PANEVROPSKI UNIVERZITET "APEIRON" FAKULTET PRAVNIH NAUKA "LAW COLLEGE" BANJA LUKA

-Opšte pravna studijska grupa-

SPECIJALISTIČKI RAD

Predmet:Krivično pravo

KRAĐE U ZAKONODAVSTVU BOSNE I HERCEGOVINE

Student: Mentor: Sikira Hajrudina Prof. dr Božidar Banović Br.indexa:44-07/VOP-S Banja Luka, februar 2009.godine

2

S A D R Ž A J SADRŽAJ................................................................................................................................ 2 I – UVOD................................................................................................................................ 6 II - CILJ RADA..................................................................................................................... 7 III - KRIVIČNA DJELA PROTIV IMOVINE.................................................................. 8 IV - FURTUM – KRAĐA.................................................................................................... 11 1. Furtum u Zakoniku XII ploča............................................................................................. 12 2. Postdecemvirski razvoj pojma furtum: uloga pretklasičnih pravnika i pretora.................. 13 3. Pojam furtum u klasičnom pravu....................................................................................... 14 V - KRAĐA U KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU BIH.............................................. 15 1. Objekt (predmet) krađe...................................................................................................... 16 1.1. Tuđa pokretna „stvar“..................................................................................................... 16 1.2. „Tuđa“ pokretna stvar..................................................................................................... 19 2. Radnja izvršenja krivičnog djela krađe............................................................................. 21 2.1. Karakteristične grupacije krađa...................................................................................... 24 2.1.1. Krađe iz stanova.......................................................................................................... 24 2.1.2. Krađe po trgovinskim radnjama (tzv. dućanske krađe)............................................... 25 2.1.3. Kradljivci nakita.......................................................................................................... 26 2.1.4. Krađe po preduzećima i ustanovama.......................................................................... 26 2.1.5. Krađe po domovima i internatima.............................................................................. 27 2.1.6. Hotelske krađe............................................................................................................ 27 2.1.7. Krađe u sredstvima javnog saobraćaja ....................................................................... 28 2.1.8. Krađe pri spolnom opštenju........................................................................................ 29 2.1.9. Džepne krađe.............................................................................................................. 29 3. Namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi....................................................... 32 4. Vinost učinioca krivičnog djela krađe ............................................................................. 33 5. Lakši oblik krađe (stav 2.) ............................................................................................... 33 6. Mogućnost oslobođenja od kazne učinioca krivičnog djela krađe (stav 3.)..................... 34 7. Sticaj krivičnog djela krađe i produženo djelo krađe....................................................... 35 7.1. Sticaj krivičnog djela krađe.......................................................................................... 35 7.2. Produženo krivično djelo krađe................................................................................... 36 VI - TEŠKA KRAĐA......................................................................................................... 37 1. Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora..................... 39 1.1. Načini saznanja i otkrivanje učinioca „provalnih krađa“............................................ 43 2. Krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način ........................................... 45 3. Krađa izvršena iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom................................................................ 46 4. Krađa izvršena iskorićavanjem bespomoćnosti ili drugog naročito teškog stanja nekog lica............................................................................................................... 47 5. Krađa stvari, ako je ukradena stvar velike vrijednosti, a učinilac je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijenosti.................................. 47 6. Ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede................................................... 48 7. Ako je ukradeno kulturno dobro, ili stvar od naročitog naučnog, umjetničkog, historijskog ili tehničkog značenja ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost......................................................... 48

3

8. Krađa učinjena u sastavu grupe ljudi, ili ako je sa sobom imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi počinjenja djela............................................................................... 49 VII - RAZBOJNIČKA KRAĐA...................................................................................... 50 1. Osnovni oblik krivičnog djela razbojničke krađe (stav 1.)............................................ 51 1.1. „ Na djelu zatečen “..................................................................................................... 51 1.2.„Upotreba sile protiv neke osobe ili prijetnja da će se izravno napasti na njezin život ili tijelo“ ............................................................................................................... 51

2. Teži, kvalifikovani oblik krivičnog djela razbojničke krađe (stav 2.)........................... 53 2.1. Nanošenje tešeke tjelesne povrede nekoj osobi........................................................... 53

2.2. Razbojnička krađa izvršena u sastavu grupe ljudi ...................................................... 54 2.3. Upotreba kakvog oružja ili opasnog oruđa………………………………………….. 54 3. Najteži oblik krivičnog djela razbojničke krađe (stav 3.).............................................. 54 VIII - ODNOS KRIVIČNOG DJELA KRAĐE SA SRODNIM KRIVIČNIM DJELIMA........................................................................................ 55 1. ŠUMSKA KRAĐA......................................................................................................... 55 1.1. Osnovni oblik krivičnog djela šumske krađe(stav 1.).................................................. 56 2. Kvalifikovani oblik krivičnog djela šumske krađe (stav 2.)............................................ 57 IX – UTAJA....................................................................................................................... 58 X – IZNUDA...................................................................................................................... 60 1. Osnovni oblik krivičnog djela iznude (stav 1.)................................................................ 60 2. Teži oblici krivičnog djela iznude (stav 2.).................................................................... 61 XI – UCJENA..................................................................................................................... 61 1. Osnovni oblik krivičnog djela ucjene (stav 1.)................................................................ 62 2. Teži oblici krivičnog djela ucjene (stav 2.)..................................................................... 63 XII - ODUZIMANJE TUĐE POKRETNINE................................................................. 63 1. Osnovni oblik krivičnog djela oduzimanje tuđe pokretnine (stav 1.).............................. 64 2. Oduzimanje motornog vozila (kao tuđe pokretnine), stav 2............................................ 65 XIII - KAŽNJAVANJE UČINILACA KRIVIČNOG DJELA KRAĐE I SRODNIH KRIVIČNIH DJELA........................................................................ 65 1. Kazna zatvora.................................................................................................................. 66 2. Novčana kazna................................................................................................................ 66 3. Zamjena novčane kazne.................................................................................................. 67 4. Opća pravila za odmjeravanje kazne............................................................................... 68 5. Ublažavanje kazne........................................................................................................... 68 6. Granice ublažavanja kazne.............................................................................................. 68 7. Oslobođenje od kazne..................................................................................................... 69 8. Analiza težine propisanih sankcija u zakonodavstvu BiH za krivična djela krađe......... 70 XIV - IZVODI IZ SUDSKE PRAKSE KOJI SE ODNOSE NA KRIVIČNA DJELA KRAĐE................................................................................ 71 1. KRAĐA.......................................................................................................................... 71 1.1. Stavovi sudova pogledu utvrđivanja predmeta krađe, kao pokretne stvari.............. 71 1.2. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je u konkretnim slučajevima predmet krađe „TUĐA“ pokretna stvar....................................................................... 72 1.3. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kad se može smatrati da je tuđa stvar oduzeta..................................................................................................... 73 1.4. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kada je zasnivano pritežanje nad tuđom stvari.......................................................................................... 73 1.5. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice o tome kad je krivično djelo svršeno, a kad postoji pokušaj ............................................................................ 75 1.6. Stavovi sudova u vezi sa načinima na koje oduzimanje može biti izvršeno................ 75

4

1.7. Stavovi sudova u vezi s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi ........ 76 1.8. Stavovi sudova u pogledu tumačenja vinosta učinioca krivičnog djela krađe............. 76 1.9. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kad je ukradena stvar male vrijednosti...................................................................................................... 77 1.10. Stavovi sudova u pogledu uslova primjene oslobođenja od kazne............................... 77 1.11. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kada postoji sticaj krivičnog djela krađe i nekog drugog djela................................................................... 77 1.12. Stavovi sudova u pogledu o postojanju ili ne postojanju produženog krivičnog djela krađe..................................................................................................... 78 2. TEŠKA KRAĐA............................................................................................................... 78 2.1. Stavovi sudova u vezi sa pitanjem šta se smatra zatvorenim prostorom........................ 78 2.2. Stavovi sudova u vezi s obijanjem i provaljivanjem ili drugim savladavanjem Većih prepreka................................................................................................................ 80 2.3. Stavovi sudova u pogledu pitanja saučesništva odnosno saizvršilaštva u izvršenju ovog krivičnog djela..................................................................................... 81 2.4. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je krađa izvršena na naročito opasan i naročito drzak način........................................................................... 81 2.5. Stavovi sudova u vezi s posjedovanjem oružja ili opasnog oruđa radi počinjenja djela........................................................................................................... .. 82 2.6. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je krađa izvršena od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa...................................................... 83 2.7. Stavovi sudova u vezi s krađom izvršenom iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom, odnosno iskorišćavanjem bespomoćnosti ili nekog drugog teškog stanja nekog lica............................................................................................................ 84 2.8. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede.......................................................................... 84 3. RAZBOJNIČKA KRAĐA............................................................................................... 85 3.1. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je pri učinjenu krivičnog djela krađe učinilac „na djelu zatečen“........................................................ 85

3.2. Stavovi sudova u vezi s upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo................................................................ 85 3.3. Stavovi sudova u vezi sa utvrđenjem šta se smatra grupom ljudi................................. 86 3.4. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li se radi o pokušaju ili svršenom krivičnom djelu razbojničke krađe........................................................... 86 XV - KRAĐE U KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE SRBIJE................................................................... 87 1. Krađe u krivičnom zakonodavstvu Republike Hrvatske.................................................. 87 1.1. Krađa.............................................................................................................................. 87 1.2. Teška krađa.................................................................................................................... 88 1.3. Razbojnička krađa......................................................................................................... 88 1.4. Utaja............................................................................................................................... 89 1.5. Oduzimanje tuđe pokretne stvari.................................................................................... 89 1.6. Iznuda............................................................................................................................. 90 1.7. Ucjena............................................................................................................................ 90 1.8. Pokretanje kaznenog postupka za kaznena djela protiv imovine.................................... 91 2. Krađe u krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije........................................................ 91 2.1. Krađa.............................................................................................................................. 91 2.2. Teška krađa..................................................................................................................... 91

5

2.3. Razbojnička krađa.......................................................................................................... 92 2.4. Utaja................................................................................................................................ 93 2.5. Iznuda............................................................................................................................. 94 2.6. Ucjena............................................................................................................................ 95 2.7. Oduzimanje tuđe stvari.................................................................................................. 95 2.8. Šumska krađa................................................................................................................. 96 2.9. Gonjenje u slučaju kada je učinilac u bliskom odnosu sa oštećenim............................. 96 XVI - STANJE KRIMINALITETA U BIH…………………………………………….. 96 XVII – ZAKLJUČAK......................................................................................................... 99 XVII – LITERTURA.......................................................................................................... 100

6

I – UVOD Bosna i Hercegovina Aneksom IV Dejtonskog mirovnog sporazuma1 se obvezala da

će prava i slobode, određene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, direktno primjenjivati u Bosni i Hercegovini.Time će, naime , Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: BiH) i njeni entiteti Federacija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH) i Republika Srpska (u daljem tekstu: RS) osigurati najveći nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.

Prihvatajući obaveze, BiH je pristupila reformi pravnog sistema. Jedno od temeljnih pitanja reforme pravnog sistema u BiH odnosi se na promjene u

sistemu krivičnog pravosuđa i krivičnom zakonodavstvu. Doneseni zakoni temelje se kako na tradicionalnim tako i na novim rješenjima u krivično procesnim institutima, na međunarodnom pravu o pravima čovjeka, kao i stavovima sudske pakse.Ti zakoni nastoje odgovoriti na specifičnosti društvenog i političkog uređenja BiH, zahtjeve pravne tradicije, na kretanje kriminaliteta i program njegovog suzbijanja.Također, nastoje prihvatiti niz temeljnih principa karakterističnih za savremno i razvijeno krivično pravosuđe i krivično-procesno zakonodavstvo.

BiH je, prihvatajući obaveze radi zaštite i osiguranja nivoa međunarodno priznatih

ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, na nivou države, FBiH, RS i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BDBiH), donijela Krivične zakone.

Novi Krivični zakon na nivou BiH stupio je na snagu 1.marta 2003.godine2 (u daljem tekstu: KZBiH)

Kasnije te godine počeli su se primjenjivati i potpuno revidirani Krivični zakon

Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: KZFBiH)3, Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine(u daljem tekstu: KZBD)4 i Krivični zakon Republike Srpske (u daljem tekstu: KZRS)5. Novo krivično zakonodvstvo je rezultiralo uvođenje suštinskih promjena u pravni sistem BiH.Usvajanje Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku na državnom nivou predstavljalo je početak procesa usmjerenog na kreiranje i razvoj koherentinijeg i ujednačenijeg sistema krivičnog prava u cijeloj Bosni i Hercegovini.

1 Deyton,Ohio,USA,1.- 21. Novembra 1995.godine, Dejtonski mirovni sporazum, 1996., Sarajevo:„JP NIO Službeni list RBiH-Sarajevo“ 2 Krivični zakon Bosne i Hercegovine ( „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07), nametnut je odlukom Visokog predstavnika i objavljen u “Službenom glasniku BiH” br. 3/03. Ispravka nametnutog zakona objavljena je u “Službenom glasniku BiH” br. 32/03. Tekst zakona usvojen od strane Parlamentarrne skupštine BiH objavljen je u “Službenom glasniku BiH” br. 37/03.

3 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 36/03,37/03,21/04 i 69/04). Prije ovoga na snazi je bio Krivični zakon Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj:43/98), a do tada se primjenjivao Krivični zakon Socijalističke Republike BiH (uz određene modifikacije tokom rata 1992.-1995.)

4 Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“, broj: 10/03,45/04)

5 Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj:49/03, 108/04,37/06 ,70/06)

7

Jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na imovinu je zaštićeno prije svega

Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda6 kao i Ustavom Bosne i Hercegovine7.

Krivična djela protiv imovine (imovinski kriminalitet) veoma su rasprostranjena i u

ukupnoj masi kriminaliteta zastupljena su u znatnom postotku - prema nekim procjenama kod nas i u svijetu - čak i preko 50%. Gledajući statistički, prema ukupnom broju prijavljenog i otkrivenog kriminaliteta, imovinski delikti čine ponekad 70% od ukupne mase kriminaliteta, jer su mnogi pojavni oblici ostalih grupacija krivičnih djela prikriveni, neuočljivi, tako da nisu ni otkriveni ni registrirani, za razliku od imovinskih delikata, koji su po pravilu lako uočljivi i odmah poznati, samo što su izvršioci takvih djela nepoznati.

Inkriminacijama iz poglavlja XXV Krivičnog zakona Federacije BiH8 (u daljem

tekstu: KZFBiH) štiti se imovina koja se sastoji od stvari (predmeta) i imovinskih prava i interesa vezanih za stvari. Imovina podrazumijeva vlasništvo, tj. oblik prisvajanja stvari i vrijednosti u kojima i preko kojih se one izražavaju. Imovina može biti pokretna i nepokretna. Stvari koje čine imovinu mogu se, po pravilu, izraziti u novcu. Imovina čini ekonomski osnov svakog društva. Ona služi za zadovoljenje opštih, zajedničkih i pojedinačnih potreba. Zbog posebnog značaja imovine za čovjeka i društvenu zajednicu u cjelini regulišu se oblici vlasništva, način sticanja vlasništva nad stvarima i drugih imovinskih prava, kao i način raspolaganja s njima. Otuda neophodnost krivičnopravne zaštite imovine i imovinskih prava i interesa.

Imovina kao zaštitni objekt kod većeg broja krivičnih djela iz navedenog poglavlja

KZ FBiH pojavljuje se u vidu pokretne stvari. Osnovni motiv izvršenja većeg broja krivičnih djela protiv imovine je pribavljanje

imovinske koristi za sebe ili nekog drugog. To znači da se kao pokretač učinioca na preduzimanje radnje izvršenja javlja namjera protivpravnog prisvajanja stvari i vrijednosti kao elemenat bića krivičnog djela (koja određuje oblik krivnje u vidu direktnog umišljaja). Namjera protivpravnog prisvajanja može biti praćena koristoljubljem koje odražava pohlepu, požudu, težnju za prekomjernim, nepotrebnim bogaćenjem ili uvećanjem imovine

U okviru ove grupe se nalaze i takva krivična djela koja karakteriše namjera

izvršioca da drugome nanese kakvu štetu: prevara, oštećenje tuđih prava.

II - CILJ RADA U radu je obrađeno krivično djelo krađe u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, koje

spada u grupu krivičnih djela pritiv imovine.

6 čl.1. Protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,(Prvi protokol) ) („Službeni glasnik BiH“,br.6/99) i Komentar Evropske konvencije o ljudskim pravima prema praksi u Bosni i Hercegovini i Strasbourgu, 2003., Sarajevo:„Grafičar promet“, str.329 7 Član II/3. Tačke k. Dejtonskog mirovnog sporazuma, Dejtonski mirovni sporazum, 1996., Sarajevo:„JP NIO Službeni list RBiH-Sarajevo“ 8 Krivična djela protiv imovine (Imovinski kriminalitet ), Poglavlje XXV Krivičnog zakona FBiH, član. 286 -302

8

Naime, jedan od načina povrede osovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda, prava na imovinu, može biti učinjeno radnjom koja sadrži elemente krivičnog djela, pa će se u tom smislu obraditi pojam krivičnog djela, elementi krivičnog djela, dok će se poseban akcent dati na krivično djelo krađe odnosno biće ovog krivičnog djela kao jednog od vidova povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda.

U tom smislu, cilj ovog rada je sljedeći: 1. Specifičnosti, pojam i biće krivičnog djela krađe, teške krađe, razbojničke krađe, u

krivičnom zakonodavstvu BiH, kroz prizmu Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona Republike Srpske

2. Odnos krivičnog djela krađe sa srodnim krivičnim djelima (utaja, oduzimanje tuđe pokretnine, iznuda, ucjena, šumska krađa), u krivičnom zakonodavstvu BiH

3. Objasniti načine kažnjavanja učinilaca krivičnog djela krađe, uz analizu težine propisanih sankcija za krivična djela krađe u bivšem Krivičnom zakonu Socijalističe Republike Bosne i Hecegovine i pozitivnim propisima krivičnog zakonodavstva

3. Kroz sudsku praksu izraziti stavove sudova u pogledu specifičnosti i obilježja pojedinih krivičnih djela krađe;

4. Komparativnom metodom utvrditi specifičnosti, te sličnosti i razlike krivičnih djela krađe u krivičnim zakonodavstvima Republike Hrvatske i Republike Srbije, u odnosu na krivično zakonodavstvo u BiH

5. Stanje kriminaliteta u BiH sa posebnim osvrtom na krivična djela protiv imovine;

6. Zaključak

Gore postavljeni ciljevi rada su u potpunosti ostvareni.

Kao osnovni izvori bit će korišteni pozitivni propisi krivičnog zakonodavstva: Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Krivični zakon Federacije BiH, Krivični zakon Republike Srpske, Krivični zakon Brčko Distrikta, Kazneni zakon Republike Hrvatske, Krivični zakon Republike Srbije, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim, 4. novembra 1950. godine, sa dodatnim protokolima, Krivični zakon SR Bosne i Hercegovine, Zakon o vlasničko pravnim odnosima, Zakon o šumama.

Korišteni su komentari krivičnih i krivičnoprocesnih zakona, uz postojeću literaturu iz ove oblasti,od čega jedan njen dio predstavlja udžbeničku literaturu na visokoškolskim ustanovama,dok drugi dio ove literature predstavlja specijalističku literaturu i izvore krivičnog prava.

III - KRIVIČNA DJELA PROTIV IMOVINE

Zaštita imovine, koja obuhvata ne samo zaštitu stvari (predmeta) nego i zaštitu imovinskih prava i inetersa, u najvećoj mjeri se ostvaruje mjerama građanskog i privrednog prava, a primjenom krivičnih sankcija samo kad je do povrede ili ugrožavanja imovine došlo

9

upotrebom sile, prijetnje, obmane, iznude, ucjene ili sličnih društveno-opasnih radnji. Zbog toga se u pravnoj literaturi često ističe da krivičnopravna zaštita imovine ima supsidijarni karakter. Isto tako često se naglašava da je ova zaštita ograničena, zato što se uglavnom odnosi na povrede imovinskih prava na pokretnim stvarima, a samo izuzetno na nepokretnim, i zato što su ovom zaštitom obuhvaćene povrede ili ugrožavanja imovine učinjene sa umišljajem, a najizuzetnije one koje su učinjene iz nehata. Međutim, bez obzira na ograničeni obim krivičnopravne zaštite imovine značaj ove zaštite je nesporan.U okviru pravne zaštite imovine, krivičnopravna zaštita bez sumnje čini samo jedan njen dio, ali specifičan i veoma značajan, jer se bez krivičnopravne zaštite ne može zamisliti efikasna zaštita imovine.O tome posebno svjedoči izvanredno veliki broj krivičnih djela u svim zemljama,u prošlosti i sadašnjosti.

U savremenom krivičnom zakonodavstvu pojam krivičnih djela protiv imovine nije

jednako uređen. Značajne razlike postoje između zakonodavstava pojedinih zemalja kako u pogledu sadržine tako i obima ove grupe krivičnih djela.Razlike postoje u određivanju obilježja krivičnih djela koja nose iste nazive, njihovih oblika i kvalifikatorne okolnosti. Konačno, za ovu grupu krivičnih djela ne koristi se isti naziv. Najčešće se ova djela nazivaju imovinskim krivičnim djelima, ali poznati si u nazivi: krivična djela protiv svojine, protiv dobara. Ipak, i pored svih razlika,u savremenom krivičnom zakonodavstvu postoje ista ili slična rješenja za mnoga imovinska krivična djela, naročito ona koja se u praksi često pojavljuju.

U teoriji krivičnog prava poznato je nekoliko kriterijuma za grupisanje imovinskih

krivičnih djela, a samim tim i nekoliko dioba ove grupe krivičnih djela. Jedna dioba se zasniva na razlikovanju da li su u pitanju djela sa namjerom pribavljanja protivpravne imovinske koristi ili se radi o krivičnim djelima bez ove namjere. Druga dioba se vrši prema objektu-predmetu radnje, odnosno, da li je objekt radnje pokretna stvar, nepokretna stvar, imovinsko pravo ili imovinski interes.9

Osnovne karakteristike imovinskih delikata jesu masovnost, neprikrivenost (izražena

time što ih oštećeni redovito prijavljuju) i anonimnost njihovih izvršilaca (izražena time što je izvršilac u času izvršenja u pravilu nepoznat).

Krivična djela protiv imovine spadaju u red klasičnih krivičnih djela koja su

poznavala i najstarija krivična zakonodavstva. Krivičnopravna zaštita privatnog vlasništva data je već u vrijeme nastanka države i prava.U širem smislu u imovinska krivična djela spadaju sva ona djela koja su upravljena protiv imovine odnosno na pribavljanje protivpravne imovinske koristi, bez obzira da li se nalaze u ovoj ili nekoj drugoj grupi krivičnih djela. U donosu na krivična djela koja su vršena u prošlosti, današnja krivična djela uglavnom se razlikuju po načinu, odnosno tehnici izvršenja.I danas postoje krađe, razbojničke krađe, prevare i druga klasična krivična djela protiv imovine, ali se način vršenja navedenih djela mijenja i prilagođava novim imovinskim odnosima, kao i savremenim tehničkim mogućnostima i sredstvima koja se koriste pri različitim finansijskim operacijama i transakcijama. Danas se krađe, prevare i druga krivična djela često vrše unošenjem, brisanjem ili izmjenom komjuterskih podataka ili programa ili drugim načinima uticaja na rezultat postupka elektronske obrade podataka, čime se mogu pribavljati izuzetno velike imovinske koristi.

9 Komentar krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine, 1986., Beograd:,,“Savremena administracija“,str.503

10

Objekt zaštite kod krivičnih djela je imovina.To su ona krivična djela u kojima je

imovina primarni odnosno jedini objekt zaštite. Osnovna karakteristika većine krivičnih djela protiv imovine je pribavljanje

protivpravne imovinske koristi.To su sva ona krivična djela kod kojih je konstitutivno obilježje namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi (animus lucri faciendi).U ta djela spadaju npr.:krađa, teška krađa, razbojnička krađa, ucjena. Kod izvjesnog broja krivičnih djela postoji samo namjera prisvajanja, a ne namjera pribavljanja imovinske koristi. Namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi ne mora se uvijek podudarati sa koristoljubljem.Ono je motiv zbog kojeg se pribavlja imovinska korist ali ne mora pratiti svako pribavljanje protivpravne imovinske koristi. Prema tome, koristoljublje uvijek predstavlja postojanje namjere za imovinske koristi, ali ne i obrnuto. Postojanje koristoljublja kao subjektivnog elementa na strani izvršioca djela omogućava sudu da izvršiocu ovog djela: 1) izrekne kumulativno novčanu kaznu uz kaznu zatvora i 2) da pri izricanju novčane kazne ovu odmjeri u granicama do opšteg maksimuma – 1.000.000 KM (konvertibilnih maraka) pa čak i do dvostrukog iznosa ako visina krivičnim djelom pribavljene imoviske koristi prelazi iznos opšteg maksimuma novčane kazne.

Postoje krivična djela kod kojih ne postoji ni jedna od navedenih namjera, već samo

namjera oduzimanja tuđe stvari radi posluge i upotrebe u svrhu kojoj je i namijenjena,da bi se nakon toga ponovno vratila prijašnjem držaocu. Djelo je poznato kao krađa upotrebe (furtum usus) i poznavalo ga je i rimsko krivično pravo kao protiv pravno korištenje tuđe stvari bez namjere prisvajanja.

Subjektivnu stranu svih krivičnih djela protiv imovine čini umišljaj, jer osim namjere

kao subjektivnog obilježja, ova krivična djela se mogu razlikovati i po nekim objektivnim okolnostima.

Tako, prema objektu napada, sva se mogu svrstati u dvije skupine:kivična djela

protiv pokretne stvari i krivična djela protiv imovine uopšte i imovinskih prava i interesa.Kod prvih radnja izvršenja sastoji se od oduzimanja ili prisvajanja tuđih pokretnih stvari (krađa,teška krađa, razbojnička krađa, utaja, oduzimanje tuđe pokretnine, i dr.),dok se kod drugih radnja izvršenja javlja u drugim oblicima, kao što je prevara, oštećenje tuđe stvari, zloupotreba povjerenja, oštećenje tuđih prava, prikrivanje, ucjena,i dr.

Prema načinu izvršenja razlikuju se djela oduzimanja (npr.krađa,oduzimanje tuđe

stvari); djela prisvajanja (npr. utaja); djela koja se vrše upotrebom sile i prijetnje (npr.,iznuda, ucjena); djela koja se vrše obmanjivanjem ili korišćenjem,odnosno zloupotrebom neke okolnosti (npr.prevara, ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi); djela kod kojih štetno raspolaganje imovinom preduzima sam oštećeni odnosno žrtva (npr. prevara, iznuda, ucjena); djela kojima se ne ide za prisvajanjem tuđe stvari,već samo za njenim oštećenjem ili uništenjem (npr. oštećenje tuđe stvari).

Kod većine krivičnih djela imovinska vrijednost pribavljena krivičnim djelom

odnosno nanesena šteta predstavljaju kvalifikatornu okolnost. Pošto krivična djela protiv imovine imaju vrijednosni elemenat, jer se šteta

prouzrokovana njihovim izvršenjem može novčano izraziti, to se kvalifikovani oblici kod većeg broja djela (teška krađa, utaja, prevara, zelenaštvo) javljaju kada šteta premaši određeni

11

novčani iznos, odnosno kada visina protivpravno pribavljene imovinske koristi pređe zakonom utvrđeni iznos. U slučaju postojanja male štete, uz postojanje drugih okolnosti djelo se kvalifikuje kao lakši, privilegovani oblik krađe, utaje ili prevare.

Dakle, krivična djela protiv imovine su dosta heterogena po neposrednom predmetu

napada i vrijednosnom iznosu štete. Ova su krivična djela propisana u glavi dvadeset petoj Krivičnog zakona Federacije

Bosne i Hercegovine, glavi dvadeset petoj Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i glavi dvadeset trećoj Krivičnog zakona Republike Srpske. 10

Navedenim Krivičnim zakonima, između ostalog, štiti se i imovina, gdje su

propisane i sankcije za one koji krše odredbe o pravu na imovinu. Međutim, zaštita imovine ne ostvaruje se samo inkriminacijama iz navedenih

poglavlja krivičnih zakona već i nizom drugih krivičnih djela: protiv privrede i jedinstva tržišta, protiv službene dužnosti, protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine ili bezbjednosti javnog saobraćaja. Razlika između ovih krivičnih djela je u tome što se kod krivičnih djela protiv imovine, imovina pojavljuje kao osnovni, jedini ili pretežniji objekt zaštite, dok se kod drugih krivičnih djela ona pojavljuje kao zaštitni objekt zajedno s nekim drugim objektom, pri čemu taj drugi objekt ima primarni značaj. To znači, da krivična djela iz ove glave predstavljaju klasična imovinska krivična djela koja imaju, zajedno s krivičnim djelima protiv života i tijela i političkim krivičnim djelima, najdužu istoriju. Mijenjali su se načini i sredstva izvršenja djela i pojavni oblici, ali je njihova suština ostala ista . Krivični zakon Bosne i Hercegovine ne propisuje posebno krivična djela protiv imovine, jer je njegova primjena ograničena na Sud Bosne i Hercegovine, koji vrši sudsku funkciju u krivičnom postupku na nivou BiH, a nadležnost Suda BiH je: ratni zločin, organizovani kriminal, privredni kriminal i korupcija, te opšti kriminalitet. Međutim, i u KZBiH postoje pojedina krivična djela koja imaju određena obilježja krivičnih djela protiv imovine (vrše se s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi). To su, npr.: pronevjera u službi (član 221. KZBiH), prijevara u službi (član 222. KZBiH), protuzakonito prisvajanje stvari pri pretresanju ili izvršenju (član 229. KZBiH).

IV - FURTUM – KRAĐA Furtum je najstariji imovinski delikt civilnog prava - odnosio se isprva samo na

oduzimanje tuđe pokretne stvari, ali se kasnije njegov pojam sve više proširivao u cilju što jače zaštite posjednika protiv prestizanja siromašnih i bijednih slojeva.

Furtum je hotimično protupravno prisvojenje tuđe pokretne stvari, učinjeno iz

koristoljublja.

Uz furtum rei (oduzeće stvari iz tuđeg držanja) pozna rimsko pravo i furtum usus - protupravno prisvajanje upotrebe tuđe stvari (npr. kad založni vjerovnik upotrebljava založenu robu). Može se raditi o prisvajanju samog posjeda (furtum possesionis), ako npr.

10 Petrović B; Jovašević D; 2005; Krivično pravo II – Krivično pravo posebni dio, Sarajevo:Pravni fakultet,str. 241-242.

12

vlasnik oduzme stvar založnom vjerovniku ili poštenom posjedniku - ovdje se počinja furtum na vlastitoj stvari.

Pod pojam furtuma spadaju i neki slučajevi koje bismo danas svrstali pod prevaru -

npr. ako si netko, iskorištavajući zabludu drugoga, dade naplatiti nedug. Uz pokretne stvari mogu predmetom furtuma biti i osobe pod vlašću.

Prisvojitelj mora biti svjestan protupravnosti svoga djela - djelo mora biti počinjeno

iz koristoljublja, tj. sa namjerom bogaćenja. Već od Zakonika XII ploča postoji temeljna dioba na furtum manifestum (ako je tat

zatečen na činu i tat koji je zatečen na mjestu čina ili na kojem drugom mjestu prije nego je stvar sakrio, kao i tat koji je, zapažen u bijegu, stvar odbacio) i furtum nec manifestum (ako tat nije zatečen na činu).

Furtum kao jedno odnajstarijih protupravnih djela iz kojeg je u rimskom pravu

nastajao privatnopravni, obvezni odnos između pokradenog (kao povjerioca) i kradljivca (kao dužnika) .

Činjenica je da su tokom hiljadugodišnjeg razvoja rimskog pravnog sistema razni,

specifični odnosno teži, oblici krađe - u skladu sa Ulpijanovom distinkcijom - bili smatrani povredama javnih interesa te gonjivim i kažnjivim u javnom krivičnom postupku javnim kaznama. Kada krađu posmatramo s aspekta pojedinčeva interesa tako da mu stvar (uključujući i druge podesne objekte) ne bude ukradena, prepuštajući mu pravo na podizanje privatne tužbe te ubiranje novčane kazne u građanskom sudskom postupku

Ono što furtum čini posebno zanimljivim je upravo njegov istorijski razvoj, u kojemu

se između ostalog ocrtava i intervencija, mada promjenjivog intenziteta, rimske zajednice.

1. Furtum u Zakoniku XII ploča Pravno-historijski izvori koji se odnose na decemvirsku kodifikaciju nedvosmisleno

svjedoče o tome da je furtum (kao izvedenica glagola ferre) bio shvaćen u jasno određenom a jednostavnom značenju odnošenja pokretne stvari iz nečijeg posjeda ili detencije. Pritom je Zakonik XII ploča, kao kodifikacija dotadašnjeg, običajnog rimskog prava, kojim zapravo počinje istorija rimskog privatnog prava 11 razlikovao furtum manifestum i furtum nec manifestum, dok međutim, neki autori smatraju da je furtum nec manifestum novina koju je uveo Zakonik XII ploča.12

Pod izrazom fur manifestus podrazumijevao se kako kradljivac zatečen prilikom

noćne krađe tako i onaj koji se danju branio oružjem u ruci. A prema decemvirskim odredbama oni su mogli biti nekažnjeno usmrćeni, pri čemu se jedini uslov sastojao od zahtjeva da pokradeni glasnim vikanjem osigura jednoglasno svjedočenje susjeda odnosno društveno (pa i religijsko) odobravanje, te kontrolu njegovog osvetničkog čina. Onovremena je rimska zajednica odobravala, dakle, javnu odnosno kapitalnu represiju takvih manifestnih kradljivaca.

11 Horvat, M., 1998.,Rimsko pravo,Zagreb,str.19,394

12 Stojčević, D., 1983.,Rimsko privatno pravo, Beograd, str.28

13

Zakonik XII ploča je i u slučaju dnevnog kradljivca koji bi bio uhvaćen na djelu a da se pritom nije branio oružjem, predviđao kapitalno kažnjavanje čije se izvršenje, međutim, provodilo na temelju sudskog postupka te razlikovalo s obzirom na status libertatis počinitelja. Naime, nakon što bi pokradeni započeo agere lege per manus iniectionem tj. kradljivca uhvatio te doveo pred pravosudnog magistrata, liber homo bi najprije bivao javno išiban (verberatio), a potom dodijeljen (addictio) u doživotno vlasništvo pokradenom odnosno pretvoren u njegovog roba, a servus kao počinitelj bi nakon istovjetnog šibanja bivao usmrćen bacanjem s Tarpejske stijene (deiectio / praecipitatio e saxo). Bez obzira na opisano razlikovanje u fazi izvršenja kazne, smatramo da se radilo o javnoj, kapitalnoj kazni kao Zakonikom propisanoj sankciji koja je čak i u slučaju nemarnog odnosno insolventnog dužnika ex contracto, odražavala ekonomski interes cjelokupne gradske zajednice, te sadržavala jasno izraženu preventivnu funkciju javne kazne.

Za razliku od manifestnih, svi ostali kradljivci bili su fures nec manifesti te, prema

općeprihvaćenoj integraciji tab. VIII,16 Zakonika XII ploča , sankcionirani duplione damnum decidito. Suvremena istraživanja, međutim, pokazuju da bi to plaćanje dvostruke vrijednosti ukradene stvari ispravnije bilo smatrati imovinskom sankcijom kojom je decemvirski zakonodavac dopustio da fur, koji bi u povodu legis actio sacramento in personam bio nedvojbeno utvrđen kao nec manifestus, izbjegne strašne posljedice manus iniectio odnosno tjelesno kao osvetničko kažnjavanje.

Premda neki autori drže da su prema Zakoniku XII ploča deliktno bile odgovorne

(doli capax) sve osobe, neovisno o statusu (libertatis, civitatis, familiae), uključujući robove i djecu. Gelije svjedoči da je Zakonik (tab. VIII,14) u slučaju malodobnih manifestnih kradljivaca ipak propisao blaže kažnjavanje: naime, njihovo je kažnjavanje prepustio pretorovoj rasudbi te su oni mogli biti osuđeni na šibanje.13

2. Postdecemvirski razvoj pojma furtum: uloga pretklasičnih pravnika i pretora U višestoljetnom razdoblju od donošenja Zakonika XII ploča pa do kraja republike,

pojam furtum doživljava radikalnu odnosno višestruku transformaciju, koja se u jednom smjeru odvija pod uticajem veteres, a u drugom smjeru pod uticajem pretora i zakonodavca. Tako je, pod uticajem republikanskih pravnika, pojam furtum dosegao toliko širok opseg da je uključivao bilo kakav oblik nepoštenja. Naime, obuhvaćao je gotovo svaku situaciju u kojoj je neka osoba zbog tuđeg namjernog postupanja pretrpjela imovinski gubitak (pa čak i zemljišta), različit od fizičkog oštećenja same stvari. Tako su veteres, odgovornom za krađu držali osobu koja je prevarnim pozivanjem goniča mazgi pred pravosudnog magistrata (pretora) prouzrokovala gubitak njegovih mazgi. Zaključuje se da je općenita primjena na dvostruku vrijednost izgubljenih mazgi, čak i u slučajevima kada krađa nije dokazana, odnosno kada je pozivanje pred sud izvršeno isključivo s namjerom zlostavljanja odnosno uznemiravanja.

Trebalo je ukradenu stvar opisati, tako da bi se moglo znati što se traži.

13 Stojčević, D. 1983.,Rimsko privatno pravo, Beograd,,str.282

14

Nadalje, iz analize nekolicine klasičnih tekstova proizlazi da su veteres kradljivcem smatrali osobu koja drugome iz ruke izbije novac ili nakit, bez obzira jesu li te stvari samo izgubljene (npr. slučajnim padom u rijeku) ili doista prisvojene od treće osobe.

Dakle, proizilazi da pretklasični pravnici prilikom pružanja pravne zaštite u slučaju

krađe nisu zahtijevali niti objektivni element materijalnog zahvaćanja odnosno rukovanja s tuđom stvari, niti subjektivni element njenog svjesnog prisvajanja iz koristoljublja.

Međutim, zakonodavčevim doprinosom putem lex Aquilia, a još i više upornim

pretorskim djelovanjem uvode se novi samostalni oblici privatnih delikata kojima se postavljaju granice beskrajnom području koje je furtum dotada bio apsorbirao. Tako su akvilijanskim plebiscitom, iz široke kategorije furtum izvučeni ne samo uništenje i oštećenje tuđih životinja robova i drugih stvari, već i nedopušteni čin adstipulatora koji akceptilacijom otpusti dug na štetu glavnog vjerovnika.

Što se tiče pretorske uloge u procesu ograničavanja i preciziranja pojma furtum, s

jedne je strane, uvođenjem actio furti manifesti, označen kraj decemvirskog načina javnog, kapitalnog kažnjavanja manifestnog kradljivca te uspostavljena njegova privatnopravna odgovornost.

3. Pojam furtum u klasičnom pravu Tokom razdoblja klasičnog prava dovršen je, ponajprije zahvaljujući teoretskoj

djelatnosti učenih pravnika, proces ograničavanja i preciziranja pojma furtum. Naime, iz svjedočanstava klasičnih pravnika, posebice Paula i Ulpijana, proizilazi da su krađu konstituirala dva bitna faktora: objektivni element contrectatio i subjektivni element agree invito domini.

Premda klasični pravnici ne donose definiciju izraza contrectatio, iz širokog obima

okolnosti koje se uz njega vezuju općeprihvaćeno je da contrectatio označava fizičku vezu ili kontakt između kradljivca i ukradene stvari, točnije protupravno diranje ili rukovanje sa stvari (bez nužnog odnošenja).

Međutim, analiza tekstova klasičnih pravnika pokazuje da je upotreba riječi

contrectare imala dvije očite prednosti: pokrivala je, s jedne strane, različite slučajeve koji izražavaju puko premještanje stvari, a s druge strane, slučajeve u kojima se čin krađe sastojao upravo u premještanju. S obzirom na takvo značenje, contrectatio je predstavljao bitan faktor ne samo krađe u užem smislu riječi, tačnije diranja i odnošenja tuđe stvari, već i krađe kao posljedice kršenja kontraktualnih obaveza, kao što je to u slučaju depozitara i/ili ručno založnog povjerioca koji upotrebljavaju pohranjenu ili založenu stvar, komodatara i/ili najamnika koji upotrebljavaju stvar suprotno uobičajenom ili dogovorenom načinu, pa čak i koji upotrebljavaju odjeću primljenu isključivo radi čišćenja i krpanja.

Furtum, međutim, tvori samo contrectatio počinjen invito domino. Osoba koja rukuje

tuđom stvari u zabludi da to čini s vlasnikovim pristankom nije odgovorna za furtum. Da je upravo svjesno - bilo sa znanjem o protivljenju vlasnikovoj volji bilo sa zlom namjerom - diranje ili rukovanje sa stvari predstavljalo konstitutivni element krađe, potvrđuju trojica klasičnih pravnika kada tvrde da sama namjera nije dovoljna za krađu.

15

Analiza relevantnih pravnih izvora (reskonstrukcije Zakonika XII ploča, zatim pretorskog edikta, a posebno drugog titula knjige Digesta) pokazuje, s jedne strane specifi- čan razvoj pojma furtum, a s druge strane raznovrsna sredstva pravne zaštite dostupna oštećenom.

