rukopisu 2, pisanje slova ж iz svega dva poteza , jednopotezna izvedba slova д , originalan oblik slova г i potpuna zamjena o sa Ɣ.

Rukopis 11: HAZUćir.X-34, krupski kapetan Džafer, HAZUćir.X-35 Ahmet-aga Stinjanin, HAZUćir.X-44 Derviš-aga Šehović.114 Za ovog pisara karak-teristična je upotreba slova є u vrijednosti /j/, povremeno izostavljanje slova vokalske vrijednosti, novi jednopotezni način pisanja д i , originalan oblik slova г , zatim, pojava grafi je =/c/ĉ/ i uspravljena osnovica za χ . Posljednje dvije crte zapravo su iste one koje nalazimo u kancelarijama bo-sanskoga krajišta.

Rukopis novske kancelarije Halil-age Fajtovića

Rukopis pisama HAZUćir.X-30 i X-31 iz Novoga na Uni (1694) hitar je i nemaran. U brzopisnoj izvedbi ovog pisara nalaze se bar tri različite forme slova ɑ , , te osobita forma slova д , kojoj su katkad vidljiva dva 114 Iako se, sudeći prema imenima pošiljalaca, ova pisma samo posredno mogu uvrstiti u kan-

celariju Beširevića, smatram da ona spadaju ovdje, prvenstveno stoga što su latinički ume-ci u ovim pismima napisani istim rukopisom kao i latiničko pismo Osman-age Beširevića (HAZUćir.X-98). Osim toga, krupski kapetan Džafer već ima jedno pismo koje je napisao pisar iz kancelarije Beširevića (HAZUćir.X-33)

131Grafija

odvojena poteza . Pisar je nemaran u pogledu načina bilježenja nadred-nih tačaka na slovu za /c/ĉ/, pa one mogu stajati i jedna pored druge i jedna iznad druge . Arebičke crte su zamjena Ɣ i o, katkad i ɑ i є (єκƔ mj. ɑκo), ali i izostavljanje slova vokalske vrijednosti, što dovodi, npr. i do toga da grafem , može imati vrijednosti шт, kao i тш sa interpretacijom u kom-binaciji s vokalom /teš/ [Ɣ вʜщκє ρƔκє]. Slovo χ ima uspravljenu osnovicu pa se ф i χ razlikuju samo po broju poprečnih crtica , . Dubletne vri-jednosti imaju slova ʌ =/l/ļ/, ɴ =/n/ń/, ʜ =/i/j/.

Rukopisi kamengradske kancelarije

Pisma HAZUćir.X-48 i HAZUćir.X-115 jedini su dopisi iz Kamengrada. Napisana su dvama različitim rukopisima, a pošiljaoci su Ibrahim-aga Mali, zapovjednik kamengradske krajine (1699) i Sefer-aga, dizdar kamen-gradski. Pisar prvoga pisma zamjenjuje o i Ɣ, ima ρʜ na mjestu slogotvor-nog r, ima samo jedno slovo za /c/ĉ//đ/ i piše ga sa uspravnom nadrednom dvotačkom , a prepoznatljiv je po veoma smanjenoj, gotovo dvolinijskoj formi slova г . Drugi pisar na isti način bilježi nadredni znak nad slovom ү , koje dolazi u istim vrijednostima kao kod njegovog prethonika. I on na osobit način piše slovo г , a zanimljiv mu je i oblik slova ρ .115 Oba pisara, kao i ostali iz bihaćke oblasti, imaju ʌ =/l/ļ/, ɴ =/n/ń/, ali za razliku od drugih imaju ʜ =/i/j/, kao kod pisara iz Novog.

Zajednička obilježja kancelarija Bihaćkog sandžaka su ova: imaju slovo za /ć/ različito od slova za /c/-/č/; osnova mu je stari đerv, ali oblici mogu varirati od pojednostavljene forme koja liči na latinično malo pisano t do složenijih formi sa dvije poprečne crtice. Slovo za /c/-/č/ dolazi obično sa nadrednim dvotačkama. Slovo ж često ima poprečnu vodoravnu liniju, a piše se u svega dva poteza. Fonem /j/ dosljedno se bilježi slovom jat, ali se prema starom bosanskom običaju, /ļ/ i /ń/ grafi jski ničim ne razlikuju od /l/ i /n/, osim iznimno, kada je kancelarija pod snažnim utjecajem uzusa latiničke grafi je. Do arebičkog utjecaja u vidu miješanja Ɣ i o dolazi, tako-đer, samo iznimno.

Kancelarije Krčkog sandžaka

Krčki pisari /j/ redovno bilježe jatom, ali ne trude se mnogo oko obilje-žavanja /ļ/ i /ń/: grafi ja ʌѣ, ɴѣ pojavljuje se na granici morfema kod izve-

115 Ovakvo ρ prisutno je na jednom sarajevskom kamenom natpisu iz 1719. Riječ je o nadgrobnom zapisu Pere, majke fra Šimunove (Truhelka, 1889:17, sl.11).

132 Lejla Nakaš

denih imenica. Većina pisara ima χ sa uspravljenom osnovicom, grčko ф, poseban grafem za /ć/, mada često ne razlikuje /č/ i /ć/, zamjenjuje o i Ɣ, ne poznaje ligaturu щ. Kod krčkih su pisara slova ʜ, є, с izrazito uvećana i izdužena, ali oni ponekad naporedo imaju i manje, dubletne forme slova с. Omegu ima samo jedan pisar HAZUćir.VI-19, i to isključivo u poziciji inicijalnog slova u tekstu. Analiza slovnih formi izvršena je na osnovu pet dostupnih uzoraka rukopisa iz 17. stoljeća.

Rukopis 1 HAZUćir.VI-18 iz 1639. Pošiljalac je skradinski kapetan Mehmed-aga (Ljubunčić). Njegov pisar pravilno bilježi /ć/, ali ima samo jedno slovo za /c/č/ , koje ponekad piše i sa dva poteza , a zamjenjuje i Ɣ sa o, i obrat-no. Ima oznaku za /ń/ jedino na granici morfema поʒдρɑвʌєɴѣє, оʒдɑɴѣє, inače ne obilježava taj glas ɴʜχов, ɴєгов, kao ni /ļ/ ʌоƂоɴчʜћ, ʌоƂɑв. Na mjestu slogotvornog r ima оρ: Ɣʒдоρжʜ, ali i оρо: своρоχ. Nema primjera rastavljanja suglasničkih skupova prijelaznim vokalima, pa tako ni posljed-nji navedeni primjer, vjerovatno, nije nastao pod utjecajem takve procedure. Prepoznatljiv mu je alternativni oblik slova п , i stari i rijetki način jednopotezne izvedbe slova χ u vidu mašnice . Slovo ж ima stari bosanič-ni oblik kao i u kancelarijama drugih oblasti , a takav je i položeni oblik slova Ƃ . Ima samo povećanu formu slova с i є, s tim što ovo drugo ima alternativni jednopotezni oblik kada je uvezano s prethodnim slovom /me/. Kod ovog pisara zastupljeni su i drugi primjeri kurzivnog vezivanja po dva slova: /pi/, /br/.

Rukopis 2 HAZUćir.Šib-7 iz 1639. Pošiljaoci su pet skradinskih aga. Za nji-hovoga pisara karakteristično je pisanje с na mjestu /s/ i /š/, što može biti pokazatelj utjecaja latinične grafi je na pisara, ali, budući da kod njega redov-no dolazi i ʒ mj. ж, takav paralelizam grafi jskih rješenja može biti i odraz analogije uspostavljene prema slovu ʏ s dubletnom vrijednosti /c/č/: с =/s/š/, ʒ =/z/ž/. I on, kao prethodni pisar, zamjenjuje o i Ɣ, pravilno bilježi ћ /ć/ i na isti način, samo na granici morfema, obilježava /ń/. Ni on nema ligature щ, jer nema ni ш, a osim toga, izrazit je šćakavac посћɑтʜ. Na mjestu slogotvornog r piše Ɣρ, ali kada slog koji slijedi započinje suglasnikom, slično prethod-nom pisaru, ima primjere obostranog umetanja slova vokalske vrijednosti тƔρƔговʜɴє. Međutim, kod ovog je pisara rastavljanje suglasničkih skupova gotovo obavezno, pa navedeni primjer potpada pod tu proceduru. Od slov-nih oblika izdvaja se jednopotezna izvedba slova д . Kao i prethodni pisar, ovaj ima samo jedan, veći oblik slova є, ali ima dvije veličine slova с: veće se nalazi ispred slova čiji doseg obuhvata unutrašnje dvije linije , , , , a ispred slova trolinijskog i četverolinijskog dosega uglavnom dolazi obična forma tog slova .

133Grafija

Rukopis 3 HAZUćir.VI-19 iz 1639. Pošiljalac je Hajdar-beg, sandžak krčki. Za razliku od prethodna dva pisara, ovaj ima različite grafeme za /c/ i /č/, , iako nije siguran u to gdje koji treba pisati, a s druge strane, kao i prethodna dva pisara, mada ne jednako često, zamjenjuje o i Ɣ. Grafi jom slogotvornog r ovaj se pisar ugleda na latiničke uzuse: ʒɑκɑρчκог, κɑρƂɑвсκогɑ. Također, on nastoji obilježiti /ļ/ po uzoru na latiničnu grafi ju гʌƔƂɑв (iako to ne čini redovno, jer piše i ʌƔƂɑв), a mjesto na kojem postavlja tu oznaku ponekad je slično kliškom načinu obilježavanja ʌогƂɑвʜ. Ni ovaj pisar nema slova ж, već koristi ʒ u dubletnoj vrijednosti, ali za razliku od Ljubunčićevog pisara, on poznaje grafem ш. Zanimljiv mu je jednopotezni način pisanja slova jat /j/,

kao i težnja za kurzivnim vezivanjem po dva slova: /št/ /poštovani/, /do/, /po/, /pr/ i sl. I on ima dvije oblika slova с /s/: jedan veći koji, prelazi obje unutrašnje linije, ali nije izrazito izdužen i drugi, obični, dvolinijski, ali ne vezuje nikakva posebna pravila za upotrebu jedne ili druge verzije tog slova.Rukopis 4 u pismu kapetana Mustaj-bega Ličkog iz 1648. godine. Pisar obilje-žava /ń/ kao ѣɴ: ʒɑ ѣɴ, поʒдρɑвʌєѣɴє i ima posebne grafeme za /c/ , /č/ i /ć/ . Slova za /č/ i /c/ imaju nadredne tačke, što nije česta pojava u krčkoj oblasti. Nema, međutim, drugih tragova arebičkog utjecaja, jer ovaj pisar ne zamjenjuje o i Ɣ, niti razbija grupe suglasnika. Za razliku od većine krčkih pisara, ovaj zna za ligaturu щ . Svojim oblikom ističe se slovo χ, koje se sastoji od dva spojena luka , dok ostala slova nemaju osobitosti. Naprotiv, д je u strožoj starijoj formi , a с i є zauzimaju prostor unutrašnjih dviju linija.

Rukopis 5 HAZUćir.VI-20 iz 1681. Pošiljalac je Muhamed-beg Durakbego-vić, sandžak krčki i bihaćki. Naslov njegove titule ukazuje na mogućnost srodnosti kancelarija u dvjema oblastima. Tačnije, krčke kancelarije mogle su, kao starije, utjecati na formiranje grafi jskih uzusa u bihaćkim kancelari-jama, budući da su, bar u početku, kancelarije bihaćke oblasti bile pod nad-ležnošću krčkog sandžaka. Pod utjecajem arebičke pismenosti njegov pisar ima jedno slovo za /c/č/ , rastavlja suglasničke skupine, na mjestu slogo-tvornog r bilježi ʜρ: тʜρговʏɑ, ʏєтвʜρтɑκ, pa čak i datira pismo na arapski način. On ima osobene forme slova Ƃ i ћ , a ɴ ispisuje dvopotezno . Ima dvije forme slova с, a pravila po kojima se piše jedna ili druga verzija ista su kao u rukopisu br. 2 , . Za razliku od drugih pisara, ovaj dosljednije bilježi /ń/ ɴѣ, pa čak ima i /ļ/ ʌѣ. Istina, svi primjeri tiču se granice morfema: поʒєρɑвʌєɴѣє, вєсєʌѣє.

Glavna grafi jska odlika krčko-ličkih kancelarija je u načinu bilježenja /ļ/ i /ń/ kao ʌѣ, ɴѣ, a specifi čnu krčko-ličku kombinaciju grafi jskih rješenja predstavlja upotreba zasebnih grafema za /c/-/č/-/ć/ uz zamjenjivanje Ɣ i о.

134 Lejla Nakaš

Od slovnih oblika izdvaja se starinski, ukrasni oblik с /s/ kakav je zapažen kod Husrev-begovog pisara za njegova boravka u Dalmaciji (usp. str. 98). Pored svega navedenog, za krčko-ličku oblast karakteristično je i to što se u jednom dijalu kancelarija javljaju i sistematični pokušaji kurzivnog vezi-vanja po dva slova.

Pisma iz Cerničkog i Požeškog sandžaka

Cernički sandžak osnovan je 1557. od osvojene teritorije Slavonije (Šehić-Tepić, 2002:65), a izgubljen je Karlovačkim mirom 1699. O grafi jskim uzu-sima i posebnostima morfologije slovā tamošnjih kancelarija imamo prili-ku suditi samo na osnovu jednog jedinog pisma Mustafage Munibravovića (HAZUćir.X-29) iz Sirča, 1694. Ne treba ni spominjati koliko su generali-zacije na osnovu jednoga dokumenta nepouzdane, bolje rečeno nemoguće. Ipak, na osnovu jednog dokumenta mogla bi se provjeriti hipoteza da grafi ja cerničkoga područja pokazuje podudarnosti sa grafi jom neposrednih susjeda, tj. sa grafi jom bosanskoga krajišta. Naime, već su u okviru komentara o grafi ji kancelarija bosanskoga krajišta analizirana i pisma iz Jasenovca, iako se ovaj grad prikazuje na kartama Cerničkog sandžaka (Pelidija 1998:137). Uvršta-vanje jasenovačkih pisama u bosanskokrajišku skupinu sasvim je opravdano, jer su pisma odobašā grada Jasenovca napisana rukopisima pisara iz dubičke kancelarije.116 Za tu pojavu svakako je odgovorna rubna pozicija Jasenovca, na granici Cerničkog i Bosanskog sandžaka. Sirač je, pak, u unutrašnjosti, pa nam pismo Mustafage Munibravovića može ukazati na posebnosti koje su, hipotetično, bile karakteristika kancelarija Cerničkog sandžaka.

U tom smislu, mogla bi se izdvojiti sljedeća kombinacija grafi jskih uzu-sa: ʜ za /i/j/, ʜρ za //, ɴ za /n/ń/, ʌ za /l/ļ/, posebni grafemi za /c/, /č/ i /ć/, nepostojanje nadrednih tačaka nad slovom ү, pravilno razlikovanje /u/, /o/ i /v/, starinska upotreba ω u inicijalnim pozicijama riječi, ali i u fi nalnoj, kada je /o/ < -l. Među slovnim oblicima izdvaja se ц, koje svojom morfo-logijom upućuje na veoma staru bosansku tradiciju, a donekle i na vezu sa kancelarijama Bihaćkog i Krčkog sandžaka, samo što ovdje nema nadred-nih tačaka. Na bosansku starinu ukazuju i oblici slova д i ж.

116 Mnoga pisma iz Jasenovca napisana su istim rukopisom kao pisma iz Dubice, npr. rukopisom1 napisano je jedno pismo Habiba Svrakića iz Jasenovca (HAZUćir.X-24); rukopisom5 drugo njegovo pismo (HAZUćir.X-72); rukopisom11 pismo Huseina odobaše Horvaćanina iz Jase-novca (ACA39 9 25) i dva pisma Mustafa-odobaše Selmanovića iz Jasenovca (ACA39 9 83 i 84), rukopisom13 pismo Redžepa odobaše iz Jasenovca (ACA39 9 50).

135Grafija

a b c č ć d e f g

h i k l m n o ω p

r s š t ʆ u v z ž

Rukopis pisma HAZUćir.X-29

U vezi sa prethodno spomenutom hipotezom potrebno je istaći sljede-će: prema načinu bilježenja /j/ može se, zaista, pretpostaviti veza cerničkih s kancelarijama bosanskog krajišta, ali postojanje posebnih grafema za /c/, /č/, /ć/, te, osobito, forma slova ц, sa prečkicom u donjem dijelu slovne fi -gure (usp. HAZUćir.X-13, X-27, X-43), upućuju na daleko jače veze s bihać-kom oblasti.

Požeški sandžak, osnovan 1537. osvojenjem Požege, nalazio se do 1600. godine u sastavu Bosanskog ejaleta, kada je, zbog poraza Osmanlija kod Si-ska, izdvojen i pridružen Kaniškom sandžaku Budimskog ejaleta. U istraži-vanom korpusu nalaze se svega dva pisma iz te oblasti, oba s kraja 17. stolje-ća. Sudeći na osnovu njih, moglo bi se reći da su grafi jski uzusi tog područja bili veoma bliski cerničkim. Naime, ni ovaj pisar nema grafem za /j/, već koristi ʜ =/i/j/, niti za /ļ/ i /ń/; ne zamjenjuje Ɣ, o, pravilno piše ם; ima razli-čite grafeme za /c/, /č/, /ć/ i ne piše nadredne tačke. I on upotrebljava omegu, doduše, ornamentalno, samo u inicijalnoj poziciji u tekstu. Za razliku od prethodnog pisara, ovaj nema grafem za ж te umjesto njega koristi ш=/š/ž/.

a b c č ć d e f g

h i k l m n o ω p

r s š t ʆ u v z ž

Pismo iz Virovitice HAZUćir.X-32

Pisar ima originalnu inovaciju u pogledu forme slova с /s/, zasnovanu na osnovnom obliku slova ʒ, samo što u početnom potezu slovo ima petlju.

136 Lejla Nakaš

Karakteristična mu je brzopisna izvedba slova ʍ, sasvim nalik na hitru latiničnu kurzivnu verziju. Oblik slova д isti je kao u dubičkim kancelarija-ma 17. stoljeća, a ponekad se i ne razlikuje od slova г.

nigdi

Drugo pismo iz oblasti nekadašnjeg Požeškog sandžaka (HAZUćir.X-109), koje također potječe s kraja 17. stoljeća, u pogledu grafi je pokazuje iste od-like kao analizirano pismo iz Virovitice, jedino što // pisar bilježi na na-čin svojstven latiničkim pisarima ɑρ. U pogledu morfologije, posebnosti pokazuju: jednopotezno д , uglato ρ , spretnija izvedba ц , te dubletna verzija slova χ, bez ukrštavanja dvaju poteza , pored, naizgled, uobičajenog oblika , koji, kad se bolje pogleda, otkriva da su dva poteza prije sljubljena nego ukrštena. Slovo ʍ ima hitri oblik sa tri vrha, a ɴ ima izdužen i uvijen desni krak , po uzoru na latinično slovo. Za razliku od pisara iz Virovitice, ovaj ima slovo ж , ali kao i on čuva starinu u vidu omege u prijedlogu i grafema щ . Budući da je ovo pismo napisano u kancelariji velikodostojnikā hijerarhijski izravno podređenih požeškome paši, može se pretpostaviti da su sve odlike u njemu sadržane, s obzirom na fenomen prestižnosti, zapravo, karakteristične odlike bosanič-nih kancelarija Budimskog ejaleta s kraja 17. stoljeća.

Hercegovačke kancelarije

Još od prvih analitičara bosančice uobičajeno je hercegovačku grafi ju, u pogledu morfologije slovā, izdvajati kao posebnu varijantu. Tako Truhel-ka predstavlja tabelarni pregled bosaničnih slova u kojemu su u suodnos postavljena slova iz Krajine i iz Hercegovine. Autori iz Hrvatske daju tri verzije bosaničke grafi je: u Bosni, u srednjoj Dalmaciji i u Dubrovniku. Hercegovačka varijanta tu se ne pominje, ali o njoj možemo suditi na osno-vu pregleda slova iz dubrovačke kancelarije (usp. Berčić 1860). Ovakav pri-stup imaju i noviji hrvatski autori, pa kod Hercigonje nalazimo sljedeće tri regionalne verzije ovog pisma: u Dalmaciji (i Poljicima), u Dubrovniku i kod bosanskih franjevaca.

U odnosu na dosad opisane verzije bosaničnih slova, na prvi pogled može se uočiti da kod hercegovačkih pisara vladaju drugačiji estetski za-htjevi: nema velikoga kontrasta između slova čiji doseg zauzima unutrašnje

137Grafija

dvije linije i slova koja ih prelaze. Stoga su mnoga slova, koja su u bosančici karakteristično izdužena, na hercegovačkom području osobena ili, pak, u poređenju s krajinskim, arhaična. Osim toga, izgleda da su hercegovački pisari preferirali pisanje prerezanim perom, pri čemu vješta izvedba linije slova, tanke i debele, dolazi do izražaja pa se estetski efekt zasniva na pra-vilnosti smjenjivanja dviju vrsta poteza, što u stanovitoj mjeri ograniča-va broj mogućih varijacija jednoga grafema. Pisar je skoncentriran na to da slovo ima tanki i debeli potez, što ga primorava da proizvodi ustaljene oblike. Stoga on zanemaruje hitrost koja je u Krajini podsticaj za invenci-ju novih formi. Eklatantan primjer predstavlja pismo Ali-paše (Čengića) iz 1675. (HAZUćir.VII-9), kod kojega se unatoč novijim formama slova д

zadržavaju i tragovi velike starine. Tako npr. kod Ali-paše slovo ɑ jeste izvedeno jednim potezom, ali zauzima tek prostor unutrašnjih dviju linija

, uz to pisar koristi i prejotirana slova i , alternativni, prastari način bilježenja /u/ pomoću digrafa , te alternativni, uvećani oblik slova κ vezan za klasičnu diplomatsku minuskulu, a i forma slova ж u vidu mašni-ce na uspravnoj osnovnoj liniji potječe odatle. Konačno, dvojne verzije slova za /k/ i /u/ i prejotirano slovo Я nisu jedina veza sa srpskom poslov-nom ćiriličkom tradicijom; kod ovog pisara javlja se i grafem ѣ naporedo sa є isključivo u vrijednostima koje i inače u Hercegovini ima slovo є. Osim toga, kod njega je za /i/ iskorištena forma slova koja se obično povezuje s ruskom građanskom ćirilicom .

Poudarnosti s grafi jom krajinskih kancelarija sporadične su. One se uglavnom se tiču postojanja jednoga slova za /c/č/ krajem 17. stoljeća, kao npr. u pismu iz Dračevice (HAZUćir.VII-5), ili u pismu Redžep-paše (HAZUćir.VII-8), zatim, tipične forme slova ж (HAZUćir.VII-8, VII-10, VII-11, VII-14) te, sasvim iznimno, kod Kasam-bega, pojave nadred-nih tačaka nad slovom ж (HAZUćir.VII-6). Za hercegovačke pisare ka-rakteristično je da ne pokušavaju zabilježiti /j/, čak niti pomoću ʜ, osim kada pisar raspolaže starim ligaturama (HAZUćir.VII-10, VII-14), (HAZUćir.VII-5) i njihovim inoviranim verzijama (HAZUćir.VII-10),

(HAZUćir.VII-14), te kada se prvi dio takvog slova osamostali u ovoj vrijednosti (HAZUćir.VII-8).

U vezi s činjenicom da hercegovački pisari ne obilježavaju /j/ treba istaći da sve što je rečeno o fonemskim interpretacijama slova є u sklopu rasprave o bilježenju refl eksa jata u najstarijim kancelarijama ove oblasti vrijedi i u ovom drugom razdoblju. Postoji, pak, jedna iznimka – pisma Zulfi kara Rizvanvbegovića, zapovjednika Stoca iz sredine 18. stoljeća, imaju є u vri-jednosti /e/ i /j/, baš kao što je to bilo u starim kliškim kancelarijama.

138 Lejla Nakaš

Hercegovački pisari u najvećem broju slučajeva ne obilježavaju //, a ako to čine, onda pišu ɑρ (Truhelka:4, 15, Rački:3, 5, 6, 7, Kovačić:1), spo-radično po tradiciji dopisuju poluglas (Kovačić:12), ili iznimno, upotreblja-vaju kombinaciju ʜρ (Kovačić:9). Osim toga, za njih nije karakteristično miješanje Ɣ i o. Ovi pisari imaju, gotovo sasvim dosljedno, posebne grafe-me za /c/, /č/ i /ć/ i ne obilježavaju /ļ/ i /ń/. Zanimljivo je i to da kod njih, izuzev u novskim kancelarijama, nema pokušaja kurzivnog vezivanja slo-va. Jedino u 18. stoljeću, u pismu Ali-paše Rizvanbegovića postoji primjer vezivanja ш+т+o , a kako je ova veza vertikalna, ishod uveliko podsjeća na tip ustaljenih veza u arebičkom pismu.

Od slovnih formi treba izdvojiti /č/ pisano na “ruski” način117 kao prepoznatljivu crtu hercegovačke bosančice. Osim toga, ovdje se češće na-lazi polazna verzija slova д (HAZUćir.VII-6, VII-7), (HAZUćir.VII-3) kao i njene prvobitne varijacije (HAZUćir.VII-9), (ACA 39 9 35, 36, 37, 39). Uz to, u ovoj varijanti bosančice duže se održala tradicija bilježenja poluglasa, iako neredovno i samo u fi nalnoj poziciji riječi, a jednako tako i upotreba omege u sastavu prijedloga/ prefi ksa od . Kao inicijal, ovo po-sljednje slovo dobiva čak i nadredne tačke (HAZUćir.VII-6), a ima i pisa-ra kojima je varijacija omege jedini simbol za /o/ (Ali-paša Čengić, 1650). Slovo є, istina rijetko, pojavljuje se u vidu epsilona (HAZUćir.VII-9), a zanimljivo je to da je ono takvog izgleda kod pisara Erlangenskog rukopisa i kod Arsenija Čarnojevića.118 Slovo ʜ ponekad je obilježeno nadrednom tačkom (HAZUćir.VII-6), često iz praktičnih razloga – uspostavljanja distinkcije između dva slična slova /i/ i /n/ (HAZUćir.VII-7). Najveću raznovrsnost u pogledu forme pisari ovoga područja ispoljili su kod slova ɴ:

ACA:35 VII-5 VII-6 VII-7 VII-8 VII-9 Ali-pašaČengić VII-11 VII-10 VII-14

Kada pisar ne piše prerezanim perom, pa ne vodi brigu o tankoj i de-beloj crti, od estetskog utiska ne ostaje ništa. Težnja za iskošenošću pod određenim uglom ovdje i inače nema udjela, niti je razmjer između krat-kih i dužih slova naglašen (HAZUćir.VII-7), a rukopisi se doimaju užurba-nim i nemarnim. Takva znaju biti i pisma iz kancelarija najviših činovnika Osman-bega Trebinjskog (sl. Bogićević:112; HAZUćir.VII-12) i Ibrahim-117 Соболевский, А. И. (1908) Славяно-русская палеография, str. 48.118 Slovo u vidu epsilona svojstveno je ruskom brzopisu od 16. st. usp. Vladimir Gorchakov, http://

oldrussianscript.mylivepage.ru

139Grafija

paše Resulbegovića (sl. Nezirović 2004:395). Neuredan aspekt, nejednaka iskošenost i odjeliti potezi doveli su do neprepoznatljivosti pojedine slovne forme , /ć/ (HAZUćir.VII-8), (HAZUćir.VII-10).

Slovni oblici pisara hercegovačkih kancelarija nerijetko su podudarni s onima dubrovačkih pisara. Tako npr. poseban dubrovački način pisanja po-luglasa na vodoravnoj crti , 119 ima svoju paralelu u novskoj kancelari-ji u 16. stoljeću (HAZUćir.VII-3). Jednako tako, zajedničku slovnu formu imaju dubrovački i novski pisari za slovo /d/ (ACA 39 9 35, 36,37,39),120

/h/ (ACA 39 9 35, 36,37,39),121 /z/ (ACA 39 9 35, 36,37,39)122.Dubrovačke i hercegovačke pisare katkad povezuje forma slova ж: u

Dračevici na kraju 17. st. nalazi se oblik izveden iz četiriju poteza, tj. ukršte-na osnova precrtana je i uspravnom i vodoravnim linijom (HAZUćir.VII-5) a jednaka izvedba pojavljuje se i u Libru od mnozijeh razloga 1520. Za dubrovačke pisare, pak, karakterističan je oblik tog slova naslijeđen iz klasične minuskule, dok se kod pisara hercegovačkih kancelarija on pojav-ljuje iznimno (HAZUćir.VII-9).

Na kraju, osnovni opći dojam koji povezuje ove dvije kancelarije tokom 16. i 17. stoljeća jeste taj da su potezi pojedinih slovnih fi gura koje prelaze dvolinijsku shemu osjetno kraći nego u drugim oblastima zapadnog ćiri-ličkoga brzopisa.123

Klasifi kacija glavnih tipova grafi je krajišničkih pisama

Iako se kancelarije zapadnoga krajišta međusobno razlikuju u specifi čnim regionalnim grafi jskim rješenjima, ne možemo se oteti dojmu sličnosti osnovnih slovnih oblika, unatoč svim različitostima konačnih izvedbi. Za takav dojam dijelom je zaslužna i činjenica da se pojedine verzije slovnih oblika, koje su karakteristične za jedno područje, iznimno mogu pronaći i 119 Prvi put ovakav poluglas zabilježen je u prijepisima Nikše Zvijezdića, pisara dubrovačke kan-

celarije 1431-1455. godine, a stoljeće kasnije redovno ga upotrebljavaju Trajan i Niko Primo-jević (Đorđić, 1971:149). Osim toga, ovakav poluglas je i u Libru od mnozijeh razloga, 1520, a zanimljivo je da ga tako piše i pisar Erlangenskog zbornika.

120 Ovakvo slovo д u Dubrovniku imaju Luka Primojević, 1517, Niko Primojević, 1550, Ortus ani-me, 1567, Mavro Orbini 1601. (usp. Đorđić, 1971:440, 442, 444). Također, takva je i alternativna forma ovog slova kod patrijarha Arsenija Čarnojevića, 1694. (usp. Bogićević, 1975:125).

121 Slovo χ u vidu mašnice ima Primojević, 1550. (usp. Đorđić, 1971:440), Orbini, 1601. (Đorđić, 1971:442), knežev pisar iz 1621. (Đorđić, 1971:441).

122 Ovako slovo ʒ pišu Nikša Zvijezdić (usp. Đorđić, 1971:433) i svi potonji dubrovački pisari (Đorđić, 1971:150).

123 Za dubovački “stilizovani brzopis” kojim su pisane rukopisne knjige P. Đorđić daje sličnu ocje-nu poredeći ga sa “običnim brzopisom” (v. Đorđić, 1971:151).

140 Lejla Nakaš

na drugim područjima. S druge strane, razlika između zapadnih kancela-rija i onih Hercegovačkog sandžaka opaža se već na prvi pogled. U admini-strativnim središtima Hercegovačkog sandžaka vladaju drugačiji estetski zahtjevi: slova nisu iskošena udesno, kontrast između slova unutrašnjih linija i onih koja prelaze u četverolinijski prostor nije naglašen, a sve to doprinosi pojavi drugačijih slovnih formi. Osim toga, u Hercegovini nije izrazit ni arebični ni latinični utjecaj, a na zapadu su oba prisutna. U her-cegovačkim kancelarijama nalaze se arhaični slovni oblici, a kontinuirani utjecaj dubrovačke kancelarije omogućio je da se u njima zadrže mnoge forme iz klasične diplomatske minuskule. Nasuprot tome, u kancelarija-ma zapadnoga krajišta stalno nalazimo slovne oblike u kojima se odražava kontinuitet bosanske diplomatske minuskule.

Imajući u vidu sve te činjenice zaključuje se da je opravdano izdvojiti dva glavna tipa grafi je krajišničkih pisama. Najuočljivije razlike između slovnih oblika karakterističnih za hercegovačke i onih tipičnih za bosan-ske kancelarije svodile bi se na ove:

Bosna

Hercegovina

a č d e f h i j r

U Hercegovini slova ɑ, д, ʜ češće zauzimaju dvolinijski prostor, dok su u Bosni ona izrazito izdužena.

Nadredna tačka pojavljuje se u Hercegovini nad slovom ʜ, dvotačka nad ω, a u Bosni one dolaze nad ү, katkad i nad ж.

Oblik slova ч u Hercegovini je najčešće , a u Bosni .

Brzopotezni oblik slova є u Hercegovini izgleda kao epsilon, a u Bosni on ima originalnu izvedbu.

U Hercegovini slovo ф najčešće ima grčki oblik, a u Bosni je inspirirano od-govarajućim latiničnim slovom.

Slovo χ u Hercegovini ima oblik u vidu iksa, dok je u Bosni osnovna crta uspravna, a vodoravna linija iskošena.

Slovo ρ u Hercegovini može imati uglat oblik, a u Bosni je petlja najčešće obla.

141Grafija

U Hercegovini je slovo jat nestalo iz upotrebe, a u Bosni ono ima vrijednost j.

Upotreba poluglasa, omege, nadrednih slova i ligaturnih, prejotiranih slova karakteristična je za Hercegovinu, a u Bosni omega zna doći samo kao ini-cijalno slovo na početku teksta, dok se ostala navedena slova uglavnom ne pojavljuju.

Napomene o najvažnijim transliteracijskim problemima

U skladu s jednom od osnovnih teza ovog rada da grafi ja krajišničkih pi-sama na specifi čan način odražava kontinuitet zapadnoštokavskog idio-ma potrebno je iznijeti najvažnija zapažanja o takvom fenomenu. Očuvanje zapadnoštokavskoga kontinuiteta u grafi ji trebalo bi se posmatrati na dva plana: (1) kao očuvanje zapadnih dijalekatskih crta u slovnom sistemu, gra-fi jskih oznaka za tipične fonemske vrijednosti, koje od 15. stoljeća već išče-zavaju i (2) kao očuvanje grafi jskih, i slovnih i pravopisnih karakteristika tipičnih za bosansku srednjovjekovnu pisanu tradiciju. Postavimo li problem na jedan ili na drugi način, mi moramo odgovoriti na osnovno pitanje: kako se crte zapadne štokavštine odražavaju u samome bosaničkom pismu.

U grafi ji su se zapadne crte prvoga reda trebale odraziti prvenstveno u fonetskoj vrijednosti grafema ћ i Щ. Na tu ideju upućuju i postupci pri transliteraciji koje su u novije vrijeme ponudili priređivači zbirki bosan-skih povelja i krajišničkih pisama.124 Naime, ukoliko đerv može odraziti refl eks praslavenskog jotovanja *dj, onda bismo mogli očekivati da u okvi-ru zapadne štokavštine, ili, tačnije, najstarije zapadne štokavštine, njegova vrijednost bude /j/. S druge strane, mnogi autori smatraju da pri transkrip-ciji bosaničkoga щ treba biti oprezan stoga što se iza tog slova može nalaziti i vrijednost /št/, ali i /šĉ/, što bi u krajnjoj liniji trebalo značiti da ovaj digraf za pisara šćakavca vrijedi kao /šĉ/, a za štakavca kao /št/. Pojednostavljeno gledano, ova dva slova imala bi odražavati dvije tipične crte zapadnošto-kavske fonetike. Međutim, slika koju smo dobili na osnovu našeg istraži-vanoga korpusa nije, kao što će se vidjeti, toliko jednostavna, kao što to, uostalom, nije ni u srednjovjekovnoj bosanskoj pismenosti.

Zapravo, čak i u doba srednjovjekovne bosanske države, konkretnije, od Kulina bana đerv je imalo vrijednost /đ/,125 a još češće /ć/. Osim toga,

124 U svojoj diseratciji Deklinabilne riječi bosaničnih pravnih tekstova od 12. do 15. stoljeća A. Tur-bić-Hadžagić transliterira щ kao /ĉ/, ћ kao /ĵ/, a M. Nezirović u zbirci krajišničkih pisama dosljedno prenosi щ kao /šć/.

125 Original i stariji prijepis Kulinove povelje imaju гρɑћɑʍь, a mlađi, iz 1205. гρɑгɑʍь. Da je pisar želio izraziti vrijednost /j/ na tome mjestu, svakako bi napisao гρɑѣʍь, kao što su činili drugi bosanski pisari u tim prilikama госпоѣ, ʍєѣ.

142 Lejla Nakaš

dosljednost upotrebe digrafa щ, istina, onemogućava dekodiranje /št/ ili /šć/, ali postoje i neki drugi pokazatelji koji nam mogu pomoći u procjeni izgovorne vrijednosti tog slova. Naime, činjenica da se taj digraf još u sred-njovjekovnim spomenicima nalazi na mjestu ranije kombinacije -чьт- kao npr. чьтo / щo, почьтєɴʜ / пощєɴʜ, ukazuje na to da je njegova vrijednost /št/, pa tako i u slučaju kad je naporedo s tim upotrijebljen na mjestu gdje bi teorijski, iz aspekta fonetike, bila moguća interpretacija /šć/ kao пƔщɑтʜ. Jedno je sigurno: to slovo nema u srednjovjekovnoj Bosni vrijednost /ĉ/, pa čak ni kada je riječ o staroslavenizmima. O tome svjedoči podatak da kralje-vi pisari u formuli za datiranje upotrebljavaju staroslavenizam ρoждьствɑ u grafi jskoj verziji koja odražava asimilaciju suglasnika nakon gubljenja slabog poluglasa [ρoщвɑ χ(ρʜстo)вɑ]126, što implicira čitanje щ kao /št/.

Za razliku od situacije u Bosni, čakavski glagoljski spomenici možda najidealnije odražavaju zapadne fonetske crte: u čakavskoj glagoljskoj tra-diciji =/ĵ/, a /ĉ/. Zapravo, način transliteracije kakav je provođen za te spomenike, zbog ideje o apsolutnoj kompatibilnosti ćiriličnog i glago-ljičnog pisma, imao je utjecaja na autore koji su željeli primijeniti jedin-stven transliteracijski kôd za oba pisma, bosaničko i glagoljičko. Kada se na bosaničke spomenike primijeni ovaj princip, pojavljuju se pomalo ap-surdni primjeri, jer tamo gdje je za hrvatsku glagoljicu podobna translite-racija [mikuličiĉ], u bosančici se pojavljuje gramatički nemoguća varijacija [tvrtkoviĵ], jer se u dva pisma na mjestu istovrsnog sufi ksa upotrebljavaju bitno različiti grafemi, glag. , bos. ʜћ. Jednako tako, neopravdana izgle-da i verzija transliteracije koja upitno-odnosnu zamjenicu щo i izvedenice iz nje biježi bilo kao šćo (nišćo, zašćo), bilo kao ĉo (niĉo, zaĉo). I dok bi za riječi oƂщʜɴɑ, тнсƔщɑ, χoщє bila opravdana transkripcija [obĉina, tisuĉa, hoĉe], ali ne i [obšćina, tisušća, hošće], a za ʜщєтє [išćete], ali ne i [iĉete], dotle je za riječi щєφɑɴь, ɴɑ ʍοʜщρʜ opravdano jedino [štefanь, na moi-štri], a nikako [šćefan, na moišćri] niti [ĉefan, na moiĉri]. Treba, međutim, naglasiti da je kod primjera tipa oƂщʜɴɑ, тнсƔщɑ, χoщє, u kojima je щ moguće interpretirati kao /ĉ/, pretenzija pisara, najvjerovatnije, bila čitanje /obština/, /tisušta/, /hošte/, jer se takvi primjeri pojavljuju u jakim pozicija-ma teksta, gdje je i inače staroslavenski utjecaj najjači.

Iz svega rečenog proizlazi da transliteracijski princip koji odgovara hr-vatskim glagoljskim spomenicima nije odgovarajući za (zapadno)štokav-

126 Ovako pišu pisari Tvrtka II Tvrtkovića (1421, Miklosich:317) i Stjepana Tomaševića (1461, Miklosich:485, 489, 491), kao i pisari Sandalja Hranića (1420, Miklosich:304) i hercega Stje-pana Kosače (1443, Miklosich:425), dok pisar Tvrtka Kotromanića ima kontaminirani oblik ρощдвɑ (1375, Miklosich:185).

143Grafija

ske bosanične tekstove, ni iz teorijskog aspekta niti po tradiciji. Zapravo, iako su glagoljički i bosanički inventar slova podudarni, izbor slova u kon-kretnoj realizaciji nije jednak kod glagoljskog i kod bosaničnoga pisara. S druge strane, slova /ĉ/ i /ĵ/ u hrvatskoj glagoljici odražavaju zapadne dijalekatske crte,127 dok za bosanična slova щ i ћ ne možemo tvrditi da ap-solutno odražavaju specifi čne dijalekatske vrijednosti.

Koji princip, pak, trebamo primijeniti pri transliteraciji i transkripciji bosaničkih tekstova? Po svemu sudeći, kod fonetske transkripcije potrebno je najprije proanalizirati moguću dijalekatsku pripadnost pisara i pažlji-vo procijeniti da li je on dosljedan šćakavac, te argumentirano pristupiti svakom pojedinačnom primjeru. Tako npr. pisar koji na mjestu nekadaš-njeg чьт ima щ, te u primjerima s refl eksom *stj, *skj, *skē ima također щ, najvjerovatnije je štakavac, dok onoga koji alternira щ i шћ u svome zapisu, svakako možemo smatrati šćakavcem, ali to nam ne daje za pra-vo da primjere tipa що, ʒɑщо, пощєɴʜ šćakaviziramo, jer oni nisu rezul-tat praslavenskih palatalizirajućih procesa s refl eksom šća. Kako je stvar s transliteracijom mnogo jednostavnija, te treba primijeniti princip slovo za slovo, potrebno je izabrati jedan simbol za ћ i jedan za щ. Budući da grafem ћ, ako stvari posmatramo u skladu s tradicijom, ima dvojnu vrijednost /ć/ i /đ/, bezbolnije je izabrati simbol za onu frekventniju /ć/, baš kao što to čini M. Nezirović.128 Za щ mi se čini podobnim izabrati sasvim poseban simbol, potpuno neovisan o inventaru smišljenom za čakavsku glagoljsku pismenost. Pri transliteraciji u ovom radu izabrala sam da to bude ʆ.

Naposljetku želim istaći da u pismima bosanskih krajišnika ima vrlo neobičnih primjera upotrebe digrafa щ kao npr. вʜщκє /vit(e)ške/129, ʌʜщ /list/130, te da većina primjera signalizira vrijednost /š+t/. Prvi primjer [viʆke] predstavlja slučaj kada pisar, vjerovatno pod utjecajem arebičke grafi je, izostavlja slova vokalske vrijednosti, te mu se čini pogodnim da novonastalu sekvencu sačinjenu od fonema t i š, bez obzira na redoslijed, bilježi ovim digrafom (v. str. 87 i Rački:26). Drugi primjer [liʆ] pojavljuje

127 U glagoljskoj listini iz Like, 1433. godine stoji slobodšĉinu, te , plaĉen, opĉin (usp. Lopašić, str. 236). Dakle, kad se hoće zabilježiti /šĉ/, piše

se + , a kad se hoće zabilježiti /ĉ/, piše se . Hrvatski pisar pisma suca i vse općine bihaćke iz 1520. godine, u svojoj bosančici, uopće ne upotrebljava щ, već jednostavno ima шћ: вʜшћ, спƔшћɑтʜ ili ћ: Ɣ ƂʜχћƔ, Ƃʜχɑћсκɑ, ɴɑʜвєћє, ʜжɑүʜћƔ, a kada želi napisati /št/, on to čini zasebnim grafemima, a ne uz pomoć digrafa штєфɑɴƔ (usp. sl. Đorđić, 1971:472).

128 ʜћo [ićo] /iđu/ (2004:181), ʜћƔћʜ [ićući] /iđući/ (2004:170)129 HAZUćir.X-30, HAZUćir.X-31, HAZUćir.X-55130 Usp. Rački: 23, 37, 109

144 Lejla Nakaš

se kod onih pisara koji su na osnovu fenomena jedan grafem (ү) za c-č, ostvarili paralelizam po kojemu ш =s-š, pa analogno tome i щ =št-st (v. Rački:23,37,109).

Međutim, ako se u samome slovnom inventaru i nisu odrazile zapadne dijalekatske crte, kontinuitet srednjovjekovne tradicije u krajišničkoj grafi ji može se jasno razaznati. Taj se kontinuitet ogleda u upotrebi ћ, izbjegava-nju Я i ıє, a naročito u tome što slovo ѣ prestaje biti simbol za ma kakvu vokalsku vrijednost, već jednostavno predstavlja fonem /j/. Ova posljed-nja karakteristika zastupljena je kod većine bosanskih pisara pred slom kraljevstva,131 dok su druge dvije od početka bile prepoznatljivi znak bo-sanske škole.132

Pregled karakterističnih slova

a

1- Bihać, 1691. 2- Bihać, 1700. 3- Bihać, 1727. 4- Ostrožac, 1700. 5- Skradin,1639. 6- Skradin, 1681. 7-, 8-, 9- Banja Luka, 1696-1703. 10- Novi, 1605. 11- Hercegovina, 1719. 12- Hercegovina, 1675.

b

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Bihać, 1691. 3- Bihać, 1694. 4- Bihać, 1700. 5- Kostajnica, 1655. 6- Krupa, Stina 1694. 7- Zauka, Ostrožac, 1700. 8- Jasenovac, 1655. 9- Krka, 1639. 10- Krka, 1681. 11- Banja Luka, 1696-1703. 12- Novi, 1605.

c

1-, 2- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 3- Bihać, 1694, Zaluka, Ostrožac, 1700. 4- Bihać, 1691. 5- Bihać, 1694. 6-, 7- Bihać 1700. 8- Ostrožac, 1700. 9- Banja Luka, 1696-1703. 10- Ostrožac, 1700. 11- Krka, 1639. 12- Hercegovina, 1675.

131 Pisari Tvrtka II: logotet Dušan, Podvisoki, 16. 8. 1420; dijak Pavle, Sutiska, 2. 3. 1433, dijak Radivoj Hrstić, 26. 3. 1438. i 22. 6. 1443; Pisari kralja Tomaša: Tvrtko Sekulović, Vranduk, 22. 8. 1446, anonim, Jezero, 19. 2. 1459.

132 Slova ћ “nema u spisima iz kancelarije Nemanjića i njegovih naslednika” (Đorđić, 1971:150). Ono se se “u Raškoj gotovo prestalo upotrebljavati već u XIII veku i čuvalo se od početka pi-smenosti bez prekida pre svega na bosanskom području” (Đorđić, 1971:146). Kod dubrovačkih pisara ћ se prvi put javlja kod Ruska, i to pri prepisivanju povelja bosanskih kraljeva (usp. Đorđić, 1971:150).

145Grafija

č

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Bihać 1596. 3- Bihać 1700. 4- Bihać ,1694. 5- Ostrožac, 1700. 6- Krka, 1681. 7-, 8-, 9- Banja Luka, 1700. 10-, 11- Hercegovina, kraj 17. st. 12- Ali-paša, Rizvanbegović, 18. st.

ć

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Bihać, 1694. 3- Bihać, Krupa, Ostrožac, 1694. 4- Bihać, 1727. 5- Bihać, 1700. 6- Bihać, 1700. 7- Krka, 1681. 8-, 9-, 10- Banja Luka, 1696-1703. 11- Trebinje, 1719. 12- Hercegovina, kraj 17. st.

d

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Bihać, 1691. 3- Gvozdansko, 1635. 4- Bihać, 18. st. 5- Krupa, Stina, 1694. 6- varijanta br.5 1694. 7- Ostrožac, 1700. 8- varijanta br.7. 9- Ostrožac, 1700. 10- Krupa, Ostrožac 1694. 11- Banja Luka, 1696-1703. 12- Skradin, 1639. 13- Gradiška, 168_. 14- Dubica 17.st.

đ 1-, 2- Banja Luka, 1696-1703. 3- Ali-paša Rizvanbegović, 18. st.

e

1- Bihać, 1691. 2-, 3- Banja Luka 1696-1703. 4- var. br. 2, Kostajnica, 1650. 5-, 6- Hercegovina 1675. 7- Novi, 1605.

f

1- Kostajnica, 1655. 2- Jasenovac, 1655. 3- Bihać, kraj 17. st. 4- Bihać, 1700. 5- Kostajnica, 1655. 6- Krka, 1639. 7- Skradin, 1639. 8-, 9-, 10-, 11- Banja Luka, 1696-1703. 12- Hercegovina, 17. st.

g

1- Bihać, kraj 17. st.. 2- Bihać, 1694. 3- Bihać, 1700. 4- Bihać, 1727. 5- Krupa, Stina, 1694. 6- Ostrožac, Krupa, 1700. 7- Ostrožac, 1700. 8-, 9-, 10- Banja Luka, 1696-1703. 11- Hercegovina, 17. st. 12- Novi, 1605.

146 Lejla Nakaš

h

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Skradin, 1639. 3- Bihać, 1700. 4- Krupa, Stina, 1694. 5- Krka, 1639. 6- Banja Luka, 1696-1703. 7- Kostajnica, 1655. 8-, 9- Hercegovina, 17. st. 10- Dubica, sredina 17. st. 11- Hercegovina, kraj 17. st. 12- Novi, 1605.

i

1- Bihać, 1694. 2- Bihać, 1691. i 1694. 3- Bihać, 1700. 4-, 5- Banja Luka, 1696-1703. 6- Klis, Livno, 1558. 7- alternanta br. 6. 8- Zaluka, Ostrožac, 1700. 9-, 10- Hercegovina, 17. st. 11- Hercegovina , 1675. 12- varijanta br. 11.

j

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Bihać, 1694. 3- Ostrožac, Krupa, 1700. 4- Krupa, Stina, 1694. 5- Krka, 1639. 6- Hercegvina, kraj 17. st.

ja

1- Livno, 1558. 2. Klis, 17. st. 3- Banja Luka, 1696-1703. 4- Hercegovina, 1675. 5-, 6-Hercegovina, 1719.

ju1. Klis, 1558. 2- Klis, 17. st. 3- Novi, 16. st. 4- Hercegovina, kraj 17. st. 5, 6-Hercegovina, 1719.

k1- Bihać, 2- Ostrožac, 3-, 4-, 5-, 6- Banja Luka, 1696-1703. 6- Banja Luka HAZUćir.X-90

l

1- Kostajnica, 1655. 2-, 3- Bihać, 17.st. 4- Ostrožac, Krupa, Stina, kraj 17. st. 5- Banja Luka, 1696-1703. 6-Hercegovina, 1719.

m1- Kostajnica, 1655. 2- Bihać, 1694, 3- Krupa, Stina, 1694. 4-, 5- Banja Luka, 1696-1703. 6- Novi, 1605.

n

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2-, 3-, 4- Bihać, 1691. 5- Krupa, Stina, 1694. 6- Krka 1681. 7- Ostrožac, 1700. 8-Skradin, 1639. 9-, 10-, 11- Banja Luka, 1696-1703. 12- Hercegovina, 17. st.

147Grafija

o

1- Krka, 1639. 2- Banja Luka, 1696-1703. 3- Bihać, 1727. 4- Bihać, 1700. 5- Hercegovina, kraj 17. st., 6- Novi, 16 st.

od

1- Krka, 1639. 2- Virovitica, kraj 17. st. 3- Sirač, 1694. 4- Hercegovina, kraj 17. st., 5- Novi, 16 st.

p1- Krka, 1681. 2- Bihać, 1691. 3- Bihać, 1727. 4-, 5- Banja Luka, 1696-1703. 6- Hercegovina, 1719.

r

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Kostajnica, 1655. 3- Bihać 1691. 4- Bihać, 1694. 5- Bihać, 1700. 6- Bihać, 1727. 7- Krupa, Stina, 1694. 8- Skradin 1639. 9-10-,11- Banja Luka, 1696-1703. 12- Hercegovina, 1719.

s

1- Bihać, 1694. 2- Bihać, 1700. 3-Skradin, 1639. 4- Banja Luka, 1696-1703. 5- Vrlika, 1671. 6-Hercegovina, kraj 17.

š 1-, 2- Bihać, 1691. i 1694. 3- Bihać, 1727. 4-, 5-, 6- Banja Luka, 1696-1703.

št

1- Bihać, 1694. 2- Bihać 1691. i 1694. 3- Bihać, 1727. 4- Bihać, 1700. 5-, Krka, 1639. 6- Banja Luka, 1696-1703. 7-, 8- Hercegovina 17. st. 9- Hercegovina, 1675. 10- Hercegovina, 1719. 11- Novi, 16. st. 12- Novi, 1605.

t1- Ostrožac, Zaluka, 1700. 2- Bihać, 1727. 3-, 4-, 5- Banja Luka, 1696-1703. 6- Hercegovina, 1675.

u

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- , 3-Bihać, 1694. 4- alternanta, Ostrožac, 1700. 5-, 6- Banja Luka, 1696-1703. 6- Hercegovina, 1675.

148 Lejla Nakaš

v

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2-, 3- Bihać 1691. i 1694. 4- Bihać, 1727. 5- Banja Luka, 1696-1703. Banja Luka HAZUćir.X-90

z

1-, 2- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 3- Bihać, 1691. i 1694. 4- Bihać, 1694. 5- Skradin, 1639. 6-, 7-, 8- Banja Luka, 1696-1703. 9- Hercegovina, 1675. 10- Hercegovina, 1719. 11-, 12- Novi, 1605.

ž

1- Bihaćka oblast, kraj 16. st. 2- Bihać, 1700. 3- Ostrožac, Krupa, 1700. 4-, 5- Banja Luka, 1696-1703. 6-, 7- Dubica, pol. 17. st. 8-, 9- Hercegovina 17.st. 10- Hercegovina, 1675. 11- Novi, 16. st. 12- Novi, 1605.

149Fonetika

FonetikaJedan od glavnih zadataka ove disertacije tiče se istraživanja zapadnošto-kavskih crta u jeziku krajišničkih pisama. S obzirom na hipotezu o konti-nuitetu pisanog idioma sazdanog na zapadnoštokavskoj osnovici, izraženu u samom njenom naslovu, pri ispitivanju fonetskih karakteristika ovih pisama referentna tačka bit će prisustvo tragova nekadašnjeg zapadnošto-kavskog narječja u njima. U tom smislu, treba odmah istaći da se ovdje polazi od Brozovićevog stava o tome da je i dift ongizacija ẹ <ě zapadnošto-kavski proces, jedan od rijetkih što djeluje u pravcu zapad→istok,133 tako da pojava ijekavskoga refl eksa u jeziku pisma ne isključuje mogućnost utjecaja staroga zapadnoštokavskog idioma na pisara. S druge strane, pak, moramo se složiti s time da je srednjovjekovni pisani jezik prožet ikavskim ma-nirom, te da bi pojava leksičkih ikavizama u dokumentima sa ijekavskog dijalekatskog područja mogla predstavljati najizrazitiji dokaz očuvanja kontinuiteta zapadnštokavskoga pisanog idioma u osmanskom periodu. Osim toga, u jeziku bosanskih spomenika iz srednjovjekovnoga perioda ima i drugih zapadnih crta od kojih su neke još tada potisnute na rang leksičkih pojava *dj>j, ę iza palatala >a, vь>va (samo kao prijedlog, u jakim pozicijama teksta), sasvim izuzetno i očuvanje skupine čr-, čak i očuvanje . Pronalaženje takvih crta u jeziku krajišničkih pisama može biti dokaz kontinuiteta starije pisane tradicije, ali i utjecaja jednoga hibridnog jezika nastalog kao posljedica kontakta i dopisivanja sa nosiocima pisane tradicije zapadnijega područja.

Konačno, o šćakavizmu, kao jednoj od tipičnih zapadnoštokavskih crta, treba treba napomenuti to da je u srednjovjekovnim poveljama prisu-tan izuzetno mali broj njegovih potvrda.134 Zbog male zastupljenosti leksi-ke u kojoj bi se šćakavizam uopće mogao detektirati, ali najviše zbog tradi-cionalnog načina obilježavanja refl eksa *st’, *sk’ digrafom Щ, ne može se sa sigurnošću procijeniti njemu pripisana izgovorna vrijednost u srednjovje-133 Zapravo, dift ongizacija ẹ djelovala je na značajan dio istočnoštokavskih dijalekata, a imala je

zapadnoštokavsko polazište, međutim, njeno defi nitivno razrješenje u pravcu ijekavizma jeste novoštokavska inovacija iz 15. stoljeća (usp. Brozović, HDZb, 7, 1985:66).

134 Transparentni primjeri (шћ) svode se na jednu povelju Stjepana Kotromanića iz 1331. (Šćitovlaninь, Pišćenicu) i jednu povelju kralja Tomaša pisanu u Vranduku, 1446. (selo Pišćeni-ca, selo Gradišća, selo Šćabnicu). Interesantno je da su svi primjeri vlastite imenice.

150 Lejla Nakaš

kovnim spomenicima. Stoga prisustvo šćakavskih primjera u krajišničkim pismima ne možemo smatrati posljedicom težnje za očuvanjem kontinu-iteta pisanoga jezika, nego govornom zapadnom (time i starom zapadno-štokavskom) crtom. Šćakavski primjeri, dakle, ne dokazuju da se pisar oslanja na prethodnu pisanu tradiciju, ali mogu svjedočiti o uspostavljanju novog pisanog manira inspiriranog podržavanjem starijih zapadnoštokav-skih govornih crta. Na takav se način može posmatrati i prisustvo primjera koji se tiču neizvršenog novog jotovanja, neizmijenjenih skupina jd, jt, te neizmijenjenog -l, posebno kada se oni nalaze u pismima s područja koje u dijalektologiji označeno kao središte konvergencije zapadne i istočne što-kavštine iz kojega se postepeno šire novoštokavske inovacije.135

Refl eksi jataNajstarija pisma

U poglavlju o grafi jskim osobitostima najstarijih krajišničkih pisama već je rečeno ono osnovno što se tiče njihovog načina bilježenja refl eksa jata. Budući da su glavni primjeri već navedeni, jer je bilo neophodno analizirati grafi jski manir razvijen u Portinoj slavenskoj kancelariji kako bi se mogla odrediti stvarna izgovorna vrijednost slovnih rješenja na mjestu staroga vokala, ovdje se daju dodatni argumenti koji bi trebali potvrditi da grafi ja є na nekadašnjem mjestu ѣ, razvijena u okviru ranih krajiških kancelarija, nije istinski ekavizam.

U osnovi, dijalekatsko područje u vrijeme prvih stotinu godina osman-ske vlasti jeste pretežno ono gdje je refl eks jata dift ong, ili se već defonemi-zira u pravcu ije/je (Zemlja Pavlovića, Hercegovina). Stoga bi refl eks jata u najstarijim krajišničkim pismima trebao odražavati posljedice dift ongiza-cije zatvorenoga ẹ kao prvobitnog refl eksa staroga fonema jat.136 Međutim, načinu grafi jskog obilježavanja tog refl eksa potrebno je obrazloženje, oso-

135 Usp. Brozović, 1970. i 1985. Gravitacioni krug oko Neretve ishodište je novoštokavskih ino-vacija. Iako se konvergencija odvijala dijelom i na način da su zapadni štokavci preuzimali istočnoštokavske ranije ostvarene rezultate (-l>o, novo jotovanje, jd>đ), inovacije iz kruga čiji je centar kod ušća Neretve (poluprečnika 100 km) izlaze tako da ne možemo reći da li su one istočnohercegovačke ili zapadnohercegovačke. Sve one nisu imale isto ishodište, pa ih je, pre-ma Brozovićevom mišljenju, bolje zvati hercegovačkim (1970:395).

136 Usp. Brozović, 1966:201. Brozović i na mnogo drugih mjesta govori o dift ongizaciji ẹ kao pro-cesu koji se odvijao u okviru zapadnoštokavskoga dijalekta prije konačne defonemizacije u pravcu i, odnosno je/ije, i o tome da je inovacionom pojavom dift ongizacije ẹ “zapadna što-kavština odigrala aktivnu ulogu prema jednom znatnijem dijelu istočnoštokavskoga terena” (1970:397). Usp. i (Brozović, 1961-62).

151Fonetika

bito s obzirom na to da grafi jski sistem još uvijek ne raspolaže odgovara-jućim rješenjima za bilježenje j, odnosno da utjecaj carigradske kancelarije djeluje tako da izgleda kako u kratkom slogu imamo ekavski refl eks u jed-nom dijelu pisama. Ovdje se mora napomenuti to da autori koji su ranije analizirali ovu pojavu ne ističu da bi takvo bilježenje implicitno ukazivalo na ekavsku dijalekatsku podlogu. Tako Đorđić naglašava da Hamza-begov dijak Radonja piše ekavski, iako mu sve grafi jske i ortografske karakteristi-ke upućuju na bosansku školu, te, između ostaloga, i iz toga izvodi zaklju-čak da u ranim pismima krajišnika postoji stanoviti resavski utjecaj, koji se čak uobličuje u bosansko-resavsku grafi ju (Đorđić 1971:166). Međutim, Đorđić ne objašnjava kakvu dijalekatsku pozadinu može imati takav način bilježenja. Ali ako se uzme u obzir činjenica da je u Resavi u 16. pa i 17. stoljeću refl eks jata još uvijek poseban fonem,137 onda ne može biti govora o tome da se u izboru grafi je є očituje stvarni ekavizam.

U ranom osmanskom periodu postoji jasna tendencija ograničavanja vrijednosti slova ѣ na /ja/, a ishodište toga procesa zapaža se još u kance-larijama bosanskih kraljeva.138 Treba, međutim, naglasiti da je eliminacija slova jat u vrijednosti posebnog vokala predstavljala manji problem za kra-ljevsku kancelariju nego za rane krajške kancelarije. Naime, u bosanskom kasnosrednjovjekovnom pisanom idiomu snažno djeluje ikavski manir, pa se slovo jat i moglo ograničiti na sekundarne, pa čak i nove vrijednosti (poput j), dok se u oblastima koje padaju pod osmansku vlast, osobito u Hercegovoj zemlji, ali i u Zemlji Pavlovića, još otprije ispoljila tendencija uvođenja dijalekatskog refl eksa u pisani jezik.139 Na navedenim teritorija-ma, gdje je refl eks jata još uvijek dift ong, ili se, pak, krenulo ka njegovoj defonemizaciji u pravcu ije/je, ukidanje slova jat u poziciji u kojoj se njime označavao kontinuant fonema jat zahtijevalo je novo grafi jsko rješenje. Za-mjeni jata u dugom slogu odgovaralo je bilježenje ʜє /ije/, što se očituje i u 137 Na to ukazuje sačuvano ẹ u govoru Galipoljskih Srba u Turskoj, iseljenih u 16. i 17. st. iz doline

Velike Morave (usp. Ivić, 1991:18)138 V. fusnotu br. 46139 Kad je riječ o ijekavskoj zamjeni jata, ona se u pisanom jeziku sistematičnije ostvaruje tek

nakon raskola bosanske vlastele, pa tako Sandaljev pisar u Dračevici 1410. još uvijek slijedi ikavski manir, ali je od 1423. sve snažniji prodor ijekavizama. Pouzdano se može reći da su ije-kavizmi najzastupljeniji u nastavcima koji nose gramatičku informaciju, npr. u gen. i lok. pl. m. i n. gdje je kongruencija učinila svoje pa se imenica i pridjev/zamjenica ponašaju najčešće jed-nako: u svoijeh(ь) pravijehь i podobnijeh(ь) zakonijeh(ь), vь izabranijeh(ь) božijehь, na svoijehь dobrijehь i poč(ь)tenijehь ōbětijeh(ь) i zapisijeh(ь), 12 vlastela našijeh(ь) poglavitěhь, oda vsijeh, moijehь (Kosača, 1453). Istodobno je očuvana grafi ja sa jatom u primjerima s gramatičkim morfemima koji ne nose dužinu: ō sьgrěsě, u věrnostě, u Pivě, na planině, po pravdě, po svoōi volě! po rěčě! (Kosača, 1453).

152 Lejla Nakaš

hercegovim i u poveljama Pavlovića, ali u kratkom slogu pisari su i dalje običavali bilježiti ѣ, vjerovatno zato što im slovo ıє nije bilo u tradiciji, a možda i stoga što je u kratkom slogu refl eks jata još bio dift ong, te mu je fonematska posebnost bila sačuvana, kao i potreba njegovoga bilježenja na tradicionalni način. Pretpostavljam da je u vrijeme kada se slovo ѣ ogra-ničava na sekundarne vrijednosti (ja ili, eventualno, j), u krajevima gdje je refl eks jata još uvijek bio fonematski dift ong,140 izabrano da se on bilježi grafemom s najbližom vokalskom vrijednošću є /e/. Kasnije, kada već do-lazi do defonemizacije refl eksa jata u pravcu sekvence je, takav izbor mogao je biti potpomognut i time što slovo є u određenim pozicijama odranije može imati vrijednost je.141

Sljedeći primjeri predstavljaju potvrde da grafi ja є na mjestu jata u ra-nim krajišničkim pismima nije odraz stvarnoga dijalekatskog ekavizma:

1. Kada pisar ima grafi ju ʜє, pomiješanu sa є, pogotovu ako ʜє dosljedno piše u dugom slogu: [вɑшєʍƔ господцтвƔ сє ʍоʌƔ κɑκо господʜɴƔ ʜ сƔсєсƔсєдƔ] : [сʌɑвɴоʍƔ ʜ свʜєтʌоʍƔ свʜєтʌоʍƔ ʜ ɴɑρочʜтоʍƔ господʜɴƔ дƔжƔ ] (Gazi Husrev-beg, 1531);

2. Kada pisar, koji ima є na mjestu kratkoga jata, ima, također, -ʜo <-ěl: [ɑ ωɴʜ дʜωʜω што є поʌωвʜцɑ ω(д) тєχь пєɴʒɑ штω пρʜстоʜ ρєчɴωʍь ɑʍɑʌдɑρƔ дɑ сє ɴєʍƔ ʜʍɑ дɑтʜ, Mustafa Milivojević, gospodar Hercego-vački, 1490], [ʜ κɑʒɑω фєρʜʒьƂєгƔ κɑκо є сκоρω доχодʜω Ɣ дƔƂρωвɴʜκь ʜ вʜвʜдʜωω ρɑдоЯ ɑ вʜ гɑ свєʒɑʌʜ ʒɑ ɴєκоʜ дƔгь, Mehmed-beg Isabegović, gospodar Hercegove zemlje, 1507-9];

3. Kada pisar alternira є sa ligaturom ıє, posebno ako to čini u okviru istoga morfema: [ʍʜ вoєвoдɑ єсєƂєг дɑвɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴьıє свєʍ ʜ свɑκωʍƔ κωʍƔ сє пoдoƂɑ пoκɑʒɑть сь ɴɑшь вıєρoвɑɴʜ вıєρoвɑɴʜ ʌʜсть κɑκo Ɣʏʜɴʜχ ʍʌсть ʜ сʌoƂoдƔ тρьгoвцєʍ дƔƂρoвьʏьκıєʍьκıєʍ] || [дɑ ʜʍь є вєρɑвєρɑ цɑρєвɑ ʜ ʍoЯ

140 Osim toga, u razvoju refl eksa jata možemo pretpostaviti fazu kada su paralelno postojali li-kovi jedne riječi sa dift ongom kao posebnim fonemom i likovi gdje se refl eks jata počinjao defonemizirati. U različitim okolnostima koje zavise od promjena u prozodijskom sistemu, ili pomicanjem akcenta unutar akcenatske paradigme, dift onška se artikulacija cijepala, potpuno ili nepotpuno, na jedan zatvoreniji i jedan otvoreniji element. Slavenska poredbena gramatika svojim činjenicama pokazuje da su ulogu u razvoju refl eksa jata odigrali kvantitet, naglašenost i fonemska okolina (usp. Mihaljević, 2002:216).

141 Stav da je grafi ja є u vrijednosti je (umjesto nekadašnjeg jata) izabrana na osnovu ranije tradi-cije nalazi se kod Nezirovića (2004:85). Smatram da je to moguće, ali da je malo vjerovatno da su pisari izravno pristupili tom rješenju, i to s obzirom na snažnu ukorijenjenost principa po kome є vrijedi kao je u sasvim određenim uvjetima (na početku riječi i iza vokala). Ustvari, mislim da je najprije є birano po principu dift onškom refl eksu najbliže izgovorne vrijednosti, a kasnije, kada je proces ijekavske defonemizacije refl eksa jata završen, pisari su zadržali taj način bilježenja za kratki slog, jer nije bilo oznake za /j/.

153Fonetika

вoıєвoдє єсєƂєгɑ сʌoƂoдɴo дɑ дoгю Ɣ цɑρєвƔ ʒєʍʌю], [κтo ʌʜ сє ʒɑ ɴʜχ ʒɑдєɴє штo є вρєдɴo єдьɴo вʌɑκɴo дɑ ʜʍь Ɣʒьʍє Ɣ ɴєвєρƔ ɴєвєρƔ ʜ ρɑсьп свoωʍ гʌɑвoʍ дɑ пʌɑтʜ ɑ ʜɴєʍ ɴʜʏʜʍ дɑ сє oдκƔпʜ], [дɑ ʜʍь ıє вєρɑвєρɑ ʜ сʌoƂoдɑ дɑ гρєдƔ (с) свoıєʍ тρьгoʍь Ɣ цɑρєвƔ ʒєʍʌю, Isa-beg Ishaković, 1454];142

4. Kada se kod pisara umjesto -ѣρ- pojavljuje -єρ- (<-ir-) kao rezultat hi-perijekavizma, preciznije rečeno, “hiperdift ongizacije”: [ʜ ʍʜʌωсɴогɑ вєʒєρɑвєʒєρɑ ʜ κʜпɑ єговɑ ɑχʍɑть пɑшє κɴєʒƔ ωƂρɑɴоʍƔ ʜ вʌɑстєʌоʍь дƔƂρωвьчцʜʍь ʌƔƂʜʍω поʒдρɑвʌєɴьє, Ahmet-paša Hercegović, 1501].

Pri svemu tome, činjenica da nije došlo do jekavskog jotovanja dentala govorila bi u prilog tome da je u kratkom slogu refl eks jata još uvijek fone-matski dift ong, tj. da se on još nije razvio u pravcu sekvence je:

вʜдєɴє (:věděti) [ʍʜ ʍƔстɑпɑ сʜɴь кɴєʒɑ ʍʜʌʜвоıɑ ʍʜχочєвʜћɑ дɑєʍь Ɣ вʜвʜдєɴєєɴє свʜєʍь ʜ свɑкоʍƔ, Mustafa Milivojević,143 1489],

ʒɑдєɴє (:zaděti) [κтo ʌʜ сє ʒɑ ɴʜχ ʒɑʒɑдєɴєєɴє щo є вρєдɴo єдьɴo вʌɑκɴo дɑ ʜʍь Ɣʒьʍє Ɣ ɴєвєρƔ ʜ ρɑсьп свoωʍ гʌɑвoʍ дɑ пʌɑтʜ ɑ ʜɴєʍ ɴʜʏʜʍ дɑ сє oдκƔпʜ, Isa-beg Ishaković, 1454].

Kako je već istaknuto, povelje srednjovjekovne vlastele sa ovog područ-ja pokazivale su sličnu tendenciju: slovom jat pisari su još obilježavali re-fl eks u kratkom slogu, dok se na mjestu dugoga jata sve češće i dosljednije pojavljivala grafi ja ʜє. Jedino što kod ovih pisara ima nešto više ikavizama nego kod onih u ranom osmanskom periodu. Ikavizam se, pak, u srednjo-vjekovnim poveljama iz Hercegovine može objasniti kao zaostali utjecaj jezičkog manira visokoga plemstva. Takav ikavizam sačuvan je samo u tragovima, prvenstveno kao leksički ikavizam. Kao primjer za navedene karakteristike koje se tiču bilježenja refl eksa jata na hercegovačkom po-dručju mogu poslužiti uzusi koje su hercegovi sinovi primijenili u svojim vlastoručnim144 pismima:

142 Bilo je, svakako, i pisara koji dosljedno bilježe ıє na mjestu jata, kao npr. pisari Skender-paše Mihajlovića [ωд вɑсь ωвє дƔκɑтє ɴє ʜсκɑʍь єρє ɑκо Ƃʜстє χотıєʌʜχотıєʌʜ посʌɑтʜ ʌƔƂвє ρɑдʜ посʌɑʌʜ Ƃʜстє чоχє ɑʌʜ ɴıєκогɑɴıєκогɑ κƔʍɑшɑ κоʜ сє ɴɑχодє ωд стρɑɴɑ вɑшıєχвɑшıєχ, 1478]. Tu se dvojba može pojaviti samo u pogledu interpretacije: da li je ovim slovom zabilježen refl eks jata kao još uvijek fonematski dift ong, ili je ligaturom već zabilježen rezultat njegove jekavske defonemizacije. V. o tome na str. 87.

143 Njegov otac Milivoj je iz Foče u Hercegovačkom vilajetu (Truhelka 1911:97), a već spominjani dijak Hamza-bega Radonja Crepović bio je njegov dijak i rođak (Truhelka 1911:440).

144 Truhelka u GZM/XXIII/1911, na str. 234, odnosno na str. 460, za Ahmet-pašino pismo (br. 105, str. 93) navodi da je vlastoručno. U povelji njegovog starijega brata Vladislava izričito stoji:

154 Lejla Nakaš

– Ahmed Hercegović, 1488. (Truhelka:II:105, Truhelka 1911:93) ѣ [тɑκo є ρєκɑω вєʌʜκʜ гoспoдɑρь дɑ вɑс пρʜтєгɴƔ ɴɑ тƔʜ свѣсвѣдoжoжƂƔ],

[ɑκo ʍɴʜтє дɑ сɑʍь Яɑ ʒɑƂʜω пρьвo ɴɑшє пρʜѣтєʌствω Ƃoг вѣєвѣє ɴʜєсɑʍь],

ʜє [ʍʜʌʜєʍьʍʜʌʜєʍь ʜ вєʌєвєʌєдρɑʒʜєʍьρɑʒʜєʍь пρʜѣтєʌєʍь], [вʜʜ ʒɴɑтє κɑдɑ гдɴь χєρцєгь ƔʍρʜєƔʍρʜє κɑκo ɴɑʍь ωпoρƔчʜ Ƃʌɑгo свoє ʜ ωɴo Ƃʌɑгω Ɣ вɑшʜєχьвɑшʜєχь ρƔκɑχь Ƃʜʜ], [Ƃoг вѣє ɴʜєсɑʍьɴʜєсɑʍь];

– Vladislav Hercegović, 1451. (Miklosich:361) ѣ [κoє ʍєю сoƂoʍь ƂѣχƔѣχƔ пo пʜсʍѣχьпʜсʍѣχь Ɣʏʜɴʜʌʜ], [ωƂѣтƔюѣтƔю ʜ χoћƔ],

[ωƂѣтƔюѣтƔю ʜ ʒɑпʜсƔю], [пo вєʌʜцѣχьвєʌʜцѣχь ρoтɑχь], [Ƃρєʒь ρɑʒʌoгɑ ʜ пρɑвдє Ɣʒє ʜ пoсѣпoсѣдє ɴʜʍь], [пρoтʜвɑ ʒɑпʜсoʍь пoʏтєɴʜχь ɴєгoвѣχьɴєгoвѣχь стɑρѣχьстɑρѣχь ʜ ɴєгɑ сɑʍoгɑ], [Ƃρєʒь вoʌє ʜ χoтѣɴʜχoтѣɴʜЯ κɴєʒɑ ʜ вʌɑстєω гρɑдɑ дƔƂρoвɴʜκɑ], [дɑ ɴʜ ʒɑ вoʌю ɴʜ ʒɑ стρɑχь цɑρɑ тƔρсκoгɑ ɴʜ κρɑʌЯ Ɣгɑρсκoгɑ ɴʜ κρɑʌЯ ɑρɑгoɴьсκoгɑ ɴʜ ʒɑ єдɴoгɑ ʜɴoгɑ гoспoдɑρɑ ɴʜ гoспoдє ʜ ʏʌoвѣκɑʏʌoвѣκɑ],

ʜє [свє тoʜ пoʒɴɑχь ʜ вʜвʜдʜєχьʜєχь пo ʌюʌюƂвєɴʜєχьвєɴʜєχь ʜ κρѣпцʜєχьκρѣпцʜєχь ʒɑпʜсʜχь], [Ɣ вʜєκєвʜєκє дɑ ʜʍь є тєʍєʌʜтo],

ʜ [ɑ ɴɑстoєћє ʒɑ ɴɑпρʜɴɑпρʜдɑ всɑκʜʍь ʒʌʜʍь пρoтʜвɑ ɴʜʍь κoʜʍь ʍoгɑшє ʜ пoсʜпoсʜдє Ɣʒє ɴʜʍь], [ʍʜʜ гoспoдʜɴь κɴєʒь вʌɑдʜсɑвь ωƂʜтƔюʜтƔю κɴєʒƔ ʜ вʌɑстєʌoʍь гρɑдɑ дƔƂρoвɴʜκɑ] [κoʌʜκo Ƃoгь ʜ пρʜʏʜстɑпρʜʏʜстɑ дoпƔстʜ], [сʌoжʜχ ʜ Ɣтвρьдʜχь ʜ Ɣ всєʍь Ɣстɑɴoвʜтʜχь ʍєћю ɴɑʍɑ с пoʏтєɴʜʍь κɴєʒoʍь ʜ вʌɑстєʌʜ гρɑдɑ дƔƂρoвɴʜκɑ Ƃρɑцтвo ʜ єдʜɴствo сκʌɑдь ʜ пρʜЯʒɑɴь κρʜпκƔκρʜпκƔ], [дɑ сɑʍь пρʜʏєстɑɴь юдʜ κoʜ Ƃoгɑ ʜʒдɑ ɴɑ κρьсть жƔдʜєʍь κoʜ ƔпʜЯχƔ пρoпɴʜ пρoпɴʜ ʜ ωɴʜʍь κoʜ ʍƔ тρьɴoвь вʜɴɑцьвʜɴɑць ɴɑ гʌɑвƔ стɑвʌЯχƔ],

ѣρ<ir [χoтєћє ɴʜʍь ɴɑʍѣρʜтʜɴɑʍѣρʜтʜ тɑκoвє ʏтєтє ʜ ɴʜχь ωдoƂρoвoʌʜтʜ].

Kao što se vidi iz navedenih primjera alterniranja nastavka -ʜєχь/-ѣχь, u starijem je pismu grafi ja ʜє tek u začetku, ali je u njemu očit utjecaj zapad-noštokavskoga pisanog manira, i to ne samo u okviru leksičkih ikavizama. Naime, Vladislav ima i primjere leksema sa j<*dj (ʍєю ɴɑшʜʍʜ стɑρʜʍʜ ʜ ɴʜʍɑ, ʍєю сoƂoʍь), svakako, naporedo sa đ (ʍєћю ɴɑʍɑ, твρьћƔ), kao i primjere sa jd (ɴɑ ʍɑɴє дoʜдє). Osim toga, on ima i jedan primjer sa hiper-dift ongizacijom (ɴɑʍѣρʜтʜ), koji dopire iz istočnobosanske verzije zapad-noštokavskoga pisanog manira. U mlađem pismu ikavizam se svodi samo na analoško variranje nastavaka sa -ě-/-i- palatalne i nepalatalne varijante deklinacije, dok grafi ja u ʜє dugom slogu uzima sve više maha.

Ikavizma je sve manje i u poveljama iz ranog osmanskog razdoblja. Ikavske primjere imaju:

пʜсɑɴь вɑ ʌѣтɑ ρoжɑствɑ χρʜстoвɑ ɴɑ •ʏ• ʜ Ɣ-стɑ ʜ •ɴ• пρьвo ʌѣтo ʍѣсєцɑ ɑвгƔстɑ •єı• дɑɴь Ɣ дρʜɴɑʌєвƔ ɑ ωвʜ ʌʜсть пʜсɑχь ʍoωʍь ρƔκωʍь.

155Fonetika

– Mustafa Milivojević, gospodar Hercegove zemlje [Ɣ ωво вρʜʍєвρʜʍє ɴɑћоχь єдɴƔ дєвоʜκƔ ʜʍєɴоʍь чɑвκƔ, Tr.II:108], [ɴєκɑ стоʜ гдʜ є κƔћƔ ɴɑʜʍɑω ɴʜшто ʍƔ ɴєʍоʜ досɑдʜть, Tr.II:126], [ɑʍɑɴдɑρоʍь ʍоћɴо ʒɑпρєтʜ дɑ ɴє довоʒє соʌʜ Ƃɴєтɑчκє ɴʜгдє ɴɑ тɑʜ ʍʜстɑʍʜстɑ, Tr.II:126], ali naspram toga stoji: дƔƂρовɑчцʜєʍь, свʜєʍь, цʜєɴє, цɑρєвєχь, Ƃєшє, чωвєкь...;

– Ajaz-paša, gospodar Hercegove zemlje i, kasnije, gospodar bosanski [дɑ вʜ є Ɣ вʜвʜдʜɴʜєʜɴʜє ʜ Ɣ ʒɴɑɴʜє єρє є χотʜɴєχотʜɴє Ƃжʜєʍ дƔƂρовɴʜκь сɑдɑ ωʒдρɑвʜє, Tr.II:74], [сʌƔгɑ ʍоʜ єʌєʒь говоρʜ ʍʜ κɑκо є Ƃʜω ɴʜκоюɴʜκою жєɴƔ ω(т)κƔпʜω ʒɑ двʜвʜ стотʜɴ ʜ двɑдєсєтʜ ʜ пєть ɑспρʜ, Tr.II:85], [тоʍƔʜ ʜ ɴʜκоʌʜκоɴʜκоʌʜκо вρєʍєɴɑ ʍʜɴƔʌω ɴʜ ʍƔ ɑспρʜцє пʌɑтʜʌ ʜ ʒɑ то, Tr.II:85], istovremeno piše: пʌєʍɴʜтʜєʍ, дƔƂρовɑчцʜєʍ i свɑцʜʍ, ʍƔдρʜʍ, дƔƂρовɑчцʜʍь;

– Sulejman-beg, gospodar bosanski [ʜɴɑκо ɴєʍоʜт (є) Ɣчʜɴʜт ɑκо ɴєћєтє вєʌʜκɑ гɴʜвɑгɴʜвɑ пρʜʍʜтʜ ωдь цɑρɑ, Tr.II:93], [тɑκоʜ дɑ ʒɴɑ вɑшɑ доƂρотɑ єρ є вєʌʜκɑ ʒɑпρʜтɑʒɑпρʜтɑ цρєв(ɑ), Tr.II:93], i paralelno s tim: ʜʒьƂρɑɴʜєʍ, κɑκо ʍʜ κɴʜгƔ дoɴʜє, с ЯгƔпоʍь вʜшєпʜсɑɴʜєʍ;

– Gazi Husrev-beg (samo u jednom pismu, Ljubić, br. 21)[пρʜсвʜтʌоʍƔпρʜсвʜтʌоʍƔ ʜ пʌєʍєɴʜтоʍƔ], [ово ѣєст ововдʜ ɑɴтоɴ φρɑɴовʜћ ʜʒ сʜƂєɴʜκɑ], [ɑ ɴʜє ƔƂʜо ɴʜ посʜκɑʌпосʜκɑʌ κɑκо ћє вʜвʜдʜтʜт в.г.], dok je u drugim pismima zastupljena grafi ja є/ʜє;

– Ferhat-aga, 15. st. (jedino ikavsko pismo iz Carigrada, Truhelka:II:133) [дɑ вʜ є ɴɑ вʜвʜдʜʍωʜʍω κɑκω дωгє вɑшь пωчтωвɑɴʜ вʌɑстєʌʜɴь], [ʜ ʒɑпωвʜстьʒɑпωвʜсть вєʌʜκωгɑ цɑρɑ ʜ гωсподɑρɑ дɑ сє ʜʒвɑρшʜ], [κɑκω ћє Ƃωг вʜвʜдʜтʜʜтʜ ʜ вɑшɑ пρʜɑʒɑɴь], [ɑ ʜɑ штогωштогωдʜρьʜρь сɑʍь ʍωгɑω Ɣчʜɴʜтʜ потρƔдʜω сє сɑʍь ʒɑ вɑшƔ пωчтєɴƔ пρʜɑʒɑɴь].

Sudeći po prisustvu leksičkih ikavizama, može se reći da u krajišnič-kim pismima prvoga razdoblja ima tragova srednjovjekovnog zapadno-štokavskoga pisanog manira, ali je također primjetno da vremenom sve više prevladava ijekavizam, osobito u nastavcima pridjevsko-zamjeničke deklinacije. Toj vrsti ijekavizma ponešto se opire samo Ajaz-paša, za koga se smatra da je porijeklom Visočanin.

156 Lejla Nakaš

Kliške kancelarijeSandžak Klis, osnovan 1537. godine, obuhvatao je cetinsku oblast i gor-nji tok Vrbasa do Vinčaca, a protezao se od lijeve obale Krke do gornje-ga dijela luka Neretve uključujući i Konjic. U njegovom su sastavu Klis, Solin, Sinj, Zminje polje, Petrovo polje, Drniš, Petrova gora, Vrlika, Saro-mište, Grahovo, Sokol, Jezero, Glamoč, Livno, Kupres, Prusac, Rama. Na tom prostoru susretali su se govori triju dijalekata: (1) na području Poljica i u zaleđu Splita kopneni govori južnočakavskog dijalekta (tj. ikavskog ča-kavskog), (2) na području Dvara i Zadvarja nekadašnji biokovsko-cetinski (ikavski štakavski) dijalekt s pretežno štokavskim osobinama i s prirodnim čakavskim primjesama i (3) livanjsko-duvanjski, ramski i vrbaski govori zapadnoštokavskog ikavskošćakavskog livanjsko-vrbaskog dijalekta (Bro-zović 1970:387; Lisac 2003:159).

Oblast Poljica, u luku Cetine, bila je na kraju 15. stoljeća čvrsto uklo-pljena u čakavski teritorij, ali se pretpostavlja da su na potezu između izvorā Une i Cetine postojali prijelazni čakavsko-štokavski govorni tipo-vi.145 Naslućuje se, također, da je refl eks jata u tim prijelaznim govorima morao biti zanimljiv, jer se na navedenom području susretao primarni i sekundarni ikavizam, a možda bi trebalo računati i na prisustvo specifi č-nih čakavskih ekavskih primjesa u njima. Nakon turskog osvajanja došlo do velikoga pomicanja stanovništva, pa je u gornja Poljica brzo prodrla štokavština, a dobrim dijelom i u srednja.146 Podaci iz pisama govore da je doseljene štokavce s čakavcima povezivao ikavizam. Može se, zapravo, reći da su krajišnička pisma iz ove oblasti gotovo dosljedno ikavska. Nevelik broj odstupanja u pojedinim pismima ukazuje na to da su čak i predstavni-ci štokavskih govora sa drugačijim refl eksom jata nastojali slijediti ikavski model. Osim toga, ikavski je refl eks u pismima iz poljičke oblasti zastupljen i u onim primjerima koji dokazuju “primarni ikavizam”,147 a to je ně- > ni-. 145 Brozović 1963:52.146 Mimica, www.almissa.com.147 Pod primarnim ikavizmom podrazumijeva se proces u kojem ẹ >i bez prijelazne faze dift on-

gizacije, a smatra se da je takav čakavski ikavizam: prid, ništo, mir. Za razliku od toga, zapad-noštokavski ikavizam je sekundaran, jer se refl eks i razvio nakon dift ongizacije ẹ (Brozović, 1970:394-395; 1985:66). Karakter zapadnoštokavskoga procesa ogleda se u specifi čnim rezul-tatima u pojedinim dijalektima koji se simbolično mogu predstaviti sljedećim primjerima: prid, ńešto, mijer (istočnobosanski), prid, ńešto, mir (zapadnobosanski), prid, nešto, mir (za-padnohercegovački) (usp. Brozović 1961-62:53). Brozović, međutim, dopušta mogućnost da je u makarsko-biokovskim govorima, za koje smatra da su predstavljali međunarječnu granicu, došlo do izravnoga prijelaza zatvorenog e u i. Upravo tu mogućnost potvrđuju i primjeri iz naših pisama, jer pisari iz Dvara i Imotskog imaju niki (v. str. 155). Osim toga, pretpostavka o

157Fonetika

Činjenica da su u pismima pridošlih štokavaca istodobno prisutne i one čakavske crte koje su diferencijalne prema štokavštini, poput zač, vazeti, dadohmo i sl., može govoriti u prilog postojanju težnje za oponašanjem jezičkih uzusa adresata, te o spontanom kreiranju jedne vrste hibridnoga pisanog izraza, sve u svrhu captatio benevolentiae.148 S druge strane, ně- > ni- moglo je biti jedna od onih “prirodnih čakavskih primjesa” i u biokov-sko-cetinskom dijalektu koje pominje Brozović (1970:387), pa bi u govoru migracionog stanovništva koje je u Poljica došlo s tog područja njena op-stojnost bila sasvim prirodna. Primjeri:

[пɑκо є ρєʏєɴʜ ѣɑκов вɑʒєѣо ɴʜκєɴʜκє воʌє доћɑɴоʍ ʏʜɴʜтє ѣʜχ повρɑтʜт ʒɑʏ сʜρоʍɑсʜ ɴʜсо κρʜвʜ Valt.105], [шɑʌєʍο в:п:ʍ: дρɑгο пοʒдρɑвѣʌєɴѣє οд сɑρцɑ ɴɑшєгɑ κοѣє ѣє вєʌє κρƔтο Ɣвρʜћєɴο ʜ ρɑѣɴєɴο ο(д) ɴʜκʜχɴʜκʜχ вɑшʜχ пοдʌοжɴʜκοв Valt.141], [ɑ потоʍ ѣош ɴʜкоɴʜко годʜштє ʒɑ ɴоχɑгє Ɣʍρʜ ʌокɑ сʜɴ ʍɑρкɑ дєсковʜћɑ подʌожɴʜк в:ʍ: ʜ по ʒɑкоɴо пρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ пɑдє ʍо Ƃɑштʜɴɑ по(д) тɑпʜѣо коѣо дʜρжɑшє Ɣ жопʜ ɴɑшоѣ Valt.184], [дɑ ѣє Ƃʜѣɑ ʜстʜ κɴєʒ пρʜдɑ ɴєʍƔ ɴʜκєɴʜκє пρстєɴє Ɣ ʒɑʌог Valt.112], [ɑ по тоʍ пρʜʍʜχ ɴʜκʜɴʜκʜ дɑɴ п: ʌʜст в:ʍ: Ɣ κоʍо пʜшєтє дɑ со ѣєсєɴʜʏɑɴʜ вєʌʜκо Ƃρєспотѣє Ɣʏʜɴʜʌʜ подʌожɴɴκоʍ в:ʍ: Valt.127], [ʜ кɑко ɴʜкʜɴʜкʜ дɑɴ ρɑʒоʍʜχ дɑ ѣє дошɑ о оʍʜш пʜсɑχ ʍо ʌʜст дɑ ʍʜ пʌɑтʜ кɑко сʍо Ɣговоρʜʌʜ Valt.178], [ѣɑ ƂƔдƔћʜ ɴʜκοʌʜκο ɴʜκοʌʜκο вρʜʍєɴɑ ɴɑ пƔтƔ пρʜ гοспοдʜ ɑ κ ɴɑшєʍƔ гρɑдƔ дοχοдєћʜ ɴʜκɑɴʜκɑ сʜροтɑ ʜʒ дƔƂρɑвє ɴɑ ʜʍє ѣɑκοвʜцɑ ʍєдєɴοвɑ Valt.141], [доћосʍо ɴɑ κоɴɑκ χотʜсʍо ʜћʜ ʜʒɑћє фρɑɴє ʜ тʜ с ɴʜκоʌʜκоɴʜκоʌʜκо ʌƔдʜ κоɴɑκ ɴɑʍ пρʜтʜщє одвєдє ɴɑʍ κоɴɑ ʜ ɴɑ ɴєʍƔ оρʍƔ HAZUćir.VI-24], [ɑʌʜ κɑκо стє вʜ дошʌʜ Ɣʏʜɴʜо сє ʒƔʌƔʍ ɴɑшʜʍ подʌожɴʜκоʍ ɴʜκоʌʜцʜʍɴʜκоʌʜцʜʍ Ɣ тоʍƔ гρɑдƔ Valt.108], [ɑ потоʍ кɑвɑʌєρ Ƃɑρʜшɑ пρʜ ʜʍɑ ɴʜкоʌʜкоɴʜкоʌʜко годʜштɑχ сɑстɑ сє сɑ ʍɴоʍ Ɣ ʒɑкоʏцо ʜ двɑ потɑ ɑ ѣɑ Ƃодоћ ɴɑʒоρ поʌʜѣʏкʜ ʜ погодʜ сє сɑ ʍɴƔʍ ʜ дɑ ʜʒ жопє повєдє ɴʜкоʌʜкоɴʜкоʌʜко соʌдɑтɑχ ɴɑ содо Ƃɴєтɑʏкє господє Valt.178], [пɑκ ρɑʒоʍʜсʍо дɑ ѣє ɴʜκоʏɴʜκоʏ Ɣ пєтɑκ пошɑ пот ʒɑдρɑ Valt.95].

Ova osobina javlja se i u pismima iz Rame [ʜ ʜош ɴʜкєɴʜкє ρʜчʜ сƔƂɑшʜ сʍо говоρʜʌʜ χоћєтє ш ɴʜʍє пρоговоρʜтʜ Ćorović:24], a budući da je ona tamo zastupljena i danas, istina samo u Gornjoj Rami (Halilović 2005:26),

primarnom ikavizmu zapadnoštokavskih makarsko-biokovskih govora zasnovana je, svaka-ko, na dijalekatskim podacima koje pruža, između ostalih, govor Imotske krajine, gdje također imamo niki (usp. Peco, 1986:72 i 2007:II:109).

148 Hibridnost takvoga izraza ogleda se u tome da pisar i pored nastojanja da upotrijebi oblik karakterističan za čakavca nesvjesno ostavlja trag iz svoje štokavske podloge, čak u istom pri-mjeru, npr. vazeo (Valt:105).

158 Lejla Nakaš

zaključujem da je u jednom dijelu govorā nekadašnjeg vrbasko-livanjskoga dijalekta morala također prirodno funkcionirati.

U pismima s područja Kliškog sandžaka ne-<ně- predstavlja iznimnu rijetkost. Pojavio se, zapravo, samo jedan takav primjer, i to u kancela-riji Mustafage Šimunovića, gdje se probio još poneki štokavizam [ʒɑтʜʍ дɑєʍо ʒɴɑтʜ в:ʍ: кɑко сƔ Ƃʜʌʜ сɑквєштρɑʌʜ вɑшʜ подʌо(ж)ɴʜцʜ кɴєʒ ѣƔρє сʜɴɑ вʜцкɑ ʜжєп(о) Ƃɴєтковʜћ ʜ фρɑɴє Ƃɴєтковʜћ ʒɑ ɴєкʜɴєкʜ дƔг ɑ ɴʜ ƂƔдƔћ дƔжɴʜ Valt:166]. Za razliku od toga, čak i u kancelariji Ahmet-age Omerbašića, za koju se, kao što će se pokazati, vezuje veći broj štokavskih primjera, stoji isključivo ni-<ně-.

Evo kakva odstupanja od ikavizma nalazimo u pismima iz Kliškog sandžaka:

U pismima Ahmat-age Omerbašića, kamenskoga kapetana i poljičkog jemina, pored ikavskog refl eksa tipa nikoč, niki, ali i mješavine tipično ča-kavskih crta (ki, ići tja, j<ļ: voja) sa štokavskim (uvriđen, dođe, baština), nalazi se nekoliko primjera ekavizama:

[ɑ тορʏʜɴ ѣє κɑдʜɴ ʏοвєκʏοвєκ ʜшɑ ѣє тѣɑ Valt.56], [ʍʜ ћєʍο гɑ κɑштʜгɑтʜ ʒɑштο ѣє ɴɑшɑ вοѣɑ дɑ сє ʌʜпο Ɣ ʌοѣƂɑвʜ жʜвє κɑκο пρɑвʜ сοсєсοсєдʜ Valt.46], [ʒɑто ʍоʌʜʍо в:ʍ: дɑ Ƃʜстє ƔƂсʌожʜʌʜ ʒɑповʜд вɑшʜχ стɑρєшʜɴɑχстɑρєшʜɴɑχ дɑ ʍо дɑтє оƂʌɑст ɴєкɑ ʍожє поћ гдʜ ѣє ɴєѣʍо дρɑго Valt.139], [ʒɑ то вєʌє ʍоʌʜʍо в:п:ʍ: ɴєκɑ сє ʜ пєтρє Ɣстʜρпʜ κɑд со тʜρпʜʌʜ вєʌʜκо вρєʍєвρєʍє Valt.76].

Ako se uzme u obzir to da nijedan od navedenih primjera ne podli-ježe pravilu koje je za čakavski uspostavio Jakubinski, kao i to da pisar raspolaže grafemom za j pa ne može biti govora o hercegovačkom načinu bilježenja je, ovi se ekavizmi mogu smatrati dijelom onih koji su i danas svojstveni livanjsko-duvanjskom govornom tipu zapadnoga dijalekta (usp. Halilović 2005:26).

U ovoj kancelariji prisutan je veći broj primjera štokavskog vida imper-fekta sa ěj>ij, što također zaslužuje našu pažnju, iako tu nije riječ o stvar-nom odstupanju od ikavskog refl eksa jata:

[ѣɑ Ƃʜѣɑχʜѣɑχ ʒɑпɑʏɑ Ɣʍʜшκє вʜɴοгρɑдє дɑ сє ɴє тʜρгɑѣο Valt.55], [ɑ потоʍ ʜ пρʜ Ƃʜѣɑχʍоʜѣɑχʍо пʜсɑʌʜ κɑκо ɴɑʍ сє тожʜ κɴєʒ ʍɑρκо гʜρгоρʜʏʜћ Valt.78], [κʜ ш- ɴʜѣʍɑ Ƃʜѣɑшєʜѣɑшє κɑд сο сє пοшκοʍ ʍєтɴοʌʜ пρєʍɑ вɑшєʍ пοштοвɑɴοʍ гρɑдο Valt.56].

Konačno, u ovoj kancelariji upotrijebljen je jedan ijekavizam [ɴєʍɑ пρɑвдє дʜѣɑɴɑ Ɣствʌɑѣт ɴɑшєʍ подʌожɴʜκо ʍɑʒго ɴєго ɴєκ сє ρɑʒɑпρʜѣєρɑʒɑпρʜѣє

159Fonetika

ɴɑ вɑшоѣ пρɑвдʜ дʜѣɑɴɑ ʜ доρɑ Valt.135], [ʏʜʍє сє ρɑʒɑпρʜѣєʍоρɑʒɑпρʜѣєʍо ɴєκ сє Ɣ ʒєʍʌєѣ ɴє пɑʏɑ Valt.95].149

Što se tiče ekavizma sused, on se nalazi i u drugim kancelarijama, osim u Omerbašićevoj. Nalazim ga u jednom, mnogo mlađem, pismu Hasan-be-ga Ibrahimpašića iz Vakufa [од ɴɑс гос•гос• χɑсɑɴƂєгɑ ʜƂρɑχʜʍпɑшʜћɑ ʌʜпо ʜ ʍʜʌо ʜ дρɑго поʒдρɑвʌɑʍ гос•гос• гєɴєρɑʌɑ ʜ ʒɑповʜдɴʜκɑ свєχ ʌʜκє ʜ κρƂɑвє ʜ пρʜʍоρсκє κρɑѣʜɴє ʌʜпо ʜ ʍʜʌо дρɑго κɑκо ʜ сƔсєсƔсєдƔ ɴɑ κρɑѣʜɴʜ HAZUćir.X-139], ali je on nešto češći u susjednoj, dvarskoj kancelari-ji Musage Kapetanovića, o čemu će još biti govora prilikom predstavljanja refl eksa jata u kancelarijama zapadnoga dijela Hercegovačkog sandžaka.

Osim navedenih, pojavljuje se još samo jedan pravi ekavizam delo, ta-kođer u jednom pismu iz Vakufa [тɑʍо є Ɣ вɑс госɴ госɴ Ɣ ɴєвоʌʜ вєʌʜκоє ʜʍɑ двɑ ʍʜсєүɑ ɴʜє ʌʜ вєүє своєƔ κρʜвʜүƔ одɑстɑєо ʜ своєƔ ʌƔдост што є пρʜшо пρʜκо штɑ ʌʜ є ɑ дρƔгʜ дєʌоʍєʌоʍ ɴʜє χρүɑвʜʍ ɴʜκɑκвʜʍ HAZUćir.X-140]. Ostali primjeri svode se na sporadičnu pojavu refl eksa e u kratkom slogu iza suglasničke skupine koja završava sonantom r:

[ʍʜ ʏɑφρ Ƃєг ɴєтєɑκ пρʜсвʜтʌοгɑ φєρχɑт Ƃєгɑ сɑɴжɑκɑ κʜʌʜшκοгɑ пρʜʍʜсʍο ο(д) пρєсвʜтʌοгɑпρєсвʜтʌοгɑ •г• φɑƂʜєɑ κɑɴɑʌɑ κɑпєтɑɴɑ ο(д) φƔшт Ljubić:6, Klis, 1558], [ʜ дɑ сƔ вɑʒдɑ вɑшʜ ʌƔдʜ сʜгƔρɴο χοдʜʌʜ пο ɴɑшο жƔпʜ ʜ κƔпοвɑʌʜ штο ʜʍ ѣє Ƃʜʌο οд пοтρєпοтρєƂє Valt.14, Klis, 1602],

te nešto češću pojavu primjera ovde, onde, s partikulom u iskonsom obliku:[ɴєκɑ сє ʜ οɴοɴдє ʏƔѣє твοʜ дοƂɑρь гʌɑсь ʜ ɴєκɑ ʜ вɑшь Ƃɑʜʌο Ɣʒɴɑ ʜ дɑ пʜшє гοспοдʜ Ƃɴєтɑʏκοʜ Ljubić:7, 1558], [вɑʌɑ дɑ сƔсʜд сƔсʜдɑ ʜ вʜтєʒ вʜтєʒɑ ʒɑ ʌƔƂɑв ʜ ʒɑ пρʜѣɑʒɑɴ поʒɴɑдє ɑ ƂƔдƔћʜ с оƂʜдвʜ стρɑɴє вʜρɴо ʜ ʍʜρɴо оɴоɴдє господɑ ɴє дɑдƔ тєстʜρɑ гдʜɴо сє Ƃоѣє дɑ ћє ɴєвʜρɴо ʜ ʍƔтєж Ƃʜтʜ HAZU.ćirX-8a, Klis, 1577], [ɑ ововдє ƂогƔ χвɑʌɑ вєʌʜʍо сє Ɣ ʌƔƂɑвʜ стɑтʜ ɑ Ɣ ʌƔƂɑвʜ ρɑстɑтʜ κɑκо вʜтєʒов ʒɑκоɴ HAZU.ćirX-8a, Klis, 1577], [oво доћє κɴѣʜгɑ од вɑс ʜ ововдє вɑс ʏєκɑћƔ Ɣ сʌʜ ʍєɴƔ κоʜ ћє гʌɑсʜ доћʜ од вɑс Valt.152, Poljica, 1617], [ʜ ƔвƔвдє пρʜ κɑд сɑʍ Ƃʜѣо Ɣ ʒɑκоʏɑц дошɑ дошʌʜ со Ƃʜʌʜ κ ʍєɴʜ Valt.95, Kamen, 1637], [ɑ ʍʜ ƂƔдƔћʜ ововдє ɴɑ κоʍшʜʌƔκƔ ɴʜѣє пɑρɑво дɑ сє ʍɑρɑʒʜʍо Valt.152, Poljica, 1643].

149 Oblik razaprili, koji se pojavljuje u istom pismu [ɑ Ƃʜʌʜ Ƃʜсʍо сє ρɑʒɑпρʜʌʜρɑʒɑпρʜʌʜ с ρєʏєɴʜʍ гɑшпо Valt.95], ne predstavlja ikavizam, nego je, vjerovatno, oznaka za slogotvorno r dopri-nijela da samo tako izgleda [usp. u istom pismu: Ɣстρʜпʌєѣɴ]. S druge strane, ovaj bi glagol (razaprijeti se) konjugacijom trebao odgovarati srodnom glagolu doprijeti: doprem; doprli (usp. Skok III:37, III:42), pa ako imamo to uvidu, navedeni ijekavizam u prezentu postaje pseudoije-kavizam proistekao iz analogije prema glagolima tipa kriti.

160 Lejla Nakaš

Konačno, preostao je još primjer s varijacijom refl eksa jata, tj. s kombi-nacijom ikavske i ekavske zamjene u jednoj riječi, koji bi se, s obzirom na izrazit ikavizam u ostatku teksta, dao protumačiti kao vid vokalske disi-milacije:

[пρʜсвєтʌоʍєпρʜсвєтʌоʍє ʜ пʌєʍєɴʜтоʍє господʜɴƔ ћєɴєρɑʌƔ вєʌє дρɑго покʌоɴ ʜ поʒдρɑвʌєɴє од ʍєɴє ʍƔχɑʍєд Ƃєгɑ вʜʌʜповʜћɑ Glamoč, Desnica:281].

Od svih ovdje navedenih ekavizama u pismima kršćana iz poljičke oblasti nalazi se samo ovde i onde.

Pravi ijekavizmi zabilježeni su samo u jednom pismu iz Konjica, 1642. (Valt.136):

[ʒɑто тє ʍоʌʜʍь кɑко ʍогɑ пρʜѣɑтєʌɑ коɴє ʍʜ повρɑтʜ ʜʌʜ гʌɑвоʍь ʜʌʜ цʜєɴоʍьцʜєɴоʍь дɑ сє ɴє ʍρɑʒʜʍо ʜ вєћє ɴє ʜћєʍо ɴʜ к дƔждƔ ʜ ɴʜ к цɑρƔ ʜ ɴʜ к ƂɑʜʌƔ], [коʜє сʍо коɴє освʜєосвʜєдоʏʜʌʜоʏʜʌʜ овдʜ кɑко сƔ ʜ оɴʜ Ɣкρɑʌʜ ʜ тɑʍо к вɑʍʜ ωдвєʌʜ ʜ тƔ пρодɑʌʜ],

ali se tu ujedno pojavljuju i ikavizmi: [ʒɑщо сʍо освʜосвʜдоʏʜвшʜоʏʜвшʜ вєтвƔ н Ɣʏєть Ɣʒєʌн], [κɑκо ʍн сƔ пρнсƔпρнсƔднʌннʌн дɑ нʍɑʍь ωд вɑсь κоɴє нсκɑть], [ωдпншн ʍн по тоʍƔ нстоʍƔ ʏовнκƔʏовнκƔ], [κонє сʍо Ɣʒєʌн ововдн н Ɣ вєʒнρɑ Ƃосɑɴьсκогɑ].

Pisma iz Kliškog sandžaka odlikuju se dosljednim ikavizmom u oblasti koja je bliže moru. Neznatna odstupanja u pravcu ekavskog refl eksa mogu se smatrati probojem nedosljednosti iz livanjsko-duvanjskog dijalekta, čiji je nosilac bilo pisar, bilo zvaničnik. Jedino u pismu iz Konjica postoji mje-šoviti refl eks jata i/ije, što je u 17. stoljeću mogla biti govorna odlika toga područja, ista ona koja je potvrđena u jablaničkom govoru novijeg vreme-na (usp. Brozović, 1961-62:55).

Krčke kancelarijeNovija dijalektološka istraživanja pružaju sve više podataka kojima se po-tvrđuje postojanje nekadašnje istočne granice čakavskoga narječja na po-dručju Like i Krbave (usp. Moguš 1996). I ranije se pretpostavljalo da je Una bila granica između nekadašnjih čakavskih ikavsko-ekavskih govora i štokavskih ikavskošćakavskih govora, te da su se nakon osmanskoga osva-janja u 15. stoljeću čakavci s ličkoga područja selili, dok su na njihovo po-dručje prispijevali nosioci novoštokavskog ikavskoga dijalekta (1996:451). Nove činjenice i ovdje su pokazale da su dosadašnja mišljenja o radikalno-

161Fonetika

sti dijalekatske smjene za jedan dio metanastazičke oblasti bila pretjera-na.150 Naime, otkrilo se da govori u okolini Perušića, koji, iako imaju što, kao brojne ostatke sadrže eklatantne čakavizme i ikavsko-ekavski refl eks prema pravilima Jakubinskoga (Moguš 1996:452).

U tome stanju ogledaju se, zapravo, preživjeli tragovi pretpostavljenog čakavskoga govornog tipa s područja između Kupe, Save i Une, s ikavsko-ekavskim refl eksom jata (usp. Brozović 1963:52). Iako u osnovi čakavski, taj govor mogao je imati obilježja prijelaznosti prema štokavštini. Drugim riječima, on je morao biti izvanredno zanimljiv, kako zbog neposrednog susjedstva sa štokavskim ikavskošćakavskim dijalektom, tako i zbog svoga čakavskog ikavsko-ekavskog zaleđa.

U pismima krajišnika krčko-ličkog sandžaka iz 17. stoljeća odrazilo se to staro stanje. U njima je ikavizam dominantan, ali se istodobno nalazi i nešto ekavskih primjera.

Ikavizmi su zabilježeni u sljedećim osnovama: bě- [дɑ ѣʜʍ ѣє ʒɑпɑʏɑɴ ɴʜχов ѣєдɑɴ κʍєт од ʍʜʌєвɑʏɑ ɴɑʜʍє

вƔκɑс ѣɑɴκовʜћ Ƃρєʒ ɴєговє κρʜвʜʏє ɴʜκɑκовє ɴєго ƔʒρоκƔʍ κɴʜɴɑ κоѣʜ ƂʜχƔʜχƔ оƂρɑɴʜʌʜ од шʜƂєɴʜκɑ вг подʌожɴʜκɑ HA-ZUćir.VI-18],

běl-, stěn- [ɑκо од вɑсʜ подʌоʒɴʜʏʜ сɑвɑκʜ дɑɴ овдє Ɣ κоɴɑʌ ɴɑ ƂʜʌƔ ʜʌƔ сʜтʜɴƔсʜтʜɴƔ ʜ ƂєρєтƔсƔ ʜ ɴɑ κоʒƔʌовɑʏ ʜ ɴɑ остρʜʏƔ ʜ ɴɑ Ƃʜʌʜʏє ʜ по ѣʜɴоʍ κоɴɑʌоʍ ʏʜɴє тƔρƔговʜɴє HAZUŠib.7],

běg- [ʜ κоѣʜ Ƃʜ сє ʒɑƔ човʜκ ʜ ʒʌɑ човʜκɑ Ƃєρɑɴшɑρ ɴɑшɑƔ Ɣ ɴɑшоʜ ʒʍєʌʜ Ƃʜжєʜжє Ɣ вɑшє сєʌє ʜ ɴɑ κоɴфʜɴ вɑш Desnica:213],

čověk- [вɑш кɑпʜтɑɴ ʍʜʌɑɴєʒ Ɣʒєо ʜ ʒɑстɑвʜо ʍогɑ човʜкɑчовʜкɑ восɑк шєсɴɑєст окɑ Strohal:2],

děv- [дɑ отƔ дʜвоѣκƔʜвоѣκƔ ʜʍɑдƔ одвєстʜ ʜ пρʜдɑтʜ ρєчєɴоʍƔ госпо-дʜɴƔ χɑсɑɴƂєгƔ Desnica:268],

dět- [от ρƔκ κоѣʜχ Ɣсκоκов ʜстє гєʍʜѣє отєшє үєтвєρо ρоƂѣɑ тρʜ дʜвоѣκє ʜ ѣєдɴогɑ дʜтʜћɑʜтʜћɑ Ljubić:19],

dvě- [вєʌє ɴє ʍоʌʜʍо ɴɑ ѣʜʍє ѣєдɴƔ ʌʜпƔ пошκƔ ʜ сɑƂʌƔ двʜвʜ ɑ ѣєдɴо што ѣє ʍɑɴɑ ствɑρ ʍоρєтє ɴɑ Ɣстɑ с χосєѣʜɴɑгоʍ говоρʜтʜ HAZUćir.VI-19],

hotě- [ʒɑто ʍʜ ρєʏєɴʜ χодɑвєρдʜ ʏɑƔш χотʜсʍоχотʜсʍо Ɣʏʜɴʜтʜ вʜρƔ от тогɑ посʌɑ Ljubić:19],

htě- [κоѣʜ пρʜсвʜтʌʜ ʒ(є)ɴєρɑʌ ρɑдʜ ʜɑшє воʌє ʜ ɴɑʍʜ дƔρжтво Ɣʏʜɴʜтʜ ɴє χтʜχтʜ ʏʜɴʜтʜ погƔƂʜтʜ ρєʏєɴɑ двɑ Ɣсκоκɑ ɴєго ѣʜχ осƔдʜ ɴɑ гɑʌʜѣƔ Ljubić:19],

150 Ovaj Brozovićev stav odnosi se prvenstveno na istraživanja “u dijelovima Srbije, Vojvodine i Bosne” (Brozović 1963:50), ali se može primijeniti i ovdje.

162 Lejla Nakaš

lěk- [тρɑдƂɑ ɴɑ ʌʜκɑρєʌʜκɑρє ʜ дɑɴгоƂɑ HAZUćir.VI-18],lěp- [господʜɴƔ ћєɴєρɑʌƔ од ʒɑдρɑ ʜ од дɑʌʍɑцʜє ʜ ɑρƂɑɴʜє

ʒɑповʜдɴʜкƔ ʌʜпоʌʜпо ʜ ʌƔƂєʒɴʜво поʒдρɑвʌєɴє кɑко ɴɑшєʍƔ сƔсʜдƔ ʜ ƔвɑɴоʍƔ пρʜɑтєʌƔ Desnica:214],

měsec- [потоʍƔ дɑѣєʍо ʒɑɴɑтʜ вɑшоѣ ʍ. овогɑ ʜстогɑ ʍʜсєʏɑʍʜсєʏɑ κоѣʜ ʜћє ʒɑ овʜʍ ʍʜсєʏоʍʍʜсєʏоʍ κоʜѣєгɑ є ɴɑʍʜ ρєʏєɴогɑ ʍʜсєʏɑʍʜсєʏɑ осʍʜ дɑɴ Ɣ ʜстʜ ʏєтвʜρтɑκ со поʍоћѣƔ Ƃожʜѣоʍ Ƃʜћє ɴɑʍ вєсєʌѣє ʜ сɑκƔп сʜвʜχ пʜρʜѣɑтєʌɑ ɴɑшʜχ HAZUćir.VI-20],

měst- [ɑ сɑдɑ сʍо остɑвʜʌʜ ɴɑ ʍʜстоʍʜсто ɴɑшє ћєχɑѣƔ ɴɑшєгɑ HAZUćir.VI-20],

ně- [ʜ сɑдɑ χоћє тɑʍо κ вɑʍʜ доћʜ поштовɑɴʜ χƔсєѣʜɴɑгɑ κɑштєʌɑɴ ʜ дʜʒдɑρ сκρɑдʜɴсκʜ ɑ ʍɑʌо ʒɑ ɴɑс поʜсκɑ(κɑ)тʜ ɴʜκєɴʜκє потρʜƂʜѣє HAZUćir.VI-19],

oběs- [пʜтɑсʍо ʍʜʌост Ɣ ρєʏєɴогɑ ʒ(є)ɴєρɑʌɑ пρʜсвʜтʌогɑ дɑ ɴє ʏʜɴʜ оƂʜсʜтʜʜсʜтʜ ʜстє Ɣсκоκє ɴʜ погƔƂʜтʜ Ljubić:19],

pěnęg- [дɑ ћєтє Ɣчʜɴʜтʜ поρɑвдо ʜ ɴɑпʌɑтʜтʜ од жʜтɑ доχодкє ɑ од ʌʜвɑдɑχ пʜɴєʒє пʜɴєʒє од ʌʜвɑдɑχ пʜρʜ коʍƔ Ƃодо Desnica:217],

prěd [ʜ єто ʍƔ Ɣсʌɑсʍо ѣєдɴо пєρо соκоʌово ʒɑ ʏ ѣє ʒɑ ѣɴ χоћє гɑ ɴосʜтʜ пρʜпρʜд ѣƔɴɑцʜ Rizvić:1],

prě- [ʜ пρʜпρʜдɑтɑɑтɑ Ƃʜ χɑсɑɴƂєгɑ дƔρɑкƂєговʜћɑ дρƔжʜɴʜ ʍƔχɑρєʍƔ ʜ жɑфєρƔ коρʌɑтƔ Desnica:268],

razumě- [потоʍ тогɑ пρʜʍʜсʍо ʜ ρɑʒƔʍʜсʍо ρɑʒƔʍʜсʍо вɑшєгɑ госвɑ постовɑɴƔ кɴʜгƔ Strohal:2],

susěd- [поκʌоɴ ʜ поʒдρɑвʌєɴѣє κɑκо гɴо сосʜсосʜдо ʜ Ɣфɑɴо пρʜѣɑтєʌо HAZUćir.VI-18],

svěst- [ʜ χтєћʜ κɑκо ѣє ʒɑповʜд ρєʏєɴє господє Ƃɴєтɑʏκє ʜстʜ господʜɴ ʒ(є)ɴєρɑʌ ʏʜɴʜтʜ оƂʜсʜтʜ ρєʏєɴогɑ ʌовρʜɴɑ ʜ вƔгдρɑгɑ Ɣсκоκє ʒɑ освʜстʜтʜосвʜстʜтʜ ʜɴє ʒʌоʏʜɴцє Ljubić:19],

světl- [ʍʜ χодɑвєρдʜ ʏɑƔш пρʜсвʜтʌогɑпρʜсвʜтʌогɑ соφʜ ʍєχʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ ƂƔдƔћʜ дошʌʜ овдє с κɴʜгɑʍʜ пρʜсвʜтʌоʍƔпρʜсвʜтʌоʍƔ ʒ(є)ɴєρɑʌƔ Ljubić:19],

těra- [Ɣ κогɑ сє вɑшєгɑ човʜκɑ вɑш Ƃоʌʜтʜɴ ɴє ɴɑћє дɑ сє ʜʍɑ пʜтɑтʜ ʜ тʜρɑтʜтʜρɑтʜ по ɴɑшоѣ ʒʍєʌʜ Desnica:213],

trěb- [ʜ ɑко є вɑшоʜ ʍʜʌостʜ чɑ од потρʜпотρʜƂє ɴɑρƔчʜтє ɴɑʍ дɑ вɑʍ посʌƔжʜʍо Desnica:214],

věr- [ʜ ʍоʌʜʍо гɑ ʒɑ ѣєдɴƔ сʜгɴƔ κɑρɑƂʜɴƔ ʏɑ ʒɴɑтє дɑ тρʜƂƔѣє вʜρɑвʜρɑ ʍоѣɑ χоћєʍо ʍƔ ѣє поштєɴо ѣʜʒпρɑвʜтʜ Rizvić:1],

věš- [ʜ єсʍо свʜƔ повʜшɑʌʜповʜшɑʌʜ ʜ посʍɑкʌʜ ʜχ кƔ єстє год тƔʒʜʌʜ Strohal:2],

vrěd- [тоʌʜκо ʌʜ ʍʌʜтє дɑ ʍʜ ɴʜсʍо ɴʜштɑρ посʌʜ оцɑ вρʜɴʜвρʜɴʜ Ri-zvić:1],

163Fonetika

vrěm- [ʜ ʍоʌʜʍо вɑшƔ ʍʜʌост одпʜс дɑ ѣʜʍ ɴɑ вρʜʍєвρʜʍє пошɑʌєʍо Desnica:214],

zapověd- [ʜ ƔʒдɑʍƔ сє Ɣ вɑшє пʌєʍєɴʜто госпоство дɑ ћє дɑтʜ Ɣρдʜɴ ʜ Ɣчʜɴʜтʜ ʒɑповʜʒɑповʜд вɑшʜʍ пдоʌожєɴʜкоʍ коѣʜ ʜћо Ɣ тоρсєко ʒʍєʌƔ дɑ ʜћƔ вɑшєʍƔ госпоствƔ Desnica:216].

Ekavizmi zabilježeni u ovim pismima podliježu pravilu koje su za ča-kavske govore ustanovili Mejer-Jakubinski. Istina, oni nisu uvijek dosljed-no prisutni u fonološkim uvjetima koje to pravilo podrazumijeva, nego se dešava da isti leksički oblici supostoje u ekavskim i ikavskim likovima:děla [ʜ коѣʜ кєʍтє коѣє дєʌɑ єʌɑ Ɣчʜɴʜ ɴɑ ɴɑшоʜ ʒʍєʌʜ дɑ гɑ ʍʜ

кɑштʜгɑʍо Desnica:213],nevěru [ɑко є вɑш Ɣчʜɴʜ кою ɴєвєρоɴєвєρо ɴɑ вɑшѣо ʒʍєʌʜ дɑ гɑ вɑшɑ

ʍʜʌост кɑштʜгɑтє дɑ сє кρɑѣʜɴɑ ɴ(є) сєʍєтɑ Desnica:213],susědu [госɴƔ гρофƔ ʜосєфƔ коʍєɴдɑтƔ вєʌʜкоʍƔ кɑпʜтɑɴƔ

ʒɑповʜдɴʜкƔ свє ʌʜкє ʜ кʜρпɑвє ʜʒ своɴʜгρɑдɑ ʌʜпо поʒдρɑвʌєɴє кɑко госɴƔ ʜ сƔсєсƔсєдƔ ɴɑ кρɑʜɴʜ Strohal:2] || [г . г . дʜвɴʜћƔ вɑʌɑстєʌʜɴƔ шʜƂєɴʜʏκоʍƔ пєʌєʍєɴʜтʜ поκʌоɴ ʜ дρɑго поʒєρɑвʌєɴѣє κɑκо сƔсʜсƔсʜдƔ ʜ пρʜѣɑтєʌƔ ɴɑшєʍƔ HA-ZUćir.VI-20],

naprědovali [ʜ ɴɑρƔћʜʌʜ сʍо дɑ ɴɑстоѣє свɑκдɑ о доƂρƔ ʍʜρƔ ʜ ћʜстоѣ пρɑвдʜ κɑκо Ƃʜ ɴɑшɑ гʌƔƂɑв доƂρо ɴɑпρєɴɑпρєдовɑʌʜовɑʌʜ ʜ Ɣ ʍʜρƔ ʌƔƂɑвʜ Ƃʜʌо HAZUćir.VI-19].

Uz ove ekavizme bilježi se i pojava da se u pismima partikula -de javlja u svom iskonskom liku, a ne kao -di:ovde [то вʜдєћʜ ʍʜ χодɑвєρдʜ ʏɑƔш пρʜсвʜтʌогɑ соφʜ ʍєχʍєд

пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ ƂƔдƔћʜ дошʌʜ ов овдє с κɴʜгɑʍʜ пρʜсвʜтʌоʍƔ ʒ(є)ɴєρɑʌƔ Ljubić:19].

Na području koje je ušlo u sastav Bosanskog ejaleta štokavizacija je ot-počela ranije i bila je, vjerovatno, dinamičnija nego u okolini primorskih gradova, Zadra i Šibenika, ali se ipak, sudeći prema primjerima iz naših pisama, i ovdje taj proces odvijao postepeno (usp. Sędzik, 1985:218). Mada, kada je riječ o pisanom jeziku, treba imati u vidu da je bio moguć i supro-tan utjecaj, tj. da su se u pisanom izrazu doseljenih štokavaca mogli pojaviti čakavizmi. Gore navedeni primjeri, pak, ničim ne ukazuju na takvu vrstu utjecaja, jer bi se mehanička primjena čakavskog ekavizma odrazila na ta-kav način da se ne bi mogla uočiti podložnost nekom posebnom pravilu. Stoga bi dolazilo u obzir objašnjenje da bilo pisar, bilo zvaničnik potječe upravo sa ovoga područja, tj. da se autohtona govorna karakteristika odra-zila i u pismu.

164 Lejla Nakaš

S druge strane, potvrdilo se to da su pisari koji su ovdje prispjeli sa štokavskih područja gdje je odraz jata različit od i nastojali slijediti ikavski model izraza. U tom smislu zanimljiv je primjer pisara iz kancelarije knin-skoga kapetana Mehmed-bega Atlagića, kod koga se samo u zamjeničkoj deklinaciji nalazi ijekavski refl eks, dok se u leksičkim osnovoma dosljedno pojavljuje i, a naporedo s tim u njegovom su izrazu zastupljeni i primjeri poput ča, ište:

[ʜ чƔʌʜ сʍо κρчκʜ Ƃєг доρɑκƂєговʜћє ʜштє од вɑшʜєвɑшʜє подʌожɴʜκɑχ κоʜ сƔ цɑρєвƔ ʒєʍʌƔ тєжʜʌʜ ɑ ɴɑ ʜʍє ʍʜсто ʒєʍƔɴʜκ ʜ поʌʜчɴʜκ ʜ ʜсʌɑʍ χоћє дɑ од ɴʜєɴʜє Ɣʒʍє тρɑвɑρʜɴƔ], [ʍоʌʜʍо вɑшƔ ʍʜʌост Ɣчʜɴʜтє пєɴƔ тʜʍ вɑшʜʍ подʌожɴʜκоʍ дɑ ʍƔ ɴє дɑ дƔ тρɑвɑρʜɴє єρ є ɴɑʍʜ тʜєтʜє ρєчєɴʜ ʍʜстɑχ од цɑρɑ ʜ доχодɑκ ʜ тρɑвɑρʜɴɑ дɑтɑ] Desnica:214.

Zanimljivo je i to što jedan od pisara iz kancelarije krčkog sandžakbega Muhamed-bega Durakbegovića, upravo onaj u čijem pismu se pojavljuju dva ekavizma čakavskoga tipa, pri ispisivanju adrese bilježi đe, dakle, riječ sa refl eksom jekavskog jotovanja:

[ћєɴєρɑʌƔ од дɑʌʍɑцʜє ʜ ɑρƂɑɴʜє ћє ћє ƂƔдʜ дɑ гɑ Ɣвɑ κєɴʜгɑ Ƃодʜ дɑɴɑ Ɣвɑ κєɴʜгɑ Ɣ пʌєʍєɴʜтє ρоκє Ɣ ʒɑдρƔ Desnica:213].

Pojava ove lekseme u tom liku poznata je štokavskim šćakavcima, a mogla bi se svrstati u red stalnih jekavizama u ikavskošćakavskim govori-ma, zajedno s primjerom ńeki (usp. Peco 2007:III:229). Prisustvo riječi đe u izrazu pisara u Dalmaciji moglo bi se objasniti administrativnim vezama između Bihaćkog i Krčkog sandžaka. Postojanje tih veza argumentirano je u samoj tituli koju 1681. godine sebi pripisuje Durakbegović “sandžakbeg krčki i bihaćki”. Međutim, ovdje ne može biti govora o utjecaju kakve pi-sarske škole već i zbog toga što Bihaću formula za adresu glasi gdi bude [Ɣ ɴʜχ гос:κє пощовɑɴє вʜтєшκє Ƃʜʌє ρƔκє гдʜ ʜ ƂƔдє HAZUćir.X-28], a tako je i u Sarajevu [Ɣ пощєɴє ρƔκє Ɣ κƔсʍʜɴүʜ ɑʌʜ гдʜ сє ɴɑћєʜ сє ɴɑћє HAZUćir.X-26]. Osim toga, konstrukciju sa oblikom gdi ima i Durakbegovićev zet, banjalučki alajbeg Ferhatpašić [κρɑʜɴє ʌєтовɑɴʜћκє ʒɑповʜдɴʜκƔ Ɣ ρƔκє пощєɴє гдʜ ʜ ƂƔдє є HAZUćir.X-103], [гɴƔ. єρдєʌʜћƔ гρоφƔ Ɣ ρƔκє госпосκє гдʜ ʜ ƂƔдє Th all:18]. Općenito se može reći da leksem u liku sa refl eksom jekavskog jo-tovanja dentala nije bio dio pisarskog manira s kraja 17. stoljeća, jer se čak i u pismima iz istočne Hercegovine on javlja tek u odmaklom 18. stoljeću [Ɣ пʌєʍєɴʜтє• ρƔκє Ƃρɴʜ шпɑʌєтʜћƔ ћє сє ɴɑћєћє сє ɴɑћє HAZUćir.VII-12]. Imajući u vidu sve te činjenice, možemo zaključiti da se oblik đe probio iz onovreme-nog razgovornoga jezika, u kojemu je već postojao kao posljedica različitih

165Fonetika

govornih ukrštanja, posebno onih koje su u Bihaćki i u Krčki sandžak do-nijela naseljavanja stanovništva iz unutrašnjosti Bosanskog ejaleta.

Zanimljivo je, također, to što u jednom pismu skradinskoga kapetana iz 1639. godine naporedo sa ikavizmom i ponekom čakavskom crtom sto-ji i jedan oblik koji je, vjerovatno, posljedica hiperdift ongizacije [κоѣє со пʜɴєʒʜ под ρƔκє г ɑʌɑгє ʏɑρєɴʜκɑʏɑρєɴʜκɑ шʜƂєɴʜʏκогɑ HAZUćir.VI-18]. Kako je taj oblik vezan za riječ koja označava zvanje, može se pretpostaviti da je on okamenjen u leksemi ovdje dospjeloj posredstvom onih govora koji su bili zahvaćeni procesom hiperdift ongizacije, naravno, prije nego što je dift ong u njima prešao u ije.

Pisma iz krčke oblasti odlikuju se dominantnim ikavizmom uz nešto ekavskih primjera čakavskoga tipa. Ti ekavizmi nisu, kako se vidi, poslje-dica mehaničke primjene čakavskih uzusa, već im je, vjerovatno, razlog u tome što je adresant – dijalektološkim rječnikom kazano – starosjedilac.

Bihaćke kancelarijeKancelarije Bihaćkog sandžaka u svome izrazu ostavljaju utisak dominan-tnog ikavizma, ali su ipak pronađeni sljedeći ekavski primjeri:čověk- [κɑκє год ʍʜ κɴʜгє пʜшєш сɑʍ сʜ оɴɑκʜ үоєκүоєκ HAZUćir.X-73]

Beširević,151 dělo [ɑко стє гɑ Ɣ коʍ ʒʌƔ дєʌƔєʌƔ Ɣфɑтʜʌʜ пʜшʜтє ɴɑʍ дɑ ʒɴɑʍо ɑко

ʌʜ ɴʜстє ʍоʌʜʍо вɑс гɴ пƔшћɑʜтє сʜρоʍɑχɑ ɴєкɑ ʜдє кƔћʜ Strohal:7] Ahmetbegović;

hotě- [ali su Vasse Goszpochtvo uztavili susna y zapachali, y niessu hotelihoteli moiemu chloveku praviche uuchiniti Rački:153] Idriskapetanović;

poslě [потʌєпотʌє тогɑ сɑ пρвє κоʌʜκо пƔдє ʜ ρɑʒвʜдʜ сє Strohal:3] Beširević;prě-, prěd [дɑ ɴєћєтє χʜ Ƃʜтʜ ɴʜ ʒʌƔстɑвʜтʜ ɴʜ ћєтє χʜ пρєүʜɴʜтʜпρєүʜɴʜтʜ

HAZUćir.X-33] Džafer-kapetan; [дɑ гƔсподʜɴ ƂƔг пƔʍƔρє ƔɴƔгɑ κʜ пρєпρєдɑ Ɣвʜ ʌʜст Ɣ гƔсподсκє ρƔκє гƔсподʜɴƔ κɑпєтɑɴƔ κƔстɑѣɴʜүκƔʍƔ HAZUćir.X-76] Beširevići, [пρƔсʜʍƔ вʍ үʜɴʜ гɑ сʜρƔʍɑшκƔʍ үʜɴƔʍ ɴєʍƔѣ ʍƔ κƔɴє үʜɴʜтʜ вєћ κɑκƔ ѣє пρєκʌɑпρєκʌɑдɴɑɴɑ ɴɑ κρɑѣʜɴʜ κɑκƔ ʒɴɑтє ʜ ʍʜ ʜ вʜ HAZUćir.X-76] Be-

151 Pisar ovoga pisma obilježava j pomoću grafema dubletne vrijednosti ʜ, pa ima npr. iere /jere/. Njegov postupak pri bilježenju ove riječi naveo me na to da ovaj primjer pribrojim ekavizmi-ma, mada bi, samo teoretski, bilo moguće i čitanje čojek. U zapadnoj Krajini Peco bilježi mno-go takvih primjera (usp. čojek 2007:III:203-211), ali njihova brojnost ne utječe na gore izraženi zaključak o njihovoj provenijenciji. Peco, pak, smatra da je za frekventnost neikavizama na ovom području odlučujuće to što su ikavskošćakavski govori u svojoj strukturi imali i druga-čija rješenja za refl eks jata, pored ikavizma (2007:III:229, 231, 234), ali da je određenu ulogu odigralo i neposredno susjedstvo sa jekavcima (2007:III:211).

166 Lejla Nakaš

širevići; [y uze Gdin Voinouich Zullu uu ruke y predadepredade Voiuodi Paullichu Rački:140] Beširevići; [коʍєɴдɑтƔ ʒɑповʜдɴʜкƔ свє ʌʜкє ʜ кʜρпɑвє дɑ сє ʜʍɑ овɑ кɴʜгɑ пρєпρєдɑтʜɑтʜ Ɣ госкє пʜʌє ρƔкє Ɣ госпʜћ Strohal:2] Beširević;

susěd- [κɑпʜтɑɴƔ огоʌʜɴсκоʍє ʌʜпʜ поκʌоɴє ʜ ʌоƂєʒɴʜво поʒдρɑвʌєɴ(є) κɑκо сосєсосєдо κρɑʜүɴоʍє HAZUćir.X-64] Kovače-vić, [господ(ʜ)ɴо ʒɴʜκʜ κɑпʜтɑɴо Ɣгоʌʜɴсκоʍо ʌʜпʜ поκʌоɴє ʜ дρɑго поʒдρɑвʌєɴє κɑκо ѣоɴɑκо ʜ сосєсосєдо κρɑʜүɴоʍ HAZUćir.X-62] Zirić, [ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ ʌʜпо поʒдρɑвʌєɴʜє пʜʌʜп воʜводʜ ʜ χɑɴдɑɴо господɑρо ʍєтʜɑшо κɑκо вʜρʜдɴʜʍ Ɣɴɑκо ʜ сосєсосєдоʍоʍ ɴɑ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-96] Kulauzović; [ƔвɑκƔ вʜρƔ Ɣд вʍ сƔжɴєʍ ρєүєɴʜʍ пρƔсʜʍƔ ɴɑшɑ сƔсєсƔсєдɴɑɴɑ гƔспƔдƔ HAZUćir.X-33] Džafer-kapetan, [свє поƔɴсκє поκρɑѣʜɴє ʜ жƔпє ʒɑповʜдɴʜκƔ ʌʜпʜ поκʌƔɴ ʜ дρɑгƔ ʜ ʌƔƂєʒɴʜвƔ поʒдρɑвʌєɴѣє κɑκƔ сƔсєсƔсєдƔ вɑʒдɑ ƔφɑɴƔʍƔ ɴɑ κρɑѣʜɴʜ HAZUćir.X-75] Beširevići, [свє κρɑѣʜɴє ʒɑповʜдɴʜκƔ ʜ ƔƂʜρстɑρƔ ʌʜпʜ поκʌƔɴ ʜ дρɑгƔ ʜ ʌƔƂʌєɴƔ поʒдρɑвʌєɴѣє κɑκƔ гƔсподʜɴƔ вɑʒдɑ ƔφɑɴƔʍƔ ʜ сƔсєсƔсєдƔ ɴɑ κρɑѣʜɴʜ HAZUćir.X-76] Beširevići, [гρофƔ ʜосєфƔ κоʍєɴдɑтƔ вєʌʜκоʍƔ κɑпʜтɑɴƔ ʒɑповʜдɴʜκƔ свє ʌʜκє ʜ κʜρпɑвє ʜʒ своɴʜгρɑдɑ ʌʜпо поʒдρɑвʌєɴє κɑκо госɴƔ ʜ сƔсєсƔсєдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ Strohal:2] Beširević;

světl- [czessarove i kralieve ZuetlostiZuetlosti grada y krayne krizevachke nai-veksemu Vice kapitanu y oberlaitnantu lipi poklon y drago po-zdravlenie Rački:153] Idriskapetanović;

trěb- [потоʍє тогɑє ρɑсоʍʜсʍƔ дɑ стє ρɑдʜє сʜρоʍɑχɑє χɑʌʜʌɑгє үʜɴє потρєпотρєƂовɑʌʜєовɑʌʜє ɴɑшє вєρɴʜє ʌʜстє HAZUćir.X-54] Veletanlić;

věr- [ɑ потоʍ тогɑ пρʜʍʜсʍƔ вʍ пощєɴƔ вєρƔвєρƔ κоʜ стє осʌɑʌʜ ʒɑ ʜɑɴдρƔ соʒɴɑ ʍогɑ HAZUćir.X-31] Faitović, [ɴє ʍогосʍо вɑʍ воʌƔ поκвɑρʜтʜ ʜ вєρєвєρє повρɑтʜтʜ HAZUćir.X-31] Faitović, [ʜ ρɑʒоʍʜсʍƔ що ɴɑʍ пʜшєтє ʒɑρɑдʜ ʜɑɴдρє соʒɴɑ ʍогɑ дɑ Ƃʜсʍо ʍƔ щƔ од үʜɴє остɑвʜʌʜ χоүєʍƔ ʒɑρɑдʜ вɑшє воʌє пєдєст ρɑʜɴʜүκʜ єκƔ ɴɑ остɑʌƔ дɴєсє (donese) твоʜƔ вєρƔ вєρƔ HAZUćir.X-30] Faitović, [пƔтƔʍ тƔгɑ Ƃʜ ɴɑʍ пƔтρʜƂɴƔ пʜсɑт ρɑдʜ ɴєвєρɴƔгєɴєвєρɴƔгє χɑʌʜʌɑ в•ʍ сƔжɴʜɑ κƔʜʜ сє ʜє одɴєвєρʜʌɴєвєρʜʌ в•ʍ• ʜ ɴɑʍʜ HAZUćir.X-56] Veletanlić, [ɴєʍƔʜтє шκоρƂʜтʜ (skrbiti) ɴєүєʍƔ ʍʜ тɑκ свƔʜє вєρєвєρє остɑвʜтʜ HAZUćir.X-56] Veletanlić, [ɑκо Ɣ ρƔκƔ (roku) Ɣʍρє вʍ κвɑρ ɑκо ʌʜ по ρƔκƔ ɑʌʜ сє одɴєвєρʜɴєвєρʜ ɴɑш κвɑρ ʜ дɑ сє ʜʍɑтє од ɴɑшє χʜшє ɴɑпʌɑтʜтʜ HAZUćir.X-57] Veletanlić, [ρɑсоʍʜсʍƔ дɑ стє ρɑдʜє сʜρоʍɑχɑє χɑʌʜʌɑгє үʜɴє потρєƂовɑʌʜє ɴɑшє вєρɴʜєвєρɴʜє ʌʜстє HAZUćir.X-54] Veletanlić, [radi svoieh suzania koi su mu se odneveriliodneverili Rački:154] Tatar Mustaj-paša;

167Fonetika

vrěmen- [ɑ овƔг вєρєʍєɴвєρєʍєɴ ɴє ʍƔρєʍƔ сɑʍʜ дɑтʜ κɑκƔ сєтє сɑʍʜ үƔʌʜ κɑκƔ ɴɑʍ ʜє дƔгƔɑɴʜє ɴɑ гʌɑвƔ дƔχƔдʜʌƔ HAZUćir.X-56] Veletanlić.

Od ukupno osamnaest pisama sa ekavizmima čak šest potječu od po-rodice Beširevića. Veći dio primjera svodi se na ekavizam u prefi ksu prě, te u riječi susěd, dok primjeri čoek i potle dolaze samo jednom. Pritom se riječ sused pojavljuje samo u uvodnoj pozdravnoj formuli, a najfrekventnija riječ s prefi ksom prě – predati – dolazi samo na adresi. Pozicija ovih dvaju pri-mjera ukazuje na mogućnost da se u njima ogleda stanovito prilagođavanje izraza onome koji je svojstven kancelariji primalaca (usp. Peco 2007 III:76). U ovom slučaju riječ je o kancelariji grofa Keglevića, gdje alterniraju pri-mjeri susede (Rački:128) i suside (Rački:129). Osim toga, većina primjera sa osnovom sused- dolaze od jednog pisara,152 pa stoga smatram da upotreba ove riječi u ekavskom liku, iako, možda, nije bila neobična za ovo područje, nije bila dominantna i ovisila je o individualnoj naklonosti pisara. Dru-gačiju provenijenciju ima primjer čoek. On, svakako, potječe iz folklorne koine, a pretpostavljam da nije dio uobičajenog registra izraza u kancelariji Beširevića, jer pisar u prvom dijelu teksta upotrebljava istu frazu s ikav-skim refl eksom jata u toj riječi [κɑκɑв сʜ үовʜκ тɑκʜ сʜ ʍʜ ʌʜст пʜсɑо].

Tri ekavske osnove (ver-, vrem-, treb-) pojavljuju se u pismima Ahmet-age Veletanlića, kapetana Gvozdanskog, koja su napisana jednim rukopi-som.153 Osnova ver- pojavljuje se čak četiri puta, ali je i pored toga frekven-tnije vir-, koje se javlja šest puta. Za razliku od Veletanlića, Faitović iz No-voga na Uni ima samo ekavski lik riječi věra, koji se u dva pisma pojavljuje četiri puta, a naporedo s tim stoje ikavizmi cina, vridan, nedilja. Osim toga, u pismima Halil-age Faitovića stoje i dva primjera kojima se ne može sa sigurnošću odrediti izgovor stoga što pisar ne obilježava ļ: ʌєпо i ʌєтɑ, ali se može pretpostaviti da tu dolazi jekavski refl eks jata, a na osnovu podataka koje nude dijalektološka istraživanja savremenih govora krajinskoga po-dručja: Bihać: ljépa (Peco 2007:III:218), Krupa: ljeta (Peco, 2007:III:219). U grupu primjera sa nepouzdanom fonetskom interpretacijom može se uvr-stiti i primjer потʌє, koji se nalazi u pismu Ibšir-bega Beširevića iz Ostroš-ca. Kako je ekavizam posle potvrđen u savremenim istraživanjima govora toga grada (Peco 2007:III:215), smatram da ovaj primjer trebamo pročitati kao ekavski.

152 HAZUćir.X-33, X-75, X-76, pripadaju istom rukopisu (usp. str. 96). Pisma HAZUćir.X-62 i HAZUćir.X-64 koja također imaju primjer sused, i to kao jedini ekavizam, oba pripadaju jed-nom pisaru (usp. str.95).

153 HAZUćir.X-54, X-56, X-57, usp. str. 89.

168 Lejla Nakaš

Konačno, ako se usporede svi ekavizmi pronađeni u pismima iz Bihać-kog sandžaka sa onima koji su zabilježeni u dijalektološkim istraživanjima zapadnobosanskih ikavskošćakavskih govora, uviđa se znatan stepen po-dudarnosti. Upravo oni primjeri koji su danas najrašireniji i najfrekventniji našli su se i u krajišničkim pismima iz 17. stoljeća,154 što zapravo znači da su ti ekavizmi dovoljno stari da bi se mogli uvrstiti u fond onih koji su or-ganski svojstveni ovim govorima. Poseban status, pak, treba dati pisarskim ekavizmima svetlost i sused, koji su rezervirani za formulaičan iskaz u spe-cijalnim pozicijama teksta. Oni su, naime, u tom ekavskom liku postali dio pisarskog uzusa koji je mogao voditi stvaranju hibridnoga stila kao poslje-dice ukrštanja manirā kancelarijā u uzajamnoj prijepisci.

U kancelarijama Bihaćkog sandžaka potvrđen je i manji broj jekavskih formi. Najveći dio takvih primjera nalazi se u pismima Tatar Mustaj-pa-še Idriskapetanovića. Refl eks jata kakav je tu zastupljen po tipu bi najviše odgovarao stanju u istočnobosanskom ijekavskošćakavskom dijalektu:155

[radi svoieh svoieh suzania Rački:153], [recheni dizdar imal ie ossam susania, med koiemikoiemi su bili dva iz krayne Vassega Goszpochtva Rački:154], [zmed koich susania szvieh szvieh pustil ie recheni dizdar sušni chetiri Rački:154].

Mada je u Idriskapetanovićevim pismima ikavizam također prisutan, on se, s obzirom na osnove u kojima se redovno bilježi, može tretirati kao leksički ikavizam: vir-, lip-, trib-:

[I z tim Gozpodine da zte lipolipo zdravo na toi krayni Rački:153], [Zato mo-limo Vassega Goszpochtva, da momu podlosniku uuchine praviczu y naplate od susna niegova polag virevire niegove dati, koie mi viruiemoviruiemo y viruvativiruvati ie potribnopotribno Rački:153].

Druga grupa primjera gdje je jat odraženo kao -i- u ovim pismima ne odstupa od onih kakvi se mogu očekivati i u ijekavskošćakavskim govori-ma: razumismo, zapovid-, hotio. Ako se izuzmu navedeni leksički ikavizmi, Mustaj-pašin pisar u bilježenju refl eksa jata pokazuje brojne nedosljednosti. Sporadični ekavizmi čine tu sliku još kompliciranijom. Međutim, neobič-ne kombinacije i drugih jezičkih crta indikacija su oblikovanja hibridnoga

154 Među Pecinim primjerima ovi se nalaze na gotovo svim punktovima: vrem-, treb-, pred, pre- (2007:III:213-216). Sporadično se pojavljuje: ver- (2007:III:214), dok primjera sused- i svetl- uopće nema.

155 Naime, ovaj tip ijekavizma u pridjevsko-zamjeničkoj deklinaciji nije karakteristika zapadno-bosanskih govora (usp. Peco 2007:III:202-211).

169Fonetika

pisarskog stila.156 Pisma su upućena u Križevce, pa bi ekavske forme zastu-pljene u njima trebalo promatrati kao dio specifi čnoga pisarskog manira zasnovanog, u ovom slučaju, na oponašanju uzusa kancelarije adresata, a ona je na kajkavskom području.

Primjeri alterniranja različitih refl eksa jata u pismima Mustaj-paše Idriskapetanovića:

[I kako razumismorazumismo, da je recheni susan Marko hotiohotio platiti svomu gos-podaru, kako sse je pogodio, czenuczenu svoiu Rački:153] || [ali su Vasse Go-szpochtvo uztavili susna y zapachali, y niessuniessu ho teliho teli moiemu chlovekuchloveku praviche uuchiniti Rački:153]

[Od nas goszpodina Tatar Mustai Passe Idriz Kapetanovicha kapita-na Bihachkoga, zapovidnikazapovidnika iste Bozanske krajine Rački:153] || [Od nass gozpodina Tatar Mustai Passe, kapitana Bihachkoga, zapovednikazapovednika sve Bosanzke krayne Rački:154]

[Gozpodinu Stanislau Orechocziu, czesaroue y kralieve zvietlostizvietlosti grada y krayne Krisevachke naiveksemu vice ka pitanu Rački:154] || [Gozpodinu grofu Stanislau Orehoczyu, zlobodnomu gozpodinu od Orehovicze, czessarove y kralieve ZvetlostiZvetlosti grada i krayne krisevachke naiveksemu vice kapitanu Rački:153]

Drugi primjer proboja ijekavskih formi u izraz pisara iz bihaćke kan-celarije predstavlja svega jedan ijekavizam u prijevodu pisma Karajilan Ali-paše [ʜ посʌʜ тогɑ сʜѣєɴɑсʜѣєɴɑ ʜʍ попɑʌʜʌʜ HAZUćir.IV-47]. Kako je upra-vo ovaj primjer zabilježen na mnogim punktovima u ikavskošćakavskim govorima zapadne Bosne (Peco 2007:III:209), može se uzeti da on ulazi u fond onih (i)jekavizama koji su ovom području svojstveni. Međutim, o složenom pitanju postavljanja granice između onih ijekavizama koji su se u zapadnobosanskim ikavskošćakavskim govorima organski razvili i onih koji su potaknuti vjekovnim susjedstvom sa ijekavskim govorima dijalek-tologija nije mogla dati konačan sud. Sigurno je tek da su ovi govori u svo-joj strukturi mogli organski razviti i poneko drugačije rješenje osim ika-156 Ovdje nailazimo na gotovo dosljedno bilježenje fi nalnoga -l: imal ie, obetal ie, pustil ie, ostal ie,

saporučil; prijedlog koji u štokavskom glasi u zabilježen je ovdje kao vu, a katkad je inicijalno u zapisano kao uu, što, opet, zbog latiničnih grafi jskih uzusa, implicira čitanje /vu/, dakle sa kajkavskim protetskim v-: Vu Križevce, uuchiniti, uutekla, uusla, uusslissati; neizvršena je me-tateza u zamjenici: vse, vssem, vssake. Iako Peco tretira primjere sa -l kao dio veoma stare pisar-ske tradicijie, a među onima koje navodi većina pripada upravo ovom pisaru (usp. 2007:III:78), meni izgleda opravdanije tumačiti ih kao posljedicu oblikovanja hibridnoga stila proisteklog iz pisareve težnje za oponašanjem specifi čnih jezičkih crta iz drugoga narječja. Moj stav prema porijeklu ekavizama i drugih navedenih jezičkih osobitosti kod ovog pisara zasnovan je slici koju daje njihova specifi čna kombinacija u njegovim pismima.

170 Lejla Nakaš

vizma (usp. Peco 2007:III:231). Pisarski uzus 17. stoljeća, pak, pokazuje da je ikavizam u bihaćkim kancelarijama dominantan i poželjan jer je proboj spomenutih drugačijih rješenja gotovo neznatan. Mali broj karakteristič-nih neikavskih primjera koji se pojavljuju u pisanom izrazu toga doba ipak govori o tome da su govorna ukrštanja ovdje još davno ostavila svoj pečat. Tako npr. u kancelariji Beširevićā nailazimo na pojavu uopćenoga prefi ksa pre- na štetu prefi ksa pri, što se tumači kao “poremećeno jezičko osjećanje za vrijednosti refl eksa ě” (Peco 2007:III:202):

[пρƔсʜʍƔ в.ʍ. үʜɴʜ гɑ сʜρƔʍɑшκƔʍ үʜɴƔʍ ɴєʍƔѣ ʍƔ κƔɴє үʜɴʜтʜ вєћ κɑκƔ ѣє пρєκʌɑпρєκʌɑдɴɑɴɑ ɴɑ κρɑѣʜɴʜ HAZUćir.X-76],157

ali je u ovoj kancelariji zastupljen i običan lik izvedenice od iste osnove sa prefi ksom pri-, i to uz istodobno prisustvo primjera sa homonimnim ikav-skim likom prefi ksa prě-:

[пɑκє сʜ сє пρʜсвєтʜо ʜош ɴєщо тєρє ρɑдʜш дɑ ʍєɴє пρʜвɑρʜшпρʜвɑρʜш то ɴʜє κρɑʜүɴʜ ʒɑκоɴ вєћє ʍєɴʜ пʜшєш ɴєпρʜκʌɑɴєпρʜκʌɑдɴєɴє κɴʜгє HAZUćir.X-73].

Konačno, u pismima sa ovoga područja zabilježena su i dva primjera sa ukrštenim refl eksom jata, tj. sa -i- ispred kojega stoji jotovan suglasnik, što i danas predstavlja karakteristično odstupanje od klasične ikavske zamjene u zapadnobosanskim ikavskošćakavskim govorima:158 hćio [κɑдɑ тʜ ɴʜсʜ χћʜоχћʜо пρʜʍʜтʜ вʌɑχɑ ʜєρє гɑ ɴʜсʜ посʌɑо κ ʍєɴʜ

ʜощє пєρвʜ пƔт ɴєго сʜ гɑ оκовɑо ʜ Ɣʒʜʍɑш Ƃʌɑго од ɴєгɑ HAZUćir.X-73],

ćirali [ʜ ρɑсоʍʜсʍƔ щоƔ пʜшєтє ρɑдʜє χɑʌʜʌɑ сошɴɑє вɑшєгɑє дɑ Ƃʜсʍо гɑє үʜρɑʌʜүʜρɑʌʜ гʌɑвоʍє ɴɑ сρʜдƔ HAZUćir-X-55].

Postoje indicije na temelju kojih se slučajevi ovakve zamjene jata mogu tumačiti kao organski svojstveni ovom govoru, a ne kao jednostavno svo-đenje dvaju likova, jekavskog i ikavskog, na jednu novu kombinciju. Nai-me, baš kao što ikavci od pridošlih hercegovačkih ijekavaca nisu primili zamjenicu u liku ńeki (Peco 2007:III:70), koja se u ovom govoru pojavljuje i u liku ńiki,159 tako nisu morali pod njihovim utjecajem razviti ni primjere tipa ćirali i hćio.

157 /prosimo V(ašu) m(ilost) cini ga siromaškom cinom, nemoj mu końe ciniti već kako je prekladna na krajini/

158 Više o tome kod Pece (2007:III:229). Peco bilježi (š)ćio u Bihaću, Petrovcu, Gati, Kamenci, Pećigradu, Klisi (2007:III:219-221).

159 Bužim, Cazin, Izačić, Kamenica imaju ńi- < ně-, pored običnijeg ńe- < ně- (usp. Peco, 2007:III:219-220).

171Fonetika

Na kraju treba naglasiti još to da ni nakon detaljnog pretraživanja pisa-ma iz Bihaćkog sandžaka ipak nisu potvrđeni jekavizmi u prefi ksu ně-, koji su danas za ovo područje karakteristični. Naprotiv, pronađeni su njegovi ikavski likovi koji se na tom prostoru danas rjeđe susreću, ali i to samo kod dvaju pisara:160

[що ɴɑʍ пʜшєтє дɑ сƔ ɴʜκʜɴʜκʜ вɑшʜ ʒʌоʏʜɴʏʜ поƂʜгʌʜ дɑ сƔ пρʜ дρєжɴʜκƔ Ƃʜʌʜ HAZUćir.X-138], [κоʍɑɴдɑт ʌʜʏκʜ по вɑшоѣ ʒɑповʜдʜ вρɑтʜ ɴɑʍ κоʒє κоѣє сƔ Ƃʜʌʜ κоρєɴʜʏɑɴʜ одɑгɴɑʌʜ ʜ ɴʜсƔ ʍƔ κɑʒɑʌʜ пρɑво κоʌʜκо ѣє Ƃʜʌо тєρ ѣє ʒɑостɑʌо ɴʜκоʌʜκоɴʜκоʌʜκо κоʒ HAZUćir.X-137], [Ƃʜ ɴɑʍ потρʜƂɑ ʌʜст пʜсɑтʜ ʜʒρɑдʜ ɴʜκʜɴʜκʜ двʜʜο сƔжɑɴɑ κоʜʜ сο сє Ɣдɴєвʜρʜʌʜ ɴɑшєʍо ɴʜκοʍоɴʜκοʍо пρʜɑтєʌо Ɣд κʌоүɑ HAZUćir.X-48].

Ustvari, samo je u latiničnom pismu iz kancelarije Beširevićā moguća interpretacija jednog primjera kao ńe-, jer pisar nije stavio oznaku pala-talnosti uz slovo n ni na drugom mjestu gdje bismo to očekivali (pozdrav-lyene): [nekadnekad hoche biti ÿ sud Boʃyi ali ne znam tko ga hoche dochekati HAZUćir.X-98].

Pisma iz bihaćke oblasti odlikuju se, dakle, gotovo sasvim dosljednim ikavizmom sa svim specifi čnostima koje su tipične za to područje (hćio, ńiki). Ekavizmi koji se u njima javljaju pokazuju znatan stepen podudarno-sti sa stanjem u savremenim zapadnobosanskim ikavskim govorima. Ali u pismima iz ove oblasti zabilježeno je i nešto primjera leksičkih ekavizama, koji su nastali pod utjecajem kancelarije adresata.

Kancelarije Bosanskoga sandžakaU okviru kancelarija koje djeluju na prostoru Bosanskoga sandžaka ika-vizam je također dominantan, mada se ovdje susreće znantniji broj od-stupanja od takve zamjene jata nego u dosad opisanim krajišničkim kan-celarijama. Ikavska zamjena jata, koja je u apsolutnoj prevlasti, dvostruko je motivirana: situacijom u govorima zapadno od rijeka Bosne i Vrbasa, jer u 17. stoljeću njihova slika još nije bila jako narušena migracijama, te utjecajem već formiranog ikavskog manira kod pisara. Istina, prostor kra-jišta Bosanskog sandžaka zahvaćen je već tada migracijama, ali su se one pretežno ticale samo nižeg feudalnog staleža. Stoga ne čudi podatak da na jezik povlaštenog feudalnog sloja nije utjecala nova dijalekatska slika koja se formira raseljavanjem kmetova. Iako je među novim doseljenicima bilo i muslimana, oni su, svakako, bili u manjini, te tako nisu mogli bitnije

160 Pisma HAZUćir.X-137 i HAZUćir.X-138 napisana su istim rukopisom (usp. str. 95).

172 Lejla Nakaš

utjecati na izmjenu tada već tradicionalnih pisarskih uzusa, a osim toga, sredinom 17. stoljeća i sam proces islamizacije bio je pri svome kraju.

Među primjerima sa ikavskom zamjenom jata ima i takvih koji da-nas nisu karakteristični za šćakavske govore zapadne Bosne (usp. Peco 2007:III:196):ně- [вєүє є ɴʜκоʌɑ Ɣдρʜо Ɣ ɴʜκоɴʜκо сотоɴство тє вɑшєʍƔ госпоствƔ одєүʜ

ʌɑжє ʜ ʍєүƔ ɴɑʍʜ двʜʍɑ ʜєдɴƔ ʍρɑжɴƔ гρɑдʜ HAZUćir.X-87] Banja Luka, [ʜ дɑ ʜʍ ʜє сʌоƂодɴо ɴʜκʜʍ ɴʜκʜʍ своʜʍ посʌоʍ ɴɑ κостɑʜɴʜүƔ HAZUćir.X-91] Banja Luka, [ƂƔдƔћʜ пρодɑʌʜ ɴʜκєɴʜκє κоћɴє пɑκ пошʌʜ дɑ сє ɴɑпʌɑтє HAZUćir.IV-37] Banja Luka, [сɑʌʜχо ɴєдопостʜшє тɑʍо ʜʏʜ що є ɴʜκʜɴʜκʜ ʍɑʌоƔρʜдɑɴ ʏоƔʜκ гоƔоρʜʌ дɑ є сɑʌʜχ тɑʍо κоɴє ɴɑ пρодɑєє Ɣодʜʌ ACA39 9 50] Dubica161, [Ƃʜɑχʍо пρʜ тогɑ Ɣ гос: пʜсɑʌʜ...своʜƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ ʜ пɑκ ɴɑʍ стє одпʜсɑʌʜ дɑ ɴʜκєɴʜκє ρʜʏʜ φɑʌє ACA39 9 47] Kostajnica, [єво ɴɑʍ доћє тоʍɑ :в:гс: сƔжɑɴ ʜ довєʒє ɴʜщоɴʜщо ʍєдɑ ACA39 9 81] Dubica, [ɑ по Ƃогɑ ʜєсʍо ɴʜщоɴʜщо Ƃʜʌʜ од ʏєɴє спρɑƔʜʌʜ ACA39 9 45] Kostajnica.

Za većinu ikavskih primjera nije potrebno tražiti posebno objašnjenje, mada se može uzeti da je već u 17. stoljeću bilo primjera leksičkog ikaviz-ma. Ova pojava odnosila bi se upravo na one lekseme koje su u krajišnič-kim pismima najfrekventnije, a koje su tvorne od sljedećih osnova:cěn- [ɴєκɑ шɑʌƔ ʏʜɴƔʏʜɴƔ (ɑʏʜ Ƃєћʜ)ρƔ ɴєκɑ κρɑʜɴє ɴє сʍєтɑʜƔ (дɑ сƔж)

ɴєʍ ɴɑ пƔт ɴє стɑʜєʍо ʜєρє (--ћє) Ƃʜт пƔт сƔжɴєʍ сʍєтєɴ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [пƔстʜтє гɑ ɴ’ɑ ɴɑшƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ с пρостρɑɴʜʍ ρоκоʍ ʜ с подоƂɴоʍ үʜɴoʍүʜɴoʍ ʍʜ сʍo доƂρʜ сɑ ɴєгɑ ʜ сɑ ɴєгоƔо дƔгоƔɑɴʜє HAZUćir.X-100] Kostajnica, [ʜ Ƃʜʌʜ стє пʜсɑʌʜ дɑ ʍƔ ɴєћєтє Ɣ овʜ пƔт од цʜɴєцʜɴє Ɣʒєтʜ ɴʜщɑ ɑʌʜ стє ʍƔ Ɣʒєʌʜ тρʜɴɑʜєст ɑƂɑ ACA39 9 81] Dubica, [тоʌʜκо ʜʍɑʍ :в: :гс: пʜсɑтʜ ʒɑρɑдʜ сʜρоʍɑχɑ тоʍє :в: :гс: сƔжɴɑ κогɑ стє ƔцʜɴʜʌʜƔцʜɴʜʌʜ Ƃʜʌʜ пєт стρƔκɑ пɑρтʜκɑ ACA39 9 9] Dubica, [ʜєρ ɑко ʏєтє вʜ пρʜцʜɴʜвɑтʜпρʜцʜɴʜвɑтʜ ʜ ɴɑшɑ ʏє господɑ ʜскɑтʜ пρʜцʜɴкɑпρʜцʜɴкɑ од вɑшє поштєɴє вʜρє ʜ од вɑшєгɑ вʜρɴогɑ ʌʜстɑ HAZUćir.X-112] Gradiška;

lěp- [гɴƔ: κɑпєтɑɴƔ сʜсκɑ гρɑдɑ ʌʜпʜʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴʜє κɑκо :гɴƔ: вɑʒдɑρ ƔφɑɴоʍƔ ACA39 9 81] Dubica, [κɑпʜтɑɴо сʜсκɑ гρɑдɑ поκʌоɴ ʜ вєʌє ʌʜпоʌʜпо гсподсκо поʒдρɑвʌєɴє κɑκо гсп вɑʒдɑρ Ɣφɑɴоʍо ʜ вʜтєʒ(Ɣ) κρɑʜшɴоʍо ACA39 9 44] Kostajnica, [ɑ то Ƃʜ вɑρʌо Ƃʜʌо ʌʜпоʌʜпо ʜ тƔρсκʜʍ ʜ κɑƔρсκʜʍ сƔжɴєʍ κɑдɑ сє осƔжɴє дɑ (с ɑʜдƔʏʜ) воʜƔʜƔ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [κɑпєтɑɴƔ сʜсκɑ гρɑдɑ ʌʜпоʌʜпо поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴʜє ACA39 9 80] Gradiška;

161 Iako je zvaničnik iz Jasenovca, njegov pisar je iz dubičke kancelarije (usp. fusnotu 116).

173Fonetika

měr- [ƂƔдʜ вɑʍ ɴɑ пɑʍєт ʜɑɴдρо ʜ тоʍɑ дɑ сє ɴє ƂƔдє ɴɑ ʍє ɴɑʍʜρʜоɴɑʍʜρʜо ʜ сʜво Ƃʜ оɴɑκо χодʜо ACA39 9 1] Dubica, [ʍоʜ го с κɑпєтɑɴє ɴєʍоʜтє ɴɑʍ сɑʍʜρʜтʜсɑʍʜρʜтʜ що ʍʜ пρосʜʍо ʜ ʌʜпо ʍоʌʜʍо Ɣɑшє гос дɑ ʍƔ сʜρоʍɑχƔ ʍʜʌошʏƔ Ɣʏʜɴʜтє ACA39 9 27] Dubica, [ɴєʍƔʜтє сɑʍʜρʜтʜсɑʍʜρʜтʜ κɑκƔ сʍƔ оƔо пʜсɑʌʜ ACA39 9 53] Kostajnica, [ʜєсɑʍ гɑ пρʜд пощєɴʜʍ тƔρцʜ ʜʒʍʜρʜоʜʒʍʜρʜо ɑʌʜ ɴʜє ʜʒʜшʌо ɴєго ɴєго сєдɑʍ вʜдɑρɑ ACA39 9 11] Dubica, [ʌʜпо Ɣʍ фɑʌɑ що стє ɴɑшєгɑ ʜсɑκ ʏєχɑʜƔ ʜ остɑʌє ʜƔɴɑκє дρɑгоƔоʌɴо доʏɑκɑʌʜ ʜ гостʜʌʜ ʜ ʌʜпо сʍʜρɴосʍʜρɴо Ɣсʌɑʌʜ ACA39 9 62] Dubica;

měsec- [ʜ сɑд ɴɑшƔ ƔʜρƔ тƔоρдʜʍо дɑ сʌоƂодɴо ɑʌʜʜƔ ɴɑ ɴɑшƔ ƔʜρƔ Ɣшɑʌєтє ρоκоʍ сʍоρ(т)ɴʜʍ ʍʜсєʍʜсєʏ ʏ дɑɴɑ ACA39 9 28] Dubica, [ʜ сɑ пєтɴɑєст ʜʍρосɑ ʍоʜƔ ƔєρƔ дɑ пошɑʌєʍо сɑ тρʜ ʍʜсєʍʜсєʏ ʏɑ дɑɴɑ ρоκоʍ ACA39 9 30] Kostajnica, [тєρє ʍʜ (ʜ)є ʒɑпɑүɑо сƔжɴɑ пρʜκо ρоκɑ 6 ʍʜсєцʜʍʜсєцʜ ʒɑρɑд своʜє дʜцє HAZUćir.X-66] Banja Luka;

měst- [ʜєρ ʜє ρогɑɴ ƔоʜƔодɑ Ƃоʌшʜ ʜƔɴɑκ од ɴɑс ʜ одүƔ ɴɑʍ ʜє ɴɑ ʍʜстƔʍʜстƔ ACA39 9 22] Kostajnica, [ʜ єто тɑʍо сʜρоʍɑχв сє сɑпɑʏɑʌо ɴɑ ʜєдɑɴ ɴɑ двɑ ʍʜстɑʍʜстɑ пɑρтʜгɑ ACA39 9 5] Dubica, [Ode nas gospodina gospodina Alibega Grossicha muselima grada Baneluke y velliko-ga zapouidnika usue pokraine do grada Bischa y na mistomisto gospo-dina gospodina passe Osmanepasse vessira bo sanskoga Rački:152] Banja Luka;

pověd- [доʜдє Ɣɑшєгɑ гос сƔшɑɴ ʜɑʜтƔʌ тєρ поƔʜпоƔʜдɑ сɑ Ɣɑшєгɑ го с сƔшɴʜɑ ʜƔɑɴɑ ACA39 9 27] Dubica, [ʜ дɑвɴо Ƃʜ тɑʍо Ƃʜо ɑʌʜ є :гс: ʒɑповʜʒɑповʜд дɑ ɴє ʜдє ACA39 9 15] Dubica, [од ʍєɴє господʜɴɑ ʍƔстɑφ ɑʌɑʜƂєгɑ φєρɑʜтпɑшʜћɑ ʍƔсєʌʜʍɑ ƂɑћɴɑʌƔүκогɑ ʜ κρɑʜɴє ƂɑћɴɑʌƔүκє о(д) тєшћɴɑ гρɑдɑ до гρɑдɑ Ƃʜшћɑ ɴɑʜвєћєгɑ ʒɑповʜʒɑповʜдɴʜκɑɴʜκɑ HAZUćir.X-83] Banja Luka; [Ɣφɑʍо сє дɑ ɴɑʍ χоʏє вʍ оƔƔ пρошɴʜƔ Ɣʏʜɴʜтʜ пɑκ вʍ ɴɑʍʜ сɑпоƔʜсɑпоƔʜдʜтєʜтє ɴєʏєʍо сє од вʍ сʌƔшƂƔ κρɑтʜ(тʜ) ACA39 9 40] Kostajnica;

sěk- [дɑ ʜє сƔжɑɴ погʜɴƔ ʜћʜƔћʜ с ɑʜдƔʏƔ Ɣ ʏєтƔ ʜ дɑ сƔ гɑ посʜκʌʜпосʜκʌʜ тƔρʏʜ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [ɴɑшє сƔжɴє ʜсʜκошєʜсʜκошє вɑшʜ ɑʜдƔцʜ ʜ тƔρсκо Ƃʌɑго Ɣʒєшє HAZUćir.X-89] Banja Luka;

srěd- [ʜ ɴєκɑ ʒɴɑтє ʍоʜ пρʜɑ тєʌƔ ʜ ʍоʜ сƔсʜдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ дɑ сɑʍ Ɣстɑвʜо ʜʒρɑдʜ ɴʜκоʌє ʜ ɴєговє цʜɴє тƔρκє ʜ κɑƔρє сƔжɴє доκʌє годʜ ɴє доʜүє ɴʜκоʌɑ ʒ гʌɑвоʍ ɴɑ сρʜсρʜдƔ ʜɑ ɴʜκоʌʜɴɑ цʜɴɑ HAZUćir.X-87] Banja Luka, [ʜ ʍоʜ гос досɑд Ɣʜ ɴʜстє ɴʜ тƔρсκоʍє ɴʜ κɑƔρсκоʍє сƔшɴʜƔ ɴɑ пƔт дошʌʜ що ʜ(є) κоʜ дƔшɑɴ ɴєκɑ ʜдє гʌɑƔоʍ ɴɑ сρʜсρʜдƔ тєρ ɴєκɑ пʌɑʏɑ дɑ сє од поρƔκɑ ρƔгɑ ɴє ʏʜɴʜ ACA39 9 42] Kostajnica; [всʌɑсʍо ʜɑκовɑ свшɴɑ вɑшєгɑ госпоствɑ с гʌɑвоʍ ɴɑ сρʜсρʜдв ACA39 9 18] Dubica;

susěd- [ʜ ʍоʜ сƔсʜсƔсʜдє ʜ ʍоʜ пρʜɑтєʌƔ ʌʜпо ʍʜ опρɑвʜ ʏɑʌɑκ ʍƔстɑʜƂɑшƔ до κостɑʜɴʜцє ʜʒρɑдʜ ʍоє воʌє ZemmTh all.18] Banja Luka, [κɑпʜтɑɴв

174 Lejla Nakaš

сʜсκɑ гρɑдɑ ʌʜпʜ поκʌоɴ ɑ дρɑго ʌвƂʌєɴо посдρɑвʌєʜɴє κɑκо свсʜсвсʜдв ʜ пρʜʜɑтєʌв ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ ACA39 9 74] Dubica, [гос: κɑпʜтɑɴƔ сʜсɑʏκоʍƔ ʌʜпо поκʌоɴ ʜ Ɣєʌє дρɑго ʜ ʌƔƂʌєɴо посдρɑƔʌєɴʜє Ɣ гoс: κɑκо ƂρɑтƔ ʜ сƔсʜсƔсʜдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ Ɣɑсдɑρ ɴɑʍʜ ƔφɑɴоʍƔ ACA39 9 23] Kostajnica;

svědok- [ʜ ɴɑ ʒɴɑɴʜє ɴɑʍ дɑдє κɑκо стє ʜсκɑʌʜ ɴɑш ʌʜст ʒɑ свʜсвʜдоүоүƂƔ ZemmTh all.18] Banja Luka, [сƔжɑɴ οсвʜοсвʜдοʏʜοʏʜ ʜ с вʌɑсʜ ʜ с тƔρʏʜ дɑ гɑ ʜє ɴɑ κοʜɑκƔ пρʜтʜсκο ʜοвο ʒєʌєɴʜκɑ HAZUćir.X-86] Banja Luka;

světl- [oд ʍєɴє гɴɑ гɴɑ ʍƔстɑφɑ ɑʌɑʜƂєгɑ свєтɑүκовʜћɑ :свʜтʌостʜсвʜтʌостʜ цɑρɑ: үєстʜтогɑ топүɑгє гρɑдɑ ƂɑɴɑʌƔүκогɑ в.д.п. гɴƔ гɴƔ oρоцʜʜʜ свʜтʌостʜсвʜтʌостʜ цєсɑρсκє вєʌʜκоʍє гρоφƔ HAZUćir.X-108] Ba-nja Luka, [ɴɑшєʍƔ ʍʜʌостʜƔɴоʍƔ гос. гρофƔ єρдодʜ ʜʍρʜχƔ ɑ кɑпʜтɑɴƔ ƔєʌʜкоʍƔ чєсɑρоƔє ʜ кρɑʌєƔє сƔʜтʌостʜсƔʜтʌостʜ ƔєʌʜкоʍƔ гос. гос. кɑпʜтɑɴƔ Ɣ сƔʜтʌєсƔʜтʌє ρƔкє ZemmTh all.II:12] Kostajnica, [од ʍєɴє ʍєχʍєт ʏɑтє χɑʌʜʌɑгʜʏɑ ʜʒ доћɴєгɑ Ƃρодɑ пощоƔɑɴоʍƔ ʜ пρʜсƔʜтʌоʍƔпρʜсƔʜтʌоʍƔ ʜ пρʜƔʜсоκоʍƔ господʜɴƔ тоʍɑшƔ ɑгƔщʜʏƔ ACA39 9 10] Donji Brod;

trěb- [Ƃʜ ʍʜ потρʜпотρʜƂɑ овʜ ʌʜст пʜсɑтʜ ʒɑ ʜвɑɴɑ ʍʜʌƔɴʜћɑ κоʜ ʜє Ɣκρо вʜρƔ ʜ ʍʜ ʒɑ вʜρƔ ρʜʏʜ ɴє ʜʍɑʍо HAZUćir.X-79] Banja Luka, [ɴʜє тρʜтρʜƂɑ дɑ сє сƔжɴʜ ʒɑпɑүɑвɑʜƔ ʜ поρƔцʜ ʍƔүє HAZUćir.X-66] Banja Luka, [ɑ вʍ пρɑво ρєүʜ поʌєг вɑшє дƔшє дɑ Ƃʜ тρʜтρʜƂє Ƃʜʌо ʜс(д)ɑвɴɑ дƔшɴʜ ʍєд пʌ(ɑ)тʜтʜ HAZUćir.X-114] Gradiška, [ʜ ʍоʌʜʍ в:: :гс: κɑдɑ гɑ од тƔдɑ Ɣшɑʌєтє χоћєтє ʍƔ вʜρƔ потвɑρдʜтʜ ʜ ɴɑ φоρʜɴгɑшє κоʌʜκо ʍƔ потρʜпотρʜƂɑ ƂƔдє ACA39 9 78] Dubica, [ʜ κоʜʜ пɑρтʜκ ʒɑ ʍєд ƔспотρʜƔспотρʜƂƔʜєƔʜє χоћƔ гɑ ʌʜпо Ɣсʌɑтʜ ACA39 9 11] Dubica, [Ƃʜ ɴɑʍ потρʜпотρʜƂɴоɴо ʍ пʜсɑтʜ ʜсρɑдʜ ɴɑшєгɑ κʍєтɑ Ƃʌɑшɑ ACA39 9 88] Kostajnica;

vědro [пƔшɑʌʜ ʍʜ тρʜстƔ вʜвʜдɑρɑρ ʍєдɑ щƔ ʏє ʍєɴ пʜɴєʒє Ɣ ʏʜɴʜтʜ щƔ сɑʍ ʒɑ твƔʜƔ жєɴƔ дɑʌ ʜ дʜтє тƔʏє Ƃʌɑго Ɣʜшє пєдєсєт тɑʌʜρɑ ACA39 9 20] Kostajnica, [потоʍ тогɑ ʍоρɑʍ вʍ пʜсɑтʜ сɑρɑдʜ ʍогɑ вʜвʜдρɑρɑ ʍєдɑ дƔшɴогɑ (dužnoga) що ʜє ɴɑ ƂƔκоʌʜүƔ HAZUćir.X-114] Gradiška, [ʜ ʍоʜ го с пρосʜʍо вɑшє го с пошɑʌʜтє ʍʜ до ʜєдɴо двɑдєсєст вʜвʜдɑρ ɑρ ʍєдɑ ɴʜщо ʍʜ є вρʌо потρʜƂɴо ACA39 9 71] Dubica;

věr- [κɑκов ʜє то посо дɑ вɑшʜ ɑʜдƔүʜ шпотɑʜƔ ƂɑɴовƔ вʜρƔвʜρƔ HAZUćir.X-69] Banja Luka, [оƔо ʍоʜɑ ʏʜстɑ ƔʜρɑƔʜρɑ ʍоχɑʍєдоƔɑ дɑ ʍо ɴʜκɑκоƔɑ осρоκɑ ɴʜ дρогє ʏʜɴє ɴєʏє Ƃʜтʜ ɴєго що є ʜɑгʜʏʜɴє ʏʜɴє шєстсто тɑʌʜρɑ ACA39 9 70] Dubica, [ɑ κɑκо сɑʍ доƂɑρ ʜ пощєɴ дɑ χоʏƔ сƔоʜƔ ƔʜρɴƔƔʜρɴƔ κɴʜгƔ пρɑƔо ʜ пощєɴо ʜсκƔпʜтʜ ACA39 9 47] Kostajnica, [ɴє ʍогосʍо сє одρєʏʜ сƔʒɑ ɴʜ пʌɑʏɑ вєʏ ʍƔ дɑдосʍо ɴɑшƔ вʜρƔвʜρƔ κоʜƔ стє од ɴɑс потρєƂовɑʌʜ то ʜєст ʒɑ ɴєгово дƔговɑɴʜє тρʜсто гρошɑ ACA39 9 80] Gradiška;

175Fonetika

vrěd- [Ɣ сƔєʍ Ɣєʌє Ɣʜсоκо пощоƔɑɴоʍƔ ʜ сƔɑκє го с ʏɑстʜ ʜ го с дʜκє ʜ χƔɑʌє ƔρʜƔρʜдɴоʍƔɴоʍƔ ʜ достоʜɴоʍƔ гос сƔƂʜʏƔ κɑпʜтɑɴƔ сʜсκɑ гρɑдɑ ʜ κɑɴоƔɴʜκƔ сɑгρєƂɑʏκоʍƔ ACA39 9 28] Dubica, [Ɣєʌє Ɣʜсоκо пощоƔɑɴƔ ʜ сƔɑκє гос ƔρʜƔρʜдɴєɴє үɑстʜ тєρ φɑʌʜє дoстoʜɴоʍƔ гос. пєтρƔ κєгʌєвʜүƔ HAZUćir.X-100] Kostajnica.

Ovoj bi skupini trebalo pribrojiti i one leksičke ikavizme koji su već uopćeni u izrazu alhamijado književnosti (usp. Kalajdžija 2007:112) i u usmenoj poeziji Bošnjaka (usp. Nakaš 2005:113-114), te su tako postali sa-stavni dio neke vrste višega stila:běl- [шɑʌєʍо ƔɑшєʍƔ гос пєт Ƃʜʌʜχʜʌʜχ ɑƂɑ ʜ пєт ʏʜʌʜʍɑ од ʏʜɴє

ƂʌɑшєƔє ACA39 9 87] Kostajnica;grěh [ɴєʍоʜтє ρєүʜ дɑ ɴʜсʍо пʜсɑʌʜ ɑ гρʜχгρʜχ(Ɣ) κо (Ɣ)сρоκ ƂƔдє що

ƂƔдєʍо од поρƔκɑ үʜɴʜʌʜ HAZUćir.X-24] Kostajnica;rěč- [ʜʒρɑдʜ ʍоʜє воʌє ʒɑповʜдʜтє ɴєκɑ дɑдƔ дєсєтɑκ κɑκо ʜє гɴ

үɑρ с үєсɑρоʍ ρʜү ρʜү Ɣүʜɴʜо HAZUćir.X-88] Banja Luka, [κɑд ʜє пɑвʌовɑ ρʜүρʜү ʍогʌɑ κод вɑс пρоћʜ ʒɴɑ вɑшє госпоство дɑ ʍоρє ʜ ʍоʜɑ ρʜүρʜү пρоћʜ κод гɴɑ ʍєʜʍєдпɑшє ʜ κод ɑсɑɴƂєгɑ HAZUćir.X-66] Ba-nja Luka, [ʜ Ɣʜдʜʌ сɑʍ Ɣ сɑгρєƂƔ κɑκоƔɑ стє Ɣʜ го с Ɣʜρɑ ʍоʜɑ пощєɴʜ стє ɴɑ го с ʜ ɴɑ Ɣʜρʜ ʜ ɴɑ ρʜρʜʏ ʏʜ ACA39 9 16] Dubica, [ɑ потоʍ тогɑ ʍоʜ гос ʜєдɴƔ пρошɴʜƔ ʜʍɑʍо пρʜ вʍ ɑκо ɴɑʍ ʍоρє ρʜρʜʏ ʏ пρоʜтʜ ACA39 9 40] Kostajnica;

s(a)vět- [ρɑсƔʍʜсʍо що ɴɑʍ вʍ пʜшєтє сɑ ɴɑшє сƔшɴʜє κоʜ сƔ Ɣтєκʌʜ ʜ дɑ ɴɑс шɑʌʜтє ʜєρ сʍо щєтоƔɑʌʜ ʜ сɑφɑʌʜʍо ʜєρє стє ɴɑс сƔʜтоƔɑʌʜсƔʜтоƔɑʌʜ ACA39 9 42] Kostajnica.

U posebnu grupu mogli bi se izdvojiti oni ikavizmi koji su obični i u neikavskim govorima, gdje su oni, zapravo, posljedica različitih analoških uopćavanja:162 gdě [үʜɴʜ ʌʜ сє то ʜгʜгдʜ дɑ сє водє ɴɑ вʜρʜ ɑρɑүɴʜцʜ ʜ цʜɴє ɴɑ вʜρʜ

HAZUćir.X-69] Banja Luka, [оɴ ɴєʜʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ʜ ɴʜш(т)ɑ Ɣ ɴɑшо ʒєʍћʌʜ ACA39 9 92] Dubica, [ɑ ɴєʜʍɑ сʜρоʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜщɑ осʜʍ гоʌƔ дƔшƔ ACA39 9 80] Gradiška, [пρосʜʍ вɑс дɑ ʍв Ƃвдєтє сɑ то поʍоʏɴʜʏʜ ɑκо ʍв сє гдʜштоʜшто сɑпɑʏɑ дɑ ʍв сʜρоʍɑχв ʜспρɑвʜтє ACA39 9 18] Du-bica; [ɑ ʜ пρʜє (ʜє) сƔшɑɴ Ƃʜо ɴʜгɴʜгдʜρʜρ ɴʜщɑρ ɴєʜʍɑ HAZUćir.X-100] Kostajnica;

162 To su oni primjeri koji se mogu svesti na analoško uopćavanje ili na glasovnu asimilaciju: zamjenički oblici ovim, tih, oblici od infi nitivne osnove glagola tipa viditi, prefi ks pri-<prě-, prijedlozi prid, priko; ij<ěj u imperfektima na -ijaše, gdi je (i prema tome gdi su, nigdi itd), nije (nisam, nisi), u korjenima glagola grijati, sijati; kratko ě u slogu iza kojega slijedi slog s akcen-tovanim i prelazi u i biži (usp. Ivić,1955:107).

176 Lejla Nakaš

něsm- [досɑдɑ ɴʜсɑʍɴʜсɑʍ ʏƔо ɴʜ ɴɑ єдɴоʜ κρɑʜɴʜ дɑ ʜє сƔжɴƔ сʌоƂодɴо воʜєвɑтʜ ʜ с ɑʜдƔʏʜ Ɣ ρоƂɴƔ одʜтʜ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [ɑ ʍʜ ɴʜсʍоɴʜсʍо вʜρє дɑʌʜ ʒɑ пɑвʌовƔ дʜцƔ HAZUćir.X-66] Banja Luka, [ʜ ʍоʜ гос досɑд Ɣʜ ɴʜстєɴʜстє ɴʜ тƔρсκоʍє ɴʜ κɑƔρсκоʍє сƔшɴʜƔ ɴɑ пƔт дошʌʜ ACA39 9 42] Kostajnica, [ʜ ɴʜсʍоɴʜсʍо вɑс оʏʜʍɑ вʜдʌʜ ɑʌʜ вɑʍ ʌʜп гʌɑс ʏƔєʍо HAZUćir.X-112] Gradiška, [ʜ ʍоʌʜʍо вɑшє госпоство дɑ ʍв остɑвʜтє ʜ(о)шʏє пєдєсєт κɑдɑ сє ɴʜсʍоɴʜсʍо ʍогʌʜ ɴɑ подρвго сто гρошɑ ɴɑʍоʌʜтʜ ACA39 91] Dubica;

poslě [Ɣ ɴєгɑ ɴєʜʍɑ ɴʜгдʜ ɴʜщɑ ʜʒвɑɴ гоʌє дƔшє κɑκо ʜ сɑʍʜ ʒɴɑтє посʌʜпосʌʜ поρоƂɑ κɑκо ʜє осто HAZUćir.X-49] Banja Luka, [посʌʜпосʌʜ овогɑ ʌʜстɑ ɑκо гɑ ɴє ƂƔдє ɴɑ сρʜдƔ ʒ гʌɑвоʍ до 4 дɑɴɑ ʜɑʌʜ до 6 оћєʍо ʍƔ пƔρƔκє ʍƔүʜтʜ ʜ сƔжɴє ʒɑпɑүɑтʜ HAZUćir.X-66] Banja Luka, [ɑκо ʍв сє що в тоʍ ρоκв пρʜпєтʜ вɑш κвɑρ ɑκоʌʜ посʌʜпосʌʜ тогɑ ɴɑш κвɑρ ACA39 9 89] Dubica, [тɑκо ɑκо Ɣ ρоκƔ ƔʍρƔ Ɣ гос: κƔɑρ ɑκо посʌʜпосʌʜ ρоκɑ ɴɑш κƔɑρ ACA39 9 47] Kostajnica;

prě- [ʜ ʍɑто пρʜпρʜдɑдє 38 ʜћʌɑдє ʍƔɴтє ʜош ʜє ɴɑ ɴєʍƔ остɑʌо 56 ʜћʌɑдɑ HAZUćir.X-80] Banja Luka, [ʍоʜ сƔсʜдє тʜ ʒɴɑш дɑ є вɑшɑ пρɑвʜүɑ ово сƔжɴсκƔ дƔговɑɴє пρʜсƔпρʜсƔдʜʌɑʜʌɑ HAZUćir.X-90] Banja Luka, [доκʌє годʜ ɴє доʜдƔ ɴɑшʜ сƔжɴʜ ɑ вɑшʜ ɑʜдƔцʜ од ɴɑшє стρɑɴє ɴєћє сƔжɑɴ пρʜћʜпρʜћʜ Ɣɴє ɴʜ сɑвє HAZUćir.X-82] Banja Luka, [ʍоρєтє доƂρо сɴɑтʜ κоʜ є сʜρоʍɑχ пρʜпρʜ сƔшɑɴ Ƃʜо HAZUćir.X-100] Kostajnica, [ʍʜ тɑκо дρжʜʍо дɑ сʍо пρʜпρʜдɑʌʜɑʌʜ дєвєдєсєт ʜ сє дɑʍ тɑʌʜρɑ ACA39 9 26] Dubica;

prěd [пρосʜʍо Ɣɑшє гос дɑ ɴɑʍ оʏєтє Ɣɑшєгɑ κʍєтɑ Ɣɑʌєɴтɑ тƔшκɑɴʏɑ пρʜпρʜд Ɣɑшє гос доƂɑƔʜтʜ ʜ пρɑƔʜʏƔ ƔƔʏʜɴʜтʜ ACA39 9 7] Dubica;

razumě- [ρɑʒƔʍʜρɑʒƔʍʜ(χ) що стє ʍʜ пʜсɑʌʜ Ɣ вɑшєʍƔ пощєɴоʍє ʌʜстƔ HAZUćir.X-86] Banja Luka, [ɑ ɑκо ʜ посʌʜ дρƔгоʜɑћє ρɑʒƔʍʜтєρɑʒƔʍʜтє дɑ ɴʜє тɑκо κɑκо вɑʍ пʜшєʍо ɴєκɑ ɴɑс єє стʜд пρʜд погʌɑвʜтʜʍʜ ћʌƔдʜʍ ʜ вɑшʜʍ ʜ ɴɑшʍ ACA39 9 92] Dubica, [ρɑʒƔʍʜχ ρɑʒƔʍʜχ щƔ ʍʜ пʜшєш Ɣ ʌʜстƔ ʜ пρʜʜєχ ʒɑ ƂƔгɑ ACA39 9 20] Kostajnica;

sěd- [ʜєρє ʜє вɑρʌʜκɑ Ɣ сʜɴоƂɑдовоʜ ʒɑповʜдʜ ɑ сʜɴоƂɑд сʜсʜдʜ Ɣ κɴʜɴƔ HAZUćir.X-86] Banja Luka;

trpěti [тєρ ʏє достɑ сʜρоʍɑсʜ сɑ ɴєгɑ ɴєвоʌє тρпʜтʜтρпʜтʜ ACA39 9 85] Dubica;vidě- [ɑ соʌʜʍɑɴ ɴєʜʍɑ Ɣ Ɣвоʜ ʒєʍʌʜ ɴʜ Ɣʏɑ ɴʜ Ƃρɑтɑ ɴʜ сʜɴɑ κоʜ

ʏє ʒɑ ɴєгɑ пρовʜпρовʜдʜтʜʜтʜ ACA39 9 44] Kostajnica, [тоʌʜκо вʍ: дɑєʍо ɴɑ сɴɑɴʜє κɑκо оƔɑʍо оκо ɴɑс пρʜоɴо в г с : сожɑɴ ʍєχʍєд ʜс доƂʜцє пρосєʏʜ ʜ пʌɑʏоʏʜ дɑ Ƃʜсʍо вʍ: сɑ ɴєгɑ що пρоƔʜпρоƔʜдʜʌʜʜʌʜ ACA39 9 51] Kostajnica, [ʍɑ вʜρɑ ʍоʜɑ твρсκɑ овɑκо ʜє ɑ χоʏєтє вʜвʜдʜтʜʜтʜ ACA39 9 85] Dubica;

živě- [ʜ пρосʜʍо :в::гс: то ɴɑʍ ʜʒпρɑвʜтє пɑκ χоћєʍо свє пощєɴо жʜвʜтʜжʜвʜтʜ ACA39 92] Dubica;

177Fonetika

ěj>ij [ото Ƃʜɑχʍоʜɑχʍо пρʜ тогɑ Ɣ гос: пʜсɑʌʜ ρɑдʜ Ɣ гос: сƔшɑɴ своʜƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ ACA39 9 47] Kostajnica; [тоʌʜκо ʜʍɑсʍо ƔɑшєʍƔ гос пʜсɑтʜ κɑκо ɴɑс сʜƔо Ɣɑш сƔшɑɴ пρосʜ ʜ ʍоʌʜ κɑκо сɑд Ƃʜɑшєʜɑшє остɑо од сƔшɑɴɑ ACA39 9 33] Dubica.

