Krešimir Petković - hrfd.hr · objavljen je iduće godine (Foucault, 1976), uključujući sadržajne paralele, posebno u pojmu biomoći, barem kod Foucaulta sinonimnom s biopolitikom,

IzvorničlanakUDK316.485(045)Foucault,M.doi:10.21464/fi36405

Primljeno2.6.2016.

KrešimirPetkovićSveučilišteuZagrebu,Fakultetpolitičkihznanosti,Lepušićeva6,HR–10000Zagreb

[email protected]

Treba li braniti društvo?Foucault,ratimetaforepremakojimaživimo*

SažetakPrinos se bavi istraživanjem korištenja pojma rata u djelu Michela Foucaulta. Obrćući poznatu Clausewitzovu izjavu o ratu kao nastavku politike drugim sredstvima, Foucault je kroz 1970e godine na ambivalentan način govorio o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. U analizi društvenih odnosa kao odnosa moći, obilato se služio ratnim meta-forama poput strategija i taktika, povremeno koristeći ratno pojmovlje bez metaforičkog odmaka, kasnije se distancirajući od njega kao od specifičnog povijesnog diskursa koji retrospektivno podliježe analitički hladnijoj arheologiji diskursa odnosno, u fukoovskom smislu, nominalno angažiranoj dinastijskoj/genealogijskoj analizi moći, ili pak normativ-no odbacujući ratnu metaforiku u nekim specifičnim područjima poput problematiziranja uloge intelektualaca. Ovaj se prigodni prinos ograničava na dvije svrhe. Primarna je, u žanru hermeneutike Foucaulta, vjerno rekonstruirati i tentativno klasificirati diskurs rata u Foucaultovom bogatom i raznolikom opusu. Sekundarna je svrha preliminarno ga ana-litički vrednovati, sažeto u pitanju što se diskursom rata uopće dobiva a što gubi u analizi društvenih kretanja, imajući u vidu naslovnu figuru Lakoffa i Johnsona o pojmovnim meta-forama koje, kako oni tvrde, oblikuju naše misaone i stvarne svjetove? Drugim riječima: što je doista Foucault govorio i pisao i što nam to znači danas u analizi društva i politike?

KljučneriječiMichelFoucault,rat,društvo,politika,analiza,metafore

I bez sumnje rat je sigurno veoma glup, ali to ga ne sprječava da traje.

Camus,La Peste

Uvod: rat u odsustvu rata

Političkisekonfliktnerijetkouokvirujejezikomrata.Akoseratdoslovcenevodioružjem,vodiseriječima,metaforički,bilokaopsihologijskakompen-zacijazanjegovnedostatak,bilokaovišeilimanjeimplicitnohuškanjedaseoružjeuzmeuruke.Dokćeodgovoreofunkcijamaprostorakojiratnameta-

*Uz kratko izlaganje održano 26. listopada2015.usklopusimpozijaRat i mir,proširenaje verzija izlaganja izložena u sklopu semi-naraErzählungen des Sozialen: Philosophie, Kunst und Politik25.svibnja2016.uorgani-zacijiIUC-auDubrovniku.Ovaverzijatekstaradiprostornihograničenjaizostavljaopsežnu

uvodnukontekstualizacijuratauhrvatskomepolitičkomprostorukaoiusporedbudiskursaratakodFoucaultasnjegovimtransformaci-jama u marksističkoj paradigmi, iščitanimanaprimjerimaEngelsovihgovorauElberfel-du,GramscijevihZatvorskih bilježnicaiLac-lauovatekstaorazdobljunakonklasnograta.

10.21464/fi36405

https://doi.org/10.21464/fi36405

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA144God.36(2016)Sv.4(693–713)

K.Petković,Trebalibranitidruštvo?694

forika,kadaratavećnema,ostavljazataktičkodjelovanjeilizaizražavanjerazličitihpsihičkihtežnji,povijesnihtraumaibudućihprojekcijapojedinacaikolektiva,ukonačnicimoratidatisociologijapolitikeipolitičkapsihologija–ilimoždaopćenitije:političkaznanost–itousuradnjisasociolingvistikom,takavje tipanalitičkogispitivanjauzrokai razlogadiskursaratamimodo-slovnograta,baremuintuitivnimzamecima,prepuštenzaključkuovogradakojisebaviprikazomitumačenjemdiskursarataudjeluMichelaFoucaulta.Dakleskromancilj,alinimalolaganzaostvariti.Moželiistaosobabitinekavrstaakademskoghuškačaipacifista,aratbitiianalitičkahipotezaistvarna,gotovoontološkaaleturgijskailidisciplinarnaforma?KodFoucaultajetomogućejerje,kakojepoznato,riječomisliocukojisevoliomijenjati,ameđuostalimsepojavioikaofilozofsmaskompabiumjestometafore»višelica«moždabiloprikladnijegovoritio»višemaski«kojejemijenjao.Primarnaidejaradajeproučititemaskekadajeriječoratu.Taj središnjiegzegetsko-pregledniprinosmožesestrukturiratipremakate-gorijamaizvoraukojimaseFoucaultovidiskursiratapojavljuju.Alternativabi bila sklopiti sve izvoreuunificiranukronološkunaraciju, ali s obziromna toda je riječo različitimformama iskaza,koje su ionako referenciraneivremenskioznačene,vjerujemdanitiovakavpristupnije lišenprednosti:odvojenorazmotritiknjige,predavanja,iesejeiintervjuekaobitnorazličiteformeizričajanijepukalijenostizostalekontekstualiziranesinteze,negoje,baremseautornada,pregledananalitičkipostupakkojinebrkakruškeijabu-ke.Duljeikraćeforme,autoriziranepismomijavnoizgovorenedoneklesesadržajnopoklapaju,alineisasvim,kakoćemovidjeti.OnoštojeFoucaultgotovosramežljivoiusputnoizraziouknjigamabilojepunoslobodnijepro-blematiziranoimijenjanounjegovimpredavanjimaiintervjuima.

Foucault, rat i politike istine: upotrebe rata u diskursu Michela Foucaulta

a) Knjige i rat (1975.–1976.)

KolikogoddaFoucaultovestudijebileutjecajne,mjestodiskursarataunjimamoglobibitineštoopskurnijebaremprosječnompoznavateljuipriručnomkorisniku.Foucault nije poznat kao teoretičar kojega se povezuje s ratom,moždaupravoizrazlogašto,zarazlikuodnjegovihpredavanja,uknjigamakojesustekleklasičanstatus,ratimamjestonaizgledusputnereference,od-nosnopojamnijepovezansopširnimelaboracijama.Stogagajelakoprevidje-ti, ali ustvari je, kako ovaj prinos nastoji pokazati, za Foucaulta neobičnovažan.Nadzor i kazna,pomnogimaFoucaultovanajuspjelijagenealogija,objavljena1975.godine,rađanjedisciplinarnogdruštvapovezujeisvojskom.NasuprotEliasovomviđenjurađanjaokcidentalnogčovjekakrozkolektivnupsihoge-nezuisociogenezu,vezaneuzekonomskeproceseiproceseformacijedržave,Foucaultovesugenealogije»zapadneduše«vezaneuzmehanikusilairađa-njedisciplinarnemoći,odnosnokasnijeuzupravljanjesubjektimairazličitetehnikesebstva,vezaneuzpastoralnumoćikršćanstvokojeproizvodiistinuosubjektimakroz rituale ispovijedikoji sekasnije sekularizirajuudrugimdiskursima slične formalne strukture subjekata želje.Međutim, naracija orazličitimmjestimanakojimaničutehnikedisciplinarnemoćikojeseroje,kombiniraju,podržavljujui,štojesredišnjatezaknjige,povezujuskaznenimsustavom transformirajući zatvor, idealno gledajući iz opskurne tamnice u



središnjudisciplinarnuinstitucijukojasereformirapremaprojektimaentu-zijastadisciplinarne arhitekturepoputBenthama,potiskujući forme javnogkažnjavanjatijela,intimnojepovezanasvojskom.Holbahovskičovjek-strojjedobrodiscipliniranivojnik,avojskajednoodkapilarnihžarištadisciplinar-nogdruštva.Predavanjasbogatomuporabompojmarata,zanimljivekalam-buresClausewitzovommaksimomonastavkupolitikedrugimsredstvima,diskurzivnoborbenikvazimaoističkiaktivizam,svelasusenanekolikogustoispisanihstranicaNadzora i kaznegdjesemožeiščitatinaracijaovojničkomsnuodisciplinarnomdruštvu ivojscikao takticikojomsevršinadzornadtijelima(Foucault,1975:197–199).Politikaje,kakotamopišeFoucault, bilamišljenaakoneizravnopomodelurata,ondabarempovojnommodelu (modèle militaire)usmjerenomprotivgrađanskihnemira,odnosnodruštvakojefunkcionirasvećomrazinomna-siljaikaosa:vojskajedakako»mačkojiprijeti«,alizaFoucaultazanimlji-vijeonaje»tehnikaiznanje«kojeseprojiciranadruštvenotijelo.Takonizpolitika–vojskapovezanspojmomstrategijezamjenjujenizvojska–politikamišljenprekotaktike:ovakriptičnashemazaFoucaultaznačidajerat,stra-teškigledano,paradigmazarazumijevanjepolitikemeđudržavamadoktakti-kaomogućujerazumjetivojskukaosredstvoisključivanjarataugrađanskomdruštvu.Poantazasakraliziranupovijestpolitičketeorijejesubverzivna:doksufilozofiuformiugovoranastojaliiznaćiiapstraktnoracionaliziratiuspo-stavumirnogdruštva,vojskajekaopraksaitehnikadisciplineslužiladasediscipliniradruštveno tijelo.Akosemože rećida jeMarxokrenuoHegelanaglavce,ovdjejeriječosvjesnojambicijidaseHobbeskaoproto-teoretičardržaveinjegovislijedniciužanruteorijeugovora,sličnokaoiBeccarijinenormativneteorijekažnjavanja,prokažukaoapstrakcijekojesuskretalepaž-njuskapilarnihdruštvenihprocesa.1

Netrebaposebnoobrazlagatidalekosežnostratnemetaforikeivažnostpoj-movnogpoljaratauovakvomviđenjudruštva.PrvisvezakPovijesti seksual-nostiuslijediojemalozatim.Kaoprvidioistoimenogambicioznogprojektaobjavljen je iduće godine (Foucault, 1976), uključujući sadržajne paralele,posebnoupojmubiomoći,baremkodFoucaultasinonimnomsbiopolitikom,spredavanjimaTreba braniti društvokojimasuposvećenireciniže.Unatočsvimogradama, odbijanju damoć – često teško prevedivu i ambivalentnufrancusku(le)pouvoir,kojaupućujenapojavejednakoupodručjusociologi-jeipolitologije–pišesvelikimslovom(avec un P majuscule);unatočnomi-nalizmuihistoricizmudeklariranimadoubeskraj,Foucaultjebioteoretičaritipologmoći.PrvisvezakPovijesti seksualnosti,Volja za znanjemnazvankaoinjegovaprvaserijapredavanjanaCollègedeFrance,spomakomodničean-skeontologijepremapovijesnojepistemologijiformacijaznanjaiproceduraistine,najpoznatijijemanifestutomsmislu.Onasadržavaapstraktnenaputkezastudiranjemoćiodkojihsupamtljiveostalemnogenegacije–zakonakaomjestamodernemoći, klasne borbe i aparata države – kao i devize poputodrubljivanja glave kralju s kojim teorija kasni u odnosu na realne praksemoćiuvremenimanakon(adonekleiprije)Francuskerevolucije.Utimpoznatimpasažimaratsetakođerriskiraoizgubitiugotovousputnoj,alipojmovnopresudnojprimjedbikojapokazujedajeratneobičnovažanzarazumijevanjeodnosamoći.Foucault,kakojepoznatogovori,omoćikaoo

