KRIVICNO PRAVO.skripta

Embed Size (px)

Citation preview

KRIVICNO PRAVO-OPSTI DIO (Skripta za kolokvijum I) 1.POJAM KRIVICNOG PRAVA Osnovni cilj i svrha postojanja krivicnog prava kao grane pozitivnog prava jeste oba-vljanje zastitne funkcije.Ta se zastita ostvaruje propisivanjem odredjenih ponasanja kao krivicnih djela i propisivanjem krivicnih sankcija za ta djela,kao i uslova za njihovu pri-mjenu prema uciniocima krivicnih djela. Krivicno pravo je zakonsko pravo tj.pravo koje je zasnovano na zakonu.Za razliku od ostalih grana prava u kojima i drugi pravni akti sadrze pravne norme,jedini akt kojim se moze propisati krivicnopravna norma jeste zakon. Krivicno pravo proglasava odredjena ljudska ponasanja krivicnim djelima istovremeno predvidjajuci za njih kaznu,odnosno neku drugu krivicnu sankciju.Njegov cilj jeste da djeluje na ponasanje covjeka.Krivicno pravo moze da funkcionise samo ako primjena kri-vicnih sankcija u jednom drustvu predstavlja izuzetak,ako se one primjenjuju samo u odnosu na jedan manji broj clanova tog drustva. Krivicno pravo shvaceno kao sistem zakonskih normi i kao dio pozitivnog prava,pola-zeci od tradicionalne podjele na krivicno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu,pre-dstavljalo bi krivicno pravo u objektivnom smislu. Krivicno pravo u subjektivnom smislu jeste pravo na kaznjavanje (ius puniendi).Ono pripada samo drzavi.Ostvarivanje tog prava zasniva se na drzavnoj prinudi,te je stoga i krivicno pravo kao grana prava i kao dio javnog prava izrazito drzavno pravo. U pogledu naziva ove grane prava u vecini zemalja koristi se naziv kazneno pravo.Na-ziv krivicno pravo koji se kod nas koristi od kraja XIX-vijeka,prihvatljiviji je ne samo za-to sto danas kazna nije jedina krivicna sankcija,vec i zato sto se on vezuje za centralni po-jam na kome se zasniva krivicno pravo,za krivicu. Krivicno pravo i krivicne sankcije nisu jedino sredstvo kojma se mogu suzbijati dru-stveno opasna ponasanja.Da bi se zastitilo od takvih ponasanja,savremeno drustvo ima na raspolaganju vise mogucnosti i sredstava.Ta sredstva po svojoj prirodi mogu biti vrlo ra-zlicita.Uobicajena je njihova podjela na represivna i preventivna.Prva za cilj imaju pri-mjenu sankcije u odnosu na vec ucinjeno krivicno djelo,okrenuta su proslosti,dok se dru-gima nastoji sprijeciti drustveno opasno ponasanje prije nego sto je ucinjeno tj.okrenuta su ka buducnosti.U represivna sredstva se prije svega ubraja krivicno pravo,a u preventi-vna razne mjere i aktivnosti u oblasti socijalne politike shvacene u najsirem smislu. 2.POJAM KRIVICNOG ZAKONA I KRIVICNOG ZAKONODAVSTVA Krivicni zakon je zakonska norma kojom se regulise neko pitanje iz oblasti krivicnog prava,bilo njegovog opsteg,bilo posebnog dijela. Krivicno zakonodavstvo se moze odrediti kao skup,ili sistem krivicnih zakona koji va-ze u jednoj zemlji,pod cime se podrazumijevaju svi zakoni koji regulisu krivicnopravnu materiju. Krivicno zakonodavstvo u Srbiji cine KZ,kao i Zakon o maloljetnim uciniocima krivi-cnih djela i krivcnopravnoj zastiti maloljetnih lica,a u Crnoj Gori Krivicni zakonik Repu-blike Crne Gore,kao i sporedno krivicno zakonodavstvo tj.krivicnopravne odredbe koje sadrze pojedini zakoni obe republike,odnosno drzave clanice.

Osim razlikovanja na materijalno i procesno krivicno zakonodavstvo,u okviru materi-jalnog krivicnog zakonodavstva pravi se distinkcija izmedju osnovnog i posebnog (spore-dnog) krivicnog zakonodavstva. U Srbiji se osnovno krivicno zakonodavstvo nalazi u Krivicnom Zakoniku Rpeublike Srbije i ZOMUKD,a u Crnoj Gori u Krivicnom Zakoniku Republike Crne Gore. Posebno,ili sporedno krivicno zakonodavstvo nalazi se u zakonima koji regulisu vrlo razlicite oblasti. 3.MJESTO KRIVICNOG PRAVA U PRAVNOM SISTEMU Krivicno pravo zajedno sa ostalim granama prava cini pravni sistem jedne zemlje.To podrazumijeva medjusobnu povezanost pojedinih grana prava.Naime ono nema neku jasno ogranicenu oblast drustvenih odnosa koju samostalno regulise.To su sfere koje su vec predmet regulisanja pojedinih grana prava u kojima,u izvjesnim slucajevima,krivi-cno pravo mora da intrevenise jer pravna zastita putem drugih grana prava nije dovoljna. 3.1.Krivicno pravo i kazneno pravo u sirem smislu Kazneno pravo u sirem smislu obuhvata vise grana prava koje su srodne,ili imaju iste ciljeve i koje se medjusobno dopunjavaju.Osim krivicnog prava koje se ponekad naziva i materijalnim krivicnim pravom,tu spadaju krivicno procesno pravo,krivicno izvrsno pra-vo,pravo o privrednim prestupima i prekrsajno pravo. Odnos krivicnog prava i krivicnog procesnog prava moze se ukratko odrediti kao odnos sustine i forme tj.krivicno procesno pravo omogucava primjenu krivicnog prava. Krivicno izvrsno pravo regulise postupak izvrsenja krivicnih sankcija i takodje je u fu-nkciji primjene krivicnog prava tj.omogucava finalni stadijum te primjene. Odnos krivicnog prava,prava o privrednim prestupima i prekrsajnog prava odredjen je prije svega vrstom i karaktera delikata koje ove tri grane prava predvidjaju.To su:krivicna djela,privredni prestupi i prekrsaji. 3.2.Krivicno pravo i Ustavno pravo Modjusobnu vezu ove dvije grane prava karakterise prije svega to sto i krivicno pravo, kao i druge grane prava,mora da polazi od odredjenih ustavnih nacela.U tom pogledu po-seban znacaj za krivicno pravo imaju neka ustavna nacela,kao sto je nacelo zakonitosti. Osim toga,ustavno pravo regulise i neka pitanja koja spadaju u krivicnopravnu materiju te ih je u krivicnom pravu neophodno konkretizovati.To je slucaj kada ustav nalaze krivi-cnopravnu zastitu nekih vrijednosti,bilo eksplicitno sto je redje,bilo tako sto jamci odre-djena parva i slobode gradjana od kojih mnoga zahtijevaju po svojoj prirodi i krivicno-pravnu zastitu. 3.3.Krivicno pravo i druge grane prava Krivicno pravo nastoji da pruzi zastitu vrlo heterogenim sdobrima,i zbog toga ima veze sa skoro svim granama prava.Ponekad se kaze da je krivicno pravo poslednja linija u odbrani drustva.Otuda postoji supsidijarni i akcesorni karakter krivicnog prava.Supsidija-rni karakter krivicnog prava podrazumijeva da krivicnopravna intervencija dolazi u obzir samo kada se drugim granama prava ne moze obezbijediti dovoljno efikasna zastita.Akce-sornost krivicnog prava znaci da ono po pravilu ne stvara pravna dobra koja stiti,da ih ono vec nalazi u oblasti drugih grana prava i to u formi u kojoj vec postoje u tim granama prava.To vodi i tome da se u pogledu jednog dijela terminologije krivicno pravo u odre-djenoj mjeri sluzi terminologijom drugih grana prava.

4.KRIVICNO PRAVO I MORAL Iako je pravo samostalan normativni sistem,ono,kao i druge drustvene norme,ne ostva-ruje svoju specificnu regulativnu funkciju izolovano vec u jednom slozenom i tijesnom medjusobnom djelovanju sa drugim oblicima socijalne kontrole.Narocito vazan u tom po-gledu jeste odnos prava i morala. Taj odnos dolazi do izrazaja prije svega kod odnosa krivicnog djela tj.onoga sto je kri-vicnim pravom zabranjeno,i moralnog prestupa.Postoje u osnovi tri razlicita shvatanja o tome kakav bi taj odnos trebalo da bude.Po prvom,najcesce zastupanom gledistu,krivicno pravo bi trebalo da obuhvati eticki minimum tj.krivicna djela bi istovremeno predstavljala najteze povrede morala.Prema drugom shvatanju krivicno pravo bi trebalo da bude neu-tralno u odnosu na moral.Postoji i shvatanjeda krivicno pravo ne bi trebalo da se zadovo-lji time da odrazava samo elementarne i minimalne moralne norme nego da ide i dalje pruzajuci zastitu moralnim shvatanjima,i da cak razvija i jaca nove moralne vrijednosti. Krivicno pravo i moral imaju izvjesne zajednicke karakteristike,ali i karakteristike po kojima se medjusobno razlikuju.Moglo bi se reci da i moral,pored drugih svojih funkcija, obavlja i zastitnu funkciju.Vecina moralnih normi ima neki svoj objekat zastite.U nekim slucajevima to je isti objekt kojem se i krivicnim pravom nastoji pruziti zastita. Postoje i druge razlike izmedju morala i krivicnog prava.Cesto se istice da pravo mnogo vise naglasava spoljnu,a moral unutrasnju stranu covjekovog ponasanja,ono mno-go vise naglasava potrebu da se ne vrse neodobravana ponasanja nego da se preduzima nesto pozitivno,dok moral zahtijeva od nas ne samo da se uzdrzimo nego takodje i da dje-lamo.Jedna od najznacajnijih razlika postoji u nacinu ostvarivanja i primjene moralnih i pravnih normi:postovanje i primjena pravnih normi postize se prinudom,dok u pogledu postovanja moralnih normi postoji dobrovoljnost. 5.MEDJUNARODNO KRIVICNO PRAVO 5.1.Pojam medjunarodnog krivicnog prava Pojam medjunarodnog krivicnog prava se moze odrediti na vise nacina.Najstarije i istovremeno najuze znacenje tog pojma jeste ono koje se odnosi na prostorno vazenje kri- vicnog prava jedne zemlje. Osim ovog znacenja,cesto se pod pojmom medjunarodnog krivicnog prava podrazumi-jeva skup medjunarodnih akata koja za drzave koje su ih prihvatile sadrze obavezu da predvide odredjena ponasanja u svom krivicnom zakonodavstvu kao krivicna djela.Tako je nastala i medjunarodnog krivicnog djela. Pod medjunarodnim krivicnim djelima se u uzem smislu se uglavnom podrazumijevaju ona za koja se poslije zavrsetka II svjetskog rata sudilo od strane Medjunarodnog vojnog suda u Nirnbergu i Tokiju,a koja su dobila svoju potvrdu,prije svega,usvajanjem cetriri zenevske konvencije.To su tri kategorije krivicnih djela:ratni zlocini,zlocini protiv mira i zlocini protiv covjecnosti.U medjunarodna krivicna djela u uzem smislu,osim navedenih krivicnih djela,spada i zlocin genocida koji je uveden Konvencijom o sprecavanju i ka-znjavanju zlocina genocida iz 1948.godine.Rijec je o krivicnim djelima kojima se napa-daju najvise vrijednosti medjenarodne zajednice i covjecanstva u cjelini. Najvaznije medjunarodne konvencije koje nalazu drzavama potpisnicama propisivanje odredjenih medjunarodnih krivicnih djela jesu Zenevske konvencije iz 1949.godine i dva dopunska protokola uz te konvencije iz 1977.godine,kao i vec spomenuta Konvencija o sprecavanju i kaznjavanju zlocina genocida iz 1948.godine. Danas se,medjutim,sve vise govori o medjunarodnom krivicnom pravu kao nadnacio-nalnom (supranacionalnom) krivicnom pravu koje treba da promjenjuje

