44
UVOD U SAVREMENE STILOVE – VITRA MUZEJ

Kultura stanovanja I

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Literatura za drugi parcijalni ispit !

Citation preview

Page 1: Kultura stanovanja I

UVOD U SAVREMENE STILOVE – VITRA MUZEJ

Page 2: Kultura stanovanja I

Namještaj kroz svoju historiju oslikava razvojni put ljudske civilizacije i ogledalo je statusa pojedinca kroz različite vremenske periode.

Dizajnerski produkti širom svijeta kao nikada ranije utiču na kvalitet čovjekovog okruženja i njegovog svakodnevnog života, te oblikuju materijalnu kulturu.Prelaz između XIX i XX stoljeće je vremenski period kojeg karakteriše radikalan rez dotadašnjeg tradicionalnog načina proizvodnje namještaja, gdje narastajuća tehnika i tehnologija preuzimaju ulogu zanatske izrade i obrade mobilijara.

Thonet Michael: «Model No 14.», 1859.

«Mas produkcija je zamjenila zanatsku izradu, savremeni sintetički kompozitni materijali su zauzeli mjesto prirodnih i jednostavnih materijala. Ovo, zajedno sa promjenama ljudskih ukusa i navika, su kroz vrijeme transformirale svakodnevne produkte.»1

Najznačajniju ulogu za razvoj oblika i pomjeranje dotadašnjih granica u dizajnu namještaja su odigrali novi materijali i hemijska industrija, koja je omogućila kreiranje savršeno novih rješenja.Druga polovina XX stoljeća je doba velikih imena u svjetskom dizajnu, koji eksperimentiraju i istražuju nove oblike i materijale u dizajnu namještaja. Sintetika-plastične mase, fiberglas, poliester su materijali koji su omogućili skulptorski i apstraktni pristup u procesu dizajniranja.

«Tulipan» stolica» - autor Eero Saarinen, 1956.god.Aarnio Eero:»Bubble» stolica, 1968.god.

«Za razvoj oblika namještaja od najvećeg značaja će biti, prije svega, činjenica što je hemijska industrija stvorila veliki broj sintetičkih materijala, koji se primjenjuju na razne načine i omogućuju savršeno originalna rješenja za probleme koje postavljaju potrebe našeg vremena.»2

To je i vrijeme serijske produkcije, koje je sa sobom nosilo i posebne studije proizvodnje, transporta i skladištenja namještaja.Tehnološke inovacije u drvnoj industriji, u vidu lameliranog drveta, šper-ploča, iverastih, panel-ploča i furnira su, osim novog oblikovnog i ergonomskog pristupa u rješavanju elemenata za sjedenje, omogućili i njihovu ekološku prihvatljivost. Ovim materijalima se

1 Tambini Michael: «The Look of the Century», Dorling Kindersley, 1996., str.11.2 Beucher Paul: ibid, str.219.

2

Page 3: Kultura stanovanja I

prevazišao problem nejednakog rada masivnog drveta u odnosu na pravac vlakana i okomito na njih, a akcenat u oblikovanju je stavljen na plošni karakter mobilijara.

Sori Yanagi: «Butterfly (Leptir)» stolica, 1954.

«Bauhaus» škola predstavlja jednu od najvažnijih etapa u istoriji savremenog dizajna, dajući novi smjer u shvatanju arhitekture i postavljajući standarde današnjeg industrijskog dizajna.

Wagenfeld Wilhelm: Višenamjenska lampa WNL 30, 1930.;Marianne Brandt: Stropni luster DMB 26, 1926.i čajnik MBTK 24 Si, 1924.;Gyula Pap:Stojeća lampa BST 23, 1923.

Ova škola, koja je od 1920-25. god. djelovala u Vajmaru na čelu sa Walterom Gropiusom i sljedeće tri godine nastavila sa radom u Desauu, je sarađivala sa najrelevantnijim arhitektima i umjetnicima toga perioda i iz nje će proizaći i dizajn namještaja, aktuelan i do današnjih dana.«Gropius je, zapravo, težio da stvori umjetnost kadru, da po najnižu cijenu, dostigne najviši umjetnički nivo, te imao za cilj da pravi predmete, koji ne bi bili rezervisani za neznatnu elitu. Pored toga, vjerovao je i da bi se povezivanjem zanatske sa industrijskom i umjetničkom obukom, mogao stvoriti potpun umjetnik, sposoban da vlada svim sektorima proizvodnje.»3

Lijevo:Breuer-ova stolica, «Wassily», od kromiranih čeličnih savijenih cijevi je namjenski dizajnirana za izložbeni dio «Wassily Kandinsky» u Dessau-u, «Bauhaus», 1925-27.god.Desno:Čuvena Mies-ova stolica, 1929.god.4

„Bauhaus“ predstavlja kamen temeljac dizajna, formirajući studente na principima studija forme, materijala i njihove obrade, preovladavajući dotadašnji jaz između proizvodnje i umjetnosti.

3 Dorfles Gillo:”Uvod u dizajn”, “Svetovi”, Novi Sad, 1994.,str.22.4 Fotografije u poglavlju «Savremeni trendovi u dizajnu mobilijara» su preuzete sa web portala “Vitra” muzeja i hivemodern.com/products

3

Page 4: Kultura stanovanja I

Bauhaus - Radionica za obradu metala u Weimaru, 1923.Alfred Arndt: Kolor plan Auerbach kuće,1924.Joost Schmidt: Poster za Bauhaus izložbu, Weimar, 1923.László Moholy-Nagy:“Školski prospekt: "The new bauhaus", Chicago 1937/1938.

Kada se govori o savremenim dizajnerskim stremljenjima, neophodno je ukazati na pojedine pravce.

Suprematizam i konstruktivizam:Vladimir Tatlin – „Counter Relief“, 1914-15.;El Lissitzky "Proun", 1922-1923.;Kazimir Malevič "Untitled", 1916.

Umjetnički pokreti sa početka XX stoljeća: konstruktivizam, sa Malevičem, Tatlinom i Lissitzkim,»De Stijl», sa Doesburgom, Mondrianom i Rietveldom, te funkcionalističko Corbusierovo poimanje umjetnosti, odigrali su presudnu ulogu u razvoju savremenog arhitektonskog i dizajnerskog djelovanja.

„De Stijl“ je bio direktno inspirisan radovima slikarskih genija Picassa i Sezanna, koji su promovirali nove geometrijske ideje nazvane Kubizam.

„De Stijl“:Piet Mondrian:“Composition“, 1921.;Gerrit Thomas Rietveld:“Crvena i plava stolica“, 1918.,“Schroeder“ kuća, 1924.;Theo van Doesburg:“Contra-construction project“,1923.

Pojedini pravci u dizajnu posjeduju nesumnjivi značaj i uticaj na današnje trendove:

- Unikatni dizajn, koji je zastupljen i u današnje vrijeme serijske proizvodnje. Uvijek se produkt izrađuje u samo jednom primjerku, za poznatog korisnika, najčešće pripadnika društvene elite sa višom platežnom moći.

4

Page 5: Kultura stanovanja I

Shiro Kuramata: «Goodbye my friend», 1989-91.; «Miss Blanche», 1988.

- Stajling, gdje funkcija i upotrebna vrijednost produkta dolazi u drugi plan i dominira lažna slika prošlosti ili savremenosti sa svojim estetsko-oblikovnim karakteristikama i stilskom dotjeranosti. Ovaj komercijalni pravac ima izuzetan uticaj na formiranje lošeg ukusa, pogrešnih predodžbi i kiča, manipulirajući sa stvarnim korisničkim potrebama.

Eksponati mobilijara sa sajma namještaja u Sarajevu, 2007.

- Funkcionalizam, u kojem preovlađujuću ulogu ima sama funkcija, određujući i ostale karakteristike i kvalitete produkta.

Kjaerholm Poul:“PK22“,1958.;“PK11“,1960.;“PK91“,1961.;uklapajući stolovi, 1960.