Ali većinu primjera čine tzv. slobodni ikavizmi,163 koji su odraz prave ikavske zamjene, onakve kakva je vladala na području krajišta Bosanskog sandžaka u vrijeme kada su ova pisma nastajala:bě- [потоʍ тогɑ тоʌʜκо ɴɑʍ Ƃʜ потρʜƂɴо Ɣʍ пʜсɑтʜ ʜсρɑдʜ

сʜρоʍɑχɑ ʜɑκоƔɑ κɑκо ƂʜχƔʜχƔ поρƔʏʜ дошʌʜ оɴ Ƃʜ тɑκʜ с поρƔʏʜ ʜшєʌ ɑʌʜ ɴʜʜє ʜощєρє пɑρтʜκɑ Ɣсєʌ ACA39 9 62] Dubica;

běg- [сʜρоʍɑχоʍ свшɴєʍ ʏє ɴєвʜρв вʏʜɴʜтʜ ʜ в твρсκв сєʍʌв попоƂʜʏ ʏʜ ACA39 9 85] Dubica;

brěg- [ʜєρє сƔжɑɴ ɴє пρосʜ по вɑшоʜ ʒɑʍʌʜ ʜ ɴє ʏєκɑ ɴɑ ƂρʜгƔρʜгƔ доκ доʜдƔ ʜƔɴɑʏʜ ʜʒ ʏєтє тє ɴєκɑ гɑ ɴɑ κƔћʜ ɴɑдʜʌє HAZUćir.X-133] Banja Luka;

čověk- [ɴє ʍоρє сʜρоʍɑχ поρƔκɑ доƂʜтʜ ɴʜ тогɑ ʏовʜκɑʏовʜκɑ ɴє ʜʍɑ κоʜ Ƃʜ тɑʜ пɑρтʜκ дɑвɑо ACA39 9 9] Dubica, [ɑʌʜ ʍоʜ гɴє в(ʜ) вɑρʌо доƂρо ʒɴɑтє κɑдɑ үовʜκүовʜκ дɑ вʜρƔ вɑʌɑ дɑ ʜє пощєɴо ʜʒвɑдʜ HAZUćir.X-49] Banja Luka;

dět- [ʜɑ ʜʒρɑдʜ вɑшє воћʌє доƂɑвʜ κɴєжєвƔ жєɴƔ ʜ дʜцƔʜцƔ ʜ єто є тɑʍо Ɣсʌɑ HAZUćir.X-89] Banja Luka, [єто тʜ (ʜ)є сɑдɑ ɑʌɑʜƂєг вɑшoʜ ʍʜʌостʜ ʌʜст ʜ пɑвʌовƔ дʜцƔʜцƔ посʌɑо HAZUćir.X-66] Banja Luka, [тєρ ʍƔ доʜдє шєɴɑ ʜ дʜʏ ʏɑ тєρ пʌɑκɑшє ʜ Ƃρɑтʜшє дɑ Ƃʜсʍо пʜсɑʌʜ ƔɑшєʍƔ го с сɑ ɴʜєгɑ ACA39 9 27] Dubica; [ʜ оɴ ʜє ʍєɴʜ оƂρєκɑʌ дʜκʌƔʜκʌƔ доƂρоʍ Ɣоʌоʍ сɑ тρʜстɑ тɑʌʜρоƔ ɑ дʜʏ ʏɑκɑɑκɑ од ɑʌɑгʜʏɑ κƔʌє сɑ дƔʜсто гρошɑ ACA39 9 42] Kostajnica, [ʜ ɴєκɑ доƂρо вɑшɑ ʍʜʌост ʒɴɑдє κɑκо є вɑш вʜρɴʜ ʌʜст дошɑо тɑκо сʍо ρєʏєɴо дʜтєʜтє одκовɑʌʜ HAZUćir.X-112] Gradiška;

děv- [ɑ сɑʍʜ сɴɑтє дʜƔоʜκɑʜƔоʜκɑ κɑκƔɑ ʜє сʜρотɑ ACA39 9 40] Kostajnica;dvě- [ɑ ʍʜ сʍо ρɑдʜ вʍ Ɣоʌє дƔʜстоƔʜсто тɑʌʜρоƔ остɑƔʜʌ(ʜ) ACA39 9 41]

Kostajnica, [ʜ Ƃρɑт κʜɴʜћ освʜдоүʜ двʜʍɑвʜʍɑ тƔρцʜ ʜєдɴо дʜʒдɑρоʍ ɴɑшєгɑ ɑ дρƔго гρɑдсκʜʍ κʌƔүɑρɑʍ ʜ оɴʜ двɑ дƔшоʍ подɴʜшє дɑ гɑ є ɴʜκоʌɑ Ɣʒєо Ɣ своʜє ρƔκє HAZUćir.X-83] Banja Luka;

lěto [ʜʍɑ ʜ ɴɑшɑ дʜцɑ пʌɑтʜтʜ то ɴєгово договɑɴʜє тρʜсто гρошɑ ɑ по двɑ пƔтɑ Ɣ ʌʜтƔʌʜтƔ χодєʏʜ ʜ ɴосєʏʜ свɑκʜ пƔт по дєсєт ɑƂɑ то ʜєст Ɣ ʌʜтоʌʜто под по двɑдєсєт ɑƂɑ ACA39 9 80] Gradiška, [дɑ Ƃʜ Ɣ сƔɑκʜ пƔт дɑʌ ƔɑшєʍƔ го с по ʜєдɴƔ стρƔκƔ ʜєсєɴʜ ʜєдɴƔ стρƔκƔ Ɣ ʌʜтƔʌʜтƔ ACA39 9 16] Dubica, [ʍоʜ гос дɑ ɑχʍєт ʍоρє оɴє ʏʜɴє дɑтʜ ɴє Ƃʜ пєт ʌʜтɑʌʜтɑ Ƃʜʌ Ɣ Ɣɑшє гос ACA39 9 30] Kostajnica;

163 Termin slobodni ikavizmi nalazi se kod Ivića (1955:108).

178 Lejla Nakaš

prěk- [ɑκоʌʜ гɑ ɴɑпρʜκоɴɑпρʜκо потρʜƂƔʜєтє ʍоρєʍо гɑ Ɣсʌɑт ɑʌʜ сє Ƃоʜʍ ɴєћєтє гɑ щʜʍɑт] Dubica;

rě(h)- [ɴʜє ʜʍо пɑʍєтʜ κоʜ ʜє пʜсо ʜ κоʜ ʜє допƔщо оɴɑκƔ сρɑʍотƔ Ɣ ʌʜстƔ пʜсɑтʜ κоʜɑ сє ɴє ʍоρє ʜєʒʜκоʍ ρʜтʜρʜтʜ HAZUćir.X-85] Banja Luka;

rěz- [ɑκƔ ɴɑш сƔсɑɴ дƔ шєщ дƔ сєдɑʍ дɑɴɑ ɴє дƔʜʏє χƔʏєʍƔ поρƔκє ʜсƂʜтʜ ʜ ƔƔшʜ одρʜсɑтʜρʜсɑтʜ ACA39 9 53] Kostajnica;

sněg- [ɑʌʜ ʍоʜ го с єво св гоʌєʍʜ сɴʜсʜсɴʜсʜ ɴє ʍожє сє сɑд ɴʜκвд ACA39 9 71] Dubica;

srět- [χƔɑʌɑ гс Ƃого ʜ Ɣɑшоʜ доƂρоʜ сρʜсρʜʏ ʏʜ ACA39 9 60] Dubica;těra- [ʜ ʜɑ ћƔ ʍƔ дɑтʜ ʍоʜ ʌʜст ɴєκɑ ʜдє Ɣ вɑρʌʜκƔ тє ɴєκɑ тʜρɑтʜρɑ

сƔжɴɑ ʜʌʜƔ HAZUćir.X-86] Banja Luka, [ʍоʌʜʍ тє ʒɑρɑдʜ єρɑκɑ ʍогɑ сƔжɴɑ дɑ ʍƔ допƔштʜш дɑ ʍʜ дотʜρɑотʜρɑ 10 овɑцɑ HAZUćir.X-70] Ba-nja Luka, [ɑκо ʍв сє гдʜшто сɑпɑʏɑ дɑ ʍв сʜρоʍɑχв ʜспρɑвʜтє ʜ ʜстʜρɑтєʜстʜρɑтє дɑ твρсκʜ пɑρтʜκ ɴє ʜсгʜɴє ACA39 9 18] Dubica, [χоʏєтє сɑ ɴєгɑ опоρƔʏʜтʜ ɴєκ сʜρƔʍɑχ ɴєƔєρɴє поρƔκє тʜρɑтʜρɑ ʍʌƔго сʍо сє ɴɑтρƔдʜʌʜ ρɑд Ɣɑшє Ɣоʌє ʜсρɑд ɴєгоƔʜχ поρƔκɑ ACA39 9 63] Kostajnica;

těsan [ʜєρє вʍ доƂρо сɴɑдє дɑ то тʜсɴʜʍтʜсɴʜʍ ρоκоʍ ɴє ʍоρє Ƃʜтʜ ɑκо сɑʍ ʜ вєʌʜ ʌɑжє ACA39 9 5] Dubica;

věć- [κоʜƔ ρʜү Ɣʒвєжєтє вєʒɑћєтє с κостɑʜɴʜүɑɴʜ үʜє сƔ ʒєʍʌє ɑ оɴʜ ћє вʜћɑтвʜћɑт с үɑκɑʌовʜћєʍ HAZUćir.X-86] Banja Luka;

vrěme [ʜ ʍоʌʜʍо сʜρоʍɑχɑ Ɣ ʏʜɴʜ пƔт Ɣʜдʜтє сɑдɑ κоʜє ƔρʜʍєƔρʜʍє що ƂƔдєтє пʜсɑʌʜ ʍʜ χоʏєʍо вʍ сʌƔшʜтʜ ʜ сʌƔшɑтʜ ACA39 9 30] Kostaj-nica, [ɴє посʌɑсʍо що сʍо Ƃʜʌʜ ρєκʌʜ дɑ сʌо ƔρʜʍєƔρʜʍє Ƃʜ ɴє ʍогосʍо ɴʜκоʍ поʜʏʜ ɴʜтʜ Ƃʜсʍо ʍогʌʜ по сʌо ƔρʜʍєɴоƔρʜʍєɴо посʌɑтʜ ACA39 9 69] Dubica.

Posljednja skupina ikavizama pokazuje da je zamjena jata na području bosanskoga krajišta u 17. stoljeću bila prvenstveno ikavska, bar što se pisa-nog izraza tiče. Ukoliko su izmjene u dijalektu izazvane migracijama već postojale, to se nije vidnije odražavalo u pismima krajišnika. Ukorijenje-nost ikavskog manira u pisanom izrazu mogla je opstajati i kroz upotrebu leksičkih ikavizama, ali je visokom stepenu dosljednosti, svakako, dopri-nosila pojava da je ikavizam bio živ u dijalekatskoj podlozi.

Naravno, slika koju nam pružaju pisani spomenici ne mora biti vjerna slika govora (usp. Peco 2007:III:179). Zapravo, jezik spomenika po pravilu ne predstavlja jedan lokalni govor, već manje ili više standardiziranu koi-ne. Stoga jezik jednog pisanog dokumenta obično ne reprezentira tačno ni govor adresanta, ni govor pisara, ni govor mjesta gdje je napisan, već “nešto četvrto u čemu može biti elemenata svih tih govornih tipova, ali što prekri-va njih sve kao tanak površinski sloj” (Ivić 1955:100).

179Fonetika

U našim pismima s ovoga područja, unatoč izrazito prevladavajućoj ikavskoj tendenciji, našli su se sljedeći ekavizmi: cena [єто посʌɑсʍо од ʍвстɑφʜɴє ʏ ʏєɴєєɴє шєст гвɴєв ʜ ʏєтʜρʜ ɑƂє ʜ

ʏєтʜρʜ Ƃєʌвκɑ ACA39 9 55] Mahmut-aga iz Dubice /u Sisak/, [тρєʏɑκƔ ʜє ʏєɴɑʏєɴɑ ʏєтʜρʜсто тɑʌʜρоƔ ɑ стɑρʏƔ щєφɑɴƔ пєтсто тɑʌʜρоƔ ACA39 9 52] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/, [пρосʜʍо ƔɑшƔ ʍв χоʏєтє отʜʏʜ до ʍʜκƔʌʜʏє κɑпєтɑɴɑ шɑɴдƔρɑ дɑ Ƃʜщє оɴƔ дʜтє с подƔƂɴоʍ ʏєɴоʍ ʏєɴоʍ осєʌʜ ACA39 9 63] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [пƔстʜтє тогɑ Ɣʍ сƔшɴɑ гρƔгƔ ʜ ʍʜχƔ ʜ с поρƔгƂʜɴоʍ ɴɑ ʍоʜƔ ƔʜρƔ ʍƔχɑʍєдоƔƔ ʜ оƔƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ ʍʜ сʍо доƂρʜ сɑ ɴє ʜ сɑ ɴʜχ ʏєɴƔʏєɴƔ до ʍʜχоʌɑ дєɴє ACA39 9 47] Redžep-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [ɴєʏєʍо Ɣсєтʜ тогɑ Ɣʌɑχɑ Ɣʜшє од стɑρʏєƔє ʏєɴєʏєɴє ɴєго сɑ тρʜсто тɑʌʜρоƔ ɑκо ɴɑʍ сє поκоρʜ ACA39 9 29] Kulaus iz Kostajnice /u Sisak/;

mesec [ɑ ρоκɑ тоʍʜ ʍєсєʏ ʍєсєʏ дɑɴɑ ɑκо Ɣ ρоκƔ Ɣʍρє κƔɑρ Ɣɑш ɑκоʌʜ по ρоκƔ κƔɑρ ɴɑш ACA39 9 76] Ibrahim-odobaša iz Dubice /u Sisak/, [пʜшʜтє с тƔʍʜʏƔʍ вʜρɴʜ ʌʜст ʒɑ шєɴƔ ʜ ʒɑ стƔ вʜдɑρ ʍєдɑ ʜ пєдєсєт тɑʌʜρɑ дƔ ʍєсєʏ ʍєсєʏ дɑɴɑ ACA39 9 20] Hasan-aga iz Kostajnice /u Sisak/, [ɑ по Ƃогɑ ʜєсʍо ɴʜщо Ƃʜʌʜ од ʏєɴє спρɑƔʜʌʜ ɑʌʜ є гρƔгɑ од дƔɑ ʍєсєʏɑʍєсєʏɑ ʜɑκо Ƃєтєшɑɴ ACA39 9 45] Redžep-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/;

nesmo [пρосстʜ дɑ ɴєсʍоɴєсʍо Ɣɑʍ тɑʍо пʜсɑʌʜ ɴʜκɑκƔɑ ɴɑʍ одʌƔʏκɑ ɴʜʜє ACA39 9 64] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/;

razume- [потƔɴ тƔгɑ ρɑсƔʍєʌʜρɑсƔʍєʌʜ сʍƔ щƔ ɴɑʍ пʜшєтє ʜєдɴƔʏ ʜ дρƔгƔʏ ʜ шɑʌєтє сʜρƔʍɑχɑ ʍɑтƔ ʍɑʏɑρɑ сɑ ʍƔгɑ сƔсɴɑ гʌɑƔо ACA39 9 53] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/, [ρɑсƔʍєсʍоρɑсƔʍєсʍо ʜс Ɣɑшєгɑ пощоƔɑɴогɑ ʌʜщɑ що ɴɑʍ пʜшєтє ʜсρɑдʜ дƔʜʏʜɴɑ сʜρоʍɑχɑ ɴєƔоʌɴогɑ сƔшɴɑ ACA39 9 63] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/;

sreda [ɑκо ʌʜ ɴєʏє ɴєκ ʜʏє гʌɑвоʍ ɴɑ сρєсρєдƔ ACA39 9 52] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/, [ɑ єтƔ шɑʌєʍƔ Ɣɑшєгɑ сƔшɴɑ гʌɑƔоʍ ɴɑ сρєсρєдƔ ACA39 9 53] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/, [κɑκо ɴɑʍ пʜшє гсп κɑпʜтɑɴ ʍρоɴɑвʏʜʏ ʜсρɑдʜ соʌʜʍɑɴɑ вʍ сошɴɑ κɑκо тєпє ʜ ʍоʏʜ поρоκє ʜєρє ɴє ʜдє соʌʜʍɑɴ гʌɑвоʍ ɴɑ сρєсρєдо ACA39 9 44] Fazli-ćehaja iz Kostajnice /u Sisak/;

sused [ɴєгоƔ сƔсєсƔсєд ʜʍɑ χоʏєтє сɑ ɴєгɑ опоρƔʏʜтʜ ACA39 9 63] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [пρєƂɑɴошƔ κɑпʜтɑɴƔ сʜсɑʏκоʍє ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ Ɣєʌє дρɑгƔ посдρɑƔʌєɴє κɑκƔ гос ʜ сƔсєсƔсєдƔ ɴɑʍ Ɣɑсдɑρ оφɑɴоʍє ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-17] Ali-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [ƔєʌʜкоʍƔ кɑɴоɴʜкƔ ʜ кɑпʜтɑɴƔ сʜскɑ гρɑдɑ ʌʜпʜ покʌоɴ ʜ посдρɑƔʌєɴʜє кɑко гос ʜ сƔсєсƔсєдƔ кρɑʜшɴоʍƔ HAZUćir.X-16] Graho iz Kostajnice /u Sisak/, [κɑпʜтɑɴƔ ʌʜтоƔɑɴʜʏɑ гρɑдɑ ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ посдρɑƔʌєɴʜє вʍ κɑκо сƔсєсƔсєдƔ κρɑʜшɴоʍƔ ACA39 9 40] Muharem-će-haja iz Kostajnice /u Litovanič, [гос φʜʌʜпɑшʜʏƔ ʜɑɴκƔ κɑпʜтɑɴƔ сʜсκɑ

180 Lejla Nakaš

гρɑдɑ ʜоκʌоɴ ʜ посдρɑƔʌєɴʜє вʍ κɑκо гос ʜ сƔсєсƔсєдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ ACA39 9 52] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/, [κɑпʜтɑɴƔ сʜсκɑ гρɑдɑ ʌʜпо поκʌоɴ ʜ Ɣєʌє дρɑго ʜ ʌƔƂʌєɴо посдρɑƔʌєɴʜє Ɣ гос: κɑκо гос: сƔсєсƔсєдƔ ʜ пρʜɑтєʌƔ ɴɑшєʍƔ ACA39 9 47] Redžep-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/;

tera [тєρ ʍоʌʜʍ вʍ ρогɑɴ ƔоʜƔодʜ Ɣʏʜɴʜ од ɴɑшє стρɑɴє сʌƔшƂƔ ɴєκ тєρɑ тєρɑ тє ρєʏєɴє сƔшɴє ʜ ʍʜ ʏєʍо ʍƔтʜєƔʜʏɑ ACA39 9 52] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/;

videti [ɑκо ʍʜсʌʜтє ɴɑ сκоρоʍ ʍƔтʜєƔʜʏɑ ƔʜƔʜдєтʜєтʜ тɑκо шɑʌʜтє щєφɑɴɑ сƔшɴʜɑ ɴɑшєгɑ ACA39 9 52] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/;

ver- [Ƃʜо ɴɑʍ ʜє ƔєρɴʜƔєρɴʜ ʌʜщ осʌɑо ʜ ɴɑ ƔєρʜƔєρʜ осєо ʜєдɑɴ сɑг ʜ ʜєдɴƔ ƔєʌєɴʏʜƔ ACA39 9 63] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [ρɑд Ɣɑшє ʍв Ɣ(о)ʌʜє ʜ сƔʌєʜʍɑɴоƔє ɴєƔєρɴєɴєƔєρɴє поρƔκє сɑпоρƔʏʜсʍо ACA39 9 63] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [тєρ пошɑʌʜтє тє сʜρоʍɑχє гρƔгƔ ʜ ʍʜχƔ ɴɑ ʍо ƔєρƔƔєρƔ ʍƔχɑʍєдоƔƔ ʜ ƔєρɴʜƔєρɴʜ ʌʜст ACA39 9 23] Ša-ban-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/, [ɑʌʜ ʍоʜ гос тɑ(κо) ʍʜ ʍоʜє ƔєρєƔєρє ʍƔχɑʍєдоƔ(є) ʜ гос Ƃог дɑ ʍʜ ɴєʏєʍо Ɣсєтʜ тогɑ Ɣʌɑχɑ Ɣʜшє од стɑρʏєƔє ʏєɴє ɴєго сɑ тρʜсто тɑʌʜρоƔ ACA39 9 29] Kulaus iz Kostajnice /u Sisak/, [оƔо ʜɑ ʍɑχʍƔт ʜρєʜс пʜшєʍƔ ɴɑшƔ ƔєρƔ ƔєρƔ ʍƔχɑʍєдоƔƔ ʜ ƔєρɴʜƔєρɴʜ ʌʜст сɑ дєсєт ʏʜсɑʍɑ до ʏƔρʏєƔɑ ACA39 9 87] Mahmut Ćurić iz Kostajnice /u Sisak/, [ɑ пєтɴɑєст ɑƂɑ ʜ сɑ пєтɴɑєст ʜʍρосɑ ʍоʜƔ ƔєρƔƔєρƔ дɑ пошɑʌєʍо сɑ тρʜ ʍʜсєʏɑ дɑɴɑ ρоκоʍ ACA39 9 30] Muharem-ćehaja iz Kostajnice /u Sisak/, [ʜ ɴɑ то ʜє пошɑʌ дɑ пошʌє сɑ сто тɑʌʜρоƔ од вʍ ƔєρɴʜƔєρɴʜ ʌʜст ACA39 9 52] Omer-aga dizdar Kostajnice /u Sisak/, [що ʜє ɴɑ ʍоʜоʜ Ɣєρʜ Ɣєρʜ ʍƔχɑʍєдоƔоʜ Ɣʍ сƔшɴʜ ʍʜχо ʜ гρƔгɑ що сє пρʜʏɑʍо Ɣʍ дɑ ʜє ρоκ сдɑƔɴо пρошɑʌ ACA39 9 45] Redžep-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/.

Svi navedeni primjeri nalaze se u pismima upućenim u Sisak, izuzev jednoga koji je adresiran na Litovanič. Većina ekavizama zabilježena je u pismima iz Kostajnice, dok svega dva dolaze iz dubičke kancelarije. Pri-mjere vera, cena i sused treba odmah izdvojiti kao posebne upravo sto-ga što predstavljaju dio najfrekventnije leksike u ovom žanru pismenosti, pa u brojčanim odnosima prema svojim ikavskim likovima ovi ekavizmi, unatoč tome što su zabilježeni češće nego neki drugi, ne mogu svjedočiti o eventualnom mješovitom refl eksu jata koji bi bio posljedica specifi čnog organskoga razvoja.164 Tako npr. osnovu ver- nalazimo 15 puta, a vir- čak

164 Peco je pokazao da se u zapadnobosanskim ikavskošćakavskim govorima (a oni su se u proš-losti protezali zapadno od Vrbasa, možda i zapadno od rijeke Bosne) ne može utvrditi kada se javlja jedan, a kada drugi refl eks jata, a to zbog toga što ista leksema, i u govoru istoga lica u jednom razgovoru, može da se javi i sa i i sa ije/je/e (2007:III:233). To znači da ovaj govor ne odaje sliku prijelaznoga govora, jer tada bi se mješavina refl eksa odrazila sa određenim stepe-

181Fonetika

170 puta, cen- 7 puta, a cin- 66 puta, sused- 11 puta, a susid- 46 puta. Ima-jući u vidu ove odnose zaključujem da je, najvjerovatnije, i ovdje riječ o preuzimanju ekavizma iz kancelarije s kojom se u prijepisci. Ustvari, veću incidencu imaju primjeri: mesec (3 puta : misec 8 puta), te sreda (4 puta : sri-da 15 puta). Stoga bi se, možda, moglo uzeti da su ova dva ekavizma bila u dijalekatskoj podlozi, a oni su, uostalom, i potvrđeni u zapadnobosanskim govorima.165

Najširim repertoarom ekavizama raspolažu kostajničke kancelarije Omer-age dizdara (7): cen-, razume-, sreda, sused, tera, videti, ver-, zatim Bećir-odobaše (5): cen-, nesmo, razume-, sused, ver- i Redžep-odobaše (4): cen-, meseca, sused, ver-. Ostali adresanti koristili su svega jedan ili najviše dva od tih ekavizama.

Konačno, u pismima sa ovoga područja dolazi i jedan broj ekavizama koji su zajednički ekavskim i ijekavskim govorima. Oni su danas rašireni na tome prostoru,166 ali je u 17. stoljeću, sudeći po materijalu koji nude ova pisma, njihova frekventnost bila izrazito mala, a osim toga, i njihov je re-pertoar u pismima znatno uži: treb- [ʜ ɑκо вɑʍ що потρєпотρєƂɑ Ƃодє χоћо вɑс посʌƔшɑтʜ ʒ дρɑгє воʌє

HAZUćir.X-90] Ferhatpašić iz Banje Luke /u Kostajnicu/, [вєћє ɴɑʍ κɑʒɑ сʌƔгɑ вɑш ʜʒ Ɣстɑ дɑ стє потρєпотρєƂовɑʌʜовɑʌʜ ʜєдɴо(г) κоћɴɑ HAZUćir.X-95] Ferhatpašić iz Banje Luke /u Jasenovac/, [ʜ ɑκо ʍв що потρєпотρєƂɴоɴо Ƃвдє од ʍєдɑ сʌоƂодɴо ʍв ɴɑ ʍоʜв вʜρв подɑʜтє ACA39 9 91] Mehmed-aga Šerić iz Dubice /u Zagreb/, [вєʏ ʍƔ дɑдосʍо ɴɑшƔ вʜρƔ κоʜƔ стє од ɴɑс потρєпотρєƂовɑʌʜовɑʌʜ то ʜєст ʒɑ ɴєгово дƔговɑɴʜє тρʜсто гρошɑ ACA39 9 80] Ibrahim-ireis Karalić iz Gradiške /u Sisak/;

sreća [ʜош гос ʜ ʜƔɴɑκоʍ ɴʜʜє сρɑʍотє досɑдɑ сʍо κод ɴʜχ доƂρє сρєсρєʏ ʏє Ƃʜʌʜ ɑκо ʜош κоʜ(Ɣ) годʜɴƔ шʜƔʜ ƂƔдєʍо ʜєдɑ ɴɑс ʜош доƂρɑ сρєʏɑсρєʏɑ пошє Ɣ шƔшɴʜє ACA39 9 42] Muharem-ćehaja iz Kostajnice /u Litovanič/;

vremen- [ɴєʍоʜтє ɴɑʍ сɑʍʜρʜтʜ що од тоʌʜκо ƔρєʍєɴɑƔρєʍєɴɑ ɴє посʌɑсʍо сƔшɴɑ Ƃʜʌʜ сʍо Ƃєтєшɴʜ ACA39 9 23] Šaban-odobaša iz Kostajnice /u Si-sak/;

nom kristalizacije (kao npr. u Žepču, Jablanici ili Tešnju). Tu se, isto tako, nije mogao potvrditi ni zakon Mejer-Jakubinskog. Međutim, Peco ipak smatra da su unutarnji organski razlozi od-lučujući za ovakav mješovit refl eks jata, te da su utjecaji sa strane imali udjela, ali ne presudnog “jer ovaj govor jeste prevashodno ikavski, ali ne i isključivo ikavski” niti je takav ikada bio (2007:III:234) – on je “u osnovi ikavski govor sa izvjesnim nedosljednostima: poznavanjem jekavske ili ekavske zamjene” ě (2007:III:235). “Mada je osnovna zamjena i, ona nije i jedina. Niti je ikada bila takva.” (2007:III:231)

165 sreda (Peco 2007:III:213), mesec (Peco 2007:III:215)166 Usp. Peco 2007: 213-216.

182 Lejla Nakaš

pred [ɴєго овɑʍо сƔшɴʜ κɑшв по ʜʍєɴв ʍɑκсʜʍ ʜ дєʍєρχɑɴ подɴєсошє двшоʍ пρєпρєдɑ ʍɴоʍ ʜ пρєпρєд ɑгɑʍ ACA39 9 94] Mustafaga Šerić iz Dubice /u Sisak/, [ʜ пєтɑρ всє вƔκɑшʜɴɑ в ρвκє пρєпρєд ɴɑʍʜ ʜ дɑдє гɑ ʍοʜʜʍ свжɴєʍ в ρвκє ʜ гοспοдɑροʍ свοʜʍ ACA39 9 19] Mustafaga Šerić iz Dubice /u Sisak/;

pre- [ter naz ziromah moly y prozy daby oudy k nam dugouanie no-zyl, ier g s v. dalekoy ziromahu nozyty, i da byzmo my v m preda-preda-ualyualy ACA39 9 43] iz Dubice.

Na kraju, u pismima iz Dubice, Banje Luke i, sasvim izuzetno, iz Ko-stajnice zapaža se i mali broj ijekavizama:cijena [ɑ ɴɑʍʜ доћє ʌʜст од господʜɴɑ ʍƔстɑφɑ Ƃєгɑ дɑ ɴє пƔшћɑ

ɴʜκɑκовɑ сƔжɴɑ Ɣ вɑшƔ ʒєʍʌƔ доκʌє κоʌʜ ɴє доћє ʜвɑɴ ʌƔцʜћ ʜʌʜ ɴєговɑ цʜєɴɑцʜєɴɑ] Jusuf-vojvoda iz Kostajnice 1567. /u Sisak, Zagreb/;

susjed [κɑɴоɴʜκƔ ʒɑгρєƂɑʏκоʍƔ ʜ κɑпєтɑɴƔ свє сʜсɑʏκє поκρɑʜɴє ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴʜє κɑκо :гɴƔ: ʜ сƔсʜєсƔсʜєдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ ACA39 9 78] Hasan-odobaša iz Dubice /u Sisak, Zagreb/, [:гɴƔ: κɑпєтɑɴƔ свє сʜсɑʏκє поκρɑʜɴє ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴʜє κɑκо ƂρɑтƔ ʜ сƔсʜєсƔсʜєдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ ACA39 9 59] Mustaj-beg Šerić iz Dubice /u Sisak, Zagreb/, [:гɴƔ: тоʍɑшƔ ʜɑгƔщʜћƔ κɑɴоɴʜκƔ ʒɑгρєƂɑʏκоʍƔ ʜ :гɴƔ: κɑпєтɑɴƔ свє сʜсɑʏκє поκρɑʜɴє ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴʜє κɑκо :гɴƔ: ʜ сƔсʜєсƔсʜєдƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ ACA39 9 9] Ibrahim-ćehaja iz Dubice /u Sisak, Zagreb/;

tjedan [єво ʜє пɑρтʜκ дошɑо ʜ χоʏє тɑʍо ɑκо Ƃог дɑ до ʜєдɑɴ тʜєтʜєдɑɴɑɴ пɑρтʜг доʏʜ ACA39 9 71] sužanj Hasanac iz Dubice /u Sisak/;

lijep- [од ʍєɴє гɴɑ гɴɑ ʍƔстɑφɑ ɑʌɑʜƂєгɑ φєρɑʜтпɑшʜћɑ ʍƔсєʌʜʍɑ ƂɑɴɑʌƔчκогɑ ʜ ƂɑɴɑʌƔчκє κρɑʜɴє ɴɑʜвʜшєгɑ ʒɑповʜдɴʜκɑ ʌʜпо поκʌоɴ ʜ ʌʜєпоʌʜєпо поʒдρɑвʌєɴʜє гɴƔ κєгʌєвʜћ пєтρƔ HAZUćir.X-78] banjalučki muselim Ferhatpašić /Pokuplje/, [οд ʍєɴє гɴɑ гɴɑ ʍƔстɑφ ɑʌɑʜƂєгɑ φєρɑʜтпɑшʜћɑ ʍƔсєʌʜʍɑ ƂɑћɴɑʌƔүκогɑ ʜ ƂɑћɴɑʌƔүκє κρɑʜɴє ʒɑповʜдɴʜκɑ поκʌоɴ ʜ ʌʜєпоʌʜєпо поʒдρɑвћʌєɴʜє гɴƔ κєгћʌєвʜћ κɑпʜтɑɴƔ HAZUćir.X-82] banjalučki muselim Ferhatpašić /Po-kuplje/, [ʌʜєпоʌʜєпо поκʌоɴ ʜ поʒдρɑвћʌєɴʜє господʜɴƔ ʜєгʌєвʜћɑ гρоφɑ κɑпʜтɑɴƔ HAZUćir.X-83] banjalučki muselim Ferhatpašić /Pokuplje/;

prije [ʜ тɑʍο κɑд ʜє ɴɑʜпρʜєɴɑʜпρʜє οтʜшɑο οдɴʜʜο ʜє вɑшοʜ ʍʜʌοстʜ тρʜ ʜєдєκ тєшɑ ACA39 9 26] Mustafa-odobaša iz Dubice /u Sisak/;

smije [ʜ дɑ ʜʍ ɴє сʍʜєсʍʜє ɴʜтκо ɴɑ пƔт HAZUćir.X-133] Ferhatpašić Banja Luka /u Novi/;

nije [ρɑʒƔʍʜ що ʍʜ пʜшєтє дɑ ɴʜє ɴʜє ʜʍо пɑʍєтʜ κоʜ ʜє пʜсо ʜ κоʜ ʜє допƔщо оɴɑκƔ сρɑʍотƔ Ɣ ʌʜстƔ пʜсɑтʜ HAZUćir.X-85] Banja Luka, [үƔсʍо дɑ ʜє ɴʜκоʌɑ тɑʍо ɴʜκоʌɑ говоρʜо вɑшєʍƔ госпоствƔ дɑ оɴ ɴʜєɴʜє поρƔκ ʒɑ ρɑдосɑвɑ HAZUćir.X-83] Banja Luka, [ρɑʒƔʍʜсʍо

183Fonetika

дɑ гɑ ɴʜєɴʜє вɑшє господство посʌɑʌƔ вєћє є оɴ дошɑо по сєƂʜ HAZUćir.X-90] Banja Luka;

vrijedno [потоʍ тогɑ ʍоʜ оʏє ʍоʌʜʍ Ɣʍ Ɣ гос κɑпʜтɑɴɑ ʜ пρʜκо сɑ ƔρʜєƔρʜєдɴоɴо ʍоʍʏє ʏƔʜтоƔʜʏɑ ɴɑ ʜʍє ʍоʍʏєтɑ ʜєʜʍɑʍ ACA39 9 64] Bećir-odobaša iz Kostajnice /u Sisak/.

Treba posebno naglasiti to da ni opći ekavizmi kao ni ijekavizmi ni-kako nisu dominantni, prije bi se moglo reći da oni predstavljaju slučajno uplitanje riječi koja je u (ij)ekavskom liku već zaživjela na ovom području. O tome dovoljno govori podatak da se npr. kod Ferhatpašićevih pisara na-ilazi svega dva puta na osnovu treb-, a 19 puta trib-, te svega 3 puta riječ liepo (i to samo u pozdravnom dijelu pisma), dok se njen ikavski lik javlja 16 puta, ponekad i tako da u susjednim sintagmama stoje lipo i liepo.

Sve u svemu, uzmu li se u obzir podaci o frekventnosti pojedinih ekavi-zama i ijekavizama u ovim pismima, slika koju smo dobili i nije tako “šaro-lika” kao što je izgledala u prvi mah (usp. Peco 2007:III:180), posebno stoga što se sada vidi da su pojedini ekavizmi preuzimani kroz korespondenciju s kancelarijama kajkavskoga područja. Izvjesno je ipak da je nakadašnji zapadnobosanski dijalekt “u svojoj strukturi nosio nejednake refl ekse ě” (Peco 2007:III:180), te se stoga izrazita dominacija ikavskog refl eksa u ovim pismima može objasniti snažnim utjecajem pisarske tradicije.

Sarajevska kancelarijaU sklopu pitanja o refl eksu jata u pismima iz kancelarija Bosanskog san-džaka analizirani su dokumenti koji su nastali na prostoru krajišta toga sandžaka, a preostalo je, pak, da pogledamo kakav refl eks jata nalazimo u samom središtu njegove teritorije. Kao što je već istaknuto, dva pisma Mehmed-paše Korče iz Sarajeva upućena u Gradišku mogu biti reprezenta-tivan uzorak za jezičke karakteristike kakve su se razvile u pisanom izrazu centralne oblasti. Tu katkad nalazimo mješovit refl eks jata:pověd- [госп. ʍɑκɑρ ʜɑɴошƔ оƂɑρстɑρƔ ћєɴєρɑʌƔ ʜ ʒɑповʜєʒɑповʜєдɑоцƔɑоцƔ од

дρɑвє до сɑвє ʜ свє оɴє поκρɑʜɴє посɑвсκє ʜ гρɑдɑ ћєдʜтɑ HAZUćir.X-25], [пʌєʍєɴʜтоʍƔ гɴƔ ʍɑκɑρƔ ʜɑɴκƔ ɴєћєρɑʌƔ ʜ ʒɑповʜʒɑповʜдɴʜκƔ ɴʜκƔ ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ ʌʜєпо ʜ дρɑго поʒдρɑʌʜє κɑκо вρʜєдɴƔ ʜƔɴɑκƔ ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-26], [пʌєʍєɴʜтоʍƔ ʜ ʜʒɑƂρɑɴоʍƔ гɴƔ ʍɑκɑρ ʜɑɴκƔ вʌɑдɑоцƔ ʜ ʒɑповʜʒɑповʜдɴʜκƔɴʜκƔ Ɣ посɑвсκоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-26], [ʜɑ сɑʍ оɴдɑ Ɣдʜћʌ ʒɑповʜʒɑповʜдʜоʜо дɑ ʜʌʜ дƔговɑɴʜє шɑћʌƔ ʜʌʜ ʜћƔ ʒ гʌɑвоʍ ɴɑ сρʜдƔ HAZUćir.X-26], [ɑ поρɑдʜ тƔρɑκɑ ʜ остɑʌогɑ κɑκо вɑʍ сɑʍ пʜсɑо ʒɑповʜʒɑповʜдʜоʜо

184 Lejla Nakaš

сɑʍ пɑшʜћƔ ɑκо Ƃʜстє ʍƔ дɑʌʜ твɑρдƔ вʜρƔ ɴєκɑ Ƃʜ сє с вɑʍɑ сɑстɑо HAZUćir.X-25],

vrěm- [ɑ потоʍ ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо сɑʍ пρʜʍʜо пρошɑстогɑ вρʜʍєɴɑвρʜʍєɴɑ вɑшє κћɴʜгє ɴɑ κоє сɑʍ вɑʍ одпʜсɑо свє що є Ƃʜʌɑ потρєƂɑ HAZUćir.X-25], [κɑκо ћƔ вɑʍ ɴɑ своʜє вρʜєʍєвρʜєʍє дɑтʜ ɴɑ ʒɴɑɴʜє ʜ свє остɑʌо що Ƃʜ вɑʍ овɑʍо Ƃʜʌɑ потρєƂɑ ɴєћєʍо сє κρɑтʜтʜ HAZUćir.X-25], [Ɣ оɴо вρʜєʍєвρʜєʍє κɑдɑ стє Ƃʜʌʜ оɴогɑ ɴєпρʜɑтєћʌɑ сʍɑκʌʜ HAZUćir.X-26], [ɑ овɑ сɑдʜћɴɑ κћɴʜгɑ сκоρо ʜє дошʌɑ ɴʜєсɑʍ ʜʍɑо вρєʍєɴɑвρєʍєɴɑ ʜʒвʜдʜтʜ HAZUćir.X-26],

ali se pored toga javlja i manji broj ikavizama koji, po svoj prilici, predstav-ljaju leksičke ikavizme, stoga što su vezani za specifi čnu leksiku koja se tiče ovog žanra pismenosti:susědu [пʌєʍєɴʜтоʍƔ ʜ ʜʒɑƂρɑɴоʍƔ гɴƔ ʍɑκɑρ ʜɑɴκƔ вʌɑдɑоцƔ ʜ

ʒɑповʜдɴʜκƔ Ɣ посɑвсκоʜ κρɑʜɴʜ ɑ ɴɑшєʍƔ дρɑгƔ пρʜɑтєћʌƔ ʜ сƔсʜсƔсʜдƔ Ɣ пощєɴє ρƔκє Ɣ κƔсʍʜɴүʜ ɑʌʜ гдʜ сє ɴɑћє HAZUćir.X-26],

světl- [од ɴɑс ʍєʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ ɴɑʍʜєсɴʜκɑ үєстогɑ ʜ пρʜсвʜтʌогɑпρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ тƔρсκогɑ ɑ вʌɑдɑоцɑ свє Ƃосɴє ʜ Ƃосɑɴсκє κρɑʜɴє HAZUćir.X-26],

věr- [ɑ поρɑдʜ тƔρɑκɑ ʜ остɑʌогɑ κɑκо вɑʍ сɑʍ пʜсɑо ʒɑповʜдʜо сɑʍ пɑшʜћƔ ɑκо Ƃʜстє ʍƔ дɑʌʜ твɑρдƔ вʜρƔ вʜρƔ ɴєκɑ Ƃʜ сє с вɑʍɑ сɑстɑо HAZUćir.X-25].

U svemu ostalom ova pisma svjedoče o prodoru govornih crta istoč-nobosanskoga dijalekta u pisani izraz, a za to su karakteristični sljedeći primjeri:něgdě [ʒɑρɑдʜ вɑшʜє сƔжɑћɴɑ що ʍʜ стє ћɴєгћɴєгдʜ пɑρво пʜсɑʌʜ

HAZUćir.X-26], gdi [пʌєʍєɴʜтоʍƔ ʜ ʜʒɑƂρɑɴоʍƔ гɴƔ ʍɑκɑρ ʜɑɴκƔ вʌɑдɑоцƔ ʜ

ʒɑповʜдɴʜκƔ Ɣ посɑвсκоʜ κρɑʜɴʜ ɑ ɴɑшєʍƔ дρɑгƔ пρʜɑтєћʌƔ ʜ сƔсʜдƔ Ɣ пощєɴє ρƔκє Ɣ κƔсʍʜɴүʜ ɑʌʜ гдʜ сє ɴɑћє HAZUćir.X-26],

ovdi [пɑκɑ ʍʜ Ɣтоʌʜκо отʜћосʍо ɴɑ дρƔгƔ κρɑʜɴƔ ʜ ововдʜ ɴɑс ɴʜє Ƃʜʌо HAZUćir.X-26],

prě- [од ʍєɴє ʍєʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ господɑρɑ вʌɑдɑоцɑ свє Ƃосɴє ʜ ћɴє оκоʌʜɴє ʜ ɴɑʍʜєсɴʜκɑ үєстʜтогɑ ʜ пρʜƔʒвʜшєɴогɑпρʜƔʒвʜшєɴогɑ цɑρɑ HAZUćir.X-25], [од ɴɑс ʍєʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ ɴɑʍʜєсɴʜκɑ үєстогɑ ʜ пρʜпρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ тƔρсκогɑ ɑ вʌɑдɑоцɑ свє Ƃосɴє ʜ Ƃосɑɴсκє κρɑʜɴє HAZUćir.X-26],

rě(h)- [ʜ дρƔго сɑдɑ ʍʜ ɴє остɑє ρʜєтʜρʜєтʜ вɑʍ ɴєго дɑ стє ʍʜ ʒдρɑво ɴɑ тоʜ пощєɴоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-25],

razumě- [ʜ Ƃʜт ћєтє ρɑʒƔʍʜʌʜρɑʒƔʍʜʌʜ κɑκо сɑʍ пρʜʍʜо пєшκєш што ʍʜ стє посʌɑʌʜ HAZUćir.X-25], [ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо пρʜʍʜсʍо вɑшƔ κћɴʜгƔ

185Fonetika

по осʍɑɴ ɑгʜ сƔжћɴƔ вɑшєʍƔ Ɣ κоʜоʜ ρɑʒƔʍʜсʍоρɑʒƔʍʜсʍо дɑ ɴʜєстє пρʜʍʜʌʜ сɑгɑ ɑʌʜтʜ пєшκєшɑ κогɑ сɑʍ вɑʍ Ƃʜо посʌɑо HAZUćir.X-26],

vidě- [ɑ овɑ сɑдʜћɴɑ κћɴʜгɑ сκоρо ʜє дошʌɑ ɴʜєсɑʍ ʜʍɑо вρєʍєɴɑ ʜʒвʜʜʒвʜдʜтʜʜтʜ HAZUćir.X-26],

-ijeh [свɑκɑ сɑʍ ρɑʒƔʍʜо що ʍʜ є в•г• поρƔүʜʌо ʒɑто ʜʒρɑдʜ оɴʜєоɴʜє вɑшʜєвɑшʜє сƔжɑћɴɑ HAZUćir.X-25], [ʒɑρɑдʜ вɑшʜєвɑшʜє сƔжɑћɴɑ що ʍʜ стє ћɴєгдʜ пɑρво пʜсɑʌʜ HAZUćir.X-26].

Poznato je da je većina primjera sa refl eksom jata kao -i- u ovome di-jalektu vezana za različite vrste analoških uopćavanja i glasovnih razjed-načavanja, koja upravo i defi niraju specifi čni ijekavskošćakavski tip ije-kavštine (usp. Brozović 1966:203), što se zapaža i u ovim pismima. Ostali ijekavski primjeri zabilježeni su u dovoljnom broju da se može govoriti o dominaciji govrnih odlika u pisanom izrazu sarajevske kancelarije (ńegdi, vašije(h), rijeti), a njima se priključuju i oni koji su podložni općeijekav-skim principima:167

lěp- [гɴƔ ʍɑκɑρƔ ʜɑɴκƔ ɴєћєρɑʌƔ ʜ ʒɑповʜдɴʜκƔ ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ ʌʜєпоʌʜєпо ʜ дρɑго поʒдρɑʌʜє κɑκо вρʜєдɴƔ ʜƔɴɑκƔ ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-26], [од ʍєɴє ʍєʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ господɑρɑ вʌɑдɑоцɑ свє Ƃосɴє ʜ ћɴє оκоʌʜɴє ʜ ɴɑʍʜєсɴʜκɑ үєстʜтогɑ ʜ пρʜƔʒвʜшєɴогɑ цɑρɑ ʌʜєпо ʌʜєпо ʜ ћʌƔƂєʒɴово поʒдρɑвћʌєɴʜє госп. ʍɑκɑρ ʜɑɴошƔ HAZUćir.X-25],

měst- [од ɴɑс ʍєʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ ɴɑʍʜєсɴʜκɑɴɑʍʜєсɴʜκɑ үєстогɑ ʜ пρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ тƔρсκогɑ ɑ вʌɑдɑоцɑ свє Ƃосɴє ʜ Ƃосɑɴсκє κρɑʜɴє HAZUćir.X-26], [од ʍєɴє ʍєʍєд пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ господɑρɑ вʌɑдɑоцɑ свє Ƃосɴє ʜ ћɴє оκоʌʜɴє ʜ ɴɑʍʜєсɴʜκɑɴɑʍʜєсɴʜκɑ үєстʜтогɑ ʜ пρʜƔʒвʜшєɴогɑ цɑρɑ HAZUćir.X-25],

něsam [ɑ овɑ сɑдʜћɴɑ κћɴʜгɑ сκоρо ʜє дошʌɑ ɴʜєсɑʍɴʜєсɑʍ ʜʍɑо вρєʍєɴɑ ʜʒвʜдʜтʜ HAZUćir.X-26], [ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо пρʜʍʜсʍо вɑшƔ κћɴʜгƔ по осʍɑɴ ɑгʜ сƔжћɴƔ вɑшєʍƔ Ɣ κоʜоʜ ρɑʒƔʍʜсʍо дɑ ɴʜєстєɴʜєстє пρʜʍʜʌʜ сɑгɑ ɑʌʜтʜ пєшκєшɑ κогɑ сɑʍ вɑʍ Ƃʜо посʌɑо HAZUćir.X-26],

scěni- [ɑ потоʍ ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо сɑʍ пρʜʍʜо пρошɑстогɑ вρʜʍєɴɑ вɑшє κћɴʜгє ɴɑ κоє сɑʍ вɑʍ одпʜсɑо свє що є Ƃʜʌɑ потρєƂɑ ɑ сɑдɑ вʜдʜʍ Ɣ овоʜ вɑшоʜ κоʜƔ сɑʍ сɑдɑ пρʜʍʜо дɑ вɑʍ ʜош ɴʜє Ƃʜʌɑ дошʌɑ κоʜɑ сцʜєɴʜʍсцʜєɴʜʍ дɑ ћє досɑдɑ Ƃʜтʜ дошʌɑ HAZUćir.X-25],

167 Uz jednu malu ogradu: pisar ovoga dokumenta ne raspolaže grafemom za /j/, pa stoga ne mo-žemo sa sigurnošću znati da li je zabilježen refl eks jata koji je jednosložan, dift onškog tipa ili dvosložan. Naime, ʜ se pojavljuje u dvojnoj vrijednosti /i/ / /j/ (ʜɑɴκƔ = Janku, ʜɑ = ja).

186 Lejla Nakaš

slěd- [ɴєκɑ Ƃʜ сє с вɑʍɑ сɑстɑо ʜ ɴɑ Ɣстɑ ρɑʒговоρʜо од свєгɑ κоє ɑκо ƂƔдє сʌʜєсʌʜєдʜʌоʜʌо Ƃʜтʜ ћє ʍʜ дρɑго үƔтʜ HAZUćir.X-25],

srěd- [ʜɑ сɑʍ оɴдɑ Ɣдʜћʌ ʒɑповʜдʜо дɑ ʜʌʜ дƔговɑɴʜє шɑћʌƔ ʜʌʜ ʜћƔ ʒ гʌɑвоʍ ɴɑ сρʜєсρʜєдƔ HAZUćir.X-26], [ʜʌʜ ɴєκɑ ɴосє дƔговɑɴʜє ʜʌʜ шɑћʌƔ ʜʌʜ ʜћƔ ʒ гʌɑвоʍ ɴɑ сρʜєсρʜєдƔ HAZUćir.X-26],

trěb- [κɑκо ћƔ вɑʍ ɴɑ своʜє вρʜєʍє дɑтʜ ɴɑ ʒɴɑɴʜє ʜ свє остɑʌо що Ƃʜ вɑʍ овɑʍо Ƃʜʌɑ потρєпотρєƂɑ ɴєћєʍо сє κρɑтʜтʜ HAZUćir.X-25], [ɑ потоʍ ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо сɑʍ пρʜʍʜо пρошɑстогɑ вρʜʍєɴɑ вɑшє κћɴʜгє ɴɑ κоє сɑʍ вɑʍ одпʜсɑо свє що є Ƃʜʌɑ потρєпотρєƂɑ HAZUćir.X-25],

vrěd- [пʌєʍєɴʜтоʍƔ гɴƔ ʍɑκɑρƔ ʜɑɴκƔ ɴєћєρɑʌƔ ʜ ʒɑповʜдɴʜκƔ ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ ʌʜєпо ʜ дρɑго поʒдρɑʌʜє κɑκо вρʜєвρʜєдɴƔɴƔ ʜƔɴɑκƔ ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-26].

Smatram da je pojava leksičkih ikavizama u pismima iz središnje obla-sti pokazatelj opće, iako ne pretjerano stroge, tendencije u ovoj vrsti pisa-nog izraza. Uzrok toj pojavi može biti estetski kriterij koji podstiče odr-žavanje odlika stare zapadnoštokavske koine kroz kategoriju prestižnosti i u turskom razdoblju. To što se ikavski princip nije strogo slijedio dâ se objasniti paralelnim estetskim utjecajem novoštokavske folklorne koine, koja svoj amblem, ijekavštinu, u to vrijeme sve više utkiva i u epski stil krajiške usmene poezije.168 Činjenica je, ipak, da su krajinski pisari u svome ikavizmu bili mnogo dosljedniji nego što bi se moglo očekivati s obzirom na dijalekatska ukrštanja kao i s obzirom na djelovanje novoštokavske fol-klorne koine.

Pisma iz Požeškog i Cerničkog sandžakaVirovitičko pismo kojim raspolažemo (HAZUćir.X-32) nije u sebi sadrža-valo odlike istočnobosanskog ijekavskošćakavskoga dijalekta iako bismo takve osobine očekivali stoga što se u dijalektološkim kartama Virovitica predstavlja kao udaljena oaza toga dijalekta. Naprotiv, u njemu nije zabi-lježen nijedan ijekavizam, već nešto ikavizama koji se ne mogu izravno dovesti u vezu sa ije-šća dijalektom:

[єρ є κρƔто сʜρоʍɑχ ʜ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜштɑ ɴє ʜʍɑ], [ɴєго сє ɴє ʍогоχ ɴʜκɑκо одρєстʜ гдʜ ʍ(ʜ) κʜρвɑвє сƔʒє ρоɴє ʜ пʌɑүє], [ɑκо ʌʜ Ƃошʜоʍ

168 O tom procesu sam nešto više pisala u svome radu Jezik usmenog stvaralaštva Bošnjaka, u: Jezik u Bosni i Hercegovini, 2005, str. 112-115 i 128. Slikovitu usporedbu o tome da je ijekavski refl eks jezički amblem epske tradicije preuzela sam od Dževada Jahića (1999:94).

187Fonetika

ʒɑповʜʒɑповʜдʜƔʜƔ ʍʜ Ɣʍρєʍо ɴɑшɑ вєρɑ ɴєћє ƔʍρʜтʜƔʍρʜтʜ ɴʜ •в•ʍ• Ƃʌɑго погʜɴƔтʜ], [єρ є гоʌєʍƔ цʜɴƔцʜɴƔ ʒɑ сƔшɴɑ пʌɑтʜо].

Ali je u njemu prisutan veći broj ekavizama koji se mogu objasniti djelova-njem hibridnoga stila, jer je pismo upućeno u Križevce:

[цєсɑρєвє ʜ κρɑʌєвє свєтʌостʜсвєтʌостʜ вʜɴцє κɑпєтɑɴƔ ʍɑκɑρƔ Ɣ гρɑдƔ κρʜшєвцƔ овɑ κɴʜгɑ дɑ сє дɑдє], [вєʌє вʜсоκо пощовɑɴоʍƔ вʜɴцє κɑпʜтɑɴƔ ʍɑκɑρƔ Ɣ гρɑдƔ κρʜшєвцƔ сʌƔшƂɑ ʜ поκʌоɴ ʜ ʌєпоʌєпо ʜ дρɑго поʒдρɑвʌєɴє κɑκо вєʌє вρєвρєдɴƔɴƔ ʜ ρɑʒƔʍɴƔ господʜɴƔ], [ɑʌʜ ово ɴє ʒɴɑʍо своʜƔ вєρƔвєρƔ κɑκо дɑтʜ ɴɑ тоʌʜκо тєшκƔ цʜɴƔ гоʌєʍƔ], [ɴєго ρɑдʜ Ƃогɑ єдʜɴогɑ ʜ твоє пощєɴє воʌє дɑдоχ ʜɑʍцɑ Ƃогɑ єдʜɴогɑ ʜ вєρƔвєρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ], [ɑκо ʌʜ Ƃошʜоʍ ʒɑповʜдʜƔ ʍʜ Ɣʍρєʍо ɴɑшɑ вєρɑвєρɑ ɴєћє Ɣʍρʜтʜ ɴʜ •в•ʍ• Ƃʌɑго погʜɴƔтʜ], [ʜ ρɑʒƔʍєʌʜρɑʒƔʍєʌʜ сʍо дɑ гɑ •в•ʍ• шɑʌєтє дɑ од ɴɑс ʜштє вєρɴєвєρɴє κɴʜгє ʒɑ ɴєгово дƔговɑɴє].

Slično kao u prethodnim slučajevima u kojima je evidentirana pojava usvajanja pisarskih uzusa iz kancelarije adresata i ovdje je u pitanju leksički ekavizam. Riječi svetlosti, lepo i vrednu pojavljuju se u pozdravnoj formuli, dok osnova ver- ide u sastav inventara karakteristične leksike. Posljednji primjer (vera) izvršio je takav utjecaj na pisara da on identifi cira ovu osno-vu i u imenu grada iz kojega piše [ωд ʍєɴє ʍƔстɑфɑ ɑгє ɑʌɑгʜɴɑ сʜɴɑ |iz| гρɑдɑ вєρовʜтʜцєвєρовʜтʜцє].169

Drugo pismo iz nekadašnjeg Požeškog sandžaka (HAZUćir.X-109), koje također potječe s kraja 17. stoljeća, upućeno je na istu stranu kao ana-lizirano pismo iz Virovitice, ali u njemu nema traga ekavizmu. Zapravo, ono je sasvim dosljedno ikavsko:

[дɑ свɑκʜ сʜсʜдʜ Ɣ ʍʜρƔ ɴɑ своʍƔ ʍʜстƔʍʜстƔ], [ωд ɴɑс Ɣ гρɑдƔ цɑρєвƔ сʜсʜдєћʜєћʜ с ʜƔɴɑцʜ], [ʜ своʜ господʜ ɴʜʍɑчκоʜɴʜʍɑчκоʜ сʌƔгɑʍɑ цєсɑρєвє ʜ κρɑʌєвє свʜтʌостʜсвʜтʌостʜ ʜ господʜ ʜ сʜρоʍɑχоʍ ʜƔɴɑκоʍ κʜ сƔ под κρʜʌоʍ свʜтʌостʜсвʜтʌостʜ цєсɑρсκє ʜ κρɑʌєвє], [ʜ овʜ ʌʜст поκɑжʜтє своʜ χɑρвɑтсκоʜ господʜ офʜцʜρоʍ свʜтʌостʜ свʜтʌостʜ цєсɑρсκє], [ɑ вʜ ɴʜκоʌʜκоɴʜκоʌʜκо вɑс одвɑρгɑвɑʌʜ сє], [по сєƂʜ тɑρєтє ρɑʜƔ ʜ ρоƂʜтє ƂƔдƔћʜ вʜρєвʜρє ʜєдɴє тєρ то чʜɴʜтє], [ɑ вʜ ʒɴɑʜтє що чʜɴʜтє ɴɑшє човʜщвочовʜщво пρʜ ɴɑс ɑ вɑшє пρʜ вɑʍʜ], [ɑʌʜ пɑʒʜтє посʌʜпосʌʜдκɑκɑ що сє ʍоρє пρʜпєтʜтʜ вɑʍɑ ɑ од вɑшє господє], [ʍʜ то пʜсɑсʍо κɑκо ɴɑʍ ʜє ʒɑповʜћєɴоʒɑповʜћєɴо].

169 Treba ipak napomenuti da je Virovitica dobila ime po hidronimu Verevče, te da se u većini starih povijesnih dokumenata ime grada spominje u liku sa ver- “kao Wereuwche 1234., We-rewche 1239., Vereucha 1242., Veröcze 1244. i slično dalje, a u prepoznatljivom hrvatskom liku 1444. Wyrowythycza” (Lončarić, 2003-2004:304).

188 Lejla Nakaš

Ovaj put pismo je iz kancelarije samog sjedišta te administrativne obla-sti, a ne sa periferije, što je, možda, uzrok dosljednijem ikavizmu. Osim toga, njegova sadržina je opomena i prijetnja pa je i to, vjerovatno, razlog što u njemu nema usiljenog oponašanja manira svojstvenoga kancelariji adresata.

Pismo iz Sirča (HAZUćir.X-29) u Cerničkom sandžaku također je ikav-sko, osim dva ijekavizma unutar obaveznoga dijela pozdravne formule:

[ωд ʍєɴє ʍƔстɑфɑгє ʍƔɴʜƂρɑвовʜћɑ ʜʒ сʜρүɑ сʌƔжƂɑ ʜ ʌʜєпоʌʜєпо поʒдρɑвʌєɴє ʍоʍƔ κƔʍƔ господʜɴƔ ʍɑκɑρ ʜɑɴошƔ ωƂʜρстɑρƔ үєсɑρовє ʜ κρɑʌєвє свʜєтʌостʜсвʜєтʌостʜ гρɑдɑ үєдʜтɑ ʜ свє поκρɑʜɴє],

ali se već u njenom nastavku javljaju ikavizmi: [ωд дρɑвє до сɑвє ʒɑповʜʒɑповʜдɴʜκƔɴʜκƔ κɑκо вρʜвρʜдɴƔɴƔ господʜɴƔ ʜ ʜƔɴɑκƔ ɴɑ тоʜ пощєɴоʜ κρɑʜɴʜ].

Dosljedan ikavizam vezan je, osim uz karakterističnu leksiku (vira, cina, umriti), i za specifi čno ikavske govorne pojave kao ništo, u značenju ‘nešto’, a upravo su primjeri poput ovog posljednjeg indikativni za otkriva-nje govorne podloge bilo pisara, bilo adresanta:

[ɑκо ʌʜ по ρоκƔ Ɣʍρє ɴєћє ʍоʜɑ вʜρɑвʜρɑ ƔʍρʜтʜƔʍρʜтʜ ɴʜ вɑшє Ƃʌɑго погʜɴƔтʜ], [ʜɑ ʍƔстɑфɑгɑ дɑʜєʍ тʜ своʜƔ вʜρƔвʜρƔ үʜстƔ ʍƔχɑʍєдовƔ ʜ господʜɴɑ Ƃогɑ ʜɑʍцɑ ʒɑ сʜρоʍɑχɑ ʍєχʍєдɑ гρоʍʜћɑ вɑшєгɑ сƔжɴɑ ʜ ʒɑ ɴєговƔ цʜɴƔцʜɴƔ], [ʜ що Ɣʒдоɴосє доƂρоʍ ʍƔ цʜɴоʍцʜɴоʍ пρʜʍɑʜтє], [ʜєρ сʜρоʍɑχ ɴє ʜʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜштɑ вєћє гоʌƔ дƔшƔ ʜ Ƃогɑ], [ʜєдɑ Ƃʜ сʜρоʍɑχ своʜƔ гʌɑвƔ ωпρостʜʜо ʜ вɑшє пощєɴо Ƃʌɑго пρʜпρʜдɑωɑω], [ɑ ʒɑ ʜɴо тʜ ʍоʌʜʍ ʜ пρосʜʍ вɑшє господство ωстɑвʜтє ʍƔ Ƃогɑ ʜ дƔшє ρɑдʜ ɑ ɴʜщоɴʜщо ɴɑшє воʌє ρɑдʜ].

Još jedno pismo moglo bi svjedočiti u prilog pretpostavci da su cer-ničke kancelarije bile ikavske. Naime, pismo Ahmed-bega siračkog (HAZUćir.X-23), napisano rukom jednog pisara koji nešto kasnije radi u Bihaću, gdje su nastala još dva njegova pisma (HAZUćir.X-36 i X-134),170 nema drugih refl eksa jata osim ikavskih:

[гρɑдʜшκƔʍƔ κƔʍєɴдɑтƔ ʜ ʍєʏƔ дρɑвƔ ʜ ʍєʏƔ сɑвƔ ɴɑѣвʜшєʍƔ сɑповʜсɑповʜдɴʜκƔɴʜκƔ пƔκʌƔɴ ʜ вєʌєдρɑгƔ пƔсдρɑвʌєɴѣє κɑκƔɴƔ гƔспƔдʜɴƔ ʜ сƔсʜсƔсʜдƔ ʜ ѣƔɴɑκƔ ɴɑ тƔѣ вʜρвʜρдɴƔѣɴƔѣ ʜ тєшκƔѣ пƔκρɑʜɴʜ], [ρɑсƔʍʜсʍƔρɑсƔʍʜсʍƔ дɑ стє ɴɑʍ Ɣсʌɑʌʜ вɑшєгɑ сƔсɴɑ шɑƂɑɴɑгƔ сʜρƔʍɑχɑ ʜ ƔʏʜɴʜʌʜƔʏʜɴʜʌʜ стє гɑ дєвєдєсєт ʏєκʜɴɑ], [ʜ ρєκʌʜ стє ʍƔ дɑ Ɣд ɴɑс вʜρɴʜвʜρɴʜ ʌʜст сɑ ɴєгƔвƔ дƔгƔвɑɴѣє вɑшєʍƔ гƔспƔствƔ дɑ дƔɴєсє], [ɴєκɑ сɴɑтє ρɑдʜ

170 V. str. 128.

189Fonetika

ƂƔгɑ ʜ вʜρєвʜρє ʜ ɴє ʍƔгƔ ʍƔ ɴєгƔвʜ сƔсɑ гʌєдɑтʜ], [єтƔ тʜ дɑѣєʍƔ ɴɑшƔ вʜρƔвʜρƔ ʏʜстƔ ʍƔχɑʍєдƔвƔ ʜ ɴɑш вʜρɴʜвʜρɴʜ ʌʜст], [ɑ вʜ сɴɑтє ʍƔѣ ʍʜʌʜ гƔспƔдʜɴє дɑ Ɣ сʜρƔʍɑχɑ шɑƂɑɴɑгє ɴє ʜʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜштɑ].

Istu situaciju nalazimo i u Jasenovcu, na samoj granici Cerničkog i Bo-sanskog sandžaka:cina [ɑ єƔо пʜшєʍ сɑ ʍɑχʍƔтɑ ʜ сɑ ɴʜєгоƔƔ ʏʜɴƔʏʜɴƔ сєдɑʍсто тɑʌʜρɑ

ɴɑшƔ ƔʜρƔ ʏʜстƔ ʍƔχɑʍєдоƔƔ ACA39 9 93], [ʜ ɑκо Ƃʜ сє ʜ ʍєɴʜ κɑʜ пρʜпєтʜʌо дɑ сє ʜʍɑ од ɴɑшє κƔʏє гƔρʜɴɑ ʏʜɴɑʏʜɴɑ ʏєтʜρʜсто тɑʌʜρɑ ɴɑпʌɑтʜтʜ сƔшɑɴсκє ʏʜɴєʏʜɴє ACA39 9 84],

dvi [ʜɑ сɑ(ʍ) ʍƔ посʌɑо по сʜвʜ двʜвʜ ɑƂє ʜ гƔћɴɑ ACA39 9 72], lipi [од ʍɴє шɑпɑɴ χƔʏє ʜс єсєɴовʏɑ гρɑдɑ ʍоʜєʍƔ попρɑтʜʍƔ

κɴєсƔ ʍʜχɑʌƔ ɑɴтƔʌʏʜʏƔ Ɣ сʜсκƔ гρɑдƔ ʌʜпʜʌʜпʜ пƔκʌоɴ ACA39 9 93], [од ʍєɴє χɑƂʜƂɑ свρɑκʜћɑ ʜʒ ʜɑсєɴовцɑ гρɑдɑ χƔʍʜɴƔ ʒ гρєдє ʌʜпʜʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴʜє ACA39 9 24], [гос κɑпєтєɴƔ сʜсκɑ гρɑдɑ ʜ κρɑʜɴє сʜсɑʏκє ʌʜпо ʌʜпо поκʌоɴ ʜ ʌƔƂʌєɴо посдρɑƔʌєɴʜє κɑκо гос κɑпєтɑɴƔ ɴɑ κρɑʜɴʜ ACA39 9 25],

misec [ɑ сʍоρтɴогɑ ρоκɑ ʍʜсєʏ ʍʜсєʏ дɑɴɑ ACA39 9 84],niki [що є ɴʜκʜɴʜκʜ ʍɑʌоƔρʜдɑɴ ʏоƔʜκ гоƔоρʜʌ ACA39 9 84],posli [ɑκо ʍƔ сє Ɣ ρоκƔ сʍєρт пρʜпєтʜ Ɣɑш κƔɑρ ɑκо ʌʜ посʌʜпосʌʜ ρоκɑ

ɴɑш κƔɑρ ACA39 9 84], [ɑκо ʍƔ сє Ɣ ρоκƔ сʍоρт пρʜпєтʜ Ɣɑш κƔɑρ ɑκо ʌʜ посʌʜпосʌʜ ρоκɑ ɴɑш κƔɑρ ACA39 9 25],

pověd- [дɑ ʜє сʜρоʍɑ сɑʌʜ сɑ вɑшо ʍʜʌƔст повʜповʜдɑʌɑʌ ʜ дɑ сє φɑʌʜо вɑшоєʍо свɑκоʍ доƂρо в(є)ʌʜκƔʍ ACA39 9 93], [штƔ сɑсɑƂовʜтʜтєовʜтʜтє ƔʏєʍƔ ɴɑ вɑшƔ воʌо Ɣʏʜɴʜтʜ ACA39 9 93], [тɑκо ɴɑʍ ʜє поƔʜпоƔʜдɑʌɑʌ дɑ стє гɑ Ɣʏʜɴʜʌʜ сєдɑʍсто ʜ пєдєсєтє тɑʌʜρɑ сƔшɑɴсκє ʏʜɴє ACA39 9 25],

trib- [ʜ ɑκо вɑʍ що потρʜпотρʜƂɴоɴо ƂƔдє пʜшʜтє ʍʜ χоћƔ вɑʍ посʌƔжʜтʜ ACA39 9 24],

vidro [що сɑ(ʍ) ʍƔ дɑо ʍодρƔ χɑƂƔ ʒɑ вʜвʜдρоρо ʍєдɑ ACA39 9 72],vira [Ɣʏєдє ɴɑʍ ɴɑ вɑшо κρшʏɑɴсκо вʜρовʜρо Ɣсєдʜ ʜ χоʏєдє ɴɑ ɴɑшƔ

вʜρƔвʜρƔ ʍƔχɑʍєтовƔ Ɣсʌɑтʜ ACA39 9 93], [єƔо Ɣʍ Ɣсʌɑсʍо ɴɑшƔ ʏʜстƔ ƔʜρƔƔʜρƔ ʍƔχɑʍєдоƔƔ ʜ оƔʜ ʍоʜ ƔʜρɴʜƔʜρɴʜ ʌʜс(т) сɑ гƔρƔ ʜ сɑ ɴʜєгоƔƔ ʏʜɴƔ ACA39 9 25],

vridan [сɑʌʜχо ɴє допостʜшє тɑʍо ʜʏʜ що є ɴʜκʜ ʍɑʌоƔρʜʍɑʌоƔρʜдɑɴɑɴ ʏоƔʜκ гоƔоρʜʌ дɑ є сɑʌʜχ тɑʍо κоɴє ɴɑ пρодɑєє Ɣодʜʌ ACA39 9 84], [Ɣ сƔєʍ Ɣєʌє Ɣʜсоκо пощоƔɑɴоʍƔ ʜ сƔɑκє го с ʏɑстʜ ʜ го с дʜκє ƔρʜƔρʜдɴоʍƔɴоʍƔ ʜ достоʜɴоʍƔ гос ʜƔɑɴƔ сƔƂʜʏƔ κɑɴоƔɴʜκƔ сɑгρєƂɑʏκоʍƔ ACA39 9 25].

Iako su u pismima iz Cerničkog sandžaka prisutni kajkavizmi kao tra-govi hibridnoga stila, npr. upotreba kontaktnih sinonima molim i prosim

190 Lejla Nakaš

(HAZUćir.X-29), zamjenice kaj (ACA39 9 84) i fi nalnog -l, ukrštanje pisarskih uzusa nije se odrazilo u vidu pojave ekavskog refl eksa jata. Činjenica da su ovdašnji pisari odoljeli takvom tipu utjecaja, unatoč procvatu kajkavskog književnojezičkog tipa kod njihovih susjeda, govori o tome da je ikavska tradicija bila izuzetno jaka, bez sumnje, podržavana i stanjem u govoru. S druge strane, na rubnim područjima međunarječne granice, gdje se “ne-stabilnost jezičkog osjećaja javlja kao prirodna posljedica noseći sa sobom dvostrukosti, nesigurnosti, jezički promiskuitet” (Brozović 1961-62:57), bila je i očekivana pojava leksičkih ekavizama, kakva je zabilježena u na-šem pismu iz Virovitice.171

Hercegovačke kancelarijeHercegovački sandžak obuhvata dosta širok prostor koji je i u dijalekat-skom pogledu razuđen. U načelu može se govoriti o dva distinktna dija-lekatska područja, a ona se odnose na istočni i zapadni dio tog sandžaka. Jedan od tih dijelova nosi istočnoštokavske osobenosti, a drugi je na po-dručju starog zapadnoštokavskog narječja, pa stoga možemo očekivati i dva različita tipa pisanog izraza. Osim toga, pisma iz zapadnog i iz istoč-nog dijela Hercegovačkog sandžaka upućivana su na dvije različite strane – mletačkim vlastima i u Dubrovnik, što je moglo utjecati na formiranje zasebnih tipova kancelarijskog izraza. Međutim, varijacije u pisanom izra-zu mogu se očekivati prvenstveno s obzirom na činjenicu da su se na ovom prostranom području prije samog osmanskoga prodora prostirala tri za-padnoštokavska dijalekta – biokovsko-cetinski, zapadnohumski i ponere-tvanski, a djelomično je zahvaćen i četvrti, makarsko-primorski dijalekt, i dva istočnoštokavska – zapadni govori nekadanjeg istočnohumskog di-jalekta i govori zetskog dijalekta (usp. Brozović 1970:387; Lisac 2003:159). Jasno je da već u 15. stoljeću upravo na hercegovačkom prostoru dolazi do međunarječne konvergencije, ali i da se tragovi starijih jezičkih crta u pisa-nom izrazu mogu očekivati i kroz cijelo naredno stoljeće.

Karakteristična crta jezika pisama sa istočnoga područja jeste, svaka-ko, stabilan ijekavizam. Međutim, u pismima sa desne obale Neretve, pa i u pismima iz Novoga, u 16. i 17. stoljeću nalazi se nešto ikavizma. U tom su pogledu pisma iz Gabele reprezentativna za poneretvansko područje. Tri

171 Virovitica je danas poluikavska, tip dite:djeca (Peco 2007:III:232), a tome nema potvrde u na-vedenom pismu. Ipak, postoji mogućnost da se u ovom pismu odrazila predmigraciona virovi-tička kajkavština, svakako, ona prijelaznoga tipa (usp. Lisac 2003:16).

191Fonetika

pisma nastala u različito vrijeme pokazuju da je ikavizam u početku bio gotovo neosjetan, da bi na kraju 17. stoljeća on postao dominantan.

Refl eks jata u pismu iz Gabele s kraja 16. stoljeća je ijekavski172 sa samo jednim odstupanjem u pravcu ikavizma, takvim kakvo se obično svrstava u tip izazvan djelovanjem glasovnih procesa:

[посʌнєпосʌнє дρƔгo двoнє гoвєдɑ Ƃнєʌонєʌодɑɴоɑɴо Ɣκρцɑ н одвєдє], [тƔжєћн сє дɑ нє пɑвɑо oʍншɑɴнɴ тƔ попρнєпопρнє Ɣ ɴоћ одɑгɴɑо ʍƔ двонє говєдɑ] || [дɑ ʒɴɑ вɑшɑ ʍнʌост κɑκо доћошє ововдн ɴɑ тƔжƂƔ κʍєтн χɑʏндєρвншɑ жɑгρовнћɑ] (Valt:8).

U prvoj polovini 17. stoljeća ta slika nije bitnije izmijenjena. Ovdje i dalje vlada ijekavski tip zamjene jata sa ikavskim odstupanjima kakva nisu strana pojedinim neikavskim govorima, ali koja bi upravo mogla upućivati na jedan specifi čan, zapadnoštokavski tip ijekavštine:173

[SvietlomSvietlom G. Sabi od mene od starina priateglia Sulimanage v.d.p.], [a prieprie sam se nadao da ge biti sudiste i sunze i miesezmiesez i sue montagne priualiti nego tuoia riecriec na magne dochi], [Ne pristoe se onahe besiedebesiede o|d| tahoga gospodara], [Ischao si od mene naiprienaiprie Useinoua chognia], [Ia sam poslao gospodi iednu ali duieduie tuoe chgnige], [Ia ti chriu niesamniesam ništa], [NiesiNiesi ti meni chmet ni sluga], [a u Frane ih ima stotina aho gie prauo rietirieti], [Pah mi pises da ti su ucinili saprehusaprehu] || [tho e godigodi to gou-orio lagao e], [i sue montagne priualitipriualiti] (DAD:ASMM-1639).

Jedini “ekavizam” koji se tu pronalazi može se objasniti utjecajem stari-je hercegovačke ćirilične grafi je na latiničnu, prema kojoj є može imati vri-jednost /je/ bez obzira na to da li se nalazi iza konsonanta ili iza vokala:174 [Tebi tuoe couectuocouectuo a meni moe].

Davno je pretpostavljeno da je stara ikavsko-ijekavska granica išla za-padno od Bosne i Neretve (Brozović 1961-62:56), te da se vremenom po-makla na ijekavsku štetu, i to tako što je iščezavao stari prijelazni ijekavski, odnosno ijekavsko-ikavski dijalekt, a praznina popunjavana ikavcima.175

172 Zbog nesavršenosti grafi jskog sistema, u kojem н može igrati dvosruku ulogu /i/ i /j/, a є u po-stvokalskoj poziciji može vrijediti kao /je/, ne može se reći kada je (i da li je) refl eks dvosložan.

173 Istovrsnim tipom ikavizama odlikuje se i specifi čni iješć. tip ijekavštine (usp. Brozović, 1966:203).

174 Više o tome v. na str. 82.175 Brozović je u više navrata spominjao taj stari prijelazni poneretvanski dijalekt, koji je bio spo-

na između istočnobosanskog i dubrovačkoga dijalekta i koji je, također, zapadnoštokavskim izoglosama omogućavao teritorijalni kontinuitet od Slavonije do Dubrovnika. Najdetaljnije o tome v. 1963:53-54.

192 Lejla Nakaš

U takvu sliku uklopila su se naša pisma iz Gabele. Naime, pismo iz 1681. gotovo je dosljedno ikavsko:

[jere |oni| igiu i ia sc gnimi nicholichonicholicho nas aga bosanschomu pasci], [jere chtihuchtihu sue age chros to gospodi u grad pisati], [i da ste suicholizi lipolipo zdrau(o)], [I molimo uas posliposli da uam chros ouo uogla na nas ne ostane], [dizcudizcu], [i molimo uas da recene turgouze dobauite i gospodi u grad opouiditeopouidite da im se hacha docie] (DAD:ASMM-1681).

Kolebanje se tiče osnove čověk- koja je zabilježena i u ikavskom i u je-kavskom liku [jere chtihu sue age chros to gospodi u grad pisati i nascega couichacouicha otolen dignut DAD:ASMM-1681], [de ne piscu ni couiechacouiecha nascega di-zcu DAD:ASMM-1681] i jednog primjera u kojemu je zabilježen dvojak refl eks jata, a koji je, uzet u cijelosti, u skladu s principima zapadnoštokavskog ijekavizma: [choiu ste ui gospoda s cestitim i prisuietlimprisuietlim zarstuom schelu otuorili DAD:ASMM-1681].

Naravno, kad god je riječ o starim pisanim izvorima, uvijek postoji rezerva u pogledu toga da li oni odražavaju govorno stanje područja na kome su nastali. Izgleda, zapravo, da se na osnovu materijala koji pružaju spomenici ništa pouzdano ne može zaključiti o govornoj podlozi dok ne znamo otkuda je pisar (Brozović 1961-62:55). U slučaju posljednjega pisma iz Gabele podaci su još osjetljiviji jer je 80-tih godina 17. stoljeća pokre-nut talas migracija visokog feudalnog staleža iz Krčkog sandžaka upravo u smjeru Hercegovine,176 pa je zaista moguće da se u ovom pismu oglasio jedan čovjek iz tih krajeva. Ali ono što je interesantno za istraživanje pi-sanoga jezika može se u ovom slučaju svesti na dvije bitne činjenice: prvo, da u starijim pismima iz Gabele nema primjerā leksičkog ikavizma koji bi mogli potvrditi tragove opstojnosti srednjovjekovnoga pisarskog mani-ra i, drugo, da je u mlađem pismu osjetan ijekavski utjecaj kojemu se ne može utvrditi drukčije porijeklo osim pisarskoga nanosa. Teško bi inače bilo objasniti supostojanje primjera poput htihu, nikoliko, koji odaju pra-vog ikavca, sa navedenim ijekavizmima, tj. pripisati takvu kombinaciju jednom organskom idiomu. Imajući to u vidu, može se pretpostaviti da je u ovom posljednjem slučaju na pisara djelovao manir kancelarije s kojom je u prijepisci, dakle, dubrovačke kancelarije.

Međutim, pisarima iz Ljubuškog nisu svojstveni primjeri takve vrste utjecaja. Iako su pisma Ljubušaka upućivana u Dubrovnik, u njima nema 176 Usp. Nezirović, 2004:299; Peco, 2007:I:315. U ovom pismu iz Gabele pojavljuje se lik nikoliko

mj. nekoliko [jere igiu i ia sc gnimi nicholichonicholicho nas aga bosanschomu pasci u Bagnu Lu-chu DAD:ASMM-1681], koji potvrđuje ovu pretpostavku, jer u okviru zapadnohercegovačkog ikavizima očekivali bismo ne<ně kod neodređenih priloga i zamjenica (usp. Peco, 2007:II:99).

193Fonetika

niti jednog ijekavizma. Razlog tome može biti u činjenici da su stanovnici zapadnohercegovačkih gradova, u glavnini starosjedioci i pripadnici više-ga staleža, čuvali svoje jezičke navike, što se, prirodno, odrazilo i u njiho-vom pisanom izrazu (usp. Peco 2007:II:56).

Što se tiče novskih pisma, polazimo od toga da se u Novom osjeti du-brovački utjecaj, kako dijalekatski, zbog neposrednog susjedstva, tako i pi-sani, zbog činjenice da su u Novom uposleni dubrovački konfi denti. Tako se u pismima iz Novoga nalaze raguzeizmi poput disimilacije vr>br [ʍожє Ƃнтн дɑ вɑʍ ћє госпоцтвоʍ ɴɑ Ƃρнєʍєρнєʍє подсʌƔжнтн Truhelka:1], ali i hipe-rijekavizmi ir>ijer u riječima sa više od jednog sloga [н що гогоднєρ нєρ Ƃн Ƃнʌо потρєƂɴо Kovačić:1], ijekavskog refl eksa jata u likovima neodređenih zamje-nica i priloga (ńeki, ńekoliko): [ɑ пοтοʍ тɑʍο дοʌƔ дο пρєд гρɑд ʒɑ ɴнєκєɴнєκє ɴɑшє οпρɑвє нƔсƔф ɑгƔ ɑχʍєтспɑχнћɑ пοснʌɑʍ Truhelka:10], [ƂƔдƔћн овдн вɑшнєχь ɴнєκоʌнκоɴнєκоʌнκо κɑʌɑфɑтɑ посʌовɑʌо ɴɑ овон ɴɑвєтн Kovačić:5], te oblik infi nitiva glagola reći od aoristne osnove [н ʒɑ ρнєтнρнєтн Ƃoʌнє Tru-helka:4].

Osim toga, novska pisma rijetko imaju izvršeno jekavsko jotovanje u primjerima: [внвнднєʌннєʌн сʍω дɑ снє Ɣʏнɴнʌω χɑρʌнω днєʌω Truhel-ka:5], [Ƃнвшн Ɣ ʍнρƔ н сƔснєствƔ дωʒʌнє жнвнєʌнжнвнєʌн Truhelka:5], [οκтƔɴɑρɑ ʍнєсєцɑʍнєсєцɑ Ɣ ɴοвοʍь Rački:5], [посʌɑχь госпωцтвн вɑшєʍƔ ɴɑшєгɑ ʍєχʍєдн ɴɑ ʍнєстωʍнєстω ɴɑшє HAZUćir.VII-3], a možda čak i u [н Ƃогь вн Ɣʍɴожн госпоцтвɑ ʌнєтɑʌнєтɑ н годнɴє HAZUćir.VII-3]. Nejotovanje labijala svakako je izvorna novska karakteristika,177 ali djelomično čuvanje sekvence d+je u ovim pismima moglo bi predstavljati odraz dubrovačkog utjecaja, s obzi-rom na to da pisari sporadično ipak bilježe refl eks đe:

[дн н Ƃнвшн ʍн вɑш дρɑг стɑρн пρнɑтєʌ н свƔћнєсвƔћнє днєнє Ƃнʌο пοтρєƂɴο Ɣ вɑшє пοтρєƂє Truhelka:12], [ʒ Ƃρєʍєɴнοʍ гћєгћє ƂƔдє χοћє в• ʍ• ρɑʒƔʍнєтн н тοʍƔ οдгοвορнтн Rački:4].

Kao u Dubrovniku i u novskim pismima nalazimo nešto primjera ika-vizma koji je posljedica analoškog i glasovnog ujednačavanja:pri- [пρнпρнсвнтʌοѣ Ɣʒвншєɴοѣ н пρнпʌєʍєɴнтοѣпρнпʌєʍєɴнтοѣ гοспοдн Ƃєгοвοʍ

гƔ κɴєʒƔ н οстɑʌнʍ Ƃєгοвοʍ οд дƔƂροвɴнκɑ Ɣ дƔƂροвɴнκ Tru-helka:19], [щο стє ʍн ʒɑпοвнднʌн свє κɑκο вɑшє пρнƔʒвншєɴοпρнƔʒвншєɴο гοспοствο οћє οɴɑκο сʍο пρнгοтοвнʌн Truhelka:19],

prid [ɴнє пρɑвєдɴω ɴн дωстонɴω пρнпρнд гωспωдωʍ дɑ снє ʏнɴнє ствɑρн ɴєρɑсʌωшɴє Truhelka:5],

177 Ćupić, 1985:77.

194 Lejla Nakaš

i-ti [н ɴє дɑт нʍ свωнє вωʌнтвωʌнт Truhelka:5], [н ρɑʒƔʍнρɑʒƔʍн щο ʍн пρнκɑʒɑ οд вɑшєгь Ɣʒвншєɴοгь гοспοствь стρɑɴє вɑш дρɑгοʍɑɴ κɴнгє Truhelka:19], [пнсɑћє вɑʍ н ρɑʒƔʍнћєтєρɑʒƔʍнћєтє οд ɴєг Truhelka:19],

ovdi [κοнɑ свɑκɑκο пοκɑʒƔнƔ οвοвдн ɴɑ сƔснєцтвƔ пρнɑтєʌствƔ Rački:7], [κοнє нєст Ƃρнєʍє дɑ сʍο ʍн дοшʌн οвοвдн ɴɑ ɴοвн с ʒɑпοвнєдн үєстнтοгɑ цɑρствɑ Truhelka:12], [ƂƔдƔћн ововдн вɑшнєχь ɴнєκоʌнκо κɑʌɑфɑтɑ посʌовɑʌо ɴɑ овон ɴɑвєтн Kovačić:5], [дɑ Ƃнсʍo гoвoρнʌн н Ɣʏнɴнʌн щo ћє ʒɑ Ƃoʌнє Ƃнтн o дoƂρɑ ʍнρɑ oвoвдн ɴɑ сƔснєцтвƔ Truhelka:4],

-im [ʍɴοгο пρєсвнєтʌοн н пʌєʍєɴнтοн н свɑκє үɑстн н үɑсɴє фɑʌє дοстοнɴнʍοстοнɴнʍ гɴƔ κɴєʒƔ н гοспοдн дƔƂροвɑүκοн Ɣ дƔƂροвɴнκ Truhelka:15], [пρнсвнтʌοѣ Ɣʒвншєɴοѣ н пρнпʌєʍєɴнтοѣ гοспοдн Ƃєгοвοʍ гƔ κɴєʒƔ н οстɑʌнʍοстɑʌнʍ Ƃєгοвοʍ οд дƔƂροвɴнκɑ Ɣ дƔƂροвɴнκ Truhelka:19], [пρєсвнєтʌнєʍь н свɑκє чɑсɴє χвɑʌє достонɴнєʍɑ господн господнɴƔ κɴєʒƔ н вʌɑстєʌоʍь дƔƂρовɑчκнʍьρовɑчκнʍь Kova-čić:4].

Među ovim primjerima ima i takvih koji nisu primarno karakteristični za dubrovački govor:pobići [κон вншєρєчєɴн κɑʌɑфɑтн ɴє сʍнєшє Ɣстɑвнтн ɴєго попоƂнгошєнгошє

тɑʍо ɑ ʍн нʍ Ƃнєχоʍо Ɣʒєʌн гвоʒднɑ Kovačić:5], odnili [κɑκο вɑʍ ћє пнсɑт нстн вɑш дρɑгοʍɑɴ οвє ʌƔдє κοѣн сƔ οдɴнʌнɴнʌн

ʒɑ κɑстнгɑт пнсɑɴο ѣє вєʒнρƔ ƂοсɑɴсκοʍƔ Truhelka:19],zapovid [н дοћє ʒɑпοвн ʒɑпοвнд н οɴн ћє сє пοдпƔɴο κɑстнгɑт дɑ Ƃн κο дɑвɑ

тнсƔћƔ гροшє тο ɴє ʍορє Ƃнт дɑ сє οɴн пοдпƔɴο ɴє κɑстнгɑѣƔ Truhelka:19], [щο стє ʍн ʒɑпοвнʒɑпοвнднʌннʌн свє κɑκο вɑшє пρнƔʒвншєɴο гοспοствο οћє οɴɑκο сʍο пρнгοтοвнʌн Truhelka:19], [свє щο ʒɑпοвнʒɑпοвнднтєнтє ɑκο Ƃοг дɑ Ƃнћєтє сʌƔжєɴн Truhelka:19], [н щω ʍωжєʍо сɑповнсɑповндɑтнєɑтнє н Ƃог вɑс сɑчнƔωвω ωдɑ сʌнɑ ɑʍєɴ Ko-vačić:6].

Zanimljivo je da se u novskim pismima, iako iznimno, nalazi i nešto pravih ikavizama:ně->ni- [н внднʍо пρєд ωчнʍɑ дɑ снє ɴнштωɴнштω ʍƔтн Kovačić:6],brime [ɑ ʒɑ ɴє пροпƔстнтн Ƃρнʍєρнʍє οвƔ κɴнгƔ ʒɑ Ɣʒєт вɑʌɑ дɑ пοшɑʌєтє

οɴο κɑκο ћє вɑʍ пнсɑт дρɑгοʍɑɴ Truhelka:19], misec [єρє сє Ɣ сρнєдƔ свρшƔю двɑ ʍнсєцɑ ʍнсєцɑ ωдь Ƃɑρнɑʍɑ по ɴɑшон

κɴнʒн HAZUćir.VII-3], [ʒɑщо χоћєʍо ρɑʒʌогь внднєтн ωдь двɑ ʍнсєцɑʍнсєцɑ ωдьɑсвєгɑ дɑ Ɣʍнєʍо ɴɑ поρтƔ κɑʒɑтн HAZUćir.VII-3], [ɑ пοтοʍ пροшɑстнє ʍнсєцєʍнсєцє пнсɑχ в•п•г• нʒρɑдн ʒƔʌƔʍɑ κοн ɴɑʍ Ɣүнɴншє вɑшн пοдʌοжɴнцн Truhelka:15],

195Fonetika

-svitl- [οд ɴɑс пρєсвнтʌοгɑпρєсвнтʌοгɑ н үєстнтοгɑ гдɴɑ ʍɑχʍƔт пɑшє οд χєρцє-гο внɴє Truhelka:10], [пρнсвнтʌοѣпρнсвнтʌοѣ Ɣʒвншєɴοѣ н пρнпʌєʍєɴнтοѣ гοспοдн Truhelka:19].

Kako u Dubrovniku sve do Gundulićeva vremena izrazitu premoć ima ikavski pisani manir (Gabrić-Bagarić 1984:47), moguće je da se u starijim novskim pismima178 i u ovom slučaju ogleda dubrovački utjecaj. Ikavizmi u mlađim pismima mogu se interpretirati različito, pa tako primjer misece u pismu iz Kremenog dola (Truhelka:15) predstavlja ikavizam koji je za-stupljen i u savremenim govorima Bošnjaka u istočnoj Hercegovini (Peco I:2007:88), a obično se tumači utjecajem ikavskih govora. Međutim, u pi-smu Mahmut-kapetana (Truhelka:19) ikavizam je tako frekventan da se mora pomišljati na to kako je njegov autor u Novi došao sa nekog ikavsko-ga područja.179

Među pismima iz istočne Hercegovine vrijedno je zasebno obraditi pisma porodice Resulbegovića,180 koja je na prijelazu 16. u 17. stoljeće iz Novoga doselila u Trebinje (Deft edarović 1897:194). Za njihov jezik karak-terističan je istočnohercegovački tip ijekavizma sa primjerima ijekavskog jotovanja, čak i labijala:

[ɑ потоʍ• пɑсɑɴʜχ•дɑɴɑ• Ɣʒ ρɑт• κɑκо•ʒɴɑтє• дɑ доћєρɑоћєρɑ• вρʜєʍє• ЯχЯ• ʜρєʜʒɑ• ʒ Ƃρодоʍ• HAZUćir.VII-10], [ɑ ʜɑ ʜдєʍ сʜƔтρɑ ɴɑ гɑцκо пɑшʜ ɴɑшєʍƔ ɑʌʜ ћє сє оɴћєоɴћє вʜʌɑєт сɑстɑɴƔтʜ κод ɴɑшєгɑ пɑшє Tru-helka:31], [дɑ сє• пρєдɑ• Ɣ пощє н Ɣ пʌєʍєɴнтє• ρƔκє Ƃρɴн шпɑʌєтнћƔ ћєћє сє ɴɑћє HAZUćir.VII-12], [вɑʌɑ єдɑɴ дρƔʒнєʍ дɑ пοʍοжє ћєћє Ƃн сє ɴɑʍєρнʌн н вɑшн н ɴɑшн Truhelka:21], [вєћє вɑс ʍοʌнʍ пο ћƔρћєвƔ Ɣ пρвƔ ɴєћєʌƔɴєћєʌƔ дɑ ʍн пοшʌєтє двɑ ʍɑнстορɑ Truhelka:21] [дɑ вʜдʜʍо дɑ ɴє поћєρɑтєпоћєρɑтє• κƔћє• ɴɑ дρƔгƔ стρɑɴƔ• HAZUćir.VII-14], [ɴєκɑ ʜдƔ Ɣ пοћєρƔпοћєρƔ є дɑ сє ɴє Ƃʜ пροпƔштɑʌο Truhelka:22], [н ћєʌнћєʌн стє• дɑ κон• ɴɑчнɴ• Ɣчнɴнтє• ʍєћƔ• соƂоʍ• ɑʌн н сє ɴнєстє• ʍогʌн• ɴɑгоднт• HAZUćir.VII-10], [пʜшєʍ сєтєɴƂρɑ ʍʌєсєцɑʍʌєсєцɑ Ɣ тρєƂʜɴƔ вɑш вєʌʜκʜ пʜρʜʜɑтєʌ

178 HAZUćir.VII-3 iz 16.st. i Kovačić:6 iz 1612.179 To je, po svemu sudeći, tačno. Osim ikavizma, u njegovom pismu stoji reka u kombinaciji sa

jošće, ali što je najbitnije, on i sam u tom pismu kaže [ɑ н ѣɑ οћƔ дɑ пοћєʍ дο дοʍɑ ɑ пɑκ Ɣ ƂοсɴƔ]. Truhelka nije siguran u pogledu mjesta otkuda dolazi ovo pismo, mada pretpo-stavlja da je to Novi, ali meni izgleda da bi njegov autor mogao ustvari biti Mahmut, kapetan Ljubuškog. To zaključujem po mnogim zajedničkim jezičkim crtama ovog pisma sa pismima ljubuškoga kapetana koja je objavio Peco (2007:II:374-375), a naročito po upotrebi riječi brime i identičnosti svečane pozdravne formule.

180 To su pisma iz Arhiva HAZU ćir. VII-10, VII-11, VII-12, VII-14, zatim pisma koja se u Tru-helkinoj zbirci nalaze pod brojevima 20-26, 31 i 32, te pisma koja sam transkribirala prema objavljenim slikama kod Nezirovića (2004:395) i Bogićevića (1975:112).

196 Lejla Nakaš

ʜƂρɑχʜ|ʍ|Ƃєг Truhelka:32], [ɑ пοтοʍ ρɑʒƔʍʌєχ ρɑʒƔʍʌєχ щ|o| ʍʜ пʜшєтє Truhel-ka:22], [пρʜʍʜχ вɑшƔ пρʜєɑтєʌсκƔ стʜʍɑɴƔ κɴʜгƔ ʜ ρɑʒƔʍʌєχρɑʒƔʍʌєχ що ʍʜ пʜшєтє Truhelka:32], [ɑ пοтοʍ пρʜʍʜʌʜ сʍο вɑшƔ пοштοвɑɴƔ κɴʜгƔ ʜ ρɑʒƔʍʌєʌʜρɑʒƔʍʌєʌʜ свє щο пʜшєтє Truhelka:23], [ʒɑвɑʌʜвɑʍο ɴɑ свɑκοʜ ʌƔƂɑвʜ κƔю стє ɴɑʍ Ɣүʜɴʜʌʜ ɑκο Ƃοг дɑ Ɣ ɴɑпρєдɑκ ƔʍʌєћєʍοƔʍʌєћєʍο дρжɑтʜ пρʜЯтєʌє Truhelka:26].181

Ali ima i primjera koji odstupaju od toga. Prvenstveno su to slučajevi sa -i- na mjestu staroga jata koji su u hercegovačkoj zoni karakteristični samo za centralne govore, a tiču se analoških ujednačavanja tipa fakultativnoga prisustva -i- i -ije- u nastavcima pridjevsko-zamjeničke deklinacije:

[свʜєтʌʜєʍ ʜ од свɑκє ʏʜɑстʜ ʜ φɑʌє достоєɴʜєʍ ʍоʍє Ɣʒвʜшєɴоʍ пρʜɑтєʌƔ κɴєʒƔ ƂєгƔ ʜ ωстɑʌʜєʍ вʌɑстєʌєʍɑ Ƃєговʜʍɑ сєɴɑтƔρʜʍɑ дƔƂρовɑʏκʜʍρовɑʏκʜʍ вєʌє доƂρо поʒдρɑв Truhelka:32], [ωт ʍєɴє ʜƂρɑχʜʍ κɑпєтɑɴɑ ɴɑшєʍƔ пρʜɑтєʌʜƔ ʜ κоɴшʜ κɴєʒƔ ƂєгƔ ʜ остɑʌʜʍостɑʌʜʍ Ƃєговʜ од гρɑдɑ в•д•п• Truhelka:31], [ω ʍєɴє• осʍɑɴ• пɑшє• ρєʒƔʌƂєговнћɑ• ʍоʍє стɑρоʍ пρнɑтєʌнƔ• κоɴшнн• ƂєгƔ• κɴєʒƔ• н остɑʌнʍостɑʌнʍ• Ƃєговн• ω гρɑдɑ• вдп• HAZUćir.VII-11], [пɑсɑɴʜχпɑсɑɴʜχ дɑɴɑ HAZUćir.VII-10],

jednačenja oblika glagola na -je-ti sa onima na -i-ti:[ʜ ρɑʒƔʍʜʌʜρɑʒƔʍʜʌʜ сʍо• свє що ɴɑʍ• пʜшєтє HAZUćir.VII-12], [пρʜʍʜсʍо вɑшƔ в: Ɣ κоʜоʜ ρɑʒƔʍʜсʍоρɑʒƔʍʜсʍо ʒɑ свє што ʍʜ пʜшєтє Bogićević:112],

te poistovjećivanja osnove -vědě- sa -vidě-:[ʜ доɴʜо• κɴʜгє• о свє• ɴʜχ• κρɑʜɴє• ɴɑ ʍє• дɑ оповʜоповʜдʜʍʜʍ Я• ƂƔсɑɴсκоʍ• пɑшʜ• HAZUćir.VII-10], [ʜ Я ʜдєʍ ɴɑ ƂοсɴƔ дο гοспοдʜɴɑ пɑшє тɑκο ʍʜ є ʒɑпοвʜʒɑпοвʜдʜοʜο дɑ гɑ сρєтєʍ Ɣ дƔвɴƔ Truhelka:23].

Svi ovi primjeri odstupanja od ijekavizma karakteristični su i za nov-sku kancelariju, pa je razumljivo što se pojavljuju i u pismima ove porodice koja je iz Novoga prešla u Trebinje. Kod Resulbegovića je zabilježen i jedan leksički ikavizam, koji se, naravno, mora povezati sa pisarskim utjecajem:

181 Ekavizmi pronađeni u ovim pismima tiču se refl eksa kratkog jata iza labijala m i v. Grafi ja є mogla bi se tumačiti kao čuvanje fonematskog (dift onškog) refl eksa jata u toj poziciji, jer bi inače jekavska defonemizacija uzrokovala izmjenu u artikulaciji labijala. Ipak, budući da ovi isti adresanti u drugim pismima imaju zabilježen refl eks mļ, prije će biti da pisari nisu imali izgrađen kriterij o tome kakvom bi grafi jom bilježili m’ i v’, pa u ovom slučaju jednostavno slijede princip kakav već vrijedi za ļ (ʌєто = ļeto) i ń (ɴєгɑ = ńega): [вɑʌɑ єдɑɴ дρƔʒнєʍ дɑ пοʍοжє ћє Ƃн сє ɴɑʍєρнʌнɴɑʍєρнʌн н вɑшн н ɴɑшн Truhelka:21], [єρє ʍƔ нє одɴно дɑʍнɑɴ ρоƂє ɴɑ вєρєсннƔ двєстнвєстн н двɑдєстєт н сєдɑʍ гρошɑ HAZUćir.VII-11], [ɑ єто ʍƔ вɑшн ʌƔдн свєсвєдоћєоћє Ɣ κɴнгɑʍ κɑκо нє тƔ ρоƂƔ Ɣʒєо HAZUćir.VII-11], [ɑ потоʍ ρɑʒƔʍєсʍоρɑʒƔʍєсʍо вɑшƔ госпоцκƔ κɴнгƔ що ɴɑʍ пншєтє поρɑдн чєʌєпɑ HAZUćir.VII-14].

197Fonetika

[οд ʍєɴє οсʍɑɴ пɑшє ʜƷ тρєƂʜɴɑ ɴɑшʜєʍ пρʜɑтєʌοʍ ʜ κοɴшʜєɑʍ κɴєʒƔ ƂєгƔ ʜ οстɑʌʜєʍ Ƃєгοвοʍ дƔƂροвɑүκʜєʍ вєʌє дρɑгο ʜ ʌʜпοʌʜпο пοʒдρɑвʌєɴʜє Truhelka:23],

samo što se ne može odgonetnuti s koje strane on dolazi. U Novome ovakav primjer nije zabilježen, kao ni u drugim oblastima istočnoga dijela Herce-govine. Međutim, u novskim uvodnim formulama bilo je drugih primje-ra leksičkog ikavizma (svitli), pa je stoga moguće da je Osman-paša i ovaj ikavizam ponio sa sobom kao dio pisarskih uzusa kakvi su ondje vladali.

Dodajmo još i to da je i u drugim pismima iz Trebinja i okoline bilo ikavizma analoške prirode, ali znatno manje nego u pismima ove porodice:

[ʒɑто с вɑʍʜ ρɑʒƂʜЯʍь пρʜЯтєʌьство ʜ ɴɑстоЯчƔ освєтʜтʜ ʍою чɑст κɑκо ʍƔ дρɑго ω вɑшʜχ вɑшʜχ подʌожɴʜκɑ Kovačić:12], [дƔƂρовɑцκоʍƔ κɴєʒƔ ƂєгƔ ʜ осьтɑʌʜʍьосьтɑʌʜʍь Ƃєговоʍь ɑ ɴɑшʜʍьɴɑшʜʍь стɑρʜʍьстɑρʜʍь пρʜɑтєʌоʍь HAZUćir.VII-5], [тɑκоћρ сʍо ʜ ʍʜ ɴɑшʜєʍ ʒɑповʜʒɑповʜдʜʌʜʜʌʜ дɑ Ƃʜ сє чƔвɑʌʜ свɑκє пƔтє Kovačić:7], [тɑκє ʌƔдє ɴʜвɑʌɑ дɑ дρʜжʜтє ɴʜ вʜ ɴʜ ʍʜ ɑκо є с вɑшоʍь ʒɑповʜʒɑповʜд|ʜ| HAZUćir.VII-5], [дɑ ʜʍɑ пρʜпρʜдɑтɑт Ɣ госьпосκє ρƔκє κɴєʒƔ ƂєгƔ ʜ осьтɑʌʜʍ Ƃєговоʍь HAZUćir.VII-5].

Ali treba, svakako, istaći da je ova pojava karakteristična, osim za nov-ska, i za pisma iz Stoca:

[дɑ сє пρʜпρʜдɑ ɴɑ гοспοсκє ρƔκє Ƃєгοвɑ οд вєʌʜκοгɑ вʜєєћɑ дƔƂροвɑүκοгɑ ʜ ƂʜсκƔпƔ οд οвє цɑρєвє ρɑєє Ɣ дƔƂροвɴʜκ Truhelka:27], [ʜ ρɑʒƔʍʜχρɑʒƔʍʜχ свє щο ʍʜ пʜшєтє Truhelka:27], [ɑ ɴʜєсɑʍ ʏƔо ɴʜ од κогɑ дɑ є κɑстʜго ɑ єɑ дɑ є що Ɣʒєо од вɑшʜχ вɑшʜχ ʌƔдʜχ Truhelka:28], [єρ є тɑκο Ɣ ʒɑпοвʜʒɑпοвʜдʜ үєстʜтοгɑ цɑρɑ ɑ Ɣпʜтɑʜтє ʜ οстɑʌʜєχ тƔρɑκɑ Truhelka:28], [ʜ ʒɑ тο ʒɑпοвʜʒɑпοвʜдʜтєʜтє ʍƔ дƔʍ фʜʌʜпƔ ɴєκɑ сʌοƂοдɴo ɑʍο дοћє Truhelka:27],

a tu se našao i još jedan literarni ikavizam:[ɑ ɑκο є щο Ɣʒєο пʜшʜтє ʍʜ пο ʜʍєɴƔ Ƃʜʌοвʜтοʜʌοвʜтο дɑ гɑ κɑстʜгɑʍ ʜ дɑ Ɣүʜɴʜʍ пρɑвдƔ Truhel:28].

Zanimljivo je da su pravi ikavizmi zabilježeni i u pismima iz Gacka, kod Hasan-paše Prodovića:

[Satоj pоšlji mi ih svakakо ili pо mоm vjernоmu Rečep-čaušu ili pо vašemu čоjku, neka ih pоšaljem na vrijeme, akо je taka stvar vridna kaо mi si pisaо. A.Ivić:1910:7], [i tamо sam pоslaо mоga čauša i jednоga čоvika оd Оrdelja, na ime Petra, s kime će se vaša milоs sastati i gоvоriti A.Ivić:1910:6].182

182 Napisana su latinicom i talijanskom grafi jom, a ovdje se donose primjeri prema Nezirovićevoj transkripciji (2004:124-127).

198 Lejla Nakaš

Treba znati da je ovaj hercegovački paša u svojoj kancelariji, kojoj je pridavao tako velik značaj da je imenovao i “velikog skribana” (Nezirović 2004:14), okupio pisare s raznih strana, pa stoga možemo pretpostaviti da ikavizam koji se ovdje probio dolazi, zapravo, iz govora pisara.

U pismima Hasan-paše Prodovića nema primjera jekavskog jotovanja osim za l, n:

[zaštо оvdje neću stоjati, jere imam drugоvdje pоći A.Ivić:1910:1], [te knjige neće se nigdje natrag vratiti A.Ivić:1910:7], [kakо hоčeš vidjeti u vašijeh knji-gah, kоje vam piše svijetli paša A.Ivić:1910:8], [primih knjigu vaše milоsti u kоjоj razumjeh štо mi pišete A.Ivić:1910:11],183

a odrični lik kopulativnoga glagola nijesam nije frekventniji od verzije ni-sam:

[zaštо je paša sa tebe pitaо pоklisare dubrоvačke i оni te nijesu pо hvalili A.Ivić:1910:4], [i оprоstite, zaštо vaše ime ne pоsnamо i jere ga nisi u knjisi upisaо A.Ivić:1910:1].

Ipak, u tim pismima ima drugih crta koje su karakteristične za pisma istočne oblasti Hercegovačkog sandžaka, kao:

– uopćeni nastavci nepalatalne varijante pridjevsko-zamjeničke deklinacije[a vi pоšaljite tоga vašega slugu s оvijem mоjem čоvjekоm A.Ivić:1910:1], [i us-dam se u Bоga, da nam će biti svijetaо оbras оbjema dvjema i pred čestitijem carem i pred svijetlijem pašоm A.Ivić:1910:8], [takоj se nadam, da će vaša milоst biti na svоjeh rječeh A.Ivić:1910:8], [s knjigami pašinjemi A.Ivić:1910:11], [ja takieh kоnja nejmam na prоdaju A.Ivić:1910:6],

– hiperijekavizam[i štо gоdjergоdjer imaš gоvоriti, gоvоri njemu slоbоdnо A.Ivić:1910:1],

– analoški oblik infi nitiva glagola reći izveden od starog aorista[kоmu slо bоdnо mоžete rjeti rjeti svekоlike stvari A.Ivić:1910:1].

Svi ti primjeri mogli bi upućivati na Dubrovnik kao mjesto odakle je Hasan-paša sebi nabavio pisare, ali nije sasvim isključeno ni to da su oni mogli biti i iz nekog mjesta na prostoru istočnobosanskog dijalekta.

U pismima Ali-paše Stočanina, koja su gotovo cijelo stoljeće mlađa od najmlađih ovdje analiziranih pisama, pa ih stoga posmatram odvojeno,

183 To je doista čudno jer u pismima drugih zvaničnika iz kadiluka Cernica ima čak i ś>š [пощєɴоρодɴнєʍь н ʍɴого ʒɴɑɴнєʍ ʍонʍь стɑρнєʍ пρнιɑтєʌнʍь н доƂρнєʍь сƔшєднʍɑ Truhelka:29].

199Fonetika

malo je toga što bi trebalo dodati onome što je o njima već rekao Peco (1953).

Tačno je da se kod Ali-paše nalazi više primjera s refl eksom jekavskog jotovanja labijala nego što bismo to mogli očekivati od jednog Stočanina184 [ђє Ƃн ʍогʌн жнвʌєтжнвʌєт пρєʒ ʌƔпєщнɴє Vuksan:2], ali su i dalje brojniji primjeri bez epenteze: [що сн ʍн ρєκо н ƂожɩƔ вɩєρƔвɩєρƔ ʒɑдо Vuksan:6], [ρɑʒƔʍɩєʌнρɑʒƔʍɩєʌн сʍо ʒɑ свє що ɴɑʍ пншєш Vuksan:8]. Osim toga, izbjegavanje epenteze vjero-vatno je uzrokovalo pojavu primjera sa upisanim є umjesto ɩєɩє [сɑд κɑκо ћƔ вєρовɑтвєρовɑт дɑ ɴє Ƃн ʍогʌо Ƃнт н опєт Vuksan:6], [н тн ʒɑƔʒдɑɩ свɑκогɑ үовєκɑүовєκɑ по свƔ цρɴогоρƔ Vuksan:8]. Smatram da sporadičnu pojavu -vļe- < -vlě- u Ali-pašinoj kancelariji treba pripisati oponašanju stila Njegoševe kancelarije, čemu ima i drugih potvrda, npr. [н поʒɴɑто |je| н тєтєƂє Vuk-san:3], [ пншєʍо тєтєƂє ɴɑ φρєшκо Vuksan:11], [пншєʍо тєтєƂє ʒɑ овƔ ɴєʒгодƔ Vuksan:11]185.

Drugo na što želim skrenuti pažnju jeste to da se primjeri ikavizma analoškoga tipa kakvi se nalaze u Ali-pašinim pismima ni po čemu ne ra-zlikuju od takvih i još brojnijih primjera kod drugog poznatog Stočanina i Rizvanbegovića – Zulfi kara, i to gotovo stoljeće ranije. Stoga se Ali-pašini primjeri:

[н свє ρɑʒƔʍнсʍоρɑʒƔʍнсʍо ʒɑ твоɩ ρɑʒговоρ Vuksan:3], [н ρɑʒƔʍнсʍоρɑʒƔʍнсʍо ʒɑ свє що ɴɑʍ пншєш Vuksan:16], [ɴнɩє ʍогƔћє вншє тρпнтнтρпнтн снρотнɴсκє тƔжƂє Vuksan:3], [ɴєго свє κɑκо є господƔ ƂогƔ ʍнʌо н Ƃогоогодρжɑвɴнʍρжɑвɴнʍ цɑρɩєʍ повоʌɴо 8], [Ƃʌнʒо тρєƂнɴɑ н вɑшнʍвɑшнʍ посʌɑɴнцнʍɑ Vuksan:17] [с остɑʌнɩєʍ твоɩнʍтвоɩнʍ посʌɑɴнцнʍɑ Vuksan:17]

uklapaju u ono što je ranije već bilo poznato, a to je da u istočnoj Herce-govini alterniraju nastavci -ijem(h)/-im(h), svakako s izrazitom prevlašću prvih, a da u centralnoj Hercegovini uz ovu pojavu dolazi i analogija gla-gola -ě-ti prema glagolima -i-ti.186 Pecino stanovište o ikavizmima u ovim pismima, naime, da se tu, možda, radi o formiranju neke vrste pisanog manira pod utjecajem visokih zvaničnika iz Bosne, bosanskih vezira ika-vaca iz Travnika ili slično (1953:101-102), izgleda mi vjerovatno u slučaju starijeg Rizvanbegovića, jer se kod njega javljaju čak i primjeri prid i bilo-vito. Pojava leksičkog ikavizma, poput ovog posljednjeg primjera (bilovito), naročito bi mogla govoriti u prilog stvaranju ikavskog manira u istočnom

184 Usp. Peco 1953:99.185 U jednom pismu nalazi se čak i primjer preuzete fraze izgrađene prema crkvenoslavenskim

morfološkim uzusima [н ʒɑ вɩєүɴоговɩєүɴого ʍнρɑ доƂρо Vuksan:8].186 Usp. Peco 2007:I:297,339 i 354.

200 Lejla Nakaš

dijelu Hercegovačkog sandžaka, ali toga, zapravo, nema kod mlađeg Rizva-nbegovića. Stoga smatram da navedeni Ali-pašini ikavizmi, svi analoškoga tipa, predstavljaju normalnu sliku stolačkoga govora, pogotovu što su oni zasvjedočeni u centralnom govornom tipu istočnohercegovačkog dijalekta.

Zapadne kancelarije Hercegovačkog sandžakaVeć je rečeno da su pisma iz zapadnog dijela Hercegovačkog sandžaka u svemu slična onima iz Kliškog sandžaka. Ovdje je analizirano 55 pisama iz te oblasti, a među njima su pisma iz Ljubuškog, Duvna, Imotskog, Ma-karske i Dvara. Refl eks jata svuda je dosljedno ikavski, osim u svega pet ekavskih izuzetaka:sused- [Ɣ свєʍ внсοκο пοʏтοвɑɴοʍƔ н свɑκє пʌєʍєɴнтє ʏɑстн н χвɑʌє

дοстοнɴοʍƔ гοспοднɴο пροвнднтορο οʍншκοʍƔ пοκʌοɴ н пοʒдρɑв κɑκο пρнѣɑтєʌƔ н сƔсєсƔсєдƔ ɴɑшєʍƔ Valt:3], [свʜʍ вοѣвοдɑʍʜ οʍʜшκʜʍʜ дɑ сє дɑ Ɣ ρƔκє κɑκο ɴɑшʜʍ сƔсєсƔсєдοʍοʍ Ɣ οʍʜш Valt:26], [пʜтɑѣ в:ʍ: Ɣ оʍʜшƔ вʌɑстєʌє ʜ воѣводє ʍʜ тκо сʍо ʜ од κогɑ сʍо ʜ κɑκвʜ сʍо ɴɑ сƔсєствƔсƔсєствƔ Valt:86], [Ƃʜћє ʏƔдо сʍƔтє ɴɑ сƔсєствƔсƔсєствƔ Valt:86], [то ɴнѣє сƔсєсƔсєдсκнсκн Ƃнʌнг Valt:86], [ƂƔдƔћʜ ʍʜ ɴɑ овоʍƔ коɴфʜɴƔ с оʍʜшɑɴʜ пρʜѣɑтєʌʜ ʜ сƔсєсƔсєдʜ ʜ ɴєʍоѣтє дɑ сʍо Ɣ скɑɴдɑʌʜ Valt:154],

vide- [вʜвʜдєћєтєєћєтє штο χοћє Ƃʜтʜ Valt:26],187

ume- [ʜ ʍʜ штο Ɣʍєʌʜ Ɣʍєʌʜ ƂƔдєʍο οд сєƂє пορƔʏʜтʜ ʜ ѣƔ κɴʜгƔ ɴʜοʜ Ɣпʜсɑтʜ χοћєʍο Valt:4],188

pre- [ʒɑто вɑс ɑвнʒѣєʍо ƂƔдƔћн ʏєстнтн н пρєсвнтʌнпρєсвнтʌн отʍɑɴовнћ (с) свнтʌнʍ дƔжƔʍ Ɣ ʍнρƔ Valt.151],189

-de [ʜ оɴоɴдє оρƔжѣєʍ ɴєподоƂɴʜʍ посʜћʜ сʜρоʍɑшɴо Ƃʌɑго Valt:107] Makarska, [ʜ оɴдє доћє ʍƔстɑʜ Ƃɑшɑ Valt:116], [дɑ сє ѣє οɴοɴдє ʜɴпɑʏɑ сє пɑвκοвʜћ Valt:60], [ʜ ово ововдє освʜдоћʜшє ʍɴогʜ ʌƔдʜ дɑ гɑ сƔ сʜʌо|ʍ| повєʌʜ Valt:194].

Osnova sused našla se u pismima iz Dvara i u jednom pismu iz Duvna. Većina primjera, njih pet, nalazi se kod dvarskog dizdara Kapetanovića. Ovaj dizdar potpisnik je ukupno dvadeset pisama, a u svima njima, pa i u onima iz kojih su izvučeni gornji primjeri, nalazi se ikavski lik ove osno-187 U istom pismu postoji i osnova vidi- [Ƃοг ћє вʜвʜдʜтʜʜтʜ ʜ οвɑ κρɑѣʜɴɑ штο ћƔ Ɣʏʜɴʜтʜ].188 Autor ovog pisma iz Imote s kraja 16. stoljeća ima također i umićemo [ƔʍʜћєʍοƔʍʜћєʍο Ɣɴɑпρʜдɑ ɑκο Ƃοг дɑ ʜ вʜдʜтʜ сє с в:ʍ: ʜ ρɑʒгοвορʜтʜ сє Valt:5].

189 Ovaj primjer iz pisma dvarskog dizdara Musage Kapetanovića Vlahovića (1635) identičan je onome koji se javlja u kliškoj kancelariji Ferhat-bega Sokolovića u Livnu, u istoj formuli, samo više od pola stoljeća ranije (Ljubić:6).

201Fonetika

ve. S obzirom na to da se u svim tim pismima čakavizam javlja naporedo sa štokavskim crtama,190 čini mi se opravdano osnovi sused- tražiti pori-jeklo u nekom čakavskom uzoru, bilo pisanom, bilo govornom, kakav je mogao postojati u prvoj polovini 17. stoljeća i u okolici Omiša, kamo su ona upućena. Uz to, u pismima koja šalje Omišanima, dizdar Kapetanović Vlahović često se poziva na svoje porijeklo, ističući da je tu “od starine” (Valt:85,86,151), pa mu je stoga čakavizam i bio blizak.

Ekavizam sused u pismu iz Duvna pred kraj 16. stoljeća (Valt:3) objaš-njava se jednako kao u Vakufu,191 dakle prisustvom jednog manjega broja primjera sa e-refl eksom u jugozapadnobosanskom, livanjsko-duvanjskom govornom tipu zapadnoga dijalekta (Halilović, 2005:26).

Što se tiče sačuvanoga e u partikuli -de, također treba reći da se ona u takvom liku javlja i u kliškim pismima, te s obzirom na sva ostala pokla-panja s njima, i činjenicu da su i ova upućena na istu stranu, u tome vidim zajedničku karakteristiku zapadnih hercegovačkih kancelarija sa onima iz kliške oblasti. Za razliku od toga, u pismima iz zapadne Hercegovine po-stoji lik -di:

[ɑ ʍʜ дɑтє ововдʜ вʜшє двʜ соʌʜ DAD:ASMM-V:1] Ljubuški, [дοћοшє οвοвдʜ ɴɑ тƔжƂƔ κʍєтʜ χɑʏʜдєρвʜшɑ жɑгροвʜћɑ ʍοгɑ Ɣʜцɑ Valt:8] Gabela,

ali takvi oblici nisu sasvim nepoznati ni pisarima iz Dvara: [дɑ ʍʜ ɴє ʒɑʍʜρʜтє дɑ сʍο ɴɑ οвο пʜсɑʌʜ єρє Ƃοг ʒɴɑ дɑ ɴʜʍɑʍο вєћє κɑρтє ɑ ɴʜє гдʜ οв οвдʜ ʜ Ɣʒєтʜ Valt:38].

Ikavizam je, dakle, izrazito obilježje pisama iz zapadnoga dijela Herce-govačkog sandžaka. Njegova dosljednost uvjetovana je donekle i blizinom čakavskih govora, tako da se u pismima pojavljuju i ikavizmi koji inače nisu svojstveni ikavskim govorima na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao:niki [гοвορєћʜ дɑ стє Ɣ ѣєгɑ Ɣχʜтʜʌʜ ɴʜκʜɴʜκʜ тɑʍɑɴ пʜɴєʒ Valt:13, Dvar],

[дɑ ѣɴʜʍ ɴʜκʜɴʜκʜ вɑшʜ ɑшɑшʜɴʜ (ƔʒʜʍɑѣƔ) κοʒє пο χɑѣʜɴсκʜ ɴɑʏʜɴ Valt:43, Imotski], [вєћє сє пοʏєʌο ʜʒɴοвɑ ɴʜκοɴʜκο ʒʌο ʏʜɴʜтʜ Valt:43 Imotski], [ʜ χодєћ оƂɴоћ ɴʜкогоɴʜкого ʍɑʍє ɴʜкогоɴʜкого сʜʌоʍ водє ɴʜкогɑɴʜкогɑ одρƔ ɴɑ пƔтƔ Valt:194, Imotski],

obit- [ѣɑ вɑʍ сє оƂʜтƔѣєʍʜтƔѣєʍ ʍоѣоʍ вʜρоʍ ʜ Ƃогоʍ ово ʜћєʍ свʜтʌоʍƔ ʏєстʜтоʍƔ пɑшʜ ƂосɑɴскоʍƔ ʜ пρʜд ɴʜʍ ћƔ Ɣʏʜɴʜтʜ тƔжƂƔ ɴɑ вɑс кɑко о ɴєʍʜρƔ ρɑдʜтє Valt:179, Dvar] (usp. Peco 2007:II:107),

190 Npr. jur, godišć, ki, izašav tja, vazimlju, ča, zač : dođe, što, ništar, zašto, -l>o, o čemu će još biti riječi.

191 V. str. 120, uz kliško pismo HAZUćir.X-139.

202 Lejla Nakaš

zajedno s primjerima pseudoikavizma kao u primorskoj čakavštini:nimamo [дɑ ʍʜ ɴє ʒɑʍʜρʜтє дɑ сʍο ɴɑ οвο пʜсɑʌʜ єρє Ƃοг ʒɴɑ дɑ

ɴʜʍɑʍοɴʜʍɑʍο вєћє κɑρтє ɑ ɴʜє гдʜ οвдʜ Ɣʒєтʜ Valt:38, Dvar].192

Pisma dvojice hercegovačkih sandžak-bega sine loco po svom izrazi-tom ikavizmu koji nije popraćen čakavskim obilježjima upućuju na to da je mjesto njihova pisanja unutrašnjost zapadnog dijela Hercegovačkog san-džaka. To su pisma Mehmed-šaha, njegovog serdara i Ali-bega (Valt.6 i 7 i Ljubić:22).

Zanimljiv je i primjer jednog vezirskog pisma iz sredine 17. stoljeća upućenog u Kučiće vojvodi Marku Srdanoviću, koje je, također, dosljedno ikavsko. Njegov potpisnik je Ibrahim-paša Gabeljak,193 a ovaj nadimak tre-bao bi opravdati pojavu dosljednog ikavizma u vezirskoj kancelariji. Jedini primjeri drugačijeg refl eksa jata u njemu su: [Ƃнтн ћєтє опєт поʍнʌовɑɴн с цɑρсκє стρɑɴє Ƃоʌє отсʌє отсʌє ɴєго досʌєосʌє HAZUćir.VI-21].

Osvrt na refl ekse jata u krajišničkim pismimaAnaliza refl eksa jata u krajišničkim pismima 16. i 17. stoljeća pokazala je da se veliko područje Bosanskog ejaleta s obzirom na ovu crtu može podi-jeliti na dva dijela, zapadni i istočni, koja se ugrubo podudaraju sa starom ikavsko-ijekavskom granicom (usp. Brozović 1961-62). Kancelarijski uzus zapadnoga područja obilježen je gotovo sasvim dosljednim ikavizmom, dok istočno od zamišljene crte koja teče duž rijeka Bosne i Neretve vlada ijekavština. Iako se pokazalo da pisma u pogledu zamjene jata prvenstve-no odražavaju stanje kakvo je moglo biti obilježje onovremenoga govora na područjima gdje su pisana, u njima ima sporadičnih odstupanja koja mogu biti različitoga porijekla. Tako npr. na zapadu, gdje se u izrazu po-vremeno jave obilježja čakavštine, kao posljedica težnje za oponašanjem manira kancelarije adresata, može biti tragova ekavizma čakavskoga tipa, a iz istih razloga dolazi do toga da se i u kancelarijama koje su u prijepisci s kajkavskim područjem pojave primjeri leksičkih ekavizama. Činjenica da su krajinski pisari u svome ikavizmu bili mnogo dosljedniji nego što bi se moglo očekivati, kako s obzirom na migraciona dijalekatska ukrštanja tako i s obzirom na djelovanje novoštokavske folklorne koine, ukazuje na

192 Primjeri nimaju, nimasmo, pa i nimore nalaze se, naravno, i u pismima iz Klisa i Poljica (Valt.14, Valt.153, Valt.183), dakle u dijelu Kliškog sandžaka koji je bliže moru.

193 Bašagić ovog pašu upisuje s nadimkom po rodnom mjestu i ističe da je on našega porijekla (1900:179).

203Fonetika

postojanje posebnog estetskog kriterija za ovaj žanr pismenosti. To znači da se glavna odlika stare zapadnoštokavske koine – ikavizam – kroz ka-tegoriju prestižnosti održava i u turskom razdoblju. Čak i u pismima sa istočnog područja, koja karakterizira ijekavizam sa primjerima najnovi-jeg jotovanja, ima leksičkog ikavizma, iako u vrlo tankom sloju. Uzrok toj pojavi istočno od Neretve mogao je biti u jezičkom utjecaju iz kancelarija najviših zvaničnika, iz Travnika ili Banje Luke, ali se, s druge strane, ne može zanemariti ni podatak da je srednjovjekovno plemstvo ove oblasti također njegovalo ikavizam,194 te da je ova jezička crta i ranije, kroz govor tog plemstva, bila i ovdje prestižna.

Refl eks poluglasa i grupe vьPisma iz starijeg razdoblja odražavaju stanje kakvo je bilo karakteristič-no i za srednjovjekovne povelje. Poluglas još uvijek stoji u slaboj poziciji odražavajući srednjovjekovno grafi jsko naslijeđe, dok se u jakom položaju refl ektira kao a:

[κɑκо стє сьдɑ посʌɑʌн сʌƔгƔ вɑшєгɑ сь κɴнгоʍь Truhelka:II:136], [тєн Ƃєсѣдє чƔвь ωдь ɴнχь н пρωцнєɴнвь κɑʍo ћє пoћн ɴє дɑχ нʍь гoвoρнтн гoспoднɴƔ цɑρƔ κɑκoω ωɴн κн єсɑɑʍь вɑшь пρнЯɑтєʌь Mi-klosich:545] – Ahmet-paša Hercegović; [ɑ Ƃнсть сʜıє дєʌω вь ʌєто ѕ тнсƔшьɴо н цч г ʍєсєцɑ сєвььтєʍьƂρнЯ д дɴь ɴɑ ЯɴьƂоʌƔ Truhelka:II:86] – većil Ahmet-paše; [ѣɑ ɑχʍɑть вοʜвοдɑ єʍʜɴьƂєгь ɴοвсκʜ ʜ дƔƂροвɑɑʏκʜ Lju-bić:5] Novi 1534.; [ɑ вʜ гдʜ ɴɑρƔчʜтє ʍʜ сʍω кωɴтєɴььтʜ Truhelka:II:178], [н Ƃогь вн Ɣʍɴожн ʒдρɑвьЯ н вʌɑдɑɴьЯ Ɣ ʍнρƔ н почтєɴєєƔ ʍɴωгω ʌнєтɑ ɑʍнɴь Truhelka:II:178] Foča 1542.

Kod apstraktnih imenica izvedenih od glagola sufi ksom -je refl eks po-luglasa na morfemskom šavu može biti i (ь+j >ij). Ovdje se radi o leksici koja je preuzeta iz bosanske redakcije staroslavenskog sa refl eksom kakav je u tom pisanom idiomu bio poznat:

[дɑ нʍ ıє вь Ɣтвρьдєɴнıє н вь ɴєпотвоρєɴнıє Truhelka:II:134] Ahmet-paša Hercegović.

Stara tradicija bilježenja slabog poluglasa nastavlja se i u pismima iz drugog razdoblja do kraja 16. stoljeća, ali je njegovo pojavljivanje sve više ograničeno na fi nalnu poziciju:

194 Usp. komentar uz vlastoručno pismo Vladislava Hercegovića na str. 38.

204 Lejla Nakaš

[κɑдɑ ɑɴтοɴь ʜʌʜ ʜвɑɴь вɑшь сʌƔгɑ οвɑʍο пρʜдє] Klis 1558.; [ɑ сɑдɑ ʜвɑɴɑ ʌƔцʜћɑ ɴє Ƃʜ ɴʜ ɴєгοвє цʜɴє ɴʜ ɴєгɑ гʌɑвοʍь Rački:1] Kostajnica 1567.

Od kraja 16. stoljeća poluglas se piše sve rjeđe, pa tako npr. u pismu Su-lejmana Ljubovića iz 1606. dolazi samo jednom [Ɣ доƂρн ʏɑсь Truhelka:4].

Zanimljivo je, međutim, da se slabi poluglas kao grafi jsko obilježje u fi nalnoj poziciji u riječi kod pojedinih pisara dosljedno piše i do sredine 17. stoljeća:

[ѣɑ ɴєћƔ сƔдɑ ɴєʍƔ сɑκρʜть κɑκоɴо ɴʜсɑʍь ωстɑʌʜʍь вɑшʜʍь подʌожɴʜκоʍь Valt.99] Makarska 1638.; [ʜɑ ʒƔʌфʜкɑρь Ƃєгь ʒɑʜʍь ƔсєʜɴьƂєговʜћь ʏʜɴʜ пʜсɑть Ɣ коɴʜцƔ Valt.136], [вєтвƔ ʜ Ɣʏєть Ɣʒєʌʜ ʜ ωд вєʒʜρɑ Ƃосɑɴььскогɑ Valt.136], [що ш-ɴнʍє Ɣʏнɴншь н ʍн сʍо κоɴььтєɴььтн Valt.136] 1642.

Bilo je i pokušaja da se tom grafemu nađe neka primjerena uloga. Tako su npr. posljednji tragovi bilježenja slaboga poluglasa u Krajini vezani za imeničke oblike koji paradigmatski alterniraju s oblicima sa nepostojanim a:

[шɑʌнтє щєφɑɴɑ сƔшььɴнɑ ɴɑшєгɑ ACA39 9 52] Kostajnica 1655.

U kancelarijama koje su imale korespondenciju s Dubrovnikom, gdje je pojava bilježenja fi nalnog slabog poluglasa bila češća i održala se još i duže nego drugdje, može se zapaziti tendencija ograničavanja njegove upotrebe na poziciju susreta dvaju suglasnika na granici između akcenatskih odsje-čaka:

[οд ʍєɴє днʒдɑρɑ ɑсɑɴ ɑгє ρєсƔʌƂєгοвнћɑ ɴɑшнєʍь κʍь κοɴшнєɑʍн κɴєʒƔ дƔƂροвɑүκοʍƔ н οстɑʌнєʍь ʍь Ƃєгοвοʍ в•ʌ•п•], [ʒɑтο вɑсь сь ʍʍοʌнʍο], [єдɴн ʒ дρƔʒнєʍь ʌʍь ʌнєпο жнвƔ], [н Ƃοгь сгь свɑʍɑ Truhelka:II:20] Trebinje 1714.

A kada se suglasnici susreću unutar iste akcenatske cjeline, poluglas se ne bilježi:

[οд ʍ ʍєɴє днʒдɑρɑ ɑсɑɴ ɑгє Truhelka:II:20] Trebinje 1714.

U Novome je pak bilo čak i takvih rješenja da poluglas zamjenjuje po-kretno a:

[н ρɑʒƔʍн щο ʍн пρнκɑʒɑ οд вɑшєгь Ɣʒвншєɴοгь гοспοствɑ стρɑɴє вɑш дρɑгοʍɑɴ Truhelka:19] Novi 1705.

Kako je već rečeno, u krajišničkim pismima jaki poluglas gotovo do-sljedno ima refl eks a. Sasvim izuzetno on se mogao refl ektirati i kao e, ali samo u okviru dijalekatske leksike preuzete od susjeda s takvim odrazom

205Fonetika

ь. Tako se u Dubici i Kostajnici pojavljuje leksema tepsti, koja u obliku gla-golskoga pridjeva radnog ima nastavak -el<ьlь:

[ɑ οвο ʜє οвοгɑ ʜстοгɑ ʜοвɑɴɑ гοспοдɑρєв сʜɴ ʜʍρʜшɑκ тєпєʌтєпєʌ тɑκο κɑшв свшɴʜ κοʜʜ οтвдɑ дοχοдє Rački:29], [οɴ гɑ ʜє тєпєʌтєпєʌ ʜ вʜ стє тο всʜ сɴɑʌʜ ʜ ρɑсвʍʜʌʜ пɑκ сʜροʍɑχɑ пєтρɑ Ƃɑɴтвʜєтє ʜсρɑдʜ ʜʜοвɑɴοвɑ двгοвɑɴʜɑ Rački:30].

Slično tome, u pismima krajišnika koji su u blizini čakavske teritorije, ili na njenom nekadašnjem prostoru, u leksici može biti tragova tzv. jake vokalnosti, svojstvene čakavskom dijalektu, svakako, uz prisustvo i drugih čakavizama:

[ρɑʒƔʍʜсʍο ʏɑ ɴɑʍ пʜшєтє ʜʒρɑдʜ ʏє(ʌɑдʜ) κοѣɑ ѣє Ɣ ʍɑʌнɴƔʍɑʌнɴƔ вɑʒєтɑ Valt.9] Zulfi kar, sandžak kliški, hlivanjski i hrvatski, Klis, 16. stoljeće.195

Refl eks skupine vь na štokavskom području je u još od prvih pisanih spomenika (Humačka ploča). Međutim, u srednjovjekovnim tekstovima, u pasažima pisanim s težnjom ka višem stilu, nalazi se i va, uglavnom u ulozi prijedloga.196 Za razliku od toga, u 16. i 17. stoljeću, u oblasti bliže moru, re-fl eks va- može doći samo unutar dijalekatske leksike preuzete od čakavaca, uglavnom u leksemi vazeti i njenim izvedenicama:Poljica [пρʜκο ѣɴєгοвє вοѣʌє пρєʒ свɑκοгɑ οƂєћɑɴѣɑ ʜ вɑʒʜʍɑɴѣɑвɑʒʜʍɑɴѣɑ

Valt.141], [ʒɑто Ɣповʜдɑʍ в:ʍ: дɑ ʏʜɴʜтє вρɑтʜтʜ тє Ƃρɑвє кє со вɑʒєʌʜвɑʒєʌʜ Valt.143], [пɑκо є ρєʏєɴʜ ѣɑκов вɑʒєѣовɑʒєѣо ɴʜκє воʌє доћɑɴоʍ Valt.105],

Dvar [тєρ поʏєшє Ɣскоʏкʜʍ ʒɑкоɴоʍ вɑʒʜʍɑтʜвɑʒʜʍɑтʜ ρогожɴɑɴоʍ ɴʜχово ʜʍɑɴʜє Valt.179], [ɑʌʜ сʜʌоʍ дɑ вɑʒʜʍʌовɑʒʜʍʌо вɑшʜ ʌодʜ цɑρєвє ʌодє Valt.69], [ѣɑ ћƔ ʒɑ шʜʍоɴɑ од вɑшєгɑ ʍʜстɑ вɑʒєтʜвɑʒєтʜ ʏовʜκɑ Valt.69] [кɑко ѣє вɑʒєʌɑвɑʒєʌɑ вʌɑдєсɑ ʍоʍо ʏовʜко ʜстоʍо ʍɑтʜѣо шковʜʏʜћƔ воʌɑ Valt.177], [ʏʜɴʜтє дɑ ʜʍ тο пοвρɑтє штο сƔ вɑʒєʌʜвɑʒєʌʜ Valt.36], [кʜ сƔ вɑʒєʌʜвɑʒєʌʜ ʍєсɑ Ɣ ʜвɑɴɑ ʍʜʌƔцовʜћɑ ɑ ɴʜсƔ пʌɑтʜʌʜ Valt. 155], [ɑ вɑшʜ кɑɴɑʏʜʌʜρʜ ʜ кɑвɑʌєρʜ вɑʒєʌʜвɑʒєʌʜ сƔ што ѣʜ сɑтоѣʜ по вɑшо пɑρɑвɑдʜ Valt.182],

195 Ovo je, vjerovatno, Zulfi kar (Zuko) Atlagić, rodonačelnik loze livanjskih Atlagića, koji je bio namjesnik u Klisu, 1606. godine. Upamćen je u usmenoj poeziji Beg Ajkuna i Atlagić Zuko (Muhamed Fazlibegović, Behar 1904/5).

196 U svečanim dijelovima povelja najvišega plemstva – va: Tvrtko Kotromanić, 1375, Sanković 1391, Dabiša 1392. i 1395, Ostoja 1399, Tvrtković 1405. itd. Nešto rjeđe ovaj refl eks dolazi s lek-semama: vaseljena Dabiša 1392, Tvrtković 1405. i Ostojić 1446, vazljubljeni Ostoja 1409, vaz-možni Tvrtković 1421, vazvede Ostoja 1392. i 1399, vazvraʆene Dabiša 1492, vazvraćene Ostojić 1446.

206 Lejla Nakaš

Kamen [ɑ ʒоʌєвʜћɑ пɑρʜпɑ дɑ со вɑʒєʌʜвɑʒєʌʜ Ƃρɑʏɑɴʜ Valt.130],Klis [ʜ тƔжʜшє ʍʜ сє дɑ стє вɑʒєʌʜ ƂʜсκƔпοвο жʜтο Valt.14],Imotski [ɑ ʍɑсʌо ʍƔ стє вɑʒєʌʜвɑʒєʌʜ Valt.156],Makarska [дɑ ѣʜʍ ѣє вɑʒєтовɑʒєто оρƔжѣє Valt.98],Slime [вɑʒєћєʍοвɑʒєћєʍο ɑρʒє Ɣ κɑдʜѣє ʜ Ɣ пɑшє Ƃοсɑɴсκοгɑ Valt.34].

Tom krugu primjera pripada i čakavska leksema Vazam,197 zabilježena u pismu bihaćkog kapetana:

[пʜсɑɴо Ɣ ƂʜχћƔ ʍʜсєʏɑ шɑƂɑɴɑ ɴɑ двɑдєсєтʜ двɑ дɑɴɑ Ɣ сƔƂотƔ пρʜ вɑʒʍɑвɑʒʍɑ HAZUćir.X-138].

Zanimljivo je to da u leksemi vavik ovaj refl eks nalazimo u dubini ko-pnenog dijela Kliškog sandžaka, čak i znatno kasnije:

Vakuf [ʜєρ ʜє оɴɑʜ вɑвʜκвɑвʜκ Ɣ ρєштƔ HAZUćir.X-124] 1870.

Ali treba istaći da je ona u takvom liku zabilježena u krajiškoj epici198 i da, možda, u njoj treba vidjeti odraz leksičko-semantičkog ukrštanja vazda : uvik ~ vavik, prije nego izravni čakavski utjecaj.

Refl eks grupe vь može biti i u s protetskim v kao u kajkavskom nar-ječju, u onim krajišničkim kancelarijama koje su u prijepisci s kajkavskim područjem. Primjeri su ograničeni na sporadično refl ektiranje prijedloga kao vu i na leksemu vučiniti (u sintagmi vučiniti pravicu), a pojavljuju se zajedno s još nekim kajkavizmima:Dubica [Ƃρєс тогɑ ɴʜκɑʜ ɴє ʍоρɑʍ ƔоʏʜɴʜтʜƔоʏʜɴʜтʜ ACA39 9 69], [пροсʜʍο Ɣɑшє

гοс οʏєт(є) пρɑƔʜцƔ ƔƔʏʜɴʜтʜƔƔʏʜɴʜтʜ тєρ сɑпοƔʜдʜтʜ дɑ тɑʜ ρєʏєɴʜ пɑρтʜκ пʌɑтʜ Rački:67],

Bihać [oberleitinantu ov list da se da uuuu gozpochke ruke. VuVu Krizevcze Rački:153], [polag pravicze kraynske naplatiti y pravichu mu uuc-uuc-hinitihiniti Rački:154].199

Na mjestu nepostojanoga a u prijedlozima/prefi ksima ponekad je zabi-lježeno e. Treba, međutim, znati da su pisari kod kojih postoji takav refl eks,

197 Čakavski naziv za crkveni praznik Uskrs (Gabrić-Bagarić 1984:51), svakako je povezan s glago-lom vazeti (usp. Skok:III:569).

198 Kod pjevača Kolakovića iz Orašca kraj Bihaća [Vavik aga po odaji hoda; Vavik s’ kavga čini na Udbini, | Vavik aga da miruje ne će, | Vavik viče dva bana silena] (Lički Mustaj-beg brani Ud-binu, Marjanović, knj. IV, br. 31), a tako je i u pjesmama Ženidba Hrnjce Muje s Malteškinjom (Marjanović, IV, br. 38), Borčulović Ibro i kapetan-djevojka od istog pjevača (Marjanović, III, br. 16).

199 Pisari zbog kombiniranog arebičko-latiničkog utjecaja zamjenjuju slova za /v/ i /u/. Jedan du-bički pisar uopće nema grafem za v, već mu je Ɣ dubletne vrijednosti v/u, drugi pod arebičkim utjecajem zamjenjuje i slova za /o/ i /u/.

207Fonetika

ustvari, izbjegavali susret suglasnika unutar jedne akcenatske cjeline, kao i općenito gomilanje suglasnika, te su ih razdvajali eufonijskim vokalima prema principima sličnim onima u osmanskom jeziku, a to znači da se vokal sa svrhom eufonizacije birao prema principu vokalske harmonije sa slogovima u susjedstvu:

[дɑвɑ ʒοƂοɴɑ οдє є свʜʌє ʜ ѣєдοɴο сοκοɴƔ Valt.33], [ρɑʒοʍʜсʍο ʏɑ ɴʍє пʜшєтє ʜʒєρɑʜʒєρɑдʜ οɴє ʜѣюпκє дɑ ѣє οдʜɴʜʌɑ пοκοɴє тοвƔѣє сєсєтєρє ροƂο Valt.33], [є ʌʜ пρɑво дɑ ʍєƔ ɴɑʍʜ ρɑʒʍʜρє ʜʒєρɑʜʒєρɑдʜ цɑρєвʜχ сʜρоʍɑχɑ Valt.191], [ʜʒєρɑʜʒєρɑдʜ цɑρєвʜχ сʜρоʍɑχɑ Valt.191].

Ipak, velik broj pisara u sličnim prilikama prijedlog/prefi ks proširuje nepostojanim a:raza- [што сƔ ʌɑɴʜ ρɑʒɑρɑʒɑдƔжʜʌʜƔжʜʌʜ ʍєсо о ƂожʜћƔ Valt.182], [ɴєго ɴєκ сє

ρɑʒɑпρʜѣєρɑʒɑпρʜѣє ɴɑ вɑшоѣ пρɑвдʜ дʜѣɑɴɑ ʜ доρɑ Valt.135], [пρʜ ɴєго со сє ɴɑ содо ρɑʒɑпρʜʌʜρɑʒɑпρʜʌʜ Valt.76];

sa- [сɑсɑ свʜʍʜ ʜƔɴɑцʜ Rački:120], [сɑсɑ свοʍ гοспοдοʍ Rački:132,139,144,151], [сɑсɑ ʍοʜʍɑ κɑɴʜгɑʍɑ Ljubić:9], [ɑκο ʍƔ ʜє Ɣοʌɑ ɴєκɑ ʍοʍʏє сɑпορƔʏʜсɑпορƔʏʜ Rački:35];

iz(a) [єстє гɑ ʜʒɑʜʒɑ сκєʌє вρɑтʜʌʜ HAZUćir.X-27], [ɑ ʜʒɑʜʒɑ тогɑ што сʜ ʍʜ пʜсɑо дɑ Ƃєʏо гʌɑсов тɑʍо по κρɑʜƔ ʒɑповʜєгѣɑ ʜ дɑ вɑс ƂʜχƔʒƔρ ʏʜɴʜ ρɑʒƔʍʜо сɑʍ свɑκоʌʜκо Rizvić:2];

od(a) [ωдɑ всєгɑ пωκʌɑдɑ ɴʜ ωдь ʒɑдƔшɴʜɴє χєρьцєгɑ стєпɑɴɑ Truhelka:II:37], [ωдɑ свє соʌʜ дƔƂ(ρо)вɑчкє што сє пρωдɑ Truhelka:II:113], [χоћєʍо ρɑʒʌогь вʜдʜєтʜ ωдь двɑ ʍʜсєцɑ ωдьɑ ьɑ свєгɑ HAZUćir.VII-3], [ɑ ɴєκɑ є свρχƔ οɴοгɑ дƔшє κο є пοʏєтɑκ οдɑ ʒʌɑ ʜ κο ʒʌο пοʏʜɴє Valt.40], [Ƃог вɑс сɑчʜƔωвω ωдɑ сʌʜɑ ɑʍєɴ Kovačić:6], [щο ʍʜ ɴʜстє пʜρвο пʜсɑʌʜ дοκʌɑʍ ʜє Ƃєʏʜρ жʜв Ƃʜο вєʏє сɑдɑ пʜшєтє οдɑ щɑ χɑсɴє ɴєʍɑ Rački:49], [одɑ ʍєɴє ʍƔстɑпɑгє дɑʒɑдɑρɑ дɑвɑρсɑкогɑ Valt.182].

Ali mnogi se pisari ne obaziru na posljedice susreta sličnih ili istih su-glasnika pri kontaktu prijedloga i imenice, pa često ima primjera u kojima je zabilježena asimilacija i kontrakcija:

[єʌκɑсɑ ʜ(-)стʜɴєстʜɴє HAZUćir.X-27], [сɑдɑ ɴє ροƂʜ сє ʜ(-)сєɴɑʜ(-)сєɴɑ дοχοдєћʜ ɴєгο ʜ Ƃρɑʏɑ ʜ ʜʒ οʍʜшɑ Valt.41], [ʜʍρʜшɑχ ʜ(-)ʒєʍоɴʜкєʜ(-)ʒєʍоɴʜкє Desnica:217], [ɑко ѣє ʍɑтʜ дƔжɑɴ ѣɑ гɑ ɴє ʍƔгƔ о(-)дƔгɑƔгɑ отєтʜ Valt.176] [ʜ досʌє сє тɑκо ɴɑχодʜʌо ʜ пρɑшћɑʌо |с-|стρɑɴє|с-|стρɑɴє ʏєстʜтогɑ цɑρɑ Ljubić:28].

Leksika izvedena prefi ksacijom zabilježena je i u likovima bez neposto-janoga a, iako bismo ga u nekim od tih riječi mogli očekivati:

208 Lejla Nakaš

[ɑ ɴƔ вɑшє гοспοствο ρɑʒρɑʒƂєρʜєρʜ свοѣοʍ дοƂροʍ пɑʍєтʜѣƔ Valt.40], [н ʍoн гoс штo стє ɴɑс сƔнтoƔɑʌнсƔнтoƔɑʌн дɑ сƔшɴє ɴє дєρшнʍo дɑ сʍo сʌɑ гʌɑсɑ стєκʌн ʍoн гoс ʍoгƔ ʌɑгɑтн сƔшɴн Ɣɑшн ACA39 9 42], [ɴєєʍɑʍ одκʌєκʌє дɑвɑтʜ ƔʌєφƔ Valt.28].

Refl eksi nazalaU nekadašnjem zapadnoštokavskom, kao i općenito u štokavskom narječju, nekadašnji nazal ǫ izjednačio se sa u. Međutim, zapadna štokavština imala je i prijelaznu fazu, zajedničku i drugim dvama zapadnim narječjima: ǫ > ọ.200 Zapadnoštokavski proces prijelaza ọ > u odigrao se prije prvih pisanih spomenika pa nema razloga da ọ tražimo u našim pismima. Ali ovdje se mora ponovo naglasiti da ima krajinskih pisara koji, zbog arebičkoga gra-fi jskog utjecaja, zamjenjuju slova za /u/ i /o/. Zbog tog utjecaja ponekad se sasvim slučajno dogodi da se o pojavi na mjestu gdje je u prošlosti stajao ovaj nazal (roka, bodoći). Zato je npr. Solovjevu izgledalo da u ovakvim primjerima postoji neobjašnjivi slovenački utjecaj.201 Međutim, tu ideju ne bi trebalo produbljivati niti s mogućnošću utjecaja istarskih čakavaca na ove pisare, niti s mogućnošću da se u tim primjerima krije kajkavsko ọ. Za gornji stav da je ovdje zapravo riječ o poremećaju u grafi jskom sistemu dato je dovoljno argumenata u poglavlju o grafi ji.

Refl eks nazala ę u većini krajišničkih kancelarija je e. Međutim, oni pisari koji su izloženi čakavskom utjecaju imaju primjere u kojima je taj nazal iza palatala prešao u a, i to najčešće u vezi s glagolom jęti:

[ʜ доћє ʍʜ сє тожʜт ѣɑковʜцɑ ʜ вєʌє жєстоко пʌɑʏоћʜ дɑ ѣо ѣє Ƃʜѣо сʜɴ пɑвɑ пошɑ ɴɑ ѣɑʍɑтвоѣɑʍɑтво Ɣ оʍʜш Valt.139] Poljica, [с κοѣɴɑ ʍʜ ɴє дɑ сѣɑχɑтʜ ɴєгο ʍʜ сє ρƔκɑʍʜ κοѣɴɑ пρʜɑпρʜɑ пʌɑʏƔћʜ κɑκο пρɑвɑ сʜροтɑ Valt.141] Poljica, [ʒɑтʜʍ пρʜѣɑχпρʜѣɑχ в:п:ʍ: κɴʜгƔ Valt.96] Poljica, [ʜ што Ɣʒжєʌʜтє ʜ Ɣʒпʜтɑтє κɑдɑ господʜɴ доћє оћєтє пρʜѣɑтʜпρʜѣɑтʜ од ɴєгɑ Ƃоʌʜ одговоρ Ljubić:12] Livno, [ɴʜстє ʌʜ пρʜѣɑʌʜпρʜѣɑʌʜ тƔѣ Ɣ ʍʜсто ɴɑѣпρʜ ʍʜтρɑ ѣƔρѣєвʜћɑ Valt.6] zapadna Hercegovina.

Ali ima nešto potvrda za osnovu čaka-:[вєћє үɑκɑүɑκɑ ωд вʍ κɑдɑ сє ʍоρє κρүɑтн HAZUćir.VI-6], Klis, [ʌʜпо Ɣʍ фɑʌɑ що стє ɴɑшєгɑ ʜсɑκ ʏєχɑʜƔ ʜ остɑʌє ʜƔɴɑκє дρɑгоƔоʌɴо доʏɑκɑʌʜоʏɑκɑʌʜ ʜ

200 Usp. Brozović, 1970:390-391.201 U Predgovoru Bogišićevoj zbirci omiških isprava Solovjev ističe da je ova pojava “nalik na Slo-

vence”, ali on i sam ukazuje na nedoumicu koju izaziva istovremeno prisustvo o i na mjestima gdje bi trebalo stajati u čije porijeklo nije od nazala i vice versa.

209Fonetika

гостʜʌʜ ʜ ʌʜпо сʍʜρɴо Ɣсʌɑʌʜ ACA39 9 62] Dubica, [ɑρ сʜρоʍɑχ ɴєʜʍɑʍ ʜсɑ штɑ үʜɑκɑтʜүʜɑκɑтʜ HAZUćir.X-114] Gradiška, [ʜ сɑдɑ ƔɑшєʍƔ госп. пʜшєʍо чɑкɑʜƔччɑкɑʜƔч доʜдєш ʌʜ скоρо Ɣ гρɑд Th al.II:11] Kostajnica

i, samo iznimno, za osnovu čast- (<čęst), sa istovremenim prisustvom i primjera čest-:

[кɑко со Ɣчʜɴʜʌʜ чɑстʜтʜчɑстʜтʜ цɑρ ʜ пρʜɴцʜп Desnica:213], [дɑ сє є ɴɑ чɑстʜтогɑчɑстʜтогɑ цɑρɑ ʒʍєʌʜ догодʜʌƔ Desnica:213], [господʜɴо Ƃого ʜ ʏɑстʜтоʏɑстʜто ʏɑρо ɴʜѣє сʜʌєѣ ɴʜкɑковє Valt.192]202 || [ʜ ρєчєɴогɑ Ƃχєʌʜʌɑ Ɣфɑтʜшє ʜ ɴɑ чєстʜтогɑчєстʜтогɑ цɑρɑ ʜ пρʜɴцʜпово ʍʜρ(о) одвєдошє De-snica:213].

Da takav refl eks ustvari predstavlja rijetkost, dokazuju drugi podaci u krajišničkim pismima iz Dalmacije:

[ʜ штο сʜροʍɑсʜ ƂєρƔ дρвɑ ʍƔʏɴο ʜ ɴєвοʌɴο ʜ ʌɑʏɴʜ ʜ жєжєдɴʜɴʜ Valt.40] Slime, [ʏєкɑʏєкɑ сє ʜʒɑƂρɑɴʜ ʒєɴєρɑʌ Ɣ спʌʜт Valt.185] Poljica,

gdje je isto stanje kao i u ostalim oblastima:[ʜ Ɣɑшє гос ɴɑшƔ ʍоʌƂƔ пρʜʜєʌʜпρʜʜєʌʜ стє що сʍо пʜсɑʌʜ ACA39 9 87] Kostaj-nica, [дɑ Ƃʜстє пρʜʜєʌʜпρʜʜєʌʜ ʍοʜƔ ƔʜρƔ Rački:76] Jasenovac, [дɑ ʍƔ χοʏєтє сʜɴɑ пρʜʜєтʜпρʜʜєтʜ Rački:65] Dubica, [ɑ до осɑʍ дɑɴ чєкɑчєʍочєкɑчєʍо ɑ Ɣʜшє ɴє ʍоρєʍо Th al:II:10] Kostajnica.

Zanimljivo je to što se u kliškom pismu iz sredine 16. stoljeća vidi da je čeka prepravljano u čaka, kao i to da u istom pismu postoji i primjer [үɑстнтнүɑстнтн гос Ƃєг HAZUćir.VI-6] koji se, zapravo, veoma rijetko javlja u uku-pnom korpusu, premda se i u njemu odražava zapadno čę > ča (Skok I:313). Prepravljanje u tekstu, ustvari, otkriva svjesnu težnju pisara da svoj izraz prilagodi prestižnom tipu izraza. A o tom prilagođavanju govori i upotreba rjeđeg lika inače izrazito frekventne lekseme, unatoč tome što se njena što-kavska verzija već bila uvriježila i u čakavskom književnojezičkom tipu.203

Leksemi prijati treba ipak dati poseban status. Ona bi u sebi mogla ču-vati okamenjen trag vrlo starog sloja zapadne štokavštine, jer je u takvom liku davno potvrđena u jeziku starih bosanskih povelja [пρнѣтнпρнѣтн κɑκoρє сɑʍь сєƂѣ Ninoslav, 1234-1240].

202 Postoje još samo dva slična primjera iz Krčkog sandžaka, ali se zbog oštećenosti osnove ne može pouzdano tvrditi da je u njima odražena ista pojava [Ɣ поρто чɑстогɑчɑстогɑ цɑρɑ Desni-ca:216], [ʜ чɑстоʍƔчɑстоʍƔ цɑρо сєρɑʍотƔ Ɣгρɑдʜшє Desnica:213]. Naime, moguće je da je ova riječ u vezi s osnovom čast- (< čьstь).

203 Npr. u Pelegrinovićevoj Jejupki (Vončina, 1988:42) i u Lucićevoj Robinji (Vončina, 1988:45) tridesetih godina 16. stoljeća.

210 Lejla Nakaš

Refl eksi i Refl eks slogotvornog r

Na mjestu u krajišničkim pismima zabilježene su sljedeće kombinacije grafema:ʜρ [ʜ Ƃог вɑс ʒдρɑво дʜρжʜʜρжʜ ɴɑ тоʜ пощєɴоʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-29] Sirač,

[ʒɑповндɴнκ(Ɣ) свє ʌнκє н κнρκнρƂɑвєɑвє Strohal:4] Glamoč;ρʜ [дɑ сє ʒɴɑʍо ʜ ʍʜ ʏєсɑ дρʜжɑтʜρʜжɑтʜ HAZUćir.X-43 i HAZUćir.X-27] Bihać, [пɑк

гɑ є ʒɑвρʜɴƔоʒɑвρʜɴƔо χʌєпɑц ɴʜ кρʜвɑ ɴʜ дƔʒɴɑ Strohal:7] Bihać, [тɑκє ʌƔдє ɴʜвɑʌɑ дɑ дρʜжʜтєρʜжʜтє ɴʜ вʜ ɴʜ ʍʜ HAZUćir.VII-5] Dračevica;

ορ [ɴɑ тο ɴɑ ɴєκɑ ʜє ρʜʏ тƔορтƔορдɑ ACA39 9 12] Dubica, [Ƃог Ɣɑс сдρɑƔо доρшноρшн ɴɑ κρɑнɴн ɑʍєɴ ACA39 9 62] Dubica, [ɑκо ʍƔ сє Ɣ ρоκƔ сʍоρтсʍоρт пρнпєтн Ɣɑш κƔɑρ ACA39 9 25] Jasenovac, [ɴєʍƔнтє шκоρшκоρƂнтннтн (skrbiti) ɴєүєʍƔ ʍн тɑκ свƔнє вєρє остɑвнтн HAZUćir.X-56] Gvozdansko;

ρο [Ƃοг вєсєʌʜ в:ʍ: ʜ Ɣ ʒдρɑвѣƔ ƔсƔсдροжʜροжʜ Valt.27] Dvar, [н с тнʍ Ɣɑс Ƃог сдɑρɑƔо дρожнρожн ɴɑ тон κρɑнɴн ɑʍєɴ ACA39 9 48] Dubica, [н ρоƂнɴє ɴɑʍ ɴє сɑсɑдρожɑƔɑнтєρожɑƔɑнтє ACA39 9 58] Dubica, [ʜ ʏʜɴʜтє ѣʜχ дροжɑтʜροжɑтʜ Ɣ ʍʜстƔ Valt.6] zapadna Hercegovina;

ρƔ [ƂρƔжєρƔжє сκoρo ɴɑʍ ɴƔснтє н шɑʌнтє ʏєɴƔ ACA39 9 20] Kostajnica, [н ɴє ʍогƔћн нʍɑт нɴє Ɣ ρƔκє Ƃɑɴднжɑ ωт дρƔжɑвєρƔжɑвє Ƃɴєтɑүκє дєвєт нɴнχ ʒʌоүнɴɑц HAZUćir.VI-14] Klis;

Ɣρ [ɑκо ʌн сє ɴɑʍ сʍƔρтсʍƔρт пρнпєтн тєρ н ʍн Ɣʍρєʍо ACA39 9 47] Kostajnica, [пнсɑтƔ ʍнсєүɑ сƔρпɴɑсƔρпɴɑ двɑднстн дɑɴ HAZUćir.X-134] Bihać;

ɑρ [тʜвтʜκɑ цɑρɴοгɑцɑρɴοгɑ ACA39 9 2] Dubica;єρ [ʜ с тʜʍ Ƃог сдρɑƔо ʜ Ɣєшєʌо дєρшʜєρшʜ Ɣɑшє гос ɴɑ тоʜ κρɑʜɴʜ

ɑʍʜɴ HAZUćir.X-15] Kostajnica.U svim tim primjerima radi se zapravo o grafi jskom maniru, a ne o

stvarnom refl eksu slogotvornog r. O tome da nije zamijenjeno govore pri-mjeri u kojima nema nikakve posebne oznake uz slogotvorni sonant:

[тєρ ʜє сɑ то коɴʜɑ ƔρɴƔʌƔρɴƔʌ Th al:II:12] Kostajnica, [ɑ вɑʒдɑ сƔ пοʌʜʏɑɴʜ ʌɑдѣє дρжɑʌʜρжɑʌʜ пοд свοʜʍ κρɑѣєʍ Valt.14] Klis, [дɑ ʜχ ɴє Ƃʜстє ʍʌого дρжɑʌʜρжɑʌʜ ɴɑ κоɴтоʍɑцʜ Truhelka:26] Trebinje, [ʜ ɑκо ƂƔдєтє дρжɑтρжɑт ʒɑκоɴє с поѣʌʜʏɑɴʜ κоѣʜ сƔ Ƃʜʌʜ до сє доƂє ʍєћƔ вɑʍʜ Valt.126] Poljica, [Ɣ ɴɑшοʜ дρжɑвʜρжɑвʜ Valt.43] Imotski, [ɴʜѣє пρɑво дɑ сє тƔѣє посʜʌʜцє дρжʜρжʜ Valt.114] Dvar, [дɑ ʍƔ дρжʜρжʜ вʜɴогρɑд Valt.101] Makarska, [ʜ Ƃогь вɑсь дρжʜρжʜ Ɣ господцтвƔ ʍɴогɑ ʌєтɑ ʜ годʜɴє Ɣвʜєк ɑʍʜɴь Trajić:2] Gazi Husrev-beg, [ʍʜ тɑκο дρжʜʍορжʜʍο дɑ сʍο пρʜдɑʌʜ дєвєдєсєт ʜ сєдɑʍ тɑʌʜρɑ Rački:91] Dubica.

Razlog i način obilježavanja ovoga fonema zavisi od uzusa svake poje-dine kancelarije, ali ono što je zajedničko za većinu pisara koji taj fonem

211Fonetika

označavaju različito od neslogotvornog r jeste nepogrešiv osjećaj za njega. Ti pisari gotovo nikada ne zaborave staviti svoju pravopisnu oznaku za , što bi trebalo značiti da su zaista osjećali njegovu fonematsku posebnost. Zanimljivo je da ni u srednjovjekovnim tekstovima, gdje je poluglas samo tradicionalna grafi jska oznaka bez stvarne izgovorne vrijednosti pa se vrlo često izostavlja, nikada nema propusta u njegovom bilježenju kada je u pi-tanju oznaka za slogotvorno r. Uzrok takvoj pravilnosti mogao je biti je-dino u pojavi da je razlika u izgovornoj vrijednosti između slogotvornog i neslogotvornog r nekada bila dostupna prosječnom sluhu, dok je danas ona detektibilna samo mjernim instrumentima i praktički neraspoznatlji-va prosječnom govorniku.

Pisari koji su u pravopisnom registriranju ovog fonema sasvim dosljed-ni najčešće ga obilježavaju sa єρєρ:

[ʍн сє тɑκo Ɣφɑʍo н дєρшнʍoєρшнʍo дɑ ɴнсʍo ʍɴoгo штєтoƔɑʌн], [н ʏєтƔєρтoʏєтƔєρтo нє днʌo пρoстo], [ɑ Ɣн стє ƔєρсɴнƔєρсɴн Ɣсєтн сƔoнєгɑ сƔшɴнɑ], [ɑ єтo ʏoρƂєг гєρгƔгєρгƔ пoсʌɑ пo ɴнєгɑ тєρ дєρшнєρшн пєρƔƔпєρƔƔ пoгoдƂƔ] (ACA39 9 42) Kostajnica.

U kancelarijama koje su u prijepisci s Dubrovnikom ili sa latiničkim kancelarijama grafi jska oznaka za slogotvorno r je ɑρɑρ [н дɑ нʍь. гɴь. Ƃог ƔʒƔʒдɑρжнɑρжн .г. Ɣ ʍнʌостн. свонон. ACA39 9 34],204 ili, rjeđe, оρоρ [Ƃог Ɣɑс сдρɑƔо доρшноρшн ɴɑ κρɑнɴн ɑʍєɴ ACA39 9 62]205.

Kao varijacija ovog posljednjeg načina bilježenja može se javiti i ρо, od-nosno ρƔ, što je, ustvari, jednako sa ρо jer pisar zamjenjuje о i Ɣ [н ʏн ɴнтє ѣнχ дρожɑтнρожɑтн Ɣ ʍнстƔ н дɑвɑтн ѣнʍ Ƃρɑшɴо Valt.6].206

Ipak, kod onih pisara koji stoje pod utjecajem latiničkih kancelarija s kojima su u prijepisci dešava se da izostane grafi jsko obilježje za . Oni su do pravopisnog znaka za taj fonem došli posredno, pa se grafi ja po uzoru na susjede javlja samo u zajedničkoj leksici, koja je i najfrekventnija, a kat-kad i uvjetovana nekom od formula ovog žanra pismenosti:

[н с тнʍ :в: :гс: :гɴ: Ƃог ʒдρɑво дɑρжнɑρжн ɑʍєɴ], [єво нɑ :в: :гс: дɑнєʍ н потвɑρћƔнєʍпотвɑρћƔнєʍ ʍонƔ ƔнρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ], [н вн ʍƔ потвɑρпотвɑρднтєнтє внρƔ

204 Tako i: ACA39 9 35, ACA39 9 36, ACA39 9 37, ACA39 9 39 iz Novoga, ali i velik dio krajinskih kancelarija koje su u prijepisci s kancelarijama Tomaša Augustića i Petra Keglevića.

205 Tako i ACA39 9 12, ACA39 9 16, ACA39 9 25, ACA39 9 27; koršćansku ACA 39 9 1, ACA39 9 28, ACA39 9 76, ACA39 9 83 i druga pisma iz Krajine.

206 Tako i: Valt.27, Valt.70, ACA39 9 48 i ACA39 9 60. Za ρƔ su pronađene svega dvije potvrde, a primjeri su navedeni na početku ovog poglavlja.

212 Lejla Nakaš

дɑ ʍƔ дɑʍ пɑρтнκ κɑκо н до сɑд], [тнвтнκɑ цɑρɴогɑцɑρɴогɑ] || [н ɴєʍонтє гɑ ʒɑʒɑдρжɑтнρжɑтн] (ACA39 9 2).

S druge strane, kod onih pisara koji su pod utjecajem osmanskoga je-zika uz slogotvorno r mogu se naći zabilježeni drugi vokalski elementi. Zapravo, oni su na sekvence sa slogotvornim r primjenjivali princip sličan onome koji je kod njih vrijedio za slijed suglasnika, tj. se od susjednih konsonanata rastavljalo vokalskim elementima koji su u harmoniji sa vo-kalima u susjednim slogovima. Kod tih pisara na mjestu može biti zabi-lježeno ri, ir i ur.

Iako je o toj pojavi glavno već rečeno u poglavlju o grafi ji, ovdje treba pokazati na kojim principima počiva vrsta eufonizacije koja se ugleda na sličnu pojavu u osmanskom jeziku. Jedan manji dio pisara koristi samo i da razbije teško izgovorljive nizove, pa i one s slogotvornim r. Veći dio pisara poštuje stanovita pravila pri eufonizaciji. Za razbijanje običnog su-glasničkog niza vrlo često se bira isti vokal kao u susjednom slogu, pa se u funkciji eufonizacije te vrste nizova pojavljuju i drugi vokali, osim u i i:

[кʜʜɴʜʜгƔ Valt.152, вʜʜρʜʜʍє Valt.33, сєєсєєтєєρє Valt.33, κєєɴєєʒƔ Valt.9, пєєʌєєʍєɴʜтο Valt.59, гооρоошɑ Valt.152, ʒɑɑɴɑɑтє Valt.9, пοʒдɑɑρɑɑвʌɴѣє Valt.9, ʒɑдɑɑρɑɑво Valt.176].207

Za razliku od toga, pri bilježenju nizova sa slogotvornim r kod ovih pi-sara mogu se pojaviti samo i i u. Pritom je nekima od njih bila bitna fonem-ska okolina. Tako je ubacivanje vokalskog elementa zadnjeg reda poziciono uvjetovano blizinom sloga sa vokalom zadnjeg reda:

[κоѣн ʏнɴє тƔρƔговнɴєтƔρƔговнɴє HAZUćir.Šib-7], [тɑκо сє вƔρʌовƔρʌо Ƃоѣнʍо HAZUćir.Šib-7], Skradin, [н ƂƔг вɑ(с) сдρɑвƔ дƔρсɑвƔƔρсɑвƔ ɴɑ тƔѣ κρɑнɴн HAZUćir.X-23] Sirač, [н ƂƔг вɑс сдρɑвƔ дƔρсɑвƔƔρсɑвƔ ɴɑ тƔ пƔκρɑѣнɴн ɑʍєɴ HAZUćir.X-134] Bihać.

Ubacivanje i u sekvencu sa podobno je kada u susjednom slogu stoji vokal prednjega reda:

[подʌожɴнцн κоѣн днρжєнρжє ʒєʍʌєѣ Ɣ ρєʏєɴоѣ жопн Valt.95] Kamen, [ɑ ʍожє Ƃнтн дɑ сє ɴɑ ɴɑс снρснρднтєнтє Kovačić:9] Trebinje.

207 Ali rijetko se može pojaviti i a, umjesto da se ponovi susjedno o [оʍʜшɑɑкоʍƔ Valt.182], [вɑшє госпоцтɑɑво Valt.176] i obratno, o umjesto a [ʍοοʌɑдɑ Rački:144], zatim, a mj. e [κɑɑɴєʒƔ Lju-bić:9] i obratno, e mj. a [ʒєєɴɑтʜ Desnica:217], te e mj. i [вєєρʜдɴοстʜ Rački:146] i a mj. i [κɑɑɴʜгɑʍɑ Ljubić:9]. Po svemu sudeći, pisare je pri izboru eufonizirajućeg vokalskog elementa kod višesložnih riječi obavezivalo i stanje u udaljenijim slogovima (kanigama), pa se zbog toga javljaju i prijelazna rješenja (zenati, kanezu, veridnosti), a također su nastojali izbjeći pretjera-no ponavljanje istih vokala (molada, gospoctavo, omišakomu).

213Fonetika

Ali većina tih pisara koristi samo i pri bilježenju nizova sa slogotvor-nim r, ne obazirući se pritom na fonološko susjedstvo. Oni izborom takve grafi je daju drugačiji status sekvencama sa slogotvornim r u odnosu na sekvence sa neslogotvornim r, što, ustvari, znači da se ovdje radi o ori-ginalnom grafi jskom rješenju za fonem , a ne o eventualnim vokalskim primjesama sa eufonizirajućim djelovanjem.

Na mjestu nekadašnjeg u krajišničkim pismima i prvoga i drugoga razdoblja, u svim kancelarijama nalazi se u:

[ɑко ƂƔдє дƔжɑɴ χоћє пʌɑтʜт Truhelka:II:98], [що стє ɴɑʍ пʜсɑʌʜ ʒɑρɑдʜ дƔговɑɴʜɑ A. Ivić:3], [тє ʜʍ κɑдʜɩɑ пρʜсƔдʜ ʜʌʜ дƔг ʜʌʜ сƔжɑɴсκƔ дƔгοвɑɴє Rački:134], [вєћє остɑєʍ єош коɴєʍ єдɴʜʍ дƔжɑɴ Th all:II:1].

Kod pisara koji pod arebičkim utjecajem zamjenjuju Ɣ i o može se naći i o na mjestu slogotvornog l. I u tim primjerima treba vidjeti refl eks >u, jer pisar bilježi o i na mjestu izvornog u:

[ɑʌн Ƃогʍє оƔɑʍо ʍɴого дожɑɴожɑɴ н ʍоʏɴо сє оддожножн] || [κɑпнтɑɴо снсκɑ гρɑдɑ н остɑʌнʍн сƔнʍ гс κɑптоʌоʍ ʍоннɑ поɴнсɴɑ сʌоожƂɑ н пρнпоρооʏнƔɑɴнє гс Ƃого] (ACA39 9 69) Dubica.208

Dift onški refl eks slogotvornog l mogao se u 16. i 17. stoljeću još uvijek čuvati na znatnom dijelu teritorija Bosanskog ejaleta kao starija zapadno-štokavska karakteristika. Ali u cjelokupnom korpusu našao se samo jedan primjer sa zabilježenim dift onškim refl eksom :

[дɑ ɴєʜʍɑ ɴʜтκо пρʜоɴƔтʜ од ɴɑɴшχ ʌʜƔдʜχ Ɣ ɴɑшєʍƔ гρɑдƔ сɑ дρƔго дƔогƔогоƔɑɴʜ|є| Th all:9] Kostajnica.

Uz to, u ovom pismu nalazi se i primjer sa refl eksom u [ɴн сɑ κɑκƔо дƔгƔговɑɴнє], što svakako govori o tome da je refl eks uo bio fakultativna pojava. Moguće je, također, da se dift ong javljao pretežno u dugom slogu, te da je, zbog ograničenog fonda leksike u kojoj su ispunjeni takvi uvjeti, ostao nezabilježen. Ipak, interesantno je to da u pisanom izrazu krajišnika grafi ja Ɣo nije održala kontinuitet premda je za nju bilo potvrda u kasno-srednjovjekovnom razdoblju.209 Osim toga, ovakva grafi ja mogla se oče-kivati bar u onim kancelarijama koje su bile u prijepisci s Dubrovnikom. Stanovito opravdanje za izostanak ove vrste primjera može biti i u nedo-

208 Ovaj pisar ima Ɣ samo za /v/, a o mu vrijedi kao /o/ / /u/. 209 Dijak Vlatko u Nevesinju ima refl eks uo, i to samo za gen. imena Vuk, ali pored toga ima i

Vlьkca i Vukca (Stjepan Kosača 10. 10. 1435).

214 Lejla Nakaš

statku pisama sa onoga područja gdje je dift ong uo stajao u ravnoteži sa dift onškim refl eksom jata.

Finalno -lČuvanje fi nalnoga -l je fonetsko-grafi jska osobina u kojoj se odražava kon-tinuitet zapadnoštokavskoga pisanog idioma u osmanskom razdoblju. Ona je i ranije u nauci defi nirana kao jedna od karakteristika literarnog mani-ra.210 Ali da li je to ʌ bilo samo grafi jska oznaka iz koje se, ustvari, iščitavalo /o/, koje u razgovornom jeziku tada već postoji, ili se u njegovom bilježe-nju odrazio i poželjni izgovor kakav se u višim slojevima društva njegovao unatoč novim tendencijama? Ova druga mogućnost vjerovatnija je od prve već stoga što se ʌ /-l/ bilježi upravo na dijelovima teritorija koji su udaljeni od novoštokavskih inovacionih žarišta i koji su okrenuti dvama zapadnim narječjima gdje je -l nepromijenjeno.

U bilježenju fi nalnoga -l najdosljednije su kancelarije iz zapadnog rub-noga dijela Bosanskog sandžaka:Kostajnica [ɑκо ʜє гос Ɣоʌɑ ƂƔдє ʜʍɑʌʜʍɑʌ госпосκʜ сɑг Ɣєʌʜκʜ ACA39 9 64]

1655, [ɑ дρƔгоʜɑүʜє ɴʜκдɑρ ɴє ƂƔдє оƔє сєʍʌє ƔʜƔʜдʜʌʜʌ ACA39 9 22] 1655, [ɑ оɴ Ɣɑʍ ʜє оƂρєκɑʌ ρєκɑʌ що ʜє оƂρєκɑʌρєκɑʌ Ɣʍ сɴɑтє ACA39 9 22] 1655, [ʜɑ Ƃʜχ вɑшƔ жєɴƔ сʌɑʌсʌɑʌ тɑʍƔ ɑʌʜ ɴє дɑдƔ пƔρƔʏʜ ACA39 9 20] 1655, [сɑдɑ ʜє соʌʜʍɑɴ пρʜпρɑвʜʌпρʜпρɑвʜʌ ʏʜɴо ACA39 9 44] 1648, [oто нє ʍнχo сɑдɑ дошɑʌошɑʌ ACA39 9 45] 1650, [ɴєκɑ тєρпʜ що ʍƔ ʜє Ƃог дɑʌɑʌ ACA39 9 88] 1686, [дɑƔɴо Ƃʜ тɑʍо пошɑʌпошɑʌ ACA39 9 30] 1688, [ʍоʜ дρɑгʜ гос ʏƔʌʏƔʌ сɑʍ дɑ ʜє Ƃʜʌʜʌ ʍρɑƔоƔʜʏ попʜгɑʌпопʜгɑʌ Ɣ Ƃєρʌог ACA39 9 40] 1648, [ɑ Ɣʜρɑ тʜ ʜє ʍоʜɑ що ʜє ƔƔκ одɴєсɑʌɴєсɑʌ ʜɑ то ɴє ʜшʏєʍо ACA39 9 42] 1648, [κɑκo сн тн пoгoпoгoднʌнʌ ɴє сɴɑʍ ACA39 9 42] 1648, [ɑρ Ɣʜρɑ ʜ гос Ƃог ɑко гɑ сто пƔтɑ пошɑʌƔ ɴєʏє посɑʌпосɑʌ опρɑƔʜтʜ HAZUćir.X-16] 1655, [соʌсоʌ гос ɴє дɑдє ɑʌʜ ʏєʍо ρɑдʜ Ɣʍ Ɣоʌє ρɑдʜтʜ Ɣ ʍɑρχʜ сɑκρʜƔєɴо посʌɑтʜ ACA39 9 23] 1655 || [подтρƔдʜ сє до Ɣʜɴʏє κɑпʜтɑɴɑ пєтρʜɴʜє гρɑдɑ Ƃʜоʜо ɴɑʍ ʜє Ɣєρɴʜ ʌʜщ осʌɑоосʌɑо ʜ ɴɑ Ɣєρʜ осєоосєо ʜєдɑɴ сɑг ACA39 9 63] 1655, [ʜ ʒɑто ʜє господʜɴ пʜсɑо пʜсɑо ʌʜст ɴєκɑ ʒɴɑ вʍ ACA39 9 32] 1567(!).

210 Peco smatra da o snazi pisarske tradicije govori činjenica da se sve do početka 18. stoljeća po-javljuju oblici sa sonantom l na kraju sloga (2007:III:78).

215Fonetika

Kostajničkih 38 pisama pokazuju ove odnose -l : -o u glagolskom pridje-vu radnom: -al 42x : -ao 5x; -il 27x : -io 10x; -el 2x :-eo 1x; -ul 4x : -uo 0x.211 Dubica [єρ сɑʍ оƔɑʍо сɑ ʍɴого тоρκоʍ поρоκ що є оɴ тɑʍо одɴнʌɴнʌ

ACA39 9 69] 1664, [нєдɑ Ƃн χɑсɴнʌχɑсɴнʌ н сєƂн н Ɣɑʍн ACA39 9 90] 1686, [пɑκ дɑ Ƃʜ Ɣ сƔɑκʜ пƔт дɑʌɑʌ ƔɑшєʍƔ го с по ʜєдɴƔ стρƔκƔ ʜєсєɴʜ ʜєдɴƔ стρƔκƔ Ɣ ʌʜтƔ ACA39 9 16] 1678, [ʜєдɑ Ƃʜ ɴɑ Ɣρʜʍє тɑʍо с пɑρтʜκоʍ дошɑʌошɑʌ ACA39 9 28] 1676, [дɑ Ƃʜ сє сʜρоʍɑχ Ɣ ƔɑшєʍƔ сдρɑƔʜƔ κɑʜ поʍогɑʌпоʍогɑʌ ʜ Ɣɑʍʜ дƔгоƔɑɴʜє пʌɑтʜʌпʌɑтʜʌ ACA39 9 76] 1678, [ʜ пʜщє ɴɑʍ κоʌʜκо ʜє ʜош дƔшɑɴ κоʌʜκо ɴʜє пρʜпρʜдɑʌɑʌ ACA39 9 33] 1679, [тɑκо ɴɑʍ ʜє поƔʜпоƔʜдɑʌɑʌ дɑ стє гɑ Ɣʏʜɴʜʌʜ сєдɑʍсто ʜ пєдєсєтє тɑʌʜρɑ сƔшɑɴсκє ʏʜɴє ACA39 9 25] 1676, [оƔо пʜшєʍо ʜєдɑ Ƃʜ дƔшɴʜ пʌɑтʜʌпʌɑтʜʌ ACA39 9 7] 1679, [оɴ Ƃʜ тɑκʜ с поρƔʏʜ ʜшєʌ ɑʌʜ ɴʜʜє ʜощєρє пɑρтʜκɑ ƔсєʌƔсєʌ ACA39 9 62] 1667, [ʜ χоʏє Ɣʍ од ʏʜɴє доɴєстʜ κоʌʜκо Ɣєʏ ʍогєʌʍогєʌ ƂƔдє ACA39 9 62] 1667, [нош Ɣʍ пρоснʍо нсρɑдн снρоʍɑχɑ ʍнχє то Ɣʏнɴнтє сɑ ɴɑшƔ ƔоʌƔ дɑ Ƃн Ɣɑʍ ɴɑ шєст пƔтоƔ то доɴєсєʌоɴєсєʌ ACA39 9 62] 1667, [Ɣ сƔɑκʜ пƔт по поʌпоʌ стρƔκє од ʏʜɴє ƂƔдєтє Ɣсʜʍɑʌʜ ACA39 9 12] 1678, [ʜ дɑ ʍƔ ɴєʏєтє Ɣʜшє Ɣсєтʜ ɴєго поʌпоʌ стρ(Ɣ)κє Ɣ сƔɑκʜ пƔт ACA39 9 76] 1678, [ρɑсоʍʜʌʜ сʍо що ɴɑʍ пʜщє сɑρɑдʜ вʍ: сожɴɑ ʍостɑφʜʏє дɑ Ƃ тɑʍ ʜшɑʌʜшɑʌ ɑʌʜ ʏʜɴо сʌɑʌсʌɑʌ ACA39 9 48] 1652 || [що гɑ є Ƃʜоʜо шɑƂɑɴ κɑʍєɴɑɴʜɴ сɑсɑƂɑцɑʌɑцɑʌ пɑκ гɑ остɑƔʜ ACA39 9 48] 1652, [що сє Ƃʜоʜо ɴє сожɑɴ ρɑдосʜɴ с ɴɑʍʜ погопогодʜоʜо ACA39 9 58] 1655, [що сє Ƃʜоʜо ρɑдосʜɴ сɑ ʜɑгʜʏо погопогодʜоʜо ACA39 9 70], [дɑ ʍн є Ƃно κρɑʍɑρ отншɑо Ƃно в пɑρтнгв н нєст дошɑоошɑо ACA39 9 71] 1664, [ʒɑρɑдн ɴɑшєгɑ Ƃʌɑгɑ κонє нє пєтɑρ κосκɑρ ɴɑ :гс: κнρʍɑɴɑ внρн одɴєсɑоɴєсɑо ACA39 9 59] 1679.

Dubičkih 26 pisama pokazuju ove odnose -l : -o u glagolskom pridjevu radnom: -al 14x : -ao 28x; -il 14x : -io 34x; -el 8x :-eo 3x.212 Jasenovac [що є ɴʜκʜ ʍɑʌоƔρʜдɑɴ ʏоƔʜκ гоƔоρʜʌгоƔоρʜʌ дɑ є сɑʌʜχ тɑʍо

κоɴє ɴɑ пρодɑєє ƔоƔодʜʌʜʌ ACA39 9 50] 1655, [дɑ нє снρоʍɑ сɑʌн сɑ вɑшо ʍнʌƔст повнповндɑʌɑʌ н дɑ сє φɑʌноφɑʌно вɑшоєʍо свɑκоʍ доƂρо в(є)ʌнκƔʍ ACA39 9 93] 1655, [тɑκо ɴɑʍ нє поƔнпоƔндɑʌɑʌ дɑ стє гɑ Ɣʏнɴнʌн сєдɑʍ сто н пєдєсєтє тɑʌнρɑ ACA39 9 25] 1676, [κɑдɑ сɑʍ Ƃно сƔжɑɴ тєρє ʍє пρоснопρосно ʒɑρɑдн двнƔ ɑƂɑ н двнƔ гƔɴɑ

211 Uzeta su u obzir pisma iz Kaptolskog arhiva (22): ACA39 9 20, 22, 23, 29, 30, 31, 32, 40, 41, 42, 44, 45, 47, 51, 52, 53, 56, 63, 64, 68, 87, 88; Arhiva Hazu (6): HAZUćir.X-13, X-15, X-16, X-24, X-100, X-101; Zem. muzeja (10): Th all.9, 12, 13, 14, 15, 16, 17, Th all.II:10, 11, 12.

212 Uzeta su u obzir pisma sa signaturom ACA39 9: 4, 5, 7, 9, 48, 55, 58, 59, 60, 61, 62, 69, 70, 71, 74, 76, 78, 79, 81, 82, 85, 89, 90, 91, 92, 94.

216 Lejla Nakaš

нɑ сɑʍƔ посʌɑопосʌɑо ACA39 9 72] 1678, [нɑ Ƃн вʍ н вєћє внρовɑoвнρовɑo ACA39 9 24] 1678.

Jasenovačkih 7 pisama pokazuju ove odnose -l : -o u glagolskom pridje-vu radnom: -al 2x :-ao 5x; -il 2x : -io 4x.213

U navedenim kancelarijama oblici sa zamijenjenim -l>o u glagolskom pridjevu javljaju se dosta često (44%), ponekad i sa kombinacijom -o i -l u pluskvamperfektu (bio zabacal). Međutim, fi nalno l je najfrekventnije u Kostajničana. U Dubičkim pismima ponekad se probije i lik glagolskog pridjeva po uzoru na kajkavski model (mogel, donesel).

U središtu Bosanskoga sandžaka situacija je sasvim drugačija – bilježi se uvijek o (<-l), uglavnom bez primjera vokalske kontrakcije:Sarajevo [вєʌʜтє дɑ ʜʍɑтє ʍʜсɑоʍʜсɑо поћʜ до вɑшє госпоє HAZUćir.X-25],

[ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо сɑʍ пρʜʍʜопρʜʍʜо пρошɑстогɑ вρʜʍєɴɑ вɑшє κћɴʜгє ɴɑ κоє сɑʍ вɑʍ одпʜсɑопʜсɑо свє що є Ƃʜʌɑ потρєƂɑ HAZUćir.X-25], [ɑ поρɑдʜ тƔρɑκɑ ʜ остɑʌогɑ κɑκо вɑʍ сɑʍ пʜсɑопʜсɑо ʒɑповʜʒɑповʜдʜоʜо сɑʍ пɑшʜћƔ HAZUćir.X-25], [ʜ гɴ. Ƃог вɑс сɑүƔвɑосɑүƔвɑо свɑκогɑ ʒʌɑ ʜ ɴɑпɑстʜ HAZUćir.X-25], [ɴʜєстє пρʜʍʜʌʜ сɑгɑ ɑʌʜтʜ пєшκєшɑ κогɑ сɑʍ вɑʍ Ƃʜоʜо посʌɑопосʌɑо HAZUćir.X-26] (1694),

Banja Luka [ʜ оɴʜ двɑ дƔшоʍ подɴʜшє дɑ гɑ є ɴʜκоʌɑ Ɣʒєо Ɣʒєо Ɣ своʜє ρƔκє HAZUćir.X-83], [ʜʍɑоʜʍɑо ʜє тρʜ поρƔκɑ ʜєдɑɴ ʍƔ ʜє ƔтєκɑоƔтєκɑо HAZUćir.X-83], [вєүє є ɴʜκоʌɑ Ɣдρʜоρʜо Ɣ ɴʜκо сотоɴство тє вɑшєʍƔ госпоствƔ одєүʜ ʌɑжє HAZUćir.X-87], [дɑ сɑʍ ƔстɑвʜоƔстɑвʜо ʜʒρɑдʜ ɴʜκоʌє ʜ ɴєговє цʜɴє тƔρκє ʜ κɑƔρє сƔжɴє HAZUćir.X-87], [ʜєдɑɴ 2 ʌʜстɑ Ƃʜоʜо сɑʍ ʜɑ вɑшоʜ ʍʜʌостʜ ƔсʌɑоƔсʌɑо HAZUćir.X-82], [ƔсκоүʜʜоƔсκоүʜʜо ʜє Ɣ вɑρʌʜκƔ Ɣ ɑρвɑтсκƔ κρɑʜɴƔ HAZUćir.X-86], [ɑʌʜ сɑʍ Я ρɑдосɑвɑ ƂоρоєєвʜчƔ дɑоɑо Ɣ ρƔκє дɑ гɑ одвєдє ʜ довєдє HAZUćir.X-77], [κɑκо ʜє гɴ үɑρ с үєсɑρоʍ ρʜү ƔүʜɴʜоƔүʜɴʜо HAZUćir.X-88], [ʜ κɑʒɴʜтє ћʌƔдє κоʜ сƔ ʒʌо Ɣчʜɴʜʌʜ ʜ Ɣ κρɑʜɴʜ ʒɑоʒɑо ʒɑκоɴ одстɑвʜʌʜ HAZUćir.X-89v], [оћƔ ʒɑ оɴʜ пɑρтʜκ Ɣстɑвʜтʜ сƔжɴɑ κогɑ ʜɑ ʒɴɑоʒɴɑо ƂƔдєʍ HAZUćir.X-79], [ʜ ρєκɑо є сʜɴʜћƔ ʍʜ тєƂʜ ɴє дɑʍо сє ɴɑпʌɑтʜтʜ HAZUćir.X-90], [ʍон сƔсндє Ƃнɑ|χ| пɑρво пнсопнсо ʌнст гɴƔ ʍɑκɑρ оƂɑρстɑρƔ HAZUćir.X-133], [тƔ сє ɴɑшоɴɑшо ɴɑш ɑсɑɴ одɑƂɑшɑ Th all:18], [κон є дошо ошо тƔ κ вɑшєʍƔ госпоствƔ Th all:18] (1696-1703).

U kancelarijama Bihaćkog i Krčkog sandžaka samo rijetko se javljaju oblici sa -l:

213 Uzeta su u obzir pisma iz Kaptolskog arhiva u Zagrebu: ACA39 9 24, 25, 50, 73, 83, 84, 93.

217Fonetika

Bihać [доћє ɴɑш үовʜκ ʍостɑφɑгɑ οʍєρɑгʜћ пρʜтожʜтʜ дɑ сʜ ʍо ɴɑ вʜρʜ оʒєооʒєо ѣєдɑɴ үоʌтɑρ пɑκ ѣє ʜшɑоʜшɑо вɑʍʜ HAZUćir.X-64] 1700, [ѣєсɑʍ то пʜтɑопʜтɑо HAZUćir.X-138] 1727, [ɑʌʜ сє подфɑтʜо гос:ɴɑ κоʍɑɴдɑтɑ ʏовʜκ κоѣʜ ѣє пρʜпρʜдɑоɑо остɑʌє дɑ ћє ʜ тє ʜɴє догɴɑтʜ HAZUćir.X-137] 1727, [ɑκо ʌʜ ѣє тκо од ʍоѣʜ κρɑʜшɴʜκɑ тɑʍо пρʜшɑопρʜшɑо ʜ тɑκово ʒʌо ƔʏʜɴʜѣоƔʏʜɴʜѣо ɑκо Ƃʜстє ʍогʌʜ ʒɴɑтʜ пʜшʜтє ɴɑʍ HAZUćir.X-138] 1727, [κɑκо сƔ тʜ посɑопосɑо Ɣпосʌовɑʌʜ Ɣ үєρєвоʜ ʒєʍʌʜ HA-ZUćir.IV-47] 1709, [ʜ єсɑʍ пʜρвʌє ρɑʒƔʍʜоρɑʒƔʍʜо κɑдє сɑʍ ρɑɴєɴ Ƃʜоʜо єстє гɑ ʒɑпɑʏɑʌʜ HAZUćir.X-28], [κоѣʜ ѣє ɴєгɑ Ɣдвєовєо HAZUćir.X-62] 1700, [κоʍє сʜ тʜ ƔʒєоƔʒєо вρʜχ дƔговɑɴɑ двɑдєсєт дƔκɑтɑ HAZUćir.X-43] 1695, [тнʍ пƔтєʍ ʍƔѣ днд ʍƔѣ ɴн отɑц ɴнѣ χοχοднѣƔнѣƔ HAZUćir.X-63] 1700 || [овогɑ пɑсɑɴогɑ ʍʜсєʏɑ Ɣ поʌпоʌ κоρʜʒʍє Ɣоʏʜ сρʜдє HAZUćir.X-138], [ɑ ѣɑ ɴʜχ ѣєсɑʍ пρогɴɑʌпρогɴɑʌ Ɣд сєƂє ρɑдʜ пощєɴɑ свƔгɑ HAZUćir.X-63] 1700,

Ostrožac [ɑ дɑ ɴʜє гƔсʜћ дɑоɑо вʜρє ʒɑ ʍɑρκовє поρƔκє HAZUćir.X-61], [вєћє сɑʍ нɑ ʍнсʌноʍнсʌно дɑ χоћєʍо үнɴнтн пρɑвнцƔ HAZUćir.X-61] (1700),

Krupa [κогɑ ѣє Ƃɑɴ Ƃно посʌɑоно посʌɑо дɑ ʍƔ κоɴɑ водн HAZUćir.X-27], [щоɴо ѣє од Ƃєшє κρƔпʌɑɴнɴɑ ƔʒєоƔʒєо сєдʌо н ρɑχт нʌн ɴєκɑ гɑ пʌɑтн нʌн Ɣшɑʌє ɴɑтρɑг ρоƂƔ HAZUćir.X-27], [ɑκо χоћєтє дρʜжɑтʜ стɑρʜ χєсɑƂ κρɑѣʜшɴʜ κоѣʜ ѣє досɑд Ƃʜѣоʜѣо HAZUćir.X-27] (1695),

Stina [в:гос: подʌоʒɴнκ тодоρ үвнтоєвнү ʒɑпɑүɑʌʒɑпɑүɑʌ ʍогɑ сƔжɴɑ HAZUćir.X-35], [ɴншɑɴнү сƔжɑɴ χоχоднʌнʌ ɴɑ ɴєговоє в|н|ρн HAZUćir.X-35] (1694),

Zvonigrad [вɑш кɑпʜтɑɴ ʍʜʌɑɴєʒ ƔʒєоƔʒєо ʜ ʒɑстɑвʜоʒɑстɑвʜо ʍогɑ човʜкɑ Stro-hal:2], [госɴє пʜсʍо дɑвɴо одпʜсɑʌʜ вɑшєʍƔ госвƔ ɑʌʜ ɴʜсʍо ʍогʌʜ єρє ɴɑʍ є пʜо пʜо дошɑоошɑо пɑшʜɴ ћєχɑʜɑ Strohal:2] (1720),

Skradin [вєћє ɑκо Ƃʜ тоκо ʌʜст од вʍг ʌʜст доɴʜѣооɴʜѣо HAZUćir.Šib-7] 1639, [дɑ ɴє Ƃн снρоʍɑχ пɑтнѣопɑтнѣо HAZUćir.VI-18] 1639,

Vrana [ʜ дɑ χʜ чʜɴʜтє ɴɑпʌɑтʜтʜ Ɣɴо Ƃєʌɑго коѣє є ƔʒєоƔʒєо ωд гоρєтє Desnica:213] 1675, [н κоѣн Ƃн сє ʒɑƔʒɑƔ (zao) човнκ н ʒʌɑ човнκɑ Ƃєρɑɴшɑρ ɴɑшɑƔɴɑшɑƔ (našao) Ɣ ɴɑшон ʒʍєʌн Desnica:213] 1675,

Zadarska skala [κоѣʜ ѣє ɴɑ тоʍє Ƃʜʌʜʌ посʌƔ сκƔпɑ Ɣ ʒɑдρƔ ɴɑ дєсєт дɑɴɑ ʒʜʌκɑдє ʍʜсɑцɑ Ljubić:19] 1589.

