KULTURNO-TURISTIČKA POLITIKA

11. TEMATSKA JEDINICA

,

1. TEMELJNE ODREDNICE TURISTIČKE POLITIKE

2. KULTURNO-TURISTIČKA POLITIKA

3. ULOGA DRŽAVE U RAZVOJU KULTURNOG TURIZMA

1. TEMELJNE ODREDNICE TURISTIČKE POLITIKE

Sama riječ politika dolazi od grčke riječi politicos što znači javni, državni

Rječnik turizma:”Turistička politika je skup smišljenih i koordiniranih akcija različitih organizacija i asocijacija uključenih u stvaranje turističkog proizvoda, usmjerenih na postizanje odgovarajućih učinaka.”

,

Kaspar:”Pod turističkom politikom podrazumijevamo svjesno unapređivanje i oblikovanje turizma utjecajem zajednica na turistički relevantne činjenice.” Nužnost stvaranja turističke politike proizlazi iz turizma kao globalne pojave, njegove kompleksnosti i utjecaja na mnogobrojna područja i sektore.

Napuštanju indiferentnog odnosa države prema turizmu

Nemogućnosti parcijalnog i perifernog rješavanja složene turističke problematike

Isprepletenošću odnosa turizma i gotovo svih drugih sektora

Gospodarskih i socijalnih učinaka (implikacija) spontanog razvoja turizma

Posljedice neusklađenosti turističke ponude i potražnje

Porast konkurencije na turističkom tržištu

Glavni razlozi koji su doveli do formiranja

turističke politike pronalaze se u:

•

Turistička politika se zasniva na sljedećim elementima:

Subjektima turističke politike

Ciljevima

Zadacima turističke politike

Sredstvima

1.Subjekti turističke politike – nositelji i izvršitelji

Nositelji su ovlaštena tijela koja zastupaju nečije interese poput turistički savezi, gospodarske komore, državni organi…

Obilježja nositelja

Definirani interes

Sposobnost odlučivanja o pitanjima od

općeg značenja koja su važna za

uspješno odvijanje procesa

Operativna učinkovitost

Određena samostalnost

djelovanja

-

Izvršitelji su svi dionici u turističkom procesu: turisti, organizacije i poduzeća koja na bilo koji način dolaze u dodir s turizmom

2. Ciljevi

opći

posebni

3. Zadaci turističke politike

Turističko planiranje prostora

Razvoj i pomaganje neke turističke destinacije ciljanim mjerama

Turistički marketing na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini

Turistička politika je politika poretka

Turistička politika preuzima koordinaciju različitih državnih institucija na lokalnoj, regionalnoj, destinacijskoj i

nacionalnoj razini između javnih i privatnih službi, između javnog sektora i neprofitnih organizacija

4.Sredstva

koje su zakonske, administrativne, ekonomske mjere države, reklamni i informacijski mehanizmi, turističko planiranje, turistička statistika…

Kompleksnost turističke politike

OKRUŽENJE TURISTIČKE POLITIKE

Na strani ponude: - interes različitih subjekata koji djeluju u raznim gospodarskim granama

Na strani potražnje: - promjenjive preferencije turista

Pravci djelovanja turističke politike

Ekonomski položaj

turističke privrede Domaći

turizam

Radna snaga i obrazovanje

Planiranje turizma

Inspekcijska služba Reguliranje

statusa turističkog

mjesta

Privatni sektor

Investicije u turizmu

Zaštita prirodne i kulturne baštine

Inozemni turizam

Najčešći sukobi:

s općom gospodarskom politikom, ako se time manje pomažu druga gospodarska područja (industrija). Isto tako turizam nije lijek za rješenje svih regionalnih i nacionalnih razvojnih problema

s općom društvenom politikom, ako se turizam razvija nasuprot kulturnog i socijalnog razvoja neke zemlje. Otvaranje kasina je poželjna ekonomska činjenica, ali ne i iz sociokulturnih razloga.

- s ekološkom politikom, ako turizam utječe tako da mijenja i razara krajolik, ili se zbog zaštite okoline neka područja zatvaraju, ili se njihovo korištenje ograničava što može biti u suprotnosti s osobnim turističkim razvojem

s individualnim slobodnim razvojem, ako turizam ograničava stanovnike u turističkom mjestu, npr. buka, pretrpani lokali.

s kulturnom politikom, ako turizam ne koristi već iskorištava kulturne resurse nanoseći im time nepopravljive štete.