1

IakojejednoodopćihmjestadajeFoucaultodbacio pojam ideologije zamijenivši ga spunociničnijimdiskursom,uztemuvjerojat-

novrijedinapomenutidaganijesasvimodba-cio,pačakniuArheologiji znanja.



nizuodnosasnagakojeproizvodesubjekte ipremanačelu imanencijenisuodvojiveoddiskursapomoćukojihseracionaliziraju.Načelazaizučavanjemoćigovoreioanalitičkomrazdvajanjustrategijaitaktikapaiotaktičkojpolivalencijidiskursakojimožeprihvatitirazličitetaktikeislužitirazličitimsnagama(štomoždadobropokazujuprimjeriizdjelovanjahrvatskogacivil-nogdruštvaukojemuodređenediskurzivneformevišenisunipoštomonopoljednestranepolitičkogspektra).Međutim,prijeupotrebespomenutihratnihpojmovaponuđenajesljedećatemeljnajednadžba.Učetvrtomdijelustudije(poglavljeometodi),famoznopoanaliticimoći,prethodnogovoriiomno-štvuodnosasilakojesemožekodiratikaoratilikaopolitika.Ratipolitikasu,dakle,različitestrategijekojesemogupretvaratiizjedneudruguzaobliko-vanjeodnosasila;onisuneštočimesestrukturiraonoštomoćjest.Strategijetakopostajugotovovišimrodnimpojmomzaobanačinaupravljanjasilama,ratipolitiku,štoznačidajezarazumijevanjeFoucaultovapoimanjamoćiuPovijesti seksualnostijošuvijekključanratnimodel.Ambivalentnopojmov-nopoljeutranzicijijošjeuvijekoblikovanoepistemološkimratomizkojegapolakoizlazi.Konačno,jošjedanmanjepoznatdetaljgovoriotome.FoucaultjenerijetkointerpretiraoMachiavellijevaVladara.PrijenegoštoMachiavelli,baremutomdjelu,postajeslijepzaguvernmentalnost,onoštodanasnazivamojavnimpolitikama,zarazlikuodnjegovihkritičara(vidiKorvela,2012),Machiavellisepojavljujekaodobarmetodologpolitičkeznanosti.Dakle,kaoFoucaultovsavezniki,sasvimkanonski,velikiinovatorpolitičkeznanosti:moćjenizod-nosasila,koncepcijakojusamotrebaproširitidoukapilaredruštva.FoucaultjedakleovdjejošuvijekkonceptualninastavljačMachiavellija–važnostratazaVladara netrebadokazivati–dokćekojugodinukasnije,upredavanji-maSigurnost, Teritorij, Stanovništvo,Machiavelliizperspektivegenealogijeguvernmentalnosti,novogpovijesno-politološkoganalitičkogoruđa lišenogironije mitološke analize, postati anakron, slijep za upravljanje ljudima istvarimaudruštvu,pričemujevezaizmeđuvladarainjegovaprincipatazaFoucaultovaMachiavellijasintetička,aneanalitička.Odnosno,principatseosvaja,avladarlogičkinijenjegovdio.Vladar,kaoosvajačmjestavlasti,usvojimlavljimilisičjimtaktikamazanemaritćevladanjevladanjem(conduite des conduites)ljudi,javnepolitikeipolitičkuekonomiju,bivajućibeznadnopredmodernimusvojojracionalnostipolitike.Prije toga, u manje poznatim i revidiranim studijama iz 1950-ih o i daljedvojbenompojmu»mentalnebolesti«,onihkasnijiholudilu,klinici,povijes-tiznanostiočovjekukojesuautoraproslavile,naknadnimmetodologijskimobradamaizperspektivearheologijeznanja,kaoiupredsmrtredigiranimiobjavljenimnastavcimaizmijenjenogprojektaPovijesti seksualnostikojisebaveupotrebomužitakaibrigomosebi,ratanema.Naravno,akoizuzmemonjegovukontekstualnuuloguuPovijesti ludilaiRođenju klinike,kaomotivimjestodiskurzivnihdogađajaanaliziranihepohaodnosno,zajednosFran-cuskom revolucijom, konteksta političkih otvaranja prostora za prijelaz odklasicističkemedicinevrsta(sažetaupitanju:Štovamje?)naempiricističkaklinička»kopanjapodkožom«(sažetaupitanju:Gdjevasboli?)inovuepi-stemologiju smrti.Dakle, vojskakaomodeldiscipline, a rat kaokodiranjesila.RatjeshematskopojmovnooruđedvijunajutjecajnijihFoucaultovihstu-dijaizsredine1970-ihdokizvannjihubitnomnepostoji.Nokakojedotogadošlo i što sedogodilokasnije?Zaodgovorna tapitanjamoramopribjećidrugimizvorimaiznjegovaukupnogopusa.



b) Predavanja i rat (1970.–1984.)

Foucaultoviistupinarazličitimpredavačkimangažmanima,uvezispozicija-makojejedržaousustavufrancuskekulturnediplomacije,kaoiprofesuranaClermont-Ferrandu,uglavnomsuopskurniivjerojatnonevažnizaovutemu.AngažmaniuTunisuiVincennesučinesepotencijalnoformativnovažnima,alikaoneštovrijednoposebnogistraživanja,izčegabisebilješkeisjećanjauzbiografskekomadićeslagalicemogloekstrahiratiujavnost,ovdjetakođervalja izostaviti. Ovdje razmatramo niz predavanja održanih naCollège deFranceu.Uzjednugodinusabbaticalaurazdobljuod1970.do1984.,riječjeo13serijapredavanjaodržanihusklopuinauguralnogpredavanjaoPoretku diskursa izprosinca1970.,počevšiodVolje za znanjempadodrugeserijepredavanjaoVladanju sobom i drugimakojajezaključenauproljeće1984.,nakončegajeFoucault,većtadaozbiljnopoboljevajući,očemugovoriistu-dentima,ubrzoiumro.Pretprošlesugodinekonačnoobjavljenaiposljednjapredavanjanafrancuskom,dokprojektprevođenjanaengleskilogičnomalokaskazafrancuskimizdanjima.Nekesuranijeserijepredavanjarekonstru-iranenaosnovirazličitihbilješki,alijevećinamaterijaladoslovcereprodu-ciranasasnimkitečininezaobilazan,akoneipresudanizvoruistraživanjuFoucaultovemisli.2

Volja za znanjemnijesamonazivprvogsveskaPovijesti seksualnosti,negoiprveserijepredavanjanaCollègedeFranceukojasunažalostpremalopozna-tajerunjimaFoucault,nakonPoretka diskursa,formulirasvojgenealogijskiprojektkojisemožepratitiupredavanjimadonjegovesmrti.MeđuesejimakojisuobjavljeniučastFoucaultovukatedarskompredšasnikuJeanuHyppo-liteu,znatnojepoznatijedjeloNietzsche, genealogija, povijestkojeformuliragenealogijskikredo–otprilike:prašnjav,strpljivisiv,aliangažiran–sna-glaskomnaNietzscheovopojmovnopoljesobziromnahistorijskuanalizu.Volja za znanjem snažnije naglašava temeljno epistemološko razlikovanjedvajupristupaspoznaji, suprotstavljajućiNietzscheaAristoteluu temeljitoj

2

Foucaultjeodržaoimanjeserijepredavanjananemalombrojuameričkihsveučilišta,kaoiprimjericeserijupredavanjaofunkcijamapri-znanjaupravosuđuMal faire, dire vrai(Zlo činiti, govoriti istinu)naKatoličkomsveuči-lištuuLouvainu,kojasunedavnoobjavljenatakođerpodsuuredničkompalicombilingval-nogBernardaHarcourta(Foucault,2012).Uhermeneutici Foucaulta, ona označavaju va-žanprijelazanalitičkepažnjeprematehnika-masubjekta,uspostavljajućidistinkcijuizme-đudvaaspektaanalize,političkogukojemusesubjektpodvrgavamoćikojasenadnjimvršiifilozofijskogkojiseodnosinaoblikegovo-renja istineodnosno istraživanje aleturgije sobziromnatransformacijusubjekta.Ukratko,biojetoputprema»protupozitivizmu«karti-ranjanizatehnikagovoraistinei»disperzijarežimaveridikcije«,štojeuostalompovratakprojektuiskazanomvećuprvojserijipreda-vanjanaCollègedeFranceu.Premdasukob,konflikt i kušnja igraju važnu ulogu u tomprijelazu – u popratnim intervjuima koji sudio izdanja Foucault govori o borbama kaovažnomdijelubiografije–sampojamratanijevažanutimFoucaultovimrazmatranjima,uz

jednuznakovituiznimkukojasetakođertičepopratnih materijala. U intervjuu s JeanomFrançoisom i Johnom De Wittom, Foucaultse referira na razgovor s maoistima koji jeobjavljen u Les Temps Modernes, o kojemukasnije pišem, pacifistički reinterpretirajućisvoj istup kao neku vrstu »još uvijek grubeintervencije«(manière encore plus crue).Go-vorećiopotrebizaosvetomilinčemu»dru-štvenom ratu« (guerre sociale) u kojemu senebirajusredstvaprotiv»društvenogneprija-telja«(l’ennemi social),Foucaultupućujenato da akteri turbulentnih političkih zbivanjanesamodanisuvodiliratnegonisurazumjelidasuinstitucijepravosuđatudagaspriječe,dodajućiiznakovitureferencunaHomeinijakoja je lišena entuzijazma ranije iskazanogza Iransku revoluciju (Foucault,2012:257).Riječ je o pacifističkom zaokretu u odnosunaanalitičke ibeligerentnediskurseočemupišemniže,atomevaljadodatijošparneme-taforičkih upotreba poput one zanimljive oShakespearovome političkom kazalištu kojesebaviproblemomlegitimnostisuverenakojijemjestomoći iskamčio sredstvima nasilja,uključujućirat(Foucault,2012:48).