U kancelarijama Kliškog i zapadnog dijela Hercegovačkog sandžaka u refl eksu -l odrazilo se dijalekatsko stanje tih područja:

218 Lejla Nakaš

Poljica [ʜ пοтρɑтʜѣοпοтρɑтʜѣο ʍο ѣє ʒɑ тɑпʜο ʜ ʒɑ χοʏєт κοѣє ѣє ʒєʍʌєѣ ʜʍɑʜʍɑ Ɣ ʒɑκοʏцο Valt.50] 1634, [ʜ ρєʏєɴʜ ѣє сοʌɑρʜѣɑ жʜвʜοжʜвʜο ɴʜκοʌʜκο гοдʜɴɑχ Valt.50] 1634, [ʜ пʌɑтʜопʌɑтʜо є пєρʜ κɑтʜɴƔ Valt.74] 1635, [тο ɴɑʍ ѣє вєʌє жɑжɑ Valt.52] 1634, [ɑ тκο Ƃοдє с пοтɑ ʒɑшɑʒɑшɑ ʏοћє в:ʍ: κɑκο ћєʍο ɴɑ пοт ɴɑгɴɑт Valt.48] 1634, [ʜ οтο сє сɑдɑ ɴɑχοдʜ дɑ ѣє пοκοѣɴʜ тɑдʜѣɑ ʒɑʌοжʜѣɑʒɑʌοжʜѣɑ κορдƔ Ƃɑρʜшʜ Valt.42] 1634, [κон сє пρнснжє дɑ ɴнѣє κρнвнцє Ɣʏнɴнѣɑ Ɣʏнɴнѣɑ Valt.96] 1637, [дɑ ѣє Ƃнѣɑнѣɑ нстн κɴєʒ пρндɑ ɴєʍƔ ɴнκє пρстєɴє Ɣ ʒɑʌог Valt.112] 1640, [ɑκο ʌʜ ʜʍɑ тκο ѣє вʜвʜдʜѣοʜѣο χοћєʍο ʜ ѣορο вʜʒοʌʜɴοвɑ пοсвʜстʜт Valt.56] 1635, [пɑκо є ρєʏєɴʜ ѣɑκов вɑʒєѣовɑʒєѣо ɴʜκє воʌє доћɑɴоʍ Valt.105] 1640, [ʒɑ ʜстє Ɣɴє пʜɴєʒє ʍо сє є ƔƂʌʜгɑʌʜгɑ дɑтʜ φρɑɴє вɑʌєρʜћ Valt.105] 1640, [дɑ ѣо(-) ѣє стʜпɑɴ ʍɑɴдʜћ ƔжгɑƔжгɑ κƔћƔ ɑ ɴєћє дɑ ѣоѣ пʌɑтʜ Valt.102] 1639,

Klis [шɑɴƂɑштʜѣɑɴƔ ʌɑɴƂʜρгɑρƔ κɑпʜтɑɴƔ ƂʜχɑћсκоʍƔ ɴɑʜпρʜ дρɑго поʒдρɑвʌєɴѣє ʜ ʍʜʌʍʜʌ поκʌоɴ HAZUćir.X-8a] 1577, [тɑκо ѣʜʍ ѣє жɑжɑ Ƃʜʌо ʏƔтʜ шт(о) ρєʏєɴʜ Ɣсκоцʜ жєʌѣɑχƔ сʍƔтʜтʜ Ljubić:18] 1582, [ɴєʍοʜ в:ʍ: жɑѣοжɑѣο Ƃʜтʜ ɴʜʍɑсʍο вєћє κɑρтє пρʜ сєƂʜ Valt.14] 1602, [ɑко ʌʜ Ƃодє по сєƂʜ ʜшоʜшо Valt.193] 1633, [пншєтє дɑ ɴнѣє ɴнгдє тєʍо дошоошо Valt.193] 1633,

Vrlika [ʜ ѣєсєɴɑс ʍƔ ѣє посʌо посʌо товɑρ шєɴʜцє HAZUćir.VI-24] 1671, Dvar [ɑκο ʍο ѣʜχ ɴє пʌɑтʜшʜ ʏʜɴʜћєʍƔ ɑκο Ƃοг дɑ ʜ ʍʜ вɑшʜʍ

ʌοдєʍ ʒɑ тƔ ʌοƂɑв Ɣʏʜɴʜтʜ дɑ вɑʍ ћє ʜ вɑʍ Ƃʜтʜ жɑѣοжɑѣο ɴɑ ɴɑс Valt.28] 1617, [ƂƔдƔћʜ сє ʒгоʒгодʜѣоʜѣо Ɣ ρогоʒɴʜцʜ ʜ єто доʜдошє вɑшʜ ѣʌƔдʜ под ρогоʒɴʜцƔ Valt.179] 1644,

Kamen [Ɣ сρндƔ овƔ κɑ ѣє пρошʌɑ Ƃнѣɑнѣɑ ѣє по(д) доƂρцє Valt.68] 1635, [дɑ ɴɑпʌɑтн тρєћн днѣонѣо нɴтρɑдє κоѣн ѣє днѣонѣо Ɣʒєʌɑ нвɑɴншєвɑ сєстρɑ доρє κɑκо ѣоѣ ѣє κɑднѣ пρнсопρнсоднѣɑнѣɑ Valt.135] 1642,

Makarska [дɑ сƔ тотє Ɣ вɑшє ʍʜсто догɴɑɴо ѣєдɑɴ вово κоѣʜ ѣє Ɣκρєдєɴ ѣєдɴоʍƔ сʜρоʍɑχƔ Valt.98], [тɑ пοсɑпοсɑ ɴєћє тɑκο пροћʜ Valt.32] 1617, [ƂƔдƔћʜ ʍʜ пʜсопʜсо χɑсɑɴɑгɑ ɴɑʒоρ од овє сκɑʌє дɑ є ρɑʒƔʍʜоρɑʒƔʍʜо дɑ є дошʌо дρʜво соʌʜ Valt.89] 1636,

Imotski [ʏƔʌн сʍо н ρɑʒƔʍнʌн дɑ ѣє ɴншто сκρнвнѣосκρнвнѣо Valt.5] 1574, [ʒɑто ɴɑʍ ѣє Ƃнʌо тогɑ н ɴɑʍ жɑжɑ Valt.5] 1574, [с κοѣʜχ сє ʍοжє вєʌʜκ сκɑɴсκɑɴдɑοɑο ʒɑʍєтɴƔтʜ ʍєћƔ гοспοдοʍ ɴɑшοʍ ʜ вɑшοʍ Valt.43] 1634, [ʜ по ɴєʍƔ ѣє посʌɑпосʌɑ дєсєт ѣƔɴгɑ ʍɑсʌɑ Valt.156] 1643, [ɑʌʜ вρʌο вɑʌɑ дɑ οʏʜ οтвορʜтє ʍοжє ʌʜ тɑκʜ пοсɑпοсɑ дοƂρο стɑтʜ Valt.43] 1634,

Ljubuški [ʜ пρʜпоρƔчƔѣєʍ сє дɑ Ƃʜстє ʍʜ ʍʜʌост допƔстʜʌʜ ʜ ѣєдɑ Ƃʜ пρʜ пошɑпошɑ DAD:ASMM-V:1], [дɑ сє овɑ ствɑρ коѣɑ ћє Ƃʜтʜ вєоʍɑвєоʍɑ коρʜсɴɑ ʒɑ тƔ скɑʌƔ Ɣчʜɴʜ DAD:ASMM-V:2], [Ƃнѣонѣо сɑʍ с пɑшоʍ Ɣ ɴнκшнћнʍɑ DAD:ASMM-V:2], [вʜдʜћєтє кɑко ћє сє ɴɑстоѣɑт ʜ

219Fonetika

чʜɴʜт посɑ посɑ DAD:ASMM-V:1], [ѣɑ сɑʍ Ƃнѣо нѣо вɑʒдɑ што сɑʍ ʍогɑʍогɑ ɴɑ посʌƔсƔ вɑшєгɑ госпоствɑ DAD:ASMM-V:3], [ɴнсɑʍ ɴншто ƔʒнʍɑƔʒнʍɑ DAD:ASMM-V:3] kraj 17. st.,

Gabela [дɑ сє ɴє Ƃʜ κοʜ сκɑɴсκɑɴдɑοɑο вєʌє вєʌʜκ ʒгοʒгοдʜοʜο Valt.8] kraj 16. stoljeća, [ɴɑ вρнʍє вɑшƔ пρɑвƔ ʍнсɑʌ ʍнсɑʌ ɴɑʍ κɑжнтє HAZUćir.VI-21] 1645.

Akanje se širilo iz dalmatinskih govora Podbiokovlja na istok, ali se taj refl eks prepliće sa refl eksom -o sve intenzivnije što se više odmiče ka Neretvi (usp. Peco 2007:II:128). Na osnovu primjera iz krajišničkih pisama 16. i 17. stoljeća nema se utisak da pojava sažimanja -al > -aa >a vremenom uzmiče pred sažetim refl eksom o. Međutim, u pismima je analoški refl eks -ija (<-il) zabiljžen na prostoru Poljica, a frekventniji je na području udalje-nijem od granice Kliškog sa Hercegovačkim sandžakom.

U pismima iz istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka uvijek je -l>o:Novi [од κɑдɑ є ʏєстнтн κɑпєтɑɴ пɑшɑ пошɑопошɑо пƔт пƔʌє Truhelka:8],

[н говоρноговоρно є ћєχɑнɑ κɑпєтɑɴ пɑшє ɴɑшнєʍ ɴовʌɑɴоʍ Tru-helka:8], [н поɴнопоɴно нє κɑʒɴɑц κɴнгƔ Truhelka:7], [н овн ɴɑʍ є гʌɑс дошоошо Truhelka:7];

Klobuk [Я сɑʍ господо пρнє тогɑ двɑ ʍєсєцɑ дɑɴɑ отншɑоотншɑо од своє κƔћє Truhelka:30], [ʏƔʌн сʍо [ющє о стɑρнєχ дɑ ɴнκо ɴнє штєтовɑоштєтовɑо Truhelka:30], [н Я сє ɴнєсɑʍ Ƃно ɴɑгоно ɴɑгодноно доʍɑ κɑдє є Ƃнʌɑ дошʌɑ вɑшɑ госпоцκɑ κɴнгɑ Truhelka:30];

Čengić [н пρнє сɑʍь пнсɑопнсɑо Ɣ вɑшь гρɑдь], [н тɑʍо сɑʍ посʌɑопосʌɑо сʌƔгƔ ρɑʍɑдɑɴɑ], [є дɑ Ƃн ʍн пƔстно тɑ двɑ ʍоЯ чоєκɑ], [н вєсєʌновєсєʌно Ƃогь тєƂє н свƔ господƔ] (Pavić 1970:298);

Stolac [што сн ʍн пнсɑо пнсɑо Rizvić:sl.], [ѣєρɑ ѣє ʏєстнтн цɑρ ʍєɴн дɑоɑо ɴɑ овн κρɑє ʒɑповнѣєд Rizvić:sl.].

U 17. stoljeću ima svega nekoliko primjera iz kliške, hercegovačke i ba-njalučke kancelarije sa kontrakcijom -ao>-o. Međutim, u mlađim pismima vokalska kontrakcija postaje normalna pojava, pa kod Ali-paše Rizvanbe-govića imamo uglavnom sažete oblike: [κɑκо сɑʍ тн ρєκоρєκо н пнсопнсо ɴнɩєсɑʍ тн ɴнштɑ пρєвρɴƔо Vuksan:6], a tako je i u jednom pismu iz Vakufa 1870. [н нɑ сɑʍ пρн пнсопнсо своʍє стɑρннєʍ ʒɑ ово дɑ дɑдє допƔштєɴнє HAZUćir.X-124].

Rezultati praslavenskog jotovanja Refl eks j od praslavenskog d’ mogao bi biti jedan od dokaza očuvanja kontinuiteta stare zapadne štokavštine u pismima krajišnika. Ali refl eks j predstavlja i čakavsku osobinu, pa je za njegov opstanak u ovim pismi-ma, u vrijeme kad su procesi konvergencije dviju štokavština odavno uzeli

220 Lejla Nakaš

maha, vjerovatno, zaslužan pisani kontakt štokavaca zapadnijega područja sa čakavcima. Naklonjenost pisara likovima leksema u kojima je zadržan zapadni refl eks posljedica je djelovanja estetske kategorije prestižnosti, bila ona vezana za konzervativniji govor plemstva koje je moglo njegovati re-fl ekse iz starijeg sloja zapadne štokavštine, bilo da je proistekla iz težnje za oponašanjem izraza kancelarije s kojom se vrši prijepiska.214 U prvom slu-čaju takva leksika već predstavlja izvansistemske arhaizme pa bi se napore-do s njom, u gramatičkim kategorijama, mogao pojavljivati novoštokavski refl eks. U drugom slučaju, strani refl eks pojavljivao bi se zatomljen u riječi unutar neke od stalnih formula, izvan koje ga ne bismo mogli naći.

Ovaj drugi slučaj ogleda se u primjeru (dobro)rojenomu, obaveznom atributu u pozdravnim formulama iz Bihaćkog i rubnoga dijela Bosanskog sandžaka:rod-enrod-en [ƔʒвʜшєɴоʍƔ доƂρо ʜ вʜсоκо ρоєɴоʍƔρоєɴоʍƔ гос: HAZUćir.X-34] Kru-

pa 1694, [ƔʒʍожɴоʍƔ доƂρо ʜ вʜсоκо ρоєɴоʍƔρоєɴоʍƔ гос: HAZUćir.X-35] Stina 1694, [ƔʒʍƔжɴƔʍƔ ʜ дƔƂρƔρƔѣєɴƔʍƔρƔρƔѣєɴƔʍƔ HAZUćir.X-33] Kru-pa 1694, [ƔʒʍƔжɴοʍƔ ʜ дƔƂρƔροѣєɴƔʍƔρƔροѣєɴƔʍƔ свєʍ вєʌє вʜсƔκƔ пοщƔвɑɴƔʍƔ ʜ свɑκє гƔспοдсκє ʏɑстʜ ʜ ѣƔɴɑʏκє дʜκє ʜ χвɑʌє дƔстοѣɴƔʍƔ HAZUćir.X-75] Ostrožac 1696, [Ɣʒвʜшєɴоʍє ʜʒʜƂρɑɴоʍє доƂρоρоѣєɴоʍєρоρоѣєɴоʍє HAZUćir.X-137] Bihać 1727, [вєʌєʍожɴоʍє ʜ Ɣ свєʍ вєʌє вʜсоκо доƂρоρоѣєɴоʍєρоρоѣєɴоʍє HAZUćir.X-138] Bihać 1727.; [ƔсʍошɴоʍƔ ʜ доƂρоρоʜєɴоʍƔρоρоʜєɴоʍƔ Th all:15] Kostajnica 1655, [ƔсƔʜшєɴоʍƔ ʜ доƂρо ρоʜєɴоʍƔρоʜєɴоʍƔ Th all:17] Kostajnica 1655, [вʜсоκо пощовɑɴоʍє сɑƂρɑɴоʍє ʜ доƂρоρоʜєɴоʍєρоρоʜєɴоʍє гос: гос: κосв κɑпʜтɑɴв сʜсκɑ гρɑдɑ ʌʜпʜ поκʌоɴ ACA39 9 74] Dubica 1667, [ƔсƔʜшєɴоʍє ʜ доƂρоρоʜєɴоʍєρоρоʜєɴоʍє ACA39 9 62] Dubica 1667 ||

[Ɣ свєʍ вєʌє вʜсοκο пοштοвɑɴοʍƔ ʜ ʜʒƂρɑɴοʍƔ ʜ дοƂροροћєɴοʍƔροροћєɴοʍƔ ACA39 9 92] Dubica 1679, [пʌєʍєɴʜтоʍƔ ʜ вʜтєшкоʍƔ допρоρƔчєɴоʍƔопρоρƔчєɴоʍƔ вʜсоко постовɑɴоʍƔ Strohal:2] Zvonigrad 1720.

Međutim, druge lekseme sa osnovom na d u istoj gramatičkoj kategoriji imat će likove sa refl eksom đ:sǫdsǫd-en-en [ɑʌʜ ƂοгƔ χвɑʌɑ ɴє ƔƂʜшє ѣєρє ɴє Ƃʜ сƔћєɴοсƔћєɴο ѣοщє пοгʜɴƔтʜ

Valt.38] Dvar 1632,uvrěduvrěd-en-en [шɑʌєʍο в:п:ʍ: дρɑгο пοʒдρɑвѣʌєɴѣє οд сɑρцɑ ɴɑшєгɑ

κοѣє ѣє вєʌє κρƔтο ƔвρʜћєɴοƔвρʜћєɴο ʜ ρɑѣɴєɴο ο(-) ɴʜκʜχ вɑшʜχ пοдʌοжɴʜκοв Valt.141] Poljica 1642,

214 Peco također smatra da se za prisustvo nekih crta u krajišničkim pismima ne može isključiti ugledanje na jezik onoga kome se piše, te da su pisari “u ponekoj osobini imali za uzor riječ hrvatskih krajišnika” (III:76).

221Fonetika

vidvid-en-en215 [ʍʜ то пʜсɑсʍо κɑκо ɴɑʍ ʜє ʒɑповʜћєɴоʒɑповʜћєɴо ɑ вʜ ʒɴɑʜтє що чʜɴʜтє ɴɑшє човʜщво пρʜ ɴɑс ɑ вɑшє пρʜ вɑʍʜ HAZUćir.X-109] Požega 1690. || [дɑ штο ʍʜ пʜшєтє дɑ ʍє ћєтє οпοвʜдʜтʜ ʏєстʜтοʍƔ цɑρƔ гɴ Ɣ ƂοгƔ χвɑʌɑ ʍʜ сʍο ωдɑвɴɑ οпοвʜѣєɴʜοпοвʜѣєɴʜ ʏєстʜтοʍƔ цɑρƔ Ɣ ɴєгοвƔ ʒдρɑвѣƔ Valt.37] Dvar 1632,

škodškod-en-en [ʜ ɴєгово тρɑдƂɑ ɴɑ ʌʜκɑρє ʜ дɑɴгоƂɑ шκоћєɴɑшκоћєɴɑ ѣє од κρʜвɑʏɑ κɴʜɴɑ HAZUćir.VI-18] Skradin 1639.

Za razliku od navedenih primjera, refl eks j očuvan u gramatičkoj ka-tegoriji komparativa mogao bi svjedočiti o kontinuitetu starijeg j (<d’) na područjima gdje ga pisari bilježe, jer se on javlja u različitim padežima, u primjerima koji nisu sastavni dio formule:mlaji [тɑκо сƔ пʌєʍєɴнтон господн ʍʌɑѣн ʍʌɑѣн вɑʒдɑ κρн(вн) Valt.5]

Imotski 1574,tuji [ɑ то ɴє ƂƔдƔћн пρɑво дɑ сє тɑκо ʏнɴн н Ƃρєʒ ʌнцєɴцнѣє тƔѣɑтƔѣɑ

ʍƔκɑ κρцɑ н Ɣ вɑшє ʍнсто водн Valt:59] Dvar 1635, [то ɴɑпʌɑтʜтє тоʍƔ сʜρоʍɑχƔ ʒɑщо ɴʜѣє пρɑво дɑ сє тƔѣєтƔѣє посʜʌʜцє дρжʜ Valt.114] Dvar 1641.

Ovakvi primjeri sačuvani su čak i u savremenim govorima u dubini teritorije naše države, u dolini Vrbasa, Lašve i Fojnice, u Sutjesci, Visokom, derventskom kraju, a i južniji šćakavski govori znaju za j<*d’ (Halilović 2005:20,24,29). Sve to svjedoči o nekadašnjem velikom opsegu ove izoglose.

U oblastima koje su u predturskom razdoblju predstavljale granično područje čakavskog i zapadnoštokavskog narječja može se pretpostaviti da ova stara zajednička izoglosa vremenom sve više uzmiče pod utjecajem dijalekatskih ukrštanja izazvanih migracijama. U kostajničkoj i dubičkoj kancelariji nema traga zapadnom refl eksu starog jotovanja, osim u spo-menutom primjeru rojenomu, koji u Dubici supostoji s likom rođenomu. U kancelarijama Bihaćkog sandžaka, izvan tog istog primjera, također izostaje zapadni refl eks, iako je u dokumentima predturskog razdoblja bio dominantan (usp. Peco 2007:III:50,52): tuđi [ʜєдɑ Ƃʜстє гɑ ɴɑ вρʜʍє Ɣсʌɑʌʜ с тƔћʜʍтƔћʜʍ Ƃʌɑгοʍ ACA39 9 78]

Dubica 1679.; [пƔшɑʌʜ ʍʜ тρʜстƔ вʜдɑρ ʍєдɑ щƔ ʏє ʍєɴ пʜɴєʒє Ɣ ʏʜɴʜтʜ щƔ сɑʍ ʒɑ твƔʜƔ жєɴƔ дɑʌ ʜ дʜтє тƔʏєтƔʏє Ƃʌɑго Ɣʜшє пєдєсєт тɑʌʜρɑ ACA39 9 20], [ɴєгο Ɣ свƔʍƔ ƂρɑшɴƔ тƔʏƔтƔʏƔ ʍɑρχƔ ʏƔвɑʍ ACA39 9 20], [ʜ Ɣφɑʍ сє дɑ ɴєʏєтє ʍєɴє пƔд тƔʏʜʍтƔʏʜʍ пєɴєʒʜ Ɣстɑвʜтʜ ACA39 9 20] Kostajnica 1655.; [ɴєго ʍоʌʜʍ в:п:ʍ: дɑ ɴɑʍ то ʏʜɴʜтє пɑʌɑтʜтʜ ѣєρє ѣє вєћє вɑρʜʍє ʒɑшто ѣє

215 U ovoj osnovi kod ikavaca je preslikan model glagola viděti na glagol věděti.

222 Lejla Nakaš

тƔћєтƔћє Ƃʌɑго Valt.182] Dvar 1644, [ɴʜѣє пρɑво ɴɑ доƂρоѣ попɑст тоћєтоћє Ƃʌɑго пɑκɑ гɑ ɴє дɑт Valt.78] Poljica 1636.

Lekseme meja, mejaši i gospoja, te ustaljeni izrazi sa prijedlogom meju i zamjenicom u instrumentalu, dio su leksičkog inventara i onih kancelarija u kojima prevladava đ < *d’. meja [ɑκо ʜʍɑ κогɑ дɑ гɑ тƔжʜχ ɴєκ ʜʒʜүє ɴɑ ʍєѣƔʍєѣƔ ƂƔдєʍ ѣɑ ʒɑ

ɴєгɑ пʌɑтʜѣо HAZUćir.X-139] Vakuf 1738,međa [ɴɑ ʍєћʜ ʍєћʜ тƔρсκоѣ ʜ κɑƔρсκоѣ HAZUćir.X-137] Bihać 1727,mejaši [ʒɑ дɑтʜ свɑκƔ поʍоћ ʜ пρʜɑтєʌство ɴɑ овє ʏєстʜтогɑ цɑρɑ

ʍєѣɑшєʍєѣɑшє Ljubić:18] Klis 1582, [ʜ тожє ʍʜ сє сєʌɑѣɴʜ доћɑɴʜ дɑ ѣʜʍ пρʜко ʍєѣɑшɑʍєѣɑшɑ Ɣтʜʍʌоѣ оʍʜшɑɴʜ ʏодо ʒєʍɑѣʌ Valt.178] Poljica 1643, [ʜ ɑко ɴє потєгɴо ρокоχ Ƃʜћє потρʜƂɴо Ɣповʜдʜт ʏєстʜтоʍ Ƃосɑɴскоʍ пɑшʜ ʜ ʜʒɑƂρɑɴоʍ вɑшєʍ ʒєɴєρɑʌо коѣʜ ɴєћє допостʜтʜ дɑ сє ʍєѣɑшʜʍєѣɑшʜ пρʜстопɑѣо Valt.174] Po-ljica 1643, [ɑʌʜ господɑ χоћє дɑ сє по ʍєѣɑшʜχʍєѣɑшʜχ ɴɑ ʍʜρƔ жʜвє Valt.116] Dvar 1641, [тɑκо ћє сє вɑʒдɑ ʌʜпо жʜвʜтʜ ɴɑ ʍєѣɑшʜχʍєѣɑшʜχ Valt.79] Poljica 1636, [ʍʜ сʍо вɑʒдɑ одʌоʏʜʌʜ дɑ сє ʌʜпо жʜвє ɴɑ Ɣвʜχ ʍєѣɑшʜχʍєѣɑшʜχ κɑκо вɑʍ ћє вɑс тɑ гρɑд поштовɑɴʜ посвʜдоʏʜт Valt.90] Kamen 1636,

međaši [κɑκо Ɣсκоцʜ сєɴсκʜ ƂʜχƔ дошʌʜ ɴɑпɑстовɑтʜ овє ʍєћɑшє ʍєћɑшє ʏєстʜтогɑ цɑρɑ Ljubić:18], [Ɣ овʜʒʜχ ʍєћɑшєχʍєћɑшєχ Ljubić:18] Klis 1582,

razmejašiti [ɴɑ сє ко ɴѣʜχ поʌʜѣʏкʜ ʜ Ɣʍʜшкʜ дɑвɴо ѣє ρɑʒʍєѣɑшєɴоρɑʒʍєѣɑшєɴо Valt.174] Poljica 1643,

meju [ʜ ʍʜ ʒɴɑʍο κοѣє сє ƂєспƔтѣє ʏʜɴʜ ɑ ʍєƔ ʍєƔ ʏєстʜтʌοʍ гοспοдοʍ Valt.4] Imotski 1574, [ρɑдʜ доƂρогɑ ʍʜρɑ κʜ ѣє ʍєѣƔʍєѣƔ ʏєстʜтʜʍ цɑρєʍ ʜ ρєʏєɴоʍ господоʍ Ƃɴєтɑʏκоʍ Ljubić:18] Klis 1582, [ʒɑщο κɑдɑ є ʍʜρь ʍєƔʍєƔ ʏєстʜтʜʍь цɑροʍь ʜ дƔжєʍь ɴʜє пρɑвο дɑ вʜ тɑκοвє ʌƔдʜ пρʜʍɑтє Valt.2] Makarska 1583, [дɑ ɴʜстє ρɑʒƔʍʜʌʜ ɴɑшƔ κɴʜгƔ ʒɑ дєφєρєɴцʜє κє сƔ ʍєƔ ʍєƔ ɴɑʍʜ Valt.14] Klis 1602, [ɴєκɑ ѣє ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ ʍʜρ ʜ ʌƔƂɑв κɑκο ѣє ʜ пρʜ Ƃʜʌο Valt.16] Klis 1602, [ɴєгο ɴєκɑ сє ʌƔƂʜʍο ʍєƔʍєƔ сοƂοʍ ʌʜпο κɑκοɴο сʍο ʜ дοсʌɑ Valt.36] Dvar 1632, [допρо Ƃʜ дɑ є ʍʜρ ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ κɑκо є Ƃʜʌо ʜ досʌє Valt.115] Dvar 1641, [ɴє Ƃʜ пρɑвο дɑ ѣє ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ ʒʌο Valt.28] Dvar 1617, [ɴє Ƃʜ дοƂρο дɑ ʍʜ ρɑʒʍʜρѣє ʏʜɴʜʍο ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ Valt.36], [ɴєκɑ ɴє ρєстє ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ κοє ʒʌο Valt.36] Dvar 1632, [дɑ ɴє ʒɑʍєћƔ ɴєпρʜѣɑтєʌствɑ ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ Valt.68] Dvar 1635, [κɑдɑ є досʌє ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ Ƃʜʌɑ ʌоƂɑв Valt.69] Dvar 1635, [є ʌʜ пρɑво дɑ ʍєƔʍєƔ ɴɑʍʜ ρɑʒʍʜρє Valt.191] Imotski 1635, [дɑ сє потρƔдʜтє ɴɑ ʜсто вєсєʌѣє ɴɑшє ʜ ɴɑѣєтє ʍєѣƔʍєѣƔ остɑʌʜʍ пʜρʜѣɑтєʌʜ ɴɑшʜʍ HAZUćir.VI-20] Vrana 1681,

223Fonetika

među [κʜ сƔ ɑшɑшʜɴɑɴʜ Ɣ дƔждєвƔ гρɑдƔ пρʜκο ʍʜρɑ κʜ ѣєст ʍєћƔʍєћƔ Ɣʒʍɴοжɴʜʍ цɑροʍ ʜ дοждοʍ Valt.3] Duvno 1574, [с κοѣʜχ сє ʍοжє вєʌʜκ сκɑɴдɑο ʒɑʍєтɴƔтʜ ʍєћƔʍєћƔ гοспοдοʍ ɴɑшοʍ ʜ вɑшοʍ Valt.43] Imotski 1634, [ʒɑто дɑ пʜшєʍ од ѣɴєговє стρɑɴє в.г.с. ʍоʌєћʜ ʜ твɑρдо пρосєћʜ Ɣ пρʜѣɑтєѣʌство ʜ сƔсʜдство κоє (є) ʍєћƔʍєћƔ ɴɑʍʜ Valt.89] Makarska 1636, [ʒɑшто сє ɴє пρʜстоʜ дɑ ʍʜ ʍєћƔʍєћƔ соƂоʍ гρƔƂо жʜвєʍо ʒɑρɑдʜ оɴɑκʜχ ѣʌƔдʜχ Valt.109] Poljica 1640, [ɑ є ʌʜ пρɑво дɑ ʍʜ ʍєћƔʍєћƔ соƂоʍ гρƔƂо ɴɑ сƔсʜствƔ жʜвєʍо Valt.124] Poljica 1641, [вєʌʜкє господє ɴʜѣє Ɣдʌокɑ дɑ подʌожɴʜцʜ гρоƂо жʜво ʍєћо ʍєћо соƂоʍ Valt.174] Poljica 1643, [вєћє вєʌє коѣʜ со Ɣρɑʌʜ дɑ со дɑʌʜ вɑшʜʍ ʌодʍє коѣʜ со ʒɑповʜдɴʜцʜ ʍєћƔʍєћƔ вєʌɑсʜχ Desnica:217] Vra-na 1675, [гρɑдʜшκƔʍƔ κƔʍєɴдɑтƔ ʜ ʍєʏƔʍєʏƔ дρɑвƔ ʜ ʍєʏƔʍєʏƔ сɑвƔ ɴɑѣвʜшєʍƔ сɑповʜдɴʜκƔ пƔκʌƔɴ ʜ вєʌєдρɑгƔ пƔсдρɑвʌєɴѣє HAZUćir.X-23] Bihać 1691,

gospoja [од ʍєɴє фɑтʜʍє госпоѣєгоспоѣє поκоєɴогɑ ρƔстɑɴтɑгɑ HAZUćir.X-11] Bihaćka krajina 1596, [ɑʌʜ κɑκо вєʌʜтє дɑ ʜʍɑтє ʍʜсɑо поћʜ до вɑшє госпоєгоспоє ɴє ʒɴɑʍ оћєтє ʌʜ сє Ƃʜтʜ ʍогʌʜ сɑстɑтʜ HAZUćir.X-25] Sarajevo 1694, [ʜ ʌʜпο пοʒдρɑвʌɑʍο вɑшƔ пοщєɴƔ гοспοʜƔгοспοʜƔ ʜ свƔ вɑшƔ пοщєʜƔ φɑʍʜʌʜƔ HAZUćir.X-108] Banja Luka 1719,

takojer [ɑ ʍʜ Ƃʜсʍо тɑκоєρтɑκоєρ вɑшєгɑ ɴɑпʌɑтʜʌʜ ω ɴɑшʜχ Valt.87] Poljica 1636,

također [ʜ Ƃʜт ћєтє ρɑʒƔʍʜʌʜ κɑκо сɑʍ пρʜʍʜо пєшκєш што ʍʜ стє посʌɑʌʜ ɴɑ κоʍƔ вɑʍ ʒɑфɑћʌƔєʍ тɑκоћєρтɑκоћєρ од вɑшє сƔжћɴʜцє ɑʌɑʜƂєговʜцє HAZUćir.X-25] Sarajevo 1694.

Riječ mejaši bila je administrativni termin, pa je iz oblasti pod mletač-kom upravom u čakavskom liku stigla na sva područja koja su uređivala pravne odnose s Dalmacijom.216 Riječi gospoja i meju karakteristične su i za dubrovački govor, unatoč tome što za njega vrijedi refl eks đ<*d’. Prva je kao jedan od izraza uglađenosti u ophođenju sačuvana u vrlo starom zapadno-štokavskom liku i na bosanskom području.217

Događalo se, također, da zvučni afrikat u posuđenicma prođe fono-lošku adaptaciju u pravcu u kom je i praslavensko *d’ > j. Talijanska leksi-ka ušla je u krajišnička pisma u fonološki već adaptiranom dijalekatskom 216 Primjer mejaši Peco je našao u i savremenom govoru zap. Hercegovine (2007:II:201).217 U srednjovjekovnim poveljama poznata je samo u takvom liku [пoʏтєɴє гoспoє єʌѣɴє, ʜ гoспoєгoспoє єʌѣɴє ωстoʜɴʜцє] Tvrtko 1357, [ʜ гoспoıєгoспoıє ρɑдoсɑвє] Sanković 1391, [ʜ гoспoѣгoспoѣ κρɑʌьʜцɑ κyρь єʌєɴɑ] Dabiša 1392, [гoспoʜгoспoʜ стɑɴѣ] Dabiša 1395, [с пρѣвʜсoκoʍь гoспoʜoʍьгoспoʜoʍь Ƃoгoʍь дɑρoвɑɴoʍь ʍʜ κρɑʌʜцoʍь] Ostoja 1399, [пρʜсвʜтьʌɑ гoспoѣгoспoѣ κρɑʌʜцɑ] Ostoja 1409, [ʜ гoспoєгoспoє єʌєɴє] Kosača 1443.

224 Lejla Nakaš

liku poznatom govornicima s područja gdje su pisma napisana ili kamo su upućivana. To je razlog zašto u pismima nalazimo talijansko /đ/ transfor-mirano u /j/, iako su pojedini pisari imali i primjere tipa među [χотʜѣо сɑʍ ѣє Ɣ доƂρƔ оƂρɑтʜтʜ ʜ Ƃʜʌо сє ɑѣƔштɑтʜɑѣƔштɑтʜ Valt.131] Makarska,218 [нʒєρɑдн оɴє нѣюпκєнѣюпκє Valt.33] Dvar,219 [ʏɑ є нѣƔнѣƔ(п)κɑκɑ ɴоснʌɑ оɴо ѣє вєћє сρɑʍотɑ вʌɑднκɑʍє ɴоснтн Valt.33] Dvar.

Refl eks praslavenskih skupina st’, sk’ na većem dijelu nekadašnjeg za-padnoštokavskoga područja i danas je šć, te je stoga razumljivo što u pi-smima nastalim prije više stoljeća nalazimo upravo takav refl eks prasla-venskog jotovanja. Ali već je tada bilo primjetno da ova jezička crta gubi sistemski status i sve više postaje leksička pojava.220 U kancelarijama su naporedo prisutni refl eksi št i šć, osim u onima iz istočnog dijela Hercego-vačkog sandžaka, gdje se bilježi samo št. Primjeri: iskati [ɑ тρтʜɑκɑ вʍ од поρƔκоƔ ʜшʏʜʜшʏʜ ACA39 9 52] Kostajnica, [ɴєго ʍʜ

шɑʌʜ стɑρʏɑ дɑ поρƔκє ɴє ρƔшʜʍо ɑ Ɣʜ Ɣʌɑχ од поρƔκɑ ʜшʏʜтєʜшʏʜтє ACA39 9 29] Kostajnica, [ɴєκɑ сє осʍɑɴ од поρƔκɑ ʜшʏєʜшʏє ACA39 9 41] Kostajnica, [що ʜє ƔƔκ одɴєсɑʌ ʜɑ то ɴє ʜшʏєʍоʜшʏєʍо ACA39 9 42] Kostajnica, [тєρ гɑ ʜшʏєшʜшʏєш ACA39 9 42] Kostajnica, [тɑко сɑдɑ од ɑʌɑгʜчɑ ʜшчєʜшчє пɑт(ɑчʜ)ч χɑρɑпскє коɴʜє Th all.II:12] Kostaj-nica, [досɑдʜшє ʍʜ ʜшчƔчʜʜшчƔчʜ ʍʜ коɴɑ Th all.II:10] Kostajnica, [ɑ тο сє κρʜвο ʜшʏєʜшʏє ʜ тʜρɑ HAZUćir.X-60] Bužim, [ʜшћƔћʜʜшћƔћʜ ʒɑ своѣє пʜɴєʒє κρƔχɑ вʜɴɑ ʜʒ вɑшєгɑ п: ʍʜстɑ Valt.92] Poljica, [ʜстʜ ɴɑʍʜсɴʜк ʏєстʜтогɑ г:п:χ: ʜшћєʜшћє ρєʏєɴє ʌƔдє ʜʌʜ сƔ жʜвʜ ʜʌʜ ʍɑρтвʜ Valt.151] Dvar,

[χоћƔ пʜсɑтʜ ʜєдɴƔ ɑρʒƔ ɴɑ поρтƔ ʜ вɑшєʍƔ ƂɑʜʌƔ дɑ вɑʍ ƂƔдє што ʜштєтєʜштєтє Ljubić:16], [што κодʜρ ʜштєтєʜштєтє ɑʌʜ κоʜє госпоство ɑʌʜ ʍʜсто ɴɑ κоʜоʜ годʜρ κρɑʜɴʜ ʜʌʜ гρɑдƔ ʍожєтє ɴɑ Ɣφɑɴо ʍоʍƔ ћєχɑʜ κɑʒɑтʜ вɑшʜʍ ʜєʒʜκоʍ Lju-bić:16] Livno; [ʜ чƔʌʜ сʍо кρчкʜ Ƃєг доρɑкƂєговʜћє ʜштєʜштє од вɑшʜє подʌожɴʜкɑχ коʜ сƔ цɑρєвƔ ʒєʍʌƔ тєжʜʌʜ Desnica:214] Knin, [ɴєкɑ сєвɑк сє пєρɑвдоʍ сєвогɑ ʜштєʜштє Desnica:213] Vrana, [дɑ од ɴɑс ʜштє ʜштє вєρɴє κɴʜгє HAZUćir.X-32] Virovitica,

bašćina [пοсʜʌѣєʍ цɑρєвʜʍ ʌƔдєʍ χοћє Ƃɑшћʜɴє ɑшћʜɴє Ɣʒʜʍɑтʜ Valt.60] Dvar [οвʜ ʒɴɑ Ƃɑшћʜɴєɑшћʜɴє κοє дρьжє вɑшʜ ʌƔдʜ Valt.12] Poljica,

218 Kada se takva leksika prima preko Dubrovnika, onda na mjestu talijanskog đ stoji afrikata [ɴєго сє с ɴʜʍɑ ɴɑшʜ ʌƔдʜ ʌʜєпо ɑʏƔстɑʜƔɑʏƔстɑʜƔ Truhelka:20] Trebinje.

219 Prema tal. Egitto (Skok I:487).220 Već od kraja 16. stoljeća št je u Krajini bilo prisutno pored starijeg šć u primjerima tipa dopu-

štaš, oprošteno (Peco 2007:III:335).

225Fonetika

[ɑко дɑɴɑс ɴє Ƃʜ свʜχ χɑρɑʏʜχ ʜʒ оʍʜшɑ дɑ ћє ρɑспʜсɑт ɴɑ кʌʜшɑɴє ʜ ɴɑ соʌʜɴɑɴє свє Ƃɑшћʜɴєɑшћʜɴє оʍʜшкє Valt.166] Poljica,

baština [ʒɑтʜʍ дɑєʍ ʒɴɑтʜ в:ʍ κɑκо κɴєʒ доρʜћ Ɣ ʍєɴє ʒɑʜсκɑ ʍоƔ ƂɑштʜɴƔɑштʜɴƔ Ɣ ʒɑκƔшцƔ дɑ ʍƔ поκʌоɴʜʍ Valt.88] Imotski; [ω(-) тοʌʜκο вρєʍє οɴє Ƃɑштʜɴєɑштʜɴє Ɣʒдρжє ɑ дƔκɑтɑ ɴє пʌɑћɑѣƔ Valt.17] Klis, [дɑ со ѣʜχ пошкоʍ Ɣтʜρɑʌʜ ш ɴʜѣχовє Ƃɑштʜɴєɑштʜɴє Valt.174] Poljica, [вɑʌɑѣ дɑ пοтєгɴο ροκє Ɣд Ƃɑштʜɴєɑштʜɴє κοѣο дʜρжє Ɣ ʒɑκοʏцο Valt. 50] Poljica, [ʜ по ʒɑкоɴо пρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ пɑдє ʍо Ƃɑштʜɴɑɑштʜɴɑ по|д| тɑпʜѣо коѣо дʜρжɑшє Ɣ жопʜ ɴɑшоѣ Valt.184] Poljica, [ʒɑповʜѣтє вɑшʜʍ подʌожɴʜκоʍ κоʜ дρжє Ƃɑштʜɴєɑштʜɴє под ɴɑшоʍ ʒɑповʜдѣƔ дɑ пρʜдɑдƔ χɑρɑʏє κɴєʒовоʍ Valt.129] Poljica, [ʒɑρɑд Ƃɑштʜɴєɑштʜɴє ɑгостʜɴовє κоѣɑ ѣє Ɣ ɴєѣговє вʌɑдʜκє Valt.127] Poljica, [коʜ овɑко ʏʜɴє од Ƃɑштʜɴɑɑштʜɴɑ Ƃʜтʜ ћє Ɣʒρок дɑ сє свʜʍ ρƔкє Ɣскρɑтє коʜ дρжє овɑʍо Valt.183] Poljica, [ʜʍɑѣоћʜ Ƃɑштʜɴоɑштʜɴо Ɣ жопʜ Valt.95] Kamen, [ɑ дʜѣɑɴɑ ћє посɑ ʜʍɑт ʒɑ Ƃɑштʜɴоɑштʜɴо сɑ ʍɴоʍ Valt.135] Kamen,

godišće [κοʜ ѣοш ɴʜʍɑ ѣοш тρʜдєсєт гοгοдʜшћʜшћ Valt.60] Dvar, [κʜ сƔ Ƃʜʌʜ ɴɑ сʌƔжƂʜ вɑшє господє ѣƔρ ѣє ɴʜκоʌʜκо гогодʜшћʜшћ Valt.85], [пʜшєʍо овогɑ ʍʜсєцɑ свʜƂɴɑ дɑɴ двɑдєсєт ʜ осɑʍ гогодʜшћɑʜшћɑ χʜʌɑдƔ ʜ дєвєдєсєт ʜ ѣєдɴо гогодʜшћєʜшћє Desnica:268] Krka, [ѣєдɑɴ ɴɑ ʍɑρʜ кρстʜћєвоѣ по гρошɑ ɑ ɴʜко гогодʜшћєʜшћє по ʏɑ ѣє остɑʌɑ дƔжɴɑ кɴєʒƔ ʜвɑɴʜшƔ Valt.166] Poljica,

godište [ʜ Ƃог вɑс вєсєʌʜ ʜ Ɣ ʒдρɑвʜƔ подρжʜ ʍɴого гогодʜштʜшт Lju-bić:16] Livno, [дɑ є Ɣ ʒɑκƔћцƔ ɴʜκοʌʜκο вʜɴοгρɑдɑ ʜ сʍοκɑв ο(-) двɑдєсєт гοгοдʜштʜшт Ɣʒдρжɑ Valt.11] Poljica, [ɑ потоʍ ѣош ɴʜко гогодʜштєʜштє ʒɑ ɴоχɑгє Ɣʍρʜ ʌокɑ сʜɴ ʍɑρкɑ дєсковʜћɑ подʌожɴʜк в:ʍ: Valt.184] Poljica, [ʜ Ɣɴʜ сʜρоʍɑсʜ свɑко гогодʜштєʜштє пʌɑћɑѣо ʒɑ Ɣɴо Ƃɑштʜɴо χɑρɑʏє Valt.174] Poljica, [Ɣɴοʍο ѣє шκρʜтο двɑдєст ʜ двɑ гοгοдʜштɑʜштɑ Valt.50] Poljica, [кɑвɑʌєρ Ƃɑρʜшɑ пρʜ ʜʍɑ ɴʜкоʌʜко гогодʜштɑχʜштɑχ сɑстɑ сє сɑ ʍɴоʍ Ɣ ʒɑкоʏцо Valt.178] Poljica, [Ɣ ɴɑѣƂоѣʌɑ доƂɑ ʜ вρʜʍє од гогодʜштɑʜштɑ Valt.131] Makarska,

mišćani [ʜ κοɴє ɴʜχοвє пοвєдοшє κοʜ сє κοɴʜ ʜ тɑκο ɴɑχοдє Ɣ вɑшʜχ ʍʜшћɑɴʜχʍʜшћɑɴʜχ Valt.10] Poljica, [ɑко тɑко поʏɴƔ вɑшʜ ʍʜшћɑɴʜʍʜшћɑɴʜ ɴєћє Ƃʜтʜ доƂρо вɑшєʍо ʍʜстƔ Valt.177] Dvar, [ʏɑρєвο Ƃʌɑгο κοѣє Ɣ вɑшʜχ ʍʜсћɑɴьʍʜсћɑɴь Valt.15] Klis,

šćeta [дɑ сƔ вɑʍ Ɣʏʜɴʜʌʜ вєʌʜκƔ шћєтƔшћєтƔ Ɣ ρʜƂʜ Valt.96] Poljica, [ʜош ɑκо Ƃʜ Ɣ шћєтʜшћєтʜ Ƃʜʌʜ Valt.107] Makarska, [ʜ Ɣʏʜɴʜстє сɑдɑ сκɑʌʜ шћєтєшћєтє вєћє ο(-) тοвɑρɑ ѣɑспρʜχ Valt.32] Makarska, [ʜ Ƃʜо Ƃʜ ρɑʒʌог жʜвʜ пρʜтєɴдʜтʜ достɑ шћєтєшћєтє Valt.131] Makarska,

šteta [пρєʍдɑ вєʌʜ дɑ ʍо ѣє Ɣ штєтʜштєтʜ Ƃʜѣо ɴєκɑ Ƃʜ штєто ɴɑпʌɑтʜѣо Valt.94] Poljica, [ɴєκɑ штєтєштєтє ɴє ʏʜɴє ɴєгο Ɣ дοƂροѣ вοʌʜѣ дɑ

226 Lejla Nakaš

ѣʜʍ дɑдο ρʜƂє κɑκο ѣє ʒɑκοɴ стɑρʜ Valt.46] Poljica, [χοћєʍο ɴɑпʌɑтʜтʜ ʜ штєтοштєтο Valt.48] Poljica, [ʜ ɑκο Ƃʜ ѣʜʍ пοсʌʜ ɴɑшє пєɴє κοѣʜ штєтοштєтο Ɣʏʜɴʜʌʜ ɴєκɑ гɑ ʜʍєɴοʍ ʜ сєʌοʍ ɴɑʍʜ Ɣпοвʜдє Valt.46] Poljica, [ʒɑштƔ ѣє сκɑʌɑ вєʌʜκɑ ствɑρ ʜ штєтɑштєтɑ цɑρєвɑ ʜ дοждєвɑ Valt.27] Dvar.

Čakavski oblici jošće i nišće (Ivšić 1970:230) zabilježeni su u pismima iz Dalmacije i u jednom pismu Ljubuškog: jošće [ɴɑοдʜ сє ɑʍο κɑκο ѣє тɑсοвɑү ʜοшћєʜοшћє вєћє ʜ вєʌє пƔтɑ ɴɑ

гɑƂєʌƔ Truhelka:19] Ljubuški, [ɴнсʍо сє ѣощћєѣощћє вндн Valt.5] Imotski, [ʜ тοʌʜκο ѣєρє ʜ ѣοшћєѣοшћє ʏʜɴʜтє ʏɑ сє Ƃοʌє ʍοжєтє вʌɑдɑтʜ ʜ ʏƔвɑтʜ тє κρɑʜɴє κοѣє вɑʍ сƔ ɴɑρƔʏєɴє Ljubić:7] Klis, [ʜ ѣошћєѣошћє вєћє воʌовɑ κоѣʜ сƔ тотє догɴɑɴʜ Valt.98] Makarska, [ʜскɑћєʍо сƔдɑ ко ћє ɴɑ ѣошћєѣошћє ʍƔћʜ сƔдʜтʜ Valt.190] Dvar,

jošte [ʜ ʜɑɴдρο οд ɴʜχ ɴʜʜє Ƃοʌʜ ʜ вɑшʜ свшɴʜ ʜ ɴɑшʜ сɴɑдв вєʏє ʜοштєʜοштє гορʜ ACA39 9 85] Dubica, [ɴє ƂƔдƔћʜ ѣоштєѣоштє опρɑɴо ʏɑ ʍʜχɑт Ɣʏʜɴʜ шɑшʜɴɑ ʜ одɴʜ шєст товɑρ Ƃʌɑгɑ госпоцκогɑ Valt.86] Dvar,

nišće [то є пρво ѣєρоʌʜʍ ʍɑρχʜѣєʌовʜћ κоѣє ѣє Ƃʜѣɑ ʍʜκƔʌƔ гρгƔρʜʏʜɴƔ ɴʜшћєɴʜшћє ʍƔ ƂƔдƔћʜ κρʜв Valt.96] Poljica, [ʜ ɴєʍоѣтє ѣʜʍ вʜρовɑт ɴʜшћєɴʜшћє дɑ ѣʜχ ћє посʌɑт Valt.166] Poljica, [κоѣє ѣє Ƃнѣɑ ʍнκƔʌƔ гρгƔρнʏнɴƔ ɴншћєɴншћє ʍƔ ƂƔдƔћн κρнв Valt.69] Poljica, [ʜ пʌɑтʜо є пєρʜ κɑтʜɴƔ дʜвєρƔ ɑ κɑтʜɴƔ господɑρƔ ʍɑρɑсƔ ɴʜє ɴʜщєɴʜщє Valt.74] Poljica, [ѣɑ сє ɴє ɴɑχодʜʍ тʜʍ ѣʌƔдєʍ ɴʜщєɴʜщє дƔжɑɴ ɴʜтʜ ћƔ пʌɑтʜт Valt.166] Poljica,

ništa [ɴє ƂƔдƔћ ɴʜштɑɴʜштɑ κρʜвʜ Valt.124] Poljica, [ɴє ƂƔдƔћʜ вɑʍ ɴʜштɑ дƔжɑɴ Valt.126] Poljica, [ɑ Ɣɴʜ сє пρʜсєгοшє дɑ ɴʜсο κρʜвʜ ɴʜштɑɴʜштɑ Valt.56] Poljica.

U tvorbenoj kategoriji imperfektivnog vida glagola šć je frekventnije od št, a upravo u toj skupini primjera našao se i jedan refl eks šć u pismu iz istočne Hercegovine, koji bi, ustvari, trebalo povezati sa fenomenom pod-novljenog jotovanja: [ɴє ʍоρє ʍʜ подɴʜєтʜ ρɑспƔшћɑтʜρɑспƔшћɑтʜ воʜсκƔ дɑ ɴє ƂƔдє ʒɑповʜєдʜ од господɑρɑ вєʒʜρɑ Truhelka:29] Cernica.221 Primjeri:-st-a-ti-st-a-ti

šć [ɴʜѣє ʜʍ тρʜƂє κρʜвʜʏ|є| пρɑшћɑтʜпρɑшћɑтʜ HAZUćir.X-137] Bihać, [то свє ѣєсʍо ɴɑ вʍ поштовɑɴƔ вʜρƔ пƔшћɑʌʜпƔшћɑʌʜ HAZUćir.X-11] Bihaćka krajina, [потоʍ вʍ ʌʜпо χвɑʌʜʍ κɑκо ƂρɑтƔ ɴɑшєʍƔ ʏɑ ѣєстє

221 Kako je već rečeno, inače je u pismima iz istočne oblasti Hercegovačkog sandžaka potvrđeno samo št [дɑ сє ɴє Ƃʜ пρопƔштɑʌопρопƔштɑʌо Truhelka:22] Trebinje, [єρ κω ƔсдʜƔ (uzdu) ɴɑ вωʌʜƔ κωɴʜƔ пƔштɑпƔштɑ ʜʌʜ сʜє κωɴ тʜρʏʜƔћʜ Ɣκʜɴє ʜʌʜ κω ʜє ɴɑ κωɴʜƔ Truhelka:5] Novi.

227Fonetika

вʍ пƔшћɑʌʜпƔшћɑʌʜ ɑʌʜѣƔ сƔжɴɑ вʍ ɴɑ ʍоѣƔ вʜρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ HAZUćir.X-13] Kostajnica, [дɑ ɴє пƔшћɑпƔшћɑ ɴʜκɑκовɑ сƔжɴɑ Ɣ вɑшƔ ʒєʍʌƔ доκʌє κоʌʜ ɴє доћє ʜвɑɴ ʌƔцʜћ ʜʌʜ ɴєговɑ цʜєɴɑ ACA39 9 32] Kostajnica, [χƔʏєтє сƔʌєʜʍɑɴɑ сɑпоρƔʏʜƔшʜ пошʏɑтɑ пошʏɑтɑ о ʍʌɑдƔгɑ гос ACA39 9 63] Kostajnica, [поρоκовʜχ ɴє пƔсћɑтєпƔсћɑтє ѣєρ ѣє ƂƔʌог ʜ о(д) тє сɑтρɑɴє ʜ од (о)вє ʒɑ сɑдɑ HAZUćir.Šib-7] Skradin, [дɑ гɑ ɴє ƂƔдє поʒвɑ пρʜдɑ ʍє ѣɑ Ƃʜχ гɑ пƔшћɑпƔшћɑ дɑ доћє пρʜд вɑшƔ ʍʜʌость Valt.99] Makarska, [ѣɑ Ƃʜχ гɑ пƔшћɑпƔшћɑ дɑ доћє пρʜд вɑшƔ ʍʜʌость Valt.99] Makarska, [ʒɑʏ ѣɑ тο пοшћɑʍпοшћɑʍ ɴɑ вʜρʜ в:ʍ: ʜ ɴɑ ρʜʏʜ вοѣвοдє ѣɑκοвɑ Valt.31] Poljica, [ɴєћƔ ɴʜѣєдɴοгɑ жʜвɑ пƔшћɑтʜпƔшћɑтʜ Valt.26] Dvar, [ʜ ʍƔʌʜʍƔ в:ʍ: ʜстє ʌοдє пοшћɑѣтєпοшћɑѣтє κʜ ɴʜсƔ κρʜвʜ ɴʜ дοжɴʜ Valt.27] Dvar, [ɴʜтʜ гɑ ʜɑ дɑʜєʍ: ɴʜпошто: одовʌє: пƔшћɑтʜпƔшћɑтʜ: Ćorović:6] Livno, [ʜ досʌє сє тɑκо ɴɑχодʜʌо ʜ пρɑшћɑʌопρɑшћɑʌо (сɑ) стρɑɴє ʏєстʜтогɑ цɑρɑ Ljubić:28] u Kučiće,

št [ʍоʌʜʍо вɑшє господство ʒɑповʜдʜтє оɴʜʍ ʒʌочʜɴцєʍ дɑ тогɑ ʜстогɑ ɴɑшєгɑ χɑɴдɑɴɑ пƔштɑѣƔпƔштɑѣƔ Desnica:281] Glamoč, [ʜ οʏʜтο Ɣʒɴɑχ дɑ пƔштɑтєпƔштɑтє Ɣсκοκє пρʜκο сєƂє Valt.6] zap.Hercego-vina, [ʜ тɑκο χοћƔ дɑ ʍʜ дɑш ʒɴɑтʜ щο ʍοжє Ƃʜтʜ Ɣʒροκ тєρ пƔштɑтєпƔштɑтє тєѣ ρєʏєɴє Ɣсκοκє ʜ ƂρɑшɴƔѣєтє Valt.6] zap. Hercegovina, [ʍоʌо тє κɑκо господʜɴɑ ʜ сосʜдɑ поштɑѣпоштɑѣ то дʜтє ʍʜ ɴє пρɑɴʜ ʍƔ Valt.70] Dvar.

U drugim kategorijama izvedenih riječi samo izuzetno bilježi se refl eks šć:[ʜɑ сɑʍ сє сƔє пɑƔʜ ʍʜʌостʜƔɴо ʏʜɴʜʌ ɑʌʜ ɑκо ʍʜ сɑдɑ ʜош κоʜƔ ʏʜгɑɴʜʜƔ ʍєтɴє Ɣʜρɑ ʍоʜɑ ʍʜʌошʏɑʍʜʌошʏɑ сє ƔκʜɴƔʏ(є) ACA39 9 41] Kostajnica, [Ɣʏʜɴʜтє ʍƔ ʍʜʌοшʏƔʍʜʌοшʏƔ ɴɑ ʏєтʜρʜстο тɑʌʜρɑ сƔшɑɴсκє ʏʜɴє ACA39 9 90] Dubica, [дɑ Ƃʜстє ʍƔ сʍροʍɑχƔ ʍʜʌοшʏƔʍʜʌοшʏƔ Ɣʏʜɴʜʌʜ пєддєсєт тɑʌʜρɑ ρɑдʜ Ƃοгɑ ʜ дƔшє пροсʜʍο Ɣɑшє гοс ACA39 9 25] Jasenovac, [ɴєго ɑκо Ɣɑс ʜє Ɣоʌɑ ʜ сƔоʍƔ опρошʏєɴʜƔопρошʏєɴʜƔ оƔо χоʏєʍо дɑтʜ ʜєдɑɴ ʍɑʌʜ сɑг ɴɑ стʌ ʜ дƔоʜє ɑƂє ACA39 9 68] Kostajnica || [ʜ ʜɑ сɑʍ пρʜ пʜсо своʍє стɑρʜʜєʍ ʒɑ ово дɑ дɑдє допƔштєɴʜєопƔштєɴʜє HAZUćir.X-124] Vakuf.

Novo jotovanjeNeizvršeno novo jotovanje također predstavlja jednu od crta u kojoj se ogleda stepen očuvanja zapadnoštokavskoga pisanog manira u krajišnič-kim pismima. Primjeri bez refl eksa novog jotovanja zabilježeni su u:

– kancelarijama iz prvoga razdoblja[дɑ ʍоʌʜ Ƃогɑ ʒɑ вɑшє ʒдρɑвʜєρɑвʜє Traljić:1] Gazi Husrev-beg, [своʍƔ сʜɴƔ ʍƔстɑпʜ свє що ʜʍɑ своє ρоρоƂʜєʜє коɴє вʜɴогρɑдє кƔћє ʍʌʜɴє тоʍє

228 Lejla Nakaš

сƔ ʜ годʜщɑ ʜ ωстɑʌω що є ʜʍɑо свє своє Truhelka:II:107] Novi, [дωгє ʜ кɴʜжʜцƔ ʍʜ вɑшƔ доɴєс Ɣ коωʜ ρɑʒьƂρɑсʍо ω вɑшєʍь ʒдρɑвюρɑвю Truhelka:II:151] Sarajevo;

– u kliškoj oblasti[ɑ сɑдɑ ɴєκɑ ʒɴɑ в.ʍ. κɑκο пρʜʍʜсʍο ο(-) ɴɑшєгɑ жɑφєρɑ ɴєтѣɑκɑɴєтѣɑκɑ ʍοѣєгɑ κɴʜгƔ в.ʍ. Ljubić:7] Klis, [ʍʜ ʏɑφρ Ƃєг ɴєтєɑκɴєтєɑκ (netjak є=j) пρʜсвʜтʌοгɑ φєρχɑт Ƃєгɑ сɑɴжɑκɑ κʜʌʜшκοгɑ Ljubić:6] Klis, [ʍʜ ʏɑφρ Ƃєг г. сɑɴжɑκɑ ɴєтєɑκɴєтєɑκ пρʜєɑтєʌ в.ʍ. Ljubić:14] Klis, [ɑ вɑʒдɑ сƔ поʌнʏɑɴн ʌɑʌɑдѣєѣє дρжɑʌн под свонʍ κρɑѣєʍ Valt.14] Klis, [ɑκο Ƃοг дɑдє ʒдρɑвѣєρɑвѣє ʏєстʜтοʍƔ цɑρƔ ʜ ʍєɴʜ ʒɴɑтʜ ћєтє κɑκο ћƔ οд сє дοƂє Ƃʜтʜ пρʜѣɑтєʌ вɑш гдʜ сє ʒгοдʜ ɴɑ сƔдƔ Valt.58] Klis, [ɴɑстоʜʜтє дɑ сє сɑстɑɴєʍо ʜ ʒɑ ʌƔƂɑв κопѣɑκопѣɑ оƂʌоʍʜʍо HAZUćir.X-8a] Klis, [дɑ сє ʏєρєво ρоρоƂѣєѣє сʜʌоʍ χʜћɑ ʜ водʜ Valt.193] Klis, [под ɴɑшоʍ ʒɑповʜʒɑповʜдѣƔѣƔ Valt.129] Poljica, [ʜ Ƃοг вɑс вєсєʌʜ Ɣ дοƂρο ʒдρɑвѣορɑвѣο Ɣ вєћєʍ гοспοдствο вɑʒдɑ Valt.140] Ka-men, [ʜ Ƃог вєсєʌʜ в:ʍ: Ɣ доƂρƔ ʒдρɑвѣƔρɑвѣƔ Valt.129] Poljica, [пρнʍнχ ɴнκн дɑɴ п: ʌнст в:ʍ: Ɣ κоʍо пншєтє дɑ со ѣєсєɴнʏɑɴн вєʌнκо Ƃρєспотѣєρєспотѣє Ɣʏнɴнʌн Valt.127] Poljica;

– u Krčkom sandžaku[г Ƃог вг о ʒдρɑ(в)ѣоρɑ(в)ѣо ---- Ɣʒдоρжʜ HAZUćir.VI-18] Skradin;

– u sarajevskoj kancelariji[ʜєρ вɑшє ʒдρɑвʜєρɑвʜє ʜ ћʌƔƂɑв вɑʒдɑ жєʌʜʍо HAZUćir.X-26], [κɑκо ћƔ вɑʍ ɴɑ своʜє вρʜєʍє дɑтʜ ɴɑ ʒɴɑɴʜєʒɴɑɴʜє ʜ свє остɑʌо HAZUćir.X-25], [ʜʌʜ ɴєκɑ ɴосє дƔговɑɴʜєƔговɑɴʜє ʜʌʜ шɑћʌƔ ʜʌʜ ʜћƔ ʒ гʌɑвоʍ ɴɑ сρʜдƔ HAZUćir.X-26];

– u zapadnom dijelu Hercegovačkog sandžaka[Ƃοг Ƃοг вєсєʌʜ в:ʍ: ʜ Ɣ ʒдρɑвѣƔρɑвѣƔ Ɣсдροжʜ Valt.27] Dvar, [ɑко Ƃог дɑдє Ɣ цɑρєвƔ ʒдρɑвѣƔρɑвѣƔ тɑ ствɑ|ρ| ɴєћє тɑко пρоћʜ Valt.190] Dvar, [сʌнʍєɴɑɴоʍ ʏєстнтн цɑρ дɑдє вρƔʌƔ ɑ ɴнʍн вƔκовнћє н поподгρɑгρɑдѣєѣє Valt.60] Dvar, [ωд ɴɑс oсʍɑɴɑгє н сƔʌєѣʍɑɴ спɑχнѣє н свє Ƃρɑтѣєρɑтѣє oχρɑповнћɑ Valt.34] Slime, [ʜ ʍʜ ʒɴɑʍο κοѣє сє ƂєспƔтѣєєспƔтѣє ʏʜɴʜ ɑ ʍєƔ ʏєстʜтʌοʍ гοспοдοʍ Valt.4] Imotski, [ʜ ʒɑтο сє Ɣʒдɑʍο гɴ Ɣ Ɣ в:ʍ: дɑ ʍƔ ћєтє в:ʍ: Ɣʏʜɴʜтʜ ʍʜʌοсρʜʍʜʌοсρʜдѣєѣє Valt.5] Imotski, [ɑ ɴƔ вɑшє гοспοствο ρɑʒƂєρʜ свοѣοʍ дοƂροʍ пɑʍєтʜѣƔпɑʍєтʜѣƔ Valt.40] Slime, [тƔѣ Ɣ то вɑшє ʍʜсто ρєʏєɴо ρоρоƂѣєѣє сƔ довєʌʜ ʜ ρоƂʜʌʜ ʜ ρоƂє цɑρєвє подʌожɴʜκє Valt.6] zap. Hercegovina;

– u istočnom dijelu Hercegovačkog sandžaka, samo u Novom222

222 Kancelarije u istočnoj Hercegovini imaju taj refl eks [ʜ Ƃοгь вɑс пοдρʜжɑο Ɣ ʒдρɑвʌƔ ρɑвʌƔ ʜ гοспοствƔ Truhelka:21,22,24,25] Trebinje, [ʜ Ƃог вɑс Ɣ ʒдρɑвʌʜƔρɑвʌʜƔ ʜ вєсєʌʜƔ подρжɑо Tru-helka:31] Trebinje, [дɑ вɑс Ƃог подρжʜ Ɣ ʒдρɑвʌƔρɑвʌƔ ʜ пρʜєɑтєствƔ Truhelka:32] Trebinje.

229Fonetika

[дɑ вɑсь гдɴь Ƃогь Ɣʍɴожʜ Ɣ доƂρƔ ʒдρɑвʜƔρɑвʜƔ ʜ вєсєʌƔ жʜвотƔ Tru-helka:1], [ɑ тɑκо ʜ ʜдєʍо Ɣпρɑвь ɴɑ поρтƔ ɑκо ɴɑʍь дɑ Ƃогь ʒдρɑвʜєρɑвʜє HAZUćir.VII-3], [κɑκо ʒ Ƃρєʍєɴоʍь χоћє поʒɴɑтʜ ɑκо дɑ господʜɴ Ƃог доƂρо ʒдρɑвʜєρɑвʜє Kovačić:1], [ɑ ʍн нʍ Ƃнєχоʍо Ɣʒєʌн гвоʒгвоʒднɑнɑ Kovačić:5].

Primjeri iz sarajevske kancelarije u kojima na mjestu starog nastavka -ьje stoji -ije povezani su sa srednjovjekovnom literarnom tradicijom (du-govanije, znanije). U drugim slučajevima, naročito kod pisara iz Novog, grafi ja ʜє kod izvedenica predstavlja /je/ zbog toga što pisari ne raspolažu grafemom za /j/.

U kliškoj i krčkoj kancelariji našli su se i primjeri sa refl eksima novog jotovanja:

[ʜ Ƃогь тє Ɣʍɴожʜ ʜ вєсєʌʜ Ɣ ʒдρɑвʌƔρɑвʌƔ дƔго ʌʜтɑ Ljubić:15] Klis, [Ƃχєʌʜʌɑ Ɣфɑтʜшє ... ʜ дɑɴ дєɴɑшɴʜχ Ɣ гвожћʜχгвожћʜχ дєρжє Desnica:213] Vrana.

Njihova pojava je rijetka i može svjedočiti o čisto literarnoj naravi pri-mjera bez tog refl eksa. O prestižnosti likova bez novog jotovanja govori specifi čan primjer iz jedne krčke kancelarije. Naime, za riječ koja oblikom samo podsjeća na lekseme izvedene tvorbenim sufi ksom -je primijenjen je postupak kojim se sprječava jotovanje u spomenutoj kategoriji izvedenica:

[ʜ ʒɑ оɴо шо ʍʜ сƔ вʍг ʜɴƂɑшɑдƔρʜ ɴɑповʜдʜʌʜ χоћєʍо ʒɑ оɴʜʍ ɴɑстоѣɑтʜ с доƂρє воʌʜѣєвоʌʜѣє HAZUćirVI-19] 1639.

Jotovanje u složenim glagolima (-id-ti)U krajišničkim pismima glagoli složeni sa iti posvuda imaju izvršeno jo-tovanje, ali u većini kancelarija pojavljuju se i nejotovani oblici. Jedino su kancelarije u istočnoj Hercegovini bez takvih primjera.

U ranom razdoblju, kod pisara koji su bili pod utjecajem starije literar-ne tradicije, zabilježeni su i ovakvi primjeri bez jotovanja:

[χοћєʍο Ɣʏʜɴʜтʜ κɑκο вɑшє гοспοцтвο ʒɑпοвʜ κɑдɑ ɑɴтοɴь ʜʌʜ ʜвɑɴь вɑшь сʌƔгɑ οвɑʍο пρʜпρʜдє Ljubić:8] Sinan-vojvoda, bivši ‘imbašadur Mal-koč-begov’, 1558, [ɴєκɑ ʒɴɑ в.ʍ. дɑ пρнпρндє нƂρɑχнʍɑгн н чɑпρɑʒʌнћƔ ρоκ Th all.II:2] Jahja, 1557, [єρє ɴє ʒɴɑʍо што сє Ɣүɴɴʜ тєρє ɴє пρʜпρʜдошєошє ɴɑ ρоκ Th all.4] Jahja, 1557.

Primjeri bez izvršenog jotovanja nalaze se:– u najstarijim kancelarijama

230 Lejla Nakaš

[дɑ χʜ ɴɑʜɴɑʜдєтєєтє дɑ ɴʜ χʜ пωсɑʌєтє Truhelka:II:23] Mahmut-paša Abogović Hrvat 1467, [ɴɑʜɴɑʜдʜ вɑш ʍʜʌость доƂρɑ ʍɑʜстωρɑ коʜ Ƃʜ гɑ вʜдɑω Truhelka:II:26] Jahja-baša, vrhbosanski sandžak, 1491,

– u Kostajnici, sa zastupljenošću od 80% [доʜоʜдє сʜρоʍɑχ ɑχʍєт вʍ сƔшɑɴ ʜ доɴєсє ʌʜст од Ɣɑшєгɑ гос ACA39 9 30], [ʍоʜ гос доʜоʜдє сƔшɑɴ Ɣɑшєгɑ гос ɑ ɴɑш κʍєт Ƃʌɑш ACA39 9 87], [тɑκо гɑ ɑʌɑгʜʏ ʜспод сєƂє отʜρɑ тєρ под ɴɑс доʜоʜдє ACA39 9 88], [ɑʌʜ ɴʜтʜ ɴɑʍ доʜоʜдє ɴʜтʜ ɴɑʍ ʜє поκоρɑɴ ACA39 9 29], [ɑ потоʍ тогɑ ʍоʜ гос ʜєдɴƔ пρошɴʜƔ ʜʍɑʍо пρʜ вʍ ɑκо ɴɑʍ ʍоρє ρʜʏ пρоʜтʜпρоʜтʜ ACA39 9 40], [οƔо доʜоʜдє ʜпɑκ сƔшɑɴ ʜƔρʜүɑ HAZUćir.X-24], [оƔє дɴєƔє тɑʍо поʜпоʜдє HAZUćir.X-16], [Ɣφɑʍо сє тκо пєρƔо поʏєпоʏє дɑ χоʏє вʍ ɴɑ ƂєρκʜшєвʜɴƔ Ɣсʌɑтʜ ACA39 9 42],

– u Dubici , sa zastupljenošću od 45%[вɑш свжɑɴ ʜɑκοв дοʜд(є) ACA39 9 5], [ɑκο пєтɑρ сʜʍο дοʜοʜдє с гʌɑвοʍ ɴɑ сρʜдв дοʜοʜдє ACA39 9 19], [євο ɴɑʍ дοʜοʜдє є сʜвο в гс сƔжɑɴ κοʜ ɴɑʍ дοɴєсє в гс ʌʜст ACA39 9 11], [тєρ ʍƔ дοʜοʜдє шєɴɑ ʜ дʜцɑ тєρ пʌɑκɑшє ʜ Ƃρɑтʜшє дɑ Ƃʜсʍο пʜсɑʌʜ ƔɑшєʍƔ гοс сɑ ɴʜєгɑ ACA39 9 27],

– u Jasenovcu, sa zastupljenošću od 67%[κɑκο οд Ɣɑшєгɑ гοс дοʜοʜдє Ɣʜρɑ гοс ʜ κορшцɑɴсκɑ сɑρɑдʜ дƔρɑκɑ ACA39 9 83], [ʜʍɑсʍο ƔɑшєʍƔ гοс пʜсɑтʜ ʜ ɴɑ сɴɑɴʜє дɑтʜ κɑκο дοʜοʜдє сƔшɑɴ ʍɑχʍƔт ACA39 9 25],

– u Klisu, samo u starijim pismima, sa zastupljenošću od 18%[ʜ κɑдɑ гοдʜρє κοѣє κɴʜгє дοʜοʜдƔ Ɣ οд вɑшє ʍʜʌοстʜ ѣɑ ʍƔ ʜχь ʌʜпο ʜ дοƂρο пροштʜʍь Ljubić:8] 1558, [дɑ ʜстο сє ɴɑʜɴɑʜдєʍοєʍο с вɑʍʜ Ɣ ʌƔƂɑвʜ Ljubić:8], [ɑκ.... ɴɑ ɴєʍƔ ʜʒɴɑѣʜʒɴɑѣдє χοћє Ƃοг ʜ ʌƔдʜ вʜдʜтʜ κɑκο... вєρχɑ дοѣтʜ οѣтʜ Valt.9], [ɑκο ʌʜ сє ο.... ɴɑѣ ɴɑѣдƔ χοћєтє ʜ вʜ Ɣʒɴɑтʜ κɑκο ћƔ ѣʜʍ.... дοѣтʜ Valt.9], [ʜ сɑдє сє ʍƔсɑ дοʌɑ ɴє ɴɑѣɴɑѣдє ɴєгο пοшɑʌ Ɣ --- ʍƔχɑʍєд ɑгє ʒєѣɴєχɑгοвʜћɑ дɑ ʌʜ пοκʌє дοѣοѣдє Valt.9],

– u Poljicima, sa zastupljenošću od 42%[κοѣʜ сє ɴɑѣɴɑѣдƔ дƔжɴʜ ɴɑшʜʍ пοдʌοжɴʜκοʍ Valt.42], [κɑκо доѣоѣдє κɑтє жєɴɑ ʍɑρɑсɑ Valt.74], [ɴєʍоѣтє дɑ ʍʜ поѣпоѣдєʍоєʍо дρƔгоѣɑκо ɴɑпʌɑћʜвɑтʜ Valt.87], [ɴєκɑ ʒɴɑдє в: господство κɑκо доѣоѣдє пρʜд ɴɑс ʜвɑɴʜш κоρдʜћ ɴɑш подʌожɴʜκ Valt.87], [ɴɑѣпосʌʜ гʌ|ɑ|воʍ ʍоѣоʍ доѣоѣдоχоχ пρʜд вɑшє ʍʜсто ʜшћƔћʜ ʒɑ ʍоѣє пʜɴєʒє ʜ ɴє ʍогоχ ʜʍɑтʜ Valt.92], [свʜдоʏƂє ɴє ʍогɑсʍо ɴɑѣтʜɴɑѣтʜ ʒɑ оɴо што вʜ пʜшєтє Valt.96], [ɑκо гɑ κρʜвɑ ɴɑѣɴɑѣдєʍоєʍо χоћєʍо гɑ κɑρɑтʜ Valt.96], [ɑ тʜ стʜпɑɴє дɑ ɴєѣʍɑш доѣтʜоѣтʜ ɴɑ оɴƔ ʍƔκƔ Valt.102], [ɴєκɑ ʒɴɑ в:ʍ: κɑκо доѣоѣдошєошє κ ɴɑʍ ɴɑшʜ

231Fonetika

подʌожɴʜцʜ тƔжʜтʜ сє ɴɑ твоѣє подʌожɴʜκє Valt.104], [ʒɑтʜʍ доѣоѣдє κ ʍєɴʜ κɴєʒ п: ѣƔρɑ пɑвʜћ Valt.112], [ɴє доѣоѣдє є ɴɑʍ одпʜс Valt.124], [д(-) ɑκо доѣоѣдє ʌʜст с вɑшʜʍ пєʏɑтоʍ дɑ ћєтє ово ʏʜɴʜт пʌɑтʜт Valt.126], [ɑ ɴє пρʜ господʜ ʜ вɑʒдʜ вʜдʜтʜ ʜ одговоρʜтʜ ʜ κогɑ κρʜвɑ ɴɑѣɴɑѣдєʍоєʍо поκɑρɑтʜ Valt.129], [сɑд ʍʜ сє доѣоѣдошє ошє тожʜт ɴɑшʜ подʌожɴʜцʜ ʜʒ вɑшєгɑ ʍʜстɑ Valt.143], [пρʜгодʜχ сє ɴɑ сʌɑɴʜцʜ кɑд доѣоѣдє є од вɑс кɴʜгɑ господʜɴƔ ʍƔстɑфɑгʜ шʜʍƔɴовʜћƔ Valt.166], [ʏʜɴтє дɑ пʌɑтє ʏɑ сє ɴɑѣɴɑѣдє по коɴтƔ Valt.166],

– u Dvaru, sa zastupljenošću od 15%[ʜ єто доʜоʜдошєошє вɑшʜ ѣʌƔдʜ под ρогоʒɴʜцƔ Valt.179], [ʜ доѣɑоѣɑдошєошє тɑвоѣʜ ʌƔдʜ ʜ Ɣʒєшє воʌɑ сʜʌоʍ Valt.176],

– u Imotskom, sa zastupljenošću od 33%[ɑκо ʌʜ ʍʜ то ɴʜшто ɴє доѣоѣдє ѣɑ ћƔ сє ɴɑпʌɑтʜт ʜʌʜ Ɣ ρогоʒɴʜцʜ ʜʌʜ подвʜсєћ Valt.88], [ѣ Ƃʜχ ʏʜɴʜо дɑ доѣоѣдє твоʜ χɑκ Valt.88],

– u Makarskoj, sa zastupljenošću od 8%[ʒɑтʜʍ дɑ ʒɴɑ в:ʍ: κɑκо ʍʜ доѣоѣдє тƔжƂɑ од Ƃɑκћɑɴʜ Valt.98] Makarska,

– u Banjoj Luci, sa zastupljenošću od 27%[κɑκο дοʜοʜдє ʍɑтοш вοʜвοдɑ ʜ дοɴєсє ʜʒ вɑшʜ Ɣстɑ пοʒдρɑвʌєɴє HAZUćir.X-90], [ʜєρє сƔжɑɴ ɴє пρосʜ по вɑшоʜ ʒɑʍʌʜ ʜ ɴє ʏєκɑ ɴɑ ƂρʜгƔ доκ доʜоʜдƔ ʜƔɴɑʏʜ ʜʒ ʏєтє HAZUćir.X-133],

– u Bihaću, sa zastupljenošću od 3%223

[що сƔ ʒɑсʌƔжʜʌʜ χɑκɑ ѣʜʍ доʜтєоʜтє ʜ ρєүєɴƔ ρоƂƔ ʜ κоɴє ʜ воʌє ɴɑпʌɑтʜтє HAZUćir.IV-47],

– u Ostrošcu, sa zastupljenošću od 30%[ɑκο ʌʜ ѣɑ пρɑвο ɴє Ɣʏʜɴʜʍ κɑκο гορʜ ʜʒɑʜʜʒɑʜдƔ οд ɴʜχοвʜχ дƔжɴʜκοв HAZUćir.X-58], [дɑ χоћƔ Ƃєρʜсɑвɑ вєʒʍɑρɑ ʜ ʍʜʌɑдʜɴɑ шƔʍоɴʜћɑ ɴɑпʌɑтʜтʜ свє ɴʜχово дƔговɑɴє що сє пρɑвогɑ дƔгɑ ɴɑʜɴɑʜдє HAZUćir.X-58], [ʜощ сє ɴɑʜɴɑʜдє сʜρоʍɑχ ʜƔɴɑκ κоʜ χодʜ ɴɑ своʜоʜ вʜρʜ HAZUćir.X-61],

– u okolici Zadra[доѣоѣдє є господʜɴ шƔпʜɴ пρʜдɑ ʍє Desnica:268] (Krka).

Najmanje je takvih primjera u Bihaćkom i Krčkom sandžaku, a najviše na rubnom dijelu Bosanskog sandžaka i u poljičkoj oblasti. Nedosljednosti 223 Ovaj procenat pomalo iznenađuje, jer u savremenim govorima Bihaćke krajine još uvijek ima

dosta primjera sa neizvršenim ovim jotovanjem (usp. Peco 2007:III:251).

232 Lejla Nakaš

su brojne čak i u oblastima gdje su nejotovani likovi ovih glagola najfre-kventniji. Pisari ponekad u istom odlomku teksta upotrijebe i jotovane i nejotovane forme:

[ɴɑпοκοɴ κɑκο с пƔтɑ дοѣοѣдοχοχ κ ɴɑшєʍƔ гρɑдƔ ɴɑћοχɴɑћοχ ʜстƔ ѣɑκοвʜцƔ пρʜд гρɑдοʍ Valt.141] Poljica, [дοκʌє гοдʜ ɴє дοʜοʜдƔ ɴɑшʜ сƔжɴʜ ɑ вɑшʜ ɑʜдƔцʜ οд ɴɑшє стρɑɴє ɴєћє сƔжɑɴ пρʜћʜпρʜћʜ Ɣɴє ɴʜ сɑвє HAZUćir.X-82] Banja Luka, [ɑ сɑдɑ ɴєκɑ ʒɴɑдє вʍг κɑκо ɴɑʍ доћошєоћошє од ɴɑшєгɑ отцɑ пρʜстʌог шɑκʜρ Ƃɑшє дɑ ѣʜʍɑʍо доѣтʜоѣтʜ Ɣдʜʌє ɴɑшєʍ господʜɴƔ пρʜсвʜтʌоʍƔ пɑшʜ HAZUćirVI-19] (Krka).

Takva mješavina upućuje na zaključak da je jedna od formi prihvaćena kao dio literarnog manira, ali da se pisaru omakao i primjer iz dijalekatske podloge.

Osim toga, u krajišničkim pismima iz Kostajnice, Poljica i Klisa ima dovoljno podataka o tome da su jotovani likovi bili prisutni vrlo rano:

[ɑ ɴɑʍʜ дοћєοћє ʌʜст οд господʜɴɑ ʍƔстɑφɑ Ƃєгɑ дɑ ɴє пƔшћɑ ɴʜκɑκοвɑ сƔжɴɑ Ɣ вɑшƔ ʒєʍʌƔ доκʌє κоʌʜ ɴє доћєоћє ʜвɑɴ ʌƔцʜћ ʜʌʜ ɴєговɑ цʜєɴɑ ACA39 9 32] 1567, Kostajnica, [ɴєκɑ ʒɴɑ в.ʍ. κɑκο ʍʜ сє дοћєοћє тƔжʜтʜ ʏєстʜтοгɑ ʜ пρʜсвʜтʌοгɑ цɑρɑ пοдʌοжɴʜκ пєтɑρ κƔχɑʏєвʜћ Valt.11] 1598, Poljica; [ɑ потоʍє доћєоћє ʍʜ ʌʜст о(-) в.ʍ. ʜ ρɑʒƔʍʜχь што ʍʜ пʜшєтє HAZUćir.VI-7], [ʜ κɑдɑ оɴь жɑφєρ Ƃєгь ʜʒь Ƃɴєтɑκь доћєоћє χоћƔ ʜ їɑ ɴɑ соʌʜɴь пρʜћʜ пρʜћʜ ʜ χоћƔ сє стɑтʜ в.ʍ. HAZUćir.VI-7] Klis 1558.; [Ƃɑɴдʜжɑ от дρƔжɑвє Ƃɴєтɑʏκє дєвєт ʜɴʜχ ʒʌоʏʜɴɑц κʜ сє ɴɑћошєɴɑћошє κρʜвцʜ с Ɣсκоцʜ HAZUćir.VI-14], [дɑ ʍогƔ сʌоƂодɴо ʜ ʍʜρɴо поћʜ поћʜ ʜ доћʜоћʜ по ʒєʍʌʜ ʜ по ʍʜстɑ ʏєстʜтогɑ цɑρɑ HAZUćir.VI-14] Klis 1582.; [ɑ пοтοʍ ɴєκɑ ʒɴɑ в:ʍ: κɑκο сɑʍ Ɣ ʍʜʍοшɑсɴє дɴʜ Ƃʜʌʜ Ɣ сɑρɑѣєвƔ ʜ κɑκο пρʜћοсʍοпρʜћοсʍο тɑκο ʜ ɴɑћοсʍοɴɑћοсʍο ʌʜст в:ʍ: Valt:17], [ɑʌʜ сє ɴɑдɑʍο дɑ ɴєћє в:ʍ: ɴɑ ʍɑɴѣє дοћʜοћʜ Valt:17] Klis 1602.

Pojava ovakvih formi u starijim pismima upućuje nas na zaključak da je i ovo područje u 16. stoljeću već bilo zahvaćeno procesom novog joto-vanja. Istina, može se pomišljati i na to da su pisari ili zvaničnici bili iz krajeva gdje je ovo jotovanje bilo sprovedeno. Međutim, činjenica da se u kasnijem razdoblju upravo u pismima iz ovih oblasti najduže i najupornije čuvaju nejotovne forme, iako su paralelno prisutni i jotovani likovi, može se interpretirati jedino kao oblikovanje literarnog manira. Pogotovu se to može reći za Kostajnicu, koja procentualno ima najviše takvih primjera, u odnosu, recimo, na Dubicu. Pisma iz oba grada upućivana su na iste adre-se, u Sisak i Zagreb, pa su ipak nejotovane forme dvostruko frekventnije u Kostajnici. To znači da udio koji proizlazi iz ugledanja na kancelariju

233Fonetika

adresata nije presudan. S druge strane, opet, to znači da je svaka od kan-celarija imala vlastite zahtjeve u pogledu propisanoga izraza, te da su neke kancelarije u slijeđenju tradicionalnih crta bile strožije od drugih.

Specifi čnu pojavu predstavljaju primjeri sa ukrštenim refl eksom:[ʜ доʜћєоʜћє од вʍ ʌʜст ʜ Ɣʒєстє гɑ ɴɑ свою вʜρƔ ACA39 9 32] Kostajnica 1567, [ɴєκɑ вʜ ʒɴɑ в.ʍ. κɑκо доʜђєоʜђє κɴʜгɑ овогɑ сʜʏɴɑ ʍʜсєцɑ дρƔгʜ дɑɴ HAZUćir.V-40] Ali-beg, hercegovački sandžak u pismu upućenom u Kotor 1693, [сɑд ʜє οтʜшο Ɣ сɑρɑʜєвο κɑκο дοʜћєοʜћє οћєʍο вɑʍ οдпʜсɑтʜ ʌʜст HAZUćir.X-86] Banja Luka 1696, [отʜшо Ƃʜɑшє Ɣ вɑш оρгсɑг ʜ ɴɑʜћєɴɑʜћє гɑ сʍɑρт тɑʍо Ɣ вɑшоʜ ʒєʍʌʜ Th all.18] Banja Luka 1706, [тєρє ћє ʍƔ доʜћʜоʜћʜ κɴʜгє ... κоʜє ɴє ƂƔдƔ ʍʜʌє HAZUćir.X-61] Ostrožac 1700,

te likovi u kojima se umjesto đ (<jd) pojavljuje j, kao da je u pitanju refl eks praslavenskog jotovanja:

[ɑ штο ʍʜ в:ʍ: пʜшє дɑ ћєтє ʍє οпοвʜдʜтʜ Ɣ пορтʜ ʏєстʜтοʍƔ ƂɑʜʌƔ ɑκο ʌʜ штο ʜ дοѣє οѣє ɴɑ гʌɑвƔ ɴɑ дɑʌєκο є Valt.38] Dvar 1632, [дɑ сє потρƔдʜтє ɴɑ ʜсто вєсєʌѣє ɴɑшє ʜ ɴɑѣєтєɴɑѣєтє ʍєѣƔ остɑʌʜʍ пʜρʜѣɑтєʌʜ ɴɑшʜʍ HAZUćir.VI-20] Vrana 1681.

Moguće je da je u oba slučaja riječ o nepotpunom prilagođavanju što-kavskog izraza uzusima koji su vladali u zapadnim kancelarijama. Iako su primjeri iz posljednje skupine poznati ijekavskošćakavskim govorima Bosne (Brozović, 1966:190), njihova pojava u Primorju upućuje na zaklju-čak da je pisar, analogijom prema refl eksu starog jotovanja kod čakavaca, štokavsko đ zamijenio sa j.

Primjeri sa analoškim refl eksom, tamo gdje nije bilo uvjeta za pojavu sekvence -jd-, pronađeni su na svim područjima, naporedo sa likovima bez tog refl eksa:

[чʌвкь ʜћєʜћє сʌоƂодɴо Ɣ дƔƂρовɴʜкь Truhelka:II:74] Ajaz-paša, gospodar Herce-gove zemlje 1481, [єто• ʜћєʜћє• тɑʍо• κƔρт• Ƃєг• ʜʒ ɴовогɑ• пɑʒɑρɑ• ʜћєʜћє κɑ вɑʍʜ• ʜ вɑшєʍƔ• сƔдƔ• HAZUćir.VII-11] Trebinje, [ɴєκ ʜʏєʜʏє гʌɑвоʍ ɴɑ сρєдƔ ACA39 9 52] Kostajnica, [дɑ ћє дɑтʜ Ɣρдʜɴ ʜ Ɣчʜɴʜтʜ ʒɑповʜд вɑшʜʍ пдоʌожєɴʜкоʍ коѣʜ ʜћоʜћо Ɣ тоρсєко ʒʍєʌƔ Desnica:216] Vrana, [овогɑ ʜстогɑ ʍʜсєʏɑ κоѣʜ ʜћєʜћє ʒɑ овʜʍ ʍʜсєʏоʍ HAZUćir.VI-20] Vra-na, [ѣɑ ʜћєʍʜћєʍ ɴɑ Ƃосɑɴсκʜ дʜвɑɴ пρʜд ʏєстʜтогɑ пɑшо Valt.95] Kamen, [ɴɑѣʍʜχ κоɴɑ ʜћосʍƔʜћосʍƔ Ɣ ʒɑдɑρ HAZUćir.VI-24] Klis, [ʜ отʜћосʍоотʜћосʍо пρʜд гρɑд HAZUćir.VI-24] Klis, [коɴє ʍʜ повρɑтʜ ʜʌʜ гʌɑвоʍь ʜʌʜ цʜєɴоʍь дɑ сє ɴє ʍρɑʒʜʍо ʜ вєћє ɴє ʜћєʍоʜћєʍо ɴʜ к дƔждƔ ʜ ɴʜ к цɑρƔ ʜ ɴʜ к ƂɑʜʌƔ Valt.136] Konjic, [ʜ пοφɑћɑʌʜ ʌοдє κʜ ʜћοʜћο ɴɑ цɑρєвƔ сκɑʌƔ Valt.27] Dvar, [ɑко ʌʜ ɴє Ɣʏʜɴʜтє сƔдɑ тʜʍ ɴɑшʜʍ ѣʌƔдєʍ ѣɑ вɑʍ сє оƂʜтƔѣєʍ ʍоѣоʍ

234 Lejla Nakaš

вʜρоʍ ʜ Ƃогоʍ ово ʜћєʍʜћєʍ свʜтʌоʍƔ ʏєстʜтоʍƔ пɑшʜ ƂосɑɴскоʍƔ ʜ пρʜд ɴʜʍ ћƔ Ɣʏʜɴʜтʜ тƔжƂƔ ɴɑ вɑс Valt.179] Dvar, [ɴɑш ʏοвʜκ ɴɑшʜʍ пοсʌοʍ Ɣ οʍʜш ʜћƔћʜʜћƔћʜ ɴɑʍʜρʜ сє ɴɑ пƔдɑρє κʜ ʏƔвɑѣƔ вʜɴοгρɑдє Valt.34] Slime, [тκо отʜћєотʜћє Ɣ вɑш гρɑд оɴʜ вєћє ɴє ʍожє ɴɑ цɑρєвƔ κρɑѣƔ дρжɑтʜ Ƃɑщʜɴє Valt.101] Makarska.

AfrikatiPrema onome koliko se do danas uspjelo spoznati, kasnopraslavenska opreka : t’ u zapadnoštokavskom narječju zadržala se veoma dugo u ta-kvom kvalitetu.224 Bila je to jedna od onih zapadnih izoglosa koja je ovome narječju bila zajednička sa čakavštinom. Kako je za čakavštinu i zapadnu štokavštinu karakterističan konzervativizam i arhaičnost, dogodilo se da inovacija sa najzapadnijega područja srednjojužnoslavenskoga dijasistema nije utjecala na poistovjećenje dvaju fonema u pravcu č. U dijalektima na prostoru koji je zauzimala zapadna štokavština i nakon 15. stoljeća ova dva fonema čuvaju se u fonološkoj opreci. U vrijeme talasa migracija sa istoka, zapadniji štokavski govori susreću se s govornicima koji imaju gotov re-zultat očvršćavanja, te ga postepeno preuzimaju u takvom kvalitetu kakav se razvio u istočnoj štokavštini -t’ > č-ć. Tako se mogu objasniti današ-nje zapadne oaze u govorima Bošnjaka s očuvanom opozicijom č-ć. S dru-ge strane, poništenje fonološke opreke -t’ u istočnobosanskom dijalektu povezuje se sa stranim artikulacionim adstratom, koji je počeo djelovati prilično kasno. U centralnim i istočnim dijelovima zapadnog štokavskoga područja nalazila su se središta administrativne uprave i tu je strani utje-caj morao biti jači, nego na prostoru Bihaćke krajine, koja je u osmanski posjed došla mnogo kasnije. Osim toga, istočnobosansko područje bilo je lišeno migracijskih utjecaja istočne štokavštine pa je tako krenulo vlastitim razvojnim putem.

Primjeri iz krajišničkih pisama 16-18. stoljeća pokazuju da se opozi-cija u ovom paru afrikata posvuda dobro čuvala. Svođenje para afrikata na jednu bila je u odmaklom 17. stoljeću nova pojava i to je razlog što u našim pismima nema mnogo ‘grešaka’. Naravno, ovdje se izuzimaju pi-sma s grafi jskom jednakošću v = /c/-/č/-/ć/, tj. ona pisma u kojima uopće nema grafema za ć (a to znači ni za đ). U tom slučaju ne možemo znati da li je pisar neosjetljiv na razliku fonema /č/ i /ć/, ili naprosto, zbog nesavr-šenosti grafi je i njenog pojednostavljenja, u pisanju zanemaruje tu razliku

224 Usp. Brozović 1966:142; Peco 2007:III:294 i II:177; Ivić 1986:77; Belić 1999:435.

235Fonetika

kao što se ona zanemaruje u arebici, pa i u latinici. Istina, nenastojanje da se naknadno uvede novi ili oživi stari grafem za /ć/ može upućivati na indiferentnost pisara prema fonemskoj distinkciji č-ć. Činjenica da se ni latinički pisari na zapadnom području ne trude mnogo oko toga da poseb-nom kombinacijom slova obilježe foneme /ć/ i /č/225 išla bi u prilog ovom posljednjem stavu.

Ali, zapravo, takvu grafi ju imaju pisma koja su upućivana u Sisak, Zag-reb, Litovanič. Mnoga pisma iz Kostajnice, Dubice, Jasenovca i iz Bihaćkog sandžaka uopće nemaju slovo za ć.226 Ono je poništeno pojednostavljenjem grafi jskog sistema, a u tom procesu vjerovatno je imala udjela i činjenica da su pisma upućivana na kajkavsko područje.

Međutim, ima dosta pisama s tih područja koja imaju jedno slovo za c-č, dok za fonem ć imaju poseban grafem, koji se piše na odgovarajućem mjestu, kao i pisama koja imaju sva tri grafema.227 Osim toga, poznato je da se upravo na mnogo mjesta u Krajini u govorima Bošnjaka dobro čuva razlika između tih fonema i danas. Sve te činjenice upućuju na zaključak da grafi jsko nerazlikovanje c-č-ć u pismima iz navedenih gradova nije bilo odraz govorne situacije.

Postoje svega tri pisma iz Krajine u kojima se očituje nerazlikovanje č-ć:

– Dubica 1679.[κɑɴоɴнκƔ ʒɑгρєʒɑгρєƂɑћκоʍƔɑћκоʍƔ], [ɑ ɑκо н посʌн дρƔгонɑћєρƔгонɑћє ρɑʒƔʍнтє дɑ ɴнє тɑκо κɑκо вɑʍ пншєʍо ɴєκɑ ɴɑс єє стнд пρнд погʌɑвнтнʍн ћʌƔднʍ], [од ʍєɴє χɑћн шɑƂɑɴɑ χɑρɑɴƂɑшє ɴоснћɑ дƔƂнцє гρɑдɑ н од ʍєɴє нƔсƔφ үєχɑнєүєχɑнє], [κɑɴоɴнκƔ ʒɑгρєʒɑгρєƂɑћκоʍƔɑћκоʍƔ] (ACA39 9 92),

– Jasenovac 1678.[н χоүєтχоүєт(є) ɴɑʍ одпнсɑт н χоћє ʌн пʌɑтнтн (нʌн) ɴє] (ACA39 9 72),

– Rukopis iz krupske kancelarije 1696.[од ʍєɴє дєρвншɑгє шєχовнћɑ н од ʍєɴє дɑƔт одоƂɑшє κɑρɑʍєʍнүɑκɑρɑʍєʍнүɑ HAZUćir.X-44].

225 Ta se grafi jska crta ogleda i u njihovim bosaničnim pismima koja su pod utjecajem latiničke grafi je pa ц = ć/č HAZUćir.X-8 1570, ACA39 9 8 1679, ACA39 9 65, ACA39 9 66, ACA39 9 75.

226 To su pisma: HAZUćir.X-16, X-17, X-23, X-24, X-30, X-31, X-34, X-35, X-36, X-48, X-52, X-54, X-55, X-56, X-57, X-60, X-67, X-71, X-96, X-100, X-101, X-115, X-134, X-135, X-136; ACA39 9 5, 7, 12, 16, 18, 19, 20, 22, 23, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 33, 40, 41, 42, 44, 45, 47, 48, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 58, 60, 61, 62, 63, 64, 68, 69, 70, 71, 73, 74, 76, 79, 80, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 93, 94.

227 To su npr. pisma: HAZUćir.X-11, X-13, X-27, X-28, X-29, X-32, X-33, X-43, X-58, X-61, X-62, X-64, X-66, X-73, X-74, X-75, X-76, X-81, X-99, X-102, X-137, X-138; HAZUćir.VI-20; ACA39 9 1, 2, 4, 9, 11,15, 59, 78,81, 82.

236 Lejla Nakaš

Evo u kojim su još krajišničkim pismima potvrđeni primjeri nerazli-kovanja č-ć:

– Banja Luka 1696. [ɑκо ʍн гɑ с пρвнʍ сƔжɴн ɴє Ɣшɑʌє Ƃоρоєвнћ ɩɑ ʒɴɑʍ κɑκо чƔчƔ гɑ н од κогɑ нсκɑтн HAZUćir.X-77],

– Krčki sandžak 1639. [свɑκє господсκє фɑʌє н пʌєʍєɴнтє ћɑстнћɑстн достоѣɴоʍƔ господнɴƔ], [κɴєʒƔ н κɑпнтɑɴƔ шншнƂєɴнћκоʍєɴнћκоʍ дɑ сє дɑдє овн ʌнст], [ωд ɴɑс χɑѣдɑρƂєгɑ сɑɴчɑκɑ ʒɑκɑρчκог н ʌнћκогɑʌнћκогɑ], [н ɴɑρƔћнʌнɴɑρƔћнʌн сʍо дɑ ɴɑстоѣє свɑκдɑ о доƂρƔ ʍнρƔ н ћнстоѣћнстоѣ пρɑвдн] (HAZUćir.VI-19),

– Poljica 1598. [Ɣ ʒɑκƔћцƔ ʒɑκƔћцƔ ɴнκоʌнκо внɴогρɑдɑ н сʍоκɑв о(-) двɑдєсєт годншт Ɣʒдρжɑ Valt.11],

– Dračevica, kraj 17.st. [вєћь оɴь доцєκоє Ɣ сьвоʍь доʍƔ ʌƔдє н вɑшнʍь ʌƔднʍɑ вєћʍɑ ћɑсьћɑсь цнɴн ɴєго κонʍь дρогнʍь] (HAZUćir.VII-5),

– Ljubuški 1696. [ɴɑћнтє ɴɑћнɴɴɑћнɴ дɑ нʒɑћє Ɣ Ƃρнʍє вɑш човнκ с вɑшнʍ днɴɑρоʍ DAD ASMM-V:2] Redžep-paša hercegovački,

– Nevesinje na kraju 17. st.[н пошʌнтє• ʍєɴн• ɩєдɴогɑ• вɑшєгɑ• ћоɩєκɑћоɩєκɑ• сє ʍɑтɑρɑүнɩоʍ HAZU-ćir.VII-8] Redžep-paša Nevesinjac,

– Trebinje 1719. [пɑκ ʍƔ нє• ω тогɑ• дɑо• гρошɑ• сєдʍдєсєт• н тρн• ɑ остɑʌɑ• ɴɑ ɴєʍƔ•сто• н пєдєсєт• н ћєтнρнћєтнρн•], [єρє нє• ʍон ћонκћонκ•], [ɑ єто ʍƔ• вɑшн• ʌƔдн• свєсвєдоћєоћє• Ɣ κɴнгɑʍ• κɑκо нє• тƔ ρоƂƔ Ɣʒєо• нстн ρєћєɴнρєћєɴн• дɑʍнɑɴ•], [н єто сɑʍ• посʌɑо ш ɴнʍє• ʍогɑ• ћоχɑдɑρɑ•] (HAZUćir.VII-11).

Ovaj posljednji primjer, iz pisma Osman-paše Resulbegovića, koji je iz Novoga preselio u Trebinje, pokazuje kako je, možda, izgledala posljedica afektacije u izgovoru afrikata pod utjecajem stranog adstrata. Jedinstven primjer poništenja razlike između č-ć u pravcu ć u ovome pismu dosta uvjerljivo svjedoči o tome. U pismima drugih članova ove ugledne poro-dice, pa čak ni u drugim Osman-pašinim pismima (Truhelka:23-26), nisu

237Fonetika

zabilježeni slični primjeri, što znači da je fascinacija tuđim izgovorom mo-rala biti individualna pojava.

U osmanskom razdoblju usvojen je zamašan fond orijentalne leksike koja je sadržavala glas /ǯ/. Dotad je u bosanskom jeziku takav glas postojao samo kao alofon fonema /č/, pa je vjerovatno iz te činjenice proistekla grafi -ja v = /č/, /ǯ/. Moguće je da se u prvo vrijeme tursko /ǯ/ zaista poistovjetilo s našim /č/ ili drugim njemu bliskim fonemom iz postojećeg konsonantskog sistema /ž/. U ranim pismima i u onima do sredine 16. stoljeća nalazi se ovakva grafi ja:

[дoʜдє ʜ ʍєгю гoспoдoʍь пoʏтoвɑɴʜ ɑЯʒь Ƃєгь Ƃoсɑɴсκʜ сɑɴжɑκьсɑɴжɑκь ʜ ωдь χєρцєгoвє ʒєʍʌьʌє χɑʍьʒɑ Ƃєгь Miklosich:435], [сь oƂѣдвє стρɑɴє ʒ дoƂρoʍь вoʌoʍь χƔжєть χƔжєть Ɣүнɴншє ʍєгю сoƂoʍь тєρь ωдь ѣєдɴoгɑ дo дρƔгoгɑ нѣдɴɑ пɑρƂɑ ɴє oстɑ Miklosich:435] Ali-beg Vlahović 1470, [ωт ʍєɴє жɑпєρжɑпєρ Ƃєгɑ поκʌоɴ н поʒдρɑвʌєɴнє господнɴƔ κɑпєтɑɴƔ φɑƂнƔ κɑɴɑʌƔ HAZUćir.VI-13], [Ɣд ʍєɴє φєρχɑть Ƃєгɑ сɑɴжɑκɑсɑɴжɑκɑ κʌншκoгɑ н χρвɑцκoгɑ н пρнʍoρсκoгɑ HAZUćir.VI-3], [ʍн үɑφ(є)ρүɑφ(є)ρ Ƃєг г. сɑɴжɑκɑ ɴєтєɑκ пρнєɑтєʌ в.ʍ HAZUćir.VI-10], [ʍн үɑφρүɑφρ Ƃєг ɴєтєɑκ пρнсвнтʌогɑ φєρχɑт Ƃєгɑ сɑɴжɑκɑ κнʌншκогɑ HAZUćir.VI-2], [oд ɴɑсь φєρχɑть Ƃєгɑ сɑɴүɑκɑсɑɴүɑκɑ κʌншκогɑ н χρвɑцκогɑ н пρнʍoρсκогɑ HAZUćir.VI-5], [н што стє пнтɑʌн ʒɑ ɴɑш пост єто ѣє сɑдɑ ɴɑс ρєүєρєүєƂ пɑκ ћє ɴɑстɑтн шɑƂɑɴ ɑ вєћє тн ʒɴɑш доƂρо κɑκо χодн то Th all.7] 1557.

Ali uskoro prevladava način bilježenja koji ukazuje na to da je riječ o afrikati. Naime, pri bilježenju ovoga glasa postupalo se jednako kao u slučajevima kad se izgovoru domaćih riječi javljala poziciona varijanta fo-nema /č/:

[ɑ сɑ гρєʏɑɴʜɴɑ ʜє пορƔκ οƔдє φєρєɴɑц ʜ ʏʜχορʜʏ ʜ ʜƔɑɴɑʏ ʜ с ɴєгοƔοʍ пορƔʏпορƔʏƂʜɴοʍʜɴοʍ ACA39 9 42], [с поρƔʏ поρƔʏƂнɴоʍнɴоʍ HAZUćir.X-13], [н ɴɑ ʒɴɑɴнє ɴɑʍ дɑдє κɑκо стє нсκɑʌн ɴɑш ʌнст ʒɑ свнсвндоүоүƂƔ Th all.18], [о(-) ɴɑс ɑʌн Ƃєгɑ сɑɴүɑκɑсɑɴүɑκɑ χєρцєговсκогɑ HAZUćir.V-40], [од ɴɑс господʜɴɑ ʍоχɑʍдєƂєгɑ доρɑкƂєговʜћɑ сɑɴчɑксɑɴчɑкƂєгɑєгɑ кρчкогɑ Desnica:217], [ʍоρє сє Ɣʏʜɴʜт ƔʏєтƔʏєт ʜ пρʜκɑʒɑт ɴɑ ƂосɴƔ ʜ доћʜ ʍƔ сє χɑκɑ Truhelka:19], [што ѣє ɴɑ доρʜ κɑдʜѣɑ ѣє пρʜсодʜѣо ʜ ʜʍɑ χоʏєтχоʏєт Ɣ ρоцʜ ɑ пɑκ сɑʍ ѣɑ ʒɑповʜдʜѣо дɑ дɑдє Valt.135], [ɑ сɑдɑ посʌɑχ ʍогɑ үовнκɑ κɑпнүнκɑпнүнƂɑшƔɑшƔ дɑ вндн овн посɑо HAZUćir.V-40], [нєдɑɴ κɑпнүнκɑпнүнƂɑшɑɑшɑ цɑρєв Truhelka.12], [ρєүєɴοгɑ κɑпƔүнκɑпƔүн ƂɑшƔ Truhelka:12], [ʜ οтο шɑʌєʍ κɴєʒɑ ρɑдοшɑ сƔдʜћɑ οд стρɑɴє жƔпсκє ʜ ɴɑшєгɑ ѣɑʒʜʏʜѣƔ ѣɑʒʜʏʜѣƔ Valt.16], [н ʍοʌнʍο вɑс ɑκο сɑʍ с вɑʍн гοвορнο пορɑдн ʍɑнстορɑ н ɑρгɑтɑ пορɑдн үɑʍнєүɑʍнє вєћє вɑс ʍοʌнʍ пο ћƔρћєвƔ Ɣ пρвƔ ɴєћєʌƔ дɑ ʍн пοшʌєтє двɑ ʍɑнстορɑ Truhelka:21], [о ʍɴє ρєүєпɑшє ρєүєпɑшє •господнɴɑ• н

238 Lejla Nakaš

господɑρɑ од χρүєговнɴє• HAZUćir.VII-8], [ʜ пошʌʜтє• ʍєɴʜ• ɩєдɴогɑ• вɑшєгɑ• ћоɩєκɑ• сє ʍɑтɑρɑүʜɩоʍʍɑтɑρɑүʜɩоʍ HAZUćir.VII-8], [οд ʍєɴє гοспοднɴɑ гοспοдɑρɑ үєстнтοгɑ ρєүєпɑшєρєүєпɑшє οд χєρцєгοвнɴє Truhelka:18], [ω ɴɑс нƂρɑχнʍ χοүєχοүє ορƔүєвнћɑ Truhelka:15], [ʒɑповнєдɑоцƔ од дρɑвє до сɑвє н свє оɴє поκρɑнɴє н гρɑдɑ үєүєднтɑнтɑ HAZUćir.X-25].

Samo u malom broju pisama potvrđeni su primjeri zamjenjivanja /ǯ/ sa /đ/:

[н гρɑдɑ ћєћєднтɑнтɑ HAZUćir.X-25] Sarajevo 1694, [ʒɑщо сє Ƃонʍо ɴєћєтє ʍоћн дɑтн ћєвɑпɑћєвɑпɑ вɑшон вєʌнκон господн HAZUćir.X-109], [н ѣɑ χɑћнχɑћн χƔсєнɴ κɑнʍєκɑʍ пɑшє пожєшκогɑ HAZUćir.X-109], [од ʍєɴє χƔсєнɴ χɑћнєχɑћнє κɑнʍєκɑʍɑ пɑшє пожєшκогɑ HAZUćir.X-109] Požega kraj 17. stolje-ća, [oд ʍєɴє χɑћнχɑћн шɑƂɑɴɑ χɑρɑɴƂɑшє ɴоснћɑ дƔƂнцє гρɑдɑ ACA39 9 92] Dubica 1679, [од ʍєɴє сƔʌєнʍɑɴь єφєɴднє ρєћєпɑшнћɑρєћєпɑшнћɑ Truhelka:29] Hercegovina poč. 18. stoljeća, [κɑκо єє үƔо дɑ єє Ɣтєκɑо χɑћнχɑћн ɑʌнɴ сƔжɑɴ HAZUćir.X-77] Banja Luka 1696.

U dva pisma, dubičkom i banjalučkom, paralelno sa ovom pojavom bi-lježe se i primjeri zamjenjivanja /č/ i /ć/, a u druga dva, sarajevskom i požeš-kom, nema drugih primjera zamjene afrikatskih parova.

Artikulaciona umekšanost zvučnog velara iz talijanskog jezika prima-na je raznoliko, kao /g/, /ǯ/ ili /đ/, a pod utjecajem čakavštine i kao /j/:

[Ɣɑρɑшдʜɴскʜ гєɴєρɑʌгєɴєρɑʌ Th all.II:12], [вʜʏєгєɴєρɑʌƔвʜʏєгєɴєρɑʌƔ κɑρʌовɑʏκоʍƔ ʒɑповʜдɴʜκƔ χʜρвɑтсκє ʜ пρʜʍоρсκє κρɑʜɴє HAZUćir.X-135], [гєɴєρɑʌгєɴєρɑʌ ƂогʍєстρƔ вєʌʜκоʍє κɑпʜтɑɴƔ сєɴсκоʍє ʜ вʜʏʜгєɴєρɑʌƔвʜʏʜгєɴєρɑʌƔ ʒɑповʜдɴʜκƔ свє χρʜвɑʏκє ʜ пρʜʍоρсκє κρɑѣʜɴʜє HAZUćir.X-138] || [господʜɴƔ ʍɑρʜɴо ʒоρʒʜ ћєɴєρɑʌƔћєɴєρɑʌƔ од дɑʌʍɑцʜє ʜ ɑρƂɑɴʜє Desni-ca:213, 214, 216, 217], [дɑ сє ʜʍɑ дɑтʜ овʜ ʌʜст господʜɴƔ ћєɴєρɑʌƔћєɴєρɑʌƔ Ɣ ʒɑдρƔ Desnica:281], [ʒɑшто ʜ вɑшʜ ʌƔдʜ ʜћƔ по ɴɑʍʜ ʜ штєтƔ ʏʜɴє ɑʌʜ -ʍ тɑκо ɴє ʏʜɴʜʍо ɴєго сє с ɴʜʍɑ ɴɑшʜ ʌƔдʜ ʌʜєпо ɑʏƔстɑʜƔɑʏƔстɑʜƔ Truhel-ka:20], [по тоʍь вʌɑстєʌє вєдоʍоω дɑ вʜ є кɑкоω дoћoшє кɑʌƔћєρʜкɑʌƔћєρʜ ɴɑ пoρтƔ гoспoдʜɴɑɑ цɑρɑ Truhelka:II:139] Ahmet-paša || [ʍожє Ƃʜтʜ дɑ стє ʏƔʌʜ ʜ вʜ ʜʍɑʌʜ кɴʜгƔ ωд ʏєɴєρɑʌɑʏєɴєρɑʌɑ кɑко вɑʍ є пʜсɑо кɑдɑ сʍо Ƃʜʌʜ код ɴєгɑ Ɣ ʒɑдρƔ Valt.136], [Ɣво ɴɑс ѣє посʌɑ ʏєстʜтʜ господʜɴ пɑшɑ κ вɑшоѣ ʍ: ʜ господʜɴƔ ʏєɴєρɑʌоʏєɴєρɑʌо Valt.119], [Ɣ ɴовоʍƔ ɴɑ 21 чƔɴʜɑчƔɴʜɑ 1608 Kovačić:3] || [с пρнсвнтʌнʍ нвɑɑɴоʍ κоɴтɑρнɴцєʍ пρовндƔдƔρоʍ ѣєɴєρɑʌоʍѣєɴєρɑʌоʍ от дɑʌʍɑцнєʍ HAZUćir.VI-14], [ɴє ƂƔдƔћʜ ʍƔ ɴʜ досʌє ɴʜ ѣєдɴє вɑштʜɴє Ɣʏʜɴʜʌʜ ʒɑ κƔ Ƃʜ сє ʍогɑ ɴʜ го . ѣєɴєρɑʌƔѣєɴєρɑʌƔ ɴʜ в:ʍ: тƔжʜтʜ Valt.131], [дɑ Ƃʜстє пʜсɑʌʜ пρʜсвʜтʌоʍƔ го. ѣєɴєρɑʌƔѣєɴєρɑʌƔ ʍоʌєћʜ ѣɴєгово господство од вɑшє стρɑɴє ʜ од ɴɑшє Valt.89], [н Ƃнʌо сє ɑѣƔштɑтнɑѣƔштɑтн Valt.131].

239Fonetika

Sličan glas iz mađarskog jezika potvrđen je u dvije verzije adaptacije, kao /ǯ/ i /g/:

[сʌƔшɑѣƔћʜ ɴєвʜρɴʜχ ɴовсκʜχ ʍɑʏɑρɑʍɑʏɑρɑ κоѣʜ сƔ Ɣʏʜɴʜʌʜ ɴєвʜρƔ цɑρƔ пɑκє ћє ʜ цєсɑρƔ HAZUćir.X-27], [сʜρоʍɑχє κρƔпсκє сƔжɴє доʏєκƔѣƔ ɴовсκʜ ʍɑʏɑρʜʍɑʏɑρʜ тє ʜχ водє свєʒɑɴє ʜ дєρƔ ѣʜʍ ρоƂƔ ʜ κоɴє ѣʜʍ ƔʒʜʍɑѣƔ HAZUćir.X-43], [ɑ оƔʜ покʌʜсɑρ ʍɑчɑρʍɑчɑρ ɴʜщɑρ Ɣєρстɑɴ ɴʜʜє Th all.II:12], [ʜ шɑʌєтє сʜρƔʍɑχɑ ʍɑтƔ ʍɑʏɑρɑʍɑʏɑρɑ сɑ ʍƔгɑ сƔсɴɑ гʌɑƔο ACA39 9 53] || [οтο Ƃʜɑχʍο пρʜ тοгɑ Ɣ гοс. пʜсɑʌʜ ρɑдʜ Ɣ гοс. сƔшɑɴ сɑ гρƔгƔ ʜ сɑ ʍʜχƔ ʍɑгɑρєʍɑгɑρє свοʜƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ ACA39 9 47], [ɑ што ʜє пɑκ ɴɑш шʜɴоƔɑц поρƔκ сɑ оɴогɑ ʍɑгɑρɑ ʍɑгɑρɑ ʜс дƔƂʜцє HAZUćir.X-15].

Leksika s takvim glasom koja je primljena posredstvom turskog jezika u pismima nije brojna, pa je zabilježeno samo:

[господʜɴƔ φɑƂʜƔ κɑɴɑʌƔ κɑпєтɑɴƔ от гєʍʜɑгєʍʜɑ HAZUćir.VI-12, HAZUćir.VI-13], [ƂƔдƔћʜ Ɣχʜћʜɴʜ от гєʍʜѣгєʍʜѣ пρʜсвʜтʌє господє Ƃɴєтɑʏκє Ljubić:19] || [ɑ пοтοʍ οсʍɑɴн ρєнʒ спнтɑʌ дοшο є тɑʍо дɑ пɑʌʍɑвɑ ћєʍʜƔћєʍʜƔ Tru-helka:25], [н ρɑʒƔʍнʌн сʍо• свє що ɴɑʍ• пншєтє•κɑκо стє ʒɑƔʒєʌн• ћƔʍρƔκћƔʍρƔκ•од жнтɑ н дɑ вн є•свɑκ• пʌɑтно• до єдɴог ɑχʍєтɑ• HAZUćir.VII-12], [н ƔʒєɴћнєƔʒєɴћнє одρєʒɑо HAZUćir.VII-5].

Međutim, pojedini pisari upotrebljavaju isti princip za bilježenje ovoga glasa /g’/ i turskog c /ǯ/:

[οд ʍєɴє χɑгʜχɑгʜ ʍƔстɑφɑ ɑгє ʜс κοстɑɴɴʜʏє гρɑдɑ HAZUćir.X-100, HAZUćir.X-101], [οд ʍєɴє χɑгʜχɑгʜ шɑƂɑɴɑ οдɑƂɑшє κοстɑɴʜʏє гρɑдɑ ACA39 9 23], [οд ʍєɴє ρєгєпρєгєп οдɑƂɑшє ʍƔʍκοƔʜʏɑ κοстɑʜɴʜʏє гρɑдɑ ACA39 9 45, ACA39 9 47],

samo što je već spominjano /ǯ/ u ovom slučaju mnogo frekventnije:[ʌƔƂєʒɴʜво поʒдρɑвʌєɴѣє од ɴɑс вʌɑχовʜћ ʍɑсƔρɑгє ɴєсʜʍɑгє χɑʏʜѣєχɑʏʜѣє ʍƔсɑгє Valt.149].

Slično se postupalo pri adaptaciji tuđe leksike u kojoj je glas k imao umekšane artikulatorne vrijednosti. I u tim riječima javljao se, čak i kod istog pisara, nekad afrikat, a nekad velar. Tako npr. talijansko k pisari bi-lježe kao:

[ʜ дɑ ʍʜ човɑʍо кɴофʜɴє ʜ ʒʍєʌо ɴɑшо дɑ сє ʌодʜ ɴє Ƃʜю ʜ сћєʌєсћєʌє ɴє ʒɑтвоρɑ ʜ кρɑѣʜɴє ɴсєʍєтɑ Desnica:213], [ɴʜтко ω ɴɑшʜєχ ɑгɑχ ω тʜєχ сћєʌʜχсћєʌʜχ ɴє Ɣʒʍє ɴʜ єдɴогɑ дʜɴɑρɑ Kovačić:9] || [ɑ што ʍʜ пʜшєтє дɑ ʜдє ɴɑ ɴовʜ ʜ ɴɑ ρʜсɑɴ ʜ ɴɑ котоρ ρоƂɑ ʜ дɑ є отвоρєɴɑ скєʌɑскєʌɑ пρєко цɑρєвɑ фєρʍɑɴɑ то ɴє ʍожє Ƃʜтʜ Kovačić:9], [дошʌɑ ʍƔ є єдɴɑ Ƃɑρκɑ шєɴʜцє ɴɑ вɑшƔ сκєʌƔсκєʌƔ Ɣ гρƔш Truhelka:24], [ɑ ρɑдʜ сκɑʌєсκɑʌє Ƃʜтʜ

240 Lejla Nakaš

ћє вєʌʜκɑ сκɑɴдɑʌɑ ʒɴɑтє в:ʍ: ɑ ɴє ƂʜсʍƔ ρɑдʜ єρ сʍƔ ʍʜ сοсʜдʜ ʜ пρʜɑтєʌʜ Valt.27].

A tursko /k’/ najčešće se primalo kao /ć/:[с ʌʜстоʍ ʏєстʜтогɑ господʜɴɑ гɴɑ вєʒʜρɑ ɑсɑɴ пɑшє сєρɑшћєρɑсєρɑшћєρɑ Ƃʜогρɑдсκогɑ Th all.18], [ɑ що стє ʍн посʌɑʌн пєшћєшь пєшћєшь цєκʜɴɑ стʜɴɑ ʜ ʏєтʜρʜ топɑ κƔʍɑшɑ свєсρд сɑʍь пρʜʍʜо Truhelka:29], [ɑ сɑдɑ тє ʍоʌʜʍо вєʌє ʌʜпо Ƃρɑтє пошɑʌʜ ɴɑʍ єдɑɴ ћʜтɑћʜтɑƂ Th all.6], [вєʌєћʜ дɑ ѣє поρоκ ʒɑ ɴʜκогɑ сɑʌʜχ ћɑтʜћɑтʜƂɑ ʜʒ κʌʜсɑ Valt.76], [пɑκɑ Ɣпɑʌɑ тʜ κоɴʜ Ɣ ɴєʏʜƔ ƂɑштʜɴƔ Ƃєʌћʜєʌћʜ Ɣ вρɑɴɑ гρɑдʜћɑ пɑκɑ ʍƔ єдɴогɑ κоɴɑ Ɣстɑвʜʌʜ ʜ говоρє дɑ ʍƔ гɑ ɴє дɑдƔ Truhelka:20].

Ali i tu je zapaženo neznatno kolebanje:[ʜ ɴοсʜ вɑʍ οд свοʜє ʏʜɴє двɑɴɑʜєст Ƃʜʌɑ ʜ κʜʌʜʍκʜʌʜʍ ɴɑ пοштєɴʜє κɑκο стє сє сгοдʜʌʜ дɑ вɑʍ дοɴєсє ACA39 9 18] || [ʜ ʍʜ οƔο шɑʌєʍο ƔɑшєʍƔ гс пєт Ƃʜʌʜχ ɑƂɑ ʜ пєт ʏʜʌʜʍɑʏʜʌʜʍɑ οд ʏʜɴє ƂʌɑшєƔє ɑ шєстʜ ʏʜʌʜʍʏʜʌʜʍ ƔɑшєʍƔ гс сɑ ʜɑƂƔκƔ ACA39 9 87],228 [дɑдоχ ʜɑʍцɑ Ƃогɑ єдʜɴогɑ ʜ вєρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ ʒɑ пєт ʒтотʜɴɑ ʜ пєтдєcєт ʒƔƂƔɴɑ ʜ ʒɑ єдɑɴ ћʜʌʜʍ ћʜʌʜʍ HAZUćir.X-32].

Po svemu sudeći, pisari su dobro razlikovali fonetske vrijednosti tog gla-sa /k’/ i turskoga ç, jer ima potvrda da su ovaj drugi fonem bilježili kao /č/:

[тɑκο тʜ дɑѣєʍο ɴɑ ʒɴɑɴє дɑ Ƃʜстє ʏʜɴʜʌʜ тɑѣ ʏοʌтɑροʌтɑρ пʌɑтʜтʜ ʍ(є)χʍєдο сοвʜћο ɑ ʏʜɴє тρʜ ʏєκʜɴɑ ɑʌʜ дοƂρɑ вοʌɑ ʜ дοƂρƔ κρɑвƔ HAZUćir.X-64].

I takvi primjeri predstavljaju jedan od dokaza da u domaćoj fonetici još nije došlo do poništenja opreke između ć-č, ili bar da to nije bila opća pojava, jer su artikulacioni obrasci koji su postojali u domaćoj fonetici uop-ćavani i za posuđenice. Zato se i mogao pojaviti ovakav odnos fonema pri njihovoj adaptaciji:tur. g’ ~ bos. đ – ћєʍʜƔћєʍʜƔ /đemiju/ : tur. c ~ bos. ǯ – үɑʍнєүɑʍнє /ǯamije/tur. k’ ~ bos. ć – ћʜтɑћʜтɑƂ /ćitab/ : tur. ç ~ bos. č – ʏοʌтɑροʌтɑρ /čultar/.

Suglasnik hU najvećem dijelu krajišničkih pisama ovaj fonem se redovno bilježi. Ovdje posebno naglašavam podatak da u svega 15 procenata pisama analizira-noga korpusa ima nedosljednosti i nepravilnosti u vezi s bilježenjem h.229 228 U pismu je zastupljena grafi ja v= /c/,/č/,/ć/.229 Nepravilnosti u vezi s bilježenjem h pronađene su u sljedećim pismima: Rački:13, 24, 30, 36,

59, 60, 65, 72, 80, 90, 92, 103, 104, {98, 105, 119, 120, 127, 129.2, 130, 131, 132, 133, 134, 139, 144},

241Fonetika

Među kancelarijama u kojima se h ne piše dosljedno posebno se ističe ba-njalučka kancelarija s prijelaza 17. u 18. stoljeće. O pojavi nebilježenja h u Ferhatpašićevom krugu pisara već je dosta rečeno,230 a preostaje samo da se pokaže koliko je u tom pravcu na ove pisare mogla utjecati korespondentna bosanička kancelarija grofa Keglevića, zapovjednika Pokuplja i kostajnič-koga kapetana:

[гɴƔ ɑʌɑнƂєгƔ φєρɑтпɑшнћƔφєρɑтпɑшнћƔ н ʍƔсєʌнʍƔ ƂɑɴɑʌƔүκє κρɑнɴє н ʍоʍє сƔсндƔ ɴɑ κρɑнɴн HAZUćir.X-85], [дɑ стє нє (viru) посʌɑʌн (...) ɴɑ ʍон ʍон сто нƔɴɑκɑ HAZUćir.X-84], [ρɑʒƔʍно сɑʍ дɑ оћєоћє ʌƔƂɑρдɑ ɴнκɑκо опшɑтɴнтн. ʍогɑ стнпɑɴɑ н дɑ ʍƔ оћєоћє пρнговоρнтн HAZUćir.X-84].

U svrhu kancelarijskog arhiviranja rukopisom Keglevićevoga pisara kopiran je originalni primjerak Beširevićevog pisma i tom prilikom izo-stavljeno je h u sljedećim slučajevima:

Keglevićev pisar (HAZUćir.X-73.II)[ɑ потоʍ. тогɑ. пρнʍнпρнʍн. твон ʌнст. що

ʍн. пншєш. ʒɑρɑдн. ʍƔнцє.][дɑ ʍожє. нєдɑɴ. Ƃρɑв. дɑтн. двɑ ʍнɑʍнɑ.

ɴєκɑ сє н то. ɴɑ ɴɑс. ʒɑпоүɴє.][κɑдɑ. тн. ɴнсн. κтноκтно. пρнʍнтн. свогɑ.

вʌɑχɑ.][по ʍƔстɑфнɴƔ. ƂʌɑгƔ. ɴє Ƃн тн.

посʌɑо. ɴн тρн. дƔκɑтɑ.]

Beširevićev pisar (HAZUćir.X-73)[ɑ потоʍ тогɑ пρнʍнχпρнʍнχ твон ʌнст що ʍн пншєш ʒɑρɑдн ʍƔнцє][дɑ ʍожє нєдɑɴ Ƃρɑв дɑтн двɑ ʍнχɑʍнχɑ ɴєκɑ сє н то ɴɑ ɴɑс ʒɑпоүɴє][κɑдɑ тн ɴнсн χћноχћно пρнʍнтн вʌɑχɑ]

[по ʍƔнүнɴƔ ƂʌɑгƔ ɴє Ƃнχнχ тн посʌɑо ɴн тρн дƔκɑтɑ]

Nema sumnje da je Keglevićeva kancelarija imala utjecaja na banja-lučku kancelariju, jer tako izrazitom izostajanju h nema paralele u cjelo-kupnom istraživanom korpusu.231 Porijeklo te pojave u Keglevićevoj kan-celariji mora biti dosta zamršeno već zbog toga što je njegova porodica sta-rinom iz Bužima, pa se očekuje da je u njegovom izrazu barem djelomično sačuvan glas h.

123, 142, 143, 151, Kovačić:12, Ljubić:11, 12, 14, 22, 25, 27, 28, Th all.5, 7, 11, 17, 18, Truhelka:1, 5, 19, 20, 24, 28, Valt.4, 10, 41, 95, 115, 116, 118, 136, 156, 168, 182, 190, 191. Te u pismima Ali-paše Rizvabegovića. U ovom proračunu izuzet je jedan primjer: fala, zbog općeg karaktera izmjene suglasnika u kontaktu.

230 V. str. 42-43.231 Da na polju bilježenja h na prijelazu 17. u 18. stoljeće ima velikih iznenađenja pokazuju sa-

rajevska pisma srpskih svećenika koja je objavio Ćorović, gdje nalazimo ovakve primjere: mahram(a), bohčica, čahšir(i), haǯ ija uz redovno bilježenje nadrednog h u gen. pl. zamjeničko-pridjevske deklinacije, i, naravno, patrijarh, hram, arhistratig (1910:497).

242 Lejla Nakaš

Što se izostanka h u drugim kancelarijama tiče, svi primjeri se mogu objasniti dijalekatskim procesima kojima su zahvaćeni štokavski govori od 16. stoljeća nadalje (usp. Peco, 2007:III:374).

U sljedećim primjerima zabilježen je izostanak: - inicijalnoga h[χоʏєʍо вɑʍ Ɣсʌɑтʜ Ɣρгɑɴ ʜʌʜ штƔ сɑƂовʜтʜтє ƔʏєʍƔƔʏєʍƔ ɴɑвɑшƔ воʌо Ɣʏʜɴʜтʜ ACA39 9 93] Jasenovac, [ɑ сɑдɑ ʍоʌʜʍ в.ʍ. дɑ Ƃʜстє спρɑвʜʌʜ єдɴƔ κɑтƔρгƔ ʒɑ ʏɑφєρ Ƃєгɑ Ɣ κоє оћєоћє Ɣ Ƃɴєтκє поћʜ єρє є свє спρɑвʌєɴо што тρʜƂƔє HAZUćir.VI-7] Klis232, [оћєʍооћєʍо гɑ господʜɴƔ ɴɑшєʍƔ пρʜпоρƔʏʜтʜ HAZUćir.VI-8] Klis, [ʜ што Ɣʒжєʌʜтє ʜ Ɣʒпʜтɑтє κɑдɑ господʜɴ доћє оћєтєоћєтє пρʜѣɑтʜ од ɴєгɑ Ƃоʌʜ одговоρ HAZUćir.VI-8] Klis233, [ʜ дɑ оћєтєоћєтє ƔʏʜɴʜтƔ кɑвɑρтƔ кɑко є о-стɑρʜɴє Valt.190] Dvar, [що стє ʍʜ ʒɑповʜдʜʌʜ свє κɑκо вɑшє пρʜƔʒвʜшєɴо госпоство оћєоћє Truhelka:19] (Novi), [ɑ ʜ ѣɑ оћƔоћƔ дɑ поћєʍ до доʍɑ ɑ пɑκ Ɣ ƂосɴƔ Truhel-ka:19] (Novi), [ʒɑщо сʍо освʜдоʏʜвшʜ вєтвƔ ʜ Ɣʏєть Ɣʏєть Ɣʒєʌʜ ʜ ωд вєʒʜρɑ Ƃосɑɴьскогɑ кɴʜгє Ɣʒєʌʜ Valt.136] Konjic [оћƔоћƔ дɑ ɴɑʍ гɑ спошɑʌєтє Valt.190] Dvar, [ʜ оћєтєоћєтє вʜдʜтʜ кɑко ћєʍо одвρɑтʜтʜ сρɑʍотƔ Valt.191] Imotski, [од ʍєɴє дʜʒдɑρɑ ɑсɑɴɑсɑɴ ɑгє ρєсƔʌƂєговʜћɑ ɴɑшʜєʍь κоɴшʜєɑʍʜ κɴєʒƔ дƔƂρовɑʏκоʍƔ ʜ остɑʌʜєʍь Ƃєговоʍ в•ʌ•п• Truhelka:20] Trebinje234; [ʜ ɴє χтʜ ɑχʍ(єд) сɑдє сɑ ɴєгɑ пʜсɑтʜ ɑρ ʍƔ ʜє Ɣρʜʌο тєшκɑ ʏʜɴɑ тɑκο сɑ ɴ ɴʜтκο ɴє κтʜɑшєκтʜɑшє Ƃʜтʜ HAZUćir.X-101] Kostajnica, [ʜ Ɣво ɴє κтʜстєκтʜстє одговоρɑ дɑтʜ вɑшɑ ʍ: Valt.8] Dvar, [ɴєго сє ɴє κтʜκтʜ пρɑвдʜ пρʜдɑтʜ гɑшпє ʜ жɑɴє шɑɴгρʜɴ Valt.95] Kamen, [ɑ пєρχɑт ɑгɑ своʜɴʜʏɑɴʜɴ Ƃʜѣо ѣє пρʜвєѣо до сɑдɑ двɑ κоɴɑ ɑʌʜ ɴʜѣє κтʜоκтʜо господʜɴ ɴʜѣєтɴогɑ Ɣʒєтʜ Th all.7] u Petrinju;

- fi nalnoga h[пοтοʍ тοгɑ ʍοʜ гс дοћє сʜροʍɑсʜροʍɑ ʍɑρκο вɑшєгɑ гс сƔжɑɴ ʍοʌєʏʜ дɑ Ƃʜ ʍƔ ʜɑ дɑο вʜρƔ ʒɑ ɴєгοвο дƔгοвɑɴʜє ACA39 9 80] Gradiška, [ɴєʜʍɑ сʜροʍɑсʜροʍɑ ɴʜгдʜ ɴʜщɑ οсʜʍ гοʌƔ дƔшƔ ACA39 9 80] Gradiška, [ʜ пρʜ сʍο вɑʍ пʜсɑʌʜ дɑ ɴє ʍορєʍο дɑтʜ вʜшʜє οт ʜєдɴοгɑ κοћɴɑ ʒɑ щο ɴєʜʍɑ сʜροʍɑ сʜροʍɑ οт κƔдɑ ACA39 9 10] Donji Brod, [Ɣɑшʜ сƔжɴʜ κʜ сƔ поƂʜгʌʜ од сɑƔє од стρɑстρɑ сƔ поƂʜгʌʜ Th all.17] Kostajnica, [ʜ ρɑʒƔʍʜρɑʒƔʍʜ що ʍʜ пρʜκɑʒɑ од вɑшєгь Ɣʒвʜшєɴогь госпоствь стρɑɴє вɑш дρɑгоʍɑɴ κɴʜгє Truhelka:19] (Novi), [Ɣсʌɑсʍо вʜρɴʜ ʌʜст сɑ ɴʜєгɑ ʜ сɑ ɴʜєгово

232 Ovo je rijedak primjer nepravilnosti u vezi s bilježenjem h u krugu pisara kliškog sandžak-be-ga Ferhata Sokolovića. Njegovi pisari imaju grafi ju sa є u vrijednosti /j/: koeu, fabieu, veseleu, stoga se ovaj pr. može transkribirati i ovako: jednu katurgu za Džafer-bega u kojo(j) će u Bnetke poći, dakle nije upotrijebljen puni oblik prezenta glagola htjeti, već enklitički.

233 Nasuf-ćehaja bilježi h: ćehaja, hvale, hvalimo, Ferhat, njih, Hlivnu, ali ipak ima 2 x oćete.234 I ovaj pisar, kao i svi drugi osim Ferhetpašićevih, bilježi h: ƂʜєɑχƔ, сʜροʍɑχƔ.

243Fonetika

дƔговɑɴʜє двɑɴɑєст Ƃʜʌʜʜʌʜ ɑƂɑ ʜ пєт ʍƔтɑгɑ HAZUćir.X-57] Govozdansko, [тє ʜ вʜ пροстє ʏʜɴʜтє ʜ вɑшɑ пρɑвʜʏɑ ACA39 9 61] Dubica; [шɑƂɑɴ ʜє сʜροʍɑκсʜροʍɑκ ʜƔɴɑκ ʏƔдο Ɣʏʜɴєɴ HAZUćir.X-99] Ostrožac, [ʜ ρɑдʜ свʜсвʜ сƔжɑɴɑ ƔстɑʌʜƔстɑʌʜ (ostalih) HAZUćir.X-33] Krupa, [ʒɑρɑдн κρƔпсκнχ ɴєвоʌɴнɴєвоʌɴн сƔжɑɴɑ HAZUćir.X-27] Bihać, [н свнχ остɑʌностɑʌн ɑгɑ Ƃнχɑћсκннχɑћсκн н κρƔпсκнκρƔпсκн HAZUćir.X-43] Bihać, [ωд ɴɑс свнχ нʍоцκннʍоцκн ɑгɑ н пρоʌошκнпρоʌошκн н ʒɑʒɑдвɑρсκнвɑρсκн поκʌоɴ н поʒдρɑв свнтʌоʍƔ гɴ Ɣ пρовнднтƔρƔ оʍншκоʍƔ Valt.156] Imotski;

- intervokalnoga h[ɑ одь ʍєɴє Ƃожɑ вʌєρɑ ʜ свєцɑ ʍƔɑʍєʍƔɑʍєдɑ дɑ ʜɑ вʜ воʜсκє Ƃєʒ(ь) гʌɑсɑ ɴє пƔстʜʍь HAZUćir.VI-27] Mehmed-aga Smailagić, 17. st. Herc., [ɴɑоɴɑодʜ сє ɑʍо κɑκо ѣє тɑсовɑʏ ʜошћє вєћє ʜ вєʌє пƔтɑ ɴɑ гɑƂєʌƔ Truhelka:19] (Novi), [Ɣ οɴο дοƂɑ κɑдɑ сє ƂнєɑχƔ ʌƔдн пοɑснʌнпοɑснʌн Truhelka:20] Trebinje, [ʜ дɑ ѣʜ оɴʜ ƔʒʜʍɑѣƔ Ɣ ʜʍє ɴʜовʜɴʜовʜ ʜɴтρɑдɑ DAD ASMM-V:2] Ljubuški, [доооодʜшєʜшє ʍʜ кɴєʒовʜ ʜ ρɑѣє од гɑчкɑ ʜ Ƃɑɴɑɴɑ ʜ ρƔдʜɴɑ DAD ASMM-V:2] Ljubuški, [дɑ оћєтє ƔʏʜɴʜтƔ кɑвɑρтƔ кɑко є о-стɑρʜɴє Ƃʜʌɑ доооодʜʌɑʜʌɑ Ƃʜ ʜ сɑд коѣɑ кɑвɑρтɑ жʜтɑ Valt.190] Dvar, [єто ѣє пʜсɑʌ ʌʜст ʜ по ʜƂρɑʜʍɑгʜρɑʜʍɑгʜ єдɑ гɑ Ƃог поʍожє сʜρоʍɑχɑ юɴɑκɑ Th all.7] u Petrinju, [дɑ ɴɑʍ χƔʏєдє Ɣсʌɑтʜ шєст ʌɑκɑт ʏƔєʏƔє (čohe) сєʌєɴє ACA39 9 93] Jasenovac.

Sekundarno h zabilježeno je u ovim primjerima:- inicijalni položaj[щο сɑʍƔ дɑο ʍοдρƔ χɑχɑƂƔ ʒɑ вʜдρο ʍєдɑ ACA39 9 72] Jasenovac, [дƔɑдєсєт χɑχɑƂɑ тο ʏʜɴʜ стο тɑʌʜρɑ ACA39 9 25] Jasenovac,235 [ʜ єɑ сɑʍ ʍєтɴƔо ʍогɑ сʜɴɑ ɴɑ χƔтово ʒɑ ʏƔвɑтʜ ʜ ɴɑшƔ ʜ вɑшƔ ρɑєƔ од χρʜћɑвʜєχχρʜћɑвʜєχ ʌƔдʜχ Truhelka:28] Stolac, [ʜ вʜдʜтє дωʜстʜɴє дʜє χʜχ χʜχ сʜƔ пωвєʌʜ ʜ дʜє сє ɴɑχωдʜє Truhelka:5] Novi, [тɑко сɑдɑ од ɑʌɑгʜчɑ ʜшчє пɑт(ɑчʜ)ч χɑρɑпскєχɑρɑпскє коɴʜє Th al.II:12] Kostajnica, [ɑ що чє ʍƔшƔ пɑтɑчʜчƔ χɑρɑпскʜ χɑρɑпскʜ коɴʜ коʍƔ сƔ ρодƂʜɴɑ по тƔρово поʌє сƔʜɴʜє пɑсʌʜ Th al.II:12] Kostaj-nica;

- fi nalni položaj[ɑκo Ƃʜстє ɴɑʍʜ ɴє ƔʜρоƔɑʌʜ ʍоρєтє Ɣɑшʜχ ʌƔʌƔдʜχʜχ пʜтɑтʜ дɑ ɴєʜʍɑ ɴʜ χʜшє ACA39 9 79] Dubica, [ɑκο Ƃʜ Ɣοʌɑ Ƃʜʌɑ Ɣɑшєгɑ гοс ɴɑс дƔʜʜƔχƔʜʜƔχ (dvijuh) ƔʜρƔ пρʜʜєтʜ Ƃʜсʍο ƔʜρƔ пʜсɑʌʜ ʜ Ɣɑшєʍ гοс Ɣсʌɑʌʜ ACA39 9 27] Dubica, [ɴєћƔ ѣɑ пƔстʜтʜ ʍогɑ сƔжɴɑ ʍостɑпє доκʌє од ɴʜχ двʜюƔχвʜюƔχ доћє ʌʜст Th all.5] u Petrinju, [ɑ тɑκоχ тɑκоχ нстн тɑѣ ʍоѣ κʍєт тєдоρ опɑүнћ што год ƂƔдє κвɑρɑ Ɣүнɴнѣо Ɣ κρɑʌєвоѣ ʒєʍʌн ѣɑ ƂƔдєʍ ʒɑ ɴєгɑχɴєгɑχ пʌɑтнѣо HAZUćir.X-139] Vakuf, [ʒɑто ʍоʌʜʍо гос•гос• пρɑвʜүƔ ʍƔ ƔүʜɴʜтєχƔүʜɴʜтєχ ʜ пƔстʜтє HAZUćir.X-139] Vakuf, [ɑκо нʍɑ κогɑ дɑ гɑ тƔжнχтƔжнχ

235 U ovom pismu nema drugih nepravilnosti. Pisar bilježi: Husein, Horvaćanin, Mahmut, mogoh, Muhamedove, siromahu, hiža.

244 Lejla Nakaš

ɴєκ нʒнүє ɴɑ ʍєѣƔ ƂƔдєʍ ѣɑ ʒɑ ɴєгɑ пʌɑтнѣо HAZUćir.X-139] Vakuf, [поʒдρɑвʌɑʍ гос•гос• гєɴєρɑʌɑ н ʒɑповндɴнκɑ свєχсвєχ ʌнκє н κρƂɑвє HAZUćir.X-139] Vakuf;

- intervokalni položaj[вєћє ѣє сɑдɑ довєχоовєχо єдɴогɑ доƂρɑ κоɴ|ɑ| Th all.7] u Petrinju236, [ɴʜєстє ʜʒвρьшʜʌʜ вɑшƔ ρʜєчь кɑко стє сє Ɣɑʍьчʜʌʜ ɴʜ ʍєɴʜ χɑтоρɑ Ɣчʜɴʜʌʜ кɑко сɑʍ Я |вɑ|ʍɑ Ɣчʜɴʜχо Ɣчʜɴʜχо Kovačić:12];237

- kao posljedica disimilacije suglasnika [ɴʜѣє пρɑво дɑ овɑкє ствɑρʜ ʏʜɴє што сє ɴє сʍʜʌє доχтƔρʜоχтƔρʜ оʍʜшкʜ Valt.168] Poljica, [ѣєρ ʍɑɴдє ѣɑκовɑ χєρнћɑ χћнχћн н(ʒ) ʒɑκƔшцɑ доχодн ʍн ɴɑ тƔжƂƔ Valt.102] Poljica, [χћєρнχћєρн воѣводє ʍнκƔʌє снɴовʏнћɑ Valt.26] Poljica, [н що вɑʍ новɑɴ ʏнсʍє оƂєʏɑо внρɑ ʍонɑ дɑ н ɴєнʍɑ сɑдɑ ɴн в ɴɑшєʍ гρɑдв ɴн в гρɑдншκоʍє κɑκовє вн нχʏєтєнχʏєтє доκʌɑʍ ɴє доɴєсв н(с) сɑρɑнєвɑ ACA39 9 91] Dubica, [ɴєκɑ снρоʍɑχ нχʏє нχʏє нєдɑ Ƃн κон твρɑκ сɑ ɴєгɑ пρноɴо н сɑ ɴєгɑ стɑо ACA39 9 74] Dubica, [тоʌнκо нʍɑʍо вɑʍ госпоствв пнсɑтн сɑρɑдн вɑ(шє)гɑ госпоствɑ свшɴɑ шнʍнʏɑ днʏχɑκɑнʏχɑκɑ κонв стє ʍв ʏнɴв одснκʌн що ɴє Ƃн тρн оɴɑκɑ днʏχɑκɑнʏχɑκɑ дɑʌɑ ACA39 9 74] Dubica,238 [сɑ ʍьɴоʍь (ћє)тє поћь до оχьρʜєєоχьρʜєє (Ugrije) HAZUćir.V-33] Sulejman-paša Herc.;

- kao posljedica analogije hv>f~f>hv[ʜ тɑκο сє Ɣχвɑʍο Ɣχвɑʍο Ɣ вɑшƔ ʍ: дɑ вʜ ɴєћєтє пρɑвдє сɑκρʜтʜ Valt.10] u Omiš, [вєʌє дρɑгο пοʒдρɑвєʌєɴѣє κɑκοɴο гɴ Ɣ ʜ сƔсʜдƔ ɴɑшєʍƔ ʜ ѣƔ свєʍ ƔχвɑɴƔƔχвɑɴƔ пρʜѣɑтєʌƔ Valt.4] u Omiš, [пɑκ ʜʒʌɑʒє тєρ ʒєʍʌƔ цɑρєвƔ ροƂє Ɣ Ɣχвɑɴѣє Ɣχвɑɴѣє ʜ с пοʍοћƔ вɑшοʍ Valt.41] Dvar, [ωд ʍєɴє єχвєєχвєдʜѣєʜѣє ʜʍоцкогɑ в:п:ʍ Valt.194] Imotski.

Suglasnik fPrimjera zamjenjivanja fonema f ima u ranim pismima:

[почтвɑɴʜ кɴєʒь пρɑɴчєскωпρɑɴчєскω пƔцʜкь ʜ кɴєʒь ɴʜкƔʌʜɴь гƔɴдƔʌʜкь ʜ доћωшє с єʜɴєƂєгωʍь ɑʍɑʌдɑρєʍ ɴовсцєʍ пρєдɑ ʍє ʍƔстɑпɑʍƔстɑпɑƂєгɑєгɑ Truhelka:II:113] hercegovački gospodar Mustafa Milivojević, 1490, [пʜсɑɴь вɑ ʌєто

236 U ostalim slučajevima ovaj pisar dosljedno bilježi h: siromaha, hodi, Ibrahimaga, hiljadu, Jahje, hoće, njih, Mahmut, uz jedan ozbiljan propust: ktio.

237 I ovaj pisar uglavnom ima pravilno h: hiļadu, hator.238 Ovdje je došlo do izbijanja osnove dik- , što je, izgleda, shvaćeno kao zajednički korijen za riječi

dikla i dičak (usp. Skok I:416), a č je shvaćeno kao dio sufi ksa: dik-čak , uprošćavanjem > dihčak, zatim inverzijom > dičhak.

245Fonetika

•ѕцп• ʍсцɑ пєρвɑρɑпєρвɑρɑ ɴɑ •ʜ• дɑɴь ɴɑ χωʏє Truhelka:II:37], [ʜ тɑκоʜ доћошє поκʌʜсɑρʜ ʜ вʌɑстєʌ дƔƂρωвɑʏцʜ κɴєʒь жʜвɑɴь жωρєтʜћь ʜ κɴєʒь пρɑɴʏєшκωпρɑɴʏєшκω пƔцʜћь Truhelka:II:37] Hamza-beg u Foči 1472, [ʍɑχʍƔть ρωћєɴʜ Ƃρɑть ρєчєɴωгɑ χɑʍʒє ʜ ш ɴʜʍь юсƔпьюсƔпь ωρьтɑкь χɑʍʒʜɴ Truhelka:II:150] pisar Ćupelija Ajazović 1512.

Kako taj fonem nije bio sastavni dio vokalskog sistema govornog jezi-ka, sa njegovim zamjenjivanjem nastavlja se čak i u vrijeme kada je zna-čajan fond strane leksike s tim glasom postao svojina bosanskoga jezika. Ponekad se dešavalo da jedna riječ u istome pismu bude zapisana i sa f i sa njegovom zamjenom:

[гɴ Ɣ пρовʜдƔρƔ оʍʜшкоʍƔ вєʌє дρɑго поʒдρɑвʌєɴʜє ωд ʍєɴє ʒɑʜʍɑ ʒƔʌпʜкɑρьʒƔʌпʜкɑρь Ƃєгɑ Valt.136] Konjic || [нɑ ʒƔʌфнκɑρьʒƔʌфнκɑρь Ƃєгь ʒɑнʍь ƔсєнɴьƂєговнћь ʏнɴн пнсɑть Ɣ κоɴнцƔ Valt.136].

U krajišničkim pismima glas f zamjenjivan je fonemima p i v: f ~ p [ωт ʍєɴє жɑпєρжɑпєρ Ƃєгɑ поκʌоɴ н поʒдρɑвʌєɴнє господнɴƔ κɑпєтɑɴƔ

φɑƂнƔ κɑɴɑʌƔ HAZUćir.VI-13] Klis 1558, [дɑ вɑʍ ʜє госпоцтвоʍь ɴɑ ʒɴɑɴʜє κɑκо поɴосɴʜκь од овєʜ κɴʜгє ʜєст ʏɑ(Ɣ)ш свʜєтʌогɑ гдɴɑ пєρɑтпєρɑт пɑшє Truhelka:1] H. Novi 1587, [ɑ пєρχɑтɑгɑпєρχɑтɑгɑ своʜɴʜʏɑɴʜɴ Ƃʜѣо ѣє пρʜвєѣо до сɑдɑ двɑ κоɴɑ Th all.7] u Petrinju 1557, [ʜ пƔстʜ гɑ сʜρоʍɑχь юсƔпьюсƔпь пʜʌʜповʜћпʜʌʜповʜћ Th all.7] u Petrinju 1557, [ɴєћƔ ѣɑ пƔстʜтʜ ʍогɑ сƔжɴɑ ʍостɑпєʍостɑпє Th all.5] u Petrinju 1557, [ωть ʍєɴє ɑʌɑгє сєпєρɑгʜћɑсєпєρɑгʜћɑ Valt.24] Dvar 1617, [пʌєʍєɴʜтοʍє пοщοвɑɴοʍє пʜʌʜпɑшʜʏвпʜʌʜпɑшʜʏв κɑпʜтɑɴв сʜсκɑ гρɑдɑ ACA39 9 61] Dubica 1655, [сƔɑκє пοщєɴє ʏɑстʜ дοстοʜɴοʍє Ɣʜтєсο пʜʌʜппʜʌʜп вοʜвοдʜ ʍοʍο пοƂρɑтʜʍο HAZUćir.X-71] Bihaćka krajina 1696, [κɑдɑ госдʜɴ ʜосєпʜосєп дє почʜЯ коʍєɴдɑт ʌʜчкʜ доћє Ɣ госпʜћ Strohal:5] Glamoč 1720.;

f ~ v [ʒɑщо сʍо освʜдоʏʜвшʜ вєтвƔ вєтвƔ ʜ Ɣʏєть Ɣʒєʌʜ ʜ ωд вєʒʜρɑ Ƃосɑɴьскогɑ кɴʜгє Ɣʒєʌʜ Valt.136] Konjic 1642, [од господʜɴɑ Ƃосɑɴског дєвтєρєвтєρдɑρɑɑρɑ оʍєρ пɑшє Desnica:214] Knin 1675, [пρʜсвєтʌоʍє ʜ пʌєʍєɴʜтоʍє господʜɴƔ ћєɴєρɑʌƔ вєʌє дρɑго покʌоɴ ʜ поʒдρɑвʌєɴє од ʍєɴє ʍƔχɑʍєд Ƃєгɑ вʜʌʜповʜћɑвʜʌʜповʜћɑ ƔвɑɴогɑƔвɑɴогɑ пρʜѣɑтʌɑ вɑшє ʍʜʌостʜ Desnica:281] Glamoč 1682, [гɴƔ κєгћʌєвʜћ гροвƔгροвƔ дɑ сє ʜʍɑ οвʜ ʌʜст дɑтʜ Ɣ пοштєɴє ρƔκє HAZUćir.X-82] i HAZUćir.X-78, X-87, X-89, X-90 Banja Luka 1696, [οд ʍєɴє гοспοдʜɴɑ ʍοстɑвɑʍοстɑвɑ ɑʌɑʜƂєгɑ φєρɑтпɑшʜʏɑ ʌʜпο пοʒдρɑвʌʜє HAZUćir.X-90] Banja Luka 1696.

Rijetko se dešavalo da neki drugi fonem bude zamijenjen sa f:v>f [єтο ʜɑ шɑћʌєʍ φʜρƔφʜρƔ дɑ сє ɴє ʜʍɑ пρʜцʜɴʜтʜ ɴʜ ʒɑ οɴƔ тρєћƔ

ʜɑспρƔ Ɣстɑвʜтʜ HAZUćir.X-83] Banja Luka 1696.

246 Lejla Nakaš

p>f [вʌɑстєʌєʍ дƔƂρовɑчцʜʍь ωдь ɑЯс фɑшєфɑшє гсподɑρɑ Ƃωсɴскогɑ Truhelka:II:85] Ajaz-paša 1484, [фоρκоʌɑфоρκоʌɑƂƔ гρɑдɑ ʌєтовɑɴʜүɑ в:ʍ: ʌʜпƔ поκʌоɴє ʜ дρɑгƔ посдρɑвʌєɴє HAZUćir.X-54] Gvozdansko 1635.

b>f [пɑкє ɑко ћєтє вʜдєтʜ шо вʜ пʜшє гоʌєʍʜ гдɴь ʜ вєʌʜк ɑʍʜρь сƔʌтɑɴь цɑρь фɑѣʒʜтфɑѣʒʜтƂєгьєгь Truhelka:II:98] 1486.

Ali najčešće se fonem f bilježi korektno, pa ga u krajišničkim pismima nalazimo:

- u ličnim imenimaφɑсʌʜφɑсʌʜ ʏєχɑʜє Rački:14, φєρχɑтφєρχɑт Ljubić:6, 7, 8, 9, 11, 12, 16 Valt.3, фєρʜʒьфєρʜʒь Truhelka:II:147, 150, 151, φʜʌʜпφʜʌʜп Truhelka:27, Rački:146, φʜʌʜпɑшʜʏφʜʌʜпɑшʜʏ Rački:20, 22, 23, 24, 26, фʜρфʜρдƔсƔс Ćorović:6, φɑφɑƂʜюƔʜюƔ Ljubić:7, 12, 14, фρɑɴчєскωфρɑɴчєскω Truhelka:II:133, Ljubić:5, φρɑɴєφρɑɴє Valt.77, 93, 96, 140, 105, 156, 166, Rački:18, 24, фρɑɴькофρɑɴько Truhelka:II:7, φρɑɴовʜћ φρɑɴовʜћ Ljubić:21, κρʜштοφƔκρʜштοφƔ Rački:1, ʜосєфʜосєф Strohal:2, 8, ʜожєф ʜожєф Stro-hal:8, юсƔφюсƔφ Truhelka:II:147, Rački:1, Kovačić:1, ʜƔсƔφ ʜƔсƔφ Truhelka:1, 10, Rački:4, 79, ʜƔсƔφɑгʜћ ʜƔсƔφɑгʜћ Truhelka:7, ѣοсƔφɑгʜћѣοсƔφɑгʜћ Valt.141, ʍƔстɑфɑʍƔстɑфɑ Truhelka:II:13, Valt. 115, 117, 118, 119, 154, 155, 159, 166, 168, 177, 179, Rački:1, 2, 9, 13, 18, 24, 29, 35, 32, 75, 76, 90, 91, 98, 105, 114, 116, 117 119, 120, 130, 131, 132, 135, 136, 139, 141, 143, 144, 151, Ljubić:13, Th all.15, 16, 17, ɴɑсƔφ ɴɑсƔφ Ljubić:12, Th all.17, сƔʌφʜκɑρсƔʌφʜκɑρ Rački:46, Th all.II:10;

- u posuđenicama єфєɴєфєɴдʜєʜє Desnica:216, Truhelka:29, Valt.43, Rački:6, єфєɴєфєɴдʜѣɑʜѣɑ Desnica:268, Truhel-ka:2, ɴєћєʍο фɑʌʜтʜфɑʌʜтʜ Th all.II:1, Rački:2, 36, ƔсфɑʌʜƔсфɑʌʜ Th all.II:10, φɑʍʜʌʜƔφɑʍʜʌʜƔ Rač-ki:151, фρɑфρɑ стʜпɑɴ ковɑчєвʜћ Ćorović:6, фρɑтρƔфρɑтρƔ HAZUćir.X-109, φɑстʜφɑстʜдʜѣєʜѣє Valt.17, φєφєƂρɑρɑρɑρɑ Truhelka:4, фєρʍɑɴфєρʍɑɴ Kovačić:9, φєвρɑρɑφєвρɑρɑ Truhelka:1, φορєɴгɑшφορєɴгɑш Rački:64, 75, 84, 86, φρєгɑφρєгɑдɑ Rački:5, фρєгɑтƔфρєгɑтƔ Kovačić:5, φρєшκɑφρєшκɑ Rački:80, ɴɑ φρʜшκοφρʜшκο Rački:146, тєфтєρьтєфтєρь ωд фρƔстʜρɑфρƔстʜρɑ Truhelka:II:178, ʏєтʜρʜ φƔɴтɑφƔɴтɑ Rački:61, дƔɑдєсєт φƔɴтоƔɑφƔɴтоƔɑ Th all.13, ɴɑ φƔρɴɑжƔφƔρɴɑжƔ Valt.16, Valt.57, κɑпʜтɑɴƔ ο(дь) φƔштьφƔшть Ljubić:7, 6, 14, гρоφгρоφ Th all.9, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, Strohal:2 Rački:104, 103, 105, 110, 116, 120, 124, 132, 129.2, 130, 131, 132, 143, 144, 146, 147, 151, дєφєɴєφєɴдʜтʜт Valt. 129, кɑʌɑфɑтʜкɑʌɑфɑтʜ Kovačić:5, коɴфʜɴкоɴфʜɴ Desnica:213, 216, Valt.3,154, κƔφκƔφ (golf, ‘za-liv’) Truhelka:6, ʍƔсɑφʍƔсɑφ Truhelka:II:4, Rački:87, ɴɑφɑɴтʜтʜɴɑφɑɴтʜтʜ Rački:11, тɑφʜʌɑтɑφʜʌɑ Lju-bić:5, тєφтєρтєφтєρ Valt.17, Truhelka:11, Rački:127, тєφтєтєφтєдɑρɑρ Valt.32, Th all.11, Truhelka:2, Truhelka:II:124, тєφтʜшʜтʜтєφтʜшʜтʜ Valt.9, ɴɑ ƔʌɑφʜƔʌɑφʜ Rački:142, дɑвɑтʜ ƔʌєφƔƔʌєφƔ Truhel-ka:28, φɑʌɑтφɑʌɑт Rački:62, 63, офʜʏʜρʜофʜʏʜρʜ HAZUćir.X-133, офʜцʜρоʍофʜцʜρоʍ HAZUćir.X-109;

- kao posljedicu asimilacionih procesahv>f [ʌʜпо: ʜ: в:ʌ:п: ʍоʍƔ пρʜɑтєʌƔ: гɑρдʜɑɴƔ фоʜɴʜчкоʍƔфоʜɴʜчкоʍƔ Ćorović:6] Liv-

no, [Ɣсʍо кɑко стє ʜ вʜ ʜ гɑρдʜɑɴ ʜʒ фо⊦ɴʜцє фо⊦ɴʜцє ρɑдʜ жʜтɑ доχодʜʌʜ Ćorović:24] Rama, [ʜ ρєчєɴогɑ Ƃχєʌʜʌɑ ƔфɑтʜшєƔфɑтʜшє Desnica:213] Vrana, [ɑко стє гɑ Ɣ коʍ ʒʌƔ дєʌƔ Ɣфɑтʜʌʜ пʜшʜтє ɴɑʍ Strohal:7] Bihać, [ʜ ʍʜ

247Fonetika

Ƃʜсʍо ʍогʌʜ офɑтʜтʜофɑтʜтʜ вɑшєго ɑшɑшʜɴɑ Valt.142], [ʌʜпο сɑφɑʌʜʍο ACA39 9 91] Dubica, [ʜ доκ гɑ ѣɑ ƔφɑтʜʍƔφɑтʜʍ ʜʍɑћƔ ʍƔ κɑʒɑтʜ κɑκо ћє по сєƂʜ ʒɑповʜѣєдɑт Rizvić:2] Stolac, [ɴєκɑ ʜχ ɴɑпоє ʜ ʒɑφɑʌєʒɑφɑʌє Truhel-ka:22] Trebinje, [ʜ дɑ ʒɴɑтє кɑко сʜʍ Ɣфɑтʜо ʍʜсʜɴʜћɑ ω ρʜсɴɑ Kova-čić:10] Trebinje,239 [ʍοʜ гοс сɑφɑʌʜʍοсɑφɑʌʜʍο ɴɑ тοʍє ƔʌɑшʜʏƔ ɴєκɑ ʜ ɴʜєгɑ пɑƔє пοпʜʜє с ƔƔκοʍ сκƔпɑ ACA39 9 42] Kostajnica, [ɑ φɑʌɑφɑʌɑ ƂοгƔ вʜ стє пɑʍєтɴʜ HAZUćir.X-66] Banja Luka, [φɑʌєφɑʌє дοстοʜɴοʍƔ] Strohal:2, 3, 7, 8, Th all.9, 12, 13, 14, Rački:13, 14, 15, 16, 14, 16, 21, 24, 26, 30, 31, 32, 72, 76, 79, 84, 86, 91, 96, 111, 113, 115, 141, 142, 146, 147, Valt. 17, 136, 192, Truhelka:12, 32, ƔφɑтʜƔφɑтʜ сєсє, ƔφɑɴʜƔφɑɴʜ ƔφɑɴѣєƔφɑɴѣє Rački:2, 9, 10, 11, 14, 15, 16, 31, 32, 34, 44, 46, 56, 62, 63, 73, 74, 93, 116, 117, 118, 141, 143, 146, Ljubić:8, 16, Desnica:213, 216, 217, Th all.II:12, Truhelka:II:133.

Poznato je da se konsonanti f i h nalaze u uzajamnom odnosu. Već je istaknuto da se u krajišničkim pismima fonem h dobro čuva. Stoga ne čudi to što je u njima glas f, iako je u naš jezik stigao posredstvom tuđe leksike, uspio zadobiti status fonema, bez sistemskih iskliznuća u pravcu njegove zamjene. Ali primjetno je da Ferhatpašićevi pisari, koji ne bilježe h, imaju nešto više primjera u kojima je f zamijenjeno sa v. Taj podatak mogao bi dati drugačiju sliku o stanju s fonemom h u njihovom izrazu, tj. mogao bi upućivati na to da izostanak h kod ovih pisara predstavlja ozbiljniju poja-vu nego što bi to bio puki grafi jski manir stečen oponašanjem kancelarije Keglevića. Imamo li u vidu da su ovi pisari, ustvari, zamjenjivali f samo u jednoj leksemi (гρов umjesto grof), te da ova riječ nije bila dio njihove ak-tivne leksike pa su je u takvom liku mogli primiti od svojih ‘podložnika’,240 onda toj pojavi ne moramo pridavati prevelik značaj.

Osim toga, Keglevićevi pisari u drugim prilikama pišu f [господɑ оφʜоφʜʏ ʏʜρʜʜρʜ поκρɑʜɴɑ κоʜ κρɑʜɴоʍ вʌɑдɑʜƔ HAZUćir.X-133], [Ɣʒвʜшєɴогɑ ʜ пʌєʍєɴʜтогɑ гɴɑ тєφтєρћєɑʜєтєφтєρћєɑʜє HAZUćir.X-69], a i riječ grof se kod njih pojav-ljuje češće u takvom liku.241

Refl eksi sibilarizacije Za jezik krajišničkih pisama karakteristično je redovno bilježenje refl eksa sibilarizacije. Taj se refl eks pojavljuje i u onim kategorijama u kojima ga da-nas više nema. Obično se smatra da alternacija k/c, g/z u deklinaciji pridjeva i pridjevskih zamjenica predstavlja odraz literarnog manira, a ne odraz sta-nja u bosanskim govorima (usp. Gabrić-Bagarić 1984:67). Kako ova pojava

239 Ove lekseme nema u Krajini, jer se tamo upotrebljava uhititi ili zapačati.240 Tako npr. Vuk Macura u svome pismu oslovljava Keglevića (usp. Rački:101). 241 15 x grofu : 6 x grovu, dakle 60% : 40%.

248 Lejla Nakaš

u našim pismima nije redovita za sve pridjeve neodređenog vida s osnovom na velar, zaista bi se mogla odrediti kao pisarski uzus. Takav manir mogao je nastati oponašanjem izraza korespondentnih kancelarija, ali bi se u nje-mu, također, mogao ogledati relikt iz srednjovjekovne tradicije.

U pismima prvoga razdoblja ove refl ekse nalazimo i u pluralskim za-visnim padežima:

[пʌєʍ(є)ɴʜтʜʍь ʜ ʍƔдρѣʍь ʜ вскє чстʜ достоʜɴʜʍь ɴɑшʜʍ дρɑʒʜʍь ρɑʒʜʍь стɑρєʍь пρʜЯтєʌєʍь Truhelka:II:9] Mehmed, Ishak-begov sin 1454, [почтовɑɴоʍƔ кɴєʒƔ ʜ ʜʒɑƂρɑɴʜʍ вʌɑстєʌєʍ дƔƂρовɑчцʜʍьρовɑчцʜʍь ωдь ɑЯсфɑшє гсподɑρɑ Ƃωсɴскогɑ Truhelka:II:85] 1484, [ɑ χоћє вɑшɑ доƂρотɑ ρɑʒьƂρɑт ɑ вɑшʜʍ вʜсоцʜʍвʜсоцʜʍ Ɣʍоʍє кɑко вʜ пʜшє вєʌʜкʜ гспдɑ Truhelka:II:93] Sulejman-beg 1485, [когɑ Ƃʜ ωɴь посʌɑω Ɣ дƔƂρовɴʜкь с пʜсʍʜ с тɑцєʍʜтɑцєʍʜ кɑкω дɑ ƂƔдє ʒɑ дωстɑ кɴєʒƔ ʜ вʌɑстєʌωʍ дƔƂρвɑчцєʍь Truhelka:II:113] Mustafa Milivojević 1490, [ʜ всʜʍ ʒєʍʌɑʍ пρʜʍоρскʜʍ ʜ ρƔʍскʜʍ ʜ кɑρɑʍɑɴскʜʍ ʜ ɴɑтоʌʜскʜʍ ʜ ρоʍɑɴскʜʍ ʜ вєкє ʜɴʜʍ ʍɴоʒʜʍ ʍɴоʒʜʍ ʒєʍʌЯʍ Truhelka:II:124] Ahmet-paša Hercegović, [с гοспοдʜɴοʍь пροвʜдƔροʍь κοтορьсцʜєʍьκοтορьсцʜєʍь HAZUćir.VII-2] 1534, [гдɴ Ɣ κɴєʒƔ ωƂρɑɴоʍƔ ʜ вʌɑстєʌоʍь дƔƂρовɑүцʜєʍьρовɑүцʜєʍь HAZUćir.VII-3] novski emin 16. st.

U drugom razdoblju ova se alternacija sve više ograničava na nom. pl., mada ima njenih potvrda i u zavisnim padežima, pa čak i u instr. sg. Primjeri:

[ʜ ɴɑ ɴɑс сє ɴɑсʌоɴʜтє што сʍо ʜɑцʜʜɑцʜ HAZUćir.VI-14] Klis) 1582, [ɑ щο вɑʍ Ƃοдє οд пοтρʜƂє ɴɑ ɴɑш κρɑѣ дɑ ʍʜ в:ʍ: пοсʌοшɑʍο щο ѣɑцʜѣɑцʜ Ƃοдєʍο Valt.44] Klis) 1634, [κɑκο тο ʍοжє Ƃʜт дɑ ʍοгο тɑцʜтɑцʜ ʒʌʜ ʌοѣдʜ пροстʜρɑт ροκє гдʜ сє ɴɑχοдʜ вɑшє гοспοдствο тο ɴɑʍ ѣє вєʌє жɑ Valt.52] Poljica 1634, [ɑʌʜ κɑκо стє вʜ дошʌʜ Ɣʏʜɴʜо сє ʒƔʌƔʍ ɴɑшʜʍ подʌожɴʜκоʍ ɴʜκоʌʜцʜʍ ɴʜκоʌʜцʜʍ Ɣ тоʍƔ гρɑдƔ Valt.108] Poljica 1640, [ʍɴоʒʜʍɴоʒʜ сƔ вρʜдɴʜ ʒɑʍƔтʜтʜ ɑʌʜ ɴʜсƔ вρʜдɴʜ ʜʒƂʜстρʜтʜ Valt.85] Dvar 1636, [χоћєʍо вʜдʜт єсʍо ʌʜ ʜ ʍʜ ɴɑшє подʌожɴʜκє Ƃρɑɴʜтʜ ѣɑцʜѣɑцʜ Valt.8] Gabela kraj 16. stoljeća, [i da ste suicholizisuicholizi lipo zdrau DAD:ASMM-17] Gabela 1681, [н ρɑʒƔʍнєсʍо κɑκо ɴɑʍ. дɑнƔ ɴɑ ʒɴɑɴнє ʒɑ осɑʍɴɑнєс оρʍɑɴнцɑ. Ɣсκоκɑ дɑ сє сƔ пɑρтнʌє нс ʍɑκɑρсκогɑ вєʌнцнєʍьвєʌнцнєʍь. ʍоρєʍь. ACA39 9 35] H. Novi 1605, [ɑ ʍʜ ɑκо сʍо що ʜɑцʜʜɑцʜ ɴɑ овє стρɑɴє ʍожєтє сє Ɣ ɴɑс поƔʒдɑтʜ Truhelka:15] H. Novi 1686.

U krajišničkim pismima nakon 17. stoljeća više ne nalazimo ovakve primjere, čak ni u pojedinačnim leksemama koje bi činile dio pisarske for-mule:

[пʜшʜтє χоʏєʍо вɑʒдɑ пєρɑвʜʏɴо повоʌɴо вɑшєʍƔ гос:вƔ Ɣʏʜɴʜтʜ што ѣɑκʜѣɑκʜ ƂƔдєʍо HAZUćir.X-136] Bihać 1723.

249Fonetika

Protetsko jPrimjeri sa j ispred inicijalnoga i u krajišničkim pismima vezani su za obla-sti bliže moru, a mogu se objasniti čakavskim utjecajem:

[вєʌє ɴє ʍоʌнʍо ɴɑ ѣнʍє ѣнʍє ѣєдɴƔ ʌнпƔ пошκƔ н сɑƂʌƔ двн HAZU-ćir.VI-19] (Krka), [ʜ ʍоʌʜʍо гɑ ʒɑ ѣєдɴƔ сʜгɴƔ κɑρɑƂʜɴƔ ʏɑ ʒɴɑтє дɑ тρʜƂƔѣє вʜρɑ ʍоѣɑ χоћєʍо ʍƔ ѣє поштєɴо ѣʜʒпρɑвʜтʜ ѣʜʒпρɑвʜтʜ Rizvić:1] Udbina, [ʜɴɑκο ƂƔдƔћ ʒɑφɑʌʜв ƂοгƔ ʜ ʏєстʜтοʍƔ цɑρƔ ʜ ѣɑ ʜʍɑʍ ɴʜκοʌʜκο сοдɑтοв κοѣʜ ѣɴєгοв χʌʜƂ ѣʜѣʜдƔ Valt.141] Poljica, [пʌɑтʜвшʜ ѣʜʍ дɑɴгƔƂƔ дɑɴ ѣɴʜχοвʜχ ʜ ѣʜʒгƔѣʜʒгƔƂѣʌєɴѣєѣʌєɴѣє ѣɴʜχοвɑ сʜροʍɑштвɑ Valt.141] Poljica, [ʜ ɑκо ʍʜсʌʜтє Ɣ ʍʜρƔ жʜвʜтʜ ʜ ѣʜɴтρɑ ѣʜɴтρɑдє пρʜѣтʜ ʒɑповʜѣтє вɑшʜʍ подʌожɴʜκоʍ κоʜ дρжє Ƃɑштʜɴє под ɴɑшоʍ ʒɑповʜдѣƔ дɑ пρʜдɑдƔ χɑρɑʏє κɴєʒовоʍ Valt.129] Poljica, [κоѣʜ Ɣсκоцʜ ʏƔдɑ κρɑт χодʜʌʜ ρоƂʜтʜ ʒєʍʌƔ ʜ подʌожɴʜцʜ ʏєстʜтогɑ цɑρɑ ɴɑвʌɑштʜто Ɣ ɴєρєтвʜ ʜ под κʌʜсоʍ ʜ ѣʜɴɑѣʜɴɑ ʍʜстɑ тƔρсκɑ Ljubić:19] zadarska skala,[ɑ ɴɑʍʜ ɴєћє Ɣтєћʜ ɴʜ ɴɑ сƔχƔ ɴʜ ɴɑ ʍορƔ κɑκο ɴʜсƔ ɴʜ ѣʜɴʜѣʜɴʜ ʒʌʜ ʌƔдʜ Valt.24] Dvar, [гɑшпρє шɑгρʜɴ дρжʜ ʒєʍʌƔ Ɣ ѣʜстоʍƔѣʜстоʍƔ χɑсƔ пρєʒ ɴʜκɑκовє κɴʜгє Valt.96] Poljica, [ѣʜвɑɴѣʜвɑɴ κɑдʜћ Valt.77] Kamen, [ѣʜвɑɴѣʜвɑɴ ƂƔʏʜћ Valt.152] Poljica, [ѣʜвɑɴʜшѣʜвɑɴʜш Ƃɑρʜћ Valt.152] Poljica.

Protetsko j ispred enklitičkog oblika zamjenice za 3. l. pl. u genitivu i akuzativu pronalaze se u svim pismima sa zapadnijega područja, ali ne sa podjednakom učestalošću. Najviše takvih primjera ima u Kliškom sandža-ku i u njegovom neposrednom susjedstvu (u Krčkom i u najzapadnijem dijelu Hercegovačkog sandžaka), a najmanje u Bihaćkom sandžaku:

[ʜ ʏʜɴʜтє ѣʜχѣʜχ дροжɑтʜ Ɣ ʍʜстƔ ʜ дɑвɑтʜ ѣʜʍ Ƃρɑшɴο Valt.6] zap. Herc., [тєρє ѣʜχѣʜχ сʜκƔ ʜ ƂοдƔ Valt.43], Imotski, [вєћє ɑκο Ƃʜ сє тɑκʜ пʜɴєʒ Ɣ ɴʜχ ɴɑшɑ дɑ ѣʜχѣʜχ ɴɑʍʜ пοшɑʌєтє дɑ ѣʜχѣʜχ ʍʜ пοсвʜтʜʍο Valt.13] Dvar, [ʜ овдɑ ѣʜχѣʜχ ʜʒвєдошє Ɣ с(Ɣ)ƂотƔ оƂɴоћ ɴɑ освʜт ѣƔтρос Ɣ ɴєдєʌƔ Valt.116] Dvar, [дɑ ѣʜχѣʜχ сʜʌоʍ пρʜʒєɴтɑвɑ пρʜд вɑшƔ господƔ Valt.154] Dvar, [пʌɑтʜвшʜ ѣʜʍѣʜʍ дɑɴгƔƂƔ дɑɴ ѣɴʜχοвʜχ Valt.141] Poljica, [ɴєκɑ ʍо ѣʜχ ѣʜχ дɑдє Valt.105] Poljica, [ʜ Ɣстɑ ѣʜʍѣʜʍ ѣє дожɑɴ двɑдєсєт гρошɑχ Valt.78] Poljica, [дɑ ʍогƔ сʌоƂодɴо ʜ ʍʜρɴо поћʜ ʜ доћʜ по ʒєʍʌʜ ʜ по ʍʜстɑ ʏєстʜтогɑ цɑρɑ κɑκо ѣʜʍ ѣʜʍ воʌɴо ƂƔдє HAZUćir.VI-14] Klis, [ʍоʌʜʍо вɑс Ɣʏʜɴʜтє ѣʜʍ ѣʜʍ сƔд Valt.98] Makarska, [посʌɑсʍо ѣʜχѣʜχ ʜ ʍоʌʜʍо вɑшƔ ʍʜʌост одпʜс дɑ ѣʜʍѣʜʍ ɴɑ вρʜʍє пошɑʌєʍо Desnica:214] Knin, [дɑ ʜ вʜ ɴɑшʜʍ ʌοдєʍ щο ѣʜʍѣʜʍ ʒɑпɑдɑ тɑʍο дɑ ƂʜстIєI ѣʜʍ ѣʜʍ сʜροʍɑштвο ɴɑпʌɑтʜʌʜ HAZUćir.X-64] Bihać.

Međutim, u Bihaćkom sandžaku ima nešto primjera sa protetskim h u ovom slučaju:

250 Lejla Nakaš

[дɑ χʜχʜ вʍ ɴєћєтє χʜχʜ Ƃʜтʜ ɴʜ ʒʌƔстɑвʜтʜ ɴʜ ћєтє χʜχʜ пρєүʜɴʜтʜ ʜ дɑ ћє χʜʍ χʜʍ ʍʜρɴƔ Ƃʜтʜ ʍʜρɴƔ ʜдƔћʜ ʜ пƔћʜ ƔвɑκƔ вʜρƔ Ɣд вʍ сƔжɴєʍ ρєүєɴʜʍ пρƔсʜʍƔ HAZUćir.X-33] Krupa.

Suglasnici u kontaktu U pismima su zabilježeni sljedeći rezultati suglasničke

- disimilacije:db > dv [свʜдок го пєг пєшʜρєвʜћ кɑпʜтɑɴ остρƔшкʜ ʜ пєχʌʜвɑɴ

кɑдʜɑ од остƔρшцɑ пєρє вƔкɑсовʜћ кɑпʜтɑɴ Ɣдвʜɴскʜвʜɴскʜ ʜ пєρє кɴєжєвʜћ гρɑчɑчкʜ Strohal:5],

mn > ml [тоʌʜκо ʌʜ ʍʌʜтєʍʌʜтє дɑ ʍʜ ɴʜсʍо ɴʜштɑρ посʌʜ оцɑ вρʜɴʜ Ri-zvić:1], [ʍʌƔгоʍʌƔго сʍо сє ɴɑтρƔднʌн ρɑд Ɣɑшє Ɣоʌє нсρɑд ɴєгоƔнχ поρƔκɑ ACA39 9 63],

mń>mļ [ʜ ʍʌɑχʍοʍʌɑχʍο дɑ ѣʜχ сƔ ʜстʜɴοʍ Ɣсκοцʜ Ɣχʜтʜʌʜ Valt.32] mj. mni-jahmo,

vn>(mn)>bn [ωт пρнсвнтʌє господє н дƔждɑ Ƃɴєтɑсκогɑɴєтɑсκогɑ HAZUćir.VI-14], [ѣєρє ʒɴɑтє дɑ сƔ ʏєстнтɑ господɑ Ƃɴєтɑʏκɑɴєтɑʏκɑ с ʏєстнтнʍ цɑρоʍ Ɣ ʍнρƔ Valt.24], [ɑ ʒɑ Ƃєɴєтκє єɴєтκє що пнтɑтє ωɴн доƂρо свон посɑω ɴɑпρɑʌɑю A.Ivić:3] || [ʌƔдє Ƃно н ɴɑшє н вєɴєднчκє Kovačić:9],

mn > vn [ʒɑтвоρнʌн Ɣ тɑвɴнцƔтɑвɴнцƔ Pavić:1970:298], [пнсɑсʍо ʍоʌєћн вɑшє г ʒɑ ʌоƂɑв ɴɑшо дɑ постнтє ρєʏєɴогɑ снρоʍɑχɑ воκɑсɑ нс тɑвɴнʏєтɑвɴнʏє HAZUćir.VI-18], [tavnica ACA39 9 85], [сєдɑʍ ʌƔпєжɑχ тɑтовɑ нʒ ρєүɴнχ гρɑдовɑχ тɑвɴоʍтɑвɴоʍ ɴоћѣƔ дошɑв HAZUćir.IV-47], [н ρɑдн ρɑдосɑвɑ вɴоговɴого үє снρоʍɑχɑ сƔжɑɴɑ ʒɑцвнʌнт HAZUćir.X-77];

- asimilacije:đn > đń [н дɑ вєћє ɴєнʍɑ штω пнтɑтн χєρцєгь вʌɑтκω ɴн тκω дρƔгн

сɑдɑɴн ɴн пωсʌєћɴнпωсʌєћɴн Truhelka:II:37],dn>(nn)>n [ʏƔдʜʍо сє вʍ дɑ ɴɑʍ ɴʜгдʜρ ʌʜст ɴє доћ|є| од вɑс ƂƔдƔћʜ с

ɴɑшʜʍ оцєʍ пρʜɑтєʌ тоʌʜκо ʌʜ ʍʌʜтє дɑ ʍʜ ɴʜсʍо ɴʜштɑρ посʌʜ оцɑ вρʜɴʜ вρʜɴʜ Rizvić:1];

- redukcije:bv > b [гдє гωдєρ сє Ƃн пρнʍєρнω ρєчєɴн κɴєʒ фρɑɴьκо нɴн ɴєгов

сʌƔгɑ н ɴєгово Ƃʌго дɑ гɑ сьчƔвɑтє ωƂɑρƔєтє н пρоводɑтє Truhelka:II:7], [kоjem sam se tvardо оbeseliо A.Ivić:II:8],

nd > d [ωд ʍєɴє єχвєєχвєдʜѣєʜѣє ʜʍоцкогɑ в:п:ʍ Valt.194],

251Fonetika

st > s [ɴɑ оƔн ʍн ʌнсʌнс оʏнɴнтє ɴɑсκоρо ɑʌн ʏнɴо ɑʌн нɑгнʏо оƔɑʍо ACA39 9 58], [пρнʍнсʍо вɑш ʌнс ʌнс ʌƔƂɑжʌнв Kovačić:10], [н с тнʍ вєсєʌн Ƃог вɑшƔ гс ʍнʌосʍнʌос н ʒдρɑво дɑρжн ɴɑ тон κρɑнɴн ɑʍєɴ HAZUćir.X-112], [ɑʌʜ ɴєκɑ вɑшɑ ʍʜʌоʒʍʜʌоʒ ʒɴɑ ɴɑш ћє пɑшɑ доћʜ пρʜє ɴɑ ɴєκоʌʜκɑ дɴʜ Truhelka:31];

pš>š [н ѣєсєɴɑс ʍƔ ѣє посʌо товɑρ шєɴнцє HAZUćir.VI-24], [ʜ ρɑʒƔʍєсʍо свє што ɴɑʍ пʜшєтє ʜʒρɑдʜ пʜρɴʏɑ ʜ шєɴʜсєшєɴʜсє єстє посʌɑʌʜ Ɣ свтɑть Truhelka:11], [дοшʌɑ ʍƔ є єдɴɑ Ƃɑρκɑ шєɴнцєшєɴнцє ɴɑ вɑшƔ сκєʌƔ Ɣ гρƔш Truhelka:24];

- kontrakcije:ds>ts>c [дɑ сє пρндɑ ɴɑ ρƔκє госпоцκє госпоцκє Ɣ оʍнш Valt.143], [пρовндƔρƔ

оʍншκоʍƔ ɴɑ ρƔκє госпоцκєгоспоцκє н пʌєʍєɴнтє Ɣ оʍнш Valt.102], [дɑ сє пρєдɑ Ɣ гοспοцκєгοспοцκє ρƔκє κɴєʒƔ ƂєгƔ н οстɑʌнєʍ Ƃєгοвнʍɑ Ɣ дƔƂροвɴнκ Truhelka:26], [oд ʍєɴє φєρχɑть Ƃєгɑ сɑɴжɑκɑ κʌншκoгɑ н χρвɑцκoгɑ χρвɑцκoгɑ н пρнʍoρсκoгɑ HAZUćir.VI-3], [од ʍєɴє κɑпнтɑɴɑ нʍоцκогɑ нʍоцκогɑ н ʌƔƂƔшκогɑ н пρоʌошκогɑ н двɑρсκогɑ Valt.88], [ωд ɴɑс свнχ нʍоцκннʍоцκн ɑгɑ Valt.156]

dš>tš>č [ɑ оɴʜ ʜʒɑшɑʏʜʜʒɑшɑʏʜ ɴʜсо ʜ дɑɴɑ поκρєдошє доʌʜκє κоɴє ʜ овєдшє Valt.116] mj. izašadši.

Sve navedene promjene proistekle su iz uprošćavanja svojstvenoga go-vornom jeziku. Međutim, u krajišničkim pismima bilježe se suglasničke skupine izrazite stilske vrijednosti i one su, dakako, nespecifi čne za on-dašnji govorni jezik. Tako npr. skupina čt predstavlja ostatak srednjovje-kovne pisarske tradicije, a vezana je za leksemu iz uvodne formule. Takvih primjera ima mnogo u ranim pismima u Hercegovini, a zatim u kliškoj i poljičkoj oblasti sve do sredine 17. stoljeća:

[ɴɑшıєʍь почтєɴıєʍьпочтєɴıєʍь пρʜѣтєʌєʍь ʜ сƔсıєдоʍь ωƂρɑɴоʍƔ кɴєʒƔ ʜ вʌɑстєʌоʍь гρɑдɑ дƔƂρовɴʜкɑ Truhelka:II:101] Skender-paša Mihajlović 1486, [пʜшєʍо сʜ ʌʜсть Ɣ всєʍ почтєɴоʍƔпочтєɴоʍƔ ʜ пʌєʍєɴʜтоʍƔ ʜ всɑкоıє почтєɴєпочтєɴє чɑстʜ (ʜ) χвɑʌʜ ɴɑʍь доƂρоʍƔ пρʜЯтєʌю Truhelka:II:124] Ahmet-paša Hercegović 1496, [ʜ ωд ʍєɴє χƔсρєʍƂєгɑ Ƃɑшє Ƃосɑɴскгɑ почтовɑɴоʍƔпочтовɑɴоʍƔ сƔсʜдƔ ɴɑшєʍƔ A.Ivić:3] Gazi Husrev-beg 1539, [ʜʒɑƂρɑɴоʍƔ ʜ вʜсоκо поʏтовɑ(ɴоʍƔ)поʏтовɑ(ɴоʍƔ) φɑƂʜїƔ HAZUćir.VI-11] Ferhat Sokolović, kliški san-džakbeg 1558, [почтовɑɴʜʍпочтовɑɴʜʍ ʜ свɑкє господцкє чɑстʜ ʜ вʜтєжкє ф[ɑ]ʌє достоʜɴʜʍ кɴєʒƔ ƂєρʜсʌɑвʜћƔ вʜцєƂɑɴƔ A.Ivić:9] gradiški kapetan Dža-fer-beg poč. 17. stoljeća, [Ɣ свєʍ вєʌє вʜсοκο пοʏтοвɑɴοʍпοʏтοвɑɴοʍ ʜ свɑκє ʏɑстʜ ʜ χвɑʌє гοспοсκє дοстοѣɴοʍ Ƃροвʜтορο Ɣʍʜшκοʍ Valt.31] Poljica 1617, [ɑ сɑдɑ пρʜʍʜсʍо вɑшƔ поʏтовɑɴƔпоʏтовɑɴƔ κɴʜгƔ ʜ ρɑʒƔʍʜєсʍо що ɴɑʍ пʜшєтє Truhelka:7] H. Novi 1620, [пοʏтοвɑɴοʍƔпοʏтοвɑɴοʍƔ пροвʜдƔρƔ οʍʜшκοʍƔ

252 Lejla Nakaš

пοκʌοɴ ʜ вєʌє дρɑгο пοʒдρɑвʌєɴʜє Valt.37] Dvar 1632, [Ɣ свєʍƔ вєʌє вʜсоκо поʏтƔвɑɴоʍєпоʏтƔвɑɴоʍє пƔρовʜдƔρƔ оʍʜшєκоʍє Valt.93] Imotski, [Ɣ свєʍ вєʌє вʜсοκο пοʏтοвɑɴοʍпοʏтοвɑɴοʍ ʜ свɑκє пʌєʍєɴʜтє ʏɑстʜ ʜ χвɑʌє гοспοдсκє дοстοѣɴοʍ пροвʜдʜтορο οʍʜшκοʍ Valt.140] Kamen 1642.

Pritom se uprošćena suglasnička skupina bilježi u drugoj leksemi:[ʜ κɑдɑ гοдʜρє κοѣє κɴʜгє дοʜдƔ οд вɑшє ʍʜʌοстʜ ѣɑ ʍƔ ʜχь ʌʜпο ʜ дοƂρο пροштʜʍьпροштʜʍь HAZUćir.VI-4] Klis 1558.

Iako je i u pismima iz prvoga razdoblja prava rijetkost pisanje bilo штшт bilo Щ na mjestu narodnog /ć/, u jednom pismu iz drugoga razdoblja našao se takav primjer staroslavenskog fonetizma:

[пʌєʍɴнтєʍ н ʍƔдρєʍ н Ɣ свєʍ почтєɴєʍ н свɑκє чɑстн достонɴєʍ вʌɑвʌɑдƔЩɑгω ɑгω гρɑдɑ дƔƂρовɴнκɑ Truhelka:II:143] Sulejman-baša 1505, [сοʌʜʍɑɴο тορцʜ вєʌє ɑκο Ɣтʜдєш Ɣ κɑƔρє χοштєʍοχοштєʍο тє пοгοдʜтʜ ACA39 9 44] Ko-stajnica 1648.

Slično navedenim primjerima, inonarječna suglasnička skupina u lek-semi uklopljenoj u svečanu formulu ili ustaljeni izraz ima izrazitu stilsku vrijednost. Tako na mjestu štokavskog jednog suglasnika nalazimo sugla-sničku sekvencu koja odgovara principima kajkavske morfologije:-kš- [гοс. κɑпʜтɑɴƔ ɴɑʜƔєκшєʍƔɴɑʜƔєκшєʍƔ ƂєρκʜшєƔʜɴʜє гρɑдɑ HAZUćir.X-100], [ɑ

ɴɑʜƔєκшєʍƔɴɑʜƔєκшєʍƔ гос. гос. κɑпʜтɑɴƔ гρɑдɑ пєтρʜɴʜє Th all.17], [ʍєκʌƔƔшƔ пєρнɴє гρɑдɑ ɴɑнƔєκшєʍоɴɑнƔєκшєʍо κɑпнтɑɴє ƔєκнƔєцɴɑʍо цєшɑρоƔє н κρɑʌнƔє шƔєтʌощн тоʌɴɑцɴнκо κоʍоρɴнκо Th all.11] (Kostajnica)

-ļš- [ʜєρ ʜє ροгɑɴ Ɣοʜвοдɑ Ƃοʌшʜοʌшʜ ʜƔɴɑκ οд ɴɑс ACA39 9 22] Kostajnica.

Inicijalna suglasnička skupina vs- imala je stilsku vrijednost već u pi-smima iz prvog razdoblja. Zaključuje se to iz nekoliko starih pisama iz posljednje četvrti 15. stoljeća u kojima je već zabilježena inverzija sugla-snika u zamjenicama vsak, vse > svak, vse. Iako se u uvodnoj formuli čuva stariji lik zamjenice sve do 1511. godine, izvan formule se bilježe primjeri sa redoslijedom suglasnika sv-. Najraniji primjer bilježenja novog redoslijeda suglasnika i unutar pisarske formule datira od 1507. godine:vs- [ωдь нсɑкь Ƃɑшє ʍƔдρнʍ н пʌєʍɴнтнʍ н всєʍвсєʍ почтєɴнʍ н всɑконвсɑкон

χвɑʌє н чстн достонɴнʍ Truhelka:II:12] Ishak-beg 1458, [дɑвɑм ɴɑ ʒɴɑɴє всєвсємм н всɑкωʍƔвсɑкωʍƔ Truhelka:II:37] Hamza-beg 1472, [ʍƔдρнʍ н всɑкєвсɑкє почтєɴє чɑстʜ н внсокє χвɑʌє Ƃогоʍ дɑρовɑɴнʍ Truhelka:II:85] Ajaz-paša 1484, [Ɣ ρƔсɑгƔ гдɴɑ цɑρɑ ɴɑ всєвсє стρɑɴє Truhelka:II:98] Skender-beg 1486, [пншєʍо сн ʌнсть Ɣ всєвсєʍ почтєɴоʍƔ н пʌєʍєɴнтоʍƔ н всɑкоıєвсɑкоıє почтєɴє чɑстн χвɑʌн Truhelka:II:124] Ahmet-paša Hercegović 1496, [всєʍвсєʍ ʒєʍʌıɑʍ

253Fonetika

пρнʍоρскнʍ н ρƔʍскнʍ Truhelka:II:136 i 139] Ahmet-paša Hercegović 1500, [Ɣ всєвсєʍ ʍɴого почнтовɑɴоʍƔ н всɑкѣвсɑкѣ чстн н внсокє фɑʌє ωд Ƃогɑ дɑρω(вɑ)ɴоʍƔ Truhelka:II:147] Feriz-beg 1511,

sv- [ɴєгω свєсвє пωдпƔɴω Ƃн вρɑћєɴω Truhelka:II:37] Hamza-beg 1472, [Ɣүнɴнχ ωвɑн ɴɑшь ʌнсть вєρωвɑɴн свєʍьсвєʍь ʌюƔдєʍь цɑρєвєʍь Truhelka:II:42] Sinan-beg 1475, [Ɣ свєсвєʍ ʍɴогω почтωвɑɴωʍ н свɑкєсвɑкє пωчтєɴє чтн н χвɑʌє HAZUćir.VII-1] Mehmed-beg, gospodar Hercegove zemlje 1507.