medjunarodni krivicni sud.Zagovornici osnivanja medjunarodnog krivicnog pravosudja tvrde da je mo-guce primjenjivati dio medjunarodnog javnog prava koji se obicno naziva medjunaro-dnim humanitarnim pravom. 5.2.Medjunarodni krivicni sud i medjunarodno krivicno pravo Poslije otprilike jednog vijeka od pojave o formiranju medjunarodnog krivicnog prava i medjunarodnog krivicnog suda,u Rimu je 1998.godine na diplomatskoj konferenciji odrzanoj pod okriljem OUN-a osnovan Medjunarodni krivicni sud i usvojen njegov Sta-tut.Ali i dalje je ostalo otvoreno pitanje u kojoj mjeri je uobliceno pravo koje ce se taj sud primjenjvati. Iako je doslo do osnivanja medjunarodnog krivicnog suda njegova buducnost jos nije izvjesna.Svjesni tih nedostataka tvorci Statuta su u clan 21,unijeli odredbu koja u slucaju da se ne moze primjeniti medjunarodno pravo,ukljucujuci i odredbe Statuta,pod odredje-nim uslovima upucuje na primjenu nacinalnog krivicnog prava one drzave cije bi pravo-sudje inace bilo nadlezno u konkretnom slucaju.Sporno je i pitanje koliko osnivanje i dva ad hoc tribunala od strane Savjeta bezbjednosti predstavlja korak u pravom smjeru i u kojoj mjeri iskustva ta dva tribunala mogu doprinijeti uspjesnom pocetku rada stalnog medjunarodnog suda. Kada je rijec o odnosu dva ad hoc tribunala i stalnog medjenarodnog krivicnog suda nema sumnje da Statut iz Rima predstavlja znacajan napredak u onosu na statute tih tribu-nala.Nacin osnivanja stalnog suda kao i unosenje nekih elementarnih instituta opsteg di-jela krivicnog prava,detaljnije je i preciznije regulisanje materije posebnog dijela u Statu-tu stalnog suda s tim sto su naknadno usvojeni i Elementi krivicnih djela kajima su ona jos vise precizirana,istovremeno su i dokaz opravdanosti kritike postojecih ad hoc tribu-nala. Danas vise nije prihvatljivo da se nacelo zakonitosti u medjunarodnom krivicnom pra-vu moze fleksibilnije shvatiti.Ako se vec zagovara neposredna primjena medjunarodnog krivicnog prava,za nacelo zakonitosti moraju da vaze isti oni strogi standardi koji su uo-bicajeni u krivicnom pravu. Kada je rijec o krivicnim djelima protiv covjecnosti,genocide,krivicnim djelima protiv mira i ratnim zlocinima,uocava se univerzalna pojava da u toj oblasti ne dolazi do ozbi-ljnije primjene nacionalnog krivicnog prava.Do sada se pokazalo da drzave nisu zaintere-sovane da protiv svojih drzavljana vode krivicne postupke za ova djela koja su izvrsena na stetu drugih drzava,odnosno stranih drzavljana,sto je kod tih krivicnih djela najcesce slucaj. 6.OSNOVNA NACELA KRIVICNOG PRAVA Krivicno pravo se zasniva na odredjenim nacelima koja sum u svojstvena i po njima se razlikuje od drugih grana prava.Najvaznija nacela krivicnog prava su: 1.nacelo zakonitosti 2.nacelo legitimnosti 3.nacelo individualne subjektivne odgovornosti 4.nacelo humanosti 5.nacelo pravednosti i srazmjernosti 6.1.Nacelo zakonitosti Nacelo zakonitosti je u savremenim pravnm sistemima podignuto na rang ustavnog na-cela. Nacelo zakonitosti kao jedno od osnovnih nacela krivicnog prava sadrzano je u odredbi clana 1.KZ.Prema toj odredbi,nikome ne moze biti izrecena kazna ili druga krivicna sa-nkcija za djelo koje,prije nego sto je ucinjeno,zakonom nije bilo odredjeno kao krivicno djelo,niti mu se moze izreci kazna ili druga krivicna sankcija koja zakonom nije bila pro-pisana prije nego sto je krivicno djelo ucinjeno.

Nacelo zakonitosti u krivicnom pravu ima cetiri segmenta: 1.Prvi,nulla poena sine lege scripta,iskljucuje primjenu nepismenog,prije svega obicajnog prava.Lex scripta (scriptus-pisan),znaci da se samo pisanim krivicnim zakonom mo-gu propisivati krivicna djela i sankcije sto je danas karakteristika krivicnog zakona koja se podrazumijeva jer su zakoni pravni akti koji se uvijek donose u pisanoj formi. 2.Drugi,nulla poena sine lege praevia,sadrzi zabranu retroaktivne primjene krivicnog za-kona.Lex praevia (praevius-prethodan),znaci da nema krivicnog djela i krivicne sankcije ukoliko to nije bilo propisano krivicnim zakonom prije nego sto je krivicno djelo ucinje-no. 3.Treci,nulla poena sine lege certe,predstavlja nacelo odredjenosti koje nalaze da krivi-cnopravne norme u sto je moguce visem stepenu budu odredjene i precizne.Lex certa (ce-rtus-odredjen),zanci da krivicnim zakonom mora biti u sto vecoj mjeri precizno odredje-no ponasanje koje predstavlja krivicno djelo i kazna za njega. 4.Cetvrti.nulla poena sine lege stricta,sadrzi zabaranu stvaranja prava putem analogije. Lex stricta (strictus-tacan,uzak,izricit),znaci da krivicni zakon obuhvata samo ono na sta se odnosi,a ne i neke slicne situacije. 6.2.Nacelo legitimnosti Krivicno pravo mora uvazavati i nacelo legitimnosti koje prije svega znaci da krivicno-pravna represija i krivicno pravo u cjelini moraju u sustinskom smislu biti opravdani i nu-zni. Legitimnost u najsirem smislu znaci opravdanost i prihvatljivost odredjenih ustanova i normi.Ostvarivanje nacela legitimnosti zavisi od prihvatljivosti odnosno ubjedjenja gra-djana o tome da li su odredjene institucije i norme opravdane,ne u smislu nacela zakoni-tosti,vec u jednom visem smislu vrijednosti (filozofske,politicke,eticke idr.).Za pojam legitimnosti je od posebnog znacaja vrijednosni element,legitimnost pretpostavlja sagla-snost nekog ponasanja ili stanja sa odredjenim sistemom vrijednosti.Za razliku od lega-lnosti koja se zasniva na formalnim kriterijumima,za procjenu legitimnosti su od znacaja materijalni,vanpravni kriterijumi. 6.3.Nacelo individualne subjektivne odgovornosti (nacelo krivice) U savremenom krivicnom pravu opste je prihvacen princip individualne i subjektivne odgovornosti koji,u stvari,proizilaze iz samog pojma i prirode krivice.Ovo nacelo u stvari ima dva svoja djela: 1.Jedan dio se odnosi na to da neko moze odgovarati za svoje postupke samo ako je kriv, ako postoji subjektivni odnos prema ucinjenom djelu (subjektivna odgovornost). 2.Drugi dio ovog nacela koji je u tijesnoj vezi sa prvim,odnosi se na zabranu odgovorno-sti za postupke drugih lica tj.svako odgovara samo za svoje postupke,za ono sto je on uci-nio (individualna odgovornost). Nacelo individualne subjektivne odgovornosti,kako se sada shvata u krivicnom pravu, znaci da svako odgovara samo za svoje postupke prema kojima ima odredjeni psihicki odnos i zbog kojih mu se moze uputiti drustveno-eticki prijekor. 6.4.Nacelo humanosti Nacelo humanosti u krivicnom pravu ima dva svoja aspekta,i to: 1.Prvi aspekt znaci da zastitna funkcija krivicnog prva mora biti humanisticki orijentisana tj.da se krivicnim pravom prije svega stite najvaznija dobra covjeka.Samo ono krivicno pravo koje zastitu osnovnih prava covjeka stavlja u centar svega,kome je to i osnovna po-lazna tacka i cilj,i koje sve podredjuje tom zadatku moze njegovom nuzno nehumanom sredstvu-kazni,dati humanisticku dimenziju.Krivicno pravo,ma koliko njegove sankcije bile u relativnom smislu humane,ne moze biti humanisticki

orijentisano ukoliko nije usmjereno na zastitu covjeka i njegovih osnovnih i najvaznijih dobara,ukoliko zastita drugih dobara nije podredjena tom cilju. 2.Drugi aspekt je ono sto se uobicajeno podrazumijeva pod nacelom humanosti u krivi-cnom pravu,a to je da u odnosu na ucinioca krivicnog djela krivicno pravo i krvicne sa-nkcije treba da budu,koliko je to moguce humane. Postoji opsta saglasnost da je jedno od osnovnih nacela savremenog krivicnog prava i nacelo humanosti. 6.5.Nacelo pravednosti i srazmjernosti Gledanje na krivicno pravo i na kaznu koje kao jedino njihovo opravdanje vidi prave-dnu odmazdu,retribuciju,dans nije prihvatljivo.Kao sto je receno,krivicno pravo obavlja jednu vaznu i korisnu funkciju za pojednica i drustvo,a to je zastitna funkcija. Nacelo pravednosti i srazmjernosti predstavlja i branu jednom gledanju na krivicno pravo,koje je izvjesno vrijeme bilo cak dominirajuce u odredjenim zemljama,a to je da drustvo ima pravo da razlicitim oblicima tretmana mijenja licnost ucinioca krivicnog dje-la,a sa ciljem da vise ne vrsi krivicna djela. Danas je nacelo pravednosti i srazmjernosti ponovo postalo jedno od osnovnih nacela krivicnog prava.Ono je od znacaja ne samo za njegovu primjenu,vec i za njegovo stvara-nje,za propisivanje krivicnopravnih normi.Njegov znacaj dolazi do posebnog izrazaja u oblasti krivicnih sankcija i to narocito kod kazne koja je i dalje osnovna krivicna sankcija i noseci stub krivicnopravne zastite. 7.RAZVOJ KRIVICNOG PRAVA 7.1.Osvrt na pojavu i razvoj krivicnog prava Krivicno pravo je jedna od najstarijih grana prava.Znacajne slicnosti sa krivicnim pra-vom i kaznom imaju neki oblici drustvene reakcije koje su primjenjivala primitivna dru-stva i prije nastanka drzave (npr.prognanstvo).No,tek sa nastankom drzave,koja obezbe-djuje prinudu bez koje se krivicne sankcije ne mogu primjenjivati,meoze se govoriti o krivicnom pravu u pravom smislu. 7.2.Razvoj naseg krivicnog prava 1.Srednjovjekovni period-Krivicno pravo srpske srednjovjekovne drzave ima uglavnom opste karakteristike tadasnjeg evropskog prava.Ono je bilo pretezno obicajno i pa-rtikularno i,kao i krivicno pravo drugih naroda,proslo je kroz period privatne reakcije po-stepeno se pretvarajuci u drzavnu reakciju.O starom srpskom krivicnom pravu nema pou-zdanih izvora za period prije XII-vijeka.U to doba se krivicno pravo se smatralo priva-tnom stvari pojedinca. Umjesto kazne postoji privatna reakcija u obliku krvne osvete i sistema kompozicije. Drzavnom kaznom ucinilac se ne kaznjava cak ni kod najtezih djela kao sto je ubistvo,ne-go se otkupljuje (compositio) davanjem naknade ostecenom odnosno rodbini ubijenog koja se kod ubistva,kao i postupak mirenja,zvala vrazda. 2.Period do stvaranja Jugoslavije (XIX i pocatak XX-vijeka)-Srbija pocinje svoju bo-rbu za nacionalno oslobodjenje pocetkom XIX-vijeka.U toku prvog srposkog ustanka protiv Turaka (1804) donose se odredjene krivicnopravne odredbe.Te odredbe sadrzao je Zakonik prote Mateje Nenadovica iz 1804.godine,za koji je sporno da li je primjenjivan na djelu ili cijeloj oslobodjenoj teritoriji.Karadjordjev krominalni zakonik (1807) sadrzi iskljucivo krivicnopravne odredbe,ali za njega nije pouzdano utvrdjeno da li se,u kojoj mjeri i do kada primjenjivao.Godine 1850.donijet je Kaznitelni zakon za policajne prestu-pe.Prvi kompletan krivicni zakonik u modernom smislu donijet je 1860.godine,to je Kri-minalni (kaznitelni) zakonik za Knjazevstvo Srbiju koji je uredjen po uzoru na pruski kri-vicni zakonik iz 1851.godine.Ovaj krivicni zakonik doziveo je u toku svog vazenja veliki broj izmjena i dopuna.U Crnoj Gori vazilo je do kraja XVIII-vijeka obicajno krivicno pravo.U Crnoj Gori se dugo

