Kontrolna pitanja

  • Upload
    jeca123

  • View
    501

  • Download
    1

Embed Size (px)

Citation preview

Kontrolna pitanja 1. ta je graansko pravo u objektivnom smislu, a ta u subjektivnom? Graansko pravo u objektivnom smislu jeste grana privatnog prava koju ini skup pravnih normi kojima se ureuju graanskopravni odnosi koji se uspostavljaju meu ljudima povodom stvari, inidaba ili imovine. Nae objektivno graansko pravo, po svojim karakteristikama pripada evropskokontinentalnom pravnom sistemu. Osnovu ovog sistema ine opte pravne norme sadrane u zakonu ili drugom formalnom izvoru prava. Graansko pravo u subjektivnom smislu oznaava objektivnim pravom priznata ovlaenja (prerogative) subjektima prava (fizikim i pravnim licima) da preduzimaju akte potrebne za zadovoljenje materijalnih (imovinskih) i nematerijalnih (neimovinskih) interesa. Graansko subjektivno pravo se ostvaruje u graanskopravnom odnosu u kome nasuprot ovlaenog lica (titulara prava) stoji jedno ili vie obaveznih lica. Graanskopravni odnos je regulisan objektivnim pravom i zatien prinudom (imovinskom sankcijom) koju ostvaruje drava preko odreenih organa, sudova ili drugih nadlenih organa, na inicijativu (zahtev) titulara prava. 2. Objasnite poreklo i razvoj naziva graansko pravo i po emu se GP rimskog prava razlikuje od savremenog pojma GP? Naziv graansko pravo potie od lat. Ius civile (civis graanin) , ali se ni pojmovno ni sadrinski ne podudara sa rimskim znaenjem ovog izraza. Ius civile u rimskom pravu, oznaavalo je pravo vaee samo za Rimljane,za razliku od ius gentium-a koje je vailo i za strance (peregrine). Rimsko ius civile je bilo sveobuhvatno pored graanskog obuhvatalo je i upravno i krivino pravo.Dananji pojam graanskog prava je nastao zahvaljujui pravnoj nauci 18.veka i zakonodavstvu.Bilo je pokuaja da se naziv graansko pravo zameni nazivom imovinsko, privatno ili civilno pravo. Meutim, ovi nazivi imaju neto drugaije znaenje, tako da je u evropskom pravu prevladao termin graansko pravo. 3. Koje su pravne discipline GP? ta je predmet izuavanja pojedinih pravnih disciplina GP? Graansko pravo sadri vie grana prava kojima se ureuju srodni graanskopravni odnosi. Zato je teko dati jedinstven pojam predmeta graanskog prava. Graansko pravo ine nekoliko pravnih disciplina pri emu su neke stekle potpunu samostalnost i tretiraju se kao posebne grane prava, a druge nemaju takav karakter: - Opti deo graanskog prava je skup heterogenih pravnih normi koje regulie status ili pravni poloaj subjekata u graanskopravnom odnosu fizikih i pravnih lica. Pravnim normama u ovom delu graanskog prava odreuju se pojam, vrste, nastanak i prestanak svojstva subjekata u graanskopravnom odnosima (pravna, poslovna i deliktna sposobnost, njihovi atributi, ime, naziv, prebivalite). To ini statusni deo graanskog prava (statusno pravo) koji se regulie u optem delu graanskih zakonika. U optem delu graanskog prava izuavaju se i odredbe koje se odnose na pravne injenice, pravni promet, objekte, uslove ostvarivanja prava, zastarelost i sl. - Stvarno pravo predstavlja odreenu celinu GP koja je stekla samostalnost, tako da se tretira kao posebna grana prava. Stvarnim pravom reguliu se odnosi povodom korienja i raspolaganja stvarima (svojina, stvarne slubenosti, line slubenosti), povodom obezbeivanja potraivanja stvarima (runa zaloga, hipoteka, retencija), povodom stanovanja, sticanja i gaenja prava. Predmet regulisanja i izuavanja u okviru stvarnog prava jesu i neki faktiki odnosi sa slinim dejstvom kao to je dravina, pravne moi kao to je pravo pree kupovine, ali i evidencija nepokretnosti i prava.

1

-

-

-

-

Obligacionim pravom reguliu se pravni odnosi koji nastaju voljom pravnimh subjekata (ugovorno pravo) ali i oni koji nastaju povodom prouzrokovanja tete (odtetno pravo). Njime se reguliu i drugi poverilako-duniki odnosi (robnonovani odnosi) povodom stvari npr.zakup stana; ili ljudskih radnji npr.popravka auta. Obligaciono pravo regulie robno-novani promet i duniko-poverilake odnose koji nastaju na osnovu ugovora npr.ugovor o zakupu, prodaji; prouzrokovanja tete drugome npr.teta izazvana kolima u saobraajci; sticanja bez osnova npr.primljen novac za prodaju iz nitavog ugovora; poslovodstva bez naloga npr.plaen raun komiji; jednostrane izjave volje npr.javno obeanje nagrade za potene nalazae....idr. Nasledno pravo regulie prelaz imovine s jednog lica na drugo za sluaj smrti. Ova grana prava je na granici izmeu imovinskog i linog prava. Porodino pravo regulie brano, roditeljsko i starateljsko pravo.Porodino pravo se razlikuje od graanskog imovinskog prava, jer ureuje line neimovinske odnose.Deo porodinopravnih odnosa jesu imovinske prirode (imovina suprunika, vanbranih partnera, porodine zajednice). Meunarodno privatno pravo je nadgradnja nad graanskim pravom, jer regulie graanskopravne odnose sa elementima inostranosti.Ono obuhvata tzv.kolizione norme na osnovu kojih se reava sukob zakona i odreuje merodavno graansko pravo za sluaj konkurencije vie nacionalnih zakonodavstava. Trgovinsko (privredno) pravo regulie status i pravne odnose privrednih subjekata. Privredno ili trgovinsko pravo se tretira kao samostalna, posebna pravna grana. Autorsko i pronalazako pravo regulie odnose autora povodom tvorevina intelektualnog stvaralatva, umetnikih dela, pronalazaka, tehnikih unapreenja i drugih ljudskih kreacija. Prava autorstva su delom line a delom imovinske prirode.

4. ta je karakteristino za drutvene odnose regulisane graanskopravnim normama? Predmet graanskog prava ine, preteno, imovinski odnosi odnosi povodom objekta koji se moe izraziti u novcu ili drugom ekonomskom ekvivalentu. Meutim, graansko pravo regulie i neimovinske odnose koji se tite imovinskom sankcijom ast, dostojanstvo, privatnost... Imovinski i neimovinski odnosi nisu jasno razsvojeni. Karakteristina je njihova izmeanost u svim delovima graanskog prava, pa se o njihovoj prirodi moe suditi samo na osnovu preovalaujuih elemenata. 5. ta se podrazumeva pod sistematikom GP? Pod sistematikom GP podrazumeva se razvrstavanje celokupne materije prema odreenim kriterijumima, polazei od iznalaenja zajednikih elemenata, odnosno razliitosti. 6. Koji je osnovni cilj sistematike prava? Osnovni cilj klasifikacije jeste unoenje reda, razvrstavanje i sreivanje odreenog materijala, uz primenu odreenih kriterijuma ili unapred postavljenih planova ili teorija. 7. Osnovne karakteristike institucione sistematike? Smatra se da instituciona sistematika potie od Gaja i rasporeda pravne materije u njegovoj knjizi Instituciones. U Institucijama je celokupna materija podeljena prema pravilu da sve pravo se odnosi na lica, stvari i tube.Ova trolana sistematika je prihvaena u graanskim zakonicima Francuske, Austrije i Srbije, ali ona ne predstavlja sistematiku u modernom smislu. Uopte, sve sistematike do 16.veka se smatraju tradicionalnim, jer se ne vre prema unapred utvrenom planu, ve se formalno vri

2

raspored skupa pravnih normi. Instituciona podela: personae- statusno i porodino; res stvarno i nasledno; actiones obligaciono i tube. 8. Kako je sistematizovana materija GP u pandektnoj sistematici? Ova podela se zbog broja delova naziva petolanom podelom. Prema pandektnoj sistematici, graansko pravo se deli na Opti i Posebni deo, pri emu posebni deo obuhvata Stvarno, Obligaciono, Nasledno i Porodino pravo. 9. Koji su zakonici prihvatili institucionu, koji pandektnu podelu? Instituciona podela je prihvaena u zakonicima Francuske, Austrije i Srbije. Pandektna sistematika je primenjena najpre u Graanskom zakoniku Sakse iz 1863. a kasnije i u modernim zakonicima kao to je Nemaki graanski zakonik iz 1900. a pod njegovim uticajem i japanski, brazilski, grki, poljski zakonik i drugi... 10. Koji su razlozi za izdvajanje Porodinog prava iz por5rodice GP? Kao argument za izdvajanje Porodinog prava iz GP, navode se razlike u predmetu i metodu regulisanja porodinopravnih odnosa. Brak i porodine odnose, pored imovinskih, karakteriu, pre svega, lini odnosi. Na njih se, za razliku od imovinskih, ne mogu primenjivati pravila graanskog metoda regulisanja, kao to su prometljivost prava, imovinska sankcija i autonomija volje, u potpunosti. Graanskopravne regule mogu se primenjivati samo na imovinske odnose. Zato graanskopravne norme predstavljaju opti pravni reim, odnosno primenjuju se samo ako porodinopravni odnosi nisu ureeni posebnim zakonom. 11. Kakav je odnos GP i Privrednog prava? Privrednim pravom regulie se poloaj trgovakih pravnih subjekata i njihovo meusobno poslovanje.Meutim, osnovni pravni instituti u privrednom pravu su instituti graanskog prava, svojina i ugovor, modifikovani zbog posebnog poloaja pravnih subjekata.Zajednika nit koja povezuje trgovake i graanske poslove je autonomija volje strana prilikom regulisanja meusobnih odnosa. Donoenjem ZOO graanskopravni i trgovinski poslovi su regulisani jedinstveno. 12. Kakav je odnos izmeu GP iAutorskog i pronalazakog prava? Intelektualna prava su apsolutna prava koja reguliu odnose izmeu lica povodom umne (duhovne) svojine. To su prava koja nastaju povodom tvorevina intelektualnog stvaralatva autorsko i pronalazako pravo. Autorsko pravo ima za objekt originalnu i materijalizovanu duhovnu tvorevinu izraenu kao autorsko delo. Pronalazako pravo ima za objekt pronalazak odnosno novo reenjetehnikog problema koji su zatieni kao patent. 13. ta je predmet regulisanja GPP? GPP sadri pravne norme kojima se ureuje postupak za ostvarivanje prava priznatih graanskim pravom.GPP slui ostvarivanju tzv.spornih prava, onih koji se ne ostvaruju redovno, tj.doobrovoljno. 14. Koji se odnosi reguliu normama MPP i kada se one primenjuju? Osnovna funkcija MPP jeste da u graanskim i trgovinskim pravnim odnosima rei sukob zakona dva nacionalna prava u spornim sluajevima, tj.meunarodno obeleenim situacijama (npr.razveden je brak suprunika razliitog dravljanstva). Norme MPP odreuju: pravo koje e se primeniti na graanskopravne (i trgovinskopravne) odnose sa

3

meunarodnim elementom; pravosue iji e sudovi biti nadleni; uslove za priznanje i izvrenje inostranih odluka. 15. Koji su elementi sistema prava? GP kao deo jedinstvenog pravnog sistema ima iste inioce kao i svaka grana prava, a to su: graanskopravna norma, graanskopravni institut, grana prava, oblast (porodica) prava. 16. Koje grane ine graansko pravo? GP je graanskopravna oblast koju ini skup srodnih grana prava. 17. ta je graanskopravna norma? Osnovna elija u strukturi pravnog sistema jeste pravna norma koja regulie konkretni drutveni odnos nastao na podlozi pravne injenice (ljudske radnje ili dogaaja). Graanskopravnim normama reguliu se graanskopravni odnosi. 18.ta je graanskopravni institut? Graanskopravne norme koje reguliu jednu vrstu drutvenih odnosa ine graanskopravni institut (ustanovu). Npr.institut svojine (ine ga sve norme koje reguliu svojinska ovlaenja povodom stvari), institut zaloge, naknada tete, ugovora... 19. ta je pravni sistem? Pravni sistem, posmatrano funkcionalno, ini skup pravnih normi u jednom drutvu kojima se ostvaruje drutvena kontrola podrana silom politike organizacije. U pravno tehnikom pogledu, pravni sistem pretpostavlja skup usklaenih, meusobno logiki povezanih i uslovljenih pravnih normi, kojima se ostvaruje pravni poredak. U irem smislu, pravni sistem podrazumeva ukupnost vaeih osnova za sudsko i upravno postupanje (reavanje sporova), kao i predvianje njihovih dejstava u realizaciji pravnih normi i ideala, ukljuujui i pravnu tehniku za njegovo ostvarivanje. 20. Koje vrste pravnih sistema postoje u svetu? U svetu postoji 5 velikih pravnih sistema. To su: evropsko-kontinentalni, anglo-ameriki pravni sistem, erijatsko (islamsko) pravo, hindu pravo i kinesko pravo. 21. Karakteristike evropsko-kontinentalnog pravnog sistema? Evropsko-kontinentalni pravni sistem je familija prava nastala na nasleu grke i rimske filozofije i kulture.Ovaj pravni sistem karakterie zakon kao osnovni izvor prava i opta pravna norma koja se primenjuje na neodreeni broj sluajeva koji nastaju povodom predmeta. Sudska praksa, naelno, nije izvor prava. GP je u ovim zemljama regulisano zakonima ili graanskim kodifikacijama kao izvorima prava.Kontinentalni sistem poeo je sa precedentnim pravom, donoenjem odluka koje su bile osnova novih, istih ili slinih sluajeva. Proces kodifikacije u kontinentalnom pravu trebalo je da zaprei sudske odluke kao izvor prava, suzbije arbitrernost, odnosno znaajna diskreciona ovlaenja sudija, ako se ne odluuje na osnovu opte norme koja vai za sve subjekte koji se nau u situaciji koju pretpostavlja norma.ta ideja je najpre sadrana u Pruskom graanskom zakoniku Landrehtu. Evropsko-kontinentalni sistem nije jedinstven, obuhvata 3 pravna kruga (porodice) : romanski (panija, Portugalija, Luksemburg, Italija, Belgija, Holandija, Francuska), germanski (Nemaka, Austrija, vajcarska, Grka), skandinavski (nordijski pravni krug).

4

22. Koje su karakteristike anglo-amerikog pravnog sistema? Anglo-ameriko pravo je zajedniki naziv za pravo koje vai na ostrvskom delu Evrope, u Engleskoj i veini zemalja Severne Amerike i engleskog govornog podruja (Australija, Novi Zeland, SAD). Common low se karakterie sledeim: pravo se nije razvijalo pod neposrednim uticajem rimskog prava; dominantni izvor prava je obiajno pravo koje stvaraju sudovi povodom konkretnih sluajeva, a u formi sudskih odluka precedenata; ideja kodifikacije nije bila prihvaena pa do kodifikacije nije ni dolo. U anglo-amerikom pravu su utvreni standardi za primenu obiaja: da postoji od pamtiveka; da je neprestano potovan; da je vren mirno nec clam nec precario; da ga podrava opinio necessitatis; da je izvestan; da je razuman. 23. Kako delimo grane pravnog sistema? Osnovne podele su: podela na privatno i javno pravo; podele prema srodnosti pravnih grana i familija prava (graanskopravna grupa, krivinopravna, javnopravna...) ; podela na supstancijalno i procesno; na glavne i pomone pravne discipline i dr. 24. Koji je kriterijum podele na javno i privatno pravo? Podela na javno i privatno pravo potie iz rimskog prava, a kriterijum podele je interes. Ovaj kriterijum je prvi predloio Ulpijan u svojoj izreci Publicum ius est quod ad statum rei romanae spectat, privatum ad singulorum utilitatem. Javno pravo je ono koje se odnosi na interese rimske drave, a privatno koje se odnosi na interese pojedinaca, jer su neke stvari korisne za zajednicu, a neke za pojedinca. 25. Koji je nedostatak ove podele? Interes kao kriterijum podele na privatno i javno pravo je esto kritikovan, jer je odnos izmeu javnog (opteg) i pojedinanog interesa teko jasno i precizno odrediti. S obzirom da pojedinci ive u organizovanim zajednicama njihovi su odnosi ispreplitani. Teko je za neki interes rei da je samo javni ili opti a za drugi da je samo pojedinani. ak i pojedinani interesi garantovani graanskim pravom, predstavljaju i opti interes. 26. Koje grane ine privatno pravo? Privatno pravo ine: Stvarno, Obligaciono, Nasledno, Trgovinsko, Autorsko i pronalazako pravo. Javno pravo ine: Ustavno, Krivino, Upravno. 27. Iz kojih razloga su neka prava svrstana u grupu sui generis i koja su to prava? Mnoge grane prava sadre elemente i privatnog i javnog prava, pa se tretiraju kao grane prava sa posebnom pravnom prirodom, sui generis.U meovita prava ili prava sui generis spadaju: Porodino, Radno, Graansko procesno pravo. 28. ta je kodifikacija? ta je unifikacija prava? Kodiifikacijom se na jedinstven i sveobuhvatan nain ureuje odreena pravna oblast ili materija, po pravilu u celoj zemlji. Unifikacija je donoenje jedinstvenih pravila koja e vaiti na teritoriji vie zemalja ili jedne zemlje (ako se na istu materiju primenjuje vei broj zakona na razliitim podrujima). Unifikacija, najee podrazumeva ve izvrenu kodifikaciju, ali se zakoni primenjuju samo na odreenim podrujima (samo za jednu pokrajinu, oblast, republiku u sastavu savezne drave)

5

29. Koji su najvaniji graanski zakonici? Vaniji graanski zakonici: Francuski (Code civil, 1804); Austrijski (1811); Srpski(1844); Opti imovinski zakonik za CG (1888); Nemaki (1900); vajcarski (1912). 30. Koje su osnovne karakteristike Francuskog graanskog zakonika? - predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja oznaava poetak nove ere u razvoju graanskog prava - stupio je na snagu 1804.godine - vai i danas, ali je njegov sadraj vremenom menjan stalnim reformama pojedinih instituta - rezultat je pisanog i obiajnog prava, kanonskog prava i carskih naredaba - u njemu je sadran duh francuske buroaske revolucije, jer su u osnovi njegovih reenja, laicitet (odvojenost od crkve), individualizam, jednakost, sloboda volje, princip laissez faire, laissez paser u ekonomskim odnosima. - francuski graanski zakonik je regulisao ovekovu svakodnevnicu, roenje, porodicu, svojinu, ugovor, nasleivanje. 31. Koje su karakteristike Austrijskog graanskog zakonika? - stupio je na snagu 1811.godine - celokupnu materiju graanskog prava je podelio u tri dela: personae, res, actiones - kratak zakonik i sastoji se od 1502 paragrafa - proet je idejama kole prirodnog prava - za nae pravo je znaajan jer je Srpski graanski zakonik njegova skraena i neto izmenjena verzija, a pored toga AGZ je sve do 1946. vaio u Hrvatskoj i Slavoniji, a sa novelama u Sloveniji i Dalmaciji. - osnove na kojima se temelji AGZ je rimsko pravo, ali imalo je uticaj i prirodnopravna kola, a neto manje i kanonsko pravo i Code civil. 32. Koje su karakteristike Nemakog graanskog zakonika? - stupio je na snagu 1900.godine, posle 26 godina pripreme za njegovo donoenje - napustio je institucionu trolanu podelu - sadri Opti deo u kome su postavljeni pravni principi i obraeni opti pravni instituti - regulisani su stvarnopravni, obligacionopravni, naslednopravni i porodinopravni odnosi - nedostaci: pun je apstrakcija i naunih konstrukcijato oteava njegovu primenu u praksi - po svom politikomm ekonomskom, socijalnom duhu, NGZ je delo kapitalistikog drutva i to njegove razvijene faze koju karakteriu filozofijaindividualizma, preduzetnitvo, konkurencija - NGZ je uticao na donoenje nekoliko modernih graanskih zakonika Japanski, Grki, Brazilski... 33.Kako je donet i kakav je znaaj Srpskog graanskog zakonika? - donet je 1844.godine, u vreme kada je Srbijatek ostvarila svoju dravnu samostalnost - trei zakonik u Evropi, posle FGZ i AGZ - donoenje zakonika bilo je rezultat tenje da se urede novonastali odnosi posle Hatierifa iz 1830. ali i toga to je knez Milo Obrenovi u donoenju SGZ video mogunost da za izvesno vreme odloi donoenje ustava kojim bi njegova vlast bila ograniena - SGZ predstavlja skraenu verziju AGZ - I pored svih nedostataka, SGZ je predstavljao znaajan korak u uspostavljanju zakonitosti u novonastaloj dravi

6

- oslanjajui se na AGZ, nae pravo se povezalo sa rimskim pravom, preko AGZ u srpsko pravo su ule ideje prirodnopravne kole:jednakost i ravnopravnost subjekata, privatna svojina, sloboda ugovaranja, line slobode... - SGZ je ustanovio i zatitio pravo individualne svojine kao osnovno pravo, ime je radikalno promenjen dotadanji svojinski sistem - SGZ vaio je itav jedan vek, sve do 1945, kada ga je revolucionarna vlast abrogirala. 34. Kada je donet i koje su karakteristike Opteg imovinskog zakonika za CG? - donet je 1888. i delo je pravnika Valtazara Bogiia - Bogii je njime regulisao samo imovinske odnose, stvarno i obligaciono pravo - materija imovinskih odnosa podeljena je u 6 delova - u prvom delu su sadrana Uvodna pravila i nareenja koja zamenjuju opti deo - u poslednjem delu, na kraju Zakonika, Bogii je kratko i jezgrovito u izrekama, objasnio neka pravila zakona - Bogii je bio pristalica istorijske kole i zato je posebno cenio obiajno pravo, smatrajui ga integralnim tekstom svakog pravnog sistema - u izradi zakonika oslanjao se na pravne obiaje onog doba, pisano zakonodavstvo i sudsku praksu CG. 35. ta predstavlja komunitarni pravni sistem? Pravo EU komunitarni pravni sistem jeste skup pravnih normi kojima se reguliu meusobni odnosi u koje stupaju dravljani i pravna lica koja imaju sedite u nekoj od drava lanica, same lanice i njihovi organi i organi i institucije Evropskih zajednica. 36. Objasniti znaenje pojma harmonizacija i razlike u odnosu na kodifikaciju i unifikaciju prava. Harmonizacija usklaivanje prava predstavlja postupak pribliavanja konvergentnih nacionalnih pravnih sistema postavljanjem zajednikih principa i pravila. 37. Pojam , karakteristike i vrste graanskopravnih normi. Graanskopravna norma je osnovna jedinica pravnog sistema kojom se neposredno regulie dogaaj ili ljudska radnja povodnom koje nastaje pravni odnos. Graanskopravne norme mogu biti dispozitivne i imperativne, zatim postoji specifina pravna norma pravni standard (generalna klauzula) i posebna vrsta pravnih pravila su sentence (brokari). Podela na dispozitivne i imperativne izvrena je prema obaveznosti norme za konkretan pravni odnos. Dispozitivne pravne norme primenjuju se na odreeni pravni odnos ukoliko subjekti pravnog odnosa ne ugovore drugaije reenje. Imperativne pravne norme su obavezne i ne mogu se menjati voljom stranaka. 38. Koja vrsta pravnih normi preovladava u graanskom pravu? U graanskom pravu preovlauju dispozitivne pravne norme, jer je to u skladu sa karakterom interesa koji se tite ovim normama (privatni interesi, autonomija volje, naelo dispozicije). Ima i znatan broj imperativnih pravnih normi i to kako nareujuih (npr. vlasnik nepokretnosti duan je da vri pravo svojine) tako i zabranjujuih.(npr. zabranjeno je vrenje prava svojine protivno cilju zbog koga je ustanovljeno). 39. ta je pravni standard i kakav je njihov znaaj? Pravni standard (generalna klauzula) predstavlja blanketnu normu koju sudija ispunjava sudom vrednosti posmatrajui i reguliui konkretni pravni odnos. Njime se oznaava kriterijum, merilo, smernica, pravilo ponaanja. Funkcija generalnih klauzula je

7

viestruka. One predstavljaju normativne pravne pojmove koji se ispunjavaju sudom vrednosti kao princip tumaenja ugovora, kao princip izvrenja ugovora, radi procene nitavosti pravnih poslova, utvrivanje obaveze na naknadu tete, utvrivanje granice izmeu upotrebe i zloupotrebe prava... 40. ta je izvor graanskog prava u materijalnom, a ta u formalnom smislu? Izvori prava u formalnom smislu ukazuju na formu ili oblik u kome je pravna norma utvrena. Materijalni pojam nije vezan za pravne akte ve za drutvene faktore i uzroke koji stvaraju pravo. Za pojam izvora u materijalnom smislu je vano ko stvara pravo, iz ega ono izvire, a ne u kom obliku. 41. Koji su formalni izvori prava u naem pravnom sistemu? Nae pravo pripada evropsko-kontinentalnom pravnom sistemu u kome je najznaajniji izvor prava zakon. Formalni izvori prava su: zakon, obiajno pravo, sudska praksa i pravna teorija. 42. Koje su prednosti regulisanja graanskopravnih odnosa zakonom? Zakoni su opti pravni akti koji reguliu odreene pravne odnose na temelju ustavnih naela. Oni sadre opte pravne norme koje vae za sve srodne pravne odnose i sankciju koja obezbeuje efikasnu primenu. Objavljivanje zakona omoguava pravnim subjektima da saznaju pravne norme. Na drutvenom planu, zakonima se ostvaruje dugotrajnost i stabilnost drutvenih odnosa. 43. ta je obiaj, a ta obiajno pravo? Obiaj je dugotrajno ili ustaljeno ponaanje ljudi u odreenoj zajednici. Obiajno pravo predstavlja skup pravila ponaanja koja nastaju dugotrajnim ponavljanjem ponaanja povodom iste injeninesituacije u odreenoj zajednici, tako da nastaje uverenje da su ona obavezna. Obiajno pravilo nastaje od obiaja koji je nepisano pravilo nastalo stalnim ponavljanjem od strane pripadnika odreene zajednice. 44. ta su trgovaki obiaji, a ta uzanse? Trgovaki obiaji predstavljaju vrstu obiajnih pravila koja se primenjuju u trgovakom prometu.To su pravila ponaanja koja se ustaljuju izmeu trgovaca, ali bez uverenja da su pravno obavezna. Uzanse su trgovaki obiaji sistematizovani i objavljeni u obliku zbornika koje izdaju trgovake ili industrijske asocijacije. I posle objavljivanja, uzanse su fakultativnog karaktera. Uzanse mogu biti opte i posebne. Opte uzanse se primenjuju na sve subjekte trgovakog prava, a specijalne samo u sluaju prometa odreene robe, ili na odreenu trgovaku granu. 45. Odrediti pojam sudske prakse. Da li je sudska praksa formalni izvor prava? Sudska praksa oznaava skup presuda i drugih sudskih odluka. U pravnotehnikom smislu, pod sudskom praksom se podrazumevaju opta reenja odreenih pitanja od strane sudova prilikom primene prava. U evropsko-kontinentalnom pravu sudska praksa nije formalni izvor prava. 46. ta je pravna nauka i kakav je njen znaaj? Pod pravnom naukom ili teorijom podrazumevaju se miljenja pravnih teoretiara izloena u raznim vrstama naunih radova povodom postojeeg prava, uporednog prava ili pravne istorije.Pravna nauka svojim stavovima i teorijama moe uticati na pravo ali nije izvor prava.

8

47. Abrogacija predratnog prava i Zakon o nevanosti iz 1946. SGZ je vaio itav jedan vek, od 1844. do 1946. kada ga je revolucionarna vlast abrogirala. Zakonom o nevanosti.SGZ je abrogiran, a pravila sadrana u njemu primenjivana su pod uslovima iz zakona jo nekoliko decenija, do donoenja novih zakona. 48. Kada jedan drutveni odnos postaje pravni? Drutveni odnos je faktiki odnos izmeu ljudi povodom odreenih injenica. Da bi drutveni odnos postao pravni odnos potrebno je da bude regulisan objektivnim pravom (pravno-normirani odnos). 49. ta su graanskopravni odnosi? Graanskopravne odnose ine oni drutveni odnosi koji su regulisani graanskopravnom normom.Graanskopravni odnos nastaje na temelju pravnih injenica. 50. Koji su elementi graanskopravnog odnosa? Strukturu pravnog odnosa ine subjekt, objekt i subjektivno pravo.Pravni odnosi se zasnivaju izmeu ljudi kao fizikih lica i njihovih organizacija kao pravnih lica, kao subjekata pravnog odnosa. Objekt pravnog odnosa je materijalno ili duhovno dobro povodom koga neposredno nastaje faktiki odnos koji pravna norma ureuje. Subjektivno pravo je sadrina pravnog odnosa koja odreuje pravni poloaj subjekata i zbog toga se prema njemu, odnosno karakteru ovlaenja i obaveze odreuje naziv pravnog instituta i konkretnog pravnog odnosa. 51. ta su pravne injenice i u emu je njihov znaaj? Pravne injenice su okolnosti iz ivota za koje objektivno pravo (pravni poredak) vezuje nastanak, promenu ili prestanak graanskih subjektivnih prava. 52. Kako utvrujemo koje su injenice pravnorelevantne? Jedna ista injenica, zavisno od vrste subjektivnog prava, moe biti pravno relevantna ili irelevantna. Ista injenica moe biti relevantna za iste ili raznorodne pravne odnose. Neke injenice mogu biti relevantne samo za krivino pravo, neke samo za upravno ili graansko pravo, a neke istovremeno za sve ove grane (npr.nasilna smrt). U tom sluaju, objektivno pravo (graansko, krivino, upravno...) vezuje za njih razliite pravne posledice i tako nastaju heterogeni pravni odnosi. Znaaj injenica nije isti ni u okviru iste grane prava. Npr. elementarna nepogoda usled koje je unitena kua je pravno relevantna za prestanak svojine, ali za naplatu sume osiguranja samo ako je kua bila osigurana od svog rizika oteenja. Protek vremena je irelevantan za sticanje svojine od nevlasnika, ali je pravno relevantan kod sticanja svojine odrajem, zastarelosti, prekluzije itd.Zatim, svojstvo dravine da je zakonita je pravno irelevantna injenica kod zatite dravine i vanrednog odraja, ali je pravno relevantna za redovni odraj. Relevantnost pravnih injenica je odreena objektivnim pravom. 53. ta je injenini skup? injenini skup ine vie pravnih injenica )npr. za sticanje svojine odrajem dravina, savesnost i protek vremena). 54. Koje su vrste pravnih injenica? Sve pravne injenice se prema objektivnoj mogunosti uticaja ljudske volje na njihov nastanak, dele na dogaaje i ljudske radnje.

9

55. Odrediti pojam dogaaja i navesti neke sluajeve u kojima su oni pravno relevantni? Dogaaji su one injenice na koje ljudi ne mogu iskljuivo (presudno) uticati svojom voljom. Pravno relevantni dogaaji su oni za koje se vezuju odreene pravne posledice. Npr. roenje-nastanak pravnog subjektiviteta; smrt-prestanak pravnog subjektiviteta i ostvarenje naslea; protek vremena; duevna bolest; propast stvari, zemljotres itd. 56. Zato su ljudske radnje najznaajnije pravne injenice? Ljudske radnje su voljne pravne injenice za koje objektivno pravo vezuje odreene pravne posledice (uinke). Poto se graanskim pravom reguliu odnosi pojedinaca i njihovih organizacija u njihovim privatnim aktivnostima, to graanskopravni odnosi nastaju najee voljom pravnih subjekata. Zato su ljudske radnje najbrojnije i najvanije pravne injenice u GP. 56. Kako se dele ljudske radnje? Ljudske radnje se dele na dve grupe: dozvoljene i nedozvoljene ljudske radnje. 57. ta su graanskopravni delikti i koja vrsta pravnih odnosa nastaje na osnovu ovih pravnih injenica? Nedozvoljene ljudske radnje ili graanskopravni delikti su injenice na osnovu kojih nastaje obligacioni odnos i subjektivno pravo potraivanje naknade tete. Ova injenica je pravno relevantna jer je pravnom normom predviena opta zabrana nanoenja tete drugome. 58. ta su izjave volje i na kom se pravnom principu temelji njihov znaaj u graanskom pravu? Dozvoljene ljudske radnje delimo na izjave volje i radnje saglasne pravu. Najznaajnije dozvoljene ljudske radnje su izjave volje. Izjave volje su voljne radnje koje se preduzimaju sa namerom da nastupi neki pravni efekat (nastanak, promena ili prestanak subjektivnog prava). One omoguavaju imovinske odnose pravnih subjekata koji najee voljno zasnivaju meusobne pravne odnose princip autonomije volje i slobodne inicijative. Npr.konstituisanje slubenosti, prodaja ili poklon odreene stvari. Izjava volje je najznaajniji element ugovora. 59. Objasniti razliku izmeu izjava volje i radnje saglasne pravu i primer? Radnje saglasne pravu postoje kada je pravni subjekt preduzeo odreenu doputenu radnju za koju objektivno pravo vezuje odreeno pravno dejstvo, iako subjekt nije to izriito eleo. Npr. nalaz tue stvari stvara obavezu nalazaa da stvar vrati vlasniku ili preda odreenom dravnom organu ukoliko je vlasnik nepoznat. Ili prerada svoje sa tuom stvari usled koje nastaje pravo svojine u korist jednog od vlasnika, pri emu se vodi rauna o savesnosti i vrednosti materijala. 60. ta su pravne pretpostavke i kako ih delimo? Pravne pretpostavke su pravne injenice ije se postojanje izvodi posrednim zakljuivanjem na osnovu ve postojeih injenica. Ovde se radi o postojanju odreenih injenica iz ijeg se postojanja, prema redovnom toku ili loginom redosledu stvari, izvodi zakljuak o postojanju jo jedne pravno relevantne injenice koja najverovatnije i postoji, ali se to ne moe utvrditi. S obzirom na mogunost dokazivanja postojanja odreene injenice, razlikujemo oborive i neoborive pravne pretpostavke. Oborive pravne pretpostavke su one kod kojih je doputeno dokazivanje postojanja suprotne ili drugaije pravne injenice nepostojanja pretpostavljene pravne injenice. To su: pretpostavka da

10

je dralac stvari savestan; ili da je dralac pokretne stvari njen vlasnik; da je dete roeno u braku zaeto od mua; da je vanbrani partner otac vanbrano roenog deteta. Neoborive pravne pretpostavke ne doputaju mogunost dokazivanja suprotnog. Takva je pretpostavka res iudicata pro veritate habetur (to se presudom utvrdi smatra se istinom), kod koje se ne moe dokazivati suprotno od pretpostavljenog; zatim proglaenje lica za poslovno nesposobno vai za sve vreme trajanja proglaanja, pa za vreme lucida intervalla svetlih trenutaka bez obzira na stanje svesti u tom momentu. Meutim, ako je graanskopravni delikt preduzet u svetlim trenucima, u pogledu deliktne odgovornosti ova pretpostavka je oboriva. 61. ta su pravne fikcije? Pravna fikcija je takva pravna injenica za koju se smatra da postoji , odnosno da ne postoji, iako se zna da ona nije nastupila, odnosno da je nastupila. Time se omoguava stvaranje potpunog injeninog skupa radi odreenog pravnog dejstva. Npr. smatra se da je nastupio potestativni uslov ije je nastupanje namerno spreila strana na iji je teret uslov ugovoren, ili obrnuto. U naslednom pravu se kod prava predstavljanja uzima kao da je predak iji potomci nasleuju ostavioca nadiveo ostavioca iako to nije sluaj. Najpoznatija je fikcija nasciturusa. Zaeto, ali jo neroeno dete smatra se kao da je ivo roeno ako je to u njegovom interesu Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur. 62. ta su pravna naela i kakav je njihov pravni znaaj? Naela su opte usvojene idejne vrednosti za regulisanje pojedinih pravnih odnosa i subjektivnih prava. Praktini znaaj naela je izraen u fazi njihove realizacije. Tako, na osnovu ovih karakteristika odreuje se da li je jedan odnos graanskopravni ili ne, a to moe biti vano za odreivanje sudske nadlenosti, za tumaenje i primenu norme kod popunjavanja pravnih praznina itd. 63. Kako se dele pravna naela? Pravna naela se dele na opta i posebna. Opta naela vae za sve grane i oblasti pravnog sistema i predstavljaju najvee i najoptije idejne vrednosti, poput principa pravinosti, jednakosti graana pred zakonom, ustavnosti i zakonitosti, pravne sigurnosti, zabrane nanoenja tete drugome itd. 64. Kako nazivamo naela GP vaea za sve njegove grane i koja su to naela? Naela vaea za sve grane GP jesu zajednika naela. Tu spadaju: princip autonomije volje subjekata, pravna jednakost, imovinska sankcija i prenosivost graanskih subjektivnih prava. 65. ta oznaava naelo autonomije volje i koje norme omoguavaju njegovo ostvarenje? Naelo autonomije volje oznaava doputenost slobodne inicijative subjekata u kreiranju graanskopravnih odnosa, odnosno u zasnivanju, modifikovanju i prestanku graanskih prava.Princip autonomije volje trpi brojna ogranienja. Ogranienja se vre prinudnim propisima, javnim poretkom i dobrim obiajima i imaju opti karakter. Ogranienja volje su neophodna zbog dominacije optih nad pojedinanim interesima. 66. Kako se ovo naelo konkretizuje u Stvarnom, a kako u Obligacionom pravu? Princip autonomije volje proima sve grane GP. U oblasti stvarnog prava, npr.svojine, autonomija volje se ogleda u slobodi korienja i raspolaganja predmetom svojine, koja moe da obuhvati i pravo na unitenje stvari, pravo odricanja od svojine itd.Meutim,

11

ogranienja mogu postojati u pogledu sadrine (obaveza korienja poljoprivrednog zemljita) ili u pogledu naina vrenja pravnih ovlaenja (zabrana zloupotrebe prava). U oblasti obligacionih ugovora, autonomija volje se ogleda prevashodno, u slobodi ugovaranja, ali i u mogunosti odricanja od prava na naknadu tete, prenosa potraivanja cesijom, gaenja obligacionih odnosa itd. Npr. sloboda ugovaranja se konkretizuje putem slobode odluivanja da se zakljui ugovor, da se izabere saugovara, da se odredi njegova sadrina, da se ugovor zakljui prostom saglasnou (princip konsensualizma). Ugovorne strane su slobodne u izboru forme, sadrine itd. ZOO autonomiju volje ureuje na sledei nain: Strane u obligacionim odnosima su slobodne , u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja, da svoje odnose urede po slobodnoj volji. 67. Koji je izraz naela autonomije volje u Naslednom pravu i na planu vrenja i zatite graanskih subjektivnih prava? U oblasti naslednog prava autonomija volje se ogleda u slobodi zavetanja, tj.raspolaganja imovinom za sluaj smrti. Ona je ograniena pravom odreenih zakonskih naslednika na nuni nasledni deo. Ova sloboda je potpuna u oblasti ugovornog raspolaganja (ugovor o doivotnom izdravanju). Princip autonomije ima svoju primenu i u zatiti graanskih subjektivnih prava. On se manifestuje pravom pravnih subjekata da sami odluuju o pokretanju postupka za zatitu svojih prava, o odravanju toka parnice, odnosno slobodom raspolaganja parnicom. Taj princip se u parninom postupku naziva principom dispozicije. 68. ta znai naelo dispozicije, a ta naelo oficijelnosti? Naelo dispozicije znai da se graanska subjektivna prava tite samo na zahtev zainteresovanog subjekta i u granicama njegovog zahteva.To znai da se sudski postupak za zatitu graanskih subjektivnih prava pokree po privatnoj inicijativi, na zahtev stranaka, a ne po slubenoj dunosti. U pokretanju postupka ono se ispoljava naelom nemo iudex sine actore; sud nije ovlaen da po slubenoj dunosti pokree postupak za zatitu graanskih subjektivnih prava (ne procedat iudex ex officio). Suprotno naelu dispozicije je naelo oficijelnosti, po kome je sud ovlaen da spor reava po slubenoj dunosti ili na zahtev nekog drugog organa. 69. Objasniti pojam i sadrinu javnog poretka. Javni poredak predstavlja optu normu ili pravni standard. Po svojoj sadrini, javni poredak je, najoptije reeno, skup pravnih principa kojima se regulie organizacija i funlcionisanje drave i njenih organa i njime se titi opti interes. U ekonomskim odnosima, u administrativnim odnosima, u krivinom pravu, javni poredak je akt dravne intervencije. 70. ta su dobri obiaji? Dobri obiaji obuhvataju pravila koja se zasnivaju na moralnim shvatanjima odreene drutvene zajednice i imaju neto iri znaaj. Zakonodavac primenom ovog standarda omoguava sudiji moralizaciju prava. 71. ta oznaava naelo jednakosti strana u graanskopravnim odnosima i kako se manifestuje u pojedinim delovima GP? Pri zasnivanju graanskopravnih odnosa i utvrivanju meusobnih prava i obaveza, graanskopravne norme tretiraju strane u pravnom odnosu kao pravno jednake i ravnopravne. U graanskom pravu vai princip koordinacije (usaglaenosti) volja, tako da niko ne moe biti nateran da stupi u graanskopravni odnos i preuzme obavezu. Svakako

12

radi se o formalnoj ravnopravnosti i jednakosti. Sutinski, uvek postoji neka nejednakost jedna strana je iskusnija, pravu vinija, psiholoki jaa itd. U praksi, poloaj strana ugroava najea ekonomska nejednakost. 72. Koja je sankcija predviena za povredu graanskopravnih normi? Za povredu graanskopravnih normi predviena je imovinska sankcija, koja je usmerena na imovinu poinioca graanskopravnog delikta. Lice koje drugome prouzrokuje tetu duno je da je nadoknadi. Ono treba da dovede oteeno lice u poloaj u kome bi se nalazila njegova imovina da nije bilo tetnog dogaaja. 73. Koje su osnovne karakteristike imovinske sankcije i razlike u odnosu na krivinopravne sankcije? Za razliku od krivinog prava gde su sankcije uperene na linost kazna lienja slobode, smrtna kazna itd.za povredu graanskopravnih normi je predviena imovinska sankcija koja pogaa imovinu odgovornog lica. Imovinska kazna u GP se plaa oteenom licu kako bi se njegov poloaj doveo u stanje pre povrede (reparacija) ili mu se omoguilo zadovoljenje na drugi nain (satisfakcija). Imovinska sankcija se moe javiti u obliku naturalne ili novane restitucije. Novana restitucija se vri kada naturalna restitucija nije mogua ili se priroda stvari protivi vraanju. Naknada tete se uvek dosuuje u novanom obliku. 74. Navesti oblike imovinske sankcije i navesti odstupanja. Novana i naturalna restitucija, izuzetno satisfakcija. Odstupanja postoje. Tako, ako doe do povrede asti moe se naloiti sankcija izvinjenja, povlaenja neistinite tvrdnje, iseljenje iz stana neosnovano useljenog lica, samopomo, odstupanje od restitucije itd. Ipak, ove sankcije uperene na linost su retke i predstavljaju izuzetke. 75. Objasniti pojam i sadrinu naela prenosivosti graanskih prava i obaveza, kao i njegove izuzetke. Graanska subjektivna prava nisu vezana za linost titulara, ve se mogu preneti na drugo lice. Prenoenje graanskih subjektivnih prava odvija se u formi pravnog prometa, pa se ovo naelo oznaava i kao naelo prometljivosti. Za prenoenje obaveze potrebna je saglasnost poverioca (npr.ustupanje obaveze). Prenoenje prava moe biti potpuno kada se pravo gasi sa prenosioca (poklon, prodaja) ili delimino kada se pored postojeeg konstituie novo pravo (npr.zalaganje stvari, davanje u zakup, optereenje slubenou). Odstupanja od prenosivosti postoje kod graanskih subjektivnih prava koja su vezana za linost titulara, kao to su line slubenosti, prava na izdravanje, susedska prava, zakonsko pravo pree kupovine, zakonska zaloga, lina prava na ast, ugled itd. 76. ta se podrazumeva pod pojmom pravnog subjekta? Pravni subjekti su lica koja imaju sposobnost da poseduju prava i obaveze. Biti pravni subjekt pravno sposoban, znai imati apstraktnu mogunost da se bude imalac prava i obaveza. Prava (ovlaenja) i obaveze lica u graanskopravnom odnosu ine njegovu sadrinu. Prema tome, pravni subjektivitet postoji ak i ako lice nema ni jedno pravo, niti obavezu. 77. Koje su vrste pravnih subjekata? Savremeno pravo poznaje dve vrste pravnih subjekata ili lica u pravu fizika i pravna lica.

13

78. Odrediti pojam fizikog lica i elemente njegovog pravnog statusa. Fiziko lice je ovek , kao bioloka jedinka, kome je objektivnim pravom priznata pravna sposobnost apstraktna mogunost da bude imalac prava i obaveza, da odgovara, da mu se priznaju izvesne slobode i sl. Fioziko lice stie pravni subjektivitet, odnosno pravnu sposobnost roenjem i ima je za ceo ivot do smrti. Ona je svojstvo linosti priznata objektivnim pravom, koja se ne moe prenositi na druge, ovek je se ne moe odrei, niti mu se moe oduzeti. Elementi pravnog statusa su: poslovna sposobnost, deliktna sposobnost i parnina sposobnost, koji skupa sa osnovnom - pravnom sposobnou upotpunjuju pravni subjektivitet. 79. Kada fiziko lice stie pravnu sposobnost? Fiziko lice postaje subjekt u pravu momentom roenja. U naem pravu jedini uslov za sticanje subjektiviteta je da je dete roeno ivo, tj.da makar u jednom trenutku po roenju pokazuje znake ivota. 80. Objasniti fikciju o nasciturusu i razloge primene. Uslovni subjektivitet koji se oznaava imenom nasciturus priznaje se zaetom, a jo neroenom detetu, pod uslovom da se ivo rodi. Uslovni subjektivitet je priznat od momenta zaea, a pokuaji da se odredi neki drugi momenat kada embrion postaje ovek nisu prihvaeni. Ovaj izuzetak je bio poznat jo u rimskom pravu kao fikcija o nasciturusu, ustanovljena radi zatite naslednih prava neroenog deteta na zaostavtini pretka koji je umro pre njegovog roenja. Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodo eius agitur. Zaeto dete smatra se kao ve roeno, ako su u pitanju njegovi interesi. Zaetak je uslovni subjekat u pravu. Da bi stekao pravnu sposobnost, potrebno je da se ispune uslovi: da se zaeto dete ivo rodi i da je priznanje pravnog subjektiviteta i pre roenja, potrebno radi zatite njegovih prava i interesa. Primenom fikcije o zaetku i u modernom pravu se tite nasledna prava zaetom, a neroenom detetu. Po roenju ravnopravno sa ostalim naslednicima ostavioca, ima svojstvo naslednika ili isporukoprimca legatara. Uslovni subjektivitet ima znaaja i kod priznanja prava na naknadu tete zbog povrede prava na ivot i telesni integritet izvrenog na zaetku u majinoj utrobi (tzv.prenatalna teta) 81. Kako prestaje pravni subjektivitet fizikog lica? Pravni subjektivitet je trajno svojstvo fizikog lica. Lice koje je ivo roeno smatra se pravnim subjektom sve do smrti. Prestankom fizikog lica kao bioloke jedinke, prestaju razlozi zbog kojih je priznato svojstvo pravnog subjekta. Pravni subjektivitet fizikog lica prestaje utvrivanjem smrti nekog lica i upisom injenice smrti u matine knjige umrlih. Proglaenje smrti se vri na osnovu utvrivanja bioloke smrti odreenog lica od strane nadlenog organa (lekara) ili sudskog proglaenja smrti nestalog lica. Zato se u pravnoj teoriji smatra da pravni subjektivitet prestaje na dva naina: bioloka smrt i dugotrajna nestalost odreenog lica. 82. Pod kojim uslovima se fiziko lice moe proglasiti za umrlo? - bioloka smrt i dugotrajni nestanak odreenog lica. 83. Koji elementi slue individualizaciji fizikih lica? Za uestvovanje fizikih lica u granskopravnim odnosima, ona se moraju meusobno razlikovati kao imaoci prava i obaveza. Zato se pravo koristi odreenim elementima za individualizaciju fizikih lica. To su: lino ime, prebivalite i dravljanstvo.

14

84. ta je prebivalite, a ta boravite fizikih lica? Prebivalite (domicil) je mesto u kome fiziko lice stalno ivi i po zakonu se smatra njegovim prebivalitem ili domicilom. Od prebivalita, treba razlikovati boravite. To je mesto u kome se fiziko lice nalazi, krae ili due vreme, bez namere da u njemu stalno ivi.Boravitem se oznaava samo prostorna veza, a prebivalite ima pravni znaaj. 85. ta je dravljanstvo? Dravljanstvo je pravna pripadnost fizikog lica odreenoj dravi. To znai da mu pripadaju sva prava koja proizilaze iz pravnog poretka odreene drave, ali i da ima obaveze prema njoj. Postoje i lica bez dravljanstva apatridi.Dravljanstvo RS stie se : poreklom, roenjem na teritoriji RS; prijemom; ili po meunarodnim ugovorima. Dravljanstvo u RS prestaje: otpustom, odricanjem, sticanjem dravljanstva druge drave lanice, po meunarodnim ugovorima. Dravljanstvo RS se dokazuje: izvodom iz matine knjige roenih, uverenjem o dravljanstvu, a u inostranstvu i vaeom putnom ispravom. 86. Objasniti pojam poslovne sposobnosti? Poslovna sposobnost je sposobnost lica da svojom izjavom volje zakljuuje pravne poslove i preduzima druge pravne radnje. 87. ta je opta (puna, potpuna) sposobnost i prema kom kriterijumu se odreuje? Opta poslovna sposobnost se odreuje prema uzrastu. Potpuna (puna) poslovna sposobnost omoguava fizikom licu da samostalno, svojom izjavom volje preduzima sve pravne poslove. Za punovanost njegovih pravnih radnji nije potrebna saglasnost zakonskog zastupnika. To je mogunost da vlastitom voljom izazivaju pravne promene zasnivaju, menjaju, prenose ili gase pravni odnosi, odnosno graanska subjektivna prava. 88. Kada fiziko lice stie optu poslovnu sposobnost? U naem pravu, potpuna poslovna sposobnost stie se punoletstvom. Izuzetno, fiziko lice moe postati poslovno sposobno i pre sticanja punoletstva emancipacijom. 89. ta je emancipacija? Emancipacija je sticanje poslovne sposobnosti pre zakonom utvrenog roka, tj.uzrasta, sudskom odlukom. Porodinim zakonom odreene su dve mogunosti emancipacije: odobrenjem zakljuenja braka pre roka ili priznanjem poslovne sposobnosti deci roditeljima, a u oba sluaja odlukom suda za lica sa najmanje 16 godina starosti. 90. Koji su stepeni poslovne (ne)sposobnosti? Poslovno nesposobna lica su ona koja vlastitom izjavom volje ne mogu punovano sticati prava i obaveze. Ona nemaju pravno relevantnu volju, zbog ega ne mogu samostalno i lino sklapati pravne poslove niti preduzimati druge radnje. U ime takvih lica pravne radnje preduzimaju zakonski zastupnici (roditelji ili staraoci). U naem pravu, potpuno poslovno nesposobna lica su maloletnici do navrene 14.godine ivota (mlai maloletnici) i punoletna lica koja su potpuno liena poslovne sposobnosti. 91. Pod kojim uslovima se punoletno lice moe liiti poslovne sposobnosti? Sticanje poslovne sposobnosti nastupa po zakonu (automatski) im lice postane punoletno. Zasniva se na pretpostavci da su intelektualne i voljne funkcije fizikog lica na tom uzrastu takvog kvaliteta da mu omoguavaju normalno rasuivanje shvatanje znaaja i posledica svojih radnji i snagu volje za njihovo kontrolisanje. Ali, ako je lice i posle punoletstva, zbog bolesti ili smetnji u psihofizikom razvoju, nesposobno da se samo

15

brineo sebi i o zatiti svojih prava, odnosno interesa, ili ako svojim postupcima ugroava svoja prava i interese, sud ga liava poslovne sposobnosti i produava roditeljsko pravo. 92. Pojam lucida intervalla? Sudska odluka stvara neoborivu pretpostavku da je lice lieno poslovne sposobnosti nesposobno za rasuivanje. Ipak, nekaa duevno bolesna lica mogu u trenucima biti i sposobna za rasuivanje. Svetli trenuci (lucida intervalla) predstavljaju one trenutke kod nekih vrsta duevnih oboljenja u kojima su duevni bolesnici svesni svojih postupaka (sposobni za rasuivanje). Pravni poslovi zakljueni u vreme lucida intervalla smatraju se nitavim. 93. Kakva je poslovna sposobnost maloletnika od 14. do 18. godine? Maloletnici izmeu 14. i 18. godine ivota imaju ogranienu poslovnu sposobnost. Stariji maloletnik moe samostalno zakljuivati sve pravne poslove koje moe zakljuivati i mlai maloletnik. 94. Koje pravne poslove moe samostalno zakljuivati? On moe preduzimati pravne poslove kojima pribavlja iskljuivo prava (npr.primiti poklon), pravne poslove kojima ne stie ni prava ni obaveze, i pravne posslove malog znaaja. to se tie ostalih pravnih poslova, ogranieno poslovno sposobna lica ih mogu zakljuivati samo uz saglasnost zakonskog zastupnika. Pravni posao koji je zakljuen bez saglasnosti zakonskog zastupnika smatra se ruljivim. 95. Kakav je status lica delimino lienog poslovne sposobnosti i kako ono uestvuje u pravnom prometu? Druga kategorija ogranieno poslovno sposobnih lica su punoletna lica koja su delimino liena poslovne sposobnosti. Punoletno lice se delimino liava poslovne sposobnosti, ako svojim postupcima neposredno ugroava svoja prava i interese ili prava i interese drugih lica. Razlog je bolest ili smetnja u psihofizikom razvoju koja je dovela do delimine nesposobnosti lica za rasuivanje i ograniene mogunosti za samostalno staranje o svojim pravima i interesima.Reenjem o deliminom liavanju poslovne sposobnosti, sud odreuje koje pravne poslove lice moe samostalno preduzimati i za koje mu nije potreban zakonski zastupnik. 96. ta je posebna poslovna sposobnost? Posebna poslovna sposobnost jeste mogunost subjekta da samostalno zakljui odreeni pravni posao ili preduzme drugu pravnu radnju nezavisno os stepena poslovne sposobnosti. 97. Na osnovu kojih kriterijuma se priznaje? Posebna poslovna sposobnost se odreuje prema karakteru i sloenosti pravnog posla. 98. ta je parnina sposobnost i kada se stie? To je sposobnost pravnog subjekta da u parnici punovano preduzima parnine radnje pred sudom radi zatite svojih prava. Parnina sposobnost se stie sticanjem poslovne sposobnosti. U naem pravu, stranka je parnino sposobna ukoliko ima potpunu poslovnu sposobnost. Zakon o parninom postupku ureuje ovo pitanje.

16

99. ta je deliktna odgovornost i kada se stie u naem pravu? Deliktna sposobnost je mogunost da se odgovara za prouzrokovanu tetu i obaveza na njenu naknadu. U naem pravu, deliktna sposobnost se stie sa navrenih 14 godina. 100. Objasniti razliku u deliktnoj odgovornosti detetado 7.godine i maloletnika izmeu 7. i 14.godine Lica do 7.godine ne odgovaraju za tetu koju drugom prouzrokuju-odgovaraju njihovi roditelji.Za maloletnike izmeu 7 i 14 godine postoji zakonska pretpostavka o deliktnoj nesposobnosti. Meutim, ona je oboriva pa e maloletnik biti odgovoran za naknadu tete., ako se dokae da je bio sposoban za rasuivanje u trenutku prouzrokovanja tete. 101. Kakav je znaaj lucida intervalla za deliktnu odgovornost? Lica koja usled duevne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ne odgovara za tetu prouzrokovanu drugom.Za tu tetu odgovara lice koje je na osnovu zakona ili odluke drugog nadlenog organa ili ugovora, duno da vodi nadzor nad njim.Meutim, i duevno bolesno lice, odnosno lice zaostalog duevnog razvoja moe biti odgovorno, ako je tetu prouzrokovalo za vreme svetlih trenutaka. 102. ta je pravno lice? Pravno lice je organizacija (udruenje) fizikih lica sa posebnom imovinom i pravnim subjektivitetom priznatim od strane pravnog poretka 103. Koji su uslovi potrebni za nastanak pravnog lica? Prvi uslov za nastanak pravnog lica jeste postojanje organizacije ili udruenja fizikih lica. Svako pravno lice mora imati najmanje jedno a po pravilu vie fizikih lica kao lanova organizacije pravnog lica. Ona se ostvaruje na principu autonomije volje (samoorganizovanja).Volja na osnovu koje nastaje udruenje ili organizacija fizikih lica moe biti izraena ugovorom, a moe i na drugi nain kojim se stvara organizacija i ustanovljavaju njena samostalnost, funkcionisanje i posebna prava i obaveze lanova organizacije.. To mogu biti:pravila organizovanja,opti uslovi organizovanja, statut, deklaracija, pakt, inicijativa itd. 104. ta ini personalni element pravnog lica? Personalni element (organizacija fizikih lica) obuhvata fizika lica organizovana radi ostvarenja zajednikih interesa. 105. ta se podrazumeva pod organizacionom samostalnou pravnih lica? Organizaciona jedinstvenost i posebnost ljudi u pravnom licu (organizaciona samostalnost) se ostvaruje ureenou putem pravnog akta (statut, pravilnik) i formiranjem organa koji zastupaju pravno lice. Pravno lice predstavlja organizaciju ili udruenje fizikih lica koji poseduju odreenu organizacionu samostalnost. To se omoguava donoenjem odgovarajueg pravnog akta, statuta, pravilnika, programa itd. Organizacionim aktom, organizacija fizikih lica poinje da funkcionie nezavisno i samostalno, i prema spolja i prema unutra (prema lanovima koji su je osnovali). 106.Pojam, sadrina i pravni znaaj imovinskog elementa pravnog lica? Imovinski (patrimonijalni) element obuhvata posebnu imovinu pravnog lica, nezavisnu od imovine lanova pravnog lica i njen odnos sa imovinom fizikih lica.

17

107. ta obuhvata pravni element pravnog lica? Pravni element pravnog lica obuhvata pravno priznanje subjektiviteta od strane pravnog poretka. 108. Koji su kriterijumi (sistemi) priznanja pravnog subjektiviteta pravnog lica? - Sistem autopriznanja (imanentnog priznanja). Vai za sticanje subjektiviteta drave. - Sistem prijave (deklaracije). Postoji kada organizacija na osnovu svog osnivakog akta postaje pravno lice momentom prijave nadlenom dravnom organu. U savremenom pravu, ovaj sistem se primenjuje za nastanak zadubina. - Sistem odobrenja ili koncesije. Za nastanak pravnog lica nije dovoljan osnivaki akt, ve dravni organ ocenjuje celishodnost osnivanja, aktivnost, ciljeve itd. - Sistem normativnog odreivanja uslova. Ovaj sistem predvien je uglavnom za trgovaka drutva. On se karakterie odreivanjem uslova potrebnih za sticanje svojstva pravnog lica. Nadleni organ ispituje ispunjenost uslova i u sluaju kad su oni ispunjeni duno je da dopusti upis pravnog lica u odreene registre. 109. Kako i zbog ega se ostvaruje naelo javnosti u nastanku i prestanku pravnog lica? Registracijom pravnog lica vri se publicitet njegovog nastanka.Sticanje svojstva pravnog lica se obino upisuje u odreene registre(publicitet). To nalae naelo pravne sigurnosti. Trea lica koja stupaju u pravni promet sa organizacijom ili udruenjem fizikih lica moraju biti sigurna u pogledu statusa svog saugovaraa. Prestanak pravnog lica., iz istih raazloga, mora biti registrovan. Do prestanka pravnog lica dolazi kada prestane neki od uslova potrebnih za nastanak pravnog lica. 110.Koji elementi (svojstva) ine status pravnog lica? Pravna , poslovna i deliktna sposobnost. 111. Kakvu pravnu sposobnost imaju pravna lica i da li se ona razlikuje od pravne sposobnosti fizikih lica? Pravna sposobnost pravnog lica oznaava svojstvo organizacije pojedinaca da ima ovlaenja i obaveze, odnosno da bude imalac praava i obaveza. Obim pravne sposobnosti pravnih lica nije isti kao kod fizikih lica za koje vai princip opte i jednake pravne sposobnosti jer momentom roenja sva fizika lica mogu biti nosioci svih prava i obaveza. Do razlikovanja dolazi zbog prirode fizikih, odnosno pravnih lica. Fizika lica su prirodni entiteti za koje pravo vezuje sve posledice, to nije sluaj sa pravnim licima. Kod pravnih lica pravna sposobnost nije jednoobrazna, jer su pravna lica raznovrsna. Raznorodnost pravnih lica uslovljena je razliitou ciljeva zbog kojih se osnivaju. 112. Poslovna sposobnost pravnih lica. Poslovna sposobnost pravnog lica oznaava njegovu sposobnost da svojim izjavama volje i pravnim radnjama stie, prenosi, menja i gasi graanska subjektivna prava. 113. Deliktna sposobnost. Deliktna sposobnost pravnog lica je sposobnost da odgovara za tetu koju organi pravnog lica prouzrokuju drugom pravnom ili fizikom licu u obavljanju svoje delatnosti ili vrenju poverenih funkcija. Takoe, deliktna sposobnost je i sposobnost pravnog lica da zahteva naknadu prouzrokovane tete od odgovornog fizikog ili pravnog lica.

18

114. Pravi znaaj imovinske samostalnostipravnog lica za njegovu deliktnu odgovornost. Pravno lice ne odgovara za tetu prouzrokovanu od strane njegovih radnika ili organa izvan obavljanja delatnosti pravnog lica.Za tu tetu odgovaraju lanovi pravnog lica svojom imovinom. To proizilazi iz principa imovinske samostalnosti pravnog lica; imovina pravnog lica je odvojena, samostalna u odnosu na imovinu lanova pravnog lica. Izuzetno, kod nekih pravnih lica odgovaraju i njegovi lanovi svojom imovinom (komaditna drutva, zadruge). 115. Vrste pravnih lica - prema cilju koji ostvaruju, oblastima u kojima deluju, i ovlaenjima kojima raspolau postoje pravna lica javnog i privatnog prava. - prema kvalitetu unutranjeg ureenja razlikujemo udruenja i ustanove; - prema interesu koji ostvaruju razlikujemo altruistika (nekomercijalna) i lukrativna (komercijalna) pravna lica; - postoje i druge podele. Udruenja sainjavaju fizika lica kao lanovi koji su tesno povezani i bez odreenog broja lanova, to pravno lice ne moe nastati. Udruenje je pravno lice koje se osniva voljom vie lica radi postizanja odreenih ciljeva. Cilj i funkcionisanje udruenja odreuju sami lanovi. Ustanove su pravna lica kod kojih je bitna imovina ili svrha a ne njen personalni supstrat. lanova pravnog lica nema, ve postoje korisnici i organi. Zadubina je privatnopravna i dobrotvorna ustanova koja se osniva na osnovu izjave volje osnivaa zadubine.Zadubina je organizacija iju je imovinu njen osniva nepovratno namenio da svojim prihodima ostvaruje odreeni drutveno doputeni i drutveno korisni cilj altruistiki inidba se vri korisnicima dobroino, bez naknade i ekvivalentnosti. 116. ta je subjektivno pravo? Subjektivno pravo je objektivnim pravom priznato ovlaenje pravnim subjektima (fizikim i pravnim licima) radi zatite odreenih interesa. 117. Koji su elementi graanskog subjektivnog prava? Elementi graanskog subjektivnog prava su: ovlaenje, obaveza i zahtev. 118. ta je zahtev i koja je njegova funkcija? Zahtev je mogunost imaoca subjektivnog prava da svoje pravo izvri prinudnim putem (npr.predaja stvari) ili da se ostvari imovinski efekat ovlaenja (npr.naknada tete za neodrani koncert). Prinuda se ostvaruje posredstvom suda i dravnog organa, pomou imovinske sankcije koja dominira u GP. Zahtev se oznaava i kao tuba u materijalnom smislu i upuena je obaveznom licu. 119. Pojam pravne moi. Pravna mo je mogunost pravnih subjekata priznata zakonom ili ugovorom, da izjavom bolje utiu na nastanak, promenu, ili prestanak graanskih subjektivnih prava. Pravne moi su: pravo pree kupovine, pravo izbora kod alternativnih obligacija, prihvatanje ponude od strane ponuenog lica, pravo opoziva, pravo otkaza... Pravne moi se garantuju pravnim subjektima radi zatite odreenih interesa. Po tom obeleju, pravne moi su iste kao i subjektivna prava. Ali, pravne moi su ovlaenja koja nastaju povodom odreenih subjektivnih prava i zato nemaju domaaj koji imaju subjektivna prava.

19

120. Koja se podela subjektivnih prava smatra klasinom, akada je nastala i po kom kriterijumu je izvrena? Klasinim podelama smatraju se podele graanskih subjektivnih prava na stvarna i obligaciona (lina) prava i podela na imovinska i neimovinska prava. Kasnije je nastala podela na apsolutna i relativna prava. 121. Koja su obeleja obligacionih (relativnih) prava? - dejstvo inter partes (poverilac dunik) - broj obaveznih lica je odreen ili odrediv - obaveza dunika je pozitivna i imovinska, a i kada je negativna postoji imovinski interes - obaveza dunika je korelativna sa ovlaenjem poverioca i obrnuto - zastarevaju (po pravili) - zahtev nastaje kada i ovlaenje; moe biti istovrstan sa ovlaenjem (naturalna restitucija) ili se svodi na imovinski efekat (novana restitucija) - poverilac ima posrednu vlast na stvari i nema pravo sledovanja stvari - nije ogranien broj obligacionih prava - privremena prava, slue stvaranju, prenosu i promeni trajnih (stvarnih i drugih) prava - nisu javna i ne tiu se treih lica (res inter alios acta) - nema slobode u vrenju - zabrana zloupotrebe prava. 122. Imovinska i neimovinska prava Imovinska prava su ona prava koja svom titularu omoguavaju kotist koja se moe neposredno izraziti u novcu. Imovinskim pravima se ostvaruje ekonomski efekat u neijoj imovini. U graanskom pravu preovlauju imovinska prava. Najvanija grupa imovinskih prava su stvarna prava prava svojine, slubenosti, zalono pravo.U imovinska prava spadaju i potraivanja iz obligacionih odnosa ius ad personam, pravo na kupovnu cenu, pravo na prevoz robe, naknada tete..I pravo autora na naknadu za iskoriavanje ili upotrebu autorskog dela kao i pronalazako pravo su imovinska prava. Broj neimovinskih prava u graanskom pravu je manji. To su subjektivna prava koja nastaju povodom linih dobara. To su prava linosti, kao to su pravo na ast, ivot, dostojanstvo i porodina prava. Ona korenspondiraju sa moralnim vrednostima. Povreda neimovinskih linih prava moe prouzrokovati imovinsku (materijalnu) tetu, ali i neimovinsku tetu. Meutim, za neimovinsku tetu se ne moe dosuditi novana naknada. 123. Kojia prava spadaju u apsolutna? Grupu apsolutnih prava ine: stvarna prava, prava autorstva i industrijske svojine i lina prava. Osnovna slinost meu pravima ove grupe jeste njihovo delovanje prema treim licima (erga omnes). 124.Koje su Karakteristike apsolutnih prava? - dejstvo prema treim licima erga omnes (titular prava trea lica) - broj obaveznih lica nije odreen - obaveza druge strane u pravnom odnosu je negativna sastoji se u uzdravanju i nije imovinske prirode - obaveza odgovara subjektivnom pravu, a ne pojedinim ovlaenjima - ne zastarevaju (po pravilu) - zahrev nastaje povredom apsolutnih prava, jer se tada konkretizuje prema odreenom licu - titular ima neposrednu pravnu vlast na stvari i pravo sledovanja stvari - ogranienost broja stvarnih prava (numerus clausus), osim za stvarne slubenosti

20

- trajna prava radi zadovoljenja imovinskih interesa - javnost (publikovanje) stvarnih prava - sloboda vrenja prava, uz ogranienja u optem i privatnom interesu - zabrana zloupotrebe prava. 125 ta karakterie relativna prava? Relativna prava predstavljaju kategoriju subjektivnih prava koja se u celini poklapa sa obligacionim pravima. 126.Kada nastaje zahtev kod apsolutnih, a kada kod relativnih prava? Zahtev za zatitom apsolutnih prava, nastaje tek sa povredom prava, jer je dotle obavezno lice nepoznato.Tek sa povredom postoji lice kome se imalac apsolutnog prava moe obratiti i zahtevati da prestane sa uznemiravanjem ili da mu vrati oduzetu stvar. Kod relativnih prava, zahtev nastaje kad i ovlaenje. Moe biti istovrstan sa ovlaenjem (naturalna restitucija) ili se svodi na imovinski efekat (novana restitucija). 127. Koji pravni odnosi nastaju smru fizikog lica? Smru fizikih lica nastaje naslednopravni odnos, koji obuhvata ovlaenje i obaveze naslednika povodom stupanja u imovinskopravni odnos umrlog lica (stvarni ili obligacioni). Naslednopravni odnos postoji izmeu univerzalnih sukcesora (zakonski, nuni, testamentarni naslednici) koji postaju lanovi naslednike zajednice od momenta smrti ostavioca, pa sve do momenta deobe naslednike zajednice. 128. Pojam i vrste intelektualnog stvaralatva? Prava intelektualnog stvaralatva ili prava autorstva su apsolutna graanska subjektivna prava koja nastaju kao rezultat ovekove intelektualne aktivnosti ili umnog rada. Prava intelektualnog stvaralatva se dele u dve grupe: autorsko pravo umna svojina; i pronalazako pravo industrijska svojina. 129. Pojam autorskog prava i njegove komponente. Autorsko pravo predstavlja skup pravnih normi kojima se reguliu subjektivna prava autora povodom korienja autorskog dela. Autorsko pravo je sloeno pravo. Sastoji se iz dve vrste ovlaenja: linopravnih (moralnih) i imovinskih ovlaenja Linopravna ovlaenja autora su: pravo paterniteta, pravo naznaenja imena, pravo objavljivanja i zatite integriteta dela. Autoru se priznaje i imovinsko pravo na materijalne koristi od dela naknada za korienje dela.Imovinska prava autora su: pravo na beleenje ili umnoavanje dela, pravo stavljanja primeraka u promet, pravo predstavljanja ili izvoenja dela, emitovanja... 130. ta je pronalazako pravo i po emu se razlikuje od autorskog prava? Pronalazako pravo je apsolutno subjektivno pravo koje za objekat ima pronalazak ili tehniko unapreenje.Dok autorsko pravo nastaje samim nastankom autorskog dela, za pronalazako pravo je potrebno da se pronalazak zatiti u posebnom postupku pred odgovarajuim dravnim organom (Zavod za patente). 131. Pojam i karakteristike linih prava (prava linosti). Prava linosti su apsolutna subjektivna prava koja ovlauju titulara da svoje lino dobro koristi (ostvari), uivajui ga (npr.potovanje privatnosti, imena, ugleda, intimne sfere, trajnost prepiske) i raspolaui njime (npr.da objavi dnevnik, fotografiju, reklamni spot, CD).. Lina prava garantuju oveku prava i slobode koje treba da odrede autonomiju ljudske individue koja je garantovana prema drugom pojedincu i dravi (ivot, fiziki integritet,

21

privatnost). Prava linosti su regulisana meunarodnim konvencijama i deklaracijama, Ustavom i nacionalnim zakonima. Prava linosti omoguavaju svom titularu neposrednu, ekskluzivnu pravnu vlast na linim dobrima koja su istovremeno neposredno ili posredno deo ovekove linosti. To su apsolutna prava, deluju erga omnes - prema svima, tako da su trea lica duna da se uzdravaju od povrede linih prava. 132. ta su lina dobra i kako se dele? Lina dobra su objekti prava linosti. Lina dobra delimo na dve grupe: - ona koja su sastavni deo linosti (ivot, telo, oseanje, zdravlje, ugled, ast...) - ona koja su emancipacija linosti, tj. opredmeeni izrazi lica (lini zapisi, fotografije, tonski zapisi, televizijska slika, glas na raddio emisiji isl.) 133. Koja su ovlaenja titulara linih prava? Titulari linih dobara imaju pravo uivanja linim dobrima, a povodom nekih dobara i pravo raspolaganja.Ovlaenje uivanja svodi se na pravo linosti da ivi i uiva svoju telesnu celovitost, zdravlje, psihiki integritet, da se slobodno kree, uiva svoju privatnost, intimu, ast i ugled, da se slui svojim glasom, imenom i likom. Nekim pravima se ne moe raspolagati, jer ine sastavni deo ovekovog integriteta ivot, zdravlje 134. Kada se mogu ograniiti lina prava? Ogranienja linih prava proistiu iz prevage drutvenih interesa nad linim pravima. Tako se bez pristanka imaoca prava moe objaviti lini spis, izvriti prikaz lika, tonskog zapisa, ako to pravo pripada licu koje je od interesa za javnost (politiar, glumac, kriminalac). Zatim, ne postoji obaveza uzdravanja od povrede tueg linog dobra u sluajevima krajnje nude, u ratu,pri vrenju roditeljskog prava... 135. Koja su osnovna lina prava? - pravo na ivot - pravo na telesni (fiziki) integritet - pravo na psihiki integritet - pravo na sliku - pravo na privatnost - pravo na dostojanstvo linosti. 136. ta su pravni objekti i kakav je njihov znaaj? Pravni objekt je element povodom koga nastaju graanskopravni odnosi i graanska subjektivna prava, on je njihov nosilac. Danas se kao pravni objekti javljaju stvari i usluge ije se postojanje ili vrenje nije moglo ni zamisliti avioni, vozovi, hidrocentrale, prenos energije. Pri tome, ista stvar moe biti istovremeno ili sukcesivno objekt raznih graanskopravnih odnosa. 137. Koje uslove treba da zadovolji odreenjo dobro da bi se smatralo objektom u pravu? Vrste pravnih objekata. Objekti graanskih subjektivnih prava mogu biti samo ona dobra na kojima se moe ostvariti neposredna pravna vlast, i sa kojom obaveza pasivnog subjekta nije u korelativnom odnosu. Ako se pravni objekt shvati na ovaj nain, onda se mogu razlikovati vrste pravnih objekata: - stvari - tvorevine intelektualnog stvaralatva - lina dobra - ljudske radnje.

22

138. Odrediti pojam stvari. Stvari su materijalni delovi prirode koji se nalaze u ljudskoj vlasti (faktiki ili virtuelno) a na kojima postoji ili moe postojati svojina ili neko drugo subjektivno pravo. 139. ta su objekti relativnih prava? Obligaciona (relativna) prava imaju za objekt ljudsku radnju. Predmet obligacionih prava je dunikova obaveza (radnja ili prestacija) koja se moe sastojati u davanju (injenju) ili neinjenju. 140. ta je pravni promet i koju odliku graanskog prava izraava? Graanskopravni promet je prenos (prelaz) subjektivnog prava ili pojedinih ovlaenja i obaveza iz subjektivnog prava sa pravnog prethodnika (tradens, prenosilac) na pravnog sledbenika (sukcesor). Pravni promet je svojstven graanskim subjektivnim pravima i proizilazi iz karakteristike prometljivosti (prenosivosti) veine imovinskih subjektivnih prava, tj.mogunosti da se odvoje od svog prvobitnog titulara i pripadnu drugom subjektu. U tom sluaju dolazi do sukcesije stupanje sledbenika na mesto prethodnika. 141. Objasniti razliku izmeu univerzalne i singularne sukcesije. Singularna sukcesija postoji kada se prenosi jedno ili vie odreenih subjektivnih prava sa pravnog prethodnika na pravnog sledbenika (npr.prenos svojine na automobilu sa prethodnika na sukcesora kupovinom, prodajom, razmenom, poklonom, isporukom). Kod singularne sukcesije pravni sledbenik (sukcesor) stupa u jedno ili vie tano odreenih subjektivnih prava pravnog prethodnika. Univerzalna sukcesija postoji kada se sva imovinska prava prenose sa pravnog prethodnika na pravnog sledbenika. Kao skup svih prava i obaveza, imovina je neprenosiva za ivota titulara. 142. Koji su oblici singularne sukcesije? Konstitutivni i translativni pravni promet predstavljaju vrste singularne sukcesije. 143. Odrediti pojam translativnog pravnog prometa. Translativni prenos postoji kada singularni sukcesor ili sledbenik stie pravo, dok pravni prethodnik ili prenosilac gubi pravo koje je dotle imao. Npr. ako lice A proda auto licu B, ono prestaje da bude njegov vlasnik, a pravo svojine stie lice B. Prema tome, translativnim prenosom dolazi do promene subjekta nosioca ovlaenja i obaveza u pravnom odnosu, tako da odreeno pravo prestaje za prethodnog titulara i konstituie se u korist novog. 144. ta je konstitutivni pravni promet i gde je najei? Konstitutivni pravni promet postoji kada se ne prenosi postojee subjektivno pravo, ve odreena ovlaenja i obaveze iz tog prava tako da konstituiu (obrazuju) novo graansko subjektivno pravo u korist sticaoca. Pri tome, prenosilac ne gubi postojee pravo, ve ga umanjuje (ograniava), konstituiui i prenosei na sticaoca novo pravo. Npr. konstituie se zakup i prenos ovlaenja dranja i upotrebe stana, ali ostaje i pravo svojine u korist vlasnika kao prenosioca prava.

23

145. Kakvo je derivativno sticanje prava? Derivativno sticanje prava postoji kada sticalac (sukcesor) izvodi svoje pravo iz prava pravnog prethodnika, bilo translativnim prometom (npr. prenos svojine kupovinom, poklonom, isporukom) bilo konstitutivnim prometom prava (ugovorno sticanje slubenosti, zaloge, zakupa). Pravni sledbenik stie isto pravo i po pravilu istog kvaliteta (npr.svojinu ogranienu slubenou) kakvo je imao i pravni prethodnik. Sukcesor izvodi svoje pravo iz prava prethodnika. Zato vai princip Nemo plus iuris in alium transferre potest quam ipse habet Niko ne moe preneti na drugoga vie prava nego to sam ima. 146. Koji su uslovi derivativnog sticanja prava? Za derivativno sticanje pravo zahteva odreene pravne injenice koje opravdavaju i potvruju derivaciju sticanje za sledbenika i prestanak ili ograniavanje prava za prenosioca. U naem pravu to su: - iustus titulus pravni osnov (ugovor o prodaji, poklonu, zakupu) - modus acquirendi nain sticanja (predaja pokretne stvari, odnosno upis steenog prava na nepokretnosti). Pri tome, neophodno je da prenosilac bude titular prava koje se prenosi Znai, za derivativno sticanje prava nuno je da sticalac svoje pravo izvodi iz prava prethodnika. 147. ta se podrazumeva pod originarnim sticanjem prava? Originarno sticanje prava postoji kada se subjektivno pravo ne izvodi iz prava pravnog prethodnika, ve se zasniva na skupu pravnih injenica, koje zakon neposredno predvia kao podobne da dovedu do konstituisanja novog subjektivnog prava (npr.odrajem, sticanjem od nevlasnika, okupacijom). 148. ta je imovina i koja prava ulaze u njen sastav? Imovina je skup imovinskih prava i obaveza koja pripadaju jednom licu. Imovinska prava su ona koja za objekt imaju stvar, novac ili neko drugo dobro koje se moe izraziti u novcu. Osnovne karakteristike imovine su jedinstvenost, nedeljivost i neprenosivost. Imovina je sloen pojam sastavljen od razliitih, ali istorodnih elemenata koje povezuje subjekat kome pripadaju i priroda objekata povodom kojih nastaju imovinska prava.Sadrinu imovine ine imovinska prava. Imovinska prava su sva stvarna prava, potraivanja koja glase na stvar ili novac i imovinska ovlaenja autora i pronalazaa. Izuzetno, u imovinu ulaze i neka neprenosiva prava, kao to su pravo na izdravanje i line slubenosti. 149. Koje su karakteristike imovine? Karakteristike imovine su: - jedinstvenost - nedeljivost - neprenosivost. 150. ta znai jedinstvenost imovine? Imovina je jedinstven pojam, jer ini pravnu celinu. Jedinstvenost se uspostavlja preko subjekta kome pripada i objekta koji je ine. Imovina uvek pripada jednom licu, fizikom ili pravnom.

24

151. ta je realna subrogacija i koja karakteristika imovine je omoguava? Realna subrogacija znai da na mesto jednog objekta koji prestane (materijalno ili pravno) dolazi drugi, a sam pravni odnos zadrava istu pravnu prirodu subrogatum capit naturam subrogati. Omoguava je jedinstvenost imovine. 152. Dali je imovina prenosiva? Imovina kao pravna celina je neotuiva tj.neprenosiva za ivota titulara.Ona se ne moe odvojiti od titulara jer nema sopstvenu i samostalnu egzistenciju. 153. U emu se ogleda znaaj imovine? Imovina omoguava: - mogunost poverioca da se namire za svoja potraivanja iz dunikove imovine imovinska sankcija - obavljanje pravnog prometa, odnosno prenoenje prava i obaveza sa jednog lica na drugo (zahvaljujui realnoj subrogaciji) - prenoenje imovine na naslednike u stanju kome se nalazila (sa pravima i obavezama). 154. Kako se titi imovina kod nas, a kako na meunarodnom nivou? Konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama je zatitila graanska i politika prava, a tek Protokolima zatita je proirena i na ekonomska i socijalna prava. Ona ne sadri odredbu o pravima na imovinu, jer se u vreme njenog donoenja teilo sve veim ogranienjima prava svojine zbog ostvarivanja socijalnih programa. U l.1.Prvog protokola, imovina dobija svoju zakonsku ratifikaciju.. Ovim lanom Protokola, garancija prava na imovinu, predviena je na sledei nain:Svako fiziko ili pravno lice ima pravo na nesmetano uivanje svoje imovine. Niko ne moe biti lien svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predvienim zakonom i optim naelima meunarodnog prava. Dakle, l.1.sadri 3 jasno odreena pravila, pomou kojih se mogu odrediti sadrina imovine i granice njene zatite: - pravo na mirno (nesmetano) uivanje imovine - zabranu liavanja imovine, osim u javnom interesu i u skladu sa zakonom i optim naelima - pravo drave da vri kontrolu nad korienjem imovine i sprovodi ogranienja u skladu sa optim interesom. 155. ta su pravne radnje i kako ih delimo? Pravni posao je pravna radnja kojom se manifestuje volja jednog ili vie lica sa namerom da nastane, da se promeni ili prestane neko subjektivno pravo.Pravni poslovi su najvanija vrsta pravnih radnji.Definicija pravnog posla je odreena na visokom nivou optosti i apstrakcije; iz nje se jedino jasno vidi da se radi o pravnoj radnji ije je posebno obeleje volja kao akt sticanja, promene ili prestanka subjektivnih prava.Pravna radnja je iri pojam od pravnog posla. Svaki pravni posao predstavlja pravnu radnju, ali svaka pravna radnja nije pravni posao. 156. U emu je razlika izmeu pravnog posla i pravne radnje? U nameri da se proizvede odreeno pravno dejstvo lei razlika izmeu pravnog posla i pravne radnje. Kod pravnog posla strane-uesnice daju odreene izjave volje svesne da e to dovesti do odreenog pravnog rezultata, npr.da e stei pravo svojine na stvari. Kod pravne radnje postoji odreena volja, ali ona nije usmerena na postizanje odreenog pravnog dejstva. Ono nastupa na osnovu samog zakona, npr.deliktna radnja, na osnovu

25

zakona, namee odgovornost lica koje je preduzelo nedozvoljenu radnju. Namera da se prouzrokuje teta nije sadrala i nameru da se odgovara. Kod pravnih radnji posledice nastupaju nezavisno od injenice da li je pravni subjekt to hteo ili ne.Pravne radnje mogu biti faktike radnje nezavisne od volje subjekata, kao to su zastarelost, zakonska obaveza izdravanja, obaveza suseda da dozvoli prolaz preko svog zemljita itd. Za nastanak pravnog posla,izjava volje je neophodna, ali najee, nije dovoljna samo volja pravnih subjekata. Potrebno je da postoje i druge pravne injenice ili zakonski uslovi kao to su forma, dozvola dravnog organa ili treeg lica idr. Zakon, a esto i same strane, odreuju formu u kojoj pravni posao mora biti zakljuen. Dozvola u graanskom pravu predstavlja prethodnu saglasnost dravnog organa ili treeg lica za zakljuenje pravnog posla ili preduzimanje neke pravne radnje. ZOO pod dozvolom podrazumeva i naknadnu saglasnost ili odobrenje. Dozvola za zakljuenje pravnog posla ograniava volju strana u pravnom poslu. Ima za cilj ili zatitu interesa jedne strane ili opteg interesa. 157. Koje kvalitete treba da ima volja u pravnom poslu da bi mogla da proizvede punovano pravno dejstvo? Da bi volja proizvela pravno dejstvo, potrebno je da ispunjava sledee uslove: - da je data od poslovno sposobnog lica - da je izjavljena slobodno - da je ozbiljna i mogua - da postoji saglasnost izjavljenih volja kod dvostranih pravnih poslova - ostali uslovi: forma, dozvola dravnog organa ili treeg lica itd. Volja je psihika injenica koja ini sastavni deo ovekove linosti i predstavlja pokretaku snagu ovekovih aktivnosti i emancipaciju njegovih sposobnosti.Da bi volja proizvela pravno dejstvo, potrebno je da bude saoptena tj.izjavljena. Izjava volje je saoptavanje unutranje volje treim licima, koja se tek spoljnom manifestacijom (reima, znacima, radnjama) saznaje. Pre izjave volja nije poznata drugim licima i ne proizvodi pravno dejstvo. 158. Koja je razlika izmeu teorije volje i teorije izjave volje? Po teoriji volje, za pravni posao je bitna volja (stvarna, unutranja) a ne njena izjava, iako je izjava neophodna za njeno dejstvo. Pravno relevantna je unutranja volja, jer izjava volje ima cilj da stvarnu volju manifestuje (publikuje) u spoljnom svetu, pa je relevantna samo ako je tano ispoljavanje unutranje volje. Po teoriji izjave volje za pravni posao je bitna izjavljena volja, jer je u pravnom prometu nemogue istraivati unutranju, faktiku volju. U savremenom pravu data je prednost izjavi volje jer se izjavljena volja neposredno saznaje, ona je jedino vidljiva spoljnom svetu, podlona je kontroli u sluaju spora oko izvrenja pravnog posla.. 159. Koji su naini izjave volje? Svi naini izjave volje dele se u dve grupe: izrine(direktno reima, usmeno ili pismeno) i preutne (konkludentnim radnjama). 160.Kada vai pravilo: Qui tacet consentire videtur? Ko uti, saglaava se , vai kod preutnih izjava volja, kada je volja manifestovana utanjem. 161. ta je reservatio mantalis i da li ima znaaj za izjavljenu volju? Reservatio mentalis predstavlja unutranju rezervu pri izjavi volje. U pravu, nemaju znaaj, ne proizvode pravno dejstvo. Lice, koje izjavi odreenu volju (npr.da prihvata ponudu), a u sebi zadri rezervu da to ne eli U tom sluaju, pravni posao je zakljuen, osim ako izjava nije bila

26

slobodna ili iz drugih razloga nevaea, ili je druga strana znalaili je mogla znati za mentalnu rezervu.. S druge strane, pravni posao se moe ponititi ako izjava volje nije data slobodno (pretnja, prinuda). 162. Koji su elementi pravnog posla? U pravnoj teoriji se vri trolana izjava volje na: - bitni - prirodni - uzgredni.(sluajni) 163. ta je predmet pravnog posla i kakav treba da bude da bi pravni posao bio punovaan? Pod predmetom pravnog posla podrazumevamo ono povodom ega nastaje pravni posao. Uobiajeno se definie kao dunikova radnja ili obaveza (prestacija). Tako npr. predmet ugovora o kupoprodaji je obaveza da se preda stvar i obaveza da se plati kupovna cena., jer je u pitanju dvostrano obavezujui ili teretni pravni posao. Predmet pravnog posla mora biti odreen ili odrediv, mogu i doputen. 164. Osnov ili kauza i motiv pravnog posla. Osnov ili kauza pravnog posla predstavlja neposrednii pravni cilj koji strane ele postii zakljuivanjem pravnog posla. Cilj ili razlog zbog kojeg strane u pravnom poslu preuzimaju obaveze je tipian, tj.isti za odreene srodne tipove pravnih poslova, to omoguava da je ona poznata za trea lica. Od osnova pravnog posla treba razlikovati motiv. To je psiholoka kategorija koja opredeljuje jedno lice na zakljuenje pravnog posla;to je njeno lino oekivanje koje treba da se ostvari u pravnom poslu. 165. Objasniti pojam prirodnih i sluajnih elemenata pravnog posla. Za izvrenje pravnog posla potrebno je odrediti mesto i vreme ispunjenja ugovornih obaveza. Isto tako, potrebno je predvideti odgovornost strana u pravnom poslu ako ne izvre svoje obaveze onako kako su se sporazumele. Ako su sttrane propustile da se dogovore o mestu i vremenu izvrenja pravnog posla, ili nisu mogle da postignu dogovor, primenjuju se dispozitivne norme. Mogue je da izjavljena volja u pravnom poslu sadri neke delove koji nisu bitni, niti su prirodni, ve predstavljaju nova pravila koja stranke same predviaju, jer na taj nain pravni posao prilagoavaju svojim potrebama. Sluajni ili uzgrdni elementi pravnog posla su oni delovi koji nisu bitni za punovanost pravnog posla, ali ih stranke mogu ugovarati iz odreenih razloga, odnosno ostvarenja odreenog pravnog dejstva. Tako, npr.stranke u pravnom poslu mogu predvideti dodatna pravila o osiguranju ili garancijama za izvrenje pravnog posla, npr.kaparu, zalogu. 166. Pojam, primer i znaaj podele pravnih poslova na jednostrane i dvostrane. Podela na jednostrane i dvostrane pravne poslove izvrena je prema broju volja potrebnom za nastanak punovanog pravnog posla. Jednostrani pravni poslovi nastaju kao manifestacija samo jedne volje. Za njihov nastanak dovoljna je izjava volje samo jednog lica kao strane u poslu.Jednostrani pravni poslovi su testament, odricanje od naslea, izjava kojom se daje otkaz ili se raskida ugovor. Jednostranim izjavama volje priznaje se dejstvo, ako se lice obavezuje u korist drugoga.Ipak, za njenu realizaciju potrebna je saglasnost drugog lica. Dvostrani pravni poslovi nastaju saglasnou najmanje dveju volja. To su ugovori, kao najznaajnija vrsta pravnih poslova.Dvostrani pravni posao je ugovor za koji je bitna saglasnost volja izmeu dunika i poverioca.

27

Pravni znaaj ove podele je u tome to jednostrani pravni poslovi mogu nastati izjavom bolje samo jednog pravnog subjekta, dok je kod dvostranih potrebna saglasnost najmanje dve izjave volje koje su saglasne u pogledu predmeta i kauze, nekada ostvarene u odreenoj formi. 167. ta su kauzalni , ata apstraktni pravni poslovi? Podela pravnih poslova na kauzalne i apstraktne izvrena je prema tome da li je kauza pravnog posla objektivno poznata za trea lica ili nije.Kauzalni pravni poslovi su takvi kod kojih je kauza poznata iz same vrste pravnog posla. Apstraktni pravni poslovi su oni kod kojih osnov (kauza) nije objektivno poznat treim licima.iz tipa pravnog posla. Osnov je nepoznat jer se iz pravnog posla ne vidi razlog zbog koga se strane obavezuju, a svakako postoji. 168. ta su konsensualni a ta realni pravni poslovi? Konsensualni pravni poslovi su oni koji se zakljuuju prostom saglasnou volja ugovornih strana o bitnim elementima. Volja moe biti izjavljena na bilo koji nain. Konsesualni pravni poslovi preovlauju u graanskom pravu jer je prihvaen princip konsensualizma. Realni pravni poslovi su oni za iju je punovanost potrebna saglasnost strana ugovornica o bitnim elementima pravnog posla i predaja stvari kao realni akt. Prosta saglasnost o bitnim elementima pravnog posla je nedovoljna ve se zahteva predaja stvari. 169. Objasniti pojam komutativnih i aleatornih pravnih poslova. Komutativni pravni poslovi su oni kod kojih su u trenutku zakljuenja poznate inidbe (ovlaenja i obaveza) strana, kao i to koja je strana dunik, a koja poverilac. To su uzajamni ugovori, gde se i jedna i druga strana obavezuju na inidbu. inidba i protivinidba se nalaze u odnosu jednakih vrednosti uzajamnih davanja. U graanskom pravu preovlauju komutativni pravni poslovi. To su: ugovor o kupoprodaji, ugovor o zajmu, ugovor o trampi, ugovor o ostavi...Aleatorni pravni poslovi su poslovi kod kojih se u momentu zakljuenja ne zna ko duguje, a ko potrauje, ili koliko jedna strana duguje, jer to zavisi od nekog neizvesnog dogaaja. Aleatorni su: ugovor o opkladi, ugovor o doivotnom izdravanju, ugovor o osiguranju. Neizvesnost mora postojati za obe ugovorne strane 170. ta su teretni, a ta dobroini pravni poslovi? Podela ugovora na teretne i dobroine izvrena je prema tome da li jedna ugovorna strana za ono to dobija daje protivinidbu ili ne. Teretni pravni poslovi su oni kod kojih je strana koja iz ugovora dobija neku korist, duna da drugoj strani da odreenu naknadu. Osnov inidbe jedne strane je protivinidba druge strane. Teretni pravni poslovi su: ugovor o kupoprodaji, ugovor o zakupu, ugovor o doivotnom izdravanju, ugovor o delu... Dobroini pravn iposlovi (besplatni ugovori bez nadoknade, lukrativni) su oni kod kojih strana koja dobija neku korist iz ugovora ne duguje drugoj strani nikakvu naknadu. Kauza dobroinih poslova je namera jedne strane da uvea imovinu druge strane bez dobijanja naknade, tj.da umanji svoju imovinu. Takvi pravni poslovi su: ugovor o poklonu, posluzi, beskamatnom zajmu, besplatnoj ostavi... 171. ta su formalni pravni poslovi? Formalni pravni poslovi su oni pravni poslovi kod kojih volja mora biti izjavljena na unapred utvren nain (pismeno, pred svedocima, prad dravnim organima).Nepotovanje odreene forme ima za posledicu nitavost pravnog posla. Formalni pravni poslovi su: ugovor o prodaji nepokretnostiugovor o graenju, ugovor o licenci, o osiguranju..Najea forma koju zakon

28

zahteva je pismena i ona moe biti razliita:obina pismena, sveana ili forma javne isprave.Forma ugovora moe biti ureena samim zakonom ili voljom samih stranaka. 172. Koja je razlika izmeu bitne i dokazne forme? Forma moe imati razliito dejstvo na punovanost pravnog posla Forma moe boiti bitna i dokazna. Bitna forma je ona ije nepotovanje povlai nitavost pravnog posla, jer predstavlja njegov bitan element. Bitna forma ima konstitutivno dejstvo. Bitna forma se zahteva za nastanak ugovora o prodaji nepokretnosti (pismene izjave, potpisi i overa potpisa od strane suda). Dokazna (probaciona forma) je ona ije nepotovanje ne povlai nitavost pravnog posla. Jedino se u sluaju spora pravni posao ne moe dokazivati drugim pravnim sredstvima (npr.svedocima), osim u formi u kojoj je trebalo da bude zakljuen.. 173. ta je fiducijarni pravni posao? Fiducijarni pravni posao je ugovor kod koga se fiducijant obavezuje da prenese neko pravo drugom licu fiducijaru, koji je duan da pravo vri u interesu fiducijanta i da ga, kad se ispune uslovi, vrati nazad ili prenese treem licu.Fiducijarni pravni posao je forma u kojoj se mogu nai elementi mnogih pravnih poslova koji dobijaju karakteristike fiducijarnog pravnog posla. Njime se mogu zadovoljiti interesi iskljuivo fiducijanta (na fiducijara prenese pravo upravljanja stvarima, kao u sluaju zastupnitva, ali sa irim ovlaenjima) ili fiducijara (npr. fiducijar obezbeuje potraivanje od fiducijanta) ili kao meoviti u interesu fiducijanta i fiducijara. Pravo koje se se prenosi fiducijarnim pravnim poslom moe biti stvarno, obligaciono, ali najee je u pitanju pravo svojine. Zajedniko svim fiducijarnim pravnim poslovima je da poverilac (fiducijant) ugovorom prenosi na drugu stranu poverenika (fiducijar) vie pravne vlasti nego to to trai ekonomska svrha posla. Vrenje ovih pravnih poslova se zasniva na poverenju. Npr. lice A odlazi na dui put, a svojinu na plantai voa prenosi prijatelju, licu B, da ih koristi do povratka lica A. Lice B e po povratku lica A podneti raun i vratiti fiducijarno steeno pravo svojine na plantai.Kao poreski obveznik e figurirati fiducijar, lice B. 174. Kakva dejstva proizvodi fiducijarni pravni posao? Kod fiducijarnog pravnog posla fiducijar stie pravo svojine. Kao fiducijarni vlasnik, on ne moe raspolagati svojinom. Ipak, u sluaju da fiducijar izigra ukazano poverenje i stvar otui treem savesnom licu, ono postaje vlasnik stvari. Fiducijant samo moe zahtevati naknadu tete od fiducijara, kome je ukazano poverenje, ali ne i povraaj stvari od savesnog sticaoca,, tj.sticaoca koji nije znao da se radi o fiducijarnom vlasniku. To je osnovni nedostatak ovog pravnog posla. To je reenje u skladu sa principom sigurnosti i zatite treih savesnih lica. Od nesavesnog sticaoca, fiducijant moe zahtevati vraanje stvari. 175. Na ta je usmerena kauza fiducijarnog pravnog posla? Ciljevi koji se u stvarnosti ostvaruju fiducijarnim pravnim poslom, ui su od onih na koje ukazuje zakljueni pravni posao. Fiducijarni pravni posao nema za posledicu sticanje prava svojine. To strane ugovornice i ne ele. Kod fiducijarnog pravnog posla saglasnou stranaka se prikazuje odreeni pravni cilj, koji se razilazi od stvarnog cilja koji strane u pravnom poslu ele da ostvare. Ukoliko se ne ugroavaju interesi treih lica ili javni interes, on je punovaan. Ukoliko su oteeni drutveni interesi, taj svesni nesklad izmeu izjavljene i unutranje volje ima za posledicu nevanost pravnog posla.Npr. izigravanje propisa o zemljinom maksimumu, zabrana klauzule o prenosu svojine na hipotekovanoj stvari itd.

29

176. Da li je fiducijarni pravni posao vaei (doputen) u naem pravu? Fiducijarni pravni posao se primenjuje i u savremenom pravu. Njime se i danas ostvaruju razliiti ciljevi. Najznaajniji je obezbeenje potraivanja, nezavisno od injenica da savremeno prravo raspolae razliitim vrstama zaloge kao realnim sredstvima obezbeenja. Fiducijarni pravni poslovi se odnose na pokretne stvari, jer je za nepokretne uobiajena hipoteka. Preovlauje fiducija u kojoj fiducijant zadrava dravinu na stvari (za razliku od rimskog prava). Fiducijarni pravni posao u toj funkciji predstavlja veoma sigurno sredstvo za poverioca (fiducijara). Za dunika (fiducij