U drugom razdoblju zabilježeni su primjeri očuvanosti skupine vs- u svega tri bosanička pisma sa zapadnijega područja, u dva pisma unutar formule, a u trećem izvan nje:vs- [Ɣ всєʍьвсєʍь внсокo поүтовɑɴн HAZUćir.VI-4] Klis 1558, [н вн стє то вснвсн

сɴɑʌн ACA39 9 61] Dubica 1655, [н Ɣ всєʍвсєʍ вєʌєʍожɴо пощовɑɴоʍє HAZUćir.X-138] Bihać 1727.

sv- [Ɣ свєʍƔсвєʍƔ внсоко почтовɑɴоʍƔ HAZUćir.X-8a] Klis 1577, [Ɣ свєʍсвєʍ вєʌє внсоко поʏтовɑɴо н свɑкєсвɑкє поʏтєɴє ʏɑстн н господскє χвɑʌє достоєɴоʍƔ HAZUćir.X-11] Bihać 1596, [oд ɴɑсь ʍєχʍєд кɑпєтɑɴɑ н свнєχсвнєχ ɑгɑ н пoгʌɑвнцɑ ɴoвскнєχ ACA39 9 35 i 39] H. Novi 1605, [пʌєʍєɴнтнєʍ н ʍƔдρнєʍ н свɑкєсвɑкє үɑстн дoстoнɴнєʍ ACA39 9 34, 36, 37] H. Novi 1605, [ʒɑщо покɑʒƔнƔ свɑкƔсвɑкƔ внєρɴост пρєɴєдоƂнтɴоʍƔ цɑρствƔ ACA39 9 37] H. Novi 1606, [Ɣ свєʍƔсвєʍƔ вєʌє внсо ƔʒвншєɴоʍƔ HAZUćir.VI-18] Skradin 1639, [в свєʍсвєʍ вєʌє внсоко пощовɑɴоʍє н свɑкєсвɑкє гос. үɑстн н внтєшкє φɑʌє достонɴоʍє ACA39 9 19] Dubica 1648, [ пoшт(o)вɑɴoʍ н свɑкєсвɑкє пoштєɴє φɑʌє н үɑстн дoстoнɴoʍo ACA39 9 44] Kostajnica 1648.

U latiničnim pismima iz Bihaća nalaze se primjeri sa neizmijenjenom inicijalnom skupinom vs- čak i početkom 18. stoljeća. U tim pismima za-pažen je kajkavski utjecaj i na drugim planovima jezičke strukture, npr. ekavizmi Zuetlosti, oblik superlativa najvekšemu, prefi ks iz- kao z- zmed. Stoga i ovu pojavu možemo ocijeniti kao jedan od primjera narječne inter-ferencije u kancelarijskom izrazu:

[uzvissenomu y mnogo postuuanomu y vsakevsake gozpozhke fale, chiazti y dike doztoinomu Rački:153] 1719, [vsakogavsakoga po sebi Rački:154] 1719, [za vsevse one chetiri Rački:154] 1719.

U bosaničnom pismu istog adresanta, Mustaj-bega Idriskapetanovića, nasuprot ovima stoje isključivo štokavski oblici i uobičajeni redoslijed su-glasnika u ovoj zamjenici:

[н свнχсвнχ остɑʌн ɑгɑ Ƃнχɑћскн], [Ɣ свєʍсвєʍ вєʌє внсоко пощовɑɴоʍ] (HAZUćir.X-43, 1695).

254 Lejla Nakaš

Za razliku od spomenutih latiničnih pisama, ton ovog pisma je prijeko-ran i prijeteći, pa bi se moglo zaključiti da je izbor latinice i hibridnog kaj-kavsko-štokavskog izraza u dva pisma iz 1719. učinjen s poznatom svrhom captatio benevolentiae.

Arhaična skupina čl- u riječi človek nalazi se u pismima iz ranog razdo-blja, naporedo sa pojednostavljenom verzijom čověk:

[тƔћєгɑ чʌωвκɑчʌωвκɑ ʜ κɴєʒɑ дρʜжʜтє HAZUćir.VII-1] Mehmed-beg, gospodar Her-cegovine 1507, [дɑ ɴє ʒьɴɑ тωʜь ωсвɑɴь вɑшє ʍʜʌωстʜ ʜ ɴɑсь ɴʜєєдɑɴь чʌωвєкьчʌωвєкь Truhelka:II:178] Foča 1542, [ʜ ово шɑʌєшо ɴɑшєгɑ ʏʌовʜκɑʏʌовʜκɑ HA-ZUćir.VI-11] Klis 1558, || [ɴɑ ʒɴɑɴє свɑкоʍƔ човєкƔчовєкƔ Truhelka:II:58] Foča 1478, [свɑкʜ чωвєкьчωвєкь Truhelka:II:113] Mustafa-beg Milivojević 1490, [ɴʜєдɑɴь човʜєкьчовʜєкь Truhelka:II:] Novi 1489, [пοшɑʌʜтє єдɴοгɑ Ɣʒдɑɴɑ ʏοвʜκɑʏοвʜκɑ HAZUćir.VI-5] Klis 1558.

Međutim, početkom 18. stoljeća ovu leksemu nalazimo opet u tom liku, koji sada predstavlja odraz kancelarijske interferencije, u četiri pisma iz Bihaća upućena na kajkavsko područje:

[єтο Ɣсʌɑсʍο ɴɑшɑ ʏєтʜρʜ ʏʌοвєκɑʏʌοвєκɑ HAZUćir.X-52] (Bihać) 1703, [κоѣʜ то сƔ ƔƂʜʌʜ вɑшєгɑ ʏʌовʜκɑʏʌовʜκɑ пρʜκо гʌʜɴє HAZUćir.X-138] Bihać, [kako nam kaza nass chlovekchlovek R:153] Bihać 1719, [y niessu hoteli moiemu chlovekuchloveku praviche uuchiniti R:153] Bihać 1719.

Pojava skupine br- umjesto vr- karakteristična je za kancelarije koje su u korespondenciji s Dubrovnikom, kao i za pisare iz Herceg-Novog:

[οдь ʍʜɴƔтοгɑ Ƃρѣʍєɴɑρѣʍєɴɑ дο дɑɴɑсκɑ HAZUćir.VII-2] Risan 1534, [κɑκо ʒ Ƃρєʍєɴоʍьρєʍєɴоʍь χоћє поʒɴɑтʜ Kovačić:1] Novi 1593, [ʒ Ƃρєʍєɴʜοʍρєʍєɴʜοʍ гћє ƂƔдє χοћє в• ʍ• ρɑʒƔʍʜєтʜ ʜ тοʍƔ οдгοвορʜтʜ] H. Novi 1605, [κοʜє ʜєст Ƃρʜєʍєρʜєʍє дɑ сʍο ʍʜ дοшʌʜ οвдʜ ɴɑ ɴοвʜ Truhelka:12] Novi 1674, [ʜ ɴɑћʜтє ɴɑћʜɴ дɑ ʜʒɑћє Ɣ Ƃρʜʍєρʜʍє вɑш човʜκ с вɑшʜʍ дʜɴɑρоʍ DAD:ASMM-V:2] Ljubuški 1696, [ɑ ʒɑ ɴє пροпƔстʜтʜ Ƃρʜʍєρʜʍє οвƔ κɴʜгƔ ʒɑ Ɣʒєт вɑʌɑ дɑ пοшɑʌєтє Truhelka:19] (Ljubuški) 1705.

Suglasničke redukcije na granici dviju riječiU pismima se razmjerno često nailazi na pojavu asimilacijske redukcije

u doticaju suglasnika na granici između morfosintaksičke i punoznačne riječi. Zapaženi su sljedeći tipovi redukcije:d+d [ɴнкоʌнко внɴогρɑдɑ н сʍокɑв о(-)двɑвɑдєсєтєсєт годншт Valt.11] Poljica,

[үннє нє о(-) дƔƂнүєнүє до ɴовогɑ дɑ тн одпншєʍо HAZUćir.X-86] Banja Luka

255Fonetika

d+t [οʌн ћє сє ʍρнтвнєχ ʒєʍʌɑ дɑтн дρƔгοʍє пοпο(-)тɑпнєƔ тɑпнєƔ Truhelka:23] Stolac, [н Ɣүнɴнстє сɑдɑ скɑʌн шћєтє вєћє о(-)товɑρɑтовɑρɑ ѣɑспρнχ Valt.32] Makarska

z+z [кɑρɑ нƂρɑχнʍ н нʍρншɑχ н(-)ʒєʍоɴнкє ʒєʍоɴнкє Desnica:217] Krkaz+s [н(-)стнɴє стнɴє HAZUćir.X-27] Krupa, [снρоʍɑχє н(-)свогɑсвогɑ Ƃρодɑ пρндɑшє

вɑшн подʌожɴнцн ɴɑ вɑшєʍ коɴφнɴо кнɴнɴɑɴоʍ Valt.3] Duvno, [Ƃρєρє(-)сƔсƔдɑ н Ƃρєс пρɑвдє Valt.40] Slime

s+s [од вɑвɑ(-)сєсє ɴє ɴɑднѣɑχоʍо тɑкоʍƔ үнɴєɴѣƔ Valt.26] Dvarm+m [н єст ɴɑɴɑ(-)ʍнʌоʍнʌо дɑ стє ʒдρɑво HAZUćir.X-88] Banja Luka, [ѣɑ сɑсɑ(-) ʍƔ ʍƔ

Ƃнʌ одговɑρнʌ HAZUćir.X-8] Keglevićd+n [н поʒдρɑвн о(-)ɴɑшєɴɑшє стρɑɴє тє в.ʍ. господнүнћє HAZUćir.VI-10] Klisd+b [дɑ сє Ɣʒєʌо ɴнко дρнво о(-)Ƃɴєтɑкɴєтɑк HAZUćir.V-40] u Kotord+s [ƂƔдƔћн о(-)стρɑɴєстρɑɴє сƔдɑ свɑкоʍƔ по пρɑвдн Valt.58] Zakučacd+č [ɑко ʌн нʍɑтє тєстнρ о(-)үєстнтогɑүєстнтогɑ цɑρɑ Valt.85] Dvar

Vokalske alternacije i izmjene osnovnih vokalaU zavisnim padežima zamjenica taj, to može se pojaviti e umjesto o. Ova osobina obično se smatra čakavizmom, odnosno kajkavizmom, ali imaju je i dubrovački pisari. Riječ je zapravo o morfološkoj specifi čnosti koja se u pojedinim krajišničkim kancelarijama ostvarila kao leksička osobina, ve-zana samo za oblike ove zamjenice:

[ɑ ʒɑ тєгɑтєгɑ вɑшєгɑ ʏоєκɑ ɴʜєсʍо ʏƔʌʜ κɑд ʌʜ є дошо κɑд ʌʜ є пошо Truhelka:23] Trebinje, [ѣєρє сє тєгɑтєгɑ ʍʜ ɴєћєʍо огʌƔшʜтʜ Valt.149] Dvar, [Z temtem wG Gozpodin bogh zdrauo dersy w dobrom zdrawyw. ACA39 9 38] Križevci, [i s temtem bog v goz vezely na toy krayni Amyn ACA39 9 43] Dubica, [по тєʍьтєʍь дɑ вʜ є Ɣ ʒɴɑɴʜє ɑ то посʌɑχь госпωцтвʜ вɑшєʍƔ ɴɑшєгɑ ʍєχʍєдʜ ɴɑ ʍʜєстω ɴɑшє HAZUćir.VII-3] Novi, [сɑ тєʍ тєʍ дɑ щє сдρɑƔо ɑʍʜɴ Th all.11] u Petrinju, [ʜ с тєʍ тєʍ дɑ стє сдρɑƔʜ ɑʍєɴ ACA39 9 52] Kostajnica, [ʜ с тєʍ тєʍ Ƃοг Ɣɑшє гοс сдρɑƔο дʜρшʜ ɴɑ κρɑʜɴʜ ɑʍє(ɴ) HAZUćir.X-67] u Kostajnicu, [ʜ с тєʍ тєʍ дɑ стє сдρɑƔο ɴɑ κρɑʜɴʜ ɑʍ(єɴ) HAZUćir.X-71] u Ko-stajnicu.

Vokalska alternacija o / i u glagolu hoditi tiče se leksičko-semantičkog ukrštanja sa glagolom ići:

[ɑ н вн внднтє κɑκо вн жнто пρєд гρɑд χнχндє ɑ ɴɑ дρƔго ʍєсто ɴє χнχндє Kovačić:10], [ɴɑдɑʍо сє дɑ ћєтє поћʜ оɴоʍ стɑʒоʍ κɑκо вɑʍ сƔ ʜ оцʜ χʜχʜдʜʌʜʜʌʜ HAZUćir.VI-21].

Jedna od crta koja je zajednička čakavštini i starijem sloju zapadne što-kavštine ra>re pojavljuje se u pismima iz Primorja:

256 Lejla Nakaš

[дɑ сƔ тотє Ɣ вɑшє ʍʜсто догɴɑɴо ѣєдɑɴ во κоѣʜ ѣє ƔκρєƔκρєдєɴєɴ ѣєдɴоʍƔ сʜρоʍɑχƔ Valt.98] Makarska, [дɑ ʍо со доћɑɴʜ поκρєʌʜпоκρєʌʜ шєвєρ Valt.105] Poljica, [ɴєκɑ ɴє ρєстє ρєстє ʍєƔ ɴɑʍʜ κοє ʒʌο єρє ɴʜє дοƂρο ɴєгο ɴєκɑ сє ʌƔƂʜʍο ʍєƔ сοƂοʍ ʌʜпο κɑκοɴο сʍο ʜ дοсʌɑ Valt.36] Dvar, [поκρєпоκρєдошєошє доʌʜκє κоɴє ʜ овєд(о)шє Valt.116] Dvar.

O alternaciji o ~ u već je bilo riječi u sklopu pitanja o grafi ji krajišnič-kih pisama.242 Tu je razmotrena mogućnost da se u zamjenjivanju slova za ove vokale ogleda dijalekatska zatvorenost fonema o. Takva interpretacija bila bi vjerovatna samo za ona pisma u kojima je o zamjenjivano sa u, ali ne i obratno. Međutim, uočava se da u takvim pismima redovno dolazi do zamjene u oba pravca, a time se, ustvari, samo potvrđuje da je ovdje riječ o grafi jskoj osobitosti:

[ʜ ƔвƔвдє пρʜ κɑд сɑʍ Ƃʜѣо Ɣ ʒɑκоʏɑцʒɑκоʏɑц дошɑ дошʌʜ со Ƃʜʌʜ κ ʍєɴʜ Valt.95] Kamen, [ɑκο ʌʜ ѣє ʍʜρɴο Ɣʏʜɴʜѣο ɴєκɑ Ƃʜ сє пοтροдʜѣο κɴєʒ ʍʜκο ƔвƔвдє гдʜ Ɣ жοпο Valt.56] Poljica, [ɴєκɑ свɑκ своѣє ʜʍɑ ɴɑ Ɣво Ƃɑɴдо Valt.127] Poljica, [ʍƔʌʜʍƔʍƔʌʜʍƔ в:ʍ: вʜдʜтє ƔвєƔвє ствɑρʜ ƔвɑκєƔвɑκє ɑκƔɑκƔ сƔ Ɣʏʜɴʜ ѣдɴʜ ɑшɑшʜɴʜ ʌοпєштʜɴο Valt.27] Dvar, [ɑ ρєʏєɴʜ шєстɑɴ Ƃодоћ ɴɑш подʌожɴʜκ κɑκо ѣє ƔƂʜʏɑѣʜʏɑѣ ƔвєƔвє κρɑѣʜɴє Valt.80] Kamen, [тєρє шɑʌєѣʍο ɴɑшє пοдʌοжɴʜκє ɴɑ вɑш сοсοд ɴʜсο ɴʜ ƔвʜƔвʜ сʜροʍɑсʜ пοстʜ Valt. 140] Kamen, [ʒɑшто χоћє ƔвʜƔвʜ сʜρоʍɑχ ʜʒгоƂʜт пɑρʜпɑ Valt.185], [ʍʜ сʍо вɑʒдɑ одʌоʏʜʌʜ дɑ сє ʌʜпо жʜвє ɴɑ ƔвʜχƔвʜχ ʍєѣɑшʜχ Valt.90] Kamen, [Ɣ нʍє ʍнρɑ н ʌоƂɑвн κρɑѣнɴє н с ƔвнʍƔвнʍ доспнтκоʍ господнɴ Ƃог вєсєʌн вɑшƔ ʍнʌост пʌєʍєɴнтƔ Desnica:213] Vrana.

Slično tome, mogla bi se posmatrati i alternacija u ~ o u kancelarijama koje su u prijepisci s kajkavskim područjem. Naime, primjeri u kojima je umjesto štokavskog u < , ǫ zabilježeno o mogli bi govoriti o perifernom kajkavskom utjecaju. Međutim, i u ovim pismima nalaze se svakovrsne za-mjene grafema za o i u, tako da postaje irelevantno to što se grafi ja o može pronaći i na mjestu nekadašnjeg slogotvornog sonanta i nazala:

[свɑκє ʏɑстʜ дοстοʜɴοʍƔ гсп κɑпʜтɑɴƔ сʜсɑʏκοʍο дɑ сє ʜʍɑ дɑтʜ Ɣвʜ ʌʜст Ɣ гсп ροκєροκє ACA39 9 44] Kostajnica, [гсп κɑпнтɑɴо снсɑʏκоʍо дɑ сє нʍɑ дɑтн Ɣвн ʌнст Ɣ гсп ρоκєρоκє ɑʍє(ɴ) ACA39 9 51] Kostajnica, [ʜ ɴɑшʜ Ƃοʒʜʍʌɑɴʜοʒʜʍʌɑɴʜ ʒɑ тο ʏʜстο ʒɴɑдο дɑ ʍʜ ɴʜсʍο ɴʜ οд κοгɑ дροгοгɑ ɴєгοвɑ дοгοвɑɴɑοгοвɑɴɑ ɴʜ ʍοɴтє οʒєʌʜ HAZUćir.X-60] Bužim.

242 V. str. 54.

257Fonetika

RotacizamPromjena /ž/ u /r/ u intervokalnom položaju vezana je samo za oblike pre-zenta glagola moći, a bilježi se već u prvom razdoblju:

[κɑκо вн ɴє ʍоρєт|є|ʍоρєт|є| ɴɑћн свогɑ гρɑгɑɴнɴɑ κо-ıє Ɣ вɑшıєıєχ ρƔκɑχь Truhelka:II:98] bosanski gospodar Skender-beg 1486, [дɑ вʌɑстєʌє ʍoʌнʍo вɑсь κɑκo ʍoю Ƃρɑтню дɑ Ƃнстє сє н вн пoтρƔднʌн ʒɑ ɴɑшь пoсɑω єρь щo ʍн ʍoρєʍωʍoρєʍω ʒɑ вɑшь пoсɑo ʏнɴнʍo Truhelka:II:105] Ahmet-paša Herce-gović 1488, [соω нɴ(Ɣ)дє ɴнгдє дɑ ɴє ʍоρєɴє ʍоρє Ɣʒєть Truhelka:II:113] Mustafa-beg Milivojević 1490, [ıєρ сє Ɣ свєʍ вɑшɑ вогʌɑ нспƔɴнтн ɴє ʍоρєɴє ʍоρє κɑκω вн ћє поκʌнсɑρ κɑʒɑтн] Ferhat-aga 15. st.243 || može Truhelka:II:56: Prusac 1478, Truhelka:II:113: Mustafa-beg Milivojević 1490, Truhelka:II:124 i Truhelka:II:136: Ahmet-pa-ša Hercegović 1496. i 1500.

U Krčkom i Klškom sandžaku, te u zapadnoj Hercegovini rotacizam je fakultativna osobina, ali u Bihaćkom sandžaku i u Kostajnici ova je pro-mjena redovna. Veća frekventnost ove jezičke crte u kancelarijama koje su u korespondenciji s kajkavskim područjem može se tumačiti kao podsticaj iz kajkavštine.

Krka: [ɑ ѣєдɴо што ѣє ʍɑɴɑ ствɑρ ʍоρєтєʍоρєтє ɴɑ Ɣстɑ с χосєѣнɴɑгоʍ говоρнтн HAZUćir.VI-19] Hajdar-beg, sandžak krčki, lički, kotarski i krbavski, [ʜ вг ʍоρє ʍоρє ... ʒɑповʜтʜ ɴɑ сʜгоρо HAZUćir.VI-19] Skradin || može Desnica:216: Vrana;

Klis:[ɑ що пρнтнтє оρʍɑɴнцɑʍн то стє н досʌє үнɴнʌн ʍоρєтєʍоρєтє н κɑд ѣє вɑʍ дρɑго Valt.100] Makarska, [ɑ ɴнєдɑɴ Ɣ вɑшнχ ʍнстнχ κон стон ɴнʍоρєɴнʍоρє овɑʍо дρжɑт Ƃɑштнɴє ɴє нʍɑѣƔћн κɴнгє од єʍнɴɑ Valt.183] Poljica, [н тɑκо ʍн ɴɑ Ɣφɑɴо вɑʒдɑ ʍоρєтєʍоρєтє ʒɑповнднтн ѣɑ сɑ(ʍь) Ɣ свєʍь вɑшь HAZUćir.VI-4] (Klis), [н тоʌнκон сє Ɣ свɑκоʍ үнɴєɴєƔ ʍоρєтєʍоρєтє сє ɴɑ ɴɑс поƔφɑтн κоʌнκо Ɣ Ƃρɑтɑ HAZUćir.VI-10] (Klis) || može HAZUćir.VI-3 (Klis), Valt.18, 22, 79, 92, 112, 139: Poljica, HAZUćir.VI-12 i HAZUćir.VI-13: Livno, Valt.136: Konjic;

Bihać:[ʍоρє ʍоρє Ƃнтн Ƃн сє н досɑд ʍʌогн тн ʒɑѣɑʍ вρɑтнѣо HAZUćir.X-27] Bi-hać, [дɑ Ƃнχ ѣɑ н Ɣʍнρʌ внρɑ Ɣʍєρнтн ɴє ʍоρєɴє ʍоρє HAZUćir.X-28] Bihać,

243 Najraniju potvrdu rotacizma nalazimo u srednjovjekovnim poveljama. Ima ga kralj Tvrtko 1382. [дɑ сє ɴє ʍoρєɴє ʍoρє пoстɑвʜтʜ ɴʜгдѣ Ɣ пρʜʍoρʜє тρьгь сoʌʜ ρɑʒвѣ ɴɑ ωƂʜʏɴɑ ʍѣстɑ]; Sandalj Hranić u povelji napisanoj u Dračevici 1410. ima 1x ne moremo (Miklosich:274), a u Blagaju 1. novembra 1423. ima 2x ne moremo (Miklosich:284).

258 Lejla Nakaš

[ɑ дρƔгоѣɑʏнѣє ɴє ʍоρєʍ ɴє ʍоρєʍ HAZUćir.X-138] Bihać, [посʌн ћєтє ɴɑћн дɑ снρƔʍɑχ в.ʍ. сƔжɑɴ тє үнɴє ɴнгдɑρ ɴє ʍƔρєɴє ʍƔρє дɑтн HAZUćir.X-75] Ostro-žac, [дɑ гƔсподʜɴ ƂƔг пƔʍƔρєпƔʍƔρє ƔɴƔгɑ κʜ пρєдɑ Ɣвʜ ʌʜст Ɣ гƔсподсκє ρƔκє HAZUćir.X-76] Ostrožac [ɑκо ʌн фɑʌє ρоκовоʍ ʍоρє ʍоρє Ƃнтн дɑ үєʍƔ пощєɴƔ вєρƔ вʍ осʌɑтн ɑ ɴєгƔ ʒɑκовɑтн HAZUćir.X-31] Novi, [то гɑ ɴɑшɑ пρɑвдɑ ɴє ʍоρєʍоρє ɴɑүн дɑ є пρост HAZUćir.X-34] Krupa, [ɴєгɑ сɑʍ|н| ɴє ʍƔρєʍƔɴє ʍƔρєʍƔ ɴн пƔ нєдɑɴ пƔ(т) дƔƂɑвнтн HAZUćir.X-56] Gvozdansko, || može HAZUćir.X-73: Ostrožac;

Dubica i Kostajnica:[н ʍон гс ʍоρєʍоρє Ƃнтн дɑ нє щƔ ɑκƔɑʌоƔнү од ɴɑшє стρɑɴє о κɴнсн пнсɑʌ ACA39 9 22] Kostajnica, [дɑ ɑχʍєт ʍоρєʍоρє оɴє ʏнɴє дɑтн ɴє Ƃн пєт χнтɑ Ƃнʌ Ɣ Ɣɑшє гос ACA39 9 30] Kostajnica, [ʍон гос нєдɴƔ пρошɴнƔ нʍɑʍо пρн вʍ ɑκо ɴɑʍ ʍоρєʍоρє ρнʏ пρонтн ACA39 9 40] Kostajnica, [ʍоρєтєʍоρєтє ɴєгɑ пнтɑтн овɑκо нє ʌн Ƃнʌо ɑʌн ɴнє ACA39 9 19] Dubica, [н ɴє ʍоρєʍоɴє ʍоρєʍо сє ɴɑүвднтн сɑщо Ƃɑɴтвнєтє пєтρɑ ACA39 9 94] Dubica, [ɑκо ʌн гɑ ɴɑпρнκо потρнƂƔнєтє ʍоρєʍоʍоρєʍо гɑ Ɣсʌɑт ACA39 9 11] || može ACA39 9 5 i ACA39 9 71 Dubica;

Banja Luka:[ʜ κоʜ ʜє допƔщо оɴɑκƔ сρɑʍотƔ Ɣ ʌʜстƔ пʜсɑтʜ κоʜɑ сє ɴє ʍоρєɴє ʍоρє ʜєʒʜκоʍ ρʜтʜ HAZUćir.X-85v], [од ɴєгɑ сє ɴɑпʌɑтʜтʜ ʍоρєʍоρє HAZUćir.X-86], [ʜ ʍоρєтєʍоρєтє сє ɴɑпʌɑтʜтʜ од ɴʜ HAZUćir.X-86], [ʒɴɑ вɑшє госпоство дɑ ʍоρєʍоρє ʜ ʍоʜɑ ρʜү пρоћʜ HAZUćir.X-66] || može HAZUćir.X-89;

Zapadni dio Hercegovačkog sandžaka:[ʌн ћє ʍоρєʍоρє Ƃнтн н свoѣоʍ гʌɑвоʍ тɑʍо доћн Valt.26] Dvar, [ɑ сɑдɑ ωдпншнтє ɴɑʍ што ово ʍоρєʍоρє Ƃнтн κɑκо ћєʍƔ ʍн үєстнтоʍƔ ƂєгƔ χєρцєговсκоʍƔ оповнднтн Valt.7] Faik-serdar Herc., [ɑ ɑκо үɑ ʍоρєʍоʍоρєʍо ʍн поƔ|ʒ|дɑтє сє κɑκо Ɣ свогɑ сƔсндɑ Valt.37] Dvar, [ʍоρє ʍоρє Ƃнт свєʍƔ є ʌнκ ɴɑшɑст оʌншє єдɴо сʍρтн дɑ є Valt.41] Dvar || može Valt.6: zap. Hercegovina, Valt.37, 60: Dvar, Valt.58: Zakučac, Valt.101: Makarska, Valt.43: Imotski;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka:[н ʒɑто н үнɴнʍо овон пнсʍо ɴєκɑ ɴн тƔρүнɴь ɴн κɑρстнѣɴнɴь ɴн χρнстнѣɴнɴь ɴє ʍоρєɴє ʍоρє одь овогɑн Ɣ Ƃɑχь Ɣдɑρнтн Truhelka:3] Ravno, [вн гɑ κɑсьтнгɑєтє ʒɑщо ɴɑшɑ вєρɑ подьɴнєть ɴє ʍожєɴє ʍожє HAZUćir.VII-5] Dračevi-ca, [н ʍоρєтєʍоρєтє сє• Ɣ ʍє поƔʒдɑт• ɴєκɑ ʒєɴɑтє• κɑκвɑ нʍɑтє• пнρнɩɑшє HAZUćir.VII-8] Redžep-paša Nevesinjac, [ʒɑ сɑдє ɴє ʍоρєʍоρє ʍн подɴнєтн ρɑспƔшћɑтн вонсκƔ дɑ ɴє ƂƔдє ʒɑповнєдн од господɑρɑ вєʒнρɑ Tru-helka:29] Sulejman-efendija Redžepašić, [н ɑκо що ʍожєʍо посʌƔжнтн ʍоρєтєʍоρєтє сє поƔʒдɑтн Kovačić:7] Trebinje, [ʍоρєʍоρє Ƃнтн дɑ є вɑшɑ ρнєч нстнɴɑ ɑʌн

259Fonetika

до овє κɴнгє пρнє ɴнтκо ɴнє ɴɑ ɴнχ ʍєɴн шнʌћɑєт чнɴнω Kovačić:9] Trebinje, [ɑ дɑ сн ʍє ɑвнʒо оɴɑκо ствɑρ дɑ сє ʍоρєʍоρє ρоднт ɴє Ƃн ʍн Ƃнʌо жɑо Vuksan:6] Ali-paša Rizvanbegović || može Vuksan:16: Ali-paša Rizvanbego-vić, HAZUćir.VII-9: Ali-paša (Čengić), HAZUćir.VII-7: Kasum-paša, Kovačić:7, 9, 10: Trebi-nje, Truhelka:1: H. Novi, ACA39 9 36: H. Novi.

Osvrt na fonetske crte krajišničkih pisama

U pogledu prisustva starijih literarnojezičkih crta krajišnička pisma mogu se podijeliti u dvije grupe. S jedne strane stoje pisma sa zapadnijega po-dručja u kojima se jasno očituje podražavanje tradicije i naklonost starijem tipu izraza koji, budući zapadnoštokavski, omogućava približavanje pisa-nog jezika štokavskoga područja pisanom izrazu na drugim dvama zapad-nim narječjima, čakavskom i kajkavskom književnojezičkom tipu. Pisma sa nekadašnjeg zapadnoštokavskoga područja karakterizira ikavizam, re-alizacija sekvence vь- kao va-, neizvršena metateza u suglasničkoj skupini vs-, neizvršeno novo jotovanje i čuvanje sekvence -jd-, nezamijenjeno fi nal-no l, refl eks prednjeg nazala iza palatala a.

S druge strane, pisma sa istočnoga područja, tačnije iz istočne Herce-govine odlikuju se stabilnim ijekavizmom sa svega nekoliko primjera lek-sičkih ikavizama, izvršenim novim jotovanjem, sporadičnim primjerima jekavskog jotovanja dentala i labijala, dosljednim prijelazom fi nalnog l u o.

260 Lejla Nakaš

MorfologijaNa morfološkom planu analize jezičkog izraza krajišničkih pisama istra-žuje se mogućnost kontinuiteta pisanog idioma sazdanog na zapadnošto-kavskoj osnovici. U tom smislu okosnicu ispitivanja čini uspostavljanje relacije među morfološkim crtama zapaženim u ovim pismima i crtama koje su bile dio srednjovjekovne tradicije. S druge strane, prisustvo zapad-nih obilježja na ovom planu jezičke strukture nije naprosto dokaz trajanja nekadašnjeg zapadnoštokavskog idioma u novom pisarskom uzusu nego je u njihovoj opstojnosti moguća i potvrda konzervativnosti zapadnijih dijalekata štokavskog narječja, kao i potvrda formiranja hibridnoga stila zasnovanog na povlađivanju uzusima kancelarija adresata, čijem je izrazu temelj čakavski ili kajkavski književnojezički tip.

Imenički obliciJednina

Krajinski pisari u oblicima jednine imenica imaju uglavnom nove nastav-ke, jedino u pismima iz starijeg razdoblja ima primjera očuvanosti stari-je deklinacije u pojedinim padežnim oblicima. Čak ni kancelarije rubnih područja, u kojima se sporadično nalaze druge prijelazne narječne crte, u oblicima jednine imeničke deklinacije ne pokazuju jezički utjecaj susjedne čakavštine i kajkavštine. Razlog tome leži u činjenici da je već u 16. stolje-ću čakavsko područje pretrpjelo snažan štokavski utjecaj, pa se i u izrazu tamošnjih kancelarija s kojima su krajišnici u prijepisci nalaze poštokav-ljeni oblici.244 U isto vrijeme, na susjednom kajkavskom području dolazi do formiranja hibridnoga književnojezičkog tipa245 u kome je štokavsko narječje također odigralo značajnu ulogu u stvaranju pisanog izraza koji će biti razumljiv na širem dijalekatskom prostoru.

244 Više o tome, osobito za okolicu Šibenika i Zadra v. Sędzik, 1985:214-215. 245 Važno je i to da su krajišničke kancelarije u prijepisci upravo sa onim dijelom kajkavskoga po-

dručja za koje su karakteristična interdijalekatska prožimanja (npr. Pokuplje). Usp. Vončina, 1988:191, 290.

261Morfologija

Imenice I vrste

Alternacija -om / -em u jednoj klasi primjera vezana je za starije varijante deklinacijskih paradigmi. U krajišničkim pismima imenica put i lekseme sa osnovom koja zavrašava na -ar imaju svoj stari nastavak, prva dosljedno, a druge sporadično:

[ɑ ɴє ʒɴɑнƔћн κoнєʍ ћє сє пƔтєʍпƔтєʍ oƂρɑтнтн ACA39 9 35] H.Novi, [н то ɑκо χоћєтє н тнʍ пƔтєʍпƔтєʍ Ɣшɑʌнтє ʍн вɑшƔ ƔнρƔ ACA39 9 9] Dubica, [с тнʍ поƔтєʍпоƔтєʍ дɑ Ƃн по сɑƔн χоднʌ с пɑρтнκоʍ нєдɑ Ƃн χɑсɴнʌ н сєƂн н Ɣɑʍн ACA39 9 90] Dubica, [ɑ κɑκƔ ƂƔг ʒɴɑ н свɑ κρɑнɴɑ н ɴɑшɑ н вɑшɑ дɑ тнʍ пƔтєʍпƔтєʍ ʍƔѣ днд ʍƔѣ ɴн отɑц ɴнѣ χοднѣƔ HAZUćirX-63] u Ogu-lin, [ʍн тɑʍо ɴнκɑдɑ ɴнѣєдɴнʍ потєʍпотєʍ HAZUćirX-62], [дɑ ндє пρɑвнʍ пƔтєʍпƔтєʍ HAZUćirX-91] Banja Luka, [тɑκо н тнʍ пƔтєʍпƔтєʍ HAZUćirX-99] u Karlovac; [дɑ гɑ сʌоƂодɴо пƔстнтє дɑ пρоχодн н дƔговɑɴє пρоɴосн тɑκо н тнʍ пƔтєʍпƔтєʍ HAZUćir.X-75.2] Ostrožac;

[ɴєго ʍєћƔ үєстнтнєʍь цɑρєʍьцɑρєʍь н пρѣсвєтʌоʍь господоʍь Ƃɴєтɑүκоʍь үɑсть н ʌƔƂɑвь HAZUćir.VII-2] Novi 1534, [ρɑдн доƂρогɑ ʍнρɑ κн ѣє ʍєѣƔ үєстнтнʍ цɑρєʍцɑρєʍ н ρєүєɴоʍ господоʍ Ƃɴєтɑүκоʍ HAZUćir.VI-14] Klis 1582 || [үнɴтє ɴɑʍ тє цɑρєвє подʌожɴнκє посʌɑт κн сƔ ɑшɑшнɴɑɴн Ɣ дƔждєвƔ гρɑдƔ пρнκо ʍнρɑ κн ѣєст ʍєћƔ Ɣʒʍɴожɴнʍ цɑρоʍцɑρоʍ н дождоʍ Valt.3] Duvno 1574, [κɑдɑ є ʍнρь ʍєƔ үєстнтнʍь цɑρоʍьцɑρоʍь н дƔжєʍь Valt.2] Makarska 1583, [ѣєρє ʒɴɑтє дɑ сƔ үєстнтɑ господɑ Ƃɴєтɑүκɑ с үєстнтнʍ цɑρоʍцɑρоʍ Ɣ ʍнρƔ Valt.24] Dvar, [ƂƔдƔћн с пρнсвнтʌнʍ гɴоʍ цɑρоʍцɑρоʍ вɑшɑ господɑ Ɣ ʍнρƔ Valt.110] Poljica, [нʒρɑдн ʍонє воʌє ʒɑповнднтє ɴєκɑ дɑдƔ дєсєтɑκ κɑκо нє гɴ үɑρ с үєсɑρоʍүєсɑρоʍ ρнү Ɣүнɴно HAZUćir.X-88] Banja Luka, [ρєүєɴнєʍь жнвɑɴоʍь сʌɑɴнүɑρоʍьсʌɑɴнүɑρоʍь ʒ госпоцκнєʍь н сƔƂɑшɑʍн ρнсɑɴьсκнєʍн HAZUćirVII-2] H. Novi 1534, [н Ƃρɑт κнɴнћ освндоүн двнʍɑ тƔρцн нєдɴо днʒнʒдɑρоʍɑρоʍ ɴɑшєгɑ ɑ дρƔго гρɑдсκнʍ κʌƔүɑρɑʍκʌƔүɑρɑʍ н оɴн двɑ дƔшоʍ подɴншє дɑ гɑ є ɴнκоʌɑ Ɣʒєо Ɣ свонє ρƔκє HAZUćir.X-83] Banja Luka.

Druga odstupanja od uspostavljenoga principa da iza palatalnog sugla-snika dolazi nastavak -em rijetko se nalaze:

[ɑ Я сє вɑʍн κƔɴєʍ госпогосподнɴєʍнɴєʍ Ƃогоʍ н ɴɑшнєʍ свєтцоʍсвєтцоʍ ʍƔχɑʍєдоʍ Truhelka:9] Trebinje.

Kod lekseme dužd / duž navedeni princip se poštuje u skladu s verzijom adaptacije staroslavenskog fonetizma, koji se na ovu posuđenicu iz mletač-kog jezika preslikao s lekseme dažd (usp. Skok 1971:I:463):

262 Lejla Nakaš

[поκʌє ѣє үєстнтн цɑρ с вɑшнʍ дƔжєʍƔжєʍ Ɣ ʍнρƔ Valt.141] Poljica, [ƂƔдƔћн пρнсвнтʌн н үєстнтн отʍɑɴовнћ ʒ дƔжƔждєʍєʍ Ɣ ʍнρƔ Valt.154] Dvar, [пρнκо ʍнρɑ κн ѣєст ʍєћƔ Ɣʒʍɴожɴнʍ цɑρоʍ н дожождоʍоʍ Valt.3] Duvno 1574.

Imenice II vrsteU pismima iz prvoga razdoblja potvrđen je kontinuitet nastavaka dativa i lokativa iz srednjovjekovne pisane tradicije,246 ali sa specifi čnom verzijom grafi je є = /ie/: dativ [дɑвɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴьıє свєʍ н свɑκоʍƔ ʍоʍƔ сʌƔʒєсʌƔʒє Truhelka:II:7],

[ɑ ɴɑвʌсɑстнто гɑ пρє поρƔчɑʍ κɴєʒƔ χɑ χɑʍʍʒєʒє н κɴєʒƔ доƂρосɑвƔ Truhelka:II:7], [дɑ ʍƔ ɴє воʌьɴ ɴнєдьɴо ʒʌо Ɣчнɴʜт κто ɴє сƔпρотʜв ʍєɴє воєвовоєводє єсєƂєгƔ Truhelka:II:7] Isa-beg Ishaković 1454.; [ωдь ʍƔстɑƂєгɑ господɑρɑ ʒєʍʌє χєρцєговє воєвовоєводє χɑʍʒєχɑʍʒє ɴовьскоʍƔ Truhelka:II:126] Mustafa-beg Mili-vojević 1489, [тκω ɴєћє Ɣүнɴнтн сƔпρoтнвɴω цɑρƔ н ʍєɴє вoєвωвoєвωдє снɴɑɴƂєгƔ Truhelka:II:42] gospodar Zemlje hercegove 1475,

lokativ [вɑ ʌєтω ʏ н Ɣ н o н є псɴь ʍсцɑ пєρвɑρɑ дɑɴь ɴɑ χωүєχωүє Truhelka:II:42] Sinan-beg 1475, [ƂƔдƔћн ωвдє Ɣ пƔтьɴнчьκωн κƔћєκƔћє Ɣ κовɑчκωн ƔʌнцєƔʌнцє Truhelka:II:150] Mahmut Abdulahović 1512, [ɴɑ ωвоωн сκƔпон гогоднɴєнɴє Truhelka:II:124] Ahmet-paša Hercegović 1496, [κɑκоɴо сє ћє κɑʒɑтн вɑшɑ почтєɴɑ н вıєρɴɑ сʌƔжƂɑ ɴɑ чєстнтон цɑρовıє поρтıєпоρтıє Truhelka:II:101] Skender-baša 1486.

U novijim pismima nisu zabilježeni takvi nastavci. Jedini primjer s na-stavkom -e u dativu, koji je uspio pronaći Peco (2007:IV:96), nalazi se u pi-smu kršćana iz 1592. Za lokativni nastavak -e postoji samo jedna potvrda. Primjer se nalazi u pismu Sulejman-age Zrnlića upućenom u Petrinju:

[оƔдн сє ɴɑш тφтєдɑρ пρптнʌ по κρɑнɴєκρɑнɴє гρɑдоƔє гєʌдɑʌ тєρє нсɑʍ ш ɴʍє говоρнʌ Th all.11] 1669.

U tom pismu odrazio se zanimljiv spoj utjecaja arebičkih grafi jskih uzusa – čestog izostavljanja grafema za vokalske vrijednosti (тφтдɑρ), zamjene o i Ɣ (штƔ, χоцо), eufonizacije inicijalnih suglasničkih skupova (zana) – i kajkavskog dijalekatskog utjecaja u nizu jezičkih crta – vok. = nom. [ɑ ʍон гос. сƔснсƔснд нсɑʍ Ɣɑʍ пнсɑʌ], sporadični primjeri refl eksa ě>e

246 Usp. npr. takve nastavke u svečanom izrazu darovnice [ʍн всєпoʏтєɴoʍƔ дѣтєтєвѣ ʍoєн κћєρѣκћєρѣ стɑɴѣстɑɴѣ дɑсʍo ɴωн ɴɑшє сєʌo гoспoдсκo Ɣ χʌьʍсцн ʒєʍʌн] i [пнсɑɴo вь двoρѣ κρɑʌєвствɑ ʍн Ɣ сƔтѣсцѣсƔтѣсцѣ] Dabiša 1395. Kako se vidi iz primjera, taj je nastavak uopćen čak i za imenicu i-vrste. U toj povelji koju je pisao Tomaš Lužac stoji i [ɴєгoвѣ κƔћɴнцѣ, гoспoн вʌɑдѣцѣ, гoспoн стɑɴѣ].

263Morfologija

[ρɑсɑʍєʌρɑсɑʍєʌ сɑʍ], oblik pokazne zamjenice [сɑ тєʍтєʍ дɑ щє сдρɑƔо], uz spo-menuti nastavak -e u lokativu.

Primjeri obi ... strani, obidvi strani i sl. nalaze se u starijim pismima predturskog vremena i vjerovatno su povezani s kategorijom duala i obli-kom nominativa/akuzativa, čiji je nastavak -ě>-i, a nikako s genitivom jed-nine kamo ih je svrstao Peco (2007:IV:96). I u našem korpusu našla su se dva primjera koja bi se jednostavno mogla povezati sa starim nastavkom akuzativa množine, ali je također moguće da se u njima ogleda ostatak dvojine sačuvan u kolokaciji imenice s brojem koji imaju jednak završetak:

[од дɑρовɑ дошʌн ɴɑʍ сƔ ɴɑнпρво двнвн κоɴєстρнцнκоɴєстρнцн Ɣ ѣєдɴон є ɴɑρɑɴɑү пρво κɑκо пншєтє н дρƔгƔ ʒɑ тєстєʍєʌє HAZUćir.VI-8] Livno, [н по χвсєнɴв сɑʍ тн всʌɑо двн ɑƂє єто тн н по ʍєχʍєдв всʌɑχ двн вн ɑƂн ACA39 9 26] Dubica.

Kategorija gramatičkog i prirodnog rodaMorfološka kategorija dvosložnih vlastitih imena m.r. na -o na zapadnome području slijedi deklinaciju II-vrste, a na istočnom ima promjenu kao i ostale imenice muškog roda, po I vrsti:

[тɑʜ ʌʜст дɑ сє ʜʍ(ɑ) дɑтʜ гοс тοʍʜтοʍʜ κɑпʜтɑɴв сʜсκɑ гρɑдɑ в ɴʜ пοщє(ɴє) ρвκє Rački:77] Dubica, [ρɑсƔʍʜсʍο ʜс Ɣɑшєгɑ гοс ʌʜстɑ щο ʍʜ пʜщє ʜсρɑдʜ тοʍєтοʍє сƔшɴʜɑ Ɣɑшєгɑ Rački:55] Dubica, [ʜєсɑʍ Ɣɑʍ ʜ дοсɑд пʜсɑʌ сɑρɑдʜ Ɣɑшєгɑ сƔшɴʜɑ тοʍєтοʍє Rački:53] Dubica, [ρɑсƔʍʜсʍο ʜс Ɣɑшєгɑ гοс ʌʜстɑ щο ɴɑʍ пʜшєтє ʜсρɑдʜ Ɣɑшєгɑ сƔшɴʜɑ тοʍєтοʍє Rački:51] Dubica, [ʜ пʌɑтʜо є пєρʜпєρʜ Valt.74] Poljica, [тєρ ƂɑʜƔɑʜƔ сɑ(д) ʜ дєρжʜ Th all.17] Kostajnica, [вʜтєшκє фɑʌє достоʜɴоʍƔ вʜтєсƔ Ƃєɴκʜєɴκʜ воʜводʜ ʌʜпʜ поκʌоɴ HAZUćir.X-114] Gradiška, [щоɴо ѣє од Ƃєшєєшє κρƔпʌɑɴʜɴɑ Ɣʒєо сєдʌо ʜ ρɑχт HAZUćir.X-27] Bihać, [poslao sam ti tvoyu viru koya ye za boжƔboжƔ Rački:115] Gradac, [Od mene Osmanage beʃirevicha Gnu: Gnu franc CarliCarli Gusichu lipi Poklon ÿ lipo Pozdravlyene Rački:115], [господʜɴƔ дɑɴʜɑɴʜ κɑпєтɑɴƔ κотɑρсκоʍƔ вєʌє дρɑго ʌƔƂєʒɴʜво поʒдρɑвʌєɴѣє HA-ZUćir.VI-23] Klis, [г дɑɴʜɑɴʜ κɑпʜтɑɴƔ дʜвɴʜћƔ HAZUćir.VI-24] Klis;

[дɑ сє нʍɑнƔ днɴɑρн ɴнєʍƔ пɑшƔпɑшƔ пρєдɑвɑтн Truhelka:4], [ɴɑ єʍнɴствo стɑвнсʍo пɑшɑпɑшɑ Ƃɑρдoɴнћɑ Truhelka:4] Novi, [ωт ɴɑс пɑшɑпɑшɑ Ƃɑρдоɴнћɑ н χɑүн ɑχʍɑтɑ нƔсƔφɑгнћɑ Truhelka:7], [ʜ пєρƔпєρƔ• ʍɑρоʜчʜɴƔ• в•ʌ• (поʒдρɑвʌєɴнє) HAZUćir.VII-12] Trebinje, [од ʍєɴє• ʜƂρɑχʜʍ пɑшє. ɴɑшєʍƔ пρʜɩɑтєʌƔ. κɑпєтɑɴƔ. үʜвƔүʜвƔ. в•ʌ•д• DAD:ASMM:101] Trebinje.

Jedino se kod tvorbe prisvojnih pridjeva od tih imena i na zapadu mogu pojaviti tvorbeni morfemi koji odgovaraju muškom rodu: [ƂєɴκоƔєɴκоƔ сʜɴ Th all.17] Kostajnica.

264 Lejla Nakaš

Ostaci dvojineZa razliku od čakavskog stanja, gdje oblici dvojine ostaju uz broj dva, ali ne i uz tri i četiri, te kajkavskog, gdje je dvojinu sasvim zamijenila množina, kod naših pisara uglavnom se nalazi štokavsko stanje:

[ʍοʜƔ ƔєρƔ дɑ пοшɑʌєʍο сɑ тρʜ ʍʜсєʏɑ тρʜ ʍʜсєʏɑ дɑɴɑ ροκοʍ ACA39 9 30] Ko-stajnica, [тρʜ цєκʜɴɑ HAZUćir.X-64] Bihać, [ʏʜɴʜтє тο пʌɑтʜтʜ тɑ тρʜ вοʌɑвοʌɑ ʜвɑɴƔ ρɑдʜɴκοвʜћƔ Valt.28] Dvar, [ɑгƔстʜɴ ѣєʌʜћ дɑѣє ʏєтʜρʜ тοʌɑρɑтοʌɑρɑ χɑρɑʏɑ Valt.60] Dvar.

Također, za imenicu dan bilježi se stari nastavak NAV dvojine n-osno-va u Primorju [ɴєстɑʌо соʌʜ тρʜ ʏєтʜρʜ дɴʜɴʜ Valt.131] Makarska 1641, [Ɣ οвɑ двɑ дɴʜɴʜ Valt.141] Poljica, ili pak okamenjeni oblik jednak za dvojinu i mno-žinu na istočnom području [ɑʌʜ ɴєκɑ вɑшɑ ʍʜʌоʒ ʒɴɑ ɴɑш ћє пɑшɑ доћʜ пρʜє ɴɑ ɴєκоʌʜκɑ дɴʜɴʜ Truhelka:31] Trebinje, [ʒɑ двɑ ʒɑ тρʜ дɴʜɴʜ Truhelka:12] H. Novi 1674, dok na ostalom području postoji nastavak analogan glavnoj imeničkoj promjeni [дο 4 дɑɴɑɑɴɑ HAZUćir.X-66] Banja Luka.

Međutim, u starijim kliškim pismima i u Primorju postoje i potvrde uopćavanja novog nastavka akuzativa množine u konstrukcijama sa bro-jevima tri i četiri:

[господнɴ ѣєɴєρɑʌ своѣоʍ постовɑɴоʍ пρɑвдоʍ Ɣүнɴн оƂнснт тρн zʌоцнɴцєzʌоцнɴцє HAZUćir.VI-14] 1582, [тρʜ пοпοдʌοжɴʜκєʌοжɴʜκє ɴɑшє HAZUćir.VI-3] 1558, [тρʜ ʍʜсєʏєʍʜсєʏє Valt.192] Klis 1635, [коѣʜ ʍʜ є одвєƔ тєρʜ кєʍєтєкєʍєтє Desnica:213] Vrana 1675.

Nominativ i akuzativ množine

Imenice I vrste

Ove imenice u nominativu i akuzativu množine imaju i kraće i duže obli-ke, samo što su oblici sa proširenjem osnove frekventniji na cijelom prosto-ru, a potvrđeni su već u ranim pismima [єρє ʜʍɑ ʜ ωвɑʍо вєʌʜкє потρєƂє ʜ посʌовєпосʌовє Truhelka:II:101] 1486.

Zapravo, može se reći da su kraći oblici množine bili fakultativna po-java već u 17. stoljeću.

Kraći i duži oblici u nominativu množine:[ɑʌн ʍон гос єво св гоʌєʍн сɴнснсɴнсн ɴє ʍожє сє сɑд ɴнκвд ACA39 9 71] Dubica, [дɑ сƔ ʍƔ тɑʍо Ɣκρɑʌн тɑтнтɑтн χɑʌнƔ ACA39 9 81] Dubica, [тн ρєүєɴн тɑтнтɑтн κɑκо сƔ тн посɑо Ɣпосʌовɑʌн HAZUćir.IV-47] Bihać, [χоћєʍо дɑтʜ вɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴѣє κʜ годʜ гʌɑсʜгʌɑсʜ ƂƔдƔ Th all.4] u Okič, [до сɑдɑ овн κɑρɑнκɑρɑн

265Morfologija

Ƃοѣɑшє сє сєɴɑɴнχ ɑ сɑдɑ поƂоʌє сєɴɑɴнχ стоɴнɴє огρɑднстє Valt.41] Dvar, [ʜ οвдє вɑс ʏєκɑћƔ Ɣ сʌʜʍєɴƔ κοʜ ћє гʌɑсʜгʌɑсʜ дοћʜ οд вɑс Valt.35] Slime, [ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκо ɴɑʍ ʌʜстʜʌʜстʜ доχодє од сɑɴжɑκɑ χєρцєговɑʏκогɑ ɑχʍєт пɑшє HAZUćir.VI-21] Gabela) || [ɑ вɑшнχ ʌоднχ сєтɑɴовнсєтɑɴовн сєтоє ɴɑ чɑстнтогɑ цɑρɑ ʒʍєʌн Desnica:213] Vrana, [єто сƔ гоʌєʍн сɴнговнсɴнговн Ƃнʌн HAZUćir.X-101] Kostajnica, [ɑ сɑд вɑс ʍоʌн ѣɑ ɑʌɑгɑ сєпєρɑгнћ н свн κρɑншɴн внтєʒовнвнтєʒовн Valt.24] Dvar, [ʍоʌнʍ ѣɑ Ɣʍєρ үɑвош н свє ʒɑдвɑρсκє ɑгє н внтєʒовнвнтєʒовн үнɴнтє то пʌɑтнтн Valt.28] Dvar, [сʌɑшє κɴєʒовнκɴєʒовн ɴɑшн Valt.92] Poljica, [κɑκо ʒɴɑдƔ свн оʍншκн вʌɑстєʌн н внтєʒовнвнтєʒовн Valt.41] Dvar, [ʌƔүнɴн снɴовнснɴовн снʌоʍ χоћє дɑ дρжє Valt.183] Poljica, [доодншє ʍн κɴєʒовнκɴєʒовн н ρɑѣє од гɑчκɑ н Ƃɑɴɑɴɑ DAD ASMM-V:2] Ljubuški.

Kraći i duži oblici u akuzativu množine:[дєρο ʍρʜжο ʜ ʜʒвʜρтɑѣο Ƃροροдє Valt.48] Poljica, [ɑ κɑдɑ доћє жєɴєρɑ Ɣ овє κρɑѣєκρɑѣє ʍн сʍо κƔɴтєɴтн ш ɴнʍє ʒɑ то говоρнтн Valt.96] Poljica, [вн доүєκоѣєтє үɑρєвє κєʍєтєκєʍєтє н ɴɑшо доʒнɴо Valt.192] Klis, [тο ʒɴɑтє дɑ ћєтє ɴɑ οвʜ κρɑѣє ρɑтєρɑтє οʏʜɴʜтʜ Valt.29] Dvar, [вɑʒєћєʍο ɑρʒєɑρʒє Ɣ κɑдʜѣє ʜ Ɣ пɑшє Ƃοсɑɴсκοгɑ пοсʌɑт Ɣ пορтƔ ʍƔʏɴο ћє ʜ Ƃɑѣʜʌο οвɑκє пοсʌєпοсʌє οдгοвορʜтʜ Valt.34] Slime, [овє посʌєпосʌє сƔ Ɣчнɴнʌн ћʌƔдн вɑшн HAZUćir.IV-37] Banja Luka, [ʜ свɑκє посʌєпосʌє κоʜє ʍогʌʜ сʍо досєгɴƔтʜ ɴʜєсʍо вʜ κρɑтʜʌʜ ʌʜƔƂɑвʜ пρʜκɑʒɑтʜ Truhelka:12] H. Novi, [посʌɑтʜ свʜєтʌоʍƔ κρɑʌƔ поʏтовɑɴогɑ оцɑ φρɑ доʍʜɴʜκɑ ɑɴьдρʜѣшєвʜћɑ ʒɑ ɴɑшє посʌєпосʌє Truhelka:3] Ravno, [пρостρɑɴє ʍƔ ρоκєρоκє дɑʜтє ɴєκɑ пρосʜ по тƔρсκоʜ ʒєʍʌʜ •в•ʍ• дƔговɑɴє ɴосʜ HAZUćir.X-32] Virovitica, [ɑ вєћє ɑκо κє гʌɑсєгʌɑсє үƔѣєʍо χоћєʍо дɑтн вɑʍ ɴɑ сɴɑɴѣє Th all.4] || [коʜ ɴɑʍь кɑʒɑшє гʌɑсовєгʌɑсовє ɴɑ коʜєχь ʜʍɑʍо вєоʍɑ ʒɑχвɑʌʜтʜ в.г. Kovačić:4] H. Novi, [ʍоʌо вɑшƔ ʍ: н свє Ɣʍншκє вʌɑстєʌє н воѣводє н внтєʒовєвнтєʒовє ɴє ʍоѣтє сє ʒɑ ʍɑʌƔ с ɴɑʍн ʍρɑʒнтн Valt.70] Dvar, [тєρє ѣнʍ снρоʍɑχоʍ поѣɑгʍє стɑɴовєстɑɴовє н одɴєсƔ свнρɑʌє н ƂƔƂɴѣєвєɴѣєвє Valt.86] Dvar, [дοʏєκƔѣƔћʜ ʜ χρɑɴєћʜ Ɣсκοκє ʜ Ƃοροοροдοвєοвє ʜʍ дοχρɑɴƔѣƔћʜ Valt.41] Dvar, [н κƔпƔѣєтє ρоƂƔ κƔ догоɴє Ɣ своє гɑρɑгɑρɑдовєовє Valt.41] Dvar, [Ɣ ρєүєɴє гρɑгρɑдовєовє повρɑтнвшн сє HAZU-ćir.IV-47] Bihać, [дɑ свє тє ʒɑѣʍовєʒɑѣʍовє г Ƃог вρɑтн HAZUćir.IV-27] Bihać, [ѣєдɑ вɑʍ Ƃог свє тє ʒɑѣʍовєʒɑѣʍовє вρɑтн κɑκо ѣє ɴєгɑ воʌɑ HAZUćir.X-43] Bihać, [пρɑвнцо үнɴнʍо н договє ɴɑпʌɑћонєʍо HAZUćir.X-64] Bihać, [κоѣн ʌƔдн ʒɑгɑʒє Ɣ тɑκовє ʒʌє посʌовєпосʌовє сƔпρотн ʍнρɑ HAZUćir.X-137] Bi-hać, [ɴє дɑʍо сє ɴɑпʌɑтнтн доκ вɑш Ƃєг ɴє ɴɑпʌɑтн ɴɑшє дƔговєƔговє HAZUćir.X-90] Banja Luka, [поʒдρɑвнтє вɑшє снɴовєснɴовє HAZUćir.VI-23 i VI-24] Vr-lika, [н нош вɑс ʍоʌнʍ пρостρɑɴє ʍƔ ρоκовєρоκовє үнɴнтє HAZUćir.X-29] Sirač.

Kako se vidi iz gornjih primjera, u akuzativu je uopćen novi nastavak -e. Samo izuzetno, u starijim pismima sa zapadnijega područja, javlja se nastavak -i:

266 Lejla Nakaš

[ɑ потоʍ ɴєкɑ ʒɴɑтє в.ʍ. кɑко ρɑʒƔʍʜʍо вɑшє ʌʜстʜʌʜстʜ Th all.II:2] 1557, [дɑ поɴєсє ʌʜстʜʌʜстʜ господʜɴƔ ƂɑɴƔ ʒɑ ɴɑшє дƔговɑɴѣє Th all.5] u Petrinju 1557.

U nekoliko pisama iz oblasti biliže moru zapaženi su primjeri sinkre-tizma lokativa i akuzativa, koji se mogu interpretirati kao čakavski utjecaj (usp. Vončina 1988:40):

[по ʌнстнχ κɴєzов ɴɑʍнсɴнκов своѣнχ ɴɑ овє ʍоρсκє гρɑгρɑдовєовє HA-ZUćir.VI-14] Klis 1582, [χоћєʍо дɑ сє нʍɑ ɴɑстоѣɑтн Ɣ ɴɑпρндɑκ ɴɑ овє ʍєѣɑшєʍєѣɑшє Ɣ свɑκƔѣє ʌƔƂɑв доƂρо пρнɑтєʌство н ʍнρɴо сƔсндство HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [Ƃнтн ћє вєћɑ сʍєтɴɑ ɴɑ овє κρɑѣєκρɑѣє ɴєго Ɣ спʌнтсκоʍƔ поʌƔ Valt.34] 1617 Slime, [тο ʒɴɑтє дɑ ћєтє ɴɑ οвʜ κρɑѣєκρɑѣє ρɑтє οʏʜɴʜтʜ Valt.29] Dvar 1617.

Imenice II vrste

U oblicima nominativa i akuzativa množine ovih imenica već u ranim pismima potvrđen je samo nastavak -e:

[тєρє гɑ Ƃɑɴдʜжɑω кɴєʒь спʌʜтцкʜ чєтʜρʜ гогодʜɴєʜɴє Traljić:sl.:20] 1531, [κоѣƔ стє пʌɑтʜʌʜ по ʏєтʜρʜ ʌʜʌʜƂρєρє Valt.124] Poljica.

Jedino se u dualnim konstrukcijama može pojaviti nastavak -i, što je ustvari ikavizirani oblik starog duala:

[од дɑρовɑ дошʌʜ ɴɑʍ сƔ ɴɑʜпρво двʜвʜ κоɴєстρʜцʜ κоɴєстρʜцʜ HAZUćir.VI-8] Livno 1558, [н по χвсєнɴв сɑʍ тн всʌɑо двн ɑƂє єто тн н по ʍєχʍєдв всʌɑχ двн ɑвн ɑƂн ACA39 9 26] Dubica,

tako i u brojnoj izvedenici dvisti:[ɑ κɑρɑκɑсƔʍ пρʜдɑ свогɑ дƔговɑɴѣɑ пєтцɑт дƔκɑт ɑ ѣоштє ɴɑ ɴєʍƔ дƔгɑ двʜстʜвʜстʜ дƔκɑт сɑдɑ Th all.7] u Petrinju 1557.

Imenice i-vrsteImenice ženskoga roda u ovom padežu redovno imaju nastavak -i, dok za imenicu ljudi ima nekoliko potvrda starijeg nastavka u akuzativu množine:

[ɴнє пρɑво дɑ вн тɑκовє ʌƔʌƔдн пρнʍɑтє гдн ɴɑ ʍнρƔ үнɴє ɴєвнρƔ үєстнтоʍƔ цɑρƔ Valt.2] Makarska 1583, [ɑ ѣɑ ʍоʌнʍ в.п.ʍ. κɑκоɴо господнɴɑ н сƔсндɑ ɴɑшєгɑ дɑ ɴɑпʌɑтнтє овє ɴɑшє ʌƔʌƔдн Valt.60] Dvar.

Naravno, daleko je više potvrda uopćenog nastavka -e u akuzativu ove imenice:

267Morfologija

[ʒɑто тє ѣʌƔдє пƔстʜтє пρɑвє Valt.133] Makarska, [κɑκο вɑʍ шɑʌєʍ οвє ʍοʜє ћʌƔћʌƔдє οʍєρ οдɑƂɑшƔ ʜƂρɑʜʍ Ƃɑʜρɑκтɑρɑ HAZUćir.X-108] Banja Luka, [ʜʒρɑдʜ ʍοʜє вοћʌє тє ʍοʜє ћʌƔћʌƔдє ʌʜпο дοʏєκɑʜтє HAZUćir.X-108] Banja Luka, [ʍогʌʜ Ƃʜсʍо ʜ ʍʜ вɑшє ʌƔʌƔдє ƔƂʜвɑтʜ ɑʌʜ ɴєћєʍо Strohal:7] Bihać, [ɑ тο ɴʜѣє Ƃοжѣʜ пƔт дɑ вʜ тɑκο цɑρєвє ʌƔʌƔдє οκʜвɑтє Valt.13] Dvar, [ɴʜѣє Ƃожѣʜ пƔт дɑ тɑко ʏʜɴʜтє ʜ сʜʌоʍ водʜтє госпоскє ʌƔʌƔдє Valt.156] Imotski, [ʏєʍƔ ʍɑʌƔвρʜсɴє ʌƔʌƔдє шɑʌєтє ACA39 9 20] Kostajnica, [тɑ пοсɑ ɴєћє тɑκο пροћʜ ʜ тє ʌƔʌƔдє κοє стє пοχʜтɑʌʜ пο Ɣсκοʏκʜ ɴɑʏʜɴ Valt.32] Makarska.

Još neke imenice koje su u prošlosti imale deklinaciju po i-vrsti, ali specifi čne oblike nominativa množine, iste onakve kakve je tada imala i imenica ljudi, pojavljuju se u starijim pismima sa tim nastavkom: -je, ali ima potvrda da je već tad ovaj tip imenica imao u nominativu uopćen na-stavak -i:

[догошє вɑшʜ почтєɴʜ вʌɑстєʌє ʜ покʌʜсɑρьєпокʌʜсɑρьє Truhelka:II:12] 1458, [ʜ пɑкʜ дɑ ʒɴɑтє кɑко догошє вɑшʜ покʌʜсɑρьıєпокʌʜсɑρьıє сь χɑρɑчєʍ ɴʜкшɑ жоρєтʜк ʜ ɴʜкƔʌʜɴ гρɑдʜк Truhelka:II:78] 1483. || [ƂʜєχƔ сє ɴɑʍєρʜʌʜ Ɣгρьскї ʜ ʍʜсʜρьсƔʌтɑɴскї вєʌʜкї покʌʜсɑρʜпокʌʜсɑρʜ Truhelka:II:124] 1496.

Ostaci ovog oblika zabilježeni su čak u 17. stoljeću u hercegovačkim pismima u vidu refl eksa jotovanja koje se izvršilo pred starim nastavkom u nominativu, odakle se đ prenijelo i u zavisne padeže:

[дɑ сьтє Ɣ Ƃɑρѣво спρɑвʜʌʜ ʌƔћєʌƔћє с пʜпєρʜʍɑ Ɣєдьɴо HAZUćir.V-33] u Bjelopavliće, [ɑ потоʍь тогɑ єто вʜ от пɑшє ƂƔρƔɴтʜɑ ʜ χотє ʌƔћʜʌƔћʜ ɴɑ ƂожƔ вʌєρƔ Ljubić:24] u Plješivac, [ɑ сɑд ћƔ ıɑ ɴʜχ кɑстʜгɑтʜ дɑ оɴʜ осʌє с вɑшʜєʍɑ ʌƔћʜʍɑʌƔћʜʍɑ ɴɑ коɴшʜʌƔкƔ ʌʜєпо пρоχодє Kovačić:9] Trebinje.

Stari padežni nastavci u oblicima množine

Tokom 17. stoljeća dolazi do velikih izmjena u deklinacijskom sistemu ve-zanih za ustaljivanje novoštokavskog sistema pluralskih padeža. Na zapad-nijim područjima te izmjene odvijaju se različitim tempom, što se odrazilo i u pisanim dokumentima. Osim toga, princip konzervativnosti, koji vlada u pisanom jeziku, utjecao je na pojavu većega broja različitih modela u deklinacijskoj morfološkoj strukturi na cjelokupnom prostoru. Zbog toga se jedan od glavnih zadataka ovog istraživanja sastoji upravo u otkrivanju stepena očuvanosti zapadnije i arhaičnije deklinacijske sheme.

268 Lejla Nakaš

Genitiv množine

Imenice I vrste

Nulti morfem u gen. pl. poznat je u zapadnoj Bosni i u Primorju, a u dru-gim krajevima javlja se samo iznimno:Klis [пʌɑтʜвшʜ ѣʜʍ дɑɴгƔƂƔ дɑɴɑɴ ѣɴʜχοвʜχ Valt.141] Poljica, [κоѣн

пρнѣɑсʍо дɑɴɑɴ пɑсɑɴнχ Valt.47] Poljica, [двɑдєсєт дοκɑтοκɑт Valt.50] Poljica, [дɑ ʍƔ є дɑо двɑɴɑдєстє гρошгρош Valt.87] Poljica, [Ƃɑɴднжɑ ωт дρƔжɑвє Ƃɴєтɑүκє дєвєт нɴнχ ʒʌоүнɴɑцʒʌоүнɴɑц HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [двɑдєсєт гοгοдʜштʜшт Valt.11] Poljica 1598, [ʜ Ƃог вɑс вєсєʌʜ ʜ Ɣ ʒдρɑвʜƔ подρжʜ ʍɴого гогодʜштʜшт HAZUćir.VI-12] Livno 1558.;

Dvar [н по свндоүƂн од поштовɑɴнχ н вρндɴнχ стɑρɑцстɑρɑц Valt.60] Dvar, [ʜ одɴʜ шєст товɑρ товɑρ Ƃʌɑгɑ госпоцκогɑ Valt.86] Dvar, [ʜʒ пƔʏʜштпƔʏʜшт Valt.87] Dvar, [κн сƔ Ƃнʌн ɴɑ сʌƔжƂн вɑшє господє ѣƔρ ѣє ɴнκоʌнκо гогодншћншћ Valt.85] Dvar, [ɴʜʍɑ ѣοш тρʜдєсєт гοгοдʜшћʜшћ Valt.60] Dvar;

Krka [сʜɴ ʍɑρκов ʜʒ вƔѣʜχɴʜћвƔѣʜχɴʜћ ƂʌʜʒƔ воρʏɑвɑ ʍʜстɑ Ljubić:19] Zadar 1589, [отєшє ʏєтвєρо ρоƂѣɑ тρʜ дʜвоѣκє ʜ ѣєдɴогɑ дʜтʜћɑ ʜʒ Ƃɑɴєвɑцɑɴєвɑц Ljubić:19] Zadar 1589.;

Bihać [ʒɴɑтє вʍ дɑ Ƃншє сє κρɑѣɑʏнћ Ɣцнɴнʌ тнсƔћє н пєтсто дƔκɑтƔκɑт ɑʌн ʍн вʍ воʌє ρɑдн сɑдɑ ʍƔ остɑвнсʍо сто дƔκɑтƔκɑт HAZUćir.X-11] Bihaćka krajina, [двɑ ʍʜсєцɑ дɑɴɑɴ ρоκɑ Th all.7] u Petrinju, [двʜстʜ дƔκɑтƔκɑт Th all.7] u Petrinju;

Sjeverozapadna Bosna [ɑ до осɑʍ дɑɴɑɴ чєκɑчєʍо ɑ Ɣншє ɴє ʍоρєʍо Th all.II:10] Kostajnica, [ʜʍɑ двɑɴɑєст дɑɴɑɴ ACA39 9 30] Kostajnica, [дɑ пєт шєст сƔшɑɴсƔшɑɴ одє тɑʍо Th all.II:12] Kostajnica, [шєст ʌɑκɑтʌɑκɑт ʏƔє сєʌєɴє ACA39 9 93] Jasenovac, [пƔшɑʌн ʍн тρнстƔ внвндɑρɑρ ʍєдɑ ACA39 9 20], Kostajnica, [дƔɑдєсєт ƔнƔндɑρɑρ ʍєдɑ ACA39 9 69] Dubica, [ɑʌʜ ɴɑʍ ɴє ʍορє сʜροʍɑχ сɑ ƔʜρƔ пορƔκпορƔκ ɴɑʜтʜ ACA39 9 16] Dubica, [ʜ ɴɑ сɴɑɴʜє дɑʜєʍ ƔɑшєʍƔ гοс пρєс пορƔκ пορƔκ ʜɑ ʍοʜє Ɣʜρє ɴє ʍοгοχ дɑтʜ ACA39 9 16] Dubica, [ɑ поρƔκ поρƔκ ɴнгдɑρ доƂнтн ɴє ʍоρє ACA39 9 79] Dubica, [ρок ʍʜсєц дɑɴɑ ɑʌʜ двɑ пɑк дɑ сє вƔчє двʜ годʜɴє дɑɴɑɴ A.Ivić:9] Gradiška, [н дɑʌн сƔ 60 дƔκɑтɑ ɑ дɑ дɑдƔ 60 дƔκɑтƔκɑт κɑд дондє Ƃожнћ HAZUćir.X-69] Banja Luka.

Nastavak -ov najproduktivniji je u kliškoj oblasti i njenoj neposrednoj okolini, dok u Bosanskom sandžaku on po frekventnosti znatno zaostaje za novim nastavkom -a, te je ograničen na leksemu talir. Općenito se može reći da je ovaj nastavak najčešće vezan za imenice koje označavaju ljude: namisnikov, knezov, vitezov, junakov, soldatov, uskokov, porukov, dužni-kov podložnikov, svidokov, siromahov, ali ima pojedinačnih primjera i za imenice gradov, mistov, otokov, tjednov, talirov, glasov, putov, volov; hara-

269Morfologija

čev, gunjev, mejašev. U Hercegovačkom sandžaku ovakvog nastavka nema, osim na rubnom zapadnom dijelu koji graniči sa kliškom oblasti:Klis [ɴɑшнχ снρоʍɑχов снρоʍɑχов Valt.31] Poljica, [ɑ овдє ƂогƔ χвɑʌɑ вєʌʜʍо сє Ɣ

ʌƔƂɑвʜ стɑтʜ ɑ Ɣ ʌƔƂɑвʜ ρɑстɑтʜ κɑκо вʜтєʒоввʜтєʒов ʒɑκоɴ господʜɴɑ Ƃогɑ ʍоʌʜтʜ тєρє ʒɑ ʌƔƂɑв по ѣєдɴо κопѣє оƂʌоʍʜтʜ HAZUćir.X-8a] Klis, [ƂƔдƔћн (gospoda) ρɑʒƔʍнʌɑ по ʌнстнχ κɴєʒовκɴєʒов ɴɑʍнсɴнκовɴɑʍнсɴнκов своѣнχ HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [н ѣош Ƃɑɴднжɑχ ћƔρѣɑ дɑɴнүнћɑ сєɴсκогɑ ρєүєɴнχ ƔсκоκовƔсκоκов гʌɑвƔ HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [от ʍнстовʍнстов үєстнтогɑ цɑρɑ HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [н вєћє гʌɑсовгʌɑсов од вɑшє стρɑɴє үƔѣєʍо ʒɑ κоѣє Ɣ ɴɑшо ʒєʍѣʌн н ɴє ʒɴɑѣƔ Valt.100] Makarska, [ρєүєɴн ѣɑκов пρнд ɴɑс доχодн ɑʌн ɴє ʍоρє ɴɑ доћɑɴє ɴнштɑ Ɣсвндоүнт ɑ гдн ɴн свнсвндоκовоκов ɴɑш сод ɴє дρжн Valt.105] Poljica, [н ѣɑ нʍɑʍ ɴнκоʌнκо сосодɑтов ɑтов κоѣн ѣɴєгов χʌнƂ ѣндƔ Valt.141] Poljica, [ʒɑто вєʌє снρүɑɴо ʍоʌнʍо дɑ Ƃнстє үнɴнʌн то ɴɑпʌɑтнт κɑκоɴо ћєʍо ʍн ɴɑпʌɑтнт Ɣд ɴɑшнχ поподʌожɴнκовʌожɴнκов Valt.84] Poljica, [ɑκо то ɴє вρɑтє ʍн ʍоρєʍо ɴɑпʌɑтнт од вɑшнχ поподʌожɴнκовʌожɴнκов Valt.124] Poljica, [шɑʌєʍо в:п:ʍ: дρɑго поʒдρɑвѣʌєɴѣє од сɑρцɑ ɴɑшєгɑ κоѣє ѣє вєʌє κρƔто Ɣвρнћєɴо н ρɑѣɴєɴо о(-) ɴнκнχ вɑшнχ поподʌожɴнκов ʌожɴнκов Valt.141] Poljica, [ѣɑ сɑʍ Ɣстɑвно вɑшнχ поподʌожɴнκовʌожɴнκов доχотκє Valt.126] Poljica, [Ɣд вɑшнχ по подʌожɴнκов ʌожɴнκов Valt.130] Kamen, [ɑ үɑ є вɑшнχ поподʌожɴнκовʌожɴнκов κоѣн посɑ Ɣ поʌнцнχ ʍн сʍо κон ћєʍо Ɣүнɴнтн ʒɑ цнћ в:п:ʍ: Valt. 153] Poljica, [ʍн ћєʍо гɑ ɴɑпʌɑтнт од вɑшнχ поподʌожɴнκовʌожɴнκов Valt.165] Poljica;

Dvar [ʍоʌʜʍ вɑшє госпоцɑтɑво ɴєʍоѣтє ʍʜ тʜʒʜ сʜρоʍɑχовсʜρоʍɑχов овєћє ʍƔʏʜтʜ Valt.182] Dvar, [што сє үнɴн цɑρєвнʍ снρоʍɑχоʍ оκо вɑшнχ гɑρгɑρдовов н нʒ отоκовотоκов Valt.41] Dvar, [н ʍн нʍɑʍо ѣƔɴɑκовѣƔɴɑκов κн Ƃн ʍогʌн κ вɑшєʍƔ гρɑдƔ доχоднтн н вɑʍн сρɑʍотƔ үнɴнтн Valt.116] Dvar, [ʍоʌнʍо тє κɑκоɴо сƔсндɑ н господнɴɑ од гρɑдɑ оʍншɑ дɑ ɴɑʍ нспнтɑш од вɑшнχ поподʌожɴнκовʌожɴнκов што сƔ од ɴнχ Ɣүнɴнʌн Valt. 151] Dvar;

Krka [от ρƔκ κоѣʜχ ƔсκоκовƔсκоκов ʜстє гєʍʜѣє отєшє ʏєтвєρо ρоƂѣɑ тρʜ дʜвоѣκє ʜ ѣєдɴогɑ дʜтʜћɑ Ljubić:19] Zadar, [от гєʍнѣ пρнсвнтʌє господє Ƃɴєтɑүκє κоѣє сƔ ɴɑ стρɑжн от ƔсκоκовƔсκоκов Ljubić:19] Zadar 1589.;

Bihać [κɑκо гоρн нʒɑндƔ од ɴнχовнχ дƔжɴнκовƔжɴнκов HAZUćir.X-58] Zaluka (Ostro-žac), [ɴєг вєʌє ʍн ɴє ʏƔвɑʍо вɑшнχ воʌоввоʌов κƔд χодє HAZUćir.X-138] Bi-hać, [н ρєʏєɴоʍƔ κρɑѣɑʏнћƔ дɑсʍо ρоκɑ шєст тɑѣєтɑѣєдɴовɴов HAZUćir.X-11] Bihaćka krajina;

Sjeverozapadna Bosna [пρоснʍо нсρɑдн снρоʍɑχɑ ʍнχє то Ɣʏнɴнтє сɑ ɴɑшƔ ƔоʌƔ дɑ Ƃн Ɣɑʍ ɴɑ шєст пƔтоƔпƔтоƔ то доɴєсєʌ ACA39 9 62] Dubica, [ɴєκ ʜʏє гʌɑвοʍ ɴɑ сρєдƔ ɑ тρтʜɑκɑ вʍ οд пορƔκοƔпορƔκοƔ ʜшʏʜ ACA39 9 52] Kostajnica, [н oɴ нє ʍєɴн oƂρєκɑʌ днκʌƔ дoƂρoʍ Ɣoʌoʍ сɑ тρнстɑ

270 Lejla Nakaš

тɑʌнρoƔтɑʌнρoƔ ɑ днүɑκɑ oд ɑпɑтнүɑ κƔʌє сɑ дƔн стo гρoшɑ ɑ дɑ oд вʍ пoшɑʌє ƔнρƔ сɑ тρнстo тɑʌнρoƔтɑʌнρoƔ ACA39 9 42] Kostajnica, [χoүєʍo Ɣсєт oд үнɴє сɑ тρнстo тɑʌнρoƔтɑʌнρoƔ ACA39 9 41] Kostajnica, [сɑ шєстo тɑʌнρоƔтɑʌнρоƔ ACA39 9 29] Kostajnica, [сєдɑʍ сто н шєсдєсєт тɑʌнρоƔтɑʌнρоƔ ACA39 9 52] Ko-stajnica, [ɑ цнɴɑ ʍƔ Ɣцнɴнсʍо пєдєсєт тɑʌнρоƔтɑʌнρоƔ поʌ пєɴєсє ɑ поʌ сƔκɴɑ Th all.15] Kostajnica.

U krajevima gdje se nastavak -ov najčešće javlja zabilježena je i upotre-ba njegovog alomorfa -ev uz palatalne osnove:

[пєт χɑ(ρɑ)үєвχɑ(ρɑ)үєв Valt.17] Klis, [ʒɑ ʍнρ н ʒɑ гоѣ овоʒнχ ʍєѣɑшєвʍєѣɑшєв HAZUćir.VI-14] Klis; [шєст гвɴєвгвɴєв ACA39 9 55] Dubica.

Nastavak -ih, inače vezan za stariji lokativ pl. imenica i-vrste, može se pojaviti uopćen i za genitiv imenica I vrste, kao i onih koje su već odavno prišle glavnoj deklinaciji. Naporedo s tim, samo u manjem obimu, bilježi se i poznato uopćavanje nastavka -i iz genitiva množine imenica i-vrste, i to pretežno za lekseme unutar konstrukcija kojima se izražava količina:Klis [пοтοʍƔ ɴєκɑ ʒɴɑтє κɑκο ѣє вɑшɑ п:ʍ: ɴɑʍ Ɣ ɴʜκοʌʜκο пƔтʜχпƔтʜχ

пʜсɑʌʜ κɴʜгƔ Valt.42] Poljica, [од ʍєɴє ɑχʍɑт ɑгє н ʍɑχʍƔт ɑгє ɴɑʒоρнχɴɑʒоρнχ пοѣʌнүκнχ Valt.42] Poljica, [двɑɴɑѣєст κɑʍєɴнχκɑʍєɴнχ воɴє Valt.49] Poljica, [двɑдєсєт н пєт тоʌоρнχтоʌоρнχ Valt.77] Kamen, [н тƔжн сє κɴєʒ φρɑɴє дɑ ʍƔ ɴнє пρндɑ пєтɑρ ʍʌнɴɑρєвнћ од χɑρɑүнχχɑρɑүнχ двɑ гρошɑ Valt.77] Kamen;

Dvar [ово пєт ʍʜсєцʜχʍʜсєцʜχ дɑ ѣо пшєɴʜцє ɴє χтʜ пʌɑтʜтʜ Valt.114] Dvar, [үƔвɑѣƔћн ɴнχ ωд ʒʌнχ ʌƔднχ Valt.38] Dvar, [до сɑдɑ овн κɑρɑн Ƃοѣɑшє сє сєɴɑɴнχсєɴɑɴнχ Valt.41] Dvar, [үƔсʍо о(-) вɑшнχ oʍншɑɴнχoʍншɑɴнχ Valt.32] Makarska, [ѣєдɑɴ Ƃρод ɑρɑρƂɑɴɑсʜχɑɴɑсʜχ ʜʒ пƔʏʜшт Valt.87] Dvar, [ʒɑто сʍо вɑʍ пʜсɑʌʜ пєт шєст пƔтʜпƔтʜ кɴʜгє Valt.190] Dvar;

Krka [дɑ ʍожє сє ʍнρоʍ поћн до ɴɑшнχ ʍнстнχʍнстнχ Desnica:216] Vrana, [χєρɑɴƂɑшо ʍɑρкєто ʜʒ пɑкоштɑɴʜχпɑкоштɑɴʜχ Desnica:213] Vrana;

Bihać [пρʜ тогɑ ʜʍɑ шєст ʍʜсєʏʜʍʜсєʏʜ HAZUćir.X-138] Bihać;Sjeverozapadna Bosna [сєдɑʍ κɑʍєɴнχκɑʍєɴнχ соʌн ACA39 9 26] Dubica, [пєдєсєт

н пєт ʜєʒєρʜχʜєʒєρʜχ ʜ тρʜстƔ ɑспρʜχ ACA39 9 20] Kostajnica, [Ɣсʌɑсʍο дƔɑдєсєт ʜ οсɑʍ κɑʍєɴʜκɑʍєɴʜ сοʌʜ ACA39 9 1] Dubica, [двɑдєсєт ʜєсєρʜʜєсєρʜ ʜ сєдɑʍстƔ ʜɑспρʜ ACA39 9 20] Kostajnica, [ʜ пʜщє ʍƔ ʏʜɴƔ шєсдєсєт ɑƂɑ ʜ ʏєтєρдєсєт ʜʍροсʜʜʍροсʜ ACA39 9 30] Kostajnica, [ʒɑто гɑ в г с н пρнпоρƔүƔнєʍо ʒɑρɑдн тɑтнтɑтн н ʒʌн ʌƔдн ACA 39 9 81] Dubica, [ʜ ʏƔдʜʍο сє гɴє щο ʜ ʜʒɑ тɑтʜтɑтʜ οстɑʌο Rački:61] Dubica;

Hercegovina [ɑʌʜ ɴєκɑ вɑшɑ ʍʜʌоʒ ʒɴɑ ɴɑш ћє пɑшɑ доћʜ пρʜє ɴɑ ɴєκоʌʜκɑ дɴʜɴʜ Truhelka:31] Trebinje, [дɑ ƔʒʜʍʌƔ по пєт дʜɴɑρʜʜɴɑρʜ о(-) товɑρɑ вʜɴɑ ʒɑщо ʏƔвɑƔ о(-) ʒʌɑ ʏоєκɑ κоʜ пρоʌɑʒє ɴɑ κоɴɑвʌє Truhelka:21] Trebinje.

271Morfologija

Imenice i-vrste Ove imenice najčešće imaju uopćen svoj nastavak -i, ali nije rijetkost da se stari oblički nastavak lokativa plurala -ih pojavi i u genitivu:Klis [үодо ѣє ʌоѣʌоѣднχнχ внднʌо κɑκо ѣє пɑвɑ довɴɑѣɴнɴ κɑштнгɑɴ Valt.56]

Poljica, [үєκɑтн ћо одговоρɑ үɑ ћє в:ʍ: Ɣд тɑκн ɴєсвнсɴнχ ʌоʌоднχнχ Ɣүнɴнтн Valt.143] Poljica, [ʒɑшто сє ɴє пρнстон дɑ ʍн ʍєћƔ соƂоʍ гρƔƂо жнвєʍо ʒɑρɑдн оɴɑκнχ ѣʌƔѣʌƔднχнχ Valt.109] Poljica, [с ɴнκоʌнκо ʌоѣʌоѣднχнχ Valt.175] Poljica, [н Ɣдвєдє вєћє Ɣд тρндєсєт ʌоѣʌоѣднχнχ Valt.178] Poljica, [пєт ʌƔʌƔдʜχʜχ Valt.17] Klis, [ɴєго ѣє ɴɑшɑ воʌɑѣ дɑ свɑκн пот н ρɑʒʌог доƂρнχ ʌоѣʌоѣднχнχ пɑʒн Valt.90] Kamen; [с ɴʜκоʌʜκо ʌƔʌƔдʜ κоɴɑκ ɴɑʍ пρʜтʜщє HAZUćir.VI-24] Klis;

Krka [κоѣн чнɴє ʒєʌо н гвєρо ʒɑʍєћо ɑ ʒ допосκоʍ вɑшнχ ʌоʌоднχнχ Desni-ca:213] Vrana, [вɑшнχ ʌоʌоднχнχ сєтɑɴовн сєтоє ɴɑ чɑстнтогɑ цɑρɑ ʒʍєʌн Desnica:213] Vrana;

Sjeverozapadna Bosna [дɑ ɴєнʍɑ ɴнтκо пρноɴƔтн од ɴɑɴшχ ʌнƔʌнƔднχнχ Ɣ ɴɑшєʍƔ гρɑдƔ сɑ дρƔго дƔогоƔɑɴн Th all.9] Kostajnica, [ʍоρєтє Ɣɑшнχ ʌƔʌƔднχнχ пнтɑтн ACA39 9 79] Dubica, [χоүєтє ρɑсƔʍнтн од Ɣɑɴшχ ʌƔʌƔднχнχ ACA39 9 90] Dubica, [сєдɑʍ ʌƔʌƔдʜ HAZUćir.X-69] Banja Luka;

Bihać [од ɴɑшʜχ ʌƔʌƔдʜχʜχ HAZUćir.X-136] Bihać, [ʒɑρɑдʜ вɑшʜχ ʒєʌʜχ ʌƔʌƔдʜχʜχ HAZUćir.X-136] Bihać; [с κɑκвʜχ ʌƔʌƔдʜ HAZUćir.X-61] Ostrožac;

Hercegovina [н ото Ƃншє ʍєɴє посʌɑ ɴɑ овƔ κɑρɑнɴƔ дɑ пɑʒнʍ од ʒʌнχ ʌƔʌƔднχнχ Valt.7] zap. Hercegovina, [дьвɑ Ƃɑєьρɑκь ʌƔʌƔдʜχьʜχь HAZUćir.V-33] Sulej-man-paša u Bjelopavliće, [ɑ ɴнєсɑʍ үƔο ɴн οд κοгɑ дɑ є κɑстнгο ɑ єɑ дɑ є щο Ɣʒєο οд вɑшнχ ʌƔʌƔднχнχ Truhelka:28] Stolac, [пєть ʌƔдʜ Truhelka:29], [дɑ єто ʜʍ сʍо ʜ ʍʜ ɴєкоʌʜко ρѣчʜρѣчʜ ɴɑρƔчʜʌʜ Truhelka:II:12] Isak-baša, [єв ʜʍɑ Ɣ ƂƔцοɴʜћɑ ʍρʜʌο үєʌɑүєʌɑдʜ ɑ ɴʜсƔ Ɣʒʜʍɑʌʜ тɑпʜє Truhel-ka:28] Stolac, [дɑ сьтє пєдєсєть шєсьдєсєть ʌƔʌƔдʜχьʜχь спρɑвʜʌʜ дɑ доћƔ HAZUćir.V-33] Sulejman-paša, [ɴɑшƔ• ʜ вɑшƔ• дɑρжɑвƔ• є дɑ Ƃʜ Ƃог• сʜүƔвɑо• ωт ʒʌʜєχ• үєʌɑүєʌɑдʜχʜχ• HAZUćir.VII-6].

Imenice II vrste

U krajišničkim pismima nulti morfem kao oznaka gramatičke kategorije genitiva množine za imenice II vrste bilježi se vrlo rijetko. Ovakvi primjeri mogu se naći na onim istim područjima gdje postoji takva forma genitiva množine za imenice I vrste:Klis [од дɑρовɑ дошʌʜ ɴɑʍ сƔ ɴɑʜпρво двʜ κоɴєстρʜцʜ Ɣ ѣєдɴоʜ є

ɴɑρɑɴɑʏ ɴɑρɑɴɑʏ HAZUćir.VI-8] Livno 1558, [дɑ є Ɣ ʒɑκƔћцƔ ɴʜκοʌʜκο вʜɴοгρɑдɑ ʜ сʍοκɑвсʍοκɑв ο(-) двɑдєсєт гοдʜшт Ɣʒдρжɑ Valt.11] Poljica 1598, [ʜ тожє ʍʜ сє сєʌɑѣɴʜ доћɑɴʜ дɑ ѣʜʍ пρʜко ʍєѣɑшɑ Ɣтʜʍʌоѣ оʍʜшɑɴʜ ʏодо

272 Lejla Nakaš

ʒєʍɑѣʌ ʒєʍɑѣʌ Valt.178] Poljica, [οвο ѣє двɑɴɑєст гο гοдʜɴʜɴ οд κɑдɑ ʍʜ тʜ сƔдцʜ ɴє ʍοгƔ ɴɑпʌɑтʜтʜ цɑρєвɑ Ƃʌɑгɑ Valt.16] Klis, [двʜстʜ ʌʜʌʜƂɑρɑρ Valt.50] Poljica, [шєст ʌʜʌʜƂɑρ ɑρ Valt.126] Poljica, [ɴє гƔƂʜтє Ƃɑшћʜɴɑшћʜɴ ɑ ʒɑ ʍɑʌƔ ствɑρ Valt.166] Poljica;

Zapadna Hercegovina [тʜсƔћƔ ʜ пєт стотʜɴстотʜɴ спƔдɑ соʌʜ DAD: ASMM-V:1] Lju-buški;

Krka [от ρƔκρƔκ κоѣʜχ Ɣсκоκов ʜс тє гєʍʜѣє отєшє ʏєтвєρо ρоƂѣɑ Ljubić:19] Zadar 1589, [от гєʍнѣгєʍнѣ пρнсвнтʌє господє Ƃɴєтɑүκє Ljubić:19] Zadar 1589.;

Bihać [тєρ ѣє ʒɑостɑʌо ɴʜκоʌʜκо κоʒκоʒ HAZUćir.X-137] Bihać; Sjeverozapadna Bosna [ɑκο ʍƔ χοʏєтє ʜєдɴƔ стρƔκƔ οд ʏʜɴє οƂɑʌʜтʜ ɴєκɑ

пєт стρƔκстρƔκ ɴɑ ɴєʍ ʏʜɴє ƂƔдє ACA39 9 12] Dubica, [пєт стρƔκстρƔκ ACA39 9 76] Dubica.

Nastavak -ah, koji se razvio ujednačavanjem genitiva prema lokativu, analogno jednakosti kakva je ranije vrijedila za kategoriju duala, nalazi se također rijetko u našim pismima. Zabilježen je u kliškoj oblasti i njenom neposrednom susjedstvu:

[нʍɑѣоћн Ƃɑштнɴо Ɣ жопн ɑ ɴє нʍɑѣо Ɣ ρоκоχ κɴнгɑχκɴнгɑχ κɑκо ѣє ʒɑκоɴ үєстотогɑ цɑρɑ Valt.95] Kamen, [доћє ɴɑʍ сє тожнт ѣоρє ʒоʌєвнћ нʒ ѣɑсєɴнцɑχѣɑсєɴнцɑχ Valt.135] Kamen, [ʒɑто ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ Ƃнстє ƔƂсʌожнʌн ʒɑповнд вɑшнχ стɑρєшнɴɑχстɑρєшнɴɑχ Valt.139] Poljica, [н ρєүєɴн ѣє соʌɑρнѣɑ жнвно ɴнκоʌнκо гогоднɴɑχнɴɑχ Valt.50] Poljica, [Ɣдгɴɑʌн нʒ үєстнтогɑ цɑρɑ χɑсɑ шєсɴɑѣєст κоʒɑχκоʒɑχ Valt.94] Poljica; [Ƃ|о|ʌє ѣє oʍншо ʍоѣє пρнѣтʌєсво ɴєго тɑκнχ χнʌєѣдо ʒєɴɑχʒєɴɑχ Valt.29] Dvar; [н ɴɑ пʌɑтнтн од жнтɑ доχодκє ɑ од ʌнвɑʌнвɑдɑχɑχ пнɴєʒє Valt.217] Vrana.

Ali ima ga, iako iznimno, također u Hercegovini: [ωд ɴɑс свнχ нʍоцєκн н ʒɑдвρсκнχ ɑгɑχɑгɑχ Valt.191] Imotski; [ɑ потоʍє ʒɴɑʍо дɑ є Ɣ вɑс ʌєто ρɑɴнє поρɑдн тогɑ вɑс ɑвнʒɑвɑʍо дɑ ɴɑʍ пошɑʌєтє гρоʒћɑ н ʌƔʌƔƂєɴнцɑχєɴнцɑχ н пнпƔɴɑχпнпƔɴɑχ Kovačić:8] Trebinje, [ɴнтκо ω ɴɑшнєχ ɑгɑχɑгɑχ ω тнєχ сћєʌнχ ɴє Ɣʒʍє ɴн єдɴогɑ днɴɑρɑ Kovačić:9] Tre-binje.

Još manje potvrda ima za nastavak -ih, odnosno -i, koji predstavlja-ju primjere uopćavanja postojećih nastavaka iz deklinacije imenica i-vrste prema modelu kakav je kod imenica I vrste bio kudikamo zastupljeniji. Općenito se može reći da je primjena ovoga tipa nastavka od početka bila rezervirana za leksemu jaspra:

[дɑ ʍʜ стє пωсʌɑʌʜ ɴɑ ʒɑѣʍь ı χʜʌɑдɑ ɑспρʜɑспρʜ Truhelka:II:167] Skender-beg 1516, [ʜ ʜɴοгɑ ρɑʒʌοгɑ вєћє ʍєћƔ ɴɑʍʜ ʜɴє οдь сοʌʜ ɴʜ οдь ɑспρʜɑспρʜ ɴʜ οдь єдɴє ρɑƂοтє HAZUćir.VII-2] Risan 1534, [вʜ ʏʜɴєћʜ тɑκοвє ствɑρʜ ɴɑʍ гʜɴє тοвɑρ ѣɑспρʜχѣɑспρʜχ οд цɑρʜɴɑ Valt.14] Klis, [үєтоρдєсєт товɑρɑ

273Morfologija

ѣɑспρнχѣɑспρнχ Valt.27] Dvar, [н Ɣүнɴнстє сɑдɑ сκɑʌн шћєтє вєћє о(-) товɑρɑ ѣɑспρнχѣɑспρнχ Valt.32] Makarska, [пєдєсєт н пєт ʜєʒєρʜχ ʜ тρʜстƔ ɑспρʜχɑспρʜχ ACA39 9 20] Kostajnica, [сɑдɑ ʜєдɴɑ ɑƂɑ пο пєт(с)тο ʜɑспρʜʜɑспρʜ Ɣ ɴɑшοʜ сєʍʌʜ ACA39 9 30] Kostajnica,

ali su kasnije potvrđeni i izuzetni slučajevi primjene ovoga tipa nastavka kod drugih imenica II vrste:

[ɑ потоʍє ʒɴɑʍо дɑ є Ɣ вɑс ʌєто ρɑɴнє поρɑдн тогɑ вɑс ɑвнʒɑвɑʍо дɑ ɴɑʍ пошɑʌєтє гρоʒћɑ н ... ... κρɑстɑвнцнχκρɑстɑвнцнχ Kovačić:8] Trebinje, [ɴнтκо ω ɴɑшнєχ ɑгɑχ ω тнєχ сћєʌнχсћєʌнχ ɴє Ɣʒʍє ɴн єдɴогɑ днɴɑρɑ Kovačić:9] Trebinje.

Specifi čnu inovaciju predstavljaju primjeri nastavka -uh u ovom pade-žu za leksemu ruka: -uh [ʜ Ƃοдοћ ɴɑʍ ʜɴтρɑдɑ Ɣ ροκοχ ɴʜѣχοвɑ ʜ вєʌєκρɑт ɴɑʍ дο ροκοχροκοχ

дοћє Valt.49] Poljica, [ʜ ɑко ɴє потєгɴо ρокоχρокоχ Ƃʜћє потρʜƂɴо Ɣповʜдʜт ʏєстʜтоʍ Ƃосɑɴскоʍ пɑшʜ ʜ ʜʒɑƂρɑɴоʍ вɑшєʍ ʒєɴєρɑʌо коѣʜ ɴєћє допостʜтʜ дɑ сє ʍєѣɑшʜ пρʜстопɑѣо Valt.174] Poljica; [ʜ Ƃοдοћ ɴɑʍ ʜɴтρɑдɑ Ɣ ροκοχροκοχ ɴʜѣχοвɑ ʜ вєʌє κρɑт ɴɑʍ дο ροκοχροκοχ дοћє Valt.49] Poljica, [ʜ ɑко ɴє потєгɴо ρокоχρокоχ Ƃʜћє потρʜƂɴо Ɣповʜдʜт ʏєстʜтоʍ Ƃосɑɴскоʍ пɑшʜ ʜ ʜʒɑƂρɑɴоʍ вɑшєʍ ʒєɴєρɑʌо коѣʜ ɴєћє допостʜтʜ дɑ сє ʍєѣɑшʜ пρʜстопɑѣо Valt.174] Poljica.

Ta imenica i danas u svom nastavku za gen. pl. čuva trag starog dua-la. Dometanje glasa h na postojeći oblik duala koji je poprimio značenje plurala signalizira da je h bilo shvaćeno kao pokretni suglasnik. Naime, prisustvo ovoga glasa u kongruentnim oblicima pridjevsko-zamjeničke de-klinacije doprinosilo je njegovom kalemljenju na sve varijante vokalskih nastavaka za imenički genitiv množine.

Novi nastavci u genitivu množine imenica I i II vrste

U genitivnom nastavku -ah lingvisti su skloni vidjeti utjecaj pridjevske promjene (Peco 2007:IV:61), a on se, najvjerovatnije, provodio onako kako je već opisano na primjeru oblika rukuh. Stoga se nastavak -ah može pro-cijeniti kao mlađi od nastavka -a, ili čak kao jedna vrsta njegovog alomor-fa, koja, doduše, nije uzrokovana neposrednim susjedstvom fonema, nego djelomičnom morfemskom atrakcijom.247 U svakom slučaju, njegova je po-java u našim pismima fakultativna i samim tim neredovna.

247 Termin morfemska atrakcija v. kod R. Simeona (1969:I:126).

274 Lejla Nakaš

Kliški sandžak [ɑ үєκɑ сє Ɣ спʌнт Ɣвнχ дɑɴɑχɑɴɑχ нʒɑƂρɑɴн ʒєɴєρɑʌ Valt.49] Poljica, [ɴєћєʍо сє Ɣгʌошнт цɑρєвнχ κʍєтɑχκʍєтɑχ Valt.49] Poljica, [Ɣстɑ ѣнʍ ѣє дожɑɴ двɑдєсєт гρошɑχгρошɑχ Valt.78] Poljica, [κɑвɑʌєρ Ƃɑρншɑ пρн нʍɑ ɴнκоʌнκо гогоднштɑχ нштɑχ сɑстɑ сє сɑ ʍɴоʍ Ɣ ʒɑκоүцо Valt.178] Poljica, [дɑ нʒ жопє повєдє ɴнκоʌнκо соʌсоʌдɑтɑχɑтɑχ Valt.178] Poljica, [ʒɑ үєтнρдєсєт гρошɑχгρошɑχ Valt.79] Poljica, [н ѣєдɴн оʍншɑɴн ɴнсо ʍн ѣош подпоɴо χɑρɑүɑχχɑρɑүɑχ пʌɑтнʌн Valt.184] Poljica || [дєсєт дɑɴɑɑɴɑ HAZUćir.VI-9] Klis 1558, [сєдɑʍдсєт ʌʜтɑρɑ ʌʜтɑρɑ пʜρʜɴʏɑ HAZUćir.VI-8] Livno 1558, [дɑ є Ɣ ʒɑκƔћцƔ ɴʜκοʌʜκο вʜɴοгρɑвʜɴοгρɑдɑ ʜ сʍοκɑв ο(-) двɑдєсєт гοдʜшт Ɣʒдρжɑ Valt.11] Poljica 1598, [сєдɑʍɴɑдєсєт κοɴɑκοɴɑ пшєɴʜʏє Valt.44] u Omiš, [ʒɑρɑдʜ ʍоʜє коɴɑкоɴɑ коʜє ʍʜ є Ɣкρɑо кρʜсто Valt.136] Konjic;

Zapadni dio Hercegovačkog sandžaka [ʒɑштο сє тɑκʜ ʒƔʌƔʍ ɴє ʍοжє пοдɴʜтʜ ωт ѣєдɴʜχ вɑшʜχ ɑшɑшʜɴɑχɑшɑшʜɴɑχ Valt.43] Imotski || [ʒɑ жнвнχ гʌɑвɑгʌɑвɑ ɴɑшнχ Valt.34] Slime, [ϖ ʍєɴє ʍƔχɑʍєд κɑпнтɑɴ ʍєʒɑɴовнћɑ н остɑʌн ʒɑдвɑρсκнχ внтєʒовɑвнтєʒовɑ Valt.68] Dvar, [ɴєдʜʌƔ дɑɴɑ ɑɴɑ Valt.151] Dvar, [є ʌн пρɑво дɑ ʍєƔ ɴɑʍн ρɑʒʍнρє нʒєρɑдн цɑρєвнχ снρоʍɑχɑснρоʍɑχɑ Valt.191] Imotski, [χʜʌѣɑдƔ гρошɑгρошɑ Valt.88] Imotski, [тʜсƔћƔ ʜ пєт стотʜɴ спƔспƔдɑ соʌʜ DAD: ASMM-V:1] Ljubuški, [χʜʌɑдɑ сοʌсοʌдɑтɑɑтɑ Valt.27] Dvar;

Krčki sandžak [пɑ ћє н внднтн κоʌнκо Ƃєρоєρодовɑχовɑχ нʍɑ ɴɑ Ƃʌɑго вєρɑɴсєκоʍƔ Desnica:213] Vrana, [н чƔʌн сʍо κρчκн Ƃєг доρɑκƂєговнћє нштє од вɑшнє поподʌожɴнκɑχʌожɴнκɑχ κон сƔ цɑρєвƔ ʒєʍʌƔ тєжнʌн Desni-ca:214] Knin [тнє ρєчєɴн ʍнстɑχʍнстɑχ Desnica:214] Knin, [Ɣ ово ʍɑʌо дɑɴɑχɑɴɑχ Desnica:214] Knin || [пєт чєкʜɴɑчєкʜɴɑ Strohal:2] Zvonigrad (Krka), [ρɑдʜ χʜρсоʒɑχʜρсоʒɑ ʜ ʒʌочʜɴɑцɑʒʌочʜɴɑцɑ Strohal:2] Zvonigrad (Krka);

Bihaćki sandžak [тʜρдєсєт дɑɴɑχ ɑɴɑχ HAZUćir.X-136] Bihać, [үєтʜρɴɑѣєст κоɴɑχκоɴɑχ ʜ осɑʍ воʌовɑχвоʌовɑχ ... Ɣтєʌн HAZUćir.IV-47] Bihać, [тєρʜ стотʜɴɑ κɑƔρɑχκɑƔρɑχ HAZUćir.IV-47] Bihać, [сєдɑʍ ʌƔпєжɑχʌƔпєжɑχ тɑтовɑ нʒ ρєү|є|ɴнχ гρɑгρɑдовɑχовɑχ тɑвɴоʍ ɴоћѣƔ дошɑв осɑʍ воʌовɑχвоʌовɑχ Ɣκρɑʌн HAZUćir.IV-47] Bihać || [ʜ Ɣʒє ʍƔ двɑдєсєт дƔκɑтɑƔκɑтɑ вʜшє од дƔговɑɴɑ HAZUćir.X-27] Bihać, [κоʍє сʜ тʜ Ɣʒєо вρʜχ дƔговɑɴɑ двɑдєсєт дƔκɑтɑƔκɑтɑ HAZUćir.X-43] Bi-hać, [ʒɑρɑдн ɴєвоʌɴнχ сƔжɑɴɑсƔжɑɴɑ HAZUćir.X-27] Bihać, [ʜʒρɑдʜ ɴєвоʌɴʜχ сƔжɑɴɑсƔжɑɴɑ HAZUćir.X-43] Bihać, [ɴɑ ʍнρƔ двɑнƔ чɑρɑчɑρɑ Strohal:7] Bihać, [сєдɑʍ дɑɴɑɑɴɑ HAZUćir.X-138] Bihać, [тρʜдєсєт κоɴɑκоɴɑ HAZUćir.X-27] Bihać, [дєсєт κоɴɑκоɴɑ HAZUćir.X-43] Bihać, [дєвєдєсєт ʏєκʜɴɑʏєκʜɴɑ HAZUćir.X-23] Bihać, [үєтʜρʜстƔ гƔʌгƔʌдʜɴɑʜɴɑ X-134] Bihać, [тρʜстƔ ʜ пєдєсєт гƔʌгƔʌдʜɴɑʜɴɑ HAZUćir.X-36], [пɑκ ѣє ʜшɑо вɑʍʜ овоʌʜκо потɑпотɑ ɴʜстє ʍо пʌɑтʜʌʜ HAZUćir.X-64] Bihać, [двɑɴɑѣєст сɑсɑƂɑʌɑɑʌɑ HAZUćir.IV-47] Bihać, [ʜ ρɑʒƔʍʜсʍƔ дɑ вʍ ʜшћєтє үʜɴє стƔ дƔκɑтɑƔκɑтɑ ʜ κƔѣɴɑ пƔд ƔпρɑвƔʍ свƔʍ HAZUćir.X-76] Ostrožac, [сʌƔшɑѣƔћʜ ɴєвʜρɴʜχ ɴовсκʜχ ʍɑʏɑρɑʍɑʏɑρɑ HAZUćir.X-27] Bihać, [ρєүєɴʜχ тɑтɑтɑтɑ χʜρсƔʒɑχʜρсƔʒɑ ʒɑповʜдɴʜүʜ HAZUćir.IV-37], [үʜɴʜтє од тʜʒʜχ κʜρвɴʜκɑκʜρвɴʜκɑ що сƔ ʒɑсʌƔжʜʌʜ HAZUćir.IV-37] Bihać;

275Morfologija

Bosanski sandžak [ʜ пο ɴєʍƔ Ɣɑʍ шɑʌєʍο οсɑʍ ɑƂɑ ʜ дєсєт ʜʍροсɑʜʍροсɑ ʜ пєт ƂєʌƔκɑєʌƔκɑ ACA39 9 45] Kostajnica, [пєт Ƃнʌнχ ɑƂɑ н пєт үнʌнʍɑүнʌнʍɑ ACA39 9 87] Kostajnica, [двɑдєсєт ɑƂɑ ACA39 9 80] Gradiška, [пєт ɑƂɑ ACA39 9 4] Dubica, [ʒɑρɑдʜ двʜƔ ɑƂɑ ʜ двʜƔ гƔɴɑгƔɴɑ Ra:59] Jasenovac, [дєсєт ɑƂɑ н дєсєт үнсɑʍɑүнсɑʍɑ ACA39 9 88] Kostajnica, [двɑєст цєκʜɴɑцєκʜɴɑ HAZUćir.X-50] Ba-nja Luka, [ʍʜсєʏ дɑɴɑɑɴɑ ACA39 9 84] Jasenovac, [сєдɑʍ дɑɴɑɑɴɑ ACA39 9 53] Kostajnica, [оƔʜχ дɑɴɑɑɴɑ Th all:II:10] Kostajnica, [сєдɑʍ дɑɴɑɑɴɑ ACA39 9 53] Ko-stajnica, [двɑдєсєт дɑɴɑɑɴɑ ACA39 9 80] Gradiška, [ʍʜсєц дɑɴɑɑɴɑ A.Ivić:9] Gra-diška, [ʍʜсєц дɑɴɑɑɴɑ ACA39 9 28] Dubica, [χʜʌɑдв гροшɑгροшɑ ACA39 9 85] Dubica, [сєдɑʍ гƔɴɑгƔɴɑ ʜ пєдєсєт κοжɑκοжɑ ACA39 9 1] Dubica, [ʜ дɑʜєʍο пɑвʌο стο гοʌгοʌдʜɴɑʜɴɑ HAZUćir.X-67] u Kostajnicu, [дƔɑ ʜορгɑɴɑ ʜορгɑɴɑ ʜ ʜєдɴє ʏʜсʍє ACA39 9 30] Kostajnica, [дєвєт κєтʜшɑκєтʜшɑ сɑχтʜɑɴɑ ACA39 9 1] Dubica, [ʍοʜ сƔсʜдє ʜєдɴοʍє тʜʍɑρʏƔ тροʜє κοɴɑκοɴɑ пοгʜɴƔʌο ʒɑʜєдɴο HAZUćir.X-88] Banja Luka, [пєт ʌʜтɑʌʜтɑ Th all.II:12] Kostajnica, [ʒɑтο ʍοʌʜʍ в гс ɴєʍοʜтє пορƔκɑпορƔκɑ Ƃɑɴтοвɑтʜ ACA39 9 15] Dubica, [ʍʌƔгο сʍο сє ɴɑтρƔдʜʌʜ ρɑд Ɣɑшє Ɣοʌє ʜсρɑд ɴєгοƔʜχ пορƔκɑпορƔκɑ ACA39 9 63] Kostajnica, [одсєʌє сƔшɴє сƔɑκ ɴєκɑ ʜшцє од поρƔκɑпоρƔκɑ Th all.17] Kostajnica, [ɑɴтƔʌƔ пєт пƔтɑпƔтɑ поρƔʏʜχ дɑ доʜдє Th all.17] Kostajnica, [дƔɑдєсєт ʜ пєт сɑгοƔɑсɑгοƔɑ ʜ тοʌʜκο пοпʌοɴɑпοпʌοɴɑ тɑκɑʜшє ʜ сєсєдɑʌɑɑʌɑ ACA39 9 51] Kostajnica, [οдвєʌʜ сєдɑʍ ʌƔдʜ ʜʒ ɑρɑʏκʜ сєʌɑсєʌɑ HAZUćir.X-69] Banja Luka, [κοгɑ стє Ɣцʜɴʜʌʜ Ƃʜʌʜ пєт стρƔκɑстρƔκɑ пɑρтʜκɑ ACA39 9 9] Dubica, [ʜ ʒɑ стƔ вʜдɑρ ʍєдɑ ʜ пєдєсєт тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ дƔ ʍєсєʏ дɑɴɑɑɴɑ ACA39 9 20] Kostajnica, [шєщдєсєт тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 53] Kostajni-ca, [дєвєтстƔ тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ] Kostajnica, [пєтстο ʜ пєдєсєт тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 27] Dubica, [пєтстο ʜ пєдєсєт тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 90] Dubica, [дєвєтдєсєт ʜ пєт тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 4] Dubica, [шєст стο тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 70] Dubica, [двʜстο ʜ пєдєсєт тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 4] Dubica, [сєдɑʍстο тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ ACA39 9 25] Jasenovac, [ʜʒ вɑшʜ ƔстɑƔстɑ HAZUćir.X-90] Banja Luka, [ɑ што ʍн пншєтє (ρɑдн) ʍєдɑ осɑʍ внвндɑρɑɑρɑ н пєтɴɑнєст пнɴтн ACA39 9 11] Dubica [шєст вн вндɑρɑɑρɑ ACA39 9 59] Dubica, [сєдɑʍ вʜвʜдɑρɑɑρɑ ACA39 9 11] Dubica, [тρʜдєсєт ʜ пєт ʒƔʒƔƂƔɴɑƔɴɑ ACA39 9 1] Dubica, [οɴο ʜє κʜρʍɑɴ Ɣʒє пєтɴɑʜєст ʌʜсʜцɑʌʜсʜцɑ ACA39 9 2] Dubica;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka [ʒɑ овє тρʜ чєтʜρʜ дɑɴɑχɑɴɑχ HAZUćir.VII-6] Kasm-beg kajmekam Hercegovine, [от свʜєχь Ƃɑρьɑρьдɑχьɑχь ʜдє сɑ ʍьɴоʍь по єдɑɴє по дьвɑ Ƃɑєьρɑκь ʌƔдʜχь HAZUćir.V-33] Sulejman-paša u Bjelopavli-će || [сєдɑʍь χʜʌɑχʜʌɑдɑ ʜ є стотʜɴɑстотʜɴɑ ʜ п ʜ ʜ ɑспρʜ Truhelka:II:58] Foča 1478, [є ʍєсєцʜ ʜ ʜ дɑɴɑɑɴɑ Truhelka:II:58] Foča 1478, [ʍєсєць дɑɴɑ ɑɴɑ HAZUćir.VII-5] Dračevica, [ω вɑшнχ поподʌожɴнκɑʌожɴнκɑ Kovačić:12] Trebinje, [двɑ ʍєсєцɑ дɑɴɑɑɴɑ Truhelka:30] Klobuk, [двоє κоɴɑκоɴɑ Truhelka:20] Trebinje, [дєсєт ɑρгɑтɑɑρгɑтɑ Truhelka:21] Trebinje, [ɑ вʜ ʒɴɑтє κоρʜтɑ сƔ од ʍєɴє двɑɴɑєст сɑχɑтɑсɑχɑтɑ Truhelka:23] Trebinje, [двɑɴɑʜєс говєговєдɑ Truhelka:15] Kremeni do, [ɴєκоʌʜκо говєговєдɑ Truhelka:18] Nevesinje), [дɑ сє пρʜдɑ ɴɑ гοспοсκє ρƔκє Ƃєгοвɑєгοвɑ οд вєʌʜκοгɑ вʜєєћɑ дƔƂροвɑүκοгɑ Truhelka:27] Stolac, [пορɑдʜ ʍɑʜстορɑʍɑʜстορɑ

276 Lejla Nakaš

ʜ ɑρгɑтɑɑρгɑтɑ Truhelka:21] Trebinje, [пɑсɑɴʜχ•дɑɴɑɑɴɑ• HAZUćir.VII-10] Trebinje, [ωдь вɑшнєχь ɴɑρєɴɑρєдƂєɴнκɑєɴнκɑ HAZUćir.VII-3] H. Novi 16. stoljeće, [ʜ в.г. χοћє ʜʍɑтʜ пοʍɴʜƔ ο(-) дοƂρʜєχ стρɑжɑстρɑжɑ с вɑшє стρɑɴє ACA39 9 36] H. Novi 1605, [οсɑʍɴɑʜєс ορʍɑɴʜцɑορʍɑɴʜцɑ ACA39 9 35], [ʜ οд ɴɑсь ʍєχʍєд κɑпєтɑɴɑ ʜ свʜєχ ɑгɑɑгɑ ʜ пοгʌɑвʜцɑ пοгʌɑвʜцɑ ɴοвсκʜєχ ACA39 9 35] H. Novi 1605, [ω ɴɑсь ɴовсκʜєχь ɑгɑɑгɑ Kovačić:6] H. Novi, [ɑ пωтωʍ ω ɴɑс ɑгɑɑгɑ ʜ ω ωстɑʌʜєχь ʜƔɴɑκɑʜƔɴɑκɑ Truhelka:5] H. Novi, [ƂƔдƔћʜ овдʜ вɑшʜєχь ɴʜєκоʌʜκо κɑʌɑфɑтɑκɑʌɑфɑтɑ посʌовɑʌо ɴɑ овоʜ ɴɑвєтʜ Kovačić:5] H. Novi, [ʜ ɴɑстоЯчƔ освєтʜтʜ ʍою чɑст κɑκо ʍƔ дρɑго ωт вɑшʜχ поподʌожɴʜκɑʌожɴʜκɑ Kovačić:12] H. Novi.

U pismima iz istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka vrlo rijetko se javlja nastavak -ah, a pisari iz Bosanskog sandžaka uopće ga nemaju.

Dativ množine

Na većem dijelu teritorija čuva se stariji oblik ovoga padeža. Smatra se da razlog tome nije u konzervativnosti pisanoga jezika, već u činjenici da u većini govora zapadnijeg štokavskoga područja nije ni došlo do promjene nastavka za dativ množine do kraja 17. stoljeća (usp. Peco 2007:IV:68).

Na kliškom području nalazimo nastavke: -om /-em za imenice I vrste, -am za imenice II vrste, te nastavak -em za imenicu ljudi, koja je po starom deklinacijskom tipu u ovom padežu imala oblički završetak djelomično ujednačen prema nominativu ļud’ je.

[ɑ по тоʍ пρʜʍʜχ ɴʜκʜ дɑɴ п: ʌʜст в:ʍ: Ɣ κоʍо пʜшєтє дɑ со ѣєсєɴʜʏɑɴʜ вєʌʜκо Ƃρєспотѣє Ɣʏʜɴʜʌʜ поподʌожɴɴκоʍʌожɴɴκоʍ в:ʍ: Valt.127] Polji-ca, [ɑ ʍʜ ћєʍо Ƃʜтʜ сʜʍо с вɑшє стρɑɴє поʍɴʜвʜ вɑшʜʍ поподʌожɴʜκоʍʌожɴʜκоʍ Ɣʏʜɴʜтʜ κɑκо сє пρʜстоѣʜ Valt.112] Poljica, [дɑ ρєүє(ɴн) ѣɑκоʍєт Ƃɴєтκо пʌɑтн двɑдєсєт гρошɑχ ρєүєɴнʍ ɴɑшнʍ поподʌожɴнκоʍʌожɴнκоʍ Valt.78] Polji-ca, [нвɑɴ Ƃɑүєʌнћ Ƃодоћ дожɑɴ ɴɑшнʍ поподʌожɴнκоʍʌожɴнκоʍ Valt.84] Poljica, [вɑʌɑѣ дɑ свɑκ своѣнʍ поподʌожɴнκоʍʌожɴнκоʍ содн Valt.80] Kamen, [ʍʌʍо вʍ дɑ Ƃнстє вɑшнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ пєɴƔ Ɣүнɴнʌн HAZUćir.VI-23] Vrlika, [н дɑ снʌє үнɴє ɴɑшнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ Valt.19] Poljica, [тɑκо сє Ɣχвɑʍо Ɣ вɑшƔ ʍ: дɑ вн ɴєћєтє пρɑвдє сɑκρнтн κɑκо ɴє Ƃнсʍо ɴн ʍн вɑшнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ Valt.10] u Omiš, [ʒɑповнднтє оɴнʍ ʒʌочнɴцєʍʒʌочнɴцєʍ дɑ тогɑ нстогɑ ɴɑшєгɑ χɑɴдɑɴɑ пƔштɑѣƔ Desnica:281] Glamoč, [пρовндƔρƔ οʍншκоʍƔ поʒдρɑвʌєɴѣє κɑκо пρнѣɑтєʌєʍпρнѣɑтєʌєʍ ɴɑ сƔснцтвƔ н остɑʌнʍ сƔцєʍсƔцєʍ н пρоκɑρɑтƔρоʍпρоκɑρɑтƔρоʍ Valt.58] Klis, [ʜ дɑдє гɑ ʍοʜʜʍ свжɴєʍ в ρвκє ʜ гοспοгοспοдɑροʍɑροʍ свοʜʍ ACA39 9 19] Dubica, [што догоɴє по то стρɑɴн вɑшоѣ нʒ вɑʌɑшκє ʒєʍʌє ɑ κ свонʍ κƔћɑʍκƔћɑʍ Valt.14] Klis.

U Krčkom i Bihaćkom sandžaku te u sjeverozapadnoj Bosni nalazimo identičnu situaciju:

277Morfologija

[Ɣчнɴнтє пєɴƔ тнʍ вɑшнʍ поподʌожɴнκоʍʌожɴнκоʍ Desnica:216] Knin, [ѣєсʍо ʒɑповнднʌн ощρо тƔρκоʍтƔρκоʍ н вʌɑχоʍвʌɑχоʍ дɑ ɴєѣʍɑдƔ пρɑʍ ʍнρƔ вɑшнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ стρɑжɑɴоʍстρɑжɑɴоʍ ɴнκɑκовɑ ʒƔʌƔʍɑ ʏнɴнтн HAZUćir.X-138] Bihać, [повρɑтнвшн сє үɑρєвнʍ гρɑгρɑдовоʍовоʍ үєтвнρтнɴƔ Ɣρє ƂєʌнʒƔ HAZUćir.IV-47] Bihać, [ʜ вɑшʜʍʜ ʌƔʌƔдєʍєʍ свɑκƔ пρɑвʜʏƔ Ɣʏʜɴʜтʜ HAZUćir.X-138] Bihać, [ɴєвнρɴнʍ ʒєʌнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ HAZUćir.IV-47] Bihać, [ɑκо χоћєтє дρнжɑтн стɑρн χєсɑƂ κρɑѣншɴн κоѣн ѣє досɑд Ƃнѣо ɴєвоʌɴнʍ сƔжɴєʍсƔжɴєʍ ɴєκɑ ѣє κρɑѣнɴɑ κρɑѣнɴоʍ HAZUćir.X-27] Bihać, [гƔспƔдсκɑ внρɑ ɑʌнѣн сƔфн н Ɣстɑʌнʍ сƔжɴєʍ HAZUćir.X-33] Krupa, [дєсєт κоɴɑ що сƔ сƔжɴєʍ Ɣʒєʌн HAZUćir.X-43] Bihać i Krupa, [сƔсʜсƔсʜдƔʍƔʍ Ɣфɑɴʜʍ HAZUćir.X-33] Krupa, [Ɣʜρє ɴɑʍ сƔсʜсƔсʜдοʍοʍ Ɣшɑʌʜтє ACA39 9 28] Dubica, [н сƔшɴєʍсƔшɴєʍ оʌɑκшɑʌɑ дƔ-говɑɴɑ Strohal:3] Ostrožac

[снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ свшɴєʍ үє ɴєвнρв вүнɴнтн н в твρсκв сєʍʌв поƂнүн ACA39 9 85] Dubica, [ʜ сʜρоʍɑχоʍсʜρоʍɑχоʍ ʜƔɴɑκоʍʜƔɴɑκоʍ κʜ сƔ под κρʜʌоʍ свʜтʌостʜ цєсɑρсκє ʜ κρɑʌєвє κɑκо пощєɴʜʍ ʜ доƂρʜʍ ʜƔɴɑκоʍʜƔɴɑκоʍ по своʜ κρɑʜɴʜ HAZUćir.X-109] Požega, [ɑ κонє ɴɑнвєћє ʒʌо Ɣчнɴно κɑпєтɑɴоʍκɑпєтɑɴоʍ вонводɑʍ χɑρɑʍχɑρɑʍƂɑшɑʍɑшɑʍ ʒɑстɑвɴнκоʍʒɑстɑвɴнκоʍ дєсєтɴнκоʍєсєтɴнκоʍ χɑнχɑндƔκоʍƔκоʍ HAZUćir.X-109] Pože-ga, [сƔжɴєʍсƔжɴєʍ н поρƔκоʍпоρƔκоʍ достɑ нє ћɴнʍɑ ћɴєговє ɴєвоћʌє HAZUćir.X-66] Banja Luka, [ɑ то Ƃн вɑρʌо Ƃнʌо ʌнпо н тƔρсκнʍ н κɑƔρсκнʍ сƔжɴєʍсƔжɴєʍ κɑдɑ сє осƔжɴє дɑ (с ɑндƔʏн) вонƔнƔ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [н пєтɑρ всє вƔκɑшнɴɑ в ρвκє пρєд ɴɑʍн н дɑдє гɑ ʍоннʍ свжɴєʍсвжɴєʍ в ρвκє н господɑρоʍ свонʍ ACA39 9 19] Dubica, [н пншєʍƔ ƔɑшƔ ƔнρƔ κоρшүɑɴсκƔ н гос κɑκо нɴнʍ сƔшɴнєʍсƔшɴнєʍ тɑκо н ɴнєʍƔ ACA39 9 28] Du-bica, [ɴєго Ƃєρшє χодн сƔонʍ поρƔκоʍпоρƔκоʍ HAZUćir.X-24] Kostajnica, [ɑρ нє сɑдɑ тɑκо Ɣρнʍє κоɴнєʍκоɴнєʍ сє пρєщнʍɑɴнє сɴɑдє Th all.II:12] Kostajnica, [гос ɑгƔстнүƔ тоʍɑшƔ κɑпнтɑɴƔ снсɑүκоʍƔ н сƔнʍ пɑнпɑндɑшєʍɑшєʍ гос нƔɴɑκоʍнƔɴɑκоʍ ACA39 9 79] Dubica, [н пншєʍƔ ƔɑшƔ ƔнρƔ κоρшүɑɴсκƔ н гос κɑκо нɴнʍ сƔшɴнєʍсƔшɴнєʍ тɑκо н ɴнєʍƔ ACA39 9 28] Dubica, [овнʍ снρотɑʍснρотɑʍ пʌɑтнтє н повρɑтнтє κонɑ сƔ ћɴновɑ ɑ тнʍ вɑшнʍ ƔƂонцɑʍонцɑʍ Ɣчнɴнтє оɴɑκо κɑκо ћє дρнƔгн пρнʌнκƔ Ɣʒєт HAZUćir.IV-37] Banja Luka.

I u zapadnom dijelu Hercegovačkog sandžaka nalazimo isto stanje, s tim da u nekoliko pisama unutar pozdravne formule za leksemu vojvoda postoji i nastavak -ami, u čemu treba vidjeti početak ujednačavanja dativa i instrumentala množine imenica II vrste:

[ωд ɴɑс свʜχ ʜʍоцєкʜ ʜ ʒɑдвρскʜχ ɑгɑχ ɴɑшєʍƔ пρʜѣɑтєʌƔ пєρовʜдƔρƔ оʍʜшєкоʍƔ ʜ остɑʌʜʍє оʍʜшєкʜʍ воєвовоєводɑʍʜɑʍʜ покʌоɴє ʜ поʒєдєρɑв кɑко ɴɑшʜʍє пρʜѣɑтєʌєʍєпρʜѣɑтєʌєʍє ʜ сƔсʜсƔсʜдоʍє оʍє Valt.191] Imot-ski, [ω ʍєɴє ʍостɑφɑгє доʒдɑρɑ двρсκогɑ ʜ ωд свʜχ ʜʍоʏκʜχ ɑгɑ господʜɴо пρовʜдоρо ʜ вɑстєʌоʍвɑстєʌоʍ ʜ воѣвоѣдɑʍʜɑʍʜ Ɣʍʜшκʜʍ вʌє дρɑго поʒдρɑвʌєɴє Valt.115] Dvar, [свɑκє үɑстн достонɴоʍƔ гɴƔ пρовндƔρƔ н

278 Lejla Nakaš

свнʍ воѣвовоѣводɑʍнɑʍн оʍншκнʍн дɑ сє дɑ Ɣ ρƔκє κɑκо ɴɑшнʍ сƔсєсƔсєдоʍоʍ Ɣ oʍнш Valt.26] Dvar, [свɑκє ʏɑстʜ дοстοѣɴοʍƔ гɴƔ пροвʜдƔρƔ οʍʜшκοʍƔ ʜ свʜʍ вοѣвοвοѣвοдɑʍʜɑʍʜ вєʌє дρɑгο пοʒдρɑвʌєɴѣє ωт ʍєɴє οʍєρ ʏɑƔшɑ ʍοтƔʒοвʜћɑ Valt.26] Dvar, [оʍʜшкоʍƔ пρовʜдƔρƔ ʜ остɑʌʜʍ оʍʜшкʜʍ воѣвовоѣводɑʍɑʍ ʜ вʌɑстєʌоʍвʌɑстєʌоʍ вєʌє дρɑго поʒдρɑвʌєɴє кɑко ɴɑшʜʍ сƔсʜсƔсʜдоʍоʍ ʜ пρʜѣɑтєʌєʍпρʜѣɑтєʌєʍ Valt.154] Dvar, [пʌєʍєɴʜтоʍƔ ʜ свɑκє ʏɑстʜ достоѣɴоʍƔ гɴƔ гɴƔ пρовʜдʜтƔρƔ оʍʜшκоʍƔ ʜ свʜʍ воʜвовоʜводɑʍɑʍ ʜ господʜ оʍʜшκо вєʌє дρɑго поʒдρɑвʌєɴʜѣє Valt.116] Dvar, [пʜшє ɴɑʍ дɑ сє пρʜʍоρѣє одɴєвʜρʜʌо ʜ ʌɑтʜɴоʍʌɑтʜɴоʍ пρʜдɑʌо ʍʜ тоʍƔ ɴє ʍогосʍо сɑсвʜʍ вʜρовɑтʜ HAZUćir.VI-21] zap. Hercegovina, [пʌєʍєɴʜтоʍƔ поштовɑɴоʍƔ свɑκє ʏɑстʜ достоʜɴоʍƔ гɴƔ пρовʜтƔρƔ оʍʜшκоʍƔ ʜ свʜʍ сƔцєʍсƔцєʍ ʜ пρоκɑρɑтƔρоʍпρоκɑρɑтƔρоʍ поштовɑɴʜʍ вʌɑстєʌоʍвʌɑстєʌоʍ од гρɑдɑ по: ʍʜстɑ оʍʜшɑ Valt.85] Dvar, [ɴє сɑʍо дɑ пρнтнтє оɴнʍ ɑρɑρƂɑɴсоʍɑɴсоʍ ɴєго ʌн ѣощє свɑκоʍƔ од ɴнχовɑ пʌєʍєɴɑ Valt.85] Dvar, [ɑκо ѣє дɑρɑго вɑшнʍ тнʒнʍ сƔцєʍсƔцєʍ дɑ пɑʌɑтє тогɑ воʌɑ тоʍƔ снρоʍɑχƔ Valt.176] Dvar, [поρовндƔρн κон сƔ тотє стɑʌн ɴɑ гʌɑс дɑвɑχƔ цɑρєвƔ гɑρɑдƔ н снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ дɑ сє пɑʒє Valt.7] zap. Hercegovina, [доƂρо ʒɴɑѣтє што сє үнɴн цɑρєвнʍ снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ оκо вɑшнχ гɑρдов н нʒ отоκов Valt.41] Dvar, [тєρє ѣнʍ снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ поѣɑгʍє стɑɴовє Valt.86] Dvar, [тнʍ снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ повρɑтнтє ɴнχово Valt.179] Dvar, [дɑ сє пʌɑтн овнʒнʍ снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ Valt.172] Dvar, [тєρє ɴɑʍ пρнтнсκƔѣƔ поснʌнєʍ Ƃɑщнɴє κє ɴɑʍ сƔ остɑʌє [н] ɴɑʍ н снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ сʌнʍєɴɑɴоʍсʌнʍєɴɑɴоʍ н жєжєвнүɑɴоʍжєжєвнүɑɴоʍ Ƃρє(-) сƔдɑ н Ƃρєс пρɑвдє свɑκоѣɑκє ƔʒʍʌнѣƔ снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ ɴнχово нʍɑɴѣє Valt.40] Slime, [ʒɑщо сє тɑκо үнɴн Ɣ вɑшєʍƔ гρɑдƔ цɑρєвнʍ снρоʍɑχоʍснρоʍɑχоʍ Valt.43] Imot-ski, [пρнсвнтʌоѣ Ɣʒвншєɴоѣ н пρнпʌєʍєɴнтоѣ господн Ƃєговоʍєговоʍ г Ɣ κɴєʒƔ н остɑ ʌнʍ Ƃєговоʍєговоʍ од дƔƂρовɴнκɑ DAD ASMM-V:2] Ljubuški, [κє снρоʍɑχє н(-) свогɑ Ƃρодɑ пρндɑшє вɑшн подʌожɴнцн ɴɑ вɑшєʍ κоɴφнɴо κнɴнɴɑɴоʍκнɴнɴɑɴоʍ Valt.3] Duvno 1574. [үнɴнтє дɑ сє тнʒнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ пʌɑтє тɑ дρвɑ Valt.59] Dvar, [поснʌѣєʍ цɑρєвнʍ ʌƔʌƔдєʍєʍ χоћє Ƃɑшћнɴє Ɣʒнʍɑтн Valt.60] Dvar, [ʜ вɑшʜʍ ʌоʌодєʍєʍ свɑκо дρоштво ʏʜɴєћʜ Valt.69] Dvar.

U istočnom dijelu Hercegovačkog sandžaka stari nastavci počinju se zamjenjivati novima već u posljednjim decenijama 17. stoljeća:

[од ʍєɴє нƂρɑχнʍ пɑшє о тρєƂнɴнɑ ɴɑшєʍƔ пρнєɑтєʌƔ κɴєʒƔ ƂєгƔ н остɑʌнєʍ Ƃєговнʍɑєговнʍɑ в.ʌ.д. Kovačić:7] Trebinje kraj 17. stoljeća, [κɴєʒƔ вƔʏʜћƔ ʜ с(ʜ)ɴƔ ʜвɑɴƔ ʜʌʜʜ κƔсʜρʜћƔ ʜ остɑʌʜʍь κɴєʒовʜʍɑκɴєʒовʜʍɑ HAZUćir.V-34] Bihor 17. stoljeće, [κɴєʒƔ οд дƔƂροвɴнκɑ н οстɑʌнєʍ Ƃєгοвнʍɑєгοвнʍɑ Truhel-ka:28] Stolac 18. stoljeće, [дɑ сє пρєдɑ Ɣ гοспοцκє ρƔκє κɴєʒƔ ƂєгƔ н οстɑʌнєʍ Ƃєгοвнʍɑєгοвнʍɑ Ɣ дƔƂροвɴнκ Truhelka:26] Trebinje početak 18. stoljeća, [пощєɴоʍє κɴєʒƔ дƔƂρовɑүκоʍє н остɑʌнєʍь вʌɑстєʌнʍɑвʌɑстєʌнʍɑ Truhelka:29] početak 18. stoljeća, [пощєɴоρодɴнєʍь н ʍɴого ʒɴɑɴнєʍ ʍонʍь стɑρнєʍ

279Morfologija

пρнιɑтєʌнʍь н доƂρнєʍь сƔшєсƔшєднʍɑнʍɑ Truhelka:29] početak 18. stoljeća, [ʍоʍє Ɣʒвншєɴоʍ пρнɑтєʌƔ κɴєʒƔ ƂєгƔ н ωстɑʌнєʍ вʌɑстєʌєʍɑʍɑ Ƃєговнʍɑєговнʍɑ сєɴɑтƔρнʍɑсєɴɑтƔρнʍɑ дƔƂρовɑүκнʍ Truhelka:32].

Ta promjena nije nagla, niti raširena posvuda jednako, a nije ni redovi-ta, pa npr. u pismima iz Stoca kod istog adresanta sredinom 18. stoljeća još nalazimo i stare i nove nastavke:

Zulfi kar-beg Rizvanbegović: [вєʌє дρɑгɑ пοʒдρɑв ʍοнєʍ пρнɑтєʌнʍɑпρнɑтєʌнʍɑ Ƃєгοвнʍɑєгοвнʍɑ οд вєʌнκοгɑ внєєћɑ дƔƂροвɑүκοгɑ Truhelka:27] || [ʍοʌнʍ вɑшє пρнɑтєʌствο дɑ ʒɑпοвнєтє вɑшнєʍ пοпοдʌοжɴнκοʍʌοжɴнκοʍ κοн дρнжє Ɣ ɴɑшοн ʍɑʌнћɑɴн цɑρєвƔ ʒєʍʌƔ дɑ сє вʌɑдɑєƔ κɑκο є цɑρєвɑ ʒɑпοвнєд Truhelka:28].

A tako je i kod Mustaj-paše hercegovačkog iz Novoga 1674:[κɑκο стє ɴɑοƂнүɑнɴƔ Ɣκɑʒнвɑʌн сє ɴɑшοн Ƃρɑћн сɑвнєтʌнєʍ пɑшɑʍнпɑшɑʍн κοн сƔ дοχοднʌн ɴɑ χєρцєгοвнɴƔ Truhelka:12] Novi 1674. || [н свɑκє үɑстн н үɑсɴє фɑʌє дοстοнɴнєʍ пρнɑтєʌнєʍпρнɑтєʌнєʍ Truhelka:12], [ω ɴɑс пρєсвнєтʌοгɑ гɴɑ гɴɑ ʍƔстɑн пɑшє χєρцєгοвɑүκοгɑ свнєтʌнєʍ нсвɑκє үɑстн н үɑсɴє фɑʌє дοстοнɴнєʍ пρнɑтєʌнєʍпρнɑтєʌнєʍ гɴƔ κɴєʒƔ н гοспοдн дƔƂροвɑүκοн в•д•п• Truhelka:12].

Ali među pismima iz Hercegovine ima onih u kojima nema novih na-stavaka. Takva su pisma Osman-bega trebinjskog iz druge decenije 18. sto-ljeća:

[οд ʍєɴє οсʍɑɴ пɑшє нz тρєƂнɴɑ ɴɑшнєʍ пρнɑтєʌοʍпρнɑтєʌοʍ н κοɴшнєɑʍκοɴшнєɑʍ κɴєʒƔ ƂєгƔ н οстɑʌнєʍ Ƃєгοвοʍєгοвοʍ дƔƂροвɑүκнєʍ вєʌє дρɑгο н ʌнпο пοʒдρɑвʌєɴнє Truhelka:23], [οд ʍєɴє οсʍɑɴ пɑшє ɴɑшєʍƔ пρнɑтєʌƔ κοɴшнɑʍκοɴшнɑʍ κɴєʒƔ ƂєгƔ н οстɑʌнєʍ Ƃєгοвοʍєгοвοʍ Truhelka:24], [Я сɑʍ ρєκɑο οɴнєʍ пɑɴпɑɴдƔροʍƔροʍ нстнєʍ κοн сƔ ɴɑ ʒƔƂцнʍɑ Truhelka:21] Trebinje,

klobučkog kapetana Selim-bega: [н остɑʌнєʍ Ƃєговоʍєговоʍ дƔƂρовɑүκнєʍ Truhelka:30],

i Mehmed-age Smailagića:[одь ʍєɴє ʍєχьʍєд ɑгє сʍɑнʌɑгнћɑ вонводн нʌнн тоʍнћƔ н κосоρнћƔ н свєʍɑ κɴєʒовоʍьκɴєʒовоʍь HAZUćir.VI-27].

Izgleda da su imenice II vrste nešto upornije zadržavale stari nastavak, pa se morfem -ama u ovim pismima nalazi samo izuzetno:

[пο стɑρнєʍ тɑпнєɑʍтɑпнєɑʍ Truhelka:28] Stolac, [вɑʌɑ дɑвɑтн ƔʌєфƔ стοʌɑүκнєʍ н пοүнтєʌсκнєʍ ɑгɑʍɑгɑʍ Truhelka:28] Stolac 1757, [ɴɑшнєʍ κоɴшнɑʍκоɴшнɑʍ Kova-čić:8] Trebinje kraj 17. stoljeća, || [οд ʍєɴє днʒдɑρɑ ɑсɑɴ ɑгє ρєсƔʌƂєгοвнћɑ

280 Lejla Nakaš

ɴɑшнєʍь κοɴшнєɑʍнκοɴшнєɑʍн κɴєʒƔ дƔƂροвɑүκοʍƔ н οстɑʌнєʍь Ƃєгοвοʍ в•ʌ•п• Truhelka:20] Trebinje 1714.|| [ω ʍєɴє κɑсƔʍ Ƃєгɑ нʒ тρєƂнɴɑ ɴɑшнєʍɑ κоɴшнɑʍɑκоɴшнɑʍɑ н стɑρнєʍɑ пρнɑтєʌєʍɑ κɴєʒƂєгƔ н остɑʌнєʍɑ Ƃєговнʍɑ в.д.п. Kovačić:8] Trebinje kraj 17. stoljeća.

Nastavak -ema, koji se nalazi u svega tri pisma, predstavlja inovirani nastavak starih n-osnova, završetkom prilagođen novom modelu dativa množine. On se, po svoj prilici, iz lekseme vlastele prenio i na druge riječi koje označavaju primaoce u okviru pozdravne formule:

[ʍоʍє Ɣʒвншєɴоʍ пρнɑтєʌƔ κɴєʒƔ ƂєгƔ н ωстɑʌнєʍ вʌɑстєʌєʍɑвʌɑстєʌєʍɑ Ƃєговнʍɑ сєɴɑтƔρнʍɑ дƔƂρовɑүκнʍ Truhelka:32], [стɑρнєʍɑ пρнɑтєʌєʍɑпρнɑтєʌєʍɑ Kovačić:8] Trebinje kraj 17. stoljeća, [ʍоʜєʍ• стɑρʜєʍɑ• пρʜɑтєʌʜєʍɑпρʜɑтєʌʜєʍɑ• н κоɴшκоɴшʜʜєʍɑєʍɑ ωт дƔƂρовɴʜκɑ HAZUćir.VII-6] kajmekam Hercegovine krajem 17. sto-ljeća.

Da li u nedosljednoj primjeni novih nastavaka za dativ množine u pi-smima sa hercegovačkoga područja treba tražiti ostatak pisarskog manira, ili pak u tome treba vidjeti nedovršenost procesa ustaljivanja novih nasta-vaka? Većina potvrđenih oblika tiče se leksema uklopljenih u pozdravnu formulu, a kako na tom mjestu nalazimo i stare i nove nastavke, dalo bi se zaključiti da je proces ustaljivanja novih nastavaka dovoljno odmakao da se novi oblici uklapaju i u svečanu formulu, koja bi, prema zakonitostima pisarske tradicije, trebala ostati stabilna. Stoga je moguće da se u istočno-hercegovačkim pismima stari dativ množine pojavljuje zahvaljujući pisar-skoj tradiciji.

Lokativ množine

Imenice I vrste

U pogledu najstarijeg nastavka za lokativ množine teritorij Bosanskog eja-leta podijeljen je na dva dijela. S jedne strane stoje zapadniji govori, u koji-ma je došlo do izjednačenja nastavka palatalne i nepalatalne deklinacije u pravcu -ijeh, -ih > -ih, što zbog ikavizma, što zbog sklonosti tih govora da u procesu ujednačavanja obličkog nastavka lokativa prednost imaju pala-talne osnove. S druge strane, stoje govori istočnohercegovačkoga područja, gdje je taj proces tekao u pravcu -ijeh, -ih > -ijeh. Međutim, situacija u kra-jišničkim pismima malo je drugačija. Na zapadnijem području doista na-lazimo nastavak -ih u lokativu množine248 čak i tokom cijelog 17. stoljeća: 248 Jedino odstupanje predstavlja primjer iz pisma jednog kliškog namjesnika u kome se može

prepoznati uopćavanje nastavka iz nepalatalne promjene: [ʜ тɑκо ѣɑ ρєʏєɴʜ дєдє Ƃєг с

281Morfologija

[дɑ сє ɴє Ƃоʜ ɴʜ ω(-) когɑρє чʌвкɑ ɴєкоє χƔдє ʒɑвρьтʜц(є) ɴɑ пƔтƔ ɴʜ ɴɑ Ƃρоρодовʜχьовʜχь ɴʜ ɴɑ ко(ʍє) дρƔгоʍє ʍєстƔ Truhelka:II:74] Ajaz-pa-ša, [сєвєкоʌʜко ʒєʌо чʜɴє вɑшʜ ʌодʜ коѣʜ χодє по сєʌʜχсєʌʜχ вɑшʜχ ʜ по стɑɴовʜχстɑɴовʜχ ʌодʜχ вɑшʜχ Desnica:216] Vrana, [ɴɑ вɑшʜχ коɴфʜɴʜχкоɴфʜɴʜχ De-snica:216] Vrana, [ʜ дɑɴ дєɴɑшɴʜχ Ɣ гвожћʜχгвожћʜχ дєρжє Desnica:213] Vrana, [ɑ потоʍ тогɑ ɴєκɑ ʒɑɴɑ вʍ κɑκо сє Ɣ κотɑρнχκотɑρнχ ɴɑ свє сɑтρɑɴє ƂƔʌоʒн үнɴє HAZUćir.Šib-7] Skradin, [Ɣ вɑшнχ ʍнстнχʍнстнχ Valt.183] Poljica, [тɑκо ћє сє вɑʒдɑ ʌʜпо жʜвʜтʜ ɴɑ ʍєѣɑшʜχʍєѣɑшʜχ Valt.79] Poljica, [ɴɑ вɑшʜχ пοпοдʌοшɴʜцʜχʌοшɴʜцʜχ ѣєдɴʜχ ʜʍɑѣο χɑρɑʏʜ ʏєстʜтοгɑ цɑρɑ Valt.49] Poljica, [κοѣʜ сє ѣє стɑѣɑο с вɑʍʜ ʌɑɴʜ Ɣ Ƃɴєтцʜχьɴєтцʜχь HAZUćir.VI-3] Klis 1558, [н ɑκо ѣє Ɣгодɑɴɑ κoѣɑ ствɑρь в.ʍ. Ɣ овнχь κρɑѣнχьκρɑѣнχь нʌн од κоɴɑ нʌн од ʌнпɑ χρтɑ нʌн үɑ κоʌн ʒɑповндɑтє HAZUćir.VI-4] Klis 1558, [по ʌʜстʜχʌʜстʜχ κɴєʒов ɴɑʍʜсɴʜκов своѣʜχ HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [нʍɑʍо Ɣ сєʌɑɴнχсєʌɑɴнχ н Ɣ ʌнʒопєρцн пєтдєсєть шнɴнκɑ жнтɑ ɑκо вɑʍ нє ʒɑ потρнƂƔ Ćorović:24] Rama, [госɴє ɴєκɑ ʒɴɑтє вɑρɴн ɴɑш κоɴ н по ʌєгɑтнχʌєгɑтнχ сƔʒɴɑ ʍогɑ(χ)Ɣ одκƔпнтн ɑ ʍн ɴєгɑ ɴє пнсʍо од вɑс ʒɑжɑʌнʌн Kovačić:3] Ostrožac, [тο сʍο гɑ ɴƔдʜʌʜ пο сƔжɴʜсƔжɴʜ дɑ сє ɴɑпʌɑтʜ] Banja Luka, [ɑ нɑ үƔ по пєρƔнχ сƔшɴнχсƔшɴнχ сɑг Ɣсʌɑтн ACA39 9 64] Kostajnica, [ɑʌʜ господɑ χоћє дɑ сє по ʍєѣɑшʜχʍєѣɑшʜχ ɴɑ ʍʜρƔ жʜвє Valt.116] Dvar, [Ɣ пнсʍнχпнсʍнχ Valt.60] Dvar, [н ʒɑто сʍо үƔʌн по ɴɑшнχ пρнѣтєѣʌнχпρнѣтєѣʌнχ ɴє сɑʍо дɑ пρнтнтє оɴнʍ ɑρƂɑɴсоʍ ɴєго ʌн ѣощє свɑκоʍƔ од ɴнχовɑ пʌєʍєɴɑ Valt.85] Dvar, [ɑ сɑдɑ οтο дοћοшє ʒʌʜ ʌƔдʜ ʜ пοροƂʜшє сєʌο цɑρєвο ɑ вɑшє сƔсʜдє ɑ ɴɑ вρɑтʜχвρɑтʜχ вɑшʜχ Valt.7] u Omiš, [сєʌо ʒɑкоʏɑц пρєʍдɑ ѣє оʍʜшо ɴɑ вρɑтʜχвρɑтʜχ ɑʌʜ господɑ χоћє дɑ со сʜρоʍɑсʜ ʍʜρɴʜ коʌʜко дɑ со код цɑρʜгρɑдɑ Valt.175] Poljica, [ѣɑ пρɑво дɑ сє Ƃнѣо ɴɑшн подʌожɴнцн ɴɑ вɑшнχ вρɑтнχвρɑтнχ Valt.55] Poljica.

Za razliku od toga, samo rana hercegovačka pisma znaju za stariji na-stavak lok. mn. -ieh, (<ěh), i to sa tipičnom grafi jom єχ:

[н ɴɑ тєʍ ʒɑκʌнɴɑʍо с(є) Ɣ Ƃгɑ твоρцɑ ɴєƂƔ н ʒєʍʌн н Ɣ пρоρоκɑ вєʌнκ(о)гɑ ɴɑшєгɑ ʍƔχɑʍєд (ɑ) н Ɣ сєдьʍ ʍƔсɑфєχʍƔсɑфєχ κонχ ʍн вєρƔєʍо Truhelka:II:4] 1441, [ɴɑ пoρтєɴѣχь вρɑтѣχьвρɑтѣχь Miklosich:435] 1470, [ɴɑ сωʌнʌєχсωʌнʌєχ ɴовсκєχ Truhelka:II:113] 1490, [Ɣ Ƃ|є|ρɑтєχ|є|ρɑтєχ ɑʍɑʌдɑρєвєχ Truhelka:II:113] 1490.

Iako ima potvrda i za stari nastavak -i(h):[ʒɑто сɑʍ гʌɑвɴɑ үовʜκɑ посʌɑо дɑ вʜдʜ посɑо κоʜ сє Ɣүʜɴʜо ɴɑ тʜχ κρɑʜκρɑʜ HAZUćir.V-40] u Kotor,

u hercegovačkim pismima dosta rano se nalazi novi nastavak -ima:

ɑгɑʍʜ Ɣ овʜʒʜχ ʍєћɑшєχʍєћɑшєχ вʜдʜсʍо HAZUćir.VI-14] Dede-beg Mihalbegović 1582. U tome treba vidjeti kontaminaciju novijeg genitivnog nastavka [ʒɑ ʍнρ н ʒɑ гоѣ овоʒнχ ʍєѣɑшєв HAZUćir.VI-14] i nastavka za akuzativ sa obličkim nastavkom lokativa -ev:-e:-ih ~ -ev:-e:-eh.

282 Lejla Nakaš

[то є Ƃню подь вєʌнцɑɴнʍɑвєʌнцɑɴнʍɑ пρоʌєтось HAZUćir.VII-5] Dračevica kraj 17. sto-ljeća, [щο є пοгнɴƔο Ɣ κορнтнʍɑκορнтнʍɑ Truhelka:23] Trebinje, [Я сɑʍ ρєκɑο οɴнєʍ пɑɴдƔροʍ нстнєʍ κοн сƔ ɴɑ ʒƔʒƔƂцнʍɑцнʍɑ Truhelka:21] Trebinje, [по Ƃʜρʜρдʜʍɑʜʍɑ ʜ по гоρʜ оƂɴоћ ʜћƔ Kovačić:10] Trebinje.

Imenice II vrste

Na cjelokupnom području ove imenice dugo čuvaju stariji nastavak u loka-tivu množine -ah:

[ʜ ωɴo Ƃʌɑгω Ɣ вɑшʜєχь ρƔκɑχьρƔκɑχь Ƃʜʜ Truhelka:II:105] Ahmet-paša, [кɑко сє поʒɴɑ по кɴʜгɑχькɴʜгɑχь цɑρєвєχь ʜ кɑдʜɴʜєχь Truhelka:II:108] Mustafa-beg Milivo-jević, [що Ƃн сє ɴɑшʌо цɑρовɑ поʌовнцɑ ωдь соʌн що є тƔн пρодɑɴо ɴɑ пʌоүɑχьпʌоүɑχь ɑʌн ʒɑ оʌовɑ дɑɴо ɑʌн ɴɑ сʌɑɴоʍь HAZUćir.VII-3] Novi, [дɑ ɴɑʍ ʜє Ɣ ρƔкɑχρƔкɑχ Th al.II:12] Kostajnica, [ɑ ʌɑћɑ ʍƔ нє тɑʍо Ɣ ρнκɑχρнκɑχ ACA 39 9 81] Dubica, [ʜ χєρɑɴƂɑшє ʍʜχо ʜʍɑюћʜ пɑρɴʜцо ʒє Ƃχєʌʜʌоʍ ʜʒ Ɣдвʜɴє ʜ сʜρоʍɑχ Ƃχєʌʜʌ ɴɑсρдʜо дошɑƔ ʜ пρɑвдʜ ɴɑшоʜ Ɣ ρокɑχρокɑχ Ƃʜшє De-snica:213] Vrana, [ʒɑшто сє ɴɑʍн пншƔ Ɣ ɴɑшнχ κɴнгɑχκɴнгɑχ Valt.40] Slime.

Međutim, od početka 18. stoljeća primjetna su manja kolebanja, pa se tako npr. na zapadnijem području može naći uopćen nastavak -ih:

[ɴєκɑ є свɑκ ʍнρɑɴ н пʌɑгоʍ ɴɑ свонχ κƔћнχκƔћнχ Strohal:2] Ostrožac 1720,

a u Hercegovini nastavak -am:[οд ʍєɴє οсʍɑɴ пɑшє нz тρєƂнɴɑ ɴɑшнєʍ пρнɑтєʌοʍ н κοɴшнєɑʍκοɴшнєɑʍ Truhelka:23] Trebinje, [пɑ κοн ɴєћє дɑ ƔʒнʍʌƔ вєћ дρнжє пο стɑρнєʍ тɑпнєɑʍтɑпнєɑʍ Truhelka:28] Stolac, [ɴɑ κοɴɑвʌɑʍκοɴɑвʌɑʍ Truhelka:21] Trebinje.

U poljičkoj oblasti zabilježeni su primjeri nastavka -uh za lokativ mn. imenice ruka, koji je formiran po istom principu kao već spominjani takav nastavak genitiva množine:

[ɑ ɴє ʜʍɑѣо Ɣ ρоκоχ Ɣ ρоκоχ κɴʜгɑχ Valt.95] Kamen, [ʜ Ƃοдοћ ɴɑʍ ʜɴтρɑдɑ Ɣ Ɣ ροκοχ ροκοχ ɴʜѣχοвɑ ʜ вєʌє κρɑт ɴɑʍ дο ροκοχ дοћє Valt.49] Poljica.

Imenice i-vrste

Ove imenice imaju uopćen nastavak -i(h) u lokativu množine:[ƔвнжƂɑʍь ɴєгoвo гoспoцтвo Ɣ ʌнпнχь н доƂρнχь н поштєɴнχь ρнүнρнүн HAZUćir.VI-4] Klis 1558, [ɑκо сє жƔпɑ по сʜʌʜ ʜ по ρʜʏʜχρʜʏʜχ ʌɑтʜɴсκʜχ ʒɑ ɴєвоʌƔ пρʜдɑʌɑ HAZUćir.VI-21] Ibrahim-paša Gabeljak 1647, [доћє ʍн сє пρнтƔжнтн ɴɑш подʌожɴнκ ʍɑρκо ћƔρнћ дɑ ʍƔ є ɴншћо дƔгɑ ɴɑ

283Morfologija

вɑшнχ ʌƔʌƔдннχннχ Kovačić:8] Bihać, [н ʍн Ƃнсʍо посʌɑʌн по тнʒнχ ʌƔʌƔднχнχ пєтсто гρошɑ доʍɑ Valt.32] Makarska, [н ʍоρєтє сє вɑшɑ ʍ: поштєɴƔ ɴɑпʌɑтнтн ɴɑ κρнвн ʌоʌоднχнχ Valt.27] Dvar.

Instrumental množine

Imenice I vrste

Stari nastavak -i u instumentalu množine imenica I vrste potvrđen je u pismima sa zapadnijeg područja u sljedećim primjerima:

[ʜ дɑ вɑʍ є ʌʜгɑ ʒɑєдɴо с Ƃєɴєцʜєɴєцʜ A.Ivić:3] Gazi Husrev-beg 1539, [κн сє ɴɑћошє κρнвцн с ƔсκоцнƔсκоцн HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [ɑ сɑдɑ дɑєʍο ʒɴɑтʜ в:ʍ: дɑ сʍο вɑʒдɑ ʌʜпο жʜвʜʌʜ ɴɑ сƔсʜствƔ с вɑшʜʍʜ ɴɑʍʜсɴʜцʜɴɑʍʜсɴʜцʜ κʜ сƔ Ƃʜʌʜ пρвο вɑс Valt.14] Klis, [ɴʜκɑκο сє ɴє ʍοгƔ ʍʜшɑтʜ пοʌʜʏɑɴʜ с вɑшʜʍ пοпοдʌοжɴʜцʜʌοжɴʜцʜ Valt.17] Klis, [дɑ гɑ ѣє χотʜѣо сɑκвєштɑт с κɑвɑʌєρʜκɑвɑʌєρʜ Valt.79] Poljica, [ɑ ѣɑ ʒɴɑдєʍ дɑ со тєƂʜ Ƃɴєтɑʏкɑ господɑ ɴɑρєдʜʌɑ дɑ ʏʜɴʜш ʍʜρ ʜ дɑ ɴє дɑш ɴɑ кρɑѣʜɴʜ скɑɴдɑʌɑ ʒɑʍєћɑт ʍєћо поподʌожɴʜцʜʌожɴʜцʜ Valt.175] Poljica, [ѣɑ жєʌєћʜ с вɑʍʜ ɴɑ сƔсʜцтвƔ Ɣ ʍʜρƔ жʜвʜтʜ ʜ с тʜʍʜ вɑшʜʍʜ поподʌожɴʜцʜʌожɴʜцʜ κɑκо сɑʍ ʜ до сє доƂє Valt.116] Dvar, [ʒɑшто сʍо ʍʜ кɑѣєʌʜ ʍʜρƔ кɑко ʜ пρво сʍо Ƃʜʌʜ с вɑшʜʍʜ ɴɑʍʜсɴʜцʜɴɑʍʜсɴʜцʜ Valt.179] Dvar, [ʜ ɴє ʒɴɑсʍо ʜʍє κʜ ѣє Ƃʜо воѣводɑ с ɑρɑρƂɑɴɑсʜɑɴɑсʜ Valt.86] Dvar, [ɴєκɑ ʜ ʍʜ Ɣʍʜʍο пʜсɑтʜ с οвʜʒʜʍ сʜροʍɑсʜсʜροʍɑсʜ ɴɑ Ƃοсɑɴсκʜ дʜвɑɴ Valt.43] Imotski, [кɑд Ƃʜсʍо дошʌʜ с тєʍєсƔћʜтєʍєсƔћʜ DAD: ASMM-V:1] Ljubuški, [ʒɴɑдє вɑшє пρʜпʌєʍєɴʜто госпоство овɑ скɑʌʜ с овʜʍ єʍʜɴʜєʍʜɴʜ кɑко сє пρоʍʜɴƔѣƔ свɑкɑ двɑ ʍʜсєчɑ DAD: ASMM-V:1] Ljubuški, [чєтʜρдєсєт овɑцɑ с Яɴцʜɴцʜ Strohal:2] Ostrožac, [пɑκє с воʌовʜвоʌовʜ поƂʜгʌʜ HAZUćir.IV-47] Bihać, [пєтɑρ ʍɑρцєцєв сʜɴ с вƔκɑшɴοʍ дοʜдοшє ʜ с свοʜʜʍ гοспοгοспοдɑρʜɑρʜ ACA39 9 19] Dubica, [κɑκо ƂʜχƔ поρƔʏʜ дошʌʜ оɴ Ƃʜ тɑκʜ с поρƔʏʜпоρƔʏʜ ʜшєʌ ɑʌʜ ɴʜʜє ʜощєρє пɑρтʜκɑ Ɣсєʌ ACA39 9 62] Dubica, [досɑдɑ ɴʜсɑʍ ʏƔо ɴʜ ɴɑ єдɴоʜ κρɑʜɴʜ дɑ ʜє сƔжɴƔ сʌоƂодɴо воʜєвɑтʜ ʜ с ɑʜɑʜдƔʏʜƔʏʜ Ɣ ρоƂɴƔ одʜтʜ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [ʍɑтош ʜє посʌɑт ʒ ƂƔƂћɴєвʜћɴєвʜ ʜ ʒɑ сɑстɑвɑʍ ʒɑ ʜєʒʜʌ HAZUćir.X-89v] Banja Luka, [сƔжɑɴ οсвʜдοʏʜ ʜ с вʌɑсʜвʌɑсʜ ʜ с тƔρʏʜтƔρʏʜ дɑ гɑ ʜє ɴɑ κοʜɑκƔ пρʜтʜсκο ʜοвο ʒєʌєɴʜκɑ HAZUćir.X-86] Banja Luka, [κοʜƔ ρʜʏ Ɣʒвєжєтє вєʒɑћєтє с κοстɑʜɴʜʏɑɴʜκοстɑʜɴʜʏɑɴʜ ʏʜє сƔ ʒєʍʌє HAZUćir.X-86] Banja Luka, [ɑκο ʍʜ гɑ с пρвʜʍ сƔжɴʜсƔжɴʜ ɴє Ɣшɑʌє Ƃοροєвʜћ Я ʒɴɑʍ κɑκο ʏƔ гɑ ʜ οд κοгɑ ʜсκɑтʜ HAZUćir.X-77] Banja Luka, [ʜ с тʜʍ дɑ стє ʒдρɑвο ɴɑ тοє κρɑєʜɴʜ с οстɑʌʜʍ вʜтєʒοвʜвʜтєʒοвʜ ɑʍʜɴ HAZUćir.X-77] Banja Luka.

U tim pismima ima malo primjera proboja obličkih nastavaka dativa i lokativa množine u instrumental, a takvi slučajevi ukazuju na početak procesa sinkretizacije:

284 Lejla Nakaš

[н то шɑʍ сє ѣɑ пρєсєгɑо пρнд ɴɑшнʍ Ƃоʒнʍʌɑɴоʍоʒнʍʌɑɴоʍ HAZUćir.X-60] Bužim 1700, [дɑ со дɑʌн вɑшнʍ ʌодʍє κоѣн со ʒɑповндɴнцн ʍєћƔ вєʌɑснχвєʌɑснχ Desnica:217] Vrana 1675.

U istočnom dijelu Hercegovačkog sandžaka stari nastavak je zabilježen uglavnom u pismima iz ranoga razdoblja:

[пρѣдь ʍɴoʒѣʍн ʍƔсρoʍɑɴнʍƔсρoʍɑɴн Miklosich:435] Ali-beg i Hamza-beg 1470, [ʜ стɑшє с пωκʌʜсɑρʜпωκʌʜсɑρʜ χєρцєговєʍʜ пρєд ɴɑʍʜ ɴɑ Ɣωʏʜцє Truhelka:II:37] Foča 1472, [ɴɑ ʒƂоρƔ н сκƔпщнɴн свєгɑ поповɑ н свєгɑ ʒɑжɑƂЯ нɴоκƔпɴо пρєдь тƔρцнтƔρцн κɑρстнѣɴнκɑρстнѣɴн н χρнстнѣɴнχρнстнѣɴн Truhelka:3] Ravno 1604.

Od 17. stoljeća tu se javlja novi nastavak -ima:[дɑ сьтє пєдєсєть шєсьдєсєть ʌƔдʜχь спρɑвʜʌʜ дɑ доћƔ с пʜпєρʜʍɑпʜпєρʜʍɑ ʒɑєдьɴƔ HAZUćir.V-33] u Bjelopavliće, [дɑ жʜвотƔє ɴɑ κоɴшʜʌƔκƔ ʌʜєпо с вɑшʜєʍ поподʌожɴʜцʜʍɑʌожɴʜцʜʍɑ Truhelka:28] Stolac.

Imenice II vrsteU pismima sa cjelokupnoga područja bilježi se stari nastavak -ami u in-strumentalu množine imenica II vrste:

[ʜ вʜдʜєсʍο ρɑʒʌοгь с ρєʏєɴʜєʍь жʜвɑɴοʍь сʌɑɴʜʏɑροʍь ʒ гοспοцκʜєʍь ʜ сƔсƔƂɑшɑʍʜɑшɑʍʜ ρʜсɑɴьсκʜєʍʜ HAZUćir.VII-2] Risan 1534, [ѣɑ ρєүєɴн дєдє Ƃєг с ɑгɑʍнɑгɑʍн HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [ƂƔдƔћʜ дошʌʜ овдє с κɴʜгɑʍʜκɴʜгɑʍʜ пρʜсвʜтʌоʍƔ ʒ(є)ɴєρɑʌƔ Ljubić:19] Zadar 1589, [подпʜсƔєʍо сє ρƔκɑʍʜρƔκɑʍʜ ɴɑшʜєʍʜ Truhelka:3] Ravno, [дɑ сƔ гɑ Ƃнʌн κɑʍєɴѣєʍ н пƔшκɑʍнпƔшκɑʍн сє шпɑρɑвɑʌн Valt.168] Poljica, [с κοѣɴɑ ʍʜ ɴє дɑ сѣɑχɑтʜ ɴєгο ʍʜ сє ρƔκɑʍʜρƔκɑʍʜ κοѣɴɑ пρʜɑ пʌɑʏƔћʜ κɑκο пρɑвɑ сʜροтɑ Valt.141] Poljica, ɑ що пρнтнтє оρʍɑɴнцɑʍноρʍɑɴнцɑʍн то стє н досʌє үнɴнʌн Valt.100] Makarska, [дɑ гɑ оɴн ɴє пʌɑтє ƂʌɑгƔʍ ɴнκɑκƔвнʍ вєћ свонʍн гʌɑвɑʍнгʌɑвɑʍн HAZUćir.X-63] Bihać, [пɑκ κɑκо дондє χоћƔ гɑ тɑκн Ɣсʌɑтн с κожɑʍнκожɑʍн ACA39 9 81] Dubica,

Nastavak -ama u našem korpusu nije potvrđen, osim u jednom sluča-ju koji se tiče kategorije duala.249 Međutim, jedan primjer inoviranog na-stavka -am zapažen je u pismu iz bihaćke kancelarije: [н сɑсɑƂʌɑʍʌɑʍ нʒснκʌн ɴнχовƔ ρоƂƔ HAZUćir.X-47] Bihać.

Imenice i-vrsteU našim pismima ove imenice imaju nešto bogatiji repertoar nastavaka za instrumental množine. Potvrđeni su primjeri s nastavcima -mi, -ma, -i, -im, i -ima:249 Takav se primjer nalazi u jednom kliškom pismu iz 1558, dakle iz vremena kada još nije mo-

glo biti ovog nastavka u pluralskom značenju [ɴєκɑ ʒɑɴɑ вɑшɑ ʍнʌосɑтɑ єто посɑʌɑχɑ ɴɑшєгɑ χɑсɑɴɑ вонводƔ сɑ ʍонʍɑ κɑɴнгɑʍɑκɑɴнгɑʍɑ κɑ вɑʍн HAZUćir.VI-5] Klis 1558.

285Morfologija

[χƔжєть χєρцєгɑ вʌɑтκɑ н κɴєʒɑ стєпɑɴɑ с внсƔћнʍн пєүɑтʍнпєүɑтʍн Truhelka:II:37] Hamza-beg 1472, [ш ɴєгοƔʜʍ гοʌєʍʜʍ ʌɑжʍʜʌɑжʍʜ ɴοʜ сʜροʍɑшʜʏʜ гοʌєʍο ɴєпρɑƔʜʏο οʏʜɴʜʌ ACA39 9 70] Dubica 1664, ʜпɑκ гɑ Ƃєρєκ с ʌɑшʍɑʌɑшʍɑ сɑ сƔοʜο гʌɑƔο οʏʜɴʜο ACA39 9 70] Dubica 1664, [κοгɑ ʜє Ƃєρєκ с ʌɑжʍɑʌɑжʍɑ сɑ сє οκρєɴοο ACA39 9 58] Dubica 1655, [ʒ доƂρнʍ ʌƔʌƔдн н ωт ʒɑκƔүцɑ Valt.17] Klis 1602, [ɴєκɑ ɴɑс єє стнд пρнд погʌɑвнтнʍн ћʌƔћʌƔднʍнʍ н вɑшнʍ н ɴɑшʍ ɑκо ɴє ƂƔдє тɑκо снρоʍɑχ ACA39 9 92] Du-bica 1679, [дɑ ʜχ ʏʜɴʜʍо сʌоƂодɴо с ɴɑшʜʍ ʌƔʌƔдʜʍɑʜʍɑ сκƔпɑ до пɑшє Ɣсʌɑтʜ HAZUćir.X-136] Bihać 1723, [ɑ сɑд ћƔ Я ɴʜχ кɑстʜгɑтʜ дɑ оɴʜ осʌє с вɑшʜєʍɑ ʌƔћʜʍɑʌƔћʜʍɑ ɴɑ коɴшʜʌƔкƔ ʌʜєпо пρоχодє Kovačić:9] Trebinje kraj 17. stoljeća, [вн ʒɴɑтє: κοн вɑш үοєκ ндє нʌн с ʍєʍєднʍɑнʍɑ нʌн Ƃρєʒ ʍєднιє вɑʌɑ дɑ дοћє ɴɑнпρнє κ ʍοнοн κƔћн Truhelka:23] Trebinje druge decenija 18. stoljeća.

Ali među potvrdama takvog nastavka ima i onih primjera koji se tiču kategorije duala. Takav je slučaj sa instrumentalom imenice oči kojoj pri-rodno odgovara dualni oblik:

[н ɴнсʍо вɑс оүнʍɑоүнʍɑ вндʌн ɑʌн вɑʍ ʌнп гʌɑс ʏƔєʍо HAZUćir.X-112] Gra-diška, [овогɑ үовнκɑ жєʌнʍ внднтн пρндɑ ʍɴоʍ ʍонʍɑ оүнʍɑоүнʍɑ Ɣ овɑ двɑ дɴн Valt.141] Poljica.

Zamjenički obliciLične zamjenice

Među oblicima koji pokazuju očuvanost starije jezičke strukture izdvajaju se dativ, instrumental i lokativ množine. U krajišničkim pismima zasvje-dočeni su sljedeći primjeri:

Krčki sandžak:[н ɴɑʍнɴɑʍн дƔρжтво Ɣүнɴнтн ɴє χтн Ljubić:19] Zadar 1589, [н сɑдɑ χоћє тɑʍо κ вɑʍнвɑʍн доћн поштовɑɴн χƔсєѣнɴɑгɑ κɑштєʌɑɴ н днʒдɑρ сκρɑднɴсκн HAZUćir.VI-19] Krka), [дɑ ʍƔ ɴє дɑ дƔ тρɑвɑρнɴє єρ є ɴɑʍнɴɑʍн тнє ρєчєɴн ʍнстɑχ од цɑρɑ н доχодɑκ н тρɑвɑρнɴɑ дɑтɑ Desnica:214] Knin;

Bihaćki sandžak:dat. pl. [н овн посɑо Ƃосɑɴсκє κρɑнɴє гρɑдовɑχ κɑпнтɑɴн ... ɴɑʍнɴɑʍн

оƂʒɴɑɴнʌн н тƔжнʌн HAZUćir.X-47] Bihać, [пɑκ сƔ доχоднʌн ɴɑʍнɴɑʍн н пρоснʌн ɴɑс дɑ пншєʍо вɑшєʍ гос:вƔ HAZUćir.X-138] Bihać, [ʒɑто ѣɑ вɑʍнвɑʍн ʍоѣоʍ κєɴнгоʍ оƂʒɴɑɴɑʍ HAZUćir.X-47] Bihać, [ɑ ɴнсʍо тн ʍогʌн досɑд ɴн ʌнстɑ пнсɑтн ɴнтн ɴɑʍ ѣє Ƃнʌо до

286 Lejla Nakaš

тог κɑκо ɴнѣє ɴн вɑʍнвɑʍн HAZUćir.X-27] Bihać, [пɑκ ѣє ншɑо вɑʍнвɑʍн овоʌнκо потɑ ɴнстє ʍо пʌɑтнʌн HAZUćir.X-64] Bihać, [чƔєʍо дɑ гɑ є вɑʍнвɑʍн посʌо Kovačić:7] Bihać, [ʒɑщо жєʌнʍ с вɑʍн ʌнпо жнвнтн HAZUćir.X-137] Bihać, [ɴɑʍнɴɑʍн ѣє тодоρ пощєɴо дɑвɑо договɑɴє своѣоʍ ρоκоʍ HAZUćir.X-60] Bužim, [κɑд сʍƔ ʍн ρɑʒƔʍнʌн κɑд ѣє Ɣɴ Ɣ вʍ гƔсподнɴɑ сƔжɑɴ ɴɑʍнɴɑʍн ѣє ʍнʌƔ ƂнʌƔ ѣєρ ѣє Ɣд нʒκƔɴɑ пʌєʍєɴƔʍ Ɣ гƔсподнɴɑ HAZUćir.X-75] Ostrožac, [κɑдє сʍƔ үƔʌн дɑ ѣє снρƔʍɑχ Ɣ в.ʍ. ɴɑʍнɴɑʍн ѣє ʍнʌƔ ƂнʌƔ ѣєρ ѣє в.ʍ. стɑρƔ κƔʌнɴƔ HAZUćir.X-76] Ostrožac, [ρɑдн ƂнсʍƔ вɑʍнвɑʍн сʌƔжƂƔ κƔѣƔ Ɣүнɴнтн ѣєρ стє пƔ κƔʌнɴƔ гƔспƔднɴ HAZUćir.X-75] Ostrožac, [внρɴƔ κɴнгƔ дɑ вɑʍнвɑʍн дɑʍƔ HAZUćir.X-75] Ostrožac, [Ɣн χɑƂнƂɑ доƂρƔ дρшнтє ɴɑʍнɴɑʍн ɴє Ɣɑʌнɑ HAZUćir.X-17] u Sisak, [ʒɑто пншєʍо вɑʍнвɑʍн ɑκо вɑс ѣє воʌɑ то ɴɑшє снρоʍɑштво Ɣсʌɑтн HAZUćir.X-62] u Ogulin, [Ƃн ɴɑʍ пƔтρнƂɴƔ пнсɑт ρɑдн ɴєвєρɴƔгє χɑʌнʌɑ в•ʍ сƔжɴнɑ κƔнн сє нє одɴєвєρнʌ в•ʍ• н ɴɑʍнɴɑʍн HAZUćir.X-56] Gvozdansko, [(до)χодн κ ɴɑʍнɴɑʍн снρоʍɑχ ɑʌннɑ κосʌодоρовнү вʍ шƔшɑɴ HAZUćir.X-57] Gvozdansko;

instr.pl. [дɑ сƔ вɑшн ʌƔдн ʒɑ ɴнʍɑɴнʍɑ ншʌн нсκɑтн пρɑвнʏє HAZUćir.X-138] Bihać

Sjeverozapadna Bosna:dat. pl. [ɴɑшє човнщво пρн ɴɑс ɑ вɑшє пρн вɑʍнвɑʍн HAZUćir.X-109] Požega,

[пошɑʌнтє χɑсɑɴ одɑƂɑшнɴƔ ɑ ɴɑʍнɴɑʍн Ɣн пнщє ƔɑшƔ ƔнρƔ гос н κоρшʏɑɴсκƔ ACA39 9 33] Dubica, [ɑκо χоүєтє Ɣʍ ɴɑʍнɴɑʍн дρогогɑ сожɴɑ осʌɑтн ACA39 9 58] Dubica, [н ɴɑʍнɴɑʍн пншєтє дɑ св оɴн пρостн ACA39 9 61] Dubica, [ɑκo Ƃнстє ɴɑʍн ɴє ƔнρоƔɑʌн ʍоρєтє Ɣɑшнχ ʌƔднχ пнтɑтн ACA39 9 79] Dubica, [ʍон гос ɴɑʍнɴɑʍн ɴнє дρɑгƔ ɴнκɑκƔƔ үƔƔнκƔ ɴɑ пƔт дƔүн ACA39 9 7] Dubica, [ɑκо ʌн сє н ɴɑʍнɴɑʍн сʍоρт пρнпєтн дɑ сє нʍɑ Ɣɑшє Ƃʌɑго ɑʌнɴɑ үнɴɑ од ɴɑшє χншє ɴɑпʌɑтнтн ACA39 9 28] Dubica, [ɑ ɴɑʍнɴɑʍн дoћє ʌнст oд гoспoднɴɑ ʍƔстɑφɑ Ƃєгɑ ACA39 9 32] Kostajnica, [пɑκ вʍ ɴɑʍнɴɑʍн сɑпoƔнднтє ɴє ћєʍo сє oд вʍ сʌƔшƂƔ κρɑтн(тн) ACA39 9 40] Kostajnica, [κɑκо ƂρɑтƔ н сƔсндƔ ɴɑшєʍƔ Ɣɑсдɑρ ɴɑʍнɴɑʍн ƔφɑɴоʍƔ ACA39 9 45, 47] Kostajnica, [κɑκо ƂρɑтƔ н сƔсндƔ ɴɑ κρɑнɴн Ɣɑсдɑρ ɴɑʍнɴɑʍн ƔφɑɴоʍƔ ACA39 9 23] Kostajnica, [κɑκо гос. н пρнɑтєʌƔ ɴɑʍн Ɣɑсдɑρ Ɣєʌє ƔφɑɴоʍƔ HAZUćir.X-100] Kostajnica, [Ɣɑш сƔжɑɴ κ ɴɑʍнɴɑʍн ʌнстоʍ дондє Ɣ поɴєднʌɑκ Th all.16] Kostajnica, [κɑκо нє Ɣʍ ɴɑʍнɴɑʍн пнсɑʌɑ ACA39 9 22] Kostajnica, [κн ћє н вɑʍнвɑʍн ʒɑповндɑтн A.Ivić:9] Gradiška, [κɑκоɴо сє пншє Ɣ вɑшєʍƔ ʌнстƔ ɴɑʍнɴɑʍн HAZUćir.X-66] Banja Luka, [Ƃн ʍн потρнƂɑ овн ʌнст пнсɑтн вɑʍнвɑʍн ɴɑ ʒɴɑћɴє Ɣсʌɑтн HAZUćir.X-70] Banja Luka, [потρнƂɑ ʍн Ƃн ʌнст пнсɑтн н вɑʍнвɑʍн сƔсндƔ ɴɑ ʒɴɑɴнє дɑтн HAZUćir.X-80] Banja Luka, [ɑ κɑдɑ нє вɑʍнвɑʍн дρɑго ƂƔднтє дρɑгє воћʌє

287Morfologija

HAZUćir.X-82] Banja Luka, [потρнƂɑ Ƃн пнсɑтн н вɑʍнвɑʍн ɴɑ ʒɴɑɴнє дɑтн HAZUćir.X-82] Banja Luka, [κɴнɴɑɴн доодє свɑκн дɑɴ тɑʍо κ вɑʍнвɑʍн HAZUćir.X-86] Banja Luka, [ɴєκɑ ɴнκоʌɑ вɑʍнвɑʍн ɴє пρнʌɑгƔє ɑ н вн ɴє ʍонтє сʌƔшɑтн єдɴогɑ ʌɑжцɑ HAZUćir.X-87] Banja Luka, [ɑ вɑʍн ɑκо що ʒɑ потρнƂƔ ƂƔдє ɴɑρƔүнтє ʍн HAZUćir.X-88] Banja Luka, [ʍоʌнʍ тє ɴєʍонтє ɴɑʍ сƔʒжɴє дɑρжɑтн ɑʍɑ ɴɑʍнɴɑʍн н Ɣшɑћʌнтє ɴєκɑ ндƔ HAZUćir.X-70] Banja Luka,

instr. pl. [ʍєүƔ ɴɑʍнɴɑʍн двнʍɑ нєдɴƔ ʍρɑжɴƔ гρɑдн HAZUćir.X-87] Banja Luka, [нєρє сʍо с вɑʍнвɑʍн пρнɑтєʌн ɴɑ κρɑнɴн HAZUćir.X-88] Banja Luka, [ʍон сƔсндє ɴɑпʌɑтнтє снɴнүɑ κɑκо сʍо с вɑʍнвɑʍн Ɣгов(о)ρнʌн HAZUćir.X-90] Banja Luka, [дɑ пρнд ɴɑʍнɴɑʍн пєтɑρ ʍɑρцєцєв снɴ с вƔκɑшɴоʍ дондошє ACA39 9 19] Dubica, [щo сє Ƃно нє сожɑɴ ρɑдоснɴ с ɴɑʍнɴɑʍн погодно ACA39 9 58] Dubica, [κон сє сожɑɴ с ɴɑʍн Ƃнʌ погодно ACA39 9 70] Dubica,

lok. pl. [Ɣєүє o ɴɑʍнɴɑʍн ʌɑшє ACA39 9 42] Kostajnica;

Kliški sandžak:dat. pl. [єто посɑʌɑχɑ ɴɑшєгɑ χɑсɑɴɑ вонводƔ сɑ ʍонʍɑ κɑɴнгɑʍɑ κɑ

вɑʍнвɑʍн HAZUćir.VI-5] Klis, [н ʍн ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ н ɴɑʍнɴɑʍн ɴɑшє доћє Valt.31] Poljica, [ɴєκɑ гɑ нʍєɴоʍ н сєʌоʍ ɴɑʍнɴɑʍн Ɣповндє ʍн ћєʍо гɑ κɑштнгɑт Valt.46] Poljica, [н вɑшє господство пншє ɴɑʍнɴɑʍн κɑκо сʍо внρє Ɣүнɴнʌн ɴɑ Ɣвоѣ κρɑѣнɴн Valt.79] Poljica, [в:ʍ: ɴɑʍнɴɑʍн ʒɑповнтє Valt.84] Poljica, [ɴɑʍнɴɑʍн ɴнѣє дɑɴо воѣсκє κƔпнтн Valt.96] Poljica, [тн Ƃн вɑшн нʍɑʌн вɑс стнʍɑтн тєρє сє вɑʍнвɑʍн тƔжнтн Valt.96] Poljica, [вɑʍнвɑʍн ћƔ ʒɑχвɑʌнтн Valt.112] Poljica, [Ƃодоћ сод ɴɑ Ɣвоѣ κρɑѣнɴн ɴɑʍнɴɑʍн пρнпоρоүєɴ Valt.176] Poljica, [н ʒєɴєρɑ Ƃншє посʌɑ κ ɴɑʍнɴɑʍн воѣводƔ шнʍƔ Valt.183] Poljica, [ʍн ћєʍо пнсɑт в:ʍ: ɑ пɑκ в:ʍ: пншнтє ɴɑʍнɴɑʍн Valt.130] Kamen, [жопɑ поʌнѣүκɑ Ƃодоћ пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ χɑс н ɴɑʍнɴɑʍн Ɣд пρнсвнтʌє господє дɑтɑ вʌɑдɑт н соднт Valt.95] Kamen, [н κ ɴнʍнɴнʍн ρєκосʍо HAZUćir.VI-24] Vrlika,

instr.pl. [κоѣн сє ѣє стɑѣɑо с вɑʍнвɑʍн ʌɑɴн Ɣ Ƃɴєтцнχь ɑ пƔɴтє дє пɑѣɑ HA-ZUćir.VI-3] Klis, [дɑ нсто сє ɴɑндєʍo с вɑʍнвɑʍн Ɣ ʌƔƂɑвн HAZUćir.VI-4] Klis, [пншєтє дɑ ɴнстє ρɑʒƔʍнʌн ɴɑшƔ κɴнгƔ ʒɑ дєφєρєɴцнє κє сƔ ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн Valt.14] Klis, [ɴєκɑ ѣє ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн ʍнρ н ʌƔƂɑв κɑκо ѣє н пρн Ƃнʌо Valt.16] Klis, [н говоρнсʍо ш ɴнʍнɴнʍн Valt.17] Klis, [ɴєκɑ вндн с ɴɑʍнɴɑʍн ɑ дɑ ɴɑ ʍнρƔ ʌнпо жнвєʍо ɴɑ сƔснцтвƔ Valt.183] Poljica, [н ɑκо ƂƔдєтє дρжɑт ʒɑκоɴє с поѣʌнүɑɴн κоѣн сƔ Ƃнʌн до сє доƂє ʍєћƔ вɑʍнвɑʍн Valt.126] Poljica, [κонє сʍо κоɴє освнєдоүнʌн овдн κɑκо сƔ н оɴн Ɣκρɑʌн н тɑʍо κ вɑʍнвɑʍн ωдвєʌн н тƔ пρодɑʌн Valt.136] Konjic, [ɑʌн ɴнсʍо сє ɴɑшʌн дɑ сє с вɑʍнвɑʍн сɑʒɴɑʍо н поштƔнєʍо Ćorović:24] Rama;

288 Lejla Nakaš

Zapadni dio Hercegovačkog sandžaka:dat. pl. [ɑ ɴє Ƃн ɴнʍнɴнʍн ʍɑɴκɑʌо Valt.38] Dvar, [сʌнʍєɴɑɴоʍ үєстнтн цɑρ

дɑдє вρƔʌƔ ɑ ɴнʍнɴнʍн вƔκовнћє н подгρɑдѣє Valt.60] Dvar, [κн Ƃн ʍогʌн κ вɑшєʍƔ гρɑдƔ доχоднтн н вɑʍнвɑʍн сρɑʍотƔ үнɴнтн Valt.116] Dvar, [ɴєκɑ ʒɴɑ вɑшɑ ʍ: κɑκо со дошʌн ʌодн од үєстнтог шɑχнɴ пɑшє κ ɴɑʍнɴɑʍн Valt.118] Dvar, [оɴн ћє ʌƔдн Ɣүнɴнтн ɴєвнρƔ н вɑʍнвɑʍн н вɑшон господн Valt.2] Makarska, [κɑκо дɑ сє ɴɑʍнɴɑʍн ρƔгɑ Valt.99] Makarska,

instr.pl. [н Ƃог с вɑʍнвɑʍн Valt.57] Krug, [дɑ ѣнχ ɴɑʍнɴɑʍн пошɑʌєтє Valt.13] Dvar, [ʒɑшто сƔ оɴн ɴєвнρɴн н ɴɑʍнɴɑʍн н вɑʍнвɑʍн Valt.24] Dvar, [н ɴɑʍнɴɑʍн є ʒповнднѣо дɑ ʍо дɑʍ Ɣднʌє одговоρ Valt.117] Dvar, [н Ƃог с вɑʍнвɑʍн н с ɴɑʍнɴɑʍн Valt.85] Dvar, [ɴє Ƃн пρɑво дɑ ѣє ʍєƔ ɴɑʍн ʒʌо Valt.28] Dvar, [ɴєκɑ ɴє ρєстє ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн κоє ʒʌо Valt.36] Dvar, [дɑ ɴє ʒɑʍєћƔ ɴєпρнѣɑтєʌствɑ ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн Valt.68] Dvar, [то ћє Ƃнтн ɴɑ сосндво ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн вєʌнκɑ Ɣʍρɑʒɑ Valt.69] Dvar, [допρо Ƃн дɑ є ʍнρ ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн κɑκо є Ƃнʌо н досʌє Ƃого фɑʌɑ дɑ вн поүєстє Valt.115] Dvar, [ɴєʍоѣтє сє ʒɑ ʍɑʌƔ с ɴɑʍнɴɑʍн ʍρɑʒнтн Valt.70] Dvar, [н с вɑʍнвɑʍн Ɣ ʍнρƔ н ѣʌƔƂɑвн вɑʒдɑ (жн)внѣо Valt.85] Dvar, [ѣɑ жєʌєћн с вɑʍнвɑʍн ɴɑ сƔснцтвƔ Ɣ ʍнρƔ жнвнтн Valt.116] Dvar, [пошʌнтє гɑ с ɴɑʍнɴɑʍн ɴɑ сƔд цɑρєв ɑκо нʍɑ κоѣƔ пρɑвдƔ Valt.40] Slime, [ʍоʌєћн н твɑρдо пρосєћн Ɣ пρнѣɑтєѣʌство н сƔсндство κоє ʍєћƔ ɴɑʍнɴɑʍн Valt.89] Makarska, [н дɑ с вɑʍнвɑʍн ɴɑ сƔснствƔ жнвнʍо ʌнпо Valt.7] zap. Her-cegovina, [є ʌн пρɑво дɑ ʍєƔ ɴɑʍнɴɑʍн ρɑʒʍнρє нʒєρɑдн цɑρєвнχ снρоʍɑχɑ Valt.191] Imotski;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka: dat. pl. [ɑ Я сє вɑʍнвɑʍн κƔɴєʍ господнɴєʍ Ƃогоʍ н ɴɑ шнєʍ свєтцоʍ

ʍƔχɑʍєдоʍ Kovačić:9] Trebinje, [ʍoʌнʍ нχ κɑκo дρɑгє пρнɑтєʌє тoн дɑ ʍн пƔстє н Ɣүнɴє тƔ ʌнƔƂɑв κoнɑ ɴɑʍнɴɑʍн ʍɴого үнɴє Tru-helka:6] Novi 1606, [н Ƃог с вɑʍн Truhelka:7] Novi, [Ƃɑρєʍ ɴɑʍнɴɑʍн Ƃнєстє ɴɑʒвɑʌн дοƂρο дοшɑстнє Truhelka:12] Novi 1674, [дɑ сє ɴɑʍнɴɑʍн тɑκн ʒƔʌƔʍ Ɣүнɴнο Truhelka:15] Novi 1686, [дοћє κ ɴɑʍн ɴɑ тƔжƂƔ нοвɑɴ гρƂнћь Truhelka:20] Nevesinje) 1714, [вɑʍн н вɑшнʍь ʌƔднʍɑ доƂρо ʍнсьʌню HAZUćir.VII-5] Dračevica, [κɑκо ɩє• вɑʍн• дɑρɑго HAZUćir.VII-8] Redžep-paša, [н посʌнє тогɑ доχодно є• вɑʍн• ıɑχıɑ• нρєнʒ• поρɑдн тогɑ• HAZUćir.VII-10] Trebinje, [єто• нћє• тɑʍо• κƔρт• Ƃєг• нʒ ɴовогɑ• пɑʒɑρɑ• нћє κɑ вɑʍнвɑʍн• н вɑшєʍƔ• сƔдƔ• HAZUćir.VII-11] Trebinje,

instr.pl. [н нɴогɑ ρɑʒʌогɑ вєћє ʍєћƔ ɴɑʍнɴɑʍн ɴнє одь соʌн ɴн одь ɑспρн HAZUćir.VII-2] Risan 1534, [дɑ снє үнɴнє ствɑρн ɴєρɑсʌωшɴє ʍєћнƔ ɴɑʍнɴɑʍн Truhelka:5] Novi 1614, [дɑ сʍο ʍн дοшʌн οвдн ɴɑ ɴοвн с ʒɑпοвнєдн үєстнтοгɑ цɑρствɑ н с ɴɑʍнɴɑʍн нєдɑɴ κɑпнүн Ƃɑшɑ

289Morfologija

цɑρєв Truhelka:12] Novi 1674, [ɑκο сɑʍ с вɑʍнвɑʍн гοвορнο пορɑдн ʍɑнстορɑ н ɑρгɑтɑ Truhelka:21] Trebinje, [ʒɑто с вɑʍнвɑʍн ρɑʒƂнЯʍь пρнıɑтєʌьство Kovačić:12] Trebinje, [ɑ ʒɑто вɑʌɑ дɑ с ɴɑʍнɴɑʍн вндє κɑκо н остɑʌн тρговцн внћɑнƔ Bogićević:112] Trebinje,

lok. pl. [ʒɑштο н вɑшн ʌƔдн нћƔ пο ɴɑʍнɴɑʍн н штєтƔ үнɴє Truhelka:20] 1714. Nevesinje), [ʒɑщο сʍο ʍн ʒɑпρнєүнʌн дɑ пο ɴɑʍнɴɑʍн ɴє ндƔ ɴн тρгƔю Truhelka:21] Trebinje.