interpretacijijednogparagrafaizMetafizikeotežnjizaznanjemkaoprirodnojičovjekusvojstvenoj.Iakoseratnepojavljujeupojmovnomindeksu,pojmovnopoljestrukturiranoje sukobom: formeznanjapovezujuse svršenjemmoći,a istine sepojav-ljujukao ishodi ritualakoji strukturiraju sukobe i sučeljavanjau različitimpravosudnimoblicima(Foucault,2011:245).Usto,većsetadamazohistkaofiguraukratkojbilješcinepojavljujekao tražiteljužitka,negokaoepiste-mičkiagent,netkotkoprihvaća»kušnjuistine«(l’épreuve de lavérité)od-govarajućina apofantičkapitanja izlažući sekušnji (Foucault2011:84), učemujeMillerprepoznaomožda isredišnjibiografskimotivza tumačenježivotafilozofa.Ratkaojednaodnosećihtema,međutim,probijaupovijes-nimanalizama,ugenealogijamaponuđenimuidućedvijeserijepredavanja.UKaznenim teorijama i institucijamakojesebaveformacijomdržavekrozgenealogijupravosuđaiKaznenim društvomkojeratnudikaoepistemološkimodel,jošuvijekusuživotusmoći,kaoneštoštose,zarazlikuodHobbesoveteorijeilibaremprotivHobbesakaosimbola,neisključujesfunkcioniranjemmoćiudruštvu.UKaznenim teorijama i institucijama(Théories et institutions pénales,1971.–1972.)kojesebavepravosudnimformamakrozprizmupovijesnihborbi,po-sebnoPobune bosonogih(Le soulèvement des nupieds)u17.st.,sreferenca-manasovjetskoghistoričaraBorisaPorčneva,ratfigurirakaoposebnovažanpojam,posebnoupredavanjimaod15.i22.prosinca1971.te2.,9.i16.velja-če1972.,uzrekapitulacijumotiva23.veljačeteukonačnomsažetku8.ožujka1972.kojipovezujemotivenoveserijesonimaizVolje za znanjem.GušenjePobunebosonogihdomaćićečitateljilakopovezatisnacionalnommitologi-jomSeljačke buneposredovaneMimičinimfilmomAD 1573:onoseudo-kumentimauokvirujekaočinpravdeukojemukraljšaljesvoje»naoružanopravosuđe«(justice armée),odnosnovojsku.Posrijedisuprocesiuspostavedržaveukojimasesamapopulacijapokazujekaodruštvenineprijatelj(popu-lation comme ennemi social),anjezinorazoružavanjeipacifikacija,višeilimanjeuspješna–otomeisuvremenostidaljemožemnogoštoreći,posebnoona posredovana ratnom i poratnom crnom kronikom na ovim prostorima–pojavljujeseupoljuodnosamoćikaoodnosasila,daklevećpetgodinaprijeprvogsveskaPovijesti seksualnosti.Umjestodjelovanjapravosuđakaopu-kog»zatvaranjarata«(cloture de la guerre),uspostavljasepojmovnidvojacsankcijeiprijestupačijomsediskurzivizacijomiinstitucionalnompotporomdržavauglavnomuspješnonametnulakaovlasniksukoba.U svojevrsnoj postmedijevalnoj analizi znanja i moći rat konačno postajenepravedanuspostavomdiskursa»kaznenogprava«(droit pénal)isredišnje»političkevlasti«(autorité politique).ČakikodFoucaulta(2015:110–159),tako sepovijesno rađadržava,no ipaknekaohladnočudovište,negokaodiskurzivnaevolucijapovijesnihborbiukojemujačiidaljejačairazoružavaslabije,apstrahirajućiseujavniporedakukojemusepolakoformirajuinsti-tucijepoputjavnogtužitelja,aparlamentiodsrcafeudalizmapostajudržavniaparatizajednosfiskalizacijompravosuđa.Predavanjasuopremljenaiakri-bičnimpogovoromkojipotpisujuFrançoisEwaldiBernardHarcourt,adoda-nojeiprigodnopismoEtienneaBalibarakojeovajFoucaultovanalitičkiudarnamarksizamodređuje kao povijesno-politički, ispravnoga razlikujući odonogaepistemologijskogiz1960-ihteizazovnokvalificirajućiFoucaultovupozicijuikao»ničeo-marksizam«.Povijesnogledajući,kakopokazujuFou-caultoveanalize,asažimapogovor,pravosuđejemjestovršenjamoćikojaznačiobnovuratakojijesvojevremenodaopremoćpobjedniku.Ritualizacija



rataupravosudnimprocedurama,njegovaprimjenapaiizvršenjeučinovima,poputgušenjapobunepomoćurečenoganaoružanogpravosuđa,lakoćepo-znavateljepodsjetitinaopisedjelovanjasuverenemoćiizprvogadijelaNad-zora i kazneomoćiimučenju,kaoiaspektiteatrološkeanalizemanifestiranjamoćiuvezispojmom»dinastije«,očemujeutovrijemepredavaoiuSAD-u.Ukratko,zaFoucaulta(2015:273),štoseovogkursatiče,vrijediformula:

»Pravojenačinvođenjarata.«[Le droit est une manière de faire la guerre.]

Tekkasnije,kakojenaznačeno,kodFoucaultauanaliziodnosasilapojmovnidvojac »rat-neprijatelji« (guerre–ennemis) zamijenjen dvojcem »moć i ot-por«(pouvoir–résistance),odnosnonakonkraćegkoketiranjasbiopolitikom,»guvernmentalnošću«(gouvernementalité).Iakovećovdjevrijedizabilježitipojmovnuambivalentnost»rat-borba«(guerre iširi,adonekleidrukčijipojamlutte)kojasepojavljujekodFoucaulta,idućaserijapredavanja,oKaznenom društvu(La société punitive)sasvimjeeksplicitnakadjeriječoratukaomodeludruštvenoga.Nasuprotsociološkomfunkcionalizmu,Foucaultuvodnopostavljagrađanskiratkao»općumatricu«(matrice générale)društvenihodnosa(Foucault,2013:14–15),pišućiujednoformulaičnoipoetskikakose»građanskiratodvijaukazalištumoći«(la guerre civile se déroule sur le théâtre du pouvoir)(Foucault,2013:30).Odnosimoćisupitanjaborbe,aunjihovusrcu,kakogovoriupredavanju28.ožujka1973.,upravojeratniodnos.Idućapredavanja,oPsihijatrijskoj moći(1973.–1974.),donosepakprvepomakekojićebitidrastičnopodcrtaniuNadzoru i kazni:mikrofizikamoćisuprotstavljasepojmunasiljairata,kaoipojmuinstitucije.Anegdotaopoludjelommonarhukojegasputavajupsihijatripo-stajeilustrativnafiguranovemoćikojarelativizirastaru.Nasuprotnjegovuprethodnikukojijeautoriziraovojnastrijeljanjazaporaze,George,odnosnoĐuroIII,očijemusemedicinskomkartonuidanasvoderasprave i izvodedrame,biojesimbolpovijesnogpadasuverenemoći,acijeluseserijumožegledatikaopovratakPovijesti ludila, samošto je tematika ludilaobrađenas novim pojmovnim instrumentarijem tehnika i sila, nasuprot diskursima išarolikojkulturalnojanalizinjegoveglomazneipoetiziranedisertacijeizranih1960-ih.Nenormalni (1974.–1975.)nastavljajupričuomoćikoloniziranimtijelimaimehanizmimanovemoći,ispitujućidiskurzivno-disciplinarnefor-mekojedoduševarirajunaperiferijiicentru,zahvaćajućiikodnasprakti-ciraneihistoriografskiobrađivaneprogonevješticakaoonodobnumoralnupanikuili,shodnotemi–ratprotivvještica.Međutim,ključnaserijapredavanjakojareprezentiraFoucaultovobavljenjeratom,ujednoisimboličkaprekretnicaunjegovubaljenjutemom,jesupreda-vanjaznakovitanaslovaTreba braniti društvo (1975.–1976.)kojasereferira-junapovijesnediskurseopoliticikaoratu,anakonkojihsediskursratakodFoucaultapolakogubi.Moždabipretjeranobilonavedenuserijupredavanjanazvatisustavnom,alipojmovnaupotrebarataunjimajerazrađenaiegzem-plarnazaFoucaultajerpokazujetransformacijeupristuputemiautorakojegaumjesto ekonomije, s kojom se jednako povezuju ugovori kao racionalizi-rajućeformepolitikeifigurabaza–nadgradnja,zanimajuodnosisilakojisenemoguderiviratiizekonomskereprodukciježivota.Izekonomijese,kakogodseokrene,premaFoucaultunemožederiviratimoć(Foucault,1997:14).IshodištejezatumačenjepolitikeumjestoekonomijeobrtanjeClausewitzoverealpolitičkemaksimekojaratsagledavakaonastavakpolitike.Upravosu-protno,odnosimoći,odnosnopolitikakaokodiranjenizasila»jestnastavakratadrugimsredstvima«(c’est la guerre continuée par d’autres moyens),od-



nosnomoćjeontološkiizjednačenasratom.OvajseishodišniiskazuFou-caultovudiskursurazvijaodhipoteze(hajdemotakogledatidruštvo),prekodiskursa(takosepriča),umitologiju(takoseiskrivljuje),dabisetransformi-raoubiopolitikupopulacijairasa.Utimsepredavanjimaujednomožepratitirazvojidistanciranjeodratnesheme.Kaohipotezaispecifičnaperspektivaopoliticiratsepojavljujeutriaspek-ta(Foucault,1997:16–17):kaoprošlost,sadašnjostibudućnostpolitike.Toznačidasuodnosimoćiuspostavljeniratnompobjedom,odnosnosukobomukojemuje,unekomtrenutkupovijesti,jednastranauspostaviladominaciju.Izapolitikaupovijestistojeratnapobjedaiporaz.Sadašnjost,vođenjepoli-tike,ustvarijenastavaktograta,asastojiseodnizaodnosadominacijekojireproducirajuizvornisukob,ukojemuratnastavljatinjatiivoditiseumek-šemoblikuudruštvenojinterakciji.Politikaje»tihirat«(guerre silencieuse)iupisujeseuinstitucije,ujeziksvedonašihtijela.Dakle,premashematskomobratuClausewitzovemaksime,nudisedefinicijapolitičkeborbekaonastav-karata.3Nakraju,ratkaobudućnostznačidasestanjesukobakojeoblikujepolitikumožeriješiti samokonačnomborbom,velikimsučeljavanjemkojećekonačnoutvrditipobjednikaiporaženog.Ratjeutomsmislueshatologijapolitike,odnosno»krajpolitikećebitiposljednjabitka«(La fin du politique, ce serait la dernière bataille.).Ova shema postaje diskurs koji Foucault prezentira s distancom. Foucaulturanja u »arheologiju«diskurzivnih sučeljavanja u kojoj se suprotstavljajupovijesno-političkidiskurs,kojiratshvaćadoslovno,ifilozofijsko-pravničkidiskurskojigakoristikaoopćufiguruuspostavepolitičkoga.Prvijediskurspartikularnihborbi,adrugiuniverzalneporuke.Prvijediskursressentimenta,adrugiteorijedržave.Prvogareprezentira,primjerice,aristokratskipovjesni-čarBoulainvilliers,adrugogaHobbes.AutoripoputBoullainvilliersa,kojihnemanjkadodanas,prizivalisupovijesnesukobe(primjerice,politikukaoratuBritaniji,kaouScottovuIvanhoeu,definiraNormanskoosvajanje),dokjeHobbesovkontinentpolitičkoganačelnolišentakvogapartikularnoghisto-ricizma:ratjefiguraračuna,hipotetskirat,igrareprezentacija,semantikate-orije suverenosti koja se obraća ekonomskimpojedincima koji su upućenina pacifikaciju radi pojedinačne sigurnosti.Boullainvilliersu upravo figuraratačinidruštvorazumljivim,štorezonirasuvodnimdiskurzivnimprimjeri-mabaremnekihakterahrvatskepolitičkescene.KodnadahnutogFoucaultačakseihegelovskadijalektikamožečitatinimalofilozofijski,kaoizrazne-prevladanihpovijesnihmegdana,aHobbesovprojektkaopokušajizlaskaizpovijestiuteorijidržavejer,kakopokazuje,akoseneizlaziizdominacije,neizlaziseizpovijesti.Machiavelli,jošjedanodvelikanapolitičkeznanosti,također se u ovoj seriji pojavljuje kao antipod tom tipu diskurzivne histo-rizacijerata.Pustimosadsavjete ironičneilistvarne,pustimoiTitaLivija,objašnjavaFoucault: povijest zaMachiavellij(ev)a (Vladara) nije područjeanalizenegovječnasadašnjost,zaprudentnavladara»zbirkamoralnihpoukaitaktičkihmodelazavršenjemoći«(recueil de jurisprudence ou de modèles tactiques pour l’exercice du pouvoir),dokje,sdrugestrane,zaBoulainvilli-ersa,posrijedi»samasržpovijesti«(substance meme de l’histoire)(Foucault,1997:150–151).Konačno,posljednjepredavanjeizserije,kojesekaopoglavljeobiomoćikaomoćinadživotompreklapasmaterijomprvogasveskaPovijesti seksualno-sti,donosishematskosuprotstavljanjesuverenemoćikojazabranjujeiubija,disciplinarnemoćikao»anatomopolitike«tijelaibiopolitikekaoupravljanjapopulacijom,odnosno javnopolitičkim intervencijamaumiljeukoje tjeraju