Tako je u doba decemvirske kodifIkacije furtum bio shvaćen u jasnom i

jednostavnom značenju odnošenja pokretne stvari iz nečijeg posjeda ili detencije, u okviru čega su se razlikovali furtum manifestum kažnjiv javnopravnom kapitalnom kaznom (šibanjem i dodjeljivanjem /slobodnog/ pod vlast pokradenome odnosno bacanjem /roba/ sa Tarpejske stijene), i furtum nec manifestum sankcioniran privatnopravnim sredstvom odnosno kradljivčevim plaćanjem dvostruke (ili trostruke) vrijednosti ukradene stvari (duplione damnum decidere) pokradenome. Do kraja republikanskog razdoblja furtum doživljava ambivalentnu transformaciju: s jedne strane, pod utjecajem republikanskih pravnika (veteres) obuhvaća svaki imovinski gubitak prouzrokovan tuđim zlonamjernim postupanjem, a s druge strane zakonodavnim izdvajanjem triju oblika oštećenja tuđe stvari kao samostalnog delikta ,te pretorskim uvođenjem actio furti manifesti odnosno preuređenjem actio furti nec manifesti ali i izdavanjem pojedinačnih edikata (de dolo malo, de servo corrupto i sl.) postavljaju se granice beskrajnom području koje je furtum dotad bio apsorbirao. Taj proces ograničavanja i preciziranja dovršava se tokom razdoblja klasične jurisprudencije kada furtum počinje tvoriti kumulacija objektivnog i subjektivnog elementa: protupravno diranje ili rukovanje sa stvari (contrectatio) počinjeno svjesno protivno vlasnikovoj volji odnosno s kradljivskom namjerom kako bi se stekla osobna dobit, ne nužno neposredna i financijska.

Povodom tako koncipiranog sadržaja protupravnog djela furtum, koji je od

pretorskog razdoblja bio shvaćen isključivo kao jedan od razloga za nastanak obveznopravnog odnosa, rimsko je pravo pružalo raznovrsnu odnosno efikasnu pravnu zaštitu pokradenome, tačnije rečeno osobi koja je imala interes da joj stvar ne bude ukradena. Na prvom je mjestu bila actio furti (manifesti ili nec manifesti ili oblati ili concepti) kojom je taj aktivno legitimirani (uključujući i vlasnikova nasljednika) ostvarivao višestruki (četverostruki ili dvostruki ili trostruki) novčani iznos - obračunat na temelju kombinirane procjene tržišne vrijednosti ukradene stvari s njezinom korisnom vrijednošću za pokradenoga - u ime kažnjavanja kako glavnog kradljivca tako i bilo kojeg sudionika krađe. Osim tog penalnog, actio furti je za osuđenoga imala i infamirajući karakter, za koji bi se moglo reći da posredno ostvaruje i generalno-preventivni učinak privatne novčane kazne.

Efikasnost privatnopravne zaštite protiv krađe dodatno je bila osigurana mogućnošću

kumulacije penalne actio furti s reipersekutornim tužbama - rei vindicatio i condictio ex causa furtiva i eventualnom obveznopravnom tužbom proizašlom iz ugovornog odnosa povrijeđenog krađom - koje su bile, međutim, u odnosu elektivne kumulacije. Pritom se najpogodnijom činila specifična condictio ex causa furtiva, kojom je pokradeni vlasnik mogao ishoditi, dokazavši samo činjenicu krađe, najvišu objektivnu novčanu protuvrijednost koju je ukradena (makar u trenutku litiskontestacije izgubljena ili čak propala) stvar imala u razdoblju od izvršenja krađe do početka sudskog postupka.

V - KRAĐA U KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU BIH

U Krivičnim zakonima BiH propisan je osnovni oblik krađe odnosno tzv.obična krađa.

Krivično djelo krađe u KZ FBiH je određeno članom 286. u tri stava, kako slijedi:

16

(1) „Ko tuđu pokretninu oduzme drugom s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravnu imovinsku korist,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je ukradena stvar male vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem

pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(3) Učinitelj krivičnog djela iz st. 1. i 2. ovog člana koji ukradenu stvar vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven,

može se osloboditi kazne“14. Dakle, krivično djelo krađe definiše se kao oduzimanje tuđe pokretne stvari u

namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protupravna imovinska korist. Ovim je dat opšti pojam krađe koji obuhvata sve elemente koji su zajednički za sve oblike ovog krivičnog djela: radnja oduzimanja, tuđa pokretna stvar kao objekt djela i namjera učinioca da za sebe ili drugog pribavi protivpravnu imovinsku korist.

Svako je krivično djelo upravljeno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, te se stoga pojavljuje kao objekat zaštite u krivičnom pravu. Od objekta zaštite bitno je razlikoviati objekat krivičnog djela. Objekat krivičnog djela je predmet ili lice na kome se poduzima radnja izvršenja.

Tako npr. kod krađe zaštitni objekat je imovina, a objekat radnje je pokretna stvar koja se protupravno oduzima.

1. Objekt (predmet) krađe

1.1. Tuđa pokretna „stvar“

Objekt (predmet) krađe je pokretna tuđa stvar, koja se nalazi u pritežanju drugog lica. „Stvar“, u smislu krivičnog djela krađe, treba shvatiti kao materijalni dio prirode

(uključivši životinje) koje se nalaze u čovjekovoj vlasti i koji može biti objekt prava svojine u smislu imovinskih prava. Agregatno stanje u kome se nalazi materija (stvar) nije od značaja, tako da stvari mogu nalaziti u čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju. Ne smatraju se stvarima oni materijalni dijelovi prirode koji ne mogu biti u vlasti i pod kontrolom čovjeka, kao što su npr. atmosferski vazuh, sunčeva toplota, slobodan elektricitet u prirodi, atmosferski talozi-kiša, snijeg, itd.

Da bi stvar mogla biti predmet krađe, odnosno da bi se mogla drugome oduzeti, mora biti pokretna. Pokretnom stvari u smislu ovog krivičnog djela, smatra se ona stvar koja može biti pomaknuta odnosno pokrenuta s mjesta i odnesena, bez obzira da li se ta stvar smatra pokretnom u smislu građanskog prava.Tako i dijelovi stvari koji po građanskom pravu

14 Član 280. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela krađe.

Član 231. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo krađe: „Ko oduzme tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine,

Ako vrijednost ukradene stvari ne prelazi iznos od 200 KM,a učinilac je išao za tim da pribavi malu imovinsku korist,

kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.“ Dakle, u prvom stavu je drugačije određena sankcija, a u drugom stavu i dispozicija i sankcija, dok KZRS uopšte ne predviđa mogućnost oslobođenja od kazne učinioca krivičnog djela krađe.

17

smatraju nepokretnom stvari mogu biti predmet krađe. Pojam pokretne stvari kao objekta (predmeta) ovog djela ne poklapa se u cijelosti s određenjem pojma pokretne stvari građanskopravnoj oblasti. Tako npr. Zakon o vlasničkopravnim odnosima na neizravan način definiše pokretne stvari određenjem da se:“Pod nepokretnim stvarima –nekretninama (res immobile), smatraju se: zemljište, građevinski objekti namijenjeni trajnoj upotrebi, koji se ne mogu premještati bez oštećenja njihove suštine i posebni dijelovi zgrada (stanovi i poslovne prostorije), te pripatci (accessorium) ovih stvari ,dok po zakonu ili po volji vlasnika, služe iskorištavanju glavne stvari (nekretnine po namjeni)“.15

Pod pokretnim stvarima res mobiles u krivičnopravnom smislu treba smatrati odijeljene materijalne dijelove prirode dostupne ljudima na kojima čovjek može imati posjed i vlast, a koje se po pravilu mogu premjestiti s jednog mjesta na drugo, a da se pri tom ne mijenja njihov sastav i koje mogu ući u pojam neke osobe. Razlika između građanskopravnog i krivičnopravnog pojma pokretne stvari najočitija je kod tzv. pripadaka koji se u građanskopravnom smislu smatraju nepokretnim stvarima, a obično se faktički radi o pokretnim stvarima npr.poljoprivredni inventar koji se smatra pripatkom poljoprivrednog imanja. Pokretnom stvari, u smislu ovog krivičnog djela, smatra se ona stvar koja može biti pomaknuta odnosno pokrenuta s mjesta i odnesena. Da li je pokretna stvar odvojena od nepokretne stvari ili od druge pokretne stvari prije izvršenja krađe ili je odvojena pri oduzimanju stvari, za postojanje krađe nije od značaja.

Živ čovjek ne može biti predmet krađe jer nije stvar, jer u slučaju "oduzimanja" čovjeka ne postoji krađa već otmica. Ali dijelovi čovječijeg tijela, kada su odvojeni od tijela, postaju pokretne stvari i mogu predstavljati predmet krađe (npr. odrezana kosa, koja se može koristiti za pravljenje perike i kao takva ima i imovinsku vrijednost). Ni leš čovjeka, ni prije ni poslije sahrane, ne smatra se pokretnom stvari, pa po pravilu, ne može biti predmet krađe. Izuzetno leš čovjeka u anatomskom institutu, gdje se koristi u naučne i nastavno-medicinske svrhe, može biti predmet krađe, ako ima imovinsku vrijednost. Predmet krađe mogu biti vještački predmeti koji se nalaze u lešu, kao što su zlatni zubi, ili druge naprave ugrađene u organizmu. Pogotovo predmet krađe može biti nakit, odijelo ili drugi predmeti koji se nalaze na lešu, jer su oni svojina nasljednika umrlog, a ako nema nasljednika onda se nalaze u društvenoj svojini, u skladu sa propisima o nasljeđivanju. U tom slučaju te stvari se oduzimaju od od umrlog lica jer nisu više u njegovom pritežanju (detenciji), ali se nalaze u pritežanju onoga ko se stara o lešu do njegove sahrane. Znači usvojeno je stanovište da stvari na pokojniku u grobu ili stvari u grobu mogu biti predmet krađe jer nisu napuštene, već su to stvari pokojnikovih nasljednika i u njihovoj detenciji, a ako su nasljednici izumrli, pa nema ko da raspolaže tim stavrima one prelaze u društvenu svojinu.16

Isto tako, objekt krađe ne mogu biti oni materijalni dijelovi prirode koje nisu u vlasti

čovjeka niti mogu biti u nečijoj svojini, ali ako izvjesni materijalni dijelovi prirode i prirodna energija mogu biti stavljeni pod kontrolu , a time i u svojinu, oni predstavljaju pokretene stvari i mogu da budu predmet krađe.Tako naprimjer, smatraju se pokretnim stvarima i komprimirani vazduh, morska voda u bazenu, kišnica u cisternama, led skupljen u ledari.

15 čl.10 Zakona o vlasničko-pravnim odnosima („Sl.novine FBiH“,br.6/98)

16 „Stvari u grobu ne postaju napuštane ni kad su izumrli nasljednici pokojnika jer ako nema ko od nasljednika raspolagati tim stvarima one postaju stvari zajednice i zato je krađa takvih predmeta uvijek moguća.“(citirano prema: Zlatarić,B., 1958.,Krivični zakonik u praktičnoj primjeni,II sveznik,posebni dio,Zagreb,str.346,347)

18

Isto tako u krivičnopravnom smislu:“Kao pokretna stvar smatra se svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja, telefonski impulsi, kao i registrovani podatak koji je rezultat elektronske obrade podataka.“17

Kao krađa električne energije navode se slučajevi neovlaštenog priključenja na

električni vod iz susjedovog stana i odvođenje struje koja je prošla kroz strujomjer, neovlašteno odvođenje struje iz tuđih naparava u kojima je skupljena električna energija (akumulatori), dok neće predstavljati krađu izvjesni zahvati na strujomjeru usljed kojih on pokazuje manji odvod struje u kojem slučaju se radi o prevari.18

Objekt krađe ne mogu biti potraživanja i druga prava, ali izuzetno i takva prava koja

su imovinskog karaktera i koja mogu biti otjelovljena u ispravama (a isprave su pokretna stvar) mogu biti predmet krađe (npr.mjenica, ček, štedna knjižica, obveznica zajma, karta za pozorište, koncert, itd.). Oduzimanjem ovih isprava moguće je izvršiti krađu ako su oduzete drugom u namjeri da se njihovim prisvajanjem pribavi protivpravna imovinska korist (npr.naplatom čeka ili mjenice, korištenjem karte itd.). Dakle, stvar sama po sebi ne mora imati neku imovinsku vrijednost, ali mora biti takva da se njenim prisvajanjem može pribaviti imovinskla korist.Ovaj zaključak proizilazi iz definicije krađe, prema kojoj objekt krađe može biti tuđa pokretna stvar čijim prisvajanjem se može pribaviti imovinska korist, a pri tom je irelevantno da li se imovinska korist namjerava pribaviti neposredno ili posredno. Evidentno je da se oduzimanjem isprave redovno pribavlja imovinska korist posredno odnosno, npr. naplaćivanjem čeka i dr.

U vezi sa ispravom kao predmetom krađe postavlja se pitanje da li oduzeta isprava

mora da sadrži sve potrebne elemente tako da se isprava može upotrijebiti u cilju realizacije imovinske vrijednosti bez predhodnog vršenja krivičnog djela falsifikata ili je dovoljno da oduzeta isprava može da se koristi za realizaciju imovinske vrijednosti tek pošto predhodno u nju budu uneseni sastojci koji nisu postojali prilikom oduzimanja (naprrimjer kada se naznači iznos mjenične obaveze, datum izdanja mjenice, dan dospijeća mjenice na isplatu, i dr.) dakle, pošto predhodno bude izvršen falsifikat te isprave. O ovom pitanju postoje dva stanovišta. Po jednom, za postojanje krađe dovoljno je da je isprava oduzeta i da je njenim korišćenjem, makar ona predhodno bila i falsifikovana, moguće ostvariti namjeru pribavljanja imovinske koristi.

Po sudskoj praksi se oduzimanje štedne knjižice koja glasi na ime tretira kao krađa,

premda je za podizanje određene svote sa te knjižice predhodno potrebno popuniti obrazac i na njemu falsifikovati potpis vlasnika uložene knjižice.

Ako se načelno prihvati stanovište da predmet krađe mogu biti isprave koje je

počinilac namjeravao predhodno falsifikovati (da bi pribavio imovinsku korist), oduzimanje čekovnih ili drugih formulara ne može se smatrati krađom jer se upotrebom samih formulara i sličnih predmeta ne može pribaviti protivpravna imovinska korist.

Iz navedenog proizilazi da se ne može dati jedan odgovor o postojanju krađe za sve

slučajeve kada se oduzima neka isprava, koju treba tek predhodno falsifikovati da bi se mogla pribaviti imovinska korist.

17 Član 147. stav 23. KZ RS,kao i član 1. Stav 26. KZ BiH

18 Zlatarić,B., 1958.,Krivični zakonik u praktičnoj primjeni,II sveznik,posebni dio,Zagreb,str.340

19

1.2. „Tuđa“ pokretna stvar

Objekt krađe mora biti “tuđa” pokretna stvar, što znači samo ona pokretna stvar koja je u vlasništvu drugog lica, fizičkog ili pravnog, tako da krađa sopstvene stvari nije moguća. Za pojam tuđe stvari kao jednog od obilježja bića ovog krivičnog djela odlučno je da pravo na stvar ima osoba različita od učinioca, a bez važnosti je oduzima li se stvar od osobe koja ima pravo vlasništva na stvari ili od osobe koja ju je pribavila na protivpravan način. I pokretna stvar na kojoj učinilac ima suvlasništvo ili zajedničko vlasništvo može biti predmet krađe. Iako je na stvari u suvlasništvu ili stvari u zajedničkom vlasništvu i sam učinilac u jednom dijelu vlasnik, ipak se radi o preostalom dijelu u vlasništvu druge osobe pa je to stvar u krivičnopravnom smislu djelimično tuđa te može biti predmet krađe.

Pojam vlasništva podudara se u ovom slučaju sa pojmom vlasništva u građanskom pravu. Stvari koje uopšte ne mogu biti u vlasništvu fizičkog ili pravnog lica, kao dobra u opštoj upotrebi, tako da su namjenjena da služe svim ljudima (res communes), ne mogu biti predmet krađe (npr. morska voda). Isto tako, stvari koje nisu ni u čijem vlasništvu (res nullius), kao ni napuštene stvari (res derelictae) ne mogu biti predmet krađe, jer te svari uopšte nisu u nečijoj vlasništvu , a da bi jedna pokretna stvar mogla da bude predmet krađe ona treba da je “tuđa”. Da li jedna stvar nije ni u čijem vlasništvu ili da li je stvar napuštena- to je question facti. Ni izgubljena stvar, u pravilu, ne može biti predmet krađe jer se ona više ne nalazi u pritežanju (detenciji) dosadašnjeg detentora, onoga lica koje je stvar izgubilo, pa stoga i ne može biti oduzeta drugom tj. ukradena. Lice koje bi našlo izgubljenu stvar koja nije u pritežanju (detenciji) dosadašnjeg detentora, niti je neko drugi nad njom uspostavio pritežanje, prisvajanjem te stvari vrši krivično djelo utaje,a ne krađe. Izuzetno,i izgubljena stvar može biti predmet krađe, naime, ako se još nalazi u pritežanju onoga koji ju je izgubio.Te situacije uglavnom predstavljaju slučajevi kada lice koje je izgubilo stvar (vlasnik ili detentor) pretpostavlja gdje je stvar izgubilo i tražeći stvar ili na neki drugi način manifestuje volju da opet uspostavi svoju faktičku vlast nad tom stvari.Ovo naročito važi ako je stvar izgubljena u određenoj prostoriji ( stan, bioskop, pozorište, kancelarija, ugostiteljski objekt, itd.), ili u zatvorenom prostoru (bašta, zatvoreno dvorište, itd.).

No ako je nepoznato gdje je stvar izgubljena ili ako je stvar izgubljena nepristupačno

za ranijeg pritežaoca, ili ako je stvar izgubljena na otvorenom širokom prostoru, na ulici, na putu ili na nekom drugom mjestu koje je pristupačno neograničenom broju lica, pritežanje je, prestalo i stvar više ne može biti predmet krađe, ali može biti predmet utaje ako se utvrdi da je stvar tuđa.19 Ako se pak ne može utvrditi da je izgubljena stvar u nečijem vlasništvu, onda ta stvar ,spada u res nullius i kao takva ne može biti ukradena. Ako je stvar izgubljena na mjestu koje pripada određenom licu (npr. u stanu određenog lica ili u određenom ugostiteljskom objektu), tada se smatra da je izgubljena stvar prešla u pritežanje tog lica.Ako to lice prisvoji stvar ne znajući ko je njen raniji pritežalac, vrši utaju, a ako zna ko je raniji pritežilac, vrši krađu.

Zaboravljene, sakrivene, zaturene i zabačene stvari mogu biti predmet krađe, jer se u

tim slučajevima smatra da detencija odnosno dotadnja faktička moć na stvari nije prestala, sve dok nije izvjesno da ona više ne može biti uspostavljena pa je stvar prema tome izgubljena.

19 Zlatarić,B., 1958.,Krivični zakonik u praktičnoj primjeni,II sveznik,posebni dio,Zagreb,str.350

20

Da bi stvar mogla biti predmet krađe, odnosno da bi mogla biti oduzeta, mora se nalaziti u pritežanju (detenciji) drugog lica. Pod pritežanjem se podrazumijeva mogućnost faktičkog raspolaganja sa pokretnom stvari. Raspolaganje predstavlja mogućnost jednog lica da disponira sa stvari, da je koristi, predaje drugom i sl. Dakle, potrebno je da prestane mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvari dotadašnjeg pritežaoca stvari i da stvar dođe u faktičku vlast izvršioca djela ili po njegovoj volji, u vlast trećeg lica. Iz toga slijedi da je prihvaćena teorija aprehenzije po kojoj se tuđa pokretna stvar smatra oduzetom onda kada je prekinuto pritežanje nad njom i zasnovano svoje. Pri tome, način oduzimanja, odnosno pritežanja nije od bitnog značaja, već predstavlja samo jedno faktičko pitanje koje se rješava zavisno od konkretnih okolnosti. Pa, tako,stvar može biti u pritežanju vlasnika i držaoca (posrednika) stvari, ali može biti i u pritežanju lica koje nema nikakvo pravo na toj stvari tako da je bez značaja na koji način je došlo do pritežanja, no da bi mogla biti od njega oduzeta i ukradena, ta stvar mora biti u nečijoj svojini. Prema tome, stvar može biti u pritežanju lica koje je došlo do pritežanja stvari krivičnim djelom, npr. krađom, razbojničkom krađom, utajom ili pronevjerom. Stvar, dakle, može biti ukradena i od kradljivca. Stvar može biti ukradena od onog lica koje ima faktičku moć na stvari, bez obzira da li postoji kakav pravni osnov na kome bi se zasnivala faktička moć tog lica na pokretnoj stvari. Pošto stvar mora biti u pritežanju nekog lica , da bi mogla biti oduzeta, potrebno je u svakom slučaju utvrditi u čijem pritežanju je stvar bila u vrijeme oduzimanja odnosno prekidanja detencije dotadnjeg pritežaoca (detentora). Prema tome, oduzimanje kao svršena radnja obuhvata dva djela jedne radnje. Naime, potrebno je prouzrokovati prestanak pritežanja jednog lica i uspostaviti pritežanje drugog lica na istoj stvari. Izvršenje samo radnje kojom bi se ukinulo pritežanje na stvari dotadašnjeg pritežaoca moglo bi predstvaljati pokušaj krivičnog djela krađe ili radnju izvršenja nekog drugog krivičnog djela npr.oštećenja tuđe stvari. Redovno pritežanje na stvari nastaje u momentu kada prestaje mogućnost raspolaganja sa stvari dotadašnjeg pritežaoca stvari, tako da u pravilu, prestanak pritežanja jednog lica i nastanak pritežanja drugog lica nastaje jednim aktom, ali to ne mora biti u svakom slučaju (npr. izvršilac krađe izbacuje tuđe stvari iz voza u pokretu, da bi kasnije došao na to mjesto i stvari uzeo).

Stvar je u pritežanju izvjesnog lica ako postoji stvarna mogućnost tog lica da utiče na

stvar, odnosno ako ne postoje nikakve faktičke smetnje da po svojoj volji neposredno utiče na stvar. Da li postoje ovi uslovi potrebno je u svakom konkretnom slučaju ocjenjivati i utvrđivati s obzirom na prirodu stvari i konkretne okolnosti, uz uvažavanje činjenica koje dolaze do izražaja u svakodnevnom životu. U prvom redu, pritežanje na stvari postoji ako su čovjek i stvar neposredno prostorno povezani, tako da je čovjeku u svakom momentu omogućeno da sa stvari raspolaže i da faktički na nju utiče. Ali, to pravilo ne važi bez izuzetka, jer se, na primjer, ne smatra da se alatke sa kojima radnici neposredno rade nalaze u njihovoj detenciji, već u detenciji onoga koji im je te alatke stavio na na raspolaganje, tako da radnik njihovim prisvajanjem ne vrši utaju već krađu. Iako je uslov za postojanje pritežanja neposredni stvarni kontakt pritežaoca sa stvari, ipak,uzimajući u obzir uslove života i rada savremenog čovjeka, pritežanje se ne svodi samo na običnu detenciju stvari pa će ono postojati i kada pritežalac privremeno nema detenciju stvari, odnosno ako je stvar privremeno prostorno udaljena od njenog pritežaoca, tako da pritežalac te stvari poslije izvjesnog vremena dolazi u mogućnost neposrednog uticaja na stvar odnosno do momenta kada ima mogućnost raspolaganja sa tom stvari.20

Na primjer, zadržava se pritežanje na automobilu dok se on nalazi na parkiralištu ili

ako je stanar privremeno kraće ili duže vrijeme, odsutan. Smatra se da kod prisvajanja stvari 20 Tahović,J.,1967.,Krivično pravo,Posebni dio,treće izdanje,Beograd, ,str.321

21

koje su predate na popravku, preradu ili prevoz ne postoji krivično djelo utaje, nego krađe. Isto tako, smatra se da ne postoji krivično djelo utaje, nego krađe kad učinilac, u namjeri da pribavi protivpravnu imovinsku korist, prisvoji tuđu pokretnu stvar koju mu je sam pritežalac dao da samo pridrži , dok on iznese druge stvari iz vagona.

Ne gubi pritežanje prodavac koji je kupcu dao stvar na razgledanje ili kada vlasnik

dadne stvar drugome na privremeno korištenje i sl. Isto tako privremeno udaljavanje od stvari ne znači prekidanje pritežanja, pa će oduzimanje takve stvari predstavljati krivično djelo krađe ,a ne utaje (na kratko napuštanje stvari u kupeu,upaljenom autu pred prodavnicom i sl.). Po istom osnovu smatra se krađom, a ne utajom, ako radnik zaposlen u domaćinstvu ili ugostiteljskom objektu oduzme novac ili druge pokretne stvari ukćaninu, posjetiocu ili gostu u stanu, hotelu, restoranu, kafani idr. Predmeti koji ostanu u izlogu, na kojem je razbijeno staklo i eventualno zaštitna mreža, ostaju u pritežanju vlasnika odnosno odgovornoga lica u radnji, tako da oduzimanje tih stavri predstavlja krađu.

Postavlja se pitanje da li onaj kome je povjeren zaključan predmet (npr. kofer sa

stvarima, kasa sa nakitom i dr.), a ključevi se nalaze kod drugog, npr. lica koje mu je zaključani predmet predalo, ima u pritežanju samo taj predmet ili i njegovu sadržinu,dakle stvari zaključane u tom predmetu.Uglavnom prevladava mišljenje da lice kome je povjeren predmet ima u pritežanju i sadržinu predmeta, ako lice kod koga se nalazi ključ ima pristup zaključanom predmetu samo uz saglasnost lica kome je predmet povjeren, a to lice se nalazi u situaciji da sa cijelim predmetom, uključivši i njegovu sadržinu slobodno raspolaže. Naprotiv, ako je lice kod koga se nalaze ključevi zadržalo pravo i mogućnost da uvijek može prići sadržini koja je zaključana onda lice kod koga se predmet nalazi nije pritežalac stvari.

Pritežanje postoji i kod tzv. generalne detencije, kao što je npr. detencija svih

pošiljki koje su ubačene u poštansko sanduče nekog lica ili detencija ili sudetencija svih stvari koje su kao roba predmet prodaje u nekoj trgovačkoj radnji. Postoji,naime, mogućnost da se pokretne stvari nalaze u zajedničkom pritežanju više lica, dakle, u sudetenciji, i u tom slučaju jedan pritežalac koji nije vlasnik stvari može izvršiti krađu od drugog supritežalaca.Tako se može smatrati da su više lica zaposlenih u magacinu ili radnji supritežaoci robe, pa ako jedan od njih uzme stvari u namjeri da njihovim prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist, vrši krađu, a ne utaju. Po istom osnovu smatra se da lice zaposleno u domaćinstvu ili zanatskoj radnji uzimanjem stvari vrši krađu, a ne utaju, jer se stvari nalaze u supritežanju nosioca domaćinstva odnosno vlasnika zanatske radnje i zaposlenih lica. Isto tako, stvari koje se nalaze u iznajmljenom namještenom stanu, sobi ili nekoj drugoj prostoriji smatraju se da su u supritežanju najmodavca i najmoprimca, tako da najmoprimac vrši krađu, a ne utaju ako te stvari oduzima. U slučaju privremene nemogućnosti uticanja na stvar usljed sna ili nesvijesti, detencija ne prestaje.

Obzirom da mogućnost faktičkog raspolaganja odnosno uticanja na stvar kod

detencije predstavlja stvarni, a ne pravni odnos prema stvari, tj. radi se o jednom prirodno mogućem voljnom uticanju na stvar, to stvar može biti i u pritežanju djeteta i duševno bolesnog lica, pa tako i od takvih lica može biti ukradena stvar koja se nalazi u njihovom pritežanju.

2. Radnja izvršenja krivičnog djela krađe

Pod opštim obilježjima se podrazumjevaju elementi koji su zajednički za sva krivična djela. Među opšta obilježja spada i postojanje radnje i posljedica koja je nastupila

22

kao rezultat te radnje. Posebna obilježja krivičnog djela čine elementi koji se odnose na konkretnu radnju i konkretnu posljedicu.

Radnja izvršenja krivičnog djela krađe sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne

stvari. Kada je krađa dovršena, odnosno kada se smatra da je stvar oduzeta, u krivičnopravnoj teoriji postoje različita shvatanja.

Oduzimanje tuđe pokretne stvari znači svaku radnju kojom se, bez primjene sile ili

prijetnje neposrednim napadom na život ili tijelo, postiže da pokretna stvar pređe iz pritežanja dotadašnjeg pritežaoca u pritežanje učinioca krivičnog djela ili trećeg lica po volji učinioca djela. Naime, potrebno je da prestane mogućnost faktičkog raspolaganja sa stvari dotadašnjeg pritežaoca stvari i da stvar dođe u faktičku vlast učinioca djela, ili,po njegovoj volji, u vlast trećeg lica. To znači da oduzimanje kao svršena radnja obuhvaća dva djela jedne radnje, naime, potrebno je prouzrokovati prestanak pritežanja jednog lica i uspostaviti pritežanje drugog lica na istoj stvari. Redovno pritežanje na stvari nastaje u momentu kad prestaje mogućnost raspolaganja sa stvari dodatašnjeg pritežaoca stvari, tako da se po pravilu, prestanak pritežanja jednog lica i nastanak pritežanja drugog lica nastaje jednim aktom, što uvijek nije pravilo, npr. vremenski kontinuitet postoji ali pritežanje nije uspostavljeno odmah po prestanku pritežanja dotadašnjeg pritežaoca, jer ne postoji nikakva smetnja da naknadno dođe u faktičku vlast učinilac djela.

Oduzimanje ne mora biti izvršeno tajno, ono čak može biti izvršeno na očigled vlasnika ili pritežaoca stvari (npr. slučajevi krađe putnog prtljaga na peronima željezničkih stanica, koje su putnici spustili pored sebe).

Krivično djelo krađe je svršeno kada je uspostavljeno pritežanje izvršioca ili dugog

lica, po volji izvšioca, na stvari koja je do tada bila u pritežanju lica od koga je oduzeta. Kriterijumi po kojima se utvrđuje da je stvar oduzeta i time krivično djelo krađe svršeno, su različiti.

U nauci krivičnog prava postoje uglavnom četiri teorije : - kontrektacije (stvar je oduzeta čim je dodirnuta, tj. čim je izvršilac

uspostavio kontakt sa stvari);

- aprehenzije (stvar je oduzeta kada je izvršilac uspostavio pritežanje na stvari, odnosno mogućnost raspolaganja i faktičkog uticaja na stvari);

- ablacije (stvar je oduzeta kad je odnesena ) i

- ilacije (stvar je ne samo odnesena već i na sigurno mjesto sklonjena).

Po opšte usvojenom mišljenju krađa je svršena, tj. novo pritežanje stvari uspostavljeno, kada je izvršilac oduzimanja, ili po njegovoj volji neko treće lice, dobilo takvu faktičku vlast na stvari da je u mogućnosti da sa stvari slobodno raspolaže i na nju utiče bez smetnji dotadašnjeg pritežaoca stvari, tako da ovaj ne bi mogao ponovo da uspostavi svoju vlast na stvari dok ne bi tu vlast oduzeo izvršiocu ili trećem licu. Prema tome, usvojena je teorija aprenenzije, iako se teorija ablacije potpuno ne odbacuje, jer se često ustanovljavanje aprehenzije zasniva na mogućnosti ablacije stvari.Uglavnom se prihvaća mišljenje da je krađa dovršena kada je izvršilac tako uzeo stvar da pod normalnim uslovima ne postoji nikakva smetnja da je naknadno odnese. To je ,na primjer, slučaj kada više ne postoji realna opasnost da izvršilac može biti iznenadno spriječen od nekog lica da odnese uzete stvari.Tako bi u trgovačkoj radnji krađa bila dovršena ako bi mušterija sakrila stvar u džep ili tašnu ili ako bi

23

sa uzetim stvarima napustila radnju ili odjeljenje radnje odnosno robne kuće u kojoj se prodaje roba kojoj pripada oduzeta stvar. Za utvrđivanje svršene krađe u tuđem stanu potrebno je razlikovati da li je krađu izvršilo lice koje nije ovlašteno da se nalazi u stanu ili lice koje obavlja neke poslove u stanu ili gost, odnosno posjetilac.U prvom slučaju, krađa je dovršena tek kada je izvršilac napustio stan sa oduzetom stvari, tako da nije dovoljno da je tek pripremio stvari na gomilu ili stavio u kofer radi odnošenja.U drugom slučaju, krađa je svršena čim je izvršilac potajno stavio stvar u džep, tašnu ili prtljag. Krađa je,dalje, dovršena u prostorijama pritežaoca i u slučaju ako je izvršilac krađe stvari prvo sakrio u namjeri da ih kasnije odnese, a on ima mogućnost da ovlašteno i kasnije slobodno uđe u tu prostoriju (npr. radi nastavka izvođenja zanatskih radova). Ako izvršilac nije ovlašten da slobodno ulazi u stan ili drugu prostoriju u kojoj je ostavio sakrivenu stvar, onda samim sakrivanjem predmeta u stanu odnosno prostoriji krivično djelo krađe nije dovršeno,već je ostalo u pokušaju.

Za postojanje oduzimanja nije neophodno da je stvar i odnesena iz prostorije u kojoj

se nalazila. Dovoljno je npr. da je učinilac stvar stavio u svoj džep ili torbu iako još nije napustio prostor u kojem se stvar nalazila. Oduzimanje ,odnosno dovršena krađa će postojati i u slučaju kada je izvršilac stvari sakrio u prostorijama ranijeg pritežaoca sa namjerom da ih kasnije odnese (npr. na neko skrovito mjesto). Dakle, za postojanje oduzimanja odnosno dovršenog djela krađe bitno je da je stvar u vlasti činioca, da je od njega zauzeta odnosno da je moć faktičkog raspolaganja ranijeg pritežaoca prekinuta, a uspostavljena učiniočeva. Dakle, krivično djelo je svršeno samim oduzimanjem tuđe pokretne stvari.

Izvršenje same radnje kojom bi se ukinulo pritežanje na stvari dotadašnjeg pritežaoca

moglo bi se predstavljati kao pokušaj kriviđnog djela krađe. Naime, radnja oduzimanja se ne može smatrati dovršenom ukoliko nije ostvareno pritežanje na stvari, a što je pretpostavka prisvajanja oduzetih stvari u namjeri pribavljanja imovinske koristi, pa se zato i radi o pokušaju krivičnog djela krađe.

Oduzimanje pokretne stvari može se vršiti na razne načine i raznim sredstvima, osim

primjene sile ili prijetnje neposrednog napada na život i tijelo, jer bi u tom slučaju postojalo krivično djelo razbojništva. Oduzimanje može biti vršeno sopstvenom snagom, upotrebom mehaničke snage, korišćenjem raznih naprava (zamke i sl.), korišćenjem životinja (dresirane životinje) i sl. Električnu energiju moguće je oduzeti odvođenjem struje prije prolaska kroz strujomjer (krađa na štetu isporučioca električne nergije), kao i poslije prolaska struje kroz tuđi strujomjer priključivanjem na njegov električni vod (krađa na štetu lica čiji strujomjer registruje utrošak struje). Na odgovarajući način moguće je oduzimanje i drugih oblika energije za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja.

Oduzimanje drugom tuđe pokretne stvari predstavlja krivično djelo krađe samo ako

je oduzimanje izvršeno u namjeri da se prisvajanjem stvari pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Ako oduzimanje stvari nije izvršeno u navedenoj namjeri ne postoji krađa, ali može postojati neko drugo krivično djelo (npr. oduzimanje tuđe stvari, samovlašće, ili oduzimanje vozila). Ako je oduzimanje izvršeno samo u namjeri privremene upotrebe, posluge sa stvari ili držanja u zalogu, ne postoji krađa ako stvar izvršenom upotrebom nije izgubila imovinsku vrijednost. Stoga, postoji karađa ako se ukradena željeznička karta upotrijebi, jer je karta upotrebom odnosno njenim poništavnjem izgubila imovinsku vrijednost.

Izvršilac krađe namjerava da ostvari protivpravnu imovinsku korist prisvajanjem

oduzete stvari. Prisvajanje, u smislu krivičnog djela krađe, ne znači sticanje vlasništva na

24

stvari u smislu građanskog (imovinskog) prava, već samo mogućnost trajnog raspolaganja sa stvari onako kako to ima sopstvenik stvari, pa tako može stvar upotrebljavati, trošiti, prodavati, zalagati i dr.,dakle, vršiti takva raspolaganja sa stvari kojima je moguće ostvariti imovinsku korist. Izvršilac krađe namjerava da raspolaže sa stvari kao da je sopstvenik stvari da bi pribavio imovinsku korist, na koju nema pravo i uvećao svoju imovinu ili imovinu nekog drugog, fizičkog ili pravnog lica, pošto se krađa može vršiti ne samo u svoju korist već i u korist drugog.

Prisvajanjem oduzete stvari izvršilac stvara sebi mogućnost ne samo da faktički

ostvaruje na stvari ona prava koja pripadaju sopstveniku stvari, već i mogućnost takve upotrebe stvari kojom na protivpravana način, pa i vršenjem krivičnog djela, kao što je naprijed izloženo, pribavlja protivpravnu imovinsku korist.

Namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi prisvajanjem oduzete stvari

mora postojati kod izvršioca u vrijeme oduzimanja stvari, tako da je neodlučno kako će on naknadno postupati i u koju svrhu će koristiti oduzetu stvar.

Za postojanje svršenog krivičnog djela krađe nije odlučno da li je namjera i

ostvarena, bitno je da je stvar oduzeta i da je oduzimanje vršeno u navedenoj namjeri. Pokušaj krađe je kažnjiv, s obzirom na propisanu kaznu. Pokušaj krađe postoji ako je

preduzeta radnja prekidanja pritežanja stvari od drugog lica, ali oduzimanje stvari nije dovršeno, naime nije uspostavljeno pritežanje stvari izvršioca djela ili, po njegovoj odluci, drugog lica.

Izvršilac krivičnog djela krađe može biti svako lice, osim sopstvenika stvari i

pritežaoca stvari. Ali, izvršilac može biti sopstvenik i supritežalac pokretne stvari. U „praksi“ većina profesionalnih kradljivaca usvojila je vlastiti, više ili manje uvjež-

ban ili uhodan način izvršenja krivičnog djela krađe, u što spada ne samo radnja izvršenja već i uobičajeno mjesto ili vrijeme izvršenja, vrsta ukradenih predmeta, objekti gdje se vrše krađe itd.

2.1. Karakteristične grupacije krađa. 2.1.1. Krađe iz stanova.

U pravilu, u većim gradovima ulaz u stan redovno se drži zaključan, što nije slučaj i u manjim sredinama, naročito seoskim. Nepažljivi stanari ili djeca ponekad ga ostavljaju nezaključanim ili s pritvorenim vratima. Takve prilike koriste kradljivci, ušunjaju se i najčešće iz predsoblja kradu odjevne predmete (kapute, mantile i sl.) i druge stvari. Ovakav način krađe se zove „ušunjavanje“. Kradljivci idu od kuće do kuće mahom nudeći na prodaju kakve sitne predmete koji se koriste u domaćinstvu i kad naiđu na nezaključana ili otvorena predsoblja, kradu sve što im dođe do ruku. Pojedini kradljivci (najčešće skitnice) u prijepodnevnim časovima pod vidom prosjačenja, i sl., idu od kuće do kuće, od stana do stana i koristeći zauzetost domaćica odnosno kućnih pomoćnica, ili kada su djeca sama, ulaze u stanove i kradu prvo što im dođe do ruke. Ovi kradljivci, u pravilu, ne zvone na ulazna vrata, već pritisnu kvaku, pa u slučaju da naiđu na otvorena vrata ulaze u predsoblje odnosno sobu, izvrše krađu i odmah nestaju. Ukoliko tom prilikom budu primjećeni, oni uvijek imaju izgovor, da nekoga ili nešto traže, nude, pitaju itd. Oni često kradu i iz dvorišta vrijednije stvari. To je obično rublje koje je iznijeto da se suši, posteljina koja je iznijeta radi provjetravanja i sl. Ima i takvih kradljivaca koji idu od stana do stana i uz prevaru (da dolaze

25

iz električnih ustanova da pregledaju instalaciju ili po oglasu u novinama da »kupe« stvar čija je prodaja objavljena i sl.) ulaze u stan. Kada uđu u stan oni vješto skrenu pažnju vlasniku na nešto i kad se ovaj za trenutak udalji, oni brzo kupe stvari koje su im pri ruci, strpaju ih u tašnu ili neku torbu koju uvijek nose sa sobom, a zatim odlaze.

2.1.2. Krađe po trgovinskim radnjama (tzv. dućanske krađe)

To su krađe koje se vrše u trgovinskim radnjama za vrijeme njihovog poslovanja. Kako navode Modly D i Korajlić N.21 pojam kradljivci po dućanima “obuhvaća: profesionalne i poluprofesionalne kradljivce, amatere, nagonske, prigodne i epizodne kradljivce.

- Kod profesionalnih i poluprofesionalnih kradljivaca krađe po dućanima su sastavni dio njihovog životnog stila;

- Amateri kradu kad im se pruži prilika, a motiv im je imovinska korist; - Nagonski kradljivci kradu na način da iznenada padaju u iskušenje da nešto ukradu

kada ih privuče neki predmet; - Prigodni kradljivci ne kradu zbog imovinske koristi, već da odagnaju dosadu ili

steknu ugled u svojoj sredini; - Epizodni kradljivci izgleda da kradu zbog ličnih problema ili problema povezanih

sa stresom i/ili depresijom.”

Ove krađe javljaju se skoro istovremeno sa formiranjem prvih trgovinskih radnji. Od tada one stalno egzistiraju u skoro svim trgovinskim radnjama bez obzira na specijalnost. Krade se iz manjih trgovinskih radnji klasičnog tipa u kojima kupca direktno poslužuje prodavač, krade se iz samousluga i iz velikih robnih kuća, ali se ipak ove krađe najviše vrše u velikim robnim kućama i samouslugama dok se u njima nalazi mnogo ljudi. S porastom broja samousluga i velikih robnih kuća osjetno je porastao i broj ovih krađa. Izloženi predmeti u radnjama ovog tipa dostupni su mušteriji, ona ih po pravilu sama, bez ičije kontrole, razgleda, dira, i među njima odabire one koji joj se dopadaju. To, često dovodi u iskušenje i pojedince koji se ranije nisu ogriješili o zakon, da sticajem okolnosti izvrše krađu. Tako, između ostalog, kada su u pitanju krađe u trgovinskim radnjama imamo:

a) Krađe u samouslugama Kradljivci obično duže razgledaju, okreću i biraju robu koju će »kupiti«. Za to

vrijeme oni u stvari neprimjetno osmotre osoblje i ostale kupce u njihovoj blizini i kad ocijene da nisu »pod okom« odnosno kontrolom i da svojim ponašanjem nisu izazvali podozrenje, pojedine artikle neprimjetno stavljaju u džepove, ako su za to pogodni, ili ih stavljaju ispod odjeće, u ručne torbe ili korpe koje nose, a zatim neopaženo izlaze iz prodavnice. Neki, da bi ostavili utisak da su pošteni kupci, uzimaju jedan ili više manje vrijednih artikala, stavljaju ih u korpu ili kolica, a zatim odlaze do blagajne. Na blagajni plaćaju ovu robu, ali sa sobom iznose i robu koju su ukrali. Ovim krađama bave se i lica koja ranije nisu bila osuđivana i koja u sredini u kojoj žive i rade uživaju ugled poštenog građanina. To su domaćice, đaci, studenti, radnici i druge kategorije građana. Domaćice, djeca i maljoletnici mahom uzimaju prehram-bene artikle.