Oblici dativa zamjenica nami i vami karakteristični su za sjeverozapad-no bosansko područje, dok je u kliškoj oblasti pretežno zastupljen takav instrumental. Na cjelokupnom zapadnom području dominiraju enklitički oblici nad punima, i to u likovima nam i vam. U Poljicima su zabilježeni i primjeri enklitike na mjestu gdje bismo očekivali puni oblik [ɴєκɑ ʒɴɑтє дɑ ɴɑʍ ѣє дρɑго дɑ стє дошʌн κ ɴɑʍɴɑʍ ɴɑ сƔснство Valt.108], a u tome i jeste razlog što se puni oblici dativa u kliškoj oblasti rjeđe nalaze.

Starije pune oblike ličnih zamjenica u množini imaju i kancelarije istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka, ali kada je riječ o enklitičkim oblicima, ovdje je dominantna arhaična forma zamjenice za 2. lice vi. Za-pravo, u pismima iz drugoga razdoblja, ova enklitika pojavljuje se samo na istočnohercegovačkom području:250

[потωʍь дɑ вʜвʜ ʒɴɑ ʍʜʌωсть HAZUćir.VII-1] Hercegovina 1507, [ɴʜє вʜвʜ сє• доƂρо• с оɴɑκоʍ• κρɑʜɴоʍ• ɴосʜтʜ• ʒʌоʍ воʌоʍ HAZUćir.VII-10] Tre-binje, [ʜ шɑʌєʍо вʜвʜ ɴɑшєгɑ• оʍєρ ћєχɑɩƔ HAZUćir.VII-10] Trebinje, [κɑκо стє ʒɑƔʒєʌʜ• ћƔʍρƔκ•од жʜтɑ ʜ дɑ вʜвʜ є•свɑκ• пʌɑтʜо• до єдɴог ɑχʍєтɑ• HAZUćir.VII-12] Trebinje (Brani Špaletiću), [κɑκо є ʜстʜɴɑ κɑκо вʜвʜ пʜшєʍо Bogićević:112] Trebinje, [дɑ вʜвʜ є Ɣ ʒɴɑɴʜє HAZUćir.VII-3] Novi, [ɑ ɴєκɑ вʜвʜ сє ωɴь подпʜшє ʒɑ тоʌʜκоʜ що ωдь вɑсь пρʜʍʜ HAZUćir.VII-3] Novi, [ʜ Ƃогь вʜвʜ Ɣʍɴожʜ госпоцтвɑ ʌʜєтɑ ʜ годʜɴє HAZUćir.VII-3] Novi, [дɑ вʜвʜ тɑʜ пʌʜєɴь вρɑтє HAZUćir.VII-9] Dračevica, [ɴєʍо(ʜ)тє ρєћʜ дɑ вʜвʜ є κоιɑ пρʜєвɑρɑ HAZUćir.V-34] Bihor (knezu Vučiću u Drobnjake), [ʒɑρ ʜʍь дошʌɑ пɑʍєть Ɣ гʌɑвƔ тє сƔ вʜвʜ Ɣʌєгʌʜ Ɣ поκоρство Truhelka:29], [одпʜшʜтє ʍʜ ʒɑ свɑщо дɑ ʒɴɑʍь що вʜвʜ є по воʌʜ Truhelka:29], [ʜ вɑʌɑ вʜвʜ ɴɑ ɑƂƔцʜ ʜ ɴɑ ʌƔƂɑвʜ HAZUćir.VI-27] Mehmed-aga Smailagić (Iliji Tomiću), [ʜ свɑκє посʌє κоʜє ʍогʌʜ сʍо досєгɴƔтʜ ɴʜєсʍо вʜвʜ κρɑтʜʌʜ ʌʜƔƂɑвʜ пρʜκɑʒɑтʜ

250 Primjer koji navodi Peco (2007, IV:175) iz pisma banjalučkog muselima posljedica je neade-kvatne transliteracije F. Račkog: koiu rič uzvežete vezaćete je s Kostainičani, čie su zemle, a oni će vi dat s Čakalovićem, a u tom pismu, ustvari, stoji: [κонƔ ρнү Ɣʒвєжєтє вєʒɑћєтє с κостɑнɴнүɑɴн үнє сƔ ʒєʍʌє ɑ оɴн ћє внћɑтвнћɑт с үɑκɑʌовнћєʍ HAZUćirX-86]. Ta rečenica zauzima posljednji redak starnice recto ovoga pisma, gdje se sasvim jasno vidi ћ, a ne д na spornom mjestu. Dakle, radi se o pogrešci pri transliteraciji glagola viđat. Leksema vidjeti i danas je često u takvom liku u Krajini (usp. Peco, 2007:IV:242).

290 Lejla Nakaš

Truhelka:12] Novi, [ʜ Ƃωг вʜвʜ вєсєʌʜω Truhelka:5] Novi, [ʜ Ƃог вʜвʜ пωʍωгω Truhelka:6] Novi, [ʜ Ƃог вʜвʜ вєсєʌʜо Truhelka:11] hercegovački valija Mustafa-paša, [ʜ Ƃо(г) вʜвʜ вєсєʌʜо ɑʍʜɴ Truhelka:18] Redžep-paša od Hercegovine, [ʜ дɑ посʌʜє ɴє ρєчєтє дɑ вʜвʜ ɴʜєсɑʍь кɑʒɑω Kovačić:12] Trebinje, [ʜ Ƃог вʜвʜ госпоцтво подρжɑо Truhelka:30] Klobuk, [Ƃог вʜвʜ вєсєʌʜо ʜ Ɣ г• Ɣʒдɑρжо Truhelka:15] Kremeni do.

Novi završetak iz duala -ma najranije se nalazi u pismima iz kliške i zapadnohercegovačke oblasti:

[н пнсн ɴɑʍ в:ʍ: [н]ʌн ћєʍо ʍн κ вɑʍɑвɑʍɑ нʌн дɑ сє стɑɴєʍо гдн κɑκ[о] є вɑʍ дρɑго ʒɑ тє цɑρєвє χɑρɑцє Valt.15] Klis 1602, [ʒɑшто є н досʌɑ свɑκн пρовндƔρ о-тогɑ гρɑдɑ с ɴɑʍɑɴɑʍɑ ɴɑ сƔснствƔ ʌнпо сʍо жнвнʌн Valt.108] Poljica 1640, [говоρнћє үɑ ѣє вɑʍɑвɑʍɑ дρɑго ɑ вн пнсɑт κɑκо Ɣʍнтє Valt.154] Dvar 1643.

Od polovine 17. stoljeća oblici nama, vama, njima u kategoriji plurala bilježe se u istočnoj Hercegovini:

[ɑ вн ʒɴɑтє Я дɑ вɑʍɑвɑʍɑ ʒʌɑ ɴє ʍнсʌнʍь HAZUćir.V-34] Bihor, [Я ћƔ вɑʍɑвɑʍɑ доƂρоʍь вρɑтʜ HAZUćir.VII-9] Ali-paša Herc. 1674, [вɑʍɑвɑʍɑ сʍο Ɣпρɑв пρвο пοсʌɑʌн тɑρгοвцє Truhelka:18] Redžep-paša Navesinjac 1700, [н Я сɑʍь вɑʍɑвɑʍɑ по ɴєʍƔ поρƔүно ʒɑ оɴо пєть ʌƔдн Truhelka:29] Redžepašić, [н Ƃοгь с вɑʍɑвɑʍɑ н с ɴɑʍɑɴɑʍɑ Truhelka:20] Trebinje 1714, [ɴєгο сє с ɴнʍɑɴнʍɑ ɴɑшн ʌƔдн ʌнєпο ɑүƔстɑнƔ Truhelka:20] Trebinje 1714, [ɴєго• внћнтє• ш ɴнʍɑɴнʍɑ• ʌнєпо• HA-ZUćir.VII-10] Trebinje 1719,

i u Bosni:[ʍoн гoс ʍoгƔ ʌɑгɑтн сƔшɴн Ɣɑшн κoн пρɑвo χoдн ɴнʍɑɴнʍɑ ɴнсʍo сʌн ACA39 9 42] Kostajnica 1648, [ɑʌн нє то ɴɑʍɑɴɑʍɑ сƔє сɑʍɑɴ Th all.13] Kostaj-nica 1669, [ɑʌн є вєћє ɴнʍɑɴнʍɑ снво дƔжɴнκ ACA39 9 24] Jasenovac 1678, [н κɑдɑ сƔжɴн пондƔ χоћє н оɴ ш ɴнʍɑɴнʍɑ с пɑρтнκоʍ ACA39 9 9] Dubica 1679, [ʒɑ ɴнʍɑɴнʍɑ потρɑгƔ достнгɴƔвшн] Bihać 1709, [ɴєκɑ Ƃн сє с вɑʍɑвɑʍɑ сɑстɑо н ɴɑ Ɣстɑ ρɑʒговоρно HAZUćir.X-25] Sarajevo 1694, [ʒɑто сɑдɑ шɑћʌєʍо вɑʍɑвɑʍɑ дρƔгƔ HAZUćir.X-26] Sarajevo 1694, [нɑ нʒρɑдн вɑшє воћʌє доƂɑвн κɴєжєвƔ жєɴƔ н днцƔ н єто є вɑʍɑвɑʍɑ Ɣсʌɑ HAZUćir.X-89] Banja Luka 1696, [сƔжɴєʍ н поρƔκоʍ достɑ нє ћɴнʍɑћɴнʍɑ ћɴєговє ɴєвоћʌє HAZUćir.X-66] Banja Luka 1696.

Međutim, posvuda su dominantniji stari nastavci. Čak i u onim pismi-ma u kojima su zabilježeni novi, često se naporedo javljaju i stari oblici:

[доћє ɴɑʍ ʌнст ωд чєстнтогɑ вєʒнρɑ ћƔпρнʌнћɑ дɑ гɑ пошɑʌєʍо вɑʍɑвɑʍɑ HAZUćir.X-109] Požega || [ɴɑшє човнщво пρн ɴɑс ɑ вɑшє пρн вɑʍнвɑʍн HAZUćir.X-109] Požega.

291Morfologija

Primjera s novim nastavkom ima vrlo malo, a neki od njih se, možda, još uvijek odnose na kategoriju duala:

[ɑκо ћєтє посʌɑтн двɑ үовнκɑ с вɑшє стρɑɴє нʍɑʍ ɴншто ш ɴнʍɑɴнʍɑ говоρнтн Valt.58] Zakučac 1635, [ɑʌн ɴє дɑдƔ пƔρƔүн κƔн сƔ сє ʒɑ ƂʌɑгƔ Ɣʒєʌн днʒдɑρ Ɣʍєρ ɑгɑ н үнχнү сƔʌнʍɑɴ ɑгɑ н ʍɑρтнɴүєв г(о)сподɑρ дƔκʌɑʍ ɴнʍɑɴнʍɑ ɴє пʌɑтнʍ дєвєтстƔ тɑʌнρɑ ACA39 9 20] Kostajnica 1655, [н ʍн нʍɑʍо двɑ κод шнƂєɴнκɑ ɴɑ ɴнʍɑɴнʍɑ сто н дєвєдєсєт гρошɑ HAZUćir.VI-24] Vrlika 1671, [сɑʍо κɑκо вɑʍ шɑʌєʍ овє ʍонє ћʌƔдє oʍєρ одɑƂɑшƔ нƂρɑнʍ Ƃɑнρɑκтɑρɑ н ш ɴнʍɑɴнʍɑ 3 дρƔгɑ HAZUćir.X-100] Banja Luka 1703, [ɑ тєƂн ɑκо што потρнƂɑ ƂƔдє по ћɴнʍɑћɴнʍɑ (Cicvariću i Eraku) што ɴɑρƔүнт нʍɑʍ тн Ɣсʌɑтн н ɴɑ воћʌƔ Ɣүнɴнтн HAZUćir.X-70] Banja Luka 1703.

Enklitički oblici zamjenice za 3. lice množine u dativu i akuzativu naj-češće imaju protetsko j. Ovakvi oblici mogu se očekivati na cijelom pro-storu, samo što pojedine kancelarije, naročito one u istočnoj Hercegovi-ni, nemaju grafi jsko rješenje za bilježenje j ispred i. Primjeri koji se ovdje navode su iz Krčkog, Kliškog i Bihaćkog sandžaka, te iz zapadnoga dijela Hercegovačkog sandžaka:

[ɴє χтн үнɴнтн погƔƂнтн ρєүєɴɑ двɑ Ɣсκоκɑ ɴєго ѣнχѣнχ осƔдн ɴɑ гɑʌнѣƔ Ljubić:19] Zadar 1589, [посʌɑсʍо ѣнχѣнχ н ʍоʌнʍо вɑшƔ ʍнʌост одпнс дɑ ѣнʍѣнʍ ɴɑ вρнʍє пошɑ ʌєʍо Desnica:214] Knin, [дɑ ѣнʍѣнʍ ѣє ʒɑпɑүɑɴ ɴнχов ѣєдɑɴ κʍєт HAZUćir.VI-18] Skradin, [ʍн сʍо поρƔцн ʒɑ дєсєт гρошɑ ɑʌн дɑ ѣнʍѣнʍ сƔжɑɴ ɴосн HAZUćir.VI-24] Vrlika, [є ѣнʍѣнʍ ƔʒнʍɑѣƔ κоɴє н ρоƂƔ отнʍɑѣƔ HAZUćir.X-27] Bihać, [н дєρƔ ѣнʍѣнʍ ρоƂƔ н κоɴє ѣнʍѣнʍ ƔʒнʍɑѣƔ HAZUćir.X-43] Bihać, [ɴнѣє ѣнʍѣнʍ ɴнκɑκовє пρɑвнʏє дɑо HAZUćir.X-138] Bihać, [үнɴнтє од тнʒнχ κнρвɴнκɑ що сƔ ʒɑсʌƔжнʌн χɑκɑ ѣнʍѣнʍ донтє HAZUćir.IV-47] Bihać, [н ɑκо ѣнχѣнχ ɴє Ƃн ʍогɑ Ɣ ρƔκє нʍɑтн дɑ ћє ѣнχѣнχ Ƃɑɴднтн н стɑɴє ѣнʍ потρотн HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [χоћєʍо ѣнʍѣнʍ пєɴо Ɣүнɴнт Valt.46] Poljica [н ɴє ʍого ѣнχѣнχ ɴнκɑκо нʍɑтн нʍɑтн Valt.78] Poljica, [пʌɑтно ʍƔ ѣнχѣнχ ѣє сєдɑʍ ɑ ѣош дƔжɑɴ пєт Valt.87] Poljica, [ɴєκɑ ʍо ѣнχѣнχ дɑдє Valt.105] Poljica, [κɑдɑ вɑшн ʍнщɑɴн тɑκо үнɴє ɑ вн ѣнχѣнχ ɴє κɑρɑтє Valt.108] Poljica, [ɑκо ƂƔдє потρнƂɑ дɑ ѣнχѣнχ ћє довєстн Valt.112] Poljica, [үнɴтє ѣнχѣнχ повρɑтнт Valt.124] Poljica, [ɑκо ʌн ѣнχѣнχ ɴєћєтє посʌɑтн пошɑʌнтє одпнс Valt.152] Polji-ca, [Ɣ κƔгɑ со Ƃнʌє доƂρє κɴнгє Ɣстɑ ѣє ʍнρɑɴ Ɣ κогɑ ѣнχѣнχ ɴнѣє Ƃнʌо ѣɑ сɑʍ ʍо ѣнχѣнχ ɴɑпρɑвнѣо Valt.95] Kamen, [ɑκо Ƃн сє тɑκн пнɴєʒ Ɣ ɴнχ ɴɑшɑ дɑ ѣнχѣнχ ɴɑʍн пошɑʌєтє дɑ ѣнχѣнχ ʍн посвнтнʍо Valt.13] Dvar, [ɑκо ѣнχѣнχ ћє тнсоћɑ допρоʍ воʌоʍ поћн вɑшєʍ ʍнстƔ Valt.70] Dvar, [н овдɑ ѣнχѣнχ нʒвєдошє Valt.116] Dvar, [дɑ ѣнχѣнχ снʌоʍ пρнʒєɴтɑвɑ пρнд вɑшƔ господƔ Valt.154] Dvar [ʍʌɑχʍо дɑ ѣнχѣнχ сƔ нстнɴоʍ Ɣсκоцн Ɣχнтнʌн Valt.32] Makar-ska, [тєρє ѣнχѣнχ снκƔ н ƂодƔ Valt.43] Imotski.

292 Lejla Nakaš

U jednom pismu iz istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka potvr-đen je enklitički oblik zamjenice s protetskim h: [н внднтє дω нстнɴє днє χнχχнχ снƔ пωвєʌн Truhelka:5] H. Novi 1614. Postoje slične potvrde i za zapadnije područje: [ɴєћєтє χнχн Ƃнтн ɴн ʒʌƔстɑвнтн HAZUćir.X-33] Krupa 1694, [н дɑ χнχн чнɴнтє ɴɑпʌɑтнтн Ɣɴо Ƃєʌɑго Desnica:213] Vrana.

U akuzativu se fi nalno h gubi i u enklitičkom i u punom obliku, ali su češći251 likovi u kojima nema te pojave:

[осʌɑсʍо ѣнѣн по нстоʍƔ човнκо Desnica:216] Vrana, [тєρ Ƃн ʍн ʒɑповнднѣо дɑ ѣнѣн нʍɑʍ Ɣ ρƔκє HAZUćir.X-138] Bihać, [κонє сʍо κоɴє освнєдоүнʌн овдн κɑκо сƔ н оɴн Ɣκρɑʌн н тɑʍо κ вɑʍн ωдвєʌн н тƔ пρодɑʌн Valt.136] Konjic, [ʍоʌнʍ тє ɴєʍонтє ɴɑʍ сƔʒжɴє дɑρжɑтн ɑʍɑ ɴɑʍн н Ɣшɑћʌнтє ɴєκɑ ндƔ HAZUćir.X-70] Banja Luka, [н ρɑʒоʍнсʍо дɑ ѣнѣн стє снʌоʍ Ɣствнʌн Valt.115] Dvar, [н ʍоѣн ѣнѣн ѣƔɴɑцн отєшє Valt.116] Dvar, [н дɑ ѣнѣн оɴн ƔʒнʍɑѣƔ DAD:ASMM-V:2] Ljubuški || [тє нχнχ водє свєʒɑɴє н дєρƔ ѣнʍ ρоƂƔ HAZUćir.X-43] Bihać, [дɑ нχнχ ʏнɴнʍо сʌоƂодɴо с ɴɑшнʍ ʌƔднʍɑ сκƔпɑ до пɑшє Ɣсʌɑтн HAZUćir.X-136] Bihać, [ɑʌн гос єво нχнχ ɴнє овдн вєћє сƔ Ɣ сɑρɑнєвƔ HAZUćir.X-99] Ostrožac, [постно нχнχ нє ɴɑ ɴнχовон внρн HAZUćir.X-48] Kamengrad, [н опєт нχнχ Ɣκоρцɑшє κоɴ гρɑдɑ вɑшєгɑ Valt.3] Duvno 1574, [дɑ нχ ɴнєстє пρoпƔстнʌн ACA39 9 34] H. Novi 1606, [н дɑ нχнχ пошʌєʍ• ɴɑ ƂосɴƔ HAZUćir.VII-10] Trebinje.

U pismima sa zapadnijega područja arhaična forma akuzativa lične zamjenice za 3. lice množine252 sporadično se bilježi i u svom punom i u enklitičkom obliku:

[нɑ нʒρɑдн вɑшє воћʌє доƂɑвн κɴєжєвƔ жєɴƔ н днцƔ н єто є вɑʍɑ Ɣсʌɑ HAZUćir.X-89] Banja Luka 1696, [пƔстʜтє тогɑ Ɣʍ сƔшɴɑ гρƔгƔ ʜ ʍʜχƔ ʜ с поρƔгƂʜɴоʍ ɴɑ ʍоʜƔ ƔʜρƔ ʍƔχɑʍєдоƔƔ ʜ оƔƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ ʍʜ сʍо доƂρʜ сɑ ɴєɴє ʜ сɑ ɴʜχ ʏєɴƔ до ʍʜχоʌɑ дєɴє ACA39 9 47] Kostajnica 1650, [дɑ сɑ ɴєɴє пρноɴєʍ н пʌɑүɑʍ н дɑ сɑ ɴнχ пншєʍ сƔонƔ ƔнρɴƔ κɴнгƔ ACA39 9 23] Kostajnica 1655, [дɑ ʒɑ ɴєɴє ɴєћєʍо ʍɑρнтн ɑκо ѣнχ тκо Ƃнѣє HAZUćir.Šib-7] Skradin 1639, [нєρ сɑʍ нɑ сɑ ɴєɴє поρоκ ACA39 9 69] Dubica 1664.

Kako se vidi iz navedenih primjera, puna forma ńe upotrebljavala se kada u nizu slijede dvije lične zamjenice za 3. lice množine u akuzativu. Jedna od njih tada je u starom, a druga u novom obliku za nje ... za njih, za nje ... jih.

251 Ovdje se mora izuzeti kancelarija banjalučkog muselima Ferhatpašića, u kojoj većina pisara uopće nema grafem za h, pa su u tih dvadesetak pisama i oblici ove zamjenice zabilježeni u takvom maniru.

252 Ovaj oblik potvrđen je i u savremenim ikavskošćakavskim govorima zapadne Bosne (usp. Peco, 2007:IV:184).

293Morfologija

Nelične imeničke zamjenice

Najimpresivniju karakteristiku u vezi s zamjeničkim oblicima u krajišnič-kim pismima predstavlja odnos zapadnijih kancelarija prema upotrebi ino-narječnih leksema ča, zač i kaj.

Pojava zamjenice kaj vezana je za sjeverozapadno bosansko područje, a u njenoj upotrebi ogleda se težnja za stilizacijom izraza:kaj [нєдɑ Ƃн сє снρоʍɑχ κɑнκɑн поʍогɑʌ ACA39 9 33] Dubica, [н ʌнпо

сɑфɑʌнʍ Ɣʍ ɴɑ пощєɴнƔ κɑнκɑн стє ɴɑʍ по нсɑκ ʏєχɑн Ɣсʌɑʌн ACA39 9 62] Dubica, [дɑ Ƃн сє снρоʍɑχ Ɣ ƔɑшєʍƔ сдρɑƔнƔ κɑнκɑн поʍотɑʌ н Ɣɑʍн дƔгоƔɑɴнє пʌɑтнʌ ACA39 9 76] Dubica, [н ɑκо Ƃн сє н ʍєɴн κɑнκɑн пρнɴєтнʌо дɑ сє нʍɑ од ɴɑшє κƔүє гƔρнɴɑ үнɴɑ үєтнρн сто тɑʌнρɑ ɴɑпʌɑтнтн ACA39 9 84] Jasenovac, [н ɑκо Ɣɑʍ нє Ɣ: гос. ншцє κɑнκɑн годнρ потρнƂɴо пншнтє н нɑ сɴɑɴнє дɑнтє ʍн χоцєʍо Ɣ. гос. посʌƔшнтн κɑнκɑн нɑκн ƂƔдєʍо Th all.13] Kostajnica, [тɑʍо κɑдɑ дондє пнтɑн κɑнκɑн є чнɴнʌ снʍо нє ʌн κɑнκɑн ɴɑʍ дɑʌ дɑ гɑ Ɣɑднʍо Th all.II:10] Kostajnica, [сɴɑтє κɑнκɑн чнɴнтє Th all.II:12] Kostajnica,

nikaj [Ƃρєс тогɑ ɴнκɑнɴнκɑн ɴє ʍоρɑʍ Ɣоүнɴнтн ACA39 9 69] Dubica.

Ali su istovremeno, kod jednog te istog pisara, prisutni i štokavski oblici:-što [ɴє посʌɑсʍо щощо сʍо Ƃнʌн ρєκʌн ACA39 9 69] Dubica, [дɑ гɑ ɴєүєтє

ɴнсɑщоɴнсɑщо ɴнсɑκɑκоƔо дƔгоƔɑɴнє сɑстɑƔнтн ACA39 9 76] Dubica, [щощо ʍн пншє(т)є сɑρɑдн гƔρє гρɑдншүɑɴнɴɑ ACA39 9 84] Jasenovac, [н ρɑсƔʍнχ щощо ɴɑʍ пншєтє Ɣ: гос: Th all.13] Kostajnica, [ɑ оƔн поκʌнсɑρ ʍɑчɑρ ɴнщɑρɴнщɑρ Ɣєρстɑɴ ɴннє Th all.II:12] Kostajnica.

Iz istih razloga i u kancelarijama koje su u prijepisci sa čakavskim po-dručjem bilježi se naporedna upotreba zamjenica ča, zač i šta, zašto:ča [ɑκо Ƃн н ɴєгɑ үɑүɑ пρɑ(в)дɑ оκρнвнʌɑ ʍн сʍо вɑʒдɑ ʒɑ то оƂʌнгɑɴн

HAZUćir.VI-18] Skradin, [н ʍоʌнʍо вɑс χɑρɑʍƂɑшɑ нʌнѣɑ дɑ ɴɑʍ Ɣшɑʌєтє ѣєдɴƔ ƂоцƔ ρɑκнѣє ʏɑʏɑ ћєʍо сє ɴɑпнтн Rizvić:1] Udbina, [ɑκо сƔ ɴɑшн подʌожɴнцн үɑүɑ κоʍо κρнвн ʍн сʍо Ɣ жопн χоћєʍо свɑκоʍ пρɑвдо Ɣүнɴнтн Valt.106] Poljica, [үнɴнтє дɑ гɑ пʌɑтн үɑүɑ є нʒдɑɴгƔƂно н стρɑтно ɴɑ ʌєκɑρɑ Valt.109] Poljica, [ɑ үɑүɑ ɴɑʍ пншєтє дɑ ћєтє оповнднтн вɑшєʍƔ ƂɑнʌƔ Valt.129] Poljica, [ρɑʒƔʍнсʍо үɑүɑ ɴɑʍ пншєтє Valt.9] Klis, [н ρɑʒƔʍнсʍо үɑүɑ в:ʍ: Ɣ поүтовɑɴоʍ ʌнстƔ пншєтє н ʒɑповндɑтє Valt.4] u Omiš, [ʍоʌнʍо в:ʍ: то үɑүɑ сє ɴɑχодн Ɣ Ɣ вɑшн ʍншћɑɴн дɑ Ƃнстє үнɴнʌн повρɑтнтн Valt.10] u Omiš, [говоρʜћє ʏɑʏɑ ѣє вɑʍɑ дρɑго ɑ вʜ пʜсɑт кɑко Ɣʍʜтє Valt.154] Dvar, [ɑ ɑκо үɑүɑ ʍоρєʍо ʍн поƔ(ʒ)дɑтє сє κɑκо Ɣ свогɑ сƔсндɑ Valt.37] Dvar, [ɴє Ƃн достɑ үɑүɑ ѣнʍ ρоƂƔ пожɑκɑшє Valt.86] Dvar, [н ʍоʌнʍо в:п: дɑ ɴɑʍ

294 Lejla Nakaš

Ɣднʌ одпншєтє дɑ ʒɴɑʍо н ʍн үɑүɑ χоћєʍо Ɣүнɴнтн н ɴɑ κоѣоѣ господн сƔдɑ нсκɑтн Valt.151] Dvar, [внднћєтє үɑүɑ χоћє Ƃнтн Valt.34] Slime, [ɑ ρєүє ʍн ƔʒдɑρѢє дɑтн үɑүɑ ʍє пρнстон Valt.88] Imotski,

zač [ʒɑʏьʒɑʏь стє вʜ достоʜɴʜ вєʌʜκɑ госпоцтвɑ ʜ свɑκє ʏɑстʜ HAZUćir.VI-11] Klis 1558, [ѣєдɑɴ оƂʜшєɴʜк овɑкƔ скɑɴдɑʌƔ Ɣʏʜɴʜв ʒɑʏʒɑʏ гɑ ɴє кɑштʜгɑтє ʏɑʏɑ ʍʜρʜтɑ Valt.154] Dvar, [ʒɑʏʒɑʏ ћє вєʌє ʒʌɑ Ƃʜтʜ ʜ ʍɴогʜʍ догоρʜтʜ Valt.86] Dvar, [ʏʜɴʜтє ѣʜχ повρɑтʜт ʒɑʏʒɑʏ сʜρоʍɑсʜ ɴʜсо κρʜвʜ Valt.105] Poljica, [ʒɑʏʒɑʏ сє ɴє пρʜстоѣʜ оɴɑкє ѣʌƔдʜ сɑквєштρɑвɑт дɑ ʜ ƂƔдƔ дƔжɴʜ Valt.166] Poljica, [ʜ єто ʍƔ Ɣсʌɑсʍо ѣєдɴо пєρо соκоʌово ʒɑʏ ʒɑʏ ѣє ʒɑ ѣɴ χоћє гɑ ɴосʜтʜ пρʜд ѣƔɴɑцʜ Rizvić:1] Udbina,

poč [ɑ тɑκоʍ вʌɑдɑвцƔ пρʜстоʜ ʌʜ сє Ɣʒєт єдɴƔ ρоƂƔ поʏпоʏ χоћє ɑ ɴє поћпоћ ʍоρє пρодɑт оɴʜ κʜ пρодɑє Valt.126] Poljica,

-što [н вг ʍоρє ʒɑповнтн ɴɑ снгоρо штошто ... HAZUćir.VI-18] Skradin, [ово сє сɑдɑ ɴє ʍогосʍо стɑтн с үєстнтнʍ Ƃєгоʍ ʒɑштоʒɑшто сє вɑρɑтншє ωд нʍотє Valt.4] u Omiš, [ƂƔдƔћн вɑшн пнѣɑɴн поүʍƔ псовɑт ɴɑшєгɑ үовнκɑ ƂƔд псовɑшє ʒɑштоʒɑшто ƔƂодошє Valt.34] Slime, [ρɑʒƔʍнсʍо штошто ɴɑʍь в:ʍ: пншє Valt.37] Dvar, [ɑκо ʌн ʍн то ɴнштоɴншто ɴє доѣдє ѣɑ ћƔ сє ɴɑпʌɑтнт нʌн Ɣ ρогоʒɴнцн нʌн подвнсєћ ʒɑштоʒɑшто сɑʍ вρндɑɴ Ɣүнɴнтн штошто χоћƔ ɑκо Ƃог дɑ Valt.88] Imotski, [ʒɑштоʒɑшто сє ɴє пρнстон дɑ ʍн ʍєћƔ соƂоʍ гρƔƂо жнвєʍо ʒɑρɑдн оɴɑκнχ ѣʌƔднχ Valt.109] Poljica, [ρɑʒƔʍнсʍо штошто ɴɑʍ пншєтє χотєћн дєфєɴднт вɑшє подʌожɴнκє κоѣн үнɴє κɑκо сє ɴє пρнстон Valt.129] Poljica, [дɑ ɴɑʍ нспнтɑш од вɑшнχ подʌожɴнκов штошто сƔ од ɴнχ Ɣүнɴнʌн Valt.151] Dvar, [тоʌнκо ʌн ʍʌнтє дɑ ʍн ɴнсʍо ɴнщɑρɴнщɑρ посʌн оцɑ вρнɴн Rizvić:1] Udbina.

Općenito uzevši, upotreba zamjenice ča i njenih izvedenica u pismi-ma iz primorskoga područja frekventnija je nego upotreba zamjenice kaj u kancelarijama sjeverozapadne Bosne. Interesantno je to da ove vrste čaka-vizma ima, iako iznimno, čak i u tim kancelarijama okrenutim hrvatskom sjeveru:

[ʌнпо χвɑʌнʍ κɑκо ƂρɑтƔ ɴɑшєʍƔ үɑүɑ ѣєстє вʍ пƔшћɑʌн ɑʌнѣƔ сƔжɴɑ вʍ ɴɑ ʍоѣƔ внρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ HAZUćir.X-13], [ʒɑ остɑʌо дƔговɑɴѣє үɑүɑ ѣє ɴɑ ɑʌнѣн н ɴɑ ɴєговƔ оцƔ HAZUćir.X-13] Kostajnica (u Berkiševinu) poče-tak 17. stoljeća, [н ρɑʒƔʍнсʍо үɑүɑ вɑ: гос: пншє ʒɑρɑдн сƔжɴɑ днүɑκɑ ʍɑρєɑɴɑ HAZUćir.X-44] u Novi 1696, [пρƔснʍƔ в.ʍ. Ɣшʌн ʍн ѣєдɴƔ внжʌє κн тρɑжн пρєпєʌнүє ɑ ʍн χƔћєʍƔ в:ʍ. үɑүɑ ʒɑпƔвнднш пƔсʌƔжнтн HAZUćir.X-74] Ostrožac (Kegleviću) 1700.

Kako se Pounje u historijskoj dijalektologiji smatra oblašću sa starim prijelaznim čakavskim osobinama, te se na dijalektološkim kartama Unom proteže predmigraciona granica između čakavštine i zapadne štokavštine (usp. Brozović 1970:401, Lisac 2003:164, Jahić 1999:10), pojavu zamjenice

295Morfologija

ča na tom području moguće je protumačiti kao zaostali trag nekadašnje čakavske govorne podloge, ili pak starijega tipa literarnog jezika, koji je mogao imati čakavsko obilježje (usp. Peco 2007:III:68).

Od starijih oblika zavisnih padeža upitno-odnosne zamjenice što zapa-žen je genitiv česa u svega dva pisma iz Bihaćkog sandžaka:

[одпншнтє ɴɑʍ дɑ сє ʒɴɑʍо н ʍн ʏєсɑʏєсɑ дρнжɑтн HAZUćir.X-27] Bihać, [ɑ сɑдɑ ɴɑʍ одпншн нʌн ћєтє дρнжɑтн стɑρн χєсɑƂ κρɑѣншɴн нʌн тɑκо Ƃρєʒɑκоɴѣє κоѣє н посʌƔѣєтє дɑ сє н ʍн ʒɴɑʍо ʏєсɑʏєсɑ дρнжɑтн HAZUćir.X-43] Bihać.

Genitiv upitno-odnosne zamjenice za lica i njenih izvedenica ima uo-bičajeni završetak -oga, ali se našao primjer u kojem je zabilježeno -ogo:

[ʜ χодєћ оƂɴоћ ɴʜкогоɴʜкого ʍɑʍє ɴʜкогоɴʜкого сʜʌоʍ водє ɴʜкогɑ одρƔ ɴɑ пƔтƔ Valt:194] Imotski 1635.

Kako ovom primjeru nema paralele u cjelokupnom korpusu pisama iz drugoga razdoblja, bilo bi pretjerano reći da on odražava crkvenosla-vensku tradiciju.253 Stoga je ovdje, vjerovatno, riječ o bilježenju zatvorene boje vokala a, tj. o transformaciji vokala a > o u određenim prozodijskim uvjetima, a ne o ostatku crkvenoslavenske deklinacije.

Dativ ima završetak na -u, a -e dolazi samo iznimno:komu [κɑκо κоʍƔκоʍƔ Ƃог дɑ ACA39 9 27] Dubica, [ɴєκɑ ɴосн н пʌɑћɑ што є κо

κоʍƔκоʍƔ дƔжɑɴ Valt.39] Dvar, [н оɴɑдɑ ћє сє поʒɴɑтн што κо ʍожє κоʍƔκоʍƔ Ɣүнɴнтн Valt.40] Slime, [н пншн що нє κоʍƔκоʍƔ пρосто од тɑ дƔɑ сƔшɴɑ Th all.17] Kostajnica, [ωдпншн ɴєκɑ сє ʒɴɑʍ κоʍƔκоʍƔ κɑκо пρнпоρƔчнтн Th all.II:2] Cernički sandžak), [тɑн пρоχєсɑƂн κоʍƔκоʍƔ ѣє дɑтɑ ʒɑповнѣєд Rizvić:sl.] Stolac || [н ɴнєсʍо є ρɑʒпєүɑтнʌн доκʌє Ɣпнтɑʍо вɑшє госпоцтво ɑʌн є ʍєɴн ɑʌн κоʍєκоʍє дρƔгоʍє Truhelka:30] Klobuk.

U najstarijim pismima nalaze se likovi zamjenice kto i tko, te od njih izvedene odrične i neodređene forme. Istina, prvobitni likovi bez inverzije u suglasničkoj sekvenci potvrđeni su samo kod Isak-bega Ishakovića:

[ɴʜєдьɴє ʒʌє ʍєштρʜıє дɑ ʜʍь ɴє вoʌьɴь ɴʜκтoρ ɴʜκтoρ Ɣʏʜɴʜт Truhelka:II:8] Isa-beg Ishaković 1454, [тɑкогєρ ɑко Ƃʜ гдє ктокто χотєω ʍƔ жɑω Ɣчʜɴʜть

253 Jedino u najstarijim pismima ima crkvenoslavenskih deklinacionih obrazaca koji su usko povezani sa oblicima ove zamjenice, ali i tu samo u dijelovima teksta za koje je karakteri-stičan visoki stil izražavanja [ωд Ƃɑшє ʜ господɑρ господɑʍ ωд Ƃɑшє ρоʍɑɴʜскогωогω ʜ ʒɑпɑдɴʜʍ стρɑɴɑʍь ωд ʍєχʍєт Ƃɑшє кɴєʒƔ ʜ вʌɑстєʌоʍ ʒдρɑвїıє ʜ вє(сє)ʌıє дɑ ʜʍɑтє Truhelka:II:78] Mehmed-baša, gospodar Romanije i Zapadnih strana 1483, [ɴɑρоκоʍь снʌɴɑгωɑгω н пρѣсвѣтʌɑгоɑго ɴн господнɴɑɑ цɑρɑ сƔʌтɑɴь ƂɑЯʒɑть χɑɴɑɑ Truhelka:II:139] Ahmet-paša Hercegović 1501.

296 Lejla Nakaš

Truhelka:II:7] Isa-beg Ishaković 1454. || [дɑ сє ɴє ʒɑдıє ʒɑ ɴь ɴʜтκoɴʜтκo сʌƔгɑ гдɴɑɑ цɑρɑ ɴʜ тƔρʏʜɴь ɴʜ κɑƔρʜɴь ɴʜ ʍɑρтʌoсь ɴʜ ɴıєдɑɴь ʏʌoвıєκь Fojnica] Skender-paša Mihajlović 1486, [дɑ ʍƔ ɴєштоω ɴєткоɴєтко ɴє досɑдʜ Truhelka:II:126] Mustafa-beg Milivojević 1489, [ткωткω ωвƔ кɴʜгƔ вʜдʜ дɑ вєρƔє єρє ωвоʜ ʜстʜɴɑ Truhelka:II:58] Esed Alija Isabegović 1478.

Likovi tko i ko nalaze se na cjelokupnom prostoru u 17. i 18. stoljeću, s tim da je ko frekventnije u Hercegovačkom sandžaku, a tko u Primorju i sjeverozapadnoj Bosni:tko [вєћє дɑ ɴʜтκоɴʜтκо ɴє доχодʜ HAZUćir.Šib-7] Skradin, [тɑκο сє вɑʍʜ ʏοдʜʍο

дɑ тκοтκο дροгʜ ʍɑʌο вρʜдɑɴ тο ʏʜɴʜ HAZUćir.X-64] Bihać, [пʜшʜтє ɴɑʍ тκотκо ѣє дɑ гɑ ʜʍɑʍо сʍɑκɴƔтʜ ʒɑщо жєʌʜʍ с вɑʍʜ ʌʜпо жʜвʜтʜ HAZUćir.X-138] Bihać, [сɑ ɴ ɴʜтκοɴʜтκο ɴє κтʜɑшє Ƃʜтʜ HAZUćir.X-101] Kostajni-ca, [Ɣφɑʍο сє тκοтκο пєρƔο пοшє дɑ χοʏє вʍ ɴɑ ƂєρκʜшєвʜɴƔ Ɣсʌɑтʜ ACA39 9 42] Kostajnica, [тκοтκο ʜє οд κοʜє ʌʜ сєʍʌє χοʏєтє ɴɑʍ Ɣʍ Ɣпʜсɑтʜ ACA39 9 64] Kostajnica, [дɑ ɴєʜʍɑ ɴʜтκоɴʜтκо пρʜоɴƔтʜ од ɴɑшʜχ ʌʜƔдʜχ Ɣ ɴɑшєʍƔ гρɑдƔ сɑ дρƔго дƔгоƔɑɴʜ Th all.12] Kostajnica, [ʜєдɑ Ƃʜ тκο ʜ сɑ ɴєгɑ вɴʜшɑο ʜ сɑ ɴєгοвв ʏʜɴв ACA39 9 85] Dubica, [дɑ гɑ ɴєʏє ɴʜтκοɴʜтκο ɴʜ сɑ щο сɑпɑʏɑтʜ ACA39 9 79] Dubica, [ʜєсɑʍ тєʌɑʌɑ пƔ(ш)ћο тє ʜє вʜκο пο свοʜ ƂɑɴʜʌƔʏʜ ɴʜтκο сє ɴє ʍορє ɴɑћʜ дɑ ʜ ʜє тκοтκο вʜдʜο HAZUćir.X-86] Banja Luka, [ʜ дɑ ʜʍ ɴє сʍʜє ɴʜтκоɴʜтκо ɴɑ пƔт HAZUćir.X-133] Banja Luka, [κɑдɑ сє ɴє ʍоћ Ƃодє по сєƂʜ ɴʜтκоɴʜтκо ɴɑпʌɑћʜвɑт тɑκо ћє вɑʒдɑ ʌоѣƂɑв ʜ ʍʜρ Ƃʜтʜ Valt.130] Kamen, [ʒɑ спοʍєɴƔтʜ сє вɑшє гοспοцтвο οд ʍєɴє тκοтκο сɑʍь HAZUćir.VI-4] Klis, [ʜ ɴєћƔ дɑ ɴʜткоɴʜтко тʜʏє Ɣ ѣɴʜχово поштєɴѣє Valt.166] Poljica, [ɴʜѣє ѣʜʍ ɴʜткоɴʜтко кρʜв Valt.174] Polji-ca, [ʒɑто тκотκо отʜћє Ɣ вɑш гρɑд оɴʜ вєћє ɴє ʍожє ɴɑ цɑρєвƔ κρɑѣƔ дρжтʜ Ƃɑщʜɴє Valt.101] Makarska, [тοʍƔ сє ɴʜтκοɴʜтκο ɴє ρƔгɑ Valt.26] Dvar, [ткотко сɑʍ пɑɴє оɴʜ сє ɴє двʜжє Valt.151] Dvar, [ɑʌʜ до овє кɴʜгє пρʜє ɴʜткоɴʜтко ɴʜє ɴɑ ɴʜχ ʍєɴʜ шʜʌћɑєт чʜɴʜω Kovačić:9] Trebinje;

ko [ʜ сɑд пʜшєʍ κοκο є гοд дοпƔстʜο дɑ ɴє ʜʍɑ пɑʍєтʜ HAZUćir.X-85] Ba-nja Luka, [κοκο ѣє тο Ɣʏʜɴʜѣο ʍʜ ћєʍο гɑ ɴɑпʌɑтʜтʜ Valt.19] Poljica, [дɑ ɴє Ƃʜсʍо пρɑвдƔ сɑκρʜʌʜ ɴєго χоћєʍо дɑ є свɑκоʍƔ пρɑво κоκо є пρɑв Valt.129] Poljica, [ʜ пρɑво є дɑ пʌɑтʜ коко є дƔжɑɴ Valt.166] Poljica, [ɴєκɑ сє ɴʜκоɴʜκо своѣоʍ ρоκоʍ ɴє ɴɑпʌɑћоѣє Valt.130] Kamen, [ɑ ɑκо Ƃʜ κоκо ʜ отʜшɑо ɴɑ вɑш сƔд свє Ƃʜχ ʍƔ Ɣʒєо що Ƃʜ ʜʍɑо Valt.101] Makarska, [ʍʜ гɑ пƔщɑʍο ɑ ɴєκɑ ɴοсʜ ʜ пʌɑћɑ штο є κοκο κοʍƔ дƔжɑɴ Valt.39] Dvar, [ɑκο ƂƔдє цρɴʜ ɑʌɑгɑ Ɣ жʜвοтƔ χοћє свοє ʏɑстʜ пοпɑʒʜтʜ штο ʍƔ κοκο ƂƔдє ʒɑѣɑ Valt.38] Dvar, [ɑ ɑκο ћє κοκο κƔдɑ пοћʜ ɴєκɑ гρє Valt.24] Dvar, [коко годʜ ωд вɑшє стρɑɴє доχодʜ оƂдɑɴ ɴєговє сє ствɑρʜ ʌʜпо вʜћɑѣƔ Valt.194] Imotski, [ɴʜκоɴʜκо ɴє ʍожє с тʜʍ воʌɑɴ Ƃʜтʜ HAZU-ćir.VI-21] Gabela), [ɑʌʜ κоκо по сєƂʜ χоћє дɑ ʒɑповʜєдɑ ʜʍɑћє κρєпɑтʜ κɑκоɴо Ƃʜѣєсɑɴ κƔʏɑκ Rizvić:2] Stolac, [дɑ ɴє ʜʍɑ ɴʜкɑд ɴʜкоɴʜко отʜћ

297Morfologija

ɴɑ дρƔгƔ стρɑɴƔ DAD: ASMM-V:2] Ljubuški, [ɑ ρєʏєɴʜ вɑш подʌожɴʜκ κɑдɑ є пρошо ɴʜκоɴʜκо ʍоʜ ɴʜ ʏƔо ɴʜє Truhelka:23] Trebinje, [тє ʏƔвɑʍ дɑ κоκо ɴє пρоћє ɴɑ цɑρєвƔ ʒɑповʜєд ɑ ʒɑ вɑш госпоцκʜ χɑтоρ Truhelka:30] Klobuk, [ʜ досʌє сʍо двʜє тρʜ тƔρʍє вρɑтʜʌʜ ɴɑтρɑг дɑ ɴє ʜдє ɴʜκоɴʜκо Truhelka:30] Klobuk, [ʜ κоκо є Ƃʜо ц(ɑ)ρєвь ʜ оɴ κоʜ ɴʜє свʜ доћошє ʏєстʜтоʍь ц(ɑ)ρƔ Ɣ поʍоћь Ljubić:26] Bihor, [ʜ оɴʜ ћє сє подпƔɴо κɑстʜгɑт дɑ Ƃʜ κоκо дɑвɑ тʜсƔћƔ гρошє то ɴє ʍоρє Ƃʜт дɑ сє оɴʜ подпƔɴо ɴє κɑстʜгɑѣƔ Truhelka:19] H. Novi.

U pismima iz primorske oblasti zabilježena je upitno-odnosna zamje-nica za prisvajanje čigov, i njena odrična forma ničigov, koja je inače svoj-stvena dubrovačko-dalmatinskoj književnosti (Gabrić-Bagarić 1984:99):

[ʍʜ ɴє ʒɴɑʍο ʏʜгοвοʏʜгοвο ѣє Ƃʜʌο ʒɑ χєρцєгɑ ɑʌʜ κɑдɑ сє ρɑсʜʏє ρɑдοƂʜʌɑ сʌʜʍєɴɑɴοʍ ʏєстʜтʜ цɑρ дɑдє вρƔʌƔ ɑ ɴʜʍʜ вƔκοвʜћє ʜ пοдгρɑдѣє Valt.60] Dvar, [внρ|ɑ| н господнɴ Ƃог дɑ ɴн ɴнүнговɴнүнгов во ɴєго ʍɑтнѣ шɑκовнүнћɑ Valt.176] Dvar.

Zanimljiv izuzetak, pak, predstavlja na sličan način kreiran oblik čegov u jednom pismu iz Požege: [чєговɑчєговɑ ƂƔдє сɑƂʌɑ оɴогɑ ћє ʜ ρɑʜɑ HAZUćir.X-109].

Odnosne zamjenice

Oblici zamjenica koji, koja, koje na zapadnijem području često imaju sa-žete forme:ki [пρƔснʍƔ в.ʍ. Ɣшʌн ʍн ѣєдɴƔ внжʌє κнκн тρɑжн пρєпєʌнүє

HAZUćir.X-74] Ostrožac, [дɑ гƔсподнɴ ƂƔг пƔʍƔρє ƔɴƔгɑ κнκн пρєдɑ Ɣвн ʌнст HAZUćir.X-76] Ostrožac, [внρɑ ʍоѣ дɑ ћƔ сƔжɴє ʒɑстɑвнтн тɑκнχ ћƔднχ κнκн ћє ʍоћн ʒɑповндɑтн внцєƂɑɴƔ н господнɴƔ штєфɑɴƔ A.Ivić:8] Bihać), [κнκн ћє н вɑʍн ʒɑповндɑтн A.Ivić:9] Gradiška, [Ɣɑшн сƔжɴн κнκн сƔ поƂнгʌн од сɑƔє од стρɑ сƔ поƂнгʌн Th all.17] Kostajnica, [ʍʜ ʒɴɑʍо вɑс κʜκʜ стє тƔ гʌɑвє HAZUćir.X-109] Požega, [дєвєт нɴнχ ʒʌоүнɴɑц κнκн сє ɴɑћошє κρнвцн с Ɣсκоцн HAZUćir.VI-14] Klis, [ɴєκɑ посвнстн оɴє κнκн үнɴє ɴɑ сρндн сʍєћɴƔ HAZUćir.VI-5] Klis, [κн сƔ ɑшɑшнɴɑɴн Ɣ дƔждєвƔ гρɑдƔ пρнκо ʍнρɑ κнκн ѣєст ʍєћƔ Ɣʒʍɴожɴнʍ цɑρоʍ н дождоʍ Valt.3] Duvno, [ɴєκɑ ʒɴɑ в:ʍ: дɑ сє ʒєʍʌɑ ʒɑвɑднʌɑ с пɑшоʍ κнκн ѣє ɴɑ ƂɑɴоʌƔʌƔцн Valt.4] u Omiš, [с вɑшнʍн ɴɑʍнсɴнцн κнκн сƔ Ƃнʌн пρво вɑс Valt.14] Klis, [н поφɑћɑʌн ʌодє κнκн нћо ɴɑ цɑρєвƔ сκɑʌƔ Valt.27] Dvar, [ɴɑʍнρн сє ɴɑ пƔдɑρє κнκн үƔвɑѣƔ внɴогρɑдє Valt.34], [κнκн ш ɴнѣʍɑ Ƃнѣшє κɑд со сє пошκоʍ ʍєтɴоʌн Valt.56] Poljica, [ѣɑ ɴє пρɑɴнʍ ɴнκоʍƔ κнκн ћє допρоʍ воʌоʍ поћн Valt.69] Dvar, [ɴɑш сʍɑѣнʌ

298 Lejla Nakaš

κнκн ѣє снʌоʍ свєʒɑɴ Valt.86] Dvar, [н вн ћєтє Ƃнтн опєт κнκн стє н Ƃнʌн н свнʍ Ƃоʌє поʍнʌовɑɴн HAZUćir.VI-21] Gabeljak;

ke [κєκє снρоʍɑχє н(-) свогɑ Ƃρодɑ пρндɑшє вɑшн подʌожɴнцн Valt.3] Duvno, [тєρ пƔштɑтє тєѣ ρєүєɴє Ɣсκоκє н ƂρɑшɴƔѣєтє н κєκє Ɣ ɴɑшо ʒєʍʌн χнтɑѣƔ Valt.6], [ʒɑ дєφєρєɴцнє κєκє сƔ ʍєƔ ɴɑʍн Valt.14], [єρє ɴɑʍ пρнтнсκƔѣƔ поснʌнєʍ Ƃɑщнɴє κєκє ɴɑʍ сƔ остɑʌє Valt.40] Slime, [үнɴнтє вρɑтнтн тє Ƃρɑвє κєκє со вɑʒєʌн Valt.143] Poljica, [ɑ вєћє ɑκо κєκє гʌɑсє үƔѣєʍо χоћєʍо дɑтн вɑʍ ɴɑ сɴɑɴѣє Th all.4],

ko [Ƃн ʍн потρнƂɑ овн ʌнст пнсɑтн вɑʍн н ʒɑρɑдн вɑшн ɑндƔκɑ κоκо сƔ одвєʌн сєдɑʍ ʌƔдн нʒ ɑρɑүκн сєʌɑ HAZUćir.X-69] Banja Luka, [н пρнє сɑʍь пнсɑо Ɣ вɑшь гρɑдь Ɣ внєћƔ вɑшон гос подн κєɴʒƔ н нɴон господн ʒɑ ɴєκє ɴɑшє ʌƔдн κоκо сƔ господɑ ʒɑтвоρнʌн Ɣ тɑвɴнцƔ Pavić:298] Ali-paša Čengić, [дɑ сє пρнʍɑ вɑшєʍƔ тоʍƔ үƔдƔ κоκо үнɴнтє н ѣош сƔпоρотнвɑ пнρнгодн Valt.41] Dvar,

ka [ɑ сɑдɑ ʍωʌнʍω вɑшє пʌєʍьствω ʒɑ ʌƔƂɑвь κɑκɑ є ʍєћƔ ɴɑʍь Truhelka:II:178] Foča 1542, [що Ƃн сє ɴɑшʌо цɑρєвє поʌовнцє ωдь вɑшє соʌн ... κɑκɑ нʍɑ доћн єρє сє Ɣ сρнєдƔ HAZUćir.VII-3] Novi 16. stoljeće, [н дɑ сƔ вɑшн ʌƔдн одвєʌн κɴєʒовƔ ʌɑдѣƔ κɑκɑ вɑʍ ɴнє ɴнєдɴогɑ ʒʌɑ Ɣүнɴнʌɑ Valt.14] Klis, [н вɑшн сƔ ʌƔдн одвєʒʌн ... ʌ(ɑ)дѣƔ κɑ вɑʍ ɴнє ʒʌɑ ɴн шκодє ɴнєдɴє Ɣүнɴнʌɑ Valt.18] Poljica, [Ɣ сρндƔ овƔ κɑκɑ ѣє пρошʌɑ Valt.68] Dvar, [ɴєʍонтє сє ɴɑ ʍє тƔжнтн ɑκо вɑʍ κɑκɑ ɴɑпɑст од господє доћє Valt.116] Dvar,

ku [οɴƔ ʍοʜƔ ƔʜρɴƔ κɴʜгƔ κƔκƔ сɑʍƔ пρʜ тοгɑ Ɣсʌɑʌ ACA39 9 45] Kostajni-ca, [ɴє ƂƔдƔћʜ ʍƔ ɴʜ досʌє ɴʜ ѣєдɴє вɑштʜɴє Ɣʏʜɴʜʌʜ ʒɑ κƔκƔ Ƃʜ сє ʍогɑ ɴʜ го. ѣєɴєρɑʌƔ ɴʜ в:ʍ: тƔжʜтʜ Valt.131] Makarska, [ʜ χвɑʌɑ в:ʍ: ɴɑ ʏɑстʜ ʜ ɴɑ дɑρƔ ʜ ʌƔƂɑвʜ κƔκƔ ɴɑʍ ѣє пοсʌɑʌɑ в:ʍ: Valt.4] u Omiš, [ʜ єсʍо свʜƔ повʜшɑʌʜ ʜ посʍɑкʌʜ ʜχ кƔкƔ єстє год тƔʒʜʌʜ Strohal:2] Zvonigrad,

Sažeti oblici nominativa i akuzativa obično se smatraju posljedicom čakavskog utjecaja (Gabrić-Bagarić 1984:98). Oni, međutim, postoje i u najstarijim pismima iz Foče i u ranim pismima iz Herceg-Novog. Ako za Herceg-Novi u tim formama zamjenice i možemo pretpostaviti snažan dubrovački utjecaj, za Foču bi bilo prikladnije smatrati ove oblike ostat-kom srednjovjekovne pisarske tradicije.254 Argument za takvo tumačenje postoji i u pismu Ahmet-paše Hercegovića [κɑκoω ωɴн κнκн єсɑʍь вɑшь пρнЯɑтєʌь Truhelka:II:139] 1501. S druge strane, postoji objašnjenje da su ovo starije forme odnosnih zamjenica, koje su se u čakavskom narječju 254 Usp. [ʜ вьсʜ с тʜ ʜ κʜκʜ сƔ ʒдє пʜсɑɴʜ] Ninoslav 1240, [ʜ Ɣ oɴєʒʜ ωтoкє кєкє сʍo Ɣʒєʌʜ ωдь гoспoдʜɴɑ Ƃɑɴɑ стєφɑɴɑ] Stjepan Kotromanić 1333, [пoтρѣƂƔюћʜ ɑспρʜ ɴɑшє κєκє сƔ пoстɑʌєɴє Ɣ ρєʏєɴʜχь вʌɑстєω] Sandalj 1423, [ʜ ωƂʜıєтʜ κʜκʜ сƔ ʍєћю ɴɑʍʜ] Sandalj 1423, [ʜ всɑκɑ пρʜχoдʜщɑ κɑκɑ ω тoгɑ пρʜстoє дƔκɑтє ʜ ʜɴє дoχoтκє] Tomaš Ostojić 1446.

299Morfologija

uspjele zadržati i do današnjih dana (Peco 2007:IV:203). Imajući u vidu taj podatak, njihovo prisustvo u krajišničkim pismima nastalim na prostoru nekadašnjeg zapadnoštokavskog narječja moguće je objasniti konzervativ-nošću zapadnijih dijalekata.

U krajišničkim pismima zastupljene su i duže i kraće forme zavisnih padeža zamjenice koji:koga [тоʌнκо ʍн Ƃн потρнƂɑ вʍ пнсɑтн ʒɑρɑдн гƔɴɑ κогɑκогɑ сɑʍ вɑʍн по

снвн посʌɑо ACA39 9 24] Jasenovac, тɑκогɑ сƔκɴɑ κогɑκогɑ сʍо снвн дɑʌн ACA39 9 1] Dubica, [пρнєʌ сɑʍ Ɣɑшгɑ ʌнстє κогɑκогɑ ʍн пн(сɑс)тє Th all.11] u Petrinju, [ɴнєстє пρнʍнʌн сɑгɑ ɑʌнтн пєшκєшɑ κогɑκогɑ сɑʍ вɑʍ Ƃно посʌɑо HAZUćir.X-26] Sarajevo || [дɑ κонєгɑκонєгɑ свшɴнɑ господɑρ ɑʌн господɑρєв снɴ тєпє дɑ нє пρост ACA39 9 94] Dubica, [κон ɴɑʍ доɴєсє в г с ʌнст н ʍєд κонєгɑκонєгɑ шɑʌєтє дɑ вɑʍ ʒɑ ɴєгɑ пɑρтнκ Ɣшɑʌєʍ ACA39 9 11] Dubica, [оɴогɑ Ɣʌɑχɑ сɑ κонєгɑκонєгɑ нє ɴɑш снɴоƔɑц поρƔκ HAZUćir.X-15] Kostajnica,

kom(u) [Ɣ κоʍƔκоʍƔ ʌнстƔ свє ρɑʒƔʍнχ што ʍн пншєтє HAZUćir.X-8a] Klis, [κɑκо сɑʍ пρнʍно пєшκєш што ʍн стє посʌɑʌн ɴɑ κоʍƔκоʍƔ вɑʍ ʒɑфɑћʌƔєʍ HAZUćir.X-25] Sarajevo, [ɴɑ κоʍƔκоʍƔ гʌɑсƔ вєоʍɑ в.г. ʒɑχвɑʌнсʍо ACA39 9 37] H. Novi, [ɴɑ κоʍƔκоʍƔ гʌɑсƔ нʍɑʍо ʒɑχвɑʌнтн в.г. ACA39 9 39] H. Novi, [пρнʍнχ п: ʌнст в:ʍ: Ɣ коʍкоʍ пншєтє Valt.185] Poljica, [ко стє гɑ Ɣ коʍкоʍ ʒʌƔ дєʌƔ Ɣфɑтнʌн пншнтє ɴɑʍ Strohal:7] Bihać || [Ɣ κонєʍƔκонєʍƔ ʌнстƔ вн пншєтє ACA39 9 10] Donji Brod

Kako se vidi iz primjera, sažeti su oblici genitiva (i akuzativa) i lokativa jednine. U množinskim zavisnim padežima pojava sažetih oblika ograni-čena je na okamenjene arhaične izraze. Zapravo, registriran je samo jedan sažeti oblik sačuvan u priloškoj frazi:

[по кнχ по кнχ доƂ сƔшɴнɑ сɑ сє Ɣсʌɑ кон нє ρєкɑо дɑ гɑ опρостн пρн вɑшєʍƔ гос. Th all.II:12] Kostajnica.

Arhaičnom se može smatrati i upotreba množinskog oblika s.r. koja na mjestu gdje se u novije vrijeme koristi zamjenica što u relacijskom značenju:

[овнʍ снρотɑʍ пʌɑтнтє н повρɑтнтє κонɑκонɑ сƔ ћɴновɑ HAZUćir.IV-37] Ba-nja Luka, [оћєʍо вɑс посʌƔшɑт ʒ дρɑгє воʌє конɑконɑ сє ʍогʌɑ HAZUćir.X-86] Banja Luka, [пншнтє ɴɑʍ оћєʍо вɑс посʌƔшɑтн дρɑгє вoћʌє конɑконɑ сє ʍoгʌɑ HAZUćir.X-108] Banja Luka.

Pokazne zamjenice

Arhaična forma pokazne zamjenice tь > ta, bez fi nalnog j, pojavila se u nekim od pisama iz Primorja, pa se može pretpostaviti da se u tome ogleda čakavski utjecaj:

300 Lejla Nakaš

[ɴєκɑ ʒɴɑтє дɑ ɴɑʍ ѣє дρɑго дɑ стє дошʌн κ ɴɑʍ ɴɑ сƔснство Ɣ тɑтɑ гρɑд Valt.108] Poljica, [н χоћєʍо ʍн поɴнтн тɑтɑ вɑш поүтовɑɴн χƔћƔʍ Valt.4], [тогɑ үовнкɑ үнɴтє пƔстнтн н тɑтɑ нстн пнɴєʒ ш ɴнʍє посʌɑтн Valt.13] Dvar, [вєћє ћєʍо тɑтɑ посɑ оповнднтн үєстнтоʍƔ пɑшн Valt.32] Makarska, [дɑ ʍн ɴɑ тɑтɑ ʒƔʌƔʍ дɑтє ωтговоρ Valt.43] Imotski, [ɑ тɑтɑ дог ʌнпо ʒɴɑдє кɴєʒ ʍнко соћнћ Valt.84] Poljica, [кɑко вɑʍ ћє вɑс тɑтɑ гρɑд поштовɑɴн посвндоүнт Valt.90] Kamen, [по тɑтɑ ɴɑүнɴ Valt.94] Poljica, [ʒɑтο χοћƔ дɑ сє пοвρɑтʜ тɑтɑ пɑвɑ ʍєдєɴοв Valt.141] Poljica

Međutim, zamjenica je u takvom obliku zabilježena i jednom pismu iz Dubice:

[тɑтɑ ʌнст дɑ сє нʍɑ дɑтн пощовɑɴоʍє сɑƂρɑɴоʍє н свɑкє госпоскє үɑстн н днкє достонɴоʍє го ACA39 9 91] 1686.

Njeno prisustvo u toj oblasti moglo bi ukazivati na trag srednjovjekov-nog literarnojezičkog tipa, pogotovu ako se ima na umu da je takav oblik potvrđen u jednom glagoljskom spomeniku iz Bužima.255

Osnova ove zamjenice u zavisnim padežima katkad može imati e umje-sto o:

[н с тєʍтєʍ дɑ стє сдρɑƔн ɑʍєɴ ACA39 9 52] Kostajnica, [н с тєʍтєʍ Ƃог Ɣɑшє гос сдρɑƔо днρшн ɴɑ κρɑнɴн HAZUćir.X-67] Bihać), [н с тєʍтєʍ дɑ стє сдρɑƔо ɴɑ κρɑнɴн ɑʍ(єɴ) HAZUćir.X-71] Bihać), [сɑ тєʍ дɑ щє сдρɑƔо ɑʍнɴ Th all.11] u Petrinju; [ɑ ʒɑ тєгɑтєгɑ вɑшєгɑ үοєκɑ ɴнєсʍο үƔʌн κɑд ʌн є дοшο κɑд ʌн є пοшο Truhelka:23] Trebinje, [по тєʍь тєʍь дɑ вн є Ɣ ʒɴɑɴнє ɑ то посʌɑχь госпωцтвн вɑшєʍƔ ɴɑшєгɑ ʍєχʍєдн ɴɑ ʍнєстω ɴɑшє HAZUćir.VII-3] H. Novi.

Najadekvatnije objašnjenje pojavi oblika tega, temu, umjesto toga, tomu sastoji se u pretpostavljenom utjecaju iščezle zamjenice saj, sego, semu (Li-sac 2003:109), koja je sa ovom bila sinonimnom odnosu. U našim pismima postoje potvrde i za nju, mada su one u drugom razdoblju rijetke i vezane samo za arhaične ustaljene izraze:

[пρѣдь кoгɑ ʌнцє дoгє сɑнсɑн ɴɑшɑ кɴнгɑ ωтвoρєɴɑ Fojnička regesta:104, br.4] Skender-paša Mihajlović 1486, [дɑвɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴє свєʍь н свɑкωʍƔ коʍƔ покɑʒɑтн сɑнсɑн ɴɑшь ʌнсть вєρωвɑɴн Truhelka:II:113] Mustafa-beg Milivo-jević 1490, [дɑɴь гɑ доћє ωдь сєгɑсєгɑ свнєтɑ пρєʍнɴƔ Truhelka:II:150] Ma-hmut Abdulahović 1512.; [ɑκо ʌн сє ƂƔдє тɑκо үнɴнтн по сєʍсєʍ сєгɑсєгɑ тєшκо ʍє ɴє пρоƂƔдє Valt.40] Slime 1632, [Ɣ ʍнρƔ жнвнтн н с тнʍн вɑшнʍн подʌожɴнцн кɑко сɑʍ н до сєсє доƂє Valt.116] Dvar 1641, [кɑко ћƔ од сєсє доƂє

255 Usp. sl. i transkripciju bužimskog natpisa iz 1495. u knjizi Jezik u Bosni i Hercegovini (2005:XX): Ta gradь sazidьlь izь fudumenьta izibrani knezь Jurai Mikuličiĉ.

301Morfologija

Ƃнтн пρнѣɑтєʌ вɑш Valt.58] Zakučac 1635, [н ɑκо ƂƔдєтє дρжɑт ʒɑκоɴє с поѣʌнүɑɴн κоѣн сƔ Ƃнʌн до сєсє доƂє ʍєћƔ вɑʍн Valt.126] Poljica 1641.

Oblici pridjevsko-zamjeničke deklinacije

U krajišničkim kancelarijama preferiraju se likovi genitiva i dativa jedni-ne pridjevsko-zamjeničke deklinacije s pokretnim vokalima. Kako je već pokazano u uvodnom dijelu, pisari su običavali stvarati slijedove višeslož-nih atributa sa dvosložnim i trosložnim imenicama u svrhu oblikovanja ritmičkih kadenci svojstvenih epistolarnom stilu. Taj postupak naročito je dolazio do izražaja u uvodnom dijelu pisma, pa su primjeri koji se tiču lek-sike čije pojavljivanje je ograničeno na formulu vrlo brojni:

6-složni: uzveličenomu;

5-složni: privisokomu, uzvišenomu, naročitomu, izabranomu, počtovano-mu, vekovičnomu, prištimanomu;

4-složni: dostojnomu, pridragomu, prisvitlomu, svijetlomu, sabranomu, obranomu, slavnomu, uzmožnomu, viteškomu, krajišnomu.

Epistolarni manir omogućavao je i stvaranje višesložnih blokova atri-buta sklopljenih najčešće od dvosložnoga priloga i trosložnoga pridjeva, a rjeđe od imenice u zavisnom padežu kao odredbe za pridjevsku riječ:

7-složni: Bogom darovanomu;

6-složni: dobro rojenomu, vele uzmožnomu, vazdar ufanomu;

5-složni: vele vridnomu, vele dragomu.

Da bismo bar približno ukazali na stepen zastupljenosti pridjevskih formi s pokretnim vokalom u epistolarnoj formuli, izabrali smo dvije naj-frekventnije lekseme i dobili sljedeće rezultate:plemeniti: sa fi nalnim u 81%; sa fi nalnim e 19%; bez fi nalnog vokala 9%:

plemenitomu Truhelka:II:95, II:124; HAZUćir.VI-1, VI-8, VI-11, VI-12, VI-18, VI-20, X-13, X-26, X-30, X-31, X-32, X-61, X-99, X-73, X-114; ACA39 9: 54, 64, 83; Valt.24, 59, 60, 74, 85, 87, 99, 104, 109, 110, 114, 116, 122, 179; Strohal:2; Desnica:213, 216, 217; priplemenitomu DAD:ASMM-V:3,

plemenitome ACA39 9: 7, 19, 22, 55, 61, 63, 94; HAZUćir.X-17; Desnica:281

plemenitom HAZUćir.Šib-7, X-52; ACA39 9 55; Valt.175; Desnica:216

poštovani: sa fi nalnim u 88%; sa fi nalnim e 12%; bez fi nalnog vokala 37%:

302 Lejla Nakaš

poštovanomu HAZUćir.IV-47, VI-8, VI-19, X-13, X-28, X-31, X-32, X-52, X-54, X-55, X-57, X-114, X-115, X-102, X-137, X-135, X-136, X-137; ACA39 9 33; Valt.5, 60, 85, 88, 102, 141, 149; Strohal:2, 3; počtovanomu Truhelka:II:85; HAZUćir.VI-5, V-40, VI-6, VI-7, X-8a; Valt.3, 6, 7, 13, 16, 17, 19, 34, 37, 38, 39, 40, 43, 77, 86, 96, 108, 109, 110, 111, 124, 126, 166, 168, 183; A.Ivić:3

poštovanome HAZUćir.X-55, X-62, X-64, X-112, X-137, X-138 | počtovanome Valt.29

počtovanom Valt.4, 11, 31, 46, 48, 49, 50, 52, 55, 56, 76, 78, 79, 80, 84, 90, 94, 95, 103, 105, 106, 111, 127, 130, 139, 140, 143, 174, 175, 178, 184, 192, 193 | poštovanom HAZUćir.VI-14, X-27, X-43, Valt.15, 27, 139, 141

Razlika između ovih dviju leksema u broju likova sa pokretnim vo-kalom pokazuje da postoji recipročan odnos vezan za potencijal upotrebe lekseme i izvan formule: što je leksema slobodnija od formule to je veći broj njenih primjera bez fi nalnog vokala unutar formule. Naime, oblik poštova-nom četverostruko je frekventniji u odnosu na oblik plemenitom.

Drugi primjer na osnovu kojega se može provjeriti zastupljenost formi sa pokretnim vokalom u krajišničkim pismima jeste epitet čestiti, koji se redovno javlja i izvan uvodne formule, uz imenicu koja označava najvišeg zvaničnika:čestiti sa fi nalnim u 89%; sa fi nalnim e 11%; bez fi nalnog vokala 18%:

үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ цɑρƔ Truhelka:II:124; Valt.2, 24, 26, 37, 58, 141; A.Ivić:8; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ ƂɑнʌƔ Valt.38; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ вєʒнρƔ Valt.36; үєстнтоʍƔ үєстнтоʍƔ пɑшн Valt.32, 60, 116, 179; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ φєρχɑт пɑшн посɑɴсκоʍƔ Valt.3, үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ κɑпєтɑɴ пɑшн Truhelka:7; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ ƂєгƔ Valt.4, Valt.7; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ φєρχɑт ƂєгƔ ɴɑшєʍƔ HAZUćir.VI-8; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ ƂєгƔ χєρцєговсκоʍƔ Valt.7; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ гдʜɴƔ пρовндƔρƔ οʍншκоʍƔ Valt.57; чєстнтоʍƔ чєстнтоʍƔ дƔжƔ Traljić:2; үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ н свɑκє үɑстн Ƃогоʍ дɑρовɑɴоʍƔ господнɴƔ дƔʒдƔ HAZUćir.VI-1; κɴєснƔ н ɴнєговƔ внєћнƔ үєстнтоʍƔүєстнтоʍƔ Truhelka:5;

үєстнтоʍєүєстнтоʍє ʒρɑтоκρнʌоʍє цɑρƔ отʍɑɴовнћƔ HAZUćir.X-89.2; үєстнтоʍєүєстнтоʍє вєʒнρƔ Truhelka:29; үєстнтоʍєүєстнтоʍє дєвʌєтƔ Vuksan:11;

үєстнтоʍүєстнтоʍ цɑρƔ Valt.194, HAZUćir.V-34, X-63; үєстнтоʍ үєстнтоʍ шɑχнɴ пɑшн Valt.118; үєстнтоʍүєстнтоʍ Ƃосɑɴсκоʍ пɑшн н нʒɑƂρɑɴоʍ вɑшєʍ ʒєɴєρɑʌо Valt.174; нʒɑƂρɑɴоʍ н үєстнтоʍүєстнтоʍ ʒєɴєρɑʌо Valt.80

Međutim, riječ svijetli, koja je najčešće u kolokaciji sa ovom u istoj epi-tetskoj ulozi, pokazuje sasvim drugačije odnose. Ova leksema, zapravo, nema potvrđen niti jedan oblik bez fi nalnog vokala, a ima svega dva pri-mjera sa fi nalnim e:

303Morfologija

(pri)svi(je)tli

свнєтʌоʍƔсвнєтʌоʍƔ κρɑʌƔ Truhelka:3, свєтʌоʍƔсвєтʌоʍƔ дƔжƔ Traljić:2; в.го. свнтʌоʍƔсвнтʌоʍƔ Valt.89, 133; пρнсвнтʌоʍƔпρнсвнтʌоʍƔ го. Valt.107, 122, 131; свнтʌоʍƔсвнтʌоʍƔ ... гɴƔ пρовнднтƔρƔ оʍншκоʍƔ Valt.10, 14, 19, 98, 100, 155, 156, 179; свнтʌоʍƔсвнтʌоʍƔ үєстнтоʍƔ пɑшн ƂосɑɴсκоʍƔ Valt.179; пρнсвнтʌоʍƔ пρнсвнтʌоʍƔ пɑшн HAZUćir.VI-19; пρнсвнтʌоʍƔпρнсвнтʌоʍƔ гɴƔ пρовндƔρƔ οʍншκоʍƔ Valt.39, 40, 57, 68, 99, 155; пρнсвнтʌоʍƔпρнсвнтʌоʍƔ го. ѣєɴєρɑʌƔ Valt.89; пρнсвнтʌоʍƔпρнсвнтʌоʍƔ ʒ(є)ɴєρɑʌƔ Ljubić:19;

пρнсвєтʌоʍєпρнсвєтʌоʍє н пʌєʍєɴнтоʍє господнɴƔ ћєɴєρɑʌƔ Desnica:281; свнєтʌоʍєсвнєтʌоʍє дєвʌєтƔ Truhelka:29.

Iz toga podataka može se zaključiti da riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnom govoru zadobivaju običniji lik – bez dativnog fi nalnog vo-kala – i u pismu, dok one koje su svojstvene samo visokom stilu izražavanja čuvaju staru gramatičku formu.

Kad je riječ o genitivnom (i akuzativnom) pokretnom -a, mora se ista-ći da su pisari sa svih područja sve do 19. stoljeća slijedili staru tradiciju zadržavajući ga uporno u pismu. Njegov izostanak kod krajinskih pisara može se ocijeniti sporadičnim. Evo ukupne liste primjera bez pokretnog -a u našem korpusu:

посʌɑсʍо ɴɑшєгɑ нƔɴɑκɑ ɴɑ нʍє ρɑʍɑ сɑʍосɑʍодρƔгогρƔгог Kovačić:1 H. Novi 1593, од ʍєɴє сн(ρ)оʍɑχɑ ɴєвоʌɴогɴєвоʌɴог ѣɑχнє Th all.7 u Petrinju 1557, пρнс(вн)пρнс(вн)тʌогтʌог шɑκнρ Ƃɑшє HAZUćir.VI-19 Krka 1639.; ɴнтн ɴɑʍ ѣє Ƃнʌо до тог тог HAZUćir.X-27 Krupa 1695, посʌʜ тогтог HAZUćir.X-140 Vakuf 1738, нɑ нєсɑʍ нстогнстог ρєρєү үєɴогєɴог пєтρɑ шошнүɑ сєƂн доƂнно HAZUćir.X-125 Vakuf 1870, ʒɑ ɴєговɑ воʌɑ κρɑκρɑдєɴогєɴог HAZUćir.X-124 Vakuf 1870, ɩɑ тн Ƃогɑ дρɑгогρɑгог ɩєʍцɑ дɑɩєʍ Vuksan:6 Mostar 1838, ʍогɑ ʍн Ƃогɑ дρɑгогρɑгог Vuksan:14 Mostar 1839.

U formuli se neuporedivo rjeđe pojavljuju oblici pridjeva po imeničkoj deklinaciji nego po složenoj pridjevskoj, a kada su tu ipak uklopljeni, onda su vezani za završni dio odlomka salutatione:

[ʌнпн поκʌоɴ н ʌƔƂʌєɴо поʒдρɑвʌєɴнє κɑκо ʍоʍƔ гсρƔ н пощєɴƔпощєɴƔ нƔɴɑκƔ ACA39 9 24] Jasenovac, [поштєɴƔпоштєɴƔ гɴƔ нƔɴɑκƔ ɴɑ тон κρɑнɴн HAZUćir.X-49] Banja Luka, [пощєɴƔпощєɴƔ нƔɴɑκƔ οʍєρнүƔ н ʍɑρонʌн сƔшɴнƔ ɴɑшєʍƔ Ɣ ρƔκє HAZUćir.X-24] Kostajnica, [пощєɴƔпощєɴƔ нƔɴɑκƔ щєфɑɴƔ ʍɑћєρ вонводн гρɑдɑ пєтρнɴє HAZUćir.X-112] Gradiška, [κɑκо Ɣнтєсо н сосндƔ пощєɴопощєɴо ɴɑ оƔон κρɑнɴн ACA39 9 58] Dubica, [κɑκо вρнвρндɴƔɴƔ господнɴƔ н нƔɴɑκƔ ɴɑ тон пощєɴон κρɑнɴн HAZUćir.X-29] Sirač, [κɑκо вєʌє вρєвρєдɴƔɴƔ н ρɑʒƔʍɴƔρɑʒƔʍɴƔ господнɴƔ HAZUćir.X-32] Virovitica, [ʌнєпо н дρɑго поʒдρɑʌнє κɑκо вρнєвρнєдɴƔɴƔ нƔɴɑκƔ ɴɑ тон κρɑнɴн HAZUćir.X-26] Sarajevo, [вєʌє дρɑго ʌƔƂєʒɴнво поʒдρɑвʌєɴѣє κɑκо ƔфɑɴƔƔфɑɴƔ пρнѣɑтєʌƔ HAZUćir.VI-23] Vrlika,

304 Lejla Nakaš

[κɑκо сƔсндƔ н ƔфɑɴƔƔфɑɴƔ пнρнѣɑтєʌƔ HAZUćir.Šib-7], [ƔχвɑɴƔƔχвɑɴƔ пρнѣɑтєʌƔ Valt.4], [κɑпєтɑɴƔ φɑƂнƔ κɑɴɑʌƔ κɑκо ʍоʍƔ дρɑгƔρɑгƔ снɴƔ HAZUir.VI-12] Livno, [господнɴƔ κɑпєтɑɴƔ φɑƂнƔ κɑɴɑʌƔ κɑκо ʍоʍƔ дρɑгƔρɑгƔ ƂρɑтƔ н пρнɑтєʌƔ HAZUćir.VI-13] Livno, [κɑκо ƂρɑтƔ н дρɑгƔρɑгƔ сƔсндƔ Th all.4] u Okič, [κɑκо ƂρɑтƔ н сƔсндƔ н дρɑгƔρɑгƔ пρнѣɑтєʌƔ Valt.19] Poljica, [вєʌє ʌƔƂʌєɴƔ поʒдρɑвʌєɴє κɑκо ƂρɑтƔ вєʌє дρɑгƔρɑгƔ HAZUćir.VI-6] Klis, [κɑκо ɴɑшєʍƔ доƂρƔρƔ пρнѣɑтєʌƔ HAZUćir.VI-6] Klis, [κɑκо доƂρƔρƔ пρнєɑтєʌƔ н дρɑгƔρɑгƔ ƂρɑтƔρɑтƔ HAZUćir.VI-10] Klis, [поκʌоɴ н поʒдρɑвʌєɴнє господнɴƔ κɑпєтɑɴƔ φɑƂнƔ κɑɴɑʌƔ κɑκо ʍоʍƔ дρɑгƔρɑгƔ снɴƔ HAZUćir.VI-12] Livno, [ɴɑшєʍƔ сƔсндƔ κɑκоɴо доƂρƔρƔ нƔɴɑκƔ HAZUćir.X-83] Banja Luka, [ɴɑшєʍƔ дρɑгƔρɑгƔ пρнɑтєћʌƔ н сƔсндƔ HAZUćir.X-26] Sarajevo, [дɑ вɑсь гдɴь Ƃогь Ɣʍɴожн Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвнƔ н вєсєʌƔ Truhelka:1] H. Novi, [ω ʍєɴє κɑсɑʍɑ Ƃєгє ʍонєʍƔ дρɑгƔρɑгƔ н ʍнʌоʍƔ пρнɑтєʌƔ н κоɴшнн Kovačić:10] Trebinje;

ili za formulu na samom kraju pisma:[н Ƃог в: пʌєʍєɴнто госпоцтво Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвѣƔ Ɣʒдρжн Valt.59] Dvar, [н Ƃог Ɣʒдρжн в:п:ʍ: Ɣ госпоцтвƔ н Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвѣƔ Valt.68] Dvar, [н Ƃог Ɣʒдρжн в:ʍ: Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвѣƔ Valt.155] Dvar, [н Ƃог Ɣʒдρжн вɑшє свнтʌо госпоцтво Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвѣƔ Valt.98] Makarska, [н Ƃог вєсєʌн в:ʍ: Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвѣƔ Valt.129] Poljica, [н Ƃог вɑс Ɣʍɴожн Ɣ доƂρƔρƔ ʒдρɑвѣƔ Valt.20] Poljica,

te za ustaljene fraze u starijim pismima:[дɑ ɴɑстоѣє свɑκдɑ о доƂρƔρƔ ʍнρƔ н ћнстоѣ пρɑвдн HAZUćir.VI-19] Krka, [тєρ үнɴнтє ρоƂнтн үєстнтогɑ н пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ ʒєʍʌƔ ɑ ɴɑ доƂρƔρƔ ʍнρƔ пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ н дƔждɑ Valt.6], [тoѣ ɴнѣє ρнү господсκɑ ɴн доƂρƔρƔ ʍнρƔ подоƂɑ Valt.6] zap. Hercegovina, [дɑ Ƃʜсʍo гoвoρʜʌʜ ʜ Ɣʏʜɴʜʌʜ щo ћє ʒɑ Ƃoʌʜє Ƃʜтʜ o(-) дoƂρɑρɑ ʍʜρɑ oвдʜ ɴɑ сƔсʜєцтвƔ Truhelka:4] Novi, [с вєсєʌɑвєсєʌɑ сρцɑ Kovačić:1].

Ovakvi primjeri nešto su frekventniji u starijim pismima iz kliške obla-sti i iz Dvara, a u 17. stoljeću ima ih u kancelarijama sjeverozapadne Bosne. U pismima iz istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka neodređeni oblici pridjeva pojavljuju se samo iznimno.

Oblici pridjeva po imeničkoj deklinaciji izvan formule u krajišničkim pismima općenito predstavljaju izuzetnu pojavu:

[ɴєʍонтє ɴɑʍ ɴɑ пρɑʒɴƔпρɑʒɴƔ ʌнстƔ ʒɑʍнρнтн HAZUćir.X-13], [Ɣшɑʌнтє Ɣ ɴнʍɑ ʌнпɑʌнпɑ ʌɑɴɑ Th all.13], [вєћє ѣє сɑдɑ довєχо єдɴогɑ доƂρɑρɑ коɴɑ Th all.7], [свɑκоʍƔ ɴєвнρьɴƔɴєвнρьɴƔ үовнκƔ κон үнɴн ɴєвнρƔ своʍƔ господнɴƔ Valt.2], [χоћєʍо ѣє үнɴнтн по ѣєдɴоʍƔ ƔʒƔʒдɑɴƔɑɴƔ үовнκƔ посʌɑтн Valt.4], [сɑщо Ƃнсʍо ʍн оƔогɑ ʍɑʌоƔнρсɴɑʍɑʌоƔнρсɴɑ сƔшɴɑ Ɣсєʌн сɑ сєдɑʍсто н шєсдєсєт тɑʌнρоƔ ACA39 9 52] Kostajnica, [вɑш дρɑгρɑг стɑρʜ пρʜɑтєʌ Truhel-

305Morfologija

ka:12], [єво сɑдɑ шɑћʌєʍ по ɑʌн одɑƂɑшн κоћɴɑ Ɣ 4 ɴогє пƔтоɴогɑстɑпƔтоɴогɑстɑ ʌнсɑстɑʌнсɑстɑ HAZUćir.X-103].

Izuzimaju se, naravno, one konstrukcije u kojima su i danas jedino mogući neodređeni oblici poput pridjeva u sastavu predikata, te zavisnih padeža prisvojnih pridjeva, gdje bi i danas, analogno obliku nominativa, trebalo očekivati nastavke imeničke deklinacije:

[нсρɑдн пєтρɑ ʍɑρцєцєвɑʍɑρцєцєвɑ снɴɑ ACA39 9 19], [ɴнтн нє пєтρɑ ɴнтн ввκɑшнɴовɑввκɑшнɴовɑ опρошцєɴогɑ ʌнстɑ ACA39 9 19], [нʒнʍє то тодоρовɑоρовɑ договɑɴɑ HAZUćir.X-60], [од ʍєɴє ћɑтє сƔƂɑшє єʍнɴовɑєʍнɴовɑ Valt.153], [тρєћє стє вρɑтнʌн сƔжɴɑ Ƃɑɴовɑɑɴовɑ єʌκɑсɑ н/ʒ/ стнɴє тє гɑ оκовɑʌн HAZUćir.X-43].

Kako ova vrsta pridjeva dijeli nastavke sa prisvojnim zamjenicama, ne iznenađuje činjenica da i te zamjenice u našim pismima uvijek imaju ime-ničku deklinaciju:

[ɴɑпʌɑтнтє што ƂƔдє ɴєговɑɴєговɑ пρɑвогɑ дƔгɑ Strohal:8] Bihać, [ɴнсʍо ɴн од κогɑ дρогогɑ ɴєговɑɴєговɑ договɑɴɑ ɴн ʍоɴтє оʒєʌн HAZUćir.X-60] Bužim, [вєћє ɴєговɑɴєговɑ Ƃρɑтɑ ст(ɑ)ρнєгɑ посʌɑсʍо A.Ivić:9] Gradiška, [ρɑдн ɴєговɑɴєговɑ посʌɑ HAZUćir.X-86] Banja Luka, [ɴɑ тɑднѣƔ цɑρєвнћɑ н ɴєговɑɴєговɑ снɴɑ Valt.104] Poljica, [пɑʌо ʍƔ є по|д| тɑпнѣƔ што ѣє ѣɴєговɑѣɴєговɑ Ɣ поѣʌнцнχ Valt.183] Poljica, [ʒɑ ɴєговɑɴєговɑ сƔсɴɑ χƔсєнɴɑ Strohal:4] Glamoč, [освнɴ ɴєговɑɴєговɑ оцɑ HAZUćir.X-13] Kostajnica, [н поχвɑʌнтн сє ɴєговƔɴєговƔ господɑρƔ Truhelka:1] Novi, [дɑ ʍƔ тє ɑспρн ɴɑпʌɑтнтє ω дɑʍнɑɴɑ• нɑ ω ɴєговɑɴєговɑ оρтɑκɑ HAZUćir.VII-11] Trebinje, [ѣнʒгƔƂѣʌєɴѣє ѣɴнχовɑѣɴнχовɑ снρоʍɑштвɑ Valt.141], [Ƃєʒ допƔштєɴɑ ɴєговɑɴєговɑ стɑρєшнɴє Vuksan:17] Mostar.

Isto se ponašaju neodređene i odrične zamjenice koje formom podsje-ćaju na prisvojne:

[дɑ ɴє пƔшћɑ ɴнκɑκoвɑɴнκɑκoвɑ сƔжɴɑ Ɣ вɑшƔ ʒєʍʌƔ ACA 39 9 32] Kostajnica, [дɑ ɴєѣʍɑдƔ пρɑʍ ʍнρƔ вɑшнʍ ʌƔдєʍ стρɑжɑɴоʍ ɴнκɑκовɑɴнκɑκовɑ ʒƔʌƔʍɑ ʏнɴнтн HAZUćir.X-138] Bihać, [ɴɑʍн ɴнє дρɑгƔ ɴнκɑκƔƔɴнκɑκƔƔ үƔƔнκƔ ɴɑ пƔт дƔүн ACA 39 9 7] Dubica, [ɴнтн ɴнκɑκоƔɑɴнκɑκоƔɑ посʌɑ оƔɑʍо оүнɴн ACA 39 9 58] Du-bica, [ɴнκɑκƔɑɴнκɑκƔɑ ɴɑʍ одʌƔүκɑ ɴннє ACA 39 9 64] Kostajnica, [дɑ ʍо ɴнκɑκоƔɑɴнκɑκоƔɑ осρоκɑ ɴн дρогє үнɴє ɴєүє Ƃнтн ACA 39 9 70] Dubica, [Ƃρєʒ ɴнκɑκвɑɴнκɑκвɑ Ɣʒρоκɑ HAZUćir.X-84] Banja Luka, [дɑ сє ɴнκɑκовƔɴнκɑκовƔ цɑρєвƔ подʌожɴнκƔ поснʌѣє үнɴн Valt.141] Poljica.

Tokom 16 i 17. stoljeća na zapadnome području u općoj upotrebi je stariji oblik lokativa jednine zamjenica bez fi nalnog vokalskog elementa:

[ɑ ѣош ɴɑ ɴєʍɴєʍ тнсƔћє н ʏєтнρнсто дƔκɑт HAZUćir.X-11] Bihać), [ɴɑ үєʍүєʍ ʍɑρχƔ одɴєсє HAZUćir.X-13] Kostajnica, [тєρ нє ɴɑ ɴєʍɴєʍ гʌɑƔƔ нсгƔƂнʌ

306 Lejla Nakaš

ACA39 9 22] Kostajnica, [дɑ ʍо о сƔєʍсƔєʍ χоүєтє опсоρɴнүн Ƃнтн ACA39 9 60] Du-bica, [ɴєκɑ пєт стρƔκ ɴɑ ɴєʍɴєʍ үнɴє ƂƔдє ACA39 9 12] Dubica, [ɑ Ɣ үєʍүєʍ дρƔгоʍ ɑκо ʍн сɑпоƔнстє χоүƔ ρɑд сʌƔщн ƔɑшєʍƔ гос Ɣ үєʍүєʍ ʍогƔүн ƂƔдєʍ ACA39 9 16] Dubica, [в ɴɑшєʍɴɑшєʍ гρɑдв ACA91] Dubica, [ɴɑ вɑшєʍвɑшєʍ κоɴφнɴо Valt.3] Duvno, [Ɣ вɑшєʍвɑшєʍ ʍнсто Valt.28] Dvar, [Ɣ вɑшєʍвɑшєʍ гρɑдƔ Valt.40] Slime, [Ɣ ɴɑшєʍɴɑшєʍ вʌɑдɑɴѣо Valt.79] Poljica.

Ali vremenom prevladavaju oblici jednaki dativnim kod zamjenica i pridjeva:

[Ɣ сєʌƔ вɑшєʍƔвɑшєʍƔ HAZUćir.VI-20] Vrana, [одвєдє ɴɑʍ κоɴɑ н ɴɑ ɴєʍƔɴєʍƔ оρʍƔ HAZUćir.VI-24] Vrlika, [дɑ ʒɴɑʍƔ ɴɑ үєʍƔүєʍƔ ћє дƔгƔвɑɴѣє Ƃнтн HAZUćir.X-75.2] Ostrožac, [нош нє ɴɑ ɴєʍƔɴєʍƔ остɑʌо 56 нћʌɑдɑ дƔговɑɴнɑ HAZUćir.X-80] Banja Luka, [χодє по свєʍƔсвєʍƔ внʌɑнєтƔ HAZUćir.X-109] Pože-ga, [κɑκо єстє Ɣсʌɑʌн по вɑшєʍƔвɑшєʍƔ κɑпнтɑɴƔ HAZUćir.X-136] Bihać, [н по ɴєʍƔɴєʍƔ Ɣɑʍ шɑʌєʍо осɑʍ ɑƂɑ ACA39 9 45] Kostajnica, [Ɣ ƔɑшєʍƔƔɑшєʍƔ сдρɑƔнƔ ACA39 9 76] Dubica, [κонє стє по ɴєʍƔɴєʍƔ Ɣсʌɑʌн ACA39 9 15] Dubica, [Ɣ κонєʍƔκонєʍƔ ʌнстƔ вн пншєтє ACA39 9 10] Donji Brod, [Ɣ доћʌɴєʍƔоћʌɴєʍƔ ƂρодƔ ACA39 9 10] Do-nji Brod, [Ɣ вɑшєʍƔвɑшєʍƔ гρɑдƔ Truhelka:1] Risan, [ʍн ρɑ(днʍο) вɑʒдɑ ο вɑшєʍƔвɑшєʍƔ дοƂρƔ н ο вɑшєʍƔвɑшєʍƔ χɑтορƔ Truhelka:21] Trebinje, [по вɑшєʍƔвɑшєʍƔ үоєκƔ стєпн ρɑднвоєвнћƔ пρнʍнсʍо вɑшь пощєɴн ʌнсть Truhelka:29] Nevesinje), [н ɴєтоʍ стє вн по ɴєʍƔɴєʍƔ вєρɴо свɑщо поρƔүнʌн Truhelka:29] Nevesinje), [κо гоћ є досʌє ɴɑ вɑшєʍƔвɑшєʍƔ гɑнρєтƔ Truhelka:30] Klobuk, [дɑ сɑʍ дƔжɑɴ ıɑ ɴєгово дƔ говɑɴє κонє є ɴɑ ɴєʍƔɴєʍƔ пʌɑтнтн Strohal:5] Glamoč, [по свєʍƔсвєʍƔ κоɴφнɴƔ Vuksan:8] Mostar.

S obzirom na uopćenje nastavaka palatalne, odnosno nepalatalne osno-ve u genitivu i dativu množine pridjevsko-zamjeničke promjene cjelokupni prostor Bosanskog ejaleta podijeljen je u dva dijela. U istočnom dijelu Her-cegovačkog sandžaka, od samog osnivanja krajišničkih kancelarija, domi-niraju nastavci sa ijekavskim refl eksom staroga jata. Primjeri su vrlo brojni stoga što je leksika koja čini sastavni dio uvodne formule redovno u oblici-ma dativa, za tituliranje primalaca, i genitiva, za predstavljanje pošiljalaca. Vrlo je moguće da su u govorima i dalje fakultativno bili prisutni i nastavci sa -i- umjesto -ije-,256 ali je oblik sa većim brojem slogova pogodovao pisar-skim uzusima u svrhu karakteristčnog ritmiziranja teksta.

256 To se može argumentirati činjenicom da oblici sa -i- nisu nikada potpuno iščezli sa istočnoher-cegovačkog prostora (usp. Peco, 2007:I:210), ali i malobrojnim primjerima iz naših pisama: [дɑ є щο Ɣʒєο οд вɑшнχвɑшнχ ʌƔднχ Truhelka:28] Stolac, [н ɴɑстоЯчƔ освєтнтн ʍою чɑст κɑκо ʍƔ дρɑго ω вɑшнχвɑшнχ подʌожɴнκɑ Kovačić:12] Trebinje, [ɴєʒƔ ƂєгƔ н остɑʌнʍостɑʌнʍ Ƃєговн од гρɑдɑ в•д•п• Truhelka:31], [сєɴɑтƔρнʍɑ дƔƂρовɑүκнʍρовɑүκнʍ вєʌє доƂρо поʒдρɑв Truhelka:32], [οд ʍєɴє үєстнтοгɑ ʍƔстє пɑшє οд χєρцєгοвнɴє Ɣ дƔƂροвɴнκƔ κɴєʒƔ н οстɑʌнʍοстɑʌнʍ вʌɑстєʌοʍ пοʒдρɑвʌєɴнє Truhelka:9], [үɑсɴє фɑʌє дοстοнɴнʍοстοнɴнʍ гɴƔ κɴєʒƔ н гοспοдн дƔƂροвɑүκοн

307Morfologija

Primjeri u sklopu formule: -ijeh [oд ɴɑсь свнєχь /свнєχь / остɑʌнєχостɑʌнєχ пoгʌɑвнцɑ ɴoвсκнєχьɴoвсκнєχь в.д.п.] ACA39 9 34,

35, 36, 37, 39 1605.; Kovačić:2, 3 i 4 1608.; Kovačić:6 1612.; Truhelka:5 1614.; Truhelka:6 i 8 1620. – H. Novi;

ijem [гɴƔ κɴєʒƔ н вʌɑстєʌoʍь дƔƂρoвɑүκнєʍьρoвɑүκнєʍь в•д•п•] ACA39 9 34, 35, 36, 37, 39, Truhelka:4, 9 H. Novi 1605-1614, [κɴєʒƔ ƂєгƔ н οстɑʌнєʍοстɑʌнєʍ Ƃєгοвοʍ дƔƂροвɑүκнєʍροвɑүκнєʍ] HAZUćir.VII-10, VII-14, Truhelka:21, 33, 24, 30, Trebinje i Klo-buk 1719, [κɴєʒƔ н вʌɑстєʌοʍ дƔƂροвɑүκнєʍροвɑүκнєʍ] Truhelka:1, Kovačić:1, 2, 3, 4, 5, 6 1587-1612 H. Novi, Truhelka:22 Trebinje 1719, [Ƃєговнʍɑ сєɴɑтƔρнʍɑ дƔƂρовɑүκнєʍρовɑүκнєʍ Truhelka:32] Trebinje), пʌєʍєɴнтнєʍпʌєʍєɴнтнєʍ н ʍƔʍƔдρнєʍρнєʍ HAZUćir.VII-3, ACA39 9 34, 35, 36, 37, 39, Truhelka:1, 4, Kovačić:1 – H. Novi, свнєтʌнєʍсвнєтʌнєʍ Tru-helka:10, 12, 32, пρєсвнєтʌнєʍпρєсвнєтʌнєʍ Kovačić:4, дοстοнɴнєʍοстοнɴнєʍ HAZUćir.VII-3, ACA39 9 34, 35, 36, 37, 39, Truhelka:4, 10, 12, Kovačić:1, 3, 4 – H. Novi, [пощєɴоρопощєɴоρодɴнєʍьɴнєʍь н ʍɴого ʒɴɑɴнєʍʒɴɑɴнєʍ ʍонʍь стɑρнєʍстɑρнєʍ пρнЯтєʌнʍь н доƂρнєʍьρнєʍь сƔшєднʍɑ дƔƂρовɑүκоʍє κɴєʒƔ н остɑʌнєʍьостɑʌнєʍь вʌɑстєʌнʍɑ Truhel-ka:29] Sulejman Redžepašić, [ɴɑшнєʍɴɑшнєʍ пρнɑтєʌɑʍ н κоɴшнɑʍ κɴєʒƔ ƂєгƔ н остɑʌнєʍостɑʌнєʍ Ƃєговɑʍ в.д.п. Kovačić:8] Trebinje, [ɴɑшнєʍɴɑшнєʍ пρнɑтєʌοʍ н κοɴшнєɑʍ Truhelka:23] Trebinje, [ʍοнєʍʍοнєʍ пρнɑтєʌнʍɑ κɴєʒƔ οд дƔƂροвɴнκɑ н οстɑʌнєʍοстɑʌнєʍ Ƃєгοвнʍɑ Truhelka:28] Stolac.

Primjeri izvan formule: -ijeh [ωдь вɑшнєχьвɑшнєχь ɴɑρєдƂєɴнκɑ HAZUćir.VII-3] Trebinje, [пɑсɑɴнєχпɑсɑɴнєχ дɑɴɑ HA-

ZUćir.VII-14] Trebinje, [н в.г. χоћє нʍɑтн поʍɴнƔ о(-) доƂρнєχρнєχ стρɑжɑ ACA39 9 36] H. Novi, [дɑнƔћн ɴɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴнє од ɴɑшнєχɴɑшнєχ ɴєпρнɑтєʌнɑ ACA39 9 39] H. Novi, [от свнєχьсвнєχь Ƃɑρьдɑχь ндє сɑ ʍьɴоʍь по єдɑɴє по дьвɑ Ƃɑєьρɑκь ʌƔднχь HAZUćir.V-33] u Bjelopavliće, [ɴнтн ʍƔ нʍɑ ʒʌɑ οд ʍєɴє ɴн οд οстɑʌнєχοстɑʌнєχ тƔρɑκɑ Truhelka:27] Stolac, [οд χρнћɑвнєχχρнћɑвнєχ ʌƔднχ Truhelka:28] Stolac, [ɑ єɑ ɴнєсɑʍ дο сɑдɑ дɑο вɑшнєχвɑшнєχ ʌƔднχ Truhelka:28] Stolac, [овнєχовнєχ ʍнɴƔћнєχʍнɴƔћнєχ дɑɴɑ Truhelka:30] Klobuk, [н посʌɑʌн стє ʍн пɑшнɴнєχпɑшнɴнєχ ƂƔρƔʌтнЯ сƔρєтє Truhelka:30] Klobuk, [внєρɴє пρнɑтєʌнє пρєɴєдоƂнтɴогɑ цɑρствɑ н овнєχовнєχ гρɑдовɑ Kovačić:3] H. Novi, [по ρƔκє вɑшнєχвɑшнєχ ʍɑнстоρɑ κонє ɴɑʍь дɑстє Kovačić:5] H. Novi, [ɴнтκо ω ɴɑшнєχɴɑшнєχ ɑгɑχ ω тнєχтнєχ сћєʌнχ ɴє Ɣʒʍє ɴн єдɴогɑ днɴɑρɑ Kovačić:9] Trebinje,

-ijem [н говоρно є ћєχɑнɑ κɑпєтɑɴ пɑшє ɴɑшнєʍɴɑшнєʍ ɴовʌɑɴоʍ Truhelka:8] Novi, [вɑʌɑ дɑвɑтн ƔʌєфƔ стοʌɑүκнєʍстοʌɑүκнєʍ н пοүнтєʌсκнєʍпοүнтєʌсκнєʍ ɑгɑʍ Tru-helka:28] Stolac, [дɑ ʒɑпοвнєтє вɑшнєʍвɑшнєʍ пοдʌοжɴнκοʍ Truhelka:28] Stolac, [дɑ ʒƔʌƔʍ чнɴєʌн ... вɑшнєʍвɑшнєʍ подʌожɴнцнʍɑ Kovačić:9] Trebinje, [ʒɑщο

ω ɴɑс нƂρɑχнʍ χοүє ορƔүєвнћɑ в•д•п• Truhelka:15], [господнɴƔ κɴєʒƔ н вʌɑстєʌоʍь дƔƂρовɑчκнʍьρовɑчκнʍь Kovačić:4] Novi 1608, [дɑ нʍɑ пρндɑт Ɣ госьпосκє ρƔκє κɴєʒƔ ƂєгƔ н осьтɑʌнʍосьтɑʌнʍ Ƃєговоʍь HAZUćir.VII-5] Dračevica kraj 17. st.

308 Lejla Nakaš

вɑʌɑ єдɑɴ дρƔʒнєʍρƔʒнєʍ дɑ пοʍοжє ћє Ƃн сє ɴɑʍєρнʌн н вɑшн н ɴɑшн Truhelka:21] Trebinje, [Я сɑʍ ρєκɑο οɴнєʍοɴнєʍ пɑɴдƔροʍ нстнєʍнстнєʍ κοн сƔ ɴɑ ʒƔƂцнʍɑ Truhelka:21] Trebinje.

Inovirani nastavak dativa množine -ijema, koji je povezan gubljenjem kategorije duala, tj. s pridavanjem značenja množine starim oblicima dvo-jine, javlja se u svega četri pisma:

[н үɑсɴє χвɑʌє достонɴнєʍɑостонɴнєʍɑ Truhelka:1] Novi 1587, [пρєсвнєтʌнєʍь н свɑκє чɑсɴє χвɑʌє достонɴнєʍɑостонɴнєʍɑ господн господнɴƔ κɴєʒƔ н вʌɑстєʌоʍь дƔƂρовɑчκнʍь Kovačić:4] Novi 1608, [κɴєʒƔ вƔκɑшнɴƔ н осьтɑʌнєʍɑосьтɑʌнєʍɑ Ƃєʌопɑвьʌнћьʍɑ HAZUćir.V-33], [κɴєʒƂєгƔ н остɑʌнєʍɑостɑʌнєʍɑ Ƃєговнʍɑ дƔƂρовɑчκнєʍɑρовɑчκнєʍɑ в.д.п. Kovačić:10] Trebinje kraj 17. st.

Nastavak instrumentala množine -ijemi zabilježen je u dva pisma:[н внднєсʍо ρɑʒʌогь с ρєүєɴнєʍь жнвɑɴоʍь сʌɑɴнүɑρоʍь ʒ госпоцκнєʍь н (sa) сƔƂɑшɑʍн ρнсɑɴьсκнєʍнρнсɑɴьсκнєʍн HAZUćir.VII-2] Novi 1534, [н ʒɑтон свн ωʒгɑρь ρєүєɴн подпнсƔєʍо сє ρƔκɑʍн ɴɑшнєʍнɴɑшнєʍн Truhelka:3] Ravno 1604.

Kasnije je običniji nastavak -ijem i u tom padežu:[єдɴн ʒ дρƔʒнєʍь ρƔʒнєʍь ʌнєпο жнвƔ Truhelka:II:20] Trebinje, [с вɑшнєʍвɑшнєʍ пοдʌοжɴнцнʍɑ Truhelka:28] Stolac.

U lokativu množine novski pisari radije upotrebljavaju stari nastavak -ijeh, dok pisari ostalih kancelarija istočnoga dijela Hercegovačkog sandža-ka za taj padež imaju nastavak -ijem:

[κɑʒɑшє гʌɑсовє ɴɑ κонєχьκонєχь нʍɑʍо вєоʍɑ ʒɑχвɑʌнтн в.г. Kovačić:4] H. Novi || [вєћ дρнжє пο стɑρнєʍстɑρнєʍ тɑпнєɑʍ ƔсƔпροћ ʒɑпοвнєдн үєстнтοгɑ цɑρɑ Truhelka:28] Stolac.

Zabilježeno je i nekoliko primjera sa nastavkom -ijem u instrumentalu jednine:

[н внднєсʍо ρɑʒʌогь с ρєүєɴнєʍьρєүєɴнєʍь жнвɑɴоʍь сʌɑɴнүɑρоʍь ʒ госпоцκнєʍьгоспоцκнєʍь HAZUćir.VII-2] Novi 1534, [ʍєћƔ үєстнтнєʍьүєстнтнєʍь цɑρєʍь н пρѣсвєтʌоʍь господоʍь Ƃɴєтɑүκоʍь HAZUćir.VII-2] Novi 1534, [дɑ сє сƔ пɑρтнʌє нс ʍɑκɑρсκoгɑ вєʌнцнєʍьвєʌнцнєʍь ʍoρєʍь ɑ ɴє ʒɴɑнƔћн κoнєʍκoнєʍ ћє сє пƔтєʍ oƂρɑтнтн ACA39 9 35] Novi 1605, [нʍɑʍ пρєшƔ ρєүєɴοгɑ ʍєʍєд ɑгƔ ʍοнєʍʍοнєʍ пοсʌοʍ сʌɑтн Ɣ ɑρƂɑɴнƔ Truhelka:24] Trebinje, [ш ɴєгοвнєʍɴєгοвнєʍ ορтɑκο(ʍ) сƔʌєнʍɑɴ нρєнʒοʍ Truhelka:24] Trebinje, [тєρ сє οɴ тнʒнєʍтнʒнєʍ тɑʍο κοд вɑс Ƃρɑɴн Truhelka:27] Stolac, [κɑκο сɑʍ сє н єɑ вʌɑдο с вɑшнєʍвɑшнєʍ пρнɑтєʌствοʍ Truhelka:28] Stolac, [Я сє вɑʍн κƔɴєʍ ... ɴɑ шнєʍɴɑ шнєʍ свєтцоʍ ʍƔχɑʍєдоʍ Kovačić:9] Trebinje.

309Morfologija

Na zapadnom području primjeri s ijekavskim refl eksom pojavljuju se samo izuzetno. Zapravo, tri takve potvrde nalaze se u jednom pismu zapo-vjednika Knina, Mehmed-bega Atlagića, porijeklom iz Livna:

[н чƔʌн сʍо κρчκн Ƃєг доρɑκƂєговнћє нштє од вɑшнєвɑшнє подʌожɴнκɑχ Desnica:214] i [χоћє дɑ од ɴнєɴнє Ɣʒʍє тρɑвɑρнɴƔ Desnica:214] i [єρ є ɴɑʍн тнєтнє ρєчєɴн ʍнстɑχ од цɑρɑ н доχодɑκ н тρɑвɑρнɴɑ дɑтɑ Desnica:214] 1675.

Inače, u pismima sa zapadnoga područja genitiv i lokativ množine pri-djevsko-zamjeničke deklinacije redovno imaju jednak nastavak -ih:gen. pl. [үнɴнтє од тнʒнχтнʒнχ κнρвɴнκɑ що сƔ ʒɑсʌƔжнʌн χɑκɑ ѣнʍ донтє

HAZUćir.IV-47] Bihać, [н үнɴƔ тнχтнχ сƔшɑɴɑ пρɑƔо н пощєɴо доɴєсɑƔ ACA39 9 47] Kostajnica, [н ɴєгɑ нɑ χоцƔ оƔнχоƔнχ дɑɴɑ Ɣшʌɑтн HAZUćir.X-15] Kostajnica, [дɑєʍо в:ʍ: ɴɑ ʒɴɑɴнє од овнχовнχ ствɑρнχ κє сƔ сє ʒгоднʌє ʍєƔ ɴɑʍн Valt.18] Poljica, [ʒɑρɑдн оɴɑκнχоɴɑκнχ ѣʌƔднχ Valt.109] Poljica, [Ƃнћє ɴɑʍ вєсєʌѣє н сɑκƔп свнχсвнχ пнρнѣɑтєʌɑ ɴɑшнχɴɑшнχ HAZUćir.VI-20] Vra-na, [цɑρєво Ƃʌɑго од вɑшнχвɑшнχ ʌƔн нстƔцн (ištući) HAZUćir.VI-24] Vrli-ka, [χоүєтє ρɑсƔʍнтн од ƔɑшнχƔɑшнχ ʌƔднχ ACA39 9 90] Dubica, [ɑκo Ƃнстє ɴɑʍн ɴєƔнρоƔɑʌн ʍоρєтє ƔɑшнχƔɑшнχ ʌƔднχ пнтɑтн ACA39 9 79] Dubica, [вєћє ɴє ʍогƔ тɑρпнтн тƔжƂє од ɴɑшнχɴɑшнχ ρогожɑɴнχ Valt.107] Makar-ska, [дɑ сє ʍƔтн κρɑнɴɑ ɑ дɑ Ƃн с κɑκвнχκɑκвнχ ʌƔдн вєћє с вʌɑχɑ κонʍ ʍоρєтє ʒɑповнднтн HAZUćir.X-61] u Ogulin, [нʒρɑдн ɴєвоʌɴнχɴєвоʌɴнχ сƔжɑɴɑ HAZUćir.X-43] Bihać, [ɴєнʍɑ Ɣ сƔєʍ гρɑдƔ ƔєүнχƔєүнχ снρоʍɑχɑ ACA39 9 23] Kostajnica, [ʒɑρɑдн ɴєвоʌɴнχɴєвоʌɴнχ сƔжɑɴɑ HAZUćir.X-27] Bihać, [пєт Ƃнʌнχнʌнχ ɑƂɑ ACA39 9 89] Kostajnica, [ɴнє пρɑво дɑ сʍо ɴɑ сƔснствƔ Ɣ гɑρɑʒƔ с тɑκнχ ʒʌнχʒʌнχ ʌƔднχ Valt.24] Dvar;

lok. pl. [ɑ нɑ үƔ по пєρƔнχпєρƔнχ сƔшɴнχ сɑг Ɣсʌɑтн ACA39 9 64] Kostajnica, [нєдɑ Ƃнстє Ɣсʌɑʌн по пєρвнχпєρвнχ сƔшɴн ʍон дƔшɴн ʍєд HAZUćir.X-114] Gra-diška, [н ɑκо нє Ɣоʌɑ Ɣɑшɑ снƔƔ сɑпоρƔʏнтє ɴɑ сƔшɴнχ ƔɑшнχƔɑшнχ ACA39 9 33] Dubica, [ɑ ɴɑ вρɑтнχ вɑшнχвɑшнχ Valt.7] zap. Hercegovina, [н ʍн Ƃнсʍо посʌɑʌн по тнʒнχтнʒнχ ʌƔднχ пєтсто гρошɑ доʍɑ Valt.32] Makar-ska, [ʒɑшто сє ɴɑʍн пншƔ Ɣ ɴɑшнχɴɑшнχ κɴнгɑχ Valt.40] Slime, [ɴɑ вɑшнχвɑшнχ подʌошɴнцнχ ѣєѣєдɴнχɴнχ нʍɑѣо χɑρɑүн үєстнтогɑ цɑρɑ Valt.49] Poljica, [дɑ сє Ƃнѣо ɴɑшн подʌожɴнцн ɴɑ вɑшнχвɑшнχ вρɑтнχ Valt.55] Poljica, [н ʒɑ то сʍо үƔʌн по ɴɑшнχɴɑшнχ пρнѣтєѣʌнχ Valt.85] Dvar, [дɑ сє ʌнпо жнвє ɴɑ ƔвнχƔвнχ ʍєѣшнχ Valt.90] Kamen, [ʒɴɑ в:ʍ: κɑκо сʍо вɑʒдɑ ɴɑстоѣɑʌн дɑ сє ʌнпо жнвє ɴɑ ƔвнχƔвнχ κρɑєɴɑχ Valt.143] Poljica, [ɑ ɴнєдɑɴ Ɣ вɑшнχвɑшнχ ʍнстнχ κон стон ɴнʍоρє овɑʍо дρжɑт Ƃɑштнɴє ɴє нʍɑѣƔћн κɴнгє од єʍнɴɑ Valt.183] Poljica, [н тɑκо ѣɑ ρєүєɴн дєдє Ƃєг с ɑгɑʍн Ɣ овнʒнχовнʒнχ ʍєћɑшєχ внднсʍо HAZUćir.VI-14] Klis, [ɑκо сє жƔпɑ по снʌн н по ρнүнχ ʌɑтнɴсκнχʌɑтнɴсκнχ ʒɑ ɴєвоʌƔ пρндɑʌɑ HAZUćir.VI-21] Gabeljak, [Ɣ вɑшнχвɑшнχ сєʌнχ постɑво Ɣстɑвʌєѣо Desnica:213] Vrana, [сєвєκоʌнκо ʒєʌо чнɴє

310 Lejla Nakaš

вɑшн ʌодн κоѣн χодє по сєʌнχ вɑшнχвɑшнχ н по стɑɴовнχ ʌоднχ вɑшнχ Desnica:216] Vrana, [вєћє ɴєκɑ вɑшн сєтоє Ɣ вɑшнχвɑшнχ сєʌнχ н стɑɴовн ɴɑ вɑшнχвɑшнχ κоɴфнɴнχ Desnica:216] Vrana.

U dativu množine sasvim prevladava nastavak -im, premda ima ne-koliko primjera s nastavkom -imi, u kojima se ogleda sinkretizam dativa i instrumentala množine:

[внсоκо пощоƔɑɴнʍнпощоƔɑɴнʍн ACA39 9 50] Jasenovac, [пʌєʍє ɴнтнʍнпʌєʍє ɴнтнʍн нсɑнсɑƂρɑɴнʍнρɑɴнʍн н о сƔєʍ Ɣєʌє Ɣнсоκо пощоƔɑɴнʍнпощоƔɑɴнʍн н сƔɑκє гс н пощєɴє үɑстн достонɴнʍностонɴнʍн Ɣɑнднү ʍнχɑʌо κɑпнтɑɴо снсκɑ гρɑдɑ н остɑʌн сƔнʍ гс κɑптоʌо ACA39 9 60 i 69] Dubica, [н вɑшнʍнвɑшнʍн ʌƔдєʍ свɑκƔ пρɑвнʏƔ Ɣʏнɴнтн HAZUćir.X-138] Bihać, [свɑκє үɑстн достонɴоʍƔ гɴƔ пρовндƔρƔ н свнʍ воѣводɑʍн оʍншκнʍноʍншκнʍн дɑ сє дɑ Ɣ ρƔκє Valt.26] Dvar.

Svi takvi primjeri, izuzev jednoga, ukomponirani su u uvodnu formu-lu, pa je moguće da je završno i imalo udjela u kreiranju skladnijeg ritma. Naime, pisari su običavali stvarati slijedove petosložnih atributa sa dvo-složnim i trosložnim imenicama. Prvi slučaj takve upotrebe nastavka -imi postoji već u jednom pismu iz 1484. godine:

[почтовɑɴоʍƔ κɴєʒƔ нʒɑнʒɑƂρɑɴнʍнρɑɴнʍн вʌɑстєʌєʍь дƔƂρовɑчцнєʍ] Ajaz-baša (Visočanin).

Ali, kako je već istaknuto, većina pisara ima unutar formule, kao i izvan nje, dativni nastavak -im:

пʌєʍєɴнтнʍпʌєʍєɴнтнʍ ACA39 9 48, 50, 70, пощовɑɴнʍ пощовɑɴнʍ ACA39 9 48, 50, 69, 70, Valt.85, пощєɴнʍпощєɴнʍ HAZUćir.X-109, достонɴнʍ остонɴнʍ ACA39 9 48, 50, 69, 70, нсɑнсɑƂρɑɴнʍρɑɴнʍ ACA39 9 50, 70, внρнвнρндɴнʍ ɴнʍ HAZUćir.X-96, доƂρнʍρнʍ HAZUćir.X-109, оʍншκнʍ оʍншκнʍ Valt.24, 35, 58, 115, 154, 191, свнʍ свнʍ ACA39 9 60, 69, Valt.26, 85, 116, Th all.4 остɑʌнʍостɑʌнʍ ACA39 9 60, 69, 70, Valt.58, 154, 191, DAD:ASMM-V:2, ɴɑшнʍɴɑшнʍ Valt.85, 154, 191, Th all.4;

овнʒнʍовнʒнʍ снρоʍɑχоʍ Valt.182, овнʍ овнʍ ʍонʍʍонʍ ʌƔднʍɑ Strohal:2, тнʒнʍтнʒнʍ ʌƔдєʍ Valt.59, тнʒнʍтнʒнʍ сƔцєʍ Valt.176, тнʍтнʍ снρоʍɑχоʍ Valt.179, тнʍ тнʍ ʌƔдєʍ Valt. 179, тнʍ тнʍ вɑшнʍвɑшнʍ подʌожɴнκоʍ Valt.60, оɴнʍоɴнʍ ɑρƂɑɴсоʍ Valt.85, оɴнʍ оɴнʍ ʒʌочнɴцєʍ Desnica:281, вɑшнʍвɑшнʍ стρɑжɑɴоʍ HAZUćir.X-136, X-138, вɑшнʍ вɑшнʍ оʍншɑɴоʍ Valt.108, вɑшнʍвɑшнʍ ʌƔдєʍ HAZUćir.VI-23, X-138, Valt.10, 69, 133, 177, Stro-hal:8, вɑшнʍвɑшнʍ подʌожɴнκоʍ Valt. 60, 112, 129, Desnica:214, 216, ɴɑшнʍ ɴɑшнʍ ʌƔдєʍ HAZUćir.X-64, Valt.19, 179, 194, ɴɑшнʍɴɑшнʍ подʌожɴнκоʍ Valt.42, 78, 84, 143, ɴɑшнʍɴɑшнʍ подʌожɴнκоʍ ɴнκоʌнцнʍ ɴнκоʌнцнʍ Valt.108, свнʍсвнʍ подʌожɴнκоʍ вɑшнʍ вɑшнʍ Valt.131, сƔонʍсƔонʍ сƔшɴєʍ ACA39 9 76, κ свонʍсвонʍ κƔћɑʍ Valt.14, нɴнʍнɴнʍ сƔшɴнєʍ ACA39 9 28, остɑʌнʍостɑʌнʍ сƔжɴєʍ HAZUćir.X-33, остɑʌнʍостɑʌнʍ ʍоѣнʍʍоѣнʍ ɴɑʍнстɴнκоʍ Valt.58, ɴєвоʌɴнʍɴєвоʌɴнʍ сƔжɴєʍ HAZUćir.X-27, тƔρсκнʍтƔρсκнʍ н κɑƔρсκнʍκɑƔρсκнʍ сƔжɴєʍ HAZUćir.X-133.

311Morfologija

Kako se vidi iz navedenih primjera, pokazne zamjenice na zapadnom području mogu imati osnovu proširenu partikulom zi.

Oblik instrumentala množine može imati stariji nastavak -imi, ali i novi, koji je jednak dativnom -im:-imi [дɑ сʍо вɑʒдɑ ʌнпо жнвнʌн ɴɑ сƔснствƔ с вɑшнʍнвɑшнʍн ɴɑʍнсɴнцн

Valt.14] Klis, κɑκо н пρво сʍо Ƃнʌн с вɑшнʍнвɑшнʍн ɴɑʍнсɴнцн Valt.179] Dvar, [ѣɑ жєʌєћн с вɑʍн ɴɑ сƔснцтвƔ Ɣ ʍнρƔ жнвнтн н с тнʍнтнʍн вɑшнʍнвɑшнʍн подʌожɴнцн Valt.116] Dvar, [дɑ гɑ оɴн ɴє пʌɑтє ƂʌɑгƔʍ ɴнκɑκƔвнʍ вєћ свонʍнсвонʍн гʌɑвɑʍн HAZUćir.X-63] u Ogulin, [Ƃог вɑс ʒдρɑво дɑρжɑо ɴɑ поштєɴон κρɑнɴн сɑ свнʍнсвнʍн нƔɴɑцн HAZUćir.X-83] Banja Luka, [вєћє сʍо ʍн үƔʌн гɴє дɑ н ʍєƔ свєтнʍнсвєтнʍн ɴє ʍожє Ƃнтн Ƃєʒ ρнү ɑʌн Ƃєс κогɑ үнɴєѣɑ Valt.5] Klis 1574, [пρнд погʌɑвнтнʍнпогʌɑвнтнʍн ћʌƔднʍ н вɑшнʍ н ɴɑшнʍ ACA39 9 92] Dubica;

-im [ɴєκɑ н ʍн Ɣʍнʍо пнсɑтн с овнʒнʍовнʒнʍ снρоʍɑсн ɴɑ Ƃосɑɴсκн днвɑɴ Valt.43] Imotski, [ɴнκɑκо сє ɴє ʍогƔ ʍншɑтн поʌнүɑɴн с вɑшнʍвɑшнʍ подʌожɴнцн Valt.17] Klis, [ʍєѣƔ остɑʌнʍостɑʌнʍ пнρнѣɑтєʌн ɴɑшнʍɴɑшнʍ HA-ZUćir.VI-20] Vrana, [дɑ нχ ʏнɴнʍо сʌоƂодɴо с ɴɑшнʍɴɑшнʍ ʌƔднʍɑ сκƔпɑ до пɑшє Ɣсʌɑтн HAZUćir.X-136] Bihać, [ɴєго ѣє ɴɑʍн пʌɑго догɴɑо с ɴɑшнʍɴɑшнʍ κρɑүɑɴн HAZUćir.X-60] Bužim, [н то шɑʍ сє ѣɑ пρєсєгɑо пρнд ɴɑшнʍɴɑшнʍ Ƃоʒнʍʌɑɴоʍ HAZUćir.X-60] Bužim, [н дɑдє гɑ ʍоннʍʍоннʍ свжɴєʍ в ρвκє н господɑρоʍ свонʍсвонʍ ACA39 9 19] Dubica, [дондошє ... с своннʍсвоннʍ господɑρн ACA39 9 19] Dubica, [н дɑ стє ʒдρɑво ʍон гɴє сɑ свнʍсвнʍ нƔɴɑцн HAZUćir.X-49] Banja Luka, [сɑстɑсʍо сє с воѣводоʍ ѣɑκовоʍ н ƔстɑʌнʍƔстɑʌнʍ до(о(Ƃ)ρнʍ )ρнʍ ʌод(є)ʍ вɑшнʍвɑшнʍ Valt.31] Poljica, [ш ɴнʍн н с κɴєʒоʍ н ʒ доƂρнʍρнʍ ʌƔдн ωт ʒɑκƔүцɑ Valt.17] Klis, [нєсɑʍ гɑ пρнд пощєɴнʍпощєɴнʍ тƔρцн нʒʍнρно ɑʌн ɴнє нʒншʌо ɴєго ɴєго сєдɑʍ вндɑρɑ ACA39 9 11] Dubica, [н Ɣφɑʍ сє дɑ ɴєүєтє ʍєɴє пƔд тƔүнʍтƔүнʍ пєɴєʒн Ɣстɑвнтн ACA39 9 20] Kostajnica, [дɑ стє ʒдρɑво ɴɑ тоє κρɑєнɴн с остɑʌнʍостɑʌнʍ внтєʒовн ɑʍнɴ HAZUćir.X-77] Banja Luka, [ɑκо ʍн гɑ с пρвнʍпρвнʍ сƔжɴн ɴє Ɣшɑʌє HAZUćir.X-77] Banja Luka.

Jedini primjer instrumentala s nastavkom -ima povezan je, vjerovatno, s kategorijom duala, a tu se radi i o ujednačavanju završetka imenice i nje-ne odredbe:

[овогɑ үовнκɑ жєʌнʍ внднтн пρндɑ ʍɴоʍ ʍонʍɑʍонʍɑ оүнʍɑ Ɣ овɑ двɑ дɴн Valt.141] Poljica.

312 Lejla Nakaš

Glagolski oblici

Infi nitiv

Oblici infi nitiva bez -i nalaze se u pismima iz svih dijelova Bosanskog eja-leta. Takvi primjeri su vrlo brojni, ali ipak mnogo manje frekventni od onih sa punim infi nitivnim nastavkom.Sjeverozapadna Bosna [Ƃн ɴɑʍ пƔтρнƂɴƔ пнсɑтпнсɑт ρɑдн ɴєвєρɴƔгє χɑʌнʌɑ

HAZUćir.X-56] Gvozdansko, [χоүєʍо Ɣɑʍ нош по стɑρоʍ ƂошнүƔ ρɑρɑднтнт ƔсʌɑтƔсʌɑт Ƃнʌɑ н соʌн ACA39 9 45] Kostajnica, [тоʌнко ʍоρɑʍ Ɣ го пнсɑтпнсɑт кɑко то ʍн досɑдншє сƔшɑɴ Ɣ гос ʍнχо ACA39 9 23] Kostajni-ca, [ʍƔρєʍƔ вɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴнє дɑтɑт ACA39 9 20] Kostajnica, [н χоүєт(є) ɴɑʍ одпнсɑтпнсɑт н χоћє ʌн пʌɑтнтн (нʌн) ɴє ACA39 9 72] Jasenovac, [овн ʌнст нʍɑ сє дɑтɑт гɴƔ ɑдɑʍƔ дɑʍнɑɴнћƔ Ɣ ρƔкє HAZUćir.X-95] Jasenovac, [ʍоρєʍо гɑ ƔсʌɑтƔсʌɑт ɑʌн сє Ƃонʍ ɴєћєтє гɑ щнʍɑтщнʍɑт ACA39 9 11] Dubica, [оћєʍо вɑс посʌƔшɑтпосʌƔшɑт дρɑгє воʌє HAZUćir.X-51 i X-86] Banja Luka, [оћƔ вɑс ƔсʌƔшɑтƔсʌƔшɑт кɑɴо гʌɑвɴɑ пρнɑтєʌɑ HAZUćir.X-88] Banja Luka, [oвн ʌнст нʍɑ сє дɑтɑт гɴƔ гɴƔ пєтρƔ кєгʌєвнћƔ HAZUćir.X-103] Banja Luka, [κонƔ ρнү Ɣʒвєжєтє вєʒɑћєтє с κостɑнɴнүɑɴн үнє сƔ ʒєʍʌє ɑ оɴн ћє внћɑтвнћɑт с үɑκɑʌовнћєʍ HAZUćir.X-86] Banja Luka;

Kliški sandžak [н ɴє ʍогƔћн нʍɑтнʍɑт нɴє Ɣ ρƔкє Ƃɑɴднжɑ ωт дρƔжɑвє Ƃɴєтɑүкє дєвєт нɴнχ ʒʌоүнɴɑц HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [үнɴн пнсɑтпнсɑт дєдє Ƃєг HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [ɴєκɑ гɑ нʍєɴоʍ н сєʌоʍ ɴɑʍн Ɣповндє ʍн ћєʍо гɑ κɑштнгɑтκɑштнгɑт Valt.46] Poljica, [ɑ тко Ƃодє с потɑ ʒɑшɑ үоћє в:ʍ: кɑко ћєʍо ɴɑ пот ɴɑгɴɑтɴɑгɴɑт Valt.48] Poljica, [дɑ ʍого тɑцн ʒʌн ʌоѣдн пρостнρɑтпρостнρɑт ρокє гдн сє ɴɑχодн вɑшє господство то ɴɑʍ ѣє вєʌє жɑ Valt.52] Poljica, [н ɴєћєʍо дɑтɑт сєкоʌн говоρнтговоρнт Valt.56] Poljica, [ɴнѣє пρɑво ɴɑ доƂρоѣ попɑстпопɑст тоћє Ƃʌɑго пɑкɑ гɑ ɴє дɑтɑт Valt.78] Poljica, [н χоћєʍо внвнднтнт кɑко ћєʍо нχ Ƃρɑɴнтρɑɴнт н освєћнвɑтосвєћнвɑт Valt.108] Poljica, [ɴɑшнʍ подʌожɴнкоʍ оρƔжѣɑ ƔʒнʍɑтƔʒнʍɑт Valt.110] Poljica, [пшє ɴнцƔ коѣƔ стє пʌɑтнʌн по үєтнρн ʌнƂρє ɑ ʍогɑ ѣє пρопρодɑтɑт по шєст ʌнƂɑρ Valt.126] Poljica, [пɑк ћє ɴɑ то Ƃɑɴдо свɑк своѣє нʍɑтнʍɑт Valt.127] Poljica, [дɑ гɑ ѣє χотнѣо сɑквєштɑтсɑквєштɑт с кɑвɑʌєρн Valt.79] Poljica, [кон ћє поχвɑтɑтпоχвɑтɑт вɑшє подʌожɴнкє тєρє ѣнχ ћƔ посʌɑтн ɴɑшoѣ господн Valt.141] Polji-ca, [ʒɑү сє ɴє пρнстоѣн оɴɑкє ѣʌƔдн сɑквєштρɑвɑтсɑквєштρɑвɑт дɑ н ƂƔдƔ дƔжɴн Valt.166] Poljica, [н дɑ ɴє дɑш ɴɑ кρɑѣнɴн скɑɴдɑʌɑ ʒɑʍєћɑтʒɑʍєћɑт ʍєћо подʌожɴнцн Valt.175] Poljica, [ɴє Ƃн ρнүн господɑρ кɑко Ƃншє ρєкɑ дɑ ʍн ћє нʒ ʒɑдρɑ посʌɑтпосʌɑт погодƂо Valt.178] Poljica, [ɴєʍоѣтє дρогог ʒɑкоɴɑ ʒɑʍєтɑтʒɑʍєтɑт Valt.80] Kamen, [жопɑ поʌнѣүкɑ Ƃодоћ пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ χɑс н ɴɑʍн Ɣд пρнсвнтʌє господє дɑтɑ вʌɑвʌɑдɑтɑт н сосоднтнт Ɣ ρєүєɴоѣ жопн Valt.95] Kamen, [коѣн доћо пρɑвдо пнтɑтпнтɑт Valt.130] Kamen,

313Morfologija

[ɑко ʌн Ƃн сє пошɑ свɑк своѣoʍ ρокоʍ ɴɑпʌɑћнвɑтɴɑпʌɑћнвɑт ρожɑɴ ћє свнт Ƃнтн Valt.140] Kamen;

Zapadni dio Hercegovačkog sandžaka [ƂƔдƔћн вɑшн пнѣɑɴн поүʍƔ псовɑтпсовɑт ɴɑшєгɑ үовнкɑ Valt.34] Slime, [н пншє ʍн вɑшɑ п:ʍ. дɑ гɑ ћєтє поштɑтпоштɑт Valt.70] Dvar, [дɑ сє ɴɑшн ʌƔдн свєʒɑɴн снʌоʍ Ɣ Ƃρод ʍєћƔ то ʒɑспɑтʒɑспɑт ɴє ʍоρє Valt.86] Dvar, [кɑкο вɑʍ ћє пнсɑтпнсɑт нстн вɑш дρɑгοʍɑɴ Truhel-ka:19] Ljubuški), [н οɴн ћє сє пοдпƔɴο кɑстнгɑт Truhelka:19] Ljubuški), [кɑко ћє сє ɴɑстоѣɑтɴɑстоѣɑт н чнɴнтчнɴнт посɑ DAD:ASMM-V:1] Ljubuški, [үнɴнχ пнсɑтпнсɑт χɑсɑɴ вoѣводɑ дƔʍɑɴскн Valt.3] Duvno;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka [ɑ ʍн ɴє ʍoгoсʍo вєћє үєкɑтүєкɑт Truhelka:4] Novi 1606, [дɑ нʍɑ пρнпρндɑтɑт Ɣ госьпоскє ρƔкє кɴєʒƔ ƂєгƔ н осьтɑʌнʍ Ƃєговоʍь HAZUćir.VII-5] Dračevica, [ɑʌн ћƔ кɑʒɑткɑʒɑт дɑ сɑʍ Ƃнο свє ʌєтο Ƃοʌɑɴ ɴɑ ʌƔƂнɴƔ Truhelka:23] Trebinje, [чƔћєтє кɑко ћƔ нχ кɑстнгɑткɑстнгɑт Ko-vačić:10] Trebinje [н док гɑ ѣɑ Ɣφɑтнʍ нʍɑћƔ ʍƔ кɑʒɑтн, кɑко ћє по сєƂн ʒɑповнѣєʒɑповнѣєдɑтɑт Rizvić:sl.] Stolac.

Prezent

U krajišničkim pismima sporadično se javlja arhaični nastavak za 1. l. jd. prezenta -u. Pojava takvog oblika kod pisara iz prvog razdoblja tiče se stilskog nijansiranja izraza. U drugom razdoblju ovakav prezent vezan je samo za glagol moliti i upotrebljava se jedino u dvarskoj kancelariji Musta-fage Kapetanovića:

[ʒɑтон ʍоʌƔʍоʌƔ вɑшƔ почтєɴƔ пρнѣʒɑɴь поʍоʒнтє ʍƔ дɑ Ƃн сє тɑн ωʌовɑ пρодɑʌɑ ɴɑ скоρıє Truhelka:II:101] Skender-baša 1486, [вɑшєʍƔ господцтвƔ сє ʍоʌƔʍоʌƔ кɑко господнɴƔ н сƔсєдƔ Traljić:1] Gazu Husrev-beg 1531, [ʍоʌƔʍоʌƔ вɑшƔ ʍнʌость дɑ Ƃнстє ωɴƔ кɴнгƔ посʌɑʌн Traljić:2] Gazu Husrev-beg 1531, [ʍоʌоʍоʌо тє кɑко господнɴɑ кɑдɑ є досʌє ʍєƔ ɴɑʍн Ƃнʌɑ ʌоƂɑв дɑ сє Ɣ ʍɑʌо ɴє ʍρɑʒнʍо Valt.69] Dvar, [ʍоʌоʍоʌо вɑшƔ ʍ: н свє Ɣʍншκє вʌɑстєʌє н воѣводє н внтєʒовє ɴє ʍоѣтє сє ʒɑ ʍɑʌƔ с ɴɑʍн ʍρɑʒнтн Valt.70] Dvar, [ʍоʌоʍоʌо вɑс кɑко господнɴ н соснд дɑѣтє ɴɑʍ одпнс дɑ одговоρнʍо үєстнтоʍ шɑχнɴ пɑшн Valt.118] Dvar, [ʍоʌоʍоʌо вɑшƔ пρнсвнтʌо ʍ: дɑ ɴє дɑтє вɑшнʍ ʌодєʍ дɑ ɴє үнɴє ʒʌо Valt.177] Dvar.

Moguće je da se u primorskoj oblasti u takvom obliku prezenta odra-žava zaostali čakavski utjecaj (usp. Gabrić-Bagarić 1984:111), ali mnogo je vjerovatnije da nastavak -u u 1. l. jd. prezenta opstaje zahvaljujući dubro-vačkom književnom maniru koji u Dalmaciji 17. stoljeća postaje sve domi-nantniji, pa do krajinskih pisara dopire posredstvom mletačke slavenske kancelarije.

314 Lejla Nakaš

U krajišničkim pismima postoji vrlo malo potvrda analoškog nastavka 1. l. prezenta -m. Primjeri su zabilježeni u pismima upućenim na kajkavsko područje:

[ʍон гос тоʌнκƔ ʍоρєʍʍоρєʍ Ɣʍ пнсɑтн κɑκо нє Ɣʍ ɴɑʍн пнсɑʌɑ дɑ сʍƔ ρогɑɴ Ɣ(о)нƔодƔ ʍн пс(о)Ɣɑʌн ACA39 9 22] Kostajnica, [Ƃρєс тогɑ ɴнкɑн ɴє ʍоρɑʍʍоρɑʍ Ɣоүнɴнтн ACA39 9 69] Dubica, [ɑ дρƔгоѣɑʏнѣє ɴє ʍоρєʍʍоρєʍ HAZUćir.X-138] Bihać.

Aorist

Aorist je u krajišničkim pismima vrlo frekventno glagolsko vrijeme. Među-tim, nisu jednako česta sva njegova lica, što je u izravnoj vezi sa inventarom raspoloživih modela epistolarnog izraza. Tako nastavak za 1. l. mn. dolazi mnogo češće nego nastavak 3. l. mn., stoga što je uobičajeni formalni obra-zac početka glavnoga dijela pisma uvijek izražen tim glagolskim oblikom: primismo vašu knjigu i razumismo što nam pišete. Druga vrsta narativne formule podrazumijeva objašnjenje povoda pisanju, što je najčešće izraže-no u 3. l. mn. aorista: neka zna v.m. kako nam dođoše na tužbu ti i ti. Da li će se upotrijebiti prva ili druga formula zavisi od svrhe pisma, tj. od toga da li ono predstavlja odgovor ili peticiju. Za prvu formulu gotovo da nije bilo alternativnih mogućnosti, pa je u tome jedan od osnovnih razloga zašto je broj primjera s aoristnim nastavkom -smo gotovo trostruko veći (2,8x) u odnosu na one s nastavkom -še. Zbog toga je i broj glagolskih oblika izraže-nih 1. l. aorista jednak broju oblika izraženih 1. l. mn. perfekta, na osnovu čega bi se moglo zaključiti da su aorist i perfekt jednako frekventni. Ipak, drugi podaci protive se takvom zaključku.

Da bih objektivnije predstavila stepen zastupljenosti aoristnih formi u epistolarnom izrazu, usporedila sam frekventnost oblika 2. l. mn. aorista sa oblicima 2. l. mn. perfekta. Budući da su oblici aorista i perfekta već tada bili sinonimni, a formalni obrazac u kojem se koristi 2. l. mn. aorista ne-znatno obavezujući u odnosu prema onome u kom se koristi 1. l. mn. aori-sta, rezultat koji se dobiva adekvatan je pokazatelj relativne čestote aorista u izrazu krajišničkih pisama. Rezultat proračuna pokazuje da pisari više nego dva puta češće (2,3x) biraju perfekt nego aorist. Disproporcija između rezultata koji se dobiju za oblik 1. l. mn., čije je pojavljivanje izrazito moti-virano formulom, s jedne strane, i onih za oblike 3. l. mn., čija je upotreba neznatno inicirana formulom, s druge strane, otkriva da oblici aorista za pisare imaju stanovitu literarnu vrijednost. Primjeri:

315Morfologija

Krčki sandžak [кɑко ρɑʒоʍнсʍоρɑʒоʍнсʍо од ɴɑшєгɑ Ƃρɑтɑ HAZUćir.VI-18] Skradin, [н отнћосʍоотнћосʍо пρнд гρɑд үкɑсʍоүкɑсʍо двн Ɣρє ɴнтко ɴє доћє ... доћосʍооћосʍо ɴɑ коɴɑк χотнсʍоχотнсʍо нћн ... ʍн по вɑс посʌɑсʍопосʌɑсʍо вн ɴє нʒɑћостєнʒɑћостє HA-ZUćir.VI-24] Vrlika; [то пɑкоштɑɴцн ɴ(є) гєʌєгєʌєдɑшєɑшє вєћє под вєρɑɴоʍ тρєчɑшєтρєчɑшє н ρєчєɴогɑ Ƃχєʌнʌɑ ƔфɑтншєƔфɑтншє н ɴɑ чєстнтогɑ цɑρɑ н пρнɴцнпово ʍнρ(o) одвєвєдошєошє н ƔковɑшєƔковɑшє н ʒоʌоʍ ƔчнɴншєƔчнɴншє н чɑстоʍƔ цɑρо сєρɑʍотƔ ƔгρɑƔгρɑдншєншє] Desnica:213, Vrana;

Bihaćki sandžak [пρнʍнсʍопρнʍнсʍо вʍ ʌнст н ρɑʒƔʍнсʍоρɑʒƔʍнсʍо вʍ ʏɑ ɴɑʍ Ɣ ʌнстƔ пншєтє HAZUćir.X-11] Bihać), [н ƔсʌɑсʍоƔсʌɑсʍо кɑко сʍо пнсɑʌн HAZUćir.IV-47] Bihać), [пєρʜʍʜсʍопєρʜʍʜсʍо вɑшєгɑ госвɑ пощовɑɴƔ κєɴʜгƔ ʜ ρɑʒƔʍʜсʍоρɑʒƔʍʜсʍо що ɴɑʍ вɑшє гос:во пʜшєтє HAZUćir.X-136] Bihać, [ρɑʒоʍʜсʍоρɑʒоʍʜсʍо ʜ Ɣдосʍоосʍо ... ɴɑшєʍƔ Ƃєго ʜ пρосʜсʍо допостɑκ HAZUćir.X-62] Bihać, [ρɑʒƔʍʜχρɑʒƔʍʜχ вɑш пƔщовɑɴʜ ʌʜст κƔʜ стє пʜсɑʌʜ ƂєгƔ ƂнχɑүкƔʍƔ HAZUćir.X-63] Bihać, [ʏɑρєвƔ ʒєʍʌƔ поχɑρɑшєпоχɑρɑшє вєʏє ɴɑ ʍнρƔ ɴєго ɴɑ ρɑтƔ HAZUćir.X-136] Bihać,, [с Ƃосɴє гɑ дʜгошєʜгошє ɑє Ɣ ɴʜш ʍєтɴƔшєʍєтɴƔшє ʜ Ɣ ɴʜшƔ пɑшɑʌƔκ дɑдошєошє HAZUćir.X-136] Bihać, [сɑ пρвє ɴє ʒɴɑʒɴɑдосʍоосʍо вєћє остɑвʜсʍоостɑвʜсʍо до вɑшєгɑ госвɑ ʜ вʜρƔ ɴɑшƔ додосʍоосʍо Strohal:3] Ostrožac, [ʜ ʍʜ гɑ пʜтɑсʍопʜтɑсʍо ɴє ƔʍʜƔʍʜдє κɑʒɑтʜ ɴʜκогɑ Strohal:3] Ostro-žac, [пρʜʍʜсʍопρʜʍʜсʍо ʜ ρɑʒƔʍʜсʍоρɑʒƔʍʜсʍо вɑшєгɑ госвɑ постовɑɴƔ κɴʜгƔ Stro-hal:2] Ostrožac, [ʍɑχʍƔт одƂɑшɑ н дɑƔт ƔдɑƂɑшɑ пρнсгосєпρнсгосє дɑ сƔ ƔпоρƔүнʌн к вɑ ү вʍ HAZUćir.X-44] u Novi;

Bosanski sandžak [донондошєошє н с своннʍ господɑρн тєρє ʍєɴє ʍоʌншєʍоʌншє дɑ Ƃн ʍонн свжɴн Ƃнʌн поρвцн сɑ пєтρɑ ACA39 9 19] Dubica, [н ʍонн свжɴн сɑ ɴєгɑ поρвцн Ƃншєншє ACA39 9 19] Dubica, [н пєтɑρ всєвсє вƔкɑшнɴɑ в ρвкє пρєд ɴɑʍн н дɑдє гɑ ʍоннʍ свжɴєʍ в ρвкє ACA39 9 19] Dubica, [сɑʌнχо ɴє допостншєопостншє тɑʍо нүн ACA39 9 50] Jasenovac, [тєρ ʍƔ донондє шєɴɑ н днцɑ ACA39 9 27] Jasenovac, [кɑд сє овɑко ʍошєшєʍошєшє снρоʍɑсн сƔжɴн Ƃнтн вєћ сє одсєʌє ɴн тƔρскн ɴн кɑƔρскн сƔжɑɴ опρостнтн ɴє ʍожє HAZUćir.X-89.2] Banja Luka, [кɑко ʍн донћєошєонћєошє снρотє ɴɑ тƔжƂƔ HAZUćir.IV-37] Banja Luka, [ɴє ʒгоʒгодншєншє сє сɑдɑ овдн оћєʍо н доƂɑвнтн HAZUćir.X-83] Banja Luka, [кɑко дɑдє нвɑɴковнћ н тƔʒнћ свонƔ внρƔ ʒɑ ʍɑтƔ HAZUćir.X-80] Banja Luka, [н оɴн двɑ дƔшоʍ поподɴншєɴншє дɑ гɑ є ɴнкоʌɑ Ɣʒєо HAZUćir.X-83] Banja Luka, [кɑд сє овɑко ʍошєшєʍошєшє снρоʍɑсн сƔжɴн Ƃнтн вєћ сє одсєʌє ɴн тƔρскн ɴн кɑƔρскн сƔжɑɴ опρостнтн ɴє ʍожє HAZUćir.X-89.2] Banja Luka, [пρнʍнсʍопρнʍнсʍо вɑшƔ кћɴнгƔ по осʍɑɴ ɑгн сƔжћɴƔ вɑшєʍƔ Ɣ конон ρɑʒƔʍнсʍоρɑʒƔʍнсʍо дɑ ɴнєстє пρнʍнʌн сɑгɑ ɑʌнтн пєшкєшɑ HAZUćir.X-26] Sarajevo;

Kliški sandžak [ρɑʒƔʍнсʍоρɑʒƔʍнсʍо вɑшє ʍнʌостн ʌнст HAZUćir.X-8a] Klis, [ɑ сɑдɑ ʍн сє тƔжншєтƔжншє поʌнүɑɴн сƔсндн вɑшн дɑ нʍ ɴє дɑстєɑстє пρнвоʒнтн ɴнштɑρ Valt.14] Klis, [ɴєʍοʜ в:ʍ: жɑѣο Ƃʜтʜ ɴʜʍɑсʍοɴʜʍɑсʍο вєћє κɑρтє пρʜ сєƂʜ Valt.14] Klis,, [ʜ гοвορʜсʍοгοвορʜсʍο ш ɴʜʍʜ Valt.17] Klis, [сɑдɑ ото ʏƔсʍоʏƔсʍо дɑ в.ʍ. ʜдє сκоρо Ɣ вєɴєтʜκ HAZUćir.VI-13] Klis, [ʜ пρʜ вɑшοʜ ʍʜʌοстʜ

316 Lejla Nakaš

пʜсɑсʍοпʜсɑсʍο Valt.19] Poljica, [ɴєкɑ ʒɴɑ в:ʍ: кɑко ʍн сє тƔжншєтƔжншє поʌнүɑɴн ɴɑ вɑшє подʌожɴнкє Valt.19] Poljica, [кɑко ѣє пɑвɑ довɴɑѣɴнɴ кɑштнгɑɴ ʒɑшто гɑ ƔкρнвншєƔкρнвншє Ɣɴɑ двɑ Valt.56] Poljica, [по тоʍƔ сʌɑшєсʌɑшє кɴєʒовн ɴɑшн н подɑɴнцн үєстнтогɑ цɑρɑ к вɑшоѣ п:ʍ: Valt.92] Poljica, [ʒɑтʜʍ пρʜѣɑχпρʜѣɑχ в:п:ʍ: κɴʜгƔ κоѣƔ пʜшєтє ʏʜɴєћʜ вєʌʜκƔ тƔжƂƔ Valt.92] Po-ljica, [ʜ ʒєɴєρɑ Ƃʜшє посʌɑ к ɴɑʍʜ воѣводƔ шʜʍƔ ρɑдошєвɑ ɑʌʜ сє ɴє погопогодʜсʍоʜсʍо Valt.183] Poljica, [ʜ дɑρовє κоѣє шɑʌє в.ʍ. свє ʌʜпо пρʜѣɑсʍопρʜѣɑсʍо HAZUćir.VI-8] Livno;

Zapadni dio Hercegovačkog sandžaka [ɑ сɑдɑ ото доћошєоћошє ʒʌн ʌƔдн н поρоƂншє сєʌо цɑρєво Valt.7], [ʍʜ пρɑтєћʜ двɑ ɴɑʒορɑ ʜ ʏƔвɑѣƔћʜ ɴʜχ ωд ʒʌʜχ ʌƔдʜχ ʜ вɑшʜ ʌƔдʜ пοдвʜсєћ χοтʜшєχοтʜшє ʍєɴє ɴɑ вʜρʜ ƔƂʜтʜ Valt.38] Dvar, [ɑ ɴєкɑ ʒɴɑ в:ʍ: кɑко поχопоχодншєншє к ʍє[ɴн] сʌнʍєɴɑɴн Valt.36] Dvar, [н ρɑɴншєρɑɴншє ʍн сʌƔгƔ Valt.38] Dvar, [ɑ ɴєкɑ ʒɴɑ в:ʍ: кɑко поχопоχодншєншє к ʍє[ɴн] сʌнʍєɴɑɴн н Ƃρєсʌɑɴн пʌɑүƔћн Valt.36] Dvar, [до сɑдɑ овн кɑρɑн Ƃοѣɑшєοѣɑшє сєсє сєɴɑɴнχ ɑ сɑдɑ поƂоʌє сєɴɑɴнχ стоɴнɴє огρɑогρɑднстєнстє Valt.41] Dvar, [н ƔүнɴнстєƔүнɴнстє сɑдɑ скɑʌн шћєтє вєћє о(-) товɑρɑ ѣɑспρнχ Valt.32] Makarska, [н ово овдє освносвндоћншєоћншє ʍɴогн ʌƔдн дɑ гɑ сƔ снʌо|ʍ| повєʌн Valt.194] Imotski, [доооодншєншє ʍн кɴєʒовн н ρɑѣє од гɑчкɑ н Ƃɑɴɑɴɑ н ρƔднɴɑ н говоρншєговоρншє ʍн кρоʒ скɑʌє DAD:ASMM-V:2] Ljubuški;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka [нскɑχʍʍонскɑχʍʍо ωд ɴнχ ρ дƔкɑт що ıє ɴɑʍь ʒɑкоɴ Truhelka:II:78] Mehmed paša gospodar Romanije i Zapadnim stranam 1483, [кɴєʒƔ жнвɑɴƔ сɑρɑковнкю нχ пρєпρєдɑχʍоɑχʍо Truhelka:II:136] Ahmet-paša, [ʌнєпω вн сɑχвɑʌнωʍωсɑχвɑʌнωʍω (zahvalihomo) ɴɑ тωʍƔ гʌɑснƔ Kovačić:6] her-cegnovske age 1612, [ʍɑнстоρɑ ... кон вншєρєчєɴн кɑʌɑфɑтн ɴє сʍнєшєсʍнєшє Ɣстɑвнтн ɴєго попоƂнгошєнгошє тɑʍо Kovačić:5], [ʜ дɑдє ʍƔ вɑш подʌожɴʜк ʜвɑɴ двɑдєсєтʜ ʜ пєт гρошɑ HAZUćir.VII-7], [доћє ʍʜ• вɑшɑ• ʌƔƂєжʌнвɑ• кɴнгɑ• ʜ ρɑʒƔʍʌєсʍоρɑʒƔʍʌєсʍо• вєʌє• Ɣʍɴє• пρєпоρƔкє•HAZUćir.VII-6], [ʜ ɴɑпотʌє ʜ(χ) ƔвоƔводʜшєʜшє Ɣ цρквƔ тє ʜ(χ) ʒɑкʌʜɴɑшєʒɑкʌʜɴɑшє по ɴʜ(χ) ʒɑкоɴƔ Ɣ косʜєρєвƔ ʍɑɴɑстʜρƔ HAZUćir.VII-7], [н тє ʌюдє ʒʌѣ чƔсʍочƔсʍо пo нʍѣɴƔ HAZUćir.VII-9], [пρнʍнсʍопρнʍнсʍо• вɑшƔ• пощтєɴƔ• кɴнгƔ• HA-ZUćir.VII-12] Trebinje, [ɑ потоʍ ρɑʒƔʍєсʍоρɑʒƔʍєсʍо• вɑшƔ• госпоцкƔ• кɴнгƔ HAZUćir.VII-14] Trebinje.

Imperfekt

Oblici imperfekta rijetko su prisutni u izrazu krajišničkih pisama. U poje-dinim oblastima pisari gotovo i ne upotrebljavaju imperfekt. Tako npr. u bihaćkim kancelarijama i u susjednim kancelarijama rubne oblasti Bosan-skog sandžaka njegove oblike nalazimo samo iznimno:

317Morfologija

[ɑρ ʍƔ нє Ɣρнʌо тєшкɑ үнɴɑ тɑко сɑ ɴ ɴнтко ɴє ктнɑшєктнɑшє Ƃнтн HAZUćir.X-101] Kostajnica, [тєρ ʍƔ дондє257 шєɴɑ н днцɑ тєρ пʌɑкɑшєпʌɑкɑшє н Ƃρɑтншєρɑтншє дɑ Ƃнсʍо пнсɑʌн ƔɑшєʍƔ гос сɑ ɴнєгɑ ACA39 9 27] Dubica.

Zapravo, moglo bi se reći da jedino oblici pomoćnog glagola koji uče-stvuju u tvorbi pluskvamperfekta sprečavaju iščeznuće kategorije imper-fekta u pismima iz sjeverozapadne Bosne.

Za primorsku oblast karakteristična je upotreba sažetih oblika imper-fekta, što se može povezati sa čakavskim utjecajem:

[н ωто гρєгρєдншєншє тɑʍо ʍɑтн юговнɴɑ ɑʌн ʍƔ ѣɑ ɴє дɑχь Valt.99] Ma-karska, [ɴє ʍогосʍо стɑтн с үєстнтнʍ Ƃєгоʍ ʒɑшто сє вɑρɑтншєвɑρɑтншє ωд нʍотє Valt.4] Imotski).

Takvih primjera za punoznačne glagole ima malo, ali ova vrsta imper-fektivnih završetaka najfrekventnija je u gradnji pluskvamperfekta.

Inače, u pismima iz Krčkog, Kliškog i Hercegovačkog sandžaka kla-sični oblici imperfekta najčešći su za one glagole na čiju osnovu se dodaju nastavci -(a)h, -(a)še itd.:

[н поʒпоʒдρɑвʌɑшєρɑвʌɑшє вɑс ɴɑшɑ ʍɑтн н ʍоʌɑшє вɑс ʒɑ ѣєдɴоƔ тƔρскƔ ρоƂнɴнцƔ DAZD:1648] Udbina), [пнсɑχпнсɑχ ѣɑ ʍƔχɑʍєд Ƃєг Desnica:281] Gla-moč, [н ʒɑто сє пρнснжє свндоүƂє ɴєɴє ʍогɑсʍоʍогɑсʍо ɴɑѣтн ʒɑ оɴо што вн пншєтє Valt.96] Poljica, [н по ʒɑкоɴо пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ пɑдє ʍо Ƃɑштнɴɑ по|д| тɑпнѣо коѣо днρжɑшєнρжɑшє Ɣ жопн ɴɑшоѣ Valt.184] Poljica, [н oɴдɑ сє стɑѣɑχьстɑѣɑχь с вɑшнʍь госпоцтвоʍь ɴɑ пƔɴтƔ дє пɑѣɑ ɴовɑ HAZUćir.VI-4] Klis, [поρовндƔρн кон сƔ тотє стɑʌн ɴɑ гʌɑс дɑвɑχƔɑвɑχƔ цɑρєвƔ гɑρɑдƔ н снρоʍɑχоʍ дɑ сє пɑʒє Valt.7] u Omiš, [н ƂƔдƔћн доспнєʌн χотєћн сє двнгɴƔтн ʒɑ поћн ʍн ʒɑƔстɑвʌɑс ʍоʒɑƔстɑвʌɑс ʍо дɑ Ƃн ɴɑʍь ɴɑпρɑвнʌн ɴɑшƔ фρєгɑтƔ Kovačić:5] H. Novi, [доћє ɴɑʍь ɑɴдρнɑ кɑпєтɑɴь од стρɑɴє в.г. кон ɴɑʍь кɑʒɑшєкɑʒɑшє гʌɑсовє ɴɑ конєχь нʍɑʍо вєоʍɑ ʒɑχвɑʌнтн в.г. Kovačić:4] H. Novi.

Imperfekt tipa -’ah za glagole III vrste, osim u pismima Mustaj-bega Ličkog i makarskog nazora Alije Huseinovića, pronađen je i u pismu kliš-kog namjesnika Dede-bega Mihalbegovića 1582. godine:

[тɑκо ѣʜʍ ѣє жɑ Ƃʜʌо ʏƔтʜ што ρєʏєɴʜ Ɣсκоцʜ жєʌѣɑχƔжєʌѣɑχƔ сʍƔтʜтʜ HA-ZUćir.VI-14] Klis), [ɴɑшɑ ʍɑтн н ʍоʌɑшєʍоʌɑшє вɑс ʒɑ ѣєдɴоƔ тƔρскƔ ρоƂнɴнцƔ DAZD:1648] Udbina), [н ʍʌɑχʍоʍʌɑχʍо дɑ ѣнχ сƔ нстнɴоʍ Ɣскоцн Ɣχнтнʌн Valt.32] Makarska.

257 Na osnovu ovog oblika aorista (dojde) vidi se da su i ostali glagolski oblici u jednini, tj. da oblici plakaše i bratiše predstavljaju 3. l. jd. imperfekta, premda su subjketi i žena i djeca. Sintagma žena i djeca u konstrukciji rečenice učestvuje sa značenjem žena sa djecom.

318 Lejla Nakaš

Imperfekt tipa -ijah ima mnoge potvrde u oblicima pomoćnog glagola biti u sastavu pluskvamperfekta, a punoznačni glagoli samo iznimno ima-ju ovakav nastavak:

[од вɑ(с) сє ɴє ɴɑɴɑднѣɑχоʍонѣɑχоʍо тɑкоʍƔ үнɴєɴѣƔ Valt.26] Dvar.

Na kraju treba istaći da je u pismima iz druge decenije 17. stoljeća u pri-morskoj oblasti zabilježen po jedan primjer nastavaka 1. l. mn. imperfekta svojstvenih dubrovačkim piscima i Matiji Divkoviću258 -homo (nadijaho-mo) i -hmo (mńahmo), te da je najranija potvrda nastavka -hmo u ovom žanru pismenosti pronađena kod Ahmet-paše Hercegovića:

[ʜ кɴєʒƔ жʜвɑɴƔ сɑρɑковʜкю ʜχ пρєпρєдɑχʍоɑχʍо кɑко вʜ тє ωɴʜ кɑʒɑтʜ Truhelka:II:136] 1500.

Pluskvamperfekt

U zapadnim kancelarijama oblici pluskvamperfekta često se grade od sa-žetih oblika imperfekta pomoćnoga glagola i glagolskoga pridjeva radnog koji ponekad čuva fi nalno -l:

[Ƃншєншє сє кρɑѣɑʏнћ ƔцнɴнʌƔцнɴнʌ тнсƔћє н пєтсто дƔкɑт HAZUćir.X-11] Bihać) 1596, [н ɴнштo ʍɑʌo Ƃншєншє oстɑʌooстɑʌo ACA39 9 42] Kostajnica, [кɑко ƂнχƔнχƔ поρƔʏн дошʌношʌн ACA39 9 62] Dubica, [н Ƃншєншє ɴɑʍ сє в.ʍ. оƂʌнгɑʌɑʌнгɑʌɑ дɑ ћєтє үнɴнтн дɑ тн ɴɑшн подʌожɴнцн ρєүєɴє χɑρɑүє пʌɑтє Valt.12] Poljica, [н ʒєɴєρɑ Ƃншєншє посʌɑпосʌɑ κ ɴɑʍн воѣводƔ шнʍƔ Valt.183] Poljica, [ʜ ʒєɴєρɑ Ƃʜшєʜшє посʌɑпосʌɑ к ɴɑʍʜ воѣводƔ шʜʍƔ ρɑдошєвɑ ɑʌʜ сє ɴє погодʜсʍо Valt.183] Polji-ca, [ɴє Ƃн ρнүн господɑρ кɑко Ƃншєншє ρєкɑρєкɑ дɑ ʍн ћє нʒ ʒɑдρɑ посʌɑт погодƂо Valt.178] Poljica, [ɑко Ɣскоцн сєɴскн ƂнχƔнχƔ дошʌношʌн ɴɑпɑстовɑтн овє ʍєћɑшє үєстнтогɑ цɑρɑ HAZUćir.VI-14] Klis, [н ото Ƃншєншє ʍєɴє посʌɑпосʌɑ ɴɑ овƔ кɑρɑнɴƔ дɑ пɑʒнʍ од ʒʌнχ ʌƔднχ Valt.7] u Omiš.

Budući da je ovakav sažeti imperfekt poznat i srednjovjekovnoj tradiciji,259 on se ne mora nužno dovoditi u vezu sa izravnim čakavskim utjecajem. Naime, sažete forme imperfekta mogle bi predstavljati i trag sta-rije tradicije u jezičkom izrazu pisara, pogotovu stoga što, recimo, na pro-storu sjeverozapadne Bosne gotovo da i nema drugih potvrda imperfekta osim onih sačuvanih u sklopu pluskvamperfekta.

Inače, gubljenje kategorije imperfekta u toj oblasti odrazilo se i na plu-skvamperfekt, pa je u pismima iz sjeverozapadne Bosne mnogo češći ino-virani oblik pluskvamperfekta građen perfektom pomoćnoga glagola:258 Usp. Gabrić-Bagarić 1984:115.259 V. str. 39, fusnota 58.

319Morfologija

[щο гɑ ʜєʜє Ƃʜοʜο шɑƂɑɴ κɑʍєɴɑɴʜɴ сɑсɑƂɑцɑʌɑцɑʌ пɑκ гɑ οстɑƔʜ ACA39 9 48] Dubica, [коʍɑɴдɑт ʌнʏкн по вɑшоѣ ʒɑповндн вρɑтн ɴɑʍ коʒє коѣє сƔсƔ Ƃнʌннʌн коρєɴнʏɑɴн одɑгɴɑʌнɑгɴɑʌн HAZUćir.X-137] Bihać, [єρє ɴɑʍ є пнопно дошɑоошɑо пɑшнɴ ћєχɑнɑ ρɑдн χнρсоʒɑ н ʒʌочнɴɑцɑ Strohal:2] Ostrožac, [щο сʍοсʍο Ƃʜʌʜʜʌʜ ρєκʌʜρєκʌʜ дɑ сʌο Ɣρʜʍє Ƃʜ ACA39 9 69] Dubica, [κɑκο сʍοсʍο ʜ Ƃʜʌʜʜʌʜ ρєκʌʜρєκʌʜ ACA39 9 1] Dubica, [κɑκο сʍοсʍο Ƃʜʌʜʜʌʜ ɴɑшв вʜρв всʌɑʌʜвсʌɑʌʜ ACA39 9 89] Dubica.

U dubljim dijelovima Bosanskog sandžaka i u istočnom dijelu Herce-govačkog sandžaka nalaze se forme pluskvamperfekta građene sa imper-fektom pomoćnoga glagola tipa -ěah>-ijah:

[пɑɴүєвɑʌнɑ ʍƔстɑнƂɑшɑ Ɣ тɑρговнɴƔ отншоотншо Ƃнɑшєнɑшє Ɣ вɑш оρгсɑг н ɴɑнћє гɑ сʍɑρт тɑʍо Ɣ вɑшон ʒєʍʌн Th all.18] Banja Luka, [Ƃнɑшєнɑшє ʍн пɑρво пнсɑопнсɑо ʒɑρɑдн сʌɑƂнɴскогɑ кɴєʒɑ HAZUćir.X-89] Banja Luka, [Ɣ οɴο дοƂɑ кɑдɑ сє ƂнєɑχƔнєɑχƔ ʌƔдн пοɑснʌнпοɑснʌн Truhelka:20] Trebinje, [ɑ н пρнѣє єдɴн ʌƔдн кɑко сє ƂнѣɑχƔнѣɑχƔ поʌɑвнʌнпоʌɑвнʌн ɑʌн кɑко сƔ оƂρншнʌн нʍɑʌн стє үƔтн Rizvić:sl.] Stolac, [н дɑ ʒɴɑ вɑшє госпоство кндɑ Ƃнɑшнɑш дошʌношʌн свн кɑпєтɑɴн внρʌо сɑʍ нʍ ʒɑпρнєтнω Kovačić:10] Trebinje.

Sasvim iznimno ovaj tip nastavka nalazi se u poljičkoj oblasti u pismi-ma kamenskog kapetana Omerbašića, koja i inače sadrže nešto više novo-štokavskih karakteristika:

[тɑко ѣɑ Ƃнѣɑχнѣɑχ ʒɑпɑүɑʒɑпɑүɑ Ɣʍншкє внɴогρɑдє дɑ сє ɴє тнρгɑѣо Valt.55], [н пρн Ƃнѣɑχʍонѣɑχʍо пнсɑʌнпнсɑʌн кɑко ɴɑʍ сє тожн кɴєʒ ʍɑρко Valt.78].

Nastavci -homo i -hmo, o kojima je već bilo riječi u poglavlju o imper-fektu, zabilježeni su u oblicima pomoćnoga glagola za tvorbu pluskvam-perfekta u sljedećim pismima:

[ʜ чєʌЯд вʜ Ƃєχʍоєχʍо сʜʌɴоʍƔ господʜɴƔ ωповєωповєдєʌʜєʌʜ ωсʌоƂодʜв покʌʜсɑρєʍ вɑшʜʍь кɴєʒƔ ʍʜχочƔ ρɑстʜкю Truhelka:II:136] Ahmet-paša Hercegović 1500, [ɴєго поƂнгошє тɑʍо ɑ ʍн нʍ Ƃнєχоʍонєχоʍо ƔʒєʌнƔʒєʌн гвоʒднɑ Kovačić:5] H. Novi 1610, [н пρн Ƃнѣɑχʍонѣɑχʍо пнсɑʌнпнсɑʌн кɑко ɴɑʍ сє тожн кɴєʒ ʍɑρко Valt.78] Poljica 1636, [ɑ потоʍ Ƃнχоʍонχоʍо пнсɑʌнпнсɑʌн в:ʍ: н пρво ɴє доѣдє ɴɑʍ одпнс Valt.124] Poljica 1641, [ото Ƃнɑχʍонɑχʍо пρн тогɑ Ɣ гос. пнсɑʌнпнсɑʌн ρɑдн Ɣ гос. сƔшɑɴ ACA39 9 47] Kostajnica 1650.

Perfekt

Kako je već pokazano, oblici perfekta vrlo su frekventni u svim kancelari-jama. Oni se nalaze i umjesto oblika imperfekta kao kategorije u procesu gubljenja, ali često zauzimaju i pozicije u kojima bi se mogao naći oblik aorista. Specifi čnosti koje se tiču njegove gradnje svode se na fonetska i

320 Lejla Nakaš

analoško-morfološka odstupanja od formi što su u 17. stoljeću već bile jed-nake savremenim. U poglavlju o fonetici, već je bilo govora o tome da u kancelarijama zapadnoga područja duže opstaju oblici glagolskog pridjeva sa očuvanim fi nalnim -l. Također je već spomenuto da pisma sa štokavske narječne granice upućena na kajkavsko područje imaju katkad nastavak -el umjesto -al u glagolskom pridjevu m. r. jd.:

[ɑʌн ɴннєɴннє нощєρє пɑρтнкɑ ƔсєʌƔсєʌ ACA39 9 62] Dubica, [ово нєнє овогɑ нстогɑ новɑɴɑ господɑρєв снɴ нʍρншɑк тєпєʌтєпєʌ ACA 39 9 94] Dubica, [оɴ гɑ нє тєпєʌтєпєʌ н вн стє то всн сɴɑʌн ACA39 9 61] Dubica, [дɑ нє Ɣɑш сƔшɑɴ Ƃнʌ тєρ снсн oд ɴнєгɑ цнɴƔ ƔсєʌƔсєʌ ACA39 9 42] Kostajnica, [н ρɑсɑʍєʌρɑсɑʍєʌ сɑʍ шт(о) ʍє Ɣ ʌнстƔ пншєтє ρɑдн ɴнʍц Th all.11] u Petrinju.

Oblik glagolskoga pridjeva radnoga glagola htjeti napravljen je analoški prema staroj alternativnoj formi infi nitiva hotjeti:

[дɑ гɑ ѣє χотнѣоχотнѣо сɑквєштɑт с кɑвɑʌєρн Valt.79] Poljica, [тєρє гɑ ѣєѣє χотнѣоχотнѣо снʌоʍ Ɣʒєт н поρоƂнт Valt.175] Poljica, [χотнѣоχотнѣо сɑʍсɑʍ ѣє Ɣ доƂρƔ оƂρɑтнтн н Ƃнʌо сє ɑѣƔштɑтн Valt.131] Makarska.

Glagol činiti ima analoške oblike osnove za tvorbu glagolskoga pridjeva radnog prema glagolima tipa vidjeti:

[що ʍн пншєтє ʒɑ ɑгƔ ω Ƃɑчχɑɴє н ɴєговƔ дρƔжнɴƔ дɑ ʒƔʌƔʍ чнɴєʌнчнɴєʌн н ʒʌочн вɑшнєʍ подʌожɴнцнʍɑ Kovačić:9] Trebinje, [н дρƔгє ɴєпρнстοнщнɴє үнɴєʌнүнɴєʌн Truhelka:12], [χоћєʍо ɴɑпʌɑтнтн н штєто коѣо сосо ƔүнɴєʌнƔүнɴєʌн Valt.48] Poljica.

Jedinu specifi čnost na planu komponiranja perfekta čini to što se u kancelarijama Bihaćkog sandžaka još uvijek mogu pronaći njegove forme sa punim oblikom pomoćnoga glagola:

[єсʍоєсʍо нχ пєρнпєρндɑʌнɑʌн вɑшнʍ стɑρɑʒɑɴоʍ Ɣ ρƔкє н оɴн єсƔєсƔ нχ сєƂн нʍɑʌннʍɑʌн пɑкє сƔ нχ пƔстнʌн HAZUćir.X-136] Bihać, [од тє кρɑѣнɴє ʏɑʒнɴскє ѣєсƔѣєсƔ нʒ Ƃɑɴнѣє ʌƔдн Ƃɑɴовн ƔƂнʌннʌн тρн тƔρʏнɴɑ HAZUćir.X-138] Bihać, [кɑко сƔ свoє коɴє ɴɑшʌн н поʒɴɑʌн тɑкн єстєст нχ ƔковɑоƔковɑо HAZUćir.X-136] Bihać, [єρє ɴɑʍ є пно дошɑо пɑшнɴ ћєχɑнɑ ρɑдн χнρсоʒɑ н ʒʌочнɴɑцɑ н єсʍоєсʍо свнƔ повншɑʌнповншɑʌн н посʍɑкʌнпосʍɑкʌн нχ Strohal:2] Ostrožac, [ɴєʍонтє гɑ ʒʌостɑɴнтн єρ єстєст ʍєɴого ʒɑстɑѣɑоʒɑстɑѣɑо HAZUćir.X-28] Bihać.

Futur

Većina pisara koristi model tvorbe futura sa enklitičkim oblikom pomoć-noga glagola htjeti. Kada je enklitika iza infi nitiva, oni postupaju dvojako:

321Morfologija

ili se analitički vid tvorbe srastanjem pretvara u sintetički, ili se čuva puni infi nitivni nastavak i enklitika piše odvojeno:

[говоρнћєговоρнћє үɑ ѣє вɑʍɑ дρɑго ɑ вн пнсɑт кɑко Ɣʍнтє Valt.154] Dvar, [ɴɑкоɴ тогɑ Ƃнћєнћє што Ƃог дɑ Valt.154] Dvar, [ʒɑто ко що поүɴє н ʒɑнʍʌє внвнднћєнћє χоћє ʌн сє ɴɑћн ко ћє ʒɑѣɑʍ вρɑтнтн Valt.85] Dvar, [н овдє вɑс үєкɑћƔүєкɑћƔ Ɣ сʌн ʍєɴƔ Valt.35] Slime, [ʒɑто с вɑʍн ρɑʒƂнЯʍь пρнıɑтєʌьство н ɴɑстоɴɑстоЯчƔчƔ освєтнтн ʍою чɑст Kovačić:12] Trebinje, [чƔћєтєчƔћєтє кɑко ћƔ нχ кɑстнгɑт Kovačić:10] Trebinje, [ɑʌн кɑдɑ сє сɑстɑɴєʍ с ɴɑшнʍ пɑшоʍ ɴɑ гɑцкƔ пнсɑћƔпнсɑћƔ вɑʍ од нстнɴє кɴнгƔ Truhelka:31] Trebinje, [н ɑко Ƃог дɑ ... спρєʍнћƔспρєʍнћƔ гɑ Truhelka:32] Trebinje;

[ƔʍнтнƔʍнтн ћƔћƔ кɑʒɑтн ʍоʍƔ гɴƔ Valt.92] Poljica, [ʒɑто нʒρɑдн оɴнє вɑшнє сƔжɑћɴɑ нʍɑо сɑʍ н нʍɑтннʍɑтн ћƔћƔ поʍɴƔ HAZUćir.X-25] Sarajevo, [н үнɴнтнүнɴнтн ћƔћƔ вɑʍ поʒɴɑтн кон сɑʍ пощєɴ гɴ ɴɑ кρɑнɴн HAZUćir.X-25] Sarajevo.

Oblici futura sa okrnjenim infi nitivom pojavljuju se samo kada mu eklitika prethodi:

[ɴєћєʍоɴєћєʍо сє Ɣгʌошнт цɑρєвнχ кʍєтɑχ Valt.49] Poljica, [вн доƂρо ʒɴɑтє дɑ сє тогɑ ɴєћєʍоɴєћєʍо остɑвнтостɑвнт до поρтє үєстнтогɑ цɑρɑ Valt.24] Dvar, [сɑд ћƔћƔ внвнднтнт кɑко ћє вɑшɑ ʍ: пρвдƔ Ɣүнɴнтн Valt.88] Imotski, [ɑко ʌн ʍн то ɴншто ɴє доѣдє ѣɑ ћƔћƔ сєсє ɴɑпʌɑтнтɴɑпʌɑтнт Valt.88] Imotski, [дɑ ћєћє оɴн ʒɑ ɴєгɑ пʌɑтнтпʌɑтнт кон ƂƔдє ʒɑ ɴєгɑ внρƔ дɑ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [н ρɑдн ρɑдосɑвɑ вɴого үєүє снρоʍɑχɑ сƔжɑɴɑ ʒɑцвнʌнтʒɑцвнʌнт HAZUćir.X-77] Banja Luka, [пншнтє ʍн ɴєкɑ ʒɴɑʍ що ћєʍоћєʍо дƔжɴн Ƃнтнт ACA 39 9 1] Dubica.

Pisari sa zapadnoga područja za tvorbu futura I rado koriste puni oblik pomoćnog glagola, iako takva konstrukcija nije u potpunosti sinonimna sa osnovnom, jer u određenom pogledu sadržava modalna značenja. Mada im je prospektivno značenje evidentno, ovakvi oblici futura sugeriraju više namjeru ili prijetnju izvršenja, ukoliko se (ne) ostvari pogodba izražena u prethodnom tekstu, nego radnju koja će se svakako dogoditi:

[ɑко по овоʍ ʌнстƔ ɴє Ƃн нʌн пнɴєʒн нʌн ρоƂє χоћƔχоћƔ свє Ƃɑɴовє н твоѣє сƔжɴє ʒɑпɑʏɑтнʒɑпɑʏɑтн HAZUćir.X-27] Krupa, [ɑко χоүєтє үннƔ ƔнρƔ нс ɴɑшєгɑ гρɑдɑ потρнƂоƔɑтн χоүєʍоχоүєʍо ρɑρɑднтннтн ƔнρƔ Ɣсʌɑтн ACA39 9 90] Dubica, [ɴєкɑ ʒɴɑтє оћƔоћƔ ʒɑ оɴн пɑρтнк ƔстɑвɑтнƔстɑвɑтн сƔжɴɑ когɑ нɑ ʒɴɑо ƂƔдєʍ HAZUćir.X-79] Banja Luka, [ɑ χоћєтєχоћєтє үƔтнүƔтн кɑко ћƔ н ѣɑ вɑшє доƂρо днʌо оповнднтн HAZUćir.VI-3] Klis, [н тɑкoн Ɣүнɴнвшє χoћєʍoχoћєʍo Ɣ ʍнρƔ Ƃнтннтн ACA39 9 34] H. Novi.

Takvim oblikom futura često se iskazuje radnja za čije ostvarenje po-stoji preduvjet izražen u vremenskoj klauzi:

322 Lejla Nakaš

[н кɑдɑ оɴь жɑφєρ Ƃєгь нʒь Ƃɴєтɑкь доћє χоћƔχоћƔ н їɑ ɴɑ соʌнɴь пρнћнпρнћн н χоћƔχоћƔ сєсє стɑтнстɑтн в.ʍ. HAZUćir.VI-7] Klis, [кɑдɑ доћƔ χоћєʍоχоћєʍо н посʌɑтнпосʌɑтн ACA 39 9 1] Dubica, [кɑко доћє χоћƔχоћƔ гɑ пɑк ɴɑ вρнʍє тɑʍо опρɑвнтн ACA39 9 82] Dubica.

Slično tome, modalno značenje imaju i oblici futura sačinjeni po ugle-du na romanske oblike sa glagolom imati i infi nitivom. Za razliku od ro-manskoga tipa tvorbe, koji oblike prezenta pomoćnoga glagola dodaje na infi nitiv, ovdje je već sam posredni glagol u futuru:

[ʜʍɑћєʍоʜʍɑћєʍо сє вɑшоʍє ʌоѣƂɑвʜ пофɑʌʜтʜ пофɑʌʜтʜ HAZUćir.VI-19] Krka, [н док гɑ ѣɑ Ɣφɑтнʍ нʍɑћƔнʍɑћƔ ʍƔ кɑʒɑтнкɑʒɑтн, кɑко ћє по сєƂн ʒɑповнѣєдɑт Rizvić:1757] Stolac, [ко пo сєƂн χоћє дɑ ʒɑповнєдɑ нʍɑћєнʍɑћє кρєпɑтнкρєпɑтн кɑкоɴо Ƃнѣєсɑɴ кƔүɑк Rizvić:1757] Stolac, [н ɑко ɴɑʍ ɴєћєтє ʒɑ тє ствɑρн внднтн нʍɑћєʍонʍɑћєʍо ƔүнɴнтнƔүнɴнтн кɑко ɴɑʍ сє внднтн ƂƔдє Valt.14] Klis.

Konstrukcije sa prezentom glagola imati i infi nitivom ne mogu se sma-trati verzijom futura, jer se u takvim primjerima očituje istovjetnost znače-nja koja inače pokrivaju konstrukcije sa prezentom glagola trebati / morati i infi nitivom:

[н ɴɑ ρнєүн кɑʒɑ од стρɑɴє в.г. ʒɑ ɑρʍɑдƔ ɴєпρнɑтєʌскƔ дɑ сє нє ɴɑ ƂʌнʒƔ Ɣкɑʒɑʌɑ вєʌєћн дɑ нʍɑʍонʍɑʍо стɑтнстɑтн спρɑвɴн ACA39 9 37] H. Novi 1606, [дɑнƔћн ɴɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴнє дɑ сє үƔвɑʍо ɴɑ коʍƔ гʌɑсƔ нʍɑʍонʍɑʍо ʒɑχвɑʌнтнʒɑχвɑʌнтн в.г. ACA39 9 39] H. Novi 1607, [ɑ сɑдɑ ɴєкɑ ʒɴɑдє вʍг кɑко ɴɑʍ доћошє (glasi) од ɴɑшєгɑ отцɑ пρнстʌог шɑкнρ Ƃɑшє дɑ ѣʜʍɑʍоѣʜʍɑʍо доѣтʜоѣтʜ Ɣдʜʌє ɴɑшєʍ господʜɴƔ пρʜсвʜтʌоʍƔ пɑшʜ HAZUćir.VI-19] Krka 1639.

U jednom starijem pismu iz Herceg-Novog i u dva pisma iz najzapad-nijih krajeva zabilježeni su primjeri u kojem je futursko značenje izraženo prezentom svršenog vida glagola:

[ɑкo Ɣ ɴɑпρєдɑкь вєћє пρoпƔстнстє ρєүєɴє Ɣскoкє внєρɑ вɑʍь ɴɑшɑ ɴнгдɑ дɑ ɴєɴє ƂƔдєʍoєʍo Ɣ ʍнρƔ ɴн Ɣ ʌнƔƂɑвн ACA39 9 34], [Ɣнρɑ нє ʍонɑ ʍƔχɑʍєдоƔɑ догод сє то ρєүєɴо Ƃʌɑго ɴє нспρɑвн ɴнгдɑ тɑʍо сƔжɴɑ ɴнєдɴогɑ ɴє ƂƔдє є ACA39 9 59] Dubica, [ɑʌн тн пншєш ρƔжɴє кɴнгє ɴє ʒɑтнүн сє с тнʍє н(є)ρє тн χоћєʍо одпнсɑтн що тн ɴє ƂƔдє ʍнʌо HAZUćir.X-73] Ostrožac.

Oblici futura sačinjeni po modelu budem + glagolski pridjev radni za-svjedočeni su u kancelarijama koje su u prijepisci sa kajkavskim područjem:

[ɑ дρƔгонɑүнє ɴнкдɑρ ɴєɴє ƂƔдє оƔє сєʍʌє ƔнƔнднʌнʌ ACA39 9 22] Kostajnica, [коʌнко пƔдє н ρɑʒвндн сє н вɑшє господство ρєчє ƂƔдєʍоєʍо свонƔ внρƔ одкƔпнʌнкƔпнʌн Strohal:3] Ostrožac.

323Morfologija

Futur II

U krajišničkim pismima futur II je često glagolsko vrijeme, jer se u tek-stu obavezno javljaju pogodbene rečenice sa realnim uvjetovanjem. Postoje dva načina njegove gradnje: (1) prezent glagola biti i glagolski pridjev radni i (2) prezent glagola biti i infi nitiv:

[тєρ ɑкƔ ƂƔдƔ кρɑʌнкρɑʌн тƔρкє ɑʌн кɑоρє н ɑкƔ ткƔ ɴɑ ɴнʍɑ стɴгɴє кɑкƔвƔ ƂʌɑгƔ ѣєдɑ ƂƔг дɑ дɑ гɑ оɴн ɴє пʌɑтє ƂʌɑгƔʍ ɴнкɑкƔвнʍ вєћ свонʍн гʌɑвɑʍн HAZUćir.X-63] Bihać), [ɑко вн χотнʌнχотнʌн ƂƔдєтєєтє кɑд сє тɑʌнѣɑ отвоρн когɑ вн ʒɴɑтє ɴɑшєгɑ ʏовнкɑ дɑ ʒʌо ʏнɴн по вɑшоѣ ʒєʍʌн ʍєтɴнтє Ɣ пнсʍо HAZUćir.X-137] Bihać, [ɑко ɴєɴє ƂƔдє үєсто пρоχопρоχодноно тɑко сє ɴє ʍоρє ɴн опρостнтн HAZUćir.X-99] Ostrožac, [н χоʏє Ɣʍ од ʏнɴє доɴєстн коʌнко Ɣєʏ ʍогєʌʍогєʌ ƂƔдє ACA39 9 62] Dubica, [ɑко ʍƔ χоүєтє нєдɴƔ стρƔкƔ од үнɴє оƂɑʌнтн ɴєкɑ пєт стρƔк ɴɑ ɴєʍ үнɴє ƂƔдє н тɑк Ɣ сƔɑкн пƔт по поʌ стρƔкє од үнɴє ƂƔдєтєєтє ƔснʍɑʌнƔснʍɑʌн ACA39 9 12] Dubica, [що ƂƔдєтєєтє пнсɑʌнпнсɑʌн ʍн χоүєʍо вʍ сʌƔшнтн н сʌƔшɑтн ACA39 9 30] Kostajnica, [ɑко нє гос Ɣоʌɑ ƂƔдє нʍɑʌнʍɑʌ госпоскн сɑг Ɣєʌнкн ACA39 9 64] Kostajnica, [ɴєкɑ ʒɴɑтє оћƔ ʒɑ оɴн пɑρтнк Ɣстɑвɑтн сƔжɴɑ когɑ нɑ ʒɴɑоʒɴɑо ƂƔдєʍєʍ HAZUćir.X-79] Banja Luka, [ɑʌн ото вн ɴє ћєтє ɑ ʍн ћєʍо кɑко ʒɴɑʌнʒɴɑʌн ƂƔдєʍоєʍо Valt.129] Poljica, [ʍн ћєʍо ɴɑшєгɑ подʌожɴнкɑ ɴɑпʌɑтнт кɑко ʒɴɑʌнʒɴɑʌн ƂƔдєʍоєʍо Valt.183] Kamen, [ɑко ƂƔдє цρɴн ɑʌɑгɑ Ɣ жнвотƔ χоћє своє үɑстн попɑʒнтн што ʍƔ ко ƂƔдє ʒɑѣɑʒɑѣɑ Valt.38] Dvar, [н ʍн што ƔʍєʌнƔʍєʌн ƂƔдєʍоєʍо од сєƂє поρƔүнтн н ѣƔ кɴнгƔ ɴнон Ɣпнсɑтн χоћєʍо Valt.4] Imotski;

[нстн вɑсн подʌоʒɴнүн Ƃєρєʒ ʌнүєɴүнѣє ɑко ƂƔдƔ нʒʌɑʒнтннʒʌɑʒнтн тєρє ѣнʍ сє сото догодн ɴєʍоѣтє ɴнкɑд од ɴɑс ʒɑɴɑтн HAZUćir.Šib-7] Skradin, [нʍɑћєʍо Ɣүнɴнтн кɑко ɴɑʍ сє внвнднтннтн ƂƔдє Valt.14] Klis, [ɑ пρво ʍоћнʍоћн ƂƔдєʍоєʍо доƂɑвнтн ћєʍо сє н ѣнвɑɴншɑ н ʒɑ то ш ɴнʍє говоρнтн Valt.96] Poljica, [ɑко ʌн тогɑ ɴє пʌɑтє ко ѣє то Ɣүнɴнѣо ʍн ћєʍо гɑ ɴɑпʌɑтнтн кɑко сє ɴɑʍ внвнднтннтн ƂƔдє Valt.19] Poljica, [н ɑко ƂƔдєтєєтє дρжɑтρжɑт ʒɑкоɴє с поѣʌнүɑɴн коѣн сƔ Ƃнʌн до сє доƂє ʍєћƔ вɑʍн ɴɑшн подʌожɴнцн н вɑшн дɑ ʌнпо жнвƔ Valt.126] Poljica, [ɑко ʌн сє ƂƔдє тɑко үнɴнтнүнɴнтн по сєʍ сєгɑ тєшко ʍє ɴє пρоƂƔдє Valt.40] Slime, [ʒɑ двɑ ʒɑ тρн дɴн ɑкο ɴє Ɣкɑжє ʍн сє οɴο ɴɑοƂнүɑнɴο днєʌο н ɴєɴє ƂƔдєʍєʍ сєсє сρєстнсρєстн с οɴοʍ ʌнƔƂɑвн кɑкο стє οстɑʌοн Ƃρɑћн ɴɑшοн үнɴнʌн кɑдɑ сƔ пɑсɑвɑʌн ɴɑ οвє гρɑдοвє Truhelka:12] Novi.

Prvi način gradnje futura II karakterističan je za kancelarije u sjeve-rozapadnoj Bosni i zapadnom dijelu Hercegovačkog sandžaka, a drugi se javlja samo u primorskoj oblasti.

324 Lejla Nakaš

Alternativni način gradnje ovoga glagolskog oblika tiče se srastanja njegovih komponenata kod najfrekventnijih glagola:

[χоүєʍо Ɣɑʍ нош по стɑρоʍ ƂошнүƔ ρɑднт Ɣсʌɑт Ƃнʌɑ н соʌн що год ʍогʍогƂƔдєʍоєʍо спρɑƔнтн ACA39 9 45] Kostajnica, [κɑдɑ сє ɴє ʍоћʍоћƂодє по сєƂн ɴнтκо ɴпʌɑћнвɑт тɑκо ћє вɑʒдɑ ʌоѣƂɑв н ʍнρ Ƃнтн Valt.130] Kamen, [пɑк ћєʍо н ʍн Ɣ пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ ʒдρɑвѣо үнɴнт што ʍоћʍоћƂодєʍоєʍо Valt.80] Kamen, [дɑ Ɣүнɴн Ɣговоρь с вєʌнүɑɴьствоʍь ɴєговнєʍь сʌожнтн ʍƔ үнєʍь ʍоћʍоћƂƔдєʍоєʍо Ƃєʒь ɴнєдɴогɑ ɴєвнєρьствɑ үєстнтогɑ цɑρствɑ Truhelka:3] Ravno, [н кон вɑʍ посɑω вɑʌɑвɑʌɑдƂƔдє ɴɑρƔчнтє по дʍнтρню Ƃнћє вн посɑω HAZUćir.VII-9] Ali-paša 1674.

Iako se rijetko javljaju, ovakvi oblici futura II karakteristični su za pisa-re koji u svom izrazu imaju i druge novoštokavske forme.

Varijaciju tvorbe futura II, odnosno konstrukciju sa njemu sinoni-mnim značenjem, predstavlja veza prezenta glagola biti i adjektiviziranoga glagolskoga priloga sadašnjeg:

[ɑко ʍн сɑпоƔнстє χоүƔ ρɑд сʌƔщн ƔɑшєʍƔ гос Ɣ үєʍ ʍогƔүн ʍогƔүн ƂƔдєʍєʍ ACA39 9 16] Dubica,

odnosno prezenta glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: [ʍн үєʍо с є ɴɑпʌɑтнтн кɑко ʍн ƂƔдє ʍоʒɴɑʍоʒɴɑ ACA39 9 72] Jasenovac.

Vrlo frekventan način izražavanja značenja futura II u krajišničkim pismima ostvaruje se kroz upotrebu prezenta glagolā perfektivnog vida sa-činjenih prema naročitom tvorbenom modelu, posredstvom prefi ksa uz-, i to već od najranijih pisama:

[єто ʜʍ сʍо ʜ ʍʜ ɴєкоʌʜко ρѣчʜ ɴɑρƔчʜʌʜ дɑ што ƔʒƔʒƂєсєєсєдє є пʌєʍɴьсвƔ вʜ с ɴɑшє стρɑɴє дɑ ʒɴɑтє ıєρє сƔ ρєчʜ ʍоє Truhelka:II:12] Ishak-baša 1458, [то ʌʜ ɴє ƔсχоћєтєƔсχоћєтє вєћє вʜ ɴєћєʍо ɴʜ сʌɑтʜ ɴʜ пʜсɑтʜ ɴєго Ɣчʜɴʜтʜ що ɴɑʍь є ʒɑповıєть гоʌєʍогɑ господɑρɑ Truhelka:II:98] Skender-paša Mihajlović 1486, [н што ƔʒжєʌнтєƔʒжєʌнтє н ƔʒпнтɑтєƔʒпнтɑтє κɑдɑ гднɴ доћє оћєтє пρнѣɑтн ωд ɴєгɑ Ƃоʌн ωдговоρ HAZUćir.VI-8] Livno 1558, [i kada ushоćiješushоćiješ pоjti na čestitu Pоrtu, hоću ti tadaj naći kоnja, štо ćeš pоjahati A. Ivić:II:6] Hasan-paša Prodović 1573, [дɑ гɑ ʍʜ пοшɑʌєʍο ɴɑшοѣ вєʌʜκοѣ гοспοдʜ ɴєκɑ οɴʜ οд ѣєгɑ сʜѣɑсєт ʏʜɴє ʒɑ κοѣʜ ƔспρʜстοѣєƔспρʜстοѣє Valt.13] Dvar 1601, [κоʌʜκɑ оƔɴɑκɑ ƔʒʜщєƔʒʜщє пошʌʜтєт ʍƔ от κоє сє пρєвɑρє ɴє Ƃоєтє HAZUćir.V-34] Bihor 17. stoljeće, [ʜ κοʜ пɑρтʜκ ʒɑ ʍєд ƔспοтρʜƔспοтρʜƂƔʜєƔʜє χοћƔ гɑ ʌʜпο Ɣсʌɑтʜ ACA39 9 11] Dubica 1679, [ʜ що ƔʒƔʒдоɴосєоɴосє доƂρоʍ ʍƔ цʜɴоʍ пρʜʍɑʜтє HAZUćir.X-29] Sirač 1694, [ɑκƔ оʒоʒдχоχодє (uzdohode) ʌєпƔ ɴɑ ρоκовє ʜ оʒоʒдɴосєɴосє (uzdonose) κɑκо ɴɑʍ ɴєүє воʌє ʜʒκвɑρʜтʜ дƂρƔ ɑκо ʌʜ фɑʌє ρоκовоʍ ʍоρє Ƃʜтʜ дɑ үєʍƔ пощєɴƔ вєρƔ вʍ осʌɑтʜ ɑ

325Morfologija

ɴєгƔ ʒɑκовɑтʜ HAZUćir.X-31] Novi na Uni 1694, [ɑко Ƃн сє коѣн ɴɑшɑо ɴɑш ʏовнк дɑ вɑшнʍ стρɑжɑɴоʍ коѣƔ снʌƔ ɑʌн ʒʌоʏєстє Ƃєсндє ƔʒговоρнƔʒговоρн χоћєтє н вн ʏƔтн кɑковƔ ћєʍо ѣнʍ кɑщнгƔ дɑтн HAZUćir.X-138] Bihać 1727.