kao privatna reakcija odrzala krvna osvjeta i tzv.umir (pomi-renje zavadjenih stranaka).Godine 1798.donesen je prvi dio Zakonika Petra I Petrovica,a drugi dio 1803.godine.Suzbijanje krvne osvjete i uopste samovlasca je jedna od osnovnih intencija ovog zakonika.Ovim zakonikom zadat je odlucan udarac privatnoj recesiji. 3.Krivicno pravo Jugoslavije 1918-1941.godine-U Jugoslaviji je od njenog nastanka do donosenja jedinstvenog krivicnog zakonika postojalo sest pravnih podrucja u oblasti krivicnog prava.Donijeto je i nekoliko posebnih zakona iz oblasti krivicnog prava koji su vazili u cijeloj zemlji,medju kojima i Zakon o zastiti javne bezbjednosti i poretka u drzavi od 1921.godine.Na unifikaciji krivicnog zakonodavstva pocelo se raditi 1921,a novi Kri-vicni zakonik Kraljevine Jugoslavije donijet je 27.januara 1929.godine.Krivicni zakonik iz 1929.gdine spada u red tadasnjih modernih krivicnih zakonika. 4.Krivicno pravo Jugoslavije u toku Drugog svjetskog rata (1941-1945)-U toku Dru-gog svjetskog rata Jugoslavija je bila napadnuta od Njemacke i njenih savjeznika a zatim i okupirana.Okupatorske snage su vrsile vlast na nekim podrucjima neposredno,a na ne-kim posredno preko satelitskih drzavnih tvorevina.Na tim podrucjima krivicno pravo Kraljevine Jugoslavije vazilo je uglavnom i dalje,ali je bilo mijenjano i dopunjavano u pravcu jacanja represije predvidjanjem drasticnih kazni za krsenje naredbi okupatora.Me-djutim,sredinom 1941.godine formirao se pokret otpora (NOB) koji je bio usmjeren ne samo na oslobadjanje zemlje od neprijateljskih vojnih snaga,nego i na uspostavljanje no-vog drustvenog i pravnog poretka.Pisani izvori iz tog razdoblja su rijetki,najvaznija je sacuvana Uredba o vojnim sudovima iz 1944.godine. 5.Jugoslovensko krivicno pravo od 1945.do 1992.godine-Odmah poslije rata pocinje zakonodavna djelatnost i u oblasti krivicnog prava donosenjem vise zakona kojima se predvidjaju krivicna djela u odredjenim oblastima.Donijet je Zakon o vrstama kazni koji postavlja sistem od 12 vrsta kazni.Od posebnog znacaja je bila Odluka od 3.februara 1945.godine,koja je kasnije postala Zakon o nevaznosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije.Krivicni zakoni republika i po-krajina mijenjani su vise puta,a najznacajnije izmjene i dopune saveznog Krivicnog zako-na izvrsene su 1990.godine. -76.Krivicno pravo SR Jugoslavije i u drzavnoj zajednici SCG-Nakon prestanka posto-janja SFRJ nastavlja se njen kontinuitet u okviru SRJ.U oblasti krivicnog zakonodavstva to se odrazava u zadrzavanju ranijeg zakonodavstva sa obavezom njegovog uskladjivanja sa Ustavom Savezne Republike Jugoslavije iz 1992.godine.Izmjenama i dopunama KZ SRJ od 2001.godine smrtna kazna je potpuno eliminisana iz sistema krivicnih sankcija,a umjesto nje je uvedena kazna zatvora u trajanju od 40 godina zatvora.Poslije transforma-cije SRJ u drzavnu zajednicu Srbija i Crna Gora (SCG),obe drzave clanice donijele su svoje krivicne zakonike. 8.IZVORI KRIVICNOG PRAVA Izvori krivicnog prava se mogu dijeliti na osnovu razlicitih kriterijuma.Najvaznije su dvije podjele.Prva je ona koja izvore dijeli na medjunarodne i nacionalne,a druga na ne-posredne i posredne. 1.Medjunarodni izvori:Medjunarodni ugovori su po pravilu posredni izvor krivicnog prava.Kao i Ustavi nekih drugih zemalja.Medjunarodna akta nisu u dovoljnoj mjeri preci-zna,niti pak sadrze propisanu sankciju,da bi se mogla neposredno primjenjivati,Jugoslavi-ja je ratifikovala veci broj medjunarodnih konvencija,na osnovu kojih je u svoje zakono-davstvo unijela veci broj krivicnih

djela.Postoji i veci broj bilateralnih ugovora,prije sve-ga u oblasti medjunarodne pomoci u krivicnim stvarima,koje se zajedno sa odgovaraju-cim odredbama krivicnog i krivicnog procesnog zakonodavstva primjenjuju. 2.Nacionalni izvori: a).Ustav-Ustavi Srbije i Crne Gore sadrze dvije vrste odredaba od znacaja za krivicno pravo.Prve su one koje odredjene krivicnopravne principe podizu i na rang ustavnih pri-ncipa.Druge su one koje predstavljaju osnov propisivanja odredjenih inkriminacija.Posto su i jedne i druge odredbe realizovane kroz krivicno zakonodavstvo,one se ne javljaju kao neposredan izvor krivicnog prava,vec predstavljaju posredan izvor ovog prava. b).Zakon-Zakon je jedini glavni i neposredni izvor naseg krivicnog prava.To je poslje-dica dosledno sprovedenog nacela zakonitosti u krivicnom pravu.To znaci da je on i isklj-ucivi izvor krivicnog prava,jer se kao posredni izvori i dopunski izvori javljaju i drugi pi-sani pravni propisi. v).Podzakonski propisi-Propisima koji imaju nizi rang od zakona ne mogu se propisi-vati krivicna djela niti pak instituti opsteg djela krivicnog prava.Medjutim,oni mogu biti dopunski izvori krivicnog prava onda kada krivicni zakon upucuje na njih.To je slucaj kod tzv.blanketnih krivicnih djela i to npr:nedozvoljena trgovina,nezakonit lov,nedozvo-ljen prekid trudnoce itd. g).Sudska praksa-Sudska praksa,formalno gledajuci,ne predstavlja izvor krivicnog prava.Medjutim u jednom sirem,sustinskom,smislu ona ima veliki znacaj za krivicno pra-vo.Iako ona ne bi smjela da ide preko granica tumacenja i primjene krivicnog zakonoda-vstva,ona ima i izvjesnu kreativnu ulogu. d).Teorija krivicnog prava-Nauka krivicnog prava ne predstavlja izvor krivicnog pra-va.Stavovi doktrine ne predstavljaju osnov za primjenu krivicnog prava iako sudovi u rje-savanju pojedinih pitanja i obrazlozenju svojih odluka u manjoj ili vecoj mjeri imaju u vi-du shvatanja koja se zastupaju u teoriji krivicnog prava.Iako ne u smislu izvora,uticaj na-uke krivicnog prava na krivicno pravo je pozeljan,i to kako na nivou stvaranja krivicnog zakona,tako i prilikom njegove primjene. dj).Obicaj-Obicaj i obicajno pravo ne predstavljaju izvor krivicnog prava.U jednom ra-nijem periodu u razvoju krivicnog prava,obicajno pravo je predstavljalo izvor krivicnog prava.Medjutim usvajanjem nacela zakonitosti koje je danas postalo opsta tekovina krivi-cnog prava.Propisivanje krivicnih djela i krivicnih sankcija obicajnim pravom u direktnoj je suprotnosti sa nacelom zakonitosti. 9.TUMACENJE U KRIVICNOM PRAVU 9.1.Pojam i vrste tumacenja Pojam tumacenja obicno se odredjuje tako sto se pod njim podrazumijeva iznalazenje pravog smisla pravne norme,u ovom slucaju krivicnopravne norme. Tumacenje krivicnog zakona i njegova primjena su dvije posebne faze,ali su one obi-cnonpovezane i slijede jedna drugu. 9.2.Subjekti tumacenja Ko tumaci krivicne zakone?Svako ko je intelektualno sposoban da dodje do smisla,ili poruke koju preko odredjenih jezickih znakova nudi tvorac zakona.To moze biti ono sto je zakonodavac htio da kaze (subjektivno tumacenje),a moze biti i ono sto je zaista kaza-no,odnosno napisano (objektivno tumacenje). Na prvom mjestu je autenticno tumacenje koje daje organ koji je tvorac zakona,kod nas Narodna skupstina Republike Srbije.Ta vrsta tumacenja je karakteristicna po svojoj obaveznosti.Ona obavezuje one koji tumace i promjenjuju pravo.

Druga vrsta rumacenja s obzirom na subjek jeste doktrinarno tumacenje.To cini krivi-cnopravna teorija.Ovo nije obavezujuce tumacenje,ali ima veliki uticaj jer su predstavnici nauke krivicnog prava,u najvecoj mjeri,pozvani da daju tumacenja narocito u spornim i slozenim pitanjima. Nije obavezno ni sudsko tumacenje ali takodje ima veliki uticaj.Sud ne vezuje tumace-nje koje je drugi sud dao u rjesavanju konkretnog slucaja,niti ga pak vezuje tumacenje vi-seg suda. 9.3.Metodi tumacenja Prilikom tumacenja krivicnog zakona koristi se jedan ili vise metoda tumacenja.Najva-zniji metodi tumacenja su: 1.Jezicko (gramaticko) tumacenje-je najjednostavnije tumacenje i u jednostavnim sluca-jevima ono je dovoljno tj.putem utvrdjivanja jezickog znacenja zakonskog teksta dolazi se i do njegovog pravnog smisla. 2.Sistematsko tumacenje-polazi od mjesta zakonske norme koju ona ima u pravnom siste-mu. 3.Komparativno tumacenje-nema neki veci znacaj i moze posluziti kao dopunski metod i orijentacija uz druge metode tumacenja. 4.Istorijsko tumacenje-polazi od toga kako je zakon nastao i dolazi do onoga sta je zako-nodavac normom htio da postigne,ili sta je ona objektivno znacila u vremenu kada je na-stala. 5.Teleolosko (funkcionalno) tumacenje-je kruna svih tumacenja.U krivicnom pravu opste uporiste za ovu vrstu tumacenja jeste osnovna funkcija i zadatak krivicnog prava. 6.Logicko tumacenje-radi se o onom tradicionalnom tumacenju putem formalne logike,i takodje je znacajan metod tumacenja u krivicnom pravu. 9.4.Ekstenzivno i restriktivno tumacenje Za njega bi se moglo reci da predstavlja posljedicu primjene nekih metoda tumacenja, a ne neki poseban metod tumacenja.Od njegovog koriscenja u velikoj mjeri zavisi da li ce neko ponasanje biti u konkretnom slucaju smatrano krivicnim djelom,da li ce zakonski opis krivicnog djela obuhvatiti siru ili uzu kriminalnu zonu.Ekstenzivno i restriktivno tu-macenje se koristi i kod tumacenja normi opsteg dijela krivicnog prava. Jedno tumacenje se pokazuje kao manje ili vise ekstenzivno samo u medjusobnom odnosu i uporedjivanju sa drugim mogucim tumacenjima,dok pri tome sva moguca rjese-nja moraju biti pokrivena zakonom tj.ne smiju prelaziti granice postavljene zakonom. 10.ANALOGIJA U KRIVICNOM PRAVU Iako postoji vise vrsta analogija u krivicnom pravu,potrebno je razlikovati dvije vrste analogije.Jedna bi bila ona koja predstavlja metod tumacenja krivicnog zakona,dok druga bi bila stvaranje krivicnog prava (kreativna analogija).Te dvije vrste analogije su susti-nski razlicite:jedna je nacin stvaranja prava,dok druga predstavlja nacin tumacenja prava. Tumacenje putem analogije u stvari predstavlja jednu vrstu logickog tumacenja.Tu je rijec o zakljucivanju koje,za razliku od zakljucivanja od posebnog ka opstem,ili opsteg ka posebnom,polazi od slicnog ka slicnom.Postoje slucajevi kada je ovaj nacin neophodan u tumacenju. 11.NAUKA KRIVICNOG PRAVA I NJEN ODNOS SA DRUGIM NAUKAMA Nauka krivicnog prava je pravna,normativna nauka.Ona je istovremeno i krivicna nau-ka,sto znaci da spada u nauke koje se bave izucavanjem krivicnog djela,kako sa