- Industrijska estetika, za razliku od funkcionalnog pristupa, ima za primarni cilj estetski kvalitet produkta, dok je funkcija i struktura u drugom planu.

- Racionalni i čisti dizajn, gdje se pojednostavljenjem forme i strukture, te standardizacijom elemenata produkta, uz minimalna ulaganja, pokušava obezbjediti maksimalni profit investitoru.

Mies van der Rohe:“Barselona“stolica, otoman, sto i krevet,“Brno“stolica, 1929.i1930.

- Metaforični dizajn je inspirisan organskim oblicima i formama iz prirode i u današnjem svijetu dizajna namještaja pronalazi sve veću primjenu.

5

Page 6: Kultura stanovanja I

- Aerodinamični dizajn teži ka oblikovno-estetskom aerodinamičnom pristupu, koji unatoč sve široj primjeni, nije dovljno ekonomičan i racionalan u proizvodnom segmentu.

Gionatan De Pas, Donato D'Urbino, Paolo Lomazzi i Carla Scolari:»Blow», dizajnirana 1967.god., proizvodnja od 1968. do danas.Ngyuen Manh Khan:Stolice „Apollo“, „Venus“i „Relax“, Francuska, 1968.

- Integralni dizajn podrazumijeva sveobuhvatan pravac, koji sintetizira interese i potrebe dizajnera, proizvođača i korisnika, postižući integralne kvalitete produkta.

Colombo «Joe» Cesare: Mini Kuhinja, XIII milanski Triennale, 1963.god.

Pregled vremenskih perioda i glavnih stilskih obilježja u dizajnu namještaja5

5 Shema je urađena na osnovu priloga u knjizi autora: Fiell Charlotte & Peter, “Design of the 20th century”, «Taschen» ,Keln, Njemačka, 1999., str.752.

6

Page 7: Kultura stanovanja I

Jedno od najpreglednijih i najboljih polazišta za klasifikaciju dizajnerskih produkata je kolekcija izložena u «Vitra Design Museum-u» – Muzej dizajna namještaja, koja posjeduje oko 1800 dizajnerskih produkata i kolekciju namještaja od 1820. god. do današnjih dana.

Frank Gehry: „Vita“ muzej, Weil am Rhein, Njemačka, 1989.

Izložbena postavka “Vitra” muzeja

Tu se nalaze, pretežno, stolice koje su projektovali najpoznatiji svjetski arhitekti i dizajneri, kao npr. Le Corbusier, Mies van der Rohe, Frank Lloyd Wright, Charles&Ray Eames, Verner Panton, G. Thomas Rietvled i mnogi, mnogi drugi. Njihova ostvarenja i danas pronalaze svoja mjesta u savremenim enterijerima, kao vrhunski dometi u segmentu udobnosti i estetike.

Izložbena postavka “Vitra” muzeja:”100 godina – sto stolica”Sve je počelo u drugoj polovini XIX stoljeća sa usavršenom tehnologijom savijanja drveta, nastavilo se sa Rietveldovim dizajnom mobilijara jednostavnih linija i i Breureovim cjevastim konzolnim stolicama.Lakoća oblika je inspirisala Aalta da eksperimentiše sa šper-pločom i Jean Prouvea, koji je počeo da koristi inovativne tehnologije i materijale dotada korištene u avio industriji.

Prepoznatljive Aalto-ve stolice od lameliranog brezovog drveta, 1936-46. god. Završetak II svjetskog rata je u SAD-u izbacio na površinu dizajnere, kao što su Eames, Bertoia i Saarinen, koji blisko sarađuju sa industrijom i uvode u američke domove serijsko produciran mobilijar.

Charles Eames & Eero Saarinen: „Organska stolica“, 1940.;Harry Bertoia i Eero Saarinen: „Žičana“ stolica i eliptični sto, „Tulipan“ stolica, 1956.Za to vrijeme u Evropi, u kojoj prednjači Skandinavija, Hans Wegner, Arne Jacobsen, Alvar Aalto i dr., kreiraju mobilijar, najčešće na bazi svijetlog drveta, takođe dostupan širim populacijama.Italijani imaju svoj odgovor u vidu novih materijala i plastike, a 60-te godine donose Pop-art dizajnere, kao što su Joe Colombo i Verner Panton, koji se uz pomoć savremenih materijala igraju formom i koloritom.

7

Page 8: Kultura stanovanja I

Verner Panton i Joe ColomboDizajn mobilijara 70-tih i 80-tih predstavlja otklon od Modernizma i radikalni pristup dizajnu, gdje se istovremeno razvija i individualni i serijski koncept produkcije mobilijara.Potraga za jednostavnim, ali i inovativnim materijalima i oblicima karakteriše rad već pomenutih dizajnera današnjice:Arada, Starcka, Rashida, Gehryja i dr..

Starck Phillipe:“BaObab“, 2006.Muzej «Vitra» je izložio eksponate, pretežno stolice, kao glavne eksponente pojedinog pravca, prema sljedećim principima oblikovanja:

Tehnološke inovacije

Tehnološke inovacije i dostignuća u proizvodnji i obradi materijala su arhitektima i dizajnerima omogućile kreiranje produkata sa ekonomičnim korištenjem materijala i automatiziranim metodama proizvodnje.Jedan od najuspješnijih dizajn produkata svih vremena i rezultat dugotrajnih eksperimenata savijanja masivnog drveta je stolica «No.14». Thonet je uspio da kreira stolicu od parene bukovine, koja se sastoji od samo 6 segmenata i sjedala od španske trske. Zahvaljujući reduciranim dijelovima i efikasnoj proizvodnoj metodi, ova stolica je do 1930.god. prodata u čak 50 miliona primjeraka.

Thonet Michael: «Model No 14.», 1859.U tehnološkom pravcu «Vitre» je izložena Breuer-ove stolice «B 3», «B 64» i ležaljka «313», koje prikazuju revolucionarnu primjenu cjevastih čeličnih i aluminijskih profila i tadašnju inovativnu metodu njihove proizvodnje.Jedan od najeminentnijih studenata «Bauhausa» je kreirao neobično lagane i prozračne stolice, napuštajući tradicionalne konstrukcije elemenata na četiri noge. Breuerov mobilijar je inspirisao generacije nadolazećih arhitekata i dizajnera, a njegova ostvarenja, proizvedena u milionima primjeraka, su postala klasicima moderne.

Breuer Marcel:Stolica «Wassily, model B3» sa autorom,Stolica «B 64», 1928., ležaljka «313», 1932.

8

Page 9: Kultura stanovanja I

Tehnološka revolucija prošlog stoljeća je obilježena djelima američkog para Eames sa originalnim, konceptualnim pristupom, tražeći najadekvatnija rješenja za sjedala i naslon sa četiri različita materijala: modelirana šperploča, ojačana plastika-fiberglas, žičana savijena mreža i lijevani aluminijum. Da bi pomogli razumijevanju novih tehnologija, Eames-ovi su producirali 60-tak filmova, knjiga i izložbi, istražujući kompleksnu integraciju umjetnosti, filozofije i prirode.

Bračni par Ray i Charles Eames su u svom bogatom i raznovrsnom opusu demonstrirali estetski i oblikovni pristup u industrijskoj proizvodnji mobilijara.

Eero Saarinen, uz pomoć Charlesa Eamesa, je u potrazi za udobnom stolicom, koja će omogućiti nekoliko sjedećih pozicija, kreirao «Womb» stolicu od fiberglas školjke. Ova stolica je doživjela izuzetan komercijalni uspjeh, postavivši nove tehnološke i oblikovne standarde.

Saarinen Eero:»Womb» stolica, 1948.

Inventivne tehnologije i novi materijali u industriji namještaja su omogućili skulptoralna rješenja sa transparentnom pvc folijom, poliuretanskom pjenom i kartonom.

Jonathan De Pas, Donato D'Urbino, Paolo Lomazzi, Carla Scolari:»Blow», 1967.; Pesce Gaetano:»UP5 i UP6», 1969.; Gehry Frank:»Wiggle side» stolica, 1972.