Potencijal

Potencijal je često prisutan u ustaljenim frazama krajinskih pisara iz svih krajeva kao jedna od formi učtivosti:Krčki sandžak [тɑко ʒɑ ɴɑшƔ ʌƔƂɑв дɑ Ƃн вɑʍ од воʌє вʍг Ƃнʌонʌо дɑ Ƃнстєнстє

Ƃнʌннʌн ɴɑ поʍоћ дɑ Ƃн то ʍɑʌо опρɑвнʌоопρɑвнʌо сє HAZUćir.VI-19] Krka, Kliški sandžak [ʍʌʍо вʍ дɑ Ƃнстєнстє вɑшнʍ ʌƔдєʍ пєɴƔ ƔүнɴнʌнƔүнɴнʌн дɑ ɴє

тнρгɑѣƔ до ɴɑс ... н дɑ Ƃнстєнстє ʒɑповнʒɑповнднʌннʌн пєтρƔ щɑɴншнћƔ що ѣє пρн ɴєʍƔ дɑ ɴє допƔстн ɴнкоʍ HAZUćir.VI-23] Vrlika, [ʍоʌнʍо в:ʍ: то үɑ сє ɴɑχодн Ɣ Ɣ вɑшн ʍншћɑɴн дɑ Ƃнстєнстє үнɴнʌн повρɑтнтнповρɑтнтн Valt.10] u Omiš, [ʒɑто ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ Ƃнстєнстє үнɴнʌнүнɴнʌн пʌɑтнт овє ɴɑшє подʌожɴнкє кɑкоɴо Ƃнсʍо н ʍн ɴɑпʌɑтнʌн вɑшєгɑ подʌожɴнкɑ Valt.77] Kamen, [ʒɑто вєʌє снρүɑɴо ʍоʌнʍо дɑ Ƃнстєнстє үнɴнʌнүнɴнʌн то ɴɑпʌɑтнт кɑкоɴо ћєʍо ʍн ɴɑпʌɑтнт Ɣд ɴɑшнχ подʌожɴнков Valt.84] Poljica, [ʒɑто ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ Ƃнстєнстє ƔƂсʌожнʌнсʌожнʌн ʒɑповнд вɑшнχ стɑρєшнɴɑχ дɑ ʍо дɑтє оƂʌɑст ɴєкɑ ʍожє поћ гдн ѣє ɴєѣʍо дρɑго Valt.139] Poljica;

Bihaćki sandžak [н ѣош гоʌєʍо пρоснʍо дɑ Ƃнстєнстє снρоʍɑχɑ ʏнɴнʌнʏнɴнʌн ɴɑфρншко HAZUćir.X-28] Krupa, [пρƔснʍƔ вʍ дɑ Ƃнстєнстє вн Ɣд вʍ ƔƂɑ вʍ пєүɑтɴє внρɴє кɴнгє ρɑдн ɑʌнѣє сƔфє н ρɑдн свн сƔжɑɴɑ ƔсʌɑʌнƔсʌɑʌн HAZUćir.X-33] Krupa;

Bosanski sandžak [ʒɑповндно сɑʍ пɑшнћƔ ɑко Ƃнстєнстє ʍƔ дɑʌнɑʌн твɑρдƔ внρƔ ɴєкɑ Ƃн сє с вɑʍɑ сɑстɑо н ɴɑ Ɣстɑ ρɑʒговоρно од свєгɑ HAZUćir.X-25] Sarajevo, [пρоснʍо н ʍоʌнʍо Ɣɑшє гос дɑ Ƃнстєнстє ʍƔ сʍρоʍɑχƔ ʍнʌошүƔ ƔүнɴнʌнƔүнɴнʌн пєддєсєт тɑʌнρɑ ρɑдн Ƃогɑ н дƔшє пρоснʍо Ɣɑшє гос ACA39 9 25] Jasenovac;

Hercegovački sandžak [ʒɑто дɑ пншєʍ од ѣɴєговє стρɑɴє в.г.с. ʍоʌєћн н твɑρдо пρосєћн Ɣ пρнѣɑтєѣʌство н сƔсндство коє ʍєћƔ ɴɑʍн дɑ Ƃнстєнстє пнсɑʌнпнсɑʌн пρнсвнтʌоʍƔ го. ѣєɴєρɑʌƔ Valt.89] Makarska, [ʍоʌнʍ сє вɑшєʍƔ пρнƔʒвншєɴоʍƔ госпоствƔ дɑ Ƃнстєнстє ʍн допƔс тнʌнопƔс тнʌн ʍнʌост дɑ ʍн дɑтє овдн вншє двн соʌн DAD:ASMM-V:1] Ljubuški, [ʍоʌнʍ сє вɑшєʍƔ пρнпʌєʍєɴнтоʍƔ госпоствƔ дɑ Ƃнстєнстє ʍн ʍнʌост допƔстнʌнопƔстнʌн дɑ ʍн дɑтє тρн ʍнʌɑρɑ соʌн Ɣ стоɴƔ DAD:ASMM-V:3] Lju-buški, [ʍοʌнʍο вɑс ʒɑ ʌƔƂɑв дɑ Ƃнстєнстє ʍƔ ƔүнɴнʌнƔүнɴнʌн Ɣʒєт тο шєɴнцє кɑкο Ɣ дρƔгοгɑ Ɣʒнʍɑтє Truhelka:24], [ʍοʌнʍο вɑс ʒɑ ʌƔƂɑв ɑкο ʍƔ штο Ƃнʌο οд пοтρєƂє дɑ Ƃнстєнстє гɑ снгƔρɑʌнснгƔρɑʌн Truhelka:25] Trebinje, [ɴєгο вɑс ʍοʌнʍο дɑ нχ ɴє Ƃнстєнстє ʍʌοгο дρжɑʌнρжɑʌн ɴɑ кοɴтοʍɑцн Truhel-

326 Lejla Nakaš

ka:26] Trebinje, [н ʍоʌнʍо вɑс дɑ Ƃнстєнстє ɴɑʍ пнсɑʌнпнсɑʌн с ʍоρɑ кон гʌɑс нʍɑ о тнє вонскɑ Kovačić:7] Trebinje.

Jedinu osobitost na planu tvorbe predstavlja to što u odričnom obliku potencijala riječca ne dolazi ispred glagolskoga pridjeva:

[ɑкo Ƃнстєнстє ɴɑʍн ɴє ƔнρоƔɑʌнɴє ƔнρоƔɑʌн ʍоρєтє Ɣɑшнχ ʌƔднχ пнтɑтн ACA39 9 79] Dubica, [то Ɣɑс пρоснʍо дɑ Ƃнстєнстє гɑ сɑ ɴнєгɑ поρƔк ɴ(є) ƂɑɴтоƔɑʌнɑɴтоƔɑʌн ACA39 9 62] Dubica, [ɴє Ƃнсʍо ρɑдн с Ɣɑʍн кρнƔо χоднтн Ɣєү Ƃнсʍо ρɑдн пρɑƔнүɴo дɑ Ƃн ɴɑʍ ɴєɴє Ƃнʌонʌо пρнгоƔоρɑ ACA39 9 16] Dubica.

Kada se neki događaj obrazlaže i objašnjavaju posljedice neke radnje koja se mogla dogoditi u prošlosti, umjesto perfektom ta radnja izražena je futurom II, a neostvarena posljedica potencijalom:

[дɑ гɑ ɴє ƂƔдє поʒвɑ пρндɑ ʍє ѣɑ Ƃнχнχ гɑ пƔшћɑпƔшћɑ Valt.99] Makarska, [ɑ дɑ сє ƂƔдє οтєʌο дɑʌє ƔʒєʌнƔʒєʌн Ƃн пοʌοвнɴο Truhelka:22] Trebinje, [дɑ сє ɴє ƂƔдє ɴɑ ʍє ɴɑʍнρно н снво Ƃн оɴɑко χоχодноно ACA 39 9 1] Dubica.

I inače je u pismima takav model rečeničnog sklopa za irealnu pogodbu:[єρє ѣє вɑш гρɑд ɴɑ овƔ стρɑɴƔ ρнкє ɑ дɑ ƂƔдє ɴɑ оɴƔ стρɑɴƔ ρнкє ɴɑʍ ɴєɴє Ƃн ʍогʌоʍогʌо Ƃнтн Valt.40] Slime.

Imperativ

U krajišničkim pismima sačuvano je nešto primjera starijeg imperativa glagola vidjeti i, analogijom prema njemu, glagola zapovidjeti (<zapovje-diti):

[ɑ сɑд вʌɑстєʌє внћнтєвнћнтє ʒɑ тƔн ρɑƂотƔ що ћєʍоω Ɣчнɴнтн Truhelka:II:95] Vrhbosna, [ɴєго внћнтєвнћнтє ш ɴнʍɑ ʌнєпо HAZUćir.VII-10] Trebinje, [ʒɑто тє ʍоʌнʍь кɑко пρнɑтєʌɑ то ʍн внћнвнћн тн посɑо дɑ сє ɴє ʍρɑʒнʍо Valt.136] Konjic, [ʒɑто пρовнћнпρовнћн вɑшє Ɣʒвн шєɴо госпоство н ɴɑћнтє ɴɑћнɴ дɑ нʒɑћє Ɣ Ƃρнʍє(!) вɑш човнк с вɑшнʍ днɴɑρоʍ DAD:ASMM:2] Ljubuški.

Zapovijedanje adresatu nije se činilo uglađenim čak ni u slučaju tra-ženja oprosta, pa je za tu priliku osmišljen perifrastički vid imperativa uz posredovanje imperativa glagola imati:

[ɑ сɑдɑ ʍоʌнʍ в:ʍ: нʍɑѣнтєнʍɑѣнтє ɴɑʍ опρостнтопρостнт Valt.4].

Oblik imperativa iznimno se može naći na mjestu na kojem bismo oče-kivali aorist:

[ɑ потоʍ тогɑ вɑш свжɑɴ нɑκов донондн дɑ ʍв нє вɑш го с сɑповнднʌо ɑ вʍ од ʏнɴє свɑκє стρвκє по поʌɑκ ɴосн ACA39 9 5] Dubica.

327Morfologija

Najčešće se imperativ pojavljuje u završnoj frazi pisma sa modalnim optativnim značenjem. Oblici imperativa u takvoj ulozi pojavljuju se u svim kancelarijama, ali su ovdje izabrani samo oni primjeri za koje nema dvojbe da je riječ o obliku imperativa, a ne prezenta:

[н с тнʍ гoс. Ƃог Ɣ гoс. поʍоснпоʍосн ɑʍєɴ HAZUćir.X-101] Kostajnica, [н Ƃог вɑс вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.13] Dvar, [н Ƃог вɑ(с) вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн н (Ɣ) госпостƔ ƔʒƔʒдоρжноρжн Valt.28] Dvar, [н Ƃог вɑс вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.34] Slime, [н гɴь Ƃог в:ʍ: вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.37] Dvar, [н гɴ Ƃог в:ʍ: вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.38] Dvar, [н Ƃог вɑс вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн н Ɣ госпоствƔ ƔʒƔʒдρожнρожн Valt.70] Dvar, [н Ƃог вɑс вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн н Ɣ госпоцтвƔ Ɣдρжнρжн Valt.86] Dvar, [н Ƃог вɑс поʍоʒнпоʍоʒн н вєсєʌнвєсєʌн Valt.115] Dvar, [н Ƃог в:п:г: поʍоʒнпоʍоʒн н вєсєʌнвєсєʌн Valt.116] Dvar, [н Ƃог вɑс вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.117] Dvar, [н Ƃог вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн вɑшо ʍ: Valt.118] Dvar, [н Ƃог вɑс поʍоʒнпоʍоʒн н Ɣ госпостƔ ƔʒƔʒдоρжноρжн Valt.119] Dvar, [н Ƃог тє вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.159] Dvar, [н Ƃог вɑс вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн Valt.179] Dvar, [н гɴ Ƃог поʍнʌƔпоʍнʌƔ в:ʍ: Ɣ госпоствƔ н Ɣ дƔшн Valt.40] Slime, [н Ƃог вєсєʌнвєсєʌн н поʍоʒнпоʍоʒн в:ʍ: Valt.43] Imotski, [н Ƃог тє поʍоʒнпоʍоʒн н сɑд н вɑʒєдє Ƃоʌє Valt.93] Imotski.

Može se, ipak, reći da je u istočnom dijelu Hercegovačkog sandžaka nešto češći oblik potencijala sa elidiranim pomoćnim glagolom u ovoj vrsti fraze [н Ƃωг вн вєсєʌнω Truhelka:5].

Uz riječ Bog dolaze oblici 2. l. imperativa i u drugim vrstama ustaljenih fraza:

[ɴєɴє дɑѣɑѣ Ƃог дɑ ѣє то ɴɑшɑ воʌɑѣ Valt.90] Kamen, [нɴɑко ƂƔдƔћн Ƃοѣнʍо сє дɑ вєћн скɑɴдɑʌн ƂƔдƔ ρєстн што ƔкʌоɴнƔкʌоɴн Ƃог Valt.51] Poljica.

Pasiv

Način građenja pasivnih vremena podudara se sa našim savremenim, samo što pojedini oblici pomoćnih glagola imaju specifi čnosti kakve se u ovim pismima pronalaze i za forme aktiva. Tako npr. u pasivnom futu-ru pomoćni glagol nije izražen sintetički, već analitički sa punim oblikom prezenta glagola htjeti:

[ʒɑ свɑκο штєтο κοѣο Ɣʏʜɴє вɑшєʍ пοдʌοжɴʜκο χοћєχοћє Ƃʜтʜт κɑштʜгɑɴʜ κɑштʜгɑɴʜ Valt.48] Poljica.

A pasivni imperfekt ima sažete oblike pomoćnoga glagola:[конχ ɴнχовɑ ʍнʌoст oтє о(д) Ɣскок пρн сєɴƔ кн ƂнχƔнχƔ ƔχнћєɴнƔχнћєɴн HAZU-ćir.VI-2] Klis, [кн ƂнχƔнχƔ ƔχнћєɴнƔχнћєɴн пρн вρɑɴн HAZUćir.VI-2] Klis.

328 Lejla Nakaš

Pisari upotrebljavaju pasiv svih vremena koja se javljaju i u aktivu, pa tako u pismima nalazimo:pasivni futur II [н ɴєћєʍо дɑт сєкоʌн говоρнт ɑко ƂƔдє ʍнρ ƔүнɴєѣɴƔүнɴєѣɴ ɴєк

ѣє ʍнρ Valt.56] Poljica,pasivni aorist [ѣєρє ɴє Ƃн сƔћєɴосƔћєɴо ѣощє погнɴƔтн Valt.38] Dvar,pasivni imperativ [ƂƔдн дɑɴɑɴ овн ʌнст Ɣ пʌєʍєɴнтє г . κє ρƔкє г. ɴɑ днɴнћɑ

вɑʌстєʌнɴɑ шнвєɴнʏкогɑ HAZUćir.VI-20] Vrana, [ʒɑповндɴнкƔ свє пʌєʍєɴнтє ɴовскє покρɑѣнɴє ƂƔдн дɑɴɑɴ овн ʌнст HAZUćir.X-43] Bihać.

Jedino su zapostavljeni oblici pasivnoga pluskvamperfekta i potencija-la, kojima su potrebni dvostruki oblici istoga pomoćnog glagola: biste bili, bijaste bili.

Glagolski pridjevi i prilozi

O specifi čnostima radnoga glagolskoga pridjeva već je govoreno u poglav-lju o fonetici. Preostalo je da se istaknu karakteristični oblici glagolskoga pridjeva trpnog. Davno je zapaženo da je u štokavskim sjevernim oblasti-ma, češće nego drugdje, za ovaj glagolski oblik u upotrebi nastavak -t, kao i to da je u pisanoj riječi stanje drugačije (usp. Peco 2007:IV:268). Smatra se da i u ikavskošćakavskoj zoni ovaj nastavak predstavlja stariji način tvorbe, ali da je pisarska tradicija nametala svoje zakone, te da su zbog toga u pi-smima oblici glagolskoga pridjeva na -t rijetki:

[ʍɑтош нє посʌɑтпосʌɑт ʒ ƂƔƂћɴєвн н (с)ɑ (ʒ)ɑстɑвɑʍ ʒɑ нєʒнʌ HAZUćir.X-89.2] Banja Luka.

Oblici trpnoga pridjeva glagola naći i proći formirani od osnove šьd- potvrđeni su u krajišničkim pismima:

[ʍоρє Ƃнт свєʍƔ є ʌнк ɴɑшɑстɴɑшɑст оʌншє єдɴо сʍρтн дɑ є Valt.41] Dvar, [ʒɑто χоћƔ дɑ сє повρɑтн тɑ пɑвɑ ʍєдєɴов н ѣoш ɑко Ƃн сє кoѣн дρƔгн тɑкнʍ поснʌѣєʍ ɴɑшɑстɴɑшɑст дɑ ѣє одвєдєɴ Valt.141] Poljica.

Ovakvi oblici nisu sistemski zastupljeni, pa se može reći da su literarne provenijencije. U adjektiviziranoj formi oni se javljaju u sklopu ustaljenih izraza sa značenjem vremenske odredbe:

[ɑ потоʍ ɴєкɑ ʒɴɑ в:ʍ: кɑко сɑʍ Ɣ ʍнʍошɑсɴєʍнʍошɑсɴє дɴн Ƃнʌн Ɣ сɑρɑѣєвƔ Valt.17] Klis, [ɑ потоʍ ɴєкɑ ʒɴɑтє кɑко сɑʍ пρнʍно пρошɑстогɑпρошɑстогɑ вρнʍєɴɑ вɑшє кћɴнгє ɴɑ коє сɑʍ вɑʍ одпнсɑо свє що є Ƃнʌɑ потρєƂɑ HAZUćir.X-25] Sarajevo, [ɑ пοтοʍ пροшɑстнєпροшɑстнє ʍнсєцє пнсɑχ в•п•г• нʒρɑдн ʒƔʌƔʍɑ кοн ɴɑʍ Ɣүнɴншє вɑшн пοдʌοжɴнцн Truhelka:15], [пρнʍно сɑʍ твоɩƔ кɴнгƔ од 10 пρошɑстогɑпρошɑстогɑ сєптєʍƂρɑ Vuksan:3] Mostar.

329Morfologija

U pismima postoje potvrde za oblike glagolskog priloga prošlog od iste osnove:

[ʜ штο сʜροʍɑсʜ ƂєρƔ дρвɑ ʍƔʏɴο ʜ ɴєвοʌɴο ʜ ʌɑʏɴʜ ʜ жєдɴʜ тο οɴʜ дοшɑοшɑд ʒ Ƃροдοʍ пοκρцɑѣƔ пοсʜʌʜєʍ Valt.40], [дɑ сƔ ɴʜκʜ вɑшʜ пοдʌοжɴʜцʜ οд вɑшєгɑ ʍʜстɑ дοшɑʏʜοшɑʏʜ с Ƃροдοʍ Ɣ вρƔʌƔ ɴɑκρцɑʌʜ дρвɑ пƔɴ Ƃοροд Valt.59] Dvar, [ɑ оɴʜ ʜʒɑшɑʏʜʜʒɑшɑʏʜ ɴʜсо ʜ дɑɴɑ поκρєдошє доʌʜκє κоɴє ʜ овєд(о)шє ʜ овдɑ ѣʜχ ʜʒвєдошє Ɣ с(Ɣ)ƂотƔ оƂɴоћ ɴɑ освʜт ѣƔтρос Ɣ ɴєдєʌƔ Valt.116].

ali su češći noviji oblici: [ʜʒɑшɑвʜʒɑшɑв тѣɑ Ɣ сєʌо тєρє ѣʜʍ сʜρоʍɑχоʍ поѣɑгʍє стɑɴовє ʜ одɴєсƔ свʜρɑʌє ʜ ƂƔƂɴѣєвє Valt.86] Dvar, [н үнɴƔ тнχ сƔшɑɴɑ пρɑƔо н пощєɴо доɴєсɑƔоɴєсɑƔ Ɣʍ посʌɑтн ACA39 9 47] Kostajnica, [ɑ дοшɑвшʜοшɑвшʜ ʜʒ οʍʜшɑ ʍʜκƔʌɑ стʜпɑɴʏʜћ пοсʜκɑ ʍƔ ʜ сʍοκвє ʜ тρст Valt.11] Poljica, [пɑкɑ гɑ дoшɑƔшнoшɑƔшн пoρƔк oдƔєдє ρɑдн ʍɑʌɑ дƔгoƔɑɴнɑ ACA39 9 42] Kostajnica,

Pored toga, zabilježen je i primjer ukrštanja starog i novoga tipa tvorbe:[ʜ пошɑпошɑдɑвьɑвь ɴɑ чєстʜтƔ поρтƔ цɑρωвƔ гωвωρʜ ʜ дɑдє ʍƔ чєстʜтʜ цɑρь ʒгʌɑвɑ ʜ єдɑɴь χƔћƔʍь ɴɑ Ƃωсɑɴьсκогɑ сɑɴчɑκɑ ɑ дρƔгʜ ɴɑ ɴɑсь HAZUćir.VII-1].

Glagolski prilog prošli rjeđe završava na -v, češće na -vši, a u ranim pismima zabilježen je i stariji nastavak -vše:-v [тɑвɴоʍ ɴоћѣƔ дошɑвошɑв осɑʍ воʌовɑχ Ɣкρɑʌн HAZUćir.IV-47] Bihać,

[ʒɑχвɑʌнвʒɑχвɑʌнв гɴƔ ƂогƔ үєстнтн цɑρ н дƔж ѣє Ɣ ʍнρƔ Valt.96] Kamen, [є ʌн пρɑво дɑ вɑшєгɑ подʌожɴнкɑ ʍн ƔɑфтнвƔɑфтнв одвєдєʍо ɑ ƂƔдƔћн Ɣ ʍнρƔ Valt.111] Poljica, [ʒɑφɑʌнвʒɑφɑʌнв ƂогƔ н үєстнтоʍƔ цɑρƔ н ѣɑ нʍɑʍ ɴнкоʌнко содɑтов Valt.141] Poljica, [ѣєдɑɴ оƂншєɴнк овɑкƔ скɑɴдɑʌƔ ƔүнɴнвƔүнɴнв ʒɑү гɑ ɴє кɑштнгɑтє үɑ ʍнρнтɑ Valt.154] Dvar, [сʍɑѣнʌƔ ʍєχтєρƔ свєʒɑвсвєʒɑв ρƔкє Valt.86] Dvar;

-vši [ʒɑтон вн ʍоʌнʍо госпоцтво тɑʍо дошɑвшношɑвшн ɴєкɑ вɑʍ нє пρєпоρƔүєɴ нʍɑвшннʍɑвшн конƔ потρєƂƔ Ɣ вɑшєʍƔ гρɑдƔ Truhelka:1] H. Novi, [ʒɴɑвшн ʍоɩє н твоɩє пρнɩɑтєʌство Vuksan:14] Mostar, [ʍн д(о)шɑвшншɑвшн цɑρєво Ƃʌɑго од вɑшнχ ʌƔн нстƔцн (ištući) ѣє ʌн пρɑво дɑ сє ɴɑшє Ƃʌɑго ѣɑгʍн HAZUćir.VI-24] Vrlika, [ɴɑ пƔтƔ ɴнχ пρнɴцнповн подʌожɴнцн дочєкɑвшночєкɑвшн ћɑтƔ ƔƂнʌн ɑ ɴɑшєгɑ човнкɑ по нʍє χɑɴдɑɴɑ жнвɑ одвєʌн Desnica:281] Glamoč

-vše [н ʍн гдɴь воєвωдɑ χɑʍʒɑƂєгь внвндєвьшєєвьшє нʍь χωжєть Ɣ ρƔцн н сʌƔшɑвшєсʌƔшɑвшє гɑ н дωƂρє ρɑʒƔʍєвьшєρɑʒƔʍєвьшє н подь ɴнʍь пωдьпнсɑɴьє ρƔкωʍь своωʍь χєρьцєгɑ вʌɑткɑ Truhelka:II:37] Foča 1472, [н тɑкoн

330 Lejla Nakaš

ƔүнɴнвшєƔүнɴнвшє χoћєʍo Ɣ ʍнρƔ Ƃнтн ACA39 9 34] H. Novi 1605, [н ɴєʍoнтє ʍɑɴкɑтн үƔвшєүƔвшє дɑ ɴɑʍ ɴє дɑдƔ ɴɑ ʒɴɑɴнє ACA39 9 35] H. Novi 1605.

U pismima iz prvog razdoblja glagolski prilog sadašnji na -ći dolazi samo iznimno, kao i njegova arhaična verzija na -e hote.260 U starijim pi-smima iz Herceg-Novog ima nešto više primjera upotrebe ove glagolske forme nego u pismima iz ostatka istočne oblasti Hercegovačkog sandžaka:

[ɑ ɴє ʒɴɑнƔћнʒɴɑнƔћн кoнєʍ ћє сє пƔтєʍ oƂρɑтнтн н вєʌнтє дɑ сє н вн Ƃoнтє н стρɑжє үƔвɑтє ACA39 9 35] H. Novi 1605, [нʍɑʍо ʒɑχвɑʌнтн в.г. конɑ свɑкɑко покɑʒƔнƔ овдн ɴɑ сƔснєцтвƔ пρнɑтєʌствƔ дɑнƔћнɑнƔћн ɴɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴнє од ɴɑшнєχ ɴєпρнɑтєʌнɑ ACA39 9 39] H. Novi 1607, [ɑ потоʍь кɑко ƂƔдƔћнƔћн овдн вɑшнєχь ɴнєкоʌнко кɑʌɑфɑтɑ посʌовɑʌо ɴɑ овон ɴɑвєтн н ƂƔдƔћнƔћн доспнєʌн χотєћнχотєћн сє двнгɴƔтн ʒɑ поћн ʍн ʒɑƔстɑвʌɑс ʍо дɑ Ƃн ɴɑʍь ɴɑпρɑвнʌн ɴɑшƔ фρєгɑтƔ Kovačić:5] H. Novi 1610, [нƔсƔф ɑгƔ ɑχʍєтспɑχнћɑ пοснʌɑʍ ʒɑтο вɑс ʍοʌєћнʍοʌєћн дɑ нʍ дɑтє дοƂρє стρɑжє дɑ нʍ нє ɴɑ снгƔρƔ пɑсɑтн Truhelka:10] Novi 1668.;

[н пορɑдн тοгɑ сɑʍ ʍєтɴƔο Ɣ пʌɑɴнɴƔ пєтɴɑєс ʌƔдн дɑ үƔвɑю ɴɑнвєћє дɑ кο ɴє пροʌɑʒн кρнƔћнкρнƔћн ɴɑ ɴοвн Truhelka:21] Trebinje, [Ƃнћє готово н свɑкн Ɣ ʍнρƔ ƂƔдƔћнƔћн достɑ (se) днʒгρɑцнɩє до сɑдɑ догоднʌо од ρђɑвнɩє ʌƔдн Vuksan:3] Mostar, [ʒɑто жєʌнɩƔћнжєʌнɩƔћн Ɣ коʍшнʌƔкƔ ƔүƔвɑтн свє оɴо що сн ɴɑʍ пнсо пƔɴо пƔтɑ ρɑдн жєʌєɴогɑ ʍнρɑ пншєʍо тєƂє ʒɑ овƔ ɴєʒгодƔ Vuksan:11] Mostar.

Oblici glagolskoga priloga sadašnjeg najfrekventniji su u primorskom dijelu kliške oblasti i u njenom neposrednom zapadnohercegovačkom i ličkom susjedstvu. Prisustvo ove forme mnogo je manje izraženo u kan-celarijama sjeverozapadne Bosne, ali se može reći da je ona i tamo dosta raširena.

Postoje dva modela ustaljenih fraza koje se grade pomoću ovoga gla-golskog oblika, što uveliko utječe na visoku frekventnost ove vrste riječi u krajišničkim pismima iz navedenih oblasti. Prva od njih tiče se izlaganja povoda obraćanju:dođe podložnik tužeći se

[ʒɑтнʍ доѣдє к ʍєɴн кɴєʒ п: ѣƔρɑ пɑвнћ тƔжєћнтƔжєћн сє ɴɑ вɑшєгɑ подʌожɴнкɑ доʍ ѣƔρѣɑ Valt.112] Poljica, [ɴєкɑ ʒɴɑдє в: господство кɑко доѣдє пρнд ɴɑс нвɑɴнш коρднћ ɴɑш подʌожɴнк тƔжєћнтƔжєћн сє ɴɑ подʌожɴнкɑ вɑшєгɑ ʍєштρɑ стнпɑɴɑ Valt.87] Poljica, [по тоʍ доћє пρнд ɴɑс ɴɑш подʌожɴнк вƔнцɑ ɴƔχɴовнћ тƔжєћнтƔжєћн сє дɑ ʍƔ є снɴɑ ρɑɴно дєснɴнћ Valt.109] Poljica, [доѣдошє ɴɑшɑ двɑ подʌожɴнкɑ пρнд ɴɑс

260 Usp. Miklosich:308.

331Morfologija

пρɑвдє пнтɑтн ɑ тƔжєћнтƔжєћн сє ɴɑ вɑшєгɑ подʌожɴнкɑ ѣɑкƔʍɑ Valt.77] Kamen, [ɴєкɑ ʒɴɑ в:ʍ: кɑко доћє к ʍєɴн ѣƔρɑ кƔʒʍɑɴнћ нʒ ρогоʒɴнцє тƔжєћнтƔжєћн ɴɑ ѣƔρƔ кρнжɑɴнћɑ дɑ ʍƔ дρжн внɴогρɑд Valt.101] Makarska, [ɑ ɴєкɑ ʒɴɑ в:ʍ: кɑко поχодншє к ʍє(ɴн) сʌнʍєɴɑɴн н Ƃρєсʌɑɴн пʌɑүƔћнпʌɑүƔћн дɑ нʍ сƔ поχнтɑʌн коʒє Valt.36] Dvar, [дɑ ʒɴɑ вɑшɑ ʍнʌост кɑко доћошє овдн ɴɑ тƔжƂƔ кʍєтн χɑүндєρвншɑ жɑгρовнћɑ ʍогɑ Ɣнцɑ тƔжєћнтƔжєћн сє дɑ нє пɑвɑо oʍншɑɴнɴ тƔ попρнє Ɣ ɴоћ одɑгɴɑо ʍƔ двонє говєдɑ Valt.8] Gabela.

Druga fraza predstavlja dio retoričkoga pitanja koje dolazi kao komen-tar na kraju izlaganja povoda pisanju:budući (car i dužd) u miru

[ʒɑто вɑс ɑвнʒѣєʍо ƂƔдƔћнƔћн үєстнтн н пρєсвнтʌн отʍɑɴовнћ (с) свнтʌнʍ дƔжƔʍ Ɣ ʍнρƔ н ʍн ƂƔдƔћнƔћн ɴɑ овоʍƔ кρѣƔ вɑʒдɑ о стɑρнɴє гρɑдƔ оʍншƔ пρнѣɑтєʌн Valt.151] Dvar, [є ʌн пρɑво дɑ вɑшєгɑ подʌожɴнкɑ ʍн Ɣфɑтнв одвєдєʍо ɑ ƂƔдƔћнƔћн Ɣ ʍнρƔ Valt. 111] Poljica, [ƂƔдƔћнƔћн пρнсвнтʌн н үєстнтн отʍɑɴовнћ ʒ дƔждєʍ Ɣ ʍнρƔ вєʌнкƔ ѣєдɑɴ оƂншєɴнк овɑкƔ скɑɴдɑʌƔ Ɣүнɴнв ʒɑү гɑ ɴє кɑштнгɑтє үɑ ʍнρнтɑ Valt.154] Dvar, [Ƃодоћноћн үєстнтѣ цɑρ н доʒд ʌнƂ ʍнρ оүнɴнʌн вн доүєкоѣєтє үɑρєвє кєʍєтє Valt.192] Klis, [ʒɑшто ɴнѣє пρɑво дɑ сє вн ʒɑ ɴɑшє ʌƔдє ʒɑднвɑтє ɑʌн ʍн ʒɑ вɑшє ƂƔдƔћнƔћн цɑρ н дƔш Ɣ ʍнρƔ Valt.13] Dvar, [снʌоʍє вɑшн ʌодн одвєдошє оƂɴоћє о ʍнρо Ƃдоћноћн үєстнтн үɑρє н доʒдє Valt.29] Dvar, [ʒɑшто тɑко үнɴнтє доүнкɑѣƔћ Ɣ вɑшєʍƔ ʍнстƔ Ƃнтн ɴɑшє подʌожɴнкє ƂƔдƔћнƔћн с пρнсвнтʌнʍ гɴоʍ цɑρоʍ вɑшɑ господɑ Ɣ ʍнρƔ Valt.110] Poljica.

Iako najčešći, to nisu jedini ustaljeni izrazi čiji je dio glagolski prilog sadašnji. U krajišničkim pismima iz primorske oblasti zabilježeni su i ovi često ponavljani modeli sintagmi sa prilogom budući:mi budući susidi je li pravo (nije pravo) da se ovakve stvari čine

[ɑ ʍн ƂƔдƔћнƔћн овдє ɴɑ коʍшнʌƔкƔ ɴнѣє пɑρɑво дɑ сє ʍɑρɑʒнʍо Valt.152] Poljica, [ƂƔдƔћнƔћн ʍн ɴɑ овоʍƔ коɴфнɴƔ с оʍншɑɴн пρнѣɑтєʌн н сƔсєдн ɴє ʍоѣтє дɑ сʍо Ɣ скɑɴдɑʌн Valt.154] Dvar, [ɴє Ƃн доƂρо дɑ ʍн ρɑʒʍнρѣє үнɴнʍо ʍєƔ ɴɑʍн ɑ ʍн ƂƔдƔћнƔћн сƔсндн Valt.36] Dvar,

[н ʍн Ƃнсʍо посʌɑʌн по тнʒнχ ʌƔднχ пєтсто гρошɑ доʍɑ ʍоʌнʍо вɑс дɑ ɴє погнɴƔ ƂƔдƔћнƔћн пρнѣɑтєʌн ɴєʍоѣʍо пɑк ɴєпρнѣɑтєʌн Valt.32] Makarska, [ɴєʍоѣтє дɑ вɑʍ снρоʍɑсн опєтɑ гρєдƔ ɴɑ тƔжƂƔ н дɑ сє ʍρɑʒнʍо ƂƔдƔћнƔћн сƔсндн н пρнɑтєʌн Valt.98] Makarska, [ʒɑшто тє ʍоʌнʍо то ѣнʍ үнɴн пʌɑтнт ɑ ɴєкɑ ʍн н ɴɑшн подʌожɴнцн Ɣ ʍнρƔ жнвєʍо ƂƔдƔћнƔћн ɴɑ сƔснтвƔ Valt.104] Poljica,

332 Lejla Nakaš

ne budući (ni) krivi (ni dužni)[ɴєɴє ƂƔдƔћнƔћн ɴн кρнвн ɴн дƔжɴн Valt.14] Klis, [н поφɑћɑʌн ʌодє кн нћо ɴɑ цɑρєвƔ скɑʌƔ ɴєɴє Ƃодєћнєћн кρнвн ɴн дожɴн Valt.27] Dvar, [коѣє ѣє Ƃнѣɑ ʍнкƔʌƔ гρгƔρнүнɴƔ ɴншћє ʍƔ ƂƔдƔћнƔћн кρнв Valt.96] Poljica, [ɑ ото н сɑдɑ єдɑɴ Ɣ вɑшєʍƔ гρɑдƔ ɴɑш подʌожɴнк пɑвɑ үотнћ коѣн ɴн доʍɑ доћ ɴє ʍоρє ɑ ɴєɴє ƂƔдƔћнƔћн кρнв Valt.108] Poljica, [ɴєɴє ƂƔдƔћƔћ ɴнштɑ кρнвн Valt.124] Poljica.

Ovaj glagolski oblik, naročito pogodan za različite tipove rečenične kondenzacije, postao je jedno od karakterističnih obilježja stila krajišnič-kih pisama. Ima pisara koji nižu priloge na -ći jedan za drugim, očito vje-rujući da to doprinosi višem kvalitetu izraza:

[нстн снρоʍɑχ пρɑв пɑтєћнпɑтєћн о тɑвɴнүн үоѣоћнүоѣоћн вг свɑко пρɑво пρɑвдо н Ƃодоћноћн вɑʒдɑ ɴɑρɑв н оƂнүɑѣ свɑкоʍо ʌоƂɑв кɑко ћє поʒɴɑтн н вг Ɣ оʒдɑɴѣє вг пнсɑсʍо ʍоʌєћнʍоʌєћн вɑшє г ʒɑ ʌоƂɑв ɴɑшо дɑ постнтє ρєүєɴогɑ снρоʍɑχɑ вокɑсɑ нс тɑвɴнүє своρоχ ɴɑс HAZUćir.VI-18] Skra-din, [ɑ сɑдɑ поƂоʌє сєɴɑɴнχ стоɴнɴє огρɑднстє по ƂρɑүƔ н Ɣ οʍншƔ доүєкƔѣƔћноүєкƔѣƔћн н χρɑɴєћнχρɑɴєћн Ɣскокє н Ƃоρодовє нʍ доχρɑɴƔѣƔћноχρɑɴƔѣƔћн Valt.41] Dvar, [с кoѣɴɑ ʍн ɴє дɑ сѣɑχɑтн ɴєго ʍн сє ρƔкɑʍн коѣɴɑ пρнɑ пʌɑүƔћнпʌɑүƔћн кɑко пρɑвɑ снρотɑ ɑ тƔжєћнтƔжєћн сє кɑкоɴо коʍƔ сє ɴєпρɑвдєɴо үнɴн Valt.141] Poljica.

Ponekad se pisari ne obaziru na to da li je subjekt isti za adverbijalizi-rani dio iskaza i za ostatak rečenice:

[ɑ по тоʍє ѣɑ ƂƔдƔћнƔћн ɴɑ днвɑɴƔ ƂосɑɴскоʍƔ н оɴдє доћє ʍƔстɑн Ƃɑшɑ н внкɑ н внкɑ ɴɑ дн вɑɴƔ дɑ ѣє Ɣскоүнѣо Ɣ оʍнш Ƃɑтнɴнћ Valt.116] Dvar

U pismima se gotovo jednakom frekventnošću glagolskim prilogom sadašnjim izražavaju razna adverbijalna značenja:vremensko [єво сɑд пншє тƔʏнћ н нвɑɴковнћ ʌнст ɑʏн ƂєћнρƔ дɑ нє сƔжɑɴ

погнɴƔ нћнƔћннћнƔћн с ɑндƔʏƔ Ɣ ʏєтƔ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [що нє код ɴєгɑ Ƃнʌо поρтнкє свє ʍƔ снρоʍɑƔ Ɣʒєʌн н ɴєгɑ снρоʍɑɑ ρɑɴнʌн ɴɑ внρн одєћнєћн HAZUćir.X-86] Banja Luka, [н вн үнɴєћнүнɴєћн тɑковє ствɑρн ɴɑʍ гнɴє тoвɑρ ѣɑспρнχ oд цɑρнɴɑ Valt.14] Klis, [ɴɑш үовнк ɴɑшнʍ посʌоʍ Ɣ oʍнш нћƔћннћƔћн ɴɑʍнρн сє ɴɑ пƔдɑρє кн үƔвɑѣƔ внɴогρɑдє од ʍнстɑ вɑшєгɑ Valt.34] Slime, [ѣɑ ƂƔдƔћнƔћн ɴнкоʌнко вρнʍєɴɑ ɴɑ пƔтƔ пρн господн ɑ к ɴɑшєʍƔ гρɑдƔ доχооχодєћнєћн ɴнкɑ снρотɑ нʒ дƔƂρɑвє ɴɑ нʍє ѣɑковнцɑ ʍєдєɴовɑ Valt.141] Poljica;

uzročno [нɑ χоћƔ ʒɑρɑдн Ƃогɑ н ɴєговн сƔʒɑ гʌєгʌєдɑнƔћнɑнƔћн ɴɑ тρн стρƔкє Ɣʌнстн ʒɑ ɴєгɑ ACA39 9 9] Dubica, [ɴєкɑ ʒɴɑтє кɑко үƔсʍо н ρɑʒƔʍнсʍо

333Morfologija

дɑ стє оковɑʌн стнпɑɴɑ пєρншнћɑ нʒ доћ(ɴ)нχ Ƃρєχɑʌɑ говоρєћнговоρєћн дɑ стє Ɣ ѣєгɑ Ɣχнтнʌн ɴнкн тɑʍɑɴ пнɴєʒ Valt.13] Dvar, [ʒɑто вɑс ɴєɴє ʍогƔћнʍогƔћн ɴɑћн дɑʌн сƔ кɑпєтɑɴƔ ρɑдʍɑɴнћƔ HAZUćir.X-26] Sarajevo, [н ɴєɴє ʍогƔћнʍогƔћн нʍɑт нɴє Ɣ ρƔкє Ƃɑɴднжɑ ωт дρƔжɑвє Ƃɴєтɑүкє дєвєт нɴнχ ʒʌоүнɴɑц HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [ƂƔдƔћнƔћн вɑшн пнѣɑɴн поүʍƔ псовɑт ɴɑшєгɑ үовнкɑ Valt.34] Slime, [то внвндєћнєћн ʍн χодɑвєρдн үɑƔш пρнсвнтʌогɑ соφн ʍєχʍєд пɑшє Ƃосɑɴскогɑ ......пнтɑсʍо ʍнʌост Ɣ ρєүєɴогɑ ʒ(є)ɴєρɑʌɑ пρнсвнтʌогɑ дɑ ɴє үнɴн оƂнснтн нстє Ɣскокє Ljubić:19] Zadar;

načinsko [пошʌн сƔ вɑшн ѣʌƔдн н ρɑʒƂнʌн цɑρєвƔ скɑʌƔ то ѣєст χнтɑѣƔћнχнтɑѣƔћн пƔтɴнкє по пƔтƔ ɴн кρнвє ɴн дƔжɴє Valt.133] Makarska, [н доћє ʍн сє тожнт ѣɑковнцɑ н вєʌє жєстоко пʌɑүоћнпʌɑүоћн дɑ ѣо ѣє Ƃнѣо снɴ пɑвɑ пошɑ ɴɑ ѣɑʍɑтво Ɣ оʍнш н дɑ ѣє поснʌѣєʍ Ɣствʌєѣɴ ʒɑ соʌдɑтɑ Ɣ оρʍɑɴнцо Valt.139] Poljica, [тρн ɴɑѣʍєɴнкɑ Ɣ гρɑдƔ оʍншƔ под вɑшоʍ ʒɑповндѣƔ пєтρє гɑшпєρов снʌоʍ вєжƔћнвєжƔћн н снкƔћнснкƔћн по Ɣскоүкн ʒɑкоɴ Ɣкɑρнʒɑ Ɣ Ƃρод н повєдє Ɣ ʒɑдɑρ Valt.154] Dvar,

pogodbeno [ɴнєдɑɴ Ɣ вɑшнχ ʍнстнχ кон стон ɴнʍоρє овɑʍо дρжɑт Ƃɑштнɴє ɴєɴє нʍɑѣƔћннʍɑѣƔћн кɴнгє од єʍнɴɑ Valt.183] Poljica, [ɴʜѣє пρɑво дɑ сє сʍєтɴɑѣ ʏʜɴʜ ʍогоћʜʍогоћʜ сє посо довʜдтʜ Valt.95] Kamen, [гос: тɑко ƂƔдƔћнƔћн пρоснʍо вɑшє гос:во дɑ ʒɑповнднтє стρɑжɑɴоʍ коѣн сƔ тɑдɑ Ƃнʌн ɴɑ стρɑжн кɑд сƔ сє тн воʌн гоɴнʌн ɴєк пʌɑтє ɑʌн ɴɑћƔ кρн(в)ʏє HAZUćir.X-138] Bihać;

dopusno [ʏƔднʍо сє вм дɑ ɴɑʍ ɴнгднρ ʌнст ɴєдоћо (ne dođe) од вɑс ƂƔдƔћнƔћн с ɴɑшнʍ оцєʍ пρнɑтєʌ Rizvić:1648] Udbina, [коʍє сн тн Ɣʒєо вρнχ дƔговɑɴɑ двɑдєсєт дƔкɑтɑ ɴє ƂƔдƔћнƔћн дƔжɑɴ HAZUćir.X-43] Bihać, [ɑ вн ɴнкоʌнко вɑс одвɑρгɑвɑʌн сє по сєƂн тɑρєтє ρɑнƔ н ρоƂнтє ƂƔдƔћнƔћн внρє нєдɴє тєρ то чнɴнтє HAZUćir.X-109] Požega, [ɴєго сє ɴє ктн пρɑвдн пρндɑтн гɑшпє н жɑɴє шɑɴгρнɴ нʍɑѣоћннʍɑѣоћн Ƃɑштнɴо Ɣ жопн ɑ ɴє нʍɑѣо Ɣ ρокоχ кɴнгɑχ кɑко ѣє ʒɑкоɴ үєстотогɑ цɑρɑ Valt.95] Kamen, [ɑ тɑкоʍ вʌɑдɑвцƔ пρнстон ʌн сє Ɣʒєт єдɴƔ ρоƂƔ поү χоћє ɑ ɴє поћ ʍоρє пρодɑт оɴн кн пρодɑє н ɴє дɑт ʍƔ нʒвєст своѣƔ пшєɴнцƔ ɴє ƂƔдƔћнƔћн вɑʍ ɴнштɑ дƔжɑɴ Valt.126] Poljica;

namjerno [ѣɑ сɑʍ ʍоѣє Ƃʌɑго ʒɑ ɴƔ стρошно вɑвɑдєћнєћн ѣє од вoѣвoдɑ Valt.26] Dvar, [дɑ ʍо ѣє ʍɑʒго Ɣствнʌɑ вʌɑднкɑ днѣɑɴɑ жєɴɑ нвɑɴншɑ соћнћɑ ɑ по ʒповндн в:ʍ: χотнѣоћнχотнѣоћн ρєүєɴɑ вʌɑднкɑ дɑ ɴɑпʌɑтн тρєћн днѣо нɴтρɑдє Valt.135] Kamen, [н оɴн сɑћƔ ʒɑ своѣоʍ ρоƂоʍ ɴɑ ʍоρє ʍоʌєћнʍоʌєћн ѣнx ʒɑ своѣƔ ρоƂƔ Valt.86] Dvar, [н ρɑʒƔʍнсʍо што ɴɑʍ пншєтє χотєћнχотєћн дєфєɴднт вɑшє подʌожɴнкє коѣн үнɴє кɑко сє ɴє пρнстон Valt.129] Kamen, [ɴɑѣпосʌн гʌɑвоʍ ʍоѣоʍ доѣдоχ пρнд вɑшє ʍнсто ншћƔћнншћƔћн ʒɑ ʍоѣє пнɴєʒє н ɴє ʍогоχ нʍɑтн Valt.92] Poljica.

334 Lejla Nakaš

Prilozi

Upečatljiva karakteristika najfrekventnijih osnovnih priloga u krajišnič-kim pismima jeste završni morfem -i na mjestu starijeg -ě, koji je dominan-tan u većem dijelu kancelarija, pa i u onima koje nisu ikavske. U konačnom uobličavanju ovoga tipa priloga snažno je djelovala paradigmatska analo-gija, pa se dogodilo da završetak -i imaju i oni prilozi koji nikada nisu na tome mjestu imali jata, ali su novi formant primili pod utjecajem ostalih priloga koji su u s njima u semantičkoj relaciji. Tako npr. na osnovu ustalje-nih oblika pri, posli nastaju i kadi, vazdi. Primjeri:gdi [гɴƔ пєтρƔ кєгʌєвнћƔ гρоφƔ гρɑдɑ ʌєтовɑɴнћɑ кɑпнтɑɴƔ н кρɑнɴє

ʌєтовɑɴнћкє ʒɑповндɴнкƔ Ɣ ρƔкє пощєɴє гдн ƂƔдє HAZUćir.X-103] Banja Luka, [ɑ ɴєнʍɑ снρоʍɑ ɴнгɴнгдн ɴнщɑ оснʍ гоʌƔ дƔшƔ ACA39 9 80] Gradiška || [н пρнє сƔшɑɴ Ƃно ɴнгɴнгднρнρ ɴнщɑρ ɴєнʍɑ HAZUćir.X-100] Kostajnica, [дɑ є свɑкь ʜ свɑкʜ чωвєкь дƔжɑɴь Ɣ ωвєχь є ʍʜєстɑ ρєчєɴєχ Ɣʒʜʍɑтʜ соω ʜɴʜɴ(Ɣ)дє ɴʜгɴʜгдє дɑ ɴє ʍоρє Ɣʒєть Truhelka:II:113] Mustafa-beg Milivojević 1495, [κƔщoдƔ пρɑ ɑɴгєʌƔ дɑ сʜ χoдʜ сʌƂодɴo всƔвсƔдıєıє пo ρƔсɑгƔ гдɴɑ цɑρɑ Fojnička regesta] Skender-paša Mihajlović 1486.;

ovdi [ɴє ʒгοдʜшє сє сɑдɑ οвοвдʜ οћєʍο ʜ дοƂɑвʜтʜ HAZUćir.X-83] Banja Luka || [ɑ сɑ гρєʏɑɴʜɴɑ ʜє пορƔκ οƔοƔдє φєρєɴɑц ACA39 9 42] Kostajnica;

ondi [ɑ κɑдɑ сƔ дошʌʜ Ɣ гρɑд топƔʒ оɴоɴдʜ сƔ ʜ дочєκɑʌʜ вɑшʜ ћʌƔдʜ HAZUćir.IV-37] Banja Luka || [оɴоɴдє господɑ ɴє дɑдƔ тєстʜρɑ гдʜɴо сє Ƃоѣє дɑ ћє ɴєвʜρɴо ʜ ʍƔтєж Ƃʜтʜ HAZUćir.X-8a] Klis;

gori [дɑ ʍƔ сʌοƂοдɴο пροχοдʜтʜ гορʜгορʜ ɴɑ тєρжʜћ ʜ ɴɑ пʌɑшκʜ HAZUćir.X-99] Ostrožac, [ʒɑ οɴɑ говєдɑ що нє ʍнʌɑднɴ гоρнгоρн Ɣ οстρожɑц дɑо HAZUćir.X-58] Ostrožac;

doli [ɑκο ʜʍɑтє κοѣƔ гвєρƔ тɑʍο дοʌʜοʌʜ οκο цєтʜɴє Valt.32] Makarska || [ʜсχодʜтʜ ћє ʜ доʌєоʌє до дƔƂρовɴʜκɑ Truhelka:7] H. Novi, [ɑ потоʍ тɑʍо доʌƔоʌƔ до пρєд гρɑд ʒɑ ɴʜєκє ɴɑшє опρɑвє ʜƔсƔφ ɑгƔ ɑχʍєтспɑχʜћɑ посʜʌɑʍ Truhelka:10] H. Novi;261

posli [ɑκο ʍв сє щο в тοʍ ροκв пρʜпєтʜ вɑш κвɑρ ɑκο ʌʜ пοсʌʜпοсʌʜ тοгɑ ɴɑш κвɑρ ACA39 9 89] Dubica, [ɴɑѣпосʌнɴɑѣпосʌн гʌɑвоʍ ʍоѣоʍ доѣдоχ пρнд вɑшє ʍнсто ншћƔћн ʒɑ ʍоѣє пнɴєʒє н ɴє ʍогоχ нʍɑтн Valt.92] Poljica, || [ʜ посʌʜєпосʌʜє тогɑ доχодʜо є вɑʍʜ ЯχЯ ʜρєʜʒ HAZUćir.VII-10] Trebinje;

pri [пρоснʍо Ɣʍ дɑ гɑ пɑκо ɴɑсκоρо снʍо н с пɑρнпоʍ Ɣшɑʌєтє ɴɑ оɴƔ ʍонƔ ƔнρɴƔ κɴнгƔ κƔ сɑ(ʍ) ʍƔ пρнпρн тогɑ Ɣсʌɑʌ ACA39 9 45] Ko-stajnica;

261 Oblik dolu razvio se, vjerovatno, iz prijedložno-padežne veze k dolu ukidanjem prijedloga po ugledu na postanje priloga suprotnog značenja k gori > (g) gori (usp. Ivšić, 1970:330). Također je moguće da se oblik doli razvio iz veze prijedloga i dativa imenice ž. r. i-vrste.

335Morfologija

kadi [кɑкɑдн ƔɑшєʍƔ гос. ρнч пρондє Th all.II:10] Kostajnica || [ʜ єсɑʍ пʜρвʌє ρɑʒƔʍʜо κɑκɑдє сɑʍ ρɑɴєɴ Ƃʜо єстє гɑ ʒɑпɑʏɑʌʜ Ƃоєʏʜ сє ɑ єκо Ɣʍєρєʍ гос:ɴє дɑ Ƃʜχ ѣɑ ʜ Ɣʍʜρʌ вʜρɑ Ɣʍєρʜтʜ ɴє ʍоρє HAZUćir.X-28] Bihać, [то Ƃʜ вɑρʌо Ƃʜʌо ʌʜпо ʜ тƔρсκʜʍ ʜ κɑƔρсκʜʍ сƔжɴєʍ κɑκɑдɑ сє осƔжɴє дɑ (с ɑʜдƔʏʜ) воʜƔʜƔ HAZUćir.X-133] Banja Luka;

vazdi [ɑʌʜ сʍо ʍʜ ʒɑ ɴɑшє подʌожɴʜκє κоѣʜ ʍоρєʍо ʒɑ ɴє пρʜ господʜ ʜ вɑʒвɑʒдʜ вʜдʜтʜ ʜ одговоρʜтʜ ʜ κогɑ κρʜвɑ ɴɑѣдєʍо поκɑρɑтʜ Valt.129] Poljica || [ʜ Ƃог вɑс вєсєʌʜ вɑʒвɑʒдɑ Ɣ доƂρо ʒдρɑвѣо Ɣ вєћєʍ господство Valt.175] Poljica, [κɑɴοɴʜκƔ ʒɑгρєƂɑʏκοʍƔ ʜ гɴƔ κɑпєтɑɴƔ свє сʜсɑʏκє пοκρɑʜɴє ʌʜпʜ пοκʌοɴ ʜ ʌƔƂʌєɴο пοʒдρɑвʌєɴʜє κɑκο гɴƔ вɑʒвɑʒдɑρɑρ ƔφɑɴοʍƔ ACA39 9 82] Dubica;

dosti [ɴʜ κοћɴɑ ɴʜ вοћʌɑ ɴʜ ɴʜκοвɑ Ƃʌɑгɑ ɴʜ сʜɴɑ ɴʜ Ƃρɑтɑ вєʏє ʜєдɴƔ свοʜƔ сʜροʍɑћκƔ гʌɑвƔ ʜ Ɣ ɴɑшο ʒєʍћʌʜ дƔгɑ тƔρсκοгɑ дοстʜοстʜ ACA39 9 92] Dubica || [ɑʌʜ сʍο дοстɑοстɑ вρʜʍєɴɑ тɑρпʜʌʜ ACA39 9 59] Dubi-ca, [Ɣɑшʜ сɑдɑшɴʜ ɴєпρʜɑтєʌʜ ƂƔдє Ɣɑʍ пρʜɑтєʌʜ коʜ стє достɑостɑ ʜєдɑɴ сɑ дρƔгогɑ сдρɑвʜє ɴɑпʜɑʌʜ Truhelka:II:12] Kostajnica.

Drugu zanimljivost predstavljaju raznovrsne partikule kojima se obo-gaćuju priložne forme. Tako kod krajiških pisara nalazimo:

[οдь ʍʜɴƔтοгɑ Ƃρѣʍєɴɑ дο дɑɴɑсκɑɑɴɑсκɑ HAZUćir.VII-2] Risan 1534, [дɑɴɑсκɑɑɴɑсκɑ сє двʜгосʍо Ɣ доƂρʜ ʏɑсь Truhelka:4] H. Novi, [єρє кɑко дɑɴɑскє ɑɴɑскє ʌʜст пρʜдє овдʜ χочє оɴʜ ʍєɴє пƔстʜ Th all.II:2] Cernički sandžak) 1557, [ɑ по тоʍ снɴоћкɑснɴоћкɑ пρнʍнсʍо поүтовɑɴƔ в.г. кɑко ɴɑʍ дɑнƔ гʌɑсь ACA39 9 39] H. Novi 1607.;

[кɑко гос. сƔсєдƔ н пρнɑтєʌƔ ɴɑшєʍƔ ƔɑсƔɑсдɑρɑρ ɴɑʍн ƔφɑɴоʍƔ ACA39 9 47] Kostajnica, [ɑ дρƔгонɑүнє ɴнкɴнкдɑρɑρ ɴє ƂƔдє оƔє сєʍʌє Ɣнднʌ ACA39 9 22] Kostajnica, [ɑ поρƔк ɴнгɴнгдɑρɑρ доƂнтн ɴє ʍоρє ACA39 9 79] Dubica || [ɑкo Ɣ ɴɑпρєдɑкь вєћє пρoпƔстнстє ρєүєɴє Ɣскoкє внєρɑ вɑʍь ɴɑшɑ ɴнгɴнгдɑ дɑ ɴє ƂƔдєʍo Ɣ ʍнρƔ ACA39 9 34] H. Novi, [догод сє то ρєүєɴо Ƃʌɑго ɴє нспρɑвн ɴнгɴнгдɑ тɑʍо сƔжɴɑ ɴнєдɴогɑ ɴє ƂƔдє ACA39 9 59] Dubica;

[н тɑкоћєρєтɑкоћєρє н в.г. χоћє нʍɑтн поʍɴнƔ о(-) доƂρнєχ стρɑжɑ с вɑшє стρɑɴє ACA39 9 36] H. Novi;

[кɑко сɑʍ тн ρєко н пнсо ɴнɩєсɑʍ тн ɴнштɑ пρєвρɴƔо ɑ ɴєћƔ ɑко Ƃог дɑ ɴн осʌєɴосʌєɴ Vuksan:6] Mostar, [тн Ɣскоцн одсвɑкʌєɴсвɑкʌєɴ нʒ χєρцєговнɴє ɴɑсєʌнʌн сє тƔ Vuksan:6] Mostar || [кɑд сє овɑко ʍошєшє снρоʍɑсн сƔжɴн Ƃнтн вєћ сє одсєʌєсєʌє ɴн тƔρскн ɴн кɑƔρскн сƔжɑɴ опρостнтн ɴє ʍожє HAZUćir.X-89.2] Banja Luka;

[ɑʌн гɑ сɑпо(ρƔ)ʏнƔшн Ɣшɑʌнтє ɴɑсκоρоʍɴɑсκоρоʍ нєρ сє ɴє ʍогƔ огʌƔщн ʍƔ шєɴє ɴєдɑ ʍн ʍнρɑ ACA39 9 90] Dubica || [ɑ ɴɑсκоρоɴɑсκоρо сɑнɑʍ Ƃодє ACA39 9 69] Dubica; [ɑко ʍƔ сє сʍоρт Ɣ ρокƔ пρнпєтн кƔɑρ Ɣɑш ɑко ʌн потʌɑʍпотʌɑʍ

336 Lejla Nakaš

ρокɑ кƔɑρ ɴɑш ACA39 9 28] Dubica || [ɑ потʌєпотʌє тогɑ доћє ʍн вɑшɑ пощєɴ(ɑ) кɴнгɑ Kovačić:9] Trebinje; [дοκʌɑʍοκʌɑʍ ɴє дοɴєсв ʜ(с) сɑρɑʜєвɑ вʌɑʏє сє ʜ с пɑρтʜκοʍ сκвпɑ ACA39 9 91] Dubica, [щο ʍʜ ɴʜстє пʜρвο пʜсɑʌʜ дοκʌɑʍοκʌɑʍ ʜє Ƃєʏʜρ жʜв Ƃʜο ACA39 9 73] Gradiška, [дɑ ɴɑшєʍο сοшɴƔ пοтɑ ɴєʍɑ дοκʌɑʍοκʌɑʍ ɴє дοɴєсє ρɑʍο ɑʌʜ пɑƔʌοƔɑ дʜʏɑ HAZUćir.X-67] u Kostajni-cu, [ɑ дοκʌєʍοκʌєʍ єє Ƃοροєєвʜʏ ʜ ʌɑʒο ɑʌєƂєгƔ Ɣ ρƔцʜ ɴєʍɑʍο шκρƂʜ HAZUćir.X-77] Banja Luka || [сɑʍω ωʌово дɑ χωдʜ ɴɑ ɴωвʜ докоʌєокоʌє тρьпʜ соʌʜ Truhelka:II:113] 1490.

Frekventna upotreba inonarječnih priloga ukazuje na težnju za stva-ranjem takvoga tipa izraza koji može djelovati blisko adresatima i tako ih podstaći na povoljne odluke u vezi sa temom prijepiske. Ovim putem stva-ra se vrsta hibridnog jezika sa svjesno utkanim, usuđujem se reći, nespo-jivim obilježjima iz drugog narječja, a sve u svrhu osnovnog epistolarnog načela captatio benevolentiae. Tako kod pisara koji su u korespondenciji sa čakavskim i kajkavskim područjem možemo naći sljedeće priloške forme:

[κʜ сƔ Ƃʜʌʜ ɴɑ сʌƔжƂʜ вɑшє господє ѣƔρѣƔρ ѣє ɴʜκоʌʜκо годʜшћ Valt.85] u Omiš, [ɴєкɑ ѣƔρѣƔρ вʜдʜʍƔ коʜ ћєтє Ɣʒρок постɑвʜтʜ A.Ivić:9] Gradiška, [ʜʒɑшɑв тѣɑтѣɑ Ɣ сєʌо Valt.86] u Omiš, [ншɑ ѣє тѣɑтѣɑ Valt.56] Poljica, [ʜ ƂƔдƔћʜ οвдє ʍʜ ɴɑ сƔсʜствƔ κοɴ вɑш ʍ: ɴʜсʍο сє ѣοщћєѣοщћє вʜдʜ(ʌʜ) Valt.5] u Omiš, [є ʌʜ пρɑво дɑ ʍʜ ʍєћƔ соƂоʍ гρƔгρƔƂо262 ɴɑ сƔсʜствƔ жʜвєʍо Valt.124] u Omiš, [ʜ дɑ є в:ʍ: пρʜпορƔʏєɴ дɑ ʍƔ κο штο гρƔгρƔƂο ɴє Ɣʏʜɴʜ Valt.39] u Omiš;

[тο χοʏєтє ʜ Ɣɑшɑ ʍ пρορɑцƔɴɑтʜ сƔє ʌʜпο сʜʍοсʜʍο οдʌƔʏɑκ Ɣʏʜɴʜтʜ ACA39 9 45] u Sisak, [н тɑко в.ʍ. сɴɑнтє дɑ ввкɑшнɴɑ тɑʍо ɴнкɑд ɴєƂвдє вєцє ɑко пєтɑρ снʍоснʍо дондє с гʌɑвоʍ ɴɑ сρндв дондє ACA39 9 19] u Sisak, [дɑ гɑ пɑκо ɴɑсκоρо снʍоснʍо н с пɑρнпоʍ Ɣшɑʌєтє ACA39 9 45] u Sisak, [н Ɣнρɑ ɴɑшɑ ʍƔχɑʍєдоƔɑ н гос. Ƃог сʌоƂодɴо поρƔкɑ пƔстн снʍоснʍо Th all.II:10] Kostajnica, [тɑʍо кɑдɑ дондє пнтɑн кɑн є чнɴнʌ снʍоснʍо Th all.II:10] Kostajnica, [штo стє ʍєχʍєдɑ oүнɴнʌн дƔɑдєсєт н пєт сɑгoƔɑ н тoʌнкo пoпʌoɴɑ тɑкɑншєтɑкɑншє н сєдɑʌɑ ACA39 9 51] u Sisak, [шɑʌнтє щєφɑɴɑ сƔшьɴнɑ ɴɑшєгɑ сɑ когɑ нє ʍƔтнєвнү поρƔк н тɑкɑншєтɑкɑншє сто тɑʌнρоƔ од стɑρүɑ щєφɑɴɑ ACA39 9 52] u Sisak, [що сє пρнүɑʍо Ɣʍ дɑ нє ρок сдɑƔɴоɑƔɴо пρошɑʌ ACA39 9 45] u Sisak.

Manji broj priloga formiran je od nove leksike koja dopire iz romanske, odnosno iz orijentalne sfere kulturnog utjecaja:

262 Riječ grubo procijenila sam kao čakavizam samo po tome što se javlja u kontekstima gdje joj je kontrastni pojam lijepo [ɑ доƂρо Ƃн дɑ ʌнпоʌнпо жнвєʍо ɴɑ сƔснцтвƔ Valt.166] Poljica. Za razliku od toga, u štokavštini u relaciju suprotnosti ulaze lekseme ružno : lijepo.

337Morfologija

[снгƔρоснгƔρо ʍƔ нє пρоχоднтн HAZUćir.X-99] Ostrožac, [н дɑ сƔ вɑʒдɑ вɑшн ʌƔдн снгƔρɴоснгƔρɴо χоднʌн по ɴɑшо жƔпн Valt.14] Klis, [вɑшєʍƔ ѣє госпоствƔ снгƔρоснгƔρо ɑ ʍєɴн ћєтє доƂρо Ɣчнɴнтн DAD:ASMM:V-1] Ljubuški, [дɑ нʍ нє ɴɑɴɑ снгƔρƔснгƔρƔ пɑсɑтн дɑ нʍ ɴє Ƃн штο Ɣ пƔтƔ нɴтρɑвєɴɑʌο Truhel.10] H. Novi, [н ѣош гоʌєʍо пρоснʍо дɑ Ƃнстє снρоʍɑχɑ ʏнɴнʌн ɴɑфρншкоɴɑфρншко HAZUćir.X-28] Krupa, [пншєʍо тєƂє ɴɑφρєшкоɴɑφρєшко н Ɣφɑʍо дɑ ћєш одʍɑχ потρɑжнтн н вєʌнкƔ пєдєпсƔ Ɣүнɴнтн кρнвцнʍɑ Vuksan:11] Mostar,

[пɑκɑ Ɣпɑʌɑ тʜ κоɴʜ Ɣ ɴєʏʜƔ ƂɑштʜɴƔ Ƃєʌћʜєʌћʜ Ɣ вρɑɴɑ гρɑдʜћɑ Truhel-ka:20] Trebinje, [ʍоʌʜʍо вɑс κɑκо ɴɑшє пρʜѣɑтєʌє ƂƔдʜтє ʜʍ Ɣ поʍоћ Ɣ цɑρєвоʜ ʍʜρʜѣʜ ɑ ʍʜ ћєʍо сɑ свɑκʜʍ вɑшʜʍ посʌоʍ ɴɑ овоʜ стρɑɴʜ што ʌɑʒƔʍʌɑʒƔʍ ƂƔдє Truhelka:2] Musli-efendija, teft erdar bosanski, [ʜ говоρє дɑ ɴʜɩє κɑκɑƂʜʌʜʌ Ɣсκоцʜ тƔ стɑɩɑтʜ ɑ ʒʌо ʜ ʌƔпєщʜɴƔ ɴє үʜɴʜтʜ Vuk-san:18] Mostar.

Činjenica da među prilozima koji se pojavljuju kod bosanskih pisara ima najmanje onih orijentalnoga porijekla ne treba nas začuditi, premda su oni u izrazu bošnjačke epike neupredivo brojniji. Naime, kancelarijski izraz prvenstveno teži ka ispunjenju specifi čnog zahtjeva za razumljivošću, pa se orijentalna leksika koristi samo u onoj mjeri u kojoj može biti pozna-ta primaocu. To znači da će imenice koje označavaju predmete pridošle zajedno s orijentalnom kulturom biti više zastupljene nego drugi vidovi leksike za koje postoje domaći sinonimi.

Najveći dio priloga koji se javljaju u krajišničkim pismima čine forme načinjene od srednjeg roda pridjeva. Neki od karakterističnih primjera su izvedeni morfemima -ito i -no:

[ɑ потоʍ ɴєкɑ ʒɴɑтє кɑко ρɑʒƔʍнχ н оүнтооүнто Ɣʒɴɑχ дɑ пƔштɑтє Ɣскокє пρнко сєƂє Valt.6] u Omiš, [Ɣүнɴнʌн сʍо ово пнсʍо ɴєкɑ сє ʒɴɑдє оүнтооүнто HAZUćir..VI-14] Klis, [ѣєсƔ нʒ Ƃɑɴнѣє ʌƔдн Ƃɑɴовн ƔƂнʌн тρн тƔρʏнɴɑ оʏнтооʏнто ʒɴɑдƔѣƔћн тко ѣє HAZUćir.X-138] Bihać, [ɑ досɑдɑ є Ƃнʌо н тотє ωƔ свɑкоʍ гρɑдƔ ɴɑшн подʌожɴнцн ɴɑвʌɑстнтоɴɑвʌɑстнто нстн поѣʌнүɑɴн дɑ по гρɑдƔ ɴосє оρƔжѣє Valt.110] Poljica, [коѣн Ɣскоцн үƔдɑ кρɑт χоднʌн ρоƂнтн ʒєʍʌƔ н подʌожɴнцн үєстнтогɑ цɑρɑ ɴɑвʌɑштнтоɴɑвʌɑштнто Ɣ ɴєρєтвн Ljubić:19] Zadar, [дɑѣтє ɴɑʍ ɴɑ гʌɑс по пρнɑтєʌскƔ скρовнтоскρовнто ʍоʌнʍо вм Rizvić:sl] Udbina, [ɑʌн стɑɴƔвнтƔстɑɴƔвнтƔ ʍн внρƔнтє док сє нє гƔд Ɣ ɴɑшƔн χнжн ɴнкɑквє сρɑʍƔтє ɴє ƂƔнтє сє ACA39 9 20] Kostajnica, [н сɑ коɴнɑ гос. ƔнρƔ пншєтє ʍон сƔнтʌн гос. стɑɴоƔнтостɑɴоƔнто ƔнρƔн сɑʍн н ɴɑшон Ɣнρн ʍƔχɑʍєдоƔон Th all.16] Kostajnica, [ɴє ʍогƔ тɑρпнтн тƔжƂє од ɴɑшнχ ρогожɑɴнχ сƔпρотнв вɑшнʍ оʍншɑɴоʍ ɑ осоосоƂнтонто сɑдɑ ɴɑ ѣєρоʌнʍɑ снɴɑ ʌƔкє дєсковнћɑ Valt.107], [кɑко ƂƔдє ʒɑкоɴнтоʒɑкоɴнто кɑстнгɑтн Vuksan:11] Mostar;

338 Lejla Nakaš

[дɑ ʜдƔ сʌосʌоƂ(о)дɴоɴо ʜ ƂєʒɑєʒɑƂɑвɴɑвɴ(о) дɑ сє ɴʜщɑ ɴє Ƃою Truhelka:II:4] Vu-čitrn 1441, [ʜ κоѣʜ ʍʜсто ɴєгɑ вʌɑдɑʍо ɴɑ свєʍƔ в.ʍ. двоρɴовоρɴо ʜ вєʌє ʌƔʌƔƂєʒɴʜвоєʒɴʜво χвɑʌʜʍо HAZUćir.VI-8] Livno, [дɑ ʍƔ сʌοсʌοƂοдɴοɴο пροχοдʜтʜ гορʜ ɴɑ тєρжʜћ ʜ ɴɑ пʌɑшκʜ HAZUćir.X-99] Ostrožac, [свє сʍω ʜɴωκƔпɴωʜɴωκƔпɴω вρɑтʜʌʜ ʜ ωдь тωгɑʜ ʜʍɑʍω χωжєть ʜ свєдωʏɑствω Truhelka:II37] Foča, [ɴɑ ʒƂоρƔ ʜ сκƔпщʜɴʜ свєгɑ поповɑ ʜ свєгɑ ʒɑжɑƂιɑ ʜɴоκƔпɴоʜɴоκƔпɴо пρєдь тƔρцʜ κɑρстʜѣɴʜ ʜ χρʜстʜѣɴʜ Truhelka:3] Ravno, [кω ɴєћє Ɣүнɴнтн сƔпρoтнвɴωсƔпρoтнвɴω цɑρƔ н ʍєɴє вoєвωдє снɴɑɴƂєгƔ Truhelka:II:42] Foča.

Rijetko se bilježe primjeri izvedeni pravim priloškim morfemom -ice:[ʜ стɑшє с пωκʌʜсɑρʜ χєρцєговєʍʜ пρєд ɴɑʍʜ ɴɑ Ɣωʏʜцє Ɣωʏʜцє Truhelka:II:37] Foča 1472, [ѣєρь нʍь ıє ʒɑдoвoʌь Ɣүнɴєɴω н свє нɴoкƔпьɴнцєнɴoкƔпьɴнцє вρɑкєɴo Miklosich:434] Ali-beg Vlahović 1470, [ʜ що гоћ стє ɴɑƔɴɑƔ(с)тʜцєтʜцє по вɑшєʍƔ стʜєпʜ поρƔʏʜʌʜ свє сɑʍь ρɑʒƔʍʍʜо Truhelka:29] Hercegovina, [то ɴɑпʌɑтнтє тоʍƔ снρоʍɑχƔ ʒɑщо ɴнѣє пρɑво дɑ сє тƔѣє поснʌнцєпоснʌнцє дρжн Valt.114] Dvar.

Isto tako, rijetki su i primjeri složenih priloga: [ɑ ʍʜ χοћєʍο ʜ дρɑгοвοʌɴορɑгοвοʌɴο ʜ вɑшє- гοспοствɑ ρɑдʜ (ʜ) в:ʍ: пοʏтοвɑɴοгɑ ʌʜстɑ ρɑдʜ Ɣ свɑκο дοƂο Valt.4] u Omiš, [kako se dobro-dobro-voilnovoilno pogodi G di n G di n Voinouich Rački:140] Ostrožac, [пοсʌʜє дρƔгο двοʜє гοвєдɑ Ƃʜєʌοʜєʌοдɑɴοɑɴο Ɣκρцɑ ʜ οдвєдє ʒɑ κοʜƔ ствɑρ ʍοгʌɑ Ƃʜ Ƃʜтʜ вєʌʜκɑ сκɑɴдɑʌɑ Valt.8] Gabela, [що є пρодɑɴо до үєтвρтκɑ ƔʒρнєдƔ ʒɑ вɑсьвɑсьдɑɴьɑɴь HAZUćir.VII-3] H. Novi, [ɑ ɴʜ οвο ѣєдɴοʍ вєћє вєʌєκρɑтвєʌєκρɑт Valt.38] Dvar, [ʜ Ƃοдοћ ɴɑʍ ʜɴтρɑдɑ Ɣ ροκοχ ɴʜѣχοвɑ ʜ вєʌє κρɑтвєʌє κρɑт ɴɑʍ дο ροκοχ дοћє ʜ ʏοвʜκ ɴɑ κοʍο сο χɑρɑʏʜ Valt.49] Poljica, [коѣн Ɣскоцн үƔүƔдɑ кρɑткρɑт χоднʌн ρоƂнтн ʒєʍʌƔ Ljubić:19] Zadar.

Najčešći su primjeri izvođenja novih priloga od kombinacije prijedloga i priloga, ali je u načinu bilježenja često vidljivo da dijelovi nisu potpuno srasli:

[Ƃ(οг) ѣєдɴʜ ʒɴɑдє Ƃʜсʍο οд дɑвɴɑɑвɴɑ Ɣсʌɑʌʜ ɑʌʜ ɴʜʍɑʍο пο κοʍƔ ACA39 9 31] Kostajnica, [н щогод ʍнсʌнтє ɴɑ оƔн ʍн ʌнс оʏнɴнтє ɴɑсκоρоɴɑсκоρо ɑʌн ʏнɴо ɑʌн нɑгнʏо оƔɑʍо ACA39 9 58] Dubica, [ʍоʌнʍо Ɣɑшє гос дɑ ɴɑʍ оʏєтє сɑто пρоƔнднтн н ɴɑɴɑ сκоρосκоρо одʌƔʏɑκ Ɣʏнɴнтн ACA39 9 7] Dubica, [ɑκо ʍʜсʌʜш щɑ ρɑдʜ κоɴʜє тɑκо ɴɑɴɑ Ƃєρсоʜєρсоʜ ρɑдʜ Th all.16] Kostajnica, [то ʍн Ɣ гс ɴɑɴɑƂρосоρосо по нɑɴтоʌо опρɑƔнтє ACA39 9 69] Du-bica, [свє пoпoдьпƔɴωьпƔɴω дɑшє нʍь н вρɑтншє кɑкo сє Ɣдρьжн ɴɑɴɑ пƔɴoпƔɴo пo ʌнстƔ гoспoднɴɑ χєρьцєгɑ вʌɑтькɑ Miklosich:434] Ali-beg Vlahović, [пρʜʍʜсʍω ωдь кρʜстωпɑɴɑ ρєчєɴωгɑ свє ρєчєɴє кожє Ƃρωєʍь ɴɑɴɑ пƔɴωпƔɴω Truhelka:II:150] Abdulahović, [Ɣʒдɑʍо сє Ɣ г Ƃогɑ дɑ вɑʍ χоћєʍо ɴɑ вρн подпƔɴо ʒɑѣʍовє вρɑтнтн коѣє стє ɴɑʍ Ɣʒɑѣʍнʌн HAZUćir.X-43]

339Morfologija

Bihać, [ʍожєтє ɴɑ Ɣφɑɴоɴɑ Ɣφɑɴо ʍоʍƔ ћєχɑʜ κɑʒɑтʜ вɑшʜʍ ʜєʒʜκоʍ HAZUćir.VI-12] Livno, [дɑ вɑʍ ʜє гοспοдʜɴ Ƃɑ(ɴ) ɴɑρƔʏʜο дɑ Ɣʒʍєтє ɴɑ Ɣʒ ɴɑ Ɣʒдɑɴοɑɴο гοспοдʜɴƔ ƂɑɴƔ двɑ κοћɴɑ HAZUćir.X-103] Banja Luka, [ɑκο ʌʜ гɑ ɴɑпρʜκοɴɑпρʜκο пοтρʜƂƔʜєтє ʍορєʍο гɑ Ɣсʌɑт ɑʌʜ сє Ƃοʜʍ ɴєћєтє гɑ щʜʍɑт ACA39 9 11] Dubica, [дɑ ʜє пɑвɑο οʍʜшɑɴʜɴ тƔ пοпρʜєпοпρʜє Ɣ ɴοћ οдɑгɴɑο ʍƔ двοʜє гοвєдɑ Valt.8] Gabela, [до сɑдɑ овн кɑρɑн Ƃοѣɑшє сє сєɴɑɴнχ ɑ сɑдɑ попоƂоʌєоʌє сєɴɑɴнχ стоɴнɴє огρɑднстє Valt.41] Dvar [пɑ кοн ɴєћє дɑ ƔʒнʍʌƔ вєћ дρнжє пο стɑρнєʍ тɑпнєɑʍ ƔсƔпροћƔсƔпροћ ʒɑпοвнєдн үєстнтοгɑ цɑρɑ Truhelka:28] Stolac.

Također, ima primjera njihovog izvođenja spajanjem prijedloško-pa-dežnih veza:

[ко годн ωд вɑшє стρɑɴє доχодн оƂдɑɴɑɴ ɴєговє сє ствɑ ρн ʌнпо внћɑѣƔ кɑко то н ɴɑшнʍ ʌƔдєʍ Valt.194] Imotski, [ʜ χодєћ оƂɴоћɴоћ ɴʜкого ʍɑʍє ɴʜкого сʜʌоʍ водє ɴʜкогɑ одρƔ ɴɑ пƔтƔ Valt:194] Imotski.

Prilozi su veoma bogata leksička kategorija u krajišničkim pismima, a najbolji dokaz za to su brojni primjeri sinonimije:

[н овдɑ ѣнχ нʒвєдошє Ɣ с(Ɣ)ƂотƔ оƂɴоћɴоћ Valt.116] Dvar, [двɑ воʌɑ Ɣʒєʌн ɴоћоʍɴоћоʍ оƂнʌн вρɑтɑ ѣєдɴоѣ поѣɑтн HAZUćir.X-138] Bihać, [сєдɑʍ ʌƔпєжɑχ тɑтовɑ нʒ ρєүɴнχ гρɑдовɑχ тɑвɴоʍ ɴоћѣƔɴоћѣƔ дошɑв осɑʍ воʌовɑχ Ɣкρɑʌн HAZUćir.IV-47] Bihać, [н поɴно нє кɑʒɴɑц кɴнгƔ ɴɑ үєтнρн Ɣρє ɴоћнɴоћн кɴєʒƔ коɴɑвоскоʍƔ Truhelka:7];

[поснʌѣєʍпоснʌѣєʍ цɑρєвнʍ ʌƔдєʍ χоћє Ƃɑшћнɴє Ɣʒнʍɑтн што нʍ ѣє дɑ үєстнтн цɑρ Valt.60] Dvar, [ɑ ʒɴɑдє тоʌнко поʌнүɑɴнχ к(ɑ)ко ѣє н ѣоɴ н ʍɑρко снʌоʍснʌоʍ одвєдєɴ Valt.193] Klis, [то ɴɑпʌɑтнтє тоʍƔ снρоʍɑχƔ ʒɑщо ɴнѣє пρɑво дɑ сє тƔѣє поснʌнцєпоснʌнцє дρжн Valt.114] Dvar;

[ɑ ɑκо є що Ɣʒєо пʜшʜтє ʍʜ по ʜʍєɴƔ Ƃʜʌовʜтоʜʌовʜто дɑ гɑ κɑстʜгɑʍ ʜ дɑ Ɣʏʜɴʜʍ пρɑвдƔ Truhelka:28] Stolac, пοсʌʜє дρƔгο двοʜє гοвєдɑ Ƃʜєʌοʜєʌοдɑɴοɑɴο Ɣκρцɑ ʜ οдвєдє ʒɑ κοʜƔ ствɑρ ʍοгʌɑ Ƃʜ Ƃʜтʜ вєʌʜκɑ сκɑɴдɑʌɑ Valt.8] Gabela, [ʜ ɴɑшʜ Ƃοʒʜʍʌɑɴʜ ʒɑ тο ʏʜстοʏʜстο ʒɴɑдο дɑ ʍʜ ɴʜсʍο ɴʜ οд κοгɑ дροгοгɑ ɴєгοвɑ дοгοвɑɴɑ ɴʜ ʍοɴтє οʒєʌʜ HAZUćir.X-60] Bužim;

[ɴє ʍоѣтє дɑ ʍн поѣдєʍо дρƔгоѣɑкоρƔгоѣɑко ɴɑпʌɑћнвɑтн Valt.87] Poljica, [дɑ үєтє дρƔгонɑүнєρƔгонɑүнє пнсɑтн HAZUćir.X-15] Kamengrad, [ɑ дρƔгоѣɑʏнѣєρƔгоѣɑʏнѣє ɴє ʍоρєʍ HAZUćir.X-138] Bihać, [ɑʌн ʍн ɴє сɴɑʍo дρoгɑүєρoгɑүє кɑкo Ɣʍ пнсɑтн ɴн сɑ ɴєгɑ пρoƔнүɑтн ACA39 9 51] Kostajnica, [нɑ дρƔгɑүρƔгɑү ɴє ʍогƔ ƔƔ т(о) Ɣʌнстн ACA39 9 79] Dubica, [ɑко ʌн нɴɑконɴɑко ƂƔдє тєρє сє овн ʒɑкʌɑдн ɴє вρɑтє кɑко ѣє пρɑво вн ʒɴɑтє дɑ ɴє ʍожє Ƃнтн ʍнρɴо Valt.112] Poljica, [ʒɑшто ѣɑ нɴɑконɴɑко ɴє сʍнʍ Ɣүнɴнтн ɴєго господн ɴɑшо оʒɴɑɴнтн Valt.116] Dvar.

340 Lejla Nakaš

U vrlo raznovrsnim i zanimljivim formama ispoljava se adverbijalno značenje hitnosti. Prilozi s takvim značenjem su i najbrojniji u našim pi-smima. Osim već prikazanih kao naskoro, skoro, brzo, nabrzo i sl. pojavlju-ju se i manje poznati prilozi kojima nije uvijek jednostavno odrediti pori-jeklo. Tako npr. u pismima iz sredine 16. stoljeća pojavljuje se prilog urhilu (i uhirilu), koji Nezirović dovodi u vezu sa se turskim prilogom örfi sa zna-čenjem uobičajen, redovan (2004:102). Međutim, kontekst sva tri pisma u kojima se ovaj prilog nalazi sugerira potrebu velike hitnosti, a i riječ uhrilu nalazi se u tipovima rečenica gdje inače nalazimo priloge sa značenjem hitno, istom, brzo, a mogla bi se dovesti u vezu sa glagolom hrliti /uhlo/:

[ɑ сɑдɑ Ɣүнɴнтє Ɣүнɴнтє в.ʍ. ƔρχнʌƔƔρχнʌƔ тє ʌнстє посʌɑтн Th all.5], [ɑ χоћєʍо тн гɑ опєт посʌɑтн ƔρχнʌƔƔρχнʌƔ ɑко Ƃог дɑдє Th all.6], [кɑко годн ƂƔдє тɑко ɴɑʍ одпншн ʌнст ... ɴєкɑ ʒɴɑʍо кɑко н ʍн чнɴнтн ɑʌн ƔχнρнʌƔƔχнρнʌƔ чнɴнш то ћєш чнɴнтн єдɑ Ƃнсʍо овɑко ɴє ʌєжɑʌн Ɣ во вєʌнкоʒн ɴєвоʌн Th all.II:2].

U pismima iz primorske oblasti vrlo je čest prilog udilj(e) u spomenu-tom značenju. Njegovo je porijeklo od psl. osnove *dal-, koja u prijevoju *dьl- > *dil- postaje temelj za tvorbu komparativa dilje pa odatle dolazi i naš prilog udilj(e) sa značenjem odmah (Skok I:376)263:

[н κɑκ сє то κосκɑρєво дƔговɑɴнє опρɑвн χоћє тɑʍо тоʍɑ Ɣднʌнʌ с вɑшнʍ Ƃʌɑгоʍ ACA39 9 15] Dubica, [дɑ ѣнʍɑʍо доѣтн Ɣднʌєнʌє ɴɑшєʍ господнɴƔ пρнсвнтʌоʍƔ пɑшн HAZUćir.VI-19] Krka, [дɑ сє дɑдє овɑ кɴнгɑ гɴƔ пρовндƔρƔ оʍншкоʍƔ Ɣднʌєнʌє Ɣ оʍнш Valt.32] Makarska, [ʍн ɴнсʍо ωт шƔшпєтɑ н үєкɑʍо Ɣднʌнʌ ωтговоρ ωт в:ʍ Valt.57] Krug, [н ʍоʌнʍ в: ʍ: одпншнтє ʍн Ɣднʌє ɴєкɑ ʒɴɑʍ Valt.68] Dvar, [н ʍоʌнʍо в:ʍ: Ɣднʌєнʌє ɴɑʍ одпншнтє дɑ ʒɴɑʍо н ʍн үɑ Ɣүнɴнт Valt.86] Dvar, [ʒɑто Ɣднʌєнʌє сʍо доƂɑвнʌн φρɑɴƔ тоʍнћɑ кон сє пρнснжє дɑ ɴнѣє кρнвнцє Ɣүнɴнѣɑ Valt.96] Poljica, [н ɴɑʍн є ʒповнднѣо дɑ ʍо дɑʍ Ɣднʌєнʌє одговоρ үɑ ћє ρєћн вɑшɑ ʍ: Valt.117] Dvar, [н ʍоʌнʍо в:п: дɑ ɴɑʍ Ɣднʌнʌ одпншєтє дɑ ʒɴɑʍо н ʍн үɑ χоћєʍо Ɣүнɴнтн н ɴɑ коѣоѣ господн сƔдɑ нскɑтн Valt.151] Dvar, [ɴƔ ʌн ɴɑʍ гɑ ɴє посʌɑстє Ɣднʌєнʌє ɴєкɑ ʒɴɑтє внρɑ ɴɑс свнχ нʍоцкн ɑгɑ н пρоʌошкн н ʒɑдвρскн ʍн ћєʍо Ɣχнтнтн вɑшєгɑ үовнкɑ Valt.156] Imotski, [н што ћє годн Ƃнтн одпншнтє ɴɑʍ Ɣднʌєнʌє Valt.156] Imotski, [ɑко гɑ тко ƔƂнѣє Ɣ коѣє сє χоћє ʍнсто овогɑ свнтɑ дɑ доƂƔдє тнсƔћɑ дƔкɑт коѣн сє χоћє дɑт Ɣднʌѣєнʌѣє ωт ρєүєɴє господє Ƃɴєтɑүкє HAZUćir.VI-14] Klis 1582, [н ɴɑ οвƔ үєкɑʍο οдгοвορ ʒɑ ɴɑшє вʌɑдɑɴє єρ Ɣднʌнєнʌнє οпєт οпρɑʌɑʍο ɴɑ үєстнтƔ пορтƔ ρєүєɴοгɑ

263 Ovo tumačenje nimalo se ne slaže sa vrlo kompliciranom Nezirovićevom konstrukcijom (2007:186).

341Morfologija

кɑпƔүн ƂɑшƔ Truhelka:12] Novi, [дʜʌєɴʜʌєɴ ʍƔ ʜʒдɑ стɑвʌєɴо дƔговɑɴє од ɴовцɑ до коɴцɑ с тєρʍєɴоʍ тƔρскє ʜ кɑƔρскє коʍєɴѣє ʒɑ жʜвɑ ʜ ʒɑ ʍʜρтвɑ Strohal:4] Glamoč.

I u kancelarijama sjeverozapadne Bosne zabilježen je neobičan pri-log listor sa sličnim značenjem ‘istom’, a predstavlja složenicu od li+istom (Skok II:308):

[ʌнстоρʌнстоρ ɴɑʍ ʌнпо пρɑƔн одʌƔүɑк пошɑʌнтє ACA39 9 23] Kostajnica, [єто Ɣɑʍ Ɣсʌɑсʍо нєдɴє пɑпƔʏє н ʍєстƔє ʌнстоρʌнстоρ сɑ нɑƂƔкƔ ACA39 9 62] Du-bica, [ʌʜстоρʌʜстоρ ɴɑ ɴʜχ гос. цɑκɑʍо ʍʜсєц дɑɴ ʜʍɑ κɑκо сʍо ʍƔ κоɴʜɑ Ɣсʌɑʌʜ Th all.17] Kostajnica.

Prijedlozi

Krajinski pisari koriste mnogo različitih prijedloga koji u istom kontekstu pokazuju svoju sinonimičnost. Tako npr. u relaciji sinonimije stoje prijed-lozi radi, izradi, zarad(i), poradi i cića, koji su izrazito frekventni zbog toga što su uključeni u uvodnu formulu naracije i u specifi čne fraze:

[Ƃн ʍн потρнƂɑ овн ʌнст пнсɑтн вɑʍн н ʒɑρɑʒɑρɑдн вɑшн ɑндƔκɑ κо сƔ одвєʌн сєдɑʍ ʌƔдн нʒ ɑρɑүκн сєʌɑ ɴɑ внρн н ɴɑ пєүɑтƔ гос. Ƃɑɴɑ HAZUćir.X-69] Banja Luka, [Ƃн ɴɑʍ потρнƂɑ ʌнст пнсɑтн нʒρɑнʒρɑдн ɴнκн двннο сƔжɑɴɑ κонн сο сє Ɣдɴєвнρнʌн ɴɑшєʍо ɴнκοʍо пρнɑтєʌо Ɣд κʌоүɑ HAZUćir.X-48] Kamengrad;

[ρɑʒƔʍʜχь што ʍʜ вɑшɑ пρʜсвʜтʌɑ ʍʜ(ʌoст) пʜшєтє цʜћɑцʜћɑ ωɴогɑ ʏовʜκɑ Valt.99] Makarska, [ρɑсƔʍʜсʍο штο ɴɑʍ пʜшєтє ρɑρɑдʜ сʜροʍɑχɑ пɑƔє ACA39 9 41] Kostajnica, [ʜ ρɑʒƔʍʜсʍо вʍ ʏɑ ɴɑʍ Ɣ ʌʜстƔ пʜшєтє ʜʒρɑʜʒρɑдʜ сʜρоʍɑχɑ ʍʜχє κρɑѣɑʏʜћɑ HAZUćir.X-11] Bihaćka krajina 1596, [н ρɑʒƔʍнсʍо үɑ вɑ: гос: пншє ʒɑρɑʒɑρɑдн сƔжɴɑ днүɑκɑ ʍɑρєɑɴɑ ʍʌɑκɑρүɑ дɑ є Ɣтєκɑʌ HAZUćir.X-44] Bihaćka krajina, [ρɑʒƔʍʌєχ щo ʍʜ пʜшєтє поρɑпоρɑдʜ воʌовɑ щo сƔ Ƃʜʌʜ Ɣκρɑʌʜ цρʜɴогωρцʜ Truhelka:22] Trebinje;

[ʜ ʒɑтο сє Ɣʒдɑʍο гɴƔ Ɣ в:ʍ: дɑ ʍƔ ћєтє в:ʍ: Ɣʏʜɴʜтʜ ʍʜʌοсρʜдѣє ʜ дοƂρο ʒɑ тο ɴʜχοвο ƂєспƔтѣє ɑ ɴɑшє вοʌє цʜћɑцʜћɑ Valt.5] u Omiš, [ɑ ʍʜ сʍο ρɑρɑдʜ вʍ Ɣοʌє дƔʜстο тɑʌʜροƔ οстɑƔʜʌ(ʜ) ACA39 9 41] Kostajnica, [Ɣʒдɑʍо сє ʜʒρɑʜʒρɑдʜ ɴɑшє воʌє дɑ ћєтє ɴɑʍ тƔ пρɑвƔ пρɑвдƔ Ɣчʜɴʜтʜ кɑко стє ʜ досɑдɑ Desnica:281] Glamoč, [χоћєʍо ѣʜ стρɑшɴо κɑщʜгɑтʜ ʒɑρɑʒɑρɑдʜ вɑшє воʌє ʜ κρɑʜшκє пρɑвʜцє HAZUćir.X-138] Bihać, [ѣɑ дɑдοχ ʌʜцєɴцʜѣο дɑ сє вʜɴοгρɑдʜ Ɣтʜρгɑѣο ɑ ʒɑρɑʒɑρɑд вοʌє в:ʍ: Valt.31] Polji-ca, [ɑ єɑ ɴʜєсɑʍ до сɑдɑ дɑо вɑшʜєχ ʌƔдʜχ ɴʜєдɴє ɴʜκоʍє поρɑпоρɑдʜ вɑшєгɑ χɑтоρɑ Truhelka:28] Stolac;

342 Lejla Nakaš

[вєћє ʜɑ χοћƔ ʒɑρɑʒɑρɑдʜ Ƃοгɑ ʜ ɴєгοвʜ сƔʒɑ гʌєдɑʜƔћʜ ɴɑ тρʜ стρƔκє Ɣʌʜстʜ ʒɑ ɴєгɑ ACA39 9 9] Dubica, [ʍʜ пροсʜʍο ʜ ʍοʌʜʍο Ɣɑшє гοс дɑ Ƃʜстє ʍƔ сʍροʍɑχƔ ʍʜʌοшʏƔ Ɣʏʜɴʜʌʜ пєддєсєт тɑʌʜρɑ ρɑρɑдʜ Ƃοгɑ ʜ дƔшє ACA39 9 25] Jasenovac, [тєρ сє ʍοʌʜ ʜ пροсʜ ʜ Ƃοгɑ ɴɑ ʍє ʍєтɴƔ тєρ сє ɴє ʍοгοχ Ƃοгɑ οдρєʏʜ ρɑρɑдʜ Ɣʜρє ʍƔχɑʍєдοƔє пʜшєʍο ƔɑшєʍƔ гοс сɑ ʍɑχʍƔтɑ ACA39 9 25] Jasenovac.

Ovako velik izbor prijedloga sa istim značenjem posljedica je težnje da se izbjegne prečesto ponavljanje, ali i ritmička monotonija, u slučajevima kada je neophodno ponoviti istovrsni prijedlog u nastavku teksta:

[Ƃʜ ɴɑʍ ʒɑ потρʜƂƔ ʌʜст пʜсɑтʜ вʍ ɑ ʒɑρɑʒɑρɑдʜ κρƔпʌɑɴʜɴɑ ɑʌʜѣє сƔфє сƔжɴɑ вƔѣʜүє ʜ ρɑρɑдʜ Ɣстɑʌʜ κρƔпсκʜ свʜ сƔжɴɑ ѣєρє сƔ ʒɑстɑʌʜ HAZUćir.X-33] Krupa, [ʜ єтο стє сʜвʜ гοвορʜʌʜ ʒɑρɑʒɑρɑдʜ сɑгɑ ʜ ρɑρɑдʜ κєцʜ ʜ пοдпʌɑтɑ ACA39 9 1] Dubica.

Međutim, sve navedene forme nisu jednako frekventne na cijelom pro-storu. Tako npr. samo u primorskoj oblasti nalazimo prijedlog cića:

[ʜ ʒɑʒɑ цʜћɑцʜћɑ вɑшєгɑ дοƂρɑ дρƔжтвɑ χοћƔ пʜсɑтʜ ρƔстєʍь Ƃɑшʜ ɴɑ ʏєстʜтƔ пορтƔ HAZUćir.VI-3] Klis, [ɑ тο ʏʜɴʜʍь свє ʒɑʒɑ цʜћɑцʜћɑ вɑшєгɑ пοштєɴѣɑ ʜ дɑ вɑʍ(ь) ѣє дοƂɑρь гʌɑсь ʜ ɴɑ пορтʜ ʜ κοɴь вɑшє гοспοдє HAZUćir.VI-4] Klis, [ɑ сɑдɑ ɴєκɑ ʒɴɑ в.ʍ. κɑκо пρʜʍʜсʍо κɴʜгƔ в.ʍ. ʜ ρɑʒƔʍʜсʍо ʒɑʒɑ цʜћɑцʜћɑ дρƔжтвɑ κоѣє ʏʜɴʜтє ʏƔвɑьѣƔћʜ тє κρɑʜɴє HAZUćir.VI-11] Klis, [потоʍ пρʜʍʜχ κɴʜго в:ʍ: ɴɑ κоѣо ɴɑʍ Ɣдговɑρɑтє цʜћцʜћ воѣводє тɑдʜє Valt.103] Poljica, [ɑ потоʍ ɴєκɑ ʒɴɑ в:ʍ: κɑκо сɑʍ пρʜʍʜѣо двʜ κɴʜгє в:ʍ: Ɣ єдɴоѣ ɴɑʍ пʜшєтє цʜћцʜћ соκɑɴ Valt.104] Poljica, [ɑ ʏɑ є вɑшʜχ подʌожɴʜков коѣʜ посɑ Ɣ поʌʜцʜχ ʍʜ сʍо коʜ ћєʍо Ɣʏʜɴʜтʜ ʒɑʒɑ цʜћцʜћ в:п:ʍ: Valt.153] Poljica, [ʜ штο сʍο вɑʍ пʜсɑʌʜ цʜћɑцʜћɑ дƔκɑт χοћєʍο вɑʍ пοсʌɑтʜ κвɑтʜρɑɴ ʜ пʜсɑтʜ κʜ ɴɑʍ сƔ дƔжɴʜ дƔκɑтє Valt.14] Klis, [ɑʌʜ ɴєћƔ ʒɑʒɑ цʜћɑцʜћɑ ɴєгɑ дɑ пρʜд вɑсь ɴɑшє ʌƔдʜ поʒʜвɑ ɑ пɑκь Ƃʜжʜ κɑκо дɑ сє ɴɑʍʜ ρƔгɑ Valt.99] Makarska.

Iako je u prvom razdoblju taj prijedlog uglavnom zastupljen u onim kancelarijama koje su u prijepisci s Dubrovnikom:

[ʜ посʌɑ свогɑ цкʌɑвɑ єχтʜʍɑɴɑ ʒɑ цıєћьцıєћь ʍɑρкɑ кожʜчʜћɑ дɑ гɑ дɑдєтє ɴɑ сƔдь пρєдɑ ʍє ʜ пρєд кɑдʜю Truhelka:II:98] Skender-paša Mihaj-lović 1486,

u drugom razdoblju pisari u istočnoj Hercegovini umjesto cjeć upotreblja-vaju poradi:

[поρɑпоρɑдʜ вɑшєгɑ χɑтоρɑ Truhelka:28] Stolac, [ʜ посʌɑʌʜ стє ʍʜ пɑшʜɴʜєχ ƂƔρƔʌтʜιɑ сƔρєтє поρɑпоρɑдʜ дɑ сє ʒɑтвоρʜ ρʜсɑɴсκʜ пƔт Truhelka:30] Klo-

343Morfologija

buk, [ʜ поρɑпоρɑдʜ тогɑ сɑʍ ʍєтɴƔо Ɣ пʌɑɴʜɴƔ пєтɴɑєс ʌƔдʜ дɑ ʏƔвɑю ɴɑʜвєћє дɑ κо ɴє пρоʌɑʒʜ κρʜƔћʜ ɴɑ ɴовʜ Truhelka:21] Trebinje.

Sinonimni su i prijedlozi osvin, osven, osvan, van, izvan, osim, izime i oliše, ali se oni u kancelarijama ne koriste naporedo. Zapravo, lekseme osven i osvan predstavljaju arhaične forme vrlo raširenog prijedloga osvin, dok je za van, izime i osim potvrđena paralelna upotreba u kancelarijama Bihaćkog sandžaka:

[ɑко ʌн вʍ пƔстнтє ɴɑ ɑʌнѣƔ когɑ сƔжɴɑ освнɴосвнɴ ɴєговɑ оцɑ, ѣɑ ʒɑ ɴ ɴнсɑʍ HAZUćir.X-13] Kostajnica, [Ɣʏʜɴʜтє ʍƔ ʍʜʌοшʏƔ ɴɑ ʏєтʜρʜстο тɑʌʜρɑ сƔшɑɴсκє ʏʜɴє Ɣ пɑρтʜκʜ οсƔʜɴοсƔʜɴ сοʌʜ ACA39 9 90] Dubica, [ʜ ʍοʜ гοс ʍʜ сє тɑκο Ɣφɑʍο ʜ дєρшʜʍο дɑ ɴʜсʍο ʍɴοгο штєтοƔɑʌʜ οсƔʜɴοсƔʜɴ ƔƔκɑ ʜєρє ʜʍɑʍο сɑ ʜɴє сƔшɴʜє дοƂρє пορƔκє ACA39 9 42] Kostajnica, [scto smo culi doistine choiu ste ui gospoda s cestitim i prisuietlim zarstuom schelu otuorili i nami se pochlonila za ulafu da na gnu sada osuinosuin na so niscta ne dohodi DAD:ASMM-17] Gabela, [ωсвєɴьωсвєɴь Ɣ жʜвɑɴɑ што ωстɑ вєћє ɴʜ Ɣ єдɴωгɑ чоωвєкɑ дƔƂρωвɑчкωгɑ ɴє ωстɑ ɑспρɑ ɴɑ дƔгƔ Truhelka:II:58] 1478, [покɑжʜтє ʜстʜɴʜ тєфтєρь ωд фρƔстʜρɑ ωдь ш(т)ɑ є цɑρʜɴɑ Ɣʒʜʍɑтʜ дωстωʜьɴɑ ɴɑшєʍƔ єʍʜɴƔ ρєчєɴωʍƔ ʍɑ дɑ ɴє ʒьɴɑ тωʜь ωсвɑɴьωсвɑɴь вɑшє ʍʜʌωстʜ ʜ ɴɑсь ɴʜєєдɑɴь чʌωвєкь ɴʜ ɴɑшʜ ʌƔдʜ ɴєгω сɑʍω дɑ вʜдʜʍω щω є ʜстʜɴɑ Truhelka:II:178] Foča 1542. [тоʍƔ ʒɑповнднтн ɴє ʍогƔ вɑɴвɑɴ Ƃн пнсɑо гос: пɑшн Ƃосɑɴскоʍє тєρ Ƃн ʍн ʒɑповнднѣо дɑ ѣн нʍɑʍ Ɣ ρƔкє ɑ дρƔгоѣɑʏнѣє ɴє ʍоρєʍ HAZUćir.X-138] Bihać, [ʜ шʜɴдʜк ρєчє дɑ сє χƔсєʜɴ Ɣчʜɴʜо коɴɑ ʜ пєтɴɑєст чєкʜɴɑ ɑ χƔсєʜɴ ρєчє дɑ ɴʜє вɑɴвɑɴ єдɴогɑ коɴɑ Strohal:3] Ostro-žac, [ɑ Ɣ ɴєгɑ ɴєʜʍɑ ɴʜгдʜ ɴʜщɑ ʜʒвɑɴʜʒвɑɴ гοʌє дƔшє κɑκο ʜ сɑʍʜ ʒɴɑтє пοсʌʜ пοροƂɑ κɑκο ɩє οстο ʏƔћєтє HAZUćir.X-49] Banja Luka, [ɑ ɴєнʍɑ снρоʍɑ ɴнгдн ɴнщɑ оснʍоснʍ гоʌƔ дƔшƔ ACA39 9 80] Gradiška, [дɑ ѣɑ ɴʜсɑʍ οд ѣοвɑɴɑ ʜʒʜʍєʜʒʜʍє тοдοροвɑ дοгοвɑɴɑ ѣєдɴοгɑ сοʌдʜɴɑ ɑʌʜ пοʌ ɴοвʏɑ ɴєгο ѣє ɴɑʍʜ ѣє тοдορ пοщєɴο дɑвɑο дοгοвɑɴє свοѣοʍ ροκοʍ HAZUćir.X-60] Bužim, [ʍορє Ƃʜт свєʍƔ є ʌʜκ ɴɑшɑст οʌʜшєοʌʜшє єдɴο сʍρтʜ дɑ є Valt.41] Dvar.

S druge strane, postoje u krajišničkim pismima i takvi prijedlozi koji nemaju sasvim jasno zančenje. Jedan od njih je prijedlog svrh(u), koji se može pojaviti u kontekstima u kojima bismo očekivali na, u, za, radi:

[н Ƃнʌн сʍω ωстɑвнʌн ʍєщє сєƂє свωє ʌƔдє тɑʍω свρχьсвρχь цɑρнɴɑ Truhelka:II:178] Foča, [ʜ ʒɑтοʜ сɑдɑ ʍοʌʜʍο пοʏтοвɑɴƔ в:ʍ: ʜʒρɑдʜ ʍοѣє вοʌє дɑ Ƃʜстє ʍƔ Ɣʏʜɴʜʌʜ свʜρχƔсвʜρχƔ тοгɑ ʍʜʌοсρʜдѣє Valt.5] u Omiš, [н оɴɑдɑ ћє сє поʒɴɑтн што ко ʍожє коʍƔ Ɣүнɴнтн ɑ ɴєкɑ є свρχƔсвρχƔ оɴогɑ дƔшє ко є поүєтɑк одɑ ʒʌɑ Valt.40] Slime, [н дɑ ʍƔ ѣє пʌɑтнѣо

344 Lejla Nakaš

свє што ѣє свρχƔсвρχƔ ɴнχ Ƃнʌо Valt.112] Poljica, [дɑ сє ɴɑʍʜ тɑκʜ ʒƔʌƔʍ Ɣʏʜɴʜо свɑρχƔсвɑρχƔ доƂρɑ κоʜє ʜʍ ʏʜɴʜʍо Truhelka:15] Kremeni do, [dоdji dо mene slоbоdnо bez nijedne sumnje svarhusvarhu vjere mоje, da te lijepо, častnо i pоčtenо оpeta оtpravim kakо mоga draga i sarčana prijatelja A.Ivić:II:1] Ljubomir, [ɴєго пρоснʍо свнтʌо ρєгєʍєɴско пρɑвдо н господо коѣɑ сндо о пρɑвдо дɑ ʍо по пρɑвнүн овρнχовρнχ ɴɑшє дошє оүнɴнтє HAZUćir.X-60] Bužim.

Ta prijedloška forma izvedena je od osnovnoga prijedloga vrh(u) nasli-jeđog iz srednjovjekovne tradicije264 koji ima značenje nad, ponad, povrh:

[ɑ од нстогɑ сƔжɴɑ Ƃєшнρɑгє κоʍє сн тн Ɣʒєо вρнχвρнχ дƔговɑɴɑ двɑдєсєт дƔκɑтɑ ɴє ƂƔдƔћн дƔжɑɴ HAZUćir.X-43] Dvar.

Među neobičnim i arhaičnim formama izdvajaju se još i ove:kroz = za / o [доодншє ʍн кɴєʒовн н ρɑѣє од гɑчкɑ н Ƃɑɴɑɴɑ н ρƔднɴɑ

н говоρншє ʍн кρоʒкρоʒ скɑʌє DAD:ASMM-V:2] Ljubuški, [što ste pisali κρƔʒκρƔʒ ɴнκɑκƔвє κƔɴє штƔ сƔ пƔκρɑдєɴн HAZUćir.X-63] Bihaćka krajina, [дƔʒɴн стє ɴɑʍ кρоʒкρоʒ сƔсɴɑ н поρƔцн дєсєт гρошɑ HAZUćir.VI-24] Vrlika;

kon = kod [пʜс ʍєсєцɑ ɑпρʜʌʜıɑ к дɴь коɴькоɴь пєρʜρʜтоρɑ Truhelka:II:136] Ahmet-paša Hercegović, [н опєт нχ Ɣκоρцɑшє κоɴκоɴ гρɑдɑ вɑшєгɑ Valt.3] Duvno 1574, [ɑко ʌʜ ƂƔдє ρɑƂотɑ коıɑ дɑ сє коɴкоɴ ц(ɑ)ρɑ вєʌʜк(о)гɑ ɴɑпρɑвʜ Truhelka:II:4], [κɑκо ɴʜсƔ поʍɑɴκɑʌʜ ɴɑстоѣɑтʜ ʒɑ ʍʜρ ʜ ʒɑ гоѣ овоʒʜχ ʍєѣɑшєв ʜ ʒɑ доƂρотƔ κоɴκоɴ своѣʜχ ʍʜстʜχ κоʌʜκо от ʍʜстов ʏєстʜтогɑ цɑρɑ HAZUćir.VI-14] Klis, [Ɣ κоʜѣ сє пʜшє дɑ сє Ɣʒєʌо ɴʜκо дρʜво о(д) Ƃɴєтɑκ κоɴ гρɑдɑ ɴовогɑ HAZUćir.V-40] u Ko-tor, [ʍɴог(о) сє вɑшоʜ ʍʌстʜ ʒɑ ɴєгɑ ρɑдо ʍоʌʜʍо дɑ гɑ ʜʍɑтє Ɣ ʍʜʌостʜ коɴ сєƂє Truhelka:II:9] Zemlja Pavlovića, [ʜ οвдʜ сє ɴɑχοдʜʍь свɑκʜ дɑɴь κοɴьκοɴь ʏєстʜтοгɑ φєρχɑть Ƃєгɑ HAZUćir.VI-4] Klis;

s = zbog [ɴнє пρɑво дɑ сʍо ɴɑ сƔснствƔ Ɣ гɑρɑʒƔ с тɑкнχ ʒʌнχ ʌƔднχ Valt.24] Dvar, [кɑд χоћєтє тɑко дɑ сє ɴɑ гос внρн пρєпнсƔнƔ вєʌнкɑ гос н дɑ сє ʍƔтн кρɑнɴɑ ɑ дɑ Ƃн с кɑквнχ ʌƔдн вєћє с с вʌɑχɑ конʍ ʍоρєтє ʒɑповнднтн HAZUćir.X-61] Ostrožac, [ɑ нɑ сє ɴнсɑʍ ɴɑдɑо гос поƂρɑтнʍє кɑко сн тн нʒншɑо ɴɑ кɑпнтɑɴнƔ дɑ сє χоћє с ʍєɴє н с тєƂє кρɑнɴɑ ʍƔтнтн HAZUćir.X-61] Ostrožac;

put = prema, ka [ɑρʍɑтɑ є цɑρєвɑ доχодʜʌɑ Ɣ дρɑʏ ʜ Ɣ дρɑʏƔ є остɑвʜʌɑ ɴʜєκє ρоƂє тєшκє дɑ є ʌɑχшɑ ʜ Ƃɑρжɑ χодʜтʜ ʜ пошʌɑ є пƔтпƔт пƔʌє Truhelka:7] Novi, [од κɑдɑ є ʏєстʜтʜ κɑпєтɑɴ пɑшɑ пошɑо пƔтпƔт пƔʌє ɴʜєсʍо ɴʜщɑ ʏƔʌʜ Truhelka:8] Novi;

suprotiva = protiv [ɑ сє пρʜʍɑ вɑшєʍƔ тοʍƔ ʏƔдƔ κο ʏʜɴʜтє ʜ ѣοш сƔпοροтʜвɑсƔпοροтʜвɑ пʜρʜгοдʜ ʒ Ƃοжѣʜʍ χοтʜɴѣєʍ Valt.41] Dvar, [ɑ ʒɑ

264 Usp. stećak Pribilovića iz Ričice kod Kaknja: A brata mi isikoše, učiniše vrhu mene krv nezaj-mitu (Bešlagić 2004:56 i 279, sl. br.138; Dizdar 1997:245).

345Morfologija

тʜʒʜʍ дɑѣєʍо ʒɴɑтʜ в:ʍ: κɑκо вєћє ɴє ʍогƔ тɑρпʜтʜ тƔжƂє од ɴɑшʜχ ρогожɑɴʜχ сƔпρотʜвсƔпρотʜв вɑшʜʍ оʍʜшɑɴоʍ Valt.107] Ma-karska : [пɑ κоʜ ɴєћє дɑ ƔʒʜʍʌƔ вєћ дρʜжє по стɑρʜєʍ тɑпʜєɑʍ ƔсƔпρоћ ʒɑповʜєдʜ ʏєстʜтогɑ цɑρɑ Truhelka:28] Stolac, [ʏʜɴʜтє ʍƔ пʜсɑтʜ ʜ ʒɑповʜдʜтє сƔпρотсƔпρот ʍʜρɑ дɑ ɴє ʏʜɴʜ тоʌʜκƔ ɴєпρɑвʜʏƔ HAZUćir.X-136] Bihać, [κоѣʜ ʌƔдʜ ʒɑгɑʒє Ɣ тɑκовє ʒʌє посʌовє сƔпρотʜсƔпρотʜ ʍʜρɑ κɑо κоρєɴʜʏɑɴʜ ʜʌʜ ƂƔдʜ вɑшʜ ʜʌʜʍƔ ɴɑшʜ ɴʜѣє ʜʍ тρʜƂє κρʜвʜʏ пρɑшћɑтʜ HAZUćir.X-137] Bihać;

brez, prez [Ƃρєсρєс тогɑ ɴнκɑн ɴє ʍоρɑʍ Ɣоʏнɴнтн ɴн оƔɑʍо дожɴнκоʍ ρɑүоɴɑ дɑтн ACA39 9 69] Dubica, [Ƃρєρє(с) сƔдɑ ʜ Ƃρєсρєс пρɑвдє свɑκοѣɑκє ƔʒʍʌʜѣƔ сʜροʍɑχοʍ ɴʜχοвο ʜʍɑɴѣє Valt.40] Omiš, [ɑ ʒɴɑ в.с.го. дɑ є ѣƔρє пρошʌо тρʜ ʍʜсєцɑ κɑκо стоʜ овɑ сκɑʌɑ Ƃρєʒρєʒ соʌʜ Valt.89] Makarska, [κоʜ вɑш ʏоєκ ʜдє ʜʌʜ с ʍєдʜʍ ɑ ʜʌʜ Ƃρєʒρєʒ ʍєдʜ вɑʌɑ дɑ доћє ɴɑʜпρʜє κ ʍоʜоʜ κƔћʜ Truhelka:23] Trebinje, [сɑтο єƔο пʜшєʍ ʜ ɴɑ сɴɑɴʜє дɑʜєʍ ƔɑшєʍƔ гοс пρєспρєс пορƔκ ʜɑ ʍοʜє Ɣʜρє ɴє ʍοгοχ дɑтʜ ACA39 9 16] Dubica, [ʜ сєʌо κƔʏɑц ƂƔдƔћʜ Ɣ χɑсƔ ʏєстʜтогɑ цɑρɑ гɑшпρє шɑгρʜɴ дρжʜ ʒєʍʌƔ Ɣ ѣʜстоʍƔ χɑсƔ пρєʒпρєʒ ɴʜκɑκовє κɴʜгє Valt.96] Poljica, [дɑ ʍогƔ поћʜ стɑтʜ ʜ повρɑтʜтʜ сє сʌоƂодɴо с тρоговʜɴоʍ Ɣ свɑκоʍ ʍʜстƔ пρєʒɑпρєʒɑ свɑκє Ɣстɑвє ʜ ʒɑпʜρɑɴѣɑ HAZUćir.VI-14] Klis.

Pisari sa nekadašnjeg zapadnoštokavskog područja radije koriste pri+lokativ, dok je sinonimna prijedloško-padežna veza kod+genitiv bliža pisarima iz istočne Hercegovine: pri+lok. [κοʜχ ɴʜχοвɑ ʍʜʌοст οтє ο(д) Ɣсκοκ пρʜ пρʜ сєɴƔ κʜ ƂʜχƔ Ɣχʜћєɴʜ

пρʜ вρɑɴʜ HAZUćir.VI-2] Klis, [ɑ пοтοʍ тοгɑ ʍοʜ гοс ʜєдɴƔ пροшɴʜƔ ʜʍɑʍο пρʜпρʜ вʍ ɑκο ɴɑʍ ʍορє ρʜʏ пροʜтʜ ACA39 9 40] Kostajnica, [пɑκ ћє ɴɑ то Ƃɑɴдо свɑκ своѣє ʜʍɑт што сє ʏʜѣє ɴɑћє пρʜпρʜ κоʍо Valt.127] Poljica, [тожєћʜ ɴɑшʜ подʌожɴʜцʜ ɴɑ вɑшє ʌодє дɑ ѣʜʍ сє свɑкɑ сρɑʍотɑ ʏʜɴʜ пρʜпρʜ вɑшєʍо ʍʜсто Valt.143] Poljica, [ʜ пροстʜтє ѣєρ ѣє ʍɑʌο χɑρтʜє ɴє ʜʍɑсʍο є пρʜпρʜ сєƂʜ Valt.35] Slime, [ʜ пοʒдρɑвʌɑʍο гοспοдƔ ʜƔɴɑκє κοʜ сє пρʜгοдє пρʜпρʜ вɑшєʍƔ гοспοствƔ HAZUćir.X-52]

kod+gen. [ʜ ɴɑпотʌє ʜ Ɣводʜшє Ɣ цρκвƔ тє ʜ ʒɑκʌʜɴɑшє по ɴʜ ʒɑκоɴƔ Ɣ κосʜєρєвƔ ʍɑɴɑстʜρƔ ʜ ɴє ʍожє сє κоκод ɴʜ ɴɑћʜ ɴʜтʜ сƔ ʜ оɴʜ Ɣʒєʌʜ HAZUćir.VII-7] Kasum-paša hercegovački, [ʜєдɴƔ сʜρоʍɑшʜцƔ сƔжɴʜцƔ κоκод сʌɑƂʜɴсκє κƔʌє сƔ ʜє ƔƂʜʌʜ HAZUćir.X-89v] Banja Luka.

Međutim, izgleda da je konstrukcija kod + gen. bila živa i u zapadnom govoru, samo što je literarni status imala ipak ona starija. Na takav zaklju-čak upućuje činjenica da su pisari nesigurni u izboru padeža koji treba doći

346 Lejla Nakaš

uz prijedlog pri, te umjesto lokativa katkad upotrebljavaju genitiv, tj. padež koji pristaje prijedlogu kod u istoj adverbijalnoj ulozi:pri+gen. [ɑ штο пʜшєш ρɑдʜ ʍρɑƔοƔʜʏ тєρ гɑ ʜшʏєш ʏƔʜєʍο дɑ ʜє тɑʍο

пρʜпρʜ Ɣɑс ʜʌєƔʜʏ ɑ Ɣʜ стє Ɣєρсɴʜ Ɣсєтʜ сƔοʜєгɑ сƔшɴʜɑ ACA39 9 42] Kostajnica, [κɑдɑ доћєʍо Ɣ ѣєсєɴʜцє ɴєκ доћо подʌожɴʜцʜ в:ʍ: χоћєʍо ѣʜʍ сʌошɑт пɑρɴʜцо: κɑдʜѣɑ ѣє пρʜпρʜ ɴɑс Valt.127] Po-ljica, [ɑ вʜ ʒɴɑʜтє що чʜɴʜтє ɴɑшє човʜщво пρʜпρʜ ɴɑс ɑ вɑшє пρʜ пρʜ вɑʍʜ HAZUćir.X-109] Požega.

Veznici

U krajišničkim pismima uglavnom se nalaze isti veznici kakve imamo i u današnjem jeziku. Među onima koji se sporadično bilježe, a danas se sma-traju arhaičnim ili dijalekatskim, izdvajaju se sljedeći:ama, veće = već, nego [ʍоʌнʍ тє ɴєʍонтє ɴɑʍ сƔʒжɴє дɑρжɑтн ɑʍɑɑʍɑ ɴɑʍн н

Ɣшɑћʌнтє ɴєκɑ ндƔ HAZUćir.X-70] Banja Luka, [ɴєћєʍо сκоρо ʒɑƂоρɑвʜтʜ що стє посʜκʌʜ єʍρƔ χɑρɑɴƂɑшƔ ɴє

ɴɑ ʍєѣдɑɴƔ вєћєвєћє свєʒɑɴɑ ɴɑ κоɴɑκƔ HAZUćir.X-43] Bihać;ja = ili [вєћє вɑс ʍоʌʜʍ κɑκо ʍоʜє пρʜɑтєʌʜє дɑ ʍƔ тє ɑспρʜ ɴɑпʌɑтʜтє

ω дɑʍʜɑɴɑ ʜɑʜɑ ω ɴєговɑ оρтɑκɑ HAZUćir.VII-11] Trebinje;oli = ili [вєћ вɑс ʍоʌʜʍ ρɑʒƔʍʜтє ʜχ дɑ ƔʒʜʍʌƔ тɑпʜє по цɑρєвоє

ʒɑповʜєдʜ оʌʜоʌʜ ћє сє ʍρʜтвʜєχ ʒєʍʌɑ дɑтʜ дρƔгоʍє по(т) тɑпʜєƔ Truhelka:28] Stolac;

ilimu (:iliti) = ili [κоѣʜ ʌƔдʜ ʒɑгɑʒє Ɣ тɑκовє ʒʌє посʌовє сƔпρотʜ ʍʜρɑ κɑо κоρєɴʜʏɑɴʜ ʜʌʜ ƂƔдʜ вɑшʜ ʜʌʜʍƔʜʌʜʍƔ ɴɑшʜ ɴʜѣє ʜʍ тρʜƂє κρʜвʜʏ пρɑшћɑтʜ HAZUćir.X-137] Bihać;

aliti = ili [ρɑʒƔʍʜсʍо дɑ ɴʜєстє пρʜʍʜʌʜ сɑгɑ ɑʌʜтʜɑʌʜтʜ пєшκєшɑ κогɑ сɑʍ вɑʍ Ƃʜо посʌɑо HAZUćir.X-26] Sarajevo;

ar = jer [ɑρɑρ ʜє тοʍɑ ʍɑʌο Ɣρʜдɑɴ ACA39 9 76] Dubica, [ɑρɑρ ʜɑ дοƂρο сɴɑдєʍ ʜ Ɣʜдʜʌ сɑʍ Ɣ сɑгρєƂƔ κɑκοƔɑ стє Ɣʜ гοс Ɣʜρɑ ʍοʜɑ пοщєɴʜ стє ɴɑ гοс ʜ ɴɑ Ɣʜρʜ ʜ ɴɑ ρʜʏʜ ACA39 9 16] Dubica, [ʜ ɴє χтʜ ɑχʍ(єд) сɑдє сɑ ɴєгɑ пʜсɑтʜ ɑρ ʍƔ ʜє Ɣρʜʌο тєшκɑ ʏʜɴɑ HAZUćir.X-101] Ko-stajnica, [ɑρɑρ ʜє сɑдɑ тɑко Ɣρʜʍє Th all.II:12] Kostajnica, [ɑʌʜ ʜєстє Ɣ то Ɣɑшє гос. κρʜƔʜ ɑρɑρ ʍʜ цɑκɑсʍо сƔжɴɑ достɑ Th all.16] Kostajnica, [ɑρɑρ ɴє ʍορє сƔє сɑдɑ ɴοсʜтʜ ɴɑ сєƂʜ ɑ пɑρʜпɑ ɴʜʍɑ ACA39 9 87] Kostajnica.

Uzročni veznik, ustvari, najčešće glasi zašto, zatim, jere i nešto rjeđe jer, dok je navedeni oblik ar karakterističan samo za kostajničke i dubičke kancelarije. Jednostavna forma zašto semantički je povezana sa složenom zato što i ona predstavlja njenu sažetu verziju:

347Morfologija

zašto = jer [ʍʜ ɴʜсʍο тο пρʜ Ƃʜʌʜ ʏοʌʜ ʒɑштοʒɑштο сʍο Ƃʜʌʜ Ɣ цєтʜɴʜ Valt.55] Poljica, [ʒɑштоʒɑшто сƔ оɴн ɴєвнρɴн н ɴɑʍнɴɑʍн н вɑʍнвɑʍн Valt.24] Dvar, [ʒɑштоʒɑшто сє ɴє пρʜстоʜ дɑ ʍʜ ʍєћƔ соƂоʍ гρƔƂо жʜвєʍо ʒɑρɑдʜ оɴɑκʜχ ѣʌƔдʜχ Valt.109] Poljica, [ʜ Ɣчʜɴʜтє: кɑко вɑʍ: пʜшєʍ: ʒɑштоʒɑшто ɴʜʜє потρʜƂє: дɑ сє свɑћɑʍо: ʜ ʍɑρʒʜʍо ɴɑ коɴшʜʌƔкƔ: Ćorović:6] Livno, [ʍοʌнʍο вɑс ʒɑ ʌƔƂɑв дɑ Ƃнстє ʍƔ Ɣүнɴнʌн Ɣʒєт тο шєɴнцє кɑкο Ɣ дρƔгοгɑ Ɣʒнʍɑтє ʒɑштοʒɑштο гοʌєʍƔ пρєшƔ нʍɑʍ Truhelka:24] Trebinje.

Namjerni veznik dolazi vrlo često u svojoj arhaičnoj formi:(j)eda [ʍоʌʜʍ сє вɑшєʍƔ пρʜƔʒвʜшєɴоʍ госпоствƔ ʜ пρʜпоρƔчƔѣєʍ сє

дɑ Ƃʜстє ʍʜ ʍʜʌост допƔстʜʌʜ ʜ ѣєѣєдɑ Ƃʜ пρʜ пошɑ DAD:ASMM-V:1] Ljubuški, [ѣєѣєдɑ Ƃʜ сє ѣɴєговɑ пρʜсвʜтʌɑ ʍʜʌост достоѣɑʌɑ допƔстʜтʜ тƔ ʍʜʌост дɑ Ƃʜ ɴɑʍ оɴоʍƔ дρʜвƔ дɑʌʜ ʌʜсєɴцʜƔ дɑ Ƃʜ дошʌо ɴɑ овƔ сκɑʌƔ Valt.89] Makarska, [ѣєѣєдɑ ƂƔг дɑ дɑ гɑ οɴʜ ɴє пʌɑтє ƂʌɑгƔʍ ɴʜκɑκƔвʜʍ вєћ свοʜʍʜ гʌɑвɑʍʜ HAZUćir.X-63] u Ogu-lin, [ɑκο в:ʍ: ɴє тρʜƂοѣє ʍοʌʜʍο в:ʍ: ʏʜɴʜтє Ɣ гρɑдο ѣєѣєдɑ Ƃʜ пο ʌοшο ʏʜɴο ɴє пροшʌο Valt.44] u Omiš, [ʍοʌʜʍο вɑс тο ʏʜɴʜтє ѣєѣєдɑ Ƃʜстє ʌοдє ɴє ʒɑдρєжɑʌʜ ʜ ѣєѣєдɑ Ƃʜ дοƂɑρ тєρг Ƃʜο Valt.44] u Omiš, [ɑ ʏєтвρʜто стє Ƃєʒɑκоɴє Ɣʏʜɴʜʌʜ од єʍρє χɑρɑɴƂɑшє ɴʜстє гɑ посʜκʌʜ ɴɑ ʍєѣдɑɴƔ вєћє свєʒɑɴɑ ɴɑ κоɴɑκƔ що ɴʜѣє ѣƔɴɑʏκʜ ʏʜɴ ѣєѣєдɑ свє тє ʒɑѣʍовє г Ƃог вρɑтʜ HAZUćir.X-27] Bihać, [ʏєтвρʜто стє ɴɑʍ Ƃєʒɑκоɴє ʜ сρɑʍоʒƔ Ɣʏʜɴʜʌʜ κоѣƔ ɴєћєʍо сκоρо ʒɑƂоρɑвʜтʜ що стє посʜκʌʜ єʍρƔ χɑρɑɴƂɑшƔ ɴє ɴɑ ʍєѣдɑɴƔ вєћє свєʒɑɴɑ ɴɑ κоɴɑκƔ ѣєѣєдɑ вɑʍ Ƃог свє тє ʒɑѣʍовє вρɑтʜ κɑκо ѣє ɴєгɑ воʌɑ HAZUćir.X-43] Bihać, [с тнʍ поƔтєʍ дɑ Ƃн по сɑƔн χоднʌ с пɑρтнκоʍ нєнєдɑ Ƃн χɑсɴнʌ н сєƂн н Ɣɑʍн ACA39 9 90] Dubica, [то ћєш чʜɴʜтʜ єдɑ Ƃʜсʍо овɑко ɴє ʌєжɑʌʜ Ɣ во вєʌʜкоʒʜ ɴєвоʌʜ Th all.II:2], [єто ѣє пʜсɑʌ ʌʜст ʜ по ʜƂρɑʜʍɑгʜ єдɑ гɑ Ƃог поʍожє сʜρоʍɑχɑ юɴɑκɑ Th all.7] u Petrinju, [ɴєго ɴєκɑ ʜʍ ʏєтвρʜтƔ єдɑ Ƃʜ ʜ дρƔгʜ пƔт сκоʏʜʌʜ ʜ отєʌʜ Truhelka:22] Trebinje, [ɴєго ʜ вʜ ʒɑпρʜєтʜтє єдɑ Ƃʜ сє ʏƔвɑʌʜ Truhelka:22] Trebinje.

A sastavni veznik te nerijetko ima pridodatu partikulu:ter(e [ʜ в гс пʜшєтє дɑ ʍο є ʜοш οд дοгοƔɑɴʜɑ тρʜ стο ʜ ʏєтροдєсєт

тɑʌʜρɑ тєρтєρ οд тοгɑ сɑдɑ сɑ стο тɑʌʜρɑ тɑʍο Ɣʍ οдɴєсє Rački:44], [ʍορєтє Ɣɑшʜχ ʌƔдʜχ пʜтɑтʜ дɑ ɴєʜʍɑ ɴʜ χʜшє тєρтєρ (с)тє гɑ тοʌʜκο Ɣʏʜɴʜʌʜ Rački:65] Dubica, [пροсʜʍο Ɣɑшє гοс οʏєт(є) пρɑƔʜцƔ ƔƔʏʜɴʜтʜ тєρтєρ сɑпοƔʜдʜтʜ дɑ тɑʜ ρєʏєɴʜ пɑρтʜκ пʌɑтʜ Rački:67] Dubica, [сʜροʍɑχοʍ свшɴєʍ ʏє ɴєвʜρв вʏʜɴʜтʜ ʜ в твρсκв сєʍʌв пοƂʜʏʜ тєρтєρ ʏє дοстɑ сʜροʍɑсʜ сɑ ɴєгɑ ɴєвοʌє тρпʜтʜ Rački:77] Du-bica, [ʜ пο οʍʜшƔ пɑʌɑʏɑѣƔћʜ пɑκ ʜʒʌɑʒє тєρтєρ ʒєʍʌƔ цɑρєвƔ ροƂє Ɣ Ɣχвɑɴѣє ʜ с пοʍοћƔ вɑшοʍ Valt.41] Dvar, [ʜ оƔо доʜдє дƔρʍʜш

348 Lejla Nakaš

цєχɑʜɑ тєρєтєρє ɴɑс ɴɑʍоʌʜ дɑ пʜшєʍо ɴɑшƔ ƔʜρƔ Th all.12] Kostajnica, [ɑκо ʌʜ ʜɴɑκо ƂƔдє тєρєтєρє сє овʜ ʒɑκʌɑдʜ ɴє вρɑтє κɑκо ѣє пρɑво вʜ ʒɴɑтє дɑ ɴє ʍожє Ƃʜтʜ ʍʜρɴо Valt.112] Poljica.

Osvrt na morfološke crte krajišničkih pisama

Na morfološkom planu, slično kao na fonetskom, pisma sa nekadašnjeg zapadnoštokavskog područja pokazuju očuvanost starije jezičke struktu-re. Tako pisari u sjeverozapadnoj Bosni, bihaćkoj i primorskoj oblasti u genitivu mn. čuvaju stari nulti morfem, ili imaju starije verzije nastavaka za taj padež kao -ov, -ih, odnosno sinkretični nastavak lokativa mn. Noviji nastavak -ah za imenice I vrste imaju uglavnom pisari sa zapadnohercego-vačkog područja i iz primorske oblasti, a nastavak -a bilježi se u kancelari-jama Bosanskog sandžaka s kraja 17. stoljeća. U dativu množine nalazimo gotovo isključivo stare nastavke -om, -em, odnosno -am, a u lokativu -ih, odnosno -ah. U instrumentalu množine imenice I vrste imaju stari nasta-vak -i, imenice II vrste nastavak -ami, a imenice III vrste -ma.

Za razliku od toga, isočnohercegovački pisari u genitivu mn. samo iznimno imaju nastavak -Ø, a uopće nemaju nastavka -ov u tom padežu, dok sinkretizam genitiva i lokativa mn. ostvaruju samo imenice II vrste i imenica ljudi. U drugoj polovini 17. stoljeća istočnohercegovački pisari već bilježe novi nastavak -ima u dativu, instrumentalu i lokativu množine, a jedino se kod imenica II vrste u tim padežima još uvijek nalaze stari na-stavci. Od polovine 17. stoljeća u dativu, instrumentalu i lokativu množine i zamjenice također imaju nove oblike nama, vama, dok se u tim padežima na nekadašnjem zapadnoštokavskom području i dalje upotrebljavaju oblici nami, vami.

U pismima sa nekadašnjeg zapadnoštokavskoga područja bilježe se i drugi morfološki arhaizmi, kao stara forma zamjenice za 3. lice mn. ńe (njih) i sažeti oblici relativne zamjenice ki, ka, ke. Ali svojevrsnu morfološ-ku novinu na tom području predstavljaju pojave gubljenja imperfekta, kao i stilska (a ne gramatička) opstojnost aorista.

349Leksika

Leksika

Najfrekventnija leksikaPosebnost epistolarnog žanra zahtijevala je takvu vrstu obrade leksike koja može ponuditi informacije o frekventnosti pojedinih leksema. Naime, sklonost pisara ka stvaranju i upotrebi specifi čnih formula rezultirala je time da se jedne lekseme pojavljuju mnogo češće nego druge. Upravo ta leksika koja je ušla u sastav pisarske formule postala je stilski obilježena jednako kao i formula sama.

U potrazi za takvom leksikom statističkom analizom obuhvaćene su pridjevske, glagolske i imeničke lekseme. Pri obradi brojčanih vrijednosti nisu uzete u obzir riječi nepotpunog leksičkog značenja koje su, zbog svoje gramatičke funkcije, u svakom jeziku najfrekventnije: veznici, prijedlozi, pomoćni glagoli, zamjenice. U analizu nisu uvrštene ni vlastite imenice niti prilozi.

broj oblika broj leksemapridjevi 6441 583glagoli 11096 1001imenice 19788 1187

O zastupljenosti pojedinih vrsta riječi može se reći sljedeće: (1) ime-ničkih leksema ima tačno dvostruko više nego pridjevskih, ali su imenice trostruko frekventnije od pridjeva; (2) glagolskih i imeničkih leksema ima gotovo podjednak broj, ali su imenice gotovo dvostruko frekventnije od glagola.

Međutim, kada bi se promatrale sintaksičke uloge ovih triju vrsta rije-či, odnosi bi bili mnogo ravnomjerniji. Broj atributa sigurno bi bio jednak broju riječi iz nominalne kategorije, jer supstantivne riječi koje vrše funk-ciju objekta ili subjekta gotovo uvijek imaju odredbu – ako to nije pridjev, onda atributnu sintaksičku ulogu ostvaruje prisvojna zamjenica, ili prijed-loško-padežna supstantivna veza u vidu nekongruentnog atributa. S druge

350 Lejla Nakaš

strane, u sastavu predikata našao bi se velik dio imenica zbog opće mode da se verbalna kategorija izrazi komponiranim predikatom tipa (u)činiti + imenica.

Najfrekventnije imenice ruke 340 1,7%

gospodin 1518 7,7% list 308 1,6%

milost 844 4,3% aga 279 1,4%

Bog 568 2,9% knjiga 272 1,4%

gospodstvo 537 2,7% knez 262 1,3%

č(l)ovik, č(l)ovjekljudi

157271

2,2% providur, providitur 253 1,3%

kapetan, kapitan 419 2,1% hvala, fala 242 1,2%

pozdravljenjepozdrav

34348

2% prijatelj 241 1,2%

sužanj 376 1,9% beg 235 1,2%

vira, vjera 370 1,9% car, cesar, ćesar 209 1,1%

grad 363 1,8% poklon 205 1%

čast 344 1,7% gospoda 194 1%

krajina 344 1,7% siromah 193 1%

Najfrekventnije imenice u krajišničkim pismima jesu one koje označa-vaju društvene uloge. One su obavezno prisutne već u adresi i u svečanom uvodnom dijelu pisma, a čine gotovo 20 procenata u ukupnom broju ime-nica. Navedimo samo neke od njih:

aga, alajbeg, amaldar, bajraktar, baron, baša, bašdazdar, beg, beglerbeg,biskup (biškup), bogmestar, buljukbaša, car, čauš, ćehaja, čelebija, ćesar, cesar, deliba-ša, dizadar, dazdar, efendija, emin, general (ženeral), grof, guvenardur, gvardi-jan (gardijan), imbašadur, kajmekam, kančelir (kančilir), kanonik (kanovnik), kapetan (kapitan), kaštelan, knez, konzul (kuncul), muselim, mudir, namje-snik, namisnik, oberlajtnant, oberstar, odabaša, paša, prebanoš (prelanoš), princip, providur (providitur), senatur, spahija, subaša, vicegeneral, vicekape-tan, vitez, vlastelin, zapovjednik.

Ipak, češće od ovih imenica jesu upravo one riječi za koje su u kancela-rijama postojali specijalni znaci skraćivanja a to su:

г /•г•/ го с / :гɴ: – gospodin, гɴɑ – gospodina, :гɴƔ: – gospodinu, гос:ɴє – gospodine, гос:вƔ – gospodstvu; Ɣʍ / вʍ / вɑшɑ ʍʜ: – Vaša milost; в.д.п. – veledrago pozdravljenje, veledragi pozdrav.

351Leksika

Među najproduktivnijim sufi ksima za izvođenje imenica su -stvo i -nik. Ukupno 3,7% imenica čine riječi izvedene sufi ksom -stvo, a originalnim tvorevinama mogu se smatrati sljedeći primjeri:tradimenstvo – izdaja (:tal. tradimento) [ʍоρє ʌн Ƃнтн ово доƂρо дɑ сє үнɴн

тон тɑρɑтɑρɑднʍєɴствонʍєɴство ɴɑ ʍнρƔ үєстнтогɑ цɑρɑ н дƔжɑ Valt:7], b(r)esputstvo – nezakonitost, bespravlje [дɑ ʍн пншєтє ɴнкє ʒƔʌƔʍє н дρƔгɑ

ƂρєʒпƔтствɑρєʒпƔтствɑ дɑ ѣɑ үнɴнʍ соʌɑρƔ Valt:131],b(r)ezsudstvo – kažnjavanje bez suđenja [н ɑко сƔд ɴєћє кρнво ʍоρє Ƃнтн дɑ

ћє окρнвнтн ɑко ʌн ƂƔдє пρво χоћє опρɑвнтн ɑ вн тɑко ƂρєʒсƔρєʒсƔдствоство Ɣүнɴнтн ово ћє доћн до господє вєʌнкє Valt:133],

poruča(n)stvo – poslanstvo jamaca [Ɣшʌʜтє в•ʍ вʜρ(Ɣ) дɑ χɑсɑɴƔ ɴєүє ɴʜκɑκвє ʒɑпρʜκє Ƃʜтʜ ɴєго дƔговɑɴє ʜ поρƔүɑствопоρƔүɑство HAZUćir.X-115],

eminstvo – funkcija emina, povjerenstvo [пнсɑсʍo д •24• φєƂρɑρɑ •1606• ʒɑ дɑтн •в•г• ɴɑ ʒɴɑɴнє кɑко ɴɑ єʍнɴствoєʍнɴствo стɑвнсʍo пɑшɑ Ƃɑρдoɴнћɑ н тɑкoн гɑ •в•г• пρєпoρƔүнсʍo дɑ гɑ пoʒɴɑнƔ ʒɑ єʍнɴɑ дƔƂρoвɑүкoгɑ н ɴнєʍƔ дɑ сє пρєдɑвɑнƔ днɴɑρн кɑкo н oстɑʌнєʍɑ єʍнɴoʍ Truhelka:4],

nevjerstvo – izdajstvo [дɑ Ɣʏʜɴʜ Ɣговоρь с вєʌʜʏɑɴьствоʍь ɴєговʜєʍь сʌожʜтʜ ʍƔ ʏʜєʍь ʍоћƂƔдєʍо Ƃєʒь ɴʜєдɴогɑ ɴєвʜєρьствɑɴєвʜєρьствɑ ʏєстʜтогɑ цɑρствɑ ɴєго ʌʜ κɑκо ʜ остɑʌʜ κρɑʜ ωдь ʒєʍʌє Truhelka:3],

bratinstvo – pren. dobrosusjedski odnos velikodostojnikā [по тоʍь тогɑ ʌƔкɑчƔ ʒɑћо сє ɴє споʍєɴєшь ʒƂогɑ ɴɑшєгɑ доƂρɑ н Ƃρɑтнɴьствɑρɑтнɴьствɑ A.Ivić:8],

svjedočtvo – svjedodžba [da bi mu Vasse Gozpochtvo bili naplatili od niega polag vire dati niegove y svedochtvasvedochtva uchinienoga pred liudmi va-ssemi Rački:153].

Ukupno 2,2% imenica čine riječi izvedene sufi ksom -nik, a među nji-ma se kao specifi čne izdvajaju ove: nevirnik – izdajnik [ɑ сɑдɑ ʏƔсʍο єдɴʜ ɴєвʜρɴʜцʜɴєвʜρɴʜцʜ ʜ вɑшʜ ʜ ɴɑшʜ дɑ сƔ

єдɴƔ дʜвοʜκƔ дοвєʌʜ Ɣ вɑш гρɑд Valt.24],ponosnik – koji donosi pismo ili nešto drugo [ɑ потоʍь дɑ вɑʍ ʜє госпоцтвоʍь

ɴɑ ʒɴɑɴʜє κɑκо поɴосɴʜκьпоɴосɴʜκь од овєʜ κɴʜгє ʜєст ʏɑ(Ɣ)ш свʜєтʌогɑ гдɴɑ пєρɑт пɑшє Truhelka:1],

tanačnik [ƔʒвншєɴоʍƔ доƂρо н внсоко ρоєɴоʍƔ гос:гос: үєсɑρовє н кρɑʌєвє свнтʌостн тɑɴɑүɴнкƔ тɑɴɑүɴнкƔ н коʍоρɴнкƔ гос:гос: Makaru гρофƔ ʒєʍɑʌскоʍƔ н сρдɑρƔ кρɑншɴоʍƔ HAZUćir.X-35],

obzornik [н оφɑʍо сє о Ɣгс: дɑ ʍо о сƔєʍ χоʏєтє опсоρɴнʏн опсоρɴнʏн Ƃнтн єρ сɑʍ оƔɑʍо сɑ ʍɴого тоρκоʍ поρоκ що є оɴ тɑʍо одɴнʌ ACA39 9 60],

naredbenik [ɑ то посʌɑχь госпωцтвн вɑшєʍƔ ɴɑшєгɑ ʍєχʍєдн ɴɑ ʍнєстω ɴɑшє дɑ пρнʍн ωдь вɑшнєχь ɴɑρєɴɑρєдƂєɴнκɑєɴнκɑ ρɑʒʌогь що Ƃн сє ɴɑшʌо цɑρєвє поʌовнцє ωдь вɑшє соʌн HAZUćir.VII-3],

352 Lejla Nakaš

poslušnik [н сɑпоƔндɑнтє ɴɑʍ нєρ сʍо ʍн вʍ посʌƔшɴнʏнпосʌƔшɴнʏн н Ɣɑʍн доƂρƔ ρɑдн ACA39 9 42].

Prema poznatim modelima tvorbe načinjene su i originalne izvedenice sa manje frekventnim sufi ksima: -nja robnja [досɑдɑ ɴʜсɑʍ ʏƔо ɴʜ ɴɑ єдɴоʜ κρɑʜɴʜ дɑ ʜє сƔжɴƔ

сʌоƂодɴо воʜєвɑтʜ ʜ с ɑʜдƔʏʜ Ɣ ρоρоƂɴƔɴƔ одʜтʜ HAZUćir.X-133], pom-nja [свɑκɑ сɑʍ ρɑʒƔʍʜо що ʍʜ є в•г• поρƔүʜʌо ʒɑто ʜʒρɑдʜ оɴʜє вɑшʜє сƔжɑћɴɑ ʜʍɑо сɑʍ ʜʍɑо сɑʍ ʜ ʜʍɑтʜ ћƔ поʍɴƔпоʍɴƔ HAZUćir.X-25], mutnja [ʜ дɑ ɩє вʜшє тєготє ʜ гρɑχовʌɑɴʜʍɑ ʜ свɑκоɩє опєт ʍƔтɴɩєʍƔтɴɩє ʜ єгʌєɴє по гρɑɴʜүƔ Vuksan:16];

-ac platac [ʜ ɑκο ʍƔ щο Ƃʜ Ɣ вɑс κвɑρ вɑшɑ ɑκο ʌʜ ʍƔ штο Ƃʜ Ɣ ɴɑс ʍοɩɑ ʜє вʜρɑ пʌɑтɑцпʌɑтɑц HAZUćir.X-49], stražac [дɑ ɴєѣʍɑдƔ пρɑʍ ʍʜρƔ вɑшʜʍ ʌƔдєʍ стρɑжɑɴоʍ ɴʜκɑκовɑ ʒƔʌƔʍɑ ʏʜɴʜтʜ ɑκо ћє вɑшʜ стρɑжстρɑжʏ ʏʜ свє спɑвɑтʜ дɑ сє ɴєѣʍɑѣƔ пρоƂƔдʜтʜ ɴʜтʜ Ɣ ɴʜχ дʜρɑтʜ HAZUćir.X-138];

-ak odlučak [н χоʏєтє ɴɑʍ Ɣʍ одʌƔʌƔʏ ʏɑκɑκ Ɣʏнɴнтн н сɑ то днтє н сɑ то дƔρго ACA39 9 64], dopustak [ʜ ıɑ ʍƔ дɑдоχ допƔстɑкопƔстɑк дɑ одє до вɑс Strohal:8], dospjetak [ʜ с Ɣвʜʍ доспʜткоʍоспʜткоʍ господʜɴ Ƃог вєсєʌʜ вɑшƔ ʍʜʌост пʌєʍєɴʜтƔ Desnica:213], poslidak [ɑ вн ʒɴɑнтє що чнɴнтє ɴɑшє човнщво пρн ɴɑс ɑ вɑшє пρн вɑʍн ɑʌн пɑʒнтє посʌнпосʌндκɑκɑ що сє ʍоρє пρнпєтнтн вɑʍɑ ɑ од вɑшє господє HAZUćir.X-109], od-mak [ʒɑто Ɣʒдɑʍо сє дɑ ɴɑс ћє тє поχɑʌʜтʜ ʜ Ƃєʒ одʍɑκɑʍɑκɑ ɴɑʍ пρɑвдƔ Ɣʏʜɴʜтʜ Truhelka:15], precjenak [н ʍон пρнɑтєʌƔ ɑко χоүєтє дɑ ƂƔдє үнсто гʌɑвɑ ʒɑ гʌɑвƔ пρнцнɴкɑпρнцнɴкɑ сє остɑɴнтє нєρ ɑко үєтє вн пρнцнɴнвɑтн н ɴɑшɑ үє господɑ нскɑтн пρнцнɴкɑ HAZUćir.X-112], spomenak [κɑκо вʜ од ɴɑс ɴє Ɣʏʜɴʜстє споʍєɴκɑспоʍєɴκɑ ʍʜ сє вɑс дєɴʜɑсʍо Truhelka:12];

-ština lupeština [ɑкƔ сƔ Ɣүнɴн(ʌн) ѣдɴн ɑшɑшнɴн ʌопєштнɴоʌопєштнɴо Valt.27], ne-pristojština [н дρƔгє ɴєпρнстοнщнɴєɴєпρнстοнщнɴє үнɴєʌн Truhelka:12], nevaljal-ština [оɴн ћє ʍƔүɴо доʌɑʒнтн ƂожнɩєʍƔ шєρнɩɑтƔ н стɑρнɩєʍƔ кɑд Ɣүнɴє кɑквƔ ɴєвɑʌɑʌщнɴƔɴєвɑʌɑʌщнɴƔ Vuksan:18], zadovoljština [жєʌнʍ н ѣɑ вɑшєʍ гос:вƔ ʒɑʒɑдовоʌщнɴƔовоʌщнɴƔ ʏнɴнтн HAZUćir.X-137] vaština – riječ je u mletačkoj kancelariji prevedena kao dispiacer ‘neugodnost’ (Klajn, Rj.) [н тɑко сʍо Ɣүнɴнʌн ɴє ƂƔдƔћн ʍƔ ɴн досʌє ɴн ѣєдɴє вɑштнɴєвɑштнɴє Ɣүнɴнʌн ʒɑ кƔ Ƃн сє ʍогɑ ɴн го . ѣєɴєρɑʌƔ ɴн в:ʍ: тƔжнтн Valt.131];

-ba tradba [н ɴєгово тρɑтρɑдƂɑ ɴɑ ʌнкɑρє н дɑɴгоƂɑ шкоћєɴɑ ѣє од кρнвɑүɑ кɴнɴɑ HAZUćir.VI-18] ‘izdaci’ (:tratiti).

I među pridjevima, također, najveću frekventnost imaju oni koji ulaze u sastav svečane uvodne formule: poštovani, plemeniti, svake časti i hvale

353Leksika

dostojni, a zatim i oni koji se mogu smatrati stalnim epitetima poput: čestiti car, svijetli dužd.

Najfrekventniji pridjevipoštovani, počtovanipoštovan, počtovan

245171

416 6,5% rečeni 179 2,8%velikivelik

13618

154 2,4%dostojnidostojan

32611

337 5,2%dobardobri

8644

130 2%plemenitiplemenitp.

267461

332 5,1%carev 124 1,9%lipi, lijepi 110 1,7%

gospodski 324 5% prisvitli, presvijetli 98 1,5%čestitičestit

2111

212 3,3% izabraniizabran

891

90 1,4%

dragidrag

12085

205 3,2% isti 86 1,3%uzvišeni 81 1,3%

pošteni, počtenipošten

17110

181 2,8% dužan 70 1,1%

Jedan od najzastupljenijih modela tvorbe u pridjevskoj kategoriji pred-stavlja sufi ksacija morfemom -it:

čestit(i) Desnica 213, 216, HAZUćir.IV-47, VII-1, VII-7, VII-9, X-8a, X-13, X-25, X-26, X-89v, X-109, A.Ivić:3, 8, A.Ivić:II:1, 5, 6, 7, 8, 11, Kovačić 1, 5, 6, 12, Ljubić 5, 6, 7, 8, 9, 10, 12, 15, 18, 19, 21, 22, 26, 28, Pavić,298, Peco:5, Rački:2, 4, 7, 111, 152, Rizvić:2, Th all.18, Traljić:2, Truhelka:1, 3, 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12, 18, 28, 29, Valt.2, 3, 4, 6, 7, 11, 12, 16, 17, 19, 24, 26, 29, 31, 32, 36, 37, 38, 40 , 41, 49, 50, 57, 58, 60, 80, 85, 92, 93, 94, 95, 96, 108, 110, 115, 116, 118, 119, 129, 130, 141, 151, 154, 156, 174, 175, 178, 179, 191, 192, 194, Vuksan:3, 11; dobroglasovit Vuksan:8; glasoviti Rački:152, naročiti Traljić:1, osobiti Valt.131, plemenit(i) Desni-ca 213, 216, 217, 281, HAZUćir.VI-18, 19, 20, VII-1, VII-3, VII-12, X-13, X-26, X-27, X-30, X-31, X-32, X-43, X-56, X-98, X-111, X-114, X-137, X-138, X-140, Šib-7, A.Ivić:II:1, 5, 6, 7, 8, 11, Kovačić:1, Ljubić:7, 8, 10, 12, 16, 17, 21, Rački 3, 4, 5, 6, 7, 8, 12, 13, 18, 20, 21, 24, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 35, 37, 44, 45, 46, 49, 67, 75, 93, 96, 102, 109, 111, 112, 115, 117, 127, 142, 146, 147, 150, 152, Strohal:2, Truhelka:1, 4, 10, 15, Truhelka:II:4, 9, 12, 23, 56, 85, 93, 95, 98, 101, 107, 112, 124, 143, 178, Valt.3, 5, 16, 17, 24, 28, 33, 36, 46, 48, 49, 50, 52, 55, 56, 59, 60, 68, 69, 70, 74, 76, 77, 78, 79, 80, 84, 85, 86, 87, 90, 94, 95, 99, 102, 103, 104, 106, 108, 109, 110, 114, 116, 117, 119, 122, 124, 126, 127, 130, 135, 139, 140, 143, 149, 153, 159, 166, 168, 174, 175, 177, 178, 179, 184, 185; poglaviti Rački:8, 79, srdit Truhelka:21; stanovit A.Ivić:9, umnožiti Truhelka:30, vlastiti HAZUćir.X-70, Rački:119, 120, 123, 145; (v)lastoviti Rački:150, 152; vrimenit Valt.156.

Drugi karakteristični tip pridjevske leksike u krajišničkim pismima čini kategorija apsolutnog superlativa izvedena prefi ksom prě-:

354 Lejla Nakaš

prenedobitni265 Rački:6, Kovačić:3, 4, presvijetli (prisvitli) Desnica:216, 281, HAZU-ćir.VI-19, X-26, Ljubić:6, 18, 19, 21, 22, Peco:1, 2, 3, 5, Rački:80, Truhelka:19, Valt.6, 11, 39, 40, 49, 57, 68, 80, 89, 90, 95, 99, 107, 110, 122, 131, 154, 155, 174, 175, 176, 177, 178, 182, 184; preu-zvišeni Pavić,298, priuzvišeni HAZUćir.X-25, Truhelka:19, Peco:1, pridragi Ljubić:15, priplemeniti Peco 1, 2, 3, Truhelka:19, prištimani Rački:147, privisoki Rački:80.

Pisari su imali slobodu da variranjem osnove i različitih sufi ksa proi-zvode mnoge verzije riječi srodnog značenja sa istom kolokacijom kao npr. ljubeznivo/ ljubimo/ ljubljeno/ ljubovno pozdravljenje: ljubez-, ljubaz- ljubeznivi Desnica 213, 214, 216, 217, Ljubić:12, HAZUćir.VI-18, VI-19, VI-

23, X-25, X-28, Rački 114, 117, Rizvić:1, Truhelka:2, Valt.11, 49, 50, 53, 55, 56, 76, 78, 79, 89, 90, 94, 95, 103, 105, 106, 112, 127, 130, 131, 135, 139, 140, 149, 166, 168, 174, 175, 177, 178, 184, 185, 190, 192, ljubežljivi HAZUćirVII-6, Truhelka:II:12., ljubežnjivi Kovačić:7, Truhelka:24, ljubaznivi Valt.46, 80, 84, ljubezni Strohal:7, Valt.151;

ljub’v- ljubovni Truhelka:II:93, 124, 178, ljubbeni (ljubveni) Rački:44; ljubi- ljubljeni HAZUćir.X-75.2, X-111, Ljubić:10, Rački:12, 15, 16, 20, 21, 27, 28, 30, 31, 36, 40,

42, 46, 47, 48, 53, 56, 60, 61, 62, 63, 64, 66, 71, 72, 73, 74, 75, 78, 79, 84, 85, 86, 89, 90, 92, 116, 118, 143, Valt.5, 40, ljubimi A.Ivić:II:5, 6, 7, 8, 11, HAZUćir.VII-3, Kovačić:6, Pavić,298, Truhelka:1, Truhelka:II:12, 86, 139, 147, 151, ljubini Ljubić:26, ljubivni Truhelka:30.

Čini se da su ovakva variranja bila pogodna za osvježenje formule. Za-pravo, pisari su bili skloni ovakvim varijacijama kako se formula ne bi pre-tjerano ‘istrošila’, ‘otrcala’, te da bi i dalje mogla ispunjavati svoju, u osnovi, fatičku ulogu.

Drugi tip varijacija predstavljaju primjeri dodavanja adverbijalnoga di-jela ispred postojećih, često upotrebljavanih pridjeva. Oni su katkad srasli, ali po načinu kako pisari bilježe ovaj tip izvedenica srastanje nije potpuno:vele- veleufani HAZUćir.X-11, veleumni HAZUćir.VII-6, velepočtovani Lju-

bić:7, velemožni HAZUćir.X-138, velelipi HAZUćir.X-138, veledragi HA-ZUćir.VII-10, X-11, X-13, X-23, X-115, X-134, X-137, Šib-7, Ljubić:8, Rački:142, Ri-zvić:1, Truhelka:105, velevisoki Valt.44;

mnogo- mnogofalit Vuksan:11, mnogo dobru Valt.44; dobro- dobroglasovit Vuksan:8, dobrorođeni Strohal:2, Rački:79, dobroroje-

ni HAZUćir.X-135, X-136, X-137, X-138, ACA:62, Rački:48, 146, Th all.15, 16, 17, Th all.II:12, dobro i visoko rojeni HAZUćir.X-34, X-35, X-44;

plemenito- plemenito poštovani Rački:15, 16, 31, 143, plemenito dostojni Truhel-ka:8, plemenito i bistro dostojni Truhelka:7;

visoko- visokopočtovani A.Ivić:9, HAZUćir.X-8a, X-11, Ljubić:9, 10, 15, Valt.3, 13, 16, 17, 31, 33, 34, 38, 39, 42, 46, 48, 49, 50, 52, 55, 56, 76, 78, 79, 80, 84, 86, 90, 93, 94,

265 Te riječi su, vjerovatno, trebale glasiti: nepredobitno carsvo (tj. carstvo koje se ne može osvojiti, preoteti), ali je pisar novu riječ izveo prema modelu za tvorbu apsolutnog superlativa.

355Leksika

95, 103, 105, 106, 112, 127, 130, 140, 174, 175, 178, 184, 192, 193, visokopošto-vani HAZUćir.X-13, X-16, X-28, X-32, Ljubić:12, Rački:18, 21, 53, 60, 61, 62, 63, 71, 76, 78, 89, 94, Th all.16, Valt.15, 141, vele visoko poštovani HAZUćir.X-43, X-112, X-114, X-115, X-135, X-136, X-137, ACA: 33, 62, Rački:13, 20, 22, 25, 26, 28, 35, 40, 42, 44, 45, 46, 47, 48, 51, 55, 65, 66, 67, 72, 73, 74, 75, 79, 82, 83, 85, 86, 87, 88, 89, 91, 92, 94, 121, 124, 125, 141, 146, 147, Strohal:2, 3, Th all.17, Th all.II:10, 11, 12, Valt.5, 139, 143, dobro i visoko rojeni HAZUćir.X-34, X-35, X-44, vele visoko mnogo počtovani Valt.135, 174, 185, vele visoko dobrorojeni HAZUćir.X-138, vele visoko uzvišeni HAZUćir.Šib-7, visoko zapovidni HAZUćir.X-73, vele visoko uzvišeni Desnica:213, 217;

pošteno- poštenorodni Truhelka:29.Među preostalim složenim pridjevima karakteristični su ovi:

malovridan [гс ɴɑшɑ сɑʌнχо ɴєдопостншє тɑʍо нүн що є ɴнкн ʍɑʌоƔρнʍɑʌоƔρндɑɴɑɴ үоƔнк гоƔоρнʌ дɑ є сɑʌнχ тɑʍо коɴє ɴɑ пρодɑєє Ɣоднʌ ACA39 9 50],

malovrstan [дɑнєʍ ɴɑ ʒɴɑɴнє дɑ сє сɑ ʍɴƔʍ ɴє шɑʌнтє үєʍƔ ʍɑʌƔвρнсɴєʍɑʌƔвρнсɴє ʌƔдє шɑʌєтє ACA39 9 20], [тєρ ʍɑʌоƔєρсɴєʍɑʌоƔєρсɴє ρнʏн Ɣєʌн HAZUćir.X-16],

maloviran [що сє үƔднʍо дɑ вʍ ɴɑс тɑко щнʍɑтє дɑ ɴнщɑ ɴєсɴɑʍо сɑщоρн сʍо ʍн оƔогɑ ʍɑʌоƔнρьɴɑʍɑʌоƔнρьɴɑ сƔшнɑ Ɣсєʌн сɑ сєдɑʍ сто н шєсдєсєт тɑʌнρоƔ ACA39 9 52],

zlatokrili [ʍɑтош нє посʌɑт ʒ ƂƔƂћɴєвн н ʒɑ сɑстɑвɑʍ ʒɑ нєʒнʌ гɴƔ гɴƔ үєстнтоʍє ʒρɑтокρнʌоʍєʒρɑтокρнʌоʍє үєстнтоʍє цɑρƔ отʍɑɴовнћƔ HAZUćir.X-89v],

bogodržavni [кɑко ћє Ƃнтн повоʌɴо н ʍнʌо господƔ ƂогƔ н Ƃогоогодρжɑвɴнɩєʍρжɑвɴнɩєʍ үєстнтнɩєʍ цɑρнʍɑ Vusan:3, 8, 11],

samovoljan [ƂƔдƔћн достɑ днʒгρɑцнɩє до сɑдɑ догоднʌо од ρђɑвнɩє ʌƔдн н сɑʍовоʌɴнɩєсɑʍовоʌɴнɩє цρɴогоρɑцɑ Vuksan:2,3],

zločest [ɑко Ƃн сє коѣн ɴɑшɑо ɴɑш ʏовнк дɑ вɑшнʍ стρɑжɑɴоʍ коѣƔ снʌƔ ɑʌн ʒʌоʒʌоʏ ʏєстєєстє Ƃєсндє Ɣʒговоρн χоћєтє н вн ʏƔтн кɑковƔ ћєʍо ѣнʍ кɑщнгƔ дɑтн HAZUćir.X-138].

356 Lejla Nakaš

Najfrekventniji glagolipisati 639 5,8% razumjeti, razumiti 179 1,6%dati 520 4,7% prositi 160 1,4%poslatiuslati

321179 4,5% primiti 149 1,3%

doći, dojti 415 3,7% držati 147 1,3%znati 406 3,7% veseliti 145 1,3%moći 393 3,5% platiti 126 1,1%učiniti 366 3,3% vidjeti, viditi 119 1,1%činiti 309 2,8% slati 116 1%moliti 294 2,6% ići 111 1%imati 198 1,8% davati 107 1%uzeti 182 1,6% naplatiti 106 1%

Među najfrekventnijim glagolima nema posebnih tvorbenih tipova, ali je karakteristično to da se među njima nalaze uglavnom oni koji su vezani za sam čin pisanja i primanja pisma, zatim, za uobičajene teme korespon-dencije, te za fi nalnu pozdravnu formulu. Tako većinu glagolskih leksema čine ove: (1) pisati, otpisati, poslati, uslati, slati, doslati, odaslati, primiti, razumjeti, (2) moliti, prositi, dati, davati, platiti, plaćati, naplatiti, naplaći-vati, isplatiti, isplaćivati, zapovjediti, opovjediti; (3) držati, veseliti.

Visoka frekventnost glagola činiti i učiniti dâ se jednostavno razumjeti kao utjecaj romanske kontrukcije fare sa imenicom:

pravicu ~ Rački:67, ~ sud Valt.185, milosrdje ~ Valt.6, milost ~ Miklosich:435, ~ ugovor Truhelka:3, povraćenje ~ Valt.141, ~ društvo Valt.39, ~ ljubav Valt.39, ~ službu Rač-ki:22, ~ posluh Valt.5, ~ pravdu Valt.184, ~ silu Valt.177, štetu ~ Valt.177, bresputje ~ Valt.127, krivicu ~ Valt.96, neviru ~ =izdati Valt.24, mir ~ Valt.6, viru ~ Valt.79, rič ~ =ugovoriti Rački:132, bezakonje ~ HAZUćir.X-27, sramotu ~ HAZUćir.X-43, razmir-je ~ =zaratiti Valt.85, ~ dogovor Truhelka:3, zapovid ~ Valt.108, odlučak ~ Rački:15, tužbu ~ Valt.179, ~ razlog Desnica:213.

Takav model pokazao se vrlo praktičnim za izražavanje verbalnih zna-čenja koja su u semantičkoj korespondenciji sa imenicama posvojenim iz orijentalne kulturne sfere:

haip ~ =osramotiti Th all.7, jasak ~ =zabraniti, Valt.39, zulum ~ =obespraviti Valt.40, tembih ~ =opomenuti Truhelka:23, arz ~ Valt.116, rezil ~ =izružiti Bogi-ćević:258, mušaveru ~ =dogovoriti HAZUćir.VII-8, hator ~ =ugoditi Kovačić:12,

jednako kao i iz romanske:

357Leksika

pjačer ~ Truhelka:4, skandalu ~ Valt.154, skandal ~ Valt.110, ~ penu Valt.46, ~ ka-vartu Valt.190, ~ konat Valt.99, stimu ~ Truhelka:12, ~ salvakondut =dozvola, pro-pusnica :tal. salvacondotto Ljubić:21.

Pored već analiziranoga tipa prefi ksacije prezentskih oblika morfe-mom uz- da bi se ostvarilo značenje futura II (v. str. 258), neki od zanimlji-vih primjera glagolskih izvođenja su i ovakvi vidovi prefi ksacije:izuminati [ɑκо ʌʜ вєʌʜтє дɑ ɴʜ, ɴƔт ʜʒƔʍʜɴɑʜтєʜʒƔʍʜɴɑʜтє гдʜ ѣє Ƃʜѣо овє

ɴєдʜʌє Valt.116] izmisliti, smisliti :iz-u-mniti (usp. izumislit Dul-čić, 1985:II:484);

izuznati [ʜ доƂρо Ƃʜ вɑρʌо ɴɑѣпρʜ ʜʒƔʒɴɑтʜʜʒƔʒɴɑтʜ κɑκо ствɑρʜ пρоχодє пɑκ ʜʍɑтʜ Ɣʒρоκ пʜсɑтʜ Valt.100] saznati ispitivanjem na ra-znim stranama iz-u-znati;

iziskavati [пρєʍ ɑκо сƔ посʌɑʌɑ господɑ ʜʒʜсκɑвɑтʜʜʒʜсκɑвɑтʜ ʒʌє ѣʌƔдє с κоʜχ тоʌʜκɑ ʒєʍѣʌɑ ʒʌо пɑтʜ Valt.133] kao iskati, tj. tražiti, ispitivati, samo što prefi ks proizvodi značenje da se to čini na raznim stranama;

razaprijeti se [ɴєʍɑ пρɑвдє дʜѣɑɴɑ Ɣствʌɑѣт ɴɑшєʍ подʌожɴʜκо ʍɑʒго ɴєго ɴєκ сє ρɑʒɑпρʜѣєρɑʒɑпρʜѣє ɴɑ вɑшоѣ пρɑвдʜ дʜѣɑɴɑ ʜ доρɑ Valt.135] raspraviti na sudu, usp. srvj. gl. prěti se = suditi se (usp. da se pri bred banom, Ninoslav);

opovijedati [ѣєρє сʍο тє ствɑρʜ οпοвʜοпοвʜдɑʌʜɑʌʜ ʏєстʜтοʍƔ φєρχɑт пɑшʜ пοсɑɴсκοʍƔ Valt.3], prijavljivati, prenositi nečije riječi, izvješta-vati; i pf. [ɴєκɑ ʒɴɑтє дɑ ћєʍο ʍʜ οпοвʜοпοвʜдʜтʜʜтʜ ʏєстʜтοʍƔ вєʒʜρƔ тƔ сʜʌƔ κοє ʏʜɴє вɑшʜ ʌƔдʜ ɴɑшʜʍ пοдʌοжɴʜκοʍ Valt.36] prijaviti, izvijestiti,

odnevjeriti se [пʜшє ɴɑʍ дɑ сє пρʜʍоρѣє одɴєвʜρʜʌоɴєвʜρʜʌо ʜ ʌɑтʜɴоʍ пρʜдɑʌо Ljubić:28] učiniti izdaju, iznevjeriti.

Leksika stranoga porijekla

Među posuđenim riječima imenice predstavljaju najbrojniju kategoriju, za-tim slijede glagoli, i na kraju dolaze pridjevi. Evo kakve je rezultate poka-zala statistička analiza:

IMENICE GLAGOLI PRIDJEVI

brojleksema frekvenca broj

leksema frekvenca brojleksema frekvenca

orijentalizmi 19,1% 8,9% 1,1% 0,1% 3,6% 0,7%romanizmi 12,9% 7,5% 4,8% 1,4% 2,4% 0,4%hungarizmi i germanizmi

2,4 % 1,7% 0,3% 0,08% / /

358 Lejla Nakaš

Pored već spomenutih imenica koje označavaju društvene uloge, neke od najbrojnijih leksičkih skupina, u koje ulazi velik broj posuđenica, jesu one koje označavaju novac ili mjeru:(j)aspra balkanska riječ bizantskog porijekla (Skok I:66) sitni turski srebrni

novac; sgr. aspron <lat. asperum, srebren (bijel) novac [ʜ ʜɴοгɑ ρɑʒʌοгɑ вєћє ʍєћƔ ɴɑʍʜ ɴʜє οдь сοʌʜ ɴʜ οдь ɑспρʜɑспρʜ ɴʜ οдь єдɴє ρɑƂοтє Ljubić:5] 35 primjera;

cekin tal. zecca (Skok I:255) s deminutivnim nastavkom zecchino – mle-tački dukat [ρɑсƔʍʜсʍƔ дɑ стє ɴɑʍ Ɣсʌɑʌʜ вɑшєгɑ сƔсɴɑ шɑƂɑɴɑгƔ сʜρƔʍɑχɑ ʜ Ɣʏʜɴʜʌʜ стє гɑ дєвєдєсєт ʏєκʜɴɑʏєκʜɴɑ HAZUćir.X-23] 9 primjera;

dukat mletački zlatni ili srebreni duždev novac (dux, ducis); latinizam koji je posuđen u tom obliku i u arapskom i turskom (Skok I:463) [ʜ ѣош ɴɑκɑ ʒɴɑтє вʍ дɑ Ƃʜшє сє κρɑѣɑʏʜћ Ɣцʜɴʜʌ тʜсƔћє ʜ пєтсто дƔκɑтƔκɑт ɑʌʜ ʍʜ вʍ воʌє ρɑдʜ сɑдɑ ʍƔ остɑвʜсʍо сто дƔκɑтƔκɑт ɑ ѣош ɴɑ ɴєʍ тʜсƔћє ʜ ʏєтʜρʜсто дƔκɑтƔκɑт HAZUćir.X-11] 46 primjera;

goldin njem. (Skok I:631) [дɑʜєʍ тʜ своʜƔ вʜρƔ үʜстƔ ʍƔχɑʍєдовƔ ʜ господʜɴɑ Ƃогɑ ʜɑʍцɑ ʒɑ сʜρоʍɑχɑ ʍєχʍєдɑ гρоʍʜћɑ вɑшєгɑ сƔжɴɑ ʜ ʒɑ ɴєговƔ цʜɴƔ ʒɑ пєтсто гƔʌгƔʌдʜɴɑʜɴɑ HAZUćir.X-29] 10 primjera;

groš njem. Groschen < lat. grossus (Skok I:625) [єρє ʍƔ ʜє• одɴʜо• дɑʍʜɑɴ• ρоƂє• ɴɑ вєρєсʜʜƔ• двєстʜ• ʜ двɑдєстєт• ʜ сєдɑʍ• гρошɑгρошɑ HAZUćir.VII-11] 42 primjera;

talir, tolor mlet. tallero <njem. Taler; izvedeno od toponima Joakimstal gdje su se kovali (Skok III:437), isto i tolar [ɑκƔ ʜє Ɣɑшє ʍв Ɣοʌʜɑ χƔʏєʍƔ ʍɑтƔ пο ʏєтʜρʜсщƔ тɑʌʜρɑтɑʌʜρɑ пρʜʍʜтʜ ACA39 9 53] 78 primjera;

falat mađ. (Skok I:503) komad [н пρоснʍ в:: :гс: нєдɑ Ƃнстє ʍн тɑκогɑ сƔκɴɑ κогɑ сʍо снвн дɑʌн φɑʌɑтφɑʌɑт ʒɑ нєдɴƔ шƔƂƔ ɑʌн двн ɑκо ʌн н вєћє ACA39 9 62] 2 primjera;

funat funat, -nta, mjera za težinu (Skok I:536) njem. Pfund < lat. abl. pondo [що н нʒɑ тɑтн остɑʌо оɴо нє κнρʍɑɴ Ɣʒє пєтɴɑнєст ʌнснцɑ н двн оκє восκɑ то нє үєтнρн φƔɴтɑφƔɴтɑ ACA39 9 2] 2 primjera;

jezero hrv. kajk. posuđenica iz mađ. ezer – tisuća (Skok I:781) [пншєтє дɑ Ɣɑʍ нє ɑκƔɑʌоƔн(ʏ ) сɑстɑƔɴнκ пнсɑʌ сɑ пɑƔнɴо дƔгоƔɑɴнє дɑ ʍƔ нє ʏнɴɑ нєсєρонєсєρо тɑʌнρоƔ ACA39 9 42] 7 primjera;

junga tur. mjera za težinu masla (Jahić, Rj.) [ʜ по ɴєʍƔ ѣє посʌɑ дєсєт ѣƔɴгɑѣƔɴгɑ ʍɑсʌɑ Valt.156] 1 primjer;

kalup balkanski turcizam arapsko-grčkog porijekla (Skok II:23) [•ɑ• κɑʌƔпɑκɑʌƔпɑ сɑпƔɴɑ Ljubić:12] 1 primjer;

ketiš [ʜ дєвєт κєтʜшɑκєтʜшɑ сɑχтʜɑɴɑ Rački:62] 1 primjer;

359Leksika

kvarta tal. četvrti dio, mjera za tekućine, žito i meso (Skok II:251) [ʒɑ двʜ κвɑρтєκвɑρтє пшєɴʜцє Valt.42] 7 primjera;

libra mjera za težinu (Skok II:293) [пшєɴʜцƔ κоѣƔ стє пʌɑтʜʌʜ по ʏєтʜρʜ ʌʜʌʜƂρєρє ɑ ʍогɑ ѣє пρодɑт по шєст ʌʜʌʜƂɑρɑρ Valt.126] 10 pri-mjera;

litar grč. (Skok II:309) [сєдɑʍдсєт ʌʜтɑρɑʌʜтɑρɑ пʜρʜɴʏɑ Ljubić:12] 1 primjer;milar tal. migliaro čak. miljar – tisuća (Skok II:424), mjera za zapremi-

nu 1000 l i težinu 500 kg [ʍоʌʜʍ сє вɑшєʍƔ пρʜпʌєʍєɴʜтоʍƔ госпоствƔ дɑ Ƃʜстє ʍʜ ʍʜʌост допƔстʜʌʜ дɑ ʍʜ дɑтє тρʜ ʍʜʌɑρɑʍʜʌɑρɑ соʌʜ Ɣ стоɴƔ Peco:3] 1 primjer;

pinta stara mjera za tečnost (Klajn, 617) [ɑ штο ʍʜ пʜшєтє (ρɑдʜ) ʍєдɑ οсɑʍ вʜдɑρɑ ʜ пєтɴɑʜєст пʜɴтʜпʜɴтʜ Rački:63] 1 primjer;

skatula [•ɑ• сκɑтƔʌƔсκɑтƔʌƔ спєʏʜѣɑ Ljubić:12] 1 primjer;šinik mjera za žito (Skok III:393) turcizam grčkog porijekla [ʜʍɑʍо Ɣ

сєʌɑɴʜχ ʜ Ɣ ʌʜʒопєρцʜ пєтдєсєть шʜɴʜкɑшʜɴʜкɑ жʜтɑ ɑко вɑʍ ʜє ʒɑ потρʜƂƔ Ćorović:24] 1 primjer;

top tubasti smotak tkanine (Jahić, Rj.) [що стє ʍʜ посʌɑʌʜ пєшћєшь … ʏєтʜρʜ топɑтопɑ κƔʍɑшɑ Truhelka:29] 1 primjer.

Drugu brojnu skupinu posuđene leksike predstavljaju imenice koje označavaju robu kojom se trguje, vrši razmjena, ili kojom se daruje:aba, haba balkanski turcizam arapskog porijekla (Skok I:2) grubo sukno, ogr-

tač od te vrste tkanine [ʜ ʍʜ οƔο шɑʌєʍο ƔɑшєʍƔ гс пєт Ƃʜʌʜχ ɑƂɑ ʜ пєт ʏʜʌʜʍɑ οд ʏʜɴє ƂʌɑшєƔє ɑ шєстʜ ʏʜʌʜʍ ƔɑшєʍƔ гс сɑ ʜɑƂƔκƔ Rački:82] 45 primjera;

alaša tur. teretni konj za sedlanje, pastuh (Skok I:24), krdo konja (Jahić, Rj.) [дɑ сƔ дɑʌʜ ѣɑκƔʍƔ ʏєтʜρʜ ɑʌɑшєɑʌɑшє по двɑдєсєт ʜ пєт тоʌоρʜχ Valt.77] 1 primjer;

beluk tur. vrsta odjeće (Jahić, Rj.) [пο ɴєʍƔ Ɣɑʍ шɑʌєʍο οсɑʍ ɑƂɑ ʜ дєсєт ʜʍροсɑ ʜ пєт ƂєʌƔκɑєʌƔκɑ Rački:15] 2 primjera;

čilaš tur. çil tur. bijel, za konja: siv (Skok I:324); pjegav (Jahić, Rj.) [дɑ вʍ дɑʍο сɑ тƔ сʜροтƔ ʜєдɴοгɑ сƔοʜєгɑ пɑρʜпɑ κɑκο ʜє Ƃʜʌ ʏʜʌɑшʏʜʌɑш ʜʌʜ Ɣρɑɴɑц κɑκο сє ɴє ʏєʍο οдстʜдʜтʜ пρʜ вʍ Rački:9] 1 primjer;

čizme tur. [н що вɑʍ новɑɴ ʏнсʍєнсʍє оƂєʏ ɑо внρɑ ʍонɑ дɑ н ɴєнʍɑ сɑдɑ ɴн в ɴɑшєʍ гρɑдв ɴн в гρɑдншκоʍє κɑκовє вн нχʏ єтє доκʌɑʍ ɴє доɴєсв н(с) сɑρɑнєвɑ Rački:86] 19 primjera;

čoha tur. vrsta fi ne vunene tkanine (Skok I:333) upor. mađ. csuha [вɑшƔ ʍнʌƔст χоʏ(є)ʍо пρоснтн н ʍоʌнтн дɑ ɴɑʍ χƔʏєдє Ɣсʌɑтн шєст ʌɑκɑт ʏƔєʏƔє сєʌєɴє Rački:36] 2 primjera;

čultar tur. çuldar, (Skok I:341) pokrovac za konja [тɑκο тʜ дɑѣєʍо ɴɑ ʒɴɑɴє дɑ Ƃнстє үнɴнʌн тɑѣ үоʌтɑρүоʌтɑρ пʌɑтнтн ʍχʍєдо совнћо

360 Lejla Nakaš

ɑ үнɴє тρн үєκнɴɑ ɑʌн доƂρɑ воʌɑ н доƂρо κρɑво Rački:114] 3 primjera;

cukar ar. sakkara > grč. sakharon; u navedenoj fonetskoj adaptaciji je ger-manizam (Skok, III:384); dok se lik šećer, koji predstavlja balkanski turcizam perzijskog porijekla, ne pojavljuje u pismima [•д• гʌɑвє цƔκɑρɑцƔκɑρɑ Ljubić:12] 1 primjer;

ćilim, kilim balkanski turcizam perzijskog porijekla (Skok I:358); pisari u sje-verozapadnoj Bosni jednako upotrebljavaju i slav. riječ sag [ʜ ɴοсʜ вɑʍ οд свοʜє ʏʜɴє двɑɴɑʜєст Ƃʜʌɑ ʜ κʜʌʜʍκʜʌʜʍ ɴɑ пοштєɴʜє κɑκο стє сє сгοдʜʌʜ дɑ вɑʍ дοɴєсє Rački:40] 6 primjera;

imros tur. tkanina, ogrtač (Skok I:720) [ʜ ʍоʜ гос. ɑκо ʜє Ɣоʌɑ сɑ ƔƔцʜцɑ дɑ Ɣшɑʌєʍо сто ʜ дƔɑдєсєт ʜʍρосɑʜʍρосɑ тɑκʜ ʍʜ одʌƔцκɑ пʜшʜ Th all.17] 7 primjera;

jorgan tur. pamukom punjen pokrivač (Jahić, Rj.) u istom značenju pisari iz sjeverozapadne Bosne koriste i dalmatoromanski leksički ostatak poplun v. dalje u tekstu [ʜ пʜсɑʌʜ стє (ʒɑ) двοʜє ʏʜжʍє ʜ єдɑɴ ʜορгɑɴʜορгɑɴ Rački:80] 5 primjera;

kahva balk. turcizam arapskog porijekla, tur. kahwe (Skok I:14) [ʜ вɑʌɑтʜ ɴɑʍ ћє κɑχвєκɑχвє ʜ то ɴɑʍ ʏʜɴʜтє посʌɑтʜ Truhelka:11] 1 primjer;

karabina tal. carabina f.; karabin, m. (Jahić, Rj.) [ʜ ʍоʌʜʍо гɑ ʒɑ ѣєдɴƔ сʜгɴƔ κɑρɑκɑρɑƂʜɴƔʜɴƔ ʏɑ ʒɴɑтє дɑ тρʜƂƔѣє вʜρɑ ʍоѣɑ χоћєʍо ʍƔ ѣє поштєɴо ѣʜʒпρɑвʜтʜ Rizvić:1] 1 primjer;

kumaš ar. vrsta starinske svilene tkanine (Jahić, Rj.) [ɑ що стє ʍʜ посʌɑʌʜ пєшћєшь цєκʜɴɑ сʜтɴɑ ʜ ʏєтʜρʜ топɑ κƔʍɑшɑκƔʍɑшɑ свєсρд(ɴо) сɑʍь пρʜʍʜо Truhelka:29] 5 primjera;

mahrama balkanski turcizam arapskog porijekla (Skok II:356) [ʜ двʜ ʍɑχρɑʍєʍɑχρɑʍє ʒɑ ʌƔƂɑвь шɑʌєʍо Ljubić:15] 1 primjer;

mestve balkanski turcizam perzijskog porijekla (Skok II:414) dublja kožna obuća bez potplata, nazuvak [ʜ єтο Ɣɑʍ ʜєдɴє пɑпƔʏє ʜ єдɴє ʍєстƔєʍєстƔє дɑρɑ Ɣсʌɑсʍο сɑ ʜɑƂƔκƔ Rački:141] 2 primjera;

naranča turcizam perzijskog porijekla (Skok II:503) [од дɑρовɑ дошʌʜ ɴɑʍ сƔ ɴɑʜпρво двʜ κоɴєстρʜцʜ Ɣ ѣєдɴоʜ є ɴɑρɑɴɑʏɴɑρɑɴɑʏ пρво κɑκо пʜшєтє ʜ дρƔгƔ ʒɑ тєстєʍєʌє Ljubić:12] 1 primjer;

papuče balkanski turcizam perzijskog porijekla (Skok II:603) [єто Ɣɑʍ Ɣсʌɑсʍо ʜєдɴє пɑпƔʏєпɑпƔʏє ʜ ʍєстƔє ʌʜстоρ сɑ ʜɑƂƔκƔ ACA39 9 62] 3 primjera;

pirinač balkanski turcizam perzijskog porijekla (Skok II:661) riža [пρʜʍʜсʍо вɑшƔ κɴʜгƔ ʜ ρɑʒƔʍєсʍо свє што ɴɑʍ пʜшєтє ʜʒρɑдʜ пʜρɴʏɑпʜρɴʏɑ ʜ шєɴʜсє Truhelka:11] 3 primjera

sapun, safun romanizam (Skok III:202) [•ɑ• κɑʌƔпɑκɑʌƔпɑ сɑпƔɴɑ Ljubić:12] 2 primjera;

361Leksika

sahtijan perz. ševro koža (Jahić, Rj.) [ʍон :гɴє: ɑκо вɑс нє воʌɑ остɑвнтн двн стρƔκє сєдʌɑ н сɑχтнɑɴєсɑχтнɑɴє χо(ћƔ) : вɑ: :гс: дɑтн н пнсɑтн ʍонƔ внρƔ ʒɑ ɴєгɑ н ʒɑ ɴєгово дƔговɑɴнє ACA39 9 15] 2 primjera;

učkur tur. uçkur (Skok III:535) iz terminologije nošnje, vrsta pojasa [ʜ двɑ ƔʏκƔρɑƔʏκƔρɑ ʜ двʜ ʍɑχρɑʍє ʒɑ ʌƔƂɑвь шɑʌєʍо ʒɑ сɑдɑ ɑκо Ƃогь дɑ χоћєʍо вɑʍь ʜ ʌʜпшʜ дɑρь посʌɑтʜ Ljubić:15] 1 primjer;

velencija hrv. kajk. (Skok III:561) od katalanskog toponima (tal. Valenza), pokrovac od grube tkanine kakav se izrađivao u španskoj Valensiji [Ƃно ɴɑʍ нє Ɣєρɴн ʌнщ осʌɑо н ɴɑ Ɣєρн осєо нєдɑɴ сɑг н нєдɴƔ ƔєʌєɴцнƔƔєʌєɴцнƔ Rački:37] 1 primjer;

zubun ar. gornji dio nošnje (Jahić, Rj.) [ɴєго ρɑдʜ Ƃогɑ єдʜɴогɑ ʜ твоє пощєɴє воʌє дɑдоχ ʜɑʍцɑ Ƃогɑ єдʜɴогɑ ʜ вєρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ ʒɑ пєт стотʜɴɑ ʜ пєтдєʒєт ʒƔʒƔƂƔɴɑƔɴɑ ʜ ʒɑ єдɑɴ ћʜʌʜʍ HAZUćir.X-32] 11 primjera.