pravnog tako i sa drugih aspekata.Prije svega ona ima odredjeni odnos sa krivicnim naukama bez obzira na to da li su to pravne ili vanpravne nauke,ali kao pravna nauka isto tako stoji u odnosu sa pravnim naukama koje se bave izucavanjem drugih grana prava. 11.1.Pojam i zadatak nauke krivicnog prava Nauka krivicnog prava izucava pozitivno krivicno pravo jedne zemlje.Ona,prije svega obuhvata krivicnopravnu dogmatiku.To je nauka krivicnog prava u uzem smislu.Osim nje ona obuhvata i dio kriminalne politike,discipline koja se danas izdvojila i postala relati-vno samostalna disciplina. Krivicnopravna dogmatika,ili nauka krivicnog prava u uzem smislu,jeste cjelina ili si-stem ucenja,odnosno sistematsko naucno izucavanje krivicnog prava.Ona je naucna disci-plina koja se bavi tumacenjem,sistematizacijom i usavrsavanjem zakonskih rjesenja i naucnih teorija u oblasti krivicnog prava. 11.2.Naucni sistem opsteg dijela krivicnog prava Naucni sistem je od daleko veceg znacaja za opsti nego za posebni dio,on je s jedne strane sam po sebi predmet izucavanja a s druge strane neophodna pretpostavka da se izu-cavaju pojedini instituti opsteg dijela.Rijec je o veoma slozenom sistemu koji se mora uo-bliciti u jednu logicnu i jasnu cjelinu.Pri tome treba teziti da se taj sistem,koji je sam po sebi slozen,u najvecoj mogucoj mjeri pojednostavi umjesto da se on jos dalje cini slozeni-jim.Tome pomaze svodjenje svih pojmova i instituta opsteg dijela krivicnog prava na dva najvisa pojma:krivicno djelo i krivicnu sankciju (biparticija).

11.3.Odnos nauke krivicnog prava sa drugim naukama a).Odnos sa krivicnim naukama (pravnim i vanpravnim)-1.U odnosu na nauku krivicnog prava nauka krivicnog procesnog prava se prije svega razlikuje po predmetu izu-cavanja.Ona obuhvata sistem,pojmova o procesnim subjektima i procesnim radnjama kri-vicnog postupka.Otuda i izvjesne slicnosti sa naukom krivicnog prava,ali i znacajne razli-ke. 2.Sto se tice odnosa nauke krivicnog prava sa drugim krivicnim naukama,najslozenije pitanje je odnos sa kriminalnom politikom.Kriminalna politika se bavi izucavanjem svih oblika drustvene reakcije na kriminalitet.Za razliku od krivicnog prava,kriminalna politi-ka se nije sasvim jasno izdifernecirala kao prakticna djelatnost i kao naucna disciplina, ona je naime i jedno i drugo. 3.U pogledu odnosa sa kriminologijom,penologijom i kriminalistikom uopsteno i ukratko bi se moglo reci sledece:Sve te discipline imaju zajednicki cilj kao i krivicno pravo,a to je u krajnjoj liniji suzbijanje kriminaliteta.Kriminologija to cini tako sto se bavi etiologijom i fenomenologijom tj.uzrocima i pojavnim oblicima kriminaliteta,a po nekim shvatanjima i pitanjima drustvene kontrole kriminaliteta.Penologija se bavi izucavanjem procesa izvr-senja krivicnih sankcija.Predmet kriminalistike jeste otkrivanje krivicnih djela i njihovih ucinilaca. b).Odnos sa pravnim naukama-Nauka krivicnog prava ima odredjen odnos i sa drugim pravnim naukama.U izucavanju nekih pitanja ponekad je neophodno koriscenje rezu-ltata tih nauka. v).Odnos sa drugim naucnim disciplinama-Veliki broj naucnih disciplina mogu biti od znacaja za nauku krivicnog prava.To su od pocev od filozofije,sociologije,psihologije, socijalne politike,socijalne patologije,sudske medicine,sudske psihijtrije,pa do nekih nau-ka koje mogu biti od znacaja samo za pojedina krivicna djela.

11.4.Razvoj nauke krivicnog prava 11.4.1.Nastanak nauke krivicnog prava i pojedine skole Nauka krivicnog prava se pojavila znatno kasnije od samog krivicnog prava kao grane pozitivnog prava.U savremenom smislu,kao posebna pravna nauka,iako su se izucava-njem bavili pravnici u antickom Rimu,kao i neki poznati pravnici u srednjem vijeku,ona nastaje relativno skoro tj.prije od prilike dva vijeka. 1.Klasicna skola-najvazniji stavovi i karakteristike klasicne skole su sledece:Ona je po-stavila i razradila osnovne pojmove i opste institute krivicnog prava i stvorila od njih si-stem u kome je medjusobni odnos tih pojmova i instituta od posebnog znacaja.I danas u nauci krivicnog prava pitanje sistema,narocito opsteg dijela,zauzima jedno od najvaznijih mjesta.Dalje njoj treba pripisati zaslugu za usvajanje nacela zakonitosti u krivicnom pra-vu. 2.Antropoloska skola-ciji je osnivac italijanski ljekar Cezare Lombrozo sa svojom pozna-tom knjigom Covjek zlocinaciskljucivo se orijentise na ucinioca krivicnog djela posta-vivsi tezu o rodjenom zlocincu.On govori o fizickim i psihickim anomalijama koje su kod odredjenih ljudi urodjene i koje ih predodredjuju da budu zlocinci. 3.Italijanska pozitivna skola-najvazniji predstavnici te skole su bili Garafalo i Feri.Gara-falo je poznat po svom shvatanju materijalnog pojma krivicnog djela,odnosno pojma pri-rodnog zlocina koji predstavlja povredu osjecanja samilosti i postenja,dok su ostalo artifi-cijelni zlocini koji su samo proizvod zakonodavaca.Prema Feriju tri vrste faktora djeluju kao uzroci zlocina: individualni(vazani za licnost ucinioca),fizicki(godisnje doba,klimatske prilike i dr) i so-cijalni(drustveni odnosi).Ucinioce djeli na urodjene,slucajne,iz navike i iz strasti. 4.Moderna ili Sociloska skola-glavni predstavnik je List koji takodje ucinioca stavlja u prvi plan,ali za razliku od italijanske pozitivne skole ipak ne tezi radikalnom raskidu sa tradicionalnim krivicnim pravom.Iako je poznato njegovo tvrdjenje da se ne kaznjava zlocin vec zlocinac,List ne prihvata tezu pozitivne skole o abnormalnom delikventu,a po-gotovo stav o rodjenom zlocincu.On stavlja naglasak na socijalne uzroke vrsenja zlocina, pa otuda i nazivn ove skole. 5.Neoklasicna skola-ona je izvrsila uticaj na veliki broj zakonodavstava,a sa izvjesnim modifikacijama i daljim razvojem,njene osnovne postavke prisutne su i danas u znaca-jnom djelu krivicnopravne literature. 6.Pokret drustvene odbrane-dobija na znacaju poslije II svetskog rata.Ekstremni pravac koji se zalaze za potpunu zamjenu krivicnog prava novim sistemom drustvene odbrane. Glavni zastupnik F.Gramatika. 7.Nova drustvena odbrana-ciji je glavni predstavnik M.Ansel.On ne odbacuje sasvim ka-znu vec je izjednacava sa svim ostalim sankcijama koje naziva mjerama drustvene odbra-ne kojima bi cilj bio resocijalizacija ucinioca. 11.4.2.Savremeni stavovi o mogucnostima i buducnosti krivicnog prava Danas je usvojeno shvatanje da krivicno pravo treba da bude samo jedno od sredstava za suzbijanje kriminaliteta.I pored toga sto ekstremni stav o potpunoj zamjeni kazne i kri-vicnog prava sistemom terapeutskih,medicinskih i pedagoskih mjera i njegovo vezivanje samo za osobine licnosti ucinioca,nikada nije imao mnogo izgleda da bude usvojen,on je doprinio sirenju orijentacije na tretman i resocijalizaciju.Kriticki stav prema krivicnom pravu dozivljava svoju kulminaciju u savremeno abolicionizmu,pokretu koji se zalaze za ukidanje krivicnog prava i koji u krivicnom pravu ne samo da ne vidi nacin za suzbijanje kriminaliteta,vec tvrdi da je krivicno pravo samo po sebi drustveno zlo.

Od savremenih gledanja na krivicno pravo treba spomenuti i neoklasicizam,pravac koji zauzima optimisticki stav prema mogucnostima krivicnog prava.Neoklasicizam specija-lnu prevenciju stavlja u drugi plan i potpuno se okrece generalnoj prevenciji. II.KRIVICNOPRAVNA ZASTITA (KRIVICNO PRAVO U MATERIJALNOM SMISLU) 1.UVODNE NAPOMENE Krivicno pravo je grana pozitivnog prava,kao i pravna nauka koja se bavi njegovim izucavanjem,te je razumljivo zasto su pravna,pretezno formalna pitanja u prvom planu. 2.OPSTI PROBLEMI KRIVICNOPRAVNE ZASTITE U vezi sa odredjivanjem pojma krivicnog prava vec je istaknuto da je zastitna funkcija krivicnog prava njegova osnovna i najvaznija funkcija,da je ona razlog i svrha njgovog postojanja.Medjutim,upravo u vezi sa njom postavljaju se neka nacelna pitanja na koja bi trebalo odgovoriti.S jedne strane pitanje je koja dobra i od kojih napada stititi krivicnim pravom i na koji nacin tu zastitu ostvarivati,kao i koliko se s ciljem zastite tih dobara smi-je ogranicavati prostor za slobodno djelovanje pojedinca.Iako u pogledu mogucnosti kri-vicnopravne zastite postoji i optimisticki stav,danas preovladava misljenje da su one do-sta ogranicene.Govori se o neefikasnosti krivicnog prava,o krizi u koju je ono zapalo i sl. Ipak,stvarni efekti krivicnopravne zastite ostali su dobrim djelom nepoznati.Predstava o njima zasniva se na pretpostavkama i teorijskim spekulacijama. Cinjenica da je postojeca krivicnopravna zastita na normativnom,zakonskom planu u svim savremenim drustvima manje ili vise hipertrofirana,odnosno da su njene granice ekstenzivno postavljene,ima za posljedicu ne samo neefikasnost krivicnog prava u cjelini, nego i nedostatak materijalne legitimacije pojedinih inkrimniacija. Presudnu ulogu prilikom odredjivanja granica krivicnopravne zastite ima njen cilj tj. Ono cemu se zeli pruziti ta zastita.To u prvi plan stavlja objekt krivicnopravne zastite, institut koji je davno poznat u nauci krivicnog prava,ali koji je pretezno imao pravno-do-gmatsku ulogu. 3.SHVATANJA O LEGITIMNOSTI KRIVICNOPRAVNE ZASTITE Moguce je poci ili od negativnog,ili pak od pozitivnog stava prema krivicnopravnoj za-stiti,njenoj legitimnosti i mogucnostima.Legitimnost krivicnopravne zastite osporavaju stare retributivisticke,apsolutne teorije o kazni ali takodje i neke savremene orijentacije u kriminalnoj politici i kriminologiji. Retributivisticke teorije,a to su one koje u kazni vide samo pravednu odmazdu za uci-njeno zlo,danas su skoro sasvim napustene,bar u obliku koji krivicnom pravu i kazni ne-gira legitimnost obavljanja zastitne funkcije. I u okviru orijentacija koje zauzimaju pozitivan stav prema krivicnopravnoj zastiti po-stoje znacajne razlike. Posto u savremenim drustvima manje ili vise postoje razliciti oblici nejednakosti,i kri-vicno pravo u krajnjoj liniji odrzava te odnose nejednakosti.Krivicno pravo npr.formalno jednako pruza zastitu imovine kako najbogatijim,tako i onima koji nemaju nista.Iako to vodi nejednakoj zastiti,to je posljedica postojecih odnosa u drustvu na koje krivicno pra-vo moze malo,ili nimalo uticati. 4.USMJERENOST I GRANICE KRIVICNOPRAVNE ZASTITE Opravdanje krivicnog prava zavisi u prvom redu od njegovih ciljeva.Postavljeni ciljevi zahtijevaju i primarna sredstva.Osnovno sredstvo krivicnog prava i danas jeste kazna.I pored toga sto joj se pod odredjenim uslovima ne moze negirati legitimnost,ona u mnogo cemu ostaje problematicna mjera.Kazni i krivicnopravnoj zastiti ima mjesta samo onda kada su iscrpljene sve druge mogucnosti za pruzanje