21 Modly D., Korajlić N., 2002., Tešanj:Centar za kulturu i obrazovanje,str.240.

26

b) Krađe u robnim kućama i trgovinskim radnjama U ovakvim radnjama kupce direktno poslužuje prodavač, obično »rade« po dvoje ili

troje. Dok jedan ili dvojica zagovaraju prodavca, traže od njega veći broj artikala različitih kvaliteta, boja i sl. drugi, koristeći njegovu zauzetost i trenutnu odsutnost, uzima jedan od pokazanih artikala ili od onih koji se od ranije nalaze na tezgi, stavlja ih u torbu koja se nalazi pokraj tezge ili pod odjeću, a zatim napušta prodavnicu. Za vršenje ovih krađa pogodnija je zima. To je doba kada se nose zimski kaputi, na kojima neki profesionalci prave duboke unutrašnje džepove koji im služe za ubacivanje i iznošenje robe iz radnji. Mnogim kradljivcima za prikrivanje ukradenih predmeta služe kabine za probu odjevnih predmeta. Prilikom odlaska u kabinu kradljivac, pored predmeta koje mu je dao prodavač, uzima neprimjetno usput i drugi odjevni predmet koji po dolasku u kabinu oblači ispod odjeće ili ga stavlja u torbu. Poslije ovoga on vraća prodavcu predmet koji mu je ovaj dao, jer mu »ne odgovara«, a zatim odlazi iz prodavnice. Ima i takvih koji ne ulaze u kabinu, već koriste »zauzetost kabine« da bi iz prikrajka posmatrali prodavca i čim vide da je ovaj trenutno zauzet drugom mušterijom, oni sa uzetim predmetom brzo napuštaju prodavnicu.

2.1.3. Kradljivci nakita Kradljivci nakita vrše krađe po prodavnicama u kojima se prodaje zlato i predmeti

od zlata i drugi skupocjeni nakit. Oni „operišu“ sa komadom voska, tako što zagriju u ruci komadić voska, koji odmah po ulasku u radnju pričvrsti ispod tezge, a zatim traži od prodavca odnosno vlasnika radnje, da mu pokaže robu da bi odabrao odgovarajući nakit. Prilikom »izbora« nakita gleda da što više stavi na jednu gomilu kako prodavač odnosno vlasnik ne bi primijetio da mu je nešto nestalo. U momentu kada je uspio da skrene pažnju prodavca odnosno vlasnika radnje na drugu stranu, kradljivac uzima, na primjer, skupocjeni prsten i utisne ga u pričvršćeni vosak ispod tezge. Na kraju kupi neku stvar manje vrijednosti i udalji se. Ako prodavac odmah primijeti nestanak prstena i pozove policiju, kradljivac je hladnokrvan, miran, traži da ga pretresu i protestuje što ga nevinog sumnjiče. Kasnije dolazi njegov saučesnik, daje časovnik na pregled ili manju opravku ili kupi kakvu stvar manje vrijednosti i tom prilikom uzme prsten iz voska.22

Pored tzv. „prigodnih kradljivaca“, rekli smo da se krađama po trgovinskim radnja-

ma bave i profesionalni kradljivci. Oni su svakako opasniji i za ovlaštena službena lica interesantniji. Do informacija o kradljivcima ovakve vrste može se doći i preko zaposlenih u trgovinskim radnjama, kao i od privatnih zaštitarskih agencija, jer ove agencije tokom svog rada na poslovima obezbjeđenja dolaze do informacija o kradljicima ove vrste.

2.1.4. Krađe po preduzećima i ustanovama. U preduzećima i ustanovama vrše se krađe i to kako na štetu preduzeća odnosno

ustanove, tako i na štetu lica koja su zaposlena u njima. Tako, u proizvodnim firmama u 22 Kriminalistička praksa poznaje ovakve i slične načine krađe zlatnog nakita i drugih dragocjenosti. Tako je, u jednoj zlatarskoj radnji uhvaćena kradljivica koja je na originalan način vršila krađe. Na desnoj nozi ispod kolje-na imala je pričvršćeno za čarapu parče pleha sa nekoliko kukica. Lijeva cipela bila joj je tako velika, da je lako mogla u stojećem stavu izvući nogu. Na toj nozi čarapa je pokrivala samo gornji dio stopala, dok su prsti bili slobodni i goli. Kradljivica je neprimjetno spuštala ispod sebe na pod dragocjenosti, a zatim je izvukla lijevu nogu iz cipele, i prstima, koje je u tu svrhu naročito vježbala, podigla predmete i okačila o kukice na desnoj nozi. Petrović A., 1981.Kriminalistička metodika, VŠUP, Zemun, 562-564..

27

kojima ne postoje posebne prostorije za garderobu, vrše se krađe na štetu uposlenih radnika. Krade se novac, satovi, a ponekad i odjevni predmeti. Neobezbjeđene garderobe su veoma pogodan teren kako za međusobna potkradanja, tako i za vršenje krađa od strane profesionalnih kriminalaca. Iz kancelarijskih prostorija tzv. upravnih zgrada, ustanova i držav-nih organa najčešće se krade kancelarijski materijal i druga oprema. Ovdje su predmeti krađa i ženske tašne, novac iz tašni i pojedini odjevni predmeti (kaput, mantil i sl.). Ove krađe se najčešće događaju u ustanovama u kojima se najviše radi sa strankama i gdje kod zaposlenih ne postoji odgovarajući stepen budnosti. Nebudnost, ostavljanje nezaključanih prostorija na duže vrijeme i sl., sve to pogoduje kradljivcima da vrše krađe.23

2.1.5. Krađe po domovima i internatima Domovi i internati su takođe objekti napada kradljivaca. Pored krađa koje u

pogodnom trenutku vrše pojedinci koji se nalaze u ovim domovima odnosno internatima, krađe vrše i neki od onih koji bez znanja domara dođu i prespavaju kod svojih prijatelja odnosno kolega. Ponekad se i profesionalni kradljivci ušunjaju u ove objekte i izvrše krađe. Najčešće se krade novac, satovi i odjevni predmeti i sl.

2.1.6. Hotelske krađe Hotelske krađe vrše uglavnom kradljivci koji odsjedaju u hotelu, za vrijeme dok se

nalaze u njemu, korištenjem pogodne prilike, odsutnost i nebudnosti drugih hotelskih gostiju i sl. Krađe vrše na razne načine. Neki kradljivci se ušunjavaju u nezaključane sobe u vrijeme kad gost za trenutak iz nje izađe u kupatilo, ili ode u restoran na ručak, večeru i sl. Ovakve si-tuacije često iskoriste i neki kradljivci sa strane, koji se ušunjavaju u hotele koristeći zauzetost ili trenutnu odsutnost obezbjeđenja, odnosno recepcionara. U nekim slučajevima ovome pogoduje i sama lokacija objekta. Depadansi hotela i drugi objekti koji su locirani uz samu plažu, veoma su pogodni za ušunjavanje, jer se kradljivci lako »utapaju« u masi gostiju hotela koji se nalaze na plaži, izletu i sl. i kreću dosta raskomoćeni, čak i polunagi. Zbog toga ih je teško razlikovati i uočiti da u hotel ulazi i neko ko nije gost.

Ima i takvih kradljivaca koji brzo sklapaju poznanstva s gostima hotela, da bi ih

kasnije pokrali prilikom posjete u njihovim sobama. Neki kradljivci odsjedaju u hotelu s ciljem da kao »gosti« bolje prouče prilike,

osmotre situaciju, odaberu žrtve i da se obavjeste koji momenat je najpogodniji za izvršenje krađe. Poslije izvršenja krađe (jedne ili više) kradljivac obično nestaje, odnosno odlazi iz hotela. Drugi uzimaju sobu više puta uzastopno i svaki put zadrže kod sebe ključ od sobe. Ima i takvih koji prave duplikate ključeva ili uzimaju otiske ključa, da bi ih naknadno napravili. Na taj način oni se snabdiju izvjesnim brojem ključeva. Kasnije, kada ponovo uzmu sobu, oni obilaze sve sobe čije ključeve su zadržali i kradu po njima sve što im se sviđa. Ima i takvih hotelskih kradljivaca koji putuju i u vozu ili autobusu traže žrtvu. Pošto se upozna sa žrtvom predlažu joj da u nekom hotelu uzmu zajedničku sobu, tobož radi manjih troškova. Ako žrtva pristane na prijedlog kradljivca, biće pokradena.

Pored tzv. „hotelskih kradljivaca“ ima i takvih kradljivaca koji, u vrijeme kada u

hotelima ima mnogo gostiju, dolaze recepcioneru i hladnokrvno i ležerno zatraže jedan od ključeva koji visi okačen na portirskoj tabli. Ukoliko ga dobije on odlazi u sobu i vrši krađu.

23Korajlić N., 2008., Kriminalistička metodika, Sarajevo:Fakultet kriminalističkih nauka, str. 311.3

28

Ako recepcioner poznaje gosta kome traženi ključ pripada, kradljivac glumi zabunu i gleda da se što prije izvuče iz te situacije. Takođe, u praksi se susreće i s takvim kradljivcima koji se prave da stanuju u hotelu, penju se uz stepenice, prošetaju kroz hodnik dok ne naiđu na nezaključanu sobu, otvore vrata, kradu što im dođe do ruke i „hvataju maglu“.

Nedovoljna budnost hotelskih gostiju, koji i vrijednije predmete kao što su, na

primjer: nakit, novac i sl. ostavljaju neobezbjeđene (nezaključane) u sobi, katkad dovodi u iskušenje osoblje hotela (spremačice) koje sprema sobe, stara se o održavanju instalacija i sl. i često ulazi u sobe gostiju, da izvrši krađu.

2.1.7. Krađe u sredstvima javnog saobraćaja Ove krađe mahom vrše profesionalni kradljivci koji se vrzmaju na željezničkim,

autobuskim stanicama i sličnim mjestima na kojima se okuplja veći broj građana s namjerom da putuju, ili pak putuju iz mjesta u mjesto i u pogodnom trenutku kradu. Oni koji putuju vozovima idu iz kupea u kupe, vrebaju pogodnu priliku i kad primijete da je koji putnik ostavio svoj prtljag bez nadzora ili da je zadrijemao, oni vrše krađu. Pri tome oni naročito koriste trenutak kada putnik siđe na usputnoj stanici radi kupovine jela, vode, piće, novina i sl. ili ode u vagon-restoran, susjedni kupe i sl. i duže se zadrži. Noćni vozovi su pogodniji za vršenje krađa. U to vrijeme putnici mahom drijemaju ili spavaju. Najpogodnije je vrijeme oko ponoći odnosno oko jedan, dva ili tri sata ujutru, kada kradljivci skoro neometano ulaze i kradu. Pošto je opasno da ukradeni kofer nose sa sobom, kradljivac na prvoj stanici silazi ili ga vješto izbaci iz vagona u blizini stanice i kad napusti voz vraća se po njega. Ove krađe često vrše dvojica-trojica u grupi. Jedan čeka na zakazanom mjestu (na otvorenoj pruzi) da mu partner izbaci ukradene stvari iz voza. Kada ih pokupi, on se odmah sa stvarima udaljava i odlazi na ugovoreno mjesto. Ima i takvih kradljivaca koji, kada saznaju da će neki putnik u svojoj torbi ili koferu nositi kakvu skupocjenu robu ili stvar, nabavljaju takvu ili sličnu torbu i nastoje da se u voz smjeste pored tog putnika i da tu svoju torbu stave pored putnikove. Kada ocijene da njihov saputnik ne obaća pažnju na svoju torbu, oni umjesto svoje (u kojoj su stvari male vrijednosti) uzimaju njegovu torbu i silaze. Ako putnik primijeti krađu, kradljivac se brani sličnošću torbi, mrakom i sl.

Krađe se vrše i iz teretnih vagona. Ove krađe vrše se u željezničkim stanicama, dok

voz stoji, ili prilikom utovara, istovara odnosno pretovara robe. Najčešće se vrše tako što se kradljivac na stanici neprimjetno uvuče u vagon i usput izbacuje iz njega robu na određenom mjestu gde obično čekaju saučesnici i odnose je. Kod ovakvih krađa, a naročito kod krađa koje se vrše u željezničkim stanicama, često učestvuje i željezničko osoblje, jer neupućeni ne zna u kome se vagonu koja roba nalazi. To zna jedino osoblje željeznice.

U autobusu su daleko manje mogućnosti za vršenje krađa, jer putnik za vrijeme

vožnje ne može napustiti svoje sedište, kao što to može učiniti u vozu. Zbog toga za vršenje krađe postoji mogućnost jedino na usputnim stanicama kada obično putnici na kraće vrijeme napuštaju autobus, ostavljajući dio svog prtljaga (tašnu, mali kofer, kaput, mantil i sl.) bez nadzora.

Na peronima i u čekaonicama željezničkih i autobuskih stanica i na drugim sličnim

mjestima, takođe, su česte krađe prtljaga (kofera, tašni i sl.). Ovdje kradljivci najčešće koriste trenutak kada putnik kupuje kartu ili dok se objašnjava u vezi putovanja ili kada putnik zadrijema. Kada kradljivac ovo primijeti, uzima kofer, odnosno tašnu i odmah se udaljuje da ne bi bio uhvaćen. Kradljivci prtljaga su mahom mlađi i pristojno odjeveni ljudi. Oni švrljaju

29

po holovima željezničkih i autobuskih stanica i njihovim peronima, motreći na putnike koji spuštaju ručni prtijag pored sebe dok kupuju kartu ili novine. Kradljivac koristi momenat kada je putnik zauzet ili mu je pažnja skoncentrisana na drugu stranu, uzima kofer i brzo iščezava u gomili. On koristi i momenat kada je putnik zadrijemao ili zaspao, a stvari (prtljag) se nalazi pored njega na klupi, podu ili pločniku. Uočavanje i praćenje ovakvih lica od strane ovlaštenih službenih lica, ali tako da ona to vide, može uticati na izvršioce da odustanu od svoje namjere da izvrše krađu. Osim toga, uočavanjem i tajnim praćenjem ovakvih lica uspješnije se mogu hvatati na djelu, itd. Sve to može znatno uticati na smanjenje broja ovakvih krađa.24

2.1.8. Krađe pri spolnom opštenju Krađe pri spolnom opštenju su dosta česte, naročito u većim mjestima i gradovima,

iako se u statističkim podacima skoro i ne pojavljuju, jer žrtva ne želi da njenim prijavljivanjem bude kompromitovana. To je pojava koja prati prostituciju. Ove krađe uglavnom vrše prostitutke nad svojim »klijentima« — neki put same, a neki put sa saučesnikom. One posjećuju hotele, motele i druge ugostiteljske objekte, holove željezničkih i autobuskih stanica, parkove, izletišta i sl. i nude se pojedinim muškarcima. Kada nađe »žrtvu«, prostitutka nastoji da je napije ili da je nekim uspavljujućim sredstvom dovede u stanje dubokog sna. Kad to postigne, ona za vrijeme, dok žrtva spava uzima novac i stvari od vrijednosti, a zatim odlazi. One koje imaju saučesnike »rade« tako što se saučesnik pojavi u ugovoreno vrijeme, pokupi stvari i ode, a prostitutka ostaje sa žrtvom da bi otklonila sumnju sa sebe. Ako oštećeni, kada se probudi, primijeti krađu, ona zahtijeva da pretrese nju i njen stan i da se tako uvjeri da je na nekom drugom mjestu i od drugog pokraden.

Ima i takvih prostitutki koje svoju žrtvu kradu za vrijeme snošaja, na taj način što joj

neopaženo izvuku novčanik iz zadnjeg džepa pantalona ili unutrašnjeg džepa sakoa i uzimaju novac. Ovaj „modus operandi“ prostitutka obično primjenjuje prilikom obavljanja »svog posla« na otvorenom terenu (u šumi, parku i sl.) i to mahom u večernjim časovima tj. kada je vidljivost smanjena.

Žrtve prostitutki su mahom stranci (turisti i dr.) i »prolaznici«, odnosno ona lica za

koja su sigurne da se sa njim više neće sresti. Pokradene stvari prostitutke najčešće predaju svojim makroima ili drugim kriminalcima s kojima su povezane.

Pored prostitutki ima i pojedinaca koji vrše krađe za vrijeme snošaja ljubavnih

parova. To su tzv. „kibiceri“, koji se šunjaju po parkovima, izletištima i drugim mjestima gdje se mogu naći ljubavni parovi. Oni su stalno u »akciji«, neopaženo se kreću, osmatraju, uočavaju i prate ljubavne parove sve dok im se ne ukaže pogodan momenat za »akciju«. Kad ocijene da je došao momenat za »akciju«, oni se neopaženo privuku i kradu tašnu, novac iz tašne, sakoe i druge odjevne predmete. Vještiji i iskusniji izvlače i novčanike iz zadnjeg džepa pantalona muškaraca.

2.1.9. Džepne krađe S obzirom na način izvršenja i umješnost izvršioca pri izvršenju krivičnog djela,

ovaj oblik krađe dobio je naziv “džepna krađa” i predstavlja poseban vid krađe. Na strani izvršioca s kriminalističkog stanovišta traži se umješnost (posebna obučenost). Obuhvaća

24Korajlić N., 2008., Kriminalistička metodika, Sarajevo:Fakultet kriminalističkih nauka, str.315.

30

radnje izvlačenja novčanika, novca i vrijednosti iz džepova, ručnih torbica i sl. Postoje razne metode izvlačenja novčanika, npr. metoda “pokrivanja ruke”, “poluga”, “zaklanjanje vidokruga”, “presijecanje ručke”, “skidanje ukrasnih predmeta”, “mimoilaženje” i sl.25

Džepne krađe i krađe općenito, nisu krivična djela koja ozbiljnije ugrožavaju

sigurnost građana. Iako se često misli da se takve nezgode događaju nekom drugom, u policiji pak naglašavaju da je prevencija presudna, stoga građani trebaju poduzeti sve kako njihovi novčanici, mobiteli, fotoaparati ili pak ušteđevina ne bi nenadano promjenili vlasnika.

Džepne krađe vrše se redovno na mjestima gde ima mnogo ljudi i gdje se stvaraju

gužve. Takva mjesta su: željezničke, autobuske, tramvajske i trolejbuske stanice, autobusi, tramvaji, trolejbusi, vozovi, brodovi, šalteri blagajni, pijace, sajmovi i vašari, robne kuće, prodavnice kao i mjesta gde se održavaju sportske i druge priredbe privredno - ekonomskog i kulturno - zabavnog karaktera i drugi veći skupovi, ali i saloni za uljepšavanje i sl. Inače, žene su češće mete kradljivaca.26

Džepne krađe vrše, po pravilu, profesionalci. Prije nego počnu da »rade«, džeparoši

se pripremaju za svoj „posao“. Oni, po pravilu, dugo vježbaju vađenje stvari iz džepova i tek kada ovladaju „tehnikom rada“27 počinju da „rade“.

“Za „džep“ je bitan prilazak žrtvi i potrebno je mnogo vještine, spretnosti i smjelosti. Džeparoši ili koriste situaciju ili pak sami stvaraju situaciju pogodnu za njihovo “delanje”. Ne biraju isključivo lijepo obučene ljude, jer oni najbolje znaju da su često najbogatiji oni koji izgledaju gotovo kao klošari. Bolje obučeni ljudi su žrtve po tržnim centrima, prometnim ulicama, na buvljaku.”28

„Džeparoši“ su vrlo dinamični ljudi i često se javljaju i kao međunarodni kriminalci.

Privlače ih značajniji skupovi i priredbe privredno-ekonomskog, kulturno-zabavnog karaktera i drugi veći skupovi, jer tu vide svoju bolju šansu. Zato redovno prate održavanja ovakvih skupova, manifestacija i sl. i posjećuju ih. Oni, na svoj način, prate i aktivnost ovlaštenih službenih lica, znaju da se pritaje ili da odu u neko drugo mjesto dok „ne prođe bura“ i sl. Za to vrijeme ne vrše se džepne krađe, njihovi tereni su mirni. Kada „prođe bura“, vraćaju se u svoja mjesta, na svoje terene, i nastavljaju „posao“.

Kada su džeparoši na poslu na rukama ne nose prstenje ni narukvice, niti u rukama

nose kišobran, štap ili neku drugu stvar, da bi im ruke svakog momenta bile slobodne za akciju. Sama tehnika vađenja stvari iz džepova odvija se na slijedeći način:

- ispruže cijelu ruku, a palac priljube uz dlan i pošto su odvojili kažiprst i srednji prst

od domalog i malog, zavlače oprezno prste u džep i pomoću njih kao klještima ili pincetom izvlače novčanik;

- ispruže kažiprst i srednji prst, a ostala tri prsta priljube uz šaku, a zatim zavlače prste u džep i izvlače novčanik. Novčanik moraju sigurno uhvatiti vrhovima prstiju, jer u slučaju da ga povuku pa ispuste, mogu biti uhvaćeni pošto će »žrtva« ovo osjetiti;

25Modly D., Korajlić N., 2002., Tešanj:Centar za kulturu i obrazovanje,str. 97. 26http://www.vjesnik.com/Pdf/2005%5C05%5C16%5C61A61.PDF,11/18/2007 12:29 AM. 27 U jednom velikom gradu otkrivena je »škola džepara«. Nekoliko starih i iskusnih džepara, obučavali su mlađe u vađenju stvari iz džepova. Za vježbanje su upotrebljavali naročito konstruisanu lutku sa zvoncima. U slučaju da učenik pogrešno manipuliše, pojedina zvona zvone. (Petrović A., 1981.,Kriminalistička metodika, VŠUP, Zemun,str. 573) 28http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2004/08/04/srpski/BG04080301.shtml, 11/18/2007 12:44 AM.

31

- pomoću naročitog nožića, sličnog žiletu ili brijaču, ili pomoću malih oštrih makazica prosijeku poprečni otvor na džepu i od dole izvuku novčanik.

Džeparoši često upotrebljavaju i razne trikove da bi na taj način pažnju »žrtve« skrenuli na drugu stranu i lakše izvršili krađu. Tako, na primjer, oni prilaze žrtvi i traže da zapale cigaretu, pitaju koliko je sati, gurnu žrtvu pod vidom pijanstva ili pri ulazu u tramvaj ili autobus. Žene posrću praveći se da im je zlo, kako bi ih žrtva prihvatila, itd.

Džeparoši koji kradu iz spoljnih džepova su najbrojniji. To je i najlakši način, pa ga

zato mahom primjenjuju mlađi džeparoši-početnici. Njihove »žrtve« su lica koja drže novčanike u spoljnim džepovima. To su, u prvom redu, žene koje obično drže novčanike u spoljnim džepovima kaputa, mantila, kostima i sl. Ovi džeparoši »operišu«, po pravilu, indi-vidualno i to uglavnom na pijacama, u prodavnicama (samouslugama i sl.) i na drugim mjestima gde je gužva i gdje ima dosta žena, i to u vrijeme kada žene nose kapute i mantile. U ljetnjim mjesecima oni se orijentišu na novčanike koji se nalaze u korpama, torbama i sl., koje žene nose na pijaci. Polazeći na pijacu žene obično vežu novac u maramicu ili ga drže u novčaniku. Maramicu ili novčanik stave u korpu ili torbu i tako se kreću kroz gomilu ljudi na pijaci, u prodavnici i sl. Džeparoši obično prate njihovo kretanje, koriste najpogodniji trenutak (gužva, nebudnost i sl.) i maramica odnosno novčanik s novcem za tren oka nestane.

Džeparoši koji su se specijalizovali za otvaranje ženskih tašni najčešće »operišu« u

sredstvima javnog saobraćaja (autobusi, tramvaji, trolejbusi i sl.), zatim u prodavnicama (robnim kućama i sl.), bioskopima i na drugim mjestima gdje je gužva i gdje ima dosta žena. Među ovim džeparošima ima dosta žena. Žene su okretnije od muškaraca i imaju manje ruke. Manipulaciju s prstima prikrivaju (maskiraju) pomoću vunene marame, šala, mantila i drugih predmeta koje drže u ruci. Nekada ovi džeparoši rade i udvoje. Tada jedan zagovora žrtvu ili se prisloni uz nju sa suprotne strane od one na kojoj je tašna, kako bi joj skrenuo pažnju, dok drugi otvara tašnu, uzima novac i druge stvari.

Džeparoši koji napadaju unutrašnje džepove odnosno koji sijeku džepove,

narukvice, lančiće i sl. su najiskusniji i predstavljaju vrhunske specijaliste među džeparošima. To su, po pravilu, višestruki povratnici, profesionalci, sa dugim stažom. Oni »rade« po pravilu u grupama, a »operišu« tamo gdje su velike gužve - na željezničkim i autobuskim stanicama, u sredstvima javnog saobraćaja, na ulazima-izlazima sportskih stadiona, na javnim manifestacijama, na sajmovima i vašarima, itd.

Ima džeparoša čije su žrtve zaspale, pripiti ili pijani ljudi. Ovi džeparoši uglavnom

„operišu“ u čekaonicama željezničkih i autobuskih stanica i parkovima oko ovih stanica, u noćnim kafanama i na drugim mjestima poznatim po okupljanju ljudi koji putuju, i to noću u vrijeme kada su ovi zaspali i sl. Koristeći ovakvu priliku oni im kradu novčanike, skidaju časovnike i druge predmete s ruke.

Džeparoši koji rade sami, individualno, obično nose neku stvar u ruci (novine,

mantil i sl.) za maskiranje operacije. Kada spaze da je neki džep nabubren ili da se u torbi odnosno korpi nalazi novčanik, oni se oprezno primaknu i spretno ga izvuku. To najčešće čine na slijedeći način: predmetom koji drže u lijevoj ruci (novinom, tašnom, mantilom i sl.) pokrivaju (maskiraju) desnu ruku dok je uvlače u džep, a desnom rukom izvlače novčanik ili drugi predmet. Pošto izvuku novčanik, prebace ga u lijevu ruku i drže ga ispod predmeta koji su u toj ruci držali. Na ovaj način oni svojim tijelom i predmetom koji su držali u lijevoj ruci sami prikrivaju vršenje krađe.

32

Kada džeparoši rade sa saučesnicima, onda su uloge podijeljene tako da svako zna svoj zadatak. Jedan izvlači novčanik, drugi mu pravi „zid“ (zaklon) ili gurne žrtvu, prepire se s njom i sl., a treći , ako su trojica, stoji po strani i neprimjetno preuzima novčanik od prvog koji ga je izvukao iz džepa žrtve, a zatim se brzo udaljuje. Međutim, podjela može biti i drugačija - da jedan pravi „živi zid“, da primi i doda ukradeno drugom saučesniku, a da drugi izvuče odnosno ukrade novčanik.

Na sličan način se postupa i ako se »operiše« učetvoro. Kod operacije učetvoro

postoji veća mogućnost za lančano dodavanje predmeta, tako da predmet može veoma brzo da dođe do ruku pomagača koji se nalazi na drugom kraju prevoznog sredstva, i koji će, zbog toga, biti najmanje sumnjiv i u mogućnosti da po obavljenom poslu izađe na prvoj stanici. Na ovaj način džeparoši se osiguravaju da ne budu otkriveni. Ukoliko oštećeni primijeti krađu on obično osumnjiči one koji su se nalazili u njegovoj blizini, a to će biti onaj koji je izvukao novčanik i onaj koji se gurao, „pravio zid“. Njihovim pretresom neće se naći ništa. Oni se, nakon pretresa, često i drsko ponašaju, prijete oštećenom da će ga tužiti zbog lažnog optuživanja, itd.

Otkrivanje, a naročito dokazivanje, džepnih krađa je dosta teško, jer tu nema

nikakvih tragova. Dokazati se može jedino ako se džeparoš uhvati na djelu ili ako se kod njega pronađe novčanik ili kakav drugi ukradeni predmet. Da bi onemogućili, ili bar otežali, dokazivanje krađe, džeparoši obično zadržavaju samo novac, a sve ostalo (novčanik, ličnu kartu i dr.) odmah odbacuju. Džeparoše može uočiti i uhvatiti na djelu samo ovlašteno službeno lice koji poznaje džeparoše29, koji zna njihov „MOS“, mjesto rada, kretanja, njihove veze, izgled i to tako dobro da je u stanju da ih uoči, prepozna, slijedi i u najvećim gužvama, i koji se specijalizovao za ovaj posao. A to se može postići samo ako ovaj ima smisla i volje za obavljanje ovog posla i ako ga obavlja duže vrijeme. Veliku pomoć kod otkrivanja odnosno identifikovanja džeparoša može pružiti album fotografija delikvenata odnosno džeparoša. Zato u svakom slučaju gdje je oštećeni uočio neka lica u svojoj blizini u vrijeme kad mu je novčanik nestao, treba ovoga uputiti da pregleda album fotografija delikvenata.

Za veću efikasnost u sprječavanju i suzbijanju ovih krađa od značaja je postojanje

dobrih operativnih veza, dobre saradnje sa KPD, VPD i drugim agencijama za provedbu zakona i operativno pokrivanje džeparoša odnosno mjesta i objekata na kojima, zbog posebnih okolnosti, postoje povoljni uslovi za vršenje krađa.

3. Namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi

Konstitutivno obilježje krivičnog djela krađe je pribavljanje protivpravne imovinske koristi (animus lucrifaciendi). Namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi prisvajanjem oduzete stvari mora postojati kod izvršioca u vrijeme oduzimanja stvari, tako da je neodlučno kako će on naknadno postupati i u koju svrhu će koristiti oduzetu stvar. Namjera učinioca treba da je upravljena na pribavljanje male imovinske koristi. Ako učinilac nije išao za tim da pribavi malu imovinsku korist, postojat će obična a ne sitna krađa, čak i tada kada je učinilac pribavio stvar male vrijednosti, npr.krađa novca iz tuđeg džepa ne znajući koliko novca tamo ima. 29 Pri hvatanju na djelu neki džepari pokušavaju prikazati žrtvu kao džepara. Moguće ih je otkriti i uhvatiti ako se potencijalne žrtve unaprijed upozore na oprez, zatim organiziranom prismotrom i zaticanjem na djelu. S obzirom na to da džepari usvajaju i uvježbavaju jedan te isti, vlastiti način izvršenja djela prema karakterističnim zahvatima, mjestima izvršenja i sl., osobito je važno korištenje evidencije „MOS“, kao i što potpuniji uvid u njihovo kretanje, putovanje, zadržavanje itd. u sklopu kontrole i nadziranja određenih kategorija osoba. (Perić, V., 1987., Oblici operativne djelatnosti službe javne sigurnosti, Republički Sekretarijat za unutrašnje poslove SR Hrvatske, Zagreb,str. 200)

33

Namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi ne mora se uvijek podudarati sa

koristoljubljem. Koristoljublje predstavlja pohlepnu težnju, žudnju za sopstevnim bogaćenjem, za uvećanjem sopstvene imovine, za zadovoljavanjem svoje imovinske pohlepe. Ono je motiv zbog kojeg se pribavlja imovinska korist, ali ne mora pratiti svako pribavljanje protivpravne imovinske koristi. Stoga, iako su krađe najčešće motivisane koristoljubljem, one se mogu vršiti i radi toga da se zadovolji i neka neophodna obična potreba, kao što je kupovina neophodnih namirnica, ogrijeva. Namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi postojat će čak i onda kada se stvar oduzima od drugoga. To znači da koristoljublje uvijek pretpostavlja postojanje namjere za pribavljanje imovinske koristi, ali ne i obrnuto.

4. Vinost učinioca krivičnog djela krađe

Krivično djelo krađe je umišljajni delikt. Pored postojanja označene namjere kao subjektivnog obilježja krivičnog djela krađe, izvršilac da bi bio krivično odgovoran, mora postupati sa direktnim umišljajem, a postupa tada „kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje“30Naime, kod učinioca mora da postoji i namjera da se oduzimanjem stvari, pribavi sebi ili drugome protivpravna imovinska korist. Umišljaj obuhvata svijest da je objekt oduzimanja stvar koja je tuđa, dakle da je u svojini nekog drugog lica, da stvar oduzima iz tuđeg pritežanja, kao i svijest da na imovinsku korist koju namjerava pribaviti nema pravo, dakle, da namjerava pribaviti protivpravnu imovinsku korist.Ovo subjektivno obilježje krađu odvaja od krivičnog djela oduzimnja tuđe pokretne stavri i oduzimanja vozila na motorni pogon kod kojih ova namjera ne postoji. Namjera oduzimanja radi uvećanja imovine (animus lucri faciendi) ili zadovoljenja nekih svojih ili tuđih potreba na račun tuđe imovine, izražava suštinsku stranu ovog krivičnog djela, zato neće postojati krivično djelo krađe ako je stvar oduzeta samo da bi se učinilac sa njom poslužio. Znači,ukoliko ta namjera ne postoji nema ni krivičnog djela krađe. Korist koja se prisvajanjem tuđih stvari želi ostvariti može se sastojati u trošenju, poklanjanju, prodaji i sl. Za postoajnje krivičnog djela krađe nije neophodno da je učinilac i realizovao navedenu namjeru (npr.da je unovčio). Prema tome, ako je izvršilac u zabludi da je stvar koju oduzima njegova ili da je bez sopstvenika, ili ako je u zabludi da mu je stvar povjerena ili da je stvar našao, kao i u slučaju ako je u zabludi da ima pravo na imovinsku korist koju namjerava ostvariti, isključena je odgovornost za krađu.

5. Lakši oblik krađe (stav 2.) U stavu 2. člana 286. KZFBiH je predviđen lakši oblik krađe ( bivša sitna krađa) koji postoji ako vrijednost ukradenih stvari ne prelazi iznos od 500 KM u KZ FBiH (prema pravnom shvaćanju i zazuzetoj sudskoj praksi u Federaciji BiH, koje je zauzelo Krivično odjeljenje VS FBiH, „stvar male vrijednosti postoji kad vrijednost ukradene stvari ili imovinske štete ne prelazi 500 KM“31) i kada kod učinioca ne postoji namjera za pribavljanje veće imovinske koristi, odnosno ako je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist.

Dakle,za postojanje ovog krivičnog djela potrebno je da su ispunjena dva kumulativno postavljena uslova:

a) da vrijednost ukradenih stvari ne prelazi iznos od 500 KM (objektivni uslov), i

30 Član 35. stav 2. KZBiH

31 Pravno shvatanje Krivičnog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne I Hercegovine(VSFBiH),br.Su-1728/04 od 16.11.2004. godine,

34

b) da je učinilac išao za tim da prisvajanjem tih stvari pribavi malu imovinsku korist (subjektivni element).

Namjera učinioca, kao drugi kumulativni uslov, treba da je upravljena na pribavljanje

manje imovinske koristi. Ako učinilac nije išao za tim da pribavi malu imovinsku korist, postojaće obična a ne sitna krađa, čak i tada kada je učinilac pribavio stvari male vrijednosti, npr. krađa novca iz tuđeg džepa ne znajući koliko novca tamo ima. Ovdje nije isključeno postojanje čak i teške krađe ako postoji neka od kvalifikatornih okolnosti, npr.drskost. Isto tako, u obrnutoj situaciji, ako je učinilac išao za tim da pribavi stvar male vrijednosti ali je ukradena stvar veće vrijednosti, neće postojati laka, već obična ili eventualno teška krađa. Radi se, naime, o posebnom slučaju zablude o predmetu koja je ovdje irelevantna, što proizilazi iz opisa ovog djela u kojem su objektivni i subjektivni uslovi ovog djela postavljeni komulativno, pa lakši oblik krađe ne postoji pri odsustvu bilo kojeg od njih.

Vladajući stav je da ovo djelo i kada je izvršeno pod okolnostima koje običnu krađu

čine teškom, ne može da preraste u tešku krađu (npr.laka krađa izvršena obijanjem, od strane naoružanog lica i sl.). Trebalo bi, međutim, načelno poći od toga da tada djelo može imati karakter obične krađe, jer ako se to čini u slučaju ako subjektivna strana bića djela odgovara običnoj krađi (upravljenost umišljaja na veću vrijednost). Iako je oduzeta stvar manje vrijednosti (kada može postojati čak i teška krađa npr. na drzak način), opravdano bi bilo da se u tom slučaju isti značaj da i objektivnoj strani bića djela i da se to tretira kao obična krađa. Od značaja nekada mogu da budu i neke druge okolnosti pod kojima se vrši laka kazna, a koje bitno utiču na karakter djela. Tako npr. oduzimanje male svote novca licu koje je u nepoznatoj sredini, krađa sitnog djela nekog aparata ili mašine, onemogućavajući korisnika da tu mašinu koristi i sl.

6. Mogućnost oslobođenja od kazne učinioca krivičnog djela krađe (stav 3.)

Odredbom stava 3. čl.286. KZ FBiH, sud je ovlašten da oslobodi od kazne izvršioca krađe ako ukradenu stvar vrati oštećenom prije nego što je saznao za pokretanje krivičnog postupka.U ovom slučaju se smatra da je izvršilac manifestovao svoje stvarno kajanje zbog učinjenog djela i to je fakultativni osnov za oslobođenje od kazne. Da bi ovaj uslov postojao nije potrebno utvrđivati motiv vraćanja ukradnog predmeta, mada ta okolnost nije bez značaja jer može uticati pri odlučivanjuu da li će sud ioskoristiti ovo ovlašćenje i u kojoj mjeri. Naime, ako ne primjeni oslobođenje od kazne, sud ima imogućnost da kaznu određenu za krađu ublaži bez ograničenja propisanog u čl.52. KZ FBiH. Da li je stvar blagovremeno vraćena faktičko je pitanje.

U vezi sa primjenom ove odredbe postavlja se pitanje da li je mogućnost oslobođenja od kazne uslovljena isključivo vraćanjem ukradene stvari ili je moguće i davanje naknade oštećenom u novcu, u visini vrijednosti ukradene stvari. Premda bi se striktnim tamačenjem moglo zaključiti da je uslov primjene od kazne povraćaj baš one stvari koja je ukradena, ipak se postavlja pitanje da li je isključena ova privelegija u slučaju ako više ne postoji mogućnost vraćanja stvari.

Prevladava mišljenje je da je ovo shvatanje pravilno, a u krivičnom postupku je

potrebno utvrditi ne samo činjenicu nemogućnosti vraćanja stvari, već i uzrok tome, tj. da li je učinilac krađe stvar otuđio, upotrebom uništio (npr. obveznicu naplatio ili voznu kartu iskoristio) jer i ta okolnost može biti od uticaja na primjenu navedenog ovlašćenja za slučaj stvarnog kajanja.

35

Ovlašćenje sadržano u stavu 3. čl. 286. KZ FBiH odnosi se samo na krađu određenu

u ovom članu .

7. Sticaj krivičnog djela krađe i produženo djelo krađe Krivično djelo se kvalifikuje kao krađa samo ako su ostvarena obilježja tog djela,a

nisu ostvarena obilježja teške krađe, kao i ako nisu ostvarena obilježja krivičnog djela razbojništva i razbojničke krađe. Premda su u i tim slučajevima ostvarena i obilježja krađe iz člana 286. KZFBiH, sticaj nekog od tih djela i krađe ne postoji, po osnovu specijaliteta. Ovo subjektivno obilježje krađu odvaja od krivičnog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari kod kojeg ova namjera ne postoji.

7.1. Sticaj krivičnog djela krađe Učinjeno djelo krađe kvalifikuje se kao jedno krivično djelo krađe, bez obzira koliko

je pojedinačnih, pa i različitih pokretnih stvari oduzeto, ako su stvari oduzete istovremeno, sa istog mjesta i iz pritežanja istog lica. Ako je pri tom način oduzimanja pojedinih stvari različit ili ako postoje neke druge okolnosti koje bi bile osnov raznih kavlifikacija, kvalifikacija djela se određuje po najtežoj kvalifikaciji. Ako, na primjer, u pogledu nekih oduzetih stvari postoji krađa iz navedenog člana, a neke od tih stvari su oduzete na način ili pod okolnostima koje bi to oduzimanje kvalifikovale kao tešku krađu, oduzimanje svih stvari će se kvalifikovati kao teška krađa. Postoji mogućnost da se i više učinjenih krađa kvalifikuje kao jedno krivično djelo krađe u slučaju ako su ispunjeni uslovi za postojanje produženog krivičnog djela krađe.

Pitanje sticaja krivičnog djela krađe i nekog drugog krivičnog djela postavlja se

naročito u slučajevima kada je izvršilac krađe, da bi ostvario namjeru pribavljanja protivpravne imovinske koristi prisvajanjem oduzete stvari, izvršio novo krivično djelo koristeći ukradenu stvar. Na primjer, izvršilac krađe preinači ukradenu ispravu u namjeri da je upotrijebi kao pravu i time pribavi protupravnu imovinsku korist ili ukradeni predmet proda obmanuvši kupca da je vlasnik te stvari pa tako prevarom pribavlja imovinsku korist. Razrješavanje ovog problema zavisi od toga da li su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi za postojanje konsumpcije kao osnova isključenja sticaja, tj. da li je izvršenom krađom konsumirano naknadno krivično djelo, izvršeno u realizovanju namjere da se prisvajanjem oduzete stvari pribavi protivpravna imovinska korist. Problem se, dakle, svodi na pitanje da li novo djelo, kojim se ostvaruje namjera, koja je obilježje predhodnog krivičnog djela, predstavlja zasebnu kriminalnu količinu u odnosu na predhodno djelo ili je već obuhvaćeno predhodnom izvršenom krađom (slučaj poznat u teoriji krivičnog prava kao „nekažnjivo naknadno djelo“ ili kao „predkažnjeno naknadno djelo“). U slučaju ako lice koje je ukralo ispravu, tu ispravu preinači da bi tako ostvarilo namjeru pribavljanja protivpravne imovinske koristi, postoji sticaj krivičnih djela krađe i falsifikata isprave. Često izvršilac krađe, koristeći ukradenu stvar, ostvaruje namjeru pribavljanja protivpravne imovinske koristi izvršenjem krivičnog djela krađe, pa se postavlja pitanje da li u tom slučaju postoji sticaj krivičnih djela krađe i prevare ili je taj sticaj samo prividan.U rješavanju ovog problema moguće je zauzeti dva suprotna stanovišta.

