Kultura Kao Lijek Za Propalu Industriju

HristinaTypewritten Text


HristinaTypewritten TextJelini, Daniela Angelina Kultura kao lijek za propalu industriju




Uputstvo za citiranje: Jelini, Daniela Angelina (2011) Kultura kao lijek za propalu industriju Kulturna dediina industrijskih panog. 11. Vzporednice med slovensko in hrvako etnologijo/Industrijska kulturna batina. 11. Hrvatsko-slovenske etnoloke paralele / erneli Kroelj, Alenka ; Jelavi, eljka ; Roman, Helena (ur.). Ljubljana : Slovensko etnoloko drutvo, 2011. 58-69

Kultura kao lijek za propalu industriju

Saetak

Rad opisuje koritenje objekata industrijske batine u revitalizaciji gradskog ivota temeljei se na kulturi. Primjeri revitalizacije trojakog su karaktera: regeneracija itavih gradova (Newcastle i Gateshead), regeneracija gradskih etvrti (East-End u Londonu) i regeneracija pojedinih zgrada (Baltic Centre for Contemporary Art, Tate Modern Gallery i Knitting Factory u New Yorku). Korist takvih projekata najvea je za gradove, a nuno je usklaivanje kulturne i urbane politike. Kljune rijei: industrijska batina, kulturna i urbana regeneracija, kulturni turizam, kulturne i urbane politike

Abstract The article describes the use of industrial heritage in revitalization of urban space based on culture. The examples are three-fold: regeneration of cities (Newcastle and Gateshead), regeneration of city neighbourhoods (East-End in London) and regeneration of single buildings (Baltic Centre for Contemporary Art, Tate Modern Gallery and Knitting Factory in New York). The benefit which such projects bring to the cities is enormous while it is necessary to harmonize cultural and urban policies. Key words: industrial heritage, cultural and urban regeneration, cultural tourism, cultural and urban policies

Kratki sadraj

Svijest o potrebi ouvanja industrijske batine rezultirala je porastom obnovljenih industrijskih postrojenja odnosno revitaliziranih gradskih etvrti koje su u prolosti imale izraziti industrijski karakter. Primjeri svjetskih projekata urbane regeneracije koja se koristi industrijskom batinom pokazali su se uinkovitima u revitalizaciji gradskog ivota. Uobiajena pria slijedi model propadanja industrije to dovodi do zatvaranja velikih industrijskih postrojenja koja imaju veliku arhitektonsku vrijednost, a njihova veliina idealna je za prihvat velikog broja ljudi. Stoga se esto pribjegava prenamjeni tih zgrada u suvremene kulturne centre s razliitim kulturnim programima. Primjeri na koje nailazimo u svijetu, trojakog su karaktera: regeneracija itavih gradova, regeneracija gradskih etvrti i regeneracija pojedinih zgrada. Newcastle i Gateshead pripadaju prvoj kategoriji urbane regeneracije, a pozicionirali su se kao kulturno-turistiki centri. East-End primjer je londonske gradske etvrti koja je kulturnom regeneracijom obale rijeke pretvorila u umjetniku zonu. Trea vrsta regeneracije odnosi se na renovaciju i namjenu samih industrijskih zgrada. Takvi su primjeri najbrojniji, a rad opisuje Baltic Centre for Contemporary Art, Tate Modern Gallery i Knitting Factory u New Yorku. Navedeni primjeri urbane kulturne regeneracije uinjeni su uz potporu javnog sektora ili se tiu samostalnih privatnih inicijativa. Suradnja svih drutvenih sektora u ovakvim kapitalnim projektima neophodna je, osobito stoga to se radi o projektima koji prvenstveno slue svim graanima, a potencijalno pruaju izuzetne turistike prilike posjetiteljima koji su u potrazi za drugaijim kulturnim iskustvima.

Od prakse do znanosti

Svijest o potrebi ouvanja batine openito prisutna je ve desetljeima u dokumentima svih velikih meunarodnih organizacija koje kontinuirano kreiraju politike njenog ouvanja te preporuke za lokalne, regionalne ili nacionalne planove. Tiskaju se brojne knjige na temu batine, a registri batine redovito se poveavaju. Danas je ona osobito u fokusu osobito stoga to je njeno financijsko odravanje izuzetno zahtjevno pa u potrazi za vlastitim odranjem trai partnere iz drugih podruja (turizam, industrija), a time postaje i vidljivija. Sustavni rad na podruju batine prvotno je uoblien u vidu UNESCO-ve Konvencije za zatitu svjetske kulturne i prirodne batine iz 1972. godine prema kojoj se kulturna batina odnosi na spomenike, skupine graevina i lokaliteta od povijesne, estetske, arheoloke, znanstvene, etnoloke ili antropoloke vrijednosti. Tri glavne komponente Konvencije pri definiranju kulturne batine su:

Spomenici: djela arhitekture; monumentalna djela iz podruja skulpture i slikanja; elementi ili strukture arheoloke prirode; crtei, peine i prebivalita; i kombinacije obiljeja izuzetne univerzalne vrijednosti, bilo povijesne, umjetnike ili znanstvene;

Skupine graevina: skupine samostojeih ili povezanih graevina koje, zbog svoje arhitekture, homogenosti ili poloaja u okoliu posjeduju izuzetnu univerzalnu vrijednost, bilo povijesnu, umjetniku ili znanstvenu;

Lokaliteti: djela ovjeka ili kombinirana djela prirode i ovjeka, i podruja koja ukljuuju arheoloke lokalitete izuzetne univerzalne vrijednosti, bilo povijesne, umjetnike ili znanstvene (United Nations World Heritage Convention Concerning Protection of the World Cultural and Natural Heritage 1972 : 1). Iako je ova definicija vrlo pragmatina, a istovremeno ne ukljuuje izravno pojam industrijske batine, vrijedna je spomena jer po prvi puta u pisanom obliku ukazuje na vanost ouvanja batine. Osim toga, kroz sve tri komponente Konvencije iitavamo elemente industrijske batine kroz povijesnu vrijednost. Openito, industrijsku se batinu definira kao aspekt kulturne batine koji se specifino bavi zgradama i artefaktima industrije koja je naslijeena od prolih generacija te koju se uva u sadanjosti i predaje buduim generacijama, a esto predstavlja znaajnu turistiku atrakciju (Industrial Heritage 2010). Preporuke Vijea Europe koje se tiu zatite i ouvanja industrijske batine u Europi istiu vanost njene tehnoloke, kulturne i drutvene vrijednosti te pod pojmom industrijske batine podrazumijevaju kako pojedine proizvode odnosno strojeve, arhitekturu, ali i itave krajolike specifine, industrijske fizionomije (Recommendation on the Protection and Conservation of the Industrial, Technical and Civil Engineering Heritage in Europe 1990). Kao i ostala podruja batine, elementi industrijske batine dijele se u nepokretne i pokretne, a budui da je ta vrsta batine vezana i na itave krajolike odnosno dokumentira povijesne momente pojedinih socijalnih slojeva drutva, neizostavno ukljuuje i nematerijalne elemente. Stoga je mogue povui paralelu s definicijama kulturne batine openito koje ukljuuju kako materijalne tako i nematerijalne vidove kulture. Mogli bismo rei da specifian interes za industrijsku batinu raste proporcionalno s opasnou od njenog propadanja. U dananje vrijeme de-industrijalizacije te relokacije pojedinih industrija na druga mjesta, poinjemo uoavati naputene tvornice u novom svjetlu. Pojedini elini proizvodi, strojevi za proizvodnju tekstila ili pak itavi arhitektonski kompleksi postaju romantini simboli industrijskog doba. Nema dvojbe o vanosti industrijske batine ija je najvea vrijednost kulturoloka budui da odraava nau socijalnu biografiju. Ta poveana svijest o vanosti industrijske povijesti razvila je i novu znanstvenu disciplinu: industrijsku arheologiju. Ona, kao i ostale grane arheologije prouava materijalnu kulturu iz prolosti, ali joj je fokus industrija. Iako

takva kultura see do prapovijesnog doba, ovaj termin uglavnom se odnosi na prouavanje artefakata vezanih uz doba industrijske revolucije na ovamo. Palmer i Neaverson je definiraju kao sustavno prouavanje struktura i artefakata kao sredstava razumijevanja industrijske prolosti (Palmer i Neaverson 1998). Ta se disciplina od svog pojavljivanja po prvi puta 1955. godine u lanku Michaela Rixa do danas izuzetno promijenila. Tako se od prouavanja iskljuivo materijalnih artefakata razvila do prouavanja drutvenih i vlasnikih odnosa u doba industrijalizacije, razloga razvoja fenomena industrijalizacije, pojave urbanizacije, promjene krajolika itd. Postojanje samih nekadanjih industrijskih resursa, prema tome, s pojaanim razvojem svijesti o potrebi ouvanja industrijskog nasljea, dovelo je do razvoja specifine znanstvene discipline. No, osim razvoja u tom smjeru, pitanja namjene postojeih industrijskih kompleksa koji vie nisu u svojoj prvotnoj proizvodnoj funkciji, u suvremeno vrijeme dovode i do nekih sasvim novih oblika prouavanja ovih vanih povijesnih dokumenata.

Nova namjena industrijske batine

Objekti prouavanja koje podrazumijeva pojam industrijske batine izuzetno su se rairili, kako u broju, tako i u vrsti to je djelomice rezultat razliite potranje. Bilo da se radi o programima urbane regeneracije, specifinim konzervatorskim programima, dobrovoljnom entuzijazmu za pojedine objekte ili zgrade, ili pak komercijalnim stremljenjima pojedinih tvrtki1 ka ulaganju u povijest. Osim to ima gospodarsku i socijalnu ulogu, industrijska batina moe imati i kulturnu te psiholoku ulogu, ne samo u opisivanju prolosti, ve ukljuujui sadanjost i odnosei se na budunost (Alfrey i Putnam 1992). Ve je prethodno spomenuto kako objekti industrijske batine esto predstavljaju znaajne turistike atrakcije. Osim toga, industrijska batina esto se vee uz pojam urbane regeneracije razliite namjene. Poznati su primjeri pretvaranja industrijske batine u stambene prostore (popularni loftovi) u privatnom vlasnitvu, u centre mjeovite privrede ili pak edukacijske centre. Vrlo esto, objekti industrijske batine pretvaraju se u centre prvenstveno kulturne namjene, a uz prateu industriju odnosno uslune djelatnosti pokazali su se izuzetno pogodnima za revitalizaciju gradskog ivota. Tipina pria slijedi slian model: propadanje industrije dovodi do zatvaranja velikih industrijskih postrojenja koja esto imaju veliku arhitektonsku vrijednost, a njihova veliina idealna je za prihvat velikog broja ljudi. Budui da vie nisu pogodni za industrijske aktivnosti, postavlja se pitanje njihove namjene. Upravo stoga to imaju kapacitet prihvata velikog broja ljudi, esto se pribjegava prenamjeni tih zgrada u suvremene kulturne centre s razliitim kulturnim programima. Pitanje namjene usko je vezano uz pitanja konzervacije/restauracije. Industrijski arheolozi nauili su nas metodama preureenja industrijskog dobra, a jedna od tih teorija nazvana je konzervacijskom restauracijom. Ta teorija osobito je cijenjena od strane znanstvene zajednice, a ne eliminira nita postojee ve konstruktivno intervenira s novim materijalima kako bi sauvala cjelovitost zgrade. Ipak, nije lako intervenirati na zgradama koje su u unutranjosti organizirane na dva naina. Prvi nain restauratoru nudi prostor koji, budui da je originalno namijenjen industrijskim potrebama, jednom ispranjen od strojeva i opreme, posjeduje dimenzije koje su istovremeno iskoristive, ali i

1 Npr. Dunlop ili Cadbury.

nenastanjive. Drugi nain organiziranosti prostora ne uzima u obzir ovjeka ve operativnu maineriju. Prostor je, prema tome, vezan iskljuivo za tehnoloku upotrebu. Kako bismo mogli nastaviti s koritenjem prostora, potrebno je izvriti odreene promjene. Ne samo da je potrebno ubaciti vertikalne i horizontalne elemente koji zgradu ine pogodnom za boravak ljudi, ve smo prisiljeni stvarati otvore, rezove i uslune povrine. U tom sluaju, pribjegava se tzv. kritikoj restauraciji, radije nego iskljuivoj konzervacijskoj restauraciji (Guida i Fatiguso 2000). Upravo takva vrsta konzervacije omoguuje nam irenje podruja namjene industrijskih prostora, a u fokusu ovog lanka bit e prvenstveno njihova kulturna namjena.

Trojaki karakter regeneracije

Kultura, vezana uz uslune djelatnosti, edukaciju i pojedine industrijske grane pokazala se kao izuzetno snano sredstvo regeneracije industrijske batine. Mnogobrojni svjetski primjeri idu u prilog kulturi kao odabiru namjene propalih industrijskih postrojenja ili revitalizaciji ak itavih gradova. Tako npr. samo European Network of Industrial Heritage broji tematske rute u 28 zemalja s preko 500 projekata, a taj broj nesumnjivo je vei pribrojimo li mu i svjetsku industrijsku batinu koja je organizirana bilo putem UNESCO-vih programa industrijske batine, Meunarodnog savjeta za ouvanje industrijske batine (TICCH) ili pak neorganizirane, tj. samostalne projekte ponajee vezane uz privatne inicijative. Primjeri revitalizacije industrijske batine na koje nailazimo u svijetu, trojakog su karaktera: regeneracija itavih gradova, regeneracija gradskih etvrti te regeneracija pojedinih zgrada. Ovdje bismo mogli ubrojiti i etvrtu komponentu obnove pojedinih proizvoda ili industrijske opreme kao pokretne batine. No, takvi su objekti obino sastavni dio pojedinih muzeja i imaju nesumnjivu vrijednost, no ovaj se rad fokusira na samu namjenu industrijskih postrojenja/etvrti pa o etvrtoj komponenti ovdje nee biti rijei. Primjeri koje opisujemo u ovom radu tiu se veinom regeneracije britanske industrijske batine. Iako su dobri primjeri prakse poznati u cijelom svijetu, britanski primjeri ne samo da su izuzetno brojni ve su i izuzetno ivopisni te prikladni kao studije sluaja. Osim toga, Velika Britanija je zemlja u kojoj se prvi puta i javlja termin 'industrijska arheologija' budui da obiluje praktinim primjerima iz kojih se razvila i znanstvena disciplina. To ne udi kada znamo da su Englezi narod kojeg je, prije svih ostalih, industrijska revolucija naprosto 'preokrenula' pa Englesku danas, s pravom nazivamo domovinom industrijske arheologije. Primjer regeneracije gradova

Pozicioniranje itavog grada prema kulturi kao sredstvu urbane regeneracije veliki je zahvat i za gradske vlasti predstavlja veliku odluku. Mnogi esto nemaju povjerenja u kulturu kao u mono sredstvo urbane regeneracije, no ukoliko je vezana uz turizam, kao snanu privrednu granu, to je povjerenje vee. Newcastle i Gateshead upravo su takvi primjeri prve kategorije urbane regeneracije. Oni su ujedinjenim snagama revitalizirali cjelovite gradske prostore i pozicionirali se kao kulturno-turistiki centri na temelju industrijske batine. Ta se dva grada nalaze jedan nasuprot drugog na sjeveroistoku Engleske, a dijeli ih rijeka Tyne. Newcastle (puni naziv Newcastle upon Tyne) nalazi se na sjevernoj obali rijeke, a Gateshead na junoj. Oba grada karakterizira snana industrijska prolost: Newcastle je u svojoj povijesti bio sredite teke industrije (izvoz ugljena, brodogradnja, strojarstvo) pa je i prozvan 'centralom industrijske revolucije'; Gateshead se fokusirao na eljezne proizvode (sidra, lanci) te ianu uad (telegrafski kablovi), a neto kasnije i na izgradnju lokomotiva. Grad je izgledom bio prilino neugledan pa su ga opisivali kao 'malu crnu ulicu izvan Newcastle-a', a JB Priestley u svom 'An English Journey' (1934.) pie kako 'takav grad

nije mogla proizvesti istinska civilizacija', dodajui kako se ini da ga je dizajnirao 'neprijatelj ljudske rase' (Gateshead 2010). Pokuaji regeneracije Gatesheada poeli su ve ezdesetih godina prolog stoljea gradnjom viekatnog parkiralita Trinity Centre koji je danas zaputen, ali ima status ikone budui da se pojavio u filmu Get Carter. Prava urbana regeneracija Gatesheada poinje ulaskom u novi milenij kada je gradska vlast odluila investirati u razvoj kulturne etvrti uz rijena pristanita Gatesheada (Gateshead Quays). Druga strana obale, u Newcastle-u takoer razvija podruje uz rijeku pod imenom Quayside. Velike investicije u tu etvrt ciljaju na razvoj suvremene okoline moderne umjetnosti, glazbe, stanovanja, kulture te barova i klupske scene. Razvoj je ukljuio Gateshead Millenium Bridge (podignut 2001., a godinu iza osvaja nagradu za arhitekturu James Stirling), BALTIC Centre for Contemporary Art (postavljen u zgradi biveg mlina za brano) te glazbeno-scenskog centra The Sage Gateshead koji je otvoren krajem 2004. Osim toga, Gateshead krasi mnotvo javnih umjetnikih instalacija, a najpoznatija je The Angel of North, jedna od najveih britanskih skulptura visoka 20 metara, s rasponom krila od 54 metra. Newcastle se, kao grad zabave logikim slijedom nastavlja na Gateshead kao nadopuna kulturnom ivotu. Grad je destinacija nonog ivota s mnotvom restorana i barova, a nedavno je postao izuzetno popularan po organizaciji momakih i djevojakih veeri. The Rough Guide to Britain svrstava Newcastle na prvo mjesto turistikih atrakcija Velike Britanije. Dio grada okupljalite je gay scene, a izuzetnu raznolikost restorana reklamiraju i poznati vrhunski kuhari. Za razliku od prolih vremena, revitalizacija grada oituje se i u poveanom radnom vremenu, koliini i veoj raznolikosti klupskog ivota dok se tradicionalni barovi zatvaraju ili obnavljaju u suvremenom smislu. Osim ugostiteljskih djelatnosti, Newcastle takoer nudi kulturni ivot. Osobiti porast potronje kulture koncentrira se oko Theatre Royal, kazalita koje je 25 godina bilo dom Royal Shakespeare Company. Nedavna obnova kazalita, rezultirala je i promjenom repertoara koji je osuvremenjen odnosno u skladu s brand-om grada kao grada zabave. Tako se na repertoaru nalaze mjuzikli poput West Enda i Briljantina, plesne predstave kao to je Alvin Ailey American Dance Theatre, pantomima, komedije, ali i Royal Shakespeare Company. Grad je takoer dom mnogih festivala, a osobitu famu donijeli su mu glazbenici vezani uz taj grad (The Animals, Brian Johnson iz AC/DC, Neil Tennant iz Pet Shop Boys, Bryan Ferry). Rastua underground glazbena scena koja ukljuuje mnotvo stilova (Drum and Bass, doom metal i post-rock), folk-rock skupina Lindisfarne, Venom kao osniva black metala te kitchenware Records kao najvaniji glazbeni nakladnik takoer su doprinijeli razvoju grada u kulturno-turistikom smislu.

Primjer regeneracije gradske etvrti

Ve je primjer Newcastle-a odnosno Gatesheada djelomice ukljuio regeneraciju gradskih etvrti koje su doprinijele pozicioniranju itavog grada na turistiku kartu. Posebno, ipak treba istai primjer East-End etvrti u Londonu koja se izvorno oslanjala na industriju vezanu uz more, kao to je izrada uadi i brodogradnja, a kulturnom je regeneracijom pretvorila obale rijeke u izuzetnu umjetniku zonu to je povisilo cijene nekretnina u toj etvrti na najviu moguu razinu. Osim kulturne regeneracije, pojedini dijelovi etvrti bili su podvrgnuti i drugim vrstama urbane regeneracije, a najpoznatiji od njih je Canary Wharf, razvoj velikog trgovakog odnosno stambenog prostora na Isle of Dogs. Posebnu panju, ipak, treba posvetiti podruju oko trnice Old Spitalfields i Brick Lane koje je dramatino obnovljeno i, izmeu ostalog, poznato kao centar curry-ja u Londonu, odnosno kao dom mnogim londonskim galerijama, ukljuujui Whitechapel Gallery2. Trnica Old Spitalfields postoji jo od 13. stoljea i kroz povijest se kontinuirano obnavlja, a da obnova ne zadire

2 Galerija je osnovana 1901. kao jedna od prvih javno financiranih galerija koja izlae privremene izlobe.

Danas uglavnom izlae radove suvremenih umjetnika, ali i retrospektive te izlobe od interesa za lokalnu zajednicu. Devedesetih godina poneto gubi na znaaju budui da se umjetnici u usponu sele u druga podruja grada.

u njen karakter. Posljednjih godina privukla je novi val kreativnih tvrtki, osobito iz podruja sektora mode i oglaavanja, a mnoge od njih smjetene su u prostorima pivovare. Mjesto je sredite inovacija i kreativnosti, potpuno drugaije od predvidljivih, bezbojnih krajolika lanaca trgovina koje nalazimo na uglovima svake druge ulice. Trnica je i gastronomski raj, a nedjelja privlai 'novu krv', talentirane mlade umjetnike i dizajnere koji prodaju svoju robu na tandovima. Svoje mjesto tamo nalaze i izuzetno originalne trgovine, a prodaje se sve od hrane do odjee, antikviteta do nakita, predmeta kune uporabe do kozmetike. Atmosferu upotpunjuju modne revije mladih dizajnera, glazbena dogaanja i umjetnike instalacije. Revitalizacija unutranjosti natkrivenog prostora trnice ostavlja prostora za jo snaniji dojam jer postaje mjesto za festivale, kino predstave, koncerte, kazaline predstave, izlobe, sport. Podruje oko trga Hoxton postalo je sredite britanske suvremene umjetnosti u kojem ive i rade mnogi umjetnici pokreta Young British Artists3, a ovdje se nalazi i White Cube4, jedna od vodeih komercijalnih galerija suvremene umjetnosti na svijetu.

Primjeri regeneracije pojedinih zgrada

Trea vrsta regeneracije odnosi se na renovaciju i namjenu samih industrijskih zgrada odnosno postrojenja. Takvi su primjeri najbrojniji, a neke od njih nalazimo i u okviru ve spomenutih projekata kao to je npr. Baltic Centre for Contemporary Art (Gateshead) ili kao samostalne projekte kao to su Tate Modern Gallery ili pak Knitting Factory u New Yorku. I ovdje se ponovno osvremo na dva engleska primjera, ali i na jedan ameriki.

Tate Modern Gallery

Tate Modern je nacionalna galerija moderne umjetnosti locirana u Londonu, a predstavlja jednu od etiri Tate galerije. Otvorena je 2000. godine u prostorima naputene elektrane u srcu Londona, a izlae kolekciju meunarodne moderne umjetnosti, tj. umjetnosti od 1900. godine na ovamo. Kolekcija moderne umjetnosti prije je bila dio vee Tate kolekcije i nalazila se u drugim prostorima. Budui da je kolekcija prerasla te prostore, rjeavanje problema zastupale su dvije struje: jedna je bila za izgradnju nove zgrade, a druga za konverziju postojee zgrade, ukoliko bi se takva nala. Nakon dugih konzultacija, osobito s umjetnicima, odluka je preferirala konverziju postojee zgrade i to elektrane koja je zatvorena 1982. godine. Nalazila se u samom srcu Londona, arhitektonski izuzetno pogodna, a novoizgraeni most povezao ju je s gradom5. Na natjeaju arhitekata za preureenje zgrade pobijedila je mala i tada slabo poznata vicarska tvrtka6 iji je prijedlog zadrao esencijalni karakter7 zgrade.

3 Skupina konceptualnih umjetnika, slikara, kipara i umjetnika instalacija koja je veinom pohaala Goldsmiths College u Londonu. Ime Young Britsh Artists (YBA) dobili su prema predstavi koja se od 1992. na ovamo daje u Saatchi galeriji i koje je proslavilo umjetnike. Poznati su po 'taktici oka', upotrebi materijala od otpada, a obnovili su podruju Hoxton u kojem danas ive i rade. To podruje nekada su 'krasile' sruene zgrade lake industrije, a YBA bili su jedni od pokretaa njihove obnove.

4 Vlasnik galerije je Jay Jopling, trgovac umjetninama oenjen za umjetnicu Sam Taylor-Wood. Galerija je prvi put otvorena 1993. na drtugoj lokaciji, a karakteriziralo ju je pravilo da niti jedan umjetnik u galeriji ne moe izlagati dva puta. Reputaciju je postigla kao mjesto prvih samostalnih izlobi mnogih umjetnika YBA. U sadanje se prostorije preselila 2000.

5 Nalazi se na junoj strani Temze, nasuprot St. Paul's Cathedral. 6 Herzog i De Meuron 7 Elektrana se sastojala od ogromnog hodnika za turbinu, visokog 35 metara i dugog 152 metra, a paralelno s

njime nalazio se prostor za zagrijavanje. Hodnik s turbinom postao je dramatini ulaz u koje se izlau ogromni skulpturalni projekti. Prostori za zagrijavanje postali su galerije (nalaze se na tri razine i idu duinom cijele zgrade),

Sama kolekcija Tate Moderna je impresivna i ukljuuje poznata remek-djela Picassa i Matisse-a, nadrealistika djela Dalja, Ernsta, Mir-a, amerikog apstraktnog ekspresionizma,, skupinu Giacomettijevih skulptura i slika, kolekciju pop arta, minimalistiku i konceptualnu umjetnost. No, jedan od najupeatljivijih projekata koje je ova galerija ugostila je Eliassonov The Weather Project koji je, iako predstavljen 2003., ve postao legenda. U toj instalaciji, reprezentacije sunca i neba dominiraju hodnikom za turbinu, a zrakom dominira fina maglica. Kroz dan, ona se akumulira u formacije oblaka prije no to se raspline u prostor. Poluokrugli oblik sunca ogleda se u ogledalima postavljenim na stropu hodnika, a dojam sunca postie se mono-frekventnim lampama (About the Installation 2010.). Vrijednost tog, ali i ostalih projekata galerije oituje se u injenici da tate Modern posjetitelju nudi drutveno iskustvo, iluziju prebacivanja u neko drugo vrijeme ili prostor to postav ini izuzetno zanimljivim, traenim i svjetski poznatim. Baltic Centre for Contemporary Art

Baltic Centre for Contemporary Art najvei je centar suvremene umjetnosti na svijetu. Nalazi se u podnoju Gateshead Millenium Bridge, a predstavlja specifine i ambiciozne programe izlobi koje se kontinuirano mijenjaju i vodei je svjetski centar u prezentaciji, naruivanju i komunikaciji suvremene vizualne umjetnosti. Nalazi se u zgradi naputenog mlina iz 50.-ih godina prolog stoljea i otvoren je 2002. nakon deset godina planiranja i kapitalnog ulaganja od 50m8. Od otvorenja do danas, centar je ugostio vie od 3 milijuna posjetitelja iz cijelog svijeta te preko milijun virtualno u posljednjih godinu dana kroz svoje web stranice, webcastove, podcastove i mogunosti koritenja knjinice i arhiva. Predstavlja izuzetno mnogo autora iz raznih zemalja budui da nema stalni postav to mu osigurava raznolikost i velik broj posjetitelja, a kontinuirano naruuje nova djela kako bi podupirao mlade umjetnike. Osim toga, Baltic prua i formalnu edukaciju za djecu kolske dobi kroz radionice i razgovore s umjetnicima, klubove umjetnosti, teajeve fotografije itd. (Baltic Centre for Contemporary Art 2010). Kao i Tate Modern, Baltic nije samo institucija muzejskog tipa, ve posjetiteljima osim inovativne i provokativne umjetnosti prua i priliku za relaksaciju, zabavu, uenje i otkrivanje novih ideja. Centar financiraju The National Lottery kroz Arts Council of England, Gateshead Council, Northern Rock Foundation te European Regional Development Fund i One NorthEast. Knitting Factory

Prethodna dva primjera odnosila su se na koritenje industrijske batine u svrhu promidbe vizualne umjetnosti. Slijedei, ameriki primjer pokazat e takoer kulturnu namjenu starog skladita tvrtke Avon Products, ali u svrhu promidbe glazbene umjetnosti. Knitting Factory osnovana je 1987. bez pretenzija da postane kulturni centar odnosno relevantno mjesto njujorke kulturne scene da bi s godinama prerasla u Knitting Factory Entertainment koji koordinira dva kluba (New York i Hollywood), nekoliko diskografskih kua i drugih projekata. Prostor je prvenstveno unajmljen kako bi sluio kao koncertni prostor za grupu Swamp Thing za koju je Michael Dorf, sada vlasnik Knitting Factory tada obavljao menaderske poslove. S vremenom se sadraj djelovanja kluba proirivao, tako da je prostor ukljuio razliite umjetnike sektore u cjelinu, od pjesnikih veeri do izlobi umjetnika ujedno dopunjujui atmosferu ugostiteljskom djelatnou. Osim veernjeg programa, prostor je radio i danju kao umjetnika galerija i bar. Veernji program ukljuivao je pjesnike veeri srijedom, jazz etvrtkom, te mjeovitu umjetnost vikendima (rock, performansi, predstave itd.). U vrijeme poetaka rada Knitting Factory, njojorka klupska scena bila a originalnom krovu dodan je i dvokatni stakleni dio: gornji kat predstavlja dom uslunim djelatnostima (bar-restoran), a ujedno prua i prekrasan vidik na rijeku i grad dok su na donjem sobe za lanove s terasama na obje strane zgrade (The Building 2010).

8 33.4m od toga udio je Arts Council Lottery Fund.

je prilino zasiena postojeim klubovima, a odreene vrste glazbenika nisu se uklapale u postojei kliej pa je novi prostor bio dobrodoao. Profiliranje kluba zapoelo je s nastupom Wayne Horvitza, jazz glazbenika koji je klubu otvorio put prema toj vrsti glazbe. Za razliku od drugih, uglavnom avangardnih i alternativnih klubova, koji su neprofitni i uglavnom se financiraju iz prorauna ili primaju potporu od korporacija, Knitting Factory je iskljuivo profitna organizacija. Stoga svoje djelovanje zasniva na vlastitim prihodima i sponzorstvima. Prvo korporativno sponzorstvo bilo je dogovoreno s Bigelow Tea Company, a medijska promidba kluba osobito putem radija potakla je klub na snimanje koncerata. Tako je prva serija snimaka ukljuila danas poznate glazbenike kao to su John Zorn, Bill Frisell, Fred Frith, Arto Lindsay, Steve Coleman, Ikue Mori, Alva Rogers i drugi. Fama koja se oko tog projekta stvorila zainteresirala je i A&M Records9 koji je izdao Live at the Knitting Factory Volumes 1-4 to je donekle opet promoviralo klub. Nakon toga, klub osniva festival alternativne jazz glazbe koji je trebao biti alternativa dugovjenom New York City festivalu -The JVC Festival. Ipak, svirati u isto vrijeme kada u susjedstvu sviraju Ella Fitzgerald i Dizzy Gillespie, bilo je previe ak i za danas etablirane jazz glazbenike kao to su John Zorn, Cecil Taylor, Cassandru Wilson i Charlie Haden. Stoga se klub s programom upuuje u inozemstvo, najprije u Nizozemsku, a zatim u Japan. Uspjeh koji postie u Europi, oituje se i u poveanom broju japanskih turista koji dolaze u njujorki klub. Projekt tijekom itavog postojanja prati niz problema, od nepredvienih (kraa opreme) do onih uvjetovanih gradskim politikama poslovanja10 no ve dvadeset godina opstaje kao alternativno mjesto kultne njujorke klupske scene. Ulaganje u kulturu kao ulaganje u budunost grada Izloeni primjeri istakli su kulturu kao mono sredstvo revitalizacije odnosno regeneracije grada. Naini urbane regeneracije navedenih primjera kao zajedniku osnovu imaju postojeu industrijsku batinu koja je u kombinaciji s kulturom dovela do oivljavanja grada odnosno pojedinog prostora. U nainu financiranja projekata pak zadravaju neke slinosti, ali istiu i razlike. Tako se npr. Tate Modern i Baltic Centre uglavnom oslanjaju na dravna odnosno lokalna proraunska sredstva, ali i na sredstva EU fondova. Knitting Factory je tipian primjer privatne investicije koja je poduprta korporativnim sponzorstvima. Kapitalni projekti poput Newcastle-a/Gatesheada u regeneraciji su primat dali stvaranju javno-privatnog partnerstva. Inicijativa je iskljuivo krenula od strane lokalnih vlasti koje su u dogovoru s graevinskim investitorima u stambene prostore11 regenerirale grad stvarajui savreni temelj za suivot stambenog i javnog prostora. Kulturnom revitalizacijom grada, na taj se nain osigurava budunost grada koji postaje poeljno stambeno sredite. Slian primjer slijedi i londonska gradska etvrt East-End. Najvei interes za razvoj takvih projekata definitivno imaju sami gradovi budui da se prihod ostvaren od aktivnosti istih vraa kroz razna davanja upravo toj istoj gradskoj vlasti. Urbane politike, stoga nuno moraju biti povezane s kulturnom politikom, koja u Hrvatskoj jo nije u dovoljnoj mjeri decentralizirana. Ipak, mnoge kulturne ustanove u vlasnitvu su gradova i generiraju znaajan prihod no bitno je uskladiti politiku razvoja grada s kulturnom politikom kako bi se postigla ciljana revitalizacija. Potrebu decentralizacije kulture naglaavaju i kulturne politike gotovo svih europskih zemalja kao jedan od prioriteta djelovanja (Compendium 2010).

9 Za tu diskografsku kuu snimali su i Janet Jackson i Sting. 10 Npr. naknade za postere na javnim mjestima, kazne za opstruiranje plonika ispred klubova i sl. 11 est je sluaj davanja gradskih prostora u koncesiju privatom sektoru koji je bio odgovoran za obnovu

prostora.

Urbana regeneracija na temelju resursa industrijske batine esto ukljuuje i turizam. Iako on dovodi potencijalnu publiku koja e ponovno generirati prihod lokalnoj zajednici, u kulturno-turistikim politikama potreban je oprez. Strani primjeri iz ovog lanka usmjereni su i na privlaenje turista, no prvenstveno su okrenuti lokalnoj zajednici odnosno domaem turistu. Svako je planiranje u prikazanim britanskim primjerima prvenstveno podreeno potrebama lokalne zajednice zbog koje se grad i revitalizira odnosno ijom se revitalizacijom stimulira stanovnitvo na ostanak u rezidentnoj lokaciji. Ukoliko je ivot u gradu ugodan lokalnom stanovnitvu, odrivost grada je zajamena. To ne iskljuuje turiste kao jedno od ciljnog korisnikog trita, ali je potrebno kreirati takve politike koje su u skladu s kapacitetom prostora. Podaci Tate Moderna koji ilustriraju britansku politiku prema ciljnom tritu pokazuju kako je politika kulturnog turizma usmjerena uglavnom na domae stanovnitvo. Prema istraivanju posjetitelja Tate Moderna iz 2006. tako vidimo kako se ak 64 posto njih odnosi na britanske turiste. Isto istraivanje iz 2005. pokazuje neto manji, ali jo uvijek znaajan postotak britanskih posjetitelja (51 posto), dok je za 2003. taj broj jo vei (67 posto). Osim toga, podaci Tate Modern galerije potvruju i odrivost kulturne revitalizacije koja nije samo puki moment u povijesti zgrade ve njena namjena i prikladno upravljanje njome odravaju ivost kulturnog ivota u gradu. Naime, isto istraivanje pokazuje kako je u 2006. godini samo 35 posto posjetitelja u galeriji po prvi puta dok je 65 posto njih galeriju ve prije posjeivalo (45 posto u zadnjih godinu dana, a 20 posto prije vie od godinu dana). Na tu injenicu utjee i ivost postava odnosno njegovo kontinuirano mijenjanje te akvizicija novih radova. Paljivo planiranje, snanija decentralizacija kulture, ali i koordinacija gradskih ureda za kulturu odnosno razvoj i urbanizam vodi ka sigurnoj budunosti grada i njegovih stanovnika, bez opasnosti od ponavljanja greaka koje su uinili neki drugi gradovi u vlastitom razvoju.

LITERATURA

About Tate: Market Research. Tate Modern. http://www.tate.org.uk/about/marketresearch/, 26.9.2007. About the Installation. Tate Modern. http://www.tate.org.uk/modern/exhibitions/eliasson/about.htm, 5.12.2010. ALFREY, Judith i PUTNAM, Tim. The Industrail Heritage:managing Resources and Uses. London, New York: Routledge, 1992, 327 str. Baltic Centre for Contemporary Art. Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/BALTIC_Centre_for_Contemporary_Art, 5.12.2010. Compendium of Cultural Policies and Trends in Europe. Council of Europe. http://www.culturalpolicies.net/web/index.php, 5.12.2010. Gateshead. Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Gateshead, 6.12.2010. Guida, Antonella i Fatiguso, Fabio: Industrail Archaeology in Basilicata (Italy): Hydroelectric Power Plants in the 19th and 20th Centuries. In: Tourism and Heritage Relationships: Global, National and Local Perspectives. University of Northumbria & Sheffield Hallam University, 2000, 211-228 Industrial Heritage. Wikipedia. http://en.wikipedia.org/wiki/Industrial_Heritage, 5.12.2010. PALMER, Marilyn i NEAVERSON, Peter. Industrial Archaeology: Principles and Practice. London; New York: Routledge, 1998, 180 str. Recommendation on the Protection and Conservation of the Industrial, Technical and Civil Engineering Heritage in Europe, No. R (90) 20. Council of Europe. https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?Command=com.instranet.CmdBlobGet&DocId=592692&SecMode=1&Admin=0&Usage=4&InstranetImage=43937, 24.9.2007. The Building. Tate Modern. http://www.tate.org.uk/modern/building, 5.12.2010. United Nations World Heritage Convention Concerning Protection of the World Cultural and Natural Heritage (1972). http://whc.unesco.org/archive/convention-en.pdf, 5.12.2010.

Documents

Kultura Kao Lijek Za Propalu Industriju