zastite.Dosadasnji razvoj krivicnog prava u savremenim drustvima pokazao je univerzalnu tendenciju sirenja granica krivi-cnopravne zastite.S jedne strane to dovodi do suvise sirokog zadiranja u slobodu pojedi-nca,a s druge strane vodi jos neefikasnijoj zastiti onih dobara kojima je ona zaista neo-phodna. Suzavanje granica krivicnopravne zastite i njeno koncentrisanje na covjeka i njegova dobra jeste dugotrajan proces,odnosno ideal koji se samo postepeno moze ostvarivati. Suzavanje obima krivicnopravne zastite i pri tome njeno drugacije usmjeravanje,ipak ne bi zahtijevalo radikalne promjene krivicnog prava.Ono bi i dalje moralo biti rakovo-djeno opstim principima na kojima se zasnivaju njegovi osnovni pojmovi i instituti. III.VREMENSKO I PROSTORNO VAZENJE KRIVICNOG ZAKONODAVSTVA 1.VREMENSKO VAZENJE KRIVICNOG ZAKONODAVSTVA Kao i drugi zakoni tako i krivicni zakon stupa na snagu onog dana kada je to njime izri cito propisano.To moze biti duze ili krace vrijeme od dana donosenja zakona.Ukoliko nije izricito propisan dan stupanja na snagu krivicnog zakona,vazi opste pravilo tj,zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u sluzbenom glasilu. U krivicnom pravu postoje odredjene specificnosti vezane za vremensko vazenje krivi-cnog zakona.Pravilo koje te odredbe sadrze su da se na ucinioca krivicnog djela primje-njuje zakon koji je vazio u vrijeme izvrsenja krivicnog djela,nuzna je posljedica vazenja nacela zakonitosti.Predvidjen je jedan vazan izuzetak od tog opsteg pravila.Rijec je o obaveznoj retroaktivnoj primjeni zakona koji je blazi za ucinioca.Ukoliko je novi zakon strozi za ucinioca,on se ni u kojem slucaju ne moze retroaktivno primjeniti.Postojece za-konsko rjesenje izricito ukazuje ma to da se prilikom procjene da li je neki zakon blazi uzimaju u obzir i medjuzakoni (interimni zakoni) tj.zakoni koji su vazili poslije zakona koji je vazio u vrijeme izvrsenja krivicnog djela,a prije zakona koji je vazio u vrijeme su-djenja. Kada se procjenjuje da li je zakon blazi moze se doci do vise situacija.Za ucinioca je, nema sumnje,najpovoljnija ona situacija kada novi zakon,za razliku od starog zakona,uci-njeno djelo uopste ne predvidja kao krivicno djelo,kada je doslo do dekriminalizacije.Tu su i situacije kada novi zakon dozvoljava iskljucenje krivicnog djela,zatim kada predvidja nove osnove za oslobodjenje od kazne,kada propisuje blazu kaznu po mjeri,pa do situaci-je kada se zakoni razlikuju u pogledu mogucnosti za izricanje kazne. 2.PROSTORNO VAZENJE KRIVICNOG ZAKONODAVSTVA Pravila o prostornom vazenju krivicnog zakonodavstva rjesavaju pitanje cije ce krivi-cno zakonodavstvo u konkretnom slucaju biti primijenjeno tj.da li zakonodavstvo jedne ili druge drzave.Svaka drzava tezi tome da primijeni sopstveno krivicno zakonodavstvo onda kada za to ima interesa.Taj interes postoji kada je krivicno djelo ucinio njen drza-vljanin i kada je krivicno djelo ucinjeno protiv njenih interesa ili protiv njenog drzavlja-nina.Stoga se u krivicnom pravu primjenjuju cetiri principa koji to objezbedjuju:teritori-jalni,personalni,realni(zastitni) i univerzalni princip. 2.1.Teritorijalni princip (vazenje naseg krivicnog zakonodavstva za djela ucinjena u zemlji) Teritorijalni princip-predstavlja osnovni princip vazenja naseg krivicnog zakonodavstva.S obzirom na to da je svaka zemlja zainteresovana da prije svega na svojoj teritoriji osigura primjenu svog prava,razumljivo je sto je teritorijalni princip osnovni

princip i sto se u praksi on najcesce i primjenjuje.Ostali principi (realni,personalni i univerzalni) pri-mjenjuju se samo u slucajevima kada se ne moze primijeniti teritorijalni princip,odnosno kada je krivicno djelo ucinjeno u inostranstvu. 2.2.Realni,personalni i univerzalni princip (vazenje naseg krivicnog zakonodavstva za djela ucinjena u inostranstvu) 1.Realni princip-primjena realnog(zastitnog)principa dovodi do toga da se krivicno pravo jedne drzave primjenjuje na sva krivicna djela ucinjena na stetu te drzave ili njenih gradjana.Nase krivicno zakonodavstvo razlikuje dvije vrste realnog principa.Zbog uslova poterbnih za njihovu primjenu mozemo ih nazvati primarnim i supsidijarnim realnim pri-ncipom. a).Primarni realni princip-nase krivicno zakonodavstvo vazi za svakog ko u inostranstvu ucini neko krivicno djelo protiv ustavnog uredjenja i bezbijednosti Republike Srbije kao i SCG. b):Supsidijarni realni princip-krivicno zakonodavstvo Srbije vazi i za stranca koji u ino-stranstvu ucini prema nasoj zemlji neko drugo krivicno djelo,a ne samo neko od onih ko-ja su navedena u clanu 7.KZ u odnosu na koja se primjenjuje primarni realni princip. 2.Personalni princip-nase krivicno zakonodavstvo vazi za drzavljanina Srbije i Crne Gore i kad u inostranstvu ucini neko drugo krivicno djelo,osim djela navedenih u clanu 7. KZ,ako se zatekne na teritoriji nase zemlje ili joj bude ekstradiran. 3.Univerzalni princip-Odredba clana 9.KZ predvidja uslove pod kojima se primjenjuje univerzalni princip.Prema njemu nase krivicno zakonodavstvo vazi i za stranca koji pre-ma stranoj drzavi ili prema strancu ucini u inostranstvu krivicno djelo za koje se prema zakonodavstvu zemljeu kojoj je ucinjeno moze izreci zatvor u trajanju od 5 godina ili teza kazna. 2.2.1.Posebni uslovi za primjenu supsidijarnog realnog principa,personalnog i univerzalnog principa Odredbe KZ prdvidjaju posebne uslove pod kojima nece doci do primjene supsidija-rnog realnog principa,odnosno presonalnog i univerzalnog principa ili,drugacije receno, predvidjaju dalje posebne uslove pod kojima se mogu primjeniti ovi principi: 1).ako je ucinilac potpuno izdrzao kaznu na koju je u inostranstvu osudjen; 2).ako je ucinilac u inostranstvu pravosnaznom presudom oslobodjen ili mu je kazna za-starela ili oprostena; 3).ako je prema neuracunljivom uciniocu u inostranstvu izvrsena odgovarajuca mjera be-zbijednosti; 4).ako je za krivicno djelo po stranom zakonu za krivicno gonjenje potreban zahtjev oste-cenog,a takav zahtjev nije podnijet. 2.2.2.Uracunavanje pritvora i kazne izdrzane u inostranstvu Primjenom nekog od principa prostornog vazenja krivicnog zakonodavstva,iako je u inostranstvu pokrenut krivicni postupak,a u nekim slucajevima i onda kada je doslo do izvrsenja krivicne sankcije u inostranstvu,moguce je da se ponovo sudi uciniocu krivi-cnog djela i primijeni domace krivicno pravo.Ukoliko do toga dodje,bilo bi nepravedno da se vrijeme provedeno u pritvoru ili dio kazne ne uracuna u kaznu izrecenu od strane domaceg suda.Zato se pritvor,lisenje slobode u ekstradicionom postupku,kao i kazna koju je izdrzao na osnovu presude inostranog suda ,uracunava u kaznu koju izrekne domaci sud za isto krivicno djelo. 2.3.Vazenje krivicnog zakonodavstva drzave clanice (kolizione norme) Postojece krivicno zakkonodavstvo u Srbiji i Crnoj Gori cine krivicni zakonici Repu-blike Srbije i Republike Crne Gore,kao i sporedno krivicno zakonodavstvo

tj.krivicnopra-vne odredbe koje sadrze pojedini zakoni.Donosenjem svog samostalnog krivicnog zako-nodavstva od strane drzava clanica drzavne zajednice SCG,ovo pitanje jos vise dobija na znacaju.To rjesenje je sadrzano u odredbama clana 12.KZ.Tu je kao osnovni princip pri-hvacen princip primjene zakona one drzave clanice na cijoj teritoriji je krivicno djelo ucinjeno. Osim navedenih osnovnih pravila,predvidjena su pravila koja vaze za primjenu krivi-cnog zakonodavstva drzave clanice u jednoj posebnoj situaciji:kada je krivicno djelo uci-njeno u inostranstvu. 1.OPSTI POJAM KRIVICNOG DJELA-SHVATANJA U NASOJ TEORIJI Odredjivanje opsteg pojma krivicnog djela predstavlja jedno od najvaznijih,ali i najslo-zenijih pitanja u nauci krivicnog prava.Opsti dio krivicnog prava bavi se samo odredjiva-njem opsteg pojma krivicnog djela,a ne odredjivanjem pojmova pojedinih krivicnih djela. Uobicajeno je da se pojam krivicnog djela u formalnom i materijalnom smislu.Forma-lni pojam krivicnog djela ogranicava se na njegove pravne elemente,dok materijalni po-jam tezi da odredi njegovu sustinu,odnosno sadrzinu krivicnog djela. Materijalni pojam krivicnog djela odredjivan je na vrlo razlicite nacine .Ono sto je za-jednicko za sva ta nastojanja jeste odredjivanje materijalnog,transppozitivnog sadrzaja krivicnog djela nezavisno od njegovog pravnog pojma. U nasoj teoriji uobicajeno je da se opsti pojam krivicnog djela odredjuje kao djelo uci-njeno sa vinoscu koje je drustveno opasno,protivpravno i u zakonu odredjeno kao krivi-cno djelo.Krivicno djelo je ono krivicno djelo vinog covjeka koje je opasno za odredjeno drustvo,koje je protivpravno i koje je odredjeno u zakonu kao krivicno djelo. Postoji opsta saglasnost oko toga da u pojam krivicnog djela ulaze najmanje tri eleme-nta:radnja covjeka(sa prouzrokovanom posljedicom),protivpravnost i vinost.Vecina u po-jam krivicnog djela unosi i odredjenost(predvidjenost)djela u zakonu,kao i drustvenu opasnost. Nase ranije krivicno zakonodavstvo sadrzalo je (nepotpunu) materijalno-formalnu defi-niciju opsteg pojma krivicnog djela.Prema njoj se krivicnim djelom smatralo drustveno opasno djelo koje je zakonom odredjeno kao krivicno djelo i cija su obiljezja odredjena zakonom.Protivpravnost i vinost nisu smatrani obaveznim elementima krivicnog djela. Tek kasnije su i ova dva pojma unijeta kao elementi krivicnog djela,pa su tako elementi koji ulaze u krivicno djelo bili:1.djelo covjeka;2.drustvena opsanost;3.protivpravnost;4. odredjenost u zakonu;5.vinost. Pojedini elementi opsteg pojma se po pravilu,dalje rasclanjuju,kao sto je to slucaj sa djelom covjeka za koji se uobicajeno smatra da ima tri elementa:radnju,posljedicu i uzro-cnu vez izmedju njih. Protivpravnost se obicno shavata kao protivnost nekoj pravnoj normi,odnosno krsenje nekog pravnog propisa ljudskom radnjom.Da bi neko djelo bilo krivicno djelo mora biti protivpravno. Vinost(krivica) se u nasoj teoriji uglavnom shvatala kao odredjeni psihicki odnos ucini-oca prema svom djelu(psiholoska teorija vinosti).Vinost cini subjektivnu stranu krivicnog djela koja se osim kroz njene oblike(umisljaj i nehat)ispoljava i kroz institute opsteg djela za koje je uobicajeno da se zbog svog znacaja posebno razmatraju.

