KOMUNIKACIJA ZDRAVSTVENOG OSOBLJA S PACIJENTIMA …

VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA U BJELOVARU

STRUČNI STUDIJ SESTRINSTVA

ZAVRŠNI RAD br: 39/SES/2015.

KOMUNIKACIJA ZDRAVSTVENOG

OSOBLJA S PACIJENTIMA U

PRIJEOPERATIVNOJ PRIPREMI

Valentina Krklec

Bjelovar, travanj 2016.

brought to you by COREView metadata, citation and similar papers at core.ac.uk

provided by Croatian Digital Thesis Repository

https://core.ac.uk/display/198148042?utm_source=pdf&utm_medium=banner&utm_campaign=pdf-decoration-v1

2

3

VISOKA TEHNIČKA ŠKOLA U BJELOVARU

STRUČNI STUDIJ SESTRINSTVA

ZAVRŠNI RAD br: 39/SES/2015.

KOMUNIKACIJA ZDRAVSTVENOG

OSOBLJA S PACIJENTIMA U

PRIJEOPERATIVNOJ PRIPREMI

Valentina Krklec

Bjelovar, travanj 2016.

4

5

ZAHVALA

Zahvaljujem svim profesorima i predavačima Stručnog studija sestrinstva na

prenesenom znanju, posebno svojoj mentorici mr. sc. Tatjani Badrov na

stručnoj pomoći tijekom izrade ovog rada kao i na izrazitoj motivaciji.

6

SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................. 8

1.1. Komunikacija u sestrinstvu .............................................................................................. 9

1.1.1. Obilježja informacijske i terapijske komunikacije u sestrinstvu ...................... 10

1.1.2. Specifičnosti komunikacije zdravstvenog osoblja u prijeoperativnoj

pripremi pacijenata ....................................................................................................................... 12

1.1.3. Uloga sestre u komunikaciji s roditeljima bolesnog djeteta .............................. 14

2. CILJ ISTRAŽIVANJA ................................................................................................... 16

3. ISPITANICI I METODE ................................................................................................. 16

3.1. Statističke metode korištene u sklopu istraživanja ................................................. 17

3.1.1 T- test ............................................................................................................................ 17

3.1.2. Pearsonov koeficijent korelacije ........................................................................... 17

4. REZULTATI .................................................................................................................. 19

4.1. Osnovne informacije o ispitanicima ............................................................................ 19

4.2. Govorna komunikacija ..................................................................................................... 24

4.3. Pisana komunikacija ........................................................................................................ 26

4.4. Zadovoljstvo pacijenata komunikacijom sa zdravstvenim osobljem .................. 28

4.5. Testiranje razlike u ocjeni ispitanika govorne i pisane komunikacije ................ 28

5. RASPRAVA .................................................................................................................. 31

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 34

7. LITERATURA ............................................................................................................... 36

8. SAŽETAK/SUMMARY .................................................................................................. 37

9. PRILOZI ........................................................................................................................ 40

Prilog 1: Zahtjev Etičkom povjerenstvo Opće bolnice Bjelovar ...................................... 40

Prilog 2: Odluka Etičkog povjerenstva Opće bolnice Bjelovar ....................................... 41

Prilog 3: Upitnik .................................................................................................................. 42

7

Popis tablica

Tablica 1: Raspodjela ispitanika s obzirom na spol ....................................................................... 19

Tablica 2: Raspodjela ispitanika s obzirom na dob u godinama .................................................. 20

Tablica 3: Raspodjela ispitanika s obzirom na operativni zahvat ................................................ 21

Tablica 4: Raspodjela ispitanika s obzirom na kategorije trajanja hospitalizacije ..................... 22

Tablica 5: Raspodjela ispitanika s obzirom na broj prethodnih operativnih zahvata ................ 23

Tablica 6: Pregled odgovora ispitanika o govornoj komunikaciji zdravstvenog osoblja s

pacijentom ............................................................................................................................................ 24

Tablica 7: Pregled odgovora ispitanika o pisanoj komunikaciji zdravstvenog osoblja s

pacijentima ........................................................................................................................................... 26

Tablica 8: Pregled odgovora ispitanika o zadovoljstvu komunikacijom sa zdravstvenim

osobljem ................................................................................................................................................ 28

Tablica 9: Usporedba odgovora ispitanika s obzirom na vrstu komunikacije ............................ 29

Tablica 10: Značajnost razlike stavova pacijenata o pisanoj i govornoj komunikaciji

zdravstvenog osoblja .......................................................................................................................... 29

Tablica 11: Korelacija stavova o pisanoj i govornoj komunikaciji te zadovoljstvom

komunikacijom sa zdravstvenim osobljem ...................................................................................... 30

Popis grafikona

Grafikon 1: Struktura ispitanika prema spolu .................................................................................. 19

Grafikon 2: Struktura ispitanika prema dobi .................................................................................... 20

Grafikon 3: Struktura ispitanika prema hitnosti operativnog postupka ........................................ 21

Grafikon 4: Struktura ispitanika prema trajanju hospitalizacije izraženom u broju dana .......... 22

Grafikon 5: Struktura ispitanika prema broju prethodnih operativnih zahvata ........................... 23

8

1. UVOD

Kao ljudskim bićima, komunikacija predstavlja neizbježan i sastavni dio

naših života. Svi komuniciramo i na taj način razmjenjujemo obavijesti. U tome

se nalazi srž komunikacije koja nas čini socijalnim bićima, a komuniciranje

društveno važnim procesom.

Komunikacija je osnovna životna aktivnost i zadovoljava potrebe čovjeka

za izmjenom informacija, znanjem, izmjenom iskustva i učenjem. (1)

Sama riječ dolazi od latinske riječi communicare, što znači učiniti općim.

Izvorno, ta riječ znači da ono što je znao samo jedan pojedinac sad znaju i

ostali jer je komunikacijom ili priopćavanjem obavijest postala zajednička. (2)

Komunikacija u zdravstvu je izrazito široko područje koje obuhvaća

odnos zdravstvenog osoblja, bolesnika i njegove obitelji, ali i komunikaciju

između zdravstvenih djelatnika, volontera te javnosti u cjelini. Adekvatna

komunikacija između zdravstvenog osoblja i pacijenta predstavlja iznimno

važan aspekt u liječenju te uspostavi odnosa s pacijentom. Komunikacija je

najčešća vještina koju zdravstveno osoblje koristi u svakodnevnom radu,

sastavni dio svakog odnosa s bolesnikom i njegovom obitelji, a usto i ključ

uspjeha medicinskog tima. U profesionalnom smislu komunikacija je alat,

instrument kojim se obavljaju mnogobrojni radni zadatci. To osobito vrijedi u

pomagačkim profesijama poput medicine, sestrinstva, psihologije, logopedije,

socijalnog rada itd. No, alatom se treba znati koristiti. Komunikacija može

pomoći u rješavanju problema, ali i stvoriti ih. Rezultati komunikacije ovise o

tome kako ljudi međusobno komuniciraju, a ne koliko intezivno komuniciraju. (2)

Komunikacija s ljudima narušenog zdravlja jedna je od najtežih i

najspecifičnijih komunikacija koju susrećemo tijekom života. Zdravstveno

osoblje se najviše susreće s takvim oblikom komunikacije i trebalo bi

posjedovati određene komunikacijske vještine kako bi što kvalitetnije i

profesionalnije pristupili problemu koji je postavljen ispred njih. Humanizacija

odnosa zdravstveno osoblje-pacijent, a koja uključuje dobar kontakt s

pacijentom, atmosferu uzajamnog povjerenja, sigurnost pacijenta da će za

njega biti učinjeno sve što se u okvirima medicinskog znanja može učiniti, od

velike je važnosti za aktivno sudjelovanje u liječenju.

9

Komunikacija s ljudima koji čekaju operacijski zahvat od iznimne je

važnosti za pacijenta ali i za zdravstveno osoblje. Prikupljanje podataka o

pacijentu neizostavan je dio prijeoperacijske pripreme. Pravilno prikupljene

informacije o pacijentovu stanju vode k dobrom planu i programu za što brži i

lakši pacijentov oporavak. Razgovorom s pacijentom ne saznajemo samo

medicinske podatke, nego pacijentovo stanje i osjećaje. Također, pacijentu

odgovaramo na moguća pitanja koja se tiču prijeoperacijske pripreme i

eventualnih poslijeoperacijskih problema i poteškoća. Razgovorom pacijentu

pomažemo u prihvaćanju stvarnosti i svladavanju stresne situacije. Stoga

zdravstveno osoblje treba pristupiti komunikaciji kao kompetenciji koja je

neizostavan dio njihova posla te raditi na unaprjeđenju i usavršavanju

komunikacijskih vještina.

1.1. Komunikacija u sestrinstvu

Medicinske sestre kao najbrojniji članovi zdravstvenog tima s pacijentom

provode najviše vremena. Komunikacija je osnova profesionalnog života

medicinske sestre/tehničara, što zbog prikupljanja podataka tako i zbog

provođenja sestrinskih intervencija. Uloga medicinske sestre proteže se od

provođenja zdravstvene njege, edukacije, savjetovanja. Istovremeno,

medicinska sestra je menadžerica, istraživačica, suradnica, pokretač promjena

te zagovornica prava pacijenata. Niti jedna od tih uloga ne bi bila provediva bez

kvalitetne komunikacije. Zato je komunikacija vrlo složen proces koji se temelji

na stručnoj kompetenciji kojom medicinska sestra raspolaže tijekom pružanja

sestrinske skrbi.

Komunikacija u sestrinstvu predstavlja interpersonalni odnos između

pacijenta i medicinske sestre. Da bi odnos medicinska sestra-pacijent bio što

kvalitetniji i uspješniji važna je motiviranost i medicinske sestre i pacijenta uz

obostrano zalaganje za učinkovitost razgovora, dobar međusobni odnos i dobru

„atmosferu“ tijekom razgovora.

U odnosu pacijenta i medicinske sestre osiguravanje kvalitetne

komunikacije jedna je od zadaća medicinske sestre. Medicinska sestra

započinje proces komunikacije, gradi odnos u kojem se pacijent osjeća sigurno.

Pomaže pacijentu u razumijevanju, prihvaćanju i aktivnom sudjelovanju u

10

procesu liječenja. Medicinska sestra je spona između liječnika, pacijenata i

njihovih obitelji, koji su često zbunjeni i uplašeni zbog novonastale situacije.

Medicinske sestre su te koje svojom profesionalnošću, a istodobno toplim i

srdačnim odnosom pružaju neposrednu fizičku i psihičku podršku.

Za kvalitetnu komunikaciju s pacijentom, medicinska sestra osim što

mora raspolagati znanjem u okviru svojih kompetencija, mora imati

komunikacijske vještinama koje će joj omogućiti uspješan odnos s pacijentom.

U tom odnosu prisutni su empatija, ljubaznost, iskrenost, slušanje i prihvaćanje.

Takav razgovor pridonosi pružanju kvalitetne zdravstvene njege i

zadovoljavanju potreba pacijenta.

U zdravstvenom sustavu od posebnog je značenja uloga medicinske

sestre u komunikaciji s bolesnicima i djecom, čime se pokazuje koliko se cijene

druge osobe, pogotovo bolesne i ovisne o sestrinskoj skrbi, te koliko je važno

da sestre uče slušati i rješavati probleme. Boljom suradnjom s bolesnikom

potiče se bolja zdravstvena njega te usklađuje timski rad. (1)

1.1.1. Obilježja informacijske i terapijske komunikacije u sestrinstvu

Uloga komunikacije u sestrinstvu sastoji se od razmjene informacija u

oba smjera, osim prikupljanja podataka od pacijenta, sastoji se i od davanja

određenih informacija pacijentu. Na prvom mjestu, kod samog primitka

pacijenta, proces sestrinske skrbi odvija se kroz četiri faze. Kako bi mogli

planirati sestrinske intervencije, potrebno je prikupiti konkretne podatke o

pacijentu, postaviti sestrinske dijagnoze, ciljeve te na kraju planirati intervencije,

koje ovisno o evaluaciji ili se uspješno zaključuju ili zahtjevaju ponovno

prikupljanje podataka sve dok ishod nije pozitivan. Tijekom prikupljanja

podataka o pacijentu najvažniju ulogu ima intervju između pacijenta i

medicinske sestre, koji se temelji na kvalitetnoj komunikaciji koja nam donosi

kvalitetne podatke u procesu donošenja odluka. Dobivanje podataka

razgovorom jest „zlatni rudnik“ koji omogućuje brzo, jeftino i učinkovito

postavljanje problema te rješenja tih problema.

S druge strane, informacijska obilježja u sestrinstvu, sastoje se od

davanja informacija pacijentu. Svaki pacijent ima pravo na upućenost i istinu o

vlastitom stanju i postupcima liječenja. U svaki provedeni postupak pacijent

11

mora biti upućen. Bilo da se radi o objašnjenu postupka, razlogu provođenja

postupka, mogućim posljedicama i slično. Medicinska sestra prilikom rada oko

pacijenta dužna je pacijentu govoriti što će i kako raditi sa njim. Kada je

bolesnik subjekt u zdravstvenoj njezi, on surađuje sa sestrom, postavlja pitanja,

izražava nesigurnost, a medicinska sestra daje informacije i pruža podršku.

Stvaranje suradničkog odnosa između medicinske sestre i pacijenta osnova je

kvalitetne skrbi.

Osim davanja informacija, komunikacijom, pružamo i terapijske učinke

nužne u liječenju pacijenta. Terapijskom komunikacijom zapravo pomažemo

pacijentu, to je komunikacija osjećaja, podrške, razumijevanja i suosjećanja.

Usmjerena je uspostavljanju odnosa povjerenja i uzajamne suradnje kao

osnove za zajedničko rješavanje problema. Terapijska komunikacija pomaže u

ublažavanju negativnih emocionalnih stanja pacijenta, rješavanju problema i

donošenju planova te samim time utječe na kvalitetu zdravstvene skrbi te

zadovoljstvo, kako pacijenta tako i medicinske sestre.

Komunikacija ima terapijsku vrijednost kada njome pomažemo drugima.

Osnovni vidovi takve komunikacije su: slušanje drugih, iskazivanje empatije,

davanje podrške, savjeta i uputa. Terapijska komunikacija pomaže u

ublažavanju negativnih emocionalnih stanja bolesnika, rješavanju problema i

donošenju planova. Terapijska komunikacija je složena vještina koju, kao i sve

druge vještine, možemo naučiti i poboljšati vježbom. (3)

Osnova terapijske komunikacije je da zadovolji neke od osnovnih

psiholoških potreba, a jedna od njih je potreba da osoba bude poštovana, da je

netko razumije i da je prepozna kao jedinstvenu individuu. Od velike je važnosti

da komunikacijom s pacijentom ne osuđujemo i da pacijenta stavimo u središte

pažnje, da se osjeća kao čovjek, a ne kao puki slučaj toga dana. Koliko god je

svakom pacijentu važna korist visoke tehnologije koju pruža današnja medicina,

isto tako mu je važna i svakodnevna briga i razumijevanje, a posebno ako se

radi o pacijentima u prijeoperativnoj skrbi. Stoga je od velike važnosti da

medicinska sestra svojim dobronamjernim stavom i s puno strpljenja

uspostavlja empatijski odnos prema pacijentu, koji ima pravo i na svoje slabosti

i na svoju snagu. Svaki pacijent je poseban i neponovljiv i uvijek trebamo gledati

na njega kao takvoga. Zato svaka komunikacija može i treba imati terapijsku

vrijednost.

12

1.1.2. Specifičnosti komunikacije zdravstvenog osoblja u prijeoperativnoj

pripremi pacijenata

Komunikacijski zahtjevi koji se postavljaju pred zdravstveno osoblje u

prijeoperativnoj pripremi pacijenta višestruko su zahtjevni. Osim komunikacije s

pacijentom, u isto vrijeme mora postojati komunikacija sa obitelji, ali i unutar

zdravstvenog tima.

Kako bi pacijent bio pripremljen za operaciju mora mu se osigurati

najbolja moguća fizička, psihološka, socijalna i duhovna spremnost. To je cilj

svih članova zdravstvenoga tima. Dobra komunikacija i sposobnosti unutar tima

osiguravaju dobar „terapijski savez“ i od presudne su važnosti za ishod

liječenja.

Bolesnikove individualne potrebe uvjetuju tko će sudjelovati u pripremi

bolesnika za operaciju (liječnici, medicinske sestre, rentgenski tehničari,

zdravstveno-laboratorijski tehničari, socijalni radnici, svećenici i drugi). Prije

operacije u bolesnika su prisutni različiti osjećaji, a često i strah (strah od

činjenice da će biti predan liječniku, da neće znati što se s njim događa, tko i što

ga čeka u operacijskoj dvorani, strah od ishoda – uspješnosti kirurškog zahvata,

daljnjeg liječenja), pa stoga skrb za bolesnika ne smije biti vezana samo za

vrijeme prije i nakon operacije nego mora uključivati i skrb tijekom operacije.

Samo dobro planirana zdravstvena njega omogućuje povezivanje skrbi prije, za

vrijeme i nakon operacije, što bolesniku jamči svu moguću skrb, a time i

sigurnost. Planovi zdravstvene njege izrađuju se za svakog bolesnika posebno,

na osnovi sustavno i cjelovito utvrđenih potreba, kako prije zahvata tako i u

operacijskoj dvorani te nakon operacije. (4)

Potreba za operacijskim zahvatom može izazvati kod pacijenta nekoliko

normalnih i abnormalnih emocionalnih reakcija. Stoga je od velike važnosti

ozbiljno pristupiti psihološkoj pripremi pacijenta za operaciju. Pacijent mora

osjećati potpuno povjerenje u osoblje koje sudjeluje u njegovu liječenju.

Ponekad jedini način liječenja je operativni zahvat koji kod pacijenta

aktivira jači ili slabiji strah. Strah je izraženiji i dublji kada pacijent nije na pravi

način upoznat sa onim što ga očekuje.

13

Psihološku pripremu bolesnika za operaciju počinje liječnik kirurg, koji je

postavio indikaciju za kirurško liječenje bolesti. On će bolesniku i njegovoj

obitelji na razumljiv način objasniti potrebu, važnost i korist kirurškog zahvata,

predvidivu dužinu boravka u bolnici, mogući ishod ako se operacija ne izvede i

alternativne metode liječenja te ga upoznati s mogućim operacijskim rizicima i

komplikacijama. Ako je oboljeli dijete ili starija osoba za koju se skrbi obitelj,

razgovor mora biti posebno pažljiv, razumljiv i primjeren, koji će im pomoći u

prihvaćanju kirurškog liječenja. U pripremi sudjeluje i obiteljski liječnik koji

bolesnika upućuje na bolničko liječenje.(4) Nadalje, neizostavnu ulogu u

pripremi pacijenta za operaciju ima medicinska sestra, koja već kod samog

prijema na odjel, promatrajući bolesnika, nalazi mnogo načina kojima može

pomoći pacijentu da se ugodnije osjeća. Toplim i prijateljskim pozdravom,

pomažući mu oko smještaja u bolesničku sobu, pokazujući mu odjel i mnogim

drugim malim „stvarima“ medicinska sestra može umanjiti pacijentov strah.

Oslovljavajući pacijenta imenom i prezimenom dok se skrbi za njega pomaže

mu da se osjeća kao osoba. Uključujući pacijenta u planiranje i provedbu

zdravstvene njege, što pridonosi tome da pacijent stekne povjerenje,

medicinska sestra pridonosi uspješnoj pripremi za operacijski zahvat. Prigodom

prijema pacijenta na odjel, uz opće podatke o pacijentu, medicinska sestra

uzima sestrinsku anamnezu, pregledava bolesnika, postavlja sestrinske

dijagnoze, plan i program zdravstvene njege te listu dokumentacije zdravstvene

njege. Svi ti podaci od velike su važnosti za prijeoperacijsku pripremu jer

svakom pacijentu se treba pristupiti ponaosob. Medicinska sestra na pacijentu

razumljiv način objašnjava sve intervencije iz područja zdravstvene njege,

objašnjava svrhu i važnost postupka, te ga psihički i fizički priprema za

operacijski zahvat koji pacijenti bolje podnose ako su pripreme bile dobre.

Bolesnikovo stanje utječe na njegovo ponašanje odnosno način na koji

će se odnositi prema bolesti, boli, i predstojećoj operaciji. Sestra pri prikupljanju

podataka o bolesniku postavlja pitanja o njegovim potrebama, navikama, a

zatim o bolesti/dijagnozi i/ili predstojećoj operaciji. Te bi spoznaje morale

utjecati i na standard zdravstvene njege prije, za vrijeme i nakon operacije, jer

na operaciju ne dolazi „apendektomija“, ili „hernija“, nego osoba (s imenom i

prezimenom) sa svojim potrebama. Kada je bolesnik subjekt u zdravstvenoj

njezi, on surađuje sa sestrom, postavlja pitanja, izražava svoju nesigurnost, a

14

sve to pridonosi njegovu ozdravljenju. Stvoriti suradničke odnose osnova je za

kvalitetnu skrb prije i nakon operacije. (4)

Dokazano je da nakon dobre psihičke pripreme bolesnik bolje podnosi

operacijski zahvat, brže se oporavlja, treba manje analgetika, a boravak u

bolnici skraćuje se za 1-2 dana. (4)

1.1.3. Uloga sestre u komunikaciji s roditeljima bolesnog djeteta

Odlazak u bolnicu je promjena svakodnevnog načina života, praćena

neizvjesnošću i neugodnim emocionalnim stanjima odvajanja od primarne

sredine. Djeca imaju specifično poimanje hospitalizacije pa se njihov odnos

prema liječenju razlikuje od načina na koji slične situacije proživljavaju odrasli.

Kada je riječ o hospitalizaciji djeteta nailazi se na niz razlika od hospitalizacije

odraslih. Prije svega, to je dob djeteta, odnosno stupanj kognitivnog razvoja, o

čemu također ovisi reakcija na odvajanje od roditelja i prilagodljivost na bolničku

sredinu. Doživljaj bolesti je nezrel, strah od boli i povrede tijela je neizostavan,

zatim izloženost nepoznatoj sredini i događajima, te nesigurnost zbog ishoda

liječenja, sve to predstavlja stres kako za dijete tako i za cijelu obitelj. Zato je u

tim situacijama rad i komunikacija sa roditeljima neizostavan dio tijekom

hospitalizacije djeteta.

Roditelje je važno informirati o prirodi bolesti djeteta, pružiti im potporu s

ciljem umanjivanja njihove zabrinutosti i tjeskobe, te im dati konkretne savjete u

vezi s boravkom u bolnici i liječenjem. Roditelji su ujedno i aktivni sudionici u

procesu njege i liječenja djeteta, a njihova uloga prepoznata je kao važan

čimbenik koji uvelike pridonosi djetetovoj suradljivosti i spremnosti na liječenje.

Uključivanje roditelja u njegu i proces liječenja djeteta podrazumijeva prethodnu

edukaciju od strane medicinskog osoblja, što je važno i za nastavak njege i

rehabilitacije koja slijedi nakon izlaska iz bolnice kad je ona potrebna.

Zdravstveni profesionalci i svi oni koji pružaju zdravstvene usluge imaju

kratak rok da uspostave komunikaciju i stvore cjelovitu sliku o djetetovu stanju

koja je neophodna da bi se pravilno izabrala i sprovela komunikacija sa

roditeljima. Zdravstveni radnik mora razumjeti roditelje, a roditelj mora razumjeti

poruku koju mu upućuje zdravstveni radnik. Svaki roditelj ima pravo da se s

15

njim razgovara s poštovanjem, da budu saslušani te da dobiju jasne upute i

potpune informacije o njihovom djetetu.

Zabrinuti roditelji pomno prate sve što se događa oko njihova djeteta i

sva zbivanja interpretiraju kao poruke o njegovu zdravstvenom stanju. Stoga ih

treba redovito obavještavati jer će inače nagađati. (2)

Da ne bi došlo do takvih situacija, komunikacija sa roditeljima bolesnoga

djeteta od iznimne je važnosti. Medicinska sestra je osoba koja tijekom

hospitalizacije provodi najviše vremena s bolesnim djetetom. Ona je ta koja ga

uspavljuje, budi, njeguje i strpljivo ga smiruje u ovako stresnoj situaciji. Ona zna

sve njegove probleme, prva primjećuje promjene i prva mu pruža podršku dok

roditelji odu doma. Stoga je njezina uloga nezamjenjiva i neponovljiva. Osim

strpljive i prilagođene komunikacije sa djetetom, medicinska sestra mora znati

komunicirati i sa roditeljima. Komunikacijske vještine su preduvjet uspostave

dobrog odnosa sa roditeljima, što ujedno smanjuje i osjećaj nesigurnosti i

tjeskobe zbog prisutnog problema. Ponekad se ne zna jesu li više uznemirena

djeca ili roditelji, stoga je bitno putem razgovora pokazati empatiju za roditeljsku

zabrinutost i slušati ih s punom pozornošću. Možemo zaključiti da komunikacija

sa roditeljima bolesnog djeteta bitno utječe na rad i odnos medicinske sestre i

djeteta, te se provlači kroz cijeli proces sestrinske skrbi tijekom djetetove

hospitalizacije. U tom odnosu bitno je primijeniti empatiju, iskrenost, slušanje i

prihvaćanje. Razgovor je svakako potreba koja pridonosi razvijanju kvalitetne

zdravstvene njege i zadovoljenju potreba djeteta, ali i zabrinutih roditelja.

16

2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove pacijenata o njihovoj informiranosti

tijekom pripreme za operativni zahvat te istražiti utjecaj komunikacije sa

zdravstvenim osobljem na pripremljenost za operaciju.

Hipoteza istraživanja zasniva se na pretpostavci da se značajno razlikuju

stavovi ispitanika između pisane i govorne komunikacije. Osim govorne

komunikacije postoji mogućnost pisane komunikacije koja je često, osobito kod

hitnih prijema i operativnih zahvata, manjkava.

3. ISPITANICI I METODE

Ispitivanje je provedeno tijekom lipnja 2015. godine u Općoj bolnici

Bjelovar na odjelu opće kirurgije anonimnim anketiranjem. Stavove o stupnju

informiranosti tijekom pripreme za operativni zahvat iznijelo je 30 pacijenata koji

su boravili na odjelu.

Kao instrument istraživanja korišten je upitnik (Prilog 1) po prvi put

kreiran za ovu prigodu te nije upotrebljavan u dosadašnjim istraživanjima. Radi

poštivanja formalno-pravnih uvjeta provođenja istraživanja upućena je zamolba

Etičkom povjerenstvu Opće bolnice Bjelovar te je 15.06.2015.godine ishođeno

dopuštenje za provođenje istog (Prilog 2 i 3).

Upitnik sadrži tri dijela. Prvi dio omogućava prikupljanje općih podataka o

ispitaniku (dob, spol, trajanje hospitalizacije, broj prethodnih operativnih zahvata

i dr.). Drugi dio upitnika ispituje govornu, a treći pisanu komunikaciju

zdravstvenog osoblja. Zadnja dva pitanja omogućavaju procjenu zadovoljstva

pacijenta komunikacijom s liječnicima i medicinskim sestrama u prijeoperativnoj

pripremi. U konstrukciji upitnika korištena je Likertova skala. Ispitanici su na

skali od 1 do 5 izražavali svoje zadovoljstvo pojedinim elementom komunikacije

sa zdravstvenim osobljem, a slaganje s ponuđenom tvrdnjom izražavali su

brojevima čije je značenje objašnjeno u uvodnom dijelu upitnika:

Uopće se ne slažem 1

Uglavnom se ne slažem 2

17

Niti se slažem, niti se ne slažem 3

Uglavnom se slažem 4

Potpuno se slažem 5

Nije primjenjivo NP– ukoliko su smatrali da pitanje nije primjenjivo na

njihovu situaciju.

Dobiveni podaci uneseni su u kreiranu tablicu u programu Microsoft Excel te je

uslijedila obrada i prikazivanje podataka uz pomoć kreiranih grafikona i tablica.

3.1. Statističke metode korištene u sklopu istraživanja

3.1.1 T- test

Putem t - testa ustanovit ćemo značajnost razlike između aritmetičkih

sredina dvije promatrane skupina. Na temelju tih podataka moći ćemo ustvrditi

razlikuju li se vrijednosti naših promatranih parametara statistički značajno.

Za potrebe istraživanja postavit ćemo dvije hipoteze:

H0: Stavovi između promatranih skupina ne razlikuju se značajno

H1: Stavovi između promatranih skupina značajno se razlikuju

Signifikantnost testa, pri tome, bit će postavljena na 5%. Dakle, ukoliko

signifikantnost testa bude manja od 5% (razina signifikantnosti od 5% jednaka

je pouzdanosti od 95%) odbacit ćemo hipotezu H0 i prihvatit ćemo alternativnu

hipotezu H1, odnosno reći ćemo da postoji značajna razlika između

promatranih ispitanika. Ukoliko signifikantnost bude veća od 5% odbacit ćemo

hipotezu H1 i prihvatiti H0, odnosno reći ćemo da nije dokazana statistički

značajna razlika između naše dvije promatrane skupine.

3.1.2. Pearsonov koeficijent korelacije

Kako bismo bolje ispitali odnose između promatranih varijabli u našem

istraživanju provest ćemo Pearsonov koeficijent korelacije.

18

Pearsonovom korelacijom izražavamo međusobnu povezanost dvije varijable.

Vrijednost ovog testa kreće se u intervalu -1≤r≤+1 pri čemu – predznak

korelacije označava negativnu (obrnutu) korelaciju, dok + predznak označava

pozitivnu korelaciju. Što je vrijednost Pearsonovog koeficijenta korelacije veća

kažemo da je korelacija između varijabli jača (većeg intenziteta).

tako se obično uzima u obzir i ovo:

r>0,80 radi se o jakoj pozitivnoj korelaciji

0.5<r≤0,80, radi se o srednje jakoj pozitivnoj korelaciji

0<r≤0,5, radi se o slaboj pozitivnoj korelaciji

Također, mjerena je i signifikantnost testa (dvosmjerna) te je naznačeno da li je

korelacija značajna.

19

4. REZULTATI

Rezultati istraživanja grupirani su i interpretirani prema područjima koja su

ispitana upitnikom:

Osnovne informacije o ispitanicima

Govorna komunikacija

Pisana komunikacija

Opće zadovoljstvo ispitanika komunikacijom u prijeoperativnoj pripremi s

liječnicima i medicinskim sestrama

4.1. Osnovne informacije o ispitanicima

Tablica 1: Raspodjela ispitanika s obzirom na spol

Spol Broj Postotak

muško 6 20,0%

žensko 24 80,0%

Ukupno 30 100,0%

Pogledamo li podatke o spolu ispitanika (Tablica 1) možemo uočiti kako

je 20% (6) ispitanika muškog spola, dok je 80% (24) ispitanika ženskog spola.

Grafikon 1: Struktura ispitanika prema spolu

muško20%

žensko80%

muško žensko

20

Tablica 2: Raspodjela ispitanika s obzirom na dob u godinama

Dob u godinama Broj Postotak

do 29 3 10,0%

30-39 8 26,7%

40-49 4 13,3%

50-59 11 36,7%

60 i više 4 13,3%

Ukupno 30 100,0%

Pogledamo li podatke za dob u godinama (Tablica 2) možemo uočiti

kako 10% (3) ispitanika ima do 29 godina, 26,7% (8) ispitanika ima 30-39

godina, 13,3% (4) ispitanika ima 40-49 godina, 36,7% (11) ispitanika ima 50-59

godina, dok 13,3% (4) ispitanika ima 60 i više godina.

Grafikon 2: Struktura ispitanika prema dobi

10.00%

26.67%

13.33%

36.67%

13.33%

0.00%

5.00%

10.00%

15.00%

20.00%

25.00%

30.00%

35.00%

40.00%

do 29 30-39 40-49 50-59 60 i više

21

Tablica 3: Raspodjela ispitanika s obzirom na hitnost operativnog postupka

Operativni zahvat

bio je Broj Postotak

Hitan 13 43,3%

Planiran/

Dogovoren

17 56,7%

Ukupno 30 100,0%

Značajan element komunikacije je hitnost operativnog postupka (Tablica

3). Veći udio ispitanika (56,7%) je hospitaliziran radi dogovorenog, planiranog

operativnog zahvata u odnosu na 43,3 % pacijenata koji su hospitalizirani na

osnovu hitnog operativnog zahvata (Grafikon 3).

Grafikon 3: Struktura ispitanika prema hitnosti operativnog postupka

Hitan43,3%

Planiran/Dogovoren56,7%

Hitan Planiran/Dogovoren

22

Tablica 4: Raspodjela ispitanika s obzirom na kategorije trajanja hospitalizacije

Trajanje hospitalizacije kategorije Broj Postotak

1 - 5 dana (kratko) 6 20,0%

6 - 10 dana (srednje) 21 70,0%

11 i više dana (dugačko) 3 10,0%

Ukupno 30 100,0%

Zanimljiv podatak za interpretaciju rezultata svakako je i trajanje

hospitalizacije bolesnika prije i nakon operativnog zahvata (Tablica 4). Možemo

uočiti kako je u 20,0% (6) slučajeva u bolnici provelo između 1 i 5 dana (kratko),

u 70,0% (21) slučajeva je između 6 i 10 dana (srednje), dok je u 10,0% (3)

slučajeva 11 i više dana (dugačko) (Grafikon 4).

Grafikon 4: Struktura ispitanika prema trajanju hospitalizacije izraženom u broju dana

20.00%

70.00%

10.00%

0.00%

10.00%

20.00%

30.00%

40.00%

50.00%

60.00%

70.00%

80.00%

1-5 dana (kratko) 6-10 dana (srednje) 11 i više dana (dugačko)

23

Tablica 5: Raspodjela ispitanika s obzirom na broj prethodnih operativnih zahvata

Broj prethodnih operativnih zahvata

Broj Postotak

0 11 36,7%

1 10 33,3%

2 3 10,0%

3 5 16,7%

4 i više 1 3,3%

Ukupno 30 100,0%

Pripremljenost za operativni zahvat može biti povezana s prethodnim

iskustvom (Tablica 5): 36,7% (11) ispitanika navodi 0, 33,3% (10) ispitanika

navodi 1, 10,0% (3) ispitanika navodi 2, 16,7% (5) ispitanika navodi 3, dok

3,3% (1) ispitanika navodi 4 i više operativnih zahvata koji su prethodili

aktualnoj hospitalizaciji (Grafikon 5).

Grafikon 5: Struktura ispitanika prema broju prethodnih operativnih zahvata

36.67%

33.33%

10.00%

16.67%

3.33%

0.00%

5.00%

10.00%

15.00%

20.00%

25.00%

30.00%

35.00%

40.00%

0 1 2 3 4 i više

24

4.2. Govorna komunikacija

Govorna komunikacija zdravstvenog osoblja ispitana je korištenjem

Likertove skale na kojoj su ispitanici trebali iskazati stupanj slaganja s

ponuđenom tvrdnjom. Elementi koji su odabrani za ovo istraživanje su:

Prikupljanje informacija o navikama pacijenata

Informiranje pacijenta o osnovnoj bolesti

Informiranje pacijenta o tijeku i opsegu operativnog zahvata

Informiranje pacijenta o pozitivnim i negativnim aspektima operativnog

postupka

Informiranje pacijenta o postupcima/pretragama koje će se primjenjivati

prije operativnog zahvata

Razumljivost informacija o rezultatima postupaka/pretraga i značenju

rezultata

Informiranje pacijenta o tijeku postoperativnog postupka, mogućim

fizičkim ograničenjima

Opća ocjena govorne komunikacije zdravstvenog osoblja

Utjecaj govorne komunikacije zdravstvenog osoblja na pacijentov

osjećaj smanjenja nelagode od operacije

Ispitani su stavovi pacijenata o govornoj komunikaciji zdravstvenog

osoblja. Za svako su pitanje prikazani podaci u obliku apsolutnih brojeva i

postotnog udjela odgovora ispitanika te ćemo aritmetička sredina i standardna

devijacija za svako promatrano pitanje. U skladu s tim komentirani su odgovori

kod kojih je zabilježena najveća i najniža vrijednost aritmetičke sredine.

Tablica 6: Pregled odgovora ispitanika o govornoj komunikacijizdravstvenog osoblja s

pacijentom

Pitanje Stav ispitanika Broj Postotak Aritmetička sredina

Standardna devijacija

Zdravstveno osoblje ispitalo me o mojim navikama (prehrana, spavanje, terapija koju uzimam, menstrualni ciklus…)

Uopće se ne slažem 0 0,0%

Uglavnom se ne slažem 1 3,3%

Niti se slažem, niti se ne slažem

3 10,0%

Uglavnom se slažem 10 33,3%

Potpuno se slažem 16 53,3%

Ukupno 30 100,0% 4,37 ,81

25

Zdravstveno osoblje usmeno me informiralo o mojoj osnovnoj bolesti




3 10,0%



Ukupno 30 100,0% 4,47 ,82

Zdravstveno osoblje usmeno me informiralo o tijeku i opsegu operativnog zahvata




2 6,7%



Ukupno 30 100,0% 4,13 1,22

Dobio/la sam jasne informacije o pozitivnim i negativnim aspektima operativnog postupka




9 30,0%



Ukupno 30 100,0% 3,73 1,31

Informiran/a sam o postupcima/pretragama koje će se primjenjivati prije operativnog zahvata (vađenje krvi, mjerenje tlaka, mjerenje vrijednosti šećera, RTG-snimke, UZV)




3 10,0%



Ukupno 30 100,0% 4,53 ,68

Informacije o rezultatima postupaka/pretraga i značenju rezultata jasno su mi priopćene




7 23,3%



Ukupno 30 100,0% 3,87 1,33

Zdravstveno osoblje uputilo me u tijek postoperativnog postupka, mogućim fizičkim ograničenjima




3 10,0%



Ukupno 30 100,0% 3,93 1,34

Na skali od 1 do 5 (s tim da je 1 je vrlo loše, a 5 izvrsno) govornu komunikaciju zdravstvenog osoblja prije operativnog postupka ocijenio/la bih ocjenom




7 23,3%



Ukupno 30 100,0% 4,23 ,82

Usmene informacije koje sam dobio/la prije operacije od zdravstvenog osoblja utjecale su na smanjenje nelagode od operacije




8 26,7%



Ukupno 30 100,0% 3,97 ,96

26

Najvišu vrijednost aritmetičkih sredina odgovora ispitanika bilježimo za

pitanja: informiran/a sam o postupcima/pretragama koje će se primjenjivati prije

operativnog zahvata (vađenje krvi, mjerenje tlaka, mjerenje vrijednosti šećera,

RTG-snimke, UZV) gdje aritmetička sredina odgovora ispitanika iznosi 4,53 dok

standardna devijacija iznosi 0,68, kod pitanja zdravstveno osoblje usmeno me

informiralo o mojoj osnovnoj bolesti aritmetička sredina odgovora ispitanika

iznosi 4,47dok standardna devijacija iznosi 0,82.

Najnižu vrijednost aritmetičkih sredina odgovora ispitanika bilježimo za

pitanja: dobio/la sam jasne informacije o pozitivnim i negativnim aspektima

operativnog postupka gdje aritmetička sredina odgovora ispitanika iznosi3,73

dok standardna devijacija iznosi 1,31, kod pitanja informacije o rezultatima

postupaka/pretraga i značenju rezultata jasno su mi priopćene aritmetička

sredina odgovora ispitanika iznosi 3,87 dok standardna devijacija iznosi 1,33.

4.3. Pisana komunikacija

Stavovi pacijenata o pisanoj komunikaciji ispitani su sa šest pitanja. Za

svako pitanje prikazani su podaci u obliku apsolutnih brojeva i postotnog udjela

odgovora ispitanika. Pri također prikazana je aritmetička sredina i standardna

devijacija za svako pitanje. U skladu s tim komentirana su pitanja kod kojih je

zabilježena najveća i najniža vrijednost aritmetičke sredine odgovora ispitanika.

Tablica 7: Pregled odgovora ispitanika o pisanoj komunikaciji zdravstvenog osoblja s

pacijentima



Zdravstveno osoblje osiguralo je pisane informacije (upute i sl.) povezane s operativnim zahvatom i prijeoperativnom pripremom


Uglavnom se ne slažem

1 3,3%


2 6,7%



Ukupno 30 100,0% 1,50 1,11

Pisane informacije koje sam dobio/la u bolnici, povezane s operativnim zahvatom i prijeoperativnom pripremom razumljivo su i jasno pisane



2 6,7%


2 6,7%



Ukupno 30 100,0% 1,53 1,11

Zdravstveno osoblje Uopće se ne slažem 29 96,7%

27

uputilo me na dodatne izvore pisanih informacija (web, članci, knjige) povezane s operativnim zahvatom i prijeoperativnom pripremom


1 3,3%


0 0,0%



Ukupno 30 100,0% 1,03 ,18

Zdravstveno osoblje komunicira (odgovara na pitanja, daje dodatne informacije, upute) elektronskom poštom (e-mailom)



0 0,0%


0 0,0%



Ukupno 30 100,0% 1,00 ,00

Na skali od 1 do 5 (s tim da je 1 je vrlo loše, a 5 izvrsno) dostupnost pisanih informacija u prijeoperativnoj pripremi ocijenio/la bih ocjenom



1 3,3%


3 10,0%



Ukupno 30 100,0% 1,33 ,80

Pisane informacije koje sam dobio/la prije operacije utjecale su na smanjenje osjećaj nelagode od operacije



0 0,0%


2 6,7%



Ukupno 30 100,0% 1,23 ,73

Najvišu vrijednost aritmetičkih sredina odgovora ispitanika bilježimo za

pitanja: pisane informacije koje sam dobio/la u bolnici, povezane s operativnim

zahvatom i prijeoperativnom pripremom razumljivo su i jasno pisane gdje

aritmetička sredina odgovora ispitanika iznosi 1,53 dok standardna devijacija

iznosi 1,11, kod pitanja zdravstveno osoblje osiguralo je pisane informacije

(upute i sl.) povezane s operativnim zahvatom i prijeoperativnom pripremom

aritmetička sredina odgovora ispitanika iznosi1,50 dok standardna devijacija

iznosi 1,11.

Najnižu vrijednost aritmetičkih sredina odgovora ispitanika bilježimo za

pitanja: zdravstveno osoblje komunicira (odgovara na pitanja, daje dodatne

informacije, upute) elektronskom poštom (e-mailom) gdje aritmetička sredina

odgovora ispitanika iznosi 1,00 dok standardna devijacija iznosi 0,00, kod

pitanja zdravstveno osoblje uputilo me na dodatne izvore pisanih informacija

(web, članci, knjige) povezane s operativnim zahvatom i prijeoperativnom

28

pripremom aritmetička sredina odgovora ispitanika iznosi1,03 dok standardna

devijacija iznosi 0,18.

4.4. Zadovoljstvo pacijenata komunikacijom sa zdravstvenim osobljem

Upitnikom se željelo utvrditi postoji li razlika u zadovoljstvu pacijenata

komunikacijom s liječnicima i medicinskim sestrama. Za svako pitanje prikazani

su podaci u obliku apsolutnih brojeva i postotnog udjela odgovora ispitanika te

aritmetička sredina i standardna devijacija.

Tablica 8: Pregled odgovora ispitanika o zadovoljstvu komunikacijom sa zdravstvenim osobljem



Zadovoljstvo komunikacijom s liječnicima




2 6,7%



Ukupno 30 100,0% 4,60 ,62

Zadovoljstvo komunikacijom s medicinskim sestrama




2 6,7%



Ukupno 30 100,0% 4,63 ,76

Pogledamo li odgovore ispitanika na pitanje zadovoljstvo komunikacijom

s liječnicima možemo uočiti kako aritmetička sredina iznosi 4,60 dok standardna

devijacija iznosi 0,62. Nadalje, u odgovorima ispitanika na pitanje zadovoljstvo

komunikacijom s medicinskim sestrama možemo uočiti kako aritmetička sredina

iznosi 4,63 dok standardna devijacija iznosi 0,76.

4.5. Testiranje razlike u ocjeni ispitanika govorne i pisane komunikacije

S ciljem utvrđivanja eventualne razlike u stavovima ispitanika prema

govorne i pisane komunikacije ustanovit ćemo postoji li statistički značajna

razlika u odgovorima ispitanika između ove dvije vrste komunikacije.

29

Tablica 9: Usporedba odgovora ispitanika s obzirom na vrstu komunikacije

Vrsta komunikacije Broj

odgovora

Aritmetička

sredina

Stand. devijacija Standardna

greška

Govorna komunikacija 30 4,1370 ,64899 ,11849

Pisana komunikacija 30 1,2722 ,57483 ,10495

Pogledamo li odgovore ispitanika na pitanja o stavovima govorne

komunikacije sa zdravstvenim osobljem možemo uočiti kako aritmetička sredina

iznosi 4,1370, dok je aritmetička sredina pisane komunikacije 1,2722. Dakle,

razlika u odgovorima ispitanika za ove dvije skupine pitanja je uočljiva, a da li je

ta razlika statistički značajna provjerit ćemo putem t-testa.

Tablica 10: Značajnost razlike stavova pacijenata o pisanoj i govornoj komunikaciji

zdravstvenog osoblja

Levenov test

jednakosti

varijanci

t-test

F Sign t Stupnjevi

slobode

Sign

(dvostrana)

Razlika

aritm.

sredina

Stand.

greška

razlike

Kom

un

ikacija

Jednake

varijance

pretpostavljene

,971 ,328 18,099 58 ,000 2,86481 ,15828

Jednake

varijance nisu

pretpostavljene

18,099 57,166 ,000 2,86481 ,15828

Pogledamo li vrijednost signifikantnosti za komunikaciju možemo uočiti

kako signifikantnost testa iznosi manje od 5%, odnosno p=0,000, što ulazi u

područje prihvaćanja alternativne hipoteze H1 odnosno odbacivanje hipoteze

H0. Možemo reći, s razinom pouzdanosti od 95%, kako postoji statistički

značajna razlika u odgovorima ispitanika za govornu i pisanu komunikaciju.

30

Tablica 11: Korelacija stavova o pisanoj i govornoj komunikaciji te zadovoljstvom

komunikacijom sa zdravstvenim osobljem

Govorna

komunikacija

Pisana

komunikacija

Zadovoljstvo

komunikacijom

Govorna

komunikacija

Pearsonova

korelacija

1 ,136 ,326

Sig. (dvostrana) ,473 ,079

Broj 30 30 30

Pisana komunikacija

Pearsonova

korelacija

,136 1 -,072


Broj 30 30 30

Zadovoljstvo

komunikacijom

Pearsonova

korelacija

,326 -,072 1


Broj 30 30 30

Prema podacima prikazanim u Tablici 11 možemo uočiti kako za sve

koeficijente korelacije signifikantnost p iznosi više od 0,05 i možemo zaključiti

kako korelacija između svih navedenih varijabli nije statistički značajna.

31

5. RASPRAVA

Zdravstvena njega, samostalno, stručno područje rada medicinskih

sestara, ima osnovno polazište na bolesniku kao aktivnom subjektu u procesu

sestrinske skrbi i holističkom pristupu, kroz nezaobilaznu komunikaciju.(5)

Komunikacija, kao kompleksan proces, predstavlja stručnu kompetenciju

kojom medicinska sestra raspolaže tijekom pružanja zdravstvene skrbi. Kao

takva, komunikacija predstavlja interpersonalni odnos između bolesnika i

medicinske sestre, a ujedno omogućava nadoknadu svega onoga što

suvremena medicina nije u mogućnosti. Od presudne je važnosti da se

procesom sestrinske skrbi zadovolji bilo koja bolesnikova potreba, a

komunikacija je neizbježan proces u provedbi istoga. Da bi odnos medicinska

sestra – bolesnik bio kvalitetan i uspješan važna je motiviranost i obostrano

slaganje sa razgovorom. Takav kvalitetan odnos otvara put prema verbalizaciji

osjećaja i ulazak u emocionalno.

Sestrinska komunikacija ima za cilj upoznavanje bolesnika, njegovih

potreba, strahova, stjecanje povjerenja, poštenja i empatije. Upoznavanje

bolesnika sa situacijom u kojoj se nalazi ili u kojoj će se naći, davanje osnovnih

informacija o bolesti ili stanju nakon, mogućim ograničenjima koje bolest nosi,

sve pozitivno i negativno što se događa ili se može dogoditi, samo su neke od

tema koje je medicinska sestra dužna priopćiti kao sastavni dio sestrinske skrbi.

No, razvija li se doista situacija uvijek tako? Sve zvuči tako jednostavno,

međutim podaci govore drugačije. Literatura, škola, educiranja, stručna

usavršavanja, svugdje se ističe komunikacija kao osnovna metoda pristupa

bolesniku, no komunikacija je danas nerijetko zaboravljena metoda pristupa

bolesniku.

Medicinske sestre imaju odgovornost prema pacijentima ne samo u za-

dovoljavanju njihovih osnovnih ljudskih potreba, već i u edukaciji koja nije tako

jednostavna s obzirom na to da pacijenti dolaze iz različitih etničkih i socioeko-

nomskih sredina, različite su dobi, neki se prvi puta susreću sa ovakvom vrstom

liječenja i imaju različite prioritete u samom procesu zdravstvene njege.

Rezultati dobiveni istraživanjem potvrđuju kako najveći broj pacijenata

njih čak 36,7% ima 50-59 godina. Znamo da je i mlađim generacijama teško

32

pratiti brzi napredak tehnologije, osobito kada je u pitanju medicinska

tehnologija. Brojne pretrage prije operacije, isčitavanje rezultata tih pretraga

uvelike mogu zbuniti pacijenta, a ponajviše ako nije dobio objašnjenje prilikom

obavljanja istih. Međutim moramo imati na umu da često usmene upute nisu

dovoljne, kada je čovjek bolestan nerijetko je zbunjen i izgubljen u mnoštvu

informacija. Stoga postoji bolja opcija pisanih informacija, koje pacijentu

omogućavaju, kada osjeti potrebu, da dobije sve potrebne i relevantne upute

koje ga toga trenutka zanimaju. Napredak tehnologije potiskuje kvalitetnu

komunikaciju. Bez obzira na činjenicu da bi većina sestara željela imati više

vremena za razgovor s bolesnikom, sestre ističu kako više vremena provode u

zdravstvenoj njezi, medicinskim postupcima vezanim za liječenje bolesnika te

sve češće za ispunjavanjem papirologije koja se konstantno i u sve većoj mjeri

nameće, zbog čega nisu uvijek motivirane za razgovor. Nažalost istraživanje je

pokazalo da je upravo pisana komunikacija između medicinske sestre i

pacijenta manjkava, što često dovodi do obostranog nezadovoljstva.

Pogledamo li odgovore ispitanika za govornu komunikaciju možemo

uočiti kako aritmetička sredina iznosi 4,1370, nadalje pogledamo li odgovore

ispitanika za pisanu komunikaciju možemo uočiti kako aritmetička sredina

iznosi 1,2722. Dakle, razlika u odgovorima ispitanika za ove dvije skupine

pitanja je poprilično velika, a t- testom je potvrđeno kako postoji statistički

značajna razlika u odgovorima ispitanika za govornu i pisanu komunikaciju.

Velik broj korisnika interneta traži odgovore na brojna medicinska pitanja,

a portali sa savjetima o zdravom načinu života i medicinskim sadržajima sve su

popularniji.(6)

Takva pretraživanja često pacijente dovode do krivih odgovora, što

rezultira krivom informiranošću i krivim uputama, nerijetko i krivim dijagnozama.

Rezultati pokazuju da kod pitanja zdravstveno osoblje uputilo me na dodatne

izvore pisanih informacija (web, članci, knjige) povezane s operativnim

zahvatom i prijeoperativnom pripremom aritmetička sredina odgovora ispitanika

iznosi 1,03, što potvrđuje inicijaciju da pacijenti nisu dovoljno informirani i

samim time posežu za vlastitom potragom i traženjem odgovora na internetu.

Takva pretraživanja mogu biti jako opasna, a samo kratke upute dobivene od

medicinske sestre mogu spriječiti ovakva događanja.

33

Bolesnik i zdravstveno osoblje različito shvaćaju bolest. Bolesnikova

predodžba o bolesti/tegobama povezana je s njegovim očekivanjima u vezi

moguće bolesti, težini te bolesti i očekivanjima o toku liječenja.

Instrumentaliziran i objektiviziran odnos između zdravstvenog osoblja i

bolesnika onemogućava bolesniku da uspostavi koliko-toliko realan odnos

prema svojoj bolesti. Za to je potrebno empatično komuniciranje te bolesnikov

osjećaj kako ga zdravstveno osoblje razumije i suosjeća s njim. (7) Rezultati su

pokazali kako zdravstveno osoblje obraća pozornost na pitanje informiranosti o

osnovnoj bolesti, te si uzimaju vremena kako bi pacijentu podarili njegovo

osnovno pravo, pravo na informaciju. Tako kod pitanja zdravstveno osoblje

usmeno me informiralo o mojoj osnovnoj bolesti aritmetička sredina odgovora

ispitanika iznosi4,47dok standardna devijacija iznosi 0,82, što potvrđuje

empatičnu i suportivnu komunikaciju između zdravstvenog osoblja i pacijenta.

Edukacija pacijenata je esencijalna komponenta sestrinskog procesa

zdravstvene njege. Podaci pokazuju da je ishod mnogo bolji kada je pacijent

dovoljno informiran o svojoj bolesti i liječenju.(8) Pogledamo li odgovore

ispitanika na pitanje zadovoljstvo komunikacijom s medicinskim sestrama

možemo uočiti kako aritmetička sredina iznosi 4,63, što u konačnici dovodi do

pozitivnih rezultata i potvrđuje uspješnu komunikaciju pacijent-medicinska

sestra.

„Učinkovitost“ poruka ovisi o tome kakve su. U pravilu je bitno tko, što i

na kakav način poručuje. Dobra komunikacija pomaže u stabiliziranju

bolesnikovih emocija, osigurava primjereno razumijevanje medicinskih

informacija te omogućava prepoznavanje i poštivanje bolesnikovih gledišta i

očekivanja.(7) Stoga, promjene su neminovne i u budućnosti treba raditi na

razvijanju komunikacijskih vještina jer holističkim pristupom, te razvojem odnosa

povjerenja i poštovanja kroz kvalitetniju komunikaciju, moguće je poboljšati

kvalitetu zdravstvene njege i omogućiti njezin pozitivan ishod. Medicinska

sestra treba dati sve od sebe da pruži zdravstvenu skrb dostojnu svakoga

čovjeka.

34

6. ZAKLJUČAK

Brzi napredak tehnologije, premali broj osoblja, neorganiziranost i mnogi

drugi razlozi loše djeluju na proces komunikacije. Različiti čimbenici otežavaju

kvalitetan proces komunikacije. Osim akcijske usmjerenosti, osoblje može biti

emocionalno opterećeno te imati osjećaj vlastite bespomoćnosti zbog

nerazumijevanja i neprihvaćanja standarda humane međuljudske komunikacije i

nerazumijevanja potreba uvođenja inovacija. Nedostatno obrazovanje iz

humanističkih područja dodatno utječe na vještinu komuniciranja i kvalitetu

komunikacijskog procesa.

Otežana komunikacija može se javiti i od strane samih bolesnika, ali i

njihovih obitelji, bilo da poriču primanje bilo kakvih informacija, ne žele „gnjaviti

prezaposleno osoblje“ ili imaju osjećaj da su suvišni u procesu zdravstvene

njege i liječenja.

S takvim problemima teško je pronaći vremena i uvjete za porazgovarati s

bolesnikom i njegovom obitelji. Zato se razgovor s bolesnikom obično kombinira

s provođenjem zdravstvene njege. Kroz pripreme za pretrage, davanje lijekova,

pomoći pri samozbrinjavanju, istovremeno se nastoji razgovarati s bolesnikom

što obično nije dovoljno, jer je kroz takav način sestra više usmjerena na

zadatak, a ne na bolesnikovu osobnost.

Od životne je važnosti poticati sestre da razvijaju odnos povjerenja i

empatiju kroz kvalitetnu komunikaciju, čiji je ključ uspjeha u poznavanju

bolesnika kao osobe, a ne samo njegove bolesti kroz neosuđivanje i

razumijevanje njegovih potreba.

Postoje oni koji su više ili manje talentirani, vještiji ili manje vješti u

komunikaciji, ali ohrabruje što se učenjem može postati bolji komunikator u

medicini. Stoga ne čudi činjenica da se unazad tridesetak godina u zapadnom

svijetu iznimna pozornost pridaje edukaciji stručnjaka u području prihvaćanja

adekvatnih oblika komuniciranja s bolesnikom i članovima njegove obitelji. (9)

Edukacija počinje sa prvim danima studija, a nastavlja se tijekom cijeloga

profesionalnog usavršavanja. Međutim, postoji činjenica da dio zdravstvenog

osoblja nije u mogućnosti ili ne želi nastaviti školovanje na studijima, i tada su

oni zakinuti onim dijelom učenja komunikacijskih vještina. Stoga bi trebalo raditi

35

na uvođenju komunikacijskih vještina već tijekom srednjoškolskog školovanja,

kako bi od najranijih dana profesionalizacije stvorili temelj svih socijalnih

interakcija.

Različita istraživanja, uključujući i ovo, potvrđuju da je komunikacija

prioritet u jedinstvenoj ulozi medicinske sestre „…pomagati pojedincu,

bolesnom ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje doprinose zdravlju,

oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi pojedinac obavljao samostalno, kada bi

imao potrebnu snagu, volju ili znanje. To treba činiti tako, da mu se pomogne

postati neovisnim što je moguće prije.“ (10)

36

7. LITERATURA

1. Stipeć V. Više od riječi. Narodni zdravstveni list. 2012; 632-3.

2. Grubić M, Ljubešić M, Filipović-Grčić B. Kako reći neželjenu vijest.

Medicinska naklada: Zagreb; 2013.

3. Mojsović Z, suradnici. Sestrinstvo u zajednici. Visoka zdravstvena škola:

Zagreb; 2004.

4. Prlić N, Rogina V, Muk B. Zdravstvena njega 4: Udžbenik zdravstvene

njege kirurških, onkoloških i psihijatrijskih bolesnika. Školska knjiga:

Zagreb; 2005.

5. Fučkar G. Proces zdravstvene njege. Medicinski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu: Zagreb; 1992.

6. Ivana Klinar, Adela Kolumbić Lakoš, Dražen Kovačić, Azijada Srkalović-

Imširagić, Carmen Hadžić-Kostrenčić, Maja Gašparić, Gordan Maleković.

Tko je pouzdaniji izvor medicinskih informacija – liječnik ili internet?

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 1, 99 – 103

7. Katić M, Švab I, suradnici. Obiteljska medicina. Alfa: Zagreb; 2013.

8. Patient education in nursing. Available at:

(http://www.nursetogether.com/patient-education-in-nursing)

9. Đorđević V, Braš M (urednici). Komunikacija u medicini- čovjek je

čovjeku lijek. Medicinska naklada: Zagreb; 2011.

10. Henderson V.Osnovna načela zdravstvene njege.Hrvatska udruga za

sestrinsku edukaciju: Zagreb; 1994.

http://www.nursetogether.com/patient-education-in-nursing

37

8. SAŽETAK/SUMMARY

Cilj istraživanja bio je ispitati stavove pacijenata o njihovoj informiranosti

tijekom pripreme za operativni zahvat, te istražiti utjecaj komunikacije sa

zdravstvenim osobljem na pripremljenost za operaciju.Hipoteza istraživanja

zasniva se na pretpostavci da se stavovi ispitanika između pisane i govorne

komunikacije značajno razlikuju.

Ispitivanje je provedeno tijekom lipnja 2015. godine u Općoj bolnici Bjelovar

na odjelu opće kirurgije. Stavove o stupnju informiranosti tijekom pripreme za

operativni zahvat iskazalo je 30 pacijenata koji su boravili na odjelu.

Edukacija pacijenata je esencijalna komponenta sestrinskog procesa

zdravstvene njege. Podaci pokazuju da je ishod mnogo bolji kada je pacijent

dovoljno informiran o svojoj bolesti i liječenju. Ispitanici su zadovoljni

komunikacijom s medicinskim osobljem(aritmetička sredina iznosi 4,63).

Bez obzira na činjenicu da bi većina sestara željela imati više vremena za

razgovor s bolesnikom, sestre ističu kako više vremena provode u zdravstvenoj

njezi, medicinskim postupcima vezanim za liječenje bolesnika te sve češće

administrativnim poslovima, zbog čega nisu uvijek motivirane za razgovor.

Uočena je statistički značajna razlika u odgovorima ispitanika prema govornoj i

pisanoj komunikaciji.

Prema rezultatima istraživanja, pisana komunikacija između medicinske

sestre i pacijenta je manjkava, što često dovodi do obostranog nezadovoljstva.

Promjene su neminovne i u budućnosti treba raditi na razvijanju komunikacijskih

vještina uz unapređenje pisane komunikacije.

Brzi napredak tehnologije, premali broj osoblja, neorganiziranost i drugi

razlozi loše djeluju na proces komunikacije. Različiti čimbenici otežavaju

kvalitetan proces komunikacije. S takvim problemima teško je pronaći vremena i

uvjete za porazgovarati s bolesnikom i njegovom obitelji. Zato se razgovor s

bolesnikom obično kombinira s provođenjem zdravstvene njege. Od iznimne je

važnosti poticati sestre da razvijaju odnos povjerenja i empatiju kroz kvalitetnu

komunikaciju, čiji je ključ uspjeha u poznavanju bolesnika kao osobe, a ne

samo njegove bolesti, kroz neosuđivanje i razumijevanje njegovih potreba.

Ključne riječi:komunikacija, prijeoperativna priprema, uloga sestre u

komunikaciji.

38

9. SUMMARY

The aim of the research was to examine patients' opinions on the

information they are provided with during preoperative procedures and to look

into the influence of communication with medical staff on patients’ preparedness

for surgery. The research hypothesis is based on the premise that there is a

significant difference in respondents’ attitudes towards written and spoken

communication.

The survey was carried out in the General Surgery Ward of Bjelovar

General Hospital in June 2015. A total of 30 patients hospitalized in the ward

expressed their opinions about the level of information they are provided with

during preparation for surgery.

Patient education is an essential component of the nursing process in

health care. There are data showing that outcomes are considerably better

when patients receive sufficient information about their condition and treatment.

The respondents state that they are satisfied with their communication with

medical staff (with an arithmetic mean amounting to 4.63).

Although a majority of nurses would like to have more time for

communication with their patients, they emphasize the fact that they spend

more time performing health care, medical procedures related to patient

treatment and administrative work. As a result, they are not always motivated to

converse with the patients. A statistically significant difference has been found

in the survey responses regarding spoken and written communication.

The research has produced results indicating that written communication

between nurses and patients is insufficient, which often leads to dissatisfaction

on both sides. Changes are absolutely necessary and in the future more effort

should be devoted to development of communication skills and improvement of

written communication.

The communication process is impaired by the rapid pace of technological

advancement, understaffing, disorganization and other issues. Due to various

factors impeding good communication it is difficult to find time and provide

conditions required for conversations with patients and their families.

Communication with patients is therefore combined with performing health care.

It is of utmost importance to encourage nurses to earn patients’ trust and

39

develop empathy through effective communication, the quality of which lies in

being familiar not only with the patients’ condition, but also with them as

individuals with specific needs.

Key words: communication, preoperative preparation, nurses' role in

communication

40

10. PRILOZI

Prilog 1: Zahtjev Etičkom povjerenstvo Opće bolnice Bjelovar

41

Prilog 2: Odluka Etičkog povjerenstva Opće bolnice Bjelovar

42

43

Prilog 3: Upitnik

Documents

KOMUNIKACIJA ZDRAVSTVENOG OSOBLJA S PACIJENTIMA …