of 27/27
1 PRIRUCNIK ZA ODRZIVO SAKUPLJANJE KOMERCIJALNIH VRSTA GLJIVA Radoslav Gašić & Borislav Marić Radoslav Gašić & Borislav Marić

KOMERCIJALNIH VRSTA GLJIVA ZA ODRZIVO SAKUPLJANJE

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of KOMERCIJALNIH VRSTA GLJIVA ZA ODRZIVO SAKUPLJANJE

Radoslav Gaši & Borislav Mari Radoslav Gaši & Borislav Mari
0 1
2 3
4 5
6 7
8 9
10 11
12 13
14 C
M Predgovor 4 Uvod u svijet gljiva 5 Strategije preivljavanja gljiva 6 Razmnoavanje gljiva 6 Vrste gljiva u odnosu na ovjeka 8 Odrivo sakupljanje gljiva 8 Traenje, branje i transport gljiva 11 Sezona gljiva 13 uvanje gljiva 15 Pravila ponašanja u prirodi 16 Komercijalne vrste gljiva 18 Lisiarka 18 Vrganj 21 Crna truba 22 Rujnica 22 Smrak 25 Prosenjak 26 Tartufi 28 Ljekovite vrste gljiva 30 uranov rep 30 Zimska panjevica 32 Bukovaa 35 Judino uho 36 Hrastova sjajnica 37 Otrovne vrste gljiva 38 Zelena pupavka 38 Crvena muhara 40 Proljetni hrak i velika modanica 42 Ludara 42 Karbolovka 44 Rijetke i ugroene vrste vrganja i lisiarki 46
Sadraj
4 5
Sveukupno znanje o gljivama u našoj zemlji je prilino skrom- no jer, za razliku od razvijenih zemalja, nemamo baš bogatu tradiciju. Veina sakupljaa poznaje jednu do pet vrsta gljiva, a svako površno istraivanje novih vrsta naješe dovodi do neeljenih trovanja. Otuda teza da ljude ne truju gljive ve ih truje neznanje. Pored štete za ljude i gljive su ugroene našim neznanjem, pa je iz potrebe za stalnom obukom sakupljaa nastao ovaj prirunik. Naalost, vrlo je skromna i domaa literatura o gljivama koja je na raspolaganju sakupljaima, a broj domaih autora je jed- nocifren. Najvei doprinos demistifikaciji i boljem poznavanju ovog velikog carstva na našem podruju daju udruenja glji- vara kroz redovne aktivnosti, izlobe gljiva, predavanja, izlete. Kako je svaki ozbiljan zapis o gljivama znaajan tako bi trebalo da bude i ovaj naš, koji je namijenjen sakupljaima komerci- jalnih vrsta gljiva. U ovom priruniku obraene su one vrste gljiva koje imaju komercijalnu vrijednost i koje se svake go- dine izvoze u stotinama tona na zapadna trišta, prije svega zbog njihovih organoleptikih i hranljivih vrijednosti. Sakupljanjem ovih vrsta gljiva jedan dio stanovništva vrlo pris- tojno zarauje jer su naše gljive posebno cijenjene zbog nji- hovih veoma istih staništa. Komercijalno sakupljanje gljiva moe još dugo biti dodatni izvor zarade za stanovništvo jer je
tlo BiH, zbog klime i velikih površina pod šumama, vrlo po- godno za gljive. No, ovaj resurs nije neogranien i njegov kon- tinuitet puno zavisi od ispravnog odnosa ovjeka prema njemu, zaštite staništa i racionalnog korištenja. Zato su utvrena pravi- la koj sakupljai moraju strogo poštovati. Oba entiteta u BiH usvojila su zakon o zaštiti prirode. Zakon o zaštiti prirode podrava koncept odrivog upravljanja pri- rodnim resursima kako bi se odrala raznolikost i funkcion- isanje eko sistema. Mora se naglasiti da ovaj zakon zabranjuje neodrivo i nekontrolisano korištenje nezaštienih gljiva kao i zabranu prikupljanja, ošteenja, prevoza ili prodaju biljaka i gljiva koje se nalaze na IUCN Crvenoj listi1. U svim evropskim dravama strogo je kontrolisano sakupljanje gljiva za bilo koju svrhu, a u nekim zaštienim podrujima potrebna je dozvola i za nauna istraivanja. Danas se u BiH gljive sakupljaju bez posebnih dozvola, iako je u Federaciji BiH od decembra 2005. godine na snazi Pravilnik o iskorištavanju sekundarnih šumskih proizvoda, a slian pravilnik je usvojen i u Republici Srpskoj poetkom 2010. godine. Oba pravilnika regulišu potrebu i naine izdavanja akreditacija, odnosno dozvola za sakupljanje gljiva koje su sakupljai duni nositi sa sobom nakon završene obuke. S obzirom da kod nas ne postoji sistemski program obuke za sakupljae, vjerujemo
da ovaj prirunik moe biti od velike pomoi promociji odgo- vornog korištenja samoniklih gljiva.
Gljive su veoma bogat i raznovrstan, ali i nedovoljno prouen svijet. Ni po nainu funkcionisanja, ni po grai, ni po ulozi u prirodi ne spadaju ni u biljke ni u ivotinje. One ine zasebno carstvo – fungi (gljiva - lat. - fungi, gr. - myco). Za razliku od biljaka, kojima je osnovna funkcija fotosinteza, ni jedna vrsta gljiva ne vrši fotosintezu, a graene su od hifa, za razliku od biljaka i ivotinja koje su graene od elija. Hife, za razliku od elija, unutar opne i citoplazme mogu da imaju 2, 5, pa i više jedara. elijski zid kod biljaka graen je od celuloze, a kod ivotinja od bjelanevina, dok je kod gljiva zid hifa graen od hitina koji se javlja u grai oklopa kod ra- kova i krila kod nekih insekata. Zaliha hrane kod biljaka sastoji se od skroba i šeera, kod ivotinja od masti, a kod gljiva od glikogena koji se javlja i u jetri ivotinja. Zato gljive imaju ukus koji više lii na ukus mesa, ali su zbog hitina iz hifa tee probavljive. Biljke su proizvoai, jer putem fotosinteze proiz
vode skrob, šeer, vitamine itd. ivotinje su potrošai zato što koriste ve gotovu hranu koju su biljke proizvele ili se hrane drugim ivotinjama i gljivama. Za razliku od njih, gljive u pri- rodi imaju ulogu razlagaa. U pogledu prehrambene vrijednosti, gljive mogu biti: bezus- lovno jestive (upotrebljive u prijesnom stanju), uslovno jestive (upotrebljive samo ako su termiki obraene, osušene i sl.), nejestive (zbog okusa ili konzistencije), uslovno otrovne (npr. ako se konzumiraju sa alkoholom), bezuslovno otrovne i lje- kovite. Gljive predstavljaju znaajan izvor bjelanevina, minerala i vi- tamina ne samo za ljude ve i za ivotnje (pueve, vjeverice, zeeve, srne, divlje svinje, jazavce i medvjede). Pored toga, gljive imaju neprocjenjiv znaaj za ivot na zemlji jer su, uz bakterije, najznaajniji razlagai organskog otpada.
Predgovor
Uvod u svijet gljiva
1. Lista ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta koju je izradio Meunarodni savez za ouvanje prirode (IUCN)
6 7
1. Mikoriza je obostrano koristan simbiontski odnos izmeu biljke i gljive u kojem gljiva stimuliše rast biljke svojim hor- monima i štiti je svojim enzimima od bolesti, a biljka snabdi- jeva gljivu neophodnim mineralima. Prirodna osobina miceli- juma je da dugo zadrava vodu tako da mikoriznim biljkama slui kao svojevrsna cisterna za vodu u sušnom periodu. Šume u kojima ima gljiva bolje napreduju i zdravije su, a na livadama je trava bujnija i zelenija tamo gdje se nalazi micelij gljiva, tzv. vilina kola. 2. Gljive se naješe javljaju kao saprobionti, odnosno razlagai uginulih biljaka i gljiva. Ova strategija gljiva je najznaajnija za prirodu jer omoguuje potpuno kretanje materije u prirodi. Bez gljiva saprobionata ne bi bio mogu ivot na zemlji kakav danas postoji, jer bez gljiva nije mogua potpuna razgradnja organskih materija biljnog porijekla. Uginulo drvee, trava, liše, iglice, šišarke, irevi i ostali biljni otpad ne bi mogao da strune i priroda bi se ugušila u sopstvenom otpadu. Za razliku od parazitskih vrsta gljiva, gljive saprobionti ne napadaju iva stabla. Biljka još u mladosti preko korijena upije spore sap- robnih gljiva i one u njoj spavaju po 50, 100 pa i više godina i uopšte joj ne smetaju. Kada biljka ugine i prestane cirkulacija sokova u njoj, spore gljiva saprobionata poinju razvijati svoje
micelije i formirati nova plodonosna tijela. 3. Trea strategija je parazitoza. Gljive kao paraziti napadaju biljke koje su ve prirodno ili ljudskom aktivnošu ošteene, te omoguuju da se takve jedinke koje ne mogu da ostvare puni efekat u prirodi uklone iz nje. Pogrešno bi bilo pomisliti da su parazitske vrste gljiva štetne za prirodu, što najbolje poka- zuje primjer gljive bukovae (Pleurotus ostreatus). Naime, ova gljiva naješe napada ošteena stabla lišara, rijee etinara, esto se javlja i kao saprobiont na ve uginulim stablima i odsjeenim trupcima. Njen micelij ispušta cijanovodoninu kiselinu i poubija sve larve parazitskih vrsta insekata, njima se nahrani i sprijei njihovu daljnju ekspanziju. Ova je vrsta po- gubna za napadnuto stablo ali je veoma korisna za ostala stabla u šumi. Gljive takoe parazitiraju na drugim vrstama gljiva.
Razmnoavanje gljiva moe biti generativno i vegetativno. Gljive se razmnoavaju generativno pomou spora koje kada padnu na odgovarajui supstrat formiraju primordijalne miceli- je, a oni pomou sloenih hemijskih procesa dolaze u korelaci
ju i do sparivanja. Tek tako oploen micelij kada naraste moe da dâ sljedeu generaciju, odnosno nova plodonosna tijela. Neke vrste gljiva su zoohorne, odnosno rasijavaju ih ivotinje, a najpoznatiji od njih su tartufi. Vegetativno se gljive razmnoavaju pomou konidija, a to su bespolne spore koje pupanjem formiraju nove primordijalne micelije. Zašto prekomjerno sakupljanje plodišta ugroava gljive? Zato jer se bez plodišta gljive ne mogu ni razmnoavati, ni rasprostirati. Ako sa nekog podruja redovno sakupljamo sva nastala plodišta, onemoguujemo razvoj sljedeih generacija. Prekomjernim sakupljanjem plodišta moemo znatno smanjiti šansu vrste za ostavljanjem potomstva. Treba znati da je razvoj gljivljeg organizma iz spore u prirodi vrlo zahtjevan proces. S jedne strane, u tlu ili nekom drugom supstratu vlada veliko nadmetanje i aktivna borba za prostor i hranu meu brojnim organizmima, a s druge strane, kod polnog razmnoavanja, naješe se moraju pronai dvije spore iste vrste, razliitog pola, što na velikim prostranstvima nije nimalo lako. Svako branje plodišta smanjuje u nekoj mjeri šansu za uspješnim razmnoavanjem i rasprostiranjem. Rijetke i osjetljive vrste to teško podnose.
Strategije preivljavanja gljiva
Razmnoavanje gljiva
8 9
Bezuslovno jestive U ovu grupu spadaju gljive koje ne sadre nikakve termolabilne otrove. One se mogu koristiti u ishrani bez posebne obrade, tj. poslije išenja mogu da se peku, pre, mariniraju, suše, sala- mure, ve zavisno od vrste. Neke su jestive ak i sirove.
Uslovno jestive Gljive iz ove grupe termiki neobraene izazivaju stomane smetnje, blae su otrovne ili gorke. Štetne matrije se razlau kuvanjem ili peenjem, nakon ega gljive postaju jestive. U ovu grupu spadaju i one ije se štetne materije razlau sušenjem.
Nejestive Gljive iz ove grupe, po pravilu, posjeduju neprijatan ukus ili su veoma ljute, pa su zbog toga nejestive. Takoe mnoge vrste iz ove grupe su drvenaste ili pak njihova jestivost nije poznata.
Ljekovite Nauka je dokazala da preko 500 niih i viših vrsta gljiva sadri izuzetna ljekovita svojstva. Jedna od najpoznatijih je mik- roskopska gljiva Penicillium, od koje je dobijen antibiotik pod nazivom penicilin koji je spasio veliki broj ivota.
upotrebu, a tim ete iznijeti sve njihove spore iz prirode koje bi inae ostale u staništu. Posebnu panju treba obratiti na rijetke i ugroene vrste gljiva da ne bi došlo do njihovog iskorjenjivanja. Tu posebno elimo skrenuti panju na rijetke vrganje: kraljevku Boletus regius, fehtnerov vrganj Boletus fechtneri i bezsjajni vrganj Boletus impolitus, te lisiarke (frizovu lisiarku Cantharellus friesii, ljubiastoutu lisiarku Cantharellus janthinoxanthus i crneu lisiarku Cantharellus melanoxeros. Kada berete gljivu nastojte da je drite za struak i uvrnete kao sijalicu da bi se bazalni micelij odvojio pravilno od dna struka. Mjesto gdje je gljiva rasla treba zatrpati zemljom i lišem da bi se zaštitio micelij od infekcije. Nije preporuljivo da se gljive na tlu odsijecaju noem i da se ostavljaju panjevi od struaka na mjestu gdje je gljiva izrasla, jer ih brzo napadnu virusi i bakterije koji se kroz sistem hifa prenesu na micelij i unište ga. Gljive koje zbog meke grae nije mogue ubrati uvrtanjem treba što paljivije odvojiti noem od bazalnog micelija. Staništa gljiva najbolje se štite kontrolisanim i strunim bran- jem gljiva. Šumska staništa se uvaju zaštitom od prekomjerne sjee šuma. Sjeom mikoriznih stabala kidaju se i simbiontski odnosi izmeu micelija mikorizne gljive i posjeenog stabla, njenog domaina. Uklanjanjem starih stabala iz šume
Otrovne Gljive iz ove grupe posjeduju otrove koji se ne mogu uništiti nikakvom termikom ili drugom obradom. Njihova upotreba u bilo kom vidu strogo se zabranjuje. Svako ko se upusti u istraivanje jestivosti ovih vrsta preuzima odgovornost na sebe!
Odrivo sakupljanje gljiva podrazumijeva branje gljiva, s tim da se, u cilju ouvanja staništa, ne sakupljaju mlade, nerazvi- jene i prestarjele gljive. Ukoliko ste ubrali gljivu i zakljuili da je zbog crvljivosti neupotrebljiva postavite je tako da spore mogu slobodno da ispadaju iz himenijuma (listia, cjevica ili resa). Tako e se stvoriti uslovi da u staništu ostane dovoljno spora za sljedeu generaciju. Ubrati mladu, nedovoljno razvijenu gljivu je mala korist a ve- lika šteta! Ako berete sve komercijalne gljive, bez obzira da li su zdrave ili ne, radite opet štetan posao i po vas i po prirodu. Zauzeli ste mjesto u korpi, namuiete se uzaludno nosei ih jer vam ih otkupljiva nee primiti, moraete ih baciti jer nisu ni za vašu
onemoguava se razvoj parazitskih i saprobnih gljiva. Zato su skupinske sjee šuma štetne za svijet gljiva. Kada se uklone velika stabla u nekoj staroj šumskoj sastojini omogui se nesmetan prodor sunevih zraka koje bre zagri- javaju tlo koje bre gubi vlagu i time postaje nepovoljno za raz- voj gljiva. Prirodne livade su staništa brojnih vrsta gljiva i ako se na njih bace mineralna ubriva, promijenie se Ph vrijednost zemljišta, na šta su gljive veoma osjetljive. Upotreba fungicida ili herbicida e takva staništa potpuno devastirati, a o bacanju raznog industrijskog i komunalnog otpada da i ne govorimo. Osnovna podjela kod viših gljiva je na askomycete (mješinarke) i bazidiomycete (štapiarke). Prema rijeima uvaenog kolege Branislava Uzelaca, mješinarke ispaljuju spore, a štapiarke ispuštaju spore. Pošto sve komercijalne vrste gljiva, osim smraka (Morchella sp.) i tartufa (Tuber sp.) spadaju u štapiarke, odnosno ispuštaju spore, moramo paziti kako ostavljamo njihova plodonosna ti- jela koja ne moemo iskoristiti za ishranu, da bi spore mogle normalno ispadati. Najbolje je potraiti ravastu horizontalnu granu i staviti gljivu da struak prolazi kroz ravu, a šešir se oslanja na nju. Neka od vanih pravila prilikom sakupljanja gljiva propisana su i ranije pomenutim podzakonskim aktima koji ureuju ovu oblast u BiH, i to:
Vrste gljiva u odnosu na ovjeka
Odrivo sakupljanje gljiva
10 11
Pravilnik o uslovima korištenja ostalih šumskih proizvoda u RS: Prilikom sakupljanja gljiva treba se pridravati sljedeih pravila: a) sakuplja se samo plodište gljive, b) plodište nadzemne gljive mora se paljivo ubrati noem, a ukoliko je dio plodišta ukopan, potrebno ga je paljivo izvaditi uz pomo noa, te nastalu rupu zagrnuti okolnim materijalom, v) prilikom branja gljiva ne smije se ošteivati micelij ili nepo- sredno stanište, g) zabranjeno je sakupljanje tek izniklih i vrlo mladih plodišta nadzemnih gljiva iji je promjer plodišta manji od: 1/5 prom- jera prosjenog zrelog plodišta odreene vrste, te za smrke (rod Morchella) plodišta niih od 3 cm, d) zabranjeno je sakupljanje komercijalnih vrsta gljiva iji su promjeri plodišta manji od 3 cm za lisiarku i 5 cm za vrganje ) svaku sakupljenu vrstu gljiva posebno odlagati i prenositi odvojeno.
Pravilnik o sekundarnim šumskim proizvodima u FBiH: Branje gljiva moe se vršiti pod slijedeim uslovima: 1. Da se prilikom branja gljiva ne ošteuju i ne odnose micelije, te je potrebno gljive brati oprezno, zavrnuti i otkinuti rukom neposredno iznad zemlje;
Zbog povoljnog geografskog poloaja i klimatskih uslova koji vladaju u njoj, Bosna i Hercegovina je veoma pogodno podne- blje za razvoj velikog broja vrsta gljiva. Uz umjereno kontinentalnu klimu koja vlada u veem dijelu naše zemlje prisutan je i uticaj submediteranske klime koja omoguava rast nekih toploljubivih vrsta gljiva iz roda Amani- ta i Boletus, prije svega blagve (Amanita caesarea) i kraljevke (Boletus regius), koje su u srednjoj i zapadnoj Evropi rijetke vrste. U našim krajevima rastu bukove, hrastove, grabove, etinarske i mješovite šume koje su i najraznovrsnije što se tie gljiva. Takoe, manje površine zauzimaju populacije breze i jasike, a uz rijeke i potoke vrbe i jošike. S obzirom na veliku razno- likost dobro ouvanih šuma, lako je zakljuiti da postoji i odgovarajua raznolikost u broju mikoriznih, saprobnih i parazitskih vrsta gljiva. U mješovitim šumama je vea zastu- pljenost vrsta gljiva nego u istorodnim. Listopadne šume su plodonosnije u proljee, a etinarske u jesen. Nipošto ne treba potcijeniti livade i pašnjake koji su u BiH nezagaeni herbicidima i mineralnim ubrivima, te imaju raznovrsnu mikofloru. U gljive se nikada ne ide sam. Gljivarenje trai društvo. Bora- vak u prirodi sa porodicom ili prijateljima neprocjenjiv je
2. Da se ne beru i ne ošteuju stari, crvljivi primjerci gljiva, kako bi oni na istom mjestu ostavili svoje spore; 3. Da se ne beru nedorasli primjerci gljiva: smrak i lisiarka ispod 3 cm visine od površine zemljišta i vrganj ispod 5 cm visine od površine zemljišta; 4. Da se prilikom branja gljiva koje rastu u grupama vrši oda- bir, tj. da se ostavlja najmanje 20% primjeraka gljiva radi rasi- panja spora i odravanja vrste; 5. Gljive koje se ne beru ne smiju se ošteivati.
Da ne bude zabune oko naina branja, jer ga razliito definišu ovi pravilnici, moramo još jednom naglasiti da je preporuljivo sve ’tvre’ gljive poput vrganja, krasnica, lisiarki i sl. brati laganim uvrtanjem rukom, a sve ‘mekše’ gljive kao što su crne trube, smrak, vilin klini i sl. sjei što nie noem. Suština je da se branjem ploda napravi što manje štete za micelij, odnosno gljivu koja je pod zemljom.
uitak za sve. Iako se gljivari uglavnom trude da što bolje sauvaju svoja tajna staništa, prednosti zajednikog gljivarenja su mnogo vee. Najvea prijetnja opuštenom gljivarenju jesu mine kojih u Bosni i Hercegovini, naalost, ima još mnogo. Stoga preporuujemo krajnji oprez i odlazak samo na provjer- ena i sigurna staništa. Pored mina treba se uvati krpelja, a ponekad i zmija. Dobro je nositi sa sobom štap kojim se moe razgrnuti trava ili liše prije nego što se ubere gljiva, a moe posluiti i kao oslonac. U berbu gljiva se mora nositi korpa od prua sa poklopcem, zato što se pokazala kao najpogodnija i preklopni noi za išenje gljiva od zemlje i liša. Korpe od prua su vrste, la- gane i prozrane. Plastine kante i vree nisu podesne za saku- pljane gljiva jer nisu prozrane, u njima se gljive za kratko vri- jeme upare i ponu da propadaju. Tako uparene gljive ak i ako su potpuno zdrave nee postii dobru cijenu na otkupu i brzo e propasti. Za korištenje u šumi preporuujemo manji preklopni noi do 12 cm jer vee sjeivo vam i ne treba, a u sluaju klizanja ili posrtanja u šumi ne moe vas posjei. Treba se oblaiti u skladu sa godišnjim dobima ali obua bi uvijek trebala biti vrša, najbolje planinarska, a garderoba ili bar kapa uoljivih boja, zbog lovaca. Svakako bi trebalo nositi vodu, nešto hrane i mobilni telefon.
Traenje, branje i transport gljiva
12 13
Nakon što uberete i pregledate gljivu, oštrim noem oistite dno struka od zemlje, a šešir od liša ili iglica, jer ete tako sprijeiti da vam se u korpi isprljaju oni dijelovi gljive koji su i onako isti (listii i cjevice), a takoe ih je kasnije neupor- edivo tee oistiti. Ne preporuujemo da se ide u sakupljanje gljiva po kišnom i jako vlanom vremenu, jer ete se, ako i ne pokisnete, jako izrositi. Ako i naberete gljiva one e biti natopljene vodom i nekvalitetne. Postoji i velika vjerovatnoa da ete kod tako mokrih i natopljenih gljiva pogriješiti u procjeni o kojoj se vrsti radi. Neophodno je gljive na licu mjesta pregledati zbog crvljivosti i prisustva pueva pa uzeti samo zdrave primjerke, te ih odmah oistiti od zemlje i liša. Ukoliko je šešir gljive zemljav, a u blizini ima vlane mahovine, ona e vam odlino posluiti za išenje tako što ete gljivu uzeti za struak i obrisati je o ma- hovinu. Kada doete kui moete obaviti detaljnije išenje gljiva pomou noa i mekše etkice za zube, jer gljive se ne peru.
Ne javljaju se sve vrste gljiva u isto godišnje doba, neke se javljaju samo u proljee poput smraka (Morchella sp.) i urevae (Calocybe gambosa). Neke opet od polovine juna do kraja jeseni, kao kneginja ili blagva (Amanita caesarea) i velika sunanica (Macrolepiota procera). Lisiarke (Can- tharellus cibarius) se redovno javljaju u dva kola - jedno kolo u junu a drugo u septembru i oktobru. Rujnice (Lactarius sp.), martinice (Clitocybe geotropa) i miške (Tricholoma tereum) javljaju se samo u jesen. Peurke (Agaricus sp.), vrganji (Bo- letus sp.) i bukovae (Pleurotus sp.) se javljaju od proljea do mrazeva u jesen, ako za njih postoje odgovarajui uslovi. Gljive rastu tokom cijele godine. Naravno, zimi je plodonošenje najsiromašnije, ali ipak se mogu nai ak i jestive gljive kao što je zimska panjevica (Flammulina velutipes). U našem narodu postoji vjerovanje da gljive poslije kiše nar- astu za jednu no, što naravno nije tano. Nije mogue precizno odrediti kada e se pojaviti plodonosna tijela gljiva jer to zavisi od mnogo faktora. Ako je sušni period dugo trajao, micelij je u supstratu (zemlji, drvetu, slami itd.) jako isušen i treba mu mnogo vremena da nabubri i razvije se dovoljno da izbaci plodonosna tijela. Ako poslije dugotrajnog sušnog perioda padnu i obilnije kiše i vrijeme jako zahladni, gljive mogu potpuno da izostanu ili da
se pojave loši, sitni i deformisani primjerci. Kada kiša pada svakodnevno dui period i ako je u uz to tem- paratura visoka, plodonosna tijela jestivih gljiva su natopljena kišnicom i vrlo brzo bivaju napadnuta plijesnima. Optimalni uslovi podrazumijevaju krae periode sa obilnom kišom i suve sa umjerenom temparaturom. Na temperatu- rama preko trideset stepeni tlo se relativno brzo isušuje u površinskom sloju, pa gljiva nema dovoljno vremena da se pravilno razvije. ak i kad postoje optimalni uslovi za razvoj gljiva micelij nee izbaciti masovno plodonosna tijela sve dok kiša pada i tek kad gljiva predosjeti nailazak suvljeg perioda, doi e do masovne pojave plodonosnih tijela.
Sezona gljiva
14 15
Gljive se u svjeem stanju transportuju i skladište u ambalai od prirodnih prozranih materijala kao što su korpe od prua, drvene gajbe ili sepeti. Nikakva plastina ili najlonska ambalaa ne dolazi u obzir jer se u njoj gljive potparavaju i brzo kvare. Ukoliko otkupna cijena u trenutku branja nije povoljna, preporuujemo da ubrane vrganje isjeete na kriške od 0,5 cm debljine i osušite na suncu, iznad šporeta, a najbolje u sušari, te tako osušene stavite u staklene tegle koje ete zatvoriti platnom i gumicom. Takve tegle ostavite u suvoj, hladnoj i prozranoj prstoriji. Sušene gljive uvijek imaju dobru cijenu. Pored vrganja, mogu se sušiti i crna truba, vilin klini i smrak. Smrak je nabolje nanizati na konac pa zavezati na prozranom mjestu. Rujnice i lisiarke nisu podesne za sušenje pa bi ih bilo ne- ophodno kiseliti ili usoliti sa 20% kuhinjske soli. Tartufi se uvaju u dobro zatvorenim posudama u friideru, a dobro ih je umotati i u salvetu prije stavljanja u posude.
uvanje gljiva
SmrakVrganj
Nipošto ne treba uništavati gljive zato što vam nisu poznate ili su otrovne! ak i otro- vne gljive imaju vanu ulogu u funkcion- isanju cijelog prirodnog sistema. Gljive su osnovni razlagai organskih materija biljnog porijekla i u tome su nezamjenjive.
Gljive za jelo sakupljajte u prozrane pletene korpe, a nikako u plastine kese. Ubranu gljivu odmah oistite od zemlje i drugih neistoa!
Ne sijecite noem struke vrganja, ve ih za- vrnite kao sijalicu i otkinite. Mjesto gdje je gljiva rasla pokrijte lišem i utabajte nogom. Neadekvatnim otkidanjem plodova unosi se zaraza u miceliju.
Djeca prije puberteta ne bi trebalo da jedu gljive jer u organizmu nemaju sve potrebne enzime.
Nikad ne sakupljajte sve što pronaete. Os- tavite uvijek bar nekoliko gljiva da bi se vrsta mogla obnoviti. - Ne berite premlade prim- jerke! Od branja suviše mladih gljiva mala je dobit, a neprocjenjiva šteta po vrstu.
Ukoliko ste ubrali jestivu gljivu i primijetili da je jako crvljiva ili iz nekog drugog razloga nije upotrebljiva za ishranu, nemojte je ba- cati ve nastojte da je stavite na neku hori- zontalnu ravastu granu tako da joj je trusište okrenuto prema zemlji da bi spore mogle
slobodno ispadati. Tako ete pomoi u rasija- vanju korisne gljive.
Ne berite cvijee i rijetke gljive – i drugi ele da ih vide!
Nikad ne urezujte imena u ivo drvee zato što otvarate rane u kori koje su pogodna mjes- ta za infekciju od strane parazitskih gljiva, a sprjeavate i protok sokova kroz kambijum koji se nalazi ispod kore.
Ne pravite buku u prirodi! Glasan razgovor, pjesma i gaenje po suvom granju, nepotreb- no plaše šumske stanovnike. Osim što ih tako ugroavate i ometate u svakodnevnim
aktivnostima, sami sebi uskraujete priliku za posmatranje divljih ivotinja.
Kreite se samo du obiljeenih i prohod- nih puteva, kako ne biste ugrozili rijetke i slabouoljive biljke i gljive pored puta.
Ne bacajte teni i vrsti otpad u prirodi! Svu ambalau sauvajte i iznesite iz prirode.
Pušenje cigareta u prirodi nije preporuljivo jer bi upaljene šibice ili opušak mogli izaz- vati veliku štetu.
Ne zagaujte prirodu i ne uništavajte je ni na koji nain!
Pravila ponašanja u prirodi
Lisiarka
Lisiarke su gljive iz malog roda Cantharellus koji je u našim krajevima predstavljen sa desetak vrsta, ali se za otkup sakupl- jaju samo prave lisiarke (Cantharellus cibarius) i crne trube (Craterellus cornucopioides). Ostale vrste iz ovog roda su ili suviše sitne, poput ute trube (Cantharellus lutescens), smee lisiarke (Cantharellus tubaeformis), pepeljaste lisiarke (Can- tharellus cinereus) i sitne lisiarke (Pseudocraterellus sinosus) ili spadaju u rijetke i zaštiene vrste, kao što su frizova lisiarka (Cantharellus friesii), blijede lisiarke (Cantharellus subcibar- ius), utoljubiaste lisiarke (Cantharellus janthinoxanthus) i crnee lisiarke (Cantharellus melanoxaros). Prave lisiarke imaju u ranom stadijumu ispupenu gornju površinu šešira koji rastom postaje sve više ljevkast. Kod osnovne podvrste (Can- tharellus cibarius var.cibarius) površina je glatka, ive uto- narandaste boje, a kod podvrste (C. c. var. bicolor) glatka je i bijela. Kod etinarske podvrste (C. c. amethysteus) narandast sa ljubiastim ljuskicama. Sve tri podvrste su komercijalne. Sa donje strane šešira nalazi se trusište koje postepeno prelazi na struak, a sastavljeno je od debelih vena koje se prema rubu šešira ravaju i spajaju (anastomoziraju). Ujednaene su uto- narandaste boje. Struak je valjkast ili prema dnu suen, tvrd, gladak, kod podvrste bicolor bijel, a kod ostalih ut. Meso im je prilino ilavo, ukasto-bijelo, ne mijenja boju na zraku, ima
Cantharellus cibarius
20 21
prijatan voni miris (na kajsije), ukus je pomalo ljut. Lisiarka je uvena i cijenjena gljiva i njena je upotreba svestrana. Nije podesna za sušenje zbog prilino ilavog mesa ali je zato za kiseljenje izvanredna.
Vrganji su gljive koje imaju sa donje strane šešira trusište (himenofor) sastavljeno od sitnih cjevica razliite duine, prenika i oblika. Vrganji u širem smislu obuhvataju veliki broj rodova (Boletus, Suillus, Xerocomus, Leccinum, Pulverobole- tus, Porphyrellus, Strobylomyces, Gyrodon, Gyroporus, Cal- cyporus itd.) ali se kao komercijalne gljive sakupljaju samo gljive iz roda Boletus i to grupe srodne pravom vrganju (Bole- tus edulis). U ovu grupu spadaju pravi vrganj (Boletus edulis), proljetni vrganj (Boletus reticulatus), crni ili ljetni vrganj (Bo- letus aereus), borovi vrganj (Boletus pinophilus) i rii vrganj (Boletus fuscoruber). Svi ovi vrganji imaju vanu osobinu da im meso na presjeku ne mijenja boju ve i nakon dueg vremena ostaje postojano bijelo. Trusište im je u mladosti bijele do boje bijele kafe, a kod
Vrganj
zrelih primjeraka maslinasto zelene do smee boje. Gornja površina šešira im je glatka i baršunasta, moe biti od boje bijele kafe do crvenkasto-smee ili skoro crne kod ljet- nog vrganja. Struak im je pun, debeo, vrst, esto kruškastog oblika sa manje ili više izraenom mreicom na površini, boje lješnika. Meso im je bijelo, prijatnog ukusa i mirisa, ne mijenja boju na vazduhu. Treba voditi rauna da se prilikom branja ne sakupljaju vrganji sa izrazito utim trusištem jer veina njih mijenja boju na pres- jeku u plavu, a meu njima su i nepodnošljivo gorke vrste kao gorki vrganj (Boletus radicans) i ljeponogi vrganj (Boletus ca- lopus), koji se nipošto ne bi smjeli nai u korpi. Postoje vrste pravih vrganja koje imaju uto trusište, a ne mjenaju boju, ali sve spadaju u rijetke i ugroene vrste pa ih iz etikih razloga ne bi trebalo iskorjenjivati zbog neke sitne zarade. Meu pravim vrganjima su i vrste koje imaju crveno trusište i sve te vrste mijenjaju boju mesa u plavo, ali i jedine dvije otrovne vrste vrganja: ludara (Boletus satanas) i vuiji vr- ganj (Boletus lupinus). Vrganje nazivaju kraljevima orbe, od njih se pripremaju gulaši, sosovi, a i dodaju se na pice. Vrganji su takoe pogodni za sušenje (izreu se u tanke kriške od po 0,5 cm i suše na suncu ili u sušarama). Postiu dobru cijenu i kao sirovi i kao sušeni.
Boletus edulis
22 23
Crna truba (Craterellus cornucopioides) je nepravedno zapos- tavljena gljiva. U nekim kišnim godinama naprosto je masovna u hrastovim i bukovim šumama. U Francuskoj je zovu sirotin- jski tartuf, zbog njenog prijatnog mirisa, a ovo sirotinjski je otuda što je do nje lakše doi i nema navodna afrodizijaka svojstva tartufa. Crna truba je ljevkastog oblika, gornja strana (unutrašnja) joj je sitno grbava sa rijetkim crnim ljuskama. Tamno smee je do crne boje. Rub joj je tanak i valovit. Donja strana joj je pepeljasto siva, glatka i blago grbava, postepeno prelazi u crni sterilni struak. Ovu gljivu je mogue zamijeniti jedino sa pepeljas- tom lisiarkom (Cantharellus cinereus) koja sa donje strane ima vene kao i prava lisiarka, ali zamjena nije opasna jer je i pepeljasta lisiarka jestiva. Crna truba se lako suši. Osušena se zdrobi i odlian je dodatak za supe, orbe i umake.
Rujnice su gljive iz roda Lactarius. U našim krajevima raste pet vrsta rujnica, i to: ispod borova - prava rujnica (Lactarius deliciosus), krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) i polukrv-
na rujnica (Lactarius semisanguifluus), pod smrama raste smreva rujnica (Lactarius deterrimus), a pod jelama jelova rujnica (Lactarius salmonicolor). Rujnice se od ostalih mlijenica lako raspoznaju po tome što im je mlijeni sok, koji se javlja na ošteenim mjestima, od narandaste do crvene boje dok je kod ostalih mlijenica bijel, s tim da kod veine mijenja boju na vazduhu u utu, smeu ili sivkasto-zelenu. Svih pet vrsta rujnica su jestive gljive i mogu se jesti i prijesne. Šešir im je u poetnom stadijumu konveksan sa podvrnutim rubom. Vremenom postaje sve više ljevkasto ulegnut u sredini, a rub mu se izvrne na gore. Gornja površina im je glatka, od blijedo narandaste preko uto-narandaste do narandasto- crvene boje sa više ili manje izraenim tamnijim, koncentrinim krugovima. Smreva, krvna i polukrvna rujnica vremenom na šeširu, listiima i struku dobijaju zelene mrlje, a kod polukrvne rujnice ponekad i cijelo plodonosno tijelo postane zeleno. Trusište rujnica je sastavljeno od ravnih listia koji se nikad ne ravaju ali su pomiješani sa kraim. Listii su narandaste boje, a pri najmanjem ošteenju ispuštaju mlijeni sok narandaste do crvene boje. Struak im je valjkast, šupalj, kratak, vanjska površina mu je glatka u bojama šešira. Kod nekih vrsta javljaju se tamnije nepravilne mrlje. Meso im je na presjeku bijelo, ukus mu je gorkast, a miris pom- alo na etinare ali prijatan. Rujnice nisu podesne za sušenje ali su izvrsne za kiseljenje i salamurenje.
Crna truba
24 25
Smrci su gljive iz rodova Morchella, Mytrophora, Verpa i Ptychoverpa. Sve vrste smraka su uslovno jestive jer u svjeem stanju sadre otrovnu helvelinsku kiselinu koja je termolabilna. Dobro peeni ili kuvani su prava delikatesa. Po najnovijim genetskim istraivanjima svi pravi smrci (rod Morchella) bi se mogli svrstati u dvije vrste - svijetle (Morchella esculenta) i tamne (Morchella conica), iako su makroskopski do sada raz- vrstavani u desetak, pa i više vrsta. Svijetli smrci imaju šeširi loptastog ili izduenog oblika ute do oker boje. Cijela površina mu je satavljena od nepravilnih, dubokih jamica i tankih pregrada. Unutrašnost mu je šuplja. Struak svijetlog smrka je valjkast, u dnu esto proširen, šupalj, gladak i bijel. Tamni smrci obino imaju kupast šešir u raznim nijansama smee, sivo-maslinaste do skoro crne boje. Obino im od vrha teku više ili manje pravilna usporedna rebra koja su poprijeko ispregraivana u izduene, nepravilne jamice (alveole). Unutrašnjost šešira je šuplja. Struak im je valjkast, šupalj, bijele do oker boje, posut sitnijim ili krupnijim zrncima. Meso im je tanko, lomljivo, voskaste konzistencije. Prijatnog je mirisa. Smrci rastu od poetka aprila do kraja maja uz rubove šuma, vrlo esto u bujadi ispod smreka, na smetljištima, na šumskim lagerima gdje je korano drvo etinara. Smrci su veoma pogodni za sušenje. Jednostavno se naniu na konac u vidu vijenca i objese na promajno mjesto da se osuše.
Smrak
Morchella conica
26 27
Prosenjak ili jeevica (Hydnum repandum) je gljiva koja se ponekad u jesen masovno javlja ispod lišara i etinara. Ova gljiva spada u rod koji u našim krajevima ima samo tri vrste. Prava jeevica (Hydnum repandum), bijela jeevica (Hydnum albidum) i ria jeevica (Hydnum rufescens). Kao komer- cijalna vrsta otkupljuje se samo prava jeevica dok je bijela rijetka, a ria gorka. Prava jeevica ima u ranom stadijumu ispupen šešir, nepravilnog oblika, kasnije on postaje sve više udubljen u sredini i dosta podsjea na šešir lisiarke. Gornja površina mu je glatka i nepravilno grbava, od blijedo ruiaste do narandasto-crvene boje. Trusište se kod prave jeevice nalazi sa donje strane šešira i spušta skoro do dna struka, a sastavljeno je od kratkih, zupastih resa. Rese su ispod šešira narandaste, a prema dnu struka sve više bijele. Struak joj je bijel, pun i tvrd, i bez jasne granice prelazi u šešir. Meso im je lomljivo, na presjeku bijelo, mijenja boju nakon stajanja u smekastu, bez izraenog mirisa je i gorkastog uku- sa. Od rie jeevice razlikuje se po tome što kod rie jeevice rese ne silaze niz struak, a meso je mnogo više gorko. Šešir rie jeevice je riasto smee boje.
Prosenjak
Hydnum repandum
28 29
Tartufi su gljive iz roda Tuber koje se razvijaju potpuno uko- pane u zemlju. Rastu u mikorizi sa nekim listopadnim drveem kao što su hrastovi lunjaci i medunci, lipe, topole, vrbe, lijeske, javorovi itd. Tartufi su poznati po svom primamljivom mirisu ali ne mirišu u toku cijelog perioda razvoja ve samo kad su im spore razvijene. Logino bi pitanje bilo kako se rasijavaju kad su ve ukopani u zemlju. Njihov miris daje odgovor, jer oni pomou njega dozovu jelene, srne, divlje svinje, jazavce, lisice i druge šumske ivotinje da ih iskopaju i pojedu. Kako spore tartufa nisu probavljive za organizme sisara one prou neošteene kroz njihov probavni trakt i bivaju izbaene zajed- no sa ostalim izmetom na neko drugo mjesto. Ako je izmet pao u blizini nekog listopadnog drveta, stvorie se nova mikoriza. Tartufi su zoohorni, odnosno rasijavaju se pomou ivotinja i mogu se smatrati dvostrukim simbiontima. U našim krajevima pronaene su tri vrste crnih tartufa: ljetni tartuf (Tuber aestivum), zimski tartuf (Tuber brumale) i perig- ord tartuf (Tuber mesentericum). Sve tri vrste ovih tartufa imaju oblik krompira, površina im je pokrivena grbicama razliite veliine i oblika, a boja im je crna. Na presjeku im je meso mramorirano, razliitih boja i mirisa. Svi pravi tartufi su prijesni jestivi.
Tartufi
Tuber aestivum
30 31
uranov rep (Trametes versicolor) je gljiva koja raste u ve- likim kolonijama na panjevima listopadnog drvea, naroito bukve i hrasta. Plodonosno tijelo uranovog repa je lepezas- tog oblika, tanko i ilavo. Gornja površina mu je baršunasta i koncentrino zonirana u raznim bojama, dok je rubna zona rasta uvijek bijela. Sa donje strane šešira nalazi se trusište sastavljeno od sitnih, okruglih pora bijele do krem boje. Meso mu je tanko i bijelkasto, ilavo, gorkog ukusa. uranov rep nema struka ve mu je šešir bono prirastao na drvo. Najnovija nauna istraivanja potvruju da i ova gljiva sadri imunostimulativna jedinjenja koja spreavaju razvoj malignih elija. uranov rep se koristi osušen i samljeven kao aj. Sline su mu gljive iz roda Stereum ije je trusište uto-oker do narandasto-smee boje. Trusište gljive Cerrena unicolor je sivo-smee, a sline gljive iz roda Hymenochaete imaju smea ili sivo-ljubiasta trusišta.
Ljekovite vrste gljiva
uranov rep
Trametes versicolor
32 33
Od polovine oktobra pa do proljea na panjevima listopadnog drvea moe da se pojavi zimska panjevica (Flammulina ve- lutipes). Naješe busenasto raste na panjevima bukve, lipe, vrbe, jošike i jasena. Šešir joj je u poetnom stadijumu poluloptast, zatim konvek- san, na kraju sa izdignutim rubom. Površina mu je glatka, uto-narandaste do crveno-narandaste boje. Rub mu je jedva primjetno narebran. Listii su im bijeli do krem boje, uzlaz- no prirasli na struak. Nejednake su duine i prilino rijetki. Struak je valjkast, tanak, ispod listia bjelkast, a na dole sve više mrko sme i baršunast. Meso im je tanko, ukaste boje, sono, prijatnog ukusa i mirisa. Osim što je jestiva, i ova gljiva je ljekovita jer pojaava imunitet.
Zimska panjevica
Flammulina velutipes
34 35
Bukovaa (Pleurotus ostreatus) je vrlo ukusna jestiva gljiva, ali se u zadnje vrijeme sve vei znaaj daje njenim ljekovitim svojstvima. Ova gljiva proizvodi biološki aktivno jedinjenje lo- vastatin koje je najefikasnije prirodno jedinjenje za redukciju nivoa holesterola u krvi, a ima i antitumorsku i antimikrobnu aktivnost. Biološki aktivna jedinjenja, lektini izolovani iz plodonosnih ti- jela ove gljive imaju i antitumorsku aktivnost. Plodonosna tijela bukovae javljaju se busenasto od proljea do zime na listopadnom drveu, rjee etinarskom. Lepezastog su ili školjkastog oblika. Gornja površina im je glatka i sjajna, od sivo-smee preko sivo-maslinaste do skoro crne boje kod varijante columbinus. Sa donje strane šešira nalaze se listii nejednake duine, koji dugo silaze niz struak. Listii su bijele do krem boje. Struak je kod bukovae kratak, debeo, pun, ekscentrian ili ak bono postavljen u odnosu na šešir. Iste je boje kao i listii koji su na struku popreno spojeni (anastomozirani). Meso joj je bijelo, prijatnog gljivnog mirisa i ukusa. Ovo je sigurno jedna od najukusnijih vrsta gljiva.
Bukovaa
Pleurotus ostreatus
36 37
Judino uho (Auricularia auricula-judae) je gljiva koja raste u toku cijele godine i naješe na granama zove, ali i drugog lis- topadnog drvea. U poetnom stadijumu je u obliku obrnuto okrenute zdjelice, a kasnije u obliku uha. Gornja površina mu je sitno baršunasta, crvenkasto-smee boje, a donja boje meda do sivkasta i nepravilno je grbava. Meso mu je tanko, elatinozno, bez izraenog ukusa i mirisa. Na Dalekom istoku veoma cijene judino uho koje obino jedu sirovo kao salatu, ne samo iz gastronomskih razloga ve i zbog ljekovitih svojstava. Judino uho se koristi za lijeenje oboljenja sluzokoe, ira na stomaku i hemoroida.
Danas se u svijetu daje sve vei znaaj ljekovitim gljivama, naroito pri lijeenju malignih oboljenja. Zbog njenih ljeko- vitih svojstava, još od davnina se na Dalekom istoku visoko ci- jeni hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum), koju Kinezi zovu „REJŠI“ ili gljiva besmrtnosti. Hrastova sjajnica se kod nas javlja u jesen na panjevima i uginulim stablima hrasta. Šešir joj je obino lepezastog oblika. Gornja površina je glatka, sjajna, grbavo izuvijana sa koncentrinim zonama. ive je narandasto-crvene do crveno-smee boje, sa utom rubnom zonom rasta. Sa donje strane šešira nalazi se trusište sastavljeno od tankih cjevica boje mesa koje na dodir posmee. Meso im je ilavo, vlaknasto, prljavo be boje, gorkog ukusa. Struak im moe biti razliito dug, vornovat, sjajan, gladak, od crveno-smee do crne boje. Iz plodonosnog tijela i micelijuma hrastove sjajnice izdvojeno je više od 100 vrsta polisaharida. Za 50 od njih je dokazano da imaju antitumorsku i antikancerogenu aktivnost koja se zas- niva na poboljšanju imunog sistema. Veoma joj je slina sa slinim dejstvom gljiva jelova sjajnica (Ganoderma carnosum), koja ima više ljubiasto-smee nija- nse šešira i raste na jelovim panjevima.
Judino uho Hrastova sjajnica
38 39
Nisu sve vrste otrovnih gljiva jednako otrovne, ne izazivaju iste simptome i iste posljedice kod otrovanih osoba. Veoma je vano da u sluaju bilo kakvih simptoma trovanja gljivama znamo dati prvu pomo otrovanoj osobi. Otrovi zelene pu- pavke nisu jai od otrova muhare ili cjepaa (Inocybe) ali ljud- ski organizam sporije reaguje na njih. Oni se više resorbuju iz probavnog trakta u krvotok i organe odakle ih je nemogue odstraniti. Otrovi muhara i cjepaa ve nakon pola sata bivaju najveim dijelom izbaeni putem povraanja i proliva. Zato je otrovanoj osobi neophodno izazvati što prije povraanje, davati što više tenosti, slane tople vode, aja, ali nipošto alkohola. Ako imamo neko sredstvo koje djeluje laksativno da izazove proljev, i ono je dobro. Neophodno je otrovanu osobu što hit- nije prebaciti u bolnicu sa ostacima gljiva koje je jela kako bi se utvrdilo na osnovu njih i simptoma o kom se sindromu radi. Ali nipošto se nemojte dovesti u ove nemile okolnosti. Budite vrlo obazrivi i ne jedite ništa u šta niste u potpunosti, stopostotno sigurni. Na osnovu uzronika i simptoma podijeljene su u devet sindromskih grupa. Navešemo samo one najuobiajenije.
Zelena pupavka (Amanita phalloides) je naša najozloglašenija otrovna gljiva, uzronik je 98 % trovanja sa smrtnim ishodom.
Otrovne vrste gljiva
Zelena pupavka
Amanita phalloides
40 41
Zelena pupavka izaziva faloidinski sindrom zbog prisustva fal- otoksina i ama toksina koji razaraju jetru i bubrege.
Crvena muhara (Amanita muscaria) i ogoljena muhara (Aman- ita muscaria var. aureola) izazivaju panterinski sindrom zbog prisustva ibotenske kiseline i još nekih alkaloida. Ovaj sin- drom izaziva smrtonost od trovanja u samo 4 % sluajeva, dok daleko više ljudi stradava u strahu zbog uasnih halucinacija (istre na ulicu u besvjesnom stanju i stradaju u saobraaju, skoe kroz prozor itd.)
Crvena muhara
Amanita muscaria
42 43
Proljetni hrak (Gyromitra esculenta) i velika modanica (Gy- romitra gigas) su do prije dvadesetak godina smatrani jestivim gljivama. U zadnje vrijeme je dokazano da sadre otrovnu materiju giromitrin koja se vremenom akumulira u organima osoba koje ih jedu i kad pree kritinu granicu postaje otrovna kao i otrovi zelene pupavke. Još neke vrste hraka i njihovih srodnika uzrokuju giromitrin- ski sindrom, ali ili su rijetki ili sitni pa svakako ne zavrijeuju posebnu panju.
Ludara (Boletus satanas) je uz vuiji vrganj (Boletus lupinus) jedini naš otrovni vrganj. Izaziva gastrointestinalni sindrom koji se manifestuje jakim povraanjem i proljevom, ali se sve redovno završava bez teih posljedica.
Proljetni hrak i velika modanica
Gyromitra esculenta – proljetni hrak Gyromitra gigas – velika modanica Boletus satanas
Ludara
44 45
Mnogi ljudi ne znaju da meu divljim (samorodnim) peurkama ima i otrovnih vrsta. Najpoznatija je karbolovka (Agaricus xan- thoderma). Raste tokom ljeta i jeseni po livadama i šumama, dosta lii na livadsku peurku (Agaricus campestris) ali ima neprijatan hemijski miris, naroito prilikom prenja. Uz to, vano je obratiti panju na to da joj meso na presjeku mijenja boju u utu, pogotovo u dnu struka. I ova gljiva izaziva gas- trointestinalni sindrom.
Karbolovka
Boletus regius Boletus impolitus Boletus fechtneri
Cantharellus melanoxeros Cantharellus janthinoxanthusCantharellus friesii
48 49
Publikacija se izdaje u okviru projekta „Podrška obrazovanju odraslih u BiH“ koji predstavlja zajedniku inicijativu GIZ-a i Švicarske agencije za razvoj i saradnju.
Kao javno preduzee GIZ podrava njemaku Saveznu vladu pri ostvarenju ciljeva u meunarodnoj saradnji za odrivi razvoj. Švicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) djeluje u sklopu Ministarstva vanjskih poslova i koordinira meunarodnu razvo- jnu saradnju i aktivnosti Švicarske Konfederacije.
Stavovi i mišljenja autora izneseni u ovoj publikaciji ne predstav- ljaju nuno stavove i mišljenja GIZ-a i SDC-a.
Izdava Udruenje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonji Grad www.gljive.com
Tekst i fotografije Radoslav Gaši Borislav Mari
Dizajn Miodrag Manojlovi
Lektura Aleksandra Mari
Mrkonji Grad 2012