36

Po jednom, sticaj je isključen jer izvršilac krađe naknadnom prevarom nije pribavio neku novu protivpravnu imovinsku korist, već je ostavrio samo onu korist za koju je već kažnjen kao izvršilac krađe. Stoga prevara ne predstavlja samostalnu kriminalnu količinu jer je već uključeno u krivično djelo krađe, prevara je konsumirana krađom i sticaj je isključen. U ovoj situaciji postoji prividan sticaj konsumpcijom, jer je posrijedi tzv. slučaj nekažnjivosti naknadnog djela.

Dakle, od sticaja krivičnih djela treba razlikovati slučajeve gdje samo naizgled postoji sticaj, a u stvari postoji samo jedno krivično djelo koje može biti prividni idealni i prividni realni sticaj.

Po drugom stanovištu, konsumpcija naknadnog krivičnog djela postoji samo u slučaju ako izvršilac krađe može samo izvršenjem novog krivičnog djela ostvariti namjeru u kojoj je izvršeno predhodno krivično djelo i koja je obilježje tog djela. Zakonsko obilježje krađe je namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi koja ima da se ostvari prisvajanjem oduzete stvari. Ukradena stvar se može prisvojiti i tim prisvajanjem se može ostvariti protupravna imovinska korist i bez izvršenja daljeg krivičnog djela. Na primjer, oduzeta stvar se može potrošiti (novac), može se otuđiti i bez primjene prevare može se iskoristiti (uupotreba vozne karte), obveznica na donosioca može se naplatiti, novac sa štedne knjižice sa šifrom može se podići,itd. Polazeći od toga da se namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi može ostvariti i bez izvršenja naknadnog krivičnog djela, mišljenje je da postoji sticaj krađe i nakndnog krivičnog djela kojim se ostvarila namjeravana protivpravna imovinska korist, jer nakadno krivično djelo predstavlja zasebnu kriminalnu količinu u odnosu na izvršenu krađu.Tako bi, prevladava mišljenje, postojao sticaj krađe i prevare ako bi, koristeći se ukradenom stvari protupravna imovinska korist bila ostvarena prevarom.

7.2. Produženo krivično djelo krađe

Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu32.

To znači da u sastav produženog krivičnog djela mogu da uđu kako ista krivična djela tako i različiti vidovi ili oblici jednog krivičnog djela. Ista su djela onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa odnosno istih zakonskih obilježja npr.više prevara, krađa i sl. O istovrsnim krivičnim djelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno krivično djelo u njegvoim različitim vidovima ili oblicima: osnovnom, kvalifikovanom ili privilegovanom, npr.obična krađa, privilegovani oblik krađe i teška krađa. To mogu biti svršena i pokušana krivična djela. Za postojanje istovrsnosti krivičnih djela nije dovoljno da djela potiču iz iste zakonske grupe ili da su upravljena protiv istog oštećenog, pa tako nema istovrsnosti, odnosno produženog krivičnog djela ako je učinilac izvršio krivično djelo utaje, prevare, krađe i sl. Pretpostavka za postojanje produženog krivičnog djela je i vremenski kontinuitet odnosno međusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela, zatim način činjenja i druge stvarne okolnosti koja djela međusobno povezuju tako da sva čine jedinstvenu cjelinu. Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo umišljaj i kako se u teoriji pretežno uzima tzv.jedinstveni umišljaj.

32 Član 55. KZ FBiH

37

Međutim, produženo krivično djelo nije moguće kod onih krivičnih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija isključena kao što su: ubistva, silovanja ili razbojništva koja se čine prema različitim licima.

VI - TEŠKA KRAĐA Krivično djelo teške krađe određeno je članom 287. KZFBiH, kako slijedi: (1) „Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se ko krađu (član

286. Krađa, stav 1.) učini: a) obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do

stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajni, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora; b) na naročito opasan ili naročito drzak način; c) iskorišćavanjem stanja nastalog požarom, poplavom, potresom ili drugom

nesrećom; d) iskorišćavanjem bespomoćnosti ili drugog naročito teškog stanja druge osobe. (2) kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se učinitelj krivičnog djela krađe (član

286. stav 1.): a) ako je ukradena stvar velike vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem

pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti; b) ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili

druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede; c) ako je ukradeno kulturno dobro ili stvar od naročitog naučnog, umjetničkog,

povijesnog ili tehničkog značenja ili se nalazi u javnoj zbirci ili je izložena za javnost. (3) Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se ko učini krađu

(član 286. stav 2.) na način i pod okolnostima iz stava 1. ili stava 2., tač. 2. i 3. ovog člana“. (4) Kaznom zatvora od jedne do osam godina kaznit će se ko krađu (član 286. stav

1.) učini u sastavu grupe ljudi, ili ako je sa sobom imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi počinjenja djela“.33

33 Član 281. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela teške krađe

Član 232. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo teške krađe: (1) „Ako je krađa izvršena:

a) Obijanjem, provaljivanjem ili drugim svladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, kasa, ormara, blagajni ili drugih zatvorenih prostora,

b) Na naročito opasan ili naročito drzak način, c) Od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo radi napda ili odbrane, d) Od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa, e) Iskorištavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom, f) Iskorištavanjem nemoći ili drugog teškog stanja nekog lica,

učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina. (2) Ako vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina. (3) Ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog i kulturnog značaja ili vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od tri do petnaest godina.“

38

Teška krađa je kvalifikovani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa vrši pod

posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid. Te okolnosti mogu da se odnose na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost počinioca i vrijednost ukradenih stvari.

U zavisnosti od navedenih okolnosti zakon navodi sljedeće oblike teške krađe: a) Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim

savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora; b) Krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način; c) Krađa izvršena od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno

sredstvo radi napada ili odbrane; d) Krađa izvršena od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa; e) Krađa izvršena iskorištavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom,

zemljotresom ili sličnom nesrećom; f) Krađa izvršena iskorištavanjem bespomoćnosti ili drugog naročito teškog stanja

druge osobe;

Dakle, različito su predviđene sankcije za učinioce krivičnog djela teške krađe, a što se tiče dispozicije, u stavu 2. i stavu 3. navedenog člana KZRS izričito propisuje vijednosti ukradenih stvari, kao kvalifikatorne okolnosti djela.

- U KZ FBiH u čl.287. stav 1, i čl.281. stav 1. KZ BDBiH., oblici ovog krivičnog djela određeni su u 4 tačke.U KZ RS u čl.232. u stavu 1., oblici teške krađe navedeni su u 6 tačaka, s tim da prva, druga, peta i šesta tačka sa određenim izuzecima (u KZRS navedena je i kasa kao zatvoreni prostor) u potpunosti odgovaraju tačkama od jedan do četiri KZFBiH i KZBDBiH. - U u članu 232. stav 1. tačke 3. KZ RS krivično djelo teške krađe je izvršeno i od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo radi napada i odbrane, dok je ovakav način izvršenja krivičnog djela teške krađe u KZ FBiH i KZBDBiH izdvojen u poseban stav 4. člana 287. KZ FBiH, odnosno člana 281. KZ BD BiH, - U članu 232. stav 1. tačke 4. KZ RS krivično djelo teške krađe je izvršeno i od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa, dok je ovakav način izvršenja teškog djela teške krađe u KZ FBiH i KZ BDBiH izdvojen u poseban stav 4. člana 287. KZ FBiH, odnosno člana 281. KZ BD BiH,s tim što i tu postoji razlika jer je i u RS navedeno „više lica koja su se udružila za vršenje krađa što podrazumijeva najmanje dvije osobe ili više njih“ 33,a u KZ FBiH I KZBDBiH ako se krivično djelo „učini u sastavu grupe ljudi što podrazumijeva od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog,ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnog djela“.33 Za krivično djelo teške krađe iz čl. 232. stav 1. u KZ RS zaprijećena je kazna zatvora od jedne do osam godine što znači da je u odnosu na KZ FBiH i KZ BDBiH za krivično djelo teške krađe koje su istovjetne sa četiri tačke iz KZ RS ,zaprijećene blaže kazne i to od šest mjeseci do pet godina zatvora, - Za krivična djela izvršena od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo radi učinjenja djela i krivično djelo učinjeno od strane više lica odnosno učinjeno u sastavu grupe ljudi i u KZRS,KZ FBiH i KZ BDBiH zaprijećena je ista kazna i to kazna zatvora od jedne do osam godina, - U KZ RS u čl. 232. stav 2. kao objektivni uslov inkriminacije ovog krivičnog djela je određena vrijednost ukradene stvari koja prelazi iznos od 10.000 KM.Ovakav objektivni uslov inkriminacije u KZ FBiH i KZ BDBiH određeno je na sljedeći način“ Ako je ukradena stvar velike vrijednosti,a učinilac je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijenosti“. Pored razlike u objektivnom uslovu inkriminacije kako je naprijed navedeno, razlika se ogleda i u zaprijećenosti kazne ,tako je u KZ RS zaprijećena kazna zatvora od jedne do deset godina,a u KZ FBiH i KZ BDBIH zaprijećena kazna zatvora je od šest mjeseci do pet godina, - I KZ RS, KZ FBiH i KZ BDBIH krivično djelo teško krađe su definisali „ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog i kulturnog značaja“, stim što je u KZ RS još i dodato „ako vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM“,a u KZ FBiH i KZ BDBIH „ako se nalazi ujavnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost“.Pored ove pomenute razlike u ovom stavu postoji velika razlika u zaprijećenosti kazne, pa će se tako u RS učinilac za izvršenje krivičnog djela kazniti zatvorom od tri do petnaest godina,a u KZ FBiH i KZ BDBIH zatvorom od šest mjeseci do pet godina, - Razlika krivičnog djela krađe u KZ RS i u KZ FBiH i KZ BDBIH je i u tome što u KZ RS kvalifikatornu okolnost krađe ne čini „Ako ukradena stvar služi u vjereske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede“,dok u KZ FBiH i KZ BDBIH to čini kvalifikatornu okolnost, - Jedna od razlika KZ RS i KZ FBiH i KZ BDBIH je i u tome što KZ RS ne predviđa blaže kažnjavanje učinioca iako je učinio krivično djelo krađe pod okolnostima koje ga čine kvalifikatornim,ako je ukradena stvar male vrijednosti ,a učinilac je pristupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti. KZ FBiH i KZ BDBIH u stavu 3. članova u kojima je određeno krivično djelo teške krađe predviđeno je blaže kažnjavanje učinioca krivičnog djela (novčana kazna ili kazna zatvora od tri godine) ako učini krađu iz člana 286. stav 2. odnosno člana 280. stav 2., na način i pod okolnostima iz stava 1. ili stava 2. tačke 2 i 3 člana 287. KZ FBiH i čl.281. KZ BDBiH

39

g) Ako je ukradena stvar velike vrijednosti, a učinilac je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijenosti;

h) Ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede;

i) Ako je ukradeno kulturno dobro, ili stvar od naročitog naučnog, umjetničkog, istorijskog ili tehničkog značenja ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost.

1. Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim

savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim

savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora, je prvi kvalificirani oblik krivičnog djela teške krađe predviđen u stavu 1. tač.1 KZ FBiH. Kod ovog oblika teške krađe kvalifikatorna okolnost sastoji se od dva elementa postavljena kumulativno:

a) oduzimanje tuđe pokretne stvari vrši se iz zatvorenog prostora i b) to se čini obijanjem ili provaljivanjem tih prostora. Naime, potrebno je da je krađa izvršena iz zatvorenog prostora i da je oduzimanje

izvršeno obijanjem ili provaljivanjem tog zatvorenog prostora. Pod zatvorenim prostorom podrazumijeva se svaki prostor u koji se ne može ući bez

prethodnog uklanjanja prepreka koje su postavljene u cilju sprečavanja neovlaštenog prodiranja u taj prostor. „Zatvoreni prostor u krivičnopravnom smislu je onaj prostor koji je zatvoren na takav način da se jasno vidi namjera korisnika prostora da određeni prostor učini zatvorenim, tako da se u isti uopće ne može ući bez obijanja ili provaljivanja, odnosno da je zatvoren tako da se u njega može ući samo na određenom mjestu na redoviti i uobičajeni način. Pod zatvorenim prostorom ne podrazumjeva se samo onaj prostor kod koga su mjesta namijenjena za ulaz zatvorena napravama za zatvaranje (katanci, brave) ili su mjesta namijenjena za ulaz zakovana, zapečaćena i sl., već se zatvorenim prostorom smatra i onaj prostor koji je zatvoren, ali tako da postoji mogućnost redovitog i uobičajenog ulaženja ili pristupa prostoru na mjestima i na način predviđen za ulaz ili pristup.“34

Kao zatvorene prostore zakon primjera radi navodi zgrade, sobe, kase, blagajne i

ormare, a to mogu biti i drugi zatvoreni prostori. Može se raditi i o pokretnom i nepokretnom zatvorenom prostoru.

Međutim, to mogu biti i drugi zatvoreni prostori, nepokretni i pokretni, kao što su

ograđeno zemljište, pretinci, koferi, automobili, sanduci i sl. Prostor treba da je zatvoren sa svih strana i na način koji ukazuje na namjeru vlasnika tog prostora da ga učini zatvorenim tako da se u taj prostor ne može ući, osim savlađivanjem postavljenih prepreka odnosno obijanjem ili provaljivanjem. Znači, način i sredstvo, kojim je izvjestan prostor zatvoren, nisu bitni za pojam zatvorenosti prostora, jedino je od važnosti da je prepreka za ulaženje u prostor stavljena tako da se time sprečava ljudima ulaženje u taj prostor.

Isto tako, ograda oko određenog zemljišta treba da bude tako postavljena da je jasno

da predstavlja prepreku i za ljude (visina ograde, materijal i sl), a ne samo za životinje. Prema

34 Srzentić N., 1982.,Komentar krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosovo i SAP Vojvodine,Beograd,.str.494

40

tome, nije dovoljno da su prepreke postavljene samo kao obično predupređenje ili su one samo simboličkog karaktera (npr. niske ograde na njivi, rijetko postavljena ograda koja omogućava provlačenje, kartonska kutija vezana kanapom, table sa oznakom da je ulaz ili prolaz“strogo zabranjen“ i sl.). Dakle, neophodno je da se radi o ozbiljnim preprekama i da je za njihovo uklanjanje potrebno određeno djelovanje počinioca.35

Veličina prostora nema značaja u određivanju pojma zatvorenog prostora. Sporno je da li se kao zatvoren prostor mogu tretirati prizemne zgrade čiji su otvori

na koje se redovno ulazi (vrata, glavni ulaz) zatvoreni, ali su otvoreni prizemni prozori ili sporedni ulazi. Prema jednom shvatanju, ovakve prostore treba tretirati zatvorenim, jer je i relevantno da li su zatvoreni ili otvoreni i ostali otvori koji nisu namjenjeni za ulaz u taj prostor. Uvlačenje kroz prozor, makar i otvoren, prema ovom shvatanju predstavlja provaljivanje kada je skopčano sa izvjesnim naporom koji ukazuje na povećanu zločinačku energiju.

Smislu krivičnog djela provalne krađe više odgovara drugo shvatanje, prema kojem

se o zatvorenom prostoru može raditi samo onda kada se u njega može ući uz savlađivanje ili uklanjanje određeni prepreka. Ispoljavanje određene upornosti ili volje učinioca, samo po sebi, ne može zasnovati tešku krađu, jer je taj element prisutan i kod svake obične krađe. Stoga treba dati prednost shvatanju prema kojem se prije navedeni slučajevi ne smatraju zatvorenim prostorom.36

Krađa treba da se vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora. Obijanje je nasilno uklanjanje prepreka koja se nalaze na mjestima za ulaženje u

zatvoren prostor ili otvaranje zatvorenog prostora uništavanjem ili oštećenjem uređaja za zatvaranje ( npr.razbijanje brave na kasi, katanca na sanduku i sl.). Kod obijanja uglavnom se radi o manjim zatvorenim prostorima koji su namijenjeni za čuvanje stvari, kao što su kase, ormari, sanduci, koferi i sl. Obijanje može biti izvršeno i poslije izvršenog oduzimanja, odnosno i izvan mjesta izvšenja same krađe, u svim onim slučajevima u kojima je učinilac ukrao ne samo stvar koju je želio već i zatvoreni prostor u kojem se ona nalazi, da bi naknadno izvršio nasilno otvaranje (npr. zatvoren kofer, pokretne kase i sl.). Prema jednom shvatanju sudske prakse i teorije u ovim slučajevima se radi o običnoj krađi jer se obijanje vrši poslije izvršene krađe. Obijanje se može odnositi i na veće zatvorene prostore gdje ulaze i borave ljudi (obijanje na vratima kuće ili stana).

U pojmu provaljivanja u teoriji postoje različita shvatanja, a i sudska praksa u tom

pogledu nije jedinstvena. Prema jednima kod provaljivanja nema nasilnog djelovanja na prepreke, prema drugima i provaljivanje je nasilno ulaženje u zatvorene prostore, ali bez oštećenja i uništavanja prepreka. Ovo drugo shvatanje više odgovara samom logičnom pojmu provaljivanja, koje samo po sebi implicira i elemenat nasilnog uklanjanja prepreka pa i povredu njihove supstanice, ali se ono u suštini razlikuje od obijannja u karakteru same radnje ulaženja u zatvoreni prostor. Kod obijanja se radi o uklanjanju prepreka u vidu naprava za zatvaranje (brava, katanacai sl.), dok se kod provaljivanja radi o uklanjanju drugog karaktera, odnosno o ulaženju u zatvoreni prostor. To može biti i nasilnim uklanjanjem prepreka i

35 Lazarević Lj., 1982.,Krivično pravo,posebni dio,Beograd,str.539

36 Lazarević Lj., 1982., Krivično pravo,posebni dio,Beograd,str.541

41

njihovom povredom (razbijanjem prozorskog stakla, pravljenjem otvora na zidu, krovu i sl.), ali ono obuhvata i druge (neuobičajene) načine ulaženja u zatvoreni prostor, kao što su: preskakanje preko ograde (prema sudskoj praksi visoke ne manje od dva metra); uvlačenje kroz otvoren prozor ali samo ono koje je skopčano sa penjanjem ili silaženjem u zatvoreni prostor; uvlačenjem kroz druge otvore (npr. dimnjake); izvlačenje predmeta kroz postojeće predmete bez ulaženja u zatvoreni prostor, pomoću posebnih naprava (kuka, štapova, konopca i sl.), ali se neće raditi o provalnoj krađi ako je stvar bila na dohvat ruke i učinilac je kroz postojeći otvor bez posebnih napora stvar dohvati ; upotreba lažnog ključa ili pravog ključa do kojeg se došlo na neovlašćen načini i sl. Ovako određen pojam provaljivanja odgovara i stanovištvu naše sudske prakse prema kojem kod provaljivanja nije toliko bitna upotreba sile ni uklanjanje naročito velikih prepreka, koliko veliki intenzitet njegove zločinačke volje ispoljen kroz način uklanjanja prepreka da bi ušao u zatvoren prostor.

Kao učinilac svih naprijed navedenih oblika krivičnog djela može da se pojavi svako

lice, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj. Svaki od mnogobrojnih načina izvršenja je karakterističan i po tragovima koji

nastaju na mjestu događaja, a njihovo brižljivo pronalaženje i stručno obrađivanje ima ogroman značaj za identifikaciju i otkrivanje učinioca. Prilikom izbora objekta napada, kao i načina izvršenja, učinioci vode računa o nizu faktora subjektivne i objektivne prirode.

U faktore subjektivne prirode spadaju: vještine koje poznaju i tehnika kojom

barataju, već stečene navike u izvršenju tih krivičnih djela, ranija iskustva i fizička svojstva. Objektivni faktori su: nivo obezbjeđenja napadnog objekta (npr. vrsta alarmnog

uređaja koji se koristi), mogućnost da se objektu neopaženo priđe, mogućnost da neki spoljašni faktori (npr. jak saobraćaj, blizina aerodroma i sl.) utiču na prikrivanje buke koja nastaje obijanjem ili provaljivanjem, dostupnost potrebnih oruđa, alata i drugih sredstava, potrebnih za izvršenje konkretnog krivičnog djela.37

Dakle, kada su u pitanju provalnici, sa operativnog stanovišta su interesantniji profesionalni učinioci, ali se ne smiju zanemariti ni amateri. Pofesionalni (specijalizirani) kriminalci, provale vrše koristeći se sofisticiranom opremom i angažujuči razne druge stručnjake.

Profesionalni kriminalci, koji ova djela vrše u vidu zanata su posebno skloni

kriminalnoj specijalizaciji, po pravilu prihvataju i dalje usavršavaju sopstvene načine izvršenja, na osnovu čega i mogu da se u mnogim situacijama otkriju. Oni su prilikom vršenja krivičnih djela veoma hladnokrvni, a često i drski. Iskusniji provalnici veoma detaljno planiraju izvršenje krivičnih djela, što takođe može da posluži za njihovo otkrivanje, kada se npr. koriste usluge informatora. Učinioci provalnih krađa se često udružuju, naročito kada vrše komplikovane i velike provale, prilikom čega strogo poštuju dogovorenu „podjelu rada“.

Oni njeguju sopstveni stil kriminalnog djelovanja, koji se prvenstveno ogleda u

načinu izvršenja, a često se dešava da pojedini provalnici nauče nove obijačke vještine i načine provaljivanja od drugih iskusnih kriminalaca, tokom zajedničkog izdržavanja kazne, kada oni praktično „razmjenjuju iskustva", zbog čega se ponekad, ustanove za izdržavanje krivičnih sankcija, skeptično i u žargonu označavaju i kao svojevrsni „seminari" kriminalaca. Zato je posebno važno da se profesionalni i visoko specijalizovani provalnici onemoguće u

37 Aleksić Ž., Škuljić M., 2004., Kriminalistika, Beograd: Autorska izdavačka zadruga,str. 346.

42

dogovaranju, organizovanju, a naročito u kriminalnoj edukaciji, dok se nalaze na izdržavanju kazne. Inače, ova kategorija delinkvenata je tipična i po visokoj stopi povrata, tako da se mnogi provalnici nakon osude i izdržane kazne, vraćaju ranijem načinu života i ranijim načinima pribavljanja prihoda.38

Prilikom vršenja provalnih krađa, upotrebljavaju se različiti alati i mnogobrojna

priručna sredstva. Alati se dijele na one koji se i inače koriste u zanatstvu i drugim uobičajenim aktivnostima i koji se kao takvi serijski proizvode i na one koji su specijalno konstruisani za obijanje ili provaljivanje i koji osim toga nemaju drugu posebnu svrhu.

U standardne i uobičajene alate spadaju: razne vrste bušilica i različiti tipovi burgija,

sjekači, testere za drvo i metal, čekići, sjekire, poluge, ćuskije, dijamantski noževi za sječenje stakla, itd. U vršenju provala se koriste i neka priručna sredstva i načini, kao što je korišćenje tzv. „flastera", za razbijanje prozorskog stakla, bez prouzrokovanja pretjerane buke. Prozorsko staklo se prvo dobro namaže ljepkom, pa se zatim na tu površinu pritisne tkanina (krpa, vreća, itd.) odgovarajuće veličine, da bi se potom staklo preko tkanine razbilo nekim tvrdim predmetom (kamenom, ciglom i sl.), tako da svi razbijeni dijelovi stakla ostaju u „flasteru", a pri tom i ne nastaje velika buka. Neki provalnici na sličan način, s ciljem lakšeg razbijanja stakla, a naročito radi izbjegavanja veće buke, koriste lepljive trake.

Specijalni obijački i uopšte provalnički alati su sredstva koja su posebno smišljena,

konstruisana i napravljena za vršenje provalnih krađa. Tako se cilindar brave može lomiti upotrebom posebnih kliješta, tzv. „krckalica" ili „smrt klješta", a najčešće spravice koja se naziva „češalj". Za obijanje čeličnih kasa se po pravilu koriste specijalni alati, naročito ukoliko su izvršioci profesionalci, koji upotrebljavaju raznovrsne obijačke alate, kao što su „balerina", ili „praseća noga" (koja je poznata i pod sličnim nazivom „svinjska noga"), a koja predstavlja provalničko oruđe, s dugom polugom i oštricom koja je slična nožu za otvaranje konzervi i kojom se siječe čelični lim. Vještiji kriminalci koji dobro poznaju mehanizme brava i zasuna, koji su ugrađeni u čelične sefove, buše na određenim mjestima rupe i tako otvaraju kase, ili otvaraju jednostavnije brave pomoću igle, dok oni najvještiji, koji su inače i veoma rijetki, mogu da otvore bravu blagajne ili sefa, koja se zatvara pomoću određenih „kombinacija", sistemom brojki.39

Provalne se krađe vrše najčešće udruženo, s većim ili manjem brojem učesnika u

grupi, s unaprijed podijeljenim ulogama, tako da jedan učesnik drži stražu, drugi izvodi radnju provaljivanjem, treći mu pomaže, izvlači i odnosi robu, četvrti čeka s automobilom, itd. Prije izvršenja djela provalnici vrše pripreme i izviđanje, odabirući one objekte koji su najslabije zaštićeni, u kojima se nalazi najvrjednija roba, u kojima očekuju pronalaženje novca, itd.

Prema specijaliziranom načinu izvršenja, objektu napada, mjestu izvršenja i sl.,

provalne se krađe mogu grupisati na različite načine, od kojih navodimo neke naj karakterističnije grupacije:

- Provale u stanove - Provale u trgovine - Provale u automobile - Provale u željezničke vagone - Provale u vikendice i ljetnikovce

38 Aleksić Ž., Škuljić M., 2004., Kriminalistika, Beograd :Autorska izdavačka zadruga, ,str. 347-348. 39Aleksić Ž., Škuljić M., 2004., Kriminalistika, Beograd: Autorska izdavačka zadruga,str.348.

43

- Provale u muzeje, galerije, vjerske i druge slične institucije - Provale u kase i trezore

1.1. Načini saznanja i otkrivanje učinioca „provalnih krađa“ O izvršenim provalnim krađama se po pravilu saznaje preko prijave oštećenih.

Važno je da se odmah nakon saznanja za djelo, što hitnije obavi uviđaj, te da se posebna pažnja obrati na analizu načina izvršenja. Potrebno je voditi računa i o mogućnosti fingiranja provalne krađe, što se ponekad čini, radi npr. prikrivanja nastalog manjka robe ili novca u trgovinama, ili da bi se na taj način ostvarila naknada šteta od osiguravajućih društava. Ukoliko je procijenjeno da se zaista radi o krađi, potrebno je detaljno ispitati sve tragove na mjestu događaja. Već sami tragovi, pronađeni na mjestu događaja, mogu da ukažu na izvršioca, ili čak da ga identifikuju, a kada se na osnovu svih raspoloživih indicija, prije svega načina izvršenja, ali i drugih, napravi krug osumnjičenih, neophodno je svim drugim kriminalističkim aktivnostima prikupljati informacije koje će ukazati na izvršioca. Tako se pribjegava pretresanju osumnjičenih, i njihovih prostorija, radi pronalaženja ukradenih stvari, provjerava se i ustanovljava alibi osumnjičenih, eventualno obavljaju poligrafska testiranja, itd.

Provalne krađe kako navodi Petrović A.40 mogu se podijeliti na: - provale izvaljivanjem i razbijanjem vrata fizičkom snagom; - provale izvaljivanjem i razbijanjem vrata pomoću poluge, sjekire ili drugog za to

pogodnog sredstva; - provale pravljenjem otvora na vratima; - provale isjecanjem drveta oko brave; - provale razvaljivanjem katanaca upotrebom poluge ili drugog za to pogodnog

sredstva; - provale rezanjem katanaca ili reze; - provale odvaljivanjem katanaca ili reze upotrebom poluge i sl.; - provale rezanjem katanaca ili reze; - provale otvaranjem brave ili katanaca podešenim ključem ili kalauzom; - provale rezanjem zaštitnih rešetaka; - provale obijanjem (savijanjem, razvaljivanjem i sl.) zaštitnih rešetaka; - provale razbijanjem stakla na prozoru; - provale vađenjem prozorskog okna; - provale obijanjem prozora pomoću noža i sličnih predmeta; - provale otvaranjem prozora; - provale razbijanjem stakla na izlogu; - provale rezanjem stakla na izlogu (dijamantom i sl.); - provale prokopavanjem zida; - provale prokopavanjem poda; - provale prokopavanjem tavana odnosno plafona; -provale penjanjem preko krova i skidanjem crijepa; - provale uvlačenjem u prostoriju kroz otvorene šahtove; - provale uskakanjem u prostoriju kroz otvoren prozor; - provale uskakanjem u prostoriju preko balkona-terase; - provale uskakanjem u prostoriju uz pomoć žive piramide; - provale penjanjem preko fasada, oluka i gromobranskih vodova; - provale obijanjem ormara;

40 Petrović A., 1981.Kriminalistička metodika, VŠUP, Zemun,str.579.

44

- provale obijanjem i provaljivanjem kasa; - provale teretnih vagona razbijanjem i sječenjem dasaka; - provale vagona skidanjem plombi; - provale uskakanjem preko ograda; - provale obijanjem ograde, i - fingirane provale.

Svaka od nabrojanih provala ima svoj način izvršenja (MOS) i odgovarajuće tragove. Radi bolje preglednosti, podijelićemo načine izvršenja na:

- napad na brave, reze i katance, - napad na vrata, - napad na prozore, izloge i rešetke, - napad na zidove i podove, plafone i krovove, - napad na kase i trezore, - fingirane provale.

Međutim, u novije vrijeme, napretkom tehnike, naročito kompjuterske, gdje se za otvarenje računara i pokretanje operativnog sistema mora koristiti šifra, svako neovlašteno korištenje podataka i „razbijanje„ šifre, trebalo bi se smatrati provaljivanjem.

Što je „modus operandi” (MOS) karakterističniji ili sofisticiraniji, to je lakše odrediti

krug potencijalnih izvršilaca krivičnog djela i to na dva osnovna načina: 1) pregledom kriminalističke evidencije po načinu izvršenja, kada su u pitanju

već registrovani kriminalci, ili 2) određivanjem kruga osoba, koji bi mogli biti potencijalni izvršioci, na osnovu

posla kojim se bave (npr. bravari, ili zavarivači, ukoliko je kasa isječena aparatom za autogeno zavarivanje, informatički stručnjaci, ukoliko je vješto otkrivena brojčana šifra zaključavanja brave, itd.), stečenih znanja i vještina, pri čemu je naravno neophodno da se u pogledu tih lica ispolje još i neke druge indicije, kao što je npr. izražavanje volje za izvršenjem krivičnog djela, ponašanje poslije izvršenja krivičnog djela, postojanje motiva, itd.41

Kada se pregledom lica mjesta, rekonstrukcijom događaja i prikupljenim obavještenjima utvrdi da zaista postoji krivično djelo krađe (obične ili provalne), onda se po-stavlja pitanje: ko je izvršilac? To je glavni problem kod ovih delikata, jer je izvršilac, po pravilu, nepoznat. On jako obazrivo prilazi mjestu izvršenja, vodi računa o vremenu i načinu izvršenja, a sve s ciljem da ostane neprimjećen, nepoznat. „... krivac po diktatu svog nagona za samoodržanje čini „skok u tamu“ zbog čega ne raspolažemo svjedocima, očevicima ni priznanjem izvršioca i saučesnika.“42 Taj problem rješava se na različite načine, a prije svega korištenjem tragova (koje možemo smatrati nijemim svjedocima) i predmeta krivičnih djela koji se nađu na licu mjesta, a zatim raznih indicija, prikupljanjem obavještenja i primjenom drugih operativno-taktičkih mjera i radnji.

Zato je prvi i osnovni zadatak da se na osnovu analize stanja na licu mjesta,

pronađenih tragova, načina izvršenja (MOS) krivičnog djela, prikupljenih obavještenja, provjere u operativnim evidencijama (MOS i dr.) i drugih indicija odrede verzije o mogućim izvršiocima i sačini plan rada na otkrivanju izvršioca.

41 Aleksić Ž., Škuljić M., 2004., Beograd: Kriminalistika, Autorska izdavačka zadruga, str.349. 42 Vodinelić V., 1978., Kriminalistika,Beograd: Savremena administracija,.

45

Nema jedinstvene šeme ni formule plana koji bi važili za otkrivanje svih krivičnih

djela. Plan rada zavisiće od svakog konkretnog krivičnog djela, ali i od određenih radnih navika, iskustva i snalažljivosti ovlaštenih službenih lica. Sigurno je, međutim, da u njemu, pored verzije, treba da budu naznačena osnovna pitanja na koja treba odgovoriti, operativno-taktičke mjere i radnje koje treba preduzeti da bi se odgovorilo na postavljena pitanja, redoslijed tih radnji kao i rokovi za njihovo izvršenje. Ovako sačinjen plan rada, pored sistematičnosti, obezbjediće i veću efikasnost u radu.

Svako krivično djelo krađe (obične ili provalne) bez obzira na istovjetnost

kvalifikacije, pa i objekata napada, u mnogo čemu se razlikuje od drugog, bilo po načinu izvršenja odnosno metodu rada, bilo po sredstvu izvršenja, vremenu izvršenja, itd. Zato nije moguće unaprijed propisati recept operativno-taktičkih mjera i radnji kojih se treba isključivo pridržavati u radu na otkrivanju izvršilaca krivičnih djela istog zakonskog obilježja.

Za uspješno suzbijanje ovih delikata nije bez značaja ni pitanje organizacije, metoda

rada i tehničke opremljenosti odgovarajućih službi koje rade na suzbijanju ovih delikata. Nije bez značaja ni kakvih su stručnih kvaliteta kadrovi koji su angažovani na ovim poslovima, da li se sistematski prati kretanje ovih delikata, da li su i u kojoj mjeri aktivno uključeni ostali subjekti. Radi se o takvim deliktima kod kojih se, po pravilu, najčešće susrećemo s profesionalnim, veoma drskim i komunikativnim delikventima, sa veoma raznovrsnim i novim pojavnim oblicima i pojavama organizovanog i grupnog rada. Zato se ova krivična djela ne mogu posmatrati izolovano, svako za sebe, niti je, pak, moguće ograničiti se samo na jedno područje. Osim toga, uspješno suzbijanje ovih delikata, pored adekvatne tehničke opremljenosti, zahtijeva i adekvatna organizaciona i kadrovska rješenja, specijalizaciju, (makar samo za najteža i društveno opasnija djela) i sistematsko usavršavanje kadrova... „Kriminalista treba da poznaje osnove mnogih naučnih disciplina koje se bave kriminalitetom, postojeće društvene odnose i kretanja, aktuelni kriminalitet i aktuelne kriminalce. Za sticanje ovih saznanja potreban je značajan intelektualni napor i stalan sistematski rad na usvajanju novih znanja“.

Neposredno suzbijanje kriminaliteta u velikoj mjeri zavisi od organizacije, od stručnosti i požrtvovanosti. Bez najsvrsishodnije organizacije rada nema garancije da će se određene zamisli i zadaci realizirati. Stihiji, improvizacijama, laicizmu i samovolji treba suprotstaviti određeni sistem organizacije.43

2. Krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način Krađa izvršena na naročito opasan ili naročito drzak način je oblik teške krađe koja

po stepenu stvorene opasnosti i ispoljene drskosti ili rizika koje učinilac unosi u izvršenje djela znatno prelazi učiniočevu bezobriznost i drskost koja se redovno ispoljava pri vršenju krađe. Krađa izvršena na opasan način postojat će u slučaju kada je, s obzirom na radnju izvršenja, sredstva izvršenja, predmet izvršenja i druge okolnosti, izvršenjem krađe stvorena opasnost za život ili tjelesni integritet ili imovinu idividualno određenih ili neodređenih osoba. Prema jednima, opasnost se odnosi samo na imovinu jer je to zaštitini objekat, ako se radi o opasnosti za ljude može se raditi o nekom opšte opasnom djelu ili o djelu protiv života i tijela. Kao primjer za ovu vrstu krađe navodi se provaljivanje upotrebom dinamita, spaljivanjem vrata ili krađa eksplozivnog materijala. Naročito drska krađa je ona krađa koja po intenzitetu, upornosti, odlučnosti i bezobzirnosti vidno prevazilazi ove subjektivne momente koji su inače

43 Korajlić N., 2008., Kriminalistička metodika, Sarajevo: Fakultet kriminalističkih nauka,str.353.

46

prisutni kod vršenja krađa. Ovo proizilazi iz atributa „naročito“ koga zakon ističe kod oba vida ove krađe.

Za razliku od naročito opasne krađe, slučajevi izvršenja krađe na naročito drzak

način su mnogo češći. U sudskoj praksi kao primjeri ove krađe najčešće se ističu:

- krađa novčanika ili sata istrgnućem iz ruku;

- krađa novca iz registarske kase koju je kasirka otvorila da bi naplatila kupljenu robu;

- oduzimanje novca oštećene za vrijeme trajanja polnog odnosa;

- skidanje cipela za vrijeme spavanja na javnom mjestu;

- krađa kofera u kupeu pred ostalim putnicima a u odsustvu oštećenog,pred polazak voza;

- uskakivanje u kamione ili vagone za vrijeme vožnje i izbacivanje stvari;

- otimanje tašne iz ruku u prisustvu većeg broja lica i sl.

Može se, dakle, zaključiti da se radi o krađi koja se vrši najviše u obliku otimanja (tzv.otimačina), te iskorištavanja situacije u kojoj se nalazi oštećeni. Ova krađa se vrši na način koji se nije mogao očekivati, na način koji iznaneđuje i koji ukazuje na posebnu hrabrost, odlučnost i spremnost učinioca da se izloži velikom riziku.

Sporno je da li se džepna krađa smatra naročito drskom krađom. Prevlađuje

ispravno stanovište da se svaka đepna krađa, već samim tim, ne može smatrati naročito drskom krađom. Naročita drskost bi postojala pri krađi iz unutrašnjeg đepa, prosijecanjem đepa, bezobzirnom zloupotrebom povjerenja oštećenog i sl. Kvalifikacija krađe kao naročito drske krađe ne zavisi samo od okolnosti da je izvršena u gužvi ili od činjenice gdje se nalazi džep iz koga je izvršena krađa, te da li je džep sa poklopcem i da li je poklopac džepa nezakopčan ili tašna zatvorena. Kvalifikatorna okolnost kod ove teške krađe je opasnost učinioca koja se manifestuje u njegovoj spremnosti da upotrijebi oružje ili opasno oruđe za napad ili odbranu u vezi sa vršenjem krađe. Uslov za postojanje ovog djela je da učinilac nije upotrijebio oružje, u protivnom radiće se o razbojništvu ili razbojničkoj krađi (uperio oružje da bi stvar oduzeo ili zadržao), ili o sticaju ove teške krađe sa nekim od djela protiv života i tijela. Ako više lica učestvuje u krađi, dovoljno je da samo jedan od njih ima oružje ili opasno oruđe, a da ostali za to znaju. Prema tome, džepnu krađu kao i druge krađe, karakterišu kao naročito drsku one okolnosti koje ukazuju na krajnju bezobzirnost, bezosjećajnost i moralnu pokvarenost, kao i smjelost ušinioca pri izvršnju krađe.

3. Krađa izvršena iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom,

zemljotresom ili sličnom nesrećom Krađa izvršena iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom,

zemljotresom ili sličnom nesrećom je kvalificirni oblik krivičnog djela teške krađe predviđen u stavu 1. tačke c) KZ FBiH.

47

Jedna od kvalifikatornih okolonosti je i vrijeme u koje se vrši krađa, koje učinilac koristi kao povoljnu priliku za izvršenje ovog djela. Kvalifikatornu okolnost predstavlja nastanak izvanrednih okolnosti usljed kojih je došlo do stvaranja opasnosti po život i tjelesni integritet ljudi ili imovine odnosno okolnosti u kojima je došlo do stradanja ljudi ili uništenja imovine.Uzroci nastanka ovih okolnosti mogu biti prirodni događaji, elementarne nepogode (potresi, poplave) ili događaji prouzrokovani ljudskim radnjama (nesreće u prometu, havarije u tvornicama, eksplozije i sl.). Tako npr. učinilac za vrijeme stanja nastalog požarom, poplavom, zemljotresom, bombardovanjem ili sličnom nesrećom, koristi tešku situaciju i opštu paniku, kada je pažnja kod ljudi oslabljena, da bi izvršio krađu. Pri tome nije od značaja da li se krađa vrši na prostoru zahvaćenom nesrećom ili prema licu koje je time neposredno pogođeno. Bitno je da se krađa vrši korišćenjem situacije nastale nesrećom odnosno krađa treba da bude izvršena za vrijeme udesa, pa je tako i vremenski ograničena od nastanka udesa pa sve dok se ne uspostavi redovno stanje, što znači dok se ne uspostavi normalna zaštita i obezbjeđenje imovine, posebno od krađe.

4. Krađa izvršena iskorićavanjem bespomoćnosti ili drugog naročito teškog stanja nekog lica

Krađa izvršena iskorićavanjem bespomoćnostim ili nekog drugog naročito teškog

stanja nekog lica je kvalificirani oblik krivičnog djela teške krađe predviđen u stavu 1. tačke d) KZ FBiH.