Dizajn namještaja sa kraja 60-tih godina je postao arena eksperimentisanja, a dizajneri su inspirisani pokretima mlađih generacija, koji raskidaju tradicionalne veze i roditeljske ideale trajnog i sigurnog stanovanja. Inspirisani pop kulturom, autori mobilijara kreiraju dostupne, mobilne, antropomorfne forme, u potpunosti odbacujući tradicionalne vladajuće vrijednosti, trajnost i čvrstoču.

Konstrukcija

Konstrukcijski pravac u muzeju «Vitra» je, logično, blizak tehnološkom, gdje je stavljen akcent na glavne dizajnerske izazove kao što je struktura mobilijara, koja određuje njegov komfor i utilitarnost.Još od polovine XIX stoljeća, razvitak industrije čelika pridonio je općem uvjerenju u neograničene mogućnosti novih tehnoloških rješenja. Od toga perioda pa do sredine prošlog

9

Page 10: Kultura stanovanja I

stoljeća, konstruktivne ideje u dizajniranju namještaja su u prvom planu, sa strukturalnom estetikom koja pruža i nove izražajne mogućnosti.

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Strukturalna estetika

Upotreba različitih mehanizama za podešavanje i opruga, konstruktivnih zglobova, inicirala je dizajnere namještaja u potragu za novim oblicima i formama, što je za rezultat imalo potpuno rasterećenje elemenata za sjedenje, uz zadržavanje komfora i udobnosti.

«Sitzmaschine», autora Josefa Hoffmanna, predstavlja istinsko ogledalo vremena u kojem je kreirana.Inspirisana je izgledom mašine, sa naglašenim strukturalnim izgledom.

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Hoffmann Josef:»Sitzmaschine,No.670»,1905.;Webb Philip:“Morris“stolica,1866.

Ova fotelja sa podesivim naslonom i geometrijskim oblicima, u svojoj čistoči i jednostavnosti, uticala je na brojne nadolazeće generacije dizajnera, kao što je Gerrit Rietveld, glavni eksponent racionalnog modernizma.

Hoffmann Josef:»Sitzmaschine, No.670», 1905.Le Corbusier, Jeannerret Pierre i Perriand Charlotte:Ležaljka «B 306», 1928.Le Corbusier, Jeannerret i Perriand su par dekada poslije dizajnirali dinamičnu, pokretnu strukturu, koju su nazvali «Relaksirajuća mašina», pod uticajem Corbusier-ove opsesije «Mašinom za življenje». Različiti dijelovi konstrukcije ove ležaljke vizuelno komuniciraju, gdje se oblikovno sudaraju ortogonalno «H» podnožje i pomična eliptična kriva.Primjeri ležaljke i fotelje su iznikli iz estetike mašine i danas se smatraju ikonama dizajna namještaja XX stoljeća.

10

Page 11: Kultura stanovanja I

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Le Corbusier, Jeannerret Pierre i Perriand Charlotte:Ležaljka «B 306», 1928.;

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Le Corbusier, Jeannerret Pierre i Perriand Charlotte:Ležaljka «B 306», 1928.; M. Thonet:Stolica za ljuljanje, 1880.

Modularna konstrukcija elementa za odlaganje, dizajnera bračnog para Eames, je razvijena od slobodnostojećih polica i na principima serijske produkcije. Sistem nudi neograničeni broj kombinacija sa perforiranom metalnom konstrukcijom, policama od šper-ploča, kliznim vratima i ladicama. Iako ovaj modularni koncept nije doživio komercijalni uspjeh, predstavlja reprezentativan nastavak rada na standardiziranim elementima škola «Deutsche Werkstatten» i «Bauhaus».

Ray i Charles Eames:»Eames Storage Unit 421-C», 1949-50.

Isti autori su kreirali fotelju za odmor «No. 670. i 671.», sa raskošnim komforom sjedenja, izrađenih od modelirane šper-ploče i podnožja, sa zglobom za rotaciju od lijevanog aluminijuma.

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Ray i Charles Eames: Fotelja za odmor «No. 670. i 671.», 1956.

Ova «naslonjača sa tabureom» je zbog svoje visoke cijene ubrzo postala statusni simbol, dok je svojim originalnim konstruktivnim vezama i podjelama individualne strukture sa pojedinačnom namjenom, zaslužila svoje mjesto u klasicima dizajna namještaja.6

Ray i Charles Eames: Fotelja za odmor «No. 670. i 671.», 1956.

6 Prim.aut.:Ray i Charles Eames su za ovaj model dobili prvu nagradu na Trienalu u Milanu 1957.god.11

Page 12: Kultura stanovanja I

U konstruktivnom pravcu «Vitra» muzeja izložene su i originalne skulptoralne forme stolica «Diamond» i «Coconat», dizajnera Bertoia Harry i Nelson George. Iako familijarnih oblika, autori su u konstruktivnom smislu i materijalizaciji razvili inventivne pojedinačne strukture.

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Bertoia Harry:Stolica «No.422., Dijamant» i asimetrična ležaljka, 1952.-53.

VITRA MUZEJ DIZAJNA – KONSTRUKCIJA

Nelson George:Stolica «Kokos», 1956.-64.

«Diamond» stolica je izrađena od transparentne žičane mreže, savijene u organski dijamantski oblik i pričvršćene na metalne cijevi. Za razliku od transparentne i lagane Bertoia-ine stolice, Nelson-ov «Coconat» je izrađen od čeličnih listova, gume kao ispune i vještačke kože, tvoreći školjku kokosa, koja lebdi nad laganim okvirom od čeličnih cijevi.

Bertoia Harry:Stolica «No.422., Dijamant», 1952.-53.Nelson George:Stolica «Kokos», 1956.-64.

3.1.3. Redukcija

Ovaj pravac je proizašao iz konstrukcije, gdje se i sama estetika ogleda u čistoj formi i reduciranom materijalu.Odlučujući uticaj na redukcijski pristup dizajnu imali su različiti stilski i umjetnički pokreti, od geometrijske apstrakcije holandskog «De Stijl-a», preko Gropiusovog i Miesovog «Bauhausa», ruskog konstruktivizma, do minimalizma. Ovaj identitet racionalne konstrukcije i estetike je svoje plodno tlo za razvoj našao u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, gdje su razrušene postratne ekonomije i internacionalna kriza potaknule arhitekte i dizajnere na ekonomično oblikovanje, koje podrazumijeva funkciju i stvara ljepotu.

Idejni tvorac redukcije Mies van der Rohe, sa svojim sloganom «manje je više», je eksperimentirao sa konzolnim mobilijarom i minimalističkim pristupom, kako u eksterijeru, tako i u enterijeru.Njegov namještaj, nazvan «arhitektura u minijaturi», predstavlja istraživanje strukturalnih mogućnosti čeličnih okvira i cijevi.

12

Page 13: Kultura stanovanja I

Mies van der Rohe:»MR» serija namještaja, 1927-30.

«MR» serija namještaja je direktno inspirisana konzolnim cjevastim čeličnim mobilijarom Marta Stama iz 1927. god., s tim da je veliki arhitekt i dizajner uveo polukružne frontalne dijelove, dajući gracioznost i mekoću ovom minimiziranom elementu za sjedenje.

Radikalna varijacija Stamove stolice bez zadnjih nogara je Rietveldova «Zig-zag» apstraktna skulptura, koja predstavlja otklon od svih prijašnjih elemenata za sjedenje. Rietveld je konstruisao stolicu od hrastovog masiva, jednostavnog oblika, ali komplicirane konstrukcije, za koju je i sam izjavio:»To nije stolica, nego dizajnerska šala». Konstrukciju je sveo na četiri rektagularna elementa, uključujući dijagonalni potez, koji je dodatno učvrstio drvenim ojačanjima na lomu, stabilizirajući statički neopravdanu formu. «Zig-zag» stolica u svojoj jednostavnoj apstrakciji predstavlja pravi primjer redukcije u dizajnu.