Značajan dio primljene leksike je iz oblasti upravljanja i poslovanja op-ćenito. Kako se vidi iz tabele na početku ovoga poglavlja, udio romanske prema udjelu orijentalne leksike mnogo je veći kada su u pitanju glagolske lekseme, a to naročito dolazi do izražaja upravo u semantičkom polju ad-ministrativnog pojmovlja: ađustati se, ajuštati se

tal. aggiustarsi (Klajn, Rj.) pogoditi se [ʒɑшто ʜ вɑшʜ ʌƔдʜ ʜћƔ по ɴɑʍʜ ʜ штєтƔ ʏʜɴє ɑʌʜ (ʜ)ʍ тɑκо ɴє ʏʜɴʜʍо ɴєго сє с ɴʜʍɑ ɴɑшʜ ʌƔдʜ ʌʜєпо ɑʏƔстɑʜƔɑʏƔстɑʜƔ Truhelka:20], [(үовнкƔ) кон ɴɑс ʍожє н поʍоћн ѣɴєговоʍ тɑρговнɴоʍ н пɑʍєтѣƔ χотнѣо сɑʍ ѣє Ɣ доƂρƔ оƂρɑтнтн н Ƃнʌо сє ɑѣƔштɑтн ɑѣƔштɑтн Valt.131];

avizati, avizavatital. avvisare (Klajn, Rj.) obavijestiti, upozoriti [ʜ ρɑʒƔʍʌєсʍо• вєʌє• Ɣʍɴє• пρєпоρƔκє• фɑʌɑ• вɑʍ• ɴɑ госпоство• κоʜ стє ʍє• ɑвʜʒɑʌʜɑвʜʒɑʌʜ• HAZU-ćir.VII-6], [ɑ сɑдє вɑс• ɑвʜʒɑвɑʍɑвʜʒɑвɑʍ• дɑ є• ʜстʜ• ıɑχıɑ• ʜρєʜʒ• дошɑо• κ ʍєɴʜ• ʜ доɴʜо• κɴʜгє• о свє• ɴʜχ• κρɑʜɴє• ɴɑ ʍє• дɑ оповʜдʜʍ ıɑ• ƂƔсɑɴсκоʍ• пɑшʜ• HAZUćir.VII-10] 28 primjera;

banditital. bandire (Klajn, Rj.) prognati [н ʒɑ κɑстнгɑтн Ɣсκоκє н нɴє κоѣє Ƃн ɴɑшɑ κρнвцє н ɑκо ѣнχ ɴє Ƃн ʍогɑ Ɣ ρƔκє нʍɑтн дɑ ћє ѣнχ Ƃɑɴɑɴднтннтн н стɑɴє ѣнʍ потρотн Ljubić:18] 1 primjer;

bandižati, bandeškatital. bandizzare, mlet. bandizar (Nezirović 2004:84; Skok I:106) prognati [ʜ ɴє ʍогƔћʜ ʜʍɑт ʜɴє Ɣ ρƔκє Ƃɑɴɑɴдʜжɑʜжɑ от дρƔжɑвє Ƃɴєтɑʏκє дєвєт

362 Lejla Nakaš

ʜɴʜχ ʒʌоʏʜɴɑц κʜ сє ɴɑћошє κρʜвцʜ с Ɣсκоцʜ Ljubić:18] 7 primje-ra; [ʜ ɴєʍωʜтє ɴɑʍь ρєчєɴωгɑ єʍʜɴɑ ʒɑ ʍьɴого Ƃɑɴьɑɴьдєшькɑтʜєшькɑтʜ Truhelka:II:178] 1 primjer;

baratati tal. barattare (Klajn, Rj.) trampiti, mijenjati; (Dulčić, 396) razmijeniti, izrav-nati se međusobno [н щогод ʍнсʌнтє ɴɑ оƔн ʍн ʌнс оʏнɴнтє ɴɑсκоρо ɑʌн ʏнɴо ɑʌн нɑгнʏо оƔɑʍо ɴє дρожнтє нє нстнɴоʍ с Ɣɑʍн дɑ Ƃɑρɑтɑʍоɑρɑтɑʍо Rački:28]; i probaratati [н пρоснʍ :в: :гс: дɑ ʍƔ ƂƔдєтє Ɣ поʍоћ то що ɴосн пρопρоƂɑρɑтɑтнɑρɑтɑтн дɑ ʍƔ що ɴɑ пƔт ɴє стɑɴє Rački:74] 8 primjera;

defenditital. difendere (Klajn, Rj.) odbraniti [пρʜʍʜсʍо ʌʜст од в:ʍ: ʜ ρɑʒƔʍʜсʍо што ɴɑʍ пʜшєтє χотєћʜ дєφєɴєφєɴдʜтʜт вɑшє подʌожɴʜκє κоѣʜ ʏʜɴє κɑκо сє ɴє пρʜстоʜ Valt.129] 1 primjer;

denijati se tal. denegare (Klajn, Rj.) odreći, fr. denier [ʜ ʒɑ то ɴɑшʜє доƂρо твоρєɴє ɴє Ƃʜ од ɴɑс стʜʍɑ Ɣʏʜɴєɴɑ κɑκо вʜ од ɴɑс ɴє Ɣʏʜɴʜстє споʍєɴκɑ ʍʜ сє вɑс дєɴʜɑсʍо єɴʜɑсʍо Truhelka:12] 1 primjer;

kastigati, kaštigatital. castigare (Klajn, Rj.) kazniti, ukoriti [ɴєго пʜшʜтє гос: κɑд ѣє ʜ κоѣʜ сƔ ɴɑ ʜʍє вɑшʜ ʌƔдʜ ʜ ɴɑшʜ κоʜ сƔ тєпʌʜ χоћєʍо ѣʜ стρɑшɴо κɑщʜгɑтʜκɑщʜгɑтʜ ʒɑρɑдʜ вɑшє воʌє ʜ κρɑʜшκє пρɑвʜцє HAZUćir.X-138] 24 pri-mjera;

inpačati se (pačati, zapačati, zapačavati, otpačavati)tal. impacciarsi (Klajn, Rj.) umiješati se [ʒɑто сє ʜ ıɑ ɴє ʍогƔ ʜпɑɴчɑтʜʜпɑɴчɑтʜ єρє Ɣ ʍоʜоʜ ρƔцʜ ɴʜє Bogićević, 112] 4 primjera; prema tome je načinjen i gl. ipf. vida pačati sa značenjem ‘dirati u’, pačati se ‘miješati se u tuđe stvari’ (Skok II:548) [ɴʜѣє ѣʜʍ ɴʜκɑκовє пρɑвʜʏє дɑо пɑκ сƔ доχодʜʌʜ ɴɑʍʜ ʜ пρосʜʌʜ ɴɑс дɑ пʜшєʍо вɑшєʍ гос:вƔ пɑκ ɴʜсɑʍ κтʜѣо ɴʜт сɑʍ пʜсɑо досɑд ʒɑщо ʒɴɑʍ дɑ ɴє пɑʏɑтєпɑʏɑтє Ɣ ƂɑɴʜѣƔ HAZUćir.X-138] 1 pri-mjer; a zatim su prefi ksacijom izvedena i druga značenja kao ‘za(u)staviti; zatvoriti’ [ɴєκɑ ʒɴɑ вг κɑκо ρɑʒоʍʜсʍо од ɴɑшєгɑ Ƃρɑтɑ ʒɑѣʜʍɑ г ɑχʍɑт ɑгє ʌоƂоɴчʜћɑ дɑ ѣʜʍ ѣє ʒɑпɑʏɑɴʒɑпɑʏɑɴ ɴʜχов ѣєдɑɴ κʍєт HAZUćir.VI-18] ili ‘zabraniti’ [тɑκο ѣɑ Ƃʜѣɑχ ʒɑпɑʏɑʒɑпɑʏɑ Ɣʍʜшκє вʜɴοгρɑдє дɑ сє ɴє тʜρгɑѣο ʏʜʍє сє пρɑвдɑ ɴɑпοɴʜ Valt.55] 22 primjera; i ipf. vid [ɴʜє тρʜƂɑ дɑ сє сƔжɴʜ ʒɑпɑʏɑвɑʜƔʒɑпɑʏɑвɑʜƔ Rački:123] 1 primjer; otpačavati ‘kurtalisati’ (Skok I:719) [н χρɑɴєћн Ɣскокє н Ƃоρодовє нʍ доχρɑɴƔѣƔћн готовє што

363Leksika

ρоƂє н догоɴє н Ƃρʒо одпɑүɑвɑтєпɑүɑвɑтє н кƔпƔѣєтє ρоƂƔ кƔ догоɴє Ɣ своє гɑρɑдовє Valt.41] 1 primjer;266

intravenatital. intravegnire (Nezirović 2004:281) dogoditi se, desiti se [дɑ ʜʍ ɴє Ƃʜ што Ɣ пƔтƔ ʜɴтρɑвєɴɑʌоʜɴтρɑвєɴɑʌо Truhelka:10] 1 primjer;

miritatital. meritare (Klajn, Rj.) zaslužiti [дοκʌє ʍʜ тɑʍο дοћєʍο ɴє ƔпƔшћɑѣтє ɴɑʍ ɴɑшєгɑ κɑρвɑвцɑ дɑ сє οд ɴєгɑ Ɣʏʜɴʜ пο сƔдƔ ʏɑ ʍʜρʜтɑʍʜρʜтɑ Valt. 34] 3 primjera;

mušketatiusp. tal. moschettata (Klajn, Rj.) pucanj iz kratke vojničke puške, muskete; značenje glagola moglo bi biti ‘pucati’ iz takve puške u znak opomene [пɑκ ћƔ ɩɑ Ɣсκоκє ʍƔшκєтɑтʍƔшκєтɑт ɑ тʜ цƔцє ɴєκɑ вʜдʜ свɑκ дɑ ћє пʌɑћɑт що Ɣүʜɴʜ Vuksan:14] 2 primjera;

obligati setal. obbligare (Klajn, Rj.) obavezati se [ʜ Ƃʜшєʜшє ɴɑʍ сєсє в.ʍ. οƂʌʜгɑʌɑʌʜгɑʌɑ дɑ ћєтє ʏʜɴʜтʜ дɑ тʜ ɴɑшʜ пοдʌοжɴʜцʜ ρєʏєɴє χɑρɑʏє пʌɑтє Valt.12] 5 primjera;

pasati, pasavatital. passare (Klajn, Rj.) proći [дɑ ʜʍ дɑтє доƂρє стρɑжє дɑ ʜʍ ʜє ɴɑ сʜгƔρƔ пɑсɑтʜпɑсɑтʜ Truhelka:10] 4 primjera; ipf. vid [ʜ ɴє ƂƔдєʍ сє сρєстʜ с оɴоʍ ʌʜƔƂɑвʜ κɑκо стє остɑʌоʜ Ƃρɑћʜ ɴɑшоʜ ʏʜɴʜʌʜ κɑдɑ сƔ пɑсɑвɑʌʜпɑсɑвɑʌʜ ɴɑ овє гρɑдовє Truhelka:12] 1 primjer;

perornati tal. perorare (Klajn, Rj.) zalagati se, govoriti u prilog čemu, stati u odbranu [ʒɑто сє ƔʒдɑʍƔ Ɣ вɑшє госпотство вɑшє дɑ ћє чʜɴʜтʜ пєρоρɴɑтʜпєρоρɴɑтʜ ʜ потє ρɑстρʜƂʜтʜ дɑ сє сєћєʌɑ ɴє ʒɑтвоρɑѣƔ ɴʜ кρɑѣʜɴє ʜсєʍєтɑѣє Desnica:216] 1 primjer;

pritenditital. pretendere (Klajn, Rj.) pretendirati; pričiniti se, zamišljati [доƂρо дɑ є Ƃнʌо ɴєстɑʌо соʌн тρнүєтнρн дɴн Ɣ ɴɑѣƂоѣʌɑ доƂɑ н вρнʍє од

266 Moguće je i to da su glagoli zapačati (i otpačati) izvedeni od glagola zaptiti (i otptiti) kao što misli Nezirović (2004:336), ali meni izgleda da je za tvorbu navedenih glagola, kao i glagola pačati, presudno bilo postojanje talijanizma impačati se, (usp. Skok I:719).

364 Lejla Nakaš

годнштɑ н Ƃно Ƃн ρɑʒʌог жнвн пρнтєɴпρнтєɴднтннтн достɑ шћєтє Valt.131] 1 primjer;

prizentavatital. presentare (Klajn, Rj.) predstavljati kome, privoditi pred koga [тρн ɴɑѣʍєɴнкɑ ... Ɣкɑρнʒɑ Ɣ Ƃρод н повєдє Ɣ ʒɑдɑρ дɑ ѣʜχ сʜʌоʍ пρʜʒєɴтɑвɑпρʜʒєɴтɑвɑ пρʜд вɑшƔ господƔ Valt.154] 1 primjer;

sakvešt(r)ati, sakveštravatital. sequestrare (Klajn, Rj.) zaplijeniti, uzaptiti [ʒɑшто ʜʍɑʍо ʜ ʍʜ штогодʜ сɑκвєштɑтсɑκвєштɑт Ɣʍʜшκо Ɣ ɴɑшєʍ вʌɑдɑɴѣо ɑʌʜ ɴʜѣє пρɑво ɴʜтʜ ћєʍо Valt.79] 3 primjera; i ipf. vid [ʒɑʏ сє ɴє пρʜстоѣʜ оɴɑкє ѣʌƔдʜ сɑквєштρɑвɑтсɑквєштρɑвɑт дɑ ʜ ƂƔдƔ дƔжɴʜ Valt.166] 1 primjer;

sigurati, siguravatital. assicurare (Klajn, Rj.) osigurati, jamčiti za nešto [ɑκо ʍƔ што Ƃʜʌо од потρєƂє дɑ Ƃʜстє гɑ сʜгƔρɑʌʜсʜгƔρɑʌʜ Truhelka:25] 1 primjer; i ipf. vid [доʜсто сƔ ʍєɴʜ κɴʜгє ʜ ƂƔʜρоɴтʜє дошʌє дɑ сʜгƔρɑвɑʍсʜгƔρɑвɑʍ ʒɑχʜρƔ Truhelka:31] 1 primjer;

stimati (štimati), stimavati; proštimati, preštimatital. stimare (Klajn, Rj.) cijeniti, poštovati; priklanjati se kome [ʜ Ƃοдοћʜ ʍο дοжɑɴ вɑʌɑѣʌο Ƃʜ дɑ стʜʍɑстʜʍɑ Ɣвο гοспοдο κοѣɑ сοдє Ɣ οвοѣ жοпʜ κɑκοɴο ʍʜ стʜʍɑʍο стʜʍɑʍο Valt.140] 11 primjera; sekundarno izveden ipf. vid sti-mavati koga ‘poklanjati se kome’ [ɑʌʜ ʍʜ ѣє вєʌє ʏƔдʜʍ вɑʍ κɑκο οвο ʍοжє Ƃʜтʜ дɑ ʍє тɑκο стʜʍɑѣєтєстʜʍɑѣєтє Valt.58] 1 primjer; proštimati ‘procijeniti’ [н ɴєнʍɑ Ɣ сƔєʍ гρɑдƔ Ɣєʏнχ снρоʍɑχɑ ɑ ʍоρɑтє пρощнʍɑтнпρощнʍɑтн дɑ що нʍɑнƔ дɑƔɴо Ƃн гос сɑ ɴє пρноɴоʌн н ɴнχ нсƔɑднʌн Rački:31] 1 primjer; preštimavati ‘precjenjivati’ [ʜ ʍоʜ гос. сɑдɑ пρєштʜʍɑʜпρєштʜʍɑʜ(є)тєтє дɑ пєт шєст сƔшɑɴ одє тɑʍо ʜ сƔɑкʜ дɑɴ ʜдƔ ɑʌʜ Ɣɑшє ɴʜʜє ɑρ ɴʜтко ʜχ ɴє тʜρɑ Th all.II:12] 1 primjer;

ukomodatital. accomodare (Klajn, Rj.) srediti, udesiti [ʜ дɑ ƔκоʍоƔκоʍодɑ κоρɩєɴʜсκогɑ χɑκ од ɴʜχовє ʒєʍʌє κɑκо ɩє ρєүєɴо Vuksan:16]

uregulatital. regolare (Klajn, Rj.) urediti, regulirati [κɑд сє ƔρєгƔʌɑ ƔρєгƔʌɑ ɴɑүʜɴ од свɑκє ʍʜρɴоћє Vuksan:10] 1 primjer;

užatital. usare (Klajn, Rj.) običavati [ɴєгο вɑшʜ пοдʌοжɴʜцʜ ƔжɑѣοƔжɑѣο ɴɑшє пοдʌοжɴʜκє пρʜд вɑшʜʍ гρɑдοʍ ʜʒ пοшκє стρʜʌɑѣт Valt.55]

365Leksika

Koliko se ova vrsta romanizama odomaćila najbolje se vidi po speci-fi čnom kapacitetu da se uz pomoć postojećih prefi ksalnih i sufi ksalnih morfema od njih izvode nove riječi i novi vidovi značenja. Iako je u talijan-skom jeziku nemoguće morfološki izraziti vidsko značenje, krajinski pisari tvorili su specijalne glagolske forme kojima se izražavala perfektivnost i imperfektivnost glagola posuđenog iz romanske kulturne sfere, u skladu s mogućnostima izražavanja aspektualnog značenja u domaćoj gramati-ci: avizati / avizavati, pasati / pasavati, sakveštrati / sakveštravati, sigurati / siguravati, stimati / stimavati. Neki od najfrekventnijih talijanizama iz verbalne kategorije bili su pogodni za izvođenje novih glagolskih leksema uz upotrebu domaćih prefi ksa: štimati – proštimati, preštimati, inpačati – otpačati.

I kod drugih vrsta riječi zapaženi su slični primjeri hibridnog izvođe-nja. Tako npr. spajanjem talijanskog adverbijalnoga dijela scuro sa domaćim pridjevom zeleno nastaje složenica škurozeleno (usp. Nezirović 2004:289):

[пошɑʌʜ цєρʌєɴогɑ пɑдƔɑ ɑʌʜ оɴɑκоƔо κɑκ стє дƔρʍʜш цєχɑʜ посʌɑʌʜ шκƔρосєʌєɴошκƔρосєʌєɴо Th all.15].

I neke od imenica talijanskog porijekla naknadno su dobivale domaće sufi kse, mada to nije moralo obavezno rezultirati proizvođenjem novoga značenja. Imenica so(l)dat mogla se pojaviti i sa domaćim sufi ksom -in u jednini, mada time nije dolazilo do semantičkog nijansiranja:

[ʜ пοφɑћɑʌʜ ɴʜκοгɑ сοсοдɑтʜɴɑɑтʜɴɑ Valt.27] : [ʜ дɑ ѣє посʜʌѣєʍ Ɣствʌєѣɴ ʒɑ соʌсоʌдɑтɑɑтɑ Ɣ оρʍɑɴʜцо Valt.139].

Među imenicama talijanskoga porijekla najviše je onih koje označavaju pojmove u vezi sa upravljanjem i poslovanjem:deferencija

tal. diff erenza (Klajn, Rj.) razlika, nesuglasje [пʜшєтє дɑ ɴʜстє ρɑʒƔʍʜʌʜ ɴɑшƔ κɴʜгƔ ʒɑ дєφєρєɴцʜєєφєρєɴцʜє κє сƔ ʍєƔ ɴɑʍʜ Valt.14] 1 primjer;

dizgracijatal. disgrazia (Klajn, Rj.) nesreća, koban događaj [ƂƔдƔћʜ достɑ (сє) дʜʒгρɑцʜɩєʜʒгρɑцʜɩє до сɑдɑ догодʜʌо од ρђɑвʜɩє ʌƔдʜ ʜ сɑʍовоʌɴʜɩє цρɴогоρɑцɑ Vuksan:3] 2 primjera;

fastidijatal. fastidio (Klajn, Rj.; Skok I:507) smetnja, problem, dosađivanje, [ʜ ʍʜ ɴɑ дοƂɑρ ʍʜρ ƔстƔпɑѣƔћʜ тɑκο ɴʜсʍο χтʜʌʜ дɑвɑтʜ ɴʜκɑκοвє φɑстʜφɑстʜдʜѣєʜѣє Valt.17] 1 primjer;

366 Lejla Nakaš

gveratal. guerra (Klajn, Rj.) rat, u istom značenju pisari upotrebljavaju i riječ raz-mirje [вɑшʜ подʌожɴʜцʜ коѣʜ чʜɴє ʒєʌо ʜ гвєρогвєρо ʒɑʍєћо ɑ ʒ допоскоʍ вɑшʜχ ʌодʜχ коѣʜ кєρɑѣʜɴоʍ вєʌɑдєѣо Desnica:213] 2 primjera;

intradamlet. intrada, tal. entrata (Nezirović 2004:144) prihod (od ljetine) [χотʜѣоћʜ ρєʏєɴɑ вʌɑдʜκɑ дɑ ɴɑпʌɑтʜ тρєћʜ дʜѣо ʜɴтρɑʜɴтρɑдє ... κɑκо ѣоѣ ѣє κɑдʜѣ пρʜсодʜѣɑ Valt.135] 11 primjera;

kaštigatal. castigo (Klajn, Rj.) kazna, u sinonimnom značenju pisari upotreblja-vaju i talijanizam pena [ɑκо Ƃʜ сє κоѣʜ ɴɑшɑо ɴɑш ʏовʜκ дɑ вɑшʜʍ стρɑжɑɴоʍ κоѣƔ сʜʌƔ ɑʌʜ ʒʌоʏєстє Ƃєсʜдє Ɣʒговоρʜ χоћєтє ʜ вʜ ʏƔтʜ κɑκовƔ ћєʍо ѣʜʍ κɑщʜгƔκɑщʜгƔ дɑтʜ HAZUćir.X-138] 3 primjera;

konattal. conto (Klajn, Rj.) račun, u istom značenju pisari koriste i orijentalizam hesab [ʏʜɴтє дɑ пʌɑтє ʏɑ сє ɴɑѣдє по коɴтƔкоɴтƔ Valt.166] 4 primjera;

konfi n, kunfi ntal. confi ne (Klajn, Rj.) granica [що ѣє ɴɑшєгɑ κƔɴфʜɴɑκƔɴфʜɴɑ ѣєсʍо ʒɑповʜдʜʌʜ ощρо тƔρκоʍ ʜ вʌɑχоʍ дɑ ɴєѣʍɑдƔ пρɑʍ ʍʜρƔ вɑшʜʍ ʌƔдєʍ стρɑжɑɴоʍ ɴʜκɑκовɑ ʒƔʌƔʍɑ ʏʜɴʜтʜ HAZUćir. X-138] 15 primjera;

kontomacija tal. contumacia (Klajn, Rj.) karantin, lazaret [ɴєго вɑс ʍоʌʜʍо дɑ ʜχ ɴє Ƃʜстє ʍʌого дρжɑʌʜ ɴɑ κоɴтоʍɑцʜκоɴтоʍɑцʜ ʒɑщо сє ɴʜєсƔ ʜʒ Ƃρодɑ пρосʜпɑʌʜ ɴɑ κρɑʜ Truhelka:26] 1 primjer;

kopijatal. copia (Klajn, Rj.) prijepis [ʜ сɑʍо дɑ ʒɴɑ вɑшє госпоцтво кɑко шɑʌєʍь с овоʍь копʜƔкопʜƔ ωд кɴʜгɑ коʜє сʍо Ɣʒєʌʜ овдʜ Ɣ вєʒʜρɑ Ƃосɑɴьскогɑ кɑко ʍʜ сƔ пρʜсƔдʜʌʜ дɑ ʜʍɑʍь ωд вɑсь коɴє ʜскɑть Valt.136] 2 primjera;

licencijatal. licenza (Klajn, Rj.) dozvola ili, kod nekih pisara, dopustak [ʜстʜ вɑсʜ подʌоʒɴʜʏʜ Ƃєρєʒ ʌʜʏєɴʏʜѣєʌʜʏєɴʏʜѣє ɑκо ƂƔдƔ ʜʒʌɑʒʜтʜ тєρє ѣʜʍ сє сото догодʜ ɴєʍоѣтє ɴʜκɑд од ɴɑс ʒɑɴɑтʜ HAZUćir.Šib-7] 9 primjera;

367Leksika

ligatal. lega (Skok II:294) savez [ʜ пʜсɑʌʜ стє дɑ є с Ƃєɴєтцʜ ʌʜгɑʌʜгɑ єдɴω сɑдɑ A.Ivić:3] 3 primjera;

notatal. mettere in nota (Klajn, Rj.) unijeti u spisak [ʜ ρєʏє ʍʜ дɑ стɑвʜʍ Ɣ ɴотƔɴотƔ χɑρɑʏє кʜ сє дɑѣƔ ʜʒ оʍʜшɑ Valt.166] 1 primjer;

parattal. parte (Klajn, Rj.; Skok II:607) dio [ʒ допоскоʍ вɑшʜχ ʌодʜχ коѣʜ кєρɑѣʜɴоʍ вєʌɑдєѣо ʜ пɑρɑтпɑρɑт Ɣʒʜʍʌо ʜ коє Ƃєʌɑго Ɣ цɑρєвѣо ʒʍєʌʜ доƂʜѣо Ɣ вɑшʜχ сєʌʜχ постɑво Ɣстɑвʌєѣо] 1 primjer;

penatal. pena (Skok II:635) kazna, globa [ʜ ʍʜ сʍо пρʜд тʜρгɑүʜɴƔ тɑʍо ʍʌʍо вʍ дɑ Ƃʜстє вɑшʜʍ ʌƔдєʍ пєɴƔпєɴƔ Ɣүʜɴʜʌʜ дɑ ɴє тʜρгɑѣƔ до ɴɑс HAZUćir.VI-23] 5 primjera;

posestal. possesso (Skok III:13) posjed [ɴєκɑ ʒɴɑ в:п: κɑκо сʍо дошʌʜ о-стρɑɴє цɑρєвє ʜ Ɣʒєʌʜ посєспосєс од овє сκɑʌє Ɣ ɴєдʜʌƔ од подɴє Valt.133] 1 pri-mjer;

rašćelatal. cancello rastello (rešetkasta kapija) mjesto na državnoj granici gdje se vr-šila dozvoljena trgovačka izmjena robe (Skok III:112) [дɑ ƂƔдє сɑ сρєћоʍ овʜ Ɣρєүєɴʜ сɑстɑɴɑκ ɴɑ ρɑшћєʌρɑшћєʌ од ʍɑгɑʒє κод ɴовогɑ Vuksan:17] 1 primjer;

regulatal. regola (Klajn, Rj.) uredba [κоʜ ɴʜɩє подоƂɴо доƂρоʍє гʌɑсƔ ʜ ʍɴогоφɑʌʜтƔ ρєгƔʌƔρєгƔʌƔ κоɩɑ сє үƔʌɑ дɑ ɩє постɑвʌєɴɑ пρєκо тєƂє по свƔ цρɴƔ гоρƔ Vuksan:11] 3 primjera;

rešttal. aresto (Skok I:57) zatvor, kaznionica [гос:ɴє ρєʏєɴʜ κоʍɑɴдɑт єст ʜ сɑд дʜρʒʜ Ɣ ρєщƔρєщƔ Ɣ госпʜʏƔ ɴɑшɑ тєρʜ тƔρʏʜɴɑ κоʜ сƔ пошʌʜ пρɑвʜʍ пƔтєʍ ʒɑρɑдʜ двɑ пɑρʜпɑ κоє сƔ ɴʜχовʜ ʌƔдʜ Ɣκρɑʌʜ HAZUćir.X-136] 2 primjera;

salvakonduttal. salvacondotto (Skok III:197) pasoš [ʜ ʒɑ то ʍоʌʜʍ вɑшє госпоство ʒɑρɑдʜ ʍоѣє воʌʜє Ɣʏʜɴтє ʍƔ сɑʌвɑκоɴсɑʌвɑκоɴдƔтƔт κɑκо ѣє оƂʜʏɑʜ вɑшєгɑ госпоствɑ Ljubić:21] 1 primjer;

368 Lejla Nakaš

skala, skela (šćela)tal. scala (Nezirović 2004:293) tržište, trgovište [χотнсʍо Ɣүнɴнтн внρƔ от тогɑ посʌɑ н двоѣє кɴнгє пнсɑтн тƔρскє ɑ двоѣє χоρвɑтскє ρƔкоʍ ɑʌн ћєχɑѣɑ кн ѣє ɴɑ скɑʌнскɑʌн ʒɑдɑρскоѣ Ljubić:19] 21 primjer; [ɴєκɑ дɑ ʒɴɑт• κɑκо ʍʜ доћє Ɣ үєтєвʜρтɑκ• сє Ƃосɴє• ƂƔρƔɴтʜɩɑ• ... дɑ Ɣүʜɴʜʍ• ʍƔшɑвєρƔ• пɑρɑдʜ• сκєʌсκєʌ• вɑʌɑ ʌʜ ɩє• отвоρʜтʜ• HAZUćir.VII-8] 10 primjera;

skandal(a)tal. scandallo (Klajn, Rj.) incident, sablazan [ʒɑштο сє тɑκʜ ʒƔʌƔʍ ɴє ʍοжє пοдɴʜтʜ ωт ѣєдɴʜχ вɑшʜχ ɑшɑшʜɴɑχ с κοѣʜχ сє ʍοжє вєʌʜκ сκɑɴсκɑɴдɑοɑο ʒɑʍєтɴƔтʜ ʍєћƔ гοспοдοʍ ɴɑшοʍ ʜ вɑшοʍ Valt.43] 9 primjera;

stima; nestimanje; preštimanjetal. stima (Klajn, Rj.) poštovanje [ʜ ʒɑто ɴɑшʜє доƂρо твоρєɴє ɴє Ƃʜ од ɴɑс стʜʍɑстʜʍɑ Ɣʏʜɴєɴɑ Truhelka:12] 1 primjer; nestimanje ‘nepoštovanje’ [тєρє Ɣɴ по сєƂʜ χоћє ρɑʒʍʜρѣє ʏʜɴʜт ɑ Ƃодоћ подʌожɴʜк в:ʍ: то ѣє вєʌʜко ɴєстʜʍɑɴѣєɴєстʜʍɑɴѣє Ɣʏʜɴʜѣо коʌʜко дɑ ɴʜѣє тотє вʌɑдɑвцɑ Valt.175]; preštima-nje ‘precjenjivanje’ [ɑρ ʜє сɑдɑ тɑко Ɣρʜʍє коɴʜєʍ сє пρєщʜʍɑɴʜєпρєщʜʍɑɴʜє сɴɑдє Th all.II:12] 1 primjer;

škrittal. scritto (Klajn, Rj.) spis [пρнʍнсʍо ... шкρнтшкρнт Ɣ коʍо сє пншє дɑ ѣє Ɣʒєѣο нвɑɴнш Ƃɑρнћ н стнпɑɴ ѣєρɑковнћ н внүко шншнћ Ɣд соʌɑρнѣє двɑдєсєт докɑт Valt.50] 2 primjera;

tradimenstvotal. tradimento (Klajn, Rj.) izdaja [ʍορє ʌʜ Ƃʜтʜ οвο дοƂρο дɑ сє ʏʜɴʜ тοʜ тɑρɑтɑρɑдʜʍєɴствοʜʍєɴствο ɴɑ ʍʜρƔ ʏєстʜтοгɑ цɑρɑ ʜ дƔжɑ Valt.7] 1 primjer;

urdintal. ordine (Klajn, Rj.) naredba [ʜ ƔʒдɑʍƔ сє Ɣ вɑшє пʌєʍєɴʜто госпоство дɑ ћє дɑтʜ ƔρƔρдʜɴʜɴ ʜ Ɣчʜɴʜтʜ ʒɑповʜд вɑшʜʍ пдоʌожєɴʜкоʍ коѣʜ ʜћо Ɣ тоρсєко ʒʍєʌƔ дɑ ʜћƔ вɑшєʍƔ госпоствƔ Desnica:216] 2 primjera;

užancatal. usanza (Klajn, Rj.) običaj; pravilo, red (Isaković, Rj.) [ʜ ʍοʌʜʍ в:ʍ: дɑ ʍƔ тє χɑρɑʏє ω-тοʌʜκο вρєʍєɴɑ ɴɑпʌɑтє κɑκο ѣє гοспοдсκɑ ƔжɑɴцɑƔжɑɴцɑ Valt.17] 1 primjer.

U leksici orijentalnoga porijekla najmanji udio imaju glagoli. Kako je već istaknuto, razlog tome mogao bi biti u potrebi za jasnoćom, što znači

369Leksika

da pisari nastoje izbjeći onu vrstu leksike u koju su manje upućeni njihovi adresati. Kada se primaju nove riječi iz druge kulturne sfere, onda je, bar u početku, glavni njihov dio iz kategorije imenica, tj. predmeti i pojmovi koje nosi sa sobom druga kultura izraženi su upravo imenicama za koje se ne mogu uvijek naći adekvatni domaći termini. Za razliku od toga, verbalna značenja za koja je teško naći adekvatnu domaću formu mogu se preo-bražavati na takav način da se kombinira imenica sa domaćim glagolom, o čemu je već bilo govora. Ipak, nekoliko glagola orijentalnoga porijekla zabilježeno je u pismima bosanskih krajišnika:dokunisati naškoditi (Jahić, Rj.); u strožijem značenju pisari umjesto ovog

glagola koriste i konstrukcije doći haka, doći vrha [ɑ ɩɑ сɑʍ сє Ƃоɩо дɑ пошɑʌєʍ κɴʜгƔ дɑ вɑʍ ɴє Ƃʜ што доκƔɴʜсɑʌооκƔɴʜсɑʌо ɩєρ ɩɑ ʒɴɑдєʍ дɑ сɑʍ Ƃʜо сɑфƔɴ пʜρвʌєɴɑцɑ сɑρɑɩсκʜɩє дɑ сƔ сє свʜ сɑ ʍɴоʍ опρɑʌʜ Bogićević:258] pismo je upućeno Ali-paši Čengiću 1879.

kidisati žrtvovati, pò pasti (Jahić, Rj.) [ɑ свʜ ʒɴɑтє ɩɑ дɑ ɴʜсɑʍ ɴʜћʜ гρош Ɣʒо ɴʜћʜ ɴɑʍƔс κʜκʜдʜсоʜсо ɴʜκогɑ ρєʒʜʌ Ɣћʜɴʜɩо о свɑκогɑ Ƃʜво ρєʒʜʌ] pismo je upućeno Ali-paši Čengiću 1879.

kondisati prenoćiti (Jahić, Rj.) [ʜ ʍʜсо ʍʜ є κоɴκоɴдʜсɑтʜʜсɑтʜ Ɣ вɑшє κоɴɑвʌʜє ɴɑ κоɴɑκ ʒɑ двɑ ʒɑ тρʜ дɴʜ ʒɑ вєћʜє ствɑρʜ вʜдʜєт κоʜє сƔ догоћєɴє Truhelka:12] Novi, 1674.

muhurleisati staviti pečat (Jahić, Rj.) [тƔ сє ɴɑшо ɴɑш ɑсɑɴ одɑƂɑшɑ ʜ то Ƃʌɑго ʍƔƔρʌєʜсоʍƔƔρʌєʜсо своʜʍ ʍƔρоʍ Th all.18] Banja Luka, 1706.

pohavsiti pozatvarati (Jahić, Rj. 438) [поχɑвсʜпоχɑвсʜ χɑρɑʍƂɑшє ɑ ɩɑ ћƔ Ɣсκоκє Vuksan:14] Mostar, 1839.; daleko je frekventnija domaća ri-ječ pohitati Valt.32, 36, kao i hitati Valt.6, 26, 49, 133, 179, 191, u pri-morskim pismima iz 17. st.

pohasiti se osiliti se (Jahić, Rj. 436) [Ɣ оɴо доƂɑ κɑдɑ сє сє ƂʜєɑχƔʜєɑχƔ ʌƔдʜ поɑсʜʌʜпоɑсʜʌʜ Truhelka:20] Trebinje, 1714.

pojagmiti razgrabiti (Isaković, Rj.) [ʜʒɑшɑв тѣɑ Ɣ сєʌо тєρє ѣʜʍ сʜρоʍɑχоʍ поѣɑгʍєпоѣɑгʍє стɑɴовє ʜ одɴєсƔ свʜρɑʌє ʜ ƂƔƂɴѣєвє Valt.86] Dvar, 1635.

prohesabiti proračunati (Jahić, Rj.); promisliti, prosuditi [тɑʜ пρоχєсɑпρоχєсɑƂʜ κоʍƔ ѣє дɑтɑ ʒɑповʜѣєд Rizvić:2] Stolac 1757.

teft išiti isljeđivati (Isaković, Rj.) [ʜ тοѣ ћєʍο вєρʌο тєφтʜшʜтʜтєφтʜшʜтʜ Valt.9] Klis, 16. st.; [ʜ Ƃь дɑ ʜ ıɑ ћƔ тɑʍо ћƔρћєвƔ дɴє ʜдѣʍ тє ћƔ тє ʒʌѣ ʌюдє тєпьшʜтʜтєпьшʜтʜ ʜ χɑκɑ ʜʍ доћʜ ʜ ʒƔʌƔʍь вʜћєтʜ HAZUćir.VII-9] Ali-paša Čengić 1674.; [то ʍʜ κɑжє дɑ є ʜстогɑ пρʜћƔρʜћɑ доводʜо ʜ тєφтʜшʜотєφтʜшʜо Truhelka:23] Trebinje 18. st.

unizamiti uvesti u vojsku (Isaković, Rj.); ovdje u prenesenom značenju [κɑκо Ƃʜстє сɑʍʜ шћєʌʜ тɑκо стє ʜ ƔɴʜʒɑʍʜʌʜƔɴʜʒɑʍʜʌʜ Truhelka:29] 18. st.

370 Lejla Nakaš

Ovdje su navedeni svi primjeri glagolske leksike orijentalnoga porijekla zasvjedočeni u pismima. Već na prvi pogled jasno je da se ova vrsta leksike bilježi samo iznimno, kao i to da njena zastupljenost vremenom izuzetno sporo raste. Naime, većina orijentalizama iz glagolske kategorije pojavljuje se tek u odmaklom 18. stoljeću, a i tada se dopunjava riječima koje bi mo-gle pospješiti njihovo razumijevanje u kancelariji adresata. U takvoj ulozi “pojašnjivača” zabilježni su pleonazmi poput: kondisati na konak, muhur-leisati muhurom. Također je primjetno to da su hercegovačke kancelarije slobodnije od drugih u upotrebi ove vrste orijentalizama.

Razlika u frekventnosti romanskih i orijentalnih posuđenica iz glagol-ske kategorije govori o tendenciji stvaranja specifi čnog vida kancelarijskog izraza koji je sasvim jasan i blizak adresatu.

Najveći dio leksike orijentalnoga porijekla u krajišničkim pismima su imenice koje označavaju administrativne pojmove:aladžak potraživanje od dužnika (Jahić, Rj.) [тʜ ʒɴɑдєш ɩɑ дɑ сɑʍ

ʜʍо пρʜ χɑʒɴʜ пєт ɩƔκовɑ ɑʌɑћɑκɑɑʌɑћɑκɑ пɑ ɴʜсɑʍ стʜɩо Ɣʒєтʜ ɴʜ гρошɑ Bogićević:258]

arz(a) molbenica, predstavka, arzuhal (Isaković, Rj.) [χоћƔ пʜсɑтʜ ʜєдɴƔ ɑρʒƔɑρʒƔ ɴɑ поρтƔ ʜ вɑшєʍƔ ƂɑʜʌƔ дɑ вɑʍ ƂƔдє што ʜштєтє Ljubić:16] 5 primjera;

berat carski ukaz kojim se dodjeljuju privilegije (Jahić, Rj.) [по воʌʜ господʜɴɑ Ƃогɑ ɑ ʒɑповʜєдʜ чєстʜтогɑ цɑρствɑ доћє ɴɑʍь Ƃɑρɑтьɑρɑть с чєстʜтє поρтє Kovačić:1] samo u pismima iz 16. stoljeća;

bujruntija naredba, zapovjedno pismo paše (Jahić, Rj.) [ʜ посʌɑо вɑʍ• сɑʍ• ʜспʜс• од оɴє• ƂƔρƔɴтʜɩƔρƔɴтʜɩ(є)• HAZUćir.VII-8] 11 primjera;

dava tužba, optužba; parnica (Jahić, Rj.) [ʍоρєтє посʌɑтʜ єдɴогɑ ʏоєκɑ κоʜ Ɣʍʜє дɑвƔɑвƔ ʏʜɴʜтʜ до пɑшє Ƃосɑɴсκогɑ дɑ Ɣʒʍє ʍƔƂɑшʜρɑ ʜ ƂƔюρƔʌтʜƔ ɴɑ κɑдʜƔ цєρɴʜʏκогɑ Truhelka:23] 1 primjer;

devlet carstvo, država; car (Jahić, Rj.) [ɑ що стє ʍʜ пʜсɑʌʜ дɑ ћєтє пʜсɑтʜ ʜ свʜєтʌоʍє дєвʌєтƔєвʌєтƔ ʜ ʏєстʜтоʍє вєʒʜρƔ ʜ вɑʌɑ тɑκо пρʜκɑʒɑтʜ κɑκо стє ʜ ʍєɴʜ пʜсɑʌʜ Truhelka:29] 2 primjera;

divan vijeće, državni savjet (Jahić, Rj.) [Ɣво ѣє пρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ χɑс ʍʜ ћєʍо Ɣповʜдʜт ɴɑ Ƃосɑɴскʜ дʜвɑɴʜвɑɴ ɑ Ɣɴʜ ћє Ɣ поρто ɴєкɑ Ƃɑѣʜʌо одговɑρɑ Valt.178] 6 primjera;

dževab odgovor (Jahić, Rj.) [ʒɑто вʜ отвоρʜтє очʜ ʍʜ ʒɴɑʍо вɑс κʜ стє тƔ гʌɑвє ɑʌʜ отвоρʜтє очʜ ʒɑщо сє Ƃоʜʍо ɴєћєтє ʍоћʜ дɑтʜ ћєвɑпɑћєвɑпɑ вɑшоʜ вєʌʜκоʜ господʜ HAZUćir.X-109] 1 primjer;

371Leksika

đumruk carina; taksa za prolaz (Jahić, Rj.) [ʜ ρɑʒƔʍʜʌʜ сʍо• свє що ɴɑʍ• пʜшєтє• κɑκо стє ʒɑƔʒєʌʜ• ћƔʍρƔκћƔʍρƔκ•од жʜтɑ ʜ дɑ вʜ є•свɑκ• пʌɑтʜо• до єдɴог ɑχʍєтɑ• HAZUćir.VII-11] 1 primjer;

eglen razgovor (Jahić, Rj.) ovdje, vjerovatno, u značenju pregovaranja [ʜ свɑκоɩє опєт ʍƔтɴɩє ʜ єгʌєɴєєгʌєɴє по гρɑɴʜүƔ Vuksan:16] 1 pri-mjer;

emer zapovijed, nalog, odredba (Jahić, Rj.) [ʜ ʍѣɴє є чєстʜтʜ цρь ωпєт єʍɑρьєʍɑρь дɑω дɑ є χєρьцєговʜɴɑ ʍоıɑ κɑκо досɑдь HAZUćir.VII-9] 1 primjer;

ferman sultanov ukaz (Jahić, Rj.) [ɑ што ʍʜ пʜшєтє дɑ ʜдє ɴɑ ɴовʜ ʜ ɴɑ ρʜсɑɴ ʜ ɴɑ котоρ ρоƂɑ ʜ дɑ є отвоρєɴɑ скєʌɑ пρєко цɑρєвɑ фєρʍɑɴɑфєρʍɑɴɑ то ɴє ʍожє Ƃʜтʜ Kovačić:9] 1 primjer;

fetva pravno rješenje (Jahić, Rj.) [ʒɑщо сʍо освʜдоʏʜвшʜ вєтвƔвєтвƔ ʜ Ɣʏєть Ɣʒєʌʜ ʜ ωд вєʒʜρɑ Ƃосɑɴьскогɑ кɴʜгє Ɣʒєʌʜ Valt.136] 1 primjer;

gajret pomoć (Jahić, Rj.) kada se utječe kome, traži zaštita [κо гоћ є досʌє ɴɑ вɑшєʍƔ гɑʜρєтƔгɑʜρєтƔ ʏƔʌʜ сʍо ющє о стɑρʜєχ дɑ ɴʜκо ɴʜє штєтовɑо Truhelka:30] 1 primjer;

garaz mržnja (Jahić, Rj.) pisari koriste i domaću riječ omraza Valt.69 [ɴʜє пρɑвο дɑ сʍο ɴɑ сƔсʜствƔ Ɣ гɑρɑʒƔгɑρɑʒƔ с тɑκʜχ ʒʌʜχ ʌƔдʜχ Valt.24] 2 primjera;

haber vijest, obavijest (Jahić, Rj.) [ρɑʒƔʍєсʍо• вɑшƔ• госпоцκƔ• κɴʜгƔ• що ɴɑʍ• пʜшєтє• поρɑдʜ• чєʌєпɑ• дɑ с(є)ʍо• Ɣʒтɑвʜʌʜ• ʍʜ ʒɑ то• χɑχɑƂєρɑєρɑ• ɴє ʜʍɑ• HAZUćir.VII-14]

hainin izdajnik (Jahić, Rj.) [ʜ шɑʌєʍ тɑʍо κ твоʍƔ госпоствƔ дɑ ʍƔ то ʜʒɴɑћєш ʜ ɴɑпʌɑтʜш ω тогɑ χɑʜɴʜɴɑχɑʜɴʜɴɑ ʜвɑɴɑ ɑρƂɑɴɑсʜɴɑ HAZUćir.VII-7] 2 primjera; od imeničke osnove na-činjen je i pridjev hajinski Valt.43, 190;

haip sramota (Nezirović 2004:98) nanošenje štete dostojanstvu i ugledu [ɑ ʏɑпρɑʒʌʜєћєʍ χɑʜпχɑʜп Ɣʏʜɴʜ єρє ʜʍ вρɑтʜ єдɴогɑ κоɴɑ тєρє ѣоштє ɴɑ ɴʜχ дƔгɑ господʜɴƔ єдɑɴ κоɴь Th all.7] 1 primjer;

hak dobit od feuda (Jahić, Rj.) [ʜ ʒɑто тє ɑвʜʒɑѣєʍ дɑ ѣɑ ʍогƔ доƂρо ɴɑпʌɑтʜт ʍоѣ χɑκχɑκ Valt.88] 4 primjera; doći haka (Ja-hić, Rj.) stati u kraj čemu [үʜɴʜтє од тʜʒʜχ κʜρвɴʜκɑ що сƔ ʒɑсʌƔжʜʌʜ χɑκɑχɑκɑ ѣʜʍ доʜтє ʜ ρєүєɴƔ ρоƂƔ ʜ κоɴє ʜ воʌє ɴɑпʌɑтʜтє HAZUćir.IV-47] 6 primjera;

harač porez (Jahić, Rj.) [ʜ ѣєдɴʜ оʍʜшɑɴʜ ɴʜсо ʍʜ ѣош подпоɴо χɑρɑʏɑχχɑρɑʏɑχ пʌɑтʜʌʜ Valt.184] 26 primjera;

has carsko imanje (Jahić, Rj.) [ʜ по ʒɑκоɴо вɑʌɑѣ дɑ свɑκʜ своѣє пρɑвʜ ʜʍɑ поʏєʍ дʜρжʜ Ɣ ʏєстʜтогɑ цɑρɑ χɑсƔχɑсƔ ʒєʍʌєѣ Valt.95] 9 primjera;

372 Lejla Nakaš

hesab račun (Jahić, Rj.) u istom značenju pisari koriste i romanizam konat Valt.166 [ʜɑ οћƔ свє сƔжɴє Ɣстɑвʜтʜ ɴєʍοʜтє пƔтɑ сʍєтɑтʜ ɑ ʏʜɴʜ 2630 ɑпєсɴʜтοвʜ 1820 дєʌʜ Ɣсєʜɴɑ 800 тο ʜє ɴɑ тƔρсκʜ єсɑпєсɑп] 1 primjer; u pren. značenju ‘uredova-nje’ [сɑд ʍоʌʜʍо вɑшє госпоство одпʜшʜтє ʍʜ Ɣ ʌʜстƔ ɑκо χоћєтє дρʜжɑтʜ стɑρʜ χєсɑχєсɑƂ κρɑѣʜшɴʜ κоѣʜ ѣє досɑд Ƃʜѣо ɴєвоʌɴʜʍ сƔжɴєʍ ɴєκɑ ѣє κρɑѣʜɴɑ κρɑѣʜɴоʍ HAZUćir.X-27] 2 primjera;

hućum presuda (Jahić, Rj.) [ʜ дɑдє ʍƔ чєстʜтʜ цɑρь ʒгʌɑвɑ ʜ єдɑɴь χƔћƔʍьχƔћƔʍь ɴɑ Ƃωсɑɴьсκогɑ сɑɴчɑκɑ ɑ дρƔгʜ ɴɑ ɴɑсь дɑ ʍƔ ʜʒɴɑћєʍω κρʜвɴʜκє ɴєгωвє HAZUćir.VII-1] 5 primjera, samo u pismima iz 16. stoljeća;

hudut međa, granica, područje (Jahić, Rj.) [поχɑвсʜ χɑρɑʍƂɑшє ɑ ɩɑ ћƔ Ɣсκоκє пɑκ дɑ χʜ ʜʒвєдєʍо ђєʍƔ ɴɑ сɑп ɴɑ χƔχƔдƔтƔт Vuk-san:14] 1 primjer;

hudžet sudska presuda (Jahić, Rj.) [ʍоρє сє Ɣʏʜɴʜт Ɣʏєт ʜ пρʜκɑʒɑт ɴɑ ƂосɴƔ ʜ доћʜ ʍƔ сє χɑκɑ Truhelka:19] 11 primjera, uglav-nom u starijim pismima;

jasak zabrana (Jahić, Rj.) [ɑ штο ʍʜ пʜшє в:ʍ: дɑ ʍʜ ɑсɑκь ʏʜɴʜʍο ʍʜ ɑсɑκɑсɑκ ɴє ʏʜɴʜʍο ɴʜ гɑ ʍοжєʍο Ɣʏʜɴʜтʜ дɑ ʏʜɴє гɑ стɑρʜѣɑ гοспοдɑ Valt.37] 8 primjera;

jezil jesir (Skok I:716) sužanjstvo [ʍɑтош ʜє посʌɑт ʒ ƂƔƂћɴєвʜ ʜ ʒɑ сɑстɑвɑʍ ʒɑ ʜєʒʜʌʜєʒʜʌ гɴƔ гɴƔ ʏєстʜтоʍє ʒρɑтоκρʜʌоʍє ʏєстʜтоʍє цɑρƔ отʍɑɴовʜћƔ вєћє ɴє ʒɴɑʍо ɑʌʜ с(є) ʜє потƔρчʜо ɑʌʜ сƔ гɑ поρƔчʜʌʜ HAZUćir.X-89v] 1 primjer;

jol uvesti u jol = disciplinirati (Jahić, Rj.) po jolu – po pravilima [κɑκо ɩє по ʜоʌƔʜоʌƔ ʜ по сƔρƔтƔ κɑκо ћє Ƃʜтʜ повоʌɴо ʜ ʍʜʌо господƔ ƂогƔ ʜ Ƃогодρжɑвɴʜɩєʍ үєстʜтʜɩєʍ цɑρʜʍɑ Vuk-san:3] 1 primjer;

karar prava mjera, prilika (Jahić, Rj.) [ɑκо ɴɑ овɑκоʍ κɑρɑρƔκɑρɑρƔ ƂƔдє Ɣʒдɑʍо сє Ɣ г Ƃогɑ дɑ вɑʍ χоћєʍо ɴɑ в(ʜ)ρʜ подпƔɴо ʒɑѣʍовє вρɑтʜтʜ κоѣє стє ɴɑʍ Ɣʒɑѣʍʜʌʜ HAZUćir.X-43] 2 primjera;

kavga sukob, svađa, tur. gavga (Skok II:68) [ɑ оɴʜ сƔ χɑʜдƔцʜ κоʜ сƔ тƔ Ƃʜʌʜ Ɣ κɑвʒʜκɑвʒʜ сρдʜтʜ Truhelka:21] 2 primjera; u istom znače-nju pisari upotrebljavaju i talijanizam gvera;

mal imetak (Jahić, Rj.) [дɑ ʒɴɑтє κɑκо ʜєст ʜʒʜшʌɑ гʌɑсʜɴɑ ʌɑжʜвɑ дɑ сɑʍ ʜɑ пρʜєтʜо жʜвотƔ ʜ ʍɑʌƔʍɑʌƔ дƔʍ φʜʌʜпɑ κƔɴцƔʌɑ Truhelka:27] 5 primjera;

malićana državni prihod (Jahić, Rj.) [єρ ʍєɴʜ од ʍɑʌʜћɑɴєʍɑʌʜћɑɴє вɑʌɑ дɑвɑтʜ ƔʌєφƔ стоʌɑʏκʜєʍ ʜ поʏʜтєʌсκʜєʍ ɑгɑʍ ʜ ɴєφєρʜʍɑ κɑд ɴє Ɣʒʍєʍ ʒɑ тɑпʜєє Truhelka:28] 2 primjera;

373Leksika

mirija porez (Jahić, Rj.) [ʏƔєʍ дɑ ʜʍ єє поρƔʏʜво дɑ доћƔ дɑ ƔʒʍƔ тɑпʜє ɑ дɑ дɑдƔ цɑρсκƔ ʍʜρʜƔʍʜρʜƔ Truhelka:28] 2 primjera;

mušavera dogovor (Jahić, Rj.) [доћє Ɣ үєтєвʜρтɑκ• сє Ƃосɴє• ƂƔρƔɴтʜɩɑ• дɑ сκƔпʜʍ• χоүƔ ʜ κɑпє(тɑ)ɴє• о гɑρɑдовɑ•дɑ Ɣүʜɴʜʍ• ʍƔшɑвєρƔʍƔшɑвєρƔ• пɑρɑдʜ• сκєʌ• вɑʌɑ ʌʜ ɩє• отвоρʜтʜ• HAZUćir.VII-8] 1 primjer;

rušfanluk riječ vjerovatno ima značenje isto značenje ‘korupcija’, jer je od im. rušvet (Isaković, Rj.) ‘mito’; ipak, moguće je da se u sljede-ćem kontekstu pojavljuje u istom značenju kakvo je prvobitno imala i romanska riječ korupcija: ‘izopačenost’, ‘pokvarenost’, [ɴнɩє ʍогƔћє вншє тρпнтн снρотнɴскє тƔжƂє од свɑкогɑ досɑдɑшɴєгɑ ʒʌɑ н ʌƔпєщнɴє н ƔƂоɩствɑ н ɴʜђє по свʜɩєтƔ ɴєʍɑ тɑκогɑ ρƔшφɑɴʌƔκɑ ρƔшφɑɴʌƔκɑ Vuksan:3] 1 primjer;

senet isprava, dokument (Jahić, Rj.) [пρʜʍʜо сɑʍ твоɩє пʜсʍо од 16 ɩƔʌʜɩɑ тɑκо ʜсто ʜ сєɴєтсєɴєт κоɩʜ сʜ Ɣговоρʜо сɑ сєʌʜʍƂєгоʍ цɑρєвʜɩєʍ посʌɑɴʜκоʍ Vuksan:18] 5 primjera;

sure 1. redak u knjizi ili pismu (Jahić, Rj.) [ʜ посʌɑʌʜ стє ʍʜ пɑшʜɴʜєχ ƂƔρƔʌтʜιɑ сƔρєтєсƔρєтє поρɑдʜ дɑ сє ʒɑтвоρʜ ρʜсɑɴсκʜ пƔт Truhelka:3] 1 primjer; 2. red, (Jahić, Rj.) pravil-nost; po suretu ‘onako kako je red’, ‘po redu i zakonu’ [κɑκо ɩє по ʜоʌƔʜоʌƔ ʜ по сƔρƔтƔ Vuksan:3] 1 primjer;

tapija isprava o vlasničkom pravu (Jahić, Rj.) [κоʜ ɴєћє Ɣʒєтʜ тɑпʜєтɑпʜє дɑдє ʍƔ сє дρƔгоʍƔ ʒєʍʌɑ Truhelka:28] 12 primjera;

tembih opomena (Jahić, Rj.) [ɑ ʒɑ оɴє ʌƔдє жʜвκɑ ʜ шпƔʌɑ ʍʜ сʍо тєʍтєʍƂʜχʜχ Ɣʏʜɴʜʌʜ ʜ ʒɑпρʜєтʜʌʜ Truhelka:23] 1 primjer;

temesuće obveznica, isprava (Skok III:457) [дɑ Ƃʜстє ʍʜ допƔстʜʌʜ ʍʜʌост дɑ ʍʜ дɑтє овдʜ вʜшє двʜ соʌʜ кɑко стє ʍʜ ʜ ʌʜтос дɑʌʜ ɑ Ɣчʜɴʜћєʍо тєʍєсƔћєтєʍєсƔћє кɑко ʒɑповʜдʜт(є) Peco:1] 2 primjera;

testir odobrenje, dopuštenje (Isaković, Rj.) [оɴдє господɑ ɴє дɑдƔ тєстʜρɑтєстʜρɑ гдʜɴо сє Ƃоѣє дɑ ћє ɴєвʜρɴо ʜ ʍƔтєж Ƃʜтʜ HAZUćir.X-8a] 3 primjera.

Jedan dio leksike stranog porijekla krajinski pisari preuzeli su, putem korespondencije, iz hrvatskih kajkavskih kancelarija zajedno sa nekim drugim dijalekatskim specifi čnostima. U pismima su zasvjedočeni sljedeći hungarizmi:beteg mađ. (Skok I:142) bolest, u kajk. i čak. [y ako bi sze gdy go-

dir takou betegbeteg oglaszil, hochemo taky v-m obznanity Rački:150]; i adj. betežan [ɑʌʜ є гρƔгɑ οд дƔɑ ʍєсєʏɑ ʜɑκο Ƃєтєшɑɴєтєшɑɴ Rački:15], [ɴєʍοʜтє ɴɑʍ сɑʍʜρʜтʜ щο οд тοʌʜκο Ɣρєʍєɴɑ ɴє пοсʌɑсʍο сƔшɴɑ Ƃʜʌʜ сʍο Ƃєтєшɴʜєтєшɴʜ Rački:31];

374 Lejla Nakaš

engedovati mađ. engedni (Skok I:492) sniziti, pisari u istom značenju kori-ste i riječ ob(v)aliti Rački: 51, 55 [пοшɑʌʜтє сʜροʍɑχɑ ɴɑ ʍοʜƔ ƔʜρƔ ʍƔχɑʍєдοƔƔ пοροстρɑɴʜʍ ροκοʍ ʜ дɑ ʍƔ щο ʏʜʜє єɴгєєɴгєдƔʜєтєƔʜєтє Rački:143] 1 primjer;

grof mađ. < njem. Graf; hrv. kajk. (Skok I:623) [гοс. ʜ гροφƔгροφƔ ƔєκοƔʜʏɴοʍƔ пєтρƔ κєгʌєƔʜʏƔ οд ƂƔшʜʍɑ гρɑдɑ Rački:143] 68 primjera;

hasna hasan,i, mađ. haszon (Skok I:659); ar. hasna (Jahić, Rj:249) [щɑ οд ʍєɴє ʜшʏєтє Ƃєʏʜρ ʜє пροст щο ʍʜ ɴʜстє пʜρвο пʜсɑʌʜ дοκʌɑʍ ʜє Ƃєʏʜρ жʜв Ƃʜο вєʏє сɑдɑ пʜшєтє οдɑ щɑ χɑсɴєχɑсɴє ɴєʍɑ Rački:49] 1 primjer; i gl. hasniti [с тʜʍ пοƔтєʍ дɑ Ƃʜ дο сɑƔʜ χοдʜʌ с пɑρтʜκοʍ ʜєдɑ Ƃʜ χɑсɴʜʌχɑсɴʜʌ ʜ сєƂʜ ʜ Ɣɑʍʜ Rački:85] 2 primjera;

katana konjanik (Skok II:61) balkanska riječ mađarskog porijekla [єво ɴєκɑ ʒɴɑш ʍон сƔсндє дɑнєʍ внρƔ н ʍон внρɴн ʌнст ɴɑ 10 ɑ 10 κɑтɑɴɑκɑтɑɴɑ κон ћє нʒнћн ɴɑ ʍєндɑ(ɴ) (сɑ) стнпɑɴоʍ (ʍ)оρоʍ Rački:135] 1 primjer;

marha mađarski germanizam, starovisokonjem. mariha ‘kobila’, marah ‘konj’ (Skok II:377); tek u mađ.i hrv. kajk. dobiva značenje ‘roba’ [ʜ χоћєтє вʍ оɴƔ ʍɑρχƔʍɑρχƔ од ɑʌʜѣє пρʜ(ʍʜ)тʜ κɑκо вɑʍ сє годʜρ господствƔ пρʜстоѣʜ HAZUćir.X-13] 9 primjera;

nafantiti se mađ. fant naplata, naknada; osveta (Skok I:505), od toga izve-den glagol nafantiti se ima značenje ‘naplatiti se’ [пɑκ гɑ дɑдє ʜʍρʜцʜ Ɣ ρƔκє тєρ Ɣсє οд ɴʜєгɑ дρƔгο дƔгοƔɑɴʜє ɑʌʜ сє ʜ тο χοʏє ɴɑφɑɴтʜтʜɴɑφɑɴтʜтʜ Rački:11] 1 primjer;

orsag mađ. orszag (Nezirović 2004:67); pisari iz prvog razdoblja upo-trebljavaju istu riječ u liku rusag (Truhelka:II:98) u kom je nasli-jeđena iz srednjovjekovne tradicije [ʍоʌнʍо вɑшє госпоство подɑнтє нʍ в.ʍ. ʌнст ɴєκɑ нʍ нє с ʍнρоʍ поүн по оρсɑгооρсɑго свонє сожɴє тρɑжнтн Rački:102] 6 primjera;

pandur mađ. riječ od slav. glagola puditi (Skok III:68) tjerati, plašiti [ʜ ɑвʜʒɑо сɑʍ• ʜχ• ɴɑ свɑκƔ• ρƔκƔ• дɑ ʍєтɴƔ• κɑρɑвƔʌє• ʜ пɑɴпɑɴдƔρєƔρє• ʜ дɑ ɴє ρɑʒдвʜɑʜƔ• ɴɑшƔ• ʜ вɑшƔ• дɑρжɑвƔ• є дɑ Ƃʜ Ƃог• сʜүƔвɑо• ωт ʒʌʜєχ• үєʌɑдʜχ• HAZUćir.VII-6] 3 primjera; slavenska verzija izvedene imenice pudar sa značenjem ‘čuvar vinograda’ zasvjedočena je također u pismima (Valt.34);

pelda mađarski germanizam (Skok II:632) njem. Bild slika, obrazac; pejor. ruglo [ʜстʜɴɑ є то дɑ сʜ ʍɴогоʍƔ човʜкƔ пєʌьпєʌьдƔ дɑʌь ʜ дɑ сʜ вρгɑʌь Ƃρɑтство под ɴогє ɑ тєƂє ћє Ƃогь A.Ivić:8] 1 primjer;

porkolab mađ. (Skok III:12) sudac; kaštelan [гос κɑпʜтɑɴƔ шʜшɑцκоʍƔ ʜ поρκоʌɑпоρκоʌɑƂƔ ʌʜпʜ поκʌоɴ ʜ посдρɑƔʌєɴʜє HAZUćir.X-15] 24

375Leksika

primjera; i forkolab [свɑκє гос вʜщκє фɑʌє ʜ дʜκє вρʜдɴоʍє ʜ достоʜɴоʍ воκсɑɴƔ фоρκоʌɑфоρκоʌɑƂƔ гρɑдɑ ʌєтовɑɴʜүɑ HAZUćir.X-55] 5 primjera;

prebanuš i plebanuš mađarski rormanizam (Skok II:246) župnik [пєʌєʍєɴʜт-οʍє ʜсɑƂρɑɴοʍє ʜ Ɣ сƔєʍ Ɣєʌє ƔʜсοκƔ пοщοƔɑɴοʍє пρєпρєƂɑɴοшƔɑɴοшƔ κɑпʜтɑɴƔ сʜсɑʏκοʍє Rački:93] 1 primjer; [оƔʜ ɴɑш ʌʜст дɑ сє ʜʍɑ дɑтʜ ƔсƔʜшɴоʍƔ гос гос пρєʌɑɴƔшƔпρєʌɑɴƔшƔ κɑпʜтɑɴƔ сʜсɑʏκоʍƔ Ɣ ρƔκє HAZUćir.X-16] 2 primjera;

tat mađ. [сєдɑʍ ʌƔпєжɑχ тɑтовɑтɑтовɑ нʒ ρєүɴнχ гρɑдовɑχ тɑвɴоʍ ɴоћѣƔ дошɑв осɑʍ воʌовɑχ Ɣκρɑʌн HAZUćir.IV-47] 8 primjera;

tolnačnik tolmačnik i tanačnik mađ. tolmacs (Skok III:522) savjetnik; riječ tolnač postojala je u panonskoslav gdje je uzeše Mađari, zatim je iz mađ. ušla u hrv. kajk. [цєсɑρоƔє є κρɑʌєƔє сƔнтʌостн тоʌʍɑцɴнκƔтоʌʍɑцɴнκƔ н κоʍоρɴнκƔ Th all:17 i Th all:13], [сєсɑρоƔє н κρɑʌнєƔє сƔнтʌостн тоʌɴɑцɴнκɑ н κоʍоρɴн(κɑ) Th all:14,16, Th all:II10] 18 primjera; u pismima upućenim grofovima iz porodi-ce Erdedi.

Glavnina germanizama zabilježena je, također, u kancelarijama koje su u prijepisci sa hrvatskim kajkavskim područjem:bogmestar njem. Burgermeister (Uroić-Hurm, Rj.) gradski načelnik [гєɴєρɑʌ

ƂогʍєстρƔогʍєстρƔ вєʌʜκоʍє κɑпʜтɑɴƔ сєɴсκоʍє ʜ вʜʏʜгєɴєρɑʌƔ ʒɑповʜдɴʜκƔ свє χρʜвɑʏκє ʜ пρʜʍоρсκє κρɑѣʜɴʜє Ɣ ɴʜχ пʌєʍєɴʜтє госпосκє Ƃʜʌє ρƔκє HAZUćir.X-138] 2 primjera;

forengaš njem. Fahrung (Skok I:525) kmetska služba, najam; sufi ksom -aš izvedena je radna imenica sa jednakim značenjem kakvo u Pri-morju ima riječ najmenik (Valt.151, 154) [ʜ пʜшʜтє ɴɑʍ вɑшв вʜρв κρшʏɑɴсκв сɑ φορєɴгɑшєφορєɴгɑшє дɑ сʌοƂοдɴο ʍοгв дοʏʜ Rački:84] 4 primjera;

lotor njem. Lotterbube (Skok II:320) lupež, nevaljalac [Ɣ когɑ сє вɑшєгɑ човнкɑ вɑш Ƃоʌнтнɴ ɴє ɴɑћє дɑ сє нʍɑ пнтɑтн н тнρɑтн по ɴɑшоѣ ʒʍєʌн вєћє ɴєкɑ сє ʒєɴɑ коѣн ѣє доƂρн човнк н ʌотоρʌотоρ пʒоɴɑѣє Desnica:216] 1 primjer;

oberlajtnant njem. (Skok II:536) natporučnik [krayne krisevachke na-iveksemu vice kapitanu y oberleitinantuoberleitinantu ov list da se da uu gozpochke ruke. Vu Krizevcze Rački:153] 2 primjera, [οƂɑρсʌɑʜтʍɑɴтƔɑρсʌɑʜтʍɑɴтƔ κοʍєɴдɑтƔ гρɑдɑ ʜɑсєɴοвцɑ ʜ κρɑʜɴє ʜɑсєɴοвɑʏκє ʒɑпοвʜдɴʜκƔ ɴɑшєʍƔ сƔсʜдƔ ʜ пρʜɑтєћʌƔ Rački:139] 1 primjer;

oberstar njem. adj oberst (Uroić-Hurm, Rj.) vrhovni, najviši; im. pukov-nik; obarstar je, vjerovatno, vrhovni zapovjednik grada [Oui liszt da sze ima daty gozdinu obersztaruobersztaru grada Koszta-

376 Lejla Nakaš

inicze uelikomu zapovidniku Delysimunouichu baronu Rački:150], obarstar [пʌєʍєɴʜтοʍє ʜ вʜсοκο ʒɑƂρɑɴοʍє гɴƔ гɴƔ οƂɑρстɑρƔɑρстɑρƔ ʜ κɑпʜтɑɴƔ κοстɑʜɴʜʏκοʍƔ Rački:109], obrs-tar [ωвʜ вʜρɴʜ ʌʜст дɑ сє ʜʍɑ дɑтʜ господʜɴƔ ʍɑκɑρ ʜɑɴошƔ ωƂʜρстɑρƔʜρстɑρƔ Ɣ пощєɴє ρƔκє Ɣ үєдʜтƔ HAZUćir.X-29], [гƔсподнɴƔ κɑпєтɑɴƔ κƔстɑѣɴнүκƔʍƔ свє κρɑѣнɴє ʒɑповндɴнκƔ н ƔƂнρстɑρƔнρстɑρƔ ʌнпн поκʌƔɴ Rački:118] 25 primjera;

ofi cir njemački romanizam (Skok II:545) [ʜ овʜ ʌʜст поκɑжʜтє своʜ χɑρвɑтсκоʜ господʜ офʜцʜρоʍофʜцʜρоʍ свʜтʌостʜ цєсɑρсκє HAZUćir.X-109], [тƔρсκɑ ʜ κɑƔρсκɑ господɑ офʜʏʜρʜофʜʏʜρʜ поκρɑʜɴɑ κоʜ κρɑʜɴоʍ вʌɑдɑʜƔ ʜ пρɑвʜʏƔ ʏʜɴє HAZUćir.X-133] 2 primjera;

partik njemački romanizam Part < part, dem. Parteke (Skok II:608, 610) prtljag, tovar; roba, hrv. kajk. ‘roba’ partika (Rački:66, 67, 86, Th all.16) = partig (Rački:42, 47, 113) [үƔдʜʍо сє твоʍє посʌƔ дɑ ʍʜ ɴє κтʜстє посʌɑтʜ ʒɑ оɴʜ пɑρтʜκпɑρтʜκ що сʜ одɴʜо од ɴɑшєгɑ оρтɑκɑ ʜ ʜош дƔговɑɴʜɑ 7000 HAZUćir.X-81] 59 pri-mjera; krajinski pisari u istom značenju upotrebljavaju i riječi espap, marha.

Kajkavizmi i čakavizmi

U radu je već nekoliko puta istaknuto da je jedna od bitnih karakteristi-ka jezičkog izraza krajišničkih pisama njegova hibridnost. Međutim, ni po svome obimu, niti po sistematičnosti, hibridnost kancelarijskog izraza nije sasvim jednaka fenomenu hibridnoga književnojezičkoga tipa poznatom u historiji književnoga jezika (usp. Vončina, 1988:191). Zapravo, udio dru-goga narječja u izrazu pisara ovdje se svodi na pojedine jezičke natruhe, a jezički oblici netemeljnog narječja nisu u ravnopravnoj distribuciji. Jed-nako tako, zahvati u drugo narječje ovdje nemaju niti istu svrhu kakva je poznata hibridnom književnojezičkom tipu: dok je za tvorce hibridnoga književnog jezika cilj razumljivost na što većem prostoru, u krajišničkom kancelarijskom izrazu kombiniranje elemenata drugoga narječja sa štokav-skim ima za svrhu captatio benevolentiae. Na tragu toga postupka zabilje-ženi su ovakvi leksički izbori:boljši primjer kajk. tvorbe komparativa [ʜєρ ʜє ροгɑɴ Ɣοʜвοдɑ

Ƃοʌшʜοʌшʜ ʜƔɴɑκ οд ɴɑс Rački:32], tako i najvekši [гοс. κɑпʜтɑɴƔ ɴɑʜƔєκшєʍƔɴɑʜƔєκшєʍƔ ƂєρκʜшєƔʜɴʜє гρɑдɑ Rački:141; Th all.11, 17];

dikla čak., kajk. dekla, dubr. (Skok I:416) < *dětьla, arh. djevojka; sluškinja [ʜ οɴ ʜє ʍєɴʜ οƂρєκɑʌ дʜκʌƔʜκʌƔ дοƂροʍ Ɣοʌοʍ сɑ

377Leksika

тρʜстɑ тɑʌʜροƔ ɑ дʜʏɑκɑ οд ɑпɑтʜʏɑ κƔʌє сɑ дƔʜстο гροшɑ Rački:11];

gre i grede čak. gre [ɑ ɑко ћє ко кƔдɑ поћн ɴєкɑ гρєгρє Valt.24] Dvar, [што сƔ сʌƔгƔ ρɑɴнʌн коʌнко дɑ сƔ ʍєɴє ɴєкɑ н то гρєгρє Valt.38] Dvar, [тнʒнʍ сє ɴє вɑʌɑ свєтнтн ɴєго дɑ гρєгρє пρɑвдɑ пρɑвдоʍ Valt.107] Makarska; arh. iz srednjovjekovne tradicije grede [дɑ нʍь ıє вєρɑ н сʌoƂoдɑ дɑ гρєгρєдƔ свoıєʍ тρьгoʍь Ɣ цɑρєвƔ ʒєʍʌю Truhelka:II:8] Isa-beg 1454, [коʌнкω ɴɑʍь ωд ρƔкє гρєгρєдє Truhelka:II:133] Ferhat-aga 15. stoljeće, [доƂρо ʒɴɑѣтє ɴнкнʍ сє ɴє ʒɑʍнɴƔѣєʍ своѣоʍ гʌɑвоʍ гρєгρєдєʍєʍ Ɣ поρтƔ Valt.26] Dvar, [ɴєʍоѣтє дɑ вɑʍ снρоʍɑсн опєтɑ гρєгρєдƔ ɴɑ тƔжƂƔ Valt.98] Makarska;

hip kajk., čak., dubr. (Skok I:667) tren, momenat [овʜ χʜпχʜп Ƃʜχ пƔтɴʜκ Ɣ ʏɑρɑ гρɑд HAZUćir.X-28], [ɑєʌʜ сє єст овʜ χʜпχʜп пєρʜпєтʜ пɑшɑ κоʜ є ɴɑ Ƃосɴʜ Ƃʜо Ƃʜ ʍƔ пєρоʍʜɴɑ с Ƃосɴє гɑ дʜгошє HAZUćir.X-136] 3 primjera; sin. čas [ɑ пοтοʍь Ɣ οвʜ ʏɑсь ʏɑсь пρʜʍʜсʍο κɴʜгƔ οдь в.г. Rački:5];

hiža kajk. (Skok I:668) kuća, dom [ʜ Ƃʜсʍо ʍƔ оцɑ ɑχʍɑт ʏɑƔшɑ тɑʍо посʌɑʌʜ ɑʌʜ Ƃог ѣєдʜɴʜ ʒɴɑ дɑ ɴʜ вρʜдɑɴ од стɑρостʜ ʜʒ χʜжєχʜжє вɑɴ поʜтʜ ɴєκɑ ʍƔ сʜɴ ɑʌʜѣɑ цʜɴƔ ɴосʜ HAZUćir.X-13]; pisari upotrebljavaju ovu riječ i u prenesenom zna-čenju ‘naša zemlja’, odnosno ‘vaša zemlja’ [ɑʌʜ стɑɴƔвʜтƔ ʍʜ вʜρƔʜтє дοκ сє ʜє гƔд Ɣ ɴɑшƔʜ χʜжʜχʜжʜ ɴʜκɑκвє сρɑʍƔтє ɴє ƂƔʜтє сє тɑκο ʍʜ вʜρє κƔʌʜκƔ дɑ ʜє Ɣ вɑшƔʜ χʜжʜ χʜжʜ Rački:34] 15 primjera; riječ je postojala i u srednjovjekovnoj tradiciji, ali samo u sakralnom značenju;267

jamatva jematva čak. (Dulčić 1985:489) berba grožđa [ʜ доћє ʍʜ сє тожʜт ѣɑковʜцɑ ʜ вєʌє жєстоко пʌɑʏоћʜ дɑ ѣо ѣє Ƃʜѣо сʜɴ пɑвɑ пошɑ ɴɑ ѣɑʍɑтвоѣɑʍɑтво Ɣ оʍʜш Valt.139] 1 primjer; pisari upotrebljavaju riječ trgačina u općenitom značenju ‘berba’ (HA-ZUćir.VI-23);

lačan kajk. i čak. (Skok II:257) gladan [ʜ штο сʜροʍɑсʜ ƂєρƔ дρвɑ ʍƔʏɴο ʜ ɴєвοʌɴο ʜ ʌɑʏɴʜʌɑʏɴʜ ʜ жєдɴʜ тο οɴʜ дοшɑд ʒ Ƃροдοʍ пοκρцɑѣƔ пοсʜʌʜєʍ Valt.40] 1 primjer;

peljati kajk. i čak. (Skok II:634) voditi; voziti; vući, tegliti; [κɑдɑ вʜ тє ствɑρʜ поʏєстє ʏʜɴʜтʜ ɑκо Ƃог дɑ вʜдʜћєтє ʜ вʜ κɑκо ћєʍƔ ʜ ʍʜ вɑшє ʌодє пєʌɑтʜпєʌɑтʜ Valt.115], [ɑκο ʜє Ɣʍ Ɣοʌʜ ɴɑ ʜєдɴοгɑ гοс пɑρʜпɑ ʍƔстɑφʜʏƔ пοсʌɑтʜ ɴєκ Ɣʍ пєʌʜɑпєʌʜɑ Rački:32]; otpeljati [Akoly meno puth bog dade, jaz gha taky

267 Usp. [ʜ сʜє пʜсɑɴʜє сьвρьшʜ сє Ɣ гοстʜ вєʌʜκοгɑ χʜжʜχʜжʜ Ɣ ρɑдοсʌɑʌʜ Kotromanić, 1323]

378 Lejla Nakaš

hochw sobum odpeliatyodpeliaty Rački:8], [ɴєκ сʜροʍɑχ ƔɑшєʍƔ гοс οдпєʌɑпєʌɑ Rački:32];

pravica čak., kajk. (Skok III:26) [жєʌʜʍ с вɑʍʜ ʌʜпо жʜвʜтʜ ʜ Ɣ κρɑѣʜɴʜ що ѣє под ɴɑшƔ ʒɑповʜд вɑʍʜ ʒɑдовоʌщʜɴƔ ʜ вɑшʜʍʜ ʌƔдєʍ свɑκƔ пρɑвʜʏ пρɑвʜʏƔ Ɣʏʜɴʜтʜ HAZUćir.X-138] 28 primjera u pismima upućenim na kajkavsko područje, inače pi-sari koriste sinonim pravda; i nepravica [пρосʜʍо вɑшє гос:во гос :ɴє ʒɑто дɑ Ƃʜстє сє поʍєɴƔʌʜ ʏʜɴʜтє ʍƔ пʜсɑтʜ ʜ ʒɑповʜдʜтє сƔпρот ʍʜρɑ дɑ ɴє ʏʜɴʜ тоʌʜκƔ ɴєпρɑвʜʏƔ ɴєпρɑвʜʏƔ HAZUćir.X-136];

pripetiti se kajk. dogoditi se, slučiti se [ʜ ɑκƔ сєсє щƔ пρʜпєтʜпρʜпєтʜ дɑ сє ʜʍɑ вɑшє ƂʌɑгƔ Ɣд ɴɑшє вʜρє ʜ Ɣд ɴɑшє χʜшє ɴɑпʌɑтʜтʜ HAZUćir.X-134], [дɑ сєсє ɴє ƂƔдє ʒʌο пρʜпєтʜʌοпρʜпєтʜʌο Rački:62] 24 pri-mjera;

pušel kajk. (Skok III:85) svežanj [οɴο ʜє κʜρʍɑɴ Ɣʒє пєтɴɑʜєст ʌʜсʜцɑ ʜ двʜ οκє вοсκɑ тο ʜє ʏєтʜρʜ φƔɴтɑ ʜ пƔшєʌпƔшєʌ тʜвтʜκɑ цɑρɴοгɑ Rački:61] 2 primjera;

tepsti kajk. [ɑ οвο ʜє οвοгɑ ʜстοгɑ ʜοвɑɴɑ гοспοдɑρєв сʜɴ ʜʍρʜшɑκ тєпєʌтєпєʌ Rački:29], [οɴ гɑ ʜє тєпєʌтєпєʌ ʜ вʜ стє тο всʜ сɴɑʌʜ ʜ ρɑсвʍʜʌʜ пɑκ сʜροʍɑχɑ пєтρɑ Ƃɑɴтвʜєтє ʜсρɑдʜ ʜʜοвɑɴοвɑ двгοвɑɴʜɑ Rački:30] 6 primjera;

vazimanje čak. va- < vь- [тƔжєћʜ сє ɴɑ вɑшє пοдʌοжɴʜκє дɑ ѣοѣ сʜ сʜɴɑ сʜʌοʍ вєʒɑɴɑ ʜ Ƃʜѣєɴɑ Ɣ Ƃροд ƔвƔκʌʜ пρʜκο ѣɴєгοвє вοѣʌє пρєʒ свɑκοгɑ οƂєћɑɴѣɑ ʜ вɑʒʜʍɑɴѣɑвɑʒʜʍɑɴѣɑ Valt.141];

vladika čak. i dubr. (Skok III:605) supruga plemenitaša, gospođa [пρʜʍʜχ по ρоκє воѣводє тɑдʜѣ ʒɑρɑд Ƃɑштʜɴє ɑгостʜɴовє κоѣɑ ѣє Ɣ ɴєѣговє вʌɑвʌɑдʜκєʜκє Valt.127]; femininum za imenicu vlastelin (Skok III:605) [κɑκο Ƃʜ вɑʍɑ дρɑгο Ƃʜʌο дɑ ʍʜ пροпƔстʜʍο ʌєвєɴтє ƂɑρƂɑρєшκє ʜ пοροƂє вɑшє вʌɑстєʌє ʜ вʌɑвʌɑдʜκєʜκє Ɣ κοɴɑвʌɑχ Rački:4] 5 primjera;

zabiti kajk. (Skok I:160) zaboraviti [ʜ чƔдʜʍо сє дɑ сƔоʜє сƔшɴє сɑсɑƂʜстєʜстє тєρ поρƔкɑ ɴє шɑʌє дɑ Ɣɑʍ сƔшɴє Ɣодє ɑρ сɑ ɴʜчʜʍ ɴє стоʜє Th all:II:11]; ova riječ bila je u prvom razdoblju prisutna na širem prostoru [єρє ɑκo ʍɴʜтє дɑ сɑʍь Яɑ ʒɑʒɑƂʜωʜω пρьвo ɴɑшє пρʜѣтєʌствω Ƃoг вѣє ɴʜєсɑʍь Truhelka:II:105].

Ipak, kod svih pokušaja stvaranja hibridnog izraza postoji jedan zajed-nički momenat – tehnika kontaktnih sinonima. Takvim su se postupkom ponekad služili i naši pisari: dost i prijatelj

[свʜ κρɑʜɴɑ κρʜћжєвɑʏκʜ ɴɑʜвʜшєʍƔ ʒɑпοвʜдɴʜκƔ ɑ ɴɑш(ɑш)єʍƔ дοстƔ ʜ пρʜɑтєћʌƔοстƔ ʜ пρʜɑтєћʌƔ Rački:151],

379Leksika

lupež tat[сєдɑʍ ʌƔпєжɑχ тɑтовɑʌƔпєжɑχ тɑтовɑ нʒ ρєүɴнχ гρɑдовɑχ тɑвɴоʍ ɴоћѣƔ дошɑв осɑʍ воʌовɑχ Ɣκρɑʌн HAZUćir.IV-47],

kastigati i pedepsati [ʒɴɑ вɑшɑ ʍʜʌос кɑко ʍʜ стє Ƃʜʌʜ оƂєчɑʌʜ ʜ Ɣıɑʍчʜʌʜ сє ʒɑ ɴє вɑшє ʒʌочʜɴцє ʜс постρɑɴɑ дɑ чєтє єχь кɑстʜгɑтʜ ʜ пєкɑстʜгɑтʜ ʜ пєдєпьсɑтʜєпьсɑтʜ ʜ Ɣ ʒʜɴдɑɴь ʒɑтвоρʜтʜ Kovačić:12],

kaštelan i dizdar [ʜ сɑдɑ χоћє тɑʍо κ вɑʍʜ доћʜ поштовɑɴʜ χƔсєѣʜɴɑгɑ κɑштєʌɑɴ ʜ κɑштєʌɑɴ ʜ дʜʒʜʒдɑρɑρ сκρɑдʜɴсκʜ HAZUćir.VI-19],

urdin i zapovid[дɑ ћє дɑтн ƔρƔρднɴнɴ н Ɣчнɴнтн ʒɑповнʒɑповнд вɑшнʍ пдоʌожєɴнκоʍ Desni-ca:216],

istepsti i degenek dati [дɑ сƔ вɑшʜ ʌƔдʜ ʒɑ ɴʜʍɑ ʜшʌʜ ʜсκɑтʜ пρɑвʜʏє пɑκ дɑ сƔ (ѣ)ʜ ɴɑшʜ ʌƔдʜ ʜстєпʌʜʜстєпʌʜ ʜ доƂρо ʜʍ дєгєɴєκɑ єгєɴєκɑ дɑʌʜɑʌʜ HAZUćir.X-138],

prositi i moliti[вɑшƔ ʍʜʌƔст χоʏ|є|ʍо пρосʜтʜ ʜ ʍоʌʜтʜпρосʜтʜ ʜ ʍоʌʜтʜ дɑ ɴɑʍ χƔʏєдє Ɣсʌɑтʜ шєст ʌɑκɑт ʏƔє сєʌєɴє Rački:36], [тоʌʜκо ʜʍɑсʍо ƔɑшєʍƔ гос пʜсɑтʜ κɑκо ɴɑс сʜƔо Ɣɑш сƔшɑɴ пρосʜ ʜ ʍоʌʜпρосʜ ʜ ʍоʌʜ ACA39 9 33], [(до)χодʜ κ ɴɑʍʜ сʜρоʍɑχ ɑʌʜʜɑ κосʌодоρовʜү вʍ шƔшɑɴ ʍоʌʜ сєʍоʌʜ сє сʜρоʍɑχ ʜ пρосʜʜ пρосʜ дɑ Ƃʜсʍо сɑ ɴʜєгɑ сʜρоʍɑχɑ вʜρƔ Ɣсʌɑʌʜ HAZUćir.X-57], [дɑʜєʍ тʜ своʜƔ вʜρƔ ... ʒɑ ɴєговƔ цʜɴƔ ʒɑ пєтсто гƔʌдʜɴɑ ɑ ʒɑ ʜɴотʜ ʍоʌʜʍ ʍоʌʜʍ ʜ пρосʜʍʜ пρосʜʍ вɑшє господство ωстɑвʜтє ʍƔ Ƃогɑ ʜ дƔшє ρɑдʜ ɑ ɴʜщо ɴɑшє воʌє ρɑдʜ HAZUćir.X-29], [дɑ вɑс ʌʜпо ʍоʌʜʍ ʜ пρосʜʍʍоʌʜʍ ʜ пρосʜʍ Th all.II:2], [ɑʌʜ ʍоʌʜʍо ʜ пρосʜʍоʍоʌʜʍо ʜ пρосʜʍо вɑшƔ ʍʜʌост κɑκо доƂρɑ господʜɴɑ дɑ ɴɑстоʜʜтє дɑ сє сɑстɑɴєʍо ʜ ʒɑ ʌƔƂɑв κопѣɑ оƂʌоʍʜʍо HAZUćir.X8-a], [пʜшєʍ од ѣɴєговє стρɑɴє в.г.с. ʍоʌєћʜ ʜʍоʌєћʜ ʜ твɑρдо пρосєћʜпρосєћʜ Ɣ пρʜѣɑтєѣʌство ʜ сƔсʜдство κоє ʍєћƔ ɴɑʍʜ Valt.89],

tat hrsuz[ρєүєɴʜχ тɑтɑ χʜρсƔʒɑтɑтɑ χʜρсƔʒɑ ʒɑповʜдɴʜүʜ HAZUćir.IV-47],

zaman i zalud [ʍωʜ гос. ɑко когɑ гρɑдʜшкогɑ сƔшɴɑ Ɣшɑʌєш сɑʍɑɴ ʜ сɑʌƔсɑʍɑɴ ʜ сɑʌƔ(д) ɴʜ оɴ пɑк ɴє одє ɑ костɑʜɴʜчɑɴ Ɣʜρɑ ʜ Ƃог фɑʌʜтʜ ɴєчє поρƔкоʍ ɴєкɑ сɑʍ ʜɑ кρʜƔ ɑко Ɣсфɑʌʜ Th all:II:10].

380 Lejla Nakaš

Leksika preuzeta iz dubrovačkoga govora

U hercegovačkim pismima zabilježeni su ovi primjeri slavenskih riječi pre-uzetih iz dubrovačkog govora:mjedi dubr. (Skok II:436) novac, u tom značenju riječ je postojala samo

u Dubrovniku, inače sg. ‘bronza’ [вʜ ʒɴɑтє: κоʜ вɑш ʏоєκ ʜдє ʜʌʜ с ʍєʍєдʜʍʜʍ ɑ ʜʌʜ Ƃρєʒ ʍєʍєдʜιєʜιє вɑʌɑ дɑ доћє ɴɑʜпρʜє κ ʍоʜоʜ κƔћʜ Truhelka:23] 2 primjera;

nahvao dubr. (Skok I:696) namjerno, hotimice [ɑко сƔ Ɣɴоснʌн дɑ чнɴє сρɑʍотƔ вɑшєʍƔ гρɑдƔ вɑʌɑʌо Ƃн (ih) Ɣʍоρнтн ɑ Ɣ тɑвɴнцƔ н ɴє ʍєтɑтн ... ɑко сƔ ɴɑχвɑɴɑχвɑ чнɴнʌн. ɑко ʌн сƔ Ɣ ʌƔдостн Ɣчнɴнʌн ʍоʌнʍ вɑшє госпоство ... дɑ Ƃн (ih) пƔстнʌн ɴɑшє воʌє ρɑдн Pavić,238] 1 primjer.

Druge riječi koje su hercegovački pisari mogli preuzimati putem kores-pondencije sa dubrovačkom kancelarijom, a koje bi, s obzirom na njihovu romansku provenijenciju, bilo najprimjerenije nazvati raguzeizmima,268 djelomično su uvrštene u kategoriju leksike iz supstrata, ili pak u kategoriju romanizama.

Leksika iz jezičkog supstrata i arhiadstrataban avar. bajan (Skok I:105) vladalac horde; tur. koji posjeduje dobra,

bogat; stbos. i sthrv. upravitelj zemlje, vladalac [ɑκо по овоʍ ʌʜстƔ ɴє Ƃʜ ʜʌʜ пʜɴєʒʜ ʜʌʜ ρоƂє χоћƔ свє Ƃɑɴовєɑɴовє ʜ твоѣє сƔжɴє ʒɑпɑʏɑтʜ Ɣ Ƃʜχɑћсκоѣ κɑпʜтɑɴʜѣʜ ʜ Ɣ κρƔпсκоѣ HAZUćir.X-27] banov 5 primjera; ban 20 primjera;

gunj balkanizam (Skok I:634) arb. gune [ʜɑ сɑʍ (ʍ)Ɣ пοсʌɑο пο сʜвʜ двʜ ɑƂє ʜ гƔћɴɑгƔћɴɑ ʜ гƔћɴєгƔћɴє ɴʜє вρɑтʜο ɑ ɑƂє є Ɣʒєο Rački:59] 8 primjera;

kabanica od kslat. capanna < campanna (Skok II:8) šp. cabanna, kućerak na baštinama; s domaćim nastavkom -ica pokrivalo koje štiti od kiše [вɑш кɑпʜтɑɴ ʍʜʌɑɴєʒ Ɣʒєо ʜ ʒɑстɑвʜо ʍогɑ човʜкɑ восɑк шєсɴɑєст окɑ ʜ по воскɑ ʜ копʜʌƔ кɑпɑɴʜцƔкɑпɑɴʜцƔ ʜ пƔшкƔ Strohal:2] 1 primjer;

katun balkanizam (Skok II:64) arb. složenica od prefi ksa ka- i rom. ten-da [ʜ κɑʒɑʌʜ в вʌɑχɑ ωдь ʍогɑ сɑɴчɑκɑ χρьцєгωвє ʒєʍʌє ɴɑ ʜʍє ʍʜʌʜћь ʜ ρɑдоє жʜвκωвʜћь ωдь дρɑгʜшʜɴɑ κɑтƔɴɑκɑтƔɴɑ HAZUćir.VII-1] 1 primjer;

268 Usp. npr. Dragica Malić, Leksički raguzeizmi u rukopisnom prijevodu Biblije Bartola Kašića, “Dubrovnik”, n.s., god. X, 1-2, 1999, 21-38.

381Leksika

konestrica lat. canistra, tal. canestro (Klajn, Rj.) korpa; kanta, prema a>o riječ konistra bila bi ostatak iz dalmatoromanskog [од дɑρовɑ дошʌн ɴɑʍ сƔ ɴɑнпρво двн κоɴєстρнцнκоɴєстρнцн Ɣ ѣєдɴон є ɴɑρɑɴɑү пρво κɑκо пншєтє н дρƔгƔ ʒɑ тєстєʍєʌє Ljubić:12];

korizma iz istroromanskog vrela (Skok II:155) lat. quadragesima, tal. quaresima četrdesetnica prije Uskrsa, vrijeme početka posta; uskršnji post [овогɑ пɑсɑɴогɑ ʍʜсєʏɑ Ɣ поʌ κоρʜʒʍєκоρʜʒʍє Ɣоʏʜ сρʜдє HAZUćir.X-138] 1 primjer;

manastir dalmatoromanski grecizam (Skok II:454) [ʜ ɴɑпотʌє ʜ(h) Ɣводʜшє Ɣ цρκвƔ тє ʜ(χ) ʒɑκʌʜɴɑшє по ɴʜ ʒɑκоɴƔ Ɣ κосʜєρєвƔ ʍɑɴɑстʜρƔʍɑɴɑстʜρƔ HAZUćir.VII-7] 4 primjera;

meštar dalmatoromanski leksički ostatak (Skok II:351) usp. arb. mjeshtrë [ɴєκɑ ʒɴɑдє в: господство κɑκо доѣдє пρʜд ɴɑс ʜвɑɴʜш κоρдʜћ ɴɑш подʌожɴʜκ тƔжєћʜ сє ɴɑ подʌожɴʜκɑ вɑшєгɑ ʍєштρɑʍєштρɑ стʜпɑɴɑ Valt.87] 1 primjer; i meštrija dosl. zanat (Skok II:351) pren. majstorija; prevara [дɑ сє ɴє Ƃoє ɴʜ пoρoƂьʌıєɴьЯ ɴʜ ωƂƔʒєтЯ ɴʜ єдьɴє ʒʌє ʍєштρʜıє ʍєштρʜıє дɑ ʜʍь ɴє вoʌьɴь ɴʜκтoρ Ɣʏʜɴʜт ɴʜ сƔƂɑшɑ ɴʜ ʜɴʜ тƔρʏʜɴь ɴʜ ʍɑρтoʌoʒʜɴ дɑ ʜʍь ɴʜκьтoρ жɑω ɴє Ɣʏʜɴʜ Truhelka:II:8] 1 primjer;

munta dalmatoromanski leksički ostatak munita (Skok II:454) mone-ta, sitni zvečeći novac; munta < munita sinkopom penultime [ʜ ɴɑшʜ Ƃοʒʜʍʌɑɴʜ ʒɑ тο ʏʜстο ʒɴɑдο дɑ ʍʜ ɴʜсʍο ɴʜ οд κοгɑ дροгοгɑ ɴєгοвɑ дοгοвɑɴɑ ɴʜ ʍοɴтєʍοɴтє οʒєʌʜ Rački:107], [ʜ ʍɑто пρʜдɑдє 38 ʜћʌɑдє ʍƔɴтєʍƔɴтє ʜош ʜє ɴɑ ɴєʍƔ остɑʌо 56 ʜћʌɑдɑ дƔговɑɴʜɑ ʜ 7600 ɑʏʜсκє пɑρтʜκє HAZUćir.X-80] 3 primjera;

parip srlat. parhippus, grč. para-hippos (Skok II:609) drugorazred-ni konj [ʜ ѣɑ сɑдɑ ɑʌʜѣʜ дɑдоχ своѣєгɑ пɑρʜпɑпɑρʜпɑ ɴɑ ʏєʍ ʍɑρχƔ одɴєсє HAZUćir.X-13] 32 primjera; paripče 4 primjera;

pedepsa balkanski grecizam (Skok II:630) kazna; postverbal od pedepsati, nalazio se još u dalmatoromanskom [ʜ Ɣφɑʍо дɑ ћєш одʍɑχ потρɑжʜтʜ ʜ вєʌʜκƔ пєпєдєпсƔєпсƔ Ɣүʜɴʜтʜ κρʜвцʜʍɑ ɑ оɴо що сƔ одɴʜɩєʌʜ ʍɑʌɑ вρɑтʜтʜ Vuksan:11] 2 primjera; i pedep-sati [ɑκο ʌʜ Ƃʜ κοѣʜ ɴɑш пοдʌοжɴʜκ щο Ɣʏʜɴʜѣο пʜшʜ ɴɑʍ ʍʜ гɑ ћєʍο пєпєдєпсɑтʜєпсɑтʜ Valt.6] 4 primjera;

pipun balkanski grecizam (Skok II:660) dalmato-romanski leksički ostatak, od grč. paticipa peponi [ʒɴɑʍо дɑ ɩє Ɣ вɑс ʌєто ρɑɴʜє поρɑдʜ тогɑ вɑс ɑвʜʒɑвɑʍо дɑ ɴɑʍ пошɑʌєтє гρоʒћɑ ʜ ʌƔƂєɴʜцɑχ ʜ пʜпƔɴɑχпʜпƔɴɑχ ʜ кρɑстɑвʜцʜχ Kovačić:8] 1 primjer;

poklisar zapadni grecizam, biz. apokrisiarios (Skok II:696) davanje obavijesti, odgovora; poklisar ‘poslanik’ [Ɣ ʒɴɑɴıє ʜ вʜдѣɴıє

382 Lejla Nakaš

χɑʜρɑдʜɴɑ пoκʌʜсɑρɑпoκʌʜсɑρɑ гoспoдʜɴɑ вoѣвoдє χɑʍьʒɑ Ƃєгɑ гoсьпoдɑρɑ χєρьцєгoвє ʒєʍьʌє Miklosich:434] samo u pismima iz 15. stoljeća;

poplun dalmatoromanski grecizam (Skok III:10) [н дɑсʍо ʍƔ ɴɑ вɑшƔ :гс: внρƔ тρндєсєт н пєт ʒƔƂƔɴɑ двɑдєсєт ʜ ʏєтʜρʜ ɑƂє ʜ дєвєт κєтʜшɑ сɑχтʜɑɴɑ ʜ тρʜ пοпʌƔɴɑпοпʌƔɴɑ Rački:62] 7 primjera

porta grecizam lat. porijekla iz doba balkanskog latiniteta (Skok III:12) vrata; pren. dvor turskog sultana [єρє сє Ɣ сρʜєдƔ свρшƔю двɑ ʍʜсєцɑ ωдь Ƃɑρʜɑʍɑ по ɴɑшоʜ κɴʜʒʜ ʒɑщо χоћєʍо ρɑʒʌогь вʜдʜєтʜ ωдь двɑ ʍʜсєцɑ ωдьɑ свєгɑ дɑ Ɣʍʜєʍо ɴɑ поρтƔпоρтƔ κɑʒɑтʜ HAZUćir.VII-3] 51 primjer;

premićur balkanski grecizam latinskog porijekla, lat. primus cerae > biz. primikerios, stsrp. prěmićurь (Skok III:43) starješina upravitelj; pr-vak [Ɣчʜɴʜχ ʍʌсть фρɑɴькƔ дƔƂρовьчɑɴʜɴƔ ʜ пρєпоρƔчɑʍ гɑ сʌƔгɑʍь ʍоєʍ сƔƂɑшɑʍ ʜ кɴєʒовоʍ пρєʍʜкюρоʍпρєʍʜкюρоʍ Truhelka:II:7] 1 primjer;

šindik grč. sindikos (Skok III:238) sudac; načelnik [(то свʜдоүʜ) гос шʜɴшʜɴдʜкʜк ʌʜкє ʜ кʜρƂɑвє Strohal:4], [ʜ шʜɴшʜɴдʜкʜк ρєүє дɑ сє χƔсєʜɴ Ɣүʜɴʜо 1 коɴɑ ʜ пєтɴɑєст үєкʜɴ ɑ ɑ χƔсєʜɴ ρєүє дɑ ɴʜє вɑɴ єдɴогɑ коɴɑ Strohal:3] 2 primjera;

termen dalmatoromanski ostatak lat. termen, gen. -inis (Skok III:461) rok, granica [дɑɴɑс ѣє Ɣ пρвʜ дɑɴ ɴɑѣпосʌʜдɴʜ тєρʍєɴтєρʍєɴ ɑ вρʜʍєɴʜχ ѣє дɑвɴо Valt.166] 2 primjera;

turma balk. riječ latinskog porijekla (Skok III:527) karavan [ʜ досʌє сʍо двʜє тρʜ тƔρʍєтƔρʍє вρɑтʜʌʜ ɴɑтρɑг дɑ ɴє ʜдє ɴʜκо ʜ посʌʜє тогɑ двʜє тρʜ ρɑʒƂʜʌʜ ʜ ρоƂƔ ʜʍ Ɣʒєʌʜ Truhelka:30] 4 primjera;

župa avar. (Skok III:688) regija, slavenska administrativna jedini-ca [ω ʍєɴє κɑсƔʍ пɑшє чєстʜтогɑ ɴɑшєʍƔ пρʜɑтєʌƔ ʜ вʌɑстєʌʜɴƔ господʜчʜєχ дƔƂρовɑчκоʍƔ κɴєʒƔ ƂєгƔ κоʜ сє ɴɑχодʜ Ɣ жƔпʜжƔпʜ вєʌє дρɑго поʒдρɑвʌєɴʜє HAZUćir.VII-7] 30 primjera.

Leksika naslijeđena iz prethodne tradicijebašta stcsl. (Skok I:86, 120) štok. baća otac [Ƃєшє ρоƂʜɴɑ кɴєʒɑ

ʍʜʌʜвоıɑ пɑчє ʍоЯ ʍƔстɑпʜɴɑ кɑко ʍʜ Ƃєшє ʒɑпʜсɑω ʍоʜ Ƃɑштɑɑштɑ кɑко сє поʒɴɑ по кɴʜгɑχь цɑρєвєχь ʜ кɑдʜɴʜєχь Truhelka:II:108] 1489.

bat slav. (Skok I:121) oružje iz 15. st. poput topuza [цɑρєвɑ сє ʒєʍʌћɑ ɴє ʍοжє Ƃɑтοʍɑтοʍ Ɣʒʜʍɑтʜ ɴєгο сƔдοʍ Valt.60] 1635.

383Leksika

bljude ptc. gl. bljusti (Skok I:175) čuvati [ɑ тɑ є дρɑгʜшɑ сɑдɑ ƂʌƔʌƔдє є вρɑтɑ єдɴɑ дƔƂρωвɑчκɑ HAZUćir.VII-1] 1507, pf. zbljusti [пo цɑρєвє ʒɑпoвєстʜ дɑ ʜχь ʜʍɑʍo сьсьƂʌюстьʌюсть ɴʜχ ʜ ɴʜχ Ƃʌɑгω Truhelka:II:8] 1454.

drijevo brod (Skok I:438) arh. kalk prema tal. legno [Ɣ κоʜѣ сє пʜшє дɑ сє Ɣʒєʌо ɴʜκо дρʜвоρʜво о(д) Ƃɴєтɑκ κоɴ гρɑдɑ ɴовогɑ Ljubić:22] Hercegovina, [ƂƔдƔћʜ ʍʜ пʜсо χɑсɑɴ ɑгɑ ɴɑʒоρ од овє сκɑʌє дɑ є ρɑʒƔʍʜо дɑ є дошʌо дρʜвоρʜво соʌʜ Valt.89] Makarska 1636.

goj mir (Skok I:585) fraza u amplifi kaciji u miru i goju iz 12. st. [κɑκо ɴʜсƔ поʍɑɴκɑʌʜ ɴɑстоѣɑтʜ ʒɑ ʍʜρ ʜ ʒɑ гоѣгоѣ овоʒʜχ ʍєѣɑшєв ʜ ʒɑ доƂρотƔ κоɴ своѣʜχ ʍʜстʜχ κоʌʜκо от ʍʜстов ʏєстʜтогɑ цɑρɑ Ljubić:18] 1582.

krsmati (Skok II:211) oklijevati, odlagati – samo u pismima iz 16. stolje-ća, a kasnije žapati se (Ljubić:24) ustručavati se [тɑкоʜ вʜ ʍоʌƔ дɑ чʜɴʜтє кɑко Ƃʜ ɴє кρьсʍɑωкρьсʍɑω єʍʜɴƂєгь тɑʍо єρє ʜʍɑ ʜ ωвɑʍо вєʌʜкє потρєƂє ʜ посʌовє Truhelka:II:101] 1478, [ɑ сɑдɑ ʍоʌнʍ вʍ дɑ внднтє дɑ ʍоρє ɴє κρсʍɑтнκρсʍɑтн єρє свє є спρɑвʌєɴƔ Ljubić:10] 1558, [tuj stоjeći i karsmajućikarsmajući оvamо ćeš upustiti, a tamо nećeš uhvatiti A.Ivić:II:1] 1573.

mošnja slav. (Skok II:459) riječ mošnja u značenju ‘kesa’ opstala je samo u kajk. pa se u sljedećem primjeru može smatrati kajkavizmom [ʍоѣ κʍєт тєдоρ опɑүʜћ што год ƂƔдє κвɑρɑ Ɣүʜɴʜѣо Ɣ κρɑʌєвоѣ ʒєʍʌʜ ѣɑ ƂƔдєʍ ʒɑ ɴєгɑχ пʌɑтʜѣо ʜʒ ʍоѣє ʍошɴєʍошɴє HAZUćir.X-139] 1738.

obitati obećati (Skok III:590) usp. obětь, obětovati (Ninoslav, 1240, Kotromanić, 1333, Vladislav Hercegović 1451) [ʜ тɑκо ʍʜ оƂʜтɑʍоʜтɑʍо ʍʜρ вʜρоʍ Ƃожѣоʍ ʜ ʏєстʜтʜтогɑ цɑρɑ ʜ ɴɑсоʍ вʜρоʍ ƂƔсʌоʍɑɴсκоʍ Ljubić:18] 1582, [ɑ потоʍ шɑʌєʍ тогɑ ɴɑшєгɑ подʌожɴʜκɑ κɑκо ʍʜ сє ƔƂєтɑʌɑєтɑʌɑ в:п:ʍ: дɑ ћєтє гɑ ɴɑпʌɑтʜтʜ Valt.103] 1639, ipf. obitovati [ωƂєтовɑχьєтовɑχь кɴєʒƔ ʜ вʌɑстєʌоʍь дƔƂρовɑчцʜєʍь ıɑко сє ɴɑћє пρєдь кɑдʜωʍь ρоƂʜɴɑ дɑ ю ωпєть пƔстʜʍь ʜ ωсʌоƂодʜʍь Truhelka:II:108] 1489, [ѣɑ вɑʍ сє оƂнтƔѣєʍнтƔѣєʍ ʍоѣоʍ внρоʍ н Ƃогоʍ Valt.179] 1644.

oblast vlast; moć (usp. Hval, fol.143) [ʒɑто вɑс ɑвʜʒɑѣєʍо ɴєкɑ гɑ Ɣпʜтɑтє Ɣд когɑ ʜʍɑ ƔƂʌɑстʌɑст пρʜсвʜтʌогɑ цɑρɑ подʌожɴʜкє ɴɑпɑстовɑт Valt.175], [ʒɑто ʍоʌʜʍо в:ʍ: дɑ Ƃʜстє ƔƂсʌожʜʌʜ ʒɑповʜд вɑшʜχ стρєшʜɴɑχ дɑ ʍо дɑтє оƂʌɑстʌɑст ɴєкɑ ʍожє поћ гдʜ ѣє ɴєѣʍо дρɑго Valt.139] 1642.

odvjet od stcslav. větъ (Skok, III:590) odvjet ‘odgovor’ [дρƔговѣɑ дɑ тɑкʜ ωдвıєть вıєть ɴє пʜшєт(є) гдɴƔ цɑρƔ Truhelka:II:98] 1486.

384 Lejla Nakaš

pir svadbena gozba (Skok II:660) [ʜєдɑ Ƃог дɑдє дɑ Ɣ доƂɑρ ʏɑс пʜρпʜρ ƂƔдє Rački:10] 1648.

prazdan prazdьnъ (Skok III:28) u takvom obliku potvrđen do 15. st. bes-poslen, prazan [посʌɑсʍо нсто од сєƂє ɴєщо дɑ пρɑспρɑсдɑɴɑɴ т(ɑ)ʍо ɴє ндє Rački:143] 1703.

razmirje stbos. rat, sukob [н ʍоʌнʍо вɑс ɴєʍоѣтє ρɑʒʍнρѣɑρɑʒʍнρѣɑ ʒɑʍєтɑтн кɑд гɑ ɴє ʒɑʍєћє цɑρ ɴн дƔж Valt.149] 1643, usp. [ʜ ʍʜ господʜɴь воєводɑ ρɑдосɑвь пɑвʌовʜћь ʜ сʜɴь ʍʜ кɴєʒь ʜвɑɴʜшь Ɣчʜɴʜχь ρɑʒʍʜρьєρɑʒʍʜρьє ʜ ρɑть ʒ госпоцтвоʍь дƔƂρовɑчцѣєʍь Pavlović] 1432.

sag stcsl. grecizam (Skok III:186) ćilim [ɑκο ʜє гοс Ɣοʌɑ ƂƔдє ʜʍɑʌ гοспοсκʜ сɑгсɑг Ɣєʌʜκʜ Rački:35] 1655.

samodrug (Nezirović 2004:143) jedan sa još jednim čovjekom [осʌɑсʍо ɴɑшєгɑ ʜƔɴɑкɑ ɴɑ ʜʍє ρɑʍɑ сɑʍосɑʍодρƔгогρƔгог ʜ по ɴʜєʍ сɑρь ʜ ƔʒдƔ Kovačić:1] 1593.

samotretja slično kao samodrug, označava da je jedna osoba učinila nešto sa još dvije osobe; u poznatoj srednjovjekovnoj formuli zakli-njanja npr. prisegnuti samošestu (Kotromanić, 1332), [тο ʜєсть χɑʏʜ ʜƔсƔφοвɑ κћє сɑʍοтρєтʜɑсɑʍοтρєтʜɑ ʜ κƔρт Ƃɑʌʜɑ ʒ жєɴοʍь свοʜοʍь Rački:4] 1605.

scijeniti zap. krajevi u 15. st. (Skok I:263) procjenjivati; misliti [κоʜɑ сцʜєɴʜʍсцʜєɴʜʍ дɑ ћє досɑдɑ Ƃʜтʜ дошʌɑ HAZUćir.X-25] 1694.

slovisni slovisna gospoda, usp. slovesnost (Skok III:289) “litterarius”; po značenju bi ovoj odgovarala fraza ‘književan čovjek’ [ʍʜ Ƃʜвшʜ ʜєдɴʜ гʌʜƔдʜ κгɴʜжєвгɴʜκгɴʜжєвгɴʜ ɴʜκоʍƔ ɴʜ од ʜєдɴогɑ ʒʌɑ ɴє ƂƔдƔћʜ Truhelka:15], što znači učen, uglađen, međutim, tvor-bena osnova slov- nalazi se u prijevojnoj relaciji sa slav-, pre-ma tome, slovesni znači ‘slavni’ [п.свʜєтʌωʜ ʜ п.ʏєстʜтωʜ гωспωдʜ ʒʌωвʜсɴоʜʒʌωвʜсɴоʜ κɴєʒƔ ʜ вʌɑстєʌωʍ ω п.стρɑшɴє κρɑʌћƔƂɴωстʜ дωƂρωвɑʏκє пωκʌωɴ ʜ пωʒдρɑвʌʜєɴʜє вєʌє дρɑго Truhelka:6] 1620.

slovo arh. riječ; u tom značenju bilježi se samo u frazi ne reći ni slova [дɑ ƂƔдƔ сɑʍʜ пошʌʜ по своѣоѣ воʌʜ ɴє Ƃʜсʍо ʒɑто ɴʜ сʌовɑсʌовɑ ρєкʌʜ Valt.154] 1643.

spud slav. arh. (Skok III:313) mjera za težinu u 12. st. spud soli [дɑ ʍʜ дɑтє Ɣ стоɴƔ тʜсƔћƔ ʜ пєт стотʜɴ спƔспƔдɑ соʌʜ Peco:1] 1696.

stati se arh. sastati se (usp. srvj. stanak) [ʜ κɑдɑ оɴь жɑφєρ Ƃєгь ʜʒь Ƃɴєтɑκь доћє, χоћƔ ʜ їɑ ɴɑ соʌʜɴь пρʜћʜ ʜ χоћƔ сє сє стɑтʜстɑтʜ в.ʍ. Ljubić:11] 1558, [οвο сєсє сɑдɑ ɴє ʍοгοсʍο стɑтʜстɑтʜ с ʏєстʜтʜʍ Ƃєгοʍ ʒɑштο сє вɑρɑтʜшє ωд ʜʍοтє Valt.4] 1574.

tust psl. stcsl. (Skok II:528) debeo [ɑ ʍон гос що ɴɑʍ сɑ тогɑ үоρƂєгɑ кʍєтнүɑ пншєш дɑ нє тƔсттƔст Ɣнρɑ ʍонɑ ɑко Ɣɑʍ

385Leksika

ко н ρєкɑо Ɣнρɑ ʍонɑ дɑ нє кρƔто ʍєρшɑƔо Th all.II:12] kraj 17. st.

vaština čak. arh. (Skok III:568) uvreda; pogrda, psovka; kleveta [ɴє ƂƔдƔћн ʍƔ ɴн досʌє ɴн ѣєдɴє вɑштнɴєвɑштнɴє Ɣүнɴнʌн ʒɑ кƔ Ƃн сє ʍогɑ ɴн го. ѣєɴєρɑʌƔ ɴн в:ʍ: тƔжнтн Valt.131] 1641.

vladavac arh. (usp. Kotromanić, 1322) [ʍʜ сʍο ɴɑд ɴʜѣʍʜ вʌɑвʌɑдɑвцʜɑвцʜ вɑʌɑѣ дɑ ɴɑс ɑвʜʒɑѣο ʍʜ Ƃʜсʍο свɑκο пρɑвдο Ɣʏʜɴʜʌʜ Valt.49] 1634.

vuhav stcsl. vlъhvъ (Skok III:635) mag, vještac [ʜ Ɣχвɑтʜω фєρʜʒьƂєгь вƔχвєвƔχвє κоє ʍƔ сƔ жєɴƔ ʜ чєʌɑдь ʜʒɑκʌɑʌɑ (ʜ) ʜʍɑɴʜє Ɣʒєʌɑ HAZUćir.VII-1] 1507, vuhovstvo čaranje; prevara [єдɴɑ ʒʌɑ жєɴɑ ɴѣκoʜʍь вƔχoвьствoʍьвƔχoвьствoʍь єсть тoʜ сʍєʌɑ Miklosich:545] 1501.

Dijalekatska leksika

Leksika iz narodnoga govora uvijek čini najveći dio vokabulara, pa je zbog izuzetno velikog obima rječničke građe gotovo nemoguće dati njen kom-pletan prikaz u istraživanju čiji je prvenstveni interes utvrđivanje stepena očuvanja zapadnoštokavskih osobina u jeziku krajišničkih pisama. Stoga su ovdje izdvojene samo one lekseme koje ulaze u sastav najčešćih narod-nih fraza, kao i one koje u ponečem asociraju na štokavsku folklornu koine:bah u frazi udarati u bah (Skok I:91) zanijekati [ʜ ʒɑто ʜ ʏʜɴʜʍо овоʜ

пʜсʍо ɴєκɑ ɴʜ тƔρʏʜɴь ɴʜ κɑρстʜѣɴʜɴь ɴʜ χρʜстʜѣɴʜɴь ɴє ʍоρє одь овогɑʜ Ɣ Ɣ Ƃɑχь Ɣɑχь Ɣдɑρʜтʜɑρʜтʜ Truhelka:3];

djeti (se) kamo (gdje) se nešto djelo [ɑ сɑдɑ тє ʍοʌʜʍь дɑ ʍʜ κɑжєтє κɑʍοκɑʍο сє сє дʜ ʏєʌɑдь ɑɴьтƔʌοвɑ ʜ ʍʜʌοвɑ стɑɴʜшʜћɑ ʏєʌɑдь Valt.2], [пʜтɑʜтє гɑ кƔкƔдɑ ʜ ѣєɑ ʜ ѣє дʜѣоʜѣо Valt.190];

duša u frazi imati samo golu dušu [ʜєρ сʜρоʍɑχ ɴєʜʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ʜ ɴʜштɑ вєћє гоʌƔ ɴʜштɑ вєћє гоʌƔ дƔшƔƔшƔ ʜ Ƃогɑ HAZUćir.X-29], [ɑ ɴєʜʍɑ сʜροʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜщɑ οсʜʍʜ ɴʜщɑ οсʜʍ гοʌƔ гοʌƔ дƔшƔƔшƔ ɑ ʜ вʜ стє тο дοƂρο ρɑʒƔʍʜʌʜ Rački:72], [ɑ Ɣ ɴєгɑ ɴєʜʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜщɑ ʜʒвɑɴʜ ɴʜщɑ ʜʒвɑɴ гοʌє гοʌє дƔшєƔшє Rački:103];

glas u frazi lijep (=dobar) glas = dobra reputacija [ʜ ɴʜсʍо вɑс оʏʜʍɑ вʜдʌʜ ɑʌʜ вɑʍ ʌʜп гʌɑсʌʜп гʌɑс ʏƔєʍо HAZUćir.X-112]; steći zao glas [ʜ ʍοʜ гοс штο стє ɴɑс сƔʜтοƔɑʌʜ дɑ сƔшɴє ɴє дєρшʜʍο дɑ сʍο сʌɑ гʌɑсɑ стєκʌʜсʌɑ гʌɑсɑ стєκʌʜ ʍοʜ гοс. ʍοгƔ ʌɑгɑтʜ сƔшɴʜ Ɣɑшʜ Rački:11]; imps. pući glas = raširiti se vijest [гʌɑс ѣє гʌɑс ѣє пƔκɑпƔκɑ дɑ сƔ Ɣсκοцʜ ʜстʜɴοʍ ɑ ɴє οʍʜшɑɴʜ пο свοѣ ʒєʍʌʜ Valt.32];

glava u frazi živa glava [ʒɑʒɑ жʜвʜχжʜвʜχ гʌɑвɑгʌɑвɑ ɴɑшʜχ тє сє сρɑʍοтє ɴє οгʌƔшʜсʍο Valt.34] Slime;

386 Lejla Nakaš

golem psl. adj. golěmь proširen je na zapad u liku golem narodnom pje-smom (Skok I:586) [ʍєɴє Ɣ ʒʌо гƔʌєʍƔгƔʌєʍƔ Ɣвɑʌн ACA39 9 20], usp. [Na golem nas oganj dočekaše Hörmann:52]; adv. u frazi golemo se vidjeti ‘biti na visoku položaju’, ili pren. ‘uznositi se’, ‘oholiti se’ [ɑ вʜ сє од вƔѣʜцє ɴɑпʌɑћƔѣтє ѣєρє сє ѣє гоʌєʍогоʌєʍо вʜдʜѣо ɴɑ тоʍє госпоствƔ HAZUćir.X-27];

go u frazi go i bos [ото ʍƔ сƔ дʜцɑ ʜ жєɴɑ остɑʌʜ ɴɑ κρɑѣ ʍоρɑ гоʌɑ ʜ гоʌɑ ʜ Ƃосɑ осɑ Valt.86];

hrt = lovački pas [ʜ ɑκο ѣє Ɣгοдɑɴɑ κοѣɑ ствɑρь в.ʍ. Ɣ οвʜχь κρɑѣʜχь ʜʌʜ οд κοɴɑ ʜʌʜ οд ʌʜпɑ χρтɑχρтɑ ʜʌʜ ʏɑ κοʌʜ ʒɑпοвʜдɑтє ɴɑ вɑшƔ ʒɑпοвʜдь Ljubić:8], usp. [Kad šteknuše hrti i zagari Hörmann:88];

jabuka u značenju ‘dar’ [ʜ єтο Ɣɑʍ ʜєдɴє пɑпƔʏє ʜ єдɴє ʍєстƔє дɑρɑ Ɣсʌɑсʍο сɑ ʜɑсɑ ʜɑƂƔκƔƔκƔ дɑ сє с Ɣɑшʜʍ гοс. сɑсɴɑдєʍο Valt.141] tako i Rački:82, Ljubić:27, ACA39 9 62;

junak narodnopoetska fraza dobar junak [ɴɑшєʍƔ сƔсʜдƔ κɑκοɴο дοƂρƔ ʜƔɴɑκƔρƔ ʜƔɴɑκƔ Rački:120], usp. [Dobar junak, Jovan harambaša Hormann:58];

kami arhaični oblik imenice sačuvan u frazi dok je kami na kamenu [дοκʌє ѣє κɑʍʜκɑʍʜ ɴɑ κɑʍєɴƔ ɴɑ ʒɑдвɑρсκοѣ κρɑѣʜɴʜ Valt.26];

kućište ne imati ni kuće ni kućišta [ɴєʜʍɑ ɴʜгɴʜгдʜ ɴʜщɑʜ ɴʜщɑ ɴʜ κοɴɑ ɴʜ вοʌɑ ɴʜ κƔћє ɴʜ κƔћʜщɑɴʜ κƔћє ɴʜ κƔћʜщɑ Rački:56];

kula u konstrukciji sa vlastitim imenom posjednika u genitivu [ɑ штο пʜшє ʍοʜ гοс дɑ ʜɑ Ɣсʍєʍ Ɣʌɑшʜʏɑ οд ɑʌɑгʜʏɑ κƔʌєɑʌɑгʜʏɑ κƔʌє ʜєρ ʍє шɑʌʜтє штο сɑʍ штєтοƔɑʌ Rački:11] 1648., usp. [Još da nije te Velež-planine,| čulo bi se ravnom Nevesinju,| čulo bi se Fazlagića kuli,| čuo bi ga Ibro Fazlagiću! Isaković, Biserje];

lisast = boje lisice [ɴɑ Ɣʒдɑɴο євο сɑдɑ шɑћʌєʍ пο ɑʌʜ οдɑƂɑшʜ κοћɴɑ Ɣ 4 ɴοгє пƔтοɴοгɑстɑ ʌʜсɑстɑʌʜсɑстɑ Rački:144];

konac u frazi od novca do konca = potpuno [дʜʌєɴ ʍƔ ʜʒдɑ стɑвʌєɴо дƔговɑɴє од ɴовцɑ ɴовцɑ до коɴцɑо коɴцɑ с тєρʍєɴоʍ тƔρскє ʜ кɑƔρскє коʍєɴѣє ʒɑ жʜвɑ ʜ ʒɑ ʍʜρтвɑ Strohal:4], [кɑд сє ɴɑпʌɑтнтє од ɴовүɑ ɴовүɑ до коɴүɑо коɴүɑ HAZUćir.X-96];

obraz biti svijetla obraza [Nu takоj se nadam, da će vaša milоst biti na svоjeh rječeh i usdam se u Bоga, da nam će biti svijetaо оbras оbjema dujema i pred čestitijem carem i pred svijetlijem pašоm A.IvićII:8] [ɑ свє ʏƔєтє κɑκьвʜ є тκо пρʜɑтєʌь ʒɴɑтє κɑκьвɑ є κρɑʜɴɑ т(в)ρьдо сє ʏƔвɑʜтє свогɑ оƂρɑʒɑρɑʒɑ ρɑдʜ Ljubić:27], usp. [Duga glasa svijetla obraza Hörmann:40];

oči progledati očima [в•ʍ п(ρ)ƔсʜʍƔ ɴєʍƔʜтє ɴɑʍ вƔʌє остɑтʜ дƔκʌє ʜ ʍʜ оүоү(ʜ)ʍ пρƔгʌєпρƔгʌєдɑʍƔɑʍƔ ɴєʍƔʜтє шκоρƂʜтʜ (skrbi-ti) ɴєүєʍƔ ʍʜ тɑκ свƔʜє вєρє остɑвʜтʜ HAZUćir.X-56]; otvoriti

387Leksika

oči [ɑʌʜ вρʌο вɑʌɑ дɑ οʏʜ οтвορʜтєοʏʜ οтвορʜтє ʍοжє ʌʜ тɑκʜ пοсɑ дοƂρο стɑтʜ κɑдɑ тɑκο ɴʜє дο сɑдɑ Ƃʜʌο Valt.43], [ʒɑто ωвρʜтє очʜωвρʜтє очʜ ʜ скƔпʜтє пɑʍєть Ɣ гʌɑвƔ дɑ сє ɴє кɑєтє ʜ дɑ посʌʜє ɴє ρєчєтє дɑ вʜ ɴʜєсɑʍь кɑʒɑω Kovačić:12]; na nečije oči činiti što [κɑд ɴɑ вɑшє оʏʜɴɑ вɑшє оʏʜ ʏʜɴє што сє ɴє пρʜстоѣʜ Valt.96]; ne vidjeti očima [ʜ ɴʜсʍо вɑс оʏʜʍɑ вʜоʏʜʍɑ вʜдʌʜʌʜ ɑʌʜ вɑʍ ʌʜп гʌɑс ʏƔєʍо HAZUćir.X-112], usp. [Nijesam je ni očim’ vidio Hörmann:75];

pero u narodnopoetskoj sintagmi pero sokolovo [ʜ єто ʍƔ Ɣсʌɑсʍо ѣєдɴо пєρо соκоʌовопєρо соκоʌово ʒɑ ʏ ѣє ʒɑ ѣɴ χоћє гɑ ɴосʜтʜ пρʜд ѣƔɴɑцʜ Rizvić:1];

priča u frazi za priču ‘dobro’ [н Ɣфɑтнω сɑʍ ω ɴовогɑ пɑвʌɑ дƔƂовнћɑ снɴɑ гоʌƔƂɑ кɑко є н оɴ ɴɑ тнρговнɴƔ нʒʌєго н ɴєгɑ снʍ вєоʍɑ кɑстнгɑ ʒɑ пρнчƔʒɑ пρнчƔ Kovačić:10];

putonogast = sa (bijelim) šarama po nogama [ɴɑ Ɣʒдɑɴο євο сɑдɑ шɑћʌєʍ пο ɑʌʜ οдɑƂɑшʜ κοћɴɑ Ɣ 4 ɴοгє пƔтοɴοгɑстɑпƔтοɴοгɑстɑ ʌʜсɑстɑ Rač-ki:144], usp. [Na dva konja vrana putonoga Hörmann:75];

riječ u značenju ‘obećanje’, usp. fr. noblesse oblige = bos. obećanje je dug [ɑ сɑдɑ вʜдʜʍ дɑ ɴʜєстє ʜʒρьшʜʌʜ вɑшƔ ρʜєчьɴʜєстє ʜʒρьшʜʌʜ вɑшƔ ρʜєчь кɑко стє сє Ɣɑʍьчʜʌʜ Kovačić:12], [ɴɑ тο ɴɑ ɴєκɑ ʜє ρʜʏ тƔορρʜʏ тƔορдɑ Rač-ki:51], [ɑρ ʜɑ дοƂρο сɴɑдєʍ ʜ Ɣʜдʜʌ сɑʍ Ɣ сɑгρєƂƔ κɑκοƔɑ стє Ɣʜ гοс Ɣʜρɑ ʍοʜɑ пοщєɴʜ стє ɴɑ гοс ʜ ɴɑ Ɣʜρʜ ʜɴɑ Ɣʜρʜ ʜ ɴɑ ρʜʏʜɴɑ ρʜʏʜ Rački:55], [ʜ ʍʜ ʍοʌʜʍο в:ʍ: дɑ ʜ ɴɑʍʜ ɴɑшє дοћє ʒɑʏ ѣɑ тο пοшћɑʍ ɴɑ вʜρʜ в:ʍ: ʜ ɴɑ ρʜʏʜɴɑ вʜρʜ в:ʍ: ʜ ɴɑ ρʜʏʜ вοѣвοдє ѣɑκοвɑ Valt.31] [κοʜƔ ρʜʏ Ɣʒвєжєтєρʜʏ Ɣʒвєжєтє вєʒɑћєтє с κοстɑʜɴʜʏɑɴʜ ʏʜє сƔ ʒєʍʌє Rački:130];

ruke u narodnopoetskoj frazi bijele ruke [гос: ʍɑсʜʍʜʌʜɑɴ єρɴєстƔ ƂɑρоɴƔ вєʌʜκоʍє κɑпʜтɑɴƔ сєɴсκоʍє ʜ вʜʏʜгєɴєρɑʌƔ κɑρʌовɑʏκоʍ ʒɑповʜдɴʜκƔ свє χρʜвɑʏκє ʜ пρʜʍоρсκє κρɑʜɴє Ɣ ɴʜχ пʌєʍєɴʜтє госпосκє Ƃʜʌє ρƔκєʜʌє ρƔκє HAZUćir.X-137] tako i HAZUćir.X-28, X-34, X-135, X-136, X-138, X-140; Rački:102, 111, 146, Strohal:2, 7, 8;

sablja poslovična fraza čija je sablja onoga je i raja [ʒɑто дɑʜтє ʍʜρ ρɑʜ κɑκо сʍо ʜ ʍʜ дɑʌʜ ʒɑ ʒʜʍƔс ʒɴɑʌʜ сʍо чєговɑ чєговɑ ƂƔдє є сɑсɑƂʌɑ оɴогɑ ћє ʜ ρɑʜɑʌɑ оɴогɑ ћє ʜ ρɑʜɑ HAZUćir.X-109];

sreća u narodnopoetskoj frazi dobra sreća [ɑ ʜ дο сɑдɑ сƔ сƔшɴʜ Ɣтʜцɑʌʜ ʜοш гοс. ʜ ʜƔɴɑκοʍ ɴʜʜє сρɑʍοтє дο сɑдɑ сʍο κοд ɴʜχ дοƂρє сρєʏєρє сρєʏє Ƃʜʌʜ Rački:11], [ɑκο ʜοш κοʜ гοдʜɴƔ жʜƔʜ ƂƔдєʍο ʜєдɑ ɴɑс ʜοш дοƂρɑ сρєʏɑρɑ сρєʏɑ пοшє Ɣ сƔшɴʜє Rački:11], [χƔɑʌɑ гс Ƃοгο ʜ Ɣɑшοʜ дοƂροʜ сρʜʏʜροʜ сρʜʏʜ Rački:44], usp. [Tu je njima dobra sreća bila Hörmann:53];

388 Lejla Nakaš

sunce u fraz. sintagmi sa riječju mjesec sunce i mjesec [Ia ti chriu ni-esam nista a prie sam se nadao da ge biti sudiste i sunze i sunze i miesez i sue montagne priualitii miesez i sue montagne priualiti nego tuoia riec na ma-gne dochi Peco:4], usp. [Ne gledala sunca ni mjeseca Hörmann:57]; poslovična fraza [ɑ тο сє κρʜвο ʜшʏє ʜ тʜρɑ ʜ ɑκο сє тο ɴɑ тοдορɑ οʒвɑʌʜ ɴʜ вʜροвɑтʜ ɴʜ сοɴʏο κοѣє пο свʜтο сѣɑɴʜ вʜροвɑтʜ ɴʜ сοɴʏο κοѣє пο свʜтο сѣɑ Rački:107];

štetovati [κо гоћ є досʌє ɴɑ вɑшєʍƔ гɑʜρєтƔ ʏƔʌʜ сʍо ющє о стɑρʜєχ дɑ ɴʜκо ɴʜє штєтовɑоштєтовɑо Truhelka:30] = biti kvaran [ʜєρє ɑκο ɴє ƂƔдє ʍєдɑ οвʜ дɑɴɑ χοћєʍο Ƃʜт κвɑρɴʜʜт κвɑρɴʜ пοсʌʜ ʍєд ƂƔдє пο пοʌ цʜɴє Rački:63];

uzda u poslovičnoj frazi pustiti uzdu konju na volju [єρ кω ƔсƔсднƔнƔ ɴɑ вωʌнƔ кωɴнƔ пƔштɑ нʌн снє кωɴ тнρүнƔћн Ɣкнɴє нʌн кω нє ɴɑ кωɴнƔ Truhelka:5];

vižle = prepeličar; u ovoj formi nominativa štok. (usp. Skok III:602) inače, vižao, fi glica, fi žlin od lat. vigil ‘obazriv’, ‘oprezan’ [пρƔсʜʍƔ в.ʍ. Ɣшʌʜ ʍʜ ѣєдɴƔ вʜжʌєвʜжʌє κʜ тρɑжʜ пρєпєʌʜʏє ɑ ʍʜ χƔћєʍƔ в:ʍ. ʏɑ ʒɑпƔвʜдʜш пƔсʌƔжʜтʜ Rački:110];

vjera u frazi tvrda vjera [ıɑ ʍєρдɑɴ ћєχɑıɑ од гʌɑʍочɑ дɑдоχ ʍоʜƔ твʜρтвʜρдƔ вʜρƔ Ɣ вʜρƔ ʍƔχɑʍєдовƔ гос ʜ(о)жєф дє поцʜʜ вєʌʜкоʍ коʍɑɴдɑɴтƔ ʜ ʒɑповʜдɴʜк(Ɣ) свє ʌʜкє ʜ кʜρƂɑвє ʒɑ ɴєговɑ сƔсɴɑ χƔсєʜɴɑ цɑфєρовʜћɑ Strohal:4], [Na mjestu je turska vjera tvrda Hörmann:52];

zadijevati se arh. praviti nekome probleme i tako mu dosađivati, kačiti se za nekog [ʒɑшто ɴнѣє пρɑво дɑ сєсє вн ʒɑ ɴɑшє ʌƔдє ʒɑʒɑднвɑтєнвɑтє ɑʌн ʍн ʒɑ вɑшє ƂƔдƔћн цɑρ н дƔш Ɣ ʍнρƔ Valt.13];

zajam pren. vratiti zajam ‘osvetiti se’ [ʒɑто κо що поʏɴє ʜ ʒɑʜʍʌє вʜдʜћє χоћє ʌʜ сє ɴɑћʜ κо ћє ʒɑѣɑʍ вρɑтʜтʜʒɑѣɑʍ вρɑтʜтʜ Valt.85], [ѣєдɑ вɑʍ Ƃог свє тє ʒɑѣʍовє вρɑтʜʒɑѣʍовє вρɑтʜ κɑκо ѣє ɴєгɑ воʌɑ HAZUćir.X-43]; usp. “nezajmita krv”, kaže se u jednom srednjovje-kovnom natpisu i traži osveta (Dizdar:245, 366); Stećak Pribilo-vića iz Ričice kod Kaknja: A brata mi isikoše, učiniše vrhu mene krv nezajmitu (v. Bešlagić str. 56, sl. br. 138);

zamututi poslovična fraza [ʍɴоʒн сƔ вρндɴн ʒɑʍƔтнтнʒɑʍƔтнтн ɑʌн ɴнсƔ вρндɴн нʒƂнстρнтн Valt.85];

žapati se = ustručavati se (Skok III:671) [ʜ χотє ʌƔћʜ ɴɑ ƂожƔ вʌєρƔ ʜ свєцɑ ʍƔχɑʍє(дɑ) ɴʜштɑ сє ɴє жɑпɑтєɴʜштɑ сє ɴє жɑпɑтє Ljubić:24] slično kao krzmati se: oklijevati.

389Leksika

Osvrt na leksiku krajišničkih pisama

Jedna od bitnih karakteristika jezičkog izraza krajišničkih pisama – njego-va hibridnost dolazi do izražaja i na leksičkom planu. Svi zahvati u drugo narječje u kancelarijskom izrazu imaju za svrhu captatio benevolentiae, pa tako i oni leksički. Glavnina germanizama i hungarizama zabilježena u krajišničkim pismima preuzeta je putem korespondencije sa kancelarijama kajkavskoga područja. Istovremeno, pisari vode računa o tome da u svoj izraz uključe neke od tipičnih leksičkih kajkavizama. Romanizmima, pak, obiluju pisma upućena na čakavsko područje, a u hercegovačkim pismi-ma zabilježeni su neki od tipičnih raguzeizama. Ali i pored tendencije za približavanjem izrazu adresata u pismima se nalazi mnogo primjera op-ćepoznate leksike uklopljene u tipično štokavske frazeme. S druge strane, upotreba orijentalne leksike svedena je na neophodnu mjeru; koriste se tek oni orijentalizmi koji mogu biti poznati primaocu.

390 Lejla Nakaš

Nekoliko napomena o sintaksiKarakteristične sintaksičke odlike izraza krajišničkih pisama mogu se sve-sti na dva tipa. S jedne strane, u pismima su zastupljeni arhaični sintak-sički modeli koji pokazuju očuvanost starije, zapadnoštokavske strukture. S druge strane, krajinski pisari u svoj izraz sporadično unose jezičke crte svojstvene izrazu kancelarija s kojima su u prijepisci sa svih jezičkih nivoa pa i sintaksičkog. Tako se u krajišničkim pismima uz romanske konstruk-cije mogu pronaći i neke od prvenstveno čakavskih i kajkavskih sintaksič-kih osobitosti.

Kategorija rodaU pismima se samo iznimno bilježi kongruencija pridjeva prema gramatič-kom rodu imenice koja oblikom ž.r. označava prirodni m.r., unatoč tome što je u folklornoj koine vladao upravo suprotan princip.269 Primjer koji je zasvjedočen u jednom kostajničkom pismu nastao je, vjerovatno, pod utje-cajem narodnopoetskog stila:

[посдρɑƔʌɑʍо ʍɑтκɑ Ɣɑшєгɑ гос ƔєρɴƔ сʌƔгƔƔєρɴƔ сʌƔгƔ Th all.15] : [кɑко ћє вɑшɑ ʍнʌость пнтɑтн вɑшєгɑ сʌƔгƔ вɑшєгɑ сʌƔгƔ нвɑɴɑ Ljubić:8]; [пoсʌɑχь к вɑшoн пρнЯɑʒɴн сʌƔгƔ ʍoгɑсʌƔгƔ ʍoгɑ Truhelka:II:139] Ahmet-paša Hercegović.

Red enklitikaBudući da je o redu riječi već bilo govora kada su predstavljani aspekti ars dictaminis u krajišničkim pismima, potrebno se samo osvrnuti na još jed-nu specifi čnost na tome planu, a koja se tiče rasporeda enklitika.

Pozicija glagolske enklitike koja uvijek stoji iza zamjeničke u literaturi se smatra starijim redom enklitika270 (Gabrić-Bagarić 1984:149). To potvr-đuju i naša pisma iz 16. stoljeća:

269 Usp. Nakaš 2005:118.270 Po pravilu samo glagolska enklitika je može stajati iza zamj. enklitike.

391Nekoliko napomena o sintaksi

[ɑ нɑ штогωднρь сɑʍь ʍωгɑω Ɣчнɴнтн потρƔпотρƔднωнω сє сɑʍьсє сɑʍь ʒɑ вɑшƔ пωчтєɴƔ пρнɑʒɑɴь Truhelka:II:133], [кɑкω вн ћєвн ћє покʌнсɑρ кɑʒɑтнкɑʒɑтн Truhelka:II:133] Ferhat-aga, 15. stoljeće, [н доɴєсє ɴɑʍь ʌнсть вɑшь Ɣ кωʍь пнсɑшє дɑ ʍн стє пωсʌɑʌн ʍн стє пωсʌɑʌн ɴɑ ʒɑѣʍь ı χнʌɑдɑ ɑспρн Truhelka:II:167] Foča 1516, [ρɑʒƔʍнсʍω що ɴɑʍ стєɴɑʍ стє пнсɑʌнпнсɑʌн ʒɑρɑдн дƔговɑɴѣɑ коє вɑʍ є пρншʌо ωд кρɑʌɑ A.Ivić:3] Gazi Husrev-beg 1539.

Na zapadnoštokavskom području, kao i u čakavskom dijalektu, stariji poredak enklitika duže se čuva, a takva situacija podržana je i romanskim utjecajem u govornom čakavskom, što se posredstvom korespondencije djelomično odražavalo i na krajinske pisare u primorskoj oblasti.

[ɑκο ʌʜ Ƃʜ κοѣʜ ɴɑш пοдʌοжɴʜκ щο Ɣʏʜɴʜѣο пʜшʜ ɴɑʍ ʍʜ гɑ ћєʍοгɑ ћєʍο пєдєпсɑтʜ Valt.6] Z Hercegovina kraj 16. stoljeća, [н ʒɑ то сє Ɣʒдɑʍо гɴ Ɣ Ɣ в:ʍ: дɑ ʍƔ ћєтєʍƔ ћєтє в:ʍ: Ɣүнɴнтн то ʍнʌосρндѣє н доƂρо Valt.5] Imotski 1574, [н ɴєгɑ сƔ вɑшн ʌƔдн снʌоʍ сɑгɴɑʌн н ѣодвєʌн ɴɑ оρʍɑɴнцƔ ɑ ʍɑсʌо ʍƔ стєʍƔ стє вɑʒєʌн Valt.156] Imotski 1643, [ʜ пʜшє ʍʜ вɑшɑ п:ʍ. дɑ гɑ ћєтєгɑ ћєтє поштɑт Valt.70] Dvar 1635, [пɑк ɴɑʍ стє ɴɑʍ стє одпнсɑʌн дɑ ɴнкє ρнүн φɑʌє Rački:16] Kostajnica 1650, [н дɑ ʍƔ що үннє єɴгєдƔнєтє нєρ ʍƔ стєʍƔ стє Ɣρнʌо тєшко Ɣүнɴнʌн конє снρоʍɑχ ɴнгдɑρ пρнʍоүн ɴєүє Rački:143] Kostajnica 1703, [н Ƃнт ћєтє ρɑʒƔʍнʌн кɑко сɑʍ пρнʍно пєшкєш што ʍн ʍн стєстє посʌɑʌн ɴɑ коʍƔ вɑʍ ʒɑфɑћʌƔєʍ HAZUćir.X-25] Sarajevo 1694.

Na prostoru istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka takav se po-redak javlja samo u novskim pismima i u trebinjskim pismima porodice Resulbegovića, koja je porijeklom iz Novoga (Deft edarović 1897:194), pa i u tome treba vidjeti dijelom odjek konzervativnijeg zapadnoštokavskog stanja, a dijelom dubrovački utjecaj271:

[н ρɑʒƔʍнєсʍo кɑкo ɴɑʍ дɑнƔ ɴɑ ʒɴɑɴнє ʒɑ oсɑʍɴɑнєс oρʍɑɴнцɑ Ɣскoкɑ дɑ сє сƔ пɑρтнʌєсє сƔ пɑρтнʌє нс ʍɑкɑρскoгɑ вєʌнцнєʍь ʍoρєʍь Rački:3] Novi 1605, [н вɑʌɑтн ɴɑʍ ћєɴɑʍ ћє кɑχвє н тο ɴɑʍ үнɴнтє пοсʌɑтн Truhelka:11], [н кɑсɑ ɴɑʍ щω ɴɑʍ стєɴɑʍ стє ɴɑρƔчнʌн Kovačić:6] Novi 1612, [пнсɑʌн вɑʍ вɑʍ сʍосʍо кɴнгƔ н посʌɑʌн сʍо вɑʍ є Truhelka:7] Novi 1620, [кɑко ʍн стєʍн стє Ƃнʌн оƂєчɑʌн н Ɣıɑʍчнʌн Kovačić:12] Trebinje 1705, [ʜ шɑʌєʍо вʜ ɴɑшєгɑ• оʍєρ ћєχɑɩƔ• с тоʍ ɴɑшоʍ• κɴʜгоʍ• поρɑдʜ• тогɑ• посʌɑ• ʜ оɴ вʜ ћєвʜ ћє• κɑʒɑтʜ• HAZUćir.VII-10] Trebinje 1719.

271 “Stariji red enklitika je osobina dubrovačkog govora” (Gabrić-Bagarić, 1984:149). Budući da su trebinjski i novski pisari u korespondenciji s Dubrovnikom, logično je da se stariji red enklitika ugledanjem duže održava u njihovom izrazu.

392 Lejla Nakaš

Slavenski genitiv Upotreba slavenskoga genitiva karakteristična je za sve krajišničke kance-larije: Primorska oblast

[тє ɴɑшєɴɑшє сєстρєсєстρє ɴє пƔщɑнтє Valt.24] Dvar, [ʜ ʍоʌʜʍо вɑс ɴєʍоѣтє ρɑʒʍʜρѣɑρɑʒʍʜρѣɑ ʒɑʍєтɑтʜ кɑд гɑ ɴє ʒɑʍєћє цɑρ ɴʜ дƔж Valt.149] Dvar, [ʒɑ жʜвʜχ гʌɑвɑ ɴɑшʜχ тє сє сρɑʍοтєсρɑʍοтє ɴє οгʌƔшʜсʍο Valt.34] Slime; [свʜсвʜдоʏоʏƂє ɴє ʍогɑсʍо ɴɑѣтʜ ʒɑ оɴо што вʜ пʜшєтє Valt.96] Poljica, [ɴʜєдɑɴ Ɣ вɑшʜχ ʍʜстʜχ коʜ стоʜ ɴʜʍоρє овɑʍо дρжɑт Ƃɑштʜɴєɑштʜɴє ɴє ʜʍɑѣƔћʜ кɴʜгєкɴʜгє од єʍʜɴɑ Valt.183] Poljica, [дɑ со тєƂʜ Ƃɴєтɑʏкɑ господɑ ɴɑρєдʜʌɑ дɑ ʏʜɴʜш ʍʜρ ʜ дɑ ɴє дɑш ɴɑ кρɑѣʜɴʜ скɑɴскɑɴдɑʌɑɑʌɑ ʒɑʍєћɑт Valt.175] Poljica, [ʜ ɴє ʒɑʍʜρʜтє ɴɑʍ ɴє пρʜгодʜ сє вєћєвєћє кɑρтєкɑρтє Valt.153] Poljica, [ʜ дɑ ʍʜ човɑʍо кɴофʜɴє ʜ ʒʍєʌо ɴɑшо дɑ сє ʌодʜ ɴє Ƃʜю ʜ сћєʌєсћєʌє ɴє ʒɑтвоρɑ ʜ кρɑѣʜɴєкρɑѣʜɴє ɴсєʍєтɑ Desnica:213] Vrana;

Bihaćki sandžak[ʍʜ ɴє ʏƔвɑʍо вɑшʜχвɑшʜχ воʌоввоʌов κƔд χодє HAZUćir.X-138] Bihać, [ɴєκɑ сɴɑтє ρɑдʜ ƂƔгɑ ʜ вʜρє ʜ ɴє ʍƔгƔ ʍƔ ɴєгƔвʜɴєгƔвʜ сƔсɑсƔсɑ гʌєдɑтʜ вєʏє єтƔ тʜ дɑѣєʍƔ ɴɑшƔ вʜρƔ ʏʜстƔ ʍƔχɑʍєдƔвƔ ʜ ɴɑш вʜρɴʜ ʌʜст HAZUćir.X-23] Bihać, [ɴєʍоʜтє ɴʜκɑκовє двоʜвоʜƂє ɴʜтʜ ƔʍєƔʍєƂє ʜʍɑтʜ HAZUćir.X-28], [тʜʍ вɑшʜʍ ƔƂоʜцɑʍ Ɣчʜɴʜтє оɴɑκо κɑκо ћє дρʜƔгʜ пρʜʌʜκƔ Ɣʒєт дɑ сє ɴє чʜɴє ʒʌɑʒʌɑ Ɣ ʍʜρƔ двʜƔ цɑρɑ HAZUćir.IV-37] Bihać, [пρʜ тогɑ ʜʍɑ шєст ʍʜсєʏʜ тєρ сƔ ɴɑшʜ тƔρʏʜ тƔжʜʌʜ гос: ƂɑɴƔ ɴʜѣє ѣʜʍ ɴʜκɑκовє пρɑвʜʏєпρɑвʜʏє дɑо HAZUćir.X-138] Bihać, [дɑ в.г. ɴєүє Ɣүʜɴʜтʜ ɴєвʜρєɴєвʜρє HAZUćir.X-96] Ostrožac, [дɑ ʍƔ ɴє сκρɑтʜƔʜєш пƔтɑпƔтɑ ɴєгο дɑ пροχοдʜ Rač-ki:142] Ostrožac, [κɑκо ɴɑʍ ɴєүє воʌєвоʌє ʜʒκвɑρʜтʜ HAZUćir.X-31] Novi na Uni, [ɴє ʍогосʍо вɑʍ воʌƔ поκвɑρʜтʜ ʜ вєρєвєρє повρɑтʜтʜ HAZUćir.X-31] Novi na Uni, [дɑ ɴɑшєʍο сοшɴƔ пοтɑпοтɑ ɴєʍɑ дοκʌɑʍ ɴє дοɴєсє ρɑʍο ɑʌʜ пɑƔʌοƔɑ дʜʏɑ Rački:124];

Bosanski sandžak[ʜ ʜʒρɑдʜ ɴɑшє вοћʌє ɴєʍοʜтє сʌƔшɑтʜ свɑκєсвɑκє ɑρɑʍʒɑɑρɑʍʒɑдє є вєћє ɴєκɑ ʜдє ρɑдοсɑв ɴɑ сρʜдƔ свοʍє гοспοдɑρƔ Rački:120] Banja Luka, [ɴєκɑ κρɑʜɴєκρɑʜɴє ɴє сʍєтɑʜƔ HAZUćir.X-133] Banja Luka, [дɑ ʜє сƔжɑɴ погʜɴƔо по дρƔʍƔ ɴосєћʜ господɑρƔ ʏʜɴƔ тɑд Ƃʜ Ƃʜʌɑ тƔρсκɑ κвɑρ ʜ оɴ ɴє Ƃʜ своʜє вʜρєвʜρє вɑдʜо ʜ ɴє Ƃʜ (ʜ)є ʜспʌɑтʜо HAZUćir.X-133] Banja Luka, [тʜ ɴє ʍоρєшь пρость Ƃʜтʜ докʌɑ од ʍєɴє опρошћєɴєопρошћєɴє кɴʜгєкɴʜгє ɴє Ɣʒьʍєшь A.Ivić:8] Gradiška), [ɑ дρƔгοʜɑʏʜє ɴʜκдɑρ ɴє ƂƔдє οƔєοƔє сєʍʌєсєʍʌє Ɣʜдʜʌ Rač-ki:32] Kostajnica, [οƔο ʍοʜɑ ʏʜстɑ вʜρɑ ʍοχɑʍєдοƔɑ дɑ ʍο ɴʜκɑκοƔɑ οсροκɑοсροκɑ ɴʜ дροгєροгє ʏʜɴєʏʜɴє ɴєʏє Ƃʜтʜ Rački:46] Dubica, [тɑκοʍ ʏʜɴοʍ ʏʜɴєʏʜ

393Nekoliko napomena o sintaksi

вʜρɑ ʍοʜɑ твρсκɑ дɑ вɑʍ ɴєʏє ɴʜκɑд ɴʜ ρєʍєɴɑρєʍєɴɑ дοɴєстʜ Rački:77] Dubica, [Ɣнρɑ нє Ɣɑшɑ сƔʌн тɑʍо пƔтɑ пƔтɑ ɴннє нєρ нє ɴєнʍɑ χоʏєтє ρɑсƔʍнтн од Ɣɑшнχ ʌƔднχ Rački:85] ‘so ne može tamo ići jer je nema’, [н нош пншєтє свɑκонɑκо сʍннєшɑɴо в ʌнств цєʍв ɴннє ʍєстɑʍєстɑ Rački:13] Du-bica;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka[ɴʜтко ω ɴɑшʜєχ ɑгɑχ ω тʜєχ сћєʌʜχ ɴє Ɣʒʍє ɴʜ єдɴогɑ дʜɴɑρɑʜɴɑρɑ Ko-vačić:9] Trebinje, [ɴєκɑ ɴє тρƔɩƔ пρɑвʜɩє ʌƔпρɑвʜɩє ʌƔдʜ ʜ ɴє үʜɴє ʒʌɑ що ɴєʍɑ ɴʜ Ɣ κɑκвƔ ћʜтɑƂƔ Ƃожʜɩєʍ Vuksan:14] Mostar.

Vjerovatno je da su se iz učestalih konstrukcija sa genitivom uz odrične oblike tranzitivnih glagola analoškim putem razvili i izrazi sa besprijed-loškim genitivom uz glagol u potvrdnoj formi: iskati+gen. [н ʍоʌнʍо в:п: дɑ ɴɑʍ Ɣднʌ одпншєтє дɑ ʒɴɑʍо н ʍн үɑ

χоћєʍо Ɣүнɴнтн н ɴɑ коѣоѣ господн сƔсƔдɑ нскɑтн Valt.151] Dvar, [ɑ ѣɑ ɴє сʍєтɑ(ʍ) ɴʜκƔʍ свοгɑ свοгɑ Ƃʌɑгɑʌɑгɑ ʜсκɑтʜ пρɑвʜʍ пƔтєʍ ɴʜтʜ ɴʜχ Ɣтʜʍɑʍ Rački:111],

pitati+gen. [ɑκο Ƃʜстє ɴɑʍʜ ɴєƔʜροƔɑʌʜ ʍορєтє Ɣɑшʜχ ʌƔƔɑшʜχ ʌƔдʜχʜχ пʜтɑтʜ дɑ ɴєʜʍɑ ɴʜ χʜшє Rački:65],

djeti+gen. [кƔдɑ ѣє ʌƔʌƔдʜ дʜѣо ɑʌʜ ѣє поƂʜѣо ɑʌʜ ѣє пρодɑѣо Valt.190].

Da je slavenski genitiv već u 17. stoljeću bio fakultativna konstrukcija, svjedoče pojedinačni primjeri u pismima sa svih područja Bosanskog eja-leta:

[ʜ говоρє дɑ ɴʜɩє κɑƂʜʌ Ɣсκоцʜ тƔ стɑɩɑтʜ ɑ ʒʌоʒʌо ʜ ʌƔпєщʜɴƔʌƔпєщʜɴƔ ɴє үʜɴʜтʜ Vuksan:18] Mostar, [ɑκο ʌʜ тɑκ ɴєʏєтє Ɣʏʜɴʜтʜ ʍʜ дρƔгɑʏ ɴєʏєʍο ƔʜρƔƔʜρƔ пʜсɑтʜ ʜєρ ʜє сʜροʍɑχ Rački:51] Dubica, [ɑκο ʌʜ ɴєʏєтє дʜтєʜтє Ɣсєтʜ ʜɑ дρƔгɑʏ ɴє ʍοгƔ ƔƔ т(ο) Ɣʌʜстʜ Rački:65] Dubica, [ɴє ʍοʜтє ɴɑʍ сƔжɴєсƔжɴє дɑρжɑтʜ Rački:145] Banja Luka, [ʜ ɴє дɑт(є) ʍƔ ʜʒвєст своѣƔсвоѣƔ пшєɴʜцƔпшєɴʜцƔ ɴє ƂƔдƔћʜ вɑʍ ɴʜштɑ дƔжɑɴ Valt.126] Poljica.

To istovremeno znači da su se pisari radije opredjeljivali za stariju, tra-dicionalnu upotrebu, slavenskoga genitiva, iako je glagolska sintagma sa akuzativom već bila raširena.

Posesivni dativArhaične konstrukcije sa ličnom zamjenicom u dativu uz supstantivnu riječ javljaju se iznenađujuće rijetko čak i u pismima iz prvoga razdoblja. Zapra-vo, umjesto takvih izraza pisari daleko češće koriste prisvojne zamjenice:

394 Lejla Nakaš

žena mu ‘njegova žena’ [ɑко χоүєтє үннƔ ƔнρƔ нс ɴɑшєгɑ гρɑдɑ потρнƂоƔɑтн χоүєʍо ρɑднтн ƔнρƔ Ɣсʌɑтн ɑʌн гɑ сɑпо(ρƔ)үнƔшн Ɣшɑʌнтє ɴɑскоρоʍ нєρ сє ɴє ʍогƔ огʌƔщн ʍƔ шєɴєʍƔ шєɴє ɴє дɑ ʍн ʍнρɑ Rački:85], dite mi ‘moje dite’ [ʍоʌо тє кɑко господнɴɑ н сосндɑ поштɑѣ то днтє ʍннтє ʍн ɴє пρɑɴн ʍƔ Valt.72].

Međutim, jedan stariji model adnominalne upotrebe dativa karakteri-stičan je za najstarija pisma. Riječ je o dopuni imenice gospodar supstan-tivnom riječju u dativu. Zapravo, oblik dativa uz riječ gospodar označavao je doseg vladarske moći u teritorijalnom smislu, a takva upotrebu dativa naslijeđena je iz srednjovjekovne tradicije:

[ωд Ƃɑшʜıє ʜ госпогосподɑρɑ свєʍ ʒɑпɑɑρɑ свєʍ ʒɑпɑдɴʜʍ стρɑɴɑʍɴʜʍ стρɑɴɑʍ шɑƂɑдʜɴ Ƃɑшʜıє Truhelka:II:4] 1441, [ɫωдь воєводє ɑʌн Ƃѣгɑ пɑвʌовнћɑ ʒєʍʌн госпоʒєʍʌн господɑρɑɑρɑ Miklosich:484] 1468.

Ali vrlo rano su zabilježene i konstrukcije sa genitivnom dopunom ri-ječi gospodar:

[ωд нсɑкƂєговɑ Ɣɴɑкɑ воєводє ʍєχʍєдь чєʌєƂнıє пɑвʌовнкɑ ʒєʍʌє ʒєʍʌє госпогосподɑρɑρ(ɑ) Truhelka:9] 1454, [ωд χɑжʜƂѣгɑ госпогосподɑρɑρ(ɑ) χєρцєговє χєρцєговє ʒєʍʌєʒєʍʌє Truhelka:II:112] 1489, [ωдь ʍƔстɑƂєгɑ госпогосподɑρɑ ʒєʍʌє χєρцєговєɑρɑ ʒєʍʌє χєρцєговє воєводє χɑʍʒє ɴовьскоʍƔ Truhelka:II:126] 1489, [ωдь скєɴьдєρƂєгɑ гωспогωсподɑρɑ ʒєʍʌє χєρьцєгωвєɑρɑ ʒєʍʌє χєρьцєгωвє Truhelka:II:167],

Znatno su rjeđe nove konstrukcije sa prisvojnom adjektivnom formom:[ωд гдɴɑ скєɴдєρƂєгɑ госпогосподɑρɑ ɑρɑ Ƃосɑɴскогɑосɑɴскогɑ Truhelka:II:56] 1478, [ωд гдɴɑ скєɴдєρƂɑшє госпогосподɑρɑɑρɑ Ƃосɑɴскогɑ осɑɴскогɑ Truhelka:II:98] 1486, [ωд гпдɑ скєɴдєρƂɑшє госпогосподɑρɑɑρɑ Ƃосɑɴскогɑосɑɴскогɑ Truhelka:II:101] 1486, [ωд Ƃɑшє госпогосподɑρɑρ(ɑ) Ƃосɑɴьскогɑосɑɴьскогɑ χƔсρєвƂєгɑ Traljić:1] 1531.

U jednoj od formula za isticanje moći dativna dopuna čuvala se do po-četka 16. stoljeća. Sintagma gospodar gospodarom u osavremenjenoj formi doslovno bi glasila ‘gospodar gospodarima’, a značenje bi joj bilo adekvat-no izrazima ‘gospodar (svih) gospodara’, ili ‘gospodar nad gospodarima’:

[ωд Ƃɑшє н госпогосподɑρɑρ(ɑ) госпогосподɑʍɑʍ ωд Ƃɑшє ρоʍɑɴнскогω н ʒɑпɑʒɑпɑдɴнʍ стρɑɴɑʍьɴнʍ стρɑɴɑʍь ωд ʍєχʍєтƂɑшє Truhelka:II:78] 1483, [ωд вєʌʜкогɑ Ƃɑшє ʜ гωспогωсподɑρɑρ(ɑ) госпωгоспωдɑρɑρ(oo)ʍьʍь ρоʍɑɴʜʜскєʍь сƔʌєʍєɴь Ƃɑшє Truhelka:II:143] 1505.

395Nekoliko napomena o sintaksi

Genitivne konstrukcije Prisvajanje izraženo genitivom umjesto prisvojnim pridjevom, kao i pri-jedložno-padežna dopuna od + genitiv uz glagole govorenja, smatraju se čakavskom osobinom (Gabrić-Bagarić 1984:172). Takve konstrukcije iz talijanskog su jezika ušle u izraz svih primorskih pisaca, ali je sporno pi-tanje u kojoj mjeri njihova upotreba odražava utjecaj onodobnog književ-nog jezika, a u kojoj govornu crtu čakavštine. U svakom slučaju, posesivne konstrukcije sa zamjenicom u genitivu uz supstantivnu riječ odražavaju arhaičnu jezičku strukturu, kao i posesivna uloga genitiva vlastitih imena. Taj stari model izražavanja pripadanja bio je podjednako blizak i čakavšti-ni i štokavštini. Primjeri:

Posesivni genitiv[ʍн ɴнсʍƔ с вɑʍн дƔ сɑдɑ Ƃρɑтɑʌн ʍн ρɑдн тƔʍнʏє тƔʍнʏє вƔʌє ƔүнɴнсʍƔ Rački:34] ‘radi Tomicine volje’, [дɑ є пρодɑ ɴєɴє господɑρ ʜ дʜвєρ κƔћƔ Ɣ оʍʜшƔ Valt.74] ‘njen gospodar’, [гос:ɴƔ ʍɑкɑρ кɑпнтɑɴƔ ɴовскоʍƔ ʒɑповндɴнкƔ ɴовскє н ʒρнɴскє н костɑнɴнʏкє кρɑнɴє гʌɑвɑρƔ Ɣ ɴнχ ɴнχ гос:кє пощовɑɴє внтєшкє Ƃнʌє ρƔкє гдн ƂƔдє HAZUćir.X-28] u njih ruke imaju u formuli za adresu i HAZUćir.X-30, X-44, X-135, X-136, X-137, X-138, Rački:31, 32, 35, 40, 45, 46, 49, 56, 60, 61, 62, 64, 71, 73, 74, 75, 78, 84, 92, 93, 106, 111, 146, 149, Strohal:7, 8; [ɑ що є Ƃнʌо• ɴнχ ρоƂє• н ɴнχ• оρƔжє• н свє остɑʌо• що є Ƃнʌо• ɴɑ ƂρодƔ• остɑʌо є• HAZUćir.VII-9].

Pod utjecajem romanskih sintaksičkih obrazaca kakvi su korišteni u kancelarijama adresata u našim pismima javili su se sljedeći tipovi genitiv-nih sintagmi:

Supstantivna dopuna od + genitiv umjesto o + lokativ uz glagole govorenja[ɑ ʜ οвʜ κɑжє κɑжє дοстɑ ствɑρʜ οд вɑшєгɑ ʏʜɴʜєɴʜɑвɑшєгɑ ʏʜɴʜєɴʜɑ Rački:4] ‘o onome što činite’; [нєдɑɴ Ɣскoкь oвoʍƔ кoгɑ сʍo ʍн Ɣχнтнʌн oвoʍƔ нє дρƔг ɴєʍoнтє гɑ пρoпƔстнтн єρ ћєћє сєсє oд вɑсь пнтɑтнвɑсь пнтɑтн Rački:4] ‘jer će biti ispitivan o vama’, dati na znanie od nekoga [дɑнƔћнɑнƔћн ɴɑʍ ɴɑ ʒɴɑɴнєɴɑ ʒɴɑɴнє од ɴɑшнєχ ɴєпρнɑтєʌнɑɴɑшнєχ ɴєпρнɑтєʌнɑ Rački:7], [ɴєκɑ Ƃʜ сє ʜ сє с вɑʍɑ сɑстɑо ʜ ɴɑ Ɣстɑ ρɑʒговоρʜо оρɑʒговоρʜо од свєгɑ свєгɑ HAZUćir.X-25]

Prijedložni genitiv umjesto besprijedložnog u funkciji nekongruentnog atributa [Ɣ ɴɑѣƂоѣʌɑ доƂɑ ʜ вρʜʍє од го годʜштɑ ʜштɑ Valt.131], [ɴɑш ʏοвʜκ ɴɑшʜʍ пοсʌοʍ Ɣ οʍʜш ʜћƔћʜ ɴɑʍʜρʜ сє ɴɑ пƔдɑρє κʜ ʏƔвɑѣƔ вʜɴοгρɑдє οд ʍʜстɑ вɑшєгɑ ʍʜстɑ вɑшєгɑ Valt.34], [ɑ сɑ ƔʒдɑʍƔ Ɣ вɑшо пʌєʍєɴʜтост дɑ ћєтє Ɣчʜɴʜтʜ поρɑвдо ʜ ɴɑпʌɑтʜтʜ од жʜтɑ жʜтɑ доχодкє Desnica:217]

396 Lejla Nakaš

Prijedložni genitiv u vidu objekatske dopune uz imenice [потρʜпɑ од коɴɑ коɴɑ Strohal:3], [ɴɑʒоρ о од овє сκɑʌєсκɑʌє Valt.89]

Romanska konstrukcija od strane+genitiv[ρнєүн кɑʒɑ од стρɑɴє в.г. стρɑɴє в.г. Rački:6], [ʜ οтο шɑʌєʍ κɴєʒɑ ρɑдοшɑ сƔдʜћɑ οд стρɑɴє жƔпсκє стρɑɴє жƔпсκє ʜ ɴɑшєгɑ ѣɑʒʜʏʜѣƔ Valt.16], [ʜ ρɑʒƔʍʜ що ʍʜ пρʜκɑʒɑ од вɑшєгь Ɣʒвʜшєɴогь госпоствь стρɑɴє вɑшєгь Ɣʒвʜшєɴогь госпоствь стρɑɴє вɑш дρɑгоʍɑɴ κɴʜгє Truhel-ka:19], [ʜ поʒдρɑвʜ о(д) ɴɑшє стρɑɴєɴɑшє стρɑɴє тє в.ʍ. господʜʏʜћє κʜ сƔ од гɑʌʜїɑ ʜ φƔшт Ljubić:14], [ʍоʌєћʜ ѣɴєгово господство од вɑшє стρɑɴє вɑшє стρɑɴє ʜ оʜ од ɴɑшє ɴɑшє Valt.89], [ʍоʌƔ вɑшƔ ʍʜʌость дɑ Ƃʜстє ωɴƔ кɴʜгƔ посʌɑʌʜ ʜ ω ωд вɑшє стρɑɴє вɑшє стρɑɴє свою ʍоƂєɴƔ кɴʜгƔ чєстʜтоʍƔ дƔжƔ Traljić:2], [доћє ɴɑʍь ɑɴдρʜɑ кɑпєтɑɴь од стρɑɴє в.г. стρɑɴє в.г. Kovačić:4]

Romanske konstrukcijeO frekventnosti perifraznih konstrukcija sa glagolom (u)činiti i imenicama orijentalnog i romanskoga porijekla dosta je rečeno u poglavlju o leksici, a sada će se pokazati kakvog su odjeka u našim pismima imali drugi roman-ski sintaksički modeli sa glagolom fare.

Konstrukcija glagola činiti sa infi nitivom i akuzativom nije bila ograni-čena samo na izraz primorskih kancelarija, iz čega bi se dalo zaključiti da je ta stara latinska forma za izražavanje posredničkoga djelovanja usvojena još u ranijoj tradiciji. Ali kako je za takvo nešto nemoguće naći potvrdu u bosanskim poveljama, izgleda mi vjerovatnim da se ovakav model izraza raširio iz uobičajene pisarske fraze u primorskim kancelarijama 17. stoljeća kojom se izricalo ime adresanta čini pisat’ taj i taj:

[ѣɑ үɑпєρ кɑпнтɑɴ үнɴн пнсɑтнүнɴн пнсɑтн Valt.4] Imotski, [үнɴн пнсɑтүнɴн пнсɑт дєдє Ƃєг Lju-bić:18] Klis.

S druge strane, rano prisustvo ovakve konstrukcije u novskoj kancela-riji govori o dubrovačkom posredstvu u njenom preuzimanju. Dubrovač-kim utjecajem može se objasniti i postojanje ove fraze u sarajevskoj kance-lariji Mehmed-paše Korče.

Zastupljenost konstrukcije činiti+infi nitiv:

Bihaćki sandžak

[ʏнɴнтє Ɣсʌɑтнʏнɴнтє Ɣсʌɑтн вɑшє ʌƔдє н кɴнгє до ɴɑс χоʏєʍоχоʏєʍо нχ ʏнɴнтнʏнɴнтн до пɑшє доʏноʏн HAZUćir.X-136] Bihać, [ʏнɴнтєʏнɴнтє ʍƔ пнсɑтнпнсɑтн н ʒɑповнднтє сƔпρот ʍнρɑ дɑ ɴє ʏнɴн тоʌнкƔ ɴєпρɑвнʏƔ HAZUćir.X-136] Bihać;

397Nekoliko napomena o sintaksi

Krčki sandžak[ρɑдн нɑшє воʌє ... ɴє χтн үнɴнтнүнɴнтн погƔпогƔƂнтннтн ρєүєɴɑ двɑ Ɣскокɑ ɴєго ѣнχ осƔдн ɴɑ гɑʌнѣƔ Ljubić:19], Zadar, [н ρɑʒоʍнсʍƔ шєто ɴɑʍ пншєтє дɑ вɑшɑ ʍнʌост чнɴнтє човɑтнчнɴнтє човɑтн кɴофнɴє вɑшє н дɑ ʍн човɑʍо кɴофнɴє н ʒʍєʌо ɴɑшо Desnica:213] Vrana, [ʍоʌнʍо вɑшє господство дɑ гɑ нʍɑтє Ɣ ρƔкє н дɑ χн чнɴнтє ɴɑпʌɑтнтнчнɴнтє ɴɑпʌɑтнтн Ɣɴо Ƃєʌɑго коѣє є Ɣʒєо ωд гоρєтє доѣ ʍɑ кєʍєтɑ ɴɑшєгɑ Desnica:213] Vrana;

Kliški sandžak[үнɴнтєүнɴнтє ʍн нʌн ρєүєɴє χɑρɑүє ɴɑ|п|ʌɑтнɴɑ|п|ʌɑтн(т) кɑкоɴо сƔ н досʌє вɑшɑ Ƃρɑтѣɑ ɴɑʍ ɴɑпʌɑћнвɑʌɑ Valt.12] Poljica, [н ʒɑ то ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ то үнɴнтє пʌɑтнтнүнɴнтє пʌɑтнтн Valt.19] Poljica, [ʒɑто ʍоʌнʍо в:п:ʍ: дɑ ʍƔ үнɴнтєүнɴнтє коρдƔ вρɑтнтнвρɑтнтн Valt.42] Poljica, [ѣοш ɴɑʍ пєдєсєт гρошɑ үнɴнтє үнɴнтє сɑд посʌɑтнпосʌɑтн Valt.44], [ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ тɑ двɑ үовнкɑ үнɴнтє постнтнүнɴнтє постнтн Valt.49] Poljica, [ʍоʌнʍо в:ʍ: дɑ үнɴнтєүнɴнтє ɴɑпʌɑтнтɴɑпʌɑтнт Ƃρод Ɣд ρєүєɴогɑ Ƃɑʌдɑ пнʌнпо ɴɑшєʍо подʌожɴнко Valt.50] Poljica, [ɑко ɴє үнɴнтє пʌɑтнтүнɴнтє пʌɑтнт ρєүєɴогɑ до(ɴ) ʍɑтнѣɑ ʍн ћєʍо гɑ ɴɑпʌɑтнт од вɑшнχ подʌожɴнков Valt.165] Po-ljica, [ʒɑто вɑс ɑвнʒɑѣєʍ дɑ ɴɑʍ үнɴнтєүнɴнтє ρєүєɴо нɴтρɑдо вρɑтнтвρɑтнт Valt.184] Poljica, [χоћєʍоχоћєʍо гɑ үнɴнт үнɴнт доћ оћ ɴєкɑ сє с ρєүєɴнʍ пєтρоʍ ρɑʒговоρн Valt.76] Kamen, [нɑ ʒƔʌфнкɑρь Ƃєгь ʒɑнʍь ƔсєнɴьƂєговнћь үнɴн пнсɑтьүнɴн пнсɑть Ɣ коɴнцƔ Valt.136] Konjic;

Zapadni dio Hercegovačkog sandžaka[ɑ оɴƔ кɴнгƔ в:ʍ: χоћєʍо ѣє үнɴнтнүнɴнтн по ѣєдɴоʍƔ ƔʒдɑɴƔ үовнкƔ посʌɑтнпосʌɑтн Valt.4] Z Hercegovina, [пƔштɑтє Ɣскокє пρнко сєƂє тєρ үнɴнтє ρоƂнтн үєстнтогɑ н пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ ʒєʍʌƔ ... н үн ɴнтєүн ɴнтє ѣнχ дρожɑтнρожɑтн Ɣ ʍнстƔ н дɑвɑтнɑвɑтн ѣнʍ Ƃρɑшɴо тєρ үнɴнтн ρоүнɴнтн ρоƂнтннтн үєстнтогɑ н пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ χɑс Valt.6] Z Hercegovina, [үнɴнтєүнɴнтє то пʌɑтнтнпʌɑтнтн тɑ тρн воʌɑ нвɑɴƔ ρɑднɴковнћƔ Valt.28] Dvar, [ɑко ѣє дρɑго в:п:ʍ: үнɴнтє үнɴнтє вρɑтнтнвρɑтнтн нʌн пʌɑтнтн тогɑ Ƃρɑвɑ Valt.68] Dvar, [пнсɑχ вɑшєʍƔ госпоствƔ дɑ ʍн үнɴнтєүнɴнтє поштɑтнпоштɑтн тогɑ ʍогɑ нстогɑ үоƂɑɴɑ шнʍоɴɑ Valt.70] Dvar, [ʍƔстɑфɑгɑ дɑʒдɑρ үнɴнүнɴн пнсɑтпнсɑт Valt.179] Dvar, [ʍоʌнʍ в:п:ʍ: дɑ ɴɑʍ то үнɴнтєүнɴнтє пɑʌɑтнтнпɑʌɑтнтн ѣєρє ѣє вєћє вɑρнʍє Valt.182] Dvar, [ʍоʌнʍ в:ʍ: кɑко сƔсндɑ н пρнѣɑтєʌɑ ɴɑшєгɑ дɑ үнɴнтє ɴɑпʌɑтнтн үнɴнтє ɴɑпʌɑтнтн тоʍƔ снρоʍɑχƔ ɴєговɑ воʌɑ н вρɑтнтн оρƔжѣє коѣнʍ ѣє вɑʒєто Valt.98] Makarska, [ʒɑто пншєʍ в:ʍ: дɑ ʍн үнɴнтєүнɴнтє посʌɑтнпосʌɑтн ʍоє кɴнгє нʌн χнʌѣɑдƔ гρошɑ Valt.88] Imotski;

Istočni dio Hercegovačkog sandžaka[н ʍοнɑ гοвєдɑ үнɴнтє пοвρɑтнтүнɴнтє пοвρɑтнт Truhelka:15] Novi, [ʍoʌнʍo ɴɑшє тoн ρoƂнɑ сєстρɑ н Ƃρɑтнɑ кoн сƔ ʒɑρoƂнʌн Ɣ тρєƂнɴƔ пρєкo вɑс дɑ нχ үнɴє нспƔстнтнүнɴє нспƔстнтн ʒɑ щo сƔ тƔжɴн н ƔƂoʒн Rački:4] Novi, [ʍοʌнʍο вɑс ʒɑ

398 Lejla Nakaš

ʌƔƂɑв дɑ Ƃнстє ʍƔ Ɣүнɴнʌн Ɣʒєт Ɣүнɴнʌн Ɣʒєт тο шєɴнцє кɑкο Ɣ дρƔгοгɑ Ɣʒнʍɑтє ʒɑштο гοʌєʍƔ пρєшƔ нʍɑʍ дɑ гɑ οɴ үɑс нʍɑʍ үнɴнтн пοсʌɑтнүнɴнтн пοсʌɑтн Tru-helka:24] Trebinje);

Bosanski sandžak[пρоснʍо вɑшє госво ʒɑρɑдн воʌє Ƃожнє пɑкє н ɴɑшє үнɴнтєүнɴнтє гɑ ɴɑ φρншко ƔсʌɑтнƔсʌɑтн гʌɑвоʍ ɴɑ сρндƔ HAZUćirX-102, Rački:146] u Kostajni-cu, [ʍєʍєд пɑшɑ Ƃосɑɴскн үнɴнүнɴн пнсɑтпнсɑт HAZUćir.X-25] Sarajevo, [н докʌє кон доћєтє ɴɑ кρɑнɴƔ үнɴнтн ћєʍо дɑ ƂƔдє вɑшɑ воћʌɑ н үнɴнтн үнɴнтн ћƔћƔ вɑʍ поʒɴɑтнпоʒɴɑтн кон сɑʍ пощєɴ гɴ ɴɑ кρɑнɴн HAZUćirX-26] Sarajevo, [ʍон пρнɑтєћʌƔ нʒρɑдн ʍонє воћʌє тє ʍонє: ћʌƔдє ʌнпо дoүєκɑнтє н ү үнɴнтєнɴнтє н ɴɑпʌɑтнтнɴɑпʌɑтнтн од ћɴн сƔжɑɴɑ HAZUćir.X-108, Rački:151] Banja Luka.

Alternativna konstrukcija činiti + da + prezent nalazi se vrlo rijetko: [н ɑко є дρɑго в:ʍ: үнɴнтє үнɴнтє дɑ нʍ то повρɑтє повρɑтє што сƔ вɑʒєʌн Valt.36] Dvar, [ɑко є дρɑго в:ʍ: үнɴнтєүнɴнтє дɑ гɑ пʌɑтнпʌɑтн үɑ є нʒдɑɴгƔƂно н стρɑтно ɴɑ ʌєкɑρɑ Valt.109] Poljica.

Zabilježen je i mali broj primjera vezivanja glagola činiti sa infi nitivom činiti:

[ʍн ρɑ(днʍο) вɑʒдɑ ο вɑшєʍƔ дοƂρƔ н ο вɑшєʍƔ χɑтορƔ кο Ƃнсʍο вн ƔүнɴнʌнƔүнɴнʌн ʌƔƂɑв ƔүнɴнтƔүнɴнт Truhelka:21], [ɑко ʍо ѣнχ ɴє пʌɑтншн үнɴнћєʍƔүнɴнћєʍƔ ɑко Ƃог дɑ н ʍн вɑшнʍ ʌодєʍ ʒɑ тƔ ʌоʌоƂɑвɑв ƔүнɴнтнƔүнɴнтн дɑ вɑʍ ћє н вɑʍ Ƃнтн жɑѣо ɴɑ ɴɑс Valt.28] Dvar.

A zanimljiv je i primjer vezivanja infi nitiva uz glagol dati u pasivnom obliku da bi se izrazilo posredništvo najvišeg nivoa vlasti u jednoj od nižih državničkih funkcija:

[жопɑ поʌнѣүкɑ Ƃодоћ пρнсвнтʌогɑ цɑρɑ χɑс н ɴɑʍн Ɣд пρнсвнтʌє господє дɑтɑɑтɑ вʌɑвʌɑдɑтɑт н сосоднтнт Valt.95] Kamen.

Konstrukcija za+infi nitiv

Za razliku od situacije u hrvatskim primorskim kancelarijama i u hrvat-skom čakavskom književnojezičkom tipu 16. i 17. stoljeća,272 konstrukcija za + infi nitiv relativno je rijetka u krajišničkim pismima:

[господнɴ ʒ(є)ɴєρɑʌ үнɴнтн оƂнснтн ρєүєɴогɑ ʌовρнɴɑ н вƔгдρɑгɑ Ɣскокє ʒɑ освнстнтнʒɑ освнстнтн нɴє ʒʌоүнɴцєнɴє ʒʌоүнɴцє Ljubić:19] Zadar, [ʒɑү ɴнсƔ ʒɑ Ɣүнɴнт ʒɑ Ɣүнɴнт скɑɴскɑɴдɑʌɑʌ Ɣ вɑшєʍƔ гρɑдƔ Valt.110] Poljica, [ɴєго сɑʍ посʌɑ .в . квɑρтє пшєɴнцє үɑ сє Ƃно оƂʌнгɑ п: воѣ(во)дɑ нвɑɴ єʌнћ дɑтн ʒɑ ɴɑс ɑ ɴнсɑʍ Ƃно ɴн то дƔжɑɴ ɴєго ʒɑ ɴє ʒɑ ɴє дɑт ɑт доѣтоѣт ɴɑ ʍєɴє ρнүнɴɑ ʍєɴє ρнүн п: воѣводє

272 Usp. Gabrić-Bagarić, 1984:164, 172; Vončina, 1988:101;

399Nekoliko napomena o sintaksi

нвɑɴɑ єʌнћɑ Valt.166] Poljica, [вєʌнʍь ʒɑ споʍєɴƔтн сє вɑшє госпоцтвоʒɑ споʍєɴƔтн сє вɑшє госпоцтво од ʍєɴє тко сɑʍь Ljubić:8] Klis 1558, [поʒɴɑʌн сʍо доƂρƔ воʌƔ н үнсто сρоɴцє ρєүєɴє свнтнʌє господє н ρєүєɴогɑ господнɴɑ ѣєɴєρɑʌɑ ʒɑ ʒɑ дɑтн свɑкƔ поʍоћ н пρнɑтєʌствоɑтн свɑкƔ поʍоћ н пρнɑтєʌство ɴɑ овє үєстнтогɑ цɑρɑ ʍєѣɑшє н ʒɑ кɑстнгɑтн Ɣскокєʒɑ кɑстнгɑтн Ɣскокє Ljubić:18] Klis, [н тɑко ρєүєɴн ѣєɴєρɑʌ доћє ʒɑ ʒɑ оƂρɑɴнтн ɴɑ үєʍƔ ρɑɴнтн ɴɑ үєʍƔ Ƃн сє ʍогʌо ʒгон сє ʍогʌо ʒгоднтннтн н ʒɑ сɑχρɑɴѣєɴѣє ʍнстов тоʌнко үєстнтогɑ цɑρɑ коʌнко господє Ƃɴєтɑскє Ljubić:18] Klis, [н єɑ сɑʍ ʍєтɴƔο ʍοгɑ снɴɑ ɴɑ χƔтοвο ʒɑ үƔвɑтн н ɴɑшƔ н вɑшƔ ρɑєƔʒɑ үƔвɑтн н ɴɑшƔ н вɑшƔ ρɑєƔ οд χρнћɑвнєχ ʌƔднχ Truhel.28] Stolac.

Čakavski sintaksički modeliČakavskom utjecaju obično se pripisuje i izricanje upitne rečenice sa čemu, te sinkretizam akuzativa i lokativa. Kako upitna riječ zašto preuzima funk-ciju uzročnog veznika jer (v. str. 347), otvoreno je mjesto čakavskom mode-lu za uvođenje upitne rečenice pomoću čemu (=zašto):273

[дɑʜєʍ ɴɑ ʒɴɑɴʜє дɑ сє сɑ ʍɴƔʍ ɴє шɑʌʜтє ʏєʍƔ ʏєʍƔ ʍɑʌƔвρʜсɴє ʌƔдє шɑʌєтє Rački:34] Kostajnica, [ʜ ʒɑʜстο ћє οвɑ сρɑʍοтɑ Ɣ пορтʜ ɴɑ ƂɑʜʌƔ дοгορʜтʜ пρєʍдɑ ʌƔдє пρʜʍɑтє ʏєʍƔʏєʍƔ жєɴє пρʜʍɑтє Valt.26] Dvar.

Sinkretizam lokativa i akuzativa odaje čakavski govorni utjecaj,274 koji se kod pisara u kliškoj i krčkoj oblasti uvriježio putem korespondencije sa čakavskim područjem:

[ʒɑто ɴɑʍ є ʍожɴо ʒєʌɑ човʜкɑ Ɣ ρокєρокє ʜʍɑтʜ Desnica:213], [дɑ чʜɴʜтє ʜʍɑтʜ пєρɑвдʜ Ɣ ρокєρокє χєρɑɴƂɑшо ʍɑρкєто Desnica:213], [ʜ дρого κɴʜго пρʜʍʜχ по ρоκєρоκє воѣводє тɑдʜѣ ʒɑρɑд Ƃɑштʜɴє ɑгостʜɴовє Valt.127].

Pogodbene rečenice

Izražavanje pogodbenog značenja ostvaruje se nizom konstrukcija koje su podvrgnute načelu slaganja glagolskih oblika:aorist + prezent pf. u službi futura [ɑкoɑкo Ɣ ɴɑпρєдɑкь вєћє

пρoпƔстнстєпρoпƔстнстє ρєүєɴє Ɣскoкє внєρɑ вɑʍь ɴɑшɑ ɴнгдɑ дɑ ɴє ƂƔдєʍo Ɣ ʍнρƔ ɴн Ɣ ʌнƔƂɑвн Rački:4],

+ futur [ɴƔ ʌнɴƔ ʌн ɴɑʍ гɑ ɴє посʌɑстєпосʌɑстє Ɣднʌє ɴєкɑ ʒɴɑтє внρɑ ɴɑс свнχ нʍоцкн ɑгɑ н пρоʌошкн н ʒɑдвρскн ʍн ћєʍо Ɣχнтнтн вɑшєгɑ үовнкɑ н ɴєћєʍо гɑ пƔстнтн докʌє годн

273 O uvođenju upitne rečenice sa čemu umjesto sa zašto kao čakavskoj govornoj odlici koja prelazi u književni izraz pisala je Darija Gabrić-Bagarić (1984:152).

274 Usp. Vončina, 1987:40, 57.

400 Lejla Nakaš

ɴɑш үовнк доћє Valt.156], [ɑкоɑко по овоʍ ʌнстƔ ɴє ɴє Ƃн нʌн пнɴєʒн нʌн ρоƂє χоћƔ свє Ƃɑɴовє н твоѣє сƔжɴє ʒɑпɑʏɑтн Ɣ Ƃнχɑћскоѣ кɑпнтɑɴнѣн н Ɣ кρƔпскоѣ HAZUćir.X-27];

kondicional + futur [н ɴɑпρнєдɑ в.г. ɑко ɑко Ƃн що ρɑʒƔʍнєʌоρɑʒƔʍнєʌо χоћє ɴɑʍ дɑтн ɴɑ ʒɴɑɴнє ɑ н ʍн с ɴɑшє стρɑɴє що ʍожєʍо χоћє сє Ɣ ɴɑсь поƔʒдɑтн Rački:5];

+ neka+kondicional [ʒɑповндно сɑʍ пɑшнћƔ ɑко ɑко Ƃнстєнстє ʍƔ дɑʌнɑʌн твɑρдƔ внρƔ ɴєкɑ Ƃн сє с вɑʍɑ сɑстɑо HAZUćir.X-25];

+ kondicional [н ɑко ɑко Ƃн сєн сє• н ɴɑшʌоɴɑшʌо• дɑ додɑ• що• пρнıɑтєʌ• пρнıɑтєʌƔ• ɴє Ƃнʍо• ɴн ʍн ʍɑɴн Ƃнʌн HAZUćir.VII-14] ‘ne bi-smo ni mi manjkali’, tj. ‘ni naš dar Vama ne bi izostao’;

+ imperativ [ɑко ɑко Ƃнстє ʍогʌн нстє ʍогʌн ʒɴɑтн пншнтєпншнтє ɴɑʍ тко ѣє дɑ гɑ нʍɑʍо сʍɑкɴƔтн HAZUćir.X-138];

prezent ipf. + imperativ [ɴєго ɑко ʍнсʌншɑко ʍнсʌнш що Ɣсєтн од днтєтɑ ɴє поρƔʏнпоρƔʏн ɴɑд ɴнʍ ɴнкогɑ HAZUćir.X-16], [одпншнтєпншнтє ʍн Ɣ ʌнстƔ ɑко χоћєтє дρнжɑтн стɑρн χєсɑƂ кρɑѣншɴн коѣн ѣє досɑд Ƃнѣо ɴєвоʌɴнʍ сƔжɴєʍ ɴєкɑ ѣє кρɑѣнɴɑ кρɑѣнɴоʍ ɑко ʌн ɑко ʌн ɴє ʍнсʌнтєɴє ʍнсʌнтє вєћє χоћєтє тɑко ʏнɴнтн одпншнтєпншнтє ɴɑʍ дɑ сє ʒɴɑʍо н ʍн ʏєсɑ дρнжɑтн HAZUćir.X-27], [ɑко χоүєтєɑко χоүєтє дɑ ƂƔдє үнсто гʌɑвɑ ʒɑ гʌɑвƔ пρнцнɴкɑ сє остɑɴнтєсє остɑɴнтє HAZUćir.X-112], [ɑко нєɑко нє Ɣоʌɑ Ɣɑшɑ снƔƔ сɑпоρƔʏнтє сɑпоρƔʏнтє ɴɑ сƔшɴнχ Ɣɑшнχ н ƔнρƔ пошɑʌнтє χɑсɑɴ одɑƂɑшнɴƔ ACA39 9 33], [ɑко ʍнсʌнтєɑко ʍнсʌнтє ɴɑ скоρоʍ ʍƔтнєвнүɑ Ɣндєтн тɑко шɑʌнтєшɑʌнтє щєφɑɴɑ сƔшьɴнɑ ɴɑшєгɑ сɑ когɑ нє ʍƔтнєвнү поρƔк Rački:22];

prezent pf. + futur [єρ ɑкоɑко нχ ɴє пωвρɑтнтнєɴє пωвρɑтнтнє Ƃнћнє ωсвєтнє нштє дн сє н ɴє ɴɑдɑтнє Truhelka:5] ‘ako ih ne povratite, biće osve-te gdje se još i ne nadate’ (ie=e), [ɑко ɑко вɑʍ оyстρѣоyстρѣƂƔєƔє ıɑ ћƔ посʌɑтн єдɴогɑ ɑгƔ ш ɴнʍь HAZUćir.VII-9], [ɑкоɑко ʍƔ сєсє то• ɴє ɴєпʌɑтнɴє ɴєпʌɑтн• ɴєћє оɴɑʍо• вɑшн• ʌƔдн• Ƃнтн• ʍнρɴн• н внєρовɑɴн HAZUćir.VII-11], [н ɑко сƔжɑɴ Ɣ ρокƔ Ɣʍρє вɑш квɑρ ɑко ʌнɑко ʌн по ρокƔ ƔʍρєƔʍρє ɴєћє ʍонɑ внρɑ Ɣʍρнтн ɴн вɑшє Ƃʌɑго погнɴƔтн HAZUćir.X-29], [ɑко ʌн ɑко ʌн Ƃошноʍ ʒɑповнднƔ ʍн ƔʍρєʍоƔʍρєʍо ɴɑшɑ вєρɑ ɴєћє Ɣʍρнтн ɴн •в•ʍ• Ƃʌɑго погнɴƔтн HAZUćir.X-32];

+ da+prez.imati+infi nitiv u značenju ‘trebati’, ‘morati’275 [ɑко Ɣ ρƔкƔ (roku) Ɣʍρє вʍ квɑρ ɑко ʌнɑко ʌн по ρƔкƔ ɑʌн сє осє одɴєвєρнɴєвєρн ɴɑш квɑρ н дɑ сє нʍɑтє од ɴɑшє χншє ɴɑпʌɑтнтн HAZUćir.X-57], [ɑкоɑко вɑʍ оүнɴн ɴєвнρооүнɴн ɴєвнρо дɑ сє нʍɑтє ɴɑпʌɑтнтн од ɴɑшє коүє HAZUćir.X-96];

275 Ova konstrukcija smatra se literarnom čakavskom i dubrovačkom crtom koja je nastala pod romanskim utjecajem (usp. Gabrić-Bagarić, 1984:166).

401Nekoliko napomena o sintaksi

+ da+prezent pf. [ɑко Ɣ ρокƔ ƔʍρƔ Ɣ гос. кƔɑρ ɑко посʌн ρокɑ ɴɑш кƔɑρ ɑко ʌнɑко ʌн сєсє ɴɑʍ сʍƔρт пρнпєтнпρнпєтн тєρ н ʍн Ɣʍρєʍо дɑ ɴɑшɑ Ɣнρɑ ʍƔχɑʍєдоƔɑ ɴє Ɣʍρє ɴн Ɣʍ Ƃʌɑго ɴє погнɴє Rački:16];

+ da+kondicional: slaganjem perfektivnog prezenta sa kondici-onalom tvori se i izreka koja ima formu bacanja kletve na sa-mog sebe, a svrhu zaricanja i uvjeravanja [ʍон гос ɑкоɑко ʌɑɴʏƔ н χɑƂнƂ ɑʍо посʌɑ опρɑƔнпосʌɑ опρɑƔн дɑ Ƃнχ нχ пɑскн гʌɑƔƔ нсгƔгʌɑƔƔ нсгƔƂнʌнʌ HAZUćir.X-16] ‘ako oni uspiju to učiniti, neka me snađe grozna smrt’;

+ neka+prezent: značenje je slično prethodno navedenom [ɑ ɑкоɑко н посʌн дρƔгонɑћє ρɑʒƔʍнтєρɑʒƔʍнтє дɑ ɴнє тɑко кɑко вɑʍ пншєʍо ɴєкɑ ɴɑс єє стнд пρнд погʌɑвнтнʍн ћʌƔднʍ н вɑшнʍ н ɴɑшнʍ ɑко ɴє ƂƔдє тɑко Rački:79] ‘ako se ustanovi da moje riječi nisu istina, neka doživim sramotu’;

futur + futur [нєρ ɑко үєтєɑко үєтє вн пρнцнɴнвɑтнпρнцнɴнвɑтн н ɴɑшɑ үєүє господɑ нскɑтннскɑтн пρнцнɴкɑ HAZUćir.X-112];

+ konstrukcija imati+infi nitiv pri čemu je glagol imati u prezentu i uvodi se veznikom da ili neka te u potvrdnoj verziji znači ‘mo-rati’, a u odričnoj ‘ne smjeti’ [ѣєсʍо ʒɑповнднʌн ощρо ... ɑко ɑко ћєћє вɑшн стρɑжʏн свє спɑвɑтнспɑвɑтн дɑ сєсє ɴєѣʍɑѣƔ пρоɴєѣʍɑѣƔ пρоƂƔднтннтн ɴнтн Ɣ ɴнχ днρɑтн HAZUćir.X-138];

+ imperativ [ɴєʍоѣтє ɴнгогɑ поρоковнχ посћɑтн ɑко ʌн ɑко ʌн ћєтє посћɑтнћєтє посћɑтн ɴєʍоѣтєɴєʍоѣтє кнρнвнүє од ɴɑс ʒɑɴɑтнʒɑɴɑтн ɑко сє ʌƔдн поƂнѣƔ HAZUćir.Šib-7];

futur II + imperativ [ɑкоɑко вн χотнʌн χотнʌн ƂƔдєтєєтє кɑд сє тɑʌнѣɑ отвоρн когɑ вн ʒɴɑтє ɴɑшєгɑ ʏовнкɑ дɑ ʒʌо ʏнɴн по вɑшоѣ ʒєʍʌн ʍєтɴнтєʍєтɴнтє Ɣ пнсʍо HAZUćir.X-137], također i sa verzijom futura II tipa budem+infi nitiv kakav se javlja u izrazu bosanskih franje-vačkih pisaca, ali i dubrovačkih [нстн вɑсн подʌоʒɴнүн Ƃєρєʒ ʌнүєɴүнѣє ɑко ɑко ƂƔдƔ нʒʌɑʒнтнƔ нʒʌɑʒнтн тєρє ѣнʍ сє сото догодн ɴєʍоѣтєɴєʍоѣтє ɴнкɑд од ɴɑс ʒɑɴɑтнʒɑɴɑтн HAZUćir.Šib-7].

Pogodbeno značenje katkad se ostvaruje i kondenzacijom zavisne reče-nice u oblik participa ili imperativa. Pri tom se na mjestu navedenih oblika u dubinskoj strukturi razumijeva protaza sa futurom II ili prezentom gla-gola perfektivnog vida:particip učinivše = ‘učinivši’; ‘ako učinite’ [н тɑкoн ƔүнɴнвшєƔүнɴнвшє χoћєʍo

Ɣ ʍнρƔ Ƃнтн Rački:4], čuvše = ‘čuvši’; ‘ako čujete’ [ɴєʍoнтє ʍɑɴкɑтн үƔвшєүƔвшє дɑ ɴɑʍ ɴє дɑдƔ ɴɑ ʒɴɑɴнє Rački:3];

imperativ [н сɑпоƔнсɑпоƔндɑнɑн Ɣɑшє гос χоʏєʍо сʌƔшнтн HAZUćir.X-16], [н сɑпoƔнсɑпoƔндɑнтєɑнтє ɴɑʍ нєρ сʍo ʍн вʍ пoсʌƔшɴнцн Rački:11],

402 Lejla Nakaš

‘ako zapovjedite, poslušat ćemo’; voļa+(dat.pron.)+imperativ... voļa+(dat.pron.)+imperativ [Ɣоʌɑ сɑпоρƔʏнƔоʌɑ сɑпоρƔʏн Ƃʌɑшɑ ƔоʌɑƔоʌɑ ƔɑʍƔɑʍ ƔшɑʌнƔшɑʌн ɴɑ ɴɑшƔ ƔєρƔ Rački:82], ‘ako hoćeš’… – ničim ograni-čen izbor.

Navedeni primjeri pokazuju koliko je različitih nijansi značenja uvjet-nih rečenica moglo biti izraženo u krajišničkim pismima. Pretežnu većinu sklopova čine realne pogodbe, a broj potencijalnih pogodbi osjetno je manji.