I kod ovog oblika teške krađe učinilac koristi tešku situaciju za vršenje krađe,

odnosno ispoljava visok stepen drskosti prema tome. Ovdje se, međutim, ne radi o korišćenju nevolje koje pogađa veći broj ljudi, već se radi o nevolji, odnosno nemoći pasivnog subjekta. Naime, nemoć i teško stanje oštećenog predstavlja takva stanja oštećene osobe usljed kojih ona nije u mogućnosti poduzeti odgovarajuće radnje i mjere u cilju zaštite svoje imovine, odnosno nije u mogućnosti spriječiti učinioca da izvrši krađu. To će biti ako se krađa vrši npr. prema starom ili iznemoglom licu, nepokretnom bolesniku, stanju nesvijesti ili se za krađu koristi npr.smrtni slučaj. Suštinsko obilježje ovog djela jeste okolnost da je pasivni subjekt u stanju nemoći, odnosno nevolji koju je učinilac koristio za izvršenje krađe. Nemoć, odnosno nevolja, mogu da budu veoma različite prirode, što zavisi od konkretnog slučaja.

5. Krađa stvari, ako je ukradena stvar velike vrijednosti, a učinilac je postupao s

ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijenosti Za postojanje ovog kvalificiranog oblika krivičnog djela teške krađe iz čl. 287. st.2

tač.a) KZ FBIH potrebno je kumulativno ispunjenje dva uslova i to: a) da je ukradena stvar velike vrijednosti i b) da je počinilac postupao sa ciljem prisvajanja stvari velike vrijednosti. Velika vrijednost ukradene stvari može da proizilazi iz više krađa izvršenih u

produženju.Vrijednost ukradenih stvari se procjenjuje prema njihovoj prometnoj odnosno tržišnoj, a ne nabavnoj vrijednosti. Ukoliko je krađa izvršena u postojanju više kvalifikatornih okolnosti (npr.provaljivanje, opasan način), radit će se o prividnom idealnom sticaju u vidu alternativiteta, pa će učinilac odgovarati samo za jednu krađu i to po onoj kvalifikaciji koja je dominantna. Ostale će se cijeniti pri odmjeravanju kazne.

48

Kada je riječ o ovom obliku teške krađe, na prvom mjestu je pitanje određivanja vrijednosti, odnosno cijene ukradenih stavri.

Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj. On je različit kod pojedinih

oblika, ali pored ostalih obilježja krađe mora obuhvatiti onu okolnost koja taj oblik krađe čini težim(npr. korišćenje nemoći nekog lica, da se krađa vrši obijanjem itd.).

6. Ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge

zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede

Crkve, džamije i drugi vjerski objekti su meta i iz nekog razloga izuzetno privlačne lopovima. Uglavnom se otuđuju ikone s likom anđela, neke pozlaćene neke obložene srebrom kao i drugi predmeti koji nekada nemaju veliku materijalnu vrijednost, ali imaju poseban značaj za vjereske objekte, a vrijedni su ako ih posmatramo kao nasljeđe, kulturu i sl. Međutim, nerijetko se u njima nađu i vrijedni eksponati.

7. Ako je ukradeno kulturno dobro, ili stvar od naročitog naučnog, umjetničkog, historijskog ili tehničkog značenja ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost

Ovaj oblik krađe kvalifikovan je vrijednošću oduzetih stvari odnosno navedenim

značajem ukradenih stvari.U zavisnostiod visine tih vrijednosti, odnosno značaja oduzetih stvari, zakon razlikuje dva oblika teške krađe. Vrijednost ukradenih stvari može da proizilazi iz više krađa izvršenih u produženju i procjenjuje se prema njihovoj prometnoj odnosno tržišnjoj, a ne nabavnoj vrijednosti. Da li je stvar posebnog historijskog, kulturnog ili naučnog značaja, sud će procijenjivati u svakom konkretnom slučaju, pri čemu će morati imati u vidu posebne propise koji regulišu ovu materiju, odnosno mišljenje stručnjaka iste oblasti. Naime, grupni objekat zaštite kod ovih djela je istorijsko i kulturno nasljeđe, odnosno društveni interes za zaštitom i očuvanjem kulturnog i istorijskog blaga i vrijednosti koje su od značaja za svako društvo, ali u slučaju krađe cijene se kao imovinska dobra. Za postojanje umišljaja nije neophodno da je učinilac svjestan tačne vrijednosti ili značaja oduzetih stvari, dovoljno je (i potrebno)da je on svjestan da je stvar (ili stvari)velike vrijednosti, odnosno da su od velikog historijskog, naučnog ili kulturnog značaja da je ona od značaja za društvenu zajednicu, bez obzira na njeno evidentiranje i registrovane kod nadležnog organa.

Ukoliko je krađa izvršena u postojanju više kvalifikatornih okolnosti (npr.

provaljivanje, opasan način,) radit će se o prividnom idealnom sticaju u vidu alternativiteta, pa će učinilac odgovarati samo za jednu krađu i to po onoj kvalifikaciji koja je dominantna. Ostale će se cijeniti pri odmjeravanju kazne.

Iako je policija do sada, uključujući i vrijeme ratnih dejstava, registrovala samo

jednu krađu umjetničkih predmeta iz muzeja (Muzej Republike Srpske u Banjaluci), u Bosni i Hercegovini su verifikovane brojne krađe slika i drugih umjetnina iz privatnih kolekcija i ateljea, u kojima je nestao veliki broj umjetničkih dijela, ogromne umjetničke, ali i finansijske vrijednosti.

Uprkos tome, u strukturama vlasti BiH, ni na državnom, ni na entitetskom, pa ni na kantonalnom nivou, ne postoje specijalizirane službe i institucije, ne samo za sprečavanje

49

preprodaje kulturnog blaga i vraćanje ukradenog i otetog, već ni za sprečavanje i otkrivanje ilegalne trgovine umjetninama i arheološkim nalazima. Pljačkaju se ateljei poznatih slikara, privatni stanovi u potrazi za umjetninama, crkve, muzej u Banja Luci je opljačkan dva puta, prodaju se i falsifikati, a mnoga djela nisu pronađena i vjerovatno su prokrijumčarena van zemlje.

8. Krađa učinjena u sastavu grupe ljudi, ili ako je sa sobom imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi počinjenja djela

Krađa izvršena od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo

radi napada ili odbrane, odnosno ko krađu počini u sastavu grupe ljudi, ili ako je sa sobom imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi počinjenja djela, je kvalificirani oblik krivičnog djela teške krađe predviđen je u stavu 4 . KZ FBiH.

Ovaj oblik teške krađe karakterišu sljedeće kvalifikatorne okolnosti: da je učinilac

imao pri sebi kakvo oružje ili opasno sredstvo,da je to oružje ili opasno sredstvo imao za vrijeme izvršenja krađe, da ga je imao u namjeri da ga u slučaju potrebe upotrijebi pri napadau ili odbrani i da je krađa počinjena u sastavu grupe ljudi.

Učinilac treba da ima pri sebi oružje ili opasno sredstvo za vrijeme radnje izvršenja

krađe, bez obzira da li ga je ponio sa sobom ili je do njega došao prije izvršenja ili u toku izvršenja krađe.Učinilac treba da ima to sredstvo pri sebi radi napada ili odbrane. Bitno je da ga je imao u toku oduzimanja stvari, pa tako neće biti ispunjen ovaj uslov ako je učinilac ponio oružje ili opasno sredstvo u namjeri, pa ga je putem izgubio ili mu je oduzeto, a isto tako uslov neće biti ispunjen ako je učinilac došao do ovakvog sredstva poslije oduzimanja stvari, npr. pri odnošenju stvari sa mjesta krađe poslije dovršene krađe ili je pri bjegstvu poslije učinjene krađe došao do tog sredstva da bi se odbranio. Imati pri sebi „oružje ili opasno sredstvo“ znači da ga je učinalac imao kod sebe, na vidan način ili skriveno. Učinilac treba da ima pri sebi takvo sredstvo radi napada ili odbrane, pa tako ovaj uslov neće biti ispunjen ako je imao kod sebe oružje ili opasno sredstvo iz drugih razloga (npr.ako oružje nosi po dužnosti ili ako je opasno sredstvo ponio radi obavljanja nekog posla). Ovaj kvalifikovani oblik krađe neće postojati ni u slučaju kada učinilac izvrši krađu imajući pri sebi neko sredstvo ili radi obijanja ili provaljivanja, iako to oruđe može služiti da se izvrši ili odbije napad, jer motiv inkriminacije kod ovog oblika krađe je pojačana opasnost učinioca koji ima u vidu upotrebu oružja ili opasnog sredstva u cilju napada ili odbrane.

Ako je grupa ljudi učestvovala u krađi, što podrazumijeva najmanje dvije osobe ili više njih prema odredbama KZ FBiH, teška krađa će postojati ako je samo jedno od njih, učinilac ili pomagač, imalo pri sebi oružje ili opasno sredstvo radi napada ili odbrane. Odgovornost ostalih učesnika koji nisu imali pri sebi kakvo oružje ili opasno sredstvo postojat će ako su znali da neko od učesnika u krađi ima pri sebi oružje ili opasno sredstvo. Za postojanje ove teške krađe nije bitno da li je oštećeni znao da ulinioci krađe imaju pri sebi oružje ili opasno sredstvo.

Oružje, odnosno oruđe, treba da je namijenjeno bilo napadu bilo odbrani u toku izvršenja krađe.

Kvalifikatorna okolnost kod ovog oblika teške krađe je i broj lica koja učestvuju u

krađi i predhodni sporazum o vršenju većeg broja krađa. Pojam više lica podrazumijeva

50

najmanje tri osobe. Drugi uslov je da su se učinioci udružili za vršenje krađa, a to će postojati kada postoji predhodni dogovor o izvršenju više krađa odnosno najmanje dvije krađe. Neće postojati ovo djelo ako se radi o dogovoru više lica o izvršenju jedne krađe ili ako je dogovor učinjen za svaku krađu pojedinačno, bez unaprijed stvorenog plana za vršenje više krađa. Forma udruživanja i stepen organizovanosti nisu od značaja. Ne mora se raditi o trajnom udruženju, dovoljan je i običan dogovor za vršenje više krađa. Za postojanje djela dovoljno je da je izvršeno jedno djelo krađe, ali ono mora proizilaziti iz prethodnog plana vršenja krađa. S druge strane, ovo djelo neće postojati iako je više lica zajednički izvršilo više krađa, ako njihov prethodni sporazum nije obuhvatio više krađa. U slučaju izvršenja više planiranih krađa postojat će sticaj više krivičnih djela teške krađe. Neophodno je da su lica učestvovala u izvršenju krađe, a ne samo da su se dogovorila za vršenje ovih krađa. Ovo djelo bi postojalo npr.u slučaju kada je više lica sporazumno potkradalo robu prilikom zajedničkog rada na utovaru i istovaru robe.

Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj. On je različit kod pojedinih

oblika, ali pored ostalih obilježja krađe mora obuhvatiti onu okolnost koja taj oblik krađe čini težim(npr. korišćenje nemoći nekog lica, da se krađa vrši obijanjem itd.). Izvršilac djela može biti svako lice.

VII - RAZBOJNIČKA KRAĐA Razbojnička krađa je u KZ FBiH obrađena u članu 288., na sljedeći način: (1) „Ko je zatečen pri učinjenju krivičnog djela krađe, pa s ciljem da ukradenu

stvar zadrži, upotrijebi silu protiv neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti na njezin život ili tijelo,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana neka osoba s umišljajem teško

tjelesno ozlijeđena, ili je to krivično djelo učinjeno u sastavu grupe ljudi, ili ako je upotrijebljeno oružje ili opasno oruđe,

učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina. (3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana neka osoba s

umišljajem usmrćena, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog

zatvora“.44

44 Član 282. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela razbojničke krađe krađe

Član 234. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo razbojničke krađe:

(1) „Ko je na djelu krađe zatečen, pa u namjeri da ukradenu stavr zadrži,upotrijebi silu protiv nekog lica ili prijetnju da će neposredno napasti na njegov život ili tijelo, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.

(2) Ako pri izvršenju djela iz stava 1. ovog člana nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost ukradenih stvari prelazio iznos od 50.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.

(3) Ako je pri izvršenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana neko lice umišljajno lišeno života, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.“ Dakle, pored neznatnih formulacijskih razlika krivičnog djela razbojničke krađe u KZ FBiH iz čl.288. i ovog krivičnog djela iz člana 234. KZ RS, značajna razlika se sastoji u tome što je u čl. 234. stav 2. KZRS jedna od kvalifikatornih okolnosti i vrijednost oduzetih stvari u iznosu koji prelazi 50.000 KM. Pored toga, za teži oblik iz stava 2. u KZ RS je propisana kazna zatvora od 5 do 15 godina, dok je u KZ FBiH propisana kazna zatvora od najmanje pet godina.

51

1. Osnovni oblik krivičnog djela razbojničke krađe (stav 1.)

Krivično delo razbojničke krađe je jedno od najtežih imovinskih krivičnih dela, a njegovi teži oblici spadaju u najteža krivična dela uopšte.

Razbojnička krađa je složeno krivično djelo koje se sastoji od krivičnog djela krađe

(oduzimanje tuđe pokretne stvari drugom i namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi) i krivičnog djela iznude (“silom i ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine”45).

Za postojanje ovog krivičnog djela potrebno je ispunjenje sljedećih uslova: - da je počinilac zatečen na djelu krađe, - da je upotrijebio silu protiv neke osobe ili prijetnju da će neposredno napasti na

njezin život ili tijelo, - da je sila ili prijetnja upotrijebljena u namjeri da se ukradena stvar zadrži. Za razliku od krivičnog djela razbojništva46 kod kojeg prinuda predhodi krađi, ovdje

krađa predhodi prinudi, odnosno ovdje je prinuda sredstvo za zadržavanje ukradene stvari od strane počinioca koji je zatečen na djelu krađe. Bitno obilježje ovog krivičnog djela je krađa na kojoj je počinilac zatečen.

1.1 „ Na djelu zatečen “

Pojam „ na djelu krađe zatečen“ podrazumijeva sve slučajeve kada se učinilac zatečen sa ukradenom stvari neposredno na mjestu izvršenja krađe ili neposredno nakon izvršenja djela krađe (npr. u prostoriji iz koje vrši krađu, kao i u slučajevima kad je zatečen u blizini mjesta krađe neposredno nakon krađe, odnosno dok se nalazio u bjekstvu). Izraz „na mjestu krađe zatečen“ obuhvaća svo vrijeme od trenutka kada je počinilac oduzeo tuđu pokretnu stvar (kada je, dakle, dovršio krađu u formalnom smislu) pa do momenta dok nije došao u mirni posjed ukradene stvari (tj.do dovršenja krađe u materijalnom smislu).

1.2. „Upotreba sile protiv neke osobe ili prijetnja da će se izravno napasti na njezin život ili tijelo“

Drugi uslov postojanja ovog krivičnog djela je da je počinilac upotrijebio silu protiv

neke osobe ili prijetnju da će neposredno napasti na njezin život ili tijelo. Sila predstavlja određeno fizičko djelovanje, ali kao sila smatra se „i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava, s ciljem da se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor“.47

Prijetnju u smislu ovog krivičnog djela predstavlja samo kvalificirani oblik prijetnje

odnosno prijatnja koja se odnosi na ugrožavanje života ili tjelesnog integriteta neke osobe i koja u sebi sadrži ispoljavanje mogućnosi neposrednog napada na život i tijelo. Po prevladavajućem stajalištu prijetnja se može odnositi i na osobu koja je bliska osobi koja je

45 Član 295. KZ FBiH

46 Član 289. KZ FBiH

47 Član 1. stav 28. KZ BiH

52

zatekla počinioca na mjestu krađe ili ga spriječila u krađi (npr. prema djetetu, roditelju i sl.),s tim da je ta osoba prilikom prijetnje prisutna.

Sila i prijetnja trebaju biti jasno izražene i takvog inteziteta i kvaliteta da su u mogućnosti uticati na postupke osobe koja pokušava spriječiti počinioca krađe. Pored toga sila i prijetnja moraju biti usmjerene prema osobama, ali nije dovoljno da se silom i prijetnjom ugrožavaju imovinska dobra.

Pored istaknutog neophodno je da je učinilac koji je na djelu krađe zatečen silu ili prijetnju prema nekoj osobi upotrijebio u namjeri da ukradenu stvar zadrži, odnosno prinuda treba da je motivisna zadržavanjem ukradene stvari, a ne s nekim drugim ciljem npr.da sebi stvori uslove za bjekstvo bez zadržavanje ukradene stvari.

S obzirom da su i razbojništvo kao i razbojnička krađa složena krivična djela u čiji

sastav ulaze prinuda i krađa, postavlja se pitanje razgraničenja ova djela.Temeljni kriteriji su redosljed izvršenja radnji odnosno motivi preduzimanja prinude. Kod razbojništva prinuda predhodi krađi, prinuda je sredstvo da se od drugog oduzme pokretna stvar, dok kod razbojničke krađe krađa predhodi prinudi, ovdje se sila i prijetnja upotrebljavaju kao sredstva za zadržavanje već ukradene stvari.

Krivično djelo razbojničke krađe je dovršeno upotrebom sile ili prijetnje bez obzira

na to je li počinilac krađe uspio zadržati ukradenu stvar ili ne. Počinilac ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Djelo se može izvršiti sa umišljajem i to direktnim, koji obuhvaća svijest da se tuđa

pokretna stvar oduzima drugom, te da se zadržavanje ukradene stvari vrši upotrebom sile ili prijetnje.

Saizvršitelj u izvršenju ovog djela je i osoba koja je znala da će u slučaju potrebe

jedan od sudionika krađe upotrijebiti silu ili prijetnju i koja se nije tome protivila, odnosno koja je pristala da sila ili prijetnja upotrijebe, bez obzira što ona sama nije upotrijebila silu ili prijetnju radi zadržavanja ukradene stvari.

Ukoliko su dvije osobe zajednički izvršile krađu, pa se ukradena stvar nalazi kod jednog izvršioca krađe, a drugi saizvršitelj upotrijebi silu ili prijetnju u cilju zadržavanja ukradene stvari, bez obzira što se stvar ne nalazi kod njega, bit će saizvršitelj krivičnog djela razbojničke krađe.

Za kvalifikaciju krivičnog djela razbojničke krađe je bez značaja to što učinilac ovog

djela, u momentu preduzimanja sile prema licu koje ga je zateklo na izvršenju djela krađe, ima kod sebe stvar male vrijednosti.

Budući da je krivično djelo razbojničke krađe složeno krivično djelo sastavljeno od

krivičnog djela krađe i krivičnog djela prinude stjecaj ovih krivičnih djela nije moguć. Ako je prilikom izvršenja krivičnog djela razbojničke krađe počinilac nanio laku

tjelesnu povredu, takva laka tjelesna povreda konzumirana je elementom „sile protiv neke osobe“,te se radi o primjeru prividnog sticanja na temelju principa inkluzije.48

48 Zlatarić B, 1958.,Krivični zakonik u praktičnoj primjeni,II sveznik,posebni dio,Beograd, str.399

53

2. Teži, kvalifikovani oblik krivičnog djela razbojničke krađe (stav 2.)

Teža kvalifikacija razbojničke krađe određena je s obzirom na prouzročene

posljedice (nanošenje teške tjelesne povrede) ili s obzirom na način izvršenja (krivično djelo izvršeno u sastavu grupe ljudi odnosno više lica ili krivično djelo izvršeno uz upotrebu kakvog oružja ili opasnog oruđe).

Dakle, okolnosti koje djelu daju teži vid su:

- umišljajno nanošenje teške tjelesne povrede nekoj osobi, ili - počinjenje djela u sastavu skupine, ili - počinjenje djela uz upotrebu oružja i opasnog oruđa.

2.1. Nanošenje tešeke tjelesne povrede nekoj osobi

Prvu kavlifikatornu okolnost čini umišljajno nanošenje tešeke tjelesne povrede nekoj

osobi. Ukoliko je pri izvršenju ovog djela nekom licu nanesena teška tjelesna povreda, potrebno je da je to učinjeno umišljajno, jer ako je teška tjelesna povreda nanesena nehatno, neće postojati ovo krivično djelo već će se raditi o sticaju između ovog djela i teške tjelesne povrede izvršene iz nehata. Teška tjelesna povreda može biti nanesena i prilikom izvršenja razbojničke krađe, odnosno prilikom oduzimanja tuđe pokretne stvari, bilo na mjestu izvršenja razbojničke krađe ili neposredno nakon razbojničke krađe npr.prilikom bijega s lica mjesta, sve dok nije ostvareno mirno pritežanje stvari.

Osoba kojoj se nanosi teška tjelesna povreda ne mora biti oštećena tj. osoba od koje

se oduzima stvar ili od koje je oduzeta stvar. To mogu biti i osobe koje su poduzele radnje u cilju onemogućavanja izvršenja krivičnog djela razbojničke krađe.

Pod tzv. običnom teškom tjelesnom povredom podrazumijeva se: “Ko drugoga teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško naruši“, odnosno

kvalificirani oblik teške tjelesne povrede postoji u sljedećm slučaju: „Ko drugoga tjelesno povrijedi ili mu zdravlje naruši tako teško da je zbog toga

doveden u opasnost život povrijeđenog ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegovog tijela ili koji važan organ, ili je prouzrokovana trajna nesposobnost za rad povrijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegovog zdravlja ili unakaženost, ili nastupi smrt povrijeđenog lica”49.

Po prevladavajućem shvatanju, ukoliko je više osoba sudjelovalo u izvršenju

krivičnog djela razbojničke krađe, a samo jedna osoba je nanijela tešku tjelesnu povredu postojat će odgovornost i drugih sudionika ukoliko su se saglasili sa nanošenjem teške tjelesne povrede od strane jednog od njih. Ukoliko takva suglasnost ne proizilazi iz okolnosti izvršenja krivičnog djela i drugih okolnosti radit će se o tzv. ekcesu izvršitelja tj. onaj ko je umišljajno nanio tešku tjelesnu povredu odgovarat će za kvalificirani oblik krivičnog djela razbojničke krađe, a ostali za obično krivično djelo razbojničke krađe.

49 Član 172. stav 1. ,3. i 5. KZ FBiH

54

Ukoliko je pri izvršenju krivičnog djela razbojničke krađe teško tjelesno povrjeđeno više osoba radit će se samo o jednom krivičnom djelu iz ovog člana, a ne o sticaju djela.

Ukoliko je prilikom izvršenja krivičnog djela razbojničke krađe nekoj osobi

nanesena teška tjelesna povreda iz nehata neće se raditi o ovom krivičnom djelu razbojničke krađe iz stava 2. člana 288. KZFBiH, već o sticaju krivičnog djela razbojničke krađe i krivičnog djela teške tjelesne povrede iz nehata iz čl.172. stav 6. KZ FBiH.

A ako je pri izvršenju krivičnih djela razbojničke krađe s umišljajem nanesena nekoj

osobi laka tjelesna povreda neće se raditi o sticaju krivičnog djela razbojničke krađe i krivičnog djela lake tjelesne povrede, budući da je krivično djelo lake tjelesne povrede konzumirano stavom 1. krivičnog djela razbojničke krađe.

Počinilac ovog kvalificiranog oblika djela može biti svaka osoba.

2.2. Razbojnička krađa izvršena u sastavu grupe ljudi

Drugu kavlificiranu okolnost kod krivičnog djela razbojničke krađe (iz stava 2.) predstavlja činjenica da je razbojnička krađa izvršena u sastavu grupe ljudi.

Objašnjenja pojma grupe ljudi su data u kod obrade krivičnog djela teške krađe. Za

pojam grupe ljudi, u smislu ove zakonske odredbe, nije potrebno postojanje znatnijeg stepena organiziranosti njezinih članova, u smislu zajedničkog djelovanja i međusobne povezanosti. Može se raditi o grupi ljudi odnosno više lica formitanoj ad hoc, slučajno, za izvršenje samo jednog krivičnog djela.

Nije bitno je li izvršenju krivičnog djela predhodio dogovor članova grupe ljudi ili je

do njihovog zajedničkog djelovanja došlo slučajno. Djela koja se vrše u okviru grupe ljudi ne moraju biti bliže konkretizovana.

Odgovornost za ovo krivično djelo postojat će bez obzira na konkretnu djelatnost

svakog od sudionika grupe ljudi, tako da odgovara ne samo onaj sudionik grupe koji je poduzeo radnju izvršenja (npr.upotrebu sile ili prijetnje i sl.), već i svaki onaj član koji se pri izvršenju razbojničke krađe saglasio s djelovanjem ostalih članova grupe (dovoljan je npr. zajednički umišljaj na upotrebu sile, prijetnje, zajednički umišljaj u pogledu zadržavanja stvari i sl.).

2.3. Upotreba kakvog oružja ili opasnog oruđa

Treći vid krivičnog djela razbojničke krađe ,iz stava 2. člana 288. KZFBiH, postoji ukoliko je pri izvršenju krivičnog djela razbojničke krađe upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno oruđe.

Ovdje je osnov teže inkriminacije okolnost da postoji veća mogućnost ugrožavanja

života ili tjelesnog integriteta oštećene osobe ili drugih osoba.

3. Najteži oblik krivičnog djela razbojničke krađe (stav 3.)

U stavu 3. člana 288 KZFBiH određen je najteži oblik krivičnog djela razbojničke krađe i on postoji ako je pri učinjenju djela neka osoba umišljajno usmrćena.

55

Ovo je zapravo samo specijalni slučaj kvalifikovanog ubistva iz koristoljublja, ali s

obzirom da se ovdje lišenje života pojavljuje kao sredstvo za obezbjeđenje izvršene krađe, pa zbog povezanosti tih djela, zakon ovaj slučaj predviđa kao teški oblik razbojničke krađe. Ako je lišenje života izvršeno nehatno postojat će sticaj između razbojničke krađe i nehatnog ubistva, što je dosta zanimljivo obzirom da razbojnička krađa postoji samo kada je ubistvo učinjeno umišljajno. Sve ono što je naznačeno u vezi kvalifikatornog oblika krivičnog djela razbojničke krađe pri čijem izvršenju je nekoj osobi s umišljajem nanesena teška tjelesna povreda ( djelo iz stava 2.) odnosi se mutatis mutandis i na ovaj oblik krivičnog djela. Ovdje treba naznačiti, osim već pomenutog, da za postojanje ovog oblika djela nije potrebno da je neka osoba sa umišljajem lišena života u namjeri zadržavanja stvari koja je predmet razbojničke krađe. O ovom djelu će se raditi i u slučaju ako se neka osoba liši života u prinuđivanju da otkrije gdje se nalaze stvari koje počinilac hoće zadržati ili u slučaju kada se to radi da bi se slomio otpor, onemogućilo dozivanje u pomoć i sl.

S obzirom da se kod ovog oblika krivičnog djela radi u stvari o konstrukciji složenog

krivičnog djela (krivično djelo razbojničke krađe i krivično djelo ubistva), počinilac djela u odnosu na oba djela treba postupati s umišljajem.

VIII - ODNOS KRIVIČNOG DJELA KRAĐE SA SRODNIM KRIVIČNIM DJELIMA Pored krivičnog djela krađe, teške krađe i razbojničke krađe, koja spadaju u krivična

djela protiv imovine, ovdje teba navesti i druga krivična djela, koja su po određenim obilježjima srodna krivičnom djelu krađe.

To je, prvenstveno, krivično djelo šumske krađe jer se ono vrši „radi krađe“, te druga

krivična djela protiv imovine, kao što su: utaja, iznuda, ucjena i oduzimanje tuđe pokretnine. Zajedničko obilježje krivičnih djela utaje, iznude i ucjene sa krivičnim djelima krađe

je to da učinilac ovih krivičnih djela ima za cilj da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist.

Kod krivičnog djela oduzimanja tuđe pokretnine učinilac nema za cilj da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, ali protupravno oduzima ili zadržava tuđu pokretninu.

1. ŠUMSKA KRAĐA Krivično djelo šumske krađe je određeno članom 316. KZF BiH, kako slijedi:

(1) „Ko radi krađe obori u šumi jedno ili više stabala, a količina je oborenoga drveta veća od dva kubna metra, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. (2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini s ciljem da se oboreno drvo proda, ili ako je količina oborenog drveta veća od pet kubnih metara, ili ako je krivično djelo iz stava 1. ovog člana počinjeno u zaštićenoj šumi, nacionalnom parku ili drugoj šumi posebne namjene, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina“.50

50 Član 310. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela šumske krađe,

56

Krivično djelo šumske krađe predstavlja poseban oblik krivičnog djela krađe. S obzirom da je u bivšem KZ BiH za krivično djelo šumske krađe, u odnosu na

krivično djelo krađe, bilo propisano znatno blaže kažnjavanje, ovo krivično djelo označavano je kao privilegirani oblik krivičnog djela krađe. Sadašnje zakonsko rješenje, odnosno propisane kazne za krivično djelo šumske krađe i krivično djelo krađe, ne daju osnova za zaključak da se radi o privilegiranom obliku krivičnog djela krađe.

1.1. Osnovni oblik krivičnog djela šumske krađe(stav 1.) Krivično djelo šumske krađe sastoji se u obaranju radi krađe jednog ili više stabala u šumi,u količini oborenog drveta većoj od dva kubna metra.

Radnja izvršenja djela je obaranje jednog ili više stabala. Pod obaranjem se podrazumijeva sječa stabala tj. odvajanje stabala od korijena, a također i krčenje stabala, odnosno vađenje iz zemlje stabala sa korijenom.

Kao zakonski element ovog krivičnog djela je mjesto učinjenja. Naime, za postojanje

djela potrebno je da je obaranje jednog ili više stabala izvršeno u šumi. Pojam šume treba tumačiti u smislu čl.4. Zakona o šumama, prema kojoj odredbi se pod šumom smatra:”Zemljište prekriveno šumskim drvećem ili šumskim grmljem čija površina prelazi 500 m2 i čija je širina najmanje deset metara. Šumom se smatraju i šumski rasadnici, plantaže šumskog drveća, čistine za trase dalekovoda i drugu javnu infrastrukturu u šumi koja se koristi po osnovu prava za prelazak preko tuđeg zemljišta, šumski putevi i druga šumska transportna i protivpožarna infrastruktura, dijelovi zemljišta koji su predmet pošumljavanja, površine namijenjene rekreaciji, kao i jezera, tekuće površinske vode i druge površinske vode i močvare unutar šuma kojima se upravlja posebnim zakonom.”51

Krivično djelo je svršeno obaranjem stabla, jer obaranje stabla predstavlja

istovremeno i akt oduzimanja drveta. Pored toga, obaranje stabala treba se vršiti radi krađe tj.radi pribavljanja sebi ili

drugom protupravne imovinske koristi, a ne u nekoj drugoj namjeri, tako da se djelo ne može počiniti obaranjem stabala u vlastitoj šumi već samo u tuđoj šumi, čime će biti ostvaren još jedan element krivičnog djela šumske krađe.

Za postojanje krivičnog djela nije odlučno o kojoj vrsti drveta se radi, kao što nije

odlučna ni vrijednost oborenog drveta.

Član 430. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo šumske krađe:

(1) „Ko radi krađe u šumi obori jedno ili više stabala,a količina oborenoga drveta je veća od tri kubna metra, Kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjenou namjeri da se oboreno drvo proda,ili ako je količina oborenog drveta veća od osam kubnih metara,ili ako je djelo učinjeno u zaštitnoj šumi,nacionalnom parku ili drugoj šumi s posebnom namjenom, Učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom.“

Dakle, vidljive su razlike i u dispoziciji (koje se ogledaju u količini oborenog drveta), i u sankciji (u stavu 1. je propisana mogućnost kažnjavanja učinica novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine, a u stavu 2. zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom, dok u KZFBiH i KZBD nije predviđena novčana kazna za učinioce ovog krivičnog djela).

51 Zakon o šumama («Službene novine Federacije BiH», broj 20/02,29/03) .

57

Kod ovog krivičnog djela objektivni uslov kažnjivosti predstavlja količina oborenog drveta koja treba biti veća od dva kubna metra. Činjenica da se radi o naznačenoj količini oborenog drveta, s obzirom da predstavlja objektivni uslov kažnjivosti, ne mora biti obuhvačena umišljajem učinioca.

Krivično djelo smatra se dovršenim samim obaranjem jednog ili više stabala u

naznačenoj količini oborenog drveta. Nije potrebno da je prisvojeno odnosno oduzeto oboreno drvo.

Učinilac krivičnog djela može biti svaka osoba. Ovo krivično djelo može se počiniti samo s umišljajem koji obuhvaća svijest da se

obaranje stabala vrši u tuđoj šumi. Osim toga, potrebno je postojanje namjere oduzimanja odnosno prisvajanja oborenih stabala, odnosno namjera pribavljanja za sebe ili drugoga protupravne imovinske koristi.

2. Kvalifikovani oblik krivičnog djela šumske krađe (stav 2.) U stavu 2. predviđen je teži, kvalificirani oblik krivičnog djela šumske krađe, koji je

određen s obzirom na posebne okolnosti namjere učinioca, količinu oborenog drveta i mjesto izvršenja djela, odnosno značaj šume u kojoj se krivično djelo čini.

Prvu kvalifikatornu okolnost čini namjera učinioca da se oboreno drvo proda, što

znači da učinilac nije izvršio djelo radi zadovoljavanja sopstevnih potreba za drvetom (radi ogrijeva, izgradnje kuće i sl.). Kvalificirani oblik ovog djela postoji i kada je učinlac oborio drvo u namjeri da ga upotrijebi za izradu svojih proizvoda za prodaju.

Druga kalifikatorna okolnost postoji ukoliko je količina oborenog drveta veća od pet

kubnih metara. Učinilac mora da bude svjestan da je oborio veću količinu drveta, iako ne mora imati tačnu predstavu o tome da je ta količina veća od pet kubnih metara.

Posebna kvalifikatorna okolnost odnosi se na vrstu šume u kojoj se djelo vrši tj, kvalificirani oblik djela će postojati ako je obaranje stabala izvršeno u zaštitnoj šumi, nacionalnom parku ili drugoj šumi s posebnom namjenom.

Pod pojmom zaštitne šume, u smislu Zakona o šumama, smatraju se:

“a) šume koje prvenstveno služe za zaštitu zemljišta na strmim terenima i zemljišta podložnih erozijama, bujicama, klizištima ili oštrim klimatskim uslovima koji ugrožavaju postojanje samih šuma; b) šume čiji je glavni zadatak zaštita naselja, privrednih i drugih objekata kao što su saobraćanice, energetski objekti, objekti telekomunikacione infrastrukture, zaštita izvorišta i korita vodotoka, obale vodenih akumulacija kao i šume koje su podignute kao zaštitni pojasevi, odnosno koje služe protiv prirodnih nepogoda ili katastrofičnih ili stihijskih efekata ljudskog djelovanja.”52

Pod pojmom šuma sa posebnom namjenom, u smislu Zakona o šumama, smatraju se:

52 Član 39. Zakona o šumama («Službene novine Federacije BiH», broj 20/02,29/03) .

58

“a) šume ili njeni dijelovi koje imaju poseban kulturni, historijski, ekološki i prirodni značaj, nacionalni parkovi, park šume, prirodni i lovni rezervati; b) šume od posebnog značaja za odbranu i potrebe Vojske Federacije; c) šume i šumsko zemljište od značaja za zaštitu biodiverziteta i prirodnih staništa flore, faune i drugih organizama; d) šume ili njeni dijelovi registrovani kao sjemenske sastojine i sjemenski objekti; e) šume od posebnog naučnog i obrazovnog značaja; f) šume od specijalnog značaja za pročišćavanje zraka, snabdijevanje vodom i njezin kvalitet; g) šume namijenjene za izletišta, odmor, opće obrazovanje, rekreaciju, turizam, klimatska i druga lječilišta."53

I za kvalifikatorni oblik ovog djela, za odgovornost učinioca potreban je, također, umišljaj. Naime, učinilac mora biti svjestan karaktera ili namjene šume u kojoj vrši obaranje stabala, odnosno, mora biti svjestan da se radi o obaranju veće količine drveta kao i svijestan da se obaranje stabala vrši u tuđoj šumi. Osim toga, potrebno je postojanje namjere oduzimanja odnosno prisvajanja oborenih stabala, odnosno namjera pribavljanja, za sebe ili drugoga, protupravne imovinske koristi. Učinilac ne mora biti svjestan i tačne količine oborenog drveta.

IX - UTAJA

Krivično djelo utaje je u članu KZ FBiH definisano na sljedeći način:

(1) „Ko s ciljem da sebi ili drugome pribavi imovinsku korist protupravno zadrži

tuđu pokretninu koja mu je povjerena,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Staratelj koji učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana ,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine

(3) Ako je utajena stvar od posebnog kulturnog, povijesnog, naučnog ili tehničkog

značenja, ili ako je utajena stvar velike vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem

pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Ako je utajena stvar male vrijednosti,a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja

imovinske koristi takve vrijednosti,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. 53 Član 40. Zakona o šumama («Službene novine Federacije BiH», broj 20/02,29/03) .

59

(5) Kaznom iz stava 4. ovog člana kaznit će se ko tuđu pokretninu koju je našao ili do

koje je slučajno došao protupravno zadrži s ciljem da sebi ili drugome pribavi

imovinsku korist.

(6) Učinitelj krivičnog djela iz stavova 1.,4. i 5. ovog člana koji utajenu stvar vrati

oštećeniku prije nego sazna da je otkriven,

može se osloboditi kazne“ .54

Krivično djelo utaje sastoji se u protupravnom zadržavanju (prisvajanju) tuđe pokretne stvari u namjeri pribavljivanja sebi ili drugom protupravne imovinske koristi, a koja je stvar počinitelju povjerena, koju je našao ili do koje je slučajno došao.

Upravo po radnji izvršenja i razlikuje se ovo krivično djelo od krivičnog djela krađe,

dok su ostala obilježja ovih krivičnih djela identična (tuđa pokretna stvar, namjera pribavljanja sebi ili drugom protivpravne imovinske koristi ). Naime, za razliku od krivičnog djela krađe, kod kojeg se radnja izvršenja sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari koja se nalazi u pritežanju neke druge osobe, kod ovog krivičnog djela radnja se ne vrši oduzimanjem već samo prisvajanjem, jer se stvar već nalazi u pritežanju učinioca po nekom osnovu koji nije protivpravan. I ovdje je objekat djela tuđa pokretna stvar i u odnosu na to obilježje nema razlike između utaje i krađe.

S obzirom na osnov po kome je zasnovano priteženje počinitelja na stvarima,

odnosno osnov po kome se stvari nalaze kod počinitelja, razlikuju se dva oblika utaje: a) utaja stvari koja je počinitelju povjerena (osnovno djelo) b) utaja nađene stvari ili utaja stvari do koje je počinitelj slučajno došao (kao lakši

oblik djela).

Lakši oblik krivičnog djela utaje postoji i u slučaju utaje stvari male vrijednosti, pod uslovom da je počinitelj išao za tim da prisvoji stvar takve vrijednosti.

54 Član 284. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela utaje

Član 235. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo utaje:

(1) "Ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. (2) Ako vrijednost utajenih stvari prelazi iznos od 200 KM,a učinilac je išao za tim da pribavi malu imovinsku koris, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (3) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini staralac, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine (4) Ako je utajena stvar od posebnog historijskog, naučnog ili kulturnog značaja ili ako vrijednost utajene stvari prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kaznit će se zatvorom od jedne do osam godina. (5) Ko tuđu pokretnu stvar koju je našao ili do koje je slučajno došao protivpravno prisvoji u namjeri da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (6) Gonjenje za djela iz stava 1.,2. i 5. preduzima se po prijedlogu." Dakle, osnovne razlike su u sankcijama, zatim u činjenici da KZRS ne predviđa mogućnost oslobođenja od kazne učinioca koji utajenu stvar vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven, te u stavu 6. ovog člana KZRS koji predviđa da se gonjenje za djela iz stava 1., 2. i 5. preduzima po prijedlogu.

60

Teži oblici krivičnog djela utaje predviđeni su: a) s obzirom na svojstvo učinioca, odnosno utaja koju je počinio staratelj, b) s obzirom na pritodu utajene stvari, odnosno, ako je utajena stvar od posebnog

kulturnog, povijesnog, naučnog ili tehničkog značenja, ili ako je utajena stvar velike vrijednosti.

U glavi XXXI KZFBiH, koja obuhvata krivična djela podmićivanja i krivična djela

protiv službene i druge odgovorne funkcije, predviđeno je krivično djelo „Pronevjera u službi“55, kao poseban oblik utaje koji će postojati ukoliko se radi o prisvajanju stvari (novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine) koje su počinitelju povjerene u službi ili uopće na radu u institucijama u Federaciji BiH.

X - IZNUDA Krivično djelo iznude je u članu 295. KZFBiH definisano na sljedeći način: (1) „ Ko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugog da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina. (2) Ako je pri učinjenju krivičnog djela oz stava 1. ovog člana upotrijebljeno

oružje ili opasno oruđe, ili je pribavljena znatna imovinska korist ili je krivično djelo učinjeno u sastavu grupe ljudi ili zločinačke organizacije,

učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“56 1. Osnovni oblik krivičnog djela iznude (stav 1.) Krivično djelo iznude spada u krivična djela upravljena protiv dva zaštitna objekta:

protiv imovine i protiv slobode i prava čovjeka. S obzirom na pretežitost imovine kao zaštitnog objekta, krivično djelo svrstano je u skupinu krivičnih djela protiv imovine. Kako je krivično djelo iznude upravljeno i protiv slobode odlučivanja, kao posrednog zaštitnog objekta, ono predstavlja poseban vid prinude.

55 Član 384. KZ FBiH

56 Član 289. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela iznude

Član 242. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo iznude:

(1) „ Ko u namjeri da sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist, silom ili ozbiljnom prijetnjom prinudi drugog da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, ili ko na takav način utjeruje dug, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, ili ako je pri izvršenju djela upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili je djelo učinjeno od strane više lica ili na naročito grub i ponižavajući način, kaznit će se zatvorom od dvije do dvanaest godina. (3) Ko se za nagradu bavi vršenjem djela iznude, kaznit će se zatvorom od tri do petnaest godina“. Dakle, prema stavu 1. u članu 242. U KZ RS djelo obuhvata i utjerivanje duga ukoliko se čini prinuđivanjem (što nije propisano u KZFBiH i KZBD). U stavu 2. su predviđeni i teži oblici ovog djela,pa tako prva kvalifikatorna okolost postoji ako je djelom iz ovog člana pribavljena protivpravna imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000KM sa kaznom zatvora od jedne do osam godina i ako taj iznos prelazi 50.000 KM kada je kazna od dvije do dvanaest godina zatvora. Istim stavom je predviđena druga kvalifikatorna okolnost tj. izvršenje djela u sastavu više lica ili ako je djelo učinjeno na naročito grub i ponižavajući način. U stavu 3. ovog člana KZ RS, za razliku od KZFBiH i KZBD, je predviđen i najteži oblik djela, kada se ko za nagradu bavi vršenjem ovog djela, gdje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina.