Rietveld Gerrit:»Zig-zag» stolica, 1932-34.

«B.K.F.-Hardoy» stolica je originalna kreacija «Grupo Austral», inspirirana sklopivom engleskom stolicom iz 1877.god.. Argentinci Bonet, Kurchan i Ferrari-Hardoy su osmislili neobični i vanvremenski elemenat mobilijara, koji se sastoji od dva pojedinačna savijena čelična profila, vezana u četiri tačke. Preko ove stabilne, prozračne i logične konstrukcije prebačeno je platno ili koža, tvoreći jedinstvenu i udobnu formu, koja je i ujedno obilježje 50-tih godina.

«Grupo Austral»:»B.K.F.» stolica, 1938.Skandinavska, naročito danska, industrija namještaja je u pedesetim godinama razvila nove proizvodne tehnologije, čime su značajno reducirali potrebu za složenim strukturama.»Ant» stolica je najreprezentativniji primjerak tehnološke jednostavnosti, sa tri nogare od čeličnih cijevi i modelirane šper-ploče.Ova izuzetno lagana, minimalistička stolica je veoma brzo osvojila svijet namještaja, pa je nekoliko godina kasnije uslijedio i njen nastavak sa četiri nogare, «Serija 7», koja je doživjela još veći komercijalni uspjeh.

13

Page 14: Kultura stanovanja I

Jacobsen Arne:»Ant (Mrav)» stolica, 1952. i «Serija 7», 1955.

Stolica «Sacco» u redukcijskom pravcu «Vitre» označava i revolucionarni raskid sa tradicionalnim sjedenjem, postajući obilježje 60-tih godina, slobodnih promišljanja i hipi kulture. Talijanski dizajneri su kreirali anatomsku stolicu, koja se adaptira poziciji korisnika. Izuzetno mobilna stolica, bez čvrste i fiksne forme, se sastoji od vanjskog platna i polistirenske ispune. Popularnost ovog elementa za sjedenje i ležanje, osobito kod mlađih generacija, je trasirao italijanski dizajnerski uspon u sljedećim dekadama.

Gatti Piero, Paolini Cezare, Teodoro Franco:»Sacco», 1968.

Organski dizajn

Organski pristup oblikovanju potiče još od Grka i Rimljana, razvijajući se kroz renesansu, kada je Michelangelo tvrdio da razumijevanje arhitekture proizilazi iz ljudskog tijela.

Obzirom da su svi pojedinačni dijelovi tijela u skladnom odnosu ka cjelini, tako da su zagovornici ovog pristupa smatrali da i arhitektura i dizajn trebaju biti u harmoničnom odnosu kao i organizmi u prirodi. Svoju inspiraciju su arhitekti i dizajneri tražili i u poticajnim oblicima iz biljnog i životinjskog svijeta, osobito elemenata za sjedenje, čija su rješenja uvijek prethodila i bila uzorima za nova stilska istraživanja.Ova traganja za dinamičkim oblikovnim konceptom su posebno inicirana sa konkursnim rješenjima na temu «Organski dizajn u kućnoj opremi», organiziranim od strane renomiranog muzeja Moderne umjetnosti iz New Yorka, 1940.god..

Organizatori natječaja su dali i dodatna objašnjenja uz pojam organski dizajn:«Dizajn se može nazvati organskim ako, posmatrajući elemenat u cjelini, postoji harmonična relacija između pojedinačnih elemenata u odnosu na konstrukciju, materijal i namjenu.»7

U kategoriji «Elementi za sjedenje u dnevnom boravku» nagradu je odnijela «Organska fotelja», autora Charlesa Eamesa i Eero Saarinnena, urađena od savijene šperploče, brezovog drveta, gumene podloge i platnenog tapacirunga.

7 Katalog:"100 Masterpieces from the Vitra Design Museum Collection“, Weil am Rhein, 1996., str.142.

14

Page 15: Kultura stanovanja I

Eames Charles i Saarinnen Eero:»Organska fotelja», 1940.Nekoliko godina poslije, bračni par Eames su u natječaju za «Ekonomični dizajn namještaja», izložili «La Chaise», kojom su osvojili drugu nagradu žirija. Ova stolica-ležaljka je napravljena od dvije tanke slijepljene fiberglas školjke, sa gumenim slojem između njih i podnožjem od čeličnih profila i drveta. Utisak lakoće stolice je pojačan sa srednjom perforacijom, a sama elegancija je dostignuta inventivnim, organskim, skulptoralnim pristupom.

Eames Ray i Charles:»La Chaise», 1948.

Finski veliki arhitekt i dizajner Alvar Aalto je za projekat sanatorijuma namjenski kreirao fotelju «Paimio», a potom i prepoznatljive modele, bazirane na lameliranom nosaču od brezovog drveta. Finska industrija namještaja je razvila prizvodne metode, kojima su ove originalne fotelje i ležaljke postale dostupne široj populaciji. Ubrzo je i skandinavski namještaj postao prepoznatljiv i prestižan zbog svojih tvoraca – danaca: Arne Jacobsena, Finn Juhla, Poul Kjaerholma i Verner Pantona, te finaca: Alvar Aalta, Eero Saarinena i Tapi Virkale, koje karakteriše i organski pristup u dizajniranju mobilijara.

Aalto Alvar:»Paimio»,»Chaise Longue 39», fotelja «400», 1930-36.Tome su pridonijela nova tehnološka rješenja i materijali, koje je znalački iskoristio najuticajniji danski arhitekt i dizajner Arne Jacobsen. Kreirao je organske skulpture u prostoru «Egg» i «Swan» iz 1956. god., namijenjene opremanju «Royal» hotela u Kopenhagenu.Jacobsen je prvo radio na skicama mobilijara, koje su zatim pretvarane u modele od gipsa i kartona u punoj veličini. Rezultat su precizne, ergonomski izrađene stolice od sintetičke mase, lateksa, ojačane fiberglasom, sa aluminijskim okretnim podnožjem.

Jacobsen Arne:»Egg (Jaje)»,1956.g.,»Swan (Labud)»,1956.god.

15

Page 16: Kultura stanovanja I

Iz skandinavske škole je potekao i revolucionarni dizajn od polupropilena, plastične mase. Verner Panton je nakon dugog istraživačkog i eksperimentalnog rada razvio ideju stolice «Panton S», koja je tek nakon osam godina zaživjela u serijskoj proizvodnji. To je prva integralna, konzolna stolica u historiji svjetskog dizajna, koja je iznimno podesna za skladištenje i transport, a svojim jedinstvenim, skulptoralnim oblikovanjem, bez naglašene strukture, nadahnula je generacije dolazećih dizajnera.

Panton Verner:»Panton, S» stolica, 1959-60.

Iste ove osobine se mogu pripisati i japanskim autorima namještaja Isamu Noguči-ju i Sori Janagi-ju, čija preciznost izvedbe i rafiniranost organskog dizajna asocira na njihovu jednostavnost i kulturu življenja.

Noguchi Isamu:Sofa «IN 70», otoman «IN 71», 1946. i stolić «IN 50», 1944.Janagi Sori:»Butterfly (Leptir)», 1954.

U pravac organskog dizajna je uključena i stolica «W.W.» Philippa Starcka, jednog od najeminentnijih savremenih dizajnerskih stvaralaca sa kraja prošlog i početka ovog stoljeća.Izrađena je kao integralna stolica od livenog aluminijuma i predstavlja simboličko, organsko djelo inspirisano izdankom mlade biljke u vidu sjedala i tri korijena, koja imaju namjenu nogara. Biomorfna forma elementa za sjedenje predstavlja skulpturu u prostoru i izrađena je pod uticajem «Soft (Mekanog)» dizajna sa početka 90-tih godina.

Starck Philippe:»W.W.» stolica, 1990.

Dekoracija – «Metaforični dizajn»

Sa početkom XX stoljeća dekorativni aspekti namještaja su potisnuti u korist estetsko-oblikovne dimenzije konstrukcije i materijala.