Realne pogodbe:

ako, ako li, nu li

futur futurprezent perfektivnog glagola futurfutur da+prez.imati+infi nitivprezent imperfektivnog glagola imperativprezent perfektivnog glagola da+prezent perfektivnog glagolaprezent perfektivnog glagola da+kondicionalprezent perfektivnog glagola da+prez.imati+infi nitiv

aorist futur, odnosno prezent perfektivnog glagola u funkciji futura

futur II imperativ

bez veznikaparticip imperativparticip futurimperativ futur

Potencijalne pogodbe:

ako, ako li

kondicional kondicionalkondicional neka+kondicionalkondicional imperativkondicional futur

Najrašireniji tip pogodbenih rečenica u krajišničkim pismima pred-stavljaju forme sa prezentom u zavisnoj i futurom, odnosno imperativom, u glavnoj rečenici, u zavisnosti od toga da li je u prezentu glagol perfek-tivnog ili imperfektivnog vida. Ali nije rijedak ni sklop apodoze uvedene veznikom da sa prezentom glagola imati i infi nitivom koji se ustalio pod utjecajem kancelarijskoga jezika adresanta. Njegovo značenje je specifi čno, a svodi se na to da u slučaju (ne)ostvarivanja uvjeta iz protaze nastupa po-sljedica u vidu izvršenja zakona ili ostvarenja zapovijedi. Slično se mogu tumačiti sve konstrukcije koje započinju veznicima da / neka u apodozi, ali je forma predikata sa prezentom glagola imati i infi nitivom karakteristična za administrativni stil korespondencije. Tako npr. u rečenicama sročenim

403Nekoliko napomena o sintaksi

bez ovoga tipa perifraze kao ‘ako oni uspiju to učiniti, neka me snađe straš-no zlo’ ili ‘ako se ustanovi da moje riječi nisu istina, neka doživim sramotu’ posljedica onoga što se ostvari u uvjetnom dijelu ima oblik sudbinskog ra-zrješenja, dok u administrativnom iskazu tipa ‘da se ima desiti to i to’ po-sljedica djeluje kao pravna odredba ‘ako li se sužanj odnevjeri, da se imate od naše kuće naplatiti’.

404 Lejla Nakaš

Zaključna razmatranjaBosanička grafi ja krajišničkih pisama čini dio fenomena zapadne ćirilice. Odnos razlike slovnih oblika u pismima bosanskih krajišnika prema slov-nim oblicima hrvatskih kancelarija zasniva se na jednoj temeljnoj činjeni-ci: budući da je i bosanskim krajišnicima i hrvatskim časnicima bosančica najčešće ‘drugo’ pismo, suštinske razlike u grafi jskom inventaru svode se, uglavnom, na utjecaj prvog pisma na bosančicu, dakle, u jednom slučaju arebice, u drugom latinice. Ali pored toga, pri korespondenciji koja se od-vija između Hrvata i Bošnjaka, dolazi do fl uktuacije slovnih oblika. Tako se događa da prvobitna verzija specifi čne morfologije pojedinog slova vre-menom bude zastupljena i na jednoj i na drugoj strani – npr. grafem f (po ugledu na latiničko slovo, sa jednom ili dvjema poprečnim crtama u Fer-hatpašićevoj kancelariji i u Jasenovcu i Bihaću) ili /č/ sa tačkom (u Ke-glevićevoj kancelariji HAZUćir.X-50, X-84, X-85). Zbog toga se i ne može govoriti o dvjema zasebnim varijantama zapadnoga ćirilskog brzopisa u okviru grafi je dopisa bosanskih krajišnika i hrvatskih časnika, ali se sva-kako može govoriti o prvobitnim oblicima i originalnim morfologijama svake od kancelarija.

Na osnovu izloženoga pregleda grafi je krajišničkih pisama, kao izrazi-to krakteristični za grafi jski inventar bosanskih krajišnika izdvojeni su ovi slovni oblici:

a c c c-č c-č c-č c-č c-č-dž ʆ ž ž ω

Analiza slovnih oblika krajišničkih pisama pokazala je da se u okviru bosaničke grafi je mogu razlikovati dva tipa – zapadni i istočni.

405Zaključna razmatranja

Zapadni tip bosančicea b c č ć d e f g h i j k

l m n o p r s š t u v z ž

Istočni tip bosančice

a b c č ć d e f g h i j k

l m n o p r s š t u v z ž

Razlike između zapadnih i istočnih morfologija slova

a č d e f h i j n p r š t z

Z

I

Važnu ulogu u ustaljivanju slovnih formi odigrao je utjecaj kancelarije adresata, do kojega dolazi putem korespondencije. Dubrovačka slavenska kancelarija 15. i 16. stoljeća, koja je stajala pod snažnim utjecajem vlasti-te tradicije klasične diplomatske minuskule, djelovala je na hercegovačke kancelarije u takvom smislu da se u morfologiji slovā pisama sa hercego-vačkoga područja odražavaju forme klasične minuskule. Uz to, u sastav Hercegovačkog sandžaka ušao je i dio srednjovjekovnih posjeda crnogor-ske vlastele. Na tim područjima također se njegovala klasična diplomatska minuskula pa se njihova stara tradicija odrazila u pismima iz osmanskoga perioda. Stoga ne čudi što se i u najmlađim hercegovačkim pismima, s po-četka 19. stoljeća, upućenim u Crnu Goru mogu pojaviti tragovi morfolo-gije slova iz klasične minuskule.

Tako npr. u pismu Ali-paše Rizvanbegovića početkom 19. stoljeća nala-zimo oblik digrafa št načinjen od običnog oblika slova ш i u vertikalnoj

406 Lejla Nakaš

ligaturi dodatog alternativnog oblika slova т iz klasične minuskule, kakav je zajednički i grafi ji Arsenija Čarnojevića i Erlangenskom zborniku: . Tim istim grafi jskim izvorima zajednička je i forma slovā ч, ɑ, ε, a slovo д

, koje je u hercegovačkim pismima ima identičnu formu kao oznaka za poluglas kod Čarnojevića i u Erlangenskom zborniku, jednako je dubro-vačkom д (usp. Đorđić 1971:438, 442).

Veza sa klasičnom minuskulom vidljiva je u pojedinim hercegovačkim pismima iz 17. stoljeća, naročito u formama slova: ж (kao kod dubro-vačkih pisara 16. stoljeća i kod Čarnojevića 1694), inicijalnog κ , slova χ

(kao u dubrovačkoj kancelariji, usp. Đorđić 1971:441, 442). O utjecaju klasične minuskule na istočni tip krajišničke grafi je govori i činjenica da se grafem za /j/ u Hercegovini razvija iz oblika ligature, a jasno je da ligaturna slova Я i ıє nisu bila karakteristična za bosansku minuskulu.

U dvama tipovima bosančice, zapadnom i istočnom, može se razazna-ti utjecaj dviju razvojnih podloga. Istočni tip stoji pod utjecajem klasične srednjovjekovne diplomatske minuskule, a zapadni tip razvija se na osnovu bosanske srednjovjekovne minuskule. Karakteristične forme koje zapadni tip pisma nasljeđuje iz srednjovjekovne bosančice uočljive su u oblicima slova д i ж ж . Zapadni tip otvoreniji je utjecaju drugih grafi jskih siste-ma latiničkom ( i ) i arebičkom; a osim toga, slobodniji je i u izboru položaja slova pa ga karakterizira iskošenost, izduženost slovnih formi (ɑ, д, ρ, ш, т).

Na kraju ističem da u ovom radu nisu obuhvaćene dekadentne forme bosančice koje se razvijaju u 19. stoljeću, a koje sadrže rudimentarne ostat-ke nekadašnje raskošne bosaničke grafi je. Toj bi vrsti pisma s pravom pri-stajalo ime begovica – jer se njegovala u zatvorenom porodičnom krugu i nije imala više ništa zajedničko sa namjenom kojoj je služila krajišnička bosančica.

Jedno od temeljnih pitanja ove disertacije ticalo se udjela pisanoga idi-oma srednjovjekovne epohe u epistolarnom izrazu osmanskoga razdoblja. Stoga nas je zanimalo koje su se fonetske crte zapadnoštokavskoga pisanog idioma održale u krajišničkim pismima kao dio tradicionalnoga pisarskog manira.

Kako je već odranije poznato, pisani jezik srednjovjekovne Bosne pro-žet je ikavskim manirom, a ikavizam je ujedno i njegova najbitnija jezička karakteristika po kojoj je prepoznatljiv. Stoga se u pojavi leksičkih ikaviza-ma u dokumentima sa ijekavskoga dijalekatskog prostora može vidjeti do-kaz očuvanja kontinuiteta zapadnoštokavskoga pisanog idioma u osman-skom periodu. Nešto pravih ikavizama koji se nalaze u starijim novskim

407Zaključna razmatranja

pismima moguće je tumačiti dubrovačkim utjecajem, jer je ikavski manir dominantan u Dubrovniku sve do vremena Gundulića. Ali ikavizmi u mlađim novskim pismima mogu se objasniti djelovanjem pisarskog ma-nira po ugledu na stil kancelarija najviših zvaničnika iz Travnika ili Banje Luke. Sporadični primjeri ikavizma u pismima iz Trebinja, Gacka i Stoca obuhvaćeni su istim objašnjenjem, ali se, također, ne može zanemariti ni podatak da je srednjovjekovno plemstvo oblasti istočno od Neretve njego-valo ikavizam, te da je ova jezička crta i ranije, kroz govor tog plemstva, bila i ovdje prestižna.

Međutim, pojava ijekavizama u krajišničkim pismima sa zapadnog, prvenstveno ikavskoga područja, zahtijeva sasvim drugačiju interpreta-ciju. Naime, od 17. stoljeća štokavština folklorne književnosti, koja je pr-venstveno ijekavska, zadobila je takav prestiž da se na širem srednjojuž-noslavenskom prostoru počela smatrati herojskoj tematici najprikladnijim izražajnim sredstvom (usp. Vončina 1988:79). Prestižnost štokavskoga izraza nepovoljno se odrazila čak i na sudbinu toliko izgrađenoga književ-nojezičkog modela kakav je bio čakavski, stoga se mora računati i s time da je pisarski manir bosanskohercegovačkog zapadnoga područja također prolazio kroz preobražaj izazvan utjecajem novoštokavske folklorne koi-ne. U tom svjetlu treba promatrati pojavu stanovitoga broja ijekavizama u pismima “krajiških begova”. Dosadašnjem stavu o tom fenomenu, koji se svodi na ocjenu da je ijekavizam u pismima sa zapadnoga područja jezič-ka odlika koja pokazuje da pisar nije iz Krajine (Peco 2005:222), predlažu se sljedeće antilogije (1) utjecaj novoštokavske folklorne koine djeluje na pisarski manir u takvom smislu da dolazi do proboja leksičkih ijekaviza-ma, (2) jedan dio ijekavizama u pisani izraz prelazi iz govorne podloge, jer ikavskošćakavski govori zapadne Bosne nisu nikada bili dosljedno ikavski, ili, drugačije rečeno, bili su “prevashodno ikavski, ali ne i isključivo ikav-ski” (Peco 2007:III: 234; i 180, 231, 235).

Zbog svega toga bilo je potrebno iz novog ugla promotriti specifi čnost izraza onih pisara za koje se može pretpostaviti da su doselili s drugih dija-lekatskih područja. Pokazalo se npr. da su pisari koji su u primorsku oblast prispjeli sa štokavskih područja gdje je refl eks jata različit od i nastojali sli-jediti ikavski model izraza, što je očito u kancelarijama Ahmet-age Omer-bašića (Kamen), Mustafage Kapetanovića (Dvar), Mehmed-bega Atlagića (Krčka oblast). U pismima iz tih kancelarija ijekavizmi se pojavljuju samo kao omaške, uglavnom u sastavu nekog od gramatičkih morfema.

S druge strane, pojedine ekavske forme zastupljene u izrazu kancelarija sjeverozapadne Bosne trebalo bi promatrati kao dio specifi čnoga pisarskog

408 Lejla Nakaš

manira zasnovanog na oponašanju uzusa kancelarije adresata, a ona je na kajkavskome području. Ali i pored toga, pisarski uzus 17. stoljeća pokazuje da je ikavizam dominantan i poželjan, jer je proboj drugačijih rješenja go-tovo neznatan.

Činjenica da su krajinski pisari u svome ikavizmu bili mnogo dosljed-niji nego što bi se moglo očekivati, kako s obzirom na migraciona dijale-katska ukrštanja tako i s obzirom na djelovanje novoštokavske folklorne koine, ukazuje na postojanje posebnog estetskog kriterija za ovaj žanr pi-smenosti. To znači da se glavna odlika stare zapadnoštokavske koine – ika-vizam – kroz kategoriju prestižnosti održava i u turskom razdoblju.

U okviru kancelarija koje djeluju na prostoru krajišta Bosanskoga sandžaka ikavska zamjena jata, koja je u apsolutnoj prevlasti, dvostruko je motivirana: situacijom u govorima zapadno od rijeke Bosne, jer u 17. stoljeću njihova slika još nije bila jako narušena migracijama, te utjecajem već formiranog ikavskog manira kod pisara. Većini ikavskih primjera nije potrebno tražiti posebno objašnjenje, mada se može uzeti da je u 17. stolje-ću bilo primjera leksemskih ikavizama, kakvi su već bili uopćeni u izrazu alhamijado književnosti i u usmenoj poeziji Bošnjaka, te su tako postali sastavni dio neke vrste višega stila. Ikavski manir u pisanom izrazu mogao je opstajati i kroz upotrebu takvih leksemskih ikavizama, ali je visokom stepenu dosljednosti, svakako, doprinosila pojava da je ikavizam bio živ u dijalekatskoj podlozi.

U sklopu pitanja o refl eksu jata u pismima iz kancelarija Bosanskog sandžaka analizirani su dokumenti koji su nastali u samom središtu njego-ve teritorije. Tu se javlja i manji broj ikavizama koji su vezani za specifi čnu leksiku koja se tiče ovog žanra pismenosti, te predstavljaju leksemske ika-vizme. Pojava takvih ikavizama u pismima iz središnje oblasti pokazatelj je opće, iako ne pretjerano stroge, ikavske tendencije u ovoj vrsti pisanog izraza. Uzrok toj pojavi može biti estetski kriterij koji podstiče održava-nje odlikā stare zapadnoštokavske koine kroz kategoriju prestižnosti i u turskom razdoblju. To što se ikavski princip nije strogo slijedio dâ se obja-sniti paralelnim estetskim utjecajem novoštokavske folklorne koine, koja svoj amblem, ijekavštinu, u to vrijeme sve više utkiva i u epski stil krajiške usmene poezije.

Tragovi nekadašnjeg zapadnoštokavskog narječja u izrazu krajišničkih pisama u fonetici se svode na dva tipa pojava. Prvi od njih tiče se zapadnih crta koje su to narječje povezivale sa čakavskim i kajkavskim narječjem, od kojih su neke još u prethodnoj tradiciji potisnute na rang leksičkih pojava *dj>j, ę iza palatala >a, vь>va. Postojanje takvih crta u jeziku krajišničkih

409Zaključna razmatranja

pisama dokaz je kontinuiteta starije pisane tradicije, ali i utjecaja jednoga hibridnog jezika koji se razvija kao posljedica kontakta i dopisivanja sa no-siocima pisane tradicije zapadnijega područja.

(1) Refl eks skupine vь na štokavskom području je u još od prvih pisa-nih spomenika. Međutim, u srednjovjekovnim tekstovima, u pasažima pisanim s težnjom ka višem stilu, nalazi se i va, uglavnom u ulozi pri-jedloga. Za razliku od toga, u krajišničkim pismima 16. i 17. stoljeća, iz oblasti bliže moru, refl eks va- može doći samo unutar dijalekatske leksike preuzete od čakavaca, uglavnom u leksemi vazeti i njenim izve-denicama.

Refl eks grupe vь može biti i u s protetskim v kao u kajkavskom dijalek-tu, u onim krajišničkim kancelarijama koje su u prijepisci s kajkavskim područjem. Primjeri su ograničeni na sporadično refl ektiranje prijed-loga kao vu i na leksemu vučiniti u sintagmi vučiniti pravicu, a pojav-ljuju se zajedno s još nekim kajkavizmima.

(2) Refl eks nazala ę u većini krajišničkih kancelarija je e. Međutim, oni pisari koji su izloženi čakavskom utjecaju imaju primjere u kojima je taj nazal iza palatala prešao u a, (prijati ‘uzeti’, ‘primiti’, čakati ‘čekati’, častit ‘čestit’).

(3) Refl eks j od praslavenskog d’ predstavlja odraz kontinuiteta stare za-padne štokavštine u pismima krajišnika. Ali kako je j<*d’ istovremeno i čakavska osobina, opstanak ovakvog refl eksa u krajišničkim pismima, u vrijeme kad su procesi konvergencije dviju štokavština odavno uzeli maha, omogućen je kroz pisani kontakt štokavaca zapadnijega područ-ja sa čakavcima. Naklonjenost pisara likovima leksema u kojima je za-držan zapadni refl eks, a koji su već u prethodnoj tradiciji bili svedeni na rang izvansistemskih arhaizama, posljedica je djelovanja estetske kategorije prestižnosti, bilo da je ona vezana za konzervativniji govor plemstva koje je moglo njegovati refl ekse iz starijeg sloja zapadne što-kavštine, bilo da je proistekla iz težnje za oponašanjem izraza kancela-rije s kojom se vrši prijepiska. U prvom slučaju primjeri sa refl eksom j (<*d’) ograničeni su na pojedine gramatičke kategorije (mlaji, tuji), a u drugom, takav refl eks zatomljen je u riječima koje ulaze u sastav neke od pisarskih formula (dobrorojenomu), u ustaljenim izrazima s prijed-logom meju i zamjenicom u instrumentalu, ili pak u administrativnoj odrednici mejaši.

410 Lejla Nakaš

(4) Jedna od crta koja je zajednička čakavštini i starijem sloju zapadne štokavštine ra>re pojavljuje se samo u malom broju pisama iz Primorja.

(5) Kasnopraslavenska opreka : t’ bila je jedna od onih zapadnih izo-glosa koja je zapadnoštokavsko narječje povezivala i sa čakavskim i sa kajkavskim. Kako je za čakavštinu i zapadnu štokavštinu karakteristi-čan konzervativizam i arhaičnost, dogodilo se da inovacija sa najza-padnijega područja srednjojužnoslavenskoga dijasistema (kajkavskog) ovdje nije utjecala na poistovjećenje dvaju fonema u pravcu č. Grafi ju u kojoj je poništena opreka između /č/ i /ć/ u pravcu /č/ nalazimo u pismima iz Kostajnice, Dubice, Jasenovca i iz Bihaćkog sandžaka, a koja su upućivana u Sisak, Zagreb, Litovanič. Kako se upravo na tim područjima i danas čuva razlika između /č/ i /ć/, smatram da je u tim pismima riječ prije o grafi jskoj karakteristici, nego o odrazu stvarne dijalekatske situacije. Slovo koje treba da označi fonem /ć/ iščezlo je pojednostavljenjem grafi jskog sistema, a vjerovatno je u tom procesu udjela imala i činjenica da su pisma upućivana na kajkavsko područje. Kada se izuzmu pisma sa grafi jskom jednakošću v = /c/-/č/-/ć/, tj. ona pisma u kojima uopće nema grafema za /ć/ (a to znači ni za /đ/), primjeri iz krajišničkih pisama 16-18. stoljeća pokazuju da se opozicija u ovom paru afrikata posvuda dobro čuvala. Zapravo, svođenje para afrikata na jednu bila je u odmaklom 17. stoljeću nova pojava i to je razlog što u našim pismima nema mnogo ‘grešaka’. Naime, ima dosta pisama koja imaju jedno slovo za c-č, a za fonem ć imaju poseban grafem, koji se piše na odgovarajućem mjestu, kao i onih koja imaju sva tri grafema. Kako se upravo u govorima Bošnjaka Krajine dobro čuva razlika izme-đu tih fonema i danas, zaključujem da grafi jsko nerazlikovanje c-č-ć u pismima iz navedenih gradova nije bilo odraz govorne situacije.

Drugi sloj zapadnoštokavskih jezičkih odlika u krajišničkim pismima tiče se očuvanja starije jezičke strukture kao vida konzervativizma dijale-kata zapadnoga područja i nakon konvergencije dviju štokavština poput šćakavizma, izostanka novog jotovanja, čuvanja skupine -jd-, fi nalnog -l, fonema h.

(1) Zbog male zastupljenosti leksike u kojoj bi se šćakavizam uopće mogao detektirati u poveljama, ali najviše zbog tradicionalnog načina obilježavanja refl eksa *st’, *sk’ digrafom Щ, ne može se sa sigurnošću procijeniti njemu pripisana izgovorna vrijednost u srednjovjekovnim spomenicima. Stoga prisustvo šćakavskih primjera u krajišničkim pi-smima ne možemo tretirati kao izraz težnje za očuvanjem kontinuiteta

411Zaključna razmatranja

pisanoga jezika, nego govornom zapadnom (time i starom zapadno-štokavskom) crtom. Šćakavski primjeri, dakle, ne dokazuju da se pisar oslanja na prethodnu pisanu tradiciju, ali mogu svjedočiti o uspostav-ljanju novog pisanog manira inspiriranoga podržavanjem starijih za-padnoštokavskih govornih crta.

Kako je refl eks praslavenskih skupina st’, sk’ na većem dijelu nekadaš-njeg zapadnoštokavskoga područja i danas šć, razumljivo je što u pi-smima nastalim prije više stoljeća nalazimo upravo takav odraz prasla-venskog jotovanja. Ali već u to vrijeme primjetno je da ova jezička crta gubi sistemski status i sve više postaje leksička pojava. U kancelarijama su naporedo prisutni refl eksi št i šć, osim u onima iz istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka, gdje se bilježi samo št. Čakavski oblici jošće i nišće (Ivšić 1970:230) zabilježeni su u pismima iz Dalmacije i u jednom pismu Ljubuškog. U tvorbenoj kategoriji imperfektivnog vida glagola šć je frekventnije od št, a upravo u toj skupini primjera našao se i jedan refl eks šć u pismu iz istočne Hercegovine, koji bi, ustvari, trebalo pove-zati sa fenomenom podnovljenog jotovanja: raspušćati.

(2) Neizvršeno novo jotovanje predstavlja jednu od jezičkih crta u kojoj se ogleda stepen očuvanja zapadnoštokavskoga pisanog manira u kra-jišničkim pismima. Primjeri bez refl eksa novog jotovanja redovno se nalaze u kancelarijama iz prvoga razdoblja, a u drugome razdoblju ima ih u kliškoj i krčkoj oblasti, zapadnoj Hercegovini i u Herceg-Novom. O prestižnosti likova bez novog jotovanja govori njihova velika broj-nost u usporedbi sa sporadičnom pojavom jotovanih likova. Zapravo, iako su jotovane forme zastupljene u neznatnom broju, one na svoj na-čin ukazuju na čisto literarni status nejotovanih formi.

(3) Glagoli složeni sa iti posvuda imaju oblike sa izvršenim jotovanjem, ali u većini kancelarija pojavljuju se i nejotovane forme. Jedino su kan-celarije u istočnoj Hercegovini lišene takvih primjera. Supostojanje li-kova sa -jd- i sa -đ- govori o tome da je jedan od njih prihvaćen kao dio literarnog manira, dok drugi predstavlja proboj iz dijalekatske podlo-ge. Neravnomjerna procentualna zastupljenost jednih likova u odnosu na druge u raznim gradovima na istom dijalekatskom području govori o tome da je svaka od kancelarija imala vlastite zahtjeve u pogledu pro-pisanoga izraza, te da su neke kancelarije u slijeđenju tradicionalnih crta bile strožije od drugih.

412 Lejla Nakaš

(4) Čuvanje fi nalnoga -l je fonetsko-grafi jska osobina u kojoj se, ta-kođer, odražava kontinuitet zapadnoštokavskoga pisanog idioma u osmanskom razdoblju. Finalno -l bilježi se na dijelovima teritorija koji su udaljeni od novoštokavskih inovacionih žarišta i koji su okrenuti dvama zapadnim narječjima, gdje je -l nepromijenjeno. U njegovom bilježenju najdosljednije su kancelarije iz zapadnog rubnoga dijela Bo-sanskog sandžaka – kostajnička i dubička. Iako znatno rjeđe, i u kance-larijama Bihaćkog i Krčkog sandžaka javljaju se oblici sa -l. U središtu Bosanskoga sandžaka situacija je sasvim drugačija – bilježi se uvijek o (<-l), uglavnom bez primjera vokalske kontrakcije. Slično tome, u kan-celarijama Kliškog i Hercegovačkog sandžaka u refl eksu -l odrazilo se dijalekatsko stanje tih područja.

(5) U dosadašnjim radovima o jeziku krajišničkih pisama izuzetan značaj pridavao se pojavi izostanka /h/. Smatralo se da nebilježenje /h/ izravno ukazuje na pisarsko autorstvo “nemuslimana”. Ovaj kriterij za određivanje autorstva načelno je prihvaćen kao adekvatan i u našoj analizi. Međutim, pokazalo se da čak i pisma u kojima ovaj grafem potpuno izostaje istovremeno ispunjavaju druge kriterije koji svjedoče o pisarskom autorstvu Bošnjaka, a koji se tiču utjecaja arebice na grafi -ju kojom su pisana. S obzirom na činjenicu da je samo u malom broju pisama zasvjedočena pojava gubljenja /h/ (15% u ukupnom korpusu), te da su njome zahvaćene samo najslabije pozicije ovog fonema, zaklju-čilo se da je u 17. stoljeću bilo pisara Bošnjaka u čijem je govoru fonem h bio labilan.

Kada se sagleda zastupljenost navedenih osobina u krajišničkim pismi-ma, općenito se može reći da se u hercegovačkim pismima ispoljio snažan novoštokavski utjecaj, dok su zapadna konzervativna po svome jeziku, te održavaju mnoge stare zapadnoštokavske osobine. Osim toga, za zapadne kancelarije karakteristična je i živa tendencija ka stvaranju jedne vrste hi-bridnoga stila. Tako u pismima upućenim na kajkavsko područje možemo naći primjere poput vse (sve), vekši (veći), mogel (mogao), vu (u), a u onima upućenim na čakavsko područje vazeti (uzeti), malin (mlin), jidu (jedu), jošće, nišće (jošte, ništa).

Morfološko ispitivanje dalo je potvrde o očuvanosti starijih jezičkih crta u izrazu krajišničkih pisama. Arhaizmi u morfološkoj strukturi osobi-to su karakteristični za kancelarije na nekadašnjem prostoru zapadnošto-kavskog narječja. Oni tu opstaju dijelom kao posljedica konzervativnosti zapadnih dijalekata, a dijelom kao relikt pisarske tradicije.

413Zaključna razmatranja

U oblicima jednine imenica krajinski pisari imaju uglavnom nove na-stavke, a jedino u pismima iz starijeg razdoblja ima primjera očuvanosti starije deklinacije. Čak ni kancelarije rubnih područja, u kojima se spora-dično nalaze druge prijelazne narječne crte, u oblicima jednine imeničke deklinacije ne pokazuju jezički utjecaj susjedne čakavštine i kajkavštine. Razlog tome leži u činjenici da je već u 16. stoljeću čakavsko područje pre-trpjelo snažan štokavski utjecaj pa se i u izrazu tamošnjih kancelarija s kojima su krajišnici u prijepisci nalaze poštokavljeni oblici. U isto vrijeme, na susjednom kajkavskom području dolazi do formiranja hibridnoga knji-ževnojezičkog tipa u kome je štokavsko narječje također odigralo posred-ničku ulogu pri stvaranju pisanog izraza koji će biti razumljiv na širem dijalekatskom prostoru.

Izgubljeni oblici dvojine imenica II vrste sporadično se bilježe u stari-jim pismima sa zapadnoga područja. Za razliku od čakavskog, stanja gdje oblici dvojine ostaju uz broj dva, ali ne i uz tri i četiri, te kajkavskog, gdje je dvojinu sasvim zamijenila množina, kod naših pisara uglavnom se nalazi štokavsko stanje, premda u starijim kliškim pismima i u Primorju ima po-tvrda uopćavanja novog nastavka akuzativa množine u konstrukcijama sa brojevima tri i četiri.

U množini imenice I vrste imaju kraće i duže oblike, samo što su oblici sa proširenjem osnove frekventniji na cijelom prostoru, a potvrđeni su već u ranim pismima. Općenito se može reći da su kraći oblici množine bili fakultativna pojava već u 17. stoljeću.

Tokom 17. stoljeća dolazi do velikih izmjena u okviru deklinacijskih paradigmi vezanih za ustaljivanje novoštokavskog sistema pluralskih pa-deža. Na zapadnijim područjima te izmjene odvijaju se različitim tempom, što se odrazilo i u pisanim dokumentima. Osim toga, princip konzervativ-nosti, koji vlada u pisanom jeziku, utjecao je na pojavu većeg broja različi-tih modela u deklinacijskoj strukturi na cjelokupnom prostoru.

Očuvanost arhaičnije deklinacijske sheme karakteristična je za zapad-no područje a ogleda se u sporadičnom bilježenju nastavka -i u akuzativu mn. imenica I vrste; češćoj upotrebi oblika sa nultim morfemom, odnosno s nastavkom -ov u genitivu mn. imenica I vrste; upotrebi nastavka -ih u lokativu mn.; upotrebi nastavka -i u instrumentalu mn. imenica I vrste. Za razliku od toga, hercegovačka pisma u genitivu mn. češće imaju novi nastavak -a; od 17. stoljeća imaju novi nastavak za instrumental i lokativ mn. I vrste -ima, dok stariju inovaciju u njihovom izrazu predstavlja pojava uopćavanja starog nastavka lokativa mn. za genitiv mn. kod imenica II i III vrste. Morfološki arhaizmi u izrazu kancelarija istočnoga dijela Hercego-

414 Lejla Nakaš

vačkog sandžaka tiču se množinskih padeža imenica II vrste -am u dativu, -ah u lokativu i -ami u instrumentalu.

Jedna od arhaičnosti u morfološkoj strukturi – upotreba starog nastav-ka dativa množine – nije naprosto odraz konzervativnosti pisanoga jezika, već činjenice da u većini govora zapadnijeg štokavskog područja nije ni došlo do promjene nastavka za dativ množine sve do kraja 17. stoljeća. S druge strane, u istočnom dijelu Hercegovačkog sandžaka stari nastavci da-tiva množine počinju se zamjenjivati novima u posljednjim decenijama 17. stoljeća. Ta izmjena nije nagla, niti raširena posvuda jednako, a konteksti u kojima se pojavljuje stari oblički nastavak ukazuju na ulogu pisarske tradi-cije u njegovom očuvanju.

Stariji množinski oblici ličnih zamjenica nami i vami karakteristični su za sjeverozapadno bosansko područje, ali ih imaju i kancelarije istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka. Novi završetak iz duala -ma najranije se nalazi u pismima iz kliške i zapadnohercegovačke oblasti, i to već od počet-ka 17. stoljeća, a od polovine 17. stoljeća oblici nama, vama, njima u katego-riji plurala bilježe se u istočnoj Hercegovini i u Bosni. Međutim, posvuda su frekventniji stari nastavci. S druge strane, na cjelokupnom zapadnom području dominiraju enklitički oblici nad punima, i to u likovima nam i vam, dok je u istočnoj Hercegovini dominantna arhaična forma enklitičke zamjenice za 2. lice vi.

U pismima sa zapadnijega područja arhaična forma akuzativa lične za-mjenice za 3. lice množine sporadično se bilježi i u svom punom i u enkli-tičkom obliku ńe i je. Tim oblicima pisari su stilizirali svoj izraz varirajući ih sa novim oblikom ńih u težnji da se izbjegne ponavljanje istih formi u susjednim klauzama.

Najzanimljiviju pojavu u vezi sa upotrebom zamjeničkih oblika na zapadnom području predstavlja naklonjenost pisara inonarječnim zamje-ničkim oblicima: kaj, ča, zač. Naporedna upotreba štokavskih i čakavskih, onosno štokavskih i kajkavskih, formi upitno-odnosnih zamjenica otkriva to da pisar njihovom variranju pridaje stilsku vrijednost. Kako je upotreba čakavskih formi daleko frekventnija i, također, svojstvena ne samo kance-larijama primorske oblasti, već i onima okrenutim hrvatskom sjeveru, bilo je potrebno dati joj i posebno objašnjenje. Naime, pojavu zamjenice ča u Pounju moguće je protumačiti kao zaostali trag starijeg tipa literarnog je-zika koji je mogao imati čakavsko obilježje. S druge strane, krajinski pisari koji su u korespondenciji s kancelarijama iz Pokuplja izloženi su djelovanju hibridnoga književnojezičkog tipa kakav se formira na tome području, a za koji su karakteristična interdijalekatska prožimanja.

415Zaključna razmatranja

Na sličan način protumačena je i upotreba arhaične forme pokazne zamjenice tь > ta, bez fi nalnog j, koja se pojavila u nekim od pisama iz Primorja i u jednom pismu iz Dubice. Naime, njeno prisustvo u dubičkoj kancelariji moglo bi ukazivati na trag srednjovjekovnog literarnojezičkog tipa, pogotovu ako se ima na umu da je takav oblik potvrđen u jednom glagoljskom spomeniku iz Bužima. Osim toga, oblici zavisnih padeža ove zamjenice sporadično mogu imati e umjesto o u osnovi: tega, temu, što se objašnjava utjecajem zamjenice saj, sego, semu koja je sa ovom bila sino-nimnom odnosu. Pritom morfološki čakavizam saj, sega, koji se također javlja u našim pismima, ima stilsku vrijednost, jer je ograničen na ustaljene izraze literarne vrijednosti.

U pismima su potvrđene i druge arhaične forme zamjenica čija upotre-ba ukazuje na slijeđenje prethodne pisane tradicije:

Od starijih oblika zavisnih padeža upitno-odnosne zamjenice što zapa-žen je genitiv česa u svega dva pisma iz Bihaćkog sandžaka.

Zamjenički likovi tko i ko nalaze se na cijelokupnom prostoru u 17. i 18. stoljeću, s tim da je ko frekventnije u Hercegovačkom sandžaku, a tko u Primorju i sjeverozapadnoj Bosni. Lik kto karakterističan je samo za pisma prvoga razdoblja.

Oblici zamjenica koji, koja, koje na zapadnijem području i u Herceg-Novom često imaju sažete forme.

Arhaična je i upotreba množinskog oblika s.r. koja na mjestu gdje se u novije vrijeme koristi zamjenica što u relacijskom značenju.

U krajišničkim kancelarijama preferiraju se likovi genitiva i dativa jed-nine pridjevsko-zamjeničke deklinacije s pokretnim vokalima. Pisari su običavali stvarati slijedove višesložnih atributa sa dvosložnim i trosložnim imenicama u svrhu oblikovanja ritmičkih kadenci svojstvenih epistolar-nom stilu. Taj postupak naročito je dolazio do izražaja u uvodnom dijelu pisma, pa su primjeri koji se tiču leksike čije pojavljivanje je ograničeno na formulu vrlo brojni.

Analiza pridjevskih likova sa pokretnim vokalom i bez njega pokazala je da postoji recipročan odnos vezan za potencijal upotrebe lekseme i izvan formule: što je leksema slobodnija od formule to je veći broj njenih primje-ra bez fi nalnog vokala unutar formule. Osim toga, pokazalo se da pridjev-ske riječi koje se nalaze u sklopu formule, a istovremeno su i dio leksike svakodnevnoga govora, zadobivaju običniji lik – bez fi nalnog vokala – i u

416 Lejla Nakaš

pismu, dok one koje su svojstvene samo visokom stilu izražavanja čuvaju staru gramatičku formu.

U formuli se neuporedivo rjeđe pojavljuju oblici pridjeva po imenič-koj deklinaciji nego po složenoj pridjevskoj, a kada su tu ipak uklopljeni, onda su vezani za formulu na samom kraju pisma (koja je i manje pompe-zna), te za ustaljene fraze u starijim pismima. Neodređeni oblici pridjeva frekventniji su na zapadnome području, a u pismima iz istočnoga dijela Hercegovačkog sandžaka dolaze samo iznimno. Međutim, treba istaći da u krajišničkim pismima oblici pridjeva po imeničkoj deklinaciji izvan for-mule općenito predstavljaju izuzetnu pojavu.

S obzirom na uopćenje nastavaka palatalne, odnosno nepalatalne osnove u genitivu i dativu množine pridjevsko-zamjeničke promjene, cje-lokupni prostor Bosanskog ejaleta podijeljen je u dva dijela:

U istočnom dijelu Hercegovačkog sandžaka, od samog osnivanja kra-jišničkih kancelarija, dominiraju nastavci sa ijekavskim refl eksom sta-roga jata.

Na zapadnome području primjeri s ijekavskim refl eksom bilježe se sasvim izuzetno. Zapravo, u zapadnim kancelarijama genitiv i loka-tiv množine pridjevsko-zamjeničke deklinacije redovno imaju jednak nastavak -ih. U dativu množine sasvim prevladava nastavak -im, osim u nekoliko primjera s nastavkom -imi, u kojima se ogleda sinkretizam dativa i instrumentala množine, a koji su, zbog sloga više, pogodni za kreiranje skladnijeg ritma u uvodnoj formuli.

Ako se kao kriterij za otkrivanje zapadnoga karaktera dijalekatske pod-loge u pisanom izrazu uzme zapostavljanje verbalne morfološke strukture i preferiranje nominalne,276 onda se može reći da je izbor krajišničkih pisara zapadno orijentiran. Drugim riječima, tendencija gubljenja imperfekta i aorista zajednička kajkavskom i čakavskom narječju inicirana je i u neka-dašnjem zapadnoštokavskom narječju, a to se odrazilo i u jeziku naših pi-sara. Analiza upotrebe pojedinih oblika pokazala je da aorist za pisare ima stanovitu literarnu vrijednost, dok se za imperfekt može reći da je u fazi nestajanja. To naročito vrijedi za izraz kancelarija Bihaćkog i Bosanskog sandžaka. Zapravo, moglo bi se reći da jedino oblici pomoćnoga glagola koji učestvuju u tvorbi pluskvamperfekta sprečavaju iščeznuće kategorije imperfekta kod tamošnjih pisara.

276 Usp. Brozović, 1985:68-69.

417Zaključna razmatranja

Za primorsku oblast karakteristična je upotreba sažetih oblika imper-fekta pomoćnoga glagola u sastavu pluskvamperfekta. Budući da je ovakav sažeti imperfekt poznat i srednjovjekovnoj tradiciji, on se ne mora nužno dovoditi u vezu sa izravnim čakavskim utjecajem. Naime, sažete forme imperfekta mogle bi predstavljati i trag starije tradicije u jezičkom izrazu pisara, pogotovu stoga što, npr. na prostoru sjeverozapadne Bosne, gotovo da i nema drugih potvrda imperfekta osim takvih sačuvanih u sklopu plu-skvamperfekta. Gubljenje kategorije imperfekta u toj se oblasti odrazilo i na pluskvamperfekt, pa je u pismima iz sjeverozapadne Bosne mnogo češći inovirani oblik pluskvamperfekta građen perfektom pomoćnoga glagola.

Za pisare sa zapadnoga područja puni oblik pomoćnoga glagola u sa-stavu futura I i perfekta, predstavlja viši stilski izbor.277

U primorskoj oblasti futur II tvori se prezentom glagola biti i infi niti-vom, a na ostalome prostoru vrlo frekventan način izražavanja značenja futura II ostvaruje se kroz upotrebu prezenta glagolā perfektivnog vida sa-činjenih prema naročitom tvorbenom modelu, posredstvom prefi ksa uz-, i to već od najranijih pisama.

Potencijal je često prisutan u ustaljenim frazama krajinskih pisara iz svih krajeva kao jedna od formi učtivosti, a osobitost na planu njegove tvorbe predstavlja to što u odričnom obliku potencijala riječca ne dolazi ispred glagolskog pridjeva.

Frekventna upotreba glagolskih priloga, koji su naročito pogodni za ra-zličite tipove rečenične kondenzacije, postala je jedno od karakterističnih obilježja stila krajišničkih pisama.

Upotreba inonarječnih priloga ukazuje na teženju za stvaranjem ta-kvoga tipa izraza koji može djelovati blisko adresatima i tako ih podstaći na povoljne odluke u vezi sa temom prijepiske. Ovim putem stvara se vrsta hibridnog jezika sa svjesno utkanim nespojivim obilježjima iz drugog nar-ječja, a sve u svrhu osnovnog epistolarnog načela captatio benevolentiae. Tako kod pisara koji su u korespondenciji sa čakavskim i kajkavskim po-dručjem možemo naći priloške forme jur, tja, jošće, simo, takajše.

Drugi primjeri koji upućuju na tendenciju ka stvaranju hibridnoga stila odnose se na povremeno prisustvo kajkavskih, odnosno čakavskih mor-foloških specifi čnosti u izrazu krajišničkih pisama. Tako su oblici futura sačinjeni po modelu budem + glagolski pridjev radni zasvjedočeni u kance-larijama koje su u prijepisci sa kajkavskim područjem, a u pismima iz obla-sti biliže moru zapaženi su primjeri sinkretizma lokativa i akuzativa koji 277 Takvim oblicima futura i perfekta služili su se i tvorci hibridnog književnojezičkoga tipa u

Hrvatskoj (Vončina 1988:201, 206).

418 Lejla Nakaš

se mogu interpretirati kao čakavski utjecaj. Kajkavske natruhe sa najviše simboličnoga potencijala su zamjenica kaj, tvorbeni morfem za gradnju glagolskoga priloga -el, komparativ vekši, boljši; a čakavske su zamjenice ča, zač, čigov, protetsko j-, realizacija prefi ksa *vь- kao va-. Pri realizaciji ponekad dolazi do unakrsnih rješenja pa su u istom primjeru zabilježeni refl eksi koji se međusobno isključuju kao -l>-o i vь->va-: vazeo.

U leksici su krajišnički pisari pokazali dosta inovativnosti. Općenito se može reći da ovaj žanr obiluje izvedenicama apstraktnog značenja za čije je kreiranje bio potreban aktivan odnos prema postojećim tvorbenim mo-delima. Neki od najfrekventnijih sufi ksa jesu -stvo, -ština, -nik, -nja, -ac, -ak, -ba. Stilska vrijednost tvorenica najviše dolazi do izražaja kod složenih pridjeva koji ulaze u sastav pisarske formule.

Najveći dio ukupnog fonda posvojene leksike čine orijentalizmi, ali je već na prvi pogled primjetno da u rječniku izostaju mnoge lekseme orijen-talnoga porijekla koje su inače sasvim obične u alhamijado tradiciji i u boš-njačkoj usmenoj književnosti. Tako npr. kod bosanskih pisara najmanje orijentalizama ima među prilozima i glagolima. Budući da kancelarijski izraz prvenstveno teži ka ispunjenju specifi čnog zahtjeva za razumljivošću, orijentalna se leksika koristi samo u onoj mjeri u kojoj može biti poznata primaocu. To znači da su imenice koje označavaju predmete pridošle za-jedno s orijentalnom kulturom zastupljenije nego drugi vidovi leksike za koje postoje domaći sinonimi.

Udio romanske prema orijentalnoj leksici mnogo je veći kada su u pi-tanju glagolske lekseme, a to naročito dolazi do izražaja upravo u seman-tičkom polju administrativnog pojmovlja. Koliko se ova vrsta romanizama odomaćila najbolje se vidi po specifi čnom kapacitetu da se uz pomoć po-stojećih prefi ksalnih i sufi ksalnih morfema od njih izvode nove riječi i novi vidovi značenja. Iako je u talijanskom jeziku nemoguće morfološki izraziti vidsko značenje, pisari su tvorili specijalne glagolske forme kojima se izra-žavala perfektivnost i imperfektivnost glagola primljenog iz romanske kul-turne sfere, u skladu s mogućnostima izražavanja aspektualnog značenja u domaćoj gramatici.

Sintaksičke odlike krajišničkih pisama zapadnoga područja svode se na dva tipa karakteristika. S jedne strane, u pismima su zastupljeni arha-ični sintaksički modeli koji pokazuju očuvanost starije, zapadnoštokavske strukture, kao što su stariji red enklitika, frekventna upotreba slavenskoga genitiva i posesivnog dativa i genitiva. S druge strane, u njima su djelomič-no zastupljene sintaksičke osobitosti koje su posljedica pisarskog ugledanja na izraz kancelarija s kojima su u prijepisci: od + genitiv umjesto o + lokativ

419Zaključna razmatranja

uz glagole govorenja, prijedložni genitiv u funkciji nekongruentnog atri-buta, za + infi nitiv, glagol činiti sa infi nitivom i akuzativom. Čakavskom utjecaju pripisuje se i izricanje upitne rečenice sa čemu, te sinkretizam aku-zativa i lokativa.

Sintaksička obilježja sa visokom stilskom vrijednošću proistekla su iz slijeđenja pravila epistolarnog umijeća. Načela ars dictaminis skoncentrira-na su na fatičku funkciju jezika i uglavnom su zasnovana na ispunjavanju posebnih ritmičkih obrazaca pri sklapanju teksta. Ona se mogu jasno uoči-ti u našim pismima. Naime, u pismima, isto kao u epici, ritam se u najvećoj mjeri zasniva na kvantitativnoj klauzuli – pretposljednji slog treba biti dug, na samom kraju izbjegava se zatvoreni slog, razbijaju se sintaksičke veze, a ta iskliznuća u redu riječi imaju za cilj ostvarenje ritmičkog sklada.

Promjena u intonacionoj liniji rečenice zasnovana je na pomjeranju članova sa uobičajenih mjesta, što je uvjetovano zahtjevnom dikcijom koja u kompozicijski bitnim dijelovima teksta nastoji biti što ravnija i spori-ja. Neakcentirana dužina imala je velik značaj u oblikovanju ritma, kao i činjenica da višesložne riječi dobro pristaju kraju klauzule. U tu svrhu korišten je veoma veliki izbor pridjeva određenoga vida u dativu i geni-tivu. Stoga ove riječi čine velik procenat ukupne leksike, a što je naroči-to uočljivo, one se u izuzetno velikom broju slučajeva nalaze na samom kraju klauzule, dakle iza imenice na koju se odnose, što proizvodi stilski markiran red riječi. Iz istih razloga pisari su nastojali postaviti glagol na kraj klauzule, pa se objekt nalazi ispred glagola. Izmjene u redu riječi na-ročito su upadljive kada predikat ostvaruje dvostruku vezu, sa bližim i sa daljim objektom. Pritom, ako je riječ o složenom glagolskom obliku, ili o složenom predikatu, između takvih dijelova umetnuti su jedan ili drugi, a nekad i oba objekta.

Sa zahtjevom iz složenog sitema pravila ars dictaminis podudario se i princip razbijanja slijeda adjektiva zastupljen kod naših pisara. Zapra-vo, pisari rijetko nižu tri atributa jedan za drugim, ali ako to i čine, takav postupak je rezerviran samo za početak rečenice. Na kraj klauze oni rado postavljaju supstantivnu riječ iza jednog, ili najviše dva atributa i tek tad navode sljedeći. A u skladu s nastojanjem da se postigne poseban rečenični ritam je i postavljanje inkongruentnog atributa ispred imenice.

Sve navedene sintaksičke crte prisutne su u krajišničkim pismima sa znatnim stepenom ujednačenosti. Taj podatak omogućava postavljanje hi-poteze da je u okviru pisane tradicije postojao sistem pravila za stvaranje teksta koji su kancelarije podržavale kao izraz epistolarnog umijeća. Činje-nica da su sintaksički obrasci koje su koristili pisari podudarni sa obras-

420 Lejla Nakaš

cima usmene epike dovoljno govori o stilskoj obilježenosti na takav način oblikovanog jezičkoga izraza. Upotreba obrazaca svojstvenih epskom je-zičkom maniru postala je signal po kojem svi kojima je usmena tradicija poznata prepoznaju intenciju umjetničkog oblikovanja jezičkoga gradiva. Kako je u vrijeme cvjetanja ove vrste pismenosti folklorna koine bila jedini u potpunosti izgrađen jezički estetski model, ona je pisarima mogla poslu-žiiti kao izvor za jezičko oblikovanje.

Međutim, sistem pravila epistolarnog umijeća razlikovao se od poet-skoga utoliko što nije bio metrički uvjetovan, kombinacije riječi nisu mo-rale proizvoditi istosložne izraze, a stilski efekt zasnivao se na stvaranju posebnog ritmičkoga dojma na kraju sintaksičkih cjelina.

S druge strane, za razliku od romanske epistolarne tradicije, u kojoj je kursus bio gotovo sveto načelo, akcenatska usklađenost klauzule u krajiš-kih pisara nije bila obavezna. Osnovni principi prozodijske organizacije klauzule koji se mogu izdvojiti kod krajiških pisara tiču se težnje da pret-posljednji slog bude produžen, da posljednja riječ klauzule bude višeslož-nija od prethodne, te da duža riječ može doći pred kraću samo onda kada joj je prvi slog naglašen dugim akcentom.

Ne ulazeći u širu raspravu o tome da li su pravila epistolarnog umijeća naslijeđena iz srednjovjekovne tradicije ili posuđena, iz svega što je ovdje prikazano možemo zaključiti da je pisarski posao bio zanat koji se ozbiljno učio, te da su bitnu ulogu u tom procesu imale kancelarije, koje su stvarale i održavale osnove pisarskog umijeća.

Kao i svaki pisani izraz ranijih epoha sa naglašenom svrhovitošću, i jezički izraz krajišničkih pisama karkterizira određeni stepen konzervativ-nosti. Međutim, u ovom žanru pismenosti starije jezičke crte nisu naprosto izraz težnje da se održi tradicionalni model jezičkog izraza. Njihov izbor diktiran je i specifi čnom praktičnom svrhom. Obraćanje tradiciji i starijim jezičkim oblicima približavalo je izraz pisara s nekadašnjeg zapadnošto-kavskoga područja izrazu njihovih korespondenata. U težnji za istim efek-tom razvijala se i posebna vrsta hibridnoga stila koja je podrazumijevala uplitanje simboličnih elemenata čakavske, odnosno kajkavske narječne strukture u jedan načelno zapadnoštokavski izraz starijega tipa.

Na istočnome području takvi zahvati nisu bili neophodni, jer su novo-štokavske inovacije zahvatile i izraz hercegovačkih pisara kao i izraz njiho-vih dubrovačkih korespondenata.

421Sažetak

SažetakNakon pada Bosne pod tursku vlast srednjovjekovni literarni jezik dezinte-grirao se u srpski crkvenoslavenski u pravoslavnom i štokavski vernakular u katoličkom kulturnom krugu. Tragovi srednjovjekovnoga jezika infi l-trirani su i u rani pisani izraz Bošnjaka na narodnom jeziku i to upravo u korpusu krajišničkih pisama, što bi trebalo značiti da su i Bošnjaci njegovi baštinici. Međutim, odsustvo objektivnih parametara u dosadašnjim istra-živanjima krajišničkih pisama dovelo je do ekstralingvističkih procjena i proizvoljnih sudova o tome ko su bili njihovi pisari. S obzirom na presudan značaj pisara u konačnom uobličavanju jezičkog izraza pitanje pisarskog autorstva bosanskih krajišničkih pisama nametnulo se kao problem koji treba riješiti pomoću čvrstih kriterija što bi proizlazili iz samih tih pisama, iz osobitosti njihovoga jezika, grafi jskih rješenja i ortografskih uzusa.

Uspostavljanje kriterija koji bi referirali samim pismima utoliko je ne-ophodnije što su istraživači koji su zastupali/ branili stav o bošnjačkom autorstvu pretežno svoje argumente zasnivali na pretpostavkama koje su izlazile iz motiva narodnih pjesama i na posljednjim tragovima postojanja bosaničke pismenosti u 20. stoljeću.

U ovom istraživanju izolirana su četiri kriterija za utvrđivanje autor-stva, koja se tiču utjecaja arebičkih uzusa na bosančicu: dijakritičke tačke nad slovima, postojanje samo jednoga grafema za /č/ i /c/, miješanje grafe-ma za /u/ i /o/ i eufonizacija suglasničkih skupina.

Bosanička grafi ja krajišničkih pisama čini dio fenomena zapadne ćiri-lice. Odnos razlike slovnih oblika u pismima bosanskih krajišnika prema slovnim oblicima hrvatskih kancelarija zasniva se na jednoj temeljnoj či-njenici: budući da je i bosanskim krajišnicima i hrvatskim časnicima bo-sančica najčešće ‘drugo’ pismo, suštinske razlike u grafi jskom inventaru svode se, uglavnom, na utjecaj prvog pisma na bosančicu, dakle, u jednom slučaju arebice, u drugom latinice. Ali i pored toga, pri korespondenciji koja se odvija između Hrvata i Bošnjaka, dolazi do fl uktuacije slovnih obli-ka. Tako se događa da prvobitna verzija specifi čne morfologije pojedinog slova vremenom bude zastupljena i na jednoj i na drugoj strani. Uz to, važ-nu ulogu u ustaljivanju slovnih formi odigrao je utjecaj kancelarije adresa-ta, do kojega dolazi putem korespondencije. Naša identifi kacija dviju vari-

422 Lejla Nakaš

janata bosaničke grafi je zbog toga i nije zasnovana na kriteriju pripadanja hrvatskom ili bošnjačkom kulturnom krugu.

U dvama tipovima krajišničke bosančice, zapadnom i istočnom, može se razaznati utjecaj dviju razvojnih podloga. Kontinuirani utjecaj dubro-vačke kancelarije omogućio je da se u hercegovačkim kancelarijama zadrže mnoge forme iz klasične diplomatske minuskule. Nasuprot tome, u kan-celarijama zapadnoga krajišta stalno nalazimo slovne oblike u kojima se odražava kontinuitet bosanske diplomatske minuskule.

Jedno od temeljnih pitanja ove disertacije ticalo se udjela pisanoga idi-oma srednjovjekovne epohe u epistolarnom izrazu osmanskoga razdoblja. Stoga nas je zanimalo koje su se fonetske, morfološke i sintaksičke crte za-padnoštokavskog pisanog idioma održale u krajišničkim pismima kao dio tradicionalnoga pisarskog manira.

Glavna odlika stare zapadnoštokavske koine – ikavizam – održava se i u osmanskom razdoblju. Uzrok toj pojavi je u razvijenom estetskom kriteriju koji podstiče održavanje odlika starog zapadnoštokavskoga pisa-nog idioma kroz kategoriju prestižnosti i nakon konvergencije zapadne i istočne štokavštine. To što se ikavski princip nije strogo slijedio objašnja-va se paralelnim estetskim utjecajem novoštokavske folklorne koine, koja svoj amblem, ijekavštinu, u to vrijeme sve više utkiva i u epski stil krajiške usmene poezije.

Zapadnoštokavski karakter pisarskog manira ogleda se u izoliranim ostacima nekadašnjeg sistema, u karakterističnim pojedinostima kao što su leksički primjeri za j<*dj (meja, tuji), ali i u prisustvu drugih zapadnih crta koje su vremenom bile potisnute na rang izvansistemskih arhaizama (prijęti > prijati; resti; pojde; ostaci stare deklinacije).

Sekundarne zapadnoštokavske crte koje nalazimo u krajišničkim pi-smima tiču se pojava koje ukazuju na kašnjenje u preuzimanju novošto-kavskih inovacija, a to su konzervativniji odnos prema prijelazu -l >o, jd > đ, sinkretizmu pluralskih padeža, novom jotovanju.

Kada se sagleda zastupljenost navedenih osobina u krajišničkim pismi-ma, općenito se može reći da se u hercegovačkim pismima ispoljio snažan novoštokavski utjecaj, dok su zapadna konzervativna po svome jeziku, te održavaju mnoge stare zapadnoštokavske osobine. Osim toga, za zapadne kancelarije karakteristična je i živa tendencija ka stvaranju jedne vrste hi-bridnoga stila. Tako u pismima upućenim na kajkavsko područje možemo naći primjere poput vse (sve), vekši (veći), mogel (mogao), vu (u), a u onima upućenim na čakavsko područje vazeti (uzeti), malin (mlin), jidu (jedu), jošće, nišće (jošte, ništa).

423Sažetak

Stoga se može identifi cirati dva tipa jezičkog izraza krajišničkih pisama. S jedne strane stoje pisma sa zapadnijega područja u kojima se jasno očituje podražavanje tradicije i naklonjenost starijem tipu izraza koji, budući zapadnoštokavski, omogućava približavanje pisanog jezika štokavskoga područja pisanom izrazu na drugim dvama zapadnim narječjima, čakavskom i kajkavskom književnojezičkom tipu. S druge strane, pisma sa istočnoga područja, tačnije iz istočne Hercegovine odlikuju se stabilnim ijekavizmom sa svega nekoliko primjera leksičkih ikavizama, izvršenim novim jotovanjem, primjerima jekavskog jotovanja dentala i labijala, do-sljednim prijelazom fi nalnog l u o. Međutim, u pojavi leksičkih ikavizama u dokumentima sa ijekavskoga dijalekatskog prostora može se vidjeti do-kaz očuvanja kontinuiteta zapadnoštokavskoga pisanog idioma na tome području i u osmanskom periodu.

424 Lejla Nakaš

SummaryAft er Bosnia had fallen under the Turkish rule, literary language of the Middle Ages disintegrated into Serbian Church-Slavic in orthodox, and štokavian vernacular in Catholic cultural circle. Traces of the medieval language are also infi ltrated in the early expression of Bosniaks, written in national language, particularly in the corps of the letters which originate from border regions. Th is should mean that Bosniaks are its inheritors too. But, a lack of objective parameters in previous research of the mentioned letters, brought to extra-linguistic assessments and arbitrary judgments of the issue who were the scribes of those letters. Considering the crucial im-portance of the scribes in the fi nal shaping of language expression, the qu-estion of the scribal authorship of Bosnian border region letters emerged as a problem that should be solved through fi rm criteria deriving from the very letters, their language particularity, graphic solutions and orthograp-hic customs.

Th e establishment of criteria which would refer to the letters themsel-ves is even more indispensable since the researchers, who represented / defended the stand on Bosniak authorship, based their arguments mainly on assumptions deriving from motifs of folk epics as well as on last traces of the existence of bosanic literacy in the 20th century.

In this research four criteria are isolated for determining authorship, which relate to the infl uence of the usage of Arebica on bosančica: diacriti-cal dots on letters, existence of only one grapheme for /č/ and /c/, mixture of graphemes for /u/ and /o/ and euphonious consonant groups.

Th e bosanic orthography of the letters from the border region consti-tutes a part of the phenomenon of western Cyrillic. Th e relation of a dif-ference of the letter shapes in the letters from the border region between the letter shapes of Croatian offi ces is based on one fundamental fact: since bosančica is most oft en the “second” alphabet both to Bosnian border gu-ards and Croatian offi cers, essential diff erences in the orthography inven-tory mostly relate to the infl uence of the fi rst alphabet on bosančica, that is, in one case of the Arebic alphabet, and in the second case of the Latin alphabet. But in addition to this, there was a fl uctuation of the latter shapes in correspondence between Croats and Bosniaks. It happened that an ori-

425Summary

ginal version of specifi c morphology of an individual letter was used both on one and on the other side. Also, an important role in stabilization of the letter shape was played by the infl uence of an Adresee’s Offi ce, which was taking place through correspondence. Th erefore our identifi cation of two versions of the bosanic orthography is not based on the criterion of belon-ging to the Croatian or Bosniak cultural circle.

An infl uence of two evolution bases can be distinguished in two types of bosančica from the border region, the western and eastern one. Th e con-tinuous infl uence of the Dubrovnik offi ce enabled the Herzegovina offi -ces to retain many forms from the classical diplomatic minuscule. On the contrary, in offi ces of the western border region we keep fi nding the letter shapes in which the continuity of the Bosnian diplomatic minuscule was refl ected.

One of the fundamental questions of this Dissertation relates to the share of a written idiom of the medieval epoch in an epistolary expression of the Ottoman era. Th erefore we were interested in fi nding out which pho-netic, morphological and syntax features of the western štokavian written idiom remained in the letters from the border region as a part of the tradi-tional scribal manner.

Th e main feature of the old western štokavian koine (common langua-ge) – ikavism – was maintained even during the Ottoman era. Th e ground for that phenomenon is in the developed esthetic criterion which encou-rages maintaining of the features of the old western štokavian written idi-om through a category of prestige even aft er convergence of western and eastern štokavian. Th e fact that the principle of ikavian was not strictly followed is explained by a parallel esthetic infl uence of the new štokavian folklore koine, which was increasingly interweaving its emblem, ijekavian, into the epic style of the border oral poetry at that time.

Th e western štokavian feature of the scribal manner refl ects itself in isolated remnants of the old system, in characteristic details such as lexical examples for j<*dj (meja, tuji), as well as in the presence of other western features which over time were suppressed to the level of out-of-system ar-hachaisms (prijęti > prijati; resti; pojde; remnants of the old declination).

Th e secondary western štokavian features we fi nd in the letters from the border region relate to the phenomena that indicate delays in taking over innovations of new štokavian, and they are a more conservative approach

426 Lejla Nakaš

towards the transition of -l >o, jd > đ, syncretism of plural cases, and new jotovanje.278

When the presence of the mentioned features in the letters of the bor-der region is analyzed, it can be generally said that a strong infl uence of new štokavian was visible in the Herzegovina letters, while the western ones are conservative in their language, and they refl ect many old western štokavian features. In addition to this, a live tendency to create one type of a hybrid style is characteristic for the western offi ces. Th erefore we can fi nd examples in the letters sent to the kajkavian territory such as: vse (sve-all), vekši (veći-bigger), mogel (mogao-could), vu (u-in), and the following ones in the letters sent to the chakavian territory: vazeti (uzeti-take), malin (mlin-mill), jidu (jedu-they eat), jošće (jošte-more), nišće (ništa-nothing).

Th erefore we can identify two types of the language expression of the letters from the border region. On one side there are the letters from the territory that was more on the western side where support for the tradition is visible as well as an inclination to the older type of expression which, since it is western štokavian, enables approaching of the written language of the štokavian territory to the written expression in two other western di-alects – the chakavian and kajkavian literary language type. On the other side, letters from the eastern territory, precisely from eastern Herzegovina have the features of stabile ijekavian with just few examples of lexical ika-vism, a completed process of new jotovanje, examples of jekavian jotovanje of dentals and labials, a consistent transition of the fi nal l in o. However, in the emergence of lexical ikavism in documents from the ijekavian dialectic territory we can see a proof of preservation of continuity of the wesetern štokavian written idiom in that territory during the Ottoman era as well.

278 Process of assimilation of non-palatal consonants: c,d,g,h,k,l,n,s, t and z, with J in order to create palatal consonants: č, ć, đ, ž , š, lj and nj.

427Резюме

РезюмеПосле падения Боснии, когда страна попала под турецкую власть, книжно-литературный язык ее средневековья распался на сербский церковнославянский, в православном, и штокавский вернакуляр в католическом культурном круге. Следы языка средневековья про-никли и в раннюю письменную речь босняков на народном языке, именно в корпус писем пограничников, что значит, что и босняки являются наследниками этого языка. Однако, отсутствие объектив-ных параметров в прежних исследованиях писем пограничников привело к экстралингвистическим оценкам и произвольным мнени-ям о том, кто были их писцы. Учитывая важное значение писцов и их роль в окончательном воплощении языкового выражения, вопрос об авторстве боснийских писем пограничников навязывается в качест-ве проблемы, которую нужно решить с помощью жестких критериев, происходящих из самих писем, из особенностей их языка, графичес-ких решений и орфографических принципов.

Установление необходимых критериев, относящихся к самим письмам еще более важно и необходимо, потому что исследователи, отражавшие/защищавшие позицию босняцкого авторства, в основ-ном основывали свои аргументы на предпосылках, выходящих из мотивов народных песен, и на последних следах существования осо-бого алфавита – босанчицы (и письменности на базе босанчицы), в XX столетии.

В настоящем исследовании изолированы четыре критерия для установления авторства, касающиеся влияния принципов арабицы на босанчицу: диакритические точки над буквами, существование только одной графемы для /ч/ и /ц/, смешивание графем для /у/ и /о/ и “облагозвучивание” (эвфония) групп согласных.

Графика босанчицы в письмах пограничников является частью феномена западной кириллицы. Отношение разницы между формой букв в письмах боснийских пограничников и формой букв хорват-ских канцелярий основывается на одном фундаментальном факте: поскольку и для боснийских пограничников и для хорватских долж-ностных лиц босанчица чаще всего была “вторым” письмом (шриф-

428 Lejla Nakaš

том), существенные различия в написании сводятся, в основном, на влияние первого письма / шрифта на босанчицу, т. е., в первом случае – на влияние арабицы на босанчицу, во втором случае – влияние ла-тиницы. Но, несмотря на это, в корреспонденции, проходящей между хорватами и босняками, происходит флуктуация формы букв. Так и случается, что первоначальный, оригинальный вариант характерной морфологии отдельной буквы в конечном итоге, временем, появля-ется и на той и на другой стороне. Кроме того, важную роль в стаби-лизировании формы букв имело влияние канцелярии адресата, что происходило посредством переписки. Наше определение двух вари-антов графики босанчицы, ее написания, не обосновано критерием принадлежности хорватском или босняцком культурным кругам.

В двух типах босанчицы пограничников, западном и восточном, можно различать влияние двух основ на их развитие. Непрерывное и постоянное влияние дубровницкой канцелярии обеспечил задержа-ние в герцеговинских канцеляриях многочисленных форм из класси-ческого дипломатического минускула. Наоборот, с другой стороны, в канцеляриях западной пограничной полосы мы постоянно находим формы слов, в которых отражается преемственность боснийского дипломатического минускула.

Один из основных вопросов настоящей книги касается доли письменной идиомы средневековой эпохи в эпистолярном выра-жении в период османского господства. Поэтому, нас интересовало прежде всего то, какие фонетические, морфологические и синтакси-ческие характеристики западно-штокавской письменной идиомы со-хранились в письмах пограничников в качестве доли традиционной манеры писца.

Главная характеристика старого западно-штокавского койне – икавизм – сохранилась и в период османского господства. Причина этого явления лежит в развитых эстетических критериях, подстрека-ющих содержание признаков и характеристик старой западно-што-кавской письменной идиомы через категорию престижности и после конвергенции западной и восточной штокавщины. То, что принцип икавизма строго не соблюдался, объясняется параллельным эстети-ческим влиянием новоштокавского фольклорного койне, которое свою эмблему, иекавщину, в то время все больше вводит и в эпичес-кий стиль устной поэзии пограничников.

Западно-штокавский характер манеры писца отражается в изо-лированных остатках прежней системы, в характерных деталях, та-

429Резюме

ких, как лексические примеры для j<*dj (meja, tuji) /межа, чужой/, но и в наличии других западных признаков и характеристик, вытеснен-ных, в итоге, на уровень внесистемных архаизмов (prijęti > prijati; resti; pojde; /нравиться; расти; пойти/ остатки старого склонения, старой деклинации).

Вторичные западно-штокавские характеристики, которых нахо-дим в письмах пограничников, касаются явлений, указывающих на опоздание в перенимании новоштокавских инноваций, в том числе – более консервативное отношение к переходе – l > o /л > о/ , jd > đ /йд > дй/, синкретизм падежей множественного числа, новая йотация.

Если посмотреть на распространенность приведенных признаков и характеристик в письмах пограничников, в целом можно сказать, что в герцеговинских письмах сильно сказалось новоштокавское влияние, в то время когда западные письма консервативны в своем языке и поддерживают многочисленные старые западно-штокавские характеристики. Кроме того, для западных канцелярий характерна и живая тенденция к созданию, своего рода, гибридного стиля. Таким образом, в письмах, направленных в кайкавскую область, мы можем найти примеры типа: vse (всё), vekši (больший, выше), mogel (мог), vu (в), а в письмах, направленных в чакавскую область – примеры типа: vazeti (взять), malin (мельница), jidu (едят, кушают), jošće, nišće (ещё, ничего).

Поэтому, можно выделить два типа языкового выражения писем пограничников. С одной стороны находятся письма из более запад-ной области, в которых совершенно очевидно подражание традиции и благосклонность к старому типу выражения, обеспечивающему, поскольку является западно-штокавским, сближение письменного языка штокавской области с письменным выражением других двух западных наречий – сближение с чакавским и кайкавским типами литературного языка. С другой стороны, письма восточной области, в частности из восточной Герцеговины, характеризуются устойчи-вым иекавизмом, с несколькими примерами лексических икавиз-мов, выполненных новой йотацией, примерами екавской йотации дентальных и лабиальных согласных, последовательным переходом л в о. Тем не менее, во возникновении лексических икавизмов в до-кументах, принадлежащих области иекавского диалекта, можно уви-деть доказательство и свидетельство сохранения преемственности западно-штокавской письменной идиомы в этой области и во време-на Османской империи.

431Izvori

IZVORI (na temelju arhivske građe)

Bosanička pisma

1 Mustafa alajbeg Ferhatpašićbanjalučki muselim HAZUćir.X-133 Banja Luka Banjalučka

krajina

2 Mustafa alajbeg Ferhatpašić HAZUćir.X-79Rački:98 1696. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

3 Ibrahim-aga Sinić HAZUćir.X-77Rački:121

1696-1703.

Banja Luka)u Kostajnicu

Banjalučka krajina

4 Mustafa alajbeg Ferhatpašićteft erćehaja

HAZUćir.X-69Rački:127 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

5Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-78Rački:135 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

6 Mustafa alajbeg Ferhatpašić HAZUćir.X-80 1696-1703. Banja Luka Banjalučka krajina

7 Mustafa alajbeg Ferhatpašić HAZUćir.X-85.2Rački:129 odg. 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

8Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-82Rački:119 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

9Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-83Rački:120 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

10

Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-86Rački:130 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

11Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-87Rački:131 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

12Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-88Rački:132 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

13

Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-89Rački:133

1696-1703.

Banja Lukau Kostajnicu

Banjalučka krajina

14 Mustafa alajbeg Ferhatpašićmuselim banjalučki HAZUćir.X-89.2 1696-1703. Banja Luka Banjalučka

krajina

15Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-90Rački:134 1696-1703. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

432 Lejla Nakaš

16 Mustafa alajbeg Ferhatpašić HAZUćir.X-91Rački:136 1696-1703. Banja Luka Banjalučka

krajina

17 Mustafa alajbeg Ferhatpašić HAZUćir.X-95Rački:139 1696-1703. Banja Luka

u JasenovacBanjalučka krajina

18 Sulejman-aga Ćaćilovićkapetan

HAZUćir.X-66Rački:123 1696-1703. Banja Luka)

u KostajnicuBanjalučka krajina

19 Ali-odobaša HAZUćir.X-49Rački:103 1699. Banja Luka)

u KostajnicuBanjalučka krajina

20 Ibrahim-aga Sinić HAZUćir.X-50Rački:104 1699. Keglevićeva

kancelarija)Banjalučka krajina

21Mustafa alajbeg Ferhatpašićzapovjednik Banjalučke krajine

HAZUćir.X-51Rački:105 1699. Banja Luka

u KostajnicuBanjalučka krajina

22 Mustaj-paša Ferhatpašić HAZUćir.IV-37 1700.* Banja Luka) Banjalučka krajina

23 Mehmed-beg Pašić HAZUćir.X-70Rački:145

1703-1706. u Kostajnicu

Banjalučka krajina

24 Mustafa alajbeg Ferhatpašić HAZUćir.X-103Rački:144 1706. Banja Luka

u LetovaničBanjalučka krajina

25 Mustafa alajbeg Ferhatpašić ZemmTh all.18 1706. Banja Luka Banjalučka

krajina

26 Mustafa alajbeg Svetačković, topčaga banjalučkoga grada

HAZUćir.X-108Rački:151 1719. Banja Luka

u KriževacBanjalučka krajina

27 Sefer-aga (sin Ishakov, usp. X-48) dizdar kamengradski HAZUćir.X-115 Kamengrad Bihaćka krajina

28 Džafer-begkapetan Gradiške

DAZG Croatica saeculi XVII: A.Ivić:9

160_. Gradiška) Bihaćka krajina

29 Hasan odabaša SubićDAZG Croatica saeculi XVII: A. Ivić:8

160_. Bihaćka krajina

30 Ahmet-aga Veletanlić, kapetan Gvozdanskoga

HAZUćir.X-54 1635.* Gvozdansko Bihaćka krajina

31 Ahmet-aga Veletanlić, kapetan Gvozdanskoga HAZUćir.X-55 1635.* Gvozdansko Bihaćka krajina

32 Ahmet-aga Veletanlić, kapetan Gvozdanskoga HAZUćir.X-56 1635.* Gvozdansko Bihaćka krajina

33 Ahmet-aga Veletanlić, kapetan Gvozdanskoga HAZUćir.X-57 1635.* Gvozdansko Bihaćka krajina

34 Redžepodobaša grada Jasenovca

ACA39 9 50Rački:20 1655.* Jasenovac

u Sisak Bihaćka krajina

35 Šaban hodža ACA39 9 93Rački:36 1655.* Jasenovac

u Sisak Bihaćka krajina

36 Ali-odobaša, Osman-ćehaja i Omer-odabaša

HAZUćir.X-17Rački:93 1662-1692. u Sisak Bihaćka krajina

37 Husein Horvaćaninodobaša grada Jasenovca

ACA39 9 25Rački:92 1676-1692. Jasenovac

u Sisak Bihaćka krajina

38 Habib-bajraktar Svrakić ACA39 9 24Rački:60 1678. Jasenovac

na Gredu Bihaćka krajina

39 Habib-bajraktar Svrakić ACA39 9 72Rački:59 1678. Jasenovac Bihaćka krajina

433Izvori

40 Mustafa Selmanovićodobaša grada Jasenovca

ACA39 9 83Rački:75 1681.* Jasenovac

u Sisak Bihaćka krajina

41 Mustafa Selmanovićodobaša grada Jasenovca

ACA39 9 84Rački:76 1681.* Jasenovac

u Sisak Bihaćka krajina

42 Mehmed-spahija Svečić (Zvečić) HAZUćir.X-134 169_. Bihać) Bihaćka krajina

43 Ahmed-beg kapetan bi-haćki HAZUćir.X-23 1691. Bihać Bihaćka krajina

44 Ahmet-aga Stinjanin HAZUćir.X-35 1694.* Stijena Bihaćka krajina

45 Džafer, kapetan krupski, s agama HAZUćir.X-34 1694.* Krupa Bihaćka krajina

46 Džafer-aga, kapetan krupski, i druge age HAZUćir.X-33 1694.* Krupa Bihaćka krajina

47 Halil-aga Faitović HAZUćir.X-30 1694.* Novi na Uni Bihaćka krajina48 Halil-aga Faitović HAZUćir.X-31 1694.* Novi na Uni Bihaćka krajina

49 Mehin-aga bešlaga bihaćki HAZUćir.X-36 1694.* Bihać Bihaćka krajina

50 Ramadan-aga ACA39 9 __Rački:96 1694.* Bijela Stijena

u Sisak Bihaćka krajina

51 Mustaj-beg Badnjevićkapetan bihaćki

HAZUćir.X-27Lopašić:219 1695. Krupa Bihaćka krajina

52Tatar Mustaj-beg Idriskapetanović i age bihaćke i krupske krajine

HAZUćir.X-43 1695. Bihać usp. Rački:153,154 Bihaćka krajina

53 Derviš-aga Šehović i Daut odabaša Karamanić HAZUćir.X-44 1696. u Novi na Uni Bihaćka krajina

54 Halil-aga Kolauzović HAZUćir.X-96 1696-1703. Ostrožac)u Zrin Bihaćka krajina

55

Muhamed-aga dizdar grada Ostrošca i Osman-aga Beširević, Sefer-ćehaja Kulauzović, Omer-odobaša Klapić

HAZUćir.X-75Rački:117 1696-1703. Ostožac

u Kostajnicu Bihaćka krajina

56

Muhamed-aga dizdar grada Ostrošca i Osman-aga Beširević, Sefer-ćehaja Kulauzović, Omer-odobaša Kapić

HAZUćir.X-75.1Rački:116 1696-1703. Ostožac

u Kostajnicu Bihaćka krajina

57

Muhamed-aga dizdar grada Ostrošca i Osman-aga Beširević, Sefer-ćehaja Kulauzović, Omer-odobaša

HAZUćir.X-76Rački:118 1696-1703. Ostožac

u Kostajnicu Bihaćka krajina

58

Muhamed-aga dizdar Ostrošca, Osman-aga Beširević, Sefer-ćehaja Kulauzović i Omer-odobaša Kapić

HAZUćir.X-75.2 1696-1703. Ostrožac Bihaćka krajina

59 Sulejman-aga Ćaćilovićkapetan

HAZUćir.X-67Rački:124 1696-1703. u Kostajnicu Bihaćka krajina

60 Sulejman-aga Ćaćilovićkapetan

HAZUćir.X-71Rački:125 1696-1703. Bihaćka

krajina

434 Lejla Nakaš

61

Ibrahim-aga Mali, zapovjednik Kamengradske krajine, od Sane do Krke

HAZUćir.X-48Rački:102 1699.* Kamengrad

u Novi na Uni) Bihaćka krajina

62 Ali-ćehaja Bužimljanin HAZUćir.X-60Rački:107 1700. Bužim

u Karlovac Bihaćka krajina

63 Osman-aga Beširević kapetan ostroški

HAZUćir.X-58Rački:108 1700. Zaluka Bihaćka krajina

64 Ali-beg Kovačević zapovjednik Bihaćke krajine

HAZUćir.X-64Rački:114 1700.* Bihać

u Ogulin Bihaćka krajina

65 Mehmed-aga Šahinagić HAZUćir.X-63Rački:111 1700.* u Ogulin Bihaćka krajina

66 Osman-aga (Beširević) HAZUćir.X-74Rački:110 1700.* Ostrožac)

u Kostajnicu Bihaćka krajina

67 Osman-aga Beširević HAZUćir.X-61Rački:112 1700.* Ostrožac)

u Ogulin Bihaćka krajina

68 Osman-aga Beširević HAZUćir.X-73Rački:109 1700.* Ostrožac

u Kostajnicu Bihaćka krajina

69 Šahin-aga Zirić HAZUćir.X-62Rački:113 1700.* u Ogulin Bihaćka krajina

70Derviš-aga Beširević, dizdar svetojurski, i Bajram-odobaša

HAZUćir.X-99Rački:142 1703.* Ostrožac)

u Karlovac Bihaćka krajina

71 Ibrahim-beg Ćesić HAZUćir.X-52Rački:147 1703-1706. u Kostajnicu Bihaćka krajina

72 Osman-aga Popržanović HAZUćir.X-102Rački:146 1703-1706. u Kostajnicu Bihaćka krajina

73 (Karajilan) Ali-paša bihaćki ispis pisma HAZUćir.IV-47 1709-

1711.Bihać Bihaćka krajina

74 Ibšir-beg Beširevićkapetan grada Ostrošca

Ljublj. SSF2br.368Strohal:2 1720-1741. Zvonigrad

Bihaćka krajina /do Karlovačkog mira u Krčkom sandžaku

75 Ibšir-beg Beširevićkapetan grada Ostrošca

Ljublj. SSF2br.368Strohal:6 1720-1741. Ostrožac) Bihaćka krajina

76 Ibšir-beg Beširevićkapetan grada Ostrošca

Ljublj. SSF2br.368Strohal:3 1721-1741. Ostrožac Bihaćka krajina

77 Ahmet-beg bihaćki kapetan HAZUćir.X-135 1723. Bihać

u Karlovac Bihaćka krajina

78 Ahmed-beg kapitan bihaćki HAZUćir.X-136 1723. Bihać

u Karlovac Bihaćka krajina

79 Ahmet-beg Jusufb egovićkapetan bihaćki HAZUćir.X-138 1727. Bihać

u Karlovac Bihaćka krajina

80 Ahmet-beg Jusufb egović kapetan bihaćki

HAZUćir.X-137 1727. Bihaću Karlovac Bihaćka krajina

81 Derviš-beg Ahmetbegovićkapetan bihaćki

Ljublj. SSF2br.368Strohal:7 1727-1742. Bihać Bihaćka krajina

82 Derviš-beg Ahmetbegovićkapetan bihaćki

Ljublj. SSF2br.368Strohal:8 1727-1742. Bihać Bihaćka krajina

83 Sužanj Redžeb iz Džedita (Gradiške) HAZUćir.X-114 Gradiška Bihaćka krajina)

435Izvori

84Fatima, udovica Rustan-age, pokupskom kapetanu Janošu Kegleviću

HAZUćir.X-11 1596.* Bihaćka krajina)

85 Ibrahim-ireis Karalić ACA39 9 73Rački:49 1670.* Gradiška

u Sisak Bihaćka krajina)

86 Mustafa Hafi zović odobaša iz Gradiške HAZUćir.X-112 168_. Gradiška Bihaćka krajina)

87 Ibrahim-ireis Karalić ACA39 9 80Rački:72 1681. Gradiška

u Sisak Bihaćka krajina)

88 Mumin-beg Badnjević HAZUćir.X-28 1694.* Bihaćka krajina)

89 Adži Bećir, brat Adži Bektašev piše nekom sužnju HAZUćir.X-81 1696-1703. u Vinodol Bihaćka krajina)

90 Hasan-beg Ibrahimpašić HAZUćir.X-139 1738.* Vakufu Gospić Bihaćka krajina)

91 Mehmed-beg Kulenović Mamutpašić HAZUćir.X-140 1738.* Vakuf

u Gospić Bihaćka krajina)

92 Ahmed-aga mudir ličkoj komandi HAZUćir.X-125 1870. Vakuf Bihaćka krajina)

93 mudir Ahmed-aga ličkoj komandi HAZUćir.X-124 1870. Vakuf Bihaćka krajina)

94 Isa-beg Ishakovićvojvoda

DADTruhelka:II:8 sl. 1454.* Zemlja

Pavlovića)Bosansko krajište

95 Mehmed čelebija‘Mehmed Ishak-begov sin’

DADTruhelka:II:9 1454.* Zemlja

Pavlovića)Bosansko krajište

96 Isak-baša (Isak-beg)bosanski sandžakbeg

DADTruhelka:II:12 1458. Zemlja

Pavlovića)Bosansko krajište

97 Ali-beg Isabegovićgospodar zemlje Pavlovića

DAD:Miklosich:484Đorđić:sl.:458 1469.* Zemlja

Pavlovića)Bosansko krajište

98Mehmed-baša Romaniji i Zapadnim stranam

DADTruhelka:II:78 1483. Bosansko

krajište

99 Ajaz-paša gospodar bosanski

DADTruhelka:II:85 1484. Bosansko

krajište

100 Sulejman-beggospodar bosanski

DADTruhelka:II:93 sl. 1485. Bosansko

krajište

101 Elez sluga Ajaz-bašin

DADTruhelka:II:95 1486. Bosansko

krajište

102 Skender-baša gospodar bosanski

DADTruhelka:II:101 1486. Vrhbosna) Bosansko

krajište

103 Skender-beg gospodar bosanski

DADTruhelka:II:98

1486. Vrhbosna) Bosansko krajište

104 Skender-paša Mihajlovićgospodar bosanski

Fojnička regesta, str. 104, br.4 1486. Vrhbosna) Bosansko

krajište

105 Jahja-bašagospodar bosanski

DADTruhelka:II:115 sl. 1491. Vrhbosna Bosansko

krajište

106 Sulejman-bašagospodar romanijski

DADTruhelka:II:143 1505-1506. Bosansko

krajište

107 Feriz-beggospodar bosanski

DADTruhelka:II:151 sl. 1505-1512. Sarajevo Bosansko

krajište

436 Lejla Nakaš

108 Feriz-beggospodar bosanski

DADTruhelka:II:147 1511. Sarajevo Bosansko

krajište

109 Graho (Redžep sin Hasanov) HAZUćir.X-16 Kostajnica Bosanska krajina

110 Jusufvojvoda kostajnički

ACA39 9 32Rački:1 1567. Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

111Ahmet vojvoda kostajnički i većil Hasan-paše kapetanu Đulijanu

HAZUćir.X-13 1591-1644. Kostajnica Bosanska krajina

112 Hasan-agadizdar kostajnički

ACA39 9 31Rački:2 1600-1602. Kostajnica

u Zagreb Bosanska krajina

113 Muharem ćehaja kostajnički

ACA39 9 40Rački:9

1648. Kostajnicau Litovanič Bosanska krajina

114 Muharem ćehaja kostajnički

ACA39 9 41Rački:10 1648. Kostajnica

u Litovanič Bosanska krajina

115 Muharem ćehaja kostajnički

ACA39 9 42Rački:11 1648. Kostajnica

u Litovanič Bosanska krajina

116 Fazli-ćehaja ACA39 9 44Rački:14 1648.* Kostajnica

u SisakBosanska krajina

117 Mustafaga Šerićkapetan Dubice

ACA39 9 19Rački:13 1648.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

118 Mustafa Akvalovićbajraktar grada Kostajnice

ZemmTh all.15 165_. Kostajnica Bosanska krajina

119 Mustafa Akvalovićbajraktar grada Kostajnice

ZemmTh all.16 165_. Kostajnica Bosanska krajina

120 Mustafa Akvalovićbajraktar grada Kostajnice

ZemmTh all.17 165_. Kostajnica Bosanska krajina

121 Mustafa Akvalovićbajraktar grada Kostajnice

ZemmTh all.II:10 165_. Kostajnica Bosanska krajina

122 Mustafa Akvalovićbajraktar grada Kostajnice

ZemmTh all.II:11 165_. Kostajnica Bosanska krajina

123Mustafa Akvalovićbajraktar grada Kostajnice

ZemmTh all.II:12

165_. Kostajnica Bosanska krajina

124 Redžep-odobaša Memković ACA39 9 45Rački:15 1650* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

125 Redžep-odobaša Memković ACA39 9 47Rački:16 1650* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

126 Abdulah-aga Dizdarević ACA39 9 48Rački:18 1652.* Dubica)

u SisakBosanska krajina

127 Graho odobaša HAZUćir.X-15 1655* Kostajnica Bosanska krajina

128 Bećir odobaša grada Kostajnice

ACA39 9 51Rački:21 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

129 Bećir odabaša grada Kostajnice

ACA39 9 63Rački:37 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

130 Bećir odabaša grada Kostajnice

ACA39 9 64Rački:35 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

131 Graho iz Kostajnice ACA39 9 22Rački:32 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

437Izvori

132 hadži Šaban odabaša grada Kostajnice

ACA39 9 23Rački:31 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

133 Hasan-aga Čekić ACA39 9 20Rački:34

1655.* Kostajnica u Sisak Bosanska krajina

134 Mahmut-aga (Dizdarević)brat Abdulah-age

ACA39 9 55Rački:24 1655.* Dubica)

u Sisak Bosanska krajina

135 Mustafaga Šerićkapetan Dubice grada

ACA39 9 61Rački:30 1655.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

136 Mustafaga Šerićkapetan Dubice grada

ACA39 9 94Rački:29 1655.* Dubica

u SisakBosanska krajina

137 Omer-agadizdar grada Kostajnice

ACA39 9 52Rački:22 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

138 Omer-agadizdar grada Kostajnice

ACA39 9 53Rački:23 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

139 Omer-aga Zulfi karagić ACA39 9 58Rački:28 1655.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

140 Šaban-ćehaja Memković ACA39 9 56Rački:26 1655.* Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

141 Ali-beg Šerićkapetan (Dubice)

ACA39 9 18Rački:40 1662. Dubica)

u Sisak Bosanska krajina

142 Ali-beg (Šerić)kapetan Dubice

ACA39 9 5Rački:42 1662.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

143 Muharem-ćehaja(kostajnički)

ACA39 9 68Rački:43

1662.* Kostajnica)u Sisak Bosanska krajina

144 Ali-beg Šerićkapetan grada Dubice

ACA39 9 60Rački:44 1664.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

145 hadži Zulfi kar-aga ACA39 9 70Rački:46 1664.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

146 sužanj Hasan iz Dubice ACA39 9 69Rački:45 1664.* Dubica

u SisakBosanska krajina

147 sužanj Hasanac ACA39 9 71Rački:47 1664.* Dubica)

u Sisak Bosanska krajina

148 Ali-beg Šerić kapetan Dubice ACA39 9 62 1667.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

149 Mehmed-aga Šerić Nalufagić

ACA39 9 74Rački:48 1667.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

150 Ali-beg ZemmTh all.9 1669. Kostajnica Bosanska krajina

151 Ali-beg ZemmTh all.12 1669. Kostajnica Bosanska krajina

152 Durmišćehaja grada Kostajnice

ZemmTh all.13 1669. Kostajnica Bosanska krajina

153 Durmišćehaja grada Kostajnice

ZemmTh all.14

1669. Kostajnica Bosanska krajina

154 Ahmet-bajraktar Gluhić i Osman-odobaša Kestić

ACA39 9 28Rački:89 1676-1692. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

155 Mustafa Smajićodabaša grada Dubice

ACA39 9 26Rački:91 1676-1692. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

438 Lejla Nakaš

156Omer odabaša Trusa i Mustafa-odobaša Ibrahimodobašić

ACA39 9 27Rački:90

1676-1692.

Dubicau Sisak

Bosanska krajina

157 Ibrahim-odobaša Sajtović ACA39 9 12Rački:51 1678. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

158 Ibrahim-odobaša Sajtović ACA39 9 15Rački:56 1678. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

159 Ibrahim-odobaša Sajtović ACA39 9 16Rački:55 1678. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

160 Ibrahim-odobaša Sajtović ACA39 9 76Rački:53 1678. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

161 Hasan-odobaša Čirkinagić ACA39 9 1Rački:62 1679. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

162 Hasan-odobaša Čirkinagić ACA39 9 11Rački:63 1679. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

163 Hasan-odobaša Čirkinagić

ACA39 9 2Rački:61

1679. Dubicau Sisak Bosanska krajina

164 Hasan-odobaša Čirkinagić ACA39 9 78Rački:64 1679. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

165 Hasan-odobaša Čirkinagić ACA39 9 79Rački:65 1679. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

166 Ibrahim-ćehaja (Piro) i Osman-odobaša

ACA39 9 7Rački:67 1679. Dubica

u SisakBosanska krajina

167 Ibrahim-ćehaja Piro ACA39 9 9Rački:66 1679. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

168Ali-efendija Hadžiredžepovićvaiz Dubice grada

ACA39 9 33 1679.* Dubica Bosanska krajina

169 Mustaj-beg Šerićkapetan grada Dubice

ACA39 9 59Rački:71 1679.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

170

harambaša hadži Šaban Nosić, Jusuf-ćehaja, Abduluf-ćehaja Murvatović, Mustafa-ćehaja, Šaban-ireiz, Isak-bajraktar Hatipović, Ahmet-bajraktar, Osman-odobaša Dervišodobašić

ACA39 9 92Rački:79 1679-1688. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

171 Mehmet ćato Halilagić ACA39 9 10Rački:80 1679-1688. Donji Brod

u Sisak Bosanska krajina

172 Omer-odobaša Čirkinagić ACA39 9 4Rački:78 1679-1688. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

173 Ahmet Gluhić bajraktar grada Dubice

ACA39 9 81Rački:73

1681. Dubicau Sisak Bosanska krajina

174 Ahmet Gluhićbajraktar grada Dubice

ACA39 9 85Rački:77 1681. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

175 Ahmet Gluhić bajraktar grada Dubice

ACA39 9 82Rački:74 1681.* Dubica

u Sisak Bosanska krajina

176 Mahmut-ireis Čurić ACA39 9 87Rački:82 1686. Kostajnica

u SisakBosanska krajina

177 Mahmut-ireis Čurić ACA39 9 88Rački:83 1686. Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

439Izvori

178 Mehmed-aga Šerić ACA39 9 89Rački:84 1686. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

179 Mehmed-aga Šerić ACA39 9 90Rački:85 1686. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

180 Mehmed-aga Šerić ACA39 9 91Rački:86 1686. Dubica

u Sisak Bosanska krajina

181 Kulaus (H)ufa(usp. HAZUćir.X-24)

ACA39 9 29Rački:88 1688. Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

182 Muharem ćehaja grada Kostajnice

ACA39 9 30Rački:87 1688. Kostajnica

u Sisak Bosanska krajina

183Kulaus Hufa /Ali Kalauz Hufa/(usp. ACA39 9 29)

HAZUćir.X-24Rački:94

1688-1692. Kostajnica) Bosanska krajina

184 Mehmed-paša (Korča)vladalac sve Bosne HAZUćir.X-25 1694. Sarajevo Bosanski

sandžak

185 Mehmed-paša (Korča)vladalac sve Bosne HAZUćir.X-26 1694. Sarajevo Bosanski

sandžak

186 Ismail-beg Selmanović ZMF2968/79 BHBogićević:258 1879. Ali-paši

ČengićuBosanski sandžak

187 hadži Mustafaga HAZUćir.X-100Rački:141 1703.* Kostajnica

u Berkiševinu Bosanska krajina

188 hadži Mustafaga HAZUćir.X-101Rački:143 1703.* Kostajnica

u Berkiševinu Bosanska krajina

189 Mustafaga Munibravović HAZUćir.X-29 1694.* Sirač Cernički sandžak

190 sužanj Karakasum i Sulejman Čaprazlić i Jahja

ZemmTh all.4 1557. u Okič Cernički)

sandžak

191 banov sužanj ZemmTh all.5 1557.* Sulejman

eminuCernički) sandžak

192 nevoljni Jahja ZemmTh all.7 1557.* Sulejman

eminuCernički) sandžak

193 sužanj Esebalijanevoljni sužanj Balibaba

ZemmTh all.II:1

1557.* eminu Sulejmanu

Cernički) sandžak

194 sužanj Karakasum i sužanj Sulejman

ZemmTh all.6 1557.* Sulejman

eminuCernički) sandžak

195 sužnji Mustafa, Karakasum, Sulejman Čaprazlić i Jahija

ZemmTh all.II:2 1557.* eminu

SulejmanuCernički) sandžak

196 Sulejman-aga Zrnlić ZemmTh all.11 1669. u Petrinju

Cernički) sandžak

197 Šaban-aga Ljubunčić FojnicaĆorović:24

Rama Hercegovački sandžak, I

198 Ali-beg Vlahović DAD:Miklosich:435 1470. Hercegovačko krajište

199 Ali-beg, sin Ivana Vlahovića DAD:Miklosich:434 1470. pisao Šišman Botić iz Jeleča

Hercegovačko krajište

200vojvoda Hamza-begzapovjednik Hercegovačkog vilajeta

DADTruhelka:II:37 1472. Hercegovačko

krajište

440 Lejla Nakaš

201vojvoda Sinan-beggospodar Zemlje hercegove

DADTruhelka:II:42 sl. 1475. Hoča Hercegovačko

krajište

202

Esebalija /Esed Alija/(sin Isa-bega) sluga hercegovačkog sandžaka Sulejman-bega

DADTruhelka:II:58 1478. Foča Hercegovačko

krajište

203Ajaz-paša gospodar Zemlje hercegove

DADTruhelka:II:74 sl.

1481-1482. Hercegovačko krajište

204 Hadžibeg gospodar Hercegovine

DADTruhelka:II:112 1489. Foča Hercegovačko

krajište

205 kadija novski DADTruhelka:II:107 1489. Novi Hercegovačko

krajište

206Mustafa-beg Mihočević (Milivojević, sin kneza Milivoja Mihočevića)

DADTruhelka:II:108 1489. Hercegovačko

krajište

207 Mustafa-beg Milivojevićgospodar Zemlje hercegove

DADTruhelka:II:126 sl. 1489-1497. u Novi

Hercegovačko krajište

208 Mustafa-beg (Milivojević?)gospodar Zemlje hercegove

DADTruhelka:II:113 1490. Hercegovačko

krajište

209 Emin novski HAZUćir.VII-3 15__. Noviu Dubrovnik

Hercegovački sandžak, I

210 Mehmed-beg (Isabegović)gospodar Hercegove zemlje HAZUćir.VII-1 1507-1509. u Dubrovnik

Hercegovački sandžak, I

211

Mahmut Abdulahovićpisao Ćupelija Ajazović, ledenički pisar novskoga emina

DADTruhelka:II:150sl. Đorđić:457, sl. Nezirović:83

1512. Dubrovnik Hercegovački sandžak, I

212 Skender-beg gospodar Zemlje hercegove

DADTruhelka:II:167 sl. 1516. Hercegovački

sandžak, I

213 Ahmat vojvodaemin-beg novski

HAZUćir.VII-2Ljubić:5

1534. Risan Hercegovački sandžak, I

214 Hasanbalija nazor iz Foče

DADTruhelka:II:178 1542. Foča Hercegovački

sandžak, I

215 Jusuf-čelebijadazdar novski

DADTruhelka:1 1587. Novi Hercegovački

sandžak, I

216 Jusuf-čelebija bašdazdar novski

DADKovačić:1 1593. Novi Hercegovački

sandžak, I

217 Musli-efendijateft erdar bosanski

DADTruhelka:2 16__. Hercegovački

sandžak, I

218 Mustafa-paša valija hercegovački

DADTruhelka:11 16__. Hercegovački

sandžak, I

219 Mahmut ‘alal-beg’ HAZUćir.V-34Ljubić:26 16__. Bihor

u DrobnjakeHercegovački sandžak, I

220 Mehmed-aga Smailagić HAZUćir.VI-27Ljubić:27 16__. Iliji Tomiću Hercegovački

sandžak, I

221 Ugovor Huseina Pašića, Brajana Nikolića i dr.

DADTruhelka:3 1604. Ravno Hercegovački

sandžak, I

441Izvori

222 Mehmed kapetan i novske age

ACA39 9 35Rački:3 1605. Novi

u DubrovnikHercegovački sandžak, I

223 novske age ACA39 9 34 Rački:4 1605. Noviu Dubrovnik

Hercegovački sandžak, I

224 novske age ACA39 9 36 Rački:5 1605. Noviu Dubrovnik

Hercegovački sandžak, I

225 Mehmed kapetan i novske age

ACA39 9 37Rački:6 1606. Novi

u DubrovnikHercegovački sandžak, I

226 Sulejman-beg Ljubovićnazor

DADTruhelka:4 1606. Novi Hercegovački

sandžak, I

227 novske age ACA39 9 39Rački:7 1607. Novi

u DubrovnikHercegovački sandžak, I

228 novske age DADKovačić:2 1608. Novi Hercegovački

sandžak, I

229 novske age DADKovačić:3 1608. Novi Hercegovački

sandžak, I

230 novske age DADKovačić:4 1608. Novi Hercegovački

sandžak, I

231 Mehmed-beg Musabegović DADKovačić:5 1610. Novi Hercegovački

sandžak, I

232 novske age DADKovačić:6 1612. Novi Hercegovački

sandžak, I

233 novske age DADTruhelka:5

1614. Novi Hercegovački sandžak, I

234 novske age i dazdari DADTruhelka:6 1620. Novi Hercegovački

sandžak, I

235

novske age: Jusuf sin Mehmedov, Ahmed, Mehmedalija, Durmiš sin Alijin

DADTruhelka:8 1620. Novi Hercegovački

sandžak, I

236 Pašo Bardonić i hadži Ahmat Jusufagić

DADTruhelka:7 1620. Novi Hercegovački

sandžak, I

237Ali-paša Čengić, beglerbeg i namjesnik Hercego vine

DADPavić:1970:298 1650.* Hercegovački

sandžak, I

238 Mahmut-paša od Hercegovine

DADTruhelka:10 1668. Novi Hercegovački

sandžak, I

239 Mustaj-paša hercegovački DADTruhelka:12 1674. Novi Hercegovački

sandžak, I

240 Ali-paša HAZUćir.VII-9 1674-1675. u Dubrovnik Hercegovački sandžak, I

241 Ibrahim-hodža Oručević DADTruhelka:15 1686. Novi Hercegovački

sandžak, I

242 dazdar aga Ljubić:24 1689. u Plješivac Hercegovački sandžak, I

243 Dračevski džemat i imam HAZUćir.VII-5 169_. Dračevicau Dubrovnik

Hercegovački sandžak, I

244 Kasam-begkajmekam Hercegovine HAZUćir.VII-6 169_. Hercegovački

sandžak, I

442 Lejla Nakaš

245 Kasum-paša HAZUćir.VII-7 169_. u Dubrovnik Hercegovački sandžak, I

246 Ibrahim-paša DADKovačić:7 169_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

247 Ibrahim-paša i Kasum-paša DADKovačić:8 169_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

248 Kasum-beg DADKovačić:9 169_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

249 Kasum-beg DADKovačić:10 169_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

250 Sulejman-paša HAZUćir.V-33Ljubić:25 1693. u Bjelopavliće Hercegovački

sandžak, I

251 Rečep-paša hercegovački HAZUćir.VII-8 1695-1703. Nevesinjac(Bašagić:184)

Hercegovački sandžak, I

252 Selimkapetan klobučki

DADTruhelka:30 17__. Klobuk Hercegovački

sandžak, I

253 Sulejman-efendija Redžepašić

DADTruhelka:29

17__. Cernica Hercegovački sandžak, I

254 Redžep-paša od Hercegovine

DADTruhelka:18 1700. Nevesinjac

(Bašagić:184)Hercegovački sandžak, I

255 Adar-agadizdar grada Danvijera

DADKovačić:12 1705. Trebinja Hercegovački

sandžak, I

256 Mahmut kapetan DADTruhelka:19 1705. Novi) Hercegovački

sandžak, I

257 Ibrahim kapetan trebinjski DADTruhelka:31 171_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

258 Ibrahim-beg DADTruhelka:32 171_. Trebinje) Hercegovački

sandžak, I

259 Ibrahim-paša muhafi z trebinjski HAZUćir.VII-14 171_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

260 Osman-beg od Trebinja DAD Bogićević1975:112 171_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

261 Osman-paša DADTruhelka:24 171_. (Trebinje) Hercegovački

sandžak, I

262 Osman miri-miran muhafi z trebinjski

DADTruhelka:25 171_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

263 Osman-paša muhafi z trebinjski

DADTruhelka:26

171_. Trebinje Hercegovački sandžak, I

264 Osman-paša iz Trebinja DADTruhelka:23 171_. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

265 Hasan-aga Resulbegovićdizdar

DADTruhelka:20 1714. (Trebinje) Hercegovački

sandžak, I

266 Osman-beg trebinjski DADTruhelka:21 1719. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

267 Osman-beg trebinjski DADTruhelka:22 1719. Trebinje Hercegovački

sandžak, I

268 Osman-paša muhafi z trebinjski HAZUćir.VII-10 1719.* Trebinje Hercegovački

sandžak, I

269 Osman-paša Resulbegović HAZUćir.VII-11 1719.* (Trebinje) Hercegovački sandžak, I

443Izvori

270 Oko 1719. Osman-beg trebinjski HAZUćir.VII-12 1719.* Trebinje Hercegovački

sandžak, I

271 Ibrahim-paša Resulbegović DAD:ASMM1984/b, br.101Nezirović:sl.:395

1741. Trebinje Hercegovački sandžak, I

272Zulfi kar-kapetan Rizvanbegovićzapovjednik Stoca

DADTruhelka:27 1757. Stolac Hercegovački

sandžak, I

273Zulfi kar-kapetan Rizvanbegovićzapovjednik Stoca

DADTruhelka:28

17__. Stolac Hercegovački sandžak, I

274Zulfi kar-kapetan Rizvanbegovićzapovjednik Stoca

DADsl. Rizvić:1976. 1757. Stolac Hercegovački

sandžak, I

275 Ali-paša Rizvanbegović Đorđić:sl.:459(i Nezirović) 183_. Hercegovački

sandžak, I

276 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:2DACet.

1838. Mostar) Hercegovački sandžak, I

277 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:3DACet.

1838. Mostar Hercegovački sandžak, I

278 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:6DACet.

1838. Mostar) Hercegovački sandžak, I

279 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:8DACet.

1838. Mostar Hercegovački sandžak, I

280 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:10DACet.

1839. Mostar Hercegovački sandžak, I

281 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:11DACet.

1839. Mostar Hercegovački sandžak, I

282 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:14DACet.

1839. Mostar) Hercegovački sandžak, I

283 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:16DACet.

1839. Mostar Hercegovački sandžak, I

284 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:17DACet.

1840. Mostar Hercegovački sandžak, I

285 Ali-paša Rizvanbegović Vuksan:18DACet.

1841. Mostar Hercegovački sandžak, I

286 Gazi Husrev-beggospodar bosanski

Archivio di Stato, Venezia, Racolta di documenti slavi. Buste unica, Traljić:sl.:20

1531. u Dalmaciji Hercegovački sandžak, Z

287 Gazi Husrev-beggospodar bosanski Traljić:sl.:18-19 1531. u Dalmaciji Hercegovački

sandžak, Z

288 Džafer-kapetan HAZUCavt.112Valt.5 1574-1588. Imota)

u OmišHercegovački sandžak, Z

289 Džafer-kapetan Vramović HAZUCavt.102Valt.4 1574-1588. Imota)

u OmišHercegovački sandžak, Z

290 Hasan vojvoda dumanski

HAZUCavt.213Valt.3 1574-1588. Dumno

u OmišHercegovački sandžak, Z

291 Muhamedaga makarski emin

HAZUCavt.10Valt.2 1583. Makarska

u OmišHercegovački sandžak, Z

444 Lejla Nakaš

292 Mehmed-šah sandžak hercegovski

HAZUCavt.146Valt.6 159_. u Omiš

Hercegovački sandžak, Z

293Faik bin Abdulah serdar Mehmed-hana hercegovskoga

HAZUCavt.188Valt.7

159_. u OmišHercegovački sandžak, Z

294Suliman-aga norinski dizdarSulejman bin Ibrahim

HAZUCavt.186Valt.8 159_. Gabela Hercegovački

sandžak, Z

295Alaga dizdar dvarskiAlija

HAZUCavt.13Valt.13 1601. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

296

Alaga Seferagić, Osman -kapetan Mecanović, Zafer-aga Vlahović i Omer čauš Motuzović

HAZUCavt.158Valt.24 1617. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

297 Omer čauš (Motuzović) HAZUCavt.154Valt.28 1617. Dvar) Hercegovački

sandžak, Z

298 Omer-kapetan (Motuzović) carev čauš

HAZUCavt.152Valt.29 1617. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

299 Omer Motuzovićčauš Portin

HAZUCavt.151Valt.26 1617. Dvar) Hercegovački

sandžak, Z

300 Omer-čauš Motuzović ćehaja nazora makarskoga

HAZUCavt.153Valt.27 1617. Dvar) Hercegovački

sandžak, Z

301 Ali bin Husein nazor bosanski i makarski

HAZUCavt.113Valt.32 1617.* Makarska) Hercegovački

sandžak, Z

302 Nuh-ćehaja (Ohrapović)Nuh bin Ibrahim

HAZUCavt.129bValt.35 1617.* Slime)

kod DvaraHercegovački sandžak, Z

303Ohrapovići: Osman-aga, Sulejman spahija i Nuh-aga

HAZUCavt.185Valt.34

1617.* Slime) kod Dvara

Hercegovački sandžak, Z

304 Omer-kapetan Motuzović HAZUCavt.117Valt.33 1617.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

305Alaga dizdar dvarskiAlija bin Sefer

HAZUCavt.140Valt.37 1632. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

306Alaga dizdar zadvarskiAlija bin Sefer

HAZUCavt.108Valt.36 1632.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

307Alaga dizdar dvarskiAlija bin Sefer

HAZUCavt.139Valt.38 1632.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

308Alaga dizdar dvarskiAlija bin Sefer

HAZUCavt.141Valt.39 1632.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

309 Hasan-aga dizdar dvarski

HAZUCavt.96Valt.41 1632.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

310 Osman-agaOsman bin Mehmed

HAZUCavt.104Valt.40 1632.* Slime)

kod DvaraHercegovački sandžak, Z

311Halil-efendija kadija imotski Halil kadi bi Imocka

HAZUCavt.187Valt.43 1634. Imotski Hercegovački

sandžak, Z

445Izvori

312 Mustafagadizdar dvarski

HAZUCavt.27Valt.59 1635. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

313 Mustafagadizdar dvarski

HAZUCavt.28Valt.60

1635. Dvar Hercegovački sandžak, Z

314 Muhamed-kapetan Mezanović

HAZUCavt.103Valt.68 1635.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

315 Musaga Kapetanović HAZUCavt.156Valt.86 1635.* Dvar) Hercegovački

sandžak, Z

316 Mustafagadizdar dvarski

HAZUCavt.107Valt.69 1635.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

317 Mustafagadizdar dvarski

HAZUCavt.99Valt.70 1635.* Dvar Hercegovački

sandžak, Z

318 Musaga Kapetanović HAZUCavt.127Valt.85 1636.* Dvar) Hercegovački

sandžak, Z

319 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.120Valt.119 1641. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

320 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.121Valt.118 1641. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

321 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.88Valt.117 1641. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

322 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.135Valt.116 1641-1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

323 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.136Valt.114

1641-1643. Dvar Hercegovački sandžak, Z

324 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.138Valt.115 1641-1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

325 Musaga Kapetanović (Vlahović)

HAZUCavt.93Valt.151 1643. Dvar) Hercegovački

sandžak, Z

326 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.137Valt.155 1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

327 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.45Valt.159 1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

328 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.71Valt.176 1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

329 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.72Valt.177 1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

330 Musaga Kapetanović dizdar dvarski

HAZUCavt.84Valt.190 1644. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

331 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.74Valt.179 1644. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

332 Mustafaga dizdar dvarski

HAZUCavt.77Valt.182 1644. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

333 Mehmed-aga dizdar imotski

HAZUCavt.184Valt.191

1635-1644. Imotski Hercegovački sandžak, Z

334 Mustafa-efendija kadija imotski

HAZUCavt.125Valt.194 1635-1644. Imotski Hercegovački

sandžak, Z

335 Mehmed-aga, namjesnik nazora makarskog

HAZUCavt.40Valt.89 1636. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

336 Omer kapetan imotski

HAZUCavt.101Valt.93 1636. Imotski Hercegovački

sandžak, Z

446 Lejla Nakaš

337 Omer-aga kapetan imotski i ljubuški

HAZUCavt.106Valt.88 1636. Imotski Hercegovački

sandžak, Z

338 Alaga nazor makarski

HAZUCavt.122Valt.101 1638. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

339 Ali-aga nazor makarski

HAZUCavt.44Valt.100 1638. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

340 Mehmed-aga nazor makarski

HAZUCavt.43Valt.98 1638. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

341 Zulfi kar Kurtović emin makarski

HAZUCavt.110Valt.99 1638. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

342 Mehmed-aga nazor makarski

HAZUCavt.86Valt.107 1640. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

343 Mehmed-aga nazor makarski

HAZUCavt.210Valt.122

1641. Makarska Hercegovački sandžak, Z

344 Mustaj-beg Čašalovićnazir Makarske

HAZUCavt.89Valt.131 1641. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

345 Ahmet-aga nazor makarski

HAZUCavt.47Valt.133 1642. Makarska Hercegovački

sandžak, Z

346 Ali-baša i sve imotske, prološke i zadvarske age

HAZUCavt.58Valt.156 1643. Imotski Hercegovački

sandžak, Z

347 Omer-kapetan, Mustafaga, dizdar zadvarski i dr.

HAZUCavt.57Valt.154 1643. Dvar Hercegovački

sandžak, Z

348 Vlahovići: Mensur-aga, Nesim-aga, hadžija Musaga

HAZUCavt.54Valt.149 1643. Dvar)

u OmišHercegovački sandžak, Z

349

Vezir Ibrahim-paša (Gabeljak)serdar nad bosanskom vojskom

HAZUćir.VI-21Ljubić:28 1645-1647. u Kučiće,

poljička obl.)Hercegovački sandžak, Z

350 Mahmut-aga kapetan Ljubuškog

DAD: ASMM-VPeco:1 (1967:279) 1692-1698. Ljubuški Hercegovački

sandžak, Z

351 Mahmut-aga kapetan Ljubuškog

DAD ASMM-VPeco:2 (1967:279) 1696-1705. Ljubuški Hercegovački

sandžak, Z

352 Mahmut-aga kapetan Ljubuškog

DAD ASMM-VPeco:3 (1967:280) 1696-1705. Ljubuški Hercegovački

sandžak, Z

353 Ali-begsandžak hercegovski

HAZUćir.V-40Ljubić:22

1693. u KotorHercegovački sandžak, Z

354 Alagin sin Mustafaga HAZUćir.X-32 1664-1694. Virovitica Kaniški sandžak

355Ahmed-beg Srimski i Husejn-Hadžija kajmekam požeškog paše

HAZUćir.X-109 169_. Požega) Kaniški sandžak

356 Skender-beg Mihajlovićbosanski gospodar

DADTruhelka:II:56 sl. 1478.* Prusac Kliški sandžak

357sandžak kliški livanjski I hrvatskiZulfi kar

HAZUCavt.183Valt.9 15__. u Omiš Kliški sandžak

358 Husrev-begbaša bosanski

HAZUćir.VI-1Ljubić:21 1537.* duždu Kliški sandžak

359 Mustafa aga HAZUćir.VI-25 u Split Kliški sandžak

447Izvori

360Husrev-beg, bosanski paša i Murat-beg, kliški zapovjednik

M.kir.Orszagos leveltar: A. Ivić:3 1539. Klis Kliški sandžak

361 dizdar kliški HAZUćir.VI-6Ljubić:10 1558. Klis

u Split Kliški sandžak

362Džafer-begnetjak Ferhat-bega, kliškog sandžaka

HAZUćir.VI-10Ljubić:14 1558. Klis)

u Split Kliški sandžak

363Džafer-begnetjak Ferhat-bega, kliškog sandžaka

HAZUćir.VI-13Ljubić:17

1558. Livnou Split Kliški sandžak

364Džafer-begnetjak Ferhat-bega, kliškog sandžaka

HAZUćir.VI-2Ljubić:6 1558. Klis

u Split Kliški sandžak

365 Ferhat-begsandžak kliški

HAZUćir.VI-11Ljubić:15 1558. Klis)

u Split Kliški sandžak

366 Ferhat-begsandžak kliški

HAZUćir.VI-9Ljubić:13 1558. Klis)

u SplitKliški sandžak

367 Ferhat-beg, sandžak kliški i hlivanski

HAZUćir.VI-7Ljubić:11 1558. Klis

u Split Kliški sandžak

368 Ferhat-beg, sandžak kliški, hrvatski i primorski

HAZUćir.VI-3Ljubić:7 1558. Klis

u Split Kliški sandžak

369 Ferhat-beg, sandžak kliški, hrvatski i primorski

HAZUćir.VI-5Ljubić:9 1558. Klis

u Split Kliški sandžak

370Ferhat-beg, sandžak kliški, hrvatski, hlivanski i primorski

HAZUćir.VI-12Ljubić:16 1558. Livno

u Split Kliški sandžak

371 Nasuf-ćehaja namjesnik Ferhat-begov

HAZUćir.VI-8Ljubić:12 1558. Livno

u Split Kliški sandžak

372 Sinan vojvoda HAZUćir.VI-4Ljubić:8 1558. Klis

u Split Kliški sandžak

373 Delibaša kliškoga sandžaka

HAZUćir.X-8aLopašić:14

1577. Klisu Bihać Kliški sandžak

374Dede-beg Mihalbegović, namjesnik Mehmed-bega, kliškog sandžaka

HAZUćir.VI-14Ljubić:18 1582.

Klis)kancelarijska kopija

Kliški sandžak

375 Ali čauš, nazor poljičkiAli bin Mustafa

HAZUCavt.11Valt.11 1598. Poljica Kliški sandžak

376 Behram subaša Derviš-agin

HAZUCavt.119Valt.10 159_. u Omiš

Kliški) sandžak

377 poljički emin HAZUCavt.12Valt.12 1601. Poljica Kliški sandžak

378Alaga, kapetan kliški i nazor poljičkiAli bin Mustafa

HAZUCavt.118Valt.14 1602. Klis Kliški sandžak

379Ali bin Mustafa kapetan (kliški) i nazor poljički

HAZUCavt.Valt.15 1602.* Klis Kliški sandžak

380 Ali bin Mustafa kapetan kliški

HAZUCavt.162Valt.17 1602.* Klis Kliški sandžak

448 Lejla Nakaš

381 Ali bin Mustafa kapetan kliški i emin poljički

HAZUCavt.204Valt.16 1602.* Klis Kliški sandžak

382Husein-beg Kapetanović, emin poljičkiHusein bin Ali

HAZUCavt.157Valt.19 1604. Poljica Kliški sandžak

383 Muhamed nazor poljički

HAZUCavt.97Valt.31

1617.* Poljica Kliški sandžak

384 Ali-beg Lojančić HAZUCavt.95Valt.44 1634.* u Omiš Kliški) sandžak

385

Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.167Valt.49 1634. Poljica Kliški sandžak

386

Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.173Valt.52 1634. Poljica Kliški sandžak

387

Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.20Valt.46 1634. Poljica Kliški sandžak

388

Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.22Valt.48 1634. Poljica Kliški sandžak

389

Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.172Valt.42 1634.* Poljica Kliški sandžak

390

Ahmet-aga Omerbašić i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.155Valt.50 1634.* Poljica Kliški sandžak

391

Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljičkiAhmed bin Omer, Mahmud bin Murad

HAZUCavt.24Valt.56 1635. Poljica Kliški sandžak

392 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.114Valt.55 1635. Poljica Kliški sandžak

393Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski i nazor poljički

HAZUCavt.37Valt.74

1635. Poljica Kliški sandžak

394 efendija kliškiMahmud

HAZUCavt.189Valt.58 1635.* Zakučac Kliški sandžak

395 efendija kliški Mahmud

HAZUCavt.190Valt.57 1635.* Krug Kliški sandžak

396 hadži Durak nazor poljički

HAZUCavt.100Valt.84

1635-1636. Poljica Kliški sandžak

397 Mehmed-aga dizdar kliški

HAZUCavt.116Valt.193 1635-1644. Klis Kliški sandžak

449Izvori

398 Mehmed-aga Klišanin HAZUCavt.105Valt.192 1635-1644. Klis Kliški sandžak

399 Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljički

HAZUCavt.170Valt.78 1636. Poljica Kliški sandžak

400 Ahmet-aga (Omerbašić) i Mahmut-aga, nazori poljički

HAZUCavt.171Valt.79 1636. Poljica Kliški sandžak

401 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.165Valt.80 1636. Kamen Kliški sandžak

402 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.168Valt.90 1636. Kamen Kliški sandžak

403 Ahmet-aga Omerbašić nazor poljički

HAZUCavt.175Valt.87

1636. Poljica Kliški sandžak

404 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.176Valt.77 1636. Kamen Kliški sandžak

405 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.41Valt.94 1636. Poljica Kliški sandžak

406 Nuh-aga nazor poljički

HAZUCavt.128Valt.92 1636. Poljica Kliški sandžak

407 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.178Valt.76 1636.* Kamen) Kliški sandžak

408 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.177Valt.96 1637. Poljica Kliški sandžak

409 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.42Valt.95 1637. Kamen Kliški sandžak

410Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.131Valt.102 1639. Poljica Kliški sandžak

411Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.132Valt.103 1639. Poljica Kliški sandžak

412 Nuh-aga nazor poljički

HAZUCavt.130Valt.106 1640. Poljica Kliški sandžak

413 Nuh-aga nazor poljički

HAZUCavt.200Valt.112

1640. Poljica Kliški sandžak

414Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.109Valt.109 1640. Poljica Kliški sandžak

415Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.126Valt.110 1640. Poljica Kliški sandžak

416Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.129Valt.111 1640. Poljica Kliški sandžak

417Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.17Valt.105 1640. Poljica Kliški sandžak

418Nuh-aga Jusufagić nazor poljičkiNuh bin Jusuf

HAZUCavt.85Valt.104 1640. Poljica Kliški sandžak

419 Nuh-aga Smailagić nazor poljički

HAZUCavt.87Valt.108 1640. Poljica Kliški sandžak

450 Lejla Nakaš

420 Ahmet-aga kapetan kamenski

HAZUCavt.206Valt.126 1641. Poljica Kliški sandžak

421 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.166Valt.127 1641. Poljica Kliški sandžak

422 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.209Valt.130 1641. Kamen) Kliški sandžak

423 Ahmet-aga, kapetan kamenski i nazor poljički

HAZUCavt.169Valt.129

1641. Poljica Kliški sandžak

424 Nuh-aga nazor poljički

HAZUCavt.171Valt.124 1641. Poljica Kliški sandžak

425 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.174Valt.139 1642. Poljica Kliški sandžak

426 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.197Valt.140 1642. Kamen) Kliški sandžak

427 Nuh-aga nazor poljički

HAZUCavt.50Valt.143 1642. Poljica Kliški sandžak

428 Nuh-aga Jusufagić nazor poljički

HAZUCavt.133Valt.141 1642. Poljica Kliški sandžak

429 Zulfi kar-beg zaim Useinbegović

HAZUCavt.48Valt.136 1642. Konjic Kliški sandžak

430 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.211Valt.135 1642.* Kamen) Kliški sandžak

431 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.163Valt.175 1643. Poljica Kliški sandžak

432 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.70Valt.174 1643. Poljica) Kliški sandžak

433 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.73Valt.178

1643. Poljica Kliški sandžak

434 Mustafaga (Šimunović) nazor poljički

HAZUCavt.64Valt.166 1643. Poljica Kliški sandžak

435 Mustafaga (Šimunović) nazor poljički

HAZUCavt.66Valt.168 1643. Poljica Kliški sandžak

436 Mustafaga Šimunović nazor poljički

HAZUCavt.63Valt.165 1643. Poljica Kliški sandžak

437 Nuh-aga nazor poljički

HAZUCavt.134Valt.152 1643. Poljica Kliški sandžak

438 Omer, ćato subaša emina poljičkoga

HAZUCavt.56Valt.153 1643. Poljica Kliški sandžak

439 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.147Valt.184 1644. Poljica Kliški sandžak

440 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.78Valt.183 1644. Poljica Kliški sandžak

441 Ahmet-aga Omerbašić kapetan kamenski

HAZUCavt.79Valt.185 1644. Poljica Kliški sandžak

442 Muhamed-aga Virličanin HAZUćir.VI-23 1671. Vrlika)u Kotare Kliški sandžak

443 Muhamed-aga Virličanin HAZUćir.VI-24 1671.* Vrlika)u Kotare Kliški sandžak

444 Merdan Bešireviććehaja od Glamoča

Ljublj. SSF2br.368Strohal:5 1720-1741. Glamoč Kliški sandžak

451Izvori

445 Merdan Bešireviććehaja od Glamoča

Ljublj. SSF2br.368Strohal:4 1721-1741. Glamoč Kliški sandžak

446Ahmed-beg Firduskapetan i muselim livanjski

FojnicaĆorović:6 1751. Livno Kliški sandžak

447 Muhamed-beg Filipović

Arhiv mletačkog dragomana, sveska LXVIII: Desnica:281

1682.Glamoču Zadar

Kliški sandžak пʜсɑχ ѣɑ ʍƔχɑʍєд Ƃєг

448 Mustafaga kapetan udbinski i lički

DAZDsl. Rizvić:1976. 1648. Krčki sandžak

449 Hajdar-beg, sandžak krčki, lički, kotarski i krbavski HAZUćir.VI-19 1639. u Šibenik Krčki sandžak

450 Mehmed-aga kapetan skradinski HAZUćir.VI-18 1639. Skradin Krčki sandžak

451 skradinske age šibenskom kapetanu HAZUšib-7 1639. Skradin

u Šibenik Krčki sandžak

452 Mehmed-beg Atlagićkapetan kninski

Arhiv mletačkog dragomana, sveska C I: Desnica:214

1675. Kninu Zadar Krčki sandžak

453Muhamed-beg Durakbegovićkrčki sandžakbeg

Arh. mlet. dragomana, sveska C I: Desnica:213

1675. Vrana Krčki sandžak

454Muhamed-beg Durakbegovićkrčki sandžakbeg

Arhiv mletačkog dragomana, sveska C I: Desnica:216

1675. Vranau Zadar Krčki sandžak

455Muhamed-beg Durakbegovićkrčki sandžakbeg

Arhiv mletačkog dragomana, sveska C I: Desnica:217

1675. Vranau Zadar Krčki sandžak

456 Isak-efendijaemin zadarski

Arhiv mletačkog dragomana, sveska LXVII: Desnica:268

1680. Zadar Krčki sandžak

457Muhamed-beg Dukakbegovićsandžakbeg krčki i bihaćki

HAZUćir.VI-20 1681. u Šibenik Krčki sandžak

458 Hodaverdi čauš Ljubić:19 1589. Zadar Krčki) sandžak

459 Ferhat-aga DADTruhelka:II:133 14__. Carigrad Portina slav.

kancelarija

460 Sultan Murat II DADMiklosich:308

1430. 6. dec. Andrijanopolje Portina slav.

kancelarija

461 Mahmud-paša Abogović Hrvat

DADTruhelka:II:18

1463. Lepenica Portina slav. kancelarija

462 Mahmut-paša Abogović Hrvat

DADTruhelka:II:23 1467. Sazlidere Portina slav.

kancelarija

463Daut-beg Čaušbaša većil Ahmet-paše Hercegovića

DADTruhelka:II:86 1484. Jambol Portina slav.

kancelarija

452 Lejla Nakaš

464 Ahmet-paša Hercegović DADTruhelka:II:105 1488. Portina slav.

kancelarija

465Ahmet-paša Hercegovićrukom Skender-bega dragomana

DADTruhelka:II:134 149_. Carigrad Portina slav.

kancelarija

466 Ahmet-pašaveliki vezir

DADTruhelka:II:124 sl. 1496. Carigrad Portina slav.

kancelarija

467 Ahmet-pašaveliki vezir

DADTruhelka:II:136 1500. Portina slav.

kancelarija

468 Ahmet-pašaveliki vezir

DAD Truhelka:II:139Miklosich:469 1501. Portina slav.

kancelarija

469 Isa-beg Ishakovićvojvoda

DAD:Đorđić:sl.:455Truhelka:II:7 1454.* Skopje

470Šabadin-bašagospodar Zapadnim stranam

DADTruhelka:II:4 1441. Vučitrn Smederevski

sandžak

Latinična pisma

1 Hasan-aga Trošljević ACA39 9 38Rački:8 1623. Križevci

2 Ali-beg Grošićmuselim grada Banje Luke Rački:152 1719. u Križevce Banjalučka

krajina

3 majka Osmana Skelića HAZUćir.X-111 Jasenovac Bihaćka krajina

4 Husein odabaša ACA39 9 57Rački:27 1655.* Gradiška Bihaćka krajina

5 Husein-ćehaja iz Gradiškoga ACA39 9 21Rački:33 1655.* Gradiška Bihaćka krajina

6 sužanj Hajder, Šabanov brat ACA39 9 43Rački:12 1648. Dubica Bosanska krajina

7 Osman-aga Beširević HAZUćir.X-98Rački:115 1700. Ostrožac)

u Gradac Bihaćka krajina

8 Redžep-aga i Mahmut-aga Beširević Rački:140 1703. Ostrožac) Bihaćka krajina

9 Fejzulah-efendija HAZUćir.X-106Rački:150 1712. u Kostajnicu Bihaćka krajina

10Tatar Mustaj-paša Idriskapetanović bihaćki kapetan

Rački:153 1719. Bihaću Križevce Bihaćka krajina

11Tatar Mustaj-paša Idriskapetanović bihaćki kapetan

Rački:154 1719. Bihać Bihaćka krajina

12 Hasan-paša Prodović A.Ivić:1910:1 1573. Ljubomir Hercegovački sandžak, I

13 Hasan-paša Prodović A.Ivić:1910:5 1573. Gacko Hercegovački sandžak, I

453Izvori

14 Hasan-paša Prodović A.Ivić:1910:6 1573. Gacko Hercegovački sandžak, I

15 Hasan-paša Prodović A.Ivić:1910:7 1573. Gacko Hercegovački sandžak, I

16 Hasan-paša Prodović A.Ivić:1910:8 1573. Čemerno Hercegovački sandžak, I

17 Hasan-paša Prodović A.Ivić:1910:11 1573. Čemerno Hercegovački sandžak, I

18

Alaga, dizdar dvarski, Zafer-aga Vlahović, Osman-aga Mezanović, Omer-kapetan Motuzović

Valtazar:25 1617. Dvar Hercegovački sandžak, Z

19 Suliman-aga DAD:ASMM-17Peco:4 (1967:280) 1639. Gabela Hercegovački

sandžak, Z

20 Mujaga i Ćemal-aga DAD:ASMM-17Peco:5 (1967:281) 1681. Gabela Hercegovački

sandžak, Z

455Bibliografija

Bibliografi ja

Izvori (transliterirani korpus)Čerović, Božidar (1905) Poklon dr. L. pl. Talocija Zemaljskom muzeju u Sarajevu (Nekoliko

pisama sa stare Krajine), u: Glasnik Zemaljskog muzeja, XVII, Sarajevo. Čerović, Božidar (1911) Poklon dr. L. pl. Talocija Zemaljskom muzeju u Sarajevu

(Nekoliko pisama sa stare Krajine), u: Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII, Sarajevo.Ćorović, Vladimir (1909) Bosanskohercegovačka pisma. Fojnička pisma, u: Glasnik

Zemaljskog muzeja, XXI, 480-494.Ćorović, Vladimir (1910) Bosanskohercegovačka pisma. Nekoliko sarajevskih pisama iz

17. i 18. vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja, 490-511.Desnica, Boško (1950) Istorija kotarskih uskoka 1646-1684, sv. I, Zbornik za istoriju, jezik

i književnost srpskog naroda, knj. XIII, Be ograd.Ivić, Aleksa (1913) Nekoliko ćirilskih spomenika iz XVI i XVII veka, u: Vjesnik Kraljevsko

hrvatsko-slavonskog-dalmatinskoga Zemaljskog arkiva, god. XV, 92-103, ZagrebIvić, Aleksa (1910) Pisma Hasan-paše hercegovačkog iz godine 1573, u: Spomenik Srpske

kraljevske akademije, XLIX, Drugi razred, 42, Beograd, 20-26.Kovačić, Risto (1884) 13 pisama srpskih u Arhivu Dubrovačke republike još neizdanih

(1593-1705), u: Glasnik Srpskog učenog društva, knjiga 63, 223-235.Ljubić, Šime (1877) Rukoviet jugoslavenskih listina, u: Starine X, JAZU, 1-43.Miklosich, Franz (1858) Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae,

Ragusii, Viennae.Rački, Franjo (1879) Dopisi između turskih i hrvatskih častnika, u: Starine, JAZU, XI,

76-152.Rački, Franjo (1880) Dopisi između turskih i hrvatskih častnika, u: Starine, JAZU, XII,

1-41.Pavić, Milorad (1970) Istorija srpske književnosti baroknog doba, snimak dvaju rukopisa

na str. 298-299.Peco, Asim (1967) Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini, u: Južnoslovenski fi lolog, knj.

XXVII, Beograd, 267-305.Solovjev, Aleksandar (1940) Bogišićeva zbirka omiških isprava XVI-XVII veka, Spomenik

SKA, XCIII, drugi razred, 72, Beograd 9-96.Strohal, Rudolf (1914) Nekoliko ćirilskih isprava o dopisivanju begova sa hrvatskim

komandantima vojske, u: Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, god. XVI, Zagreb.

456 Lejla Nakaš

Traljić, Seid Mustafa (1987) Husrev-begov boravak i rad u Dalmaciji, u: Anali Gazi Husrev-begove biblioteke V-VII, Sarajevo, 7-21.

Truhelka, Ćiro (1911) Tursko-slovjenski spomenici Dubrovačke arhive, u: Glasnik Zemaljskog muzeja, knj. XXIII/1911, Sarajevo, 1-162.

Truhelka, Ćiro (1914) Nekoliko mlađih pisama hercegovačke gospode pisanih bosanicom (iz Dubrovačke arhive), u: Glasnik Zemaljskog muzeja, XXVI/1914, Sarajevo, 479-494.

Vuksan, Dušan (1930) Prepiska Vladike Rada s Ali-pašom (Ali-paša Rizvanbegović od augusta 1838. do septembra 1847.), u: Zapisi, 1930, knj. VII, 2, Cetinje, 107-115.

LiteraturaBašagić, Safvet-beg (1912) Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Zemaljska

štamparija, Sarajevo.Bašagić, Safvet-beg (1900) Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Vlastita naklada,

Sarajevo.Belić, Aleksandar (1958) O značaju zapadnog štokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog

jezika, Južnoslovenski fololog XXIII, knj. 1-4, Beograd, 69-75; Izabrana dela, knj. 7, Istorija srpskog jezika, Beograd: Zavod za udžbenike – Novi Sad: Budućnost, 1999, 434-439.

Berčić, Ivan (1860) Bukvar staroslavenskog jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjiga, Prag.

Bešlagić, Šefi k (2004) Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo.Bogićević, Vojislav (1975) Pismenost u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo.Boncampagno da Signa, Isagoge, preuzeto sa: http://scrineum.unipv.it/wight/isagn1.htm Boncompagno da Signa, Quinque tabulae salutationum, preuzeto sa: http://scrineum.

unipv.it/wight/qtsindx.htmBoncompagno da Signa, De regulari ordinatione dictionum, preuzeto sa: http://dobc.

unipv.it/scrineum/wight/bon11.htm iz: Francesco di Capua, “Una lezione di Boncompagno, maestro di ars dictandi nell’università di Bologna, sull’artistica disposizione delle parole” in: Francesco di Capua, Scritti minori, 2 vols. Rome 1959.

Brozović, Dalibor (1985) Suvremeno štokavsko narječje kao plod konvergentnoga jezičnog razvoja, u: Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 7, sv. 1, Zagreb, 59-71.

Brozović, Dalibor (1970) O Makarskom primorju kao jednom od središta jezičnohistorijske i dijalekatske konvergencije. Makarski zbornik, I, 381-405.

Brozović, Dalibor (1966) O problemu ijekavskošćakavskog (istočnobosanskog) dijalekta, u: Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 2, 119-209.

Brozović, Dalibor (1963) O rekonstrukciji predmigracionog mozaika hrvatskosrpskih dijalekata, u: Filologija 4, 45-54.

457Bibliografija

Brozović, Dalibor (1961-1962) O jednom problemu naše historijske dijalektologije – stara ikavsko-ijekavska granica, u: Zbornik za fi lologiju i lingvistiku IV-V, Matica srpska, Novi Sad, 51-57.

Brozović, Dalibor (1960) O strukturalnim i genetskim kriterijima u klasifi kaciji hrvatskosrpskih dijalekata, u: Zbornik za fi lologiju i lingvistiku III, Matica srpska, Novi Sad, 68-89.

Čremošnik, Gregor (1963) Srpska diplomatska minuskula, Slovo, časopis Staroslavenskog instituta, Vol. No. 13, 119-135.

Čremošnik, Gregor (1962) Postanak i razvoj srpske ili hrvatske kancelarije u Dubrovniku, u: Anali Historijskog instituta u Dubrovniku I/1, 73-83.

Čremošnik, Gregor (1948) Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja, nova serija, sv. III, 1948, Sarajevo, 103-143.

Čremošnik, Gregor (1950) Bosanske i humske povelje srednjega vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja, nova serija, sv. IV-V, 1950, Sarajevo, 105-199.

Damjanović, Stjepan (2005) Tripismena i trojezična htvatska srednjovjekovna kultura u opusu Dragice Malić, u: Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 31, 445-448.

Damjanović, Stjepan (2001) Hrvatski jezični prostor u srednjem vijeku, u: Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Supplement, br. 1, Rijeka, str. 321-327.

Deft edarović, Ibrahim (1897) Stare listine porodice Resulbegović, u: Glasnik Zemaljskog muzeja IX, 193-226.

Dizdar, Mak (1997) Antologija starih bosanskih tekstova, [izbor ~], Svjetlost, Sarajevo.Đorđić, Petar (1971) Istorija srpske ćirilice – paleografsko-fi lološki prilozi, Zavod za

izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd. Efendić, Fehim (1939) Ćirilska prepiska bosanskih Muslimana sa Dubrovačkom

republikom, u: Gajret, 13, 1939, 236-238.Fine, V. A. John (1994) Th e Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelft h

Century to the Ottoman Conquest, Th e University of Michigan, Press.Gabrić-Bagarić, Darija (2005) Crkvenoslavensko i narodno u bosanskohercegovačkim

epigrafskim spomenicima od 12. do 18. stoljeća, u: Drugi Hercigonjin zbornik, ur. Stjepan Damjanović, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb; isto u: Gradovrh 2005/2, Matica hrvatska Tuzla, 2005.

Gabrić-Bagarić, Darija (1984) Jezik Bartola Kašića, Institut za jezik u Sarajevu.Hadžijahić, Muhamed (1985) Građa o posljednjim ostacima bosančice kod nas, u: Anali

Gazi Husrev-begove biblioteka XI-XII, Sarajevo.Halilović, Senahid (2005) Bosanskohercegovački govori, u: Jezik u Bosni i Hercegovini,

Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije, Oslo, 15-53.

Hamm, Josip (1960) Apokalipsa bosanskih krstjana, u: Slovo, 9-10, Zagreb.Hercigonja, Eduard (1973) Hrvatska književnost srednjega vijeka – problemi i metode

lingvostilističkog pristupa, u: Dometi, god. VI, br. 7-8, Rijeka.

458 Lejla Nakaš

Hercigonja, Eduard (1982) Bosančica, Enciklopedija Jugoslavije, 2, Bje-Crn, JLZ, Zagreb 1982.

Huković, Muhamed – Kasumović, Ahmet – Smailović, Ismet (1990) Muhamed Hevai Uskufi , Tuzla.

Ivić, Pavle (1991) Izabrani ogledi II, Iz istorije srpskohrvatskog jezika , Prosveta, Niš.Ivić, Pavle (1986) Srpski narod i njegov jezik, Srpska književna zadruga, Beograd.Ivić, Pavle – Grković, Milica (1971) O počecima zamene poluglasa sa a u ćirilskim

spomenicima, u: Zbornik za fi lologiju i lingvistiku XIV/1, Matica srpska, Novi Sad, 53-61.

Ivić, Pavle (1956) Dijalektologija sh. jezika, Uvod i štokavsko narječje, Matica srpska, Novi Sad.

Ivić, Pavle (1955) O nekim problemima naše istorijske dijalektologije, u: Južnoslovenski fi lolog, Beograd, 97-125.

Ivšić, Stjepan (1970) Slavenska poredbena gramatika, Školska knjiga, Zagreb.Jahić, Dževad (2002) Ijekavskoštakavski govori istočne Bosne, Bosanskohercegovački

dijalektološki zbornik, VIII, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo.Jahić, Dževad (1999) Bošnjački narod i njegov jezik, Trilogija o bosanskom jeziku, knj. I,

Ljiljan, Sarajevo.Jerković, Vera (1975) Paleografska i jezička ispitivanja o Čajničkom evanđelju, Matica

srpska, Novi Sad.Jurić-Kappel, Jagoda (2008) O dijalekatskim temeljima srednjovjekovne bosanske (vjerske)

pismenosti, u: Slovo, sv. 56-57 (2006-’07), 209-218, Zagreb.Jurić-Kappel, Jagoda (2005) Književni jezik u srednjovjekovnoj Bosni, u: Jezik u Bosni i

Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije, Oslo, 81-105.

Kajmaković, Zdravko (1982) Ćirilica kod Srba i Muslimana u osmansko doba, u: Pisana riječ u Bosni i Hercegovini, uredio Džemal Čelić.

Kalajdžija, Alen (2007) Razvoj refl eksa glasa jat u alhamijado pjesništvu i formiranje poetskoga ikavskog manira, magistarski rad u rukopisu, Filozofski fakultet u Sarajevu.

Kuna, Herta (1986) O jeziku i pismu Hvalovog zbornika, Zbornik Hvala krstjanina, Svjetlost i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Kuna, Herta (1982) Štokavsko-kajkavska interferencija u “Pjesmama na narodnu” (Dijačke junačke) Frana Krste Frankopana, u: Hrvatski dijalektološki zbornik, JAZU, Zagreb, 223-236.

Kuna, Herta (1974) Hrestomatija starije bosanske književnosti, Svjetlost, Sarajevo.Kuna, Herta (1973) Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu južnoslavenskih redakcija

staroslavenskog jezika, u: Radovi sa simpozija Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Izdanja Muzeja Zenice, sv. 3, 89-102.

459Bibliografija

Kuna, Herta (1972) Udio franjevačke književnosti 18. v. u stvaranju literarnog jezika zapadnog srpskohrvatskog područja, u: Književni jezik, br. 3-4, Sarajevo, 41-61.

Kuna, Herta (1972) Štokavski u funkciji literarnog i standardnog jezika na kajkavskoj jezičkoj teritoriji (Kulturno-historijska analiza), u: Književni jezik, br. 1-2, Sarajevo, 22-36.

Kuna, Herta (1971) Jezik bosanske književnosti 17. i 18. vijeka u svjetlosti književno-jezičkog manira, u: Zbornik za fi lologiju i lingvistiku XIV/1, Matica srpska, Novi Sad, 33-53.

Kuna, Herta (1963) Djela bosanskih franjevaca s gledišta istorijske dijalektologije, u: Jezik X, br. 5, Zagreb, 149-153.

Lisac, Josip (2003) Hrvatska dijalektologija 1, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb.

Lomagistro, Barbara (2004) Paleografi a e ideologia, u: Studii Slavistici, Rivista dell’ Associazione Italiana Slavisti, 2004/1, 127-137.

Lončarić, Mijo (2003–2004) Kajkavština u ranim podravskim toponimima, u: Folia onomastica croatica 12-13, 303-322.

Lopašić, Radoslav (1890) Bihać i bihaćka krajina, ZagrebMalić, Dragica (2005) Najstarije dubrovačke “tuđinke”, u: Rasprave Instituta za hrvatski

jezik i jezikoslovlje, 31, 165-209.Mihaljević, Milan (2002) Slavenska poredbena gramatika, 1. dio: Uvod i fonologija,

Školska knjiga, Zagreb.Moguš, Milan (1996) Čakavci s Krbave, u: Suvremena lingvistika, 41/42, 451-456.Moguš, Milan (1977) Čakavsko narječje, fonologija, Školska knjiga Zagreb.Moguš, Milan (1966) Pismo ili varijanta, u: Književnost i jezik XIV, Beograd, 298-300.Mošin, Vladimir (1955) Ćirilski rukopisi Jugoslavenske akademije, tom 1, Zagreb.Mošin, Vladimir (1965) Metodološke bilješke o tipovima pisma u ćirilici, Slovo, sv. 15-16,

Zagreb.Mošin, Vladimir – Traljić, Seid Mustafa (1956) Ćirilske isprave i pisma u Arhivu

Jugoslavenske akademije, Starine JAZU, knj. 46, Zagreb.Muvekkit, Salih Sidki Hadžihuseinović, Povijest Bosne 1, 2, El-Kalem, Sarajevo, 1999.Nakaš, Lejla (2005) Jezik usmenog stvaralaštva Bošnjaka, u: Jezik u Bosni i Hercegovini,

Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije, Oslo, 107-130.

Nakaš, Lejla (2005) Kulturne prilike Bošnjaka u osmanskom periodu, u: Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije, Oslo, 161-173.

Negro, Pescennio Francesco (1494) Modus epistolandi. Burgos. 12 abril, 1494. A 335/019, Fondos Digitalizados de la Universidad de Sevilla, preuzeto sa: www.fondosdigitalizados.us.es; i: Francisci Nigri, Ars epistolandi, Herzog August Wolfenbütteler Digitale Bibliothek, preuzeto sa: www.diglib.hab.de

460 Lejla Nakaš

Nezirović, Muhamed (1999) Romanizmi u bosanskom jeziku, u: Simpozij o bosanskom jeziku, Institut za jezik u Sarajevu, Posebna izdanja – knj.10, 135-153.

Nezirović, Muhamed (2004) Krajišnička pisma, ed. Bošnjačka književnost u 100 knjiga, Preporod, odabrao i priredio ~, Sarajevo

Pavić, Milorad (2001) Istorija srpske književnosti – Barok; elektronsko izdanje 2001. preuzeto sa: http://www.rastko.org.yu/knjizevnost/pavic/barok

Peco, Asim (1953) Neke fonetske osobine u pismima hercegovačkih muslimana, Ogledi 2, Naučna knjiga, Beograd, 93-109.

Peco, Asim (1986) Ikavsko-štakavski govori zapadne Hercegovine, Djela ANUBiH, knj. LXI, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 35, Sarajevo.

Peco, Asim (2005) Jezik pisama begova istočne Hercegovine i Bosanske Krajine, u: Jezik u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije, Oslo, 2005.

Peco, Asim (2007:III) Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne, Dio 1, Uvod i Fonetika, Bosansko fi lološko društvo : Akademija nauka i umjetnosti BiH, 2007. Izabrana djela Asima Pece, knj. 3. Prvo izdanje u: Bosanskohercegovački dijalektološki zbornik, knj. I, Sarajevo 1975.

Peco, Asim (2007:II) Govori zapadne Hercegovine, Bosansko fi lološko društvo : Akademija nauka i umjetnosti BiH, 2007. Izabrana djela Asima Pece, knj. 2.

Peco, Asim (2007:I) Govori istočne i centralne Hercegovine, Bosansko fi lološko društvo : Akademija nauka i umjetnosti BiH, 2007. Izabrana djela Asima Pece, knj. 1.

Pelidija, Enes (1998) Bosanski ejalet od 1593. do Svištovskog mira 1791. u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, 135-175.

Perelman, Les (1991) Th e Medieval Art of Letter Writing: Rhetoric as Institutional Expression, University of Wisconsin Press, preuzeto sa: http://wac.colostate.edu/books/textual_dynamics/chapter4.pdf

Raukar, Tomislav (1973) O problemu bosančice u našoj historiografi ji, Izdanja Muzeja grada Zenice sv. 3, Radovi sa simpozija “Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura”, 103-144.

Rešetar, Milan (1952) Najstarija dubrovačka proza, u: Posebna uzdanja SAN CXCII, Odjeljenje literature i jezika 4, Beograd.

Rešetar, Milan (1941) Glavne osobine Gundulićeva jezika, u: Rad HAZU 272, Zagreb, 1-44.

Rešetar, Milan (1926) Libro od mnozijeh razloga, Dubrovački ćirilski zbornik od godine 1520, Sr. Karlovci, SANU, 1926.; i: 1933. Dubrovački zbornik od god. 1520, Srpska kraljevska akademija, Posebna izdanja, Filosofski i fi lološki spisi 24, Beograd.

Rizvić, Muhsin (1976) Pisma muslimanskih krajišnika pisana bosančicom od XVI do sredine XIX stoljeća kao oblik stare epistolarne književnosti, u: Godišnjak Odjeljenja za književnost, V, Institut za jezik i književnost, Sarajevo, 217-264.

Rizvić, Muhsin (1996) Bosna i Bošnjaci – jezik i pismo, Preporod, Sarajevo.

461Bibliografija

Sędzik, Władysław (1985) Poštokavljivanje čakavskoga narječja (osobito u okolici Šibenika i Zadra), u: Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 7, sv. 1, Zagreb, 213-221.

Соболевский, А. И. (1908) Славяно-русская палеография, preuzeto sa: http://www.textology.ru/drevnost/sobolevsky.html

Stepanić, Gorana (2003) Retorika Marulićevih epistolarnih tekstova, u: Colloquia Maruliana XII/2003, 41-53.

Štefanić, Vjekoslav (1957) Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije, Slovo 6-8, 54-133, Zagreb.

Šehić, Zijad – Tepić, Ibrahim (2002) Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, Sarajevo Truhelka, Ćiro (1909) Mali prinos značenju bosančice, Glasnik Zemaljskog muzeja u

Sarajevu XXI, 211-213.Truhelka, Ćiro (1889) Bosančica – prinos bosanskoj paleografi ji, u: Glasnik Zemaljskog

muzeja I/1889, 65-83.Turbić-Hadžagić, Amira (2006), Deklinabilne riječi bosaničnih pravnih tekstova od 12.

do 15. stoljeća, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, doktorska disertacija u rukopisu.

Vončina, Josip (1988) Jezična baština (Lingvostilistička hrestomatija hrvatske književnosti od kraja 15. do početka 19. stoljeća, Književni krug, Split.

Vončina, Josip (1985) Štokavizmi u djelima hrvatskih čakavskih i kajkavskih pisaca, Hrvatski dijalektološki zbornik, JAZU, knj. 7, Zagreb, 241-254.

Zelić-Bučan, Benedikta (1997) Jezik i pisma Hrvata: rasprave i članci, Matica hrvatska, Split.

Zelić-Bučan, Benedikta (2000) Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Državni arhiv u Splitu, Split.

Zelić-Bučan, Benedikta (1994) Hrvatska ćirilska pismenost, s osobitim osvrtom na područje nekadašnje pokrajine Dalmacije, Hrvatska revija, 44, 4, 554–569.

Žagar, Mateo (1997) Kako je tkan tekst Bašćanske ploče, Hrvatsko fi lološko društvo etc. Zagreb.

Žagar, Mateo (2008) Grafetičke posebnosti tekstova istočne grane hrvatskoga glagoljaštva, u: Slovo, sv. 56-57 (2006-’07), 695-708, Zagreb.

RječniciDulčić, Jure & Pere (1985) Rječnik bruškoga govora, Hrvatski dijalektološki zbornik,

knj.7, 381-747.Isaković, Alija (1992) Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku, Svjetlost,

Sarajevo.Jahić, Dževad (1999) Školski rječnik bosanskoga jezika, Trilogija o bosanskom jeziku, knj.

III, Ljiljan, Sarajevo.

462 Lejla Nakaš

Klajn, Ivan (2000) Italijansko-srpski rječnik, drugo dopunjeno izdanje, Nolit, Beograd.Skok, Petar (1971-1973) Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I-III,

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb.Uroić, Marija – Hurm, Antun (1994) Njemačko-hrvatski rječnik, Školska knjiga, Zagreb.RKT (1986) Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd.

463Imenski indeks

AAbdulahović, Mahmut 84, 262, 300, 338,

440Abogović, Mahmut-paša Hrvat 91, 230,

451Ahmetbegović, Derviš-beg 165, 434Ajaz-baša, Ajaz-paša (Visočanin) 89,

92, 155, 233, 246, 252, 281, 310, 435, 440

Ajazović, Ćupelija 84, 245, 440Akvalović, Mustafa 60, 436Alagić (Alagin sin) Mustafaga 446Aleksandar, gospodar Kanine i Valone 23Aquileia, Lorenzo di 64Atlagić, Mehmed-beg 164, 309, 406, 451Atlagić, Zulfi kar 205Augustić, Tomaš 73, 75, 76, 122, 124, 211

BBadnjević, Mumin-beg 128, 435Badnjević, Mustaj-beg 52, 128, 433 Bardonić Pašo 14, 441Bašagić, Safvet-beg 89, 91, 202, 442, 454Battianÿ , Sigmund 62, 75Belić, Aleksandar 32, 33, 234, 455Berčić, Ivan 16, 28, 29, 112, 113, 136Beširević Mahmut-aga 129, 166, 167, 452Beširević Merdan 450, 451Beširević Redžep-aga 129, 166, 167, 452 Beširević, Derviš-aga 129, 167, 434 Beširević, Ibšir-beg 129, 167, 434Beširević, Osman-aga 52, 62, 129, 130,

165, 167, 170, 171, 241, 433, 434, 452Bešlagić, Šefi k 344, 388, 455

Bijelić, Niko 23Bogdanić, Vidoš 23Bogićević, Vojislav 14, 28, 30, 80, 94,

138, 139, 195, 196, 289, 356, 362, 369, 370, 439, 442, 455

Boncampagno da Signa 67, 455Botić, Šišman 91, 92, 439Božidar, dijak 34Brajan dijak 22Brankovići 20Branoš, dijak 19, 24Brozović, Dalibor 12, 32, 34, 40, 41, 44,

149, 150, 156, 157, 160, 161, 185, 190, 191, 192, 202, 208, 233, 234, 294, 415, 455

Bućanin, Tomaš 18, 22, 26, 27, 34, 39, 112Buturović, Đenana 69Bužimljanin, Ali-ćehaja 434

CCrepović, Radonja v. Radonja dijak

ČČarnojević, Arsenije 138, 139, 405Čašalović, Mustaj-beg 446Čekić, Hasan-aga 121, 437Čengić, Ali-paša 65, 137, 138, 219, 259,

298, 369, 439, 441Čengići 14Čerović, Božidar 45, 62, 75, 454Čirkinagić, Hasan-odobaša 60, 120,

122, 438Čirkinagić Omer-odobaša 120, 438Čremošnik, Gregor 18, 19, 20, 21, 22,

24, 25, 26, 27, 28, 34, 455

Imenski indeks

464 Lejla Nakaš

Čurić, Mahmut-ireis 123, 180

ĆĆaćilović, Sulejman-aga 59, 432, 433Ćesić, Ibrahim-beg 434Ćorović, Vladimir 56, 70, 107, 108,

110, 157, 227, 241, 246, 281, 287, 347, 359, 439, 451, 454

DDabiša, bosanski kralj 11, 23, 25, 27,

42, 205, 223, 262Damjanović, Stjepan 455Deft edarović, Ibrahim 195, 390, 455Desnica, Boško 55, 56, 57, 58, 66, 68,

69, 70, 71, 72, 107, 108, 160, 161, 162, 163, 164, 207, 209, 212, 217, 223, 224, 225, 227, 229, 231, 233, 237, 238, 239, 245, 246, 247, 249, 255, 256, 257, 264, 265, 270, 271, 274, 276, 277, 281, 282, 284, 285, 291, 292, 301, 303, 309, 310, 315, 317, 329, 341, 352, 353, 354, 355, 356, 363, 368, 375, 379, 391, 394, 396, 398, 451, 454

Divković, Matija 318Dizdarević, Abdulah-aga 123, 436Dizdarević, Mahmut-aga 437Dobrinović, Stipan 18, 22, 25, 35, 39, 41 Dragutin, srpski kralj 19, 25Dražeslav, Kotromanićev dijak 25, 64Dučić, Nićifor 14, 45Dulčić, Jure & Pere 357, 362, 377, 459Durakbegović, Muhamed-beg 128,

133, 164, 451Dušan, logofet 18, 26, 27, 34, 144Džafer-beg, Sokolovićev nećak 46, 52,

72, 105, 106, 112, 242, 447 Džafer, imotski kapetan v. Vramović,

Džafer-kapetanDžafer-aga, kurupski kapetan 130, 165,

166, 433

Džafer-beg, gradiški kapetan 251, 432

ĐĐorđić, Petar 16, 18, 19, 20, 21, 22, 23,

24, 25, 26, 27, 28, 29, 45, 51, 79, 81, 88, 92, 96, 98, 99, 107, 110, 111, 112, 125, 128, 139, 143, 144, 151, 405, 435, 440, 443, 452, 456

EEckhardt, Th orvi 27Efendić, Fehim 14, 456Erdeljić, grof, kapetan Petrinjske kraji-

ne 75

FFaitović (Fajtović), Halil-aga 49, 130, 433Ferhatpašić, Mustafa alajbeg 49, 52, 59,

60, 61, 62, 75, 76, 78, 80, 124, 125, 126, 164, 181, 182, 183, 241, 247, 292, 403, 431

Feriz-beg, gospodar bosanski 94, 253, 435, 436

Filozof, Konstantin 20Fine, V. A. John 37, 456Firdus Ahmet-beg 113, 451Fortis, Alberto 17

GGabeljak, Ibrahim-paša, bosanski vezir

202, 282, 298, 309, 446Gabrić-Bagarić, Darija 37, 195, 206,

247, 297, 298, 313, 318, 390, 394, 397, 398, 399, 456

Gazi Husrev-beg, gospodar bosanski 11, 29, 57, 65, 73, 81, 82, 94, 95, 96, 97, 99, 134, 152, 155, 210, 227, 251, 283, 313, 390, 443, 446, 447, 454

Gluhić, Ahmet-bajraktar 120, 122, 437, 438

465Imenski indeks

Gojčinić, Novak 18, 22, 25, 34, 35, 39, 41Gorchakov, Vladimir 138Grošić, Ali-beg 66, 452Gruba, Jelena 19Grubišić, Vinko 19Grupković, Radič 38Gundulić Ivan 195, 406, 458

HHadžijahić, Muhamed 456Hadžiredžepović, Ali-efendija 122, 438Hafi zović, Mustafa-odobaša 121, 435Halilagić, Mehmet 129, 438Halilović, Senahid 158, 201, 221, 456Hamm, Josip 30, 37, 456Hamza-beg, gospodar Hercegovine 18,

81, 92, 93, 151, 153, 245, 252, 253, 284, 285, 440

Hatipović, Isak-bajraktar 438Hercegović, Ahmet-paša 64, 153, 154,

203, 251, 252, 253, 257, 262, 295, 298, 318, 319, 344, 389, 451, 452

Hercegović, Vladislav 38, 153, 154, 203, 383

hercežica Cecilija 24Hercigonja, Eduard 13, 19, 30, 136, 456Hevai Uskufi , Muhamed 54, 55, 58, 456Hlapčić, Grubanac 36, 42Hörmann, Kosta 69, 386, 387, 388Horvaćanin, Husein-odobaša 60, 122,

134, 243, 432Hranić, Sandalj 23, 38, 112, 142, 257Hranići-Kosače 20, 27, 35 Hristifotović, Rusko 24, 144Hrstić, Radivoj, dijak 18, 24, 27, 34, 144Hrvat Mahmut-paša Abogović v. Abo-

govićHrvatin, dijak 18, 22, 25, 35, 39, 41Hrvatinići 38Huseinović, Alija (Ali bin Husein, na-

zor makarski) 317, 444

Hval, krstjanin 30, 34, 39, 43, 383, 457

IIbrahimodobašić, Mustafa-odobaša 60,

122, 438Ibrahimpašić, Hasan-beg 159, 435Idriskapetanović, Tatar Mustaj-paša

128, 165, 166, 168, 169, 253, 433, 452Idrizkapetanović v. IdriskapetanovićIsabegović, Ali-beg, gospodar Zemlje

Pavlovića 11, 92, 97, 99, 435Isabegović, Esed Alija 88, 296 Isabegović, Mehmed-beg 89, 152, 440Isaković, Alija 368, 369, 370, 373, 386, 459Ishak-baša (Ishak-beg) 92, 248, 252, 324Ishakbegovići 79, 82, 87, 88Ishaković (Ishakbegović), Isa-beg 24,

87, 88, 92, 153, 262, 295, 296, 377, 435, 452

Ishaković (Ishakbegović), Mehmed-če-lebija 88, 248, 435

Ishaković, Sefer-aga, kamengradski dizdar 49, 131, 432

Ivan, dijak Pavlovića 20, 22, 24, 38Ivanišević, Frane 16Ivić, Aleksa 14, 55, 58, 69, 71, 72, 95,

197, 198, 213, 250, 251, 268, 275, 283, 286, 297, 302, 305, 324, 336, 344, 351, 353, 354, 355, 367, 374, 383, 386, 390, 392, 432, 447, 452, 453, 454

Ivić, Pavle 11, 20, 31, 32, 36, 40, 41, 43, 44, 151, 175, 177, 178, 234, 456

Ivšić, Stjepan 16, 226, 334, 410, 456

JJablanić, Radjen 38Jablanići 38Jagić, Vatroslav 16Jahić, Dževad 14, 32, 186, 294, 358,

359, 360, 361, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 456, 459

466 Lejla Nakaš

Jerković, Vera 34, 39, 456Jurić-Kappel, Jagoda 37, 39, 40, 456Jusufagić, Ahmat 14, 441Jusufagić, Nuh-aga 449, 450Jusufb egović, Ahmet-beg 129, 434

KKajmaković, Zdravko 81, 456Kalajdžija, Alen 175, 457Kapetanović Vlahović, Musaga 159,

200, 201, 445Kapetanović, Husein-beg 448Kapetanović, Mustafaga 313, 406Kapić, Omer-odobaša 130, 433Karajilan, Ali-paša 77, 169, 434Karalić, Ibrahim-ireis 121, 181, 435Karamanić, Daut-odobaša 433Karskij, E. F. 16Kasam-beg, kajmekam Hercegovine 49,

137, 441Kasum-paša 259, 345, 442Kasumović, Ahmet 456Keglević, Janoš 435Keglević, Juraj 48Keglević, Petar, grof 59, 61, 62, 73, 78,

167, 211, 241, 247, 255, 294, 403, 432Kestić, Osman-odobaša 122, 437Klajn, Ivan 352, 359, 361, 362, 363, 364,

365, 366, 367, 368, 381, 459Klišanin, Muhamed-aga, 109Kosača, Stjepan 20, 34, 142, 151, 213,

223Kosače 35, 38, 41, 84, 88Kotromanić, Stjepan 25, 27, 42, 149,

298, 377, 383, 384, 385Kotromanić, Tvrtko, ban bosanski i

prvi bosanski kralj 19, 20, 21, 22, 23, 25, 27, 41, 42, 64, 97, 142, 205, 223, 257

Kotromanići 38Kovačević, Ali-beg 129, 166, 434

Kovačić, Risto 29, 59, 60, 69, 71, 107, 138, 193, 194, 195, 197, 207, 212, 229, 238, 239, 240, 244, 246, 247, 250, 251, 254, 255, 258, 259, 265, 267, 272, 273, 275, 276, 278, 279, 280, 281, 282, 283, 285, 286, 288, 289, 290, 296, 303, 304, 306, 307, 308, 313, 316, 317, 319, 320, 321, 326, 330, 336, 353, 354, 356, 370, 371, 379, 381, 384, 387, 391, 392, 395, 440, 441, 442, 454

Krusić, Jaketa 23Kukuljević Sakcinski, Ivan 16Kulauzović, Sefer-ćehaja 130, 166, 433Kulenović Mahmutpašić, Mehmed-

beg 435Kulin, bosanski ban 19, 23, 40, 113, 141Kuna, Herta 9, 32, 39, 40, 43, 457Kurelac, Fran 16Kurtović, Zulfi kar 446Kuvelić, Miho 14, 45

LLazarević, Stefan 20Lički, Mustafaga (Mustaj-beg), kape-

tan udbinski i lički 52, 130, 133, 206, 317, 451

Lisac, Josip 156, 190, 294, 300, 457Livnjanin, Restoje 110Lojančić, Ali-beg 448Lomagistro, Barbara 26, 457Lončarić, Mijo 187, 457Lopašić, Radoslav 11, 107, 143, 433,

447, 457Lužac, Tomaš 22, 24, 35, 41, 42, 97, 262

LjLjubić, Šime 46, 52, 55, 56, 57, 59, 60,

65, 66, 69, 70, 72, 73, 94, 95, 96, 107, 108, 109, 110, 111, 155, 159, 161, 162, 163, 200, 202, 203, 207, 208, 212, 217, 218, 222, 224, 225, 226, 227, 228, 229,

467Imenski indeks

230, 239, 240, 246, 247, 249, 267, 268, 269, 272, 284, 285, 291, 297, 303, 333, 337, 338, 353, 354, 355, 357, 358, 359, 360, 361, 362, 267, 368, 370, 381, 383, 384, 386, 388, 389, 395, 396, 397, 398, 440, 441, 442, 446, 447, 451, 454

Ljubović, Sulejman-beg 48, 64, 204, 441Ljubunčić, Šaban-aga 132, 133, 439

MMalić, Dragica 380, 455, 457Maretić, Toma 68Maroš, Vlatko, dijak vlastele Pavlovića

24, 38Matijaš, ugarski kralj 24Mecanović (Mezanović), Osman-kape-

tan 444, 445, 453Memković, Redžep-odobaša 62, 123,

436Memković, Šaban-ćehaja 124, 437Mezanović, Muhamed kapetan v. i Me-

canović 445Mihajlović (Mihal-zade, Mihal-oglu),

Skender-beg, bosanski gospodar (Mihajlović, Skender-paša) 86, 153, 251, 296, 300, 324, 334, 342, 435, 446

Mihalbegović, Dede-beg 111, 115, 280, 317, 447

Mihaljević, Milan 152, 457Mihočević Milivoj 90, 440Mihočević, Mustafa-beg (v. Milivoje-

vić)Miklosich, Franz 42, 81, 82, 85, 86, 91,

92, 142, 154, 203, 237, 257, 281, 284, 330, 338, 356, 382, 385, 393, 435, 439, 451, 452, 454

Mileta, logothet 36, 39Milivojević, Mustafa-beg 81, 83, 87, 90,

152, 153, 155, 244, 248, 254, 257, 262, 282, 296, 300, 334, 440

Milosalić, Radoslav, dijak 18, 27, 38

Miltjenović, Sanko 20, 27Minetović, Mehmed-beg 91Miroslav, humski knez 20, 23Moguš, Milan 160, 161, 457Mošin, Vladimir 18, 20, 23, 25, 26, 28,

31, 94, 112, 123, 457Motuzović, Omer-kapetan 444, 453Munibravović, Mustafaga 134, 439Murvatović, Mustafa-ćehaja 438Musabegović, Mehmed-beg 441Muvekkit, Salih Sidki Hadžihuseinović

89, 91, 457

NNakaš, Lejla 17, 175, 389, 457Nasuf-ćehaja, namjesnik kliškog san-

džakbega 46, 76, 105, 106, 111, 112, 242, 447

Negro, Francesco (Franjo Niger) 63, 74, 458

Nemanja, veliki župan 20, 23Nemanjić, Sava 25Nemanjići 144Nezirović, Muhamed 10, 11, 14, 15, 29,

46, 47, 54, 82, 92, 94, 141, 143, 152, 192, 195, 197, 198, 340, 361, 363, 365, 366, 368, 371, 374, 384, 440, 443, 458

Niger, Franjo v. Negro, FrancescoNiklić, Maroje 23Ninoslav, Matija, bosanski ban 209,

298, 357, 383Nosić, Šaban-odobaša 120, 121, 438

OOhrapović, Nuh-ćehaja 444Ohrapović, Osman-aga 444Omerbašić, Ahmet-aga 158, 159, 319,

406, 448, 449, 450Oručević, Ibrahim-hodža 441Ostoja, bosanski kralj 11, 19, 20, 22, 25,

27, 35, 36, 39, 205, 223

468 Lejla Nakaš

Ostoja, dijak Pavlovića 38, 39Ostojić, Tomaš, bosanski kralj 205, 298

PPač, Karlo 14Papalić, Dmine 16Parmezan, Džive 23Pašić, Husein 440Pašić, Mehmed-beg 59, 432Pavić, Milorad 63, 65, 219, 250, 298,

353, 354, 380, 441, 454, 458Pavle, dijak 18, 22, 34, 144Pavlović, Radosav 38Pavlovići 11, 20, 22, 24, 32, 34, 35, 36,

38, 39, 41, 82, 84, 88, 92, 97, 99, 150, 151, 152, 344, 384, 435

Peco, Asim 11, 12, 14, 15, 29, 32, 36, 41, 42, 44, 45, 47, 50, 80, 82, 91, 93, , 156, 164, 165, 167, 168, 169, 170, 172, 178, 180, 181, 183, 190, 192, 193, 195, 199, 201, 214, 219, 220, 221, 223, 224, 231, 234, 242, 262, 263, 273, 276, 289, 292, 295, 299, 306, 328, 353, 354, 359, 373, 384, 388, 406, 446, 453, 454, 458

Pelidija, Enes 134, 458Perelman, Les 64, 458Piro, Ibrahim-ćehaja 120, 438Pohvalić, Pribisav 27, 38, 112Popržanović, Osman-aga 128, 434Pribilović, Radovan 344Pribisalić, Mihoč 94Priboje, dijak Kotromanića 25 Primojević, Luka 139Primojević, Niko 139Prodović, Hasan-paša 14, 45, 197, 198,

324, 452, 453Ptičić, Maroje 96

RRački, Franjo 16, 49, 50, 52, 53, 54, 55,

56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 66, 69, 70,

71, 72, 73, 74, 76, 77, 123, 138, 143, 144, 165, 166, 167, 168, 169, 173, 193, 194, 204, 205, 206, 207, 209, 210, 212, 213, 240, 246, 247, 253, 263, 270, 289, 338, 347, 351, 353, 354, 355, 356, 359, 360, 361, 362, 364, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 384, 385, 386, 387, 388, 390, 391, 392, 393, 394, 395, 397, 398, 399, 400, 401, 431, 432, 433, 434, 454

Radinović, Pavle 27, 38Radinovići v. PavlovićiRadonja dijak (Crepović) 18, 81, 90,

92, 93, 151, 153Radosav, dijak v. Milosalić, RadosavRadosav, krstjanin 30Raško, dijak 36Raukar, Tomislav 16, 17, 458Redžepašić, Sulejman 48, 258, 290,

307, 442Restoje, protobistar 18, 34, 110Resulbegović, Hasan-aga, dizdar 442Resulbegović, Ibrahim-paša 139, 443Resulbegović, Osman-paša 196, 236,

442Resulbegovići 195, 390, 455Rešetar, Milan 16, 19, 458 Rizvanbegović, Ali-paša 138, 199, 219,

259, 404, 443, 454Rizvanbegović, Osman-aga 14Rizvanbegović, Zulfi kar, zapovjednik

Stoca 49, 199, 200, 279, 443Rizvić, Muhsin 14, 15, 70, 162, 207,

219, 247, 249, 250, 293, 294, 295, 296, 313, 319, 322, 333, 337, 353, 354, 360, 369, 387, 443, 451, 458

Roterdamski, Erazmo 63

SSajtović, Ibrahim-odobaša 120, 122, 438Sankovići 36, 42, 88, 205, 223

469Imenski indeks

Seferagić, Alaga 444Sekulović, Tvrtko 18, 34, 144Selmanović, Ismail-beg 439Selmanović, Mustafa-odobaša 122,

134, 433Sinić, Ibrahiim-aga 59, 125, 431, 432Skok, Petar 91, 159, 206, 209, 224, 244,

261, 340, 341, 358, 359, 360, 361, 362, 363, 365, 367, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 380, 381, 382, 383, 384, 385, 386, 388, 454, 459

Smailagić, Mehmed-aga 243, 279, 289, 440

Smailagić, Nuh-aga 449Smailović, Ismet 54, 456Smajić, Mustafa-odobaša 121, 437Soboljevski, A. I. 138, 458Sokolović, Ferhat-paša 28, 46, 65, 72,

76, 105, 106, 200, 242, 251Solovjev, Aleksandar 53, 63, 208, 454Srdanović, Marko 202Stefanović Karadžić, Vuk 16, 45Stepanić, Gorana 63, 74, 459Stinjanin, Ahmet-aga 130, 433Stjepan Toma, bosanski kralj 24Stojanović, Ljubomir 64Strohal, Rudolf 45, 58, 70, 71, 72, 107,

109, 110, 161, 162, 163, 165, 166, 210, 217, 220, 245, 246, 247, 250, 267, 274, 277, 282, 283, 298, 299, 301, 302, 305, 306, 310, 315, 319, 320, 322, 341, 343, 352, 353, 354, 355, 380, 382, 386, 387, 388, 394, 395, 434, 450, 451, 454

Svečić (Zvečić), Mehmed spahija 128, 433Svetačković, Mustafa alajbeg 59, 432Svrakić (Švrakić), Habib-bajraktar 60,

120, 121, 134, 432

ŠŠahinagić, Mehmed-aga 49, 129, 434Šehić, Zijad 134, 459

Šehović, Derviš-aga 130, 433Šerić, Ali-beg 120, 121, 122, 123, 437Šerić, Mehmed-aga 120, 122, 181, 437,

439Šerić, Mustafaga 120, 182, 436, 437Šerić, Mustaj-beg 120, 182, 438Šimunović, Mustafaga 60, 158, 450Šlotović, Omer-baša 80Špaletić, Brane 289Štefanić, Vjekoslav 35, 37, 38, 43, 459Švrakić, Habib-bajraktar v. Svrakić

TTaloci, L. pl. v. Th allozyTentor, Mate 16Th allozy 60, 62Tomašević, Stjepan, bosanski kralj 19,

24, 142Tomić, Ilija 289, 440Traljić, Seid Mustafa 65, 68, 70, 73, 94,

95, 98, 123, 227, 266, 302, 303, 313, 353, 393, 395, 443, 454, 457

Trošljević, Hasan-aga 452Truhelka, Ćiro 14, 16, 17, 23, 27, 48, 55,

56, 64, 66, 68, 69, 70, 71, 72, 81, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 93, 94, 107, 131, 136, 138, 153, 154, 155, 193, 194, 195, 196, 197, 198, 203, 204, 207, 210, 213, 219, 224, 226, 228, 229, 230, 233, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 243, 244, 245, 246, 247, 248, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 257, 258, 259, 261, 262, 263, 264, 265, 267, 270, 271, 272, 275, 276, 278, 279, 280, 281, 282, 284, 285, 288, 289, 290, 295, 296, 297, 298, 300, 301, 302, 303, 304, 305, 306, 307, 308, 313, 316, 318, 319, 320, 321, 323, 324, 325, 326, 327, 328, 329, 330, 334, 335, 336, 337, 338, 339, 341, 342, 343, 344, 345, 346, 347, 351, 352, 353, 354, 355, 356, 357, 359, 360, 361, 362, 363, 364,

470 Lejla Nakaš

366, 368, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 377, 378, 380, 381, 382, 383, 384, 385, 388, 389, 390, 391, 393, 395, 396, 397, 399, 435, 454, 459

Turbić-Hadžagić, Amira 141, 459Turjak, Grga, kapetan Siska 62, 73Tvrtko I v. Kotromanić, TvrtkoTvrtko II v. Tvrtković, Tvrtko IITvrtković, Tvrtko II 19, 24, 27, 112,

142, 144, 205

UUroić, Marija 375, 459, 341Useinbegović, Zulfi kar-beg 450

VVeletanlić, Ahmet-aga 122, 166, 167, 432Vlade, logofet Tvrtka Kotromanića 19,

20, 21, 24, 35, 42, 97Vladić, dijak 18Vlahović Kapetanović, Musaga v. Ka-

petanović, Musaga Vlahović, Ali-beg 91, 92, 237, 338, 439Vlahović, Ivan 91Vlahović, Mensur-aga 446Vlahović, Nesim-aga 446Vlahović, Zafer-aga 444, 453

Vlahovići 201Vončina, Josip 209, 260, 266, 376, 397,

398, 406, 416, 459Vramović, Džafer-kapetan 60, 443Vrličanin (Virličanin), Muhamed-aga

450Vučić, knez drobnjački 289Vukčić Hrvatinić, Hrvoje 22, 27, 38, 42,

111Vuksan, Dušan 14, 59, 199, 219, 259, 302,

303, 305, 306, 328, 329, 330, 335, 337, 352, 353, 354, 355, 363, 364, 365, 367, 369, 371, 372, 373, 381, 392, 443, 454

ZZelić-Bučan, Benedikta 16, 18, 19, 25,

27, 30, 31, 75, 112, 459Zimonjić, Bogdan 14, 45Zirić, Šahin-aga 129, 166, 434Zlatović, Stjepan 16Zulfi karagić, Omer-aga 123, 437Zvečić, Mehmed spahija v. Svečić,

MehmedZvijezdić, Nikša 21, 139

ŽŽagar, Mateo 459

471Predmetni indeks

Aadresant 45, 64, 65, 92, 124, 165, 178,

181, 188, 196, 253, 279, 395, 401adresat 59, 61, 64, 65, 66, 74, 76, 78, 79,

98, 108, 130, 157, 169, 171, 187, 188, 202, 233, 260, 326, 336, 369, 370, 389, 394, 404, 407, 416, 420

adstrat 234, 236, 380akcenat, akcenatski 36, 43, 67, 68, 73,

74, 152, 175, 204, 207, 418, 419alhamijado 10, 45, 175, 407, 417, 457analogija, analoški 34, 35, 38, 39, 41,

76, 77, 87, 88, 132, 154, 159, 175, 185, 193, 196, 197, 198, 199, 200, 219, 233, 244, 264, 314, 320, 326, 334, 392

antepenultima 67arapska grafi ja 49 arapska metrika 54 arapski jezik 48, 54, 61, 81, 133, 358,

359, 360arapsko pismo 28, 46, 61arapsko slovo 48, 97arebica, arebički 16, 46, 48, 50, 52, 60,

61, 75, 76, 77, 78, 80, 109, 114, 121, 122, 125, 127, 128, 129, 131, 133, 138, 140, 143, 206, 208, 213, 235, 262, 403, 405, 411, 420, 423

arenga 63arhiadstrat 380ars dictaminis 14, 46, 62, 63, 66, 72, 74,

390, 418ars dictandi 418atribut, atributska sintagma 11, 37, 72,

73, 220, 301, 310, 349, 394, 414, 418autohtona bosanska minuskula 20, 24,

25, 26, 34

autorstvo (pisarsko) 14, 15, 22, 33, 44, 45, 47, 48, 49, 50, 52, 54, 59, 60, 62, 75, 411, 420

Bbegovica 405begovski brzopis 28, 29bosančica 10, 15, 16, 17, 18, 19, 23, 24,

26, 27, 30, 31, 45, 46, 48, 50, 62, 75, 76, 79, 80, 105, 110, 112, 113, 126, 129, 136, 137, 139, 142, 143, 403, 404, 405, 420, 421, 423, 456, 458, 459

bosanički 15, 26, 28, 31, 46, 47, 62, 75, 78, 106, 120, 123, 124, 126, 136, 141, 142, 143, 241, 253, 403, 405, 420, 421

bosanska kancelarija 12, 15, 18, 19, 20, 21, 23, 24, 25, 26, 29, 31, 34, 35, 62, 64

bosanska majuskula 19, 25, 26bosanski grafi jski uzus 15, 20, 22, 29bosanski pravopis 18, 29brzopis, brzopisni 16, 17, 18, 19, 16, 17,

28, 30, 31, 46, 49, 61, 99, 105, 111, 112, 113, 120, 124, 125, 128, 130, 136, 138, 139, 403

Ccaptatio benevolentiae 64, 157, 254, 336,

376, 389, 416cezura 74

Ččakavizmi 11, 12, 44, 161, 163, 201,

205, 255, 294, 336, 376, 414čakavsko (narječje, tradicija) 11, 12, 33,

38, 41, 43, 44, 108, 112, 142, 143, 156,

Predmetni indeks

472 Lejla Nakaš

157, 158, 160, 161, 163, 164, 165, 201, 202, 205, 206, 208, 209, 219, 221, 223, 226, 249, 259, 260, 264, 266, 293, 294, 295, 298, 299, 313, 317, 318, 336, 389, 390, 394, 397, 398, 399, 406, 407, 408, 409, 410, 411, 412, 413, 415, 416, 417, 419, 421, 422, 457, 458, 459

četverolinijski sistem 19, 23, 24, 98, 114, 128, 132, 140

četverouglo ρ 27

Ććirilica: minuskulna, zapadna, brzopi-

snaćirilski brzopis v. brzopis

Ddaktil 67daktilska stopa 67defonemizacija refl eksa jata 32, 34, 35,

36, 37, 39, 40, 41, 42, 43, 84, 88, 91, 93, 96, 150, 151, 152, 153, 196

degeneracija oblika slova 30, 60, 106dekadencija oblika 24, 30, 405dekadentne forme 405dictamen 63dift ongizacija 34, 35, 38, 39, 40, 41, 42,

83, 85, 86, 91, 149, 150, 153, 156, 165dift onška vrijednost jata 32, 35, 36, 39,

40, 41, 83, 84, 86, 87, 96, 126, 152, 185, 196, 214

dift onški refl eks slogotvornog l 43, 213dijački jezik 76dijahronijski 13dijak 18, 19, 20, 22, 24, 25, 27, 34, 35,

36, 38, 39, 42, 64, 70, 81, 90, 92, 93, 144, 151, 153, 213

dijakritičke oznake, dijakritičke tačke nad slovima 49, 50, 52, 61, 420

dijalekatske crte: zapadnoštokavske, čakavske, kajkavske

dijalekatsko ukrštanje 12, 165, 170, 186, 202, 221, 233, 407

dijalekt: istočnobosanski, vrbasko-li-vanjski predmigracioni, dubrovački, makarsko-biokovski govori, imotski govori nekadašnjeg vrbasko-livanj-skog dijalekta, zapadnohumski govor

dikcija 68, 69, 72, 73, 418dual, dualni 60, 263, 266, 272, 273, 284,

285, 290, 291, 308, 311, 413dubrovački govor usp. dubrovački dija-

lekt 34, 39, 45, 95, 97, 181, 194, 195, 223, 298, 380, 390, 395, 457

dukljansko-bosanska grafi ja 18duktus 24, 46, 78, 105, 122, 123dvopotezna forma slova 23, 122, 125,

133dvosložni refl eks jata 29, 36, 67, 68, 84,

88, 93

Eekavizam 11, 22, 97, 150, 151, 152, 158,

159, 160, 163, 164, 165, 167, 168, 171, 179, 180, 181, 183, 187, 190, 191, 196, 200, 201, 202, 253

ekavski refl eks jata 39, 81, 82, 96, 151, 156, 160, 161, 169, 190, 406

ekavsko-ijekavski refl eks jata 29, 82, 84, 87, 92, 94, 96

epigrafski 37, 456epistolarna retorika 67epistolarno umijeće 63, 67, 68, 69, 71,

73, 74, 301, 314, 336, 349, 405, 414, 416, 418, 419, 421

epistolografi ja 63, 64, 74epska formula 14, 68epska tradicija 10, 14, 47, 67, 69, 74,

186, 407, 419, 421etimologija, etimološki 35, 39, 40, 459eufonizacija suglasničkih skupina 54,

55, 58, 207, 212, 213, 262, 420

473Predmetni indeks

Ffatička funkcija 64, 66, 74, 354, 418fi nalno -l 12, 34, 36, 44, 169, 190, 214,

216, 259, 318, 320, 409, 411, 422fl uktuacija (slovnih formi) 28, 30, 61,

113, 403, 420fonemska okolina 36, 152, 163, 212, 213formula: pisarska, epska

Ggeneza slovne forme 106, 107genitiv množine 59, 60, 268, 270, 271,

272, 273, 280, 282, 348, 412, 415germanizmi 357, 360, 374, 375, 389glagoljica, glagoljski 16, 17, 26, 30, 35, 38,

108, 110, 129, 142, 143, 300, 414, 459glasovna harmonija 55, 61, 212grafem jat 37, 42, 82, 88, 91, 99grafem za /c/-/č/ 49, 50, 61, 122, 123grafem za /j/ 85, 109, 135, 405grafi ja: dukljansko-bosanska grafi jski uzus: bosanski

Hharmonija: vokalska, glasovnahercegovačke inovacije 90, 11, 13, 44,

149, 150, 419, 421hibridnost izraza 45, 149, 157, 168, 169,

187, 189, 254, 260, 336, 365, 376, 378, 389, 408, 411, 412, 413, 416, 419, 421

hiperdift ongizacija 153, 154, 165hiperijekavizam 34, 153, 193, 198hungarizmi 357, 373, 389

Iidiom: zapadnoštokavski pisani idiomijekavskošćakavski 32ijekavština 112, 185, 186, 191, 202, 407,

421ikavica 38

ikavizam 18, 20, 21, 22, 31, 32, 33, 34, 35, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 43, 89, 90, 112, 149, 153, 154, 155, 156, 158, 159, 160, 161, 165, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 175, 177, 178, 184, 186, 188, 190, 191, 192, 193, 194, 195, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203, 259, 266, 280, 405, 406, 407, 421, 422

ikavski manir 31, 32, 33, 34, 38, 41, 90, 149, 151, 178, 199, 405, 406, 407, 421, 457

ikavsko-ekavsko područje čakavskog narječja 38, 160, 161

ikavskošćakavski 156, 160, 164, 165, 168, 169, 170, 180, 292, 328, 406, 458

ikavština 18, 32, 112imotski govori 32, 42, 156inovacije: hercegovačke, štokavskeinovaciona žarišta 12, 214, 411interferencija 37, 61, 253, 254, 457intervokalni položaj 243, 244, 257intonaciona linija 68, 69, 418invokacija 63, 97, 129istočnobosanski dijalekt 34, 35, 39, 41,

42, 83, 85, 154, 156, 168, 184, 186, 191, 198, 234, 455

istočnoštokavsko narječje 9, 11, 34, 40, 43, 150, 190

izosilabizam 69

Jjat: refl eks jata, grafem jat, dift onška

vrijednost jata, kontinuant jatajednopotezna forma slova 23, 111, 120,

121, 123, 125, 128, 130, 132, 133, 136jednosložna zamjena jata 29, 36jotovanje: novo, praslavensko

Kkadenca 74, 301, 414kajkavizmi 189, 206, 253, 255, 376, 383,

389, 408

474 Lejla Nakaš

kajkavski književnojezički tip 190, 260 kajkavsko narječje 43, 44, 169, 183,

202, 206, 208, 216, 235, 252, 254, 256, 257, 259, 262, 264, 314, 320, 322, 336, 373, 375, 378, 389, 407, 408, 409, 411, 413, 415, 416, 417, 419, 422, 457

kajkavština 190, 260, 412kancelarija: bosanska, kraljevska, du-

brovačka, kliška, carigradska (Porti-na), krčka

klasična diplomatska minuskula 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 29, 97, 98, 99, 112, 137, 140, 404, 405, 421, 455

klasična majuskula 22klauzula 66, 67, 68, 69, 70, 71, 74, 418,

419koine 9, 11, 13, 45, 178, 186, 203koine: štokavska folklorna koine, pisar-

ska koinekontaktni sinonimi 378kontinuant jata 151kontrakcija 59, 207, 216, 219, 251, 411konvergencija 13, 43, 150, 190, 219,

408, 409, 421, 455konzervativnost dijalekatska 12, 43, 44,

234, 260, 299, 390, 409, 411, 421konzervativnost grafi je 17, 22, 30, 36, 37koroboracija 63kraljevska kancelarija 18, 19, 20, 21, 25,

26, 34, 35kratice 17, 23kursus: velox, planus 66, 67, 74, 419kurziv 120, 123, 132, 136kurzivno vezivanje slova 133, 134, 138

Llapidarno ц 61latinica, latinički 16, 17, 20, 30, 46, 53,

62, 75, 76, 77, 94, 96, 105, 109, 110, 111, 114, 120, 124, 125, 127, 129, 130, 131, 132, 133, 136, 140, 169, 171, 191,

197, 206, 211, 235, 253, 254, 403, 405, 420

leksički ikavizmi 38, 43, 149, 153, 154, 155, 168, 178, 186, 196, 259, 405, 422

ligaturna slova, ligature 17, 21, 22, 23, 25, 28, 29, 30, 61, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 90, 91, 92, 93, 98, 99, 106, 113, 120, 125, 132, 137, 141, 405

Mmajuskula: bosanska, klasičnamakarsko-biokovski govori 41, 156manir: ikavski, ortografski, dubrovački

književni manirmetrika, metrički 14, 54, 67, 68, 69, 70,

73, 74, 419migracije, (pred)migracioni 9, 11, 12,

13, 32, 157, 171, 178, 190, 192, 202, 221, 234, 294, 407, 455

minuskula: autohtona bosanska minu-skula, klasična diplomatska minus-ku la

modus epistolandi 63morfemska atrakcija 203, 273morlački kurziv 17

Nnaddijalekatsko funkcioniranje koinea

33nadredne tačke v. dijakritičke oznakenaracija 63, 341novo jotovanje 12, 87, 93, 150, 227, 229,

231, 232, 259, 267, 409, 410, 421. 422jekavsko jotovanje 36, 82, 153, 164,

193, 198, 199, 203, 422novoštokavske inovacije 9, 38, 44, 149,

150, 214, 267, 319, 411 v. i hercego-vačke inovacije

Ookamenjen, okamenjenost 66, 165, 209,

264, 299

475Predmetni indeks

orijentalizmi 357, 366, 270, 389, 417ortografski manir 25, 79ortografski uzus 15, 21, 25, 29, 420osmanski jezik 54, 55, 60, 61, 207, 212

Ppenultima 67, 381perzijski jezik 54peticija 63, 314pisarska formula 10, 33, 63, 64, 65, 66,

68, 74, 142, 164, 167, 168, 187, 188, 195, 197, 200, 211, 220, 221, 248, 251, 252, 253, 277, 280, 301, 302, 303, 304, 306, 307, 310, 314, 341, 349, 352, 354, 356, 384, 393, 394, 408, 414, 415, 417

pisarski uzus 170, 248, 407poligrafi čnost skriptorija 46poluminuskula 23poluustav 18, 31, 60poneretvanski predmigracioni dijalekt

34, 190, 191Portina slavenska kancelarija 9, 24, 29,

82, 86, 87, 99, 150posuđenice 54, 75, 223, 240, 246, 261,

357, 358, 359, 365, 370praslavensko jotovanje 108, 141, 195,

219, 221, 224, 233, 410pravopis: raško-resavski, bosanskipredmigracioni dijalekti: vrbasko-li-

vanjski, zapadnohumski, ponere-tvanski

predmigracioni raspored dijalekata 190, 294, 455

prestižni tip izraza 28, 33, 37, 38, 43, 136, 186, 203, 209, 220, 229, 406, 407, 408, 410, 421

promulgacija 63prozodijska obilježja 36, 74, 96, 152,

295, 419pseudoijekavizam 159raguzeizmi 193, 380, 389

Rraško-resavski pravopis 25, 29red riječi 67, 68, 69, 71, 390, 418refl eks jata: dift onški refl eks jata, ikav-

ski, ekavski, dvosložni, jednosložni, ijekavski

regresija u grafi ji 22, 25resavska škola 25, 29, 40, 151restitucija glasa h 60, 61retorika, retorički 14, 46, 63, 64, 66, 67,

331, 459ritam, ritmički 14, 64, 66, 67, 68, 70, 72,

73, 74, 301, 306, 310, 342, 414, 415, 418

romanizmi 10, 357, 360, 365, 372, 376, 380, 389, 417, 458

Ssalutatio 63, 64, 303, 455slovo v. grafemstaroslavenski jezik 37, 42, 82, 96, 142,

203, 252, 261stopa v. ritmička stopa, daktil, trohejsufi ksacija 353superstrat: romanski 10supstrat 380

Ššćakavizam 42, 43, 107, 143, 149, 409šćakavski, šćakavština 122, 150škola (pisarska): resavska, raška, raško-

resavska, splitsko-poljička, bosanska, dubrovačka kancelarijska

štokavska folklorna koine 14, 32, 74, 167, 186, 202, 385, 389, 406, 407, 419, 421

Ttempo: rečenični 73, 267, 412titla 17, 97

476 Lejla Nakaš

tradicija: epska, pisarska, srednjovje-kovna

transkripcija 10, 17, 45, 75, 81, 141, 142, 143, 197, 300

transliteracija 11, 77, 106, 141, 142, 143, 289

trohej, trohejski 67, 68tugra 46turcizmi 61, 91, 358, 359, 360turski jezik 50, 77, 94, 239

Uukurštanje pisarskih uzusa 29, 168, 190uzus: bosanski grafi jski uzusi, pisarski

uzus, ukrštanje pisarskih uzusa

Vvišesložne riječi, višesložnice 67, 68,

72, 73, 74, 212, 301, 414, 418, 419vokalizacija 20

vokalska harmonija 55, 61, 212vrbasko-livanjski predmigracioni dija-

lekt 32, 35, 38, 42, 156, 158

Zzapadna ćirilica 16, 19, 20, 30, 31, 112,

403, 420zapadnohumski govor (predmigracio-

ni) 20, 32, 43, 44, 190zapadnohercegovački 150, 156, 192,

193, 290, 330, 348, 413zapadnoštokavske crte 9, 11, 13, 34, 40,

41, 43, 45, 83, 86, 91, 97, 141, 149, 150, 156, 186, 190, 191, 192, 208, 213, 221, 223, 224, 234, 299, 345, 348, 389, 390, 407, 409, 410, 415, 417, 419

zapadnoštokavski pisani idiom 9, 12, 13, 31, 38, 43, 44, 141, 149, 154, 155, 203, 214, 227, 259, 260, 385, 405, 407, 409, 410, 411, 421, 422

Podaci o autoriciLejla Nakaš (1966, Sarajevo) diplomirala je, magi-strirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje danas radi kao docentica na Katedri za historiju jezika Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Još kao asistentica na tom fakultetu bila je upućena na Univerzitet Aix-Marseille (Fran-cuska) gdje je boravila dvije godine na lektoratu. Govori francuski, engleski i talijanski jezik. Naj-radije se bavi srednjovjekovnim književnojezičkim naslijeđem i bosaničkom paleografi jom osmanskog

perioda. Njeni najvažniji radovi su: Jezik u književnom djelu Safvet-bega Bašagića (Institut za jezik u Sarajevu, 2003), Književnojezički izraz Bošnja-ka u austrougarskom periodu na primjeru beletrističkog stila (Die Welt der Slaven, München, 2004), Jezik usmenog stvaralaštva Bošnjaka (Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istočnoevropske i orijentalne studije u Oslu, 2005), Zapadnoštokavski pisani idiom u srednjem vijeku (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, 2008), Zapadna ćirilica i bosančica (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, 2009).

LEJLA NAKAŠ

JEZIK I GRAFIJA KRAJIŠNIČKIH PISAMASlavistički komitet, Biblioteka Bosnistika, Monografi je, knjiga 4

Za izdavačaSenahid Halilović

KorekturaAutorica

IndeksAutorica

Prijevod rezimeaSenada Hadžagić (engleski)Adijata Ibrišimović-Šabić (ruski)

Dizajn koricaTarik Jesenković

PrijelomTDP, Sarajevo

ŠtampaBemust, Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

821.163.4(497.6).08-6811.163.4*3'286

NAKAŠ, Lejla Jezik i grafi ja krajišničkih pisama / Lejla Nakaš. - Sarajevo : Slavistički komitet, 2010. - 476 str. : graf. prikazi ; 24 cm. - (Biblioteka Bosnistika. Monografi je ; knj. 4)

Tekst na više pisama. - Bibliografi ja: str. 455-462

ISBN 978-9958-648-03-8COBISS.BH-ID 17984262