Drustvena opasnost sporna je kao samostalan obavezan elemenat opsteg pojma krivi-cnog djela.Ona predstavlja uslov koje bi svako ponasanje trebalo da ispunjava da bi bilo krivicno djelo,a ne elemenat koje svako krivicno djelo zaista posjeduje.To znaci da je za proglasavanje nekog ponasanja za krivicno djelo potrebno da kao takvo,kao vrsta,tip po-nasanja sadrzi u sebi dovoljnu kolicinu drustvene opasnosti.To takodje znaci i to da poje-dina drustveno opasna ponasanja koja zasluzuju da budu krivicna djela nisu drustveno opasna u istom stepenu,sto je vazno prije svega za ocjenu njihove tezine i propisivanje kazne od strane zakonodavca. Odredjenost u zakonu ogranicava sirok krug protivpravnih ponasanja na ona protivpra-vna ponasanja koja su proglasena krivicnim djelom. 2.ODREDJIVANJE OPSTEG POJMA KRIVICNOG DJELA Postoji potreba da se odredi opsti pojam krivicnog djela.Ta potreba se javlja u pogledu tri kljucne stvari.Prvo,nije opravdano unositi i materijalni elemnat u taj pojam. Materijalni pojam krivicnog djela je veoma slozena problematika koja se ne moze obu-hvatiti samo jednim elementom,a osim toga moze biti u koliziji sa pravnim,formalnim pojmom krivicnog djela.Drugo,veoma je vazno odrediti redosled pojedinih elemenata u opstem pojmu krivicnog djela i postaviti ih kao stepene koji nisu proizvoljni jer od toga zavisi i primjena krivicnog prava.Najzad,sam sadrzaj pojedinih elemenata potrebno je odrediti na drugaciji nacin imajuci u vidu neka savremena shvatanja o njima. Opsti pojam krivicnog djela se moze odrediti na sledeci nacin:krivicno djelo je radnja koja je u zakonu predvidjena kao krivicno djelo,koja je protivprvna i koja je skrivljena. Ovako odredjen opsti pojam krivicnog djela ima sljedeca cetiri elementa:1.radnju;2. predvidjenost krivicnog djela u zakonu;3.protivpravnost;4.krivicu. Elementi krivicnog djela,iako se ne mogu razmatrati zasebno,tijesno su medjusobno povezani tako da predstavljaju jednu cjelinu. 2.1.Medjusobni odnos pojedinih elemenata opsteg pojma krivicnog djela Vec je ukazano na tijesnu medjusobnu povezanost obaveznih elemenata pojma krivi-cnog djela.To,medjutim ne iskljucuje potrebu razmatranja njihovog medjusobnog odnosa. Odnos radnje i ostala tri elementa odrazava se prije svega u tome sto je samo ona su-bstantiv,dok su svi ostali elementi atributi tj.odredjuju kakva radnja mora biti da bi pre-dstavljala krivicno djelo.I pored svih nastojanja u teoriji da se napravi ostro razgranicenje izmedju cetiri elementa u opstem pojmu krivicnog djela u tome se nije uspjelo. Redosled pojedinih elemenata nije dat proizvoljno i on se ne moze mijenjati,a da ne dodje do neprihvatljivih teorijskih i prakticnih posljedica.Naime postepenost u utvrdjiva-nju ostvarenosti navedena cetiri elementa je veoma vazna.Prema tome cetiri obavezna elementa u pojmu krivicnog djela istovremeno predstavljaju i cetiri stepena,ili nivoa kroz koje se mora proci da bi se na kraju moglo konstatovati da je ucinjeno krivicno djelo. Prvo se utvrdjuje da li neka radnja ispunjava uslove koji se zahtijevaju za radnju krivi-cnog djela.Predvidjenost u zakonu je elemenat u opstem pojmu krivicnog djela koji izu-zetno veliki broj ljudskih radnji koje bi potencijalno mogle biti radnja krivicnog djela svodi na jedan relativno ogranicen krug radnji.Do utvrdjivanja protivpravnosti dolazi na sledecem nivou.Utvrdjuje se ustvari,nije li iskljucena protivpravnostnekog ponasanja koje ispunjava sva zakonska obiljezja nekog krivicnog

djela.Najzad,za postojanje krivicnog djela potrebno je utvrditi i krivicu ucinioca.Tu se donosi odluka i konacna ocjena o tome da li je u konkretnom slucaju ucinjeno krivicno djelo. I.RADNJA KRIVICNOG DJELA 1.1.Pojam i funkcije radnje Radnji krivicnog djela se pridaje izuzetan znacaj.Krivicno djelo mora imati supstrat tj. mora postojati nesto sto pod odredjenim uslovima postaje krivicno djelo.U pogledu odre-djivanja pojma radnje krivicnog djela javlja se vise teorija.Kod nas je opsteusvojena obje-ktivno-subjektivna ili kauzalna teorija (naturalisticki pojam radnje),prema njoj,radnja je voljni tjelesni pokret ili voljno propustanje da se preduzme tjelesni pokret.Istice se da je tjelesni pokret u fiziolsoko-psiholoskom smislu kontrakcija misica,dok je popustanje tjelesnog pokreta odsustvo pomenute kontrakcije.Kod tzv.finalne teorije radnje nije dovoljno da je voljnom radnjom pokrenut spoljni uzrocni proces,vec se zahtijeva usmje-renost radnje na ostvarenje nekog cilja tj.ona je vrsenje ciljne djelatnosti.U nasoj litera-turi postoji i danas sasvim napustena,objektivna teorija radnje koja za postojanje radnje postavlja minimalne uslove tj.ne trazi ni postojanje volje. Od novijih teorija treba spomenuti socijalnu teoriju za koju je vazna normativna ocjena i vrednovanje odnosa ljudske radnje prema spoljnom svijetu i drustvenoj stvarnosti.Me-dju najnovije teorije spada i personalna teorija koja radnju odredjuje kao ispoljavanje li-cnosti ali i ona kao prethodna mada na jedan drugi nacin,suvise prosiruje krug radnji koje bi se mogle smatrati radnjom krivicnog djela.U novije nacine odredjivanja pojma radnje spada i tzv.negativni pojam radnje.Prema njemu,radnju krivicnog djela cini neizbegava-nje onoga sto se moglo izbjeci. Postavlja se pitanje koje funkcije i koju ulogu ima radnja u pojmu krivicnog djela.Ona ima trostruku funkciju,odnosno ima ulogu osnovnog elementa,povezujuceg elementa i ra-zgranicavajuceg elemenata u tom pojma.Ona obuhvata cinjenje i propustanje(necinjenje), umisljajnu i nehatnu radnju,dovrsenu i nedovrsenu. Prema opsteusvojenom shvatanju nema radnje krivicnog djela onda kada je ona predu-zeta pod uticajem aposolutne sile(vis absoluta) tj.neodoljive sile koja potpuno iskljucuje donosenje ili realizovanje odluke od strane onoga prema kome je primijenjena jer joj se ni na koji nacin nije mogao suprotstaviti,cime se iskljucuje voljna radnja,a time I krivicno djelo.Kompulzivna sila(vis compulsiva) i prijetnja uticu na donosenje odluke koja se ja-vlja kao iznudjena,one uticu na volju ucinioca ali je ne iskljucuju cime ne iskljucuju ni postojanje radnje. Radnje krivicnog djela nema u stanjima gubitaka svijesti.Mora doci do potpunog gubi-tka svijesti ,jer se poremecaji svijesti rjesavaju na planu uracunljivosti.Dalje,radnje nema ni u slucaju refleksnih pokreta koji su organska posljedica spoljnih nadrazaja.Medjutim, sporno je pitanje tzv.automatizovanih radnji.Preovladjuje shvatanje da,posto kod njih ni-je sasvim iskljucena volja,pa cak da se i sa njima moze ostvarivati odredjeni cilj,radnja krivicnog djela postoji. U tom smislu,iako na prvi pogled izgleda da su to dva razlicita pristupa,ima opravdanja za jedan mjesoviti socijalno-personalni pojam radnje koji bi predstavljao spoj dvije teori-je.Radnja bi prema tom pojmu bila drustveno relativno ispoljavanje licnosti .Tako bi se postiglo da radnja krivicnog djela,koja tek ne kasnijim stepenima dobija svoja bliza odre-djenja,ne obuhvata ni suvise malo ni suvise mnogo. Zato,radnju krivicnog djela treba dakle odrediti kao drustveno relativno ostvarivanja volje.Tako odredjen pojam radnje i dalje se moze oznaciti kao socijalnoperslonalni po-jam radnje.Kod njega su od podjednakog znacaja i postojanje

drustvenog znacaja radnje koju neko preduzima i ostvarivanje volje do kojeg dolazi prilikom preduzimanja neke ra-dnje. 1.2.Vrste radnje Moguce je razlikovati vise vrsta radnje krivicnog djela.Osim radnje izvrsenja koju pre-duzima izvrsilac postoji i radnja saucesnistva koju preduzima saucesnik(saizvrsilac,po-dstrekac,pomagac) U teoriji je opsteprihvacena podjela na radnju cinjenja i radnju necinjenja(propustanja).Krivicna djela cinjenja(komisivni delikti)definise kao voljno preduzimanje tjelesnog pokreta,a krivicna djela necinjenja(omisivni delikti),ili krivicna djela propustanja,kao voljno propustanje tjelesnog pokreta. Uobicajena podjela krivicnih djela necinjenja jeste podjela na prava i neprava krivicna djela necinjenja.Prava krivicna djela necinjenja mogu se izvrsiti samo necinjenjem i nji-hova radnja izvrsenja je tako u zakonu i postavljena. -18Neprava krivicna djela necinjenja su ona krivicna djela cija radnja je u zakonu posta-vljena kao radnja cinjenja,ali se izuzetno,pod odredjenim uslovima,mogu izvrsiti i neci-njenjem.Necinjenjem moze biti ucinjeno i krivicno djelo koje je zakonom odredjeno kao cinjenje,ako je ucinilac propustanjem duznog cinjenja ostvario obiljezja tog krivicnog djela. Za neprava krivicna djela necinjenja centralno je,stoga,postojanje duznosti da se predu-zme cinjenje i njih moze izvrsiti samo lice kod kojeg ta duznost postoji a koje se u teoriji obicno naziva garantom.Uglavnom se u nasoj teoriji i praksi uzima da ta duznost postoji na osnovu:1).zakonskog propisa;2).nekog pravnog posla;3).prethodnog cinjenja garanta kojim je stvorio opasno stanje.Ukoliko odredjeno lice,kod kojeg po jednom od navedenih osnova ,postoji duznost da preduzme odredjenu radnju,a ono to propusti zbog cega nastu-pi posljedica krivicnog djela,to lice smatrace se izvrsiocem krivicnog djela. S obzirom na nacin propisivanja radnje izvrsenja u zakonskom opisu pojedinih krivi-cnih djela razlikuje se alternativno i kumulativno propisana radnja izvrsenja.Alternativno propisivanje radnje izvrsenja,koje se koristi kod velikog broja krivicnih djela,znaci da je za postojanje radnje izvrsenja kao bitnog elementa krivicnog djela ,dovoljno je da je izvrsena bilo koja od alternativno propisanih radnji.Kod Kumulativno propisane radnje izvrsenja potrebno za postojanje radnje izvrsenja da budu ostvarene sve propisane radnje izvrsenja. 2.ODNOS RADNJE,UZROCNE VEZE I POSLJEDICE KRIVICNOG DJELA 2.1.Posljedica Radnja krivicnog djela uvijek prouzrokuje neku vrstu posljedice.Prema vladajucem shvatanju u nasoj literaturi,svako krivicno djelo ima svoju posljedicu.Radnja je voljno prouzrokovanje posljedice u spoljnom svijetu. Ima krivicnih djela koja nemju posljedicu.To su formalna,ili cista djelatnosna krivicna djela.Kod drugih pak djela njihov zakonski opis sadrzi i odredjenu posljedicu koja se u svakom konkretnom slucaju mora i utvrdjivati.To su materijalna,odnosno posljedicna kri-vicna djela. Razlikovanje na krivicna djela sa posljedicom(posljedicna ili materijalna krivicna dje-la) i na ona bez posljedice(djelatnosna ili formalna krivicna djela).S obzirom na vrstu po-sljedice uobicajena je podjela na krivicna djela povrede i krivicna djela ugrozavanja.Po-sljedica krivicnog djela povrede jeste unistenje ili ostecenje objekta radnje.Povreda po-drazumijeva negativnu fizicku,materijalnu promjenu na objektu radnje prouzrokovanu radnjom krivicnog djela.

