Kratki uvod u etiku

Etika, moral i moralnost

ETIKA - filozofska refleksija (istraživanje i promišljanje) o moralu

Ēthika – kod Aristotela ono što je obuhvaćeno etičkim pitanjima

ēthikos (etički) izvodi se iz ēthos (način življenja, ono što je postalo nečija narav, karakter u širem smislu, prebivalište, ozračje

lat. mores (mos, ono što obvezuje, mores ima neutralnije značanje)

Istu etimologiju ima i riječ ethos

Etika, moral i moralnost

MORAL (ćudoređe)– sveukupnost važećih moralnih normi, prosudbi i institucija

MORALNOST (ćudorednost)- skup normi i načela koji daje valjanost nekom određenom moralu, ili opravdava neko relevantno moralno djelovanje

moral je konkretni oblik ljudske slobode, normiran određenim (pisanim ili nepisanim) kodeksom ponašanja i djelovanja

moralnost je načelo ili skup načela koja moralu daju obrazloženje i opravdanje

Da se bude moralan nije dovoljno prihvaćati moral, nego je za to nužno da moralnost bude načelo koje oblikuje moralnu volju

Etika, moral i moralnost

Aristotel: «Nikomahova etika» etika se ne bavi tvorbom već činidbom- činidba je odnos među ljudima, tvorba među stvarima.Način spoznaje tvorbe je umijeće. Ono se dade obuhvatiti pravilima koja se mogu naučiti i koja se uvijek primjenjuju na isti način Način spoznaje činidbe je razboritost. Ona se ne da se naučiti ni iz knjige, ni iz jednog postupka

Dvije razine etike

Dvije razine etike:1. deskriptivna ili opisna2. normativna ili preskriptivna

Dvije razine etike

DESKRIPTIVNA ili OPISNA etika nastoji što vjernije opisatimoralno ponašanje ljudi, njihova moralna vjerovanja ivrijednosti te nastoji pronaći odgovor na pitanje koji su izvorimorala, koja je prava narav morala i moralnih iskaza, može li se moral racionalno utemeljiti... Ona se, dakle, bavi onime što JEST, stanjem stvari, činjenicama, izbjegavajući pritom donošenje normativnih sudova o tome kako se trebamo ponašati ili kakvim ljudima trebamo biti. Opisujući konkretne moralne sustave, takva etika nastoji objasniti utemeljenje i strukturu morala te pronaći njihove izvore.

Dvije razine etike

Posebna vrsta deskriptivne etike je METAETIKA, ona se bavi analizom sadržaja moralnih iskaza i na temelju toga nastoji doprijeti do prave naravi morala.

Deskriptivna etika pogotovo je važan izvor spoznaje o mogućimmoralnim situacijama, pravilima i rješenjima, a samim timeveoma važna za poslovnu etiku, što je pogotovo vidljivo uproučavanju slučajeva (case study). Ti nam slučajevi nastoje što vjernije opisati ono što se drži moralnim pitanjem ili problemom te načine na koji su ta pitanja ili problemi bili rješavani.

Dvije razine etike

NORMATIVNA ili PRESKRIPTIVNA etika se ne bavi se samo onime što jest (iako to može biti veoma dobro polazište), nego i onime što bi TREBALO BITI. Ona nastoji pronaći etičke temelje i na tim temeljima izgraditi, odnosno propisati, kakvi bi ljudi trebali biti, a da budu dobri ljudi ili kako bi se ljudi trebali ponašati, a da se pritom ponašaju ispravno ili dobro.Ona, dakle, ne treba samo tražiti iza činjenica konkretnih moralate potražiti njihove izvore, nego i, ukoliko su postojeći moralnisustavi nezadovoljavajući, izgraditi i novi, zadovoljavajući moralnisustav.

Dvije razine etike

Pretpostavljeni je cilj normativne etike da dobiveni moralnisustav vrijedi UNIVERZALNO, dakle da je prihvatljiv za sve ljude (ili, u krajnosti, za sva racionalna bića), u svako doba i na svakom mjestu, i

OBJEKTIVNO, jer bi jedino u tom slučaju postojao

AUTORITET koji bi postavljao dovoljno snažan zahljev da ga seslijedi.

To je etika u užem smislu ili filozofska etika ili filozofijamorala.

Dvije razine etike

Normativna etika daje načela i smjernice te nudi rješenja u određenim životnim situacijama, što znači i u situacijama na kojenailazimo i u poslovanju. Bez normativne etike nije moguće govoriti o poslovnoj etici.

Poslovna etika, u konačnici, želi razdvojiti dobro i zlo u poslovanju, a to može samo sustavnim promišljanjem čiji surezultat kriteriji za moralno ispravno ponašanje.

