Laboratorijske i terenske procedure ocjene izdržljivosti

Ivan Klanac, magistar kineziologije

Dijagnostika

Dijagnostika – predstavlja niz postupaka kojima se utvrđuju individualne

karakteristike ispitanika testiranjem ključnih sposobnosti i osobina.

Cilj → procijeniti morfološke osobitosti, stanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti

te razinu specifičnih svojstava pojedinca.

Dijagnostika izdržljivosti – nastoji utvrditi učinkovitost aerobnih i anaerobnih

funkcionalnih mehanizama, a primjenu nalazi i u kontroli

učinaka koji se postižu programiranim treningom.

Faktori izdržljivostiFaktore izdržljivosti možemo podijeliti na bioenergetske i sportsko-tehničke faktore

(C. Željaskov, 2003.).

Bioenergetski faktori : 1. Aerobni energetski kapacitet (uz prisutnost kisika)

2. Anaerobni energetski kapacitet (bez prisutnosti kisika)

Aerobni kapacitet → sposobnost obavljanja rada kroz duži vremenski period u

uvjetima aerobnog metabolizma. Stvaranje energije

oksidacijskim procesima (uz prisutstvo kisika).

Kao energenti koriste se trigliceridi, glicerol i glukoza.

Anaerobni kapacitet → sposobnost odupiranja umoru pri dinamičkim aktivnostima

sub-maksimalnog i maksimalnog inteziteta. Stvaranje

energije procesima bez korištenja kisika. Kao energenti se

koriste glikogen i kreatin-fosfat, a kao nusprodukt

anaerobnog glikolitičkog kapaciteta nastaje mliječna kiselina.

Testovi za procjenu energetskih kapaciteta sportaša

Testove možemo podijeliti u : 1. Laboratorijske (skuplji, ali precizniji)

2. Terenske (jeftiniji i nije potreban skupi instumentarij)

Svaki test im točno definiranu proceduru testiranja, te ima dobre metrijske

karakteristike (pouzdanost, osjetljivost, valjanost i objektivnost).

Vrste dijagnostičkih postupaka

→ s obzirom na karkater testa dijelimo ih na specifične i nespecifične

→ s obzirom na vrstu opterećenja dijelimo ih na testove fiksnog i progresivnog opterećenja

→ s obzirom na način izvedbe dijelimo ih na kontinuirane i diskontinuirane

• Izbor testova ovisi o vrsti sporta, dobi i broju sportaša, razini njihove pripremljenosti, te

financijskim mogućnostima sportaša ili klubova.

Laboratorijski i terenski testovi za procjenu aerobnog energetskog kapaciteta

Laboratorijski testovi:

1. KF05 – spiroergo test na pokretnom sagu

2. KF1 – spiroergo test na pokretnom sagu

3. KF4 – spiroergo test na pokretnom sagu

Postoje spiroergometrijski testovi na

veslačkom ergometru i bicikl ergometru.

Terenski testovi:

4. Beep test

5. Conconijev test

6. Cooper test

Veslanje (2000m), “kajakaška osmica”,

plivanje (2000, 3000m) itd.

Laboratorijski i terenski testovi za procjenu anaerobnog energetskog procesa

Laboratorijski testovi:

1. Skokovi na platformi - Ergo jump 15s, 45s, 60s

2. KF1 test – izdržaj u anaerobnoj

zoni

3. T-lim

Terenski testovi:

2. 300 yardi ili 300 m (15x20m)

3. Intervalni sprint test (RAST)

4. Trkački test 300, 400 ili 800 m

Veslački, kajakaški i plivački testovi.

Beep test

Beep test – sastoji se od 21 razine po 7 i više

intervala istrčavanja dionica od 20 m.

Svaka razina traje približno 60 sekundi, pri čemu brzinu sportaša diktira zvučni signal.

Početna brzina sportaša je 8,5 km/h, a brzina trčanja se povećava tako da se smanjuje interval između zvučnih signala.

Test završava kada sportaš kasni dva puta u zadani prostor u trenutku oglašavanja signala.

Test služi za procjenu aerobnog kapaciteta sportaša.

Postoje orijentacijske vrijednosti primitka kisika s obzirom na postignuti rezultata u test.

Može i uz primjenu “puls-metra”, informacije o FS.

Postignuti rezultat Procjena VO2max

(ml/kg/min)

8,5 41,53

9,4 44,29

10,6 48,63

11,3 51,14

12,2 54,28

12,7 55,71

13,4 58,00

13,12 60,47

14,3 61,17

Cooper test

Terenski test za procjenu aerobnog kapaciteta.

Može se provoditi na velikim grupama, a svrha mu je da se prijeđe što duži put u vremenu od 12 minuta.

Test 300 m i RAST test

RAST test (“Running anaerobic sprint test)

Sportaš izvodi sprint od 35m, 5 do 6 puta sa pauzom od 10 sekundi.

Test služi za procjenu anaerobne acikličke izdržljivosti.

Postoje modifikacije - dionice 10m ili 35m.

Test traje od 45 sekundi do 1,5 minute.

Test 300m (300 yardi)Najpoznatiji test za procjenu anaerobnog kapaciteta ili brzinske izdržljivosti.

Test u kojem se bez odmora, istrčavaju dionice od 20m.

U testu 300m istrčava se 15 dionica od 20m.

Preporuča se mjerenje prolaznih vremena kako bi se omogućila analiza pada brzine kroz dionice.

Za seniore odličan rezultat je ispod 55 sekundi.

Conconijev test

Terenska inačica spiroergometrijskog testa KF1.

Može se izvoditit na atletskoj stazi ili na pokretnom sagu primjenom monitora srčane frekvencije, tzv. “puls-metar”.

Procedura: sportaš starta trčanjem brzinom od

5 km/h ili većom i trči svakih

sljedećih 200 m za 0,5 km/h brže,

dok tempo kontrolira sam sportaš ili

trener uz pomoć mape sa zadanim

tempom trčanja (papir sa zadanim

prolazima na svakih 50m).

Test traje do iscrpljenja, kada sportaš više ne može održati zadani tempo.

Ovaj test se najčešće upotrebljava za procjenu anaerobnog praga temeljem točke defleksije FS

50 0:28 1050 8:00 2050 13:10 3050 17:07

100 0:56 1100 8:18 2100 13:24 3100 17:18

150 1:23 1150 8:36 2150 13:37 3150 17:28

200 1:51 1200 8:54 2200 13:50 3200 17:38

250 2:16 1250 9:10 2250 14:02 3250 17:48

300 2:41 1300 9:27 2300 14:15 3300 17:58

350 3:06 1350 9:44 2350 14:27 3350 18:08

400 3:31 1400 10:00 2400 14:40 3400 18:18

450 3:53 1450 10:16 2450 14:52 3450 18:28

500 4:16 1500 10:32 2500 15:04 3500 18:38

550 4:39 1550 10:47 2550 15:16 3550 18:47

600 5:02 1600 11:03 2600 15:28 3600 18:57

650 5:23 1650 11:18 2650 15:39 3650 19:06

700 5:44 1700 11:32 2700 15:50 3700 19:15

750 6:04 1750 11:47 2750 16:02 3750 19:25

800 6:25 1800 12:02 2800 16:13 3800 19:34

850 6:44 1850 12:16 2850 16:24 3850 19:43

900 7:04 1900 12:29 2900 16:35 3900 19:52

950 7:23 1950 12:43 2950 16:46 3950 20:01

1000 7:42 2000 12:57 3000 16:57 4000 20:10

Anaerobni pragAnaerobni prag označava intezitet opterećenja u kojem stvaranje i eliminacija mliječne kiseline nije više u ravnoteži, što dovodi do nagle akumulacije mliječne kiseline.

Definiran je kod koncentracije mliječne kiseline, odnosno laktata u krvi od 4mmol/l.

Prema krivulji frekvencije srca možemo odrediti anaerobni prag na temelju točke defleksije, a to je točka u kojoj dolazi do otklona od linearnosti pri submaksimalnim opterećenjima (Šango i Vučetić, 2005.).

KF1 test – kontinuirani progresivni test na pokretnoj traciLaboratorijski test za procjenu funkcionalnih sposobnosti i određivanje anaerobnog praga.

Uzorak ispitanika: 8 ispitanika koji su nastupali na natjecanjima kroz Hrvatsku juniorsku nacionalnu

selekciju.

Varijable:

Ventilacijski parametri kao šro su primitak kisika (VO2), maksimalni dišni volumen (VT), maksimalna minutna ventilacija (VE) i frekvencija disanja (Rf).

Spirometrijski pokazatelji, forsirani vitalni kapacitet (FVC), forsirani ekspiracijski volumen u 1 sekundi (FEV1), te Tiffeneauov indeks (TIFF).

Biokemijski pokazatelji, koncentracija laktata u krvi.

Metoda obrade podataka izvršene su pomoću statističkog sustava Statistica 8.0 (Statsoft, Inc., Tulsa).

Izračunate su: prosječna, minimalne i maksimalne vrijednosti i standardne devijacije.

Proveli smo t-test za nezavisne uzorke (p=0,05), kako bi utvrdili da li postoji statistički

značajna razlika između ispitanika koji je osvojio medalju na velikom natjecanju s

ostalim ispitanicima

KF1 test – eksperimentalna procedura

Protokol testiranja:

Prije početka testa, provodi se antropometrijsko mjerenje s ciljem određivanja sastava tijela i spirometrijsko mjerenje kako bi isključili mogućnost opstrukcije dišnih puteva.