Nositelji Identificiranje Formulacija Implementacija Nositelji

problema politike politike politike

politike

- monitoring

- evaluacija

Konzultacije

Redefiniranje

ili zamjena

problema

Izvor: Page, S. J., Tourism management - managing for change, Elsevier Ltd., Great Britain, 2007., str.35.

Dionici u turizmu

- rezident

- interesne turističke

tvrtke

- interesne grupe

PROCES STVARANJA TURISTIČKE POLITIKE

2. KULTURNO TURISTIČKA POLITIKA

Kulturno turistička politika predstavlja ukupnost smišljenih akcija na području kulturnog turizma, na određenom prostoru u određeno vrijeme od stvarnih nositelja te politike.

Na kulturno-turističku

politiku utječu

Turistička politika

Kulturna politika

Parametri

Mjere ili instrumenti

Nositelji kulturno-turističke politike Ponašanje aktera Ciljevi

PROCES REALIZACIJE POLITIKE RAZVOJA

KULTURNOG TURIZMA

Podjela kulturno-turističke politike prema nositeljima:

internacionalne nositelje (WTO, UNESCO, ICOM, ICCROM, ICOMOS...)

nacionalne nositelje (Ured za kulturni turizam pri Hrvatskoj Turističkoj zajednici, Zajednica za kulturni turizam pri Hrvatskoj gospodarskoj komori)

regionalne nositelje (Županijska turistička zajednica, regionalne gospodarske komore)

lokalne nositelje (Turistička zajednica mjesta, različite kulturne udruge i institucije, udruge kulturnog turizma, baštinske institucije, arheološki lokaliteti)

Društvena razina

Prema pravnoj organizaciji nositelje kulturno-turističke politike dijelimo na:

javno-pravna tijela (grad, općina)

- na pravno-ujedinjene institucije (strukovni savezi)

- na labavo povezane interesne zajednice (kulturno-umjetničko društvo)

Strukovna podjela

turistički posrednici

turistički uredi

nositelji kulturnog turizma

Prema organizacijskim oblicima podjela se razlikuje prema oblicima vlasništva:

državni nositelji (ministarstva i njihovi uredi, regionalne turističke zajednice, savezi gradova i općina.)

privatni nositelji obuhvaćaju nositelje ponude kulturnog turizma kao npr. proizvođači vina, autohtone hrane.

mješoviti oblici koji obuhvaćaju i različite organizacije i inicijative građana, poput centra za kulturni turizam čiji je osnivač udruga građana

Prema različitim razinama se razlikuje:

centralnu (nacionalna razina koja utvrđuje opće smjernice kulturno-turističke politike)

decentraliziranu (lokalni nositelji odluka poput gradova i općina)

međurazinu (nositelji organizirani iznad općinske ili gradske, a ispod nacionalne razine poput regije,

područja i slično)

Nositelji kulturno-turističke politike prema društvenim razinama i njihovi zadaci

RAZINA NOSITELJI ZADACI

1. internacionalna

WTO, UNESCO, ICOM, ICCROM,

ICOMOS...

- pomaganje u pripremama kulturnih politika koje vode

brigu o turizmu i kulturno-turističkih politika

- razmjenjivanje iskustva u području kulturnog turizma u

međunarodnom okruženju

- očuvanje kulturne baštine

- edukacija budućih decision-makera koji će

implementirati kulturno-turističke politike

- zaštita i upravljanje lokalitetima svjetske baštine

- poticanje ekonomskog rasta, stvaranje novih radnih

mjesta, briga za okoliš i kulturnu baštinu

- poticanje razvoja partnerstva između javnog i privatnog

sektora

2. nacionalna

Ured za kulturni turizam pri

Hrvatskoj turističkoj zajednici,

Zajednica za kulturni turizam pri

Hrvatskoj gospodarskoj komori,

Institut za turizam. Ministarstvo

kulture, Ministarstvo turizma

- programi poticaja koji posredno ili neposredno

sufinanciraju razvoj i promociju kulturno-turističkog

proizvoda

- praćenje implementacije razvojnih inicijativa i politike

ulaganja u kulturu

- izrada strategije promocije kulturno-turističkog

proizvoda

- izrada nacionalne strategije

- poticanje i koordinacija regionalnih programa razvoja

kulturno-turističkih proizvoda

- osmišljavanje, usmjeravanje i koordiniranje programa

edukacije

- promoviranje inicijative razvoja kulturnog turizma

- poticati umrežavanje i partnerstva kulturnog i turističkog

sektora na lokalnim i regionalnim razinama

Nositelji kulturno-turističke politike prema društvenim razinama i njihovi zadaci

RAZINA NOSITELJI ZADACI

3. regionalna

Županijska turistička zajednica,

turističke zajednice područja,

regionalne gospodarske komore...

- identificiranje resursa na području

regije

- podizanje kvalitete kulturno-

turističkih proizvoda

- identifikacija i koordinacija nositelja

razvojnih projekata

- stimuliranje lokalnih i regionalnih

inicijativa

- koordinacija sa nositeljima na

nacionalnoj razini

4. lokalna

Turistička zajednica mjesta, baštinske

institucije, centar za kulturni turizam,

različite kulturne i ostale kulturne

institucije....

- osmišljavanje projekata vezanih uz

kulturno-turističku ponudu

- svaka institucija mora imati uvid u

profil svojih posjetitelja

3. ULOGA DRŽAVE U RAZVOJU KULTURNOG TURIZMA

pojačani interes države za turizam

svestrano aktiviranje države na području unapređenja i razvoja turizma

indiferentni odnos

početne mjere institucionalne prirode

Prema Alfieru postoje četiri razvojne faze u mijenjanju odnosa države prema turizmu:

Zbog čega se država upliće u razvoj turizma?

Kako će se država odnositi prema turizmu?

Općenito, država je nosilac maksimalizacije društvenog stanja i ona stvara povoljno okruženje u kojoj funkcionira turizam.

Ocjena Vijeća WTTC-a je da država ne posvećuje dovoljno pažnje turizmu s obzirom na važnost turizma koji potiče ekonomski rast i razvoj.

Zaključak WTTC-a:”To je gospodarski sektor koji nailazi na malo odobravanja, ali koji stvara ogromno bogatstvo i otvara brojna radna mjesta u zemljama u kojima je prepoznat potencijal turizma za ekonomski rast i razvoj. Osnovni razlog što putovanja i turizam privlače tako malo pažnje države jest način na koji vlade izvještavaju o ekonomskim aktivnostima u zemlji. Tradicionalno vlade sastavljaju izvještaje o ekonomskim aktivnostima u skladu sa svojim nacionalnim metodama izvješćivanja. Općenito govoreći, ovakav način izvješćivanja ne može zabilježiti sve aspekte razvoja nekog sektora, i što je još važnije, ne prikazuju se putovanje i turizam kao sektor ili skupina gospodarskih entiteta. Umjesto toga se njihov doprinos raspršuje na niz nacionalnih izvješća i na taj način umanjuje i gubi pregled ukupnih utjecaja.”

Razlozi zbog čega država ima turističko-političke razloge:

Turizam je politički zadatak

Putovanja su gospodarski

fenomen

Turizam je problem okoline

Turizam je socijalni problem

Državna turistička politika može utjecati na tri područja:

na potražnju

na ponudu

na području tržišta

na potražnju – indirektno; utjecajem na čimbenike potražnje i direktno; specijalnim turističkim mjerama, dodacima za putovanja, promjenom odredbi o putovanjima i slično

na ponudu – indirektno; propisi o građenju, promjene infrastrukture i direktno; turističke subvencije, porezne olakšice, politikom planiranja prostora i kad država samo nastupa kao ponuđač turističkih usluga; javni zabavni centri, nacionalni turistički biro i slično

na području tržišta – ovdje javne službe vrše «normalnu» koordinacijsku funkciju tržišta; informacijskom funkcijom, restrikcijom izvoza, izvoznim olakšicama, subvencijama odnosno mjerama turističke politike

• -

TURISTIČKA STATISTIKA

RESURSI U TURIZMU

PROMIDŽBA TURIZMA

KADROVI U TURIZMU

PLANIRANJE U TURIZMU

TURISTIČKO ZAKONODAVSTVO

I DRUGE UPRAVNE MJERE

GOSPODARSKO-FINANCIJSKE

MJERE

GLAVNA

PODRUČJA

DRŽAVNE

INTERVENCIJE

U TURIZMU

Uloga države u kulturnom turizmu je nužna zbog fizičkog aspekta kulturnog turizma koji su najpodložniji državnoj regulativi.

Iako se sa jedne strane nameće uloga države u kulturnom turizmu, sa druge strane uloga države u ovom području gotovo je nepoznata jer ne postoji zakonodavni okvir kojim je reguliran sektor kulturnog turizma.

Nužnost postojanja sektora kulturnog turizma?

Glavni nositelji sustavnog razvoja kulturnog turizma na državnoj razini su sljedeći:

Hrvatska turistička zajednica osnovala je Ured za kulturni turizam te formirala Savjet za kulturni turizam u srpnju 2004. godine

Hrvatska gospodarska komora – Sektor turizma osnovala je Zajednicu za kulturni turizam u prosincu 2004.g.

Stvaranje pozitivnog ozračja u kojoj će se inicijativa razvoja kulturnog turizma postati prioritetna

naglasiti ono što je jedinstveno u lokalnoj kulturi

poštivati kulturu i običaje receptivne zemlje

ne dopustiti da se promatranje važnih vjerskih ili kulturnih događaja pretvori u zabavu. Vjerski artefakti ne smiju se izlagati na način koji bi mogao uvrijediti receptivnu zajednicu. Vjerske lokalitete treba zaštititi na prikladan način

Provedena istraživanja rezultirala su smjernicama koje trebaju osigurati željenu dobrobit od kulturnog turizma minimizirajući potencijalne negativne utjecaje:

običaje, odjeću i očekivano ponašanje sudionika u vjerskom ili kulturnom događaju treba gostima objasniti prije samog događaja kako ne bi došlo do nenamjerne uvrede receptivne zajednice

održavati stalne veze sa receptivnom zajednicom, a lokalno stanovništvo uključiti u planiranje kulturno-turističkih elemenata koji će se turistima prezentirati kako bi se osiguralo da ono na prikladan način održava lokalnu kulturu

iskoristiti tradicijske arhitektonske stilove, dizajn i lokalne materijale kad god je to moguće, odnosno prikladno

inkorporirati tradicijski krajolik, vrtni dekor i bilje koje uspijeva na tom području

upotrijebiti lokalnu umjetnost, obrte i tekstil kao elemente unutarnjeg i vanjskog dekora

na svaki način zadržati autentičnost ponude. Kada je adaptacija neophodna ili prikladna, gostima treba objasniti promjene.

Stvaranje pozitivnog ozračja je i 1. prioritet prema Strategiji razvoja kulturnog turizma čiji su sljedeći specifični ciljevi:

stvoriti klimu na nacionalnoj razini koja podržava razvoj kulturnih turističkih inicijativa

stvoriti okružje u kojem sve interesne grupe razumiju ulogu i mjesto kulturnog turističkog proizvoda u kulturnom, turističkom te cjelokupnom gospodarskom razvoju

specifično u kulturnom sektoru stvoriti okružje koje opravdava i potiče prezentiranje i upravljanje kulturnim resursima na način da se od njihovog stavljanja u turističku funkciju poručuje ekonomska korist

Strategijom razvoja kulturnog turizma utvrđene su akcije koje je potrebno provesti kako bi se ostvarili gore navedeni specifični ciljevi:

AKCIJA: Promovirati kulturni turistički razvoj kao jedan od prioritetnih opredjeljenja turističkog razvoja Hrvatske. Nositelji su MT, MK i HTZ, a vrijeme implementacije je kratkoročno

AKCIJA: Dobiti potporu za implementaciju strateških mjera od ključnih organizacija. Nositelji su MT, MK i IT, a vrijeme implementacije je kontinuirano i kratkoročno.

AKCIJA: Potaknuti djelatnike u kulturni na aktivnije sudjelovanje u razvoju kulturnih turističkih proizvoda. Nositelji su MK i kulturne institucije, a vrijeme implementacije srednjoročno.

HVALA NA PAŽNJI!