Kod krivicnih djela ugrozavanja posljedica se sastoji u apstraktnoj(mogucoj) ili konkre tnoj opasnosti(opasnost koja je nastupila.Apstraktna opasnost jeste mogucnost za nastu-panje konkretne opasnosti.Npr.krivicno djelo unistenja,ostecenje ili uklanjanja znakova kojima se upozorva na opasnost krivicno je djelo sa apstraktnom opasnoscu.To znaci da se ove dvije vrste opasnosti razlikuju prema vecem ili manjem stepenu vjerovatnoce da ce doci do povrede kao posljedice. I krivicna djela povrede i krivicna djela ugrozavanja mogu se ispoljiti u dvije forme: krivicna djela povrede kao unistenje ili ostecenje,a krivicna djela ugrozavanja kao ko-nkretna ili apstraktna opasnost.Lice koje pogadja posljedica naziva se pasivnim subje-ktom. 2.2.Uzrocna veza (uzrocnost) U nauci krivicnog prava postoji vise shvatanja,odnosno teorija koje nastoje da rijese ovaj problem.Kao najvaznije treba istaci dvije teorije:teoriju adekvatne uzrocnosti i teroju jednakosti uslova(teorija ekvivalnecije).Iako su odavno nastale u nauci krivicnog prava, one su i danas aktuelne. Prema teorji jednakosti uslova(teorija ekvivalncije)uzroci su svi relevantni uslovi tj.oni bez kojih ne bi nastupila posljedica.Ona izjednacava sve uslove koji su na bilo koji nacin doprinijeli nastupanju posljedice.Ova teorija se izrazava i kroz formulu condicio sine qua non prema kojoj je uzrok onaj uslov bez kojeg posljedica ne bi nastupila. U nasoj teoriji postoji i shvatanje da se pitanje uzrocnosti ne moze rijesiti pomocu neke formule,odnosno teorije ali se mogu postaviti odredjeni orijenatcioni kriterijumi. Rjesavanje problema uzrocnosti zadaje jos vece teskoce kod krivicnih djela necinjenja (propustanja),i to narocito nepravnih krivicnih djela necinjenja s obzirom na to da ona u svom bicu uvijek sadrze posljedicu. II.PREDVIDJENOST U ZAKONU 1.PREDVIDJENOST U KRIVICNOM ZAKONU Da bi neka radnja bila krivicno djelo,ona prije svega mora biti u zakonu predvidjena kao krivicno djelo. Predvidjenost u zakonu neke radnje,odnosno ljudskog ponasanja kao krivicnog djela u stvari znaci ostvarenje bitnih elemenata zakonskog opisa nekog krivicnog djela.Otuda se elemenat predvidjenosti u zakonu prije svega vezuje za pojam bica krivicnog djela. Osim toga,predvidjenost u zakonu ima centralno pitanje zasto je odredjeno ponasanje predvidjeno u zakonu kao krivicno djelo, odnosno koje je to njegovo svojstvo zbog kojeg ono zasluzuje da bude predvidjeno kao krivicno djelo.To je njegova drustvena opasnost.Za razliku od shvatanja u nasoj teoriji koja drustvenu opasnost istice kao samostalan elemenat u opstem pojmu krivicnog djela ili ga posmatra kao materijalnu stranu protivpravnosti. 2.BICE I ELEMENTI BICA KRIVICNOG DJELA Bice krivicnog djela obuhvata skup obaveznih obiljezja koja cine posebne pojmove po-jedinih krivicnih djela.Ono predtsavlja tipiziranje pojedinih oblika krivicnog neprava. Umjesto bica moglo bi se govoriti o pojmu kradje,ubistva,klevete. Obiljzja bica krivicnog djela mogu biti objektivna(spoljna) i subjektivna(unutrasnja). Osim radnje izvrsenja koja spada u objektivna obiljezja,tu se mogu svrstati posljedica, predmet radnje,sredstvo,nacin izvrsenja,licno svojstvo,licni odnos ili licni status izvrsio-ca,mjesto i vrijeme izvrsenja krivicnog djela. U subjektivna obiljezja prije svega spadaju umisljaj i nehat.Postoji i shvatanje o dvo-strukoj funkciji umisljaja i nehata,jednom kao bitnih elemenata u bicu krivicnog

djela, drugi put kao oblika krivice.U subjektivna obiljezja spadaju i namjera i pobuda.Shvata-nje zastupano u nasoj literaturi,subjektivna obiljezja bica krivicnog djela neopravdano se svodi samo na odredjenu namjeru ili pobudu. Podjelu na objektivna i subjektivna obiljezja treba shvatiti uslovno.Objektivno u bicu krivicnog djela odredjeno je subjektivnim.Subjektivni(personalni)supstrat nekog ponasa-nja kvalitativno mijenja to ponasanje. 2.1.Kvalifikovani i privilegovani oblici bica krivicnog djela Uobicajena je i podjela obiljezja(elemenata)bica krivicnog djela na osnovna i dopunska. -20Skup osnovnih obiljezja cini osnovni oblik nekog krivicnog djela.Dopunska obiljezja su kvalifikatorne i privilegujuce okolnosti.Dopunska obiljezja daju krivicnom djelu karakter tezeg ili lakseg oblika.Propisujuci kvalifikatorne okolnosti zakonodavac propisuje teze (kvalifikovane)oblike nekog krivicnog djela i za njega propisuje strozu kaznu. Sustinska razlika izmedju kvalifikatornih i otezavajucih okolnosti jeste u tome sto kva-lifikatorne okolnosti predstavljaju bitna obiljzja bica krivicnog djela,sto su obuhvacene njegovim zakonskim opisom,dok otezavajuce okolnosti stoje van bica krivicnog djela sluze sudu kao jedan od osnovnih kriterijuma za odmjeravanje kazne. 3.USLOVI KAZNJIVOSTI Zakonom se kod pojedinih krivicnih djela mogu predvidjeti odredjeni uslovi kaznjivo-sti koji ne spadaju u bice krivicnog djela u uzem smislu.To su odredjeni dopunski uslovi koji su,osim ostvarenosti bica krivicnog djela,neophodni da bi krivicno djelo postojalo i da bi njihov izvrsilac mogao biti kaznjen.Postoje dvije grupe,dvije vrste uslova kaznjivo-sti.Prvi su objektivni uslovi kaznjivosti(inkriminacije),a druge su licni osnovi islkucenja kazne. 3.1.Objektivni uslovi inkriminacije Prema vladajucem shvatanju smatra se da objektivni uslov inkriminacije ne predstavlja obiljezje bica krivicnog djela iako se nalazi u zakonskom opisu i bez njega krivicno djelo ne postoji.Objektivni uslov inkriminacije je uslov koji se nalazi van bica krivicnog djela, on predstavlja dodatni uslov za postojanje onih krivicnih djela kod kojih je predvidjen. Osnovni kriterijum za razlikovanje pravih od nepravih objektivnih uslova inkriminaci-je,pored toga sto predstavljaju povredu nacela subjektivne odgovornosti,dovode do prosi-renja kriminalne zone,jeste postavljanje jednog hipotetickog pitanja. 3.2.Licni osnovi iskljucenja kaznjivosti U uslove kaznjivosti,osim objektivnog uslova inkriminacije spadaju i licni osnovi iskljucenja kaznjivosti.To nisu obiljezja bica krivicnog djela vec dodatne okolnosti koje uticu na kaznjavanje,odnosno nekaznjavanje odredjenih lica.Naime,kod nekih krivicnih djela propisuje se da odredjena lica nece biti kaznjena iako su ostvarena sva bitna obilje-zja bica krivicnog djela.Kod takvih krivicnih djela odredjena lica se ne smatraju njihovim uciniocem,sto znaci da ako takva lica ostvare bitna obiljezja tog krivicnog djela,krivicno djelo ne postoji. Licni osnov iskljucenja kaznjivosti bi se,u stvari,drugacijom zakonodavnom tehnikom mogao transformisati u objektivne uslove inkriminacije. Kao i kod objektivnih uslova inkriminacije,ni licni osnovi iskljucenja kaznjivosti ne spadaju u bice krivicnog djela. 4.SUBJEKTI KRIVICNOG DJELA

Nemoguce je neku radnju propisati kao krivicno djelo,a da se kao bitni element bica krivicnog djela ne predvidi i njegov subjekt,tj.subjekt krivicnog djela jeste svako ono lice koje preduzme radnju krivicnog djela. Subjekt(ucinilac)krivicnog djela jeste covjek tj.fizicko lice koje preduzima radnju izvr-senja(izvrsilac),ili radnju saucesnistva(saucesnik).Izvrsilac je ono lice koje preduzima radnju izvrsenja,koje ostvaruje elemente bica krivicnog djela sadrzane u zakonskom opi-su kod svakog krivicnog djela u posebnom djelu,dok je saucesnik lice koje preduzima ra-dnju saucesnistva i ispunjava i ostale uslove predvidjene odredbama opsteg djela.Pitanje da li pravno lice moze biti subjekt krivicnog djela odavno se raspravlja u literaturi? -21Danas je sve prisutnije misljenje koje nasuprot pravilu da pravno lice ne moze krivicno odgovarati,polazi od toga da i pravno lice moze biti subjekt krivicnog djela,odnosno da je opravdano uvodjenje krivicnopravne odgovornosti pravnih lica.Zadrzano je srednje rje-senje prema kome pravno lice predstavlja subjekt privrednog prestupa kao posebne kate-gorije delikta u nasem kaznenom pravu. 5.OBJEKTI KRIVICNOG DJELA Postoje dvije vrste objekta krivicnog djela.Objekt krivicnog djela moze biti zastitni objekt i objekt radnje. Zastitni objekt predstavlja odredjena dobra kojima se krivicnim pravom pruza zastita. Zastitni objekt moze biti opsti i grupni.U nasoj teoriji opsti zastitni objekt se shvata kao dobro,interes,vrijednost ili drustveni odnos protiv kojeg je krivicno djelo upravljeno, odnosno koje se stiti krivicnim pravom. U vezi sa opstim zastitnim objektom postavlja se pitanje ko je nosilac(titular)zastitnog objkta:pojedinac ili drzava,odnosno drustvo.Danas preovladjuje dualisticko shvatanje tj.i jedan i drugi subjekt se oznacava nosiocem zastitnog objekta.To znaci da se krivicnim pravom stite kako dobra pojedinca,tako i opsta dobra bez kojih se ni dobra pojedinca ne bi mogla ostvariti.Samo opsti zastitni objekt u prvi plan stavlja osnovna prava covjeka. Grupni zastitni objekt predstavlja ona dobra koja su zajednicka za odredjenu grupu kri-vicnih djela kao sto su npr.zivot i tijelo,imovina,cast i ugled,privreda i dr.Osim zastitnog objekta(opsteg i grupnog) i objekta radnje,poznate su u teoriji i neke druge vrste objekta krivicnog djela.To su napadni i gramaticki objekt. Objekt radnje jeste materijalni,fizicki predmet na kome se ostvaruje radnja krivicnog djela.U tom slucaju objekt radnje naziva se pasivnim subjektom.Sva krivicna djela imaju zastitni objekt,dok objekt radnje imaju samo neka krivicna djela kod kojih je to izricito zakonom predvidjeno kao njihov bitni elemenat. 6.DRUSTVENA OPASNOST KAO MATERIJALNA STRANA PREDVIDJENOSTI U ZAKONU 6.1.Funkcija drustvene opasnosti Drustvena opasnost je materijalna strana predvidjenosti u zakonu.Samim tim ona je osnov i opravdanje za propisivanje nekog ponasanja kao krivicnog djela.Drustvena opa-snost je zakonodavni motiv inkriminisanja,razlog zbog kojeg zakonodavac neko ponasa-nje proglasava krivicnim djelom. 6.2.Odredjivanje pojma drustvene opasnosti Pojam drustvene opasnosti je sve drugo samo ne jedan koliko-toliko precizan pojam,te zbog toga moze biti razlicito shvacen.Zato drustvena opsanost cesto sluzi i tome da se pu-kim pozivanjem na nju nastoji legitimisati inkriminisanje bilo kog ponasanja.Drustvena opasnost je spoj izmedju stvarnosti i vrijednosti,ona nije cisto objektivna,a jos manje ci-sto subjektivna,vrednosna kategorija.Ona je i jedno i drugo:i