16

Page 17: Kultura stanovanja I

»Modernizam je osudio ornament kao «kriminal» i izašao sa sloganima «Forma slijedi funkciju» i «Manje je više».»8

Međutim, već od 50-tih godina prošlog stoljeća i osobito sa postmodernističkim pokretom u arhitekturi i apstrakcijom i pop-artom u slikarstvu, dekoracija i ornament se vraćaju na veliku scenu dizajna mobilijara.Frank Lloyd Wright je još 1921.god. projektirao enterijer za Imperijalni Hotel u Tokiju, u okviru kojeg je dizajnirao «Peacock (Paun)» stolicu od hrastovine, sa heksagonima na naslonu i stranama stolice. Ovaj motiv je ključni i u enterijeru, na zidovima i tavanici. U jednom od najsloženijih radova velikog arhitekte, ornament je njegova glavna preokupacija, koja ima uticaj i na samu kompoziciju i strukturu.

Wright Lloyd Frank: Enterijer Imperijalnog hotela, Tokio, 1915-1922., «Peacock (Paun)» stolica, 1921-1922.Dizajn polica, koju Charlotte Perriand zove bibliotekom, urađen je za studentsku sobu u okviru Tuniskog paviljona. Police koje dominiraju u enterijeru su kreirane u stilu novih dekoracija, od poliranog i bojenog drveta i aluminijskih listova.Ova skladna koloristična kompozicija, čije boje je odabrala slikarka Sonia Delaunay, se oslanja na samo dvije eliptične drvene stope.

Perriand Charlotte:Enterijer za studentsku sobu Tuniskog paviljona, 1953.,»Biblioteka», 1952.

Takođe, koloristični i dekorativni pristup u kreiranju namještaja pokazao je George Nelson, jedan od najuticajnijih ličnosti američkog dizajna, pri projektiranju «Marshmallow» sofe.

Fasciniran atomskom strukturom, Nelson je sofu dizajnirao iz pojedinačnih elemenata, 18 vinilnih jastuka, koji su pričvršćeni na čelični okvir od cijevi. Sofa se smatra za jednu od najranijih primjera dizajna pop-arta.

Nelson George:»Marshmallow» sofa, 1956.

Poznata stolica «Tulipan» Eere Saarinena je dobila svoju verziju nazvanu «Modul 400», autora Rogera Tallona, koji je kreirao seriju stolica, fotelja i stolova od poliestera i livenog aluminija. Za razliku od Saarinena, francuski dizajner je pribjegao kontrastnom odnosu između zakrivljene linije podnožja i rektangularnog gornjeg dijela.

8 Ibid., str.178.17

Page 18: Kultura stanovanja I

Tallon Roger:»M 400», 1964.

Hladni efekat stolice je postignut i ornamentalno-funkcionalnim postavljenjem poliesterske pjene, koja posjeduje akustičko apsorbirajuće osobine, jer je ova serija prvobitno namijenjena unutrašnjem opremanju diskoteka.Japanska škola dizajna, na čelu sa Toshiyuki Kitom i Shiro Kuramatom, je dala vanserijski doprinos u dekorativnom pristupu shvatanja dizajna.

Kita Toshiyuki:»Wink (Mig)», 1980.

«Wink», inspirisana automobilskom stolicom, autora Toshiyuki Kite, je pravi reprezent multifunkcionalnog namještaja iz 80-tih godina prošlog stoljeća. Ova stolica-ležaljka, fleksibilnih mogućnosti i kolorističnom pojavom, je izrađena od metalne konstrukcije i poliuretanske pjene, sa izmjenljivim tapacirungom svakog pojedinog elementa.

«How high the moon», dizajn Shiro Kuramate, predstavlja dematerijalizirani, transparentni prikaz autorove filozofije transformacije simbola visoke klase u postmodernističku industrijsku estetiku. Kuramatino eksperimentiranje sa materijalima je ovaj put rezultiralo stolicom od metalne mreže, reducirajući je na jednostavne, transparentne i kubističke forme.

Kuramata Shiro:»How high the moon», 1986.

Savremena dekorativna estetika, osim ornamentalne vrijednosti, posjeduje i izraženu funkcionalnu notu, pa dekorativni pravac ima zapaženu ulogu u kreiranju mobilijara.

Manifest – reprezentativni i «revolucionarni» primjeri u vremenu nastanka

Reprezentativni komadi namještaja, koji su primjeri radikalnih ideja i novih pokreta, proglašeni su manifestom određenog perioda. Oni, prvenstveno, šalju poruku određenih stavova i pružaju novu viziju pristupom u dizajnu, oblikujući pojedine pravce i stilove na internacionalnom nivou.Izuzetno jedinstvo arhitektonskog i dizajnerskog razmišljanja, prikazan je u geometrijskom pristupu Rietveldove «Schroder» kuće i njegove «Crveno-plave» stolice. Theo van Doesburg i grupa «De Stijl», oko koje je bila okupljena umjetnička skupina sa slikarom Mondrianom i arhitektom Rietveldom, je ostavila trajni pečat na artistička kretanja XX stoljeća.«Crveno-plava» stolica, svojim reduciranim linijama i površinama, je usvojena od strane sljedbenika kao njihov manifest, odnosno ilustracija esencijalnih principa geometrijske apstrakcije.

18

Page 19: Kultura stanovanja I

Rietved Gerrit:»Crveno-plava stolica» i stolić, 1918; kuća »Schroder», 1924.

Ono što se danas smatra osnovnom i polaznom tačkom za savremenu arhitekturu i dizajn predstavljeno je u stvaralačkom rukopisu i jeziku Mies van der Rohea i njegove ideje, prezentirane u Njemačkom paviljonu sa unutrašnjom opremom za Svjetsku izložbu u Barseloni 1929. god..Avangardnu primjenu čelika i stakla u arhitekturi Mies je prenio i na namještaj, gdje je inspiraciju pronašao u historijskim stilovima. Stolica sa konstrukcijom «makaza» je bila simbolom moći još od vremena Egipta, a kasnije Grčke i Rima. Stolica predstavlja historijski nastavak u savremenom duhu i izrađena je od kromiranih čeličnih traka, kožnih kaiševa i tapacirunga.

Mies van der Rohe:Garnitura namještaja «MR», 1929.

«Mies» stolica, avangardne grupe «Archizoom Associati» je posvećena velikom arhitekti i dizajneru, ali istovremeno, predstavlja reakciju na tadašnji «vladajući» funkcionalizam.Kao dio italijanskog «anti-dizajna» ili «radikalnog dizajna», «Archizoom Associati» su svojim provokativnim nastupom željeli ukazati na rastući i neumjereni konzumerizam, upozoravajući na dalji razvoj savremenog dizajna.

«Archizoom Associati»:»Mies», 1969.

U ranim 80-tim godinama, grupa italijanskih dizajnera sa Ettore Sotsass-om i Michele de Lucchi-om je postavila nove standarde sa dinamičnim i kolorističnim dizajnom, kao podsjećanje na op-art kulturu 60-tih godina. Tako je i kreiran stil nazvan po grupi «Memphis», koji je nagovjestio dolazak postmodernizma. Istražujući i provokativno primjenjujući boju i ornament, sa dominirajućom estetikom, dizajnerski elementi ove grupe su preteča inovativnog namještaja sa početka ovog milenijuma.

«Memphis» grupa: Sotsass Ettore:»Carlton», 1981.;Lucchi de Michele:»First», 1983.

19

Page 20: Kultura stanovanja I

Savremeni dizajneri mobilijara

Materijali su danas osnovno izražajno sredstvo u dizajniranju mobilijara, koji potiču inventivnost dizajnera u njihovom traganju za novim formama i vizuelnom izrazu.

Eero Saarinen:“Tulipan“ stolica, 1956.;Shigeru Ban:Dnevni krevet, 1998.;

Harry Bertoia:“Dijamant“ stolica, 1953.