Deskriptivna etika

Etička refleksija započinje kao reakcija na moralno stanje u kojem se neko društvo nalazi i to u trenutku kad se samorazumljivost postojećih moralnih pravila tog društva stavi u pitanje. To se većinom događa kada se pojavljuju moralni sukobikada moralna pravila, koja su se do tada slijepo slijedila, dovode do moralnih dilema koje se ne mogu riješiti unutar postojećeg sustava moralnih pravila. Te situacije zahtijevaju drukčija rješenja "izvan" tog sustava, a ta rješenja mogu dovesti i do radikalnih promjena u samom shvaćanju temelja moralnog sustava te zajednice.

Deskriptivna etika

S druge strane, moral nekog društva može se mijenjati i pod izvanjskim utjecajima, primjerice pod utjecajem neke drugekulture i njezinih moralnih vrijednosti i pravila.

Moguće je da se dogodi i sukob moralnih pravila nekog društva i savjesti nekog pojedinca, što isto može dovesti do dvojbi o postojećim moralnim pravilima i potrebi za njihovim ispravljanjem.

U svakom slučaju, moral je društvena činjenica, sklona promjenama, ali ipak stalno prisutna u svakom društvu. I etičko promišljanje jedan je od načina na koji se moral oblikuje i mijenja.

Deskriptivna etika

U tom kontekstu nastanka etike, deskriptivna je etika preduvjet etičke refleksije-ona nam daje uvid u stanje stvari, u moralne činjenice nekog društva ili neke kulture. -ona nam pokazuje kakav je moral različitih društava.Deskriptivna etika također istražuje:•genetsku uvjetovanost i genetsko nasljeđivanje morala•o moralnom ponašanju kod životinja•moralni život primitivnih naroda•odnos religije i etike

Deskriptivna etika

Za poslovnu je etiku zanimljivo "moralno" pravilo Bušmana koje regulira sistem razmjene dobara, a koji nikako ne bi bio prihvatljiv suvremenim ekonomistima. Prema tom pravilu vrijednost nekog dara određena je potrebom onoga kome se daje. Sažetak tog moralnog pravila izražava se na sljedeći način: "Ne daje se meso čovjeku koji ima punu posudu!". U interesu je onoga koji daje da izabere ono što najviše treba onome kome daje, a ne ono što mu je najlakše dati.

Deskriptivna etika

Tako je teško postići profit, ali se time smanjuju nejednakosti u bogatstvu i mogućnostima.

Izmjena dobara time nije samo ekonomski čin, već i moralni čin.

Bušmani izbjegavaju pohlepu ne samo zbog straha od Nadimove srdžbe, nego zato jer to remeti društvo.

Deskriptivna etika

Religije ne opisuju samo pravilan odnos čovjeka prema božanstvima, nego i pravilan odnos čovjeka prema čovjeku. Tako se danas, primjerice, govori o kršćanskoj, islamskoj, židovskoj i budističkoj etici. Svaka od tih religijskih etika postavlja svoja pitanja o moralnomživotu i daje, unatoč velikim sličnostima s drugima (primjerice gotovo sveprisutno ‘’zlatno pravilo’’

Metaetika

Metaetika je poseban način razmišljanja o MORALU razvijen u krilu analitičke filozofije dvadesetog stoljeća, a koji nastoji analizom značenja moralnih izraza i iskaza pokazati što to moralne izraze ili iskaze razlikuje od ostalih jezičnih izraza ili iskaza. Te teorije nisu, ili barem ne bi trebale biti, normativne (nego bi trebale biti deskriptivne), jer one ne nastoje kazati što bi čovjek trebao biti ili kako bi se čovjek trebao ponašati nego nastoje opisati moralne termine i sudova, te otkriti njihovu "krajnju"narav. EMOTIVIZAM (danas sveprisutan u svakodnevici) koji je nastao kao metaetička teorija (teorija o značenju moralnih iskaza

Metaetika

Emotivisti kažu da "to što u konačnici određuje" što je za nasdobro ili zlo ustvari samo naš osjećaj/emocija odobravanja ili neodobravanja neke vrste djelovanja. Time što kažemo "Ovo je dobro" mi ne tvrdimo ništa, ne iskazujemo nikakvo stanje stvari, ne opisujemo ništa, nego samo izražavamo svoje osjećaje, kao što uzvikom "Joj!" izražavamosvoju bol kad se udarimo čekićem po prstima.

Normativna etika

• Etika vrlina• Etika načela odnosno etika dužnosti • Konsekvencijska etika

Normativna etika

Etika vrlinaSokrat, Platon Aristoteltemeljnije je "biti dobar" nego "činiti dobro" - naglasak se stavljana djelatelja-osobu, a ne toliko na samo djelo. Čovjekov karakter, dakle, prethodi čovjekovom djelovanju pa zastupnici etikevrlina kažu da temeljno pitanje koje trebamo pitati nije: "što trebam učiniti?" ili "Koji moralni zakon trebam slijediti?': nego:"što bi dobar čovjek učinio u takvoj i takvoj situaciji?': Budućida dobar čovjek znači krepostan čovjek, etičari vrline morajunapraviti popis vrlina koje bi takav čovjek trebao imati.

Normativna etika

Budući da etika vrline stavlja naglasak na čovjekove osobine, veliku važnost u toj tradiciji ima moralni odgoj i razvijanje takvih karakternih osobina. Moralni odgoj pretpostavlja da se vrlina može naučiti i da je moguće podučavanjem stvoriti "dobrog čovjeka".

Vrlina nije jedan slučajan postupak. Ona je prisutna u postupcima koje stalno iznova činimo, tako da oni postanu navika

Navike su poput užeta, svaki dan istkamo po jednu nit i uže postaje neprekidljivo

Normativna etika

ne daje odgovor na goruća moralna pitanja poput pobačaja ili eutanazije, niti daje negativna ograničenja, odnosno ne daje popis djela kojase ne mogu tolerirati (ubojstvo, krađa ... ).

Čini se da su i "zahtjevi„ etike vrline preslabi jer kazati nekome da "trebaš biti pravedan i umjeren'' nema toliku snagu kao zahtjevi etika moralne dužnosti koje kažu "Trebaš učiniti to i to" ili "Ne smiješ to učiniti!':

Normativna etika

Uzima u obzir samog čovjeka i nastoji dati odgovor na pitanje kakvi smo mi i kakvi bismo trebali biti te, uzimajući u obzir kakvoću čovjeka, njegove potrebe, želje i smisao njegova života. Drugim riječima, ta vrsta etike humanizira etiku. Čini se da smo danas preumorni od zapovijedi i zakona, a etika vrlina upravo izbjegava postavljanje zapovijedi, što je čini prihvatljivom današnjem čovjeku.

Normativna etika

Platon navodi četiri kardinalne vrline: mudrost (grč.sophia, lat. sapientia), hrabrost (andreia,fortitudo), umjerenost (sophrosune, temperantia), pravednost (dikaiosune, iustitia).

Aristotel umjesto mudrosti uvodi razboritost (phronesis,prudentia)On definira vrlinu kao sredinu između krajnosti (hrabrostje, primjerice, sredina između ludosti i kukavičluka).

TomaAkvinski, pak, definira vrlinu kao trajnu sklonost za moralno dobra djela

Normativna etika

Etika vrlina ne daje odgovor na goruća moralna pitanja poput pobačaja ili eutanazije,niti daje negativna ograničenja, odnosno ne daje popis djela kojase ne mogu tolerirati (ubojstvo, krađa ... ).

Čini se da su i "zahtjevi"etike vrline preslabi jer kazati nekome da "trebaš biti pravedan i umjeren'' nema toliku snagu kao zahtjevi etika moralne dužnosti koje kažu "Trebaš učiniti to i to" ili "Ne smiješ to učiniti!':

Normativna etika

Etika načela odnosno etika dužnosti (deontološka etika)neke stvari (neka djelovanja) smo dužni činiti bez obzira na sve drugo (na naše želje, posljedice, ... ). Tako se,primjerice, prema čovjeku uvijek trebamo odnositi kao premacilju, a nikad ga ne smijemo koristiti kao sredstvo za svoje ciljeve. Ili, primjerice, zabrane, kao: Ne ubij! Ne ukradi! Poštujugovor! Nemoj lagati!. .. Te teorije, dakle, drže da su neka djela (djelovanja) ZLA po sebi (pa ih samim time ne smijemo činiti), bez obzira na DOBRE posljedice koje proizvode. I, obrnuto, neka smo djela (djelovanja) uvijek DUŽNI činiti, bez obzira na ZLE posljedice (održati obećanje po svaku cijenu).

Normativna etika

Problemi s tom tradicijom jesu:• preveliki formalizam (preveliko odvajanje od sadržaja, a time i ne uzimanje u obzir ljudskih potreba- •mogućnost sukoba dužnosti (kako razriješiti sukob između dvije dužnosti?) te u nekim slučajevima neprihvatljive posljedice. (Primjerice, ako nastojimo održati obećanje po svaku cijenu, bez obzira na to što će neki čovjek zbog toga izgubiti posao).

Normativna etika

Daje strogi popis vrsta nužnih, dopuštenih i zabranjenih djelovanja, a koja su u skladu s našim svakodnevnim moralnim intuicijarna o njima.

Nerijetko daj i jasne odgovore na moralne dvojbe u kojima niti možemo sagledati posljedice niti pak imamo neki uzor dobrog čovjeka koji bi nam bio od pomoći. Pozivanje na dosljednost i dužnost ukazuje nam način na koji možemo nadići svoje svakodnevne ljudske slabosti i djelovati na način koji držimo moralnim.

Normativna etika

Konsekvencijska etikaJJeremy Bentham i John Stuart Mill

kriterij djelovanja je njegova posljedica (svrha)djelovanje je dobro ako su njegove posljedice dobre, odnosno ukoliko povećavaju količinu dobra u svijetuutilitarizam svrha djelovanja je korist, zadovoljstvošto veća korist za što veći broj ljud

etički račun intenzitet, trajanje i kvaliteta užitkaBolje je biti nezadovoljan Sokrat nego zadovoljna svinja