Slijedi vađenje laktata u krvi u mirovanju, zatim individualno zagrijavanje, nakon čega počinjemo sa provedbom testa.

Testiranje započinje pri brzini od 5 km/h, a brzina se progresivno povećava svakih 30 sekundi.

Prvih 2-3 minute ispitanik hoda, te pri brzini od 6-7 km/h započinje trčati.

Test traje do iscrpljenja sportaša.

Minutu nakon završetka testiranja slijedi vađenje laktata u krvi nakon iscrpljenja.

Testom možemo procijeniti aerobni kapacitet, anaerobni kapacitet na temelju izdržaja trčanja u anaerobnoj zoni. Također možemo odrediti anaerobni prag, a na temelju toga dalje možemo odreditit sportaševe individualne zone trenažnog rada.

Trenažne zone pružiti će nam mogučnost preciznijeg doziranja opterećenja i kontrole inteziteta rada.

Nalaz analizatora sastava tijela i nalaz spirometrijskog testiranja

Određivanje anaerobnog pragaOdređivanje ANP-a na temelju točke defleksije.

Slika prikazuje krivulju frekvencije srca (FS) i primitka kisika (VO2) pri određenoj brzini trčanja.

Određivanje anaerobnog praga primjenom ventilacijskih parametara.

To je točka u kojoj proizvodnja ugljičnog dioksida (CO2) postaje veća od potrošnje kisika (O2)

Rezultati

Vrijednosti dobivene testiranjem

RVO2max 62,23±7,58 ml/min/kg

FSmax 201±7,62 o/min

Vmax 16,12±1,21 km/h

LA u mirovanju 1,37±0,34 mmol/l

LA 1 min.nakon iscrpljenja 11,4±1,35 mmol/l

RVO2anp 52,91±5,46 ml/min/kg

FSanp 186,12±9,71 o/min

Vanp 12,31±0,84 min

Izdržaj u anaerobnoj zoni 3,81±0,84 min

Prikazane su prosječne vrijednosti fizioloških i biokemijskih parametara

Ove vrijednosti mogu nam poslužiti kao okvirne modelne karakteristike

Zaključak

• Dijagnostički postupci za analizu funkcionalnih sposobnosti sportaša pružaju

nam pouzdane informacije o razini aerobnih i anaerobnih energetskih

kapaciteta sportaša.

• Prikazani skup testova samo je jedan dio velikog broja testova u svijetu,

međutim ovi jednostavni testovi mogu nam pružiti bitne informacije o stanju

treniranosti sportaša.

• Mjerenjem ispitanika primjenom kontinuiranog progresivnog testa na

pokretnom sagu (KF1), dobili smo veliki broj varijabli koje nam mogu

poslužiti prilikom kontrole i programiranje procesa treninga.

Također dobivene vrijednosti mogu nam poslužiti kao okvirne modelne

karakteristike za sportaše koji su uključeni u sustavni taekwondo trening, ali

i predstavljaju svojevrsnu bazu za daljnja istraživanja.

Svakako treba spomenuti da pomoću dobivenih rezultata možemo odrediti

individualne trenažne zone, što pomaže prilikom doziranja i kontrole

inteziteta rada i uvelike povećava učinkovitost trenažnog procesa.

Literatura1. Milanović, D. (2009.). Dijagnostika u sportu. U D. Milanović (ur.), Teorija i metodika treninga

(str. 99. – 104.). Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

2. Vučetić, V. Dijagnostički postupci za procjenu energetskih kapaciteta sportaša. U I. Jukić (ur.), «Kondicijska priprema sportaša – trening izdržljivosti», (2009.).

Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

3. Željaskov, C. (2003.). Teorija i metodika treninga izdržljivosti. U D. Milanović (ur.), Međunarodni znanstveno-stručni skup «Kondicijska priprema sportaša», Zagreb 2003. (str. 239.-245.). Zagreb: Fakultete za fizičku kulturu.

4. Vučetić V., Šentija D., (2004.). Doziranje i distribucija opterečenja u trenažnom procesu – Zone trenažnog rada. Kondicijski trening, 3(2), str. 36.-42.

5. Šango J., Vučetić, V., (2005.). Conconijev test – jednostavna metoda za određivanje anaerobnog praga. U Kondicijski trening, Stručni časopis za teoriju i metodiku kondicijske pripreme (volumen 3, broj 2, str. 25.-29.). Zagreb: UKTH, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

6. Marković, G. (2003.). Teorijske i metodičke osnove kondicijske pripreme u taekwondou. U Milanović D. i I. Jukić (ur.), «Kondicijska priprema sportaša», 2003. (str. 549.-556.). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Hvala na pažnji!