Savremeni, inovativni i uzbudljivi dizajn je uvijek rezultat novih materijala i tehnologije, a kompjuterski programi i različite vrste komunikacija omogućuju efikasnu razmjenu dizajnerskih ideja i nude im slobodu da eksperimentiraju sa kompleksnim formama.

U savremenom svijetu dizajna namještaja je teško izdvojiti pojedina prestižna imena, prije svega, zbog neophodne vremenske distance, kojom bi se valoriziralo njihovo stvaralaštvo.

U one stvaraoce, koji već imaju svoje mjesto u istoriji dizajna, spada i Ron Arad, graciozno kreirajući «mobilijar u pokretu», istražujući nova tehnološka rješenja, forme i materijalizaciju.Ova ikona savremenog dizajna namještaja je kreirao neobičan, revolucionarni i novi koncept polica. Fleksibilne police sa organskim oblikom su zamišljene u materijalizaciji od metalnih listova, ali ubrzo su se počele izrađivati od plastičnih masa. Aradov najkomercijalniji produkt, «Bookworm» dozvoljava korisničku kreativnost, koja se može ispoljiti u vidu slaganja kompozicije polica na zidnoj površini.

Arad Ron:Police «Bookworm» i «Lovely Rita», 1994.

Dajući svoj izuzetan doprinos organskom pravcu, ovaj dizajner kreira i «Tom Vac» stolicu, sa različitim podnožjima, privlačeći još jednom internacionalnu pažnju svojim originalnim pristupom u oblikovanju i materijalizaciji.

Arad Ron:»Tom Vac» stolica, 1997.

Iako Aradova djela nisu namjenski planirana za industrijsku proizvodnju, njegov koncept rada je usko vezan uz likovno-estetski pristup oblikovanju formi i kao takav je privukao brojne proizvođače namještaja.

20

Page 21: Kultura stanovanja I

Ron Arad:“ The Big Easy Armchair“, 2000.;“Ripple“ stolica;“Three skin“ stolica

Za ostvarenje svojih biomorfnih, skulpturalnih ideja, ovaj umjetnik je iskoristio poliuretan, čije osobine su dozvoljavale kreiranje serije namještaja «Victoria&Albert». Spajajući novu tehnologiju, apstraktni pristup i funkciju, Ron Arad je otvorio novo poglavlje u istraživanju futurističkih oblika, koje izgledaju kao umjetnička djela-skulpture u prostoru.

Arad Ron:»Victoria&Albert» sofa i fotelja, 2000.

Francuz Phillipe Starck je predvodnik stila «Novi dizajn», ali za razliku od ostalih stvaralaca ovog pravca, posvetio se dizajniranju široko dostupnih i serijskih produkata.Ne treba biti veliki poznavatelj dizajna da vam ime Phillipea Starcka nešto znači. Pomalo ekscentričan ali vrhunski dizajner plijeni pažnju svojim radovima preko 20 godina, a odnedavno je i na platnom spisku Billa Gatesa.Njegov namještaj je najčešće reminiscencija historijskih stilova prevedenih u savremeni dizajnerski jezik.Još od 90-tih godina prošlog stoljeća, Phillipe Starck se posvećuje dizajniranju trajnih i kvalitetno izrađenih produkata, promovirajući moralnost i poštenje u svom radu u osnovi svoje relacije sa korisnicima.

Starck Phillipe:»Louis 20», 1991.Sav njegov mobilijar je rezultat dugotrajnih eksperimenata i kombinacija savremenih materijala, kao što je to slučaj kod «Louis 20», gdje je francuski dizajner napravio spoj jedinstvene školjke od polipropilena i aluminijskih zadnjih nogara.Dalje eksperimentiranje ga je dovelo do serije stolica inspirisanih tradicijom na bazi polikarbonata. Smatraju se prvim, u potpunosti transparentnim stolicama, sa osobinama izdržljivosti, trajnosti i lakoće.

Starck Phillipe:»La Marie», 1999., «Louis Ghost», 2002. «Victoria Ghost»,2005.

21

Page 22: Kultura stanovanja I

Neobične kombinacije materijala nastavljaju se Starckovim radom sa početka milenijuma, u seriji namještaja «Ero/s/», koji je spoj polikarbonatne školjke i poliranog aluminijuma.

Starck Phillipe: Ero/s/ serija stolica i stolova, 2001.

Istražujući nova tehnološka rješenja, dizajnirao je i kolorističnu seriju «Ploof» od polietilena i aluminijumskih nogara, sa organskom, perforiranom formom, inspiranom pop-artom.

Starck Phillipe:»Ploof» serija elemenata za sjedenje, 2002.

Ovaj najzastupljeniji savremeni autor u «Vitra» muzeju je unikatan primjer inventivnog dizajnera, koji predstavlja reprezenta novog pristupa dizajnu - ukorak sa tehnologijom, sa širokim spektrom djelovanja, od fascinantnih enterijera, do prepoznatljivog produkt dizajna, rasvjete i mobilijara.

Starck Phillipe:Enterijer restorana u Pekingu, 2007.Starck je razočaran svojim doprinosom u svjetskom dizajnu,pa u jednom od posljednjih intervjua izlaže:"Proizvodio sam materijalne stvari. Sramim se zbog toga. Ubuduće ću proizvoditi ideje. To će biti korisnije."

Nijemac Werner Aisslinger je jedan od najpoznatijih dizajnera mlađe generacije. Svojim radom je fokusiran na razvoj različitih produkata, brandova i konceptualnog dizajna.Uzdrmao je svijet dizajna 2003. godine, kreirajući futuristički, vizionarski, fleksibilni i modularni „Loftcube“. Ovaj arhitekt i produkt dizajner je projektirao portabl-stan, koji može „aterirati“ na ravne urbane krovove gradova.

Werner Aisslinger :„The Loftcube“, 2003.

Savremeni nomadski koncept stanovanja se može direktno helikopterom isporučiti na krov građevine i isto tako efikasno ukloniti. Inspiraciju za ovakav mobilan pristup enterijeru i namještaju, Aisslinger je pronašao u potencijalu koje imaju neiskorišteni ravni krovovi velikih metropola.

22

Page 23: Kultura stanovanja I

Werner Aisslinger :“Juli“stolica,1996.Kombinacijom integralne poliuretanske pjene i aluminijuma, ovaj njemački dizajner je kreirao „Juli“ stolicu, nalik na labuda, sa adaptirajućim sjedalom. Inovativnim materijalom, korištenim u auto-industriji uspio je izvajati jedinstvenu mekanu školjku, pa je ona postala dijelom stalnih kolekcija najpoznatijih muzeja mobilijara.

Werner Aisslinger:“Book“, 2006.Ovaj dizajner je kreirao i otvoreni sistem podjele prostora u vidu modularne zatalasane strukture od starih knjiga, koje su povezane specijalnim metalnim konektorima, tvoreći neprekinutu, slobodnostojeću policu i transparentnu prostornu pregradu.

Werner Aisslinger: Modularni „Plus Unit“, 2001.

Nastavljajući modularni pristup, Aisslinger kreira „Plus Unit“ sa slobodnostojećim jedinicama koje se po potrebi lagano spajaju i razdvajaju. Aluminijski „cvjetovi“ omogućavaju veze i različite konfiguracije ovog izmjenljivog mobilijara.

Werner Aisslinger:“Level 34“, 2004.

„Vitra“ je u saradnji sa ovim autorom razvila modularni kancelarijski sistem „Level 34“, koji kombinira radnu, zonu za odmor i elemente za odlaganje. Ovaj sistem dozvoljava korisniku različite opcije kreiranja svog individualnog prostora.

Werner Aisslinger:“Box Unit“, 2007.Ovaj mladi dizajner je dobitnik velikog broja prestižnih dizajnerskih nagrada i njegov rad je izložen na najeminentnijim dizajnerskim muzejima, uključujući Vitru.

„Forma prati emocije“je jedna od maksima ikone modernog dizajna Rosa Lovegrove-a. Dizajnirajući u vremenu i eri novih materijala i proizvodnih procesa, on inventivno stvara nove organske oblike rabeći i kombinirajući savremene materijale, kao što su polipropilen i karbonska vlakna. Rezultat su jaki, ali lagani organski oblici, koji podižu granice forme i oblika na novi eksperimentalni nivo.Lovegrove posjeduje zapanjujuću sposobnost da zavede korisnika sa fluidnim oblicima, naglašenim koloritom i humanim organskim pristupom.

23

Page 24: Kultura stanovanja I

Ross Lovegrove:“Fluidium“ lampa, 2000.

Ovaj vodeći evropski dizajner stvara čitavu lepezu produkata, od lava lampi, preko enterijera solarnih kuća do avionskih sjedišta.

Ross Lovegrove :“DNA stepenište“, 2003.; „skysleeper“ za „JAL“ japanski avio agenciju, 2001.; Slobodnostojeći lavabo, Vitra, 2005. „Ja sam evolutivni biolog, više nego dizajner. Ne znam šta je više dizajn, stvaram forme, razumijem forme i koristim digitalnu eru da ih kreiram. Nadam se da ću otići i dalje. Moj rad se odnosi i na prirodu, u evolutivnom smislu interesuje me redukcija, ono što se zove „organska supstanca“, u značenju korištenja ničega više ničega manje od onog što je potrebno.“

Ross Lovegrove:“Go“ stolica,1999.Konstantna potraga za humanim formama rezultiraju oblicima kao što je „Go“ stolica, sa laganim okvirom od magnezijuma, metala koji do tada nije bio korišten u industriji namještaja.

Ross Lovegrove:“ Supernatural“ stolica, Moroso, 2005.

‘Ross Lovegrove:“ Supernatural“ sa rukohvatom i stolom, Milano, 2007.„Supernatural“ stolica reprezentuje novu generaciju elemenata za sjedenje, sa novim vizijama forme i oblika, koje su rezultat sofisticiranih industrijskih procesa. Izrađena je od dva sloja poliamida i staklenih vlakana, postižući harmoniju između interne strukture sa izraženom antropometrijskom crtom i organskim estetskim kvalitetima.Lovegrove je inspirisan skulpturom i njenom moći da sa minimumom materijala napravi maksimalni efekat na ljudsku svijest i emocije.

24

Page 25: Kultura stanovanja I

Ross Lovegrove: Ginko Karbon sto, 2007.“ Knoll sprite stacking chairs“,2004.

Kada su upitali velikog velškog dizajnera za poruku mladim talentima, on je odgovorio:„Pokušajte da budete individualci i da ne kopirate druge. U početku je to prihvatljivo, ali kasnije se morate pomjeriti. Potražite ugao na ovoj zemlji i načinite ga svojim, radite nešto što ima smisla, da ima „noge“ i da može ići naprijed.“

Ross Lovegrove:“Concept“auto, 2007., „Bdlove“ klupa, 2004.

Odnos između čovjeka i mašine je nešto što zaokuplja stvaralaštvo jednog od najtraženijih evropskih dizajnera, nizozemca Marcela Wandersa.

Marcel Wanders:“Čvor“ stolica, 1996.Prošlo je više od dekade otkako je u Milanu prezentirana „Čvor“ stolica, izrađena od karbonskih vlakana i predstavlja uspješan spoj tradicionalne i industrijske tehnike. Svojim konceptualnim izgledom, postala je ikona savremenog mobilijara i dijelom stalne postavke Muzeja Moderne umjetnosti u New Yorku.

Marcel Wanders:“Shadow“ serija podnih lampi, 1998.; „Set up shade“, 1988.

On smatra da se „dizajn sve više otvara i pronalazi svoj put ka širem auditorijumu, jer je sve više ljudi zainteresirano za načine kako dizajn doprinosi njihovim životima....On može prerasti tradicionalne kulturne vrijednosti i težiti ka većem mjerilu, pružajući više i dirajući u srca svojih

25

Page 26: Kultura stanovanja I

korisnika u nepoznatom, dubljem i individualnijem pravcu.....Dizajn posjeduje izvrstan direktni instrument da poveže svakodnevni život.“9

Marcel Wanders:“Smoke“ sto, 2001.

Marcel Wanders:“Nova antikna serija“, Capellini, 2007.Njegov mobilijar „Nova antikna serija“ rađena za Capellini, predstavlja njegov osvrt na istoriju, aliu potpuno novom umjetničkom jeziku.„…Dobro je u dizajnu što ne moramo da stvaramo nešto što je lagano za proizvodnju ili je ekonomično. Oslobođeni smo modernističke dogme. Možemo ići bilo gdje, čak i unatrag.“U ovoj dekadi je sa svojim dizajnerskim ostvarenjima pokupio skoro sve važnije profesionalne nagrade.

Marcel Wanders:“Pizzo Carrara“ klupa i sto, 2007.

Marcel Wander:“ Crochet“sto i stolica, 2001-06.

„VIP“ stolicu Wanders kreira za EXPO, Nizozemski paviljon u Hanoveru, 2000. godine, sa metalnim okvirom, poliuretanskom pjenom i skrivenim točkovima, koji omogućavaju stolici da „plovi“ iznad poda. Pruža maksimalnu udobnost korisniku, gdje dizajner potajno sugerira na njenu višenamjensku dimenziju, od konferencijske do trpezarijske stolice.

9 Marcel Wanders”Savremena renesansa humanizma”, uvod za izložbenu postavku u Milanu, 2007.26

Page 27: Kultura stanovanja I

Marcel Wanders:“VIP“ stolica, 2000.„Balerina“ stolica je osmišljena u neobičnom obliku od cjevastog metala sa naslonom u obliku srca i poliuretanskim sjedalom, prekrivenim „lycra“ platnom. Direktno je inspirisana gracioznim pokretom balerine, kreirajući kolorističnu koreografiju mobilijara.

Marcel Wanders:“Ballerina“ stolica, 2005.

Marcel Wanders:“Flare“ sto, 2003.;“Little flare“, 2005.

Njegove vaze imaju unikatni pedigre. Ideja za „Jaje“ je potekla od tvrdo kuhanih jaja ušuškanih u latex kondom, ali je ipak krajnja materijalizacija vaze-bijeli porcelan. „Spužva“ je razvijena na način da je kao prirodna uronjena u porcelansku glinu, kasnije sušena i pečena, ostavljajući izvrsnu repliku.

Marcel Wander:“ Egg“ vaza, 1997.;“Spužva“, vaza i posuda, 1997.

Pokušavajući da se ne ponavlja, on kreira široku lepezu različitog mobilijara, a u zadnjim godinama je angažiran u enterijerskim zahvatima.

Marcel Wanders:Salon namještaja- izložbena postavka, Milano, 2007.

27

Page 28: Kultura stanovanja I

Njegov idol je Philippe Starck, ali on već ima stvaralački potencijal da ga prevaziđe. Marcel Wander ima reputaciju ekstravagantnog showman-a.

Marcel Wanders:“Mondrian South Hotel“, Majami, 2006.

Egipćanin po rođenju, Karim Rashid se danas smatra za jednog od vodećih dizajnera i to u različitim područjima djelovanja, od modnih kreacija, ukrasnih predmeta do rasvjetnih tijela i namještaja.Ono što je vjerovatno najteže u svijetu dizajna, Karim Rashid je već postigao. Njegov originalni dizajnerski rukopis je danas prepoznatljiv.

Obzirom da je i po svojim riječima opsjednut budućnošću, u svom stvaralaštvu on vezuje digitalnu tehnologiju, funkciju i umjetnički pristup. Njegov mobilijar ima futurističku notu, sa organskim linijama, crpeći inspiraciju iz okruženja i iz sopstvene životne filozofije.

«Alo» stolica je izrađena od polirane aluminijske konstrukcije i sjedala, sa zadnjim dijelom od polipropilena i namijenjena je za vanjsku i unutrašnju upotrebu. Karim Rashid je spojio jednostavnost i eleganciju forme, unikatnu kompoziciju savremenih materijala, lakoću i mogućnost efikasnog slaganja, transporta i skladištenja.

Rashid Karim:»Alo» i «Butterfly (Leptir)» stolice, 2003.

Iste osobine se mogu pripisati i stolici «Butterfly (Leptir)», sa jarkim bojama, u ABS plastici i kromiranom, cjevastom konstrukcijom.Sofe su elementi mobilijara na kojima je Karim Rashid najviše iskazao svoju senzualnu, organsku estetiku, shvatajući da nova kultura zahtjeva i nove forme, materijale i stilove.

28

Page 29: Kultura stanovanja I

Rashid Karim:»One» sofa, 1999.

Rashid Karim:»Orgy», 2001.Eksperimentirajući sa različitim savremenim materijalima, od poliuretanske pjene, lameliranog drveta, do zakrivljenog stakla, ovaj dizajner oblikuje savremenu dizajnersku scenu.

Rashid Karim:“ Krysalis“, 2003.

Gotovo da nema područja dizajna u kome se nije okušao, od mode, ambalaža, ukrasnih predmeta, do rasvjetnih tijela i namještaja.

Rashid Karim: Modularne slobodnostojeće police «Kurl», 2005.

Karim Rashid radikalno mijenja estetiku produkt dizajna i utiče na potrošačku svijest i do danas je dizajnirao za serijsku proizvodnju oko 2000 produkata.

29

Page 30: Kultura stanovanja I

Rashid Karim:„ Kite & Mini Kite“stolica, 2003.;“Swing“ fotelja,2002.;“Disk“ stolica, 2006.

„Svi klijenti Karima Rashida ističu da je poseban zato jer mu je svaki rad u isto vrijeme originalan, ali i prepoznatljiv, a često mu dodaju epitete "vizionarski", "eksperimentalni" ili "futuristički". Lako se uoči zašto - predmeti su mu uvijek živi i inovativni, boje jarke i svijetle, a za raznolike organske forme priznaje da su često inspirirane tijelom njegove žene, umjetnice Megan Lang.......

Rashid Karim:“ AUDI“, Seul, KorejaNa 40-godišnjici izložbenih prezentacija u Kelnu je 2006.god. prezentiran „VIP lounge“, gdje Karim kombinira digitalno obrađene uzorke, jarke boje i komfor VIP salona, kreirajući ambijent koji pruža neobične perspektive i igre oblika.Veliki digitalni uzorci postaju prostor, prolazeći kroz umjetnički grafički element, gdje se nalazi prepoznatljivi autorski mobilijar.

Rashid Karim:“Deutsche“ banka, umjetnička prezentacija, Keln, 2006.

Rashid Karim:“ Scifi“ Hotel

Popularnost Karima Rashida raste svaki dan, jednako kao i njegova inspiracija i energija za rad. U stalnoj je potrazi za novim i originalnim, što slikovito opisuje rečenicom: "Prosječna osoba dodirne 500 predmeta na dan, a ima manje od 1% šanse da dodirne nešto novo. Ja to želim promijeniti, želim promijeniti svijet".10

10Preuzeto sa Jurman Dražen web stranica30

Page 31: Kultura stanovanja I

Rashid Karim: Lični apartman, New York

Rashid Karim:“ The Hotel Show“, 2007., UAE

Trend savremenog dizajna mobilijara kreće se u pravcu devize „Forma slijedi prirodu“, sa kombinacijama konkavnih i konveksnih oblika, kreirajući interesantan unutrašnji i vanjski dijalog. Dizajn stolica poprima skulptoralni izraz. U koloritu bijela boja postaje dominantna i smjenjuje donedavno vladajuće tamne nijanse. Često se kombinuje sa zemljanim tonovima i prezentira novu estetsku čistoču i purizam.

Salon namještaja, Keln, 2007.

Budućnost dizajna mobilijaraVeliki je broj stvaralaca, koji danas kreiraju namještaj budućnosti: Shin i Tomoko Azumi, Jasper Morrison, Antonio Citterio i mnogi drugi, koji vode dijalog između emocija i tehnologije, oblikujući materijalnu kulturu i dajući ogroman doprinos svakodnevnom životu.

Karim Rashid:“Tehnoorganska“ kafeterija u Beogradu

31

Page 32: Kultura stanovanja I

Savremenim dizajnerima je zajednički nazivnik da budućnost dizajna vide u novim tehnološkim rješenjima, koja uključuju dalji razvoj kompjuterske tehnologije, industrijskih procesa i komunikacije.

Azumi Shin i Tomoko:»Vitrina = sto», 1995.11;“Big Arm“ stolica, 2001.; „Stolica i klupa od žičanog okvira“, 1998.;

Potencijal koji dolazi sa novim materijalima vodi ka simplifikaciji dizajna, redukciji i emocionalnoj povezanosti korisnika i mobilijara, gdje budućnost donosi sve važniju ulogu psihološkog aspekta dizajna.

Zaha Hadid:Sofa i skulpturalna rasvjeta, 2007.Pierre Paulin:Fotelja i sofa, 2007.

Međutim i u savremenom dizajnu neophodan je osvrt na prošlost. Pomenuti ekstravagantni nizozemski dizajner, Marcel Wanders, ima svoje mišljenje o odnosu ka tradiciji:„Našoj kulturi nedostaje respekt ka starom. Preferiramo novo u odnosu na staro. Nove stvari podrazumijevaju napredak, jer stara vijest nije vijest. Produkti moraju biti glatki, uredni i bez greške.

Izložba namještaja u Milanu, 2004.:Povratak klasicima dizajnaNažalost, pokazuje se da ova pretjerana odanost novom i mlađem je čak snažnija kod dizajnera nego kod ostalih ljudi. Mišljenja sam da oni, uključujući i sebe, imaju malo respekta za starije, jer im je zanimanje da kreiraju nove produkte. Patimo od onog što ja zovem „Baby – face fiksacija“Životni vijek „Baby – face“ dizajna je veoma kratak. To ih čini privremenim prijateljima na koje se korisnici ne mogu istinski osloniti i koji nikada neće postati dijelom njihovih života.„Baby – face fiksacija“ je problem u svijetu kojem nedostaje kvalitet i jedinstvena relacija između produkta i korisnika.“12

Novi materijali i tehnologije će neminovno voditi ka višefunkcionalnim, ekološkim produktima i reduciranim troškovima proizvodnje.

11 Fiell Charlotte & Peter, “Designing the 21-st century”, Koln, Njemačka, Taschen 2005., str.44-45.

12 Ibid., str.329.32

Page 33: Kultura stanovanja I

Jasper Morrison:“Air“ stolica, 1999.;“Triangle air“ sto, 2000.

„Red Dot“ nagrade za 2007.:“Demark dizajn“:“Stolica-garderoba; Ravi Itiravivong:“Fillet“

Y Tsai:“Nested Bunk Bed“;Schrieber T. &Hanna S.:“Universal table generator“

Težnja za racionalnom proizvodnjom koju nameće profit dovodi do uniformnih produkata, ali cijeli niz dizajnera i proizvođača pokušava da zadovolji pojedinačne zahtjeve pomjerajući granice dizajna.

Kreativna dimenzija u dizajnu

Tendencija u dizajnu budućnosti vodiće ka «pomirenju» suprotstavljenih pravaca, unikatnog i uniformnog, odnosno, ka kreiranju univerzalnog, ali i individualnog rješenja.

Salon namještaja, Keln, Njemačka, 2005.

33

Page 34: Kultura stanovanja I

„Red Dot“ dizajn nagrade:“UN studio“: kružna sofa, 2006.; Pascal Mourgue, Montreuil-Sous-Bois:“Downtown“ sofa, 2006.Funkcionalni namještaj, kao što je „Downtown“ francuskih autora, predstavlja preteču budućeg namještaja – „Platforme za život“, podrazumijevajući mobilnost i adaptabilnost.

34