ontoloska i aksioloska kate-gorija.Konacan sud o drustvenoj opasnosti nekog ponasanja treba donijeti poslije svestra-nog razmatranja njegovih karakteristika i njegovog znacaja i efekta za pojedinca i dru-stvo. 6.3.Drustvena opasnost i zastitni objekt S obzirom na to da je osnovna funkcija krivicnog prava zastita odredjenih dobara,kara-kteristika drustveno opasnog ponasanja jeste cenjenica da ono proizvodi posljedicu. -22U obliku povrede ili ugrozavanja na dobrima koja se zele zastititi.Drustveno opasni kara-kter nekom ponasanju daje objekt krivicnopravne zastite,odnosno ono sto treba stititi kri-vicnim pravom.Polazeci od pojma opsteg zastitnog objekta,moze se reci da je drustveno opasno ono ponasanje koje povredjuje ili ozbiljno ugrozava neko pravo covjeka ili neko drustveno dobro neophodno za ostvarivanje tog prava. III.PROTIVPRAVNOST 1.POJAM PROTIVPRAVNOSTI U KRIVICNOM PRAVU I ODNOS SA PREDVIDJENOSCU U ZAKONU Ukoliko neko ponasanje sadrzi sve elemente propisane u zakonskom opisu bica krivi-cnog djela,samim tim je to ponasanje i protivpravno.Protivpravnosti u krivicnom pravu nema ukoliko nema predvidjenosti djela u zakonu kao krivicnog djela. Najcesce se smatra da ostvarenost bitnih obiljezja bica krivicnog djela indicira proti-vpravnost tj.ukazuje na nju.Utvrdjivanje ostvarenosti elementa protivpravnosti u konkre-tnom slucaju svodi se,prema tome,na njenu negativnu stranu,na konstataciju da ne postoji ni jedan osnov koji iskljucuje protivpravnost. Postoje i misljenja da nije potrebno unositi i predvidjenost u zakonu i protivpravnost kao samostalne elemente u opsti pojam krivicnog djela. Drugo shvatanje koje negira potrebu zasebnog postojanja predvidjenosti u zakonu i protivpravnosti ide suprotnim ide suprotnim pravcem jer polazi od toga da protivpravnost u sebi obuhvata i predvidjenost u zakonu. Postoje i shvatanja koja iz nekih drugih razloga protivpravnosti ne daju mjesto zase-bnog elementa u opstem pojmu krivicnog djela.Protivpravnost i predvidjenost u zakonu ipak predstavljaju dva odvojena elementa u opstem pojmu krivicnog djela. 2.OSNOVI ISKLJUCENJA PROTIVPRAVNOSTI Opsti osnovi iskljucenja protivpravnosti se mogu podijeliti u dvije kategorije prema to-me da li su propisani krivicnim zakonom ili nisu.U prvu kategoriju u nasem krivicnom pravu spadaju djelo malog znacaja,nuzna odbrana i krajnja nuzda.U drugu se mogu svrsta -ti osnovi do kojih se doslo u teoriji,ili ih poznaju neka strana krivicna zakonodavstva. 2.1.Djelo malog znacaja Neznatne drustvene opasnosti kao opsti osnov koji iskljucuje postojanje krivicnog dje-la.U novom KZ,on je zamijenjen institutom koji ima istu svrhu,a to je djelo malog zna-caja. Izricito ogranicavanje primjene instituta djela malog znacaja samo na djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novcana kazna.Cilj instituta djela malog znacaja jeste,prema tome,da iskljuci primjenu krivicnog prava u odnosu na slucajeve u kojima su ispunjena sva obiljezja nekog krivicnog djela,ali se radi o tako beznacajnom djelu da pri-mjena krivicnih sankcija ocigledno nema svrhe. KZ zahtijeva kumulativno ostvarivanje tri uslova za iskljucivanje postojanja krivicnog djela po ovom osnovu:1).da je stepen krivice ucinioca nizak;2).da su stetne posljedice odsutne ili da su neznatne;3).da opsta svrha krivicnih snakcija ne zahtijeva izricanje kri-vicne sankcije.

Prilikom primjene ranijeg instituta neznatne drustvene opasnosti narocito je bilo spo-rno kakav znacaj ima propisana kazna,odnosno pitanje koja to krivicna djela s obzirom na njihovu tezinu nikada u konkretnom slucaju ne mogu biti djelo malog znacaja.Tu granicu nije utvrdila ni praksa ni teorija. 2.2.Nuzna odbrana Nuzna odbrana predstavlja jedan od najstarijih instituta opsteg dijela krivicnog prava. Iako su vremenom nastale razlicite teorije koje opravdavaju nuznu odbranu,ona kao insti-tut danas nije sporna.Ono sto je danas kod nuzne odbrane sporno jesu njene granice. Nuzna odbrana je osnov koji iskljucuje postojanje krivicnog djela tj.djelo ucinjeno u nuznoj odbrani nije krivicno djelo.Opste je prihvaceno da nuzna odbrana ima dva eleme-nta:napad i odbrana. Uslovi napada su da je napad:1).ponasanje covjeka;2).upjeren protiv nekog pravom za-sticenog dobra;3).protivpravan;4).istovremen;5).stvaran. Uslovi odbrane su da je:1).kroz radnju odbrane ostvareno bice nekog krivicnog djela; 2).upravljena prema nekom napadacevom dobru;3).neophodno potrebna za odbijanje na-pada. Iz stava da nuzna odbrana predstavlja pravo napadnutog proizilazi da on nije duzan da se bjeskstvom spasava od napada.Mogucnost da se napad izbjegne bjekstvom ne iskljucu-je uslov da je odbrana bila neophodno potrebna.Medjutim treba razlikovati bjekstvo i izbjegavanje koje ne znaci i ponizavanje,odnosno povredu dostojanstva napadnuto. Prekoracenje(eksces)granica nuzne odbrane postoji onda kada su ostvareni svi uslovi odbrane i napada,osim onoga koji zahtijeva da je odbrana bila neophodno potrebna.To je tzv.intezivno prekoracenje,intezivni eksces,za razliku ekstenzivnog ekscesa koji nasa su-dska praksa,opravdano,ne prihvata,a koji postoji onda kada napad prestane.Prekoracenje granica nuzne odbrane predstavlja fakultativni osnov za ublazavanje kazne. 2.3.Krajnja nuzda Krajnja nuzda,kao i nuzna odbrana iskljucuje postojanje protivpravnosti tj.predstavlja opsti osnov za iskljucenje postojanja krivicnog djela.Krajnja nuzda je institut koji se pri-mjenjuje u odnosu na dosta hterogene situacije.Otuda i izvjesne sumnje u pogledu toga da li je opravdano sve te situacije obuhvata samo jednim institutom. Prema zakonskoj definiciji krajnja nuzda postoji kada je djelo ucinjeno radi toga da ucinilac otkloni od svog dobra ili dobra drugog istovremeno neskrivljenu opasnost koja se na drugi nacin nije mogla otkloniti,a pri tom ucinjeno zlo nije vece od zla koje je prije-tilo.Opasnost je stanje u kome je neko dobro ugrozeno i prema okolnostima konkretnog slucaja postoji neposredna mogucnost da ono bude povrijedjeno. Uslovi opasnosti su:1).da se njome ugrozava bilo koje pravom zasticeno dobro;2).da je neskrivljena;3).da je istovremeno;4).da je stvarna. Uslovi otklanjanja opasnosti su:1).da se ona na drugi nacin nije mogla otkloniti osim vrsenja radnje kojom su ostvareni svi elementi nekog krivicnog djela;2).da ucinjeno zlo nije vece od onoga koje je prijetilo. Prekoracenje(eksces)granica krajnje nuzde rijeseno je u osnovi na isti nacin kao i kod nuzne odbrane.Prekoracenje koje je zakonski relevantno postoji onda kada je opasnost otklonjena povredom dobaravece vrijednosti od vrijednosti dobara od koga se otklanja opasnost.Institut krajnje nuzde ne moze se primjenjivati u situacijama u kojima je ucini-lac bio duzan da se izlozi opasnosti. 2.4.Osnovi iskljucenja protivpravnosti koji nisu predvidjeni

krivicnim zakonom Osim tri osnova iskljucenja protivpravnosti koji predvidja KZ,postoji i veci broj drugih osnova iskljucenja protivpravnosti predvidjenih drugim propisima. -Ili koji proizilaze iz stavova doktrine i sudske prakse.Oni se mogu svrstati u nekoliko grupa. 2.4.1.Vrsenje sluzbene duznosti Prije svega,postoje osnovi iskljucenja protivpravnosti koji proizilaze iz vrsenja odre-djene sluzbene duznosti zasnovane na zakonu.Tako,npr.lisavanje slobode sa ciljem izdrza -vanja kazne zatvora,lisavanje zivota kod izvrsenja smrtne kazne,narusavanje nepovredi-vosti stana sa ciljem hvatanja ucinioca krivicnog djela ili objezbedjivanja dokaza,primje-na prinude od strane policije u skladu sa zakonom i propisima itd. 2.4.2.Naredjenje pretpostavljenog Od strane dijela teritorije,kao i u nekim stranim zakonodavstvima,naredjenje pretposta-vljenog smatra se opstim osnovom iskljucenja protivpravnosti.U nasem krivicnom pravu naredjenje pretpostavljenog se javlja kao osnov iskljucenja protivpravnosti samo u vrse-nju sluzbene duznosti u Vojsci Srbije i Crne Gore i to pod odredjenim uslovima. 2.4.3.Pristanak povrijedjenog Pristanak povrijedjenog,kao opsti institut,treba razlikovati od slucajeva kada jednosta-vno nisu ispunjeni elementi nekog krivicnog djela zato sto pristanak lica prema kome se neke radnje preduzimaju iskljucuje prinudu kao bitan elemenat tih krivicnih djela,ili se zbog pristanka djelo ne vrsi neovlasceno sto je kod nekih krivicnih djela obavezan ele-menat.Oblast primjene pristanka povrijedjenog kao osnova iskljucenja protivpravnosti je-ste kod nekih strogo licnih prava i sloboda,kao i kod nekih krivicnih djela,protiv imovine. Pristanak povrijedjenog ima znacaj i kod povreda nanijetih prilikom sportskih takmice-nja. 2.4.4.Ostali osnovi Osim navedenih,dosli bi u obzir i sljedeci osnovi iskljucenja protivpravnosti:dozvoljeni rizik,pravo na disciplinsko kaznjavanje maloljetnje djece od strane roditelja i obavljanje ljekarske duznosti. Dozvoljeni rizik je osnov za koji se zalaze jedan dio strane teorije.On se zasniva na pri-ncipu preteznog interesa. U vrsenju svog roditeljskog prava,moguce je da dodje do ostvarenja bica nekih krivi-cnih djela.Npr.roditelji svom maloljetnom djetetu ne dozvoljava da izadje iz stana dok ne nauci lekciju za skolu,ostvaruje bitna obiljezja krivicnog djela prinude,a u nekim slucaje-vima i protivpravnog lisenja slobode. I najzad,sporno je i pitanje povreda,pa i prouzrokovanja smrti,u okviru preduzimanja medicinskih zahvala