na život, koje se obraćaju čovjeku kao vrsti i investiraju život političkomtehnikom.Riječjeopomakuspovijesnognabiološkokojezanimastatistikaidemografija,bolestizdravljevrste:diskursnacionalnogjedinstvaumjestopovijesnih ratova frakcija donosi unutarnji rat protiv bioloških opasnosti.Diskursnacionalnogjedinstvaevoluiraubiopolitikukojase,uzpomoćrasi-stičkog,softverommijenjau»tanatopolitiku«,kojapovijesneborbemijenja»univerzumomnacije«(Foucault,1997:213).Umjestonormativnogarena-novskogsvakodnevnogplebiscitavoljeimamomjestoetnonacionalnebiopo-litikeivelikihtotalitarnihprojekata20.stoljeća.4

Metodologijskigledano, isprva tako imamopovezanost rata igenealogije ishvaćanjagenealogijakao»protuznanosti« (antisciences)koje seupotreb-ljavajuusadašnjimtaktikamaupoljumoći.Genealogija,Foucaultovvlastitiprogram,oblikovanajeratnommetaforikom,hipotezaoratudoimaseozbilj-noshvaćenom,acijelaserijapredavanjapostavljenajekaotestiranjetehi-poteze.Noštosedogađa: tajsepristuphistorizira,kao»tavrstadiskursa«(cette espèce dediscours),aubrzoikao»tamitologija«(cette mythologie)zaboravljenihbitakakojaprezentiraistinukaovojskuupohoduzapobjedujednestrane(Foucault,1997:44–49).Nakon slobodne godine, Foucault arhivira pojam biopolitike (premda ne iunaslovuserijekoja sebavi liberalizmom) igovorioguvernmentalnosti ipastoralnim tehnikama, istražuje kršćanske tehnike sebstva, da bi se u ko-načniciokrenuohermeneuticisubjektauantici.Ratsenijesasvimizgubio,pojavljujesekaopovremenareferenca,alinevišekaosredišnjahipotezailiimplicitnametaforakonceptualizacijedruštvenoga.Ujedanaestompredava-nju poznate serije Sigurnost, teritorij, populacija (1977.–1978.), u razvojunaracijeoguvernmentalnosti,Foucaultgovoriovojnodiplomatskomaparatui ravnotežisnagauvestfalskomporetku.Umjestodoktrinepravednograta,ratsepojavljujekaonastavakpolitike,anekaodiskurzivnaveličinaupoljujavnogprava.Ovakvoshematskosuprotstavljanjemožeisprovociratijednakopravnestručnjakeivojnepovjesničare,alinjegovajeidejaupozoritinapro-fesionalizacijuvojske,stalnivojnidispozitivivojnopolitičkikomplekskao

3

Nastavljasepomalopozicijski,kaouGrams-cija,iliuneštoantikvarnijoj,»drevnoj«Pan-čatantri:»Nevjerujnipobijeđenunineprija-teljukojiprijateljtiposta;ispunjenusovamapogledajdupljuštospalijevatraodvranado-nesena«(Pančatantra,1999:143).Međubo-gatomživotinjskommetaforikom,zmijakojeujedajunakondostavremenaisličnihanimal-nihpouka,ovamisefiguraučinilanajbližojdiskursimaokojimaFoucaultgovori:nepri-jateljiostajuneprijateljipasemudrikolektivinesmijuopustitiunatočprivremenomstanjumirakojeprikrivanjihovdubljiiuosnovine-razriješenisukob.

4

U prikazu knjige Biopovijest i biopolitikadadeseiščitatineobičnočistaivjerojatnosla-bijepoznataFoucaultovanormativnapozicijapoovompitanju.Odbacujućipojamrasakaopseudoznanstven,unavedenomprikazuFou-caultafirmiraontologijunakupinagenakojikomunicirajuimiješajusenasuprotpolitika-marasnesegregacije:»Trebazamislitičovje-

čanstvogdjenemarasakojesesuprostavljajunegogdje se ‘oblaci’ populacija isprepliću imiješajugenetskonaslijeđekojeimautolikoviše vrijednosti ukoliko je naglašeniji nje-gov polimorfizam.« (»Il faut concevoir unehumanitéoùcenesontpasdesracesquisejuxtaposent,maisdes‘nuages’depopulationsqui s’enchevêtrent et mêlent un patrimoinegénétique qui a d’autant plus de valeur quesonpolymorphismeestplusaccentué.«)VidiMichel Foucault, »Bio-histoire et bio-po-litique«, Le Monde 9869, 17–18. listopada1976.,str.5.Ako je concevoir semantički ambivalentan,smješten negdje na razmeđu razumijevanjapostojećeg, zamišljanja i stvaranja novog,kao i engleskiconcieve, zakontekstokoje-muovdjenemaprostorapisatitovrijedineštomanje.Literaturepakopovijesnojbiopoliticinacizmaistaljinizma,jednakokojasereferirana Foucaultove iAgambenove pojmove, ta-kođernenedostaje(npr.Prozorov,2016).



dio europske ravnoteže snaga.Umjesto rata kolektivâ ili rasâ koji politikazamrzava ili ostavljapodgrijanog»na laganojvatri«, ratpostaje ekstenzijadiplomacije.Mimodiskursapovijesnihrevizionista,Clausewitzsadapostajedoslovnareferencauporetkutrutinae Europae,odnosnoeuropskeravnoteže.DoposljednjihciklusaoVladanju sobom i drugima–kadapostajekasno,afilozofidepremasmrti,odlažućisvojebilješkenastranu–oparezijidemo-kracije,filozofskimsavjetimavladaruikiničkojhrabrostiistine,ratjeopstaouFoucaultovudiskursu,uglavnomtekkaousputnapovijesnareferenca,reci-monaPeloponeskiratuvezispovijesnimsituiranjemSokratovebrigeosebiiparezijaEuripidovaIjona(Foucault,2008) te,neštozanimljivijeunašemkontekstu,kaomodelkiničkogbitka,noopetmetaforički za samostilizira-nuagonijupojedinca.UsvojimposljednjimpredavanjimaFoucault (2009:274–279)pišeo»filozofskomratu«(la guerre philosophique),mislećitimenaživotkinikapoputDiogenakao»kinikakojijefilozofuratu«(le cynique est un philosophe en guerre).Notajmetaforičkimodelodnosisenaživotisti-ne,neštoštoupredavanjimaposlijeprelazirevolucionarimakojiseraznosebombamauimeistine,kojije»životborbe«(vie de combat).Kinicisubilipraktikantimilitantnoshvaćenefilozofijekojatestirasebstvo,ispitujegadokrajnjihgranica,trpećioddrugihiprihvaćajućinjihovonasiljekaoreakciju:njihovježivotsamoodricanjeiprihvaćanjenasiljakaočudnepraksaprijatelj-stvasljudskimrodom,ukojemukaouniverzalnietičkifunkcionariljudimaprenoseživot istine,brinućisezanjihnanekičudannačinkaoTolkienoviEntizadrveće.Nasuprotkinicimairevolucionarima,smodernimintelektualcimakojimora-juodbacitipolemikuizamijenitijemirnijomproblematizacijomiotvaranjemnovihperspektiva, situacija sečinibitnodrukčijom.Međutim,dabidobilikonačanuvidutransformacijupojmaratakodFoucaultamoramopogledatinačinnakojisepojampojavljujeuFoucaultovimbrojnimjavnimistupimakojinanekinačinutjelovljujujednuodjednostavnijihdefinicijaintelektua-laca,naimeonuvojvodeodWellingtona,kakojeprenosiSchumpeter,dasuintelektualcionikojiimajumoćgovorneipisaneriječi.

c) Rat, besjede i spisi (1954.–1988.)

PregledavanjeRiječi i stvari(Dits et écrits),veomakorisnogvoluminoznogkompendija tekstova i intervjuâ publiciranog još u prvoj polovici 1990-ih,kojepredstavljajedanodznačajnihdogađajau»fukoovskojindustriji«,biojevjerojatnonajzanimljivijidioistraživanja,akomičitateljdozvolipsiholo-giziratiovajpothvat.Usvakomslučaju,pretragujeolakšaloizvrsnoizdanjeopremljenotemeljitimpojmovnimindeksom.UvjerilomedaseFoucaultovokorištenjeratamožerasporeditiunekolikokategorija.Onenužnorasijecajuirektificiraju,ambivalentnostismještajuuuredneladice,aliakosekažedasumišljenekaopriručnoanalitičkooruđekojesređujematerijuradiuredni-jeprezentacijebezdrastičnogikonačnognasiljanadnjom,mislimdaihsemožeprovizornoprihvatiti.Izdanjeiz2001.kojimsamseslužio,podijeljenoudvasveska,sadržavaukupno25referencinaraturazdobljuod34godine.Prvisvezak(1954.–1975.)sadržavadesetinstanci(prijesedamdesetihratauFoucaultaubitnomnema),adrugi(1976.–1988.)petnaestpričemujenajvećakoncentracijaspomenaratapripočetkutogdrugograzdjela.5Odlučiosamihkategoriziratinasljedećinačin:površnometaforičkaidoslovna;povijesna;beligerentna;analitička;skeptična;pacifistička.Potrebnojeodmahobjasnitiiotpisatidvijekategorijeodkojihjejednapo-malorezidualnaidisparatna,adrugamoždaodvećspecifična.Prvo,površno



metaforičkaupotrebaznačidaseratkoristikaousputnametaforaupodručjukojenemavezesnašomproblematikom–riječjeoreferencinalingvistikukojaseumjestosemantikombaviratomugovornomaparatu,grgoljenjemimukomprodukcijejezika(Brisset)–ilijepakriječodoslovnojupotrebikojanijeodnašeginteresa:FoucaulttakomožegovoritiodeGaulleuiDrugomsvjetskomratu,oratukaoosobnomsjećanjuizdjetinjstva,ozabraniKubric-kovafilmauFrancuskojilipakspomenutiratusputnoudoslovnomznačenjuunutartekstaozdravstvenojpolitici(petinstanci).Drugo,skeptičnagovoriosumnjivomnegiranjurata,odnosnoopacifizmukaooskrivenomratu.Tojezanimljivo,možesepovezatisanalitičkompaibeligerentnomupotrebomtepredstavljanekuvrstušmitijanskogpotezakojiudepolitizacijividipolitizaci-ju.RiječjeojednojinstancigdjeseFoucault(2001b:13,57)pregnantnopita»kojemumirupacifizamsluži?«(le pacifisme pour quelle paix?).Tonamostavljačetiriupotrebekojesuodsredišnjeginteresa.Beligerentnukojasesuprotstavljapacifističkojianalitičkukojaseizražavausveoprezni-jojformi,suprotstavljajućisemarksizmukaopreciznaempirijskashemailijesepaknapuštakaomitološkidiskurs,kakosmovidjeli,nasuprotpovijesnoj-ontološkojkojaratsmještaurazličitepravosudneidrugeformeproizvodnjeistineikojanijepovršnometaforičkanegofundamentalnazaFoucaulta,pra-tećigakontinuiranobaremodpočetaka1970-ihdosmrti.Granicesutankei kategorizacija donekle proizvoljna, posebno između posljednje dvije osi–nazovimoihepistemološkima–dokjeiuprvomsuprotstavljanju–nazo-vimogapolitičkim–riječodoistarazličitimtonovimaaliibitnorazličitimpodručjimaipreokupacijama(maoističkimilitantvs.javniintelektualaclibe-ralizma).

c1)BeligerentnaupotrebadolazidoizražajaurazgovorusmaoistimagdjeFou-caultispadaradikalnijičakiodnjih,spominjućistaregermanskeobičajena-bijanjaglaveporaženaneprijateljanakolac,štojedošlodoizražajaumani-festacijamavazdakontroverznenarodnepravdeuFrancuskojrevoluciji,kojejeChateaubriandopisaosaristokratskimzgražanjem,aFoucault,moglobisereći,izpozicijecinizmamoći(Foucault,2001a:1210–1212).Utomraz-govoruFoucaultinzistiranatomedajesudvećburžoaskaforma,nekavrstatehničkeprijevarekojainstitucionalnodovodiupitanjemogućnostinarodnepravde.Kontekstualno,tajstavnečudiimožegaseiščitatiizdramatičnebro-šureIntolérable Skupinezainformacijeozatvorima(Groupe d’information sur les prisons, GIP) koja je u formi zolinskoga optužujućega pisma pro-glasilaratsvimmogućimpolitičkimiparapolitičkiminstitucijama,aisvojaistraživanjashvatilakaoratnepolitičke»ankete«.Nepodnošljivisu…,redalisuseuoptužnici ideološkiaparatikulminirajućisdržavomsamomkoja ihpojmovnoobjedinjuje:

»Nepodnošljivisu:sudovi,policajci,bolnice,azili,škola,vojnaslužba,tisak,televizija,država.«6

5

Kaojednainstancaračunaseirasponstranicanavedenukazaluunutarkojihsesamariječmožepojavitivišeputa,semantičkivariratiibitiproblematizirana,alizaovurazinupreciz-nostiistraživanjatonijebitno.

6

»Sontintolérables:lestribunaux,lesflics,leshôpitaux, les asiles, l’école, le servicemili-taire,lapresse,latélé,l’État.«(Eribon,2011:351).RiječjeobrošuriGIP-aizsvibnja1971.Uopćenito izvrsnojEribonovojbiografiji,otom razdoblju Foucaultova života i aktiviz-ma,vidistr.351–389.



Istraživanjaopisanajezikomratasu»istraživanjakojanetoleriraju«(enquêtes intolérance),samo»prvaepizodauborbi«(le premier épisode d’une lutte)protivporetka:štoviše,onakonstituiraju,kakopišeEribon(2011:358)frontitofrontzanapad (un front d’attaque).Institucijemutesukobkojiradikaliželereaktivirati,svesuprožeteistomklasnomopresijom,odnosnobaremjetakouovomeborbenomdiskursu,diskursurata,ukojemu,zaključujeEribon(2011:385),postoje»mase injihovineprijatelji« (les masses et leurs ennemis), aostalosunijanse.DoksuintelektualcipoputSartreapozivalinajedinstvoradnikaiintelektua-lacaukontekstuodržavanjanarodnihsuđenjapoputonogazapogibijurudara(»narodnisud«uLensuuprosincu1970.proglasiojeupravukompanijekri-vomzasmrt16rudara),radikalnijajeopcijabilaotimanjepailikvidacijavlas-nikasredstavazaproizvodnjuipolitičkihfunkcionaraliberalnedemokracije.IakoseFoucaultateškomožeoptužitizalegitimiranjeradikalnihčinovaklas-neborbe,zarazlikuodnekihdrugiheuropskihintelektualacakojisuunjihbiliizravnijeinvolvirani,njegovojeoptiranjezajezikrataukontekstudržav-nerepresijepremaradikalnojljeviciupostšezdesetosmaškomrazdoblju,bilosnažnoizraženoudodanaspopularnojdebatisChomskimkojajedostupnanaYouTubeu,7alinekimčudomnijeupotpunosti,upravou tomključnomdijeluspominjanjaraspraveuFrancuskoj,transkribiranauameričkomizdanju(ChomskyiFoucault,2006).Ukratko,Foucaultutojraspravigovorijezikomrelativizmadiskurzivnihporedakaiučinakamoći,dokChomskyneumolji-vozastupaidealističkuuniverzalističkupravdu.Referirajućisenafrancuskusituaciju,Foucault inzistirana tomedaseopozicijapoliciji i institucijama,dosljednogorecitiranojbrošuri,netrebaizražavatiuformikritikespozicijekakvog jusnaturalizma ili idealne anarhističke pravednosti (nešto što bi semoglopripisatiChomskome).Netrebaosuđivatipravosudnepraksespozi-cije»idealnepravde«(la justice ideale).UmjestotogaFoucaultkritizirasudkaoformudrugeepoheiodnosamoći,kaopravosudnutehnikuburžoaskogdruštvakojajeunačelnomsukobusnarodnompravdom.Svegorenavedeneinstitucijetrebanapadatiipritomdiskurzivnooperiratidoslovceuterminimaratananačinda»trebanapadatipraksepravde,trebanapadatipoliciju,trebanapadatipolicijskeprakse,aliterminimarata,anepravnimterminima«.8

Nakon što jeChomskyočekivano izrazio skepsuprema takvompristupu,Foucault je svoj odgovor uokvirio kao »spinozistički« (Je veux repondre en termes de Spinoza.)ikazaodaćeproletarijatosvojitivlastteda»vodirat«(fait la guerre),neuimevišepravde,negodabiuborbiprotivtrenutnovladajuće klase »po prvi put u povijesti osvojio vlast« (pour la première fois dans l’histoire, il veut prendre le pouvoir).DokChomskykažeda,akobiljudskaprava,vrijednostiislično(human decency)bileugrožene,nebihtiouspostavunovogporetka,negovjerujedabipromjenaposebibilado-bra,Foucault (implicitnospinozistički)kažedanevidiprigovorakrvavojnarodnojpravdi.Chomskydakakonijezadovoljanstom»teorijomrevolu-cije«: revolucijabisvakakobilanepravednaakonebivodilanečemubo-ljem,odnosno»nasilnaikrvava«(violent and bloody)inakrajubikrajevabilapotpunonemoralna(totally immoral).Foucaultpaknagovještavadrugepojmoveikriterije.Ustvarnomdruštvubezklasamoždanebikoristilipoj-movekojimaidealističkibarataChomsky.NjihovaprojekcijanaononovoFoucaultu nema previše smisla, odnosno analogna je postupku kojim sukomunistički revolucionari prepisali buržoaskiprivatnimoraluprojekcijidruštvenih odnosa budućnosti (treba samo pogledatiMisterije organizma DušanaMakavejeva, ali kao teorijski kontrapunkt pročitati i prvi svezak



Foucaultove Povijesti seksualnosti). Pojmovi i koncepti naše civilizacije,našegtipaznanjainašeepohe,progovaraFoucaultepistemologiz1960-ihuovojraspraviranih1970-ih,nisuodpomoćizamišljenjenovoga.9Služećisepritompojmovimarata.OvojseratobornojupotrebimogupripisatimoždajošFoucaultoveprimjed-be u vezi s posjetom famoznom zatvoruAttica, no tu je strogo govorećiriječodoslovnoj upotrebi (Foucault, 2001a: 1396), kao i predgovorknji-ziBruceaJacksona,kojidelinkvencijuodređujekao»pravidruštveni rat«(la vraie guerre sociale), no i potonje je vjerojatno već bliže analitičkimkoncepcijama (Foucault, 2001a: 1157).Možda u konačnici kategorizacijupotonjihslučajevauovajrazdjelvišeodređujeaktivističkiborbeniton:akose,većpremaideološkimpretpostavkama,uzatvore»trpa«usklopuklasneopresije,nijeničudodadolazidodruštvenograta,dokseparalelnovodestvarniratoviudalekimzemljamapoputVijetnama,astrukturalnitroptu-mačenjanasiljakaoizrazadruštvenihnepravdi,kaokodBrechta,pripisujedelinkventimauloguboracauklasnomeratukojiupozoravajunadruštvenaproturječja.

c2)Pacifističkaupotreba sastoji se upoznatomFoucaultovomsuprotstavljanjuproblematizacijepolemiciukojemueksplicitnokoristimodelratakaoneštoštotrebaizbjegavati.Foucaultje,kakojepoznato,zagovaraomodelspecija-lističkog intelektualcakaomajstoraposebnogdiskursakoji otvara taktičkemogućnosti,figurekojanijerapsodvječnogainepromjenjivog,alinitistrategrataimira,negonetkotkootvaranovoudanompovijesnomtrenutku.UBe-sjedama i spisima,pojavljujusedvijeovakveinstance(Foucault2001b:914;1411)izranih1980-ih,gdjeje,postmodernističkirečeno,ratnegativnioznači-telj.Odafirmiranogmodelapolitičkeborberatriječimapostajedestruktivnaformaintelektualnerasprave.Foucaultsesmirio.Polemika,sgrčkimratomukorijenu,postalamu jedestruktivnoukopavanjeubojevnimpozicijama.Tomjesuprotstavljaoproblematizaciju,poglednastvarikojidajuintelektual-cispecijalistiumjestonegdašnjihhumanističkihsveznalica.DarwinumjestoZole.Kaoštose, recimona traguHeideggera, filozofijumožeshvatitikaospiritističkuseansuukojojmisticidosežubitaknovimjezicimadoksetomeironičnosuprotstavljashvaćanjefilozofijekao(ipaksalonskoga)jakobinskogkluba,takonitiFoucaultoviintelektualcinisuborhesovskirapsodivječnogakoji vide uvijek istu platonističkumačkuna ulicama i brjegovimaBuenosAiresa,anitistratezirataimirapoputSartrea,negomajstoriposebnihdiskur-

7

»DebateNoamChomsky&MichelFoucault– On human nature«. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=3wfNl2L0Gf8(pristupljeno15.5.2016.).Transkriptiuod-lomku napravljeni su na temelju snimke ra-sprave.

8

»…ilfautattaquerlespratiquesdelajustice,il faut attaquer la police, il faut attaquer lespratiquespolicièresmaisentermesdeguerreetnonentermesdejustice(…).«Ibid.

9

Ustvari, ukoliko se ovaj agnostički relati-vizam dade braniti, utoliko je Foucaultova

poanta slično onoj koja se može iščitati izpoznate scene iz Roka i Cicibele u kojoj seBoris Dvornik kao temperamentni anarhistraspravlja sa sucem, drsko izmičući katego-rijamakojemupokušavanametnutisud:ljud-ska ljubav Roka i Cicibele (1978.) na sudupostaje konkubinat, godine bivaju pripisanečovjekukoji ihneračunaineznakolikoihima,kaoivjerskapripadnostzakojunehaje.Diomizanscenesuiarhitekturairaspelonasudačkoj katedri, no i ljudska toplina lokal-nogtemperamentakojasepojavljujeurižotuišpanjuletimakojikomunikacijskipovezujusuca i optuženika u vremenima kada se nasudu(iteleviziji)jošmoglopušiti.

https://www.youtube.com/watch?v=3wfNl2L0Gf8



sapoputOppenheimera.Umjestorata,nastupilajeparadoksalnopolitiziranatehnokracija.

c3)Naanalitičkuupotrebuotpadanajvišeinstanci–jedanaest–uzuvodnoizra-ženerezerveopreciznojkvantifikaciji,kaoinapomenudanekeodnjihotpa-daju inavećopisanapredavanjaodkojihsunekaobjavljenaprijevelikogprojektapublikacijeintegralnihtekstovaFoucaultovihpredavanjakojijeza-počeoudrugojpolovici1990-ih.Riječjeoiskazuuokvirenomkaohipoteza,nekad izraženau formi snažnijekategoričkemantre,nekad izražena svišesumnjeiopreza.Odpočetka1970-ihpadonjihovedrugepolovice,zaključnosa 1977., kada se ti iskazi pojavljuju,može se pratiti kakoodkategoričkeinverzijeClausewitzapostajunijansiraniji,izraženiopreznije,kaonagađanjeikaoempirijskisročenopitanjeuprotupozicijipremamarksizmu,pričemujeratidaljemetaforazatumačenjerazličitihvišeilimanjenasilnihsukobailidjelovanjamoćinasubjekte(nasuprotpozicijidamoćproizvodisubjekte).PrimjerkategoričkogiskazakodFoucaulta(2001a:1570)možesenaćiuin-tervjuu1975.(danogkontroverznomBernard-HenrijuLévyju)iuintervjuuiz1976. gdjeFoucaultsmještaanalizumoćiuokvirestrategijaitaktikatvrdećikakojemoćodnossilaistoga,uodređenojmjeri,odnosrata:

»Moćjeubitnomeodnossile,dakle,uodređenojmjeriodnosratu.«10

Foucaultuanalizimoćistogasociologijiipsihologijipretpostavljastrategijui»umijećeratovanja«(l’art de guerre).UosnovijeriječoidejikojaoblikujemetodologijuanalizeuPovijesti seksualnosti,samoštojeneštooštrijeizre-čena.Viširodnipojamkojipovezujemoćiratostajestrategija,amodelrataepistemologijskijemodelzatumačenjedruštvenoga.11

Uontološkomsmislu,osebujnaspecifikacijaovepozicijemožesenaćiuraz-govoruzapsihoanalitičkičasopisOrnicar?Ukreativnomkonfliktuspsiho-analitičkimdiskursomFoucaultnapitanjeoprijateljima ineprijateljima tesubjektimausukobukonstatiraopreznije,kakojeriječohipotezi,alikakomusečinidasu»sviusukobusasvima«(tout le monde à tout le monde).Nemaprethodnozadanihsubjekatapoputproletarijataiburžoazijeumarksističkomdiskursu.Umjestotoga,svinastupajuprotivsvih,aličakseineštounamaboriprotivnečegadrugog.Kaoštoodbacujemarksizam,Foucaultseneza-ustavljaninaponuđenimkoherentnimpojedincimaštobizvučalokaoneštoizpočetniceoracionalnomizboruilikaoproverbijalnahobsovskaklasika:

»Borimosesviprotivsvih.Atujeuvijekneštounamaštoseboriprotivnečegunama.(…)Pojedinci,pačakipod-pojedinci.«12

Jacques-AlainaMilleratojeostaviloučudu,aliseraspravapreusmjerilanadrugetemenerazjasnivšipojam»pod-pojedinaca«.Činisedaratuključujei rat unutar čovjeka, podrazumijevajući podijeljena sebstvakojadolazedoizražajajednakouplatonističkimprispodobamaozvijerimaikočijama,cije-lomdiskursupsihoanalize iprimjerima teoretičaradeliberacijekoji aporijeodlučivanjapredstavljajukrozpodijeljenasebstva.PoputPettita,kodkojegapodijeljenasebstvanađuunevoljiodlučujućitrebalikupitivolvo–ekonom-sko,ekološkoisocijalnosebstvoteškosedogovoreokotakvihpitanja(Pettit,2001)–Foucaultmetaforičkigovorioratuunama,odruštvenojipsihološkojagonijikojasenezaustavljanaontološkompragupojedincanegogaprelazipretpostavljajućiratjedinstvusebstva.Možesezaključitidajeratnahipotezadoistaontološkidalekosežna.



Primjer opreznije formulacije i povlačenjamože se naći već godinu danakasnije u panoptički naslovljenom intervjuuOko moći (L’oeil du pouvoir)iz1977.Napitanjeoodnosusilaupolitičkomporetkuautorunemožedatijednoznačanodgovorsjasnim»da«ili»ne«.13Utosevrijememoguprona-ći formulacijekojemijenjajushemuratashemommoći,napuštajućistarijuepistemologiju, inzistirajući na tomeda je pitanjemoći ipak kompleksnije(Foucault,2001b:391):tojeuostalomnapetostkojadefiniradioometodiizprvogsveskaPovijesti seksualnosti.14Također,kaoiutojknjizi,marksizamsepojavljujekaoepistemologijskiDrugikojikolektivističkupolitikunamećesloženijemmaterijalu: shema rata pokazuje se preuzetnom, treba je ispita-ti,odnosno tkosebori,kako,zašto igdjepasemože rećidaontologijskespekulacijeizdramatičnograzgovoraspsihoanalitičarimapostajuempirijskiproblemizakonkretneanalize(Foucault,2001b:154).Foucaultsesnebivanadlakoćomkojomsegovorio»odnosusnaga«(rapports de forces)i»klas-nojborbi«(lutte des classes)bezpreciznosti,novrijedi tozabilježiti ikaosamoprijegorjerisamipojmovistrategijeitaktikedolazeupitanje,uanaliziprocesaukojimamoć investira tijela.Možda jeodgovornapitanjeoovojpromjenistajalištaubavljenjurazličitimrazdobljimapovijesti.OnoštoFou-caultoveanalizepokazujuusedamnaestostoljetnimpobunamanormandijskih»bosonogih«(vanupieds)isprepletenimasmukamakraljevskogfiska,iana-lizepovijesnihdiskursapovjesničarakojisu,uostalomkaoiFoucaultčitaliSpinozu,vjerojatnonisuonoštočinimoderneodnosemoći.Iliihtrebaidaljeshvaćatikaotihirat?Odgovorkakokad–nekadrat,nekadmoć–biobiuskladusFoucaultovomdeklariranimnominalizmom.

c4)Povijesno-ontologijskuupotrebuostaviosamzakraj.Čudna,napetasintagma,povezujućisjednestraneononepromjenjivoibitno,asdruge,onoštosepodefinicijimijenjairazvija,želiuputitinaFoucaultovoshvaćanjepovijestiukojemusebitistinepovijesnomijenja,aFoucaultsezatopovremenoslužijezikomratauširempojmovnompoljusukoba,napetostiikušnji.Ratje,akojeturazlikuuopćemogućepovući,ovdjeonoštosemetaforičkidogađakadaserađaistinaumnoštvusukobainasiljaupovijesti.Drugimriječima,moždajeposrijedimanjianalitičkiodmakodpredmeta,kojimgodtonomstavbioizražen.Posrijedi sudvije instanceovogžanra. Jedna seodnosi i na istra-živačkoformuliranjehipotezaugenealogiji,aliupribjegavanjuNietzscheuprotivHegela(Foucault,2001a:1013):ratsepojavljujekaoneštoštoopisujenizborbi,alinekaopovijesnitokidejepremadobrojuniverzalnosti,negokaonizmanipulacijaipartikularnostipovezanihsa»sramnimizvorima«.Drugaje

10

»Lepouvoirestessentiellementunrapportdeforce,donc,jusqu’auncertainpoint,unrap-portdeguerre.«(Foucault,2001b:87)

11

Ovažnosti pojma strategije v. također u pi-tanjima koje Foucault s kurtoaznom skrom-nošćuupućuječasopisuHérodote (Foucault,2001a:94–95).

12

»Nousluttonstouscontretous.Etilyatou-jours quelque chose en nous qui lutte autrechoseennous.(…)lesindividus,etmêmelessous-individus.«(Foucault,2001b:311)

13

»Jeliodnossnagaupolitičkomporetkuratniodnos?Osobno,neosjećamsespremnimod-mahodgovoriti s konačnimda ili ne.« (»Lerapportdeforcesdansl’ordredelapolitiqueest-ilunerelationdeguerre?Personellement,jenemesenspasprêtpourl’instantàrépond-re d’une façon définitive par oui ou non.«)(Foucault,2001b:206)

14

Tujevidljivoiodustajanjeodpojmarepresije(Foucault,2001a:189).



instanca,dakako,brazilskopredavanje(održano1973.naPontifikalnomka-toličkomsveučilištuuRiju)o»istiniipravnimformama«(La vérité et les for-mes juridiques)kojesuprotstavlja»kušnju«(l’épreuve)»istrazi«(l’enquête)štojezaFoucaultaneobičnovažno.Utomsekontekstugermanskofeudalnopravopojavljujekaoritualizacijarata(Foucault,2001a:1442–1443)kojipo-lučujeistinu(onečijojsnazirecimoilinaklonjenostisudbine).15Zaovajžanrvrijedi seobratitikasnijimpredavanjimaodčega samneštonaglasiogore.Pitanjaaleturgijeimetaforikeratajednakozahvaćajunordijskebarbare,re-volucionareikinikekojinastoježivjetiživotistine.Zajednospredavanjima iknjigama, imamozaokruženuslikudiskursa ratauFoucaultu.Kaoiobičnočinise:birokracijanekaprovjeravapapire,aFou-caultnekasemijenja.Njegovitumačimogusezabavljatitražećipoveznice.Noovdje,činise,nemahermeneutičkespiralekojabimanjiprojektredefini-ralaismjestilauokvireširesinteze,kaoštosearheologijadiskursaširipremagenealogijimoćidabiotvorilaprostorzatehnikesamoupravljanjasubjekata.Ratsepojaviokaopravnaformapovezanasistinom,kaotaktičkosredstvoupolitičkimsukobima,kaoanalizaipovijesnidiskurs.Najzanimljivijeiponaj-višeuvezispredavanjimaTreba braniti društvo.Noakosadaimamodovolj-nopreciznuslikumeandaradiskursaratakodFoucaulta,štonamsvetouopćeznači?Vrijemejedaseudrugomdijelurada,kojimćemokontekstualiziratiizaključitiovajanalitičkiprikaz,pozabavimopolitičkimulogomdiskursarata.Utomećenampomoćiopćemjestokognitivnelingvistike.

Politikapokojojživimoimetaforeumjestokojihzaključujemo: ponešto o svrsi i posljedicama diskursa rata u društvu

Uknjiziistogaimena,kojajenedavnodobilaihrvatskiprijevod(uizdanjuDisputapoetiziranesukaoMetafore koje život znače),GeorgeLakoffiMarkJohnsonrazvijajuteorijumetafore,ne,dakako,kaostilskogsredstva,negokaopojmovnogoruđa.Metaforeoblikujunašemisaoneidjelatnesvjetove,ujed-nobivajućistrukturalnima,ontološkimaiorijentacijskima(LakoffiJohnson,2003:264).Onesuujednodiodruštvaikulture.Uzmimoprimjeružanruepi-stemologijeirata.Kadagovoreometaforičkimprimjenamaratadajuprimjerza ovaj sustavan kognitivni proces u kojem jedan pojam strukturira drugopodručje.Pojmovnametafora»Raspravajerat«(»Argumentiswar.«)govorinamo»neobranjivim«tvrdnjama(»Yourclaimsareindefensible.«),napaduna»slabamjesta«argumentacije(»Heattacked every weak point inmyargu-ment.«),kritikamakoje»pogađajumetu«(»Hiscriticismswereright on tar-get.«),»razaranju«protivničkogargumenta(»Idemolishedhisargument.«),izostanku»pobjede«(»I’veneverwonanargumentwithhim.«),korištenju»strategije«(»Ifyouusethatstrategy,he’llwipe you out.«)pai»pucanju«(»Youdisagree?Okay,shoot!Heshot down allofmyarguments.«)štose,dakle,uglavnommožeprenijeti izengleskoguhrvatskipremdanemorausvakojpojedinojinstancibitiidiomatskiuobičajeno.PremaLakoffu iJohnsonu, tametaforastrukturiranašedjelovanjeuaktiv-nosti raspravekao»metaforapremakojojživimouovojkulturi« (Lakoff iJohnson,2003:4–5).Alternativno,oninudemisaonieksperimentoraspravikoja se ne gleda kao mjesto pobjede i poraza, gdje nema napada, obrana,dobivenogiizgubljenogterena.Tražeodčitateljadazamislikulturuukojojseraspravastrukturirakaoples,anjezinielementitumačeivrednujupremaestetskimkategorijama,zaključujućikakotuaktivnostnakrajunebiuopćevidjelikaoraspravunegokaoneštodrugo.



Idejajedajeovajargumentometaforamakaokonceptualnimoruđimapoli-tičkivažan.Akonekipojamoblikujenašemišljenjeidjelovanjetomožebitivažnozadruštveneodnoseunjihovimposljedicama.Lakoffjeusvojimveo-mautjecajnimanalizamamoralne politikeiliizodređeneperspektivepolitika moralnosti nastojaopokazati kakonašepoimanjepolitikeodgovaranašemprimarnomsocijalizacijskomjezikukojiusvajamo.Konstruiravšidvamodelaroditeljstva–kažnjavajućeg,»strogogoca«(strict father)ibrižnog,»njegu-jućegroditelja«(nurturant parent)–odnosnodvamodelaobitelji,pokušaoje pokazati kakoviđenja politikeodgovaraju svojevrsnoj gramatici obiteljikojuljudistječukrozdjetinjstvoiranusocijalizaciju(Lakoff,2002).Jezikipraksekažnjavanjanasuprotsuosjećanju,viđenjesvijetakaoneprijateljskogiopasnogmjestailipakmjestanakojemusepružapomoćipokazujuosjeća-ji.Pustimodiskurzivnepomakeipolitičkekonotacijeiupotrebeovesheme.Poantazanasjeočigledna:štoakosuriječikojeučimoislušamoupoliticiratne,ilineštoapstraktnije,borbene?16Kojijeulogukorištenjujezikarata?Štoustvaričineakademskiautori(aipolitičari)kadaodruštvugovorekaooratu?Jelitodio(političkeiakademske)kulturekojumoramoprihvatitiiligamožemopromijeniti?Akonije,imalikakveposljediceičemuuopćeslužidiskursrata?Afirmativnotumačenjediskursaratanijeteškozamisliti:akoakteripredočujuželjenicilj,odnosnovođenisusvojevrsnimtelosompobjede,ratopravdavaonozaštosevrijediboriti.Prizvatćesemakijavelističkamaksimairećidagovorrataslužiratukojije,akojevrijedaninakrajukrajevapobjednički,opravdan.Alternativno,negativnotumačenjebilobidajegovoritioratune-odgovorno,akodoistaneželimorat.Thomasovteoremujednojmogućojpa-rafrazikaže:Akosmatramostvarirealnima,mogubitirealneuposljedicama.Akosepunogovorioratu,onoštoskepticiotpišukaopolitičkufarsulakopostanestvarnioružanisukob.Ratjemogućkaoištorasprava,posebnoonarazumljenaponačelu»raspravajerat«,možezavršitišakama.Kritikumarksistasliberalnihpozicijautomsmislunetrebaposebnoizvo-diti.ŠtoseFoucaultatiče,kojemuseukasnijimfazamaipakpripisujeneštoliberalizma,dijagnosticiraseslično.Ukolikogovoriosveprisutnostiodnosamoći–kojisukodiranikaostrateškiodnosiiliizravnopojmljenikaoodnositihogarata–utolikojeposrijediregresijauodnosunapovijesnoizuzimanjeprivatnogkakobiseprevladavalorazornoprakticiranjevjerskihratova(Wick-ham,2008).Bodenovski apsolutizamsuverenosti, kakoprenosi i elaboriraautor,kaoiHobbesovakonstrukcijausmjerenisuprotivuzajamnogklanja.FoucaultnasnanekinačinvraćauBartolomejskunoć,glasiobiprigovor.Možda iprotivvolje,onnasvodiu totalitarizam,kojiodgovarasveprisut-nostipolitičkogakojenavodnozahtjeva ljevica.Štoviše, to jenjegovafor-

15

Engleska verzija (Foucault, 2000) nažalostne uključuje kasniju poticajnu raspravu tj.okrugli stol transkribiran u D&É (Foucault,2001a:1491–1514).

16

Većina ipak ranije nauči što je borba pashodno tome jednadžba»rasprava jeborba«(argument is struggle) važi kao primarnametafora nakon koje se uči o »proširenim inasilnim borbama poput bitaka i ratova«, aLakoff i Johnson u naknadnoj se refleksijiposipaju pepelom jer nisu uvidjeli »dubinu

primarnemetafore«(LakoffiJohnson,2003:264–265).Borbanemorabitirat,pačaknitinasilnakaoštosečestoističezadžihaduzpo-zivenasure ihadise imetaforičkuupotrebukojaupućujena»duhovnenapore«nasuprotonojkonjaisablji,dokseIslamskadržavausvojemupraksi iglasilu, sličnokaoHitleruvezi s Bitkom kod Poitiersa opredjeljuje zapotonjeuže tumačenje»religijemača«.Ovorazlikovanjemože biti važno ali često jezikborbemožebitidiošireratnemetaforike.Zapotrebe ovog teksta razlikovanje u svakomslučajunijepresudno.



malnadefinicija.17Sobziromnatodanemamniprostoranivoljerazriješitiovuraspravuempirijski,ponuditćuusamojzavršnicinekolikospekulacijao svrsi i završnudosjetkukakobihzaključioovuprolongiranuegzegetskuimisaonu vježbu koja pokazuje kako je diskurs rata barem znatno stariji,bogatijiiteorijskiraznolikijinoštobitosugeriralarazličitadnevnopolitičkaprepucavanja,kojanasnadamseipaknevodeukakvunovuBartolomejskunoćhrvatskepolitike.Ujednojuglavnomzaboravljenojstudijifilozofijedjelovanja,NenadMiščević(1988:231–247)istaknuojedanemacrnekutijeautonomijeizničeanskeper-spektive,ispitujućialternativnuteorijudjelovanjakaopokušajkritikeklasičnetradicije.Vjerausubjekt,kakonasučiSumrak idolajestiluzija,velikaglu-post.Tijelo,Leib,uhvaćenojeusustavpovijesnihdominacija.Nemamistič-nog»unutra«kojeodlučujeiupravljabezvanjskoga.Diskursiiborbamogubitidiotakveepistemologijedjelovanja.Tozaštonetkogovorioratumoglobisepromatratikaodiotečudneniskekojasezovevanjskauzročnost.Tražilibietiologijudiskursarata,sličnoliječnicimakojiispitujuuzrokebolesti.Klasnapozicija,psihološkadispozicija,dinamikapolitičkogtrenutka?Uzrokmožebitineobičnovažan,kakosugerirajuLakoffiJohnson,povezujućisveameričke političke kontroverze s psihologijom i jezikom (»svih sretnih«)obitelji,noovdjeserazmišljanjeutomsmjerunečiniposebnopoticajnim.Ispostavlja se recimo da je jedan autor fino školovani francuski buržuj izprovincije,druginapolaarbereški(italoalbanski)sirotansaSardinije,itd.Dajejedanimaoautoritarnogoca,drugomejenedostajaopritvoreniotac,trećigamožda,poputSartrea,uosnovinijeniimao,zamijenivšigasrdačnimal-zaškimmaternalnimdjedom,ljubiteljemklasikaivlasnikombogatebibliote-ke.Možesespekuliratiopolitičkojformaciji,modeluobiteljiilipakreakcijinato.Ratkaonastavakobiteljidrugimsredstvimailikompenzacijazaklasnufrustraciju.Sociologijiklaseipoložajapritomizdašnopomažepsihoanalizakarakteraiživotnapovijestpolitičkesocijalizacije.Itakodalje,uuzročnomlancu.Tomeposvojprilicinemakrajailionprelazimogućnostiovogprino-sa.JednakoubudističkomdiskursuiuradikalnomskepticizmuizraženomuAgripinojiliMünchhausenovojtrilemi,uvijeksemožedaljepitatizašto?Aakoseneželimovrtjetiukrug,potragasemoranegdjepresjeći.UostalomiMarxjebioburžuj,kakokaustičnonapominjeMarcusepatoništanegovoriovrijednostimarksističkogadiskursaposebi.18

Odlučitisevaljastogazavrednovanjesmisla,azatimiposljedicadiskursa,premdaitomožeićidaleko.Oddvajutemeljnihorijentacijskihpojmovafilo-zofijskogazrenja,kolikogavećpolitologmožeponuditi,umjestoetiologije(αἴτιον)trebaseokrenutiteleologiji(τέλος).Kodmarksističkogratnogdis-kursasvrhajerevolucionarnailiemancipacijska,usmjerenaprotivliberalnemočvare.Farsailine:toovisiopojedinimizvedbamaipovijesnopolitičkimtrenucima.Slično jekodFoucaultauznapomenuda jenjegovdiskurs rataznatno bogatiji, povezan ne samo s kolektivnom borbom nego, kako smovidjeli,iindividualnomaleturgijomkušnje.Kodiranjeodnosamoćikaoratanemapolitičkogučinka,kaonidrugidiskursi,doknesazrijudruštveneokol-nosti.ŽižekjeutomsmisluzaLaclaua,recimo,»vrtićkilenjinist«,ultraljevi-čarkadaokolnostinisutomedorasle:njegovdiskurssvodisenaLeninism of kindergartenkoji»čekanamarsovce«(waiting for the martians).Međutim,dokje,primjericeGramsci,biotaktičardijalektičkogmaterijalizma,višeilimanje teorijski i praktično uspješan, kod Foucaulta imamo prazan prostorkolektivne,daklepolitičketeleologije.Njegovesunormativneosnoveoko-jimaseraspitivaoHabermaszatvrdepovršinepolitičketeorijeijasnepozive



napromjenuostalemisterijem,odnosnoovdjeihnemamprostoranitivolje(re)konstruirati(parezija,guvernmentalnostiestetikasebstvaupoljudiskur-saimoći;marksističkimrječnikom:pomalo»truli«liberalizamshrabrošćuistine,filozofskimpozivomineizvjesnošćudemokracije).Njegoviratovisubrojniipovezanisproizvodnjamaistine.Njihovsuciljprijeosobnefilozofsketransformacijenegolivelikedruštvenepromjene,ostvarivanjapolitičkepre-moćiilivizijenovihpolitičkihekonomija(dapače,smatraojedasocijalizamnemasvojuspecifičnuguvernmentalnost,negoposuđujeodliberalizma).Nitiusmislusvrhenitiusmisluposljedicetajsetipmetaforičkogratanečiniodbojnim.Uvremenukojejeobremenjenodiskursomrata–ukojemuseonjednakokoristikaosredstvozaoznačavanjemodernogtotalitarizmakao»le-galnoggrađanskograta«usmjerenogprotivodređenihkategorijapopulacije,kako je to sročioAgambenpočetkom2000-ih, primjerice napredavanjuuCentruRolandBarthesSveučilištaParisVIIDiderotjoš2002.,ilikaoprojek-cijafrancuskebudućnostiuHouellebecqovimromanimakojiizazivajuzna-čajnupolitičkupažnju–takavpristupmožebitiosvježavajuć.Umjestoanali-zediskursarataprisutnoguPokoravanju,vrijedisestoga,nemalofukoovski,okrenutijednomklasikuskojimsmootvorili,kojitakođerzamnogenijebiodovoljno revolucionaran, nonipoštoga se nemožeoptužiti za epikurejskibijeguprivatneutopije.Nasamomekrajuionakonijemjestoguslationorma-tivnompacifizmukaooultimativnojvrijednosti,nitipakutemeljivatirazlogezaovajilionajtipratavođenpolitičkomtaktikomilitelosompovijesti.Bilionimetaforički ilipravi,možesebaremprihvatiti skromna tvrdnjadapostojedoistaglupiratovi.KakopišeCamus,ujednojodapoftegmiskojimajepremrežiosvojromanorazličitimnačinimanošenjasgadostimasudbine(poputoneotiskukojiseidaljebavištakorimadokljudiumirupokućama):ratjebezsumnjeveomaglupnotoganesprječavadatraje.Sautorovimpot-pisomkojidižecijenupožutjelaGallimardovapapira,kaoštonošenekopačkeLeaMessijatržišnovrijedevišeodonihtvorničkih,iakonjihovadobrotvornadonacijauarapskomsvijetumožeizazvatizabunu,CamusovaseknjigamoženaćiujednomantikvarijatuuZagrebu.Vjerujemdajenitkododanasnijeku-pio.MoždaCamusovajednostavnamisaonevrijedipunosgledištavječnosti,mudrostiheraklitovskihrađanjaihegelovskihopravdanja,alidobroopisujepolitičkusituacijusurogatnogadiskurzivnogratovanjakojepodgrijavaistro-šenudinamikuumornapolitičkogtijelaovenacije:glupo,atraje.Nemoguzaključitiboljenegosretnimpozitivizmomteizjaveinjezinimoslobađajućimhumoromdalekooddiskurzivnogratakojidosadnobijesnijavnimprostoromidruštvenimmrežama.RatkojimeđuostalimnudiFoucault–privatniratzaaleteurgijusebstva–ipaksečiniprivlačnijomopcijomodpozivanaoružje.

17

Dva suočitaodgovora,nakonprimjedbedamoć,sveprisutnailine,nemorabitirat.Prvijesadržanuprotupitanju:Štoanalizafunkcio-niranja moći ima s normativnim? Prozivatidijagnozu za neodgovornost zvuči pomalokaoporukakakotrebaubitiglasnikaslošimvijestima.Drugi,višenegonaivanakosepaž-ljivije ne čita, jest da optuživati Foucaultazatotalitarizamupućujenadvostrukunepis-menost: u poznavanju Foucaulta i u žanrupolitičke teorije.Foucaultnaime inzistiranarazliciizmeđutogakadapolitičkiprojektna-stojiobuhvatiticijelodruštvenotijeloodozgoikadaseodnosimikromoćipojavljujukapi-larno,odozdo.Njegazanimapotonje.

18

Marcusegovorikakojejasnodanetkomožetranscendirati»subjektivnisklopsvijesti«(su-bjektive Bewußtseinslage) i artikulirati općedruštvene interese: »To što netko dolazi izgrađanstvapotpunojesvejedno.MarxiEng-elsdošlisuizgrađanstva.«(Daß jemand aus dem Bürgertum kommt, ist scheißegal. Marx und Engels sind auch aus dem Bürgertum ge-kommen.)(Marcuse,1971)



Literatura

Chomsky,Noam;Foucault,Michel.2006.The ChomskyFoucault Debate on Human Na-ture.NewYork:TheNewPress.

Eribon,Didier.2011.Foucault.Paris:Flammarion.

Foucault,Michel.2015.Théories et institutions pénales.Paris:Gallimard–Seuil–EHESS.

Foucault,Michel.2013.La société punitive.Paris:Gallimard–Seuil–EHESS.

Foucault,Michel.2012.Mal faire, dire vrai: Fonction de l’aveu en justice. Cours de Louvain, 1981.Chicago–Louvain:UniversityofChicagoPress–PressesuniversitairesdeLouvain.

Foucault,Michel. 2011.Leçons sur la volonté de savoir: Cours au Collège de France 1970–1971 suivi de Le Savoir d’Oedipe.Paris:Gallimard–Seuil–EHESS.

Foucault,Michel.2009.Le gouvernement de soi et des autres: Le courage de la vérité. Cours au Collège de France 1983–1984.Paris:Gallimard–Seuil–EHESS.

Foucault,Michel.2008.Le gouvernement de soi et des autres: Cours au Collège de France 1982–1983.Paris:Gallimard–Seuil–EHESS.

Foucault, Michel. 2004. Sécurité, Territoire, Population: Cours au Collège de France 1977–1978.Paris:Gallimard–Seuil.

Foucault,Michel. 2003.Le pouvoir psychiatrique: Cours au Collège de France 1973–1974.Paris:Gallimard–Seuil.

Foucault,Michel.2001a.Dits et écrits I (1954–1975).Paris:Gallimard.

Foucault,Michel.2001b.Dits et écrits II (1976–1988).Paris:Gallimard.

Foucault,Michel. 2000. »Truth and JuridicalForms« (five lecturesheld at thePontifi-calCatholicUniversityofRiodeJaneiroinMay1973).U:JamesFaubion(ur.).Power: Essential Works of Foucault III.NewYork:TheNewPress,str.1–89.

Foucault,Michel.1999.Les anormaux: Cours au Collège de France 1974–1975.Paris:Gallimard.

Foucault,Michel.1997.Il faut défendre la société: Cours au Collège de France 1975–1976.Paris:Gallimard.

Foucault,Michel.1976.Histoire de la sexualité: La volonté de savoir.Paris:Gallimard.

Foucault,Michel.1975.Surveiller et punir: Naissance de la prison.Paris:Gallimard.

Korvela,Paul-Erik.2012.»Sourcesofgovernmentality:twonotesonFoucault’slecture«.History of the Human Sciences25(4/2012):73–89.doi:https://doi.org/10.1177/0952695112454370.

Lakoff,George;Johnson,Mark.2003.Metaphors We Live By.Chicago–London:Univer-sityofChicagoPress.doi:https://doi.org/10.7208/chicago/9780226470993.001.0001.

Lakoff,George.2002.Moral Politics: How Liberal and Conservatives Think.Chicago:Chi-cagoUniversityPress.doi:https://doi.org/10.7208/chicago/9780226471006.001.0001.

Marcuse,Herbert.1971.»DasProletariatisteineSchwindendeKlasse«.Der Spiegel,1.siječnja1971.Dostupnona:http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-43375245.html(pristup-ljeno15.5.2016.).[diskusijasH.M.Enzensbergerom]

Miščević,Nenad.1988.Radnja i objašnjenje.Zagreb:Hrvatskofilozofskodruštvo.

Pančatantra.1999.Zagreb:Naprijed.

Pettit,Philip.2001.»DeliberativeDemocracyandtheDiscursiveDilemma«.Philosophical Issues11(1/2001):268–289.doi:https://doi.org/10.1111/j.1758–2237.2001.tb00047.x.

Prozorov, Sergei. 2016. The Biopolitics of Stalinism: Ideology and Life in Soviet Soci-alism. Edinburgh: Edinburgh University Press. doi: https://doi.org/10.3366/edinbur-gh/9781474410526.001.0001.

Wickham,Garry,2008.»Thesocialmustbelimited:SomeproblemswithFoucault’sap-proachtomodernpositivepower«.Journal of Sociology44(1/2008):29–44.doi:https://doi.org/10.1177/1440783307085806.

https://doi.org/10.1177/0952695112454370

https://doi.org/10.7208/chicago/9780226470993.001.0001

https://doi.org/10.7208/chicago/9780226471006.001.0001

http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-43375245.html

https://doi.org/10.1111/j.1758-2237.2001.tb00047.x

https://doi.org/10.3366/edinburgh/9781474410526.001.0001

https://doi.org/10.1177/1440783307085806



KrešimirPetković

Fautildéfendrelasociété?Foucault, la guerre et les métaphores selon lesquellesnousvivons

RésuméCet article examine l’utilisation du concept de guerre dans l’œuvre de Michel Foucault. En ren-versant la célèbre déclaration de Clausewitz selon laquelle la guerre n’est qu’un prolongement de la politique par d’autres moyens, Foucault parle de manière ambivalente dans les années 1970 de la politique comme d’un prolongement de la guerre par d’autres moyens. Au sein de son analyse des rapports sociaux en tant que rapports de pouvoir, il se sert abondamment des métaphores de guerre telles que la stratégie et la tactique, mais utilise aussi une terminologie de guerre en abandonnant la métaphore. Il se distancie plus tard de ce discours qu’il qualifie de discours historique spécifique qui, de manière rétrospective, est soumis au discours analyti-quement plus froid d’archéologie, à savoir, dans le sens foucaldien, à l’analyse dynastique/gé-néalogique du pouvoir nominalement engagé. Il rejette également d’un point de vue normatif la métaphore de guerre dans certains domaines spécifiques, telle que dans sa problématisation du rôle des intellectuels. Cet article se limite à deux buts particuliers. Le but premier est, suivant le genre de l’herméneutique de Foucault, de reconstruire en tentant de classer de manière fidèle les différents genres de discours de guerre présents dans son œuvre riche et variée. Le but se-cond consiste, quant à lui, à valoriser ce discours d’un point de vue analytique, travail résumé en la question de savoir ce que l’on gagne et ce que l’on perd à travers le discours de guerre dans l’analyse des mouvements sociaux, tout en ayant à l’esprit l’intitulé de Lakoff et Johnson concernant les métaphores conceptuelles, qui, comme ils l’affirment, façonnent notre pensée et nos mondes réels. En d’autres mots, il s’agit de savoir ce que nous a réellement dit Foucault et ce qu’il a vraiment écrit, mais aussi, ce que cela signifie pour nous aujourd’hui au sein de l’analyse de la société et de la politique.

Mots-clésMichelFoucault,guerre,société,politique,analyse,métaphores

Documents

Krešimir Petković - hrfd.hr · objavljen je iduće godine (Foucault, 1976), uključujući sadržajne paralele, posebno u pojmu biomoći, barem kod Foucaulta sinonimnom s biopolitikom,