61

Krivično djelo iznude sastoji se u prinuđivanju drugoga silom ili ozbiljnom

prijetnjom da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, u namjeri da time sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinska korist .

Radnja djela sastoji se u prinuđivanju drugog da nešto učini ili ne učini.

Prinuđivanje se vrši upotrebom sile ili ozbiljne prijetnje, što petpostavlja da je izvršilac silom ili ozbiljnom prijetnjom kod drugog izvukao odluku koja nije izraz njegove volje i nametnuo mu da, protivno njegovoj volji, preduzme neku djelatnost, da se uzdrži od preduzimanja neke djelatnosti ili da nešto trpi. Otuda i zaključak da je prinuda krivično djelo upravljeno protiv slobode odlučivanja i ostvarivanja volje. Pod pojmom sile načelno se podrazumijeva kako apsolutna sila (vis absoluta), tako i kompluzivna sila (vis complusiva) kao i primjena hipnoze i omamljujućih sredstava. Sila mora biti ozbiljna i kao takvu pasivni subjekt mora da je shvati, ali nije potrebno da je izvršilac djela imao i stvarnu namjeru da prijetnju ostvari.

Zaštitni objekt ovog krivičnog djela je imovina, što podrazumijeva ukupnost

imovinskih dobara i imovinskih interesa kao i imovinskih prava koje pripadaju nekoj osobi. Određenim činjenjem ili nečinjenjem od prinuđene osobe može se prouzročiti šteta kako za imovinu osobe koja je prinuđena tako i za imovinu neke druge osobe (npr. davanje novca na zajam, odricanje od nasljeđa, zaključenje nepovoljnog ugovora i sl.).

2. Teži oblici krivičnog djela iznude (stav 2.) U stavu 2. su predviđeni i teži oblici ovog djela, pa tako prva kvalifikatorna okolost

postoji ako je pri učinjenju djela upotrijebljeno oružje ili opasno oruđe, ili je učinjeno u sastavu grupe ljudi ili zločinačke organizacije, dakle, odnosi se na način učinjenja djela.

Druga kvalifikatorna okolnost se odnosi na vrijednost pribavljene imovinske koristi i

ona će postojati ako je pribavljena znatna imovinska korist. Znatna imovinska korist postoji “kada vrijednost imovinske imovinske koristi

pribavljene izvršenjem ovog djela prelazi 15.000 KM."57 Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, a uz to je potrebna i namjera za pribavljanje

protivpravne imovinske koristi. Krivično djelo iznude smatra se dovršenim kada je prinuđena osoba izvršila

određenu radnju, činjenje ili nečinjenje, na štetu svoje ili tuđe imovine, bez obziora da li je ili ne učinilac pribavio sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist.

XI - UCJENA

Krivično djelo ucjene je u članu 296. KZ FBiH definisano na sljedeći način: (1)„ Ko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, zaprijeti drugome da će protiv njega ili njemu bliske osobe otkriti nešto što bi njihovoj

57 Shvatanje Krivičnog odjeljenja VS FBiH,br.Su-1728/04 od 16.11.2004.god.

62

časti ili ugledu škodilo i time ga prisili da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina. (3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena znatna imovinska korist, ili je krivično djelo učinjeno u sastavu grupe ljudi ili zločinačke organizacije,

učiniltelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“58 1. Osnovni oblik krivičnog djela ucjene (stav 1.)

Kao i krivično djelo iznude, krivično djelo ucjene spada u krivično djelo upravljeno i protiv imovine i protiv slobode prava, slobode odlučivanja. I ovo krivično djelo je, s obzirom na pretežitost zaštitnog objekta (imovina), svrstano u skupinu krivičnih djela protiv imovine.

Krivično djelo ucjene je prinuda u kojoj je sredstvo prinuđivanja prijetnja da će se protiv oštećenog ili njemu bliskog lica otkriti nešto što bi škodilo njegovoj časti i ugledu, da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, a u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi.

Radnja krivičnog djela ucjene je upućivanje prijetnje oštećenom da će protiv njega

ili njemu bliskog lica biti otkriveno nešto što može škoditi njihovoj časti ili ugledu. Prijetnja mora biti ozbiljna i mora sadržavati istinita tvrđenja, ali nije isključeno da i

iznošenje neistinitih činjenica može naškoditi časti i ugledu nekog lica. Znači, prijetnja mora u izvjesnoj mjeri biti konkretizirana, a ne općenita, npr.prekid trudnoće, neko nemoralno ponašanje, da će biti otkriveno izvršeno krivično djelo i sl. Kod ucjene prijetnja je uvijek upravljena licu koje se prinuđava, a zlo koje se prijeti može se odnositi i na neko drugo, njemu blisko lice (krvni srodnici, bračni partner, usvojenik ili usvojilac, i druga bliska lica po nekom osnovu).

Prijetnja kao vid psihičke prinude može biti učinjena na razne načine: pismeno,

usmeno, putem telefona i sl., dok su mogući načini saopštavanja činjenica: objavljivanje

58 Član 290. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela ucjene

Član 243. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo ucjene:

(1) „ Ko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, zaprijeti drugom da će protiv njega ili njemu bliskih lica otkriti nešto što bi njihovoj časti ili ugledu škodilo i time ga prinudi da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, ili ko na takav način utjeruje dug, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina. (2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako iznos prelazi 50.000 KM, ili je djelo učinjeno od strane više lica ili na naročito ponižavajući način, kaznit će se zatvorom od dvije do dvanaest godina. (3) Ko se za nagradu bavi vršenjem djela ucjene, kaznit će se zatvorom od tri do petnaest godina.“ Prema stavu 1. ovog člana KZ RS djelo obuhvata i utjerivanje duga, za razliku od KZFBiH I KZBD) U stavu 2. su predviđeni i teži oblici ovog djela, pa tako prva kvalifikatorna okolost prema KZ RS postoji ako je djelom iz ovog člana pribavljena protivpravna imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000KM sa kaznom zatvora odod jedne do osam godina i ako taj iznos prelazi 50.000 KM kada je kazna od dvije do dvanaest godina zatvora,dok je istim stavom čl.295. KZ FBiH i čl.289 KZ BDBiH kvalifikatorna okolonost postoji ako je djelom iz ovog člana pribavljena znatna imovinska korist, kada je kazna zatvora od jedne do deset godina. Kao druga kvalifikatorna okolnost istim stavom predviđeno je izvršenje djela u sastavu grupe ljudi ili zločinačke organiacije(u KZFBiH i KZBD), dok je istim stavom u KZ RS predviđeno i izvršenje djela u sastavu više lica ili ako je djelo učinjeno na naročito ponižavajući način. U stavu 3. navedenog člana KZ RS je predviđen i najteži oblik djela, kada se ko za nagradu bavi vršenjem ovog djela, gdje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina.

63

određenih podataka u sredstvima javnog informisanja npr.novinama, radiju i televiziji, internetu, kao i saopštavanjem podataka bračnom partneru, rodbini, prijateljima i sl. 2. Teži oblici krivičnog djela ucjene (stav 2.)

U stavu 2. su predviđeni i teži oblici ovog djela, pa tako prva kvalifikatorna okolost postoji ako je djelom iz ovog člana pribavljena znatna imovinska korist. Druga kvalifikatorna okolnost postoji ako je djelo izvršeno u sastavu grupe ljudi ili zločinačke organiacije. Počinitelj ovog krivičnog djela može biti svaka osoba.

Djelo se može učiniti samo s umišljajem. Krivično djelo ucjene i krivično djelo iznude imaju istovjetna bitna obilježja (radnja

izvršenja djela je prinuđivanje neke osobe, zaštitni objekt je tuđa imovina, učinilac postupa u namjeri pribavljanja sebi ili drugome protivpravne imovinske koristi. Razlika između ovih krivičnih djela se ogleda u načinu prinuđivanja odnosno sadržini prijetnje upućene pasivnom subjektu i u tome što se kao sredstvo prinuđivanja kod iznude osim prijetnje pojavljuje i sila.

XII - ODUZIMANJE TUĐE POKRETNINE Krivično djelo oduzimanje tuđe pokretne u članu 291. KZ FBiH definasano je na

sljedeći način: (1) „Ko bez cilja pribavljanja imovinske koristi protivpravno oduzme ili zadrži tuđu pokretninu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Ako se krivično djelo iz stava 1. ovog člana odnosi na motorno vozilo pokušaj će se kazniti. (3) Učinilac krivičnog djela iz stava 1. ovog člana koji oduzetu stvar, koja nije motorno vozilo, vrati oštećenom prije nego sazna da je otkriven, može se osloboditi kazne“ .59

59 Član 285. KZBD na isti način određuje i dispoziciju i sankciju krivičnog djela oduzimanje tuđe pokretnine;

Član 236. KZRS na sljedeći način propisuje krivično djelo oduzimanje tuđe pokretnine:

(1)“Ko bez namjere pribavljanja imovinske koristi oduzme tuđu pokretnu stvar, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. (2)Ako je oduzeta stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja ili ako vrijednost oduzete stvari prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina (3)Gonjenje za djelo iz stav1 1. se preduzima po prijedlogu.“ Za djelo iz stava 1. KZ FBiH i KZ BDBiH propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, dok je u KZ RS propisana novčna kazna ili kazna zatvora do dvije godine. Postoji razlika i u tome što je u stavom 2. KZ RS predviđen teži oblik djela to “ako je oduzeta stvar od posebnog istorijskog,naučnog ilikulturnog značaja ili ako vrijednost oduzete stvari prelazi iznos od 10.000 KM, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina”,odnosno u KZ FBiH I KZ BDBiH se ne predviđa teži kvalifikovani oblik ovog krivičnog djela kao u KZ RS. Također, stavom 3. KZ RS je predviđeno da se gonjenje za djelo iz stava 1. preduzima po prijedlogu (što nije propisano u KZFBiH i KZBD).

64

1. Osnovni oblik krivičnog djela oduzimanje tuđe pokretnine (stav 1.) Osnovni oblik djela postoji kada neko bez namjere pribavljanja imovinske koristi protupravno oduzme ili prisvoji tuđu pokretnu stvar. Naime, radnja izvršenja ovog krivičnog djela određena alternativno i to kao:

a) protuvpravno oduzimanje tuđe pokretne stvari i b) protuvpravno zadržavanje tuđe pokretne stvari. Prvi oblik radnje izvršenja (oduzimanje) odgovara radnji izvršenja krivičnog djela

krađe, dok drugi oblik (zadržavanje) odgovara radnji izvršenja krivičnog djela utaje. S obzirom na istovjetnost radnje izvršenja kao i činjenicu da je objekt radnje tuđa pokretna stvar, ovo krivično djelo po svim objektivnim obilježjima odgovara krivičnom djelu krađe odnosno utaje.

Djelo se razlikuje od utaje i krađe po subjektivnom kriteriju. Kod ovog djela, za

razliku od krivičnog djela krađe i krivičnog djela utaje, počinitelj protupravno oduzima odnosno protivpravno zadržava tuđu pokretnu stvar ne u namjeri da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, već iz nekih drugih razloga. Motiv oduzimanja, odnosno namjera učinioca je irelevantna. To može biti učinjeno npr. da se držaocu stvari napakosti, da mu se nanese izvjesna šteta, da se osveti i sl.

Radit će se o ovom krivičnom djelu, a ne o krivičnom djelu krađe ili utaje, ako se

tuđa pokretna stvar oduzima ili prisvaja da se nekom nanese neka šteta ili bol (oduzimanje ili prisvajanje fotografije koja nema nikakvu drugu vrijednost osim što predstavlja dragu uspomenu), zatim ako se oduzima ili prisvaja tuđa pokretna stvar koja je komprimitirajuća za počinitelja krivičnog djela (pismo, isprava, fotografija i sl.), ili iz drugih motiva koji ne znače pribavljanje protivpravne imovinske koristi

Bez obzira što učinilac ovog krivičnog djela ne ide za tim da pribavi protivpravnu

imvinsku korist, oduzimanje i prisvajanje treba se vršiti u namjeri trajnog prisvajanja, odnosno, izvršenjem ovog djela dosadašnji držatelj stvari lišava se trajno stvarne vlasti nad stvari.

Bilo kojim načinom da se vrši krivično djelo oduzimanja tuđe stvari, kod počinitelja mora postojati namjera prisvajanja tj. namjera da tuđu pokretnu stvar dobije u svoju vlast, koja praktički odgovara onoj njenzinog vlasnika. Iako namjera prisvajanja nije izričito istaknuta u zakonskom tekstu kao element djela, namjera prisvajanja postoji kao prešutni element ovog krivičnog djela,60 u protivnom, ako ne bi bilo namjere prisvajanja tj. ako bi se stvar prisvojila ili oduzela samo da bi se učinilac njome poslužio i da bi stvar kasnije vratio, radit će se o neovlaštenoj posluzi (furtum usus), tzv. krađa posluge koja može biti kažnjiva samo pod uslovima predviđenim članom 386. KZ FBiH (krivično djelo „Posluga u službi“).

Stvar koja se oduzima ili prisvaja ovim krivičnim djelom ne mora imati imovinsku

vrijednost, odnosno, ne mora biti takva da se njome može ostvariti neko imovinsko pravo ili imovinska korist.

Temeljni elementi bića ovog krivičnog djela (oduzimanje, prisvajanje, tuđe pokretne

stvari) istovjetni su kao i kod krivičnog djela krađe i krivičnog djela utaje .

60 Zlatarić,B.,1958.,Krivični zakonik u praktičnoj primjeni,II sveznik,posebni dio,Zagreb,str.426

65

Učinilac krivičnog djela može biti svaka osoba. Krivično djelo može se izvršiti samo

s umišljajem.

2. Oduzimanje motornog vozila (kao tuđe pokretnine), stav 2.

Ovo djelo, u stvari obuhvata dva krivična djela iz ranijeg zakonodavstva, a to su oduzimanje tuđe pokretne stvari i oduzimanje motornog vozila. U stavu 2. ranijeg krivičnog zakona bilo je predviđeno da će se kazniti i ko oduzme tuđe vozilo na motorni pogon. Međutim, kako je i za stav 1. i za stav 2. po ranijem krivičnom zakonu bila zaprijećena novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine to nije bio kažnjiv pokušaj za predmetno krivično djelo. Novim Krivičnim zakonom FBiH, izmijenjen je stav 2. tako da će se učinilac krivičnog djela oduzimanje tuđe pokretnine, a koje djelo se odnosi na motorno vozilo, za pokušaj se kazniti.

Ova izmjena je imala za cilj smanjenje izvršenja krivičnih djela oduzimanje tuđe

pokretnine koja se odnosi na motorno vozilo, kao i smanjenje krivičnih djela krađe koja su posljednjih godina u porastu.

Ovakav zaključak proizilazi iz stava 3. ovog člana, gdje je navedeno da se učinilac

krivičnog djela koji oduzetu stvar, koja nije motorno vozilo, vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven može osloboditi kazne.

XIII - KAŽNJAVANJE UČINILACA KRIVIČNOG DJELA KRAĐE I SRODNIH KRIVIČNIH DJELA Sistem kazni je u najvećoj mjeri izraz filozofije određenog društva, njene tradicije i

kulture i najznačajnije mjerilo pravde i pravičnosti, položaja i vrijednosti čovjekovih prava. U reformama krivičnopravnih sistema svih zemalja sistem kazni predstavlja centralno pitanje jer se radi o najznačajnijem području krivičnog prava i istovremeno najdinamičnijoj materiji u kojoj se naročito u novije vrijeme vrše česte promjene.

Odgovornim učiniocima krivičnih djela, prema odredbi člana 41. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, može se izreći kazna zatvora i novčana kazna. Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. Novčana kazna može se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna.Ako je za jedno krivično djelo propisano više kazni, samo se jedna može izreći kao glavna. Za krivična djela učinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da će se učinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.61

61 KZ BiH u članu 40. i 41. na isti način reguliše vrste kazni,

KZ BD u članu 41. na isti način reguliše vrste kazni

KZRS u članovima 29., 30. i 31. reguliše vrste kazni na isti način kao i prethodni zakoni, osim što je još u

članu 31. stav. 1. propisano:“Učiniocu krivičnog djela izriče se kazna propisana za učinjeno krivično djelo, a

blaža kazna od propisane može se izreći samo pod uslovima predviđenim ovim zakonom.“

66

1. Kazna zatvora Analizom krivičnih djela obrađenih u ovom radu, a to su: krađa, teška krađa,

razbojnička krađa, utaja, iznuda, ucjena, oduzimanje tuđe pokretnine i šumska krađa, proizilazi da se učiniocima bilo kojeg od navedenih krivičnih djela može izreći kazna zatvora, i to u različitom rasponu od 30 dana do dugotrajnog zatvora.

Tako na primjer, učinilac krivičnog djela krađe, ako je ukradena stvar male

vrijednosti, a učinitelj je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci (što znači da mu se može izreći kazna zatvora od 30 dana).

S druge strane, učinilac krivičnog djela razbojničke krađe, pri čemu je neka osoba s

umišljajem usmrćena, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Prema odredbi člana 43. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kazna

zatvora ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Za najteže oblike teških krivičnih djela učinjenih s umišljajem može se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset pet godina (dugotrajni zatvor). Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo. Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći učinitelju koji u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu života. Pod uvjetima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kažnjavanju maloljetnika) ovog zakona može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. Kazna maloljetničkog zatvora je po svojoj svrsi, prirodi, trajanju i načinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora se izriče samo na pune godine. Ako je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdržane tri petine te kazne.62 2. Novčana kazna U odnosu na naprijed navedena krivična djela, novčana kazna može se izreći učiniocu: - osnovnog i privilegovanog oblika krađe, - krivičnog djela utaje (osim ako je utajena stvar od posebnog kulturnog, povijesnog, naučnog ili tehničkog značenja, ili ako je utajena stvar velike vrijednosti a učinilac je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti), - krivičnog djela oduzimanje tuđe pokretnine.

U skladu sa odredbom člana 47. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine novčana kazna izriče se u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće može se izreći u 62 Član 42. KZBiH na isti način definiše kaznu zatvora;

Član 43. KZBD na isti način definiše kaznu zatvora;

KZRS kaznu zatvora definiše u članovima 32. i 33. uz razliku u odnosu na prethodne zakone, u stavu 2. člana 32. gdje se kazna dugotrajnog zatvora propisuje u rasponu od 25 do 45 godina, zatim u stavu 4. istog člana gdje je propisano da se kazna dugotrajnog zatvora ne može izreći ni bremenitoj ženi, te dodavanjem stava 2. u članu 33. koji propisuje:“Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi tri mjeseca može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona“.

67

određenom iznosu. Ako se novčana kazna izriče u dnevnim iznosima može iznositi najmanje pet a najviše tri stotine šestdeset dnevnih iznosa, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od150 KM, a najviši iznos ne može biti veći od 50.000 KM, a za krivična djela učinjena iz koristoljublja iznos ne može biti veći od 1.000.000 KM, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom. Prilikom izricanja novčane kazne za krivična djela učinjena iz koristoljublja sud može izreći novčanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. 2. i 3. ovog člana, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je učinitelj pribavio učinjenjem krivičnog djela prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom se slučaju učinitelju može izreći novčana kazna u iznosu koji ne može biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio učinjenjem krivičnog djela zbog kojeg mu se izriče novčana kazna. Broj dnevnih iznosa novčane kazne određuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud određuje tako što uzima u obzir visinu dnevnog dohotka učinitelja prema iznosu njegove tromjesečne netoplaće i njegove druge dohotke, te porodične obaveze. Prilikom određivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji od šest mjeseci. Podatke iz st. od 1. do 5. ovog člana koji sudu nisu poznati osigurava optuženi u roku koji odredi sud, a najkasnije do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku. Ako do završetka glavnog pretresa u krivičnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za određivanje visine dnevnog iznosa novčane kazne, novčana kazna se izriče u određenom iznosu pri čemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne. Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šeztdesetinu a najviši jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Federaciji, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. U presudi se određuje rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od petnaest dana niti duži od šest mjeseci, ali u opravdanim slučajevima sud može dopustiti da osuđeni isplati novčanu kaznu i u otplatama, s tim da rok isplate ne može biti duži od dvije godine. Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budžeta Federacije.63

3. Zamjena novčane kazne U članu 48. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da se

novčana kazna ne naplaćuje prinudno. Ako se novčana kazna ne može u cijelosti ili djelimično naplatiti u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora. Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne ili ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu za svakih započetih 50 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od jedne godine. Ako osuđeni isplati samo

63 Član 46. KZ BiH na isti način reguliše novčanu kaznu, osim u stavu 7. prema kojem:“ Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šeztdesetinu a najviši jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Bosni i Hercegovini, koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine”, i u stavu 9. prema kojem:“ Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu su prihod budžeta Bosne i Hercegovine“.

Član 47. KZBD na isti način reguliše novčanu kaznu, osim u stavu 7. prema kojem:“ Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šeztdesetinu a najviši jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Brčko Distriktu, koju objavljuje Biro za statistiku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine”, i u stavu 9. prema kojem:“ Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu su prihod budžeta Brčko Distrikta“.

Član 35. KZRS koji u ovom zakonu reguliše novčanu kaznu ne sadrži odredbu iz člana 4. prethodnih zakona, a prema stavu 7. ovog člana:“ Najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šeztdesetinu a najviši jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plaće zaposlenih u Republici Srpskoj, koju objavljuje Zavod za statistiku Republike Srpske”, i prema stavu 9.:“ Novčane kazne izrečene i naplaćene po ovom zakonu su prihod budžeta Republike Srpske“.

68

dio novčane kazne ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne izvršenje zatvora će se obustaviti.64

4. Opća pravila za odmjeravanje kazne Prema općim pravilima za odmjeravanje kazne propisanim u članu 49. Krivičnog

zakona Federacije Bosne i Hercegovine, sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to krivično djelo imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinitelja, njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon učinjenog krivičnog djela, te druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja. Kad sud odmjerava kaznu učinitelju za krivično djelo učinjeno u povratu, posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdržane ili oproštene kazne. Pri odmjeravanju novčane kazne, sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja, vodeći računa o visini njegove plaće, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama.65

5. Ublažavanje kazne

Prema odredbi člana 50. KZFBiH, sud može učinitelju odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći blažu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se učinitelj može blaže kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.66

6. Granice ublažavanja kazne Granice ublažavanja kazne uređuje odredba člana 51. Krivičnog zakona Federacije

Bosne i Hercegovine, i to na način da kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz člana 50. (Ublažavanje kazne) ovog zakona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:

64 Član 47. KZBiH na isti način propisuje zamjenu novčane kazne.

Član 48. KZBD na isti način propisuje zamjenu novčane kazne.

Član 36. KZRS koji propisuje zamjenu novčane kazne, u odnosu na prethodne zakone, sadrži i član 5. koji propisuje:“Poslije smrti osuđenog novčana kazna neće se izvršiti“.

65 Član 48. KZBIH na isti način propisuje opća pravila za odmjeravannje kazne

Član 49. KZBD na isti način propisuje opća pravila za odmjeravannje kazne

Član 37. KZRS na sličan način propisuje Opća pravila za ublažavanje kazne, osim što u odnosu na naprijed navedene zakone u članu tri stoji samo:“ Pri odmjeravanju novčane kazne, sud će uzeti u obzir i imovno stanje učinitelja”.

66 Član 49. KZBiH na isti način reguliše materiju ublažavanja kazne

Član 50. KZBD na isti način reguliše materiju ublažavanja kazne

Član 38. KZRS na isti način reguliše materiju ublažavanja kazne

69

a) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od deset ili više godina, kazna se može ublažiti do pet godina zatvora; b) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora; c) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora; d) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora; e) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše jedne godine, kazna se može ublažiti do trideset dana zatvora; f) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna; g) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa, a ako se izriče u određenom iznosu do 150 KM. (2) Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stava 1. ovog člana, sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo.67

7. Oslobođenje od kazne Institut oslobođenja od kazne može se primijeniti na: - učinioca krivičnog djela krađe koji ukradenu stvar vrati oštećeniku prije nego sazna

da je otkriven, - na učinioca krivičnog djela oduzimanje tuđe pokretnine koji oduzetu stvar, koja

nije motorno vozilo, vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven, - na učinitelja krivičnog djela utaje koji utajenu stvar vrati oštećeniku prije nego

sazna da je otkriven, osim ako je učinalc staratelj, ili je utajena stvar od posebnog kulturnog, povijesnog, naučnog ili tehničkog značenja, ili ako je utajena stvar velike vrijednosti a učinilac je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti.

Prema odredbi člana 52. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, sud može osloboditi kazne učinitelja krivičnog djela kad to zakon izričito propisuje. Kad je sud ovlašten učinitelja krivičnog djela osloboditi kazne, može mu kaznu ublažiti bez ograničenja propisanih za ublažavanje kazne u članu 50. (Ublažavanje kazne) ovog zakona.68 67 Član 50. KZBiH na isti način propisuje granice ublažavanja kazne

Član 51. KZBD na isti način propisuje granice ublažavanja kazne

Član 39. KZRS nešto drugačije određuje granice ublažavanja kazne, tako da stav 1. navedenog člana glasi:“ (1) Kad postoje uslovi za ublažavanje kazne iz prethodnog člana ovog zakona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama: 1) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od deset ili više godina, kazna se može ublažiti do pet godina zatvora; 2) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od pet godina, kazna se može ublažiti do dvije godine zatvora; 3) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od tri godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora; 4) ako je za krivicno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor ispod tri godine, kazna se može ublažiti do trideset dana zatvora, a može se umjesto zatvora izreći novčana kazna; 5) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna sa naznačenjem posebne najmanje mjere, kazna se može ublažiti do pet dnevnih iznosa, a ako se izriče u odredenom iznosu do 50 KM.“ Stav dva se ne razlikuje od stava dva navedenih članova KZFBiH; KZBIH; KZBD.

68 Član 51. KZBiH na isti način uređuje oslobođenje od kazne

70

8. Analiza težine propisanih sankcija u zakonodavstvu BiH za krivična djela krađe

Razumijevanju problema doprinijet će i komparacija nekadašnjeg KZ SRBiH i Krivičnih zakona na nivou Bosne Hercegovine koji su trenutno na snazi: KZ FBiH, KZ RS i KZ BDBiH, u tretmanu obrađenih krivičnih djela sa aspekta težine propisanih sankcija.

Naime, u KZ SRBIH krivično djelo krađe, obzirom na kvalifikatorne okolnosti, bilo je određeno kao: krivično djelo teške krađe, razbonjičke krađe, razbojništva i teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva, a lakši oblik krivičnog djela krađe bio je određen u posebnom članu kao sitno djelo krađe, utaje ili prevare.

Reformom pravosuđa u Bosni i Hercegovini 2003.godine, krivično djelo krađe u osnovnom obliku, koje se još naziva i običnom krađom, ostalo je u istom obliku, ali ranije krivično djelo sitne krađe, utaje ili prevare više se ne definiše posebnim članom nego se lakši oblik (sitna krađa) ovog djela pod stavom 2. određuje u članu kojim je određen osnovni oblik krađe (čl.286. st.2 KZ FBiH; čl.232. st.2 KZ RS i čl.280. st. 2. KZ BDBiH).

Isto tako, u posebnom članu KZ SRBiH, regulisani su kao posebno krivično djelo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva. I ovo krivično djelo u Krivičnim zakonima Entiteta i Brčko Distrikta nije određeno kao posebno krivično djelo, nego je u posebnim stavovima u definisano u okviru krivičnih djela razbojništva i razboijničke krađe.

Što se tiče krivičnih sankcija za krivično djelo krađe iz člana 147. KZ SRBiH, bio je

zaprijećen zatvor od tri mjeseca do pet godina, znači strožije i u odnosu na Krivični zakon iz 1998.godine i Krivični zakon Entiteta i Brčko Distrikta iz 2003. godine, koji su i sada na snazi.

Za krivično djelo teške krađe iz čl.148. Krivičnog zakona SRBiH bila je zaprijećena strožija sankcija odnosno od jedne do deset godina zatvora, što znači da je i ova kazna u odnosu na KZ FBiH i KZ BDBiH bila strožija, dok je u odnosu na KZ RS približna odnosno zaprijećena kazna je od jedne do osam godina zatvora.

Što se tiče krivičnog djela razbojničke krađe, isto tako bile su zaprijećene nešto

strožije sankcije kao u odnosu na dva predhodna oblika krađe.

Komparativnom analizom zakonodavnog tretmana ovih krivičnih djela u KZ FBIH, KZ RS i KZ BDBiH pokazuje se da su sankcije-kazne za izvršena krivična djela krađe u KZ RS najstrožije u Bosni i Hercegovini, što može biti jedan od razloga da je broj krivičnih djela odnosno stanje kriminaliteta u tom Entitetu manji nego u Federaciji BIH.

Član 52. KZBD na isti način uređuje oslobođenje od kazne

Član 40. KZRS na isti način uređuje oslobođenje od kazne

71

XIV - IZVODI IZ SUDSKE PRAKSE KOJI SE ODNOSE NA KRIVIČNA DJELA KRAĐE 1. Krađa 1.1. Stavovi sudova pogledu utvrđivanja predmeta krađe, kao pokretne stvari “Radi se o krivičnom djelu krađe u slučaju kad su optuženi sa tijela pokojnika koje

je bilo pokopano na mjesnom groblju oduzeli zlatno zubalo.“ U obrazloženju presude ističe se da se ne radi o napuštenim stvarima, jer stvari na tijelu pokojnika u grobu, prema prilikama konkretnog slučaja i odnosima njegovih nasljednika prema tim stvarima mogu ostati u vlasništvu nasljednika.69

“Neovlašteno priključenje i korištenje telefonskih veza znači oduzimanje energije

koja predstavlja robu za organizaciju telefonskog prometa i koja se mjeri u vidu telefonskih impulsa te koja predstavlja predmet krađe.“70

„Kod svršenog krivičnog djela krađe ili teške krađe oduzeta stvar treba da je takva da se njenim prisvajanjem može postići imovinska koist.“71

„Iako je ček, u trenutku oduzimanja od strane optuženog, bio bez nominalne

vrijednosti, optuženi je isti oduzeo sa nesumnjivom namjerom da njegovim prisvajanjem pribavi sebi protupravnu imovinsku korist, što je kasnije postigao, s obzirom da je ček bio blanko i sa potpisom direktora preduzeća, te takva njegova radnja nosi bitna obilježja krivičnog djela krađe iz čl. 249.Krivičnog zakonika (KZ)72, pošto je za postojanje krivičnog djela krađe bitno da predmet krivičnog dela bude stvar čijim se prisvajanjem može postići imovinska korist. Prema tome, bez obzira što optuženi, da bi realizovao imovinsku korist morao predhodno da popuni iznos na čeku, njegov umišljaj u konkretnom slučaju bio je upravljen isključivo na oduzimanje čeka, pa je neosnovan i navod žalbe da su ove radnje optuženog predstavljale samo pripremu za izvršenje krivičnog djela falsifikata“73

„Oduzimanjem blanko-čeka, čija je vrijednost u vrijeme izvršenja krađe beznačajna

jer je ravna vrijednosti hartije od koje je napravljena čekovna knjižica, ne može da se tretira kao krivično djelo sitne krađe, zbog male vrijednosti hartije od koje su napravljeni čekovi, jer se pomoću ukradenih bariranih blanko čekova može ostvariti i veoma velika imovinska vrijednost. To se u konkretnom slučaju i desilo, pošto je optuženi, popunivši blanko čekove, za iste kupio robe u vrijednosti od nekoliko desetina hiljada dinara"74

69 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,br.292/53 od 05.ožujka 1953.godine(citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio), Mostar :OSCE-Ured za demokratizaciju, str.427) 70 Iz Presude Vrhovnog suda Vojvodine,br.Kzp-113/85 od 20. Prosinca 1985.godine(citirano prema: : Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.427) 71 Iz presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br.Kž 531/73,od 04.08.1973.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.705) 72 Krivični zakonik( „Službeni list FNRJ“,br.13/51,30/59,31/62,37/62),(“Službeni list SFRJ“,br.15/65,15/67,20/69,6/73)

73 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.2376/61 od 17.01.1962.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.706) 74 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije, Kž 2332/59, od 27.februara 1960.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.706)

72

„Oduzimanjem blanko-čeka, u namjeri da se njegovim prisvajanjem pribavi protivpravna imovinska korist, učinilac je dovršio krivično djelo krađe, iako mu nije pošlo za rukom da oduzeti ček realizuje“75

“Krađa čekova “na ime“, predstavlja samo nepodoban pokušaj izvršenja krivičnog

djela. Ovo iz sljedećih razloga: mogućnost realizacije, tj. naplate ukradenog čeka „na ime“ jeste onaj elemenat koji čeku daje imovinskopravnu vrijednost i čini od njega stvar koja može biti predmet krivičnog djela krađe tj. stvar čijim se prisvajanjem može pribaviti imovinska korist, dok se naplata takvog čeka redovnim putem ne može izvršiti, jer on glasi na određeno ime. Samim tim, prisvajanjem takvog čeka objektivno se ne može ni pribaviti protupravna imovinska korist i pored toga što je to bila subjektivna namjera izvršioca. A iz toga slijedi zaključak da je krađa u pitanju izvršena prema takvom predmetu čijim prisvajanjem ne može doći do imovinske koristi, pa čak i ako je lice koje je namjeravalo da falsifikatom (prepravljanjem imena na koga glasi ček) ili prevarom pribavi na osnovu tog čeka imovinsku korist ,zbog čega u takvoj radnji i može da stoji samo nepodoban pokušaj izvršenja krivičnog djela krađe.“76

1.2. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je u konkretnim slučajevima predmet krađe „TUĐA“ pokretna stvar

”Novčani iznos mirovine jednog bračnog druga od trenutka prestanka faktičke

bračne zajednice (iako brak nije razveden) predstavlja njegovu posebnu imovinu, pa drugi bračni drug,koji je, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, oduzme I prisvoji taj novčani iznos (ili njegov dio), čini krivično djelo krađe”77

“Moguća je krađa stvari koja je u susvojini izvršioca krađe I drugog lica, jer je u tom slučaju stvar djelimično tuđa.”78

”Predmet krivičnog djela krađe može biti i stvar na kojoj učinilac ima suvlasnički

dio. To može biti I onda kada se zajednička stvar nalazila u zajedničkom pritežanju učinioca I drugih suvlasnika.”79

“Radi se o pokušaju, a ne svršenom krivičnom djelu krađe, kada optuženi u

tvorničkoj hali na mjestu koje je dostupno svim zaposlenim osobama ostavi pojedine dijelove za motorno vozilo u namjeri da ih kasnije iznese iz hale I prisvoji, pa u ostvarenju te namjere bude spriječen intervencijom radnika tvornice.”80

”Radi se o krivičnom djelu krađe iz čl.130. KZH81, a ne utaje iz čl.134. KZH kad je

utvrđeno da je optuženik u vrlo prometnom restoranu sa stola za koji je sjeo uzeo najlonsku 75 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,Kž 1377/56 (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.706-707) 76 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž 938/67 (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.706) 77 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne I Herecegovine,br.Kž-659/89 od 14.decembra,1989.godine (citirano prema:Babić M., Filipović Lj.,Marković I., Rajić Z., 2005., Komentari Krivičnih zakonau BiH, Sarajevo:Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija,DES, str.1665) 78 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kz 135/51, (citirano prema:Komentar Krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine,1986., Beograd :Savremena administracija“,str.508) 79 Iz Prsude Vrhovnog suda Jugoslavije,Kz 44/66 (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.705) 80 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne I Herecegovine,Kž-750/88 od 29.06.1989.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.430) 81 Krivični zakon SR Hrvatske (“Narodne novine SR Hrvatske”,br.25/77,50/78)

73

vreću očito zaboravljenu od predhodnog gosta, svakako svjestan da uzima tuđu stvar, što slijedi iz činjenice da je odmah nakon izlaska vrećicu, u kojoj se nalazilo 53.000 dinara, skrio. U tom slučaju oštećenikova detencija nad zaboravljenom stvari nije prestala, što proizilazi iz činjenice da se on ubrzo vratio natrag u restoran, znajući gdje je stvari zaboravio čime je, dakle, manifestirao svoju volju da ponovno uspostavi faktičnu vlast nad svojom stvari.”82

1.3. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kad se može smatrati da je tuđa

stvar oduzeta “Radnja izvršenja krivičnog djela krađe sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne stvari.

Međutim, prema našem zakonu, smatra se da je stvar uzeta ond ,kad je izvršilac prekinuo tuđe pritežanje na stvari i zasnovao svoje sopstveno pritežanje na istoj stvari. Iz ovog proizilazi da čim je izvršilac stavio stvar u svoje pritežanje ,onda je time izvršio u cjelini radnju izvršenja krivičnog djela krađe. Drugim riječima, nije potrebno i da je svar iznio iz prostora u kome se nalazila. Tako i u konkretnom slučaju, optuženi je stavljanjem kafe u džepove već bio zasnovao svoje sopstveno pritežanje, tj. završio krađu, pri čemu je-suprotno shvatanju pobijene presude- irelevantno što je bio odmah uhvaćen u podrumu ili prodavnici pa i pod uslovom da je hvatanje unaprijed bilo organizirano. Naime, pogreška u shvatanju pobijene presude sastoji se u tome što ona polazi od toga da pritežanje nije bilo već zasnovano, jer da optuženi nije uspio da odnese kafu pošto je sprijećen. Međitim, ovakvo proširenje pojma oduzimanja je suprotno stvarnoj činjenici da je oduzimanje završeno faktom stavljanja kafe u džepove tj. prije hvatanja, prije sprečavanja da se ista iznese iz prostora u kome je ukradena. Zato se o ovom slučaju ne može govoriti o započetom i nezavršenom oduzimanju, već samo o završenom, tj. kad se radi o kvalifikaciji, onda u radnji optuženog stoji krivično djelo krađe, a ne isto djelo u pokušaju.“83

“To što su stvari, koje su predmet krivičnog djela, uzete iz stana u kome učinilac

radi kao kućna pomoćnica , nije razlog da se djelo kvalifikuje kao utaja.“84 „Optuženi koji provali u zatvoreni stan da bi uzeo stvari koje je dao na poslugu,

pošto tako uđe odluči da oduzme i protivpravno prisvoji tuđe pokretne stvari, ne čini krivično djelo teške krađe već krivično djelo krađe“85

1.4. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kada je zasnivano pritežanje

nad tuđom stvari “Optuženi je ostvario elemente krivičnog djela krađe kad je prisvojio nakit koji mu je

oštećena dala na njegovo traženje samo da ga razgleda. Time oštećena nije izgubila posjed nakita, pa je optuženi, koji je od nje nakit primio i nakon razgledanja zadržao za sebe, oduzeo ga iz njenog posjeda.“86

82 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,br.I Kž-431/84 od 11.jula 1984.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju, str. 434) 83 Iz Presude Saveznog Vrhovnog suda,Kž.53/55,od 08.janura 1955.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd.,str.707) 84 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž-3266/56 od 25.septembra 1956.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd.,str 714.) 85 Iz Presude Vrhovnog suda Makedonije,Kž.425/74 od 30.januara 1975.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd.,str. 711 ) 86 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,Kž.265/71-3,od 15.aprila 1971.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd., str. 708 )

74

“Ne postoji oduzimanje stvari kao zakonsko obilježje krivičnog djela krađe, teške krađe i razbojništva iz Krivičnog zakonika, ako je voljom samog oštećenog prekinuto njegovo pritežanje na stvari i zasnovano pritežanje optuženog. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da su se optuženi i oštećeni sporazumjeli da optuženi kupi mantil od oštećenog, pa je, na osnovu tog dogovora, oštećeni dao mantil optuženom, koji ga je pristankom oštećenog obukao, nakon čega su zajedno otišli da optuženi, navodno, pođe po novac kojim će mantil po dogovorenoj cijeni platiti oštećenom..Na taj način je, voljom samog oštećenog, prekinuto njegovo pritežanje na mantilu i zasnovano pritežanje optuženog, pa se zbog toga ne može smatrati da je optuženi oduzeo mantil od oštećenog. To znači da u konkretnom slučaju, nema oduzimanja tuđe pokretne stvari, a time ni bitnog obilježja krivičnog djela krađe, odnosno tešeke krađe i razbojništva.“87

“Razmatrajući konkretan slučaj, treba istaći da oštećeni time što se na kratko vrijeme

udaljio iz kafane gdje na stolici ostavio svpoj fotografski aparat, nije izgubio pritežanje na stvari. Sve i kad bi se i uzelo, kako to nalazi drugostepeni sud, da je oštećeni zaboravio aparat na stolici i zatim se za kratko vrijeme vratio da ga uzme ni u tom slučaju se ne može smatzrati da je došlo do prekidanja pritežanja oštećenog na stvari, već je on i dalje ostao njen pritežalac. Jasno da je oštećeni i pod predpostavkom da je aparat zaboravio kad se iz kafane udaljio, nije aparat izgubio.

Prema tome, pošto po pravilnoj primjeni zakona treba uzeti da je fotografski aparat oštećenog ostao u njegovom pritežanju i za vrijeme za koje se on privremeno udaljio iz kafane, to je okrivljeni, kad je aparat koji je bio okačen na stolici uzeo i prisvojio izvršio krivično djelo krađe iz člana 249. Krivičnog zakonika, jer je oduzeo drugom tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi protivpravnu imovinsku korist.“88

„ Djelo je teške krađe iz čl.166.KZS89, kada je vozač autobusa otvorio kasu, u koju

su putnici stavljali novac koji se nalazio u kasi. Pritežanje postoji na svakoj pojedinoj stvari i u slučaju ako pritežalac ne zna sve predmete sa kojima ima mogućnost da u konkretnom slučaju raspolaže po svojoj volji.“90

“Nema osnova predlog optuženog da se njegove radnje umesto po članu 249.

Krivičnog zakonika kvalifikuju kao krivično delo utaje iz člana 254. stav 1. Krivičnog zakonika. Sa radionicom iz koje potiče predmetni alat bio je zadužen u prvom redu šef parka. On je, dakle, bio ta osoba kojoj je lalat poveren i koja je imala mogućnosti da njime faktički raspolaže. To što je i optuženi imao jedan ključ od radionice ne upućuje na zaključak da je njegov odnos prema protupravno prisvojenim stvarima istog karakttera kao i onaj šefa parka. Optuženi je predmetni alat zajedno sa radionicom imao isključivo na rukovanju, ili pravno izraženo u privremenoj detenciji, jer inače ne bi mogao obavljati svoj posao automehaničara. Njega je, u odnosu na alat, valjalo postaviti tako da ga može slobodno upotrebljavati pri montiranju strojeva, a to je trenutno pritežanje i ništa više. Drugim rečima, alat ovakvim režimom nije izašao iz pravog pritežanja Armije, odnosno šefa parka kao neposredno

87 Iz Presude Saveznog Vrhovnog suda (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 708 ) 88 Iz Presude Vrhovnog suda Jugoslavije,Kž.131/65,od 24.novembra 1965.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.716)

89 Krivični zakon SR Srbije („Službeni glasnik SR Srbije“,br.26/77,28/77,43/77, 20/79)

90 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,u presudu Kž I 680/82(citirano prema:Komentar Krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine,1986., Beograd:“Savremena administracija“,str.510)

75

zaduženog lica. Iz svega ovoga sledi da veza optuženog sa predmetniom stvarima nije bila onako čvrsta da bi se moglo govoriti o njegovoj mogućnosti da se njima faktički raspolaže, a čim nije bilo toga nema ni krivičnog dela utaje, odnosno pronevere, već samo krivičnog dela krađe.“91

1.5. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice o tome kad je krivično djelo

svršeno, a kad postoji pokušaj “Samim izdvajanjem pojedinih stvari radi protivpravnog prisvajanja iz mase stvari u

prodavnici i njihovim prenošenjem na jedno mjesto u gomilu (u samoj prodavnici) prekida se pritežanje nad tim stvarima od strane njihovog vlasnika, a zasniva se pritežanje izvršioca djela. Zbog toga djelo protivpravnog prisvajanja stvari pojavljuje se kao svršeno, bez obzira na to da li je izvršiocu kasnije pošlo za rukom sve te stvari i da iznese iz prodavnice.“92

„Radi se o pokušaju, a ne svršenom djelu krađe, kada optuženi u tvorničkoj hali, na

mjestu koje je dostupno svim zaposlenim osobama ostavi pojedine dijelove za motorno vozilo u namjeri da ih kasnije iznese iz hale i prisvoji, pa u ostvarenju te namjere bude spriječen intervencijom radnika tvornice.

Odvojivši neke dijelove za motorno vozilo od ostalih dijelova koji su se nalazili u tvorničkoj hali i ostavivši ih na mjesto koje je dostupno svim radnicima, u namjeri da ih kasnije iznese iz hale i prisvoji, optuženi je pripremio i kasnije namjeravao izvršiti oduzimanje i prisvajanje tuđih pokretnih stvari. Tim radnjam optuženi očigledno nije ostvaripo pritežanje nad auto dijelovima što je (pritežanje) pretpostavka prisvajanje oduzetih stvari u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, jer su one ostale u tvorničkoj hali, na mjestu koje je dostupno svim zposlenima, pa je svako od njih mogao s tim stvarima (dijelovima) raspolagati. Tek u trenutku kada je optuženi pokušao te stvari staviti na „viljuškar“ i iznijeti ih iz tvorničke hale, započeo je sa poduzimanjem kažnjive radnje-radnje oduzimanja. Kako je u tome spriječen intervencijom radnika oštećenog, radnja oduzimanja se ne može smatrati dovršenom, jer optuženi nije ostvario (već započeo ostvariti) pritežanje nad auto dijelovima.

Zbog toga ta radnja optuženog predstvalja pokušaj, a ne svršeno krivično djelo krađe.“93

1.6. Stavovi sudova u vezi sa načinima na koje oduzimanje može biti izvršeno „Učinilac koji krade električnu struju na taj način što struju vodi do potrošačkih

tačaka, mimo ugrađenog strujomjera, bez obzira što vrijednost ostvarene imovinske koristi ne prelazi 1.000 dinara (do otkrivanja krađe) čini krivično djelo krađe iz člana 165. stav1. Krivičnog zakona Srbije, a ne krivično djelo sitno djelo krađe iz čl.173. stav 1. Krivičnog zakona Srbije, niti krivično djelo krađe u pokušaju iz člana 165. stav 1. Krivičnog zakona Srbije.“94

91 Iz Presude Vrhovnog vojnog sud,II K.953/58 (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str. 714 i 715) 92 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,br.Kžm.180/66,od 06.decembra 1966.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.709) 93 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,Kž-750/88 od 29.lipnja 1989. godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str. 431) 94 Iz presude Okružnog suda u Nišu,Kž.680/79,od 13.decembra 1979.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.714 )

76

1.7. Stavovi sudova u vezi s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi „Ako je okrivljeni krađom struje pribavio imovinsku korist u iznosu manjem od one

navedene u čl.173 KZS ne može se prihvatiti da je njegova namjera bila da pribavi malu imovinsku korist.“

Iz obrazloženja presude:“Drugostepeni sud je našao da se ne može prihvatiti da je

okrivljeni išao za tim da sebi pribavi malu imovinsklu korist obzirom da se je priključio neovlašteno na električnu mrežu i koristio električnu energiju u kući u kojoj stanuje preko dva mjeseca, što sve ukazuje ne na namjeru okrivljenog da pribavi malu imovinsku korist već veću imovinsku korist od one koju je ostvario, pa je žalba branioca odbijena kao neosnovana.“95

„Prisvajanje ribe, radi pribavljanja protivpravne imovinske koristi, iz ribnjaka

organizacije udruženog rada koja uzgaja ribu sadrži sva bitna obilježja krivičnog djela krađe iz čl.130. stav 1. KZH, odnosno eventualno sitnog djela krađe iz čl.144. KZH, ali nikako ne obilježja krivičnog djela nezakonitog ribolova iz čl.128. stav 1. KZH, kojim se zaštićuju posve druge društvene vrijednosti (ekološke).“96

„Optuženom koji je prilikom sukoba sa oštećenim, primjetio da je oštećenom ispao

novčanik, a zatim sačekao da se oštećeni udalji, pa poslije toga uzeo novčanik u kome se nalazilo 5.000 dinara i listići sportske prognoze sa jedanaest pogodaka čija je premija iznosila 8.892 dinara, i iste prisvojio u namjeri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, učinio je krivično djelo krađe iz člana 165. Stav 1. Krivičnog zakona Srbije.“97

1.8. Stavovi sudova u pogledu tumačenja vinosta učinioca krivičnog djela krađe „Okrivljeni, samo time što se priključio na gradsku električnu mrežu, protivno

propisima, ne čini krivično djelo krađe iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakonika, jer za ostvarenje tog djela potrebna je i namjera da sebi ili drugome pribavi protivpravna imovinska korist.“98

„Nije učinio krivično djelo krađe iz člana 130. stav 1. KZH optuženik koji je u

prijepodnevnim satima utovario i odvezao traktorom 20 kubnih metara tucanika, vlasništvo ŽTP Zagreb, jer je postupao u stvarnoj zabludi. Optuženik je bio uvjeren da je tucanik napušten i da se može slobodno odvoziti jer se radilo o otpadnom materijalu koji su i drugi odvozili i koristili za nasipanje puteva.“99

95 Iz Presude Okružnog suda u Beogradu,Kž.2348/02 od 29.11.2002.godine godine (citirano prema: Babić M., Filipović Lj.,Marković I., Rajić Z., 2005., Komentari Krivičnih zakonau BiH,Sarajevo:Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija,DES, str.1660) 96 Iz Presude Okružnog suda u Bjelovaru,br.Kž-257/84 od 26. Travnja 1984.godine(citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.433) 97 Iz Presude Okružnog suda u Beogradu,KŽ.116/80 od 24. Januara 1980.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 710) 98 Iz presude Okružnog suda u Nišu,br.Kž.407/77,od 10,juna 1977.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.710) 99 Iz Presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi,Kž.398/89-3 od 8.prosinca 1989.god. (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str. 431)

77

„Kada je optuženi obećao određeni iznos novca radniku zaposlenom na osiguranju radilišta s tim da mu ovaj da određene stvari s radilišta, on je s umišljajem ovog radnika poticao na izvršenje krivičnog djela krađe iz čl.147. stav 1. KZ SRBiH100. Stoga se u njegovim radnjama stiču obilježja krivičnog djela iz člana 147. stav1. KZ SRBiH u vezi s članom 23. KZ SFRJ, a ne obilježja krivičnog djela prikrivanja iz člana 165. Stav1. KZ SRBiH.“101

1.9. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kad je ukradena stvar male

vrijednosti "S ciljem da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist male vrijednosti, više puta je

sa vagoneta kompozicije ručno je skinuo i za sebe oduzeo i prisvojio oko 950 kg uglja u vrijednosti od 79,50 KM, oštetivši time firmu za iznos od 79,50 KM, čime je počinio krivično djelo krađe iz čl. 286. stav2. KZ FBiH."102

1.10. Stavovi sudova u pogledu uslova primjene oslobođenja od kazne Striktinim tumačenjem odredbe stava 3. člana 286. KZFBiH dalo bi se zaključiti da

je uslov primjene oslobođenja od kazne povraćaj baš one stvari koja je ukradena. Ipak se postavlja pitanje da li je isključena ova privelegija u slučaju ako više ne postoji moćost vraćanja stvari.

Pa je tako,Okružni sud u Ljubljani zauzeo stav: „Da je dovoljno naknaditi vrijednost ukradene stvari ako više ne postoji mogućnost

vraćanja.“103 1.11. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice kada postoji sticaj krivičnog

djela krađe i nekog drugog djela: „Učinio je u sticaju krivično djelo krađe iz čl.130 stav 1. KZH i krivično djelo

zloupotrebe službenog položaja i ovlašteja iz člana 222. Stav 3. KZH optuženik koji je, kao vozač poduzeća za prevoz robe i putnika, ukrao svojim kolegama 69 bariranih čekova, a onda ,na temelju dogovora sa prodavačima na benzinskim crpkama, ulijevao u vozilo manje količine goriva nego je bilo navedeno u računima koje je plačao tim čekovima, a ostvarenu razliku između cijene stvarno plaćenog goriva i cijene navedene na računima podijelio sa prodavačima na benzinskim crpkama.“104

“Isključen je sticaj krađe i prevare i izvršilac je kriv samo za krađu u slučaju kada je

kradljivac bicikla obmanuvši kupca o vlasništvu bicikla, dakle prevarom, prodao bicikl i tako 100 Krivični zakon SR Bosne i Hercegovine („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“,br.16/77,19/77)

101 Iz Presude Okružnog suda Zenica,Kž.260/84 od 14. Travnja 1984. godine(citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju, str.433) 102 Iz Presude Opštinskog suda u Kaknju,br.036-0-Kps-07-000082 od 12.12.2007.godine (neposredni uvid u Pisarnici Opštinskog suda u Kaknju)

103 Iz presude Okružnog suda u Ljubljani,br.Kž 293/62(citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.710) 104 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,10. Travnja 1991.godine(citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju, str.430)

78

prevarom ostvario namjeru pribavljanja protivpravne imovinske koristi, koja je obilježje krivičnog djela krađe.“105

1.12. Stavovi sudova u pogledu o postojanju ili ne postojanju produženog krivičnog djela krađe

„Radi se o jednom produljenom krivičnom djelu krađe iz čl.130. stav1. KZH, a ne

stjecaju četiri takva djela, ako je ostvaren barem minimum određenih subjektivnih (jedninsveni umišljaj) i objektivnih elementa (izvjesno jedinstvo vremena i prostora uz istovrsnost radnje) koji životno i pravno opravdavaju takvu konstrukciju.

Iz opisa djela, naime, proizlazi da se radi o istovrsnim radnjama oduzimanja građevinskog materijala na način da svaka od njih, za sebe, sadrži sva obilježja krivičnog djela krađe iz čl.130. st.1 KZH, a izvršene su određenom vremenskom kontinuitetu (tijekom kolovoza i rujna 1983. god), na istom prostoru (u Naselju „Marles“ u Zaprešiću) te su obuhvaćena jedinstvenim umišljajem pa stoga predstavljaju jedinstvenu prirodnu cjelinu i tako čine jedno produljeno krivično djelo krađe iz čl.130. st. 1. KZH.“106

„Optuženi je počinio produženo krivično djelo teške krađe iz čl.287. stav 1. tač. a) u

vezi sa čl.31.KZ FBiH, na taj način što je u namjeri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist, zajedno i po predhodnom dogovoru sa mldb. V.A., pomoću ljestvi popeo se na zid magacina visine oko 4 m, a zatim izvijačem razbio staklo na prozoru, te kroz načinjeni otvor zajedno sa mldb. V.A. ušao u magacin kojom prilikom su otuđili stvari izbacivši ih kroz prozor u vrijednosti od 5.918,80 KM , nakon čega su sljedeće noći ušli u magacin drugog preduzeća na taj način što su se preko ograde kruga popeli na krov magacina zatim skinuli salonit tablu na krovu, te iz magacina prisvojili stvari u vrijednosti od 1.200,00 KM, oštetivši vlasnika magacina za navedene iznose.“107

2. Teška krađa 2.1. Stavovi sudova u vezi sa pitanjem šta se smatra zatvorenim prostorom „Zaključani kofer se smatra zatvorenim prostorom, pa oduzimanje predmeta iz

zaključanog kofera, nakon njegovog obijanja predstavlja krivično djelo iz čl.250. stav 1. Tačke 1. Krivičnog zakonika.“108

„Kada se lako pokretljivi zatvoreni prostori (kuferi, kasete, kasice i sl.) prisvajaju sa

mjesta koje se ne može tretirati kao zatvoreni prostor, ali u cilju da se ostvari imovinska korist od stvari koje se nalaze u pomenutim kuferima, kasetama i sl. putem njihovog kasnijeg obijanja, što se i ostvari- u radnjama izvršioca stoje zakonska obilježja krivičnog djela teške krađe.“109

105 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,br Kž.2/74 i 5/74(citirano prema:Komentar Krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine,1986., Beograd:“Savremena administracija“,str.510) 106 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,br.III Kr-276/84 od 27. Studenog 1984.godine, (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str. 433) 107 Iz Presude Općinskog suda u Kaknju,br.036-0-K-07-000079 od 16.04.2008.godine(izvršen neposredni uvid u Pisarnici Opštinskog suda u Kaknju)

108 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,Kž.267/72 od 21.marta 1972.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986., Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 721) 109 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije-Odjeljenje u Novom Sadu,br.Kž.1169/64,od 21. oktobra 1964.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd.,str.721)

79

„Pod zatvorenim prostorom u krivičnopravnom smislu može se smatrati samo onaj

prostor, kod koga je zatvaranje izvršeno na takav način da se u njega, bez obijanja ili provaljivanja, ne može ući, niti se iz njega, bez toga, može nešto izvući. amim tim, magacin sagrađen od letava kod koga se kroz razmake između letava može izvlačiti roba ostavljena u magacinu, i pored toga što je imao zaključana ulazna vrata, ne može se matrati kao zatvoreni prostor u krivičnopravnom smislu.“

„Razmicanje gustih redova bodljikave žice, kojom je ograđen prostor na kome se

nalaze one stvari čije se protivpravno prisvajanje želi – ne može tretirati kao provaljivanje zatvorenog prostora.“110

„Kada je protivpravno prisvajanje materijala uskladištenog na otvorenom placu

obezbijeđenom pomoću čvrste žičane ograde, izvršeno putem isjecanja žičane ograde kliještima i pravljenje otvora kroz koje su pokretne stvari sa tog placa i izvučene – u radnjma izvršioca se stiču sva zakonska obilježja krivičnog djela teške krađe izvršenog provaljivanjem. Ovo bez obzira na to da li je izvršilac djela do tih stvari mogao doći i bez provaljivanja ograde.“111

„Kada je učinilac krađu izvršio na taj način što je zaključanu ali nedovršenu garažu

oštećenog ušao skinuvši cigle naslagane u otvoru prozora koji je bio bez okvira i stakla i uklonivši daske kojom su te cigle bile obezbijeđene od rušenja - u njegovoj radnji stoje obilježja krivičnog djela teške krađe iz čl.250. st.1. tačka 1. Krivičnog zakonika, jer se takav način ulaženja u garažu mora tretirati kao provaljivanje zatvorenog prostora.“112

„Pod zatvorenim prostorom, u smislu članu 250. stav 1. tačke 1.Krivičnog zakonika,

podrazumijeva se onaj prostor kod kojeg su zatvoreni otvori namijenjeni za ulaz (vrata) bez obzira da li su zatvoreni ili otvoreni i ostali otvori, koji nisu namijenjeni za ulaz (prozori i sl.). Prema tome, optuženi je izvršio provaljivanje u zatvoreni prostor ulaskom u mesarsku radnju kroz otvoreni prozor iznad ulaznih vrata u radnju.“113

„Optužena je proglašena krivom što je izvršila krađu tako što je u tuđi stan uskočila

kroz prozor. Pravilno je prvostepeni sud našao u tom djelovanju optežene sva zakonska obilježja krivičnog djela teške krađe izvršene provaljivanjem iz člana 250. stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika. To stoga što se provaljivanje u smislu propisa čl.250. stav 1. tačke 1. Krivičnog zakonika sastoji u neovlašćenom prodiranju u tuđe zatvorene prostorije. Pod prodiranjem pak treba smatrati savlađivanje vještački stavljenih prepreka. Zato nema opravdanog razloga isključiti iz zakonskog pojma provaljivanje tzv. uskakanje, tj. ulaženje u zatvoren prostor preko ograde ili kroz postojeći otvor koji nije za ulazak određen, a koje je ulaženje skopčano sa skakanjem radi penjanja ili silaženja u zatvoren prostor.“114

110 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.182/66,od 05.januara 1967.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beogra ,str.720 ) 111 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kžl.150/70 (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 725) 112 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.2475/54,od 19.novembra 1954.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.727 ) 113 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,Kž.817/74 od 29.jula 1974.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986., Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.719 ) 114 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-1496/52 od 17.0ktobar 1952.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986., Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 727)

80

„Prodirenje u stambene prostorije na način da se učinilac penje na kuhinjske balkone i zatim ulazi u prostorije kroz otvorena vrata ili prozore – predstavlja takvo savlađivanje pepreka koje u svojoj skupnosti čine kvalifikatorni elemenat provaljivanje zatvorenih prostora. Takva zatvorenost je realizirana zaprekama koje je učinilac penjanjem morao savladati.“115

2.2. Stavovi sudova u vezi s obijanjem i provaljivanjem ili drugim savladavanjem

većih prepreka „Kada je obijanje prostorije izvršeno poslije protivpravnog oduzimanja pokretnih

stvari iz te prostorije, pošto je ulaženje u prostoriju bilo učinjeno prije no što je prostorija zatvorena, ne može se uzeti da je obijanje prostorije u pitanju kvalifikatorno obilježje krivičnog djela teške krađe, jer obijanje prostorije nije bilo izvršeno radi protivpravnog oduzimanja stvari, tj. radi pritežanja tih stvari, već radi njihovog iznošenja pošto je pritežanje već bilo zasnovano bez predhodnog obijanja prostorije u kojoj su se te stvari nalazile.“116

„Odvaljivanje pomoću kliješta, klamfe za koju je bicikl bio vezan lancem u otvorenoj prostoriji, hodniku barake, ne ulazi u pojam obijanja ili provaljivanja zatvorenog prostora, inkriminisanog u članu 250. Stav 1. Tačke 1. Krivičnog zakonika.“117 "Tako što je podesnim ključem otključao ulazna vrata objekta, zatim oduzeo i prisvojio barske stolice, dva velika zvučnika, pojačalo . . . oštetivši na taj način vlasnika za iznos od 500,00 KM, čime je počinio krivično djelo teške krađe iz člana 287. stav 3. u vezi sa stavom 1. tačke a) i u vezi sa članom 31. KZ FBiH."118

„U propisu člana 250. stav1. tačka 1. Krivičnog zakonika doduše nije naveden kao način izvršenja teške krađe i uskakanje, ali s obzirom na to što optuženi nisu ušli u prostor, u kome su izvršili krađu, na uobičajeni način kroz vrata, koja su bila zaključana, već protivno volji vlasnika prostorija, preko zida visokog 2 i po metra i time pokazali jaču protivpravnu volju i veću društvenu opasnost, treba uzeti, da se u takvom slučaju stiču obilježja krivičnog djela teške krađe označene u članu 250. stav1. tačka 1. Krivičnog zakonika provaljivanjem.“119

„Za pravno kvalifikovanje djela po članu 250. stav 1. tačke 1. Krivičnog zakonika

nema značaja da li je zatvoreni prosro otvoren originalnim ključem ili ne. Bitno je da je ključ kojim je otvorena fijoka pisaćeg stola u stanu oštećenog bio sklonjen na prikriveno mjesto, pošto je prikrivanje ključa od strane vlasnika preduzeto u cilju da se onemogući normalno otvaranje fijoke stola od strane trećih – neovlašćenih lica. Zato otvaranje fijoke originalnim ključem, u konkretnom slučaju predstavlja provaljivanje pošto je fijoka u pitanju otvorena protiv volje oštećenog.“120 115 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-1610 /67 (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.727) 116 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.219/60,od 1.marta 1960.godine,(citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.728) 117 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.2318/63,od 26 oktobra1963. godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 720) 118 Iz Presude Opštinskog suda u Kaknju,br.036-0-Kps-07-000060 od 21.11.2007.godine (izvršen neposredni uvid u pisarnici Opštinskog suda u Kaknju)

119 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-884/52,od 20. Juna 1952. godine (citirano prema: Čejović,B.,1986., Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 726) 120 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.833/64 od 31.marta 1964. godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.721)

81

„Postoji teška krađa učinjena provaljivanjem u zatvoreni stan, kada je učinilac ušao

u zatvoreni stan pomoću pravog ključa, ali je ključ krišom i neovlašćeno uzeo sa mjesta na kojem je čuvan.“121

„Smatra se da je izvršena provalna krađa i onada kad je izvršilac djela krađu izvršio

na način da je oduzeo stvari iz zaključanog automobila, ali kroz ventilaciono staklo koje je bilo pritvoreno ali ne i zapiračem zaprto, tako da je optuženi guranjem ruke otvorio vrata i oduzeo tuđe stvari.“122

“Kada se upotrebom pritiska na zaključana vrata, između vrata i dovratka stvori

otvor kroz koji se vrši oduzimanje stvari iz zatvorenog prostora, s tim da se sprave za zaključavanje vrata ne oštećuju – stoji krivično djelo teške krađe izvršene provaljivanjem, pošto se provaljivanje sastoji od neovlašćenog prodiranja u zatvoreni prostor i bez povrede supstacionih prepreka kojima se manifestuje zatvaranje otvora za normalno ulaženje.“123

2.3. Stavovi sudova u pogledu pitanja saučesništva odnosno saizvršilaštva u

izvršenju ovog krivičnog djela „Kad optuženi pristupe izvršenju krivičnog djela sa podjeljenim ulogama, tako da je

jedan od njih čuvao stražu, dok je drugi obijao katance koji su obezbjeđivali prostore sa stjuromjerima, pa su zatim zajedno skidali strujomjere, oni se pojavljuju kao saizvršioci u izvršenju krivičnog djela teške krađe iz člana 250.stav 1. tačka 1. Krivičnog zakonika, zbog čega se radnja onog saizvršioca koji je čuvao sražu ne može kvalifikovati kao pomaganje.“124

„Davanje prijedloga da se izvrši provalna krađa, koji je prihvaćen od druge dvojice

izvšilaca krivičnog djela, čuvanje straže za vrijeme dok se iz provaljenih prostorija iznose oduzete stvari, prenošenje iznesenih stvari i njihova prodaja i podjela novca-predstavljaju radnje izvršenja krivičnog djela iz čl.250.st.1. tačke 1. Krivičnog zakonika, a ne radnje pomaganja i prikrivanja.“125

2.4. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je krađa izvršena na

naročito opasan i naročito drzak način „U radnjama optuženog koji je usred dana u centru grada, naočigled nekolicine,

slučajno prisutnih građana, sa vrata oštećene strgao zlatan lančić sa privjeskom, stoje zakonska obilježja krivičnog djela teške krađe izvršene na naročiti drzak način iz čl.250 st. 1. tačke 3.Krivičnog zakonika, jer je predmetni način izvršenja krivičnog djela krađe ukazuje na postojanje zaista neuobičajene – posebne – drskosti.“126

121 Iz Presude Saveznog Vrhovnog suda,brKz.4/62 od 24. Januara 1962.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 722) 122 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-198/65 (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str. 724) 123 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.1701/64,od 21.jula 1964.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 725 ) 124 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,Kž.1513/56 od o1.juna 1956.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 729) 125 Iz Presude Vrhovnog suda Makedonije,br.270/69,od 03.oktobra1969.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 730) 126 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,br.Kž.103/67,od 03.novembra 1967.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str. 735)

82

„Utvrđeno je da je optuženi oduzimao stvari iz otvorenog kamiona na taj način što je koristeći priliku sporije vožnje kamiona zbog velike uzbrdice, uskakao na kamion, odakle je tokom vožnje do vrha uzbrdice izbacivao stvari, koje je kasnije, po iskakanju iz kamiona, kupio. Vrhovni sud smatra da takav način izvršenja krađe predstavlja naročitu drskost pri izvršenju djela, zbog čega je djelo optuženog kavlifikovao kao krivično djelo teške krađe iz čl. 250. St.1. tačke 3. Krivičnog zakonika.“127

„Ostvaren je nadprosječni stupanj drskosti, kad je utvrđeno da je optuženi oštećenog

predhodno svjesno opio gotovo do besvijesti, pa u takvom stanju od njega izmamio ključeve od njegovog stana, ostavio ga potpuno pijanog, nemoćnog i bespomoćnog, pa njegovim ključevima otvorio stan i prisvojio predmete i novac. Takav način izvršenja krađe očigledno je nesvakidašnji i odskače od ponašanja izvršioca takvih krivičnih djela, pa se takva djelatnost sasvim sigurno ima smatrati drskom.“128

"Kada je putnički automobil, parkiran na raskirsnici, upaljeno i sa upaljenim

svjetlima, za koje je znao da istim upravlja komšija kojeg je i ranije viđao, pa na naročito drzak način, koristeći situaciju da je vlasnik vozila bio u Fast fudu, a njegovo vozilo upaljeno, prišao vozilu, ušao i sjeo na mjesto vozača vozila, stavio isto u pogon i udaljio se ulicom u pravcu novog mjesta, oštetivši na taj način vlasnika za iznos od:14.249,37 KM, čime je počinio krivično djelo teške krađe iz čl.287. stav 1. tačka b) KZ FBiH."129

“Da se radi o krivičnom djelu teške krađe izvršene na naročito drzak način kada

učinilac istrgne kesu sa vrata oštećene u kojoj se nalazi njen novčanik.“130 „Izvlačenjem novca iz džepa oštećenog dok je pijan spavao za stolom u gostionici, u

kojoj je bilo prisutno više lica, predstavlja izvršenje krađe na naročito drzak način iz čl.250. st.1. tačke 3. Krivičnog zakonika.“131

„Krađa iz torbe ili džepa oštećenog, izvršena iskorištavanjem gužve, nije krađa

izvršena na drzak način (čl.250. st.2. tačka 3. Krivičnog zakonika), već krađa iz čl.249. Krivičnog zakonika.“132

2.5. Stavovi sudova u vezi s posjedovanjem oružja ili opasnog oruđa radi počinjenja

djela “Kada se osporava kvalifikacija po tački 4. stav 2. člana 250. Krivičnog zakonika,

treba istaći, da je za postojanje te kvalifikacije dovoljno da i samo jedan od učinilaca zajednički umišljene krađe ima pri sebi oružje, ako za to znaju saizvršioci, a nije potrebno da takvo oružje imaju svi saizvršioci zajednički umišljenog djela krađe. U konkretnom slučaju je 127 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,br.Kž.3216/63,od 23.oktobra 1963.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.733) 128 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-484/67 (citirano prema: Čejović,B. 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.733) 129 Iz Presude Opštinskog suda u Zenici,br.043-0-K-07-000084 od 19.02.2007.godine (izvršen neposredni uvid I pisarnici Opštinskog suda u Zenici)

130 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br.Kž-224/89 od 19.10.1989.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.439) 131 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br.Kž.772/74,od 25.jula 1974.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986. ,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.734) 132 Iz Presude Vrhovnog suda Slovenije,br.Kž.1152/56,(citirano prema:Komentar krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine,1986., Beograd:“Savremena administracija“,str.521)

83

utvrđeno, da je pušku imao i optuženi, da su tu pušku kod njega vidjeli II i III optuženi i da s njim tako naoružani zajedno krenuli u krađu. Ovo je dovoljno da se djelo i za II i III optuženog, koji nisu imali oružje, kvalifikuje po članu 250. stav2. tačka 4. Krivičnog zakonika.”133

„I pored toga što je nesporno utvrđeno da je optuženi, polazeći u krađe ponio

revolver radi toga da ga – ako ustreba – upotrijebi na taj način što bi pomoću njega zastrašio druge da bi pobjegao – okružni sud nije prihvatio ocjenu optužbe da u radnjama optuženog stoji krivično djelo teške krađe iz člana 250. stav 1.tačke 4. Krivičnog zakonika, čime je povrijedio zakon u korist optuženog.“134

2.6. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je krađa izvršena od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa

„Da bi postojalo krivično djelo krađe izvršeno od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa iz člana 250. stav 1. tačke 2. Krivičnog zakonika, potrebno je da se udruživanje odnosi na veći broj krađa koje nisu individualno određene, kako u pogledu vremena, tako i u pogledu mjesta, predmeta i načina izvršenja.“135

„Udruživanje dvaju ili više osoba za vršenje krađa u smislučlana 250. stav 1. tačke 2.

Krivičnog zakonika ne mora značiti formalnu organizaciju, a niti imati karakter stalnosti. Cilj takvog udruživanja mora biti vršenje unaprijed neodređenog, ali svakako većeg broja krađa.“ 136

„Pogrešan je zaključak prvostepenog suda da je sam dogovor optuženih da izvrše više krađa dovoljan za kvalifikaciju njihovih radnji kao krivičnog djela teške krađe iz 148. St.1 tačka 2. KZ SRBiH. Naime, za postojanje ovog krivičnog djela kumulativno se moraju ispuniti dva uvjeta. Prvi, da se više osoba (dovoljno je dvije osobe) udruži za vršenje krađa (subjektivni uvjet) i drugi, da su tako udružene osobe zajedno izvršile makar jednu krađu, (objektivni uvjet).

U konkretnom slučaju i pod pretpostavkom da su optuženi dogovorili da izvrše više krađa, njihove radnje nemaju obilježja predmetnog krivičnog djela, jer nijednu krađu nisu zajednički izvršili. Zbog toga se u slučaju, kada nakon dogovora dvije osobe da izvrše više krađa, svaki pojedinačno i nezavisno jedan od drugoga izvrše po dvije krađe, ne radi o krivičnom djelu teške krađe iz čl.148. st. 1. tačke 2. KZ SRBiH, već o krivičnim djelima krađe iz čl.147. st. 1. KZ SRBiH za koje oni samostalno odgovaraju.“137

„Prema činjeničnom stanju, utvrđenom po prvostepenom sudu, optuženi C. i R. bili

su najpre dogovorili da izvrše krađu na štetu T.Š., a mjesec dana nakon izvršene krađe ponovo su se dogovorili da izvrše drugu krađu na štetu Poljoprivredne škole. To znači da su optuženi C. I R. posebno dogovorili, najpre za jednu a poslije za drugu konkretno određenu

133 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi, Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.739) 134 Iz Presude Vrhovnog suda Vojvodine,br.Kž.562/69 od 15.oktobra 1969. godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str. 740) 135 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije – Odjeljenje Priština,br.Kž.373/64 (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.731) 136 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-1628/70 – 3,od 19.novembra 1970.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.731) 137 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br.Kž.724/88,od 25. Svibnja 1989.godine (citirano prema: Rajić,Z., Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.443)

84

krađu, iz čega, pak, ne proizilazi da su se oni udružili za vršenje krađa. Prema tome se u radnjama optuženog pod tačkom 1) i 2) presude ne stiču obilježja krivičnog djela iz člana 250. stav 1. tačke 2. Krivičnog zakonika.“ 138

2.7. Stavovi sudova u vezi s krađom izvršenom iskorišćavanjem stanja

prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom, odnosno iskorišćavanjem bespomoćnosti ili nekog drugog teškog stanja nekog lica

„Krađa koja je učinjena dok traje opasnost od poplave, tj. za vrijeme kada ljudi

spašavajući svoje živote, napuštaju stanove, pa učinilac koristi baš takvo izvanredno stanje i prisvaja njihovu imovinu, koju oni ne mogu usljed poplave zaštiti, predstavlja tešku krađu smislu čkl.250. st. 1. tačke 5. Krivičnog zakonika. Takvom se pak ne smatra ona krađa koja je izvršena od strane optuženog u času kad je ovaj nakon poplave u predjelu gdje se nalazio stan oštećenog, čistio zajedno sa oštećenim stan od mulja nastalog od poplave, već se tada radi o krađi iz čl.249. st. 1. Krivičnog zakonika.“139

„Činjenica da je krivično djelo krađe električnih žica sa stubova van naselja izvršeno

na terenu koji je na par dana prije izvršenja djela, zbog poplave bio pokriven vodom, ali se voda sa tog terena neposredno pred izvršenje djela već bila povukla, ne može da utiče na to djelo u pitanju, te se tretira kao krivično djelo teške krađe izvršeno za vrijeme poplave iz čl.250. st. 1. Tačke 5. Krivičnog zakonika, jer se samo povlačenje vode sa poplavljenog terena ne može tretirati kao normalizovao stanje, pošto su kod takvog stanja stvari još u uvijek u toku takve posljedice koje se suštinski ne mogu izdvojiti iz opšteg pojma poplave kao elementarne stihije.“140

„Oduzimanje novčanika sa novcem od oštećenog, koji se je nalazio u takvom stanju

da nije mogao pružiti nikakav otpor zato što ga je drugo lice prije toga izudaralo i nanijelo mu više tjelesnih povreda, predstavlja krađu učinjenu na naročito drzak način.“ 141

2.8. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li ukradena stvar služi u

vjereske svrhe ili je stvar ukradena iz vjerske ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede

"U namjeri da sebi pribave protivpravnu imovinsku korist dvojica optuženih došli su

do crkve i istu nasilno otvorili na taj način što su se popeli na balkon crkve pomoću metalne ograde na prozorima,. . nakon čega iz unutrašnjosti crkve oduzeli i prisvojili predmete kao i novac u iznosu od 500,00 do 1.000,00 KM, nakon čega su se udaljili sa lica mjesta , prisvojeni novac podijelili ,a oduzete predmete ostavili u jednu napuštenu prostoriju, na koji način su oštetili crkvu za iznos veći od 500,00 KM, čime su počinili krivično djelo teške krađe iz čl.287. stav 2. tačke b) KZ FBiH."142

138 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br.Kž.79/56,od 26. marta 1956.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986., Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.731) 139 Iz Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske,Kž-88/65 (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.740) 140 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,br.Kž.1117/67 od 10. decembra 1967.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986., Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd ,str.740) 141 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br.Kž.1199/77 od 18. januara 1978. godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.741) 142 Iz Presude Opštinskog suda u Kaknju,br.036-0-K-07-000079 od 16.04.2008.godine(izvršen neposredni uvid I pisarnici Opštinskog suda u Kaknju)

85

3. RAZBOJNIČKA KRAĐA 3.1. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li je pri učinjenu krivičnog

djela krađe učinilac „na djelu zatečen“ “Da između počinjenja krađe novca od optuženika i trenutka otkrivanja djela od

oštećenice, te njeno traženje od optuženika da joj povrati novac, postoji vremenski i prostorni kontinuitet, jer se prema usvojenoj sudskoj praksi pod pojmom „na djelu zatečen“ podrazumijevaju i slučajevi, kada je počinitelj zatečen u potjeri dok je odnosio ukradene stvari“143

”Da je na djelu krađe zatečen i izvršitelj krađe koji je prisutan u blizini mjesta na kome je izvršeno oduzimanje stvari, jer on na oduzetoj stvari nije zasnovao pritežanje i oštećeni ima mogućnost i pravo da svojim intervencijama vrati oduzetu stvar i osujeti nastupanje štete po svoju imovinu”144

"Počinilac je zatečen na mjestu krađe i u slučaju kada je neposredno nakon izvršene

krađe vozio ukradeni bicikl svojoj kući, pa kada ga je sustigao oštećeni istog je udario nogom u namjeri da zadrži ukradeni bicikl."145

3.2. Stavovi sudova u vezi s upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo

“Kada je optuženi izvršio jednu provalnu krađu, a odmah zatim i drugu pri kojoj je

zatečen, pa da bi zadržao oduzete stvari iz obe krađe zaprijetio je pištoljem licu koje ga je pokušavalo spriječiti u odnošenju stvari, učinio je time jedno krivično djelo razbojničke krađe iz člana 251. Krivičnog zakonika”146

“Kada je izvedenim dokazima nesumnjivo utvrđeno da je oštećeni od strane

optuženog napadnut kada je optuženog zatekao sa džakom koji je bio napunjen djetelinom ,onda je pravilno rezonovanje Okružnog suda da je krađa djeteline bila dovršena i da je optuženi u namjeri da tu, već ukradenu djetelinu zadrži – upotrijebio silu protiv oštećenog. Samim tim, pravilna je kvalifikacija djelatnosti optuženog data od strane Okružnog suda, kao krivičnog djela razbojničke krađe iz čl.25o. Krivičnog zakonika, bez obzira na to što je vrijednost ukradene djeteline bila relativno mala i što djetelina sa lica mjesta nije bila odnijeta.”147

U namjeri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, optuženi je iz dječijih

kolica, uzeo i prisvojio žensku torbu sa kojom se dao u bjekstvo. . ., a kada je suprug oštećene potrčao za optuženim i sustigao ga, povukao za rame i iz jakne mu uzeo torbu svoje supruge, optuženi je u namjeri da zadrži ukradenu torbicu istom zadao udarac, nanijevši mu na taj

143 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske I Kž-62/89 od 04.svibnja 1989.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju, str.446) 144 Iz Presude Vrhovnog suda Vojvodine,br. Kž-85/84 od 21.ožujka 1984.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju, str.446/7) 145 Iz Presude Vrhovnog suda NR Slovenije br.Kž-768/56 od 05 prosinca 1956.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.757) 146 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne I Hercrgovine,br.Kž.216/73,od 24.maja 1973.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.757) 147 Iz Presude Vrhovnog suda Srbije,br.Kž.1524/60 od 09.decembra 1960.godine (citirano prema: Čejović,B., 1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd, str.756)

86

način lahke tjelesne ozljde, čime je počinio krivično djelo razbojničke krađe iz čl.288. stav 1. u vezi sa članom 31. i 55. KZ FBiH."148

“Da bi se počinilo krivično djelo krađe iz čl.251. KZ počinitelj treba da u namjeri

zadržavanja ukradene stvari upotrijebi silu protiv neke osobe ili prijetnju da će neposredno napasti na život ili tijelo, tako je optuženik, pošto je otvorio prtljažnik automobila oštećenika bio zatečen od oštećenika, te iz automobile oštećenika nije uzeo nikakvu stvar koju je mogao oduzeti, onda, iako je iz pištolja pucao u zrak, nije postupao tako da neku stvar zadrži jer je nije niti oduzeo. Budući da je, prema tome, optuženik samo pokušao počiniti krađu, pri čemu je uza se imao oružje radi napada ili odbrane ,te da je pri tome iz tog oružja i pucao s namjerom da otjera i prestraši oštećenika, optuženik nije počinio krivično djelo razbojničke krađe iz ćčl.t51. KZ, već je ostvario u stjecaju pokušaj krivičnog djela teške krađe iz čl.250.stav 1. Tačke 4. KZ i k.d.ugrožavanja sigurnosti iz čl.153. st.1 KZ.”149

“Upotreba sile nije poduzeta neposredno nakon krađe u slučaju kad je počinilac

krađe bacao kamenje prema oštećenom nakon što su skupa prešli 300 m od mjesta izvršenja djela i u situaciji kad je oštećeni bježao od optuženog. Stoga je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je takve radnje optuženog kvalificirao kao krivična djela razbojničke krađe iz čl.149. KZ SRBiH.”150

“Ako su se dvije osobe dogovorile da izvrše džepnu krađu, pa to i ostvare, a nakon

toga jedan od njih upotrijebi silu da bi zadržao ukradenu stvar, onda samo taj čini krivično djelo razbojničke krađe iz čl.149. KZ SRBiH, a drugi krivično djelo krađe iz čl.147. st.1. KZ SRBiH, jer svaki saizvršitelj odgovara za krivično djelo u granicama svog umišljaja i ta se odgovornost ne može proširiti na ekscesno ponašanje ostalih sudionika.”151

3.3. Stavovi sudova u vezi sa utvrđenjem šta se smatra grupom ljudi

“Za pojam “grupe” u smislu čl.253. Krivičnog zakonika, nije potreban neki veći

stupanj organizovnosti njenih članova, već je dovoljna i ona organizovanost koja je, po prirodi stvari, nužna da bi se izvršila zajednička akcija više lica u izvršenju krivičnog djela iz čl.253. st. 1. Krivičnog zakonika.”152

3.4. Stavovi sudova u pogledu utvrđivanja činjenice da li se radi o pokušaju ili svršenom krivičnom djelu razbojničke krađe

“Kad je, pri izvršenju razbojničke krađe, učinilac pokušao da neko lice liši života,

djelo treba kvalifikovati kao pokušaj izvršenja teškog slučaja razbojničke krađe iz čl.253. st.2.

148 Iz Presude Opštinskog suda u Zenici,br.043-0-K-08-000145 od 07.05.2008.godine (izvršen neposredni uvid u pisarnici Opštinskog suda u Zenici)

149 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,br.Kž.250/76 od 25. Svibnja 1976.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju, str.447) 150 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine br.Kž-310/78 od 17.maja 1978.godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.446) 151 Iz Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine,br. Kž-322/85 od 10.jula 1985. godine (citirano prema: Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (posebni dio),Mostar:OSCE-Ured za demokratizaciju,str.447) 152 Iz Presude Vrhovnog suda Hrvatske,Kž.br.259/64 (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi, Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.772)

87

u vezi s članom 16. Krivičnog zakonika bez obzira na konkretne posljedice djela tj. bez obzira na to da li je oštećenom nanesena teška tjelesna povreda ili je ostao nepovrijeđen.

Pokušaj izvršenja teškog slučaja razbojništva iz člana 253. stav 2. u vezi sa članom

16. Krivičnog zakonika, postoji kako u slučaju kad je djelo iz člana 252. Krivičnog zakonika dovršeno, tako i u slučaju kad je ostalo u pokušaju, ako je učinilac pri izvršenju razbojništva neko lice pokušao lišiti života. Ako je pak ,pri izvršenju razbojništva neko lice sa umišljajem lišeno života, stajat će dovršeno krivično djelo iz člana 253. Stav 2. Krivičnog zakonika, bez obzira na to da li je samo razbojništvo dovršeno ili pokušano”

Iz obrazloženja iste slijedi: “Da je moguć pokušaj izvršenja teškog slučaja razbojničke krađe iz člana 253. Stav

2. Krivičnog zakonik, .pokušaj će postojati u slučaju kad je učinilac oduzeo drugom tuđu pokretnu stvar u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugome protivpravnu imovinsku korist, pa, pošto je na djelu krađe zatečen, u namjeri da ukradenu stvar zadrži, pokuša (sa umišljajem- direktnim ili eventualnim) da neko lice liši života, ali do smrti napadnutog nije došlo, pošto je ovaj ostao nepovrijeđen, ili mu je nanesena samo (laka ili teška) tjelesna povreda. Da je za djelo razbojničke krađe potrebno da je samo djelo krađe dovršeno, slijedi iz zakonske dikcije,u članu 251. Krivičnog zakonika:”u namjeri da ukradenu stvar zadrži.”153

XV - KRAĐE U KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE SRBIJE

1. Krađe u krivičnom zakonodavstvu Republike Hrvatske

Kazneni zakon Republike Hrvatske kaznena djela protiv imovine tretira u glavi XVII.154

To su sljedeća krivična djela: krađa, teška krađa, razbojništvo, razbojnička krađa, utaja, oduzimanjetuđe pkretne stvari, uništenje i oštećenje tuđe stvari, štećenje i uporaba tuđih podataka, prijevara, zlouporaba osiguranja, zlouporaba čeka i kreditne kartice, zlouporaba povjerenja, povreda tuđih prava, povreda prava autora ili umjetnika izvođača, nedozvoljena uporaba autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača, povreda prava proizvoditelja zvučne ili slikovne snimke i prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama, povreda prava iz prijavljenog ili zaštićenog izuma, lihvarski ugovor, iznuda, ucjena, prikrivanje.

Kazneni zakon republike hrvatske ne propisuje krivično djelo šumske krađe, kao KZFBiH, nego samo krivično djelo pustošenje šuma.

1.1. Krađa

Krivično djelo krađe propisano je članom 216. KZRH, u pet stavova.155

153 Iz presude Vrhovnog suda Jugoslavije,Kž.2/69,od 21.februara 1969.godine (citirano prema: Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi,Druga knjiga,Posebni dio,Beograd,str.775) 154 Kazneni zakon Republike Hrvatske („Narodne novine“, br: /98) – u daljem tekstu KZRH. 155 Član 216. KZRH na sljedeći način propisuje krivično djelo krađe: (1) Tko tuđu pokretnu stvar oduzme drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (2) Ako je vrijednost ukradene stvari mala i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti,

88

U pogledu osnovnog oblika krivičnog djela i dispozicija i sankcija su, osim

neznatnih leksičkih razlika, propisane na isti način kao i u KZFBiH. Kod privilegovanog oblika krivičnog djela dispozicija je ista, s tim što je novčana

kazna propisana u određenom iznosu (stopedeset dnevnih dohodaka) i krivični postupak se pokreće privatnom tužbom (za razliku od krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine koje ne poznaje pokretanje krivičnog postupka po privatnoj tužbi), osim ako je stvar državno vlasništvo u kom slučaju se krivični postupak pokreće povodom prijedloga.

I KZRH predviđa mogućnost oslobođenja od kazne učinioca koji je ukradenu stvar

vratio oštećeniku prije nego je saznao da je otkriven. Posebnost u KZRH u odnosu na krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine jeste

to što predviđa kažnjavanje za pokušaj osnovnog oblika krivičnog djela krađe.

1.2. Teška krađa Krivično djelo teške krađe propisano je članom 217. KZRH, u tri stava.156 Ovo krivično djelo KZRH i u pogledu dispozicije i u pogledu sankcije, propisuje na

isti način kao i KZFBiH, osim što navedeni član KZRH ne sadrži stav 3. člana 287. KZFBiH koji propisuje:“Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se ko učini krađu (član 286. stav 2.) na način i pod okolnostima iz stava 1. ili stava 2. tač. 2. i 3. ovog člana“.

1.3. Razbojnička krađa

Kazneni zakon Republike Hrvatske krivično djelo razbojničke krađe propisuje članom 219., u dva stava.157

kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (3) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka pokreće se privatnom tužbom, a ako je stvar državno vlasništvo, kazneni postupak se pokreće povodom prijedloga. (4) Ako je počinitelj ukradenu stvar vratio oštećeniku prije nego je saznao da je otkriven, sud ga može osloboditi od kazne. (5) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.

156 Član 217. KZRH na sljedeći način propisuje krivično djelo teške krađe:

(1) Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kaznit će se tko počini krađu (članak 216. stavak 1.): 1. obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija, 2. na osobito opasan i drzak način, 3. iskorištavanjem stanja prouzročenog požarom, poplavom, potresom ili drugom nesrećom, 4. iskorištavanjem bespomoćnosti ili drugog osobito teškog stanja druge osobe. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se počinitelj kaznenog djela krađe (članak 216. stavak 1.): 1. ako je ukradena stvar velike vrijednosti i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti, 2. ako ukradena stvar služi u vjerske svrhe ili je stvar ukradena iz crkve ili druge zgrade ili prostorije koja služi za vjerske obrede, 3. ako je ukradeno kulturno dobro ili stvar od znanstvenog, umjetničkog, povijesnog ili tehničkog značenja, ili se nalazi u javnoj zbirci, zaštićenoj privatnoj zbirci ili je izložena za javnost. (3) Kaznom zatvora od jedne do osam godina kaznit će se tko počini krađu (članak 216. stavak 1.) u sastavu grupe ili ako je pri sebi imao kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili obrane. 157 Član 219. KZRH krivično djelo razbojničke krađe propisuje na sljedeći način:

89

I dispozicija i sankcija su, za osnovni oblik djela, propisane na isti način kao i u KZFBiH, osim neznatnih leksičkih razlika.

Suštinska razlika je u kvalifikovanom obliku djela, jer KZRH kao kvalifikatorne okolnosti predviđa samo počinjenje djela u sastavu grupe ili upotrebom oružja ili opasnog oruđa i za taj oblik krivičnog djela razbojničke krađe predviđa mogućnost kažnjavanja kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

1.4. Utaja

Krivično djelo utaje je u KZRH propisano članom 220. u 6 stavova.158

Za osnovni oblik ovog krivičnog djela i djelo koje je počinio staratelj, te u slučaju postojanja kvalifikatornih okolnosti pri učinjenju djela (utajena stvar od posebnog kulturnog, povijesnog, znanstvenog ili tehničkog značenja ili ako je utajena stvar velike vrijednosti, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve stvari), na isti način je propisana i dispozicija i sankcija u KZRH, kao i u KZFBiH.

Razlike se ogledaju u privilegovanim oblicima djela (Ako je vrijednost utajene stvari

mala i počinitelj je išao za tim da prisvoji stvar takve vrijednosti, Tko tuđu pokretnu stvar koju je našao ili do koje je slučajno došao protupravno prisvoji), i to u tome što su novčane kazne određene u iznosu od sto odnosno stopedeset dnevnih dohodaka, te u tome što je za osnovni i navedene privilegovane oblike ovog krivičnog djela proisano da se krivični postupak pokreće privatnom tužbom, a ako je stvar državno vlasništvo, krivični postupak se pokreće povodom prijedloga.

1.5. Oduzimanje tuđe pokretne stvari

Krivično djelo oduzimanje tuđe pkretne stvari propisano je u članu 221. KZRH, u tri

stava. 159 „(1)Tko je zatečen pri počinjenju kaznenog djela krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabi silu protiv neke osobe ili prijetnju da će izravno napasti na njezin život ili tijelo, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. (2) Ako je razbojnička krađa počinjena u sastavu grupe ili ako je uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.“

158 Član 220. KZRH krivično djelo utaje proisuje na sljedeći način:

„(1)Tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Ako je vrijednost utajene stvari mala i počinitelj je išao za tim da prisvoji stvar takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom do sto dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do tri mjeseca. (3) Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini skrbnik, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. (4) Ako je utajena stvar od posebnog kulturnog, povijesnog, znanstvenog ili tehničkog značenja ili ako je utajena stvar velike vrijednosti, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja takve stvari, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (5) Tko tuđu pokretnu stvar koju je našao ili do koje je slučajno došao protupravno prisvoji, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (6) Za kaznena djela iz stavka 1., 2. i 5. ovoga članka kazneni postupak se pokreće privatnom tužbom, a ako je stvar državno vlasništvo, kazneni postupak se pokreće povodom prijedloga.“

159 Član 221. KZRH propisuje krivično djelo oduzimanje tuđe pokretne stvari na sljedeći način:

90

Razlike u odnosu na KZFBiH su, pored neznatne razlike u nazivu, u tome što je za

osnovni oblik djela propisana novčana kazna u određenom iznosu (stopedeset dnevnih dohodaka), te da se za isto krivični postupak pokreće privatnom tužbom, a ako je stvar državno vlasništvo, krivični postupak se pokreće povodom prijedloga.

Također, bitna razlika je i u tome što KZRH ne predviđa mogućnost oslobođenja kazne učinitelja koji oduzetu stvar, koja nije motorno vozilo, vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven.

1.6. Iznuda Krivično djelo iznude propisano je u članu 234. KZRH u dva stava.160 Dispozicija i za osnovni i za kvalifikovani oblik djela u KZRH je propisana na isti

način kao i u KZFBiH ( uz neznatne leksične razlike). Razlika se ogleda u sankciji i to samo za osnovni oblik djela, jer je kao donja granica

propisana kazna zatvora od šest mjeseci, a ne tri mjeseca kako je to propisano članom 295. stav.1. KZFBiH.

1.7. Ucjena Krivično djelo ucjene propisano je u članu 235. KZRH u dva stava.161 Kao i kod krivičnog djela iznude i ovdje je dispozicija i za osnovni i za kvalifikovani

oblik djela u KZRH propisana na isti način kao i u KZFBiH ( uz neznatne leksične razlike). Razlika se ogleda u sankciji i to samo za osnovni oblik djela, jer je kao donja granica

propisana kazna zatvora od šest mjeseci, a ne tri mjeseca kako je to propisano članom 296. stav.1. KZFBiH.

„(1) Tko drugome protupravno oduzme tuđu pokretnu stvar da bi je držao u svom posjedu bez cilja njenog prisvajanja, kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (2) Ako se kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka odnosi na motorno vozilo, pokušaj će se kazniti. (3) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka pokreće se privatnom tužbom, a ako je stvar državno vlasništvo, kazneni postupak se pokreće povodom prijedloga.“

160 Član 234. KZRH na sljedeći način propisuje krivično djelo iznude:

„(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka uporabljeno kakvo oružje ili opasno oruđe, ili je djelom pribavljena znatna imovinska korist, ili je djelo počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“ 161 Član 235. KZRH propisuje krivično djelo ucjene na sljedeći način:

„(1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, zaprijeti drugome da će protiv njega ili njemu bliskih osoba otkriti nešto što bi moglo škoditi njihovoj časti ili ugledu, i time ga prisili da što učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (2) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljna znatna imovinska korist, ili je djelo počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.“

91

1.8. Pokretanje kaznenog postupka za kaznena djela protiv imovine

Osim za kaznena djela kod kojih je posebno određeno pokretanje kaznenog postupka privatnom tužbom ili povodom prijedloga, za kaznena djela iz članka 216. stavka 1.(krađa), članka 217.(teška krađa), članka 221. stavka 1. i 2.(oduzimanje tuđe pokretne stvari), članka 224. stavka 1. i 2.(prijevara), članka 228. stavka 1.(povreda tuđih prava) i članka 236.(prikrivanje), ovoga Zakona ako su počinjena prema bračnom drugu, rođaku po krvi u ravnoj lozi, bratu ili sestri, posvojitelju ili posvojeniku ili prema osobi s kojom počinitelj živi u zajedničkom domaćinstvu, kazneni postupak se pokreće privatnom tužbom.162

2. Krađe u krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije

Krivično zakonodavstvo Republike Srbije “Krivična dela protiv imovine”163 tretira u glavi šesnaest.

To su sljedeća krivična djela:krađa, teška krađa, razbojnička krađa,razbojništvo, teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva, utaja, prevara, sitno delo krađe, utaje ili prevare, krađa vozila, oduzimanje tuđe stvari, oštećenje tuđe stvari, zloupotreba poverenja, iznuda, ucena, ugovaranje nesrazmerne imovinske koristi, oštećenje tuđih prava, neovlašćeno korišćenje autorskog i drugog srodnog prava, prikrivanje, uništenje ili prikrivanje arhivske građe, prikrivanje kulturnih dobara.

2.1. Krađa

Krivično djelo krađe propisano je članom 165. KZRS, u dva stava.164

U odnosu na KZFBiH dispozicija za osnovni oblik djela je ista, uz neznatne leksičke razlike, dok je razlika u sakciji u tome što ne previđa mogućnost izricanja novčane kazne počiniocu, nego propisuje kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Drugim stavom navedenog člana KZRS predviđa mogućnost oslobođenja od kazne ali ako je učinilac ukradenu stvar vratio oštećenom prije nego što je saznao za pokretanje krivičnog postupka, a ne prije nego što je saznao da je otkriven, kao u KZFBiH.

2.2 teška krađa

Krivično djelo teške krađe propisano je članom 166. KZRS, u tri stava.165 162 Član 237. KZRH

163 Krivični zakon Republike Srbije („Službeni glasnik SRS“, br. 26/77, 28/77, 43/77, 20/79, 24/84, 39/86, 51/87, 6/89, 42/89, 21/90 i „Službeni glasnik RS“, br. 16/90, 26/91, 75/91, 9/92, 49/92, 51/92, 23/93, 67/93, 47/94, 17/95, 44/98, 10/2002, 11/2002, 80/2002, 39/2003, 67/2003) – u daljem tekstu KZRS.

164 Član 165. KZRS propisuje krivično djelo krađe na sljedeći način:

„(1) Ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugom u nameri da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.

(2) Ako je učinilac ukradenu stvar vratio oštećenom pre nego što je saznao za pokretanje krivičnog postupka, sud ga može osloboditi od kazne.“

92

U odnosu na KZFBiH, dispozicija kod ovog krivičnog djela u KZRS propisana je tako da se u stavu 1. u sedam tačaka navode načini izvršenja krivičnog djela krađe koji je čine teškom krađom, a u stavu 2. vrijednost ukradene stvari (preko trista hiljada dinara) koja krivično djelo krađe čini teškom krađom. Kao sankcija za ovo krivično djelo propisan je zatvor od jedne do deset godina.

U stavu 3. propisan je kvalifikovani oblik djela (ako je pribavljena imovinska korist u iznosu preko osamsto pedeset hiljada dinara), za koji je propisana kazna zatvora najmanje tri godine.

2.3. Razbojnička krađa

Razbojnička krađa je propisana članom 167. KZRS, u dva stava.166

Osnovni oblik djela je, uz neznatne leksičke razlike, poropisan stavom 1. na isti način kao i u KZFBiH, s tim što je kao sankcija propisan zatvor od jedne do dvanaest godina ( a ne od jedne do deset godina kao u KZFBiH).

Međutim, kao kvalifikatornu okolnost KZRS stavom 2. propisuje samo imovinsku korist koja prelazi iznos od osamsto pedeset hiljada dinara, pri čemu je za učinioca proisana kazna zatvora najmanje jednu godinu.

Kvalifikatorne okolnosti da je pri izvršenju razbojničke krađe nanesena nekom licu sa umišljajem teška telesna povreda ili je pri izvršenju razbojničke krađe neko lice sa umišljajem lišeno života, KZRS propisuje kao posebno krivično djelo Teški slučajevi 165 Član 166. KZRS propisuje krivično djelo teške krađe na sljedeći način:

„(1) Učinilac dela krađe (član 165) kazniće se zatvorom od jedne do deset godina ako je krađa učinjena

1) obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih zgrada, soba, kasa, ormana ili drugih zatvorenih prostora, ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari;

2) od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa;

3) na naročito opasan ili naročito drzak način;

4) od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno oruđe radi napada ili odbrane;

5) u odnosu na kulturna dobra ili u odnosu na arheološke nalaze;

6) za vreme požara, poplave ili sličnog udesa;

7) iskorišćavanjem nemoći ili nevolje drugog.

(2) Kaznom iz stava 1 ovog člana kazniće se učinilac dela krađe (član 165) ako vrednost ukradenih stvari prelazi iznos od trista hiljada dinara.

(3) Ako je delom iz st. 1 i 2 ovog člana pribavljena imovinska korist u iznosu preko osamsto pedeset hiljada dinara, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje tri godine.”

166 Član 167. KZRS propisuje krivično djelo razbojničke krađe na sljedeći način:

„(1) Ko je na delu krađe zatečen, pa u nameri da ukradenu stvar zadrži, upotrebi silu protiv nekog lica ili pretnju da će neposredno napasti na život ili telo, kazniće se zatvorom od jedne do dvanaest godina.

(2) Ako je delom iz stava 1 ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od osamsto pedeset hiljada dinara, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje jednu godinu.“

93

razbojničke krađe i razbojništva 167, pri čemu za prvu kvalifikatornu okolnost propisuje kaznu zatvora najmanje sedam godina, a za drugu najmanje dvanaest godina ili zatvor od četrdeset godina.

2.4. Utaja

Krivično djelo utaje je propisano članom 170. KZRS, u pet stavova.168

Za razliku od KZFBiH, za osnovni oblik djela i ako je djelo učinio staratelj, KZRS ne propisuje mogućnost kažnjavanja učinioca novčanom kaznom, nego zatvorom do tri godine, odnosno u drugom slučaju od tri mjeseca do pet godina.

Novčana kazna ili zatvor do jedne godine propisan je za učinioca koji je utajenu stvar našao ili do koje je slučajno došao.

Razlika je i u kvalifikovanom obliku djela, jer KZRS kao kvalifikatonu okolnost predviđa samo ako je utajena stvar kulturno dobro ili ako vrijednost utajenih stvari prelazi trista hiljada dinara, u kom slučaju će se učinilac kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

KZRS, za razliku od KZFBiH, ne predviđa mogućnost oslobođenja od kazne učinioca koji utajenu stvar vrati oštećeniku prije nego sazna da je otkriven.

Konačno, KZRS u stavu 5. navedenog člana predviđa da se za učinioca osnovnog oblika krivičnog djela utaje i učinioca koji je utajenu stvar našao ili do koje je slučajno došao, gonjenje preduzima po privatnoj tužbi.

U vezi sa krivičnim djelima krađe i utaje, treba naglasiti da KZRS posebnim članom 173. proisuje sitno djelo krađe, utaje ili prevare,169 za koje je proisana novčana kazna ili zatvor do jedne godine.

167 Član 169. KZRS propisuje krivično djelo teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva na sljedeći način:

„(1) Ako je pri izvršenju razbojničke krađe ili razbojništva nanesena nekom licu sa umišljajem teška telesna povreda ili ako je razbojništvo učinjeno u sastavu grupe ili bande, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje sedam godina.

(2) Ako je pri izvršenju razbojničke krađe ili razbojništva neko lice sa umišljajem lišeno života, učinilac će se kazniti zatvorom najmanje dvanaest godina ili zatvorom od četrdeset godina.“

168 Član 170. KZRS propisuje krivično djelo utaje na sljedeći način:

„(1) Ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist prisvoji tuđu pokretnu stvar koja mu je poverena, kazniće se zatvorom do tri godine.

(2) Ako ovo delo učini staralac, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.

(3) Ako je utajena stvar kulturno dobro ili ako vrednost utajenih stvari prelazi trista hiljada dinara, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

(4) Ko tuđu pokretnu stvar koju je našao ili do koje je slučajno došao protivpravno prisvoji u nameri da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(5) Za dela iz st. 1 i 4 ovog člana ako su utajene stvari u svojini građana, gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi.“

94

Prema navedenom članu krađa i utaja ne mogu se smatrati kao sitne ako vrijednost ukradene ili utajene stvari prelazi iznos od osam hiljada dinara. Ako iznos ne prelazi dve hiljade dinara, krađa i utaja mogu se smatrati kao sitne kad je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist.

U vezi s tim KZRS propisuje da sud može izreći sudsku opomenu naročito u slučaju ako je krađa ili utaja stvari učinjena radi neposredne potrošnje ili upotrebe za sebe ili članove svoje porodice, ili ako je učinilac vratio stvar ili naknadio štetu prouzrokovanu krivičnim djelom.

Također, za osnovni oblik djela (sitno djelo krađe, utaje ili prevare), ako je izvršeno na štetu imovine građana gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi.

2.5. Iznuda

Krivično djelo iznude u KZRS propisano je članom 180., u tri stava.170

Osnivni oblik krivičnog djela iznude propisan je u KZRS na isti način kao i u KZFBiH, uz razliku u donjoj granici propisane kazne zatvora od šest mjeseci, a ne tri mjeseca.

Kvalifikovani oblik ovog krivičnog djela prema KZRS postoji ako iznos pribavljene protivpravne imovinske koristi prelazi iznos od trista hiljada dinara, u kom slučaju će se učinilac kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.

A ako je djelo izvršeno organizovano, KZRS propisuje da će se organizator i neposredni izvršilac kazniti zatvorom najmanje sedam godina.

169 Član 173. KZRS krivično djelo sitno djelo krađe, utaje ili prevare propisuje na sljedeći način:

„(1) Ko učini sitnu krađu, utaju ili prevaru, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(2) Krađa, utaja i prevara ne mogu se smatrati kao sitne ako vrednost ukradene ili utajene stvari prelazi iznos od osam hiljada dinara, odnosno ako šteta učinjena prevarom prelazi taj iznos. Ako iznos ne prelazi dve hiljade dinara, krađa, utaja i prevara mogu se smatrati kao sitne kad je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist.

(3) Sud može izreći sudsku opomenu naročito u slučaju ako je krađa ili utaja stvari učinjena radi neposredne potrošnje ili upotrebe za sebe ili članove svoje porodice, ili ako je učinilac vratio stvar ili naknadio štetu prouzrokovanu krivičnim delom.

(4) Za delo iz stava 1 ovog člana, ako je izvršeno na štetu imovine građana gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi.“

170 Član 180. KZRS krivično djelo iznude propisuje na sljedeći način:

„(1) Ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, silom ili ozbiljnom pretnjom prinudi drugog da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.

(2) Ako je delom iz stava 1 pribavljena protivpravna imovinska korist u iznosu koji prelazi trista hiljada dinara, učinilac će se kazniti od jedne do deset godina.

(3) Ako je delo iz st. 1 i 2 izvršeno organizovano, organizator i neposredni izvršilac, kazniće se zatvorom najmanje sedam godina.“

95

2.6. Ucjena

KZRS krivično djelo ucjene propisuje članom 181., u jednom stavu.171

I dispozicija i sankcija krivičnod djela ucjene je u KZRS, u osnovnom obliku, uz neznatne leksičke razlike, propisana na isti način kao i u KZFBiH.

Razlika je u tome što KZRS ne propisuje kvalifikovani oblik ovog djela (ako je pribavljena znatna imovinska korist, ili je djelo učinjeno u sastavu grupe ljudi ili zločinačke organizacije), kao što je to slučaj u stavu 2. člana 297. KZFBiH.

2.7. Oduzimanje tuđe stvari

Krivično djelo oduzimanje tuđe stvari proisano je članom 175. KZRS, u dva stava.172

Na prvi pogled je uočljiva razlika u nazivu ovog krivičnog djela u odnosu na KZFBiH gdje se ovo djelo zove oduzimanje tuđe pokretnine.

Stav 1. navedenog člana se, ni u dispoziciji, ni u sankciji, osim neznatnim leksičkih razlika, ne razlikuje se od stava 1. člana 291. KZFBiH.

Međutim, u stavu 2. navedenog člana KZRS je, za razliku od KZFBiH, propisano da se gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi, ako je djelo izvršeno na štetu imovine građana.

Ovdje treba napomenuti da je stav 2. člana 291. KZFBiH, koji se odnosi na motorno vozilo kao predmet ovog krivičnog djela, u KZRS propisan kao posebno krivično djelo krađa vozila173, za koje je propisana kazna zatvora od tri do pet godina, ali bez propisanog kažnjavanja za pokušaj.

171 Član 181. KZRS krivično djelo ucjene propisuje na sljedeći način:

„Ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist zapreti drugom da će protiv njega ili njemu bliskog lica otkriti nešto što bi njihovoj časti ili ugledu škodilo i time ga prinudi da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.“

172 Član 175. KZRS propisuje krivično djelo oduzimanje tuđe stvari na sljedeći način:

„ (1) Ko bez namere pribavljanja imovinske koristi protivpravno oduzme ili prisvoji tuđu pokretnu stvar, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(2) Ako je delo izvršeno na štetu imovine građana gonjenje se preduzima po privatnoj tužbi.“

173 Član 174. KZRS krivično djelo krađa vozila propisuje na sljedeći način:

„Ko protivpravno oduzme tuđe motorno vozilo u nameri da ga upotrebi za vožnju ili u nameri da njegovim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist, kazniće se zatvorom od tri do pet godina.“

96

2.8. Šumska krađa

Krivično djelo šumske krađe u KZRS propisano je u glavi petnaest (krivična djela protiv privrede), u članu 161., u tri stava.174

Dispozicija osnovnog oblika krivičnog djela šumske krađe u KZRS se razlikuje od iste u KZFBiH u količini oborenog drveta koja je potrebna da bi postojalo ovo krivično djelo, a u sankciji se razlikuje u tome što KZRS propisuje mogućnost kažnjavanja učinioca novčanom kaznom (za razliku od KZFBiH) ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

I kvalifikovani oblik djela se razlikuje samo u sankciji, jer KZRS propisuje blaže kažnjavanje (zatvorom od tri mjeseca do tri godine) u odnosu na KZFBiH (kaznom zatvora od jedne do pet godina).

Posebna razlika je u tome što KZRS propisuje kažnjavanje za pokušaj i osnovnog i kvalifikovanog oblika djela, što nije slučaj u KZFBiH.

2.9. Gonjenje u slučaju kada je učinilac u bliskom odnosu sa oštećenim

KZRS članom 185. propisuje da se za krivična djela iz čl. 165 (krađa), 166 (teška krađa), 170 (utaja) stav 3, čl. 171(prevara), 174 (krađa vozila), 176 (oštećenje tuđe stvari) stav 2, 179 (zloupotreba povjerenja) stav 1, čl. 183 (oštećenje tuđih prava) i 184 (prikrivanje) ovog zakona, ako su učinjena prema bračnom drugu, srodniku po krvi u pravoj liniji, bratu ili sestri, usvojiocu ili usvojeniku, ili drugim licima sa kojima učinilac živi u zajedničkom domaćinstvu, gonjenje preduzima po privatnoj tužbi.

XVI - STANJE KRIMINALITETA U BIH

Iz Izvještaja Ministarstva sigurnosti BiH i nadležnih entitetskih ministarstava unutrašnjih poslova se vidi da je stanje u oblasti kriminaliteta u BiH za prvih šest mjeseci 2008. godine bolje, odnosno da je došlo do pada kriminaliteta, u odnosu na prethodni period. Raspoloživi podaci ukazuju da je u prvih šest mjeseci 2008. godine u Bosni i Hercegovini došlo do smanjenja broja krivičnih djela općeg kriminaliteta za 1.398 djela ili 7,80% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. To je vidljivo i u sljedećoj tabeli:

174 Član 161. KZRS propisuje krivično djelo šumske krađe na sljedeći način:

„(1) Ko radi krađe obori u šumi jedno ili više stabala, a količina oborenog drveta je veća od jednog kubnog metra, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest meseci.

(2) Ako je delo iz stava 1 ovog člana učinjeno u nameri da se oboreno drvo proda, ili ako su oborena stabla u količini većoj od pet kubnih metara, ili ako je delo izvršeno u zaštitnoj šumi, nacionalnom parku ili drugoj šumi sa posebnom namenom, učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do tri godine.

(3) Za pokušaj dela iz st. 1 i 2 ovog člana kazniće se.“

97

Red. Br. MUP-ovi entiteta i Policija Brčko Distrikta BiH KD općeg kriminaliteta I-VI 2007. I-VI 2008. %

1. FMUP 13.166 11.845 -10,03 2. MUP RS 5.891 5.830 -1,03 3. Policija Brčko Distrikta BiH 262 246 6,10 Ukupno u BiH 19.319 17.921 -7,80

Struktura kaznenih djela općeg kriminaliteta u BiH:

Iako,stanje kriminaliteta u 2008. godini karakteriše neznatno smanjenje ukupnog broja krivičnih djela, a u njihovoj strukturi i dalje preovladavaju krivična djela protiv imovine ( 71% od ukupnog broja).

Međutim, zabrinjava činjenica da krivična djela protiv imovine, koja su i

najbrojnija, po načinu izvršenja, materijalnim i drugim posljedicama, poprimaju karakter kriminala sa povećanom društvenom opasnošću. Ukupna saznanja ukazuju na sve veći nivo organizovanosti izvršilaca ovih krivičnih djela, njihovu profesionalizaciju i specijalizaciju i pokretljivost na teritoriji BiH i šire.

Svako vrijeme ima specifičnosti, kako u pogledu izvršioca krivičnih djela tako i

sredstava i predmeta izvršenja tih djela. Izvještaji pokazuju da je u BiH poslednjih godina u porastu krađa automobila, koja čini čak jednu trećinu svih krađa.

Krađa vozila, uz organizovanu trgovinu narkoticima, pranje novca i trgovinu

oružjem, predstavlja jedan od najozbiljnijih vidova organizovanog kriminala u BiH.Ovaj oblik kriminala već ima obilježje organiziranosti i međunarodne karakteristike.Ozbiljan bezbjednosni problem u ovoj vrsti kriminala predstavljaju preduzeća koja se bave otkupom auto-dijelova, auto-otpada i polovnih vozila. U BiH postoji jedinstveno tržište ukradenih automobila, a o uvezanosti preduzeća koja se bave otkupom auto-dijelova i auto-otpada u BiH uočeno je i da su otkriveni izvršioci krađa automobila istovremeno počinioci i drugih krivičnih djela - posedovanja opojnih droga, ilegalnog oružja i eksploziva, veće količine

98

novca kojem se ne zna porijeklo i slično.U više od 90 odsto izvršenih pljački banaka i transporta novca izvršioci su koristili ukradena vozila. Sve učestalije su i pojave iznuđivanja novca od vlasnika vozila, uz napomenu da je ovaj novi oblik kriminala teško kontrolisati, otkrivati ili dokumentovati. Kao osnovni razlog za to navodi se da se primopredaja novca i automobila vrši na području drugog entiteta, te što oštećeni u većini slučajeva ne žele iznudu prijaviti policiji zbog straha da će biti žrtve kasnijih represalija kradljivaca, čak i podmetanja eksplozivnih naprava pod automobil, kakvi su slučajevi i zabilježeni.

Statistički podaci isto tako govore da je broj krivičnih djela koja su počinili

maloljetnički prestupnici u posljednje tri godine u stalnom porastu. U oba entiteta, u prvih devet mjeseci ove godine najviše počinjenih krivičnih djela od strane maloljetnih lica su krađe, teške krađe i razbojništva. Stepen društvene opasnosti je sve veći jer maloljetni prijestupnici sve više čine najteže oblike kriminaliteta, od teških pljački do svirepih ubistava. Maloljetnici su najčešće počinioci krivičnih djela protiv imovine, među kojima prednjače krađe u kojima je sve više povratnika. Tužilaštva u Federaciji BiH i RS su tokom tri prethodne godine uglavnom davala prijedloge za izricanje vanzavodskih vaspitnih mjera maloljetnim prijestupnicima. Kao glavni uzroci maloljetničke delikvencije naglašeni su socijalno stanje, neuređenost porodičnih odnosa i društvena tolerancija prema maloljetnim izvršiocima krivičnih djela, a posebno zabrinjava pasivan odnos svjedoka krivičnih djela, u slučajevima kada su počinioci maloljetnici.

Kompjuterski kriminalitet predstavlja oblik kriminalnog ponašanja, kod koga se

korišćenje kompujterske tehnologije i informacionih sistema ispoljava kao način izvršenja krivičnog dela, ili se kompjuter upotrebljava kao sredstvo ili cilj izvršenja, čime se ostvaruje neka, u krivično-pravnom smislu, relevantna posljedica. Kompjuterski kriminalitet je, također, protupravna povreda imovine kod koje se računarski podaci s predumišljajem mijenjaju (manipulacija računara), razaraju (računarska sabotaža), ili se koriste zajedno sa hardverom (krađa vremena). Kompjuteri i kompjuterska tehnologija se mogu zloupotrebljavati na razne načine, a sam kriminalitet koji se realizuje pomoću kompjutera može imati oblik bilo kog od tradicionalnih vidova kriminaliteta, kao što su krađe, utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašćeno pribavljaju zloupotrebom informacionih sistema mogu na razne načine koristiti za sticanje protupravne koristi. Pojavni oblici kompjuterskog kriminaliteta su: protivpravno korišćenje usluga i neovlašćeno pribavljanje informacija, kompjuterske krađe, kompjuterske prevare, kompjuterske sabotaže i kompjuterski terorizam i kriminal vezan za kompjuterske mreže.

Kompjuterska krađa zauzima visoko mjesto u oblasti kompjuterskog kriminaliteta a

u razmatranom kontekstu od posebnog je značaja krađa ideniteta. Ova vrsta krađa predstavlja posebno društveno-opasnu radnju, jer pored ostalog, značajno podriva povjerenje u integritet komercijalnih transakcija i ugrožava individualnu privatnost. Procjena stručnjaka su da će ova vrsta krađa rasti sa povećanjem elektronske trgovine. Snabdjeveni individualnim personalnim informacijama, kradljivci identiteta mogu da otvore račune u bankama, obavljaju kupovinu, a u zemljama u kojima su automatizovane servisne usluge za građane mogu da dobiju certifikate o rođenju, pasoš, kredit i sl., a sve to u ime osobe o čijim podacima se radi. Lažnim identitetom kriminalac može da dobije pozajmicu u banci, kupi auto, stan, ode na putovanje i sl., i na taj način žrtvu može da optereti finansijski a u nekim slučajevima da joj napravi i kriminalni dosije. Žrtva u većini slučajeva i ne zna da se njen identitet "koristi" sve dok ne dođu računi za naplatu. Dakle, i finansijska i "humana" cijena krađe za individualnu žrtvu mogu biti veoma visoke, mada jedina krivica za mnoge žrtve može biti to što su njihovi

99

presonalni podaci bili na nekom fajlu koji je ukraden ili su naivno davali informacije pogrešnim ljudima.

XVII - ZAKLJUČAK Sadašnja kaznena politika u Bosni i Hercegovini,a prema izrečenim presudama

sudova BiH, za krivična djela krađe, a i većinu krivičnih djela teške krađe, izvršiocima krivičnih djela koji nisu osuđivani izriču se uslovne kazne zatvora sa određenim rokom provjere, dok za krivična djela razbojništva i razbojničke krađe uglavnom se izriču bezuslovne kazne zatvora, ali nisu isključene ni uslovne kazne i za ove vrste krivičnih djela. I kada se izriču bezuslovne kazne zatvora, uglavnom se izriču minimalne kazne.

Za izvršioce krivičnih djela krađe koji su osuđivani (povratnici) uglavnom se izriču

bezuslovne kazne zatvora, dok izvršiocima krivičnog djela krađe male vrijednosti izriču se uslovne osude na kaznu zatvora više puta ili minimalne novčane kazne

Osnovno pitanje koje se postavlja u vezi ovih krivičnih djela jeste: da li strožije zaprijećene sankcije za krivična djela imaju za cilj smanjenje izvršenja krivičnih djela odnosno postizanja generalne i specijalne prevencije ili se ti ciljevi mogu postići i sa strožijim kažnjavanjem učinioca u okvirima sankcija predviđenih za pojedina krivična djela. Naime, cilj svake snakcije je da utiče na druge da ne vrše krivična djela odnosno postizanje tzv.generalne prevencije odnosno sprečavanje samog učinoca da čini krivična djela i podsticanje njegovog preodgoja odnosno postizanje specijalne prevencije. Ne samo da se izricanjem krivično pravnih sankcija postiže generalna i specijalna prevencija nego i drugi faktori mogu uticti na broj krivičnih djela, a posebno krivičnog djela krađe. Smatram da sveukupno stanje u jednom društvu, posebno ekonomska razvijenost zajednice i finansijske prilike stanovnika, doprinose smanjenju odnosno povećanju broja krivičnih djela.

100

XVII - LITERATURA 1. Aleksić Ž., Škuljić M., 2004., Kriminalistika, Beograd: Autorska izdavačka zadruga, 2. Babić M., Filipović Lj.,Marković I., Rajić Z., 2005., Komentari Krivičnih zakona u BiH, Sarajevo:Savjet/Vijeće Evrope:Evropska komisija,DES, 3. Čejović,B.,1986.,Krivično pravo u sudskoj praksi, Druga knjiga,Posebni dio,Beograd, 4. Dejtonski mirovni sporazum, 1996.,Sarajevo:„JP NIO Službeni list RBiH-Sarajevo“, 5. Eisner,B.,Horvat,M., 1948., Rimsko pravo, Zagreb, 6. Horvat, M., 1998.,Rimsko pravo,Zagreb,str.19,394 7. Jaramaz-Reskušić, I., 2003., Kaznenopravni sustav u antičkom Rimu, Zagreb, 8. Jaramaz Reskušić,I.,Medančić,T.,82/2006,Cognitio extra ordinem u rimskom pravu, Pravnik, 9. Korajlić N., 2008., Kriminalistička metodika, Sarajevo:Fakultet kriminalističkih nauka, 10. Komentar Krivičnog zakona SFRJ, 1978., Beograd :„Savremena administracija“, 11. Komentar krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine, 1986.,

Beograd:“Savremena administracija“, 12. Krivični zakon Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br.3/03,32/03,61/04,30/05,53/06,55/06,32/07), 13. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“,br.36/03,37/03, 21/04 i 69/04), 14. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“,br.49/03,108/04, 37/06 ,70/06), 15. Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“,br.10/03 i 45/04), 16. Krivični zakonik( „Službeni list FNRJ“,br.13/51,30/59,31/62,37/62),(“Službeni list SFRJ“, br.15/65,15/67,20/69 ,6/73), 17. Krivični zakon SR Bosne i Hercegovine („Službeni list SR Bosne i Hercegovine“, br.16/77,19/77), 18. Krivični zakon SR Hrvatske (“Narodne novine SR Hrvatske”,br.25/77,50/78), 19. Krivični zakon SR Srbije („Službeni glasnik SR Srbije“,br.26/77,28/77,43/77, 20/79), 20. Krivično odjeljenje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine(VSFBiH),br.Su-1728/04 od 16.11.2004. godine, 21. Lazarević LJ., 1981.,Krivično pravo –posebni dio,Beograd, 22. Lazarević Lj., 1982.,Krivično pravo,posebni dio,Beograd, 23. Modly D., Korajlić N., 2002.,Tešanj:Centar za kulturu i obrazovanje, , 24. Perić, V., 1987., Oblici operativne djelatnosti službe javne sigurnosti, Zagreb:Republički Sekretarijat za unutrašnje poslove SR Hrvatske, 25. Petrović A., 1981.Kriminalistička metodika, VŠUP, Zemun, 26. Petrović B; Jovašević D; 2005; Krivično pravo II – Krivično pravo posebni dio, Sarajevo: Pravni fakultet, 27. Protokol uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Prvi protokol) („Službeni glasnik BiH“,br.6/99), 28. Pravno shvatanje Vrhovnog suda Srbije,usvojeno na sjednici Krivičnog odjeljenja od 17.marta 1976.godine, 29. Rajić,Z.,Tomić M.,Miljko Z., 2000., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i

Hercegovine (posebni dio), Mostar :OSCE-Ured za demokratizaciju, , 30. Srzentić, N.,Stajić,A, 1968.,Krivično pravo: opšti i posebni deo ,Sarajevo:“Zavod za

izdavanje udžbenika“, 31. Srzentić,N.,1982.,Komentar krivičnih zakona SR Srbije,SAP Kosova i SAP Vojvodine, Beograd,

101

32. Stojčević, D., 1983.,Rimsko privatno pravo, Beograd, 33. Tahović J., 1961.,Krivično pravo,posebni dio,treće izdanje,Beograd, 34. Vodinelić V., 1978., Kriminalistika,Beograd:“Savremena administracija“, 35. Zlatarić B, 1958.,Krivični zakonik u praktičnoj primjeni, II sveznik, posebni dio,Beograd, 36. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine",br.03/03,32/03,36/03,63/04,48/05,76/06,76/07 i 58/08), 37. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima („Sl.novine FBiH“,br.6/98), 38. Zakon o šumama («Službene novine Federacije BiH», broj 20/02,29/03), 39. Živanović,T., 1935,Osnovi krivičnog prava-opći dio, Beograd, 40. http://www.sudskapraksa.com/krivicno/krivicno.htm, 31. http://www.vjesnik